Menadžment IT

Naziv djela: MENADMENT INFORMACIJSKIH TEHNOLOGIJA Autor: Prof. dr.
Nijaz Bajgori Izdava: Ekonomski fakultet u Sarajevu Glavni i odgovorni urednik: Dekan Prof. dr. Muris ii Urednik: Prodekan za nastavu i NIR Prof. dr. Devad ehi Recenzenti: Prof. dr. Zlatko Lagumdija Prof. dr. Aziz unje Lektor: Indira Osmi Tira: 300 tampa: VMG Grafika d.o.o. Mostar Za tampariju: Vencel Pralas
----------------------------CIP- Katalogizacija u publikaciji Nacionalna i univerzitetska biblioteka Bosne i Hercegovine, Sarajevo
------------------------------------------------------------
Nijaz Bajgori
MENADMENT INFORMACIJSKIH TEHNOLOGIJA
Sarajevo, mart 2007.
Sadraj okvirni:
1. ZAHTJEVI
koje postavlja savremeni business (pogl. 1, 2)
2. INFORMACIJSKE TEHNOLOGIJE
koje omoguavaju savremeni poslovni kompjuting (pogl. 3-6)
3. MENADMENT IT
(pogl. 7-12)
S a d r a j: I DIO: SAVREMENO POSLOVANJE I POSLOVNI KOMPJUTING

1. Zahtjevi savremenog poslovanja 1.1. Business u savremenom informacijskom dobu 1 1.2. Zahtjevi okruenja 2 1.3. Odgovori firmi 5 1.4. Porterov model za analizu kompetitivnih prednosti 8 1.5. Problematinost IT-a u savremenom poslovanju (IT-horror stories) 10 2. Poslovni kompjuting i poslovni informacijski sistemi 2.1. Metodoloki okvir izuavanja IT-IS 16 2.2. Informacijski sistem u poslovnom sistemu 18 2.3. Klasifikacija informacijskih sistema u odnosu na organizacijsku strukturu 21 2.4. Informacijska arhitektura osnovni modeli 26 2.5. Osnovne karakteristike savremenog poslovnog kompjutinga 30
II DIO: INFORMACIJSKA TEHNOLOGIJA

3. Raunarske konfiguracije 3.1. Raunarski sistem osnovni okvir 3.2. Konfiguracije raunarskih sistema 3.3. Poslovni serveri kao osnova savremenog poslovnog kompjutinga 3.4. Desktop raunari - PC hardver 4. Operativni sistemi 4.1. Sistemski softver - osnovni okvir 4.2. Operativni sistem osnove 4.3. Kratak osvrt na istorijat operativnih sistema 4.4. Vrste operativnih sistema - klasina podjela 4.5. Klasifikacija savremenih operativnih sistema 4.6. Osnovne komponente (funkcije) operativnih sistema 4.7. Korisniki interfejs savremenih operativnih sistema 4.8. Desktop operativni sistemi 4.9. Server operativni sistemi 34 35 49 64 151 151 153 155 157 159 160 163 199
5. Komunikacijska tehnologija i raunarske mree 5.1. Pojam komunikacija i komunikacijske tehnologije 5.2. Raunarske komunikacije 5.3. Komunikacijski mediji 5.4. Komunikacijski ureaji i komunikacijsko mreni servisi 5.5. Komunikacijski standardi i protokoli 5.6. Raunarske mree 5.7. Mreni softver - sistemski 5.8. Hardverski protokoli u raunarskim komunikacijama 5.9. Komunikacijsko-mreni softver - aplikacijski 6. Aplikativni softver, programiranje i programski jezici 6.1. Aplikativni softver: osnovni okvir aplikacijske platforme 6.2. Programski jezici 6.3. Raunarsko programiranje 6.4. Standardne uredske aplikacije III DIO: UPRAVLJANJE INFORMACIJSKIM TEHNOLOGIJAMA: OSNOVNI OKVIR 7. Upravljanje serverskom (hardversko-OS) platformom 7.1. Zahtjevi poslovnog kompjutinga prema serverskim platformama 7.2. Sistemsko upravljanje - sistemska administracija 7.3. Komparativne analize savremenih serverskih OS platformi 8. Upravljanje aplikacijskom platformom 8.1. Tehnologija za obradu transakcija 8.2. Tehnologija za podrku odluivanju 8.3. Tehnologija za elektronski business 8.4. Tehnologija za sistemsku integraciju 9. Upravljanje mrenom platformom 9.1. Aspekti projektiranja, sigurnosti i upravljanja raunarskih mrea 9.2. Sigurnost i zatita mrenih sistema 9.3. Mreno upravljanje 9.4. Virtualni business - umreena preduzea
223 224 225 234 248 252 260 263 273 297 301 305 321
356 378 446 450 458 495 497
507 509 511 512
10. Upravljanje razvojem informacijskih sistema 10.1. Uvod u razvoj informacijskih sistema 10.2. Softverski inenjering upravljanje razvojem aplikacija 10.3. Metode za poboljanje kvaliteta poslovnih IS/poslovnih procesa 10.4. Aspekti upravljanja ERP projektima 11. Upravljanje informacijskim resursima 11.1. Uvod u informacijski menadment 11.2. Backup: koncept i tehnologije 11.3. Napredne tehnologije zatite podataka 11.4. Upravljanje sigurnou IS-a 11.5. Upravljanje poslovnim kontinuitetom 11.6. Otvoreni problemi IT-a 12. Upravljanje IT kadrovima 12.1. Profili IT kadrova 12.2. Upravljanje IT kadrovima 12.3. Funkcija CIO-a 12.4. Outsorcing u oblasti IT kadrova Literatura Neka iskustva svjetskih kompanija u upravljanju informacijskim tehnologijama (Success Stories, White Papers)
517 522 554 560 565 566 576 585 589 593 599 602 604 606
PRVI DIO
- Savremeno poslovanje i poslovni kompjuting-
Menadment informacijskih tehnologija
1. Zahtjevi savremenog poslovanja

1.1. Business u savremenom informacijskom dobu
Promjene u svjetskoj privredi koje se ogledaju u njenoj globalizaciji i sve veoj konkurenciji na svjetskom nivou, uvoenju novih proizvoda i usluga i stalnom poboljanju kvaliteta postojeih, skraivanju vremena kreiranja novog proizvoda, poslovanju u turbulentnom okruenju, decentralizaciji u odluivanju, gubljenju odreenih nivoa u tradicionalnoj poslovnoj hijerarhiji, sve veem znaaju timskog rada, itd., utjecale su na dramatian rast znaaja kvalitetne i pravovremene informacije. Kao ilustraciju ovog znaaja navest emo rezultate istraivanja jednog od vodeih asopisa iz podruja informacijske tehnologije - Datamation (www.datamation.com) iz 1993., 1994. i 1995. godine prema kojem su anketirane firme (menaderi) oznaili sljedee ciljeve kao najznaajnija oekivanja i koristi od informacijske tehnologije: poveanje produktivnosti (reduciranje trokova, poveanje efektivnosti), poboljanje kvaliteta proizvoda i usluga, poboljanje konkurentnosti, ostvarenje stratekih ciljeva firme, mogunost kontinuiranog reorganiziranja, donoenje efektivnijih odluka, mogunost brzih odgovora na zahtjeve kupaca i ostale zahtjeve iz okruenja, poboljanje pristupa informacijama, poboljanje kreativnosti i inovacija kod uposlenih. Ovo je, dakle, lista zahtjeva koje su rukovodioci iz velikih poslovnih sistema iz najrazvijenije privrede na svijetu postavili pred ljude koji se bave obradom podataka u svojim organizacijama, a i pred informacijsku tehnologiju u cjelini. Prema tome, informacijska tehnologija nipoto nije "l'art pour l'art", ve jednostavno odgovor na stalno rastue zahtjeve za efikasnijom obradom podataka u poslovanju i svim podrujima ljudskog djelovanja.
1.2. Zahtjevi okruenja (Pressures, Drivers)

Da bismo razumjeli mjesto i ulogu informacijske tehnologije u savremenom poslovanju, neophodno je najprije sagledati sve relevantne faktore poslovnog okruenja koji kreiraju odreene zahtjeve, odnosno svojevrsne pritiske* (pressures, drivers) na poslovne sisteme. Poslovno okruenje se odnosi na skup trinih, ekonomskih, drutvenih, pravnih i politikih faktora koji mogu utjecati na poslovne aktivnosti. Ovi faktori se mogu podijeliti na tri velike skupine: 1. Zahtjevi trita 2. Tehnoloki zahtjevi 3. Drutveni zahtjevi U odnosu na ovako definirani skup pritisaka (zahtjeva) iz okruenja poslovni sistem reagira skupom aktivnosti koje su u veini sluajeva podrane informacijskim tehnologijama (slika 1.1):
Slika 1.1. Organizacija i okruenje: zahtjevi i odgovori
Ovaj model zahtjeva i odgovora firmi obraen je prema knjizi Turban et al. (2005), iz koje su preuzete navedene slike. 2
Zahtjevi trita (Market Pressures) Globalna ekonomija, jaka konkurencija, obrazovana i organizirana radna snaga, jaki potroai itd. predstavljaju glavne karakteristike savremenog trita danas: Globalna ekonomija globalna konkurencija (Global Economy, Global Competition). Globalna ekonomija podrazumijeva visok stepen konkurentosti i globalizaciju na tritima roba i usluga, kao i radne snage. Profit je taj koji vodi proces globalizacije. Moe se rei da kreiranje globalne ekonomije nije bilo mogue bez komunikacijske tehnologije. Promijenjena priroda radne snage (Changing Nature of the Workforce). Radna snaga, naroito u razvijenim zemljama, postala je obrazovanija, diverzificiranija, mobilnija, a to je dobrim dijelom rezultat primjene informacijskih tehnologija. Jaki obrazovani potroai (Powerful Customers). Zahtjevi potroaa danas su mnogo izraeniji nego prije, prije svega kao rezultat injenice da raspolau sa znatno vie informacija o proizvodima i uslugama nego to je to bio sluaj ikada prije. Tehnoloki zahtjevi - pritisci (Technological Pressures) Tehnoloke inovacije i zastarijevanje (Technological Innovation and Obsolescence). Informacijska tehnologija poboljava konkurentne sposobnosti. Meutim, treba imati u vidu da, kako god neke nove tehnologije mogu donijeti prednosti, tako i neke od postojeih mogu zastarjeti preko noi, tj. postati obsolete. U tom smislu je upravljanje informacijskim tehnologijama u organizacijskim sistemima od posebne vanosti. Preplavljenost informacijama (Information Overload). Savremene informacijske tehnologije, prije svega Internet tehnologije, znaajno su poveale koliinu i obim informacija raspoloivih za koritenje. Tako, naprimjer, koliina informacija na Internetu se udvostruuje svake godine i, to je najvanije, veina tih informacija je free. Sve je to, meutim, doprinijelo pravoj poplavi informacija (flood of information), tako da su operacije i aktivnosti kao to su: pristup, navigacija i upravljanje
informacijama postale kritine aktivnosti, naroito u poslovnom okruenju. Drutveni zahtjevi - pritisci (Societal Pressures) Ovaj tip zahtjeva se prije svega odnosi na dva osnovna oblika: Drutvena odgovornost (Social Responsibility) Etika pitanja (Ethical Issues) U savremenom poslovanju i organizaciji drutva u cjelini, od poslovnih sistema se oekuje da daleko vie nego ranije povedu rauna o raznim oblicima odgovornosti prema okruenju, tj. uoj i iroj drutvenoj zajednici. Osnovna podruja takve drutvene odgovornosti su:
razni aspekti odnosa prema okruenju (zagaenje, buka,
odlaganje - unitavanje smea itd.);

jednaka prava i mogunosti za razliite skupine (manjine, ene,
odrasle osobe, hendikepirane osobe itd.); zaposlenje i smjetaj; zdravstveno i socijalno osiguranje; kontinuirano obrazovanje zaposlenih; privatnost i etika itd.
Ostali aspekti drutvenih zahtjeva su:

vladine regulacije (Government Regulations) odnose se na
razne oblike reguliranja od vladinih i drugih organizacija; vladine deregulacije (Government Deregulation); kresanje dravnih budetskih rashoda itd.
dravnih
Etika pitanja (Ethical Issues) takoer su od posebnog znaaja kada je u pitanju savremeni business i uloga informacijske tehnologije. Naprimjer, koritenje e-mail adresa i drugih oblika informacija u raznim bazama podataka moe itekako biti oznaeno kao udar na privatnost pojedinaca. Zato su odreeni aspekti regulacije i u ovom domenu neophodni.
Slika 1.2. Savremeno poslovno okruenje zahtjevi prema poslovnom sistemu
1.3. Odgovori firmi (Responses)

U odnosu na ovako postavljen set zahtjeva postoje, u principu, dva modaliteta odgovora (responses) od firmi, koje mogu reagirati: a) reaktivno, na zahtjev (pressure) koji ve egzistira, b) proaktivno, u smislu pripremanja odgovora na pretpostavljeni, odnosno nadolazei zahtjev. Odgovori firmi se uglavnom mogu svrstati u sljedee skupine (slika 1.3):
Slika 1.3. Organizacija i okruenje: zahtjevi i odgovori Strateki sistemi (Strategic Systems). Strateki sistemi omoguavaju organizacijama da postignu strateke prednosti i na taj nain poveaju svoj udio na tritu, bolju poziciju u pregovaranju s dobavljaima ili u spreavanju konkurencije. Aktivnosti na kontinuiranom poboljanju (Continuous Improvement Efforts) poslovnih procesa
Poveanje produktivnosti. IT se u raznim oblicima primjene
moe iskoristiti za poveanje produktivnosti rada i poslovanja u firmama. Just-in-time koncept. JIT koncept se odnosi na poveanje efikasnosti procesa proizvodnje boljim rasporeivanjem poslova,
6
boljim upravljanjem zalihama, itd. IT podrava i poveava efikasnost implementacije tzv. JIT systema. Total Quality Management (TQM) predstavlja nauno zasnovani pristup u poboljanju kvaliteta svih oblika poslovanja kad god, kako god i gdje god je to mogue. TQM napori su takoer praeni i podrani odgovarajuim IT implementacijama. Poboljano donoenje odluka. Ve dvadesetak godina se u teoriji i praksi upravljanja IT oznaava kao krucijalni alat u poboljanju efikasnosti i efektivnosti procesa donoenja odluka. Upravljanje informacijama i znanjem kao odgovor na informacijsku pretrpanost (overload). Inovacije i kreativnost mogu biti unaprijeeni putem odgovarajuih informacijskih tehnologija. Upravljanje promjenama kao metod i tehnika savremenog managementa takoer je podrano i moe biti poboljano kroz adekvatnu primjenu informacijskih tehnologija. Bolje usluge potroaima. Stalno rastua konkurencija i vei stepen obrazovanosti i informiranosti potroaa utjeu na to da se firme kontinuirano bave poboljanjem kvaliteta proizvoda i usluga.
Reinenjering poslovnih procesa (Business Process Reengineering - BPR) kao skup metoda i tehnika koje su usmjerene na radikalno (drastino) mijenjanje, odnosno unapreivanje procesa poslovanja uveden je u SAD prije desetak godina. Osnovna podruja u kojima IT podrava BPR napore i aktivnosti su:
Reduciranje vremenskih ciklusa (Reducing Cycle Time) Davanje veih ovlatenja zaposlenima u vezi s mogunostima
donoenja odluka (Empowerment of Employees)

Orijentacija na potroaa i njegove zahtjeve (Customer-focused
Approach)
Restruktuiranje i timske strukture (Restructuring and Team-
based Structures) Poslovne alijanse (Business Alliances). U savremenom poslovanju sve vie prevladava shvatanje da razni oblici poslovnih saveza (alijansi), ak i s konkurentima, moe doprinijeti efikasnijem poslovanju. Tako postoje razliiti oblici saveza kao to su: dijeljenje resursa (sharing resources), uspostavljanje permanentnih relacija s dobavljaima, kreiranje zajednikih istraivakih projekata i sl. Nain kako IT podrava
takve napore je, naprimjer, u kreiranju raznih oblika virtualnih korporacija (Virtual Corporation). Interesantan uporedni pregled glavnih konkurentnih prednosti u dva razliita doba: industrijskom i informacijskom, daje Boar (1): Konkurentne prednosti Industrijska era Masovna proizvodnja Masovni marketing Istraivanje potroaa Optimizacija fizikih lanaca snabdijevanja Fizika saradnja sa dobavljaima Informacijska era Masovna kastomizacija One-to-one marketing Participacija potroaa Optimizacija informacijskog lanca snabdijevanja Informacijska saradnja s dobavljaima Servisiranje kupaca Self-service kupaca Fizika lokacija Virtualna globalizacija Promptna-fizika isporuka Online isporuka virtualnih proizvoda proizvoda Prodajna i postprodajna podrka Softverski agenti Tabela 1.1. Konkurentne prednosti u industrijskoj i informacijskoj eri
1.4. Porterov model za analizu kompetitivnih prednosti

Kompetitivnost (konkurentnost) predstavlja centralnu komponentu koja determinira uspjeh ili neuspjeh jedne firme. Jedan od najee koritenih modela za analizu kompetitivnosti firmi je tzv. Porterov model kompetitivnih snaga (Competitive Forces Model). Model definira pet glavnih snaga koje mogu ugroziti poziciju jedne firme na tritu u cjelini ili jednom njegovom segmentu. Te snage su predstavljene na slici 1.4. i podrazumijevaju sljedee:
opasnost od ulaska novih konkurenata na odreeno trite ili
trini segment;
pregovaraka, odnosno mo pogaanja kupaca; pregovaraka, odnosno mo pogaanja dobavljaa; opasnost od potencijalne mogunosti supstitucije proizvoda,
odnosno usluga koje proizvodi odnosna firma; rivalitet izmeu postojeih firmi u odreenoj grani.
8
Jaina svakog od navedenih faktora, odnosno snaga, ovisi o nizu faktora koji su determinirani konkretnom situacijom u pogledu trinog segmenta, industrijske skupine itd.
Slika 1.4. Porterov model za analizu kompetitivnih prednosti Osnovni razlog definiranja liste konkurentnih snaga je u potrebi definiranja strategije koja ima za cilj uspostavljanje stabilne i profitabilne pozicije prema navedenim zahtjevima. Porter je razvio model koji podrazmijeva sljedee strategije odgovora* (Response Strategies): 1. 2. 3. 4. 5. 6. 7. 8.
*
Cost lidership strategija Strategija diferencijacije Focus strategija Strategija rasta Strategija formiranja alijansi Inovacijska strategija Strategija interne efikasnosti Kupcu (potroau) - orijentirana strategija
Opirnije o ovom modelu u knjizi Turban et al. 9
1.5. Problematinost IT-a u savremenom poslovanju (IThorror stories)

Primjena IT-a u savremenom poslovanju predstavlja kompleksnu kategoriju i nikako se ne svodi samo na odluku kupiti raunare ili ne. U ovoj oblasti postoji pravilo-princip: Ukoliko se IT implementira na odgovarajui nain, to moe rezultirati znaajnim utedama i pozitivnim efektima na poslovanje. Meutim, ako se uine pogreke u implementaciji, ako se IT-om ne upravlja na odgovarajui nain, itava firma moe imati odreene, manje ili vee, negativne posljedice. Firme koje se bave proizvodnjom hardvera i softvera, implementacijom softverskih rjeenja, pruanjem IT usluga i sl. vrlo esto istiu uspjena iskustva (tzv. success stories) koja su ostvarile kod pojedinih klijenata. Meutim, treba znati da u IT svijetu postoje i tzv. horror stories prie koje kazuju da pogrene IT implementacije ili neodovarajue upravljanje IT-om mogu u znaajnoj mjeri ruinirati kompletno poslovanje jedne firme. Za ilustraciju, u nastavku dajemo neka iskustva koja navodi online asopis CIO (www.cio.com) pod nazivom:
25 Terrifying Information Technology Horror Stories

(http://www.cio.com/specialreports/horror.html)
1. The Day the Beepers Died: Satellite Failure

Galaxy 4 spins out of control! Indeed, on May 19, 1998, in what many consider the most widespread digital failure in history, the Galaxy 4 telecommunication satellitewhich hosted paging services, television networks and financial services applicationsconked out. A very intense flux of electrons may have caused failure of the attitude control systems and their backup. The outage pulled the rug out from under CIOs and IT managers dependent on beepers and similar devices for instant communications with employees and suppliers. Roughly 45 million pagers went beep-less until providers were able to find capacity on other satellites. "We have the best communications system in the world, until it has a hiccup and then we realize just how dependent we are." Jeffrey Kagan, then-president of Kagan Telecomm Associates of Atlanta. http://www.cio.com/specialreports/infotechhorror/god.html
10
2. Black Monday: New York Stock Exchange

Better living through technology. Yes, that's what we're after. But in the "Black Monday" stock market crash on Oct. 19, 1987, technology made life much worse. The Dow Jones average fell by 508 points, or 22.6 percent. Normal market conditions had set off the downturn, but a Securities and Exchange Commission report later noted that computerdirected strategies used by institutional investors trading large volumes of stock accounted for up to 68 percent of New York Stock Exchange trades at times during the Black Monday debacle. The day ended with an hourlong panic sell-off. http://www.cio.com/specialreports/infotechhorror/bad_dec.html
3. Blue Screen of Death: Bill Gates

Three rules for life: 1) The kid's fever will be gone when you get to the doctor's office. 2) The car won't make that funny noise when you arrive at the repair shop. 3) Software will always crash in the middle of a demo. Microsoft's Bill Gates became the most famous victim of rule No. 3 at the Comdex trade show in 1998. During an attempted demo of the not-yet released Windows 98 operating system, the proceedings lurched to a halt when the dreaded "Blue Screen of Death" appeared after a codemonstrator plugged in a scanner to demonstrate Windows' "plug-andplay" (aka "plug-and-pray") capabilities. Gates seemed to take the crash with good humor (no word on whether heads rolled backstage afterward). And why not? Microsoft went on to sell more than 25 million Windows 98 licenses worldwide in the first six months of the product's launch. "That must be why we're not shipping Windows 98 yet." Microsoft CEO Bill Gates, from the stage after the crash http://www.cio.com/specialreports/infotechhorror/misc.html
4. Detective Story: The FBI

It may be here to protect us, but who's protecting the FBI from itself? $170 million over budget on an automated fingerprint system. $103 million over budget on a crime data tracking system for local police and sheriffs. And $170 million blown completely on a never-delivered Virtual Case File system that was supposed to be a primary weapon against terror. http://www.cio.com/specialreports/infotechhorror/govt.html
11
5. The Purloined Letters: PlusNet

We've all lost an important e-mail message or two. A casual click of the delete button. A misconfigured office server. It happens. But 700GB of email? Gone for eternity? It happened. In 2006, British ISP PlusNet lost 700GB of customer e-mails forever. An engineer accidentally deleted the e-mails and then tried an old admin trick to retrieve them. The trick backfired, and instead made the mail irretrievable, despite PlusNet's efforts. http://www.cio.com/specialreports/infotechhorror/bad_dec.html
6. Whiplash: JPMorgan
They say you can't go home again. JPMorgan Chase proved it sure is hard, anyway. Consider its fate before you jump on a multibillion-dollar outsourcing deal. In 2002, JPMorgan's $5 billion contract with IBM for IT support was the largest on record, and received widespread publicity as the wave of the future for cutting costs and increasing innovation. But after JPMorgan was acquired by Bank One, it soon became clear that the deal was no bargain. In an embarrassing turn, much of what had been outsourced was brought back in-house in 2005. The cost was huge, in dollars as well as in fractured employee trust and ruined morale, lost talent and years of management time. http://www.cio.com/specialreports/infotechhorror/bad_dec.html
7. Nightmare Before Christmas: Comair

Since at least 1997, Comair knew it needed to replace a creaky old flightcrew management system. The options for new systems were rather raw and unproven. "Let's wait til something better comes along," they said. Here's where the foreshadowing creepy music begins. They kept waiting, postponing, nursing the legacy system along, and finally signed a deal to replace the whole thing in 2005. Too late. It gave up the ghost with a dramatic failure on Christmas Eve 2004. It brought down the entire airline, canceling or delaying 3,900 flights and stranding nearly 200,000 passengers. The network crash cost Comair and its parent company, Delta Air Lines, $20 million, damaged the airline's reputation and prompted an investigation by the Department of Transportation http://www.cio.com/specialreports/infotechhorror/bad_dec.html
12
8. Terrorism: 9/11
The all-too-real attacks on New York City's World Trade Center towers on Sept. 11, 2001, horrified people across the globe. Thousands were slaughtered. Tens of thousands more were left jobless. When terrorists boarded airplanes on that day, their intention was not simply to kill people and destroy buildings; rather, the attacks were an assault on the American economy. Nowhere was their impact on IT systems felt more strongly than in New York City's financial district, specifically on Wall Street. IT executives from three multinational financial services firms located near ground zero in September 2001American Express, Lehman Brothers and Merrill Lynchtold CIO the lessons they learned about disaster recovery, about how their businesses reacted, and why they decided to stay or not to stay in lower Manhattan. "A CIO I worked for a long time ago used to say, 'You lose a whole data center every 10,000 years,' which was his excuse for not having disaster recovery, which was stupid then. ...You have to assume it's more likely to happen now." Glen Salow, then CIO of American Express http://www.cio.com/specialreports/infotechhorror/god.html
9. All Systems Down: CareGroup Health

CareGroup had developed a well-deserved reputation for being a leader in using information technology to drive improvements in health care. But in November 2002, CareGroup's flagship hospitalBeth Israel Deaconesswas driven back to the dark ages of paper-based patient records by a debilitating series of network crashes. Over five days, the IT department for Beth Israel would frantically try to track down the cause of the problem. "I made a mistake. And the way I can fix that is to tell everybody what happened so they can avoid this." CareGroup CIO John Halamka http://www.cio.com/specialreports/infotechhorror/bad_dec.html
10. ERP I: School of Hard Knocks

Going back to school in the fall can be a scary thing for any student especially college freshmen. The last thing they need is some computer program to haunt their lives and make things even more uncertain. But in 2004, more than 27,000 students at the University of Massachusetts, Stanford and Indiana University were forced to do battle with buggy
13
portals and ERP applications that left them at best unable to find their classes and at worst unable to collect their financial aid checks. "The freshmen were going crazy because they didn't know where to go." Stefanie Fillers, former University of Massachusetts student http://www.cio.com/specialreports/infotechhorror/erp.html
11. ERP II: The Pain Continues

Privacy scandal or ERP nightmare: Which did more damage to HewlettPackard? The verdict's still out. But HP's 2004 ERP implementation was Murphy's Law writ largeeverything that could have gone wrong, did. The project eventually cost HP $160 million in order backlogs and lost revenuemore than five times the project's estimated cost. "We had a series of small problems, none of which individually would have been too much to handle. But together they created the perfect storm." Gilles Bouchard, then-CIO and executive vice president of global operations, Hewlett-Packard http://www.cio.com/specialreports/infotechhorror/erp.html
12. ERP III: Exercise in Agony

A $400 million investment in upgrading your supply chain systems should buy you a lot. Back in 2000, what it bought Nike was $100 million in lost sales, a 20 percent stock dip and an assortment of class-action lawsuits. These came thanks to a fumbled attempt to integrate ERP, supply chain planning and CRM into a single superstar system. The setback was a big black eye for one of the United States' premier corporations that lives on as a tale of woe and warning. "For the people who follow this sort of thing, we became a poster child [for failed implementations]." Roland Wolfram, Nike's vice president of global operations and technology http://www.cio.com/specialreports/infotechhorror/erp.html
13. ERP IV: Sweet Misery

Spend a dollar to lose a dollar. What? That isn't the way information systems are supposed to work. But that was the early outcome of Hershey's 1999 attempt to create a snazzy new order-taking and distribution system. Problem was, it didn't initially workand it prevented Hershey from delivering $100 million in pre-Halloween toothrot. The poor
14
suckers also caught it in the kisser when investors bailed on the stock to the tune of an 8 percent dropon the day former CEO Kenneth Wolf announced the system problem. http://www.cio.com/specialreports/infotechhorror/erp.html
14. ERP V: Sudden Death

The ultimate cautionary tale for any IT manager about to pull the trigger on a new ERP implementation? FoxMeyer Drug. Following an SAP R/3 implementation in the mid- to late-1990s, the company's bankruptcy trustees filed a $500 million lawsuit in 1998 against SAP, and another $500 million suit against co-implementer Andersen Consulting, claiming the companies' software and installation efforts had contributed to the drug company's demise. "On June 23, 2004, SAP reached a settlement agreement with FoxMeyer pursuant to which SAP was required to pay a specified amount to FoxMeyer and to which all outstanding disputes and litigation were dismissed by order of the United States Bankruptcy Court for the District of Delaware dated August 30, 2004. SAP paid FoxMeyer the settlement amount on September 9, 2004." Quote from 2004 SAP annual report. http://www.cio.com/specialreports/infotechhorror/erp.html
15. Storm of the Century: Katrina

Wind-wracked shelters, waterlogged homes, soaked vehicles, drenched pets and haggard people. The public knows those scenes of Hurricane Katrina and sister Rita, which roared ashore along the United States' Gulf Coast in late summer 2005. Hidden just out of view, though, is the role IT played in both collapse and recovery. In the networked world, IT systems fall like dominoes. Executives with organizations based along the Gulf Coast give harrowing accounts of how they dealt with the Storm of the Century, and how they got their operations back up and running. http://www.cio.com/specialreports/infotechhorror/god.html
15
2. Poslovni kompjuting i poslovni informacijski sistemi

2.1. Metodoloki okvir izuavanja IT i informacijskih sistema
Metodoloki okvir izuavanja informacijske tehnologije/informacijskih sistema koji e biti koriten u knjizi zasnovan je na teoriji sistema, odnosno sistemskom pristupu. Stoga emo u nastavku dati neke osnovne koncepte ovih disciplina kako bismo ih mogli primijeniti u podruju informacijske tehnologije. Teorija sistema je zasebna nauna disciplina koja se bavi izuavanjem svih tipova sistema i njihovih komponenata. Sistem se moe definirati kao skup meusobno povezanih elemenata koji djeluju ka ostvarenju cilja sistema. Dijelovi sistema zovu se komponente sistema i one mogu biti grupirane u posebne cjeline koje se onda nazivaju podsistemi, ali osnovno je da ti podsistemi moraju uskladiti svoje funkcioniranje sa sistemom kao cjelinom.
Slika 2.1. Osnovni elementi sistema Osnovni elementi sistema su: inputi, outputi i procesi (slika 2.1). Zajedno s kontrolnim mehanizmom oni ine sistem koji djeluje u odgovarajuem okruenju. Okruenje ine neki drugi sistemi, entiteti ili bilo koji empirijski fenomeni. Sistem moe utjecati na dijelove okruenja, ali ne moe upravljati njima. Sistem je odvojen od svog okruenja odgovarajuom granicom. Inputi predstavljaju one elemente koji se unose u sistem. To mogu biti npr. sirovine koje se koriste u tvornici,
16
pacijenti koji se primaju u bolnicu, ili podaci koji se unose u raunar. Pod procesima se podrazumijevaju svi elementi koji su neophodni za transformaciju inputa u outpute sistema. Outputi predstavljaju rezultate obrade i to mogu biti proizvodi, usluge, odnosno informacije ako se radi o raunaru. Od posebnog znaaja je tok informacija koji ide od outputa ka tzv. kontrolnoj komponenti. Ova informacija se u teoriji sistema naziva povratna veza (feedback) i predstavlja osnovu za modifikaciju inputa ili procesa. Sistemski pristup predstavlja skup tehnika koje se koriste u dizajniranju novog sistema ili reinenjeringu postojeeg. Evaluacija sistema se uglavnom efikasnost i efektivnost. vri pomou dva pokazatelja:
Efikasnost (efficiency) je mjera koja pokazuje stepen koritenja resursa u ostvarivanju rezultata. Efektivnost (effectiveness) je mjera koja pokazuje u kojoj mjeri se ostvaruju postavljeni ciljevi sistema i odnosi se direktno na rezultate, odnosno outpute sistema. Peter Drucker, jedan od vodeih autoriteta u oblasti organizacije i managementa, definirao je ove termine na vrlo koncizan i interesantan nain. Prema njemu, efikasnost predstavlja "initi stvari na pravi nain" ("doing the things right"), a efektivnost "initi prave stvari ("doing the right things"). Sljedea slika predstavlja primjenu logike sistemskog modela (inputprocesi-output) u sluaju klasinog proizvodnog sistema.
Slika 2.2. Logika sistemskog koncepta primijenjena na sluaju proizvodnog sistema
17
2.2. Informacijski sistem u poslovnom sistemu

Informacijski sistem (Information System - IS) je sistem koji proizvodi informacije koristei standardni "input - procesi - output" ciklus. IS predstavlja skup komponenata koje obavljaju procese prikupljanja, pohranjivanja, obrade i distribuiranja podataka njihovim korisnicima. Raunarski baziran informacijski sistem* je IS koji koristi raunar, odnosno informacijsku tehnologiju, da bi izvrio planirane zadatke u obradi podataka. U tom smislu se za informacijsku tehnologiju moe rei da predstavlja tehnoloku stranu informacijskog sistema. Raunar kao glavna komponenta informacijske tehnologije predstavlja centralni dio raunarski baziranog informacijskog sistema. Slijedei osnovne postavke teorije sistema, u daljnjem tekstu raunar emo posmatrati kao raunarski sistem (slika 2.3).
Slika 2.3. Logika sistemskog koncepta primijenjena na sluaju raunarskog sistema Raunarski baziran informacijski sistem (u daljnjem tekstu informacijski sistem - IS) moe biti baziran na samo jednom raunaru, a moe da sadri na stotine ili hiljade raunara, razliitih veliina i performansi, komunikacijskih ureaja koji ih povezuju, moe da sadri podatke u razliitim formatima, zatim ljude koji rade na obradi tih podataka itd. Mi emo kao osnovne komponente jednog informacijskog sistema podrazumijevati: raunarski sistem (hardver, sistemski i aplikativni softver, te komunikacijsku tehnologiju); ljude koji rade na poslovima obrade podataka, podatke i procedure.
Iako postoje informacijski sistemi koji nisu raunarski bazirani, u knjizi emo pod informacijskim sistemom podrazumijevati raunarski informacijski sistem.
18
Na slici 2.4. opisani su mjesto i uloga informacijskog sistema u okviru poslovnog sistema.
Slika 2.4. Mjesto i uloga informacijskog sistema u poslovnom sistemu Poslovni sistem je sistem u kojem se razliiti ekonomski resursi (Input) kroz odgovarajue organizacijske procese i aktivnosti obrade (Process) transformiraju u dobra i usluge (Output). Uloga informacijskog sistema je da osigura informacije o svim komponentama (Input, Obrada, Output) rukovodeem organu poslovnog sistema (Management). Osnovni zahtjevi prema informacijskom sistemu su:
osigurati brzu i aurnu obradu transakcija; osigurati velike memorijske kapacitete, brz pristup pohranjenim
podacima;
osigurati brzu komunikaciju (maina-maina, ovjek-ovjek,
ovjek-maina);
reducirati informacijski overload (pretrpanost informacijama); premostiti granice; osigurati podrku za donoenje odluka. 19
Kada se radi o poslovnom sistemu, moe se navesti lista stratekih pitanja u vezi s primjenom IT (Turban et al.): Da li moemo, kao poslovni sistem, primjenjujui IT: - ostvariti prednost u odnosima s naim dobavljaima, poboljati nau, a smanjiti njihovu sposobnost pogaanja (bargaining power); - sniziti trokove nabavke; - identificirati alternativne izvore za snabdijevanje (alternativne dobavljae), locirati proizvode-supstitute, identificirati dobavljae s najniim cijenama; - poboljati kvalitet proizvoda i usluga koje dobijamo od naih dobavljaa, reducirati vrijeme nabavki, nadgledati kvalitet, koristiti usluge dobavljaa za nae kupce; - dobiti pristup vitalnim informacijama o naim dobavljaima koje e nam pomoi u reduciranju trokova, kako odabrati najpogodniji proizvod, kako koristiti te informacije u poslovnom pregovaranju u cilju sniavanja nabavnih cijena, kako osigurati kontrolu kvaliteta; - dostaviti dobavljaima odreene informacije o naem poslovanju i potrebama kako bismo poluili odreene pozitivne efekte u smislu trokova, kvaliteta, pouzdanosti itd., kako osigurati efikasniju razmjenu podataka i poslovnih dokumenata; - utjecati na snienje trokova koje nai kupci imaju poslujui s nama, kako reducirati papirologiju, reducirati trokove i cijene; - osigurati efikasnije fakturiranje, dostavljanje kupcima vitalnih informacija o naim proizvodima i uslugama tako da oni odlue kupovati od nas, a ne od konkurenata; - kako postii stanje u kojem e nai postojei kupci imati vee trokove ukoliko se odlue za prelazak na konkurenta, da li moemo poveati stepen ovisnosti kupaca o naoj firmi; - kako u veem stepenu personalizirati odnose prema kupcima; - kako koristiti eksterne baze podataka i druge izvore da bismo dobili vie podataka o naim kupcima i potencijalnim kupcima; - kako efikasnije kreirati nove proizvode ili usluge, a prema zahtjevima kupaca; - kako pojaati barijere za ulazak novih konkurenata na na trini segment; - kako osigurati bolje post-prodajne usluge naim kupcima; - kako poboljati kvalitet postojeih proizvoda i usluga.
20
Uloga informacijskog sistema u organizaciji moe se sagledati s aspekta a) tradicionalnih i b) novih (dodatnih) funkcija. Tradicionalne IS funkcije su:
razvoj aplikacija i informacijskog sistema u cjelini; upravljanje operacijama unutar informacijskog
sistema,
ukljuujui raunarski centar;

kadrovsko osposobljavanja raunarskog centra; pruanje tehnikih usluga.
Nove (dodatne) IS funkcije:

iniciranje razvoja i sam razvoj stratekih IS; planiranje, razvoj i kontrola informacijske infrastrukture; inkorporiranje Interneta i elektronske trgovine u
okvire poslovanja; upravljanje sistemskom integracijom; informatika edukacija menadera; edukacija informatiara o poslovanju; podrka krajnje korisnikog kompjutinga; aktivno uee u reinenjeringu poslovnih procesa, kreiranje poslovnih alijansi s IT firmama i IT departmentima u ostalim firmama.
2.3. Klasifikacija informacijskih organizacijsku strukturu
sistema
odnosu
na
Savremene organizacije ili organizacijski sistemi sastavljeni su od komponenata kao to su departmenti, timovi, radne jedinice i sl. I pored sve prisutnijih napora da se kroz razne oblike reinenjeringa ili reorganizacije kreiraju novi tipovi organizacijskih struktura, ipak se moe rei da je tradicionalni model organizacije jo uvijek prisutan u veini sistema. Informacijski sistemi se kreiraju unutar organizacijskih sistema i jedan od naina za njihovo klasificiranje je zasnovan upravo na organizacijskoj strukturi. Tipini IS prema ovom modelu su:

Odjeljenski IS (departmental IS), Poslovni (enterprise ili enterprise-wide) IS,

21
Interorganizacijski informacijski sistemi (interorganizational information systems), Funkcionalni i poslovni sistemi.
Druga podjela informacijskih sistema koja se susree u savremenim organizacijama zasnovana je na organizacijskim funkcionalnim podrujima. Tako se mogu susresti sljedei tipovi informacijskih sistema:

Raunovodstveni IS, Finansijski IS, Proizvodni IS, Marketing IS, Informacijski sistem odjela za ljudske resurse itd.
Funkcionalni informacijski sistemi se kreiraju prema standardnim poslovnim procesima, odnosno funkcijama. Tipine poslovne funkcije ili podsistemi svakog poslovnog sistema kao to su: raunovodstvo, finansije, nabava, prodaja, marketing, proizvodnja, ljudski resursi itd., imaju svoje slike u ogovarajuim podsistemima poslovnog informacijskog sistema. Mogu se kreirati prema ovim tipinim poslovnim funkcijama ili prema tipu korisnika kojima su namijenjeni. Sistem za obradu transakcija (Transaction Processing System TPS) je tipini predstavnik funkcionalnog informacijskog sistema. On ima za cilj da elektronskom obradom podataka pokrije sve procese koji se deavaju u poslovnom sistemu. Historijski posmatrano, TPS sistemi su bili najraniji oblik informacijskog sistema u poslovnoj obradi. Osnovne karakteristike TPS-a su:
obrada znaajnog obima podataka (masovna obrada podataka); izvori podataka su uglavnom interni, a takav karakter imaju i
outputi i korisnici rezultata obrade podataka;

TPS sistemi obrauju podatke na regularnoj osnovi u ovisnosti o
zahtjevu: dnevno, sedmino, dvosedmino, po transakciji i sl.; karakteriziraju se znaajnim masama pohranjenih podataka; velike brzine obrade podataka; inputi i outputi su uglavnom u struktuiranom obliku; obino se trae visoki stepeni detaljnosti, dok je nizak nivo kompleksnosti raunskih operacija; trai se visok nivo aurnosti podataka, sigurnosti i integriteta podataka; trai se visok nivo pouzdanosti i raspoloivosti obrade podataka;
22
TPS mora podrati sistem obrade na bazi upita u realnom
vremenu. Postoje uglavnom dva osnovna oblika TPS-a: batch obrada i online obrada. Za razliku od prvog modela u kojem firma prikuplja i evidentira transakcije onako kako se pojavljuju, dok se sama obrada tako prikupljenih i ureenih podataka obavlja periodino, u sistemu online obrade transakcije se obrauju u momentu kako se one pojavljuju. Mogui su i tzv. hibridni sistemi koji kombiniraju prethodna dva. Postoji i pristup koji funkcionalnost odreuje prema tipu korisnika. Tako, naprimjer, sistemi koji su orijentirani na menadere kao krajnje korisnike nazivaju se upravljaki informacijski sistemi (Management Information System MIS). Osnovni zadatak takvih IS-a je generiranje izvjetaja za potrebe menadera koji mogu biti:

rutinski, za odreene intervale planirani izvjetaji, periodini i ad-hoc (po zahtjevu) izvjetaji, statistiki izvjetaji i saeci, komparativne analize, projekcije, rane detekcije problema.
Pored MIS koncepta, postoje i druga rjeenja na podruju informacijske podrke rada menadera koja su razvijena u posljednjih 30-ak godina kao to su: sistemi za podrku odluivanju (Decision Support Systems DSS), izvrni informacijski sistemi (Executive Information Systems EIS), ekspertni sistemi (Expert Systems ES), kao i kombinacije ovih koncepata, npr. izvrni sistemi za podrku odluivanju (Executive Decision Support Systems), inteligentni sistemi za podrku odluivanju (Intelligent Decision Support Systems) itd. Naredna podjela koja se moe nai u literaturi naglasak stavlja na tip podrke koju informacijski sistem prua, pa se govori o:
sistemima
za podrku poslovnih transakcija (Transaction Processing Systems - TPS), upravljakim informacijskim sistemima (Management Information Systems - MIS), uredskim informacijskim sistemima (Office Information Systems - OIS),
23
sistemima za podrku odluivanju (Decision Support Systems -
DSS), informacijskim sistemima za podrku izvrnog rada (Executive Information Systems - EIS), ekspertnim sistemima (Expert Systems - ES). Slika 2.5. daje prikaz evolucije razliitih tipova informacijskih sistema.
Slika 2.5. Evolucija informacijskih sistema
Slika 2.6. Informacijski sistemi prema tipu podrke-a

24
Slika 2.7. Informacijski sistemi prema tipu podrke-b Interorganizacijski informacijski sistemi Interorganizacijski informacijski sistemi (IOS) sadre informacijske tokove izmeu dvaju ili vie organizacijskih sistema. Glavni cilj jednog takvog sistema je poveanje efikasnosti u obradi transakcija kao to su: obrada narudbi, obrada faktura, plaanja i sl. IOS sistemi se mogu kreirati na infrastrukturama privatnih ili javnih komunikacijskih mrea. Ovi sistemi su razvijeni i implementiraju se primarno kao odgovor na zahtjeve iz poslovnog okruenja: napori da se smanje trokovi poslovnih operacija i transakcija, te da se pobolja efikasnost i efektivnost poslovnih procesa u cjelini. IOS osiguravaju sljedee:
smanjuju trokove rutinskih poslovnih transakcija, poboljavaju kvalitet informacijskih tokova kao
rezultat reduciranja ili eliminiranja greaka, reduciraju vremena poslovnih ciklusa u poslovnim transakcijama, bez obzira na geografske udaljenosti, eliminiraju papirologiju i njoj inherentne neefikasnosti i trokove, olakavaju obradu i transfer informacija za krajnje korisnike. Najee koriteni oblici IOS-a su:
globalni sistemi informacijski sistemi koji povezuju dvije ili vie sistem
kompanija iz dviju ili vie zemalja; elektronske razmjene podataka (Electronic Data Interchange EDI) sistem elektronskog transfera poslovnih dokumenata izmeu poslovnih partnera;
25
sistem elektronskog transfera novca (Electronic Funds Transfer
EFT) koritenjem telekomunikacijskih mrea; Extranet proirene intranet infrastrukture koje povezuju poslovne partnere; djeljive baze podataka (Shared Databases) baze podataka koje koriste poslovni partneri, sve radi reduciranja vremena i poboljanja efikasnosti u pristupu podacima; integrirani sistem poruka (Integrated Messaging) integrirani sistem slanja i primanja poruka, faksova i ostalih dokumenata elektronskim putem. Implementacija IOS sistema podrazumijeva:
integriranu i efikasnu mrenu infrastrukturu, integrirani softver koji moe podrati planirane operacije kao to
je npr. ERP sistem,

sigurnosni sistem, ovisno o tipu mrene infrastrukture koja se
koristi,
kompleksno sagledavanje etikih aspekata koji se mogu pojaviti
u funkcioniranju IOS-a.
2.4. Informacijska arhitektura osnovni modeli

Pod informacijskom arhitekturom podrazumijevat emo oblik u kojem je informacijska tehnologija aplicirana u odreenom organizacijskom sistemu da bi se ostvarili postavljeni ciljevi (slika 2.8). Informacijska arhitektura je svojevrsna kombinacija hardvera, sistemskog i aplikativnog softvera, komunikacijske tehnologije i podataka koji se primjenjuju u odreenom organizacijskom sistemu. Tako shvaena informacijska arhitektura predstavlja osnovu informacijskog sistema. U tom smislu, postoji nekoliko osnovnih i vei broj specifinih modaliteta primjene, odnosno tipova informacijske arhitekture. Oni se razlikuju prema vie atributa, kao to su: vrsta raunara, nain povezivanja, platforma operativnog sistema, tipovi organizacije i obrade podataka, nain organizacije IT slube itd. Mi se ovim detaljima neemo baviti, ve emo samo naznaiti da je pitanje konkretne implementacije informacijske tehnologije vrlo kompleksno i da ovisi o nizu faktora. Osnovne kategorije informacijske arhitekture* su:
Pored termina informacijska arhitektura, u literaturi se u istom kontekstu koriste i sljedei termini: arhitektura informacijskog sistema, IT infrastruktura, itd. 26
Slika 2.8. Informacijska arhitektura kao funkcija poslovnih procesa Mainframe-bazirani sistem. Zasniva se na jednom ili vie mainframe raunara s funkcijom obrade podataka i manjem ili veem broju terminala koji slue za unos podataka i pristup podacima s mainframe sistema. Ovo je bila dominantna arhitektura sve do kraja 80-ih godina. I danas se koristi, ali se terminali sve vie zamjenjuju personalnim raunarima koji imaju mogunost emulacije terminalskog naina rada i na taj nain pristupa glavnom sistemu. Mainframe raunari obino se nazivaju i host raunari.
Slika 2.9. Mainframe bazirani sistem File-sharing sistem. Ovaj sistem je karakteristian za standardna PCmrena okruenja, sa fajl serverom ili bez njega, pri emu se programi i podaci na zahtjev alju sa servera na radne stanice. Zahtjev za odreenim podacima ili aplikacijama koji se nalaze na serveru ili na drugoj radnoj stanici dovodi do slanja tih programa/podataka u cjelini ka korisniku, to umanjuje performanse mree.
27
Client/server arhitektura. Kod ovog oblika arhitektura je bazirana na dva tipa raunara. Na jednoj strani se nalazi jedna ili vie monijih maina koje imaju ulogu servera, dok se na drugoj - tzv. klijent strani (client) nalazi vei broj obino personalnih raunara (mogu biti i radne stanice) koji imaju ulogu klijenta. Odreeni program se na ovakvoj platformi instalira tako to se glavni dio (server komponenta) instalira na serveru, dok se drugi dio, ukljuujui korisniki interfejs, instalira na klijent raunarima. Korisnik radi sa klijent programom, preko kojeg upuuje odreene zahtjeve za obradom serveru, koji te zahtjeve izvrava i rezultat alje nazad na klijent mainu. Cjelokupna obrada se odvija na serveru. Na ovom modelu je zasnovana veina savremenih poslovnih aplikacija, s tim da postoje njegovi modaliteti u broju slojeva (tier), pa se govori o "two-tier" i "three-tier", odnosno "multi-tier" arhitekturama. Troslojna arhitektura je novijeg datuma i nastala je kao rezultat nastojanja da se pobolja efikasnost client/server sistema sa veim brojem korisnika (vie stotina). Izmeu klijent i server sloja se dodaje tzv. srednji sloj ("middle tier") koji je obino aplikacijski server. Kao primjer ovakve arhitekture moemo navesti novije bankarske aplikacije koje korisnicima omoguavaju direktan uvid u stanje rauna. Koristei standardni Web browser ili neki drugi klijent program, korisnik upuuje zahtjev odreenoj aplikaciji u banci koja ih prihvata, provjerava podatke koje je korisnik unio i zahtjev prosljeuje glavnom serveru - sistemu za upravljanje bazom podataka koji pronalazi informaciju i vraa je nazad do korisnika. S pojavom Internet i Web tehnologije, uvedeni su termini "thin" i "thick" klijenata u client/server arhitekturi. Naglasak je na, da tako kaemo, "istanjivanju" klijent strane na nain da se klijent softver reducira i standardizira. U tom smislu su nastojanja veine proizvoaa softvera ka "webifikaciji" aplikacija koja u sutini znai da je klijent softver zamijenjen u potpunosti standardnim Web browserom.
Slika 2.10. Client-server arhitektura Na sljedeim slikama prikazana je evolucija c/s modela kompjutinga, od klasinog "file sharinga", preko tradicionalnog c/s modela, vieslojnog
28
(multitiered) modela s odvojenim podatkovnim i aplikacijskim serverima, do Internet baziranog modela sa Web serverom i Web browserom kao glavnim client softverom.
Slika 2.11. Evolucija client/server modela kompjutinga Kombinirana arhitektura. Predstavlja kombinaciju navedenih tipova informacijske arhitekture.
29
2.5. Osnovne karakteristike savremenog poslovnog kompjutinga

Raunarski sistemi se nabavljaju s osnovnim ciljem poboljanja efikasnosti obrade podataka, bilo da se radi o standardnoj obradi teksta ili sloenim poslovnim ili nauno-tehnikim aplikacijama. Pod terminom "poslovne aplikacije" ne mislimo na standardne office programe kao to su Word, Excel, itd., ve na integrirane server aplikacije koje pokrivaju poslovne funkcije (nabava, prodaja, skladitenje, distribucija, post-prodajne usluge, servis i odravanje, marketing, finansije, raunovodstvo, upravljanje ljudskim resursima, itd.) i koje se instaliraju na monim server sistemima. U literaturi se ove aplikacije nazivaju "mission-critical applications", "bussiness-critical applications", ili jednostavno "business applications". Navedene aplikacije se u praksi susreu u tri osnovna oblika: "Host" ili "legacy" sistemi, odnosno aplikacije razvijene prije 20, 30 ili vie godina u nekom od standardnih programskih jezika i koje se koriste uglavnom na mainframe platformama, vendor-specific hardverskim platformama klase miniraunara (Digital, NCR, HP, itd.) ili raznim UNIX platformama.
Slika 2.12. Host-bazirani (legacy) sistem Client/server aplikacije novijeg datuma, razvijene in-house ili nabavljene na tritu, koje pokrivaju pojedine ili sve aspekte
30
poslovanja i uglavnom se koriste na serverskim platformama i rade na nekoj verziji server operativnog sistema.
Slika 2.13. Client-server bazirani sistem Integrirani poslovni sistemi ili ERP sistemi (Enterprise Resource Planning), koji u sutini predstavljaju implementaciju koncepta integriranog informacijskog sistema. Radi se o integriranoj informacijskoj podrci svih poslovnih funkcija, ija implementacija je uraena u odreenom broju modula, kao to su: finansije, logistika, proizvodnja, distribucija, ljudski resursi, itd. Ove aplikacije na tritu softvera nude firme koje se oznaavaju kao "ERP vendors", a najpoznatije su: SAP (www.sap.com) i Oracle (www.oracle.com), a tu je i Microsoft sa ERP rjeenjem Navision (prije nekoliko godina kupljena firma iz Danske). ERP programi predstavljaju integrirana poslovnoinformacijska rjeenja, a njihov glavni (moda i jedini) nedostatak su visoki trokovi implementacije. Cijena samog softvera (initial costs) odreuje se prema broju klijenata (korisnika) i kree se u rasponu 2000-4000 USD po klijentu*. Stvarni trokovi jednog ERP projekta su mnogo vei, a najvea
Ovi podaci, kao i oni vezani za implementaciju ERP sistema, bili su karakteristini za period od prije 5-6 godina. Dananji iznosi ovise o politici ERPvendora na konkretnom tritu. 31
*
stavka su tzv. implementacijski trokovi koji znaju biti 3 do 10 puta vei od inicijalnih trokova. Klasine implementacije ovakvih rjeenja, ak i u firmama srednje veliine (100-200 korisnika), mogu kotati od milion dolara pa navie.* Noviji pristupi koje su ERP-vendori uveli u posljednjih godinu-dvije kotaju manje, uz manje obime kastomizacije originalnih rjeenja. Nakon instalacije ERP sistema, firme obino instaliraju dodatne aplikacije koje se odnose na efikasnije koritenje ERPsistema. To su aplikacije tipa integriranih sistema za podrku odluivanju (Integrated Decision Support Systems, Business Intelligence Systems), Data Warehousing-OLAP sistema, sistema za elektronsku trgovinu (E-commerce), sistema za upravljanje odnosima sa potroaima (Customer Relationships Management). Neovisno o modelu informacijske arhitekture koji se koristi, savremeni poslovni kompjuting je u osnovi baziran na kombinaciji triju osnovnih platformi: serverska (hardversko-OS) platforma, aplikacijska platforma, mrena (komunikacijska) platforma,
to je predstavljeno na sljedeoj slici:
Za ilustraciju finansijske dimenzije ERP rjeenja, navest emo primjer jednog ERP projekta na kojem je autor uestvovao kao konsultant krajem 1999. godine. Radilo se o firmi sa 100 korisnika. Finansijska konstrukcija projekta iznosila je 1.200.000 USD, od ega su inicijalni trokovi predstavljali 300.000 USD, trokovi implementacije 660.000 USD, edukacije 60.000 USD, dok je cijena hardvera (dva UNIX servera) uestvovala sa svega neto vie od 10% ili oko 140.000 USD.
32
Slika 2.14. Tri osnovne platforme u poslovnom kompjutingu Ovim platformama treba dodati korisniki interfejs koji se ovdje ne izdvaja kao zasebna platforma zbog toga to je to komponenta koja je sastavni dio bilo operativnog sistema, bilo aplikativnih rjeenja. Naredna slika prikazuje arhitekturu savremenog e-business sistema (Turban et al., 2005):
Slika 2.15. Arhitektura e-businessa
33
DRUGI DIO
- Informacijska tehnologija -
3. Raunarske konfiguracije
3.1. Raunarski sistem osnovni okvir
Raunar, odnosno raunarski sistem, neovisno o konkretnoj izvedbi, sastoji se od sljedeih komponenata: Hardvera, kao skupa fizikih ureaja neophodnih za ulaz, izlaz i obradu podataka, Sistemskog softvera, kao skupa programa koji omoguavaju osnovnu funkciju raunara, pri emu se operativni sistem smatra njegovim glavnim podsistemom , Aplikativnog softvera, kao skupa programskih jezika i drugih softverskih alata koji se koriste za izradu raunarskih aplikacija. Kao takav, raunar moe biti koriten u tzv. stand-alone modu (raunar kao jedinka), a moe biti povezan u raunarsku mreu pomou komunikacijske tehnologije. Raunarski sistem je osnova informacijskog sistema, pri emu IS moe imati vie razliitih podsistema, ovisno o vrsti obrade. Ovako definiran konceptualni okvir raunarskog sistema moe se predstaviti slikom 3.1.
Slika 3.1. Osnovni okvir raunarskog i informacijskog sistema Hardverske komponente raunarskog sistema posmatrane izolovano, bez obzira na to kako savremene bile, nisu u mogunosti da izvre ni najosnovnije aritmetike operacije. Matematikim rijenikom kazano, raunarski hardver je neophodan ali ne i dovoljan uvjet da bi raunar mogao biti koriten u neku svrhu.
34
Da bi se jedna ovakva skupina elektronikih ureaja pretvorila u monu mainu za obradu podataka, neophodno je najprije osigurati efikasno funkcioniranje i upravljanje svim ureajima, to je funkcija sistemskog softvera. Na taj nain raunar se prevodi u tzv. "ready-to-use" stanje, to znai da je stavljen na raspolaganje korisniku i da od njega oekuje instrukcije. Bilo koja vrsta problema koji korisnik nastoji rijeiti koritenjem raunara zahtijeva odgovarajui programski kod ili skup instrukcija koje je korisnik napisao (ili e napisati) u nekom programskom jeziku ili nabavio u formi gotovog softverskog paketa. Taj softver se naziva aplikativni softver i u formi je raunarskih programa pisanih u nekom od programskih jezika. Ovdje treba odmah naglasiti da je i sistemski softver nastao pisanjem odgovarajueg koda u programskom jeziku, obino jeziku nieg nivoa - nivoa koji je blii hardveru. Komuniciranje korisnika s raunarom (unoenje podataka i izdavanje odreenih instrukcija) odvija se putem korisnikog interfejsa komponente raunarskog sistema koja ne pripada hardveru, ve se radi o dijelu softvera. 3.2. Konfiguracije raunarskih sistema Kada se danas kae raunar, to moe znaiti najobiniji personalac koji se moe nabaviti za manje od 400-500 USD, a moe i raunar koji kota 5 miliona USD. Takoer, raunarski sistem neke firme moe biti baziran na samo jednom personalnom raunaru, moe ga initi mrea povezanih raunara (nekoliko desetina, stotina ili ak hiljada), moe biti kombinacija jednog monog raunara i vie desetina ili stotina personalnih raunara itd. Kakva e biti konfiguracija raunarskog sistema ovisi najvie o zahtjevu konkretnog poslovnog sistema koji se odnosi na: eljenu brzinu obrade, vrstu obrade, broj korisnika, a naravno i o materijalnim mogunostima tog sistema. Konfiguracije kroz prizmu historije raunara Posmatrano sa historijskog aspekta, moe se rei da postoji pet kategorija raunarskih sistema, iako danas zbog izraenog preklapanja u performansama ovakvo kategoriziranje gubi bitno u svom znaenju. Ovo zamagljivanje u kategoriziranju raunarskih sistema je uglavnom rezultat brzog razvoja mikroprocesorske tehnologije. Sljedea klasifikacija oznaava standardni pristup koji se moe nai u veini udbenika iz ove oblasti u posljednjih 30 godina, s tim da je kategorija mikroraunara dodata pojavom personalnih raunara prije 20-ak godina:
35
Superraunari imaju najvee brzine obrade u odnosu na sve raspoloive raunare. Glavna primjena superraunara je i dalje u naunim i vojnim ustanovama, ali se njihova upotreba poveava znaajno i u poslovanju usljed pada cijena. Oni su posebno pogodni za velike matematike i simulacijske proraune. Slika 3.2. Cray superraunar starije generacije "Mainframe" raunari se uglavnom koriste kao podrka informacijskim sistemima velikih firmi. Tipini mainframe raunari imaju na stotine terminala i korisnika. Na slici 3.3 je predstavljen jedan mainframe raunar starije generacije. Brzina procesiranja ovakvih raunara bila je od 10 do vie od 100 MIPS-a (miliona instrukcija u sekundi). Imali su glavnu memoriju od 32 do preko 500 MB, dok su se cijene kretale i do 10 miliona dolara. Savremeni mainframe sistemi izgledaju sasvim drugaije i o njima e biti govora neto kasnije. Slika 3.3. IBM mainframe starije generacije Miniraunari (minicomputers) su raunari srednje veliine. esto su se koristili za kompjuterizaciju manjih organizacija. Miniraunari su takoer imali na desetine terminala i korisnika. Brzina procesiranja miniraunara je bila od 4 do preko 20 MIPS-a, a glavna memorija od 24 do preko 250 MB. Cijena se kretala od 200.000 do milion dolara. Slika 3.4. Digital VAX Minicomputer Radne stanice (workstations) su uglavnom zasnovane na tzv. RISC procesorima (Reduced Instruction Set Computer). Osiguravaju
36
istovremeno, kako visoku brzinu obrade, tako i visoku rezoluciju slike na ekranu. Najee su u upotrebi u naunim ustanovama, a u posljednje vrijeme sve se vie koriste i u poslovnim sistemima kao maine za poslovne aplikacije. Ovdje treba imati u vidu, uostalom kao i kod svih kategorija raunara, da stalni i veoma brzi razvoj raunarske tehnologije brie razlike u performansama radnih stanica i personalnih raunara. Poto svaka od ovih kategorija ima i svoje podkategorije, deava se, naprimjer, da via klasa personalnih raunara ima bolje performanse nego neke nie klase radnih stanica. Sljedee slike prikazuju radne stanice firmi Digital Equipment Corporation* i Hewlett-Packard.
Razliite konfiguracije radnih stanica firme Digital Radna stanica firme HP Slika 3.5. Radne stanice Mikroraunari (microcomputers) su najmanji raunari. Uglavnom se koriste kao podrka tzv. personalnog computinga s jednim korisnikom. Mikroraunari se takoer koriste za pristup podacima i sistemima na mini i mainframe raunarima. Brzina procesiranja kod prvih mikroraunara kretala se od 0.5 do preko 20 MIPS-a, dok je veliina glavne memorije varirala od 512 kilobajta do nekoliko MB. Osnovna cijena mikroraunara danas se kree od manje od hiljadu dolara do desetak ili vie desetina hiljada dolara (moniji PC serveri). Prema svojoj veliini mogu se podijeliti u osnovne grupe: desktop, laptop, notebook i palmtop raunari.
U knjizi e se na vie mjesta spominjati Digital (Digital Equipment Corporation - DEC). Radi se o firmi koja je bila jedna od najveih proizvoaa hardvera, softvera i komunikacijske tehnologije i koju je u januaru 1998. godine otkupila druga raunarska firma - Compaq. Kasnije je Compaq doivio slinu sudbinu, 2002. godine ga je kupio HP. 37
PC konfiguracije
Apple Macintosh raunar starije generacije
Slika 3.6. PC konfiguracije Savremene konfiguracije raunarskih sistema Na dananjem stepenu razvijenosti informacijske tehnologije, prethodno navedena klasina podjela na superraunare, mainframe, miniraunare, radne stanice i mikroraunare ne bi se mogla aplicirati u potpunosti. Naprimjer, iako se danas u primjeni mogu susresti mainframe i miniraunari s prethodnih slika, novi sistemi koji svojim performansama daleko prevazilaze mogunosti tih nekadanjih sistema, pa ak imaju neka svojstva superraunara, obino se nazivaju serveri ili preciznije poslovni serveri (enterprise servers). Posebne kategorije superraunarskih sistema danas predstavljaju tzv. cluster i grid konfiguracije. Treu klasu savremenih raunarskih sistema ine radne stanice (workstations) koje u veini sluajeva rade pod UNIX operativnim sistemom, dok bi etvrtu po snazi klasu predstavljali standardni personalni raunari (personal computers), odnosno u novije vrijeme personalni portabilni ureaji (portable devices). U nastavku dajemo osnovne karakteristike savremenih konfiguracija raunarskih sistema koji se mogu klasificirati kao: superraunari (standalone sistemi, cluster ili grid konfiguracije), poslovni serveri (Enterprise Servers), radne stanice (Workstations), personalni raunari (Personal Computers), portabilni raunarski ureaji (Portable Computing Devices).
38
Superraunari se i danas tretiraju kao zasebna kategorija raunarskih sistema sa i dalje dominantnom primjenom u razliitim naunim disciplinama (medicina, genetiki inenjering, meteorologija i sl.), gdje je neophodna izuzetno visoka brzina obrade podataka. Rade se uglavnom kao standalone (pedestal) konfiguracije, mada se u novije vrijeme superkompjuterske konfiguracije kreiraju i kao multi-node i/ili multiprocessor raunarske konfiguracije koje sadre i do nekoliko stotina ili hiljada raunara, s nekoliko hiljada ili ak desetina hiljada procesora. Tako, npr. trenutno najjaa supercomputing konfiguracija na svijetu (www.top500.org), je IBM-ov sistem BlueGene/L (http://www.research.ibm.com/bluegene/) koji je na tom mjestu smijenio japanski Earth Simulator (Yokohama, Japan, www.es.jamstec.go.jp), koji je bio videa konfiguracija do prije nekoliko godina. BlueGene/L konfiguracija ima 32768 GB radne memorije i 131.072 procesora, za razliku od Earth Simulatora koji je imao 640 raunara sa po 8 procesora, odnosno ukupno 5120 procesora. IBM-ov sistem sada dri rekord u brzini obrade s brzinom od 280,6 Tflop/s-a. Naredna slika prikazuje prvih 10 konfiguracija (juni 2006):
Slika 3.7. Najjae superkompjuterske konfiguracije (juni 2006) Superkompjuterski sistemi mogu, dakle, biti u formi single-node i multinode raunarskih konfiguracija, dok u pogledu lokacije komponenata (sistema) mogu biti na jednoj ili na vie razliitih udaljenih lokacija. Na
39
slici 3.8. prikazane su dvije multi-node konfiguracije (Earth Simulator i ASCI Q), dok slika 3.9. prikazuje dva single-node sistema
Earth Simulator ASCI Q sistem Slika 3.8. Superkompjuterski sistemi multi-node Slika 3.9-a prikazuje dva modela superkompjutera Cray, dok je na slici 3.9-b predstavljen superraunar firme Silicon Graphics:
Cray superraunari (www.cray.com)
Superraunar firme SGI (www.sgi.com)
Slika 3.9. Superkompjuterski sistemi one node (single node) Ovi raunari odlikuju se vrlo visokim performansama u pogledu brzine obrade podataka. U narednoj tabeli dati su osnovni pokazatelji u pogledu karaktera konfiguracije i performansi Crayovog sistema s prethodne slike (broj procesora, kapacitet radne memorije i performanse brzine obrade izraene u Gflops, odnosno Tflops).
40
Slika 3.10. Cray X1 konfiguracije i brzine obrade Cluster i grid konfiguracije predstavljaju takoer modele namijenjene za tzv. high-end kompjuting, tj. za postizanje vrlo visokih nivoa performansi obrade podataka u pogledu brzine (grid konfiguracije) i raspoloivosti, pouzdanosti i skalabilnosti (cluster konfiguracije). Iako se u oba sluaja radi o tzv. multi-node i/ili multi-processor konfiguracijama, razlika izmeu ovih sistema ipak postoji. Cluster predstavlja skup veeg broja manjih raunarskih sistema ijom se integracijom postie vea procesorska mo i visoke performanse u pogledu raspoloivosti (dostupnosti) sistema, skalabilnosti, fault-tolerance mogunosti i sl. Raunarski sistemi od kojih je napravljen klaster su identine ili vrlo sline konfiguracije i podlone su centralnoj kontroli*. Grid konfiguracije oznaavaju raunarske sisteme koji omoguavaju zajedniko koritenje raunarskih resursa koji su meusobno povezani komunikacijskim linijama, ali su fiziki smjeteni u razliitim organizacijama i na razliitim lokacijama, bez ili sa vrlo malo centralne kontrole. Mogu se formirati na jednom lokalitetu, a mogu ak i na nacionalnom ili meunarodnom nivou. Naprimjer, TeraGrid je amerika istraivaka grid konfiguracija (www.teragrid.org). Poslovni serveri. Poslovni ili enterprise serveri su mone maine koje se koriste u poslovnim i drugim organizacijskim sistemima, uglavnom za masovne obrade i sa vie desetina, stotina ili hiljada korisnika. Cijena ovih sistema se danas kree od nekoliko hiljada dolara pa do nekoliko miliona USD. Veliki proizvoai tipa IBM-a (www.ibm.com), Suna (www.sun.com), Hewlett-Packarda (www.hp.com), Della (www.dell.com)
Pojmovi cluster i grid se vrlo esto zamjenjuju. Tako npr. na zvaninoj stranici Sveuilinog raunskog centra u Zagrebu (www.srce.hr) predstavlja se cluster Isabella, dok se o istoj konfiguraciji u asopisu Mree (br. 5/2004) govori kao o najveem grid raunalu u Hrvatskoj. 41
*
imaju u svojim proizvodnim programima itav niz modela (klasa) ovisno o eljenoj brzini, pouzdanosti, kapacitetu i slino. Zasnovani su na procesorima koje su proizveli ovi proizvoai ili procesorima firmi Intel ili AMD.
IBM S/390 server
Alpha GS server HP "K" klasa servera firme Compaq Slika 3.11. Poslovni serveri razliitih proizvoaa
Ovi serveri, ovisno o modelu (entry-level, midrange, high-end), imaju kapacitet radne memorije od nekoliko stotina MB do vie stotina GB, ak i terabajta. Kapaciteti diskova obino se izraavaju u stotinama GB, s mogunostima proirenja na nekoliko stotina TB (terabajta). Takoer, dolaze u verzijama single procesora i multiprocesora (2, 4, 8, do vie desetina). Ove maine rade pod operativnim sistemima koje su originalno razvili navedeni proizvoai kao to su: IBM OS/390, IBM AIX, OpenVMS, HP-UX, itd. O ovoj klasi sistema govorit emo neto detaljnije u nastavku. Radne stanice. Radne stanice su uglavnom maine koje rade pod UNIX operativnim sistemom, a koriste se prvenstveno za grafike obrade, naune proraune, aplikativni razvoj i sl. Pored gore navedenih proizvoaa koji u svom programu imaju radne stanice, od ostalih treba navesti Sun Microsystems (www.sun.com) i Silicon Graphics (www.sgi.com). Interesantno je napomenuti da svaki od ovih proizvoaa radnih stanica s mainom isporuuje i vlastitu verziju UNIX operativnog sistema. Kod IBM-a je to AIX, kod HP-a: HP-UX, Tru64UNIX, Silicon Graphicsa - IRIX, Suna - Solaris, itd.
42
HP radna stanica Sun serveri i radne stanice Slika 3.12. Radne stanice Personalni raunari. Kada se kae PC, obino se misli na stand-alone raunar, odnosno kuni ili raunar u uredu koji nije povezan ni u kakvu mreu. Meutim, s napretkom tehnologije, danas se PC konfiguracije koriste kao osnovna platforma za podrku poslovnog kompjutinga u manjim, pa ak i srednjim firmama. Naravno, tada se radi o nekoliko desetina, stotina ili hiljada raunara povezanih u mreu pri emu se razlikuju dva tipa: server i radna stanica*. Takva okruenja obino imaju jednu ili vie monijih maina koje igraju ulogu servera, a ostali raunari su u funkciji radnih stanica. Naredna slika prikazuje tri modela PC servera:
ProLiant 2500 ProSignia 200 ProLiant 550 Slika 3.13. PC serveri firme Compaq (sada u sastavu HP-a)
Termin "radna stanica" koji se koristi u PC okruenju ne treba poistovjetiti s istim terminom kao tipom konfiguracije raunarskog sistema. U prvom sluaju se radi o standardnom PC-u koji je prikljuen na moniju server mainu, dok se u drugom sluaju radi o monijoj maini koja radi pod UNIX operativnim sistemom. 43
Kao radne stanice u takvim okruenjima koriste se standardni personalni raunari. Kada su u pitanju savremene konfiguracije personalnih raunara, treba rei da se susreu uglavnom dva tipa: IBM PC-kompatibilni raunari i Apple Macintosh raunari.
Prvi su uglavnom bazirani na Intel-ovim (www.intel.com) ili AMD-ovim (www.amd.com) procesorima, dok su Apple Macintosh raunari godinama radili na procesorima 680x0 firme Motorola (www.mot.com), potom koristili IBM PowerPC, dok je danas i Apple preao na koritenje Intelovih procesora. Na slici 3.14 dat je primjer etiri tipa personalnih raunara (server, desktop, radna stanica, notebook) jednog od vodeih proizvoaa personalnih raunara - firme Dell (www.dell.com). Od ostalih vanijih proizvoaa PC konfiguracija treba spomenuti: IBM, HP, Acer, DTK, itd. Za ove raunare je sa aspekta OS-platforme bitno istai da u najveem procentu rade sa nekom verzijom Windows operativnog sistema (server, desktop), mada je u posljednje vrijeme sve vie Linux instalacija.
Slika 3.14. Linija proizvoda firme Dell Konfiguracija koja bi inila osnovu informacijskog sistema ovakve firme sastojala bi se, recimo, od jednog ili vie servera i kombinacije desktop maina, radnih stanica i notebooka, ovisno o broju korisnika. Sve maine bi, naravno, bile povezane u mreu tako da bi bilo mogue dijeljenje hardverskih i softverskih resursa, podataka i programa.
44
Druga platforma - Apple Macintosh raunari koriste operativni sistem MacOS (najnovija verzija je MacOS X). Na sljedeoj slici su data dva modela Apple Macintosh raunara - iMac.
iMac-stariji model
iMac-noviji model
Slika 3.15. Apple Macintosh raunari Portabilni runi raunari. Minijaturizacija raunarskih komponenata, snaan razvoj komunikacijske tehnologije, raunarskih mrea i Internet tehnologije doprinijeli su uvoenju tzv. "hand-held i portabilnih runih/prijenosnih raunara, odnosno raunarskih ureaja. Ispostavilo se da su potrebe krajnjih korisnika kompleksnije i raznovrsnije od onoga to su mogli zadovoljiti standardni desktop PC, pa ak i laptop, odnosno notebook raunar. Danas se, uglavnom, razlikuje pet tipova portabilnih raunara, odnosno, raunarskih ureaja (portable computer devices):
Slika 3.16. Portabilni ureaji Standardni runi ureaji, odnosno runi PC (Standard hand-held devices or hand-held PCs) posjeduju mali ekran i tastaturu i imaju izgled minijaturnog notebooka. Unos podataka i koritenje raunara vri se putem tastature, funkcijskih tipki, pa ak i miom. Ovi ureaji koriste, uglavnom,
45
Microsoftov Windows CE operativni sistem koji ukljuuje dosta elemenata standardnog desktop Windows OS-a. Tako postoji i depna verzija Microsoftovog Office paketa za ove raunare. Uz pomo tzv. ActiveSync tehnologije, mogue je vriti automatsku sinhronizaciju informacija izmeu standardnog desktop PC-a i runog raunara. Personalni digitalni asistenti (Personal Digital Assistants PDA). Ovo su ureaji bez tastature i njihovo koritenje se bazira na funkcijskim tipkama putem kojih se aktiviraju odreeni programi. Koriste verziju Windows CE operativnog sistema, dok je druga mogunost 3Com-ov PalmOS. Celularni telefonski ureaji, odnosno mobilni telefoni. Mobilna telefonija ima svoje mjesto u tzv. mobilnom kompjutingu. Ova vrsta komunikacijskih ureaja sve se vie koristi, ne samo za klasinu komunikaciju, ve i kao ureaj u obradi podataka. Ekran na mobilnom aparatu se u tom smislu koristi kao monitor raunarskog ureaja koji, iako malen po dimenzijama, takoer moe sadravati odreene menije i podravati njihov izbor i koritenje aplikacija na mobilnoj osnovi. Mogue je, takoer, prikljuiti i, za ove ureaje, specijalno uraenu tastaturu, ili je imati integriranu. Pametni ili smart telefoni (Smart phones) su takoer beini telefonski ureaji s ugraenim Internet browserom i ekranom. Mogu se koristiti za govorne poruke, storiranje podataka, slanje i primanje elektronske pote, fax poruke, uz mogunost koritenja Interneta putem ugraenog mini-browsera. Tablet PC je najnovija vrsta raunarskog ureaja koji koristi Microsoft Windows XP Tablet PC Edition operativni sistem. Microsoft je razvio ovaj novi ureaj u saradnji sa svojim hardver partnerima. Tablet PC posjeduje svojstva standardnih notebook raunara, uz nove mogunosti u cilju poboljanja efikasnosti mobilnog kompjutinga. Dodatne mogunosti ukljuuju prirodni interfejs za unos podataka koristei tablet olovku, tzv. ultra-light form factor, kao i mogunosti prepoznavanja govora. Kao i svi drugi ureaji, i ovaj je nastao kao rezultat istraivanja sve veih i rafinjenijih potreba korisnika. Tako je jedno Microsoftovo istraivanje utvrdilo da tipini menader prisustvuje na najmanje 40 sastanaka mjeseno i ubiljei na stotine zabiljeki na papir troei mnogo vremena na transferiranje i konvertiranje tih informacija na raunarske medije.
46
Slika 3.17. Hand-held, PDA, GSM
Slika 3.18. Smartphone
Slika 3.19. Tablet PC
47
Slika 3.20. Microsoft Tablet PC Windows Journal Windows Journal je aplikacija koja preslikava standardni notes, a preko koje korisnik moe unositi biljeke, skice i sl. i sve na kraju konvertirati u tekstualni dokument ili sliku. Kao posebnu kategoriju mobilnih uredjaja koja se pojavila prije nekoliko godina navest emo i BlackBerry ureaj. Radi se takoer o mobilnom raunarskom ureaju koji je prvenstveno namijenjen za wirelles e-mail komuniciranje. Ovaj ureaj (slika 3.21) dosta je slian mobilnom telefonu i smartphone ureajima. Posjeduje svoj operativni sistem, GUI interfejs i tastaturu. Podrava itav niz aplikacija, od kojih su najvanije sljedee: Email, pristup podacima na poslovnim serverima, Web browser, telefon, SMS, Internet faksiranje, kalendar, adrese, zadatke, memo pad, itd.
Slika 3.21. BlackBerry ureaj (Research in Motion, www.rim.com)

48
Koritenje ovih ureaja za wireless e-mail i ostale funkcije omogueno je putem posebnog serverskog softvera koji se naziva BlackBerry Enterprise Server (BES) koji osiguravaju kao komponentu savremeni poslovni messaging sistemi kao to su Exchange, Lotus Domino i Groupwise. Osnovna pretpostavka za koritenje BlackBerry ureaja je adekvatna tehnoloka podrka telekom operatera (podrka za GPRS).
3.3. Poslovni serveri kao osnova savremenog poslovnog kompjutinga

Poslovni serveri (Enterprise Servers) su klasa raunara koji slue za podrku obradi podataka u savremenom poslovnom kompjutingu, bilo da se radi o malim, srednjim ili velikim poslovnim sistemima. Poslovni serveri predstavljaju osnovu danas dominantnih client-server modela kompjutinga u kojem mona serverska konfiguracija na server strani igra kljunu ulogu u obradi podataka. Na njima su instalirane aplikacije kojima korisnici pristupaju s klasinih personalaca. Primjeri takvih konfiguracija nalaze se u okviru informacijskih sistema kakve susreemo svakodnevno. Naprimjer, u bankama, potama i slinim organizacijama gdje manji ili vei broj korisnika (slubenika) s iste ili razliitih lokacija putem svojih PC-a pristupa serverima (aplikacijama koje su instalirane na njima) i obavlja razne vidove transakcija (uplate, isplate i sl.). U svim tim sluajevima server je po pravilu behind the scene (iza scene), bilo da se radi o istoj zgradi, nekoj drugoj lokaciji u istom gradu, ili nekoj drugoj dravi. Drugi primjer takvog modela kompjutinga su tzv. public e-mail serveri tipa hotmail.com, yahoo.com, ili search alati (npr. www.google.com), zatim online oping sajtovi (npr. www.amazon.com), odnosno veina poslovnih i drugih vrsta aplikacija danas. Naprimjer, kada se neko iz bilo kojeg dijela svijeta logira na hotmail ili yahoo, on pravi login na odreeni server koji se nalazi negdje u SAD, ili nekoj drugoj dravi, i taj server mu prua usluge slanja, odnosno primanja e-maila. Dalje, svaki web sajt, odnosno sadraj koji ga ini, instaliran je na nekom serveru, pri emu za korisnika lokacija tog servera nije toliko bitna. Bitna je raspoloivost (dostupnost, engl. Availability) tog servera u smislu da je u bilo koje vrijeme mogue logirati se na server*. Naprimjer, MSNBC.com, jedan od najpoznatijih online news sistema navodi da je sa svojim HP ProLiant serverima (ukupno 30 DL 760 servera) uspio osigurati 99,98% raspoloivost-dostupnost u vrijeme odravanja Zimskih olimpijskih igara 2002. godine. U drugom primjeru,
49
*
Poslovni serveri (Enterprise Servers) su posebna klasa raunara koji slue za podrku obrade podataka u srednjim, veim i velikim poslovnim sistemima. Ovisno o broju korisnika (named users), broju tzv. konkurentnih korisnika (concurrent users), ukupnom prometu koji firma ostvaruje, broju lokacija na kojima se odvija obrada podataka, broju i vrsti aplikacija, mogu se podijeliti u sljedee skupine: Mainframe serveri, UNIX-bazirani serveri, Serveri koji rade pod tzv. proprietary operativnim sistemima, Intel/AMD-bazirani serveri, Apple Macintosh serveri.
Kada su u pitanju mainframe raunari, onda se uglavnom misli na IBM sisteme. Od ostalih proizvoaa ovakvog tipa servera navest emo dvije kompanije: Amdahl (www.amdahl.com) i Hitachi Data Systems (www.hds.com), iji sistemi rade pod IBM OS/390 operativnim sistemom. Tu su i: Fujitsu (www.fujitsu.com), Silicon Graphics (www.sgi.com), NEC (www.nec.com). Server predstavlja raunarsku konfiguraciju koja je dizajnirana s ciljem efikasnijeg upravljanja aplikacijama i podacima, pri emu se misli na sljedee osnovne operacije: pohranjivanje (storiranje), obrada, slanje i primanje, zatita podataka, pruanje usluga koritenja c/s aplikacija od client (desktop) raunara itd. Ovdje se misli na upravljanje podacima u irem smislu, ukljuujui i sve sline operacije koje se odnose i na sistemski i aplikativni softver. Tehnologija izrade serverskih konfiguracija je u nekim segmentima specifina u odnosu na klasine desktop konfiguracije (popularne personalce) i karakteriziraju je sljedee bitne odrednice: mora biti pouzdanija u odnosu na klasine PC-e; obrada podataka mora biti efikasnija i efektivnija; moraju imati mogunost opsluivanja veeg broja korisnika;
HP navodi da je u 2001. godini 96% tzv. NonStop servera namijenjenih upravo sistemima koji zahtijevaju visoke nivoe raspoloivosti imalo tzv. zero downtime. Upravo zbog ovakvih performansi ova klasa servera je instalirana u 106 od 120 najveih stock exchange sistema u svijetu, 135 nacionalnih telefonskih kompanija itd.(www.hp.com).
50
serverske konfiguracije moraju podravati rjeenja za backup, recovery i zatitu podataka; noraju biti skalabilne u smislu proirenja (dogradnje) u svim bitnim obiljejima obrade podataka u sluajevima veih zahtjeva itd.
U danas dominantnom modelu c/s kompjutinga serverske konfiguracije zajedno sa server operativnim sistemima imaju prvenstvenu ulogu u ranovanju (izvravanju) server-baziranih aplikacija. U tom smislu se poslovni serveri u funkcionalnom smislu mogu koristiti kao:

Aplikacijski serveri Podatkovni serveri File serveri Print serveri E-mail serveri Web serveri E-commerce serveri Firewall sistemi itd.
Ovisno o konkretnoj aplikacijskoj platformi, treba rei da nije nuno osigurati zasebne serverske konfiguracije za sve navedene kategorije servera pojedinano. Mogue je kombinovati vie serverskih aplikacija na jednom serveru, no to ovisi o snazi servera, vrsti aplikacije, broju korisnika, I/O karakteristikama, mrenom optereenju i sl. Pitanje izbora odreene serverske konfiguracije je sloeno i zahtijeva odreenu analizu prije donoenja odluke o tipu i karakteristikama raunara koji e se nabaviti. Stoga je odreeno planiranje serverskih potreba nuno u svim organizacijama koje koriste c/s model kompjutinga s ciljem da prui odgovor na itav niz pitanja tipa how much, how many, how fast, what kind, odnosno:
Koja je vrsta problema obrade podataka za ije rjeavanje se
nabavlja server?
Koja e vrsta aplikacijskog softvera biti instalirana? Koliki je broj zaposlenih u firmi? Koliki je broj ukupnih i konkurentnih korisnika (named and
concurrent users)? Koliku brzinu obrade elimo? Koliko procesora? Koliko RAM-a? Koliko hard disk prostora?
51
Koji tip backupa e se koristiti? Kakve su potrebe za umreavanjem? Koja e OS platforma biti instalirana na serveru? Kakav je nivo znanja lokalnog staffa u pogledu serverskih operativnih sistema? Koji nam je oblik lokalne podrke potreban? Itd. Ovisno o maksimalnom nivou raspoloivosti, broju konkurentnih korisnika (concurrent users), broju lokacija na kojima se odvija obrada podataka, broju i vrsti aplikacija itd. serveri se mogu podijeliti u sljedee skupine: Mainframe serveri serveri sa, jo uvijek, najboljim performansama u pogledu raspoloivosti, broja konkurentnih korisnika i brzine obrade. UNIX-bazirani serveri (serverske konfiguracije koje rade pod komercijalnim verzijama UNIX OS-a, kao to su IBM-AIX, HPHP-UX, Sun-Solaris, SGI-IRIX). Linux-bazirani serveri (serverske konfiguracije glavnih IT vendora (IBM, HP, SUN), koji koriste vlastite razvijene procesore i neku od distribucija Linuxa. Serveri koji rade pod tzv. proprietary operativnim sistemima (npr. z/OS, Alpha-bazirani OpenVMS serveri). Intel/AMD-bazirani serveri (serverske konfiguracije razliitih ITvendora koji koriste Intelove i/ili AMD-ove procesore), a rade pod Windows NT (2000, 2003), Novell-NetWare ili Linux operativnim sistemima. Apple Macintosh serveri Appleove serverske konfiguracije bazirane na G4 i G5 procesorima, a koriste MacOSX Server OS. Blade serveri (ravni ili pljosnati serveri). Mainframe serveri odlikuju se: velikim brzinama obrade,*
Brzina obrade kod ovakvih konfiguracija ne izraava se preko klasinih veliina kao kod PC-a (GHz, MIPS), ve u gigaflopsima i teraflopsima (Floating Point Operations per Second), odnosno raznim benchmarking pokazateljima koji se odnose na CPU, npr. CPU2000, CPU2004. Ovi
*
52
visokim stepenom stabilnosti i pouzdanosti (tzv. up-time, ili vrijeme neprekidnog rada iznosi i do 99,999 %), podrkom velikog broja konkurentnih korisnika (do nekoliko hiljada), monim "fault-tolerance" i disaster-recovery rjeenjima. S obzirom da u posljednje vrijeme proizvoai UNIX servera (Sun, Compaq, HP, SGI, itd.) sa svojim najnovijim tzv. "high-end" modelima nastoje konkurirati IBM-u u podruju mainframe sistema, mainframe serveri, UNIX serveri, i tzv. proprietary sistemi se obino tretiraju u okviru jedne kategorije servera ija je osnovna karakteristika da su nonIntel-based. U tom smislu se danas govori o trima kategorijama poslovnih servera koji nisu bazirani na PC tehnologiji i koji se koriste u srednjim i velikim poslovnim sistemima: High-end serveri, s cijenama od 200.000 do nekoliko miliona USD (mainframe sistemi firmi IBM, Hitachi, Amdahl, neki modeli UNIX sistema, kao to je Sunova linija SunFire, HP modeli: Integrity, Superdome, NonStop i Alpha-OpenVMS serveri). Midrange serveri: 50-200.000 USD. U ovu grupu spadaju IBM AS/400 sistemi koji rade pod OS/400 OS-om, IBM RS/6000 sistemi (IBM AIX- verzija UNIX-a), kao i razni modeli Suna, HPa, Digitala, od kojih svaki radi pod posebnom vrstom UNIX-a. Workgroup (Department, Small Business) serveri: 5-50.000 USD. Ovdje se, uglavnom, radi o tzv. "entry-level" UNIX mainama, i odlikuju se najniim performansama u odnosu na prethodno navedene dvije kategorije. Procesori server konfiguracija su uglavnom bazirani na RISC tehnologiji (Alpha, Sun SPARC, HP PA-RISC, IBM RISC/6000). Naprimjer, IBM-ov model S/390 G6 koristi odnedavno uvedenu bakarnu tehnologiju ipova, sadri ukupno 31 ip u kojima se nalazi po 14 mikroprocesora sa ukupno 1.4 milijarde tranzistora. Najnoviji procesori koriste 64-bitne rijei tako da pratei 64-bitni operativni sistemi mogu u potpunosti iskoristiti sve mogunosti ovih sistema. Broj procesora na ovakvim sistemima ide od 12 kod "entry-level" maina, do preko 100 procesora kod "high-end" sistema. Takoer, treba istai da ovakvi poslovni serveri mogu raditi i u tzv. "multi-node" modu, sistemu rada koji se zasniva na uvezivanju vie pokazatelji definirani su prema SPEC Standard Performance Evaluation Corporation, www.spec.org).
53
raunara (vie stotina, ak hiljada) tako da rade kao jedan sistem, pri emu njihov rad podrava jedan operativni sistem. Ovi vorovi mogu, ali i ne moraju biti na istoj lokaciji. Mogu biti udaljeni i do 1000 km, povezani brzim komunikacijskim linijama, tako da funkcioniraju kao jedan sistem. Ovo je vrlo bitno sa aspekta sigurnosti obrade kod specifinih "missioncritical" aplikacija gdje jednostavno nije dozvoljeno "ispadanje" sistema. Kvar na jednom ili vie sistema na jednoj lokaciji, bio to hardverski, softverski ili prekid rada usljed poplave ili poara, ne izaziva prekid rada sistema u cjelini. Operativni sistemi koji podravaju takve reime rada imaju mogunost "amortiziranja", odnosno "prebacivanja" nadlenosti sistema koji je "pao" na neki drugi sistem koji i dalje funkcionira, pa makar se on nalazio i na 1000 km udaljenosti. Radna memorija kod ovakvih sistema je obino 1 GB kod najmanjih sistema, 2-16 GB kod srednjih i 16 do preko 100 GB kod "high-end" konfiguracija*. Primjeri poslovnih servera nekih vanijih proizvoaa Veliki proizvoai tipa IBM-a, HP-a, Suna, Compaqa itd. imaju u svom programu tri navedene klase poslovnih servera, kao i veliki broj modela unutar svake od klasa. U nastavku dajemo tipine modele ovih vanijh proizvoaa: IBM-ova serija poslovnih servera (www.ibm.com) sadri sljedee sisteme: S/390 serveri (mainframe, rade pod OS/390) AS/400 serveri (srednja klasa servera, rade pod OS/400) RS/6000 serveri (rade pod AIX-om, IBM-ovom verzijom UNIX-a) Netfinity serveri (Intel procesor, rade pod NT ili IBM OS/2). Na slici 3.22 predstavljeni su neki od navedenih modela IBM servera.
Navedene veliine u pogledu performansi sistema treba uzeti uvjetno, ne samo na ovom mjestu, ve i u cijeloj knjizi. Razlog je jednostavan stalne izmjene, odnosno tehnoloka unapreenja. 54
S/390 AS/400 RS/6000 Slika 3.22. IBM-ova linija poslovnih servera IBM je u 2002. godini redefinirao liniju servera, tako da se ove konfiguracije danas pojavljuju pod sljedeim nazivima (modelima):

Intel-based: xSeries UNIX: pSeries Midrange: iSeries Mainframe: zSeries
Slika 3.23. Nova linija IBM-ovih servera Kada su u pitanju mainframe sistemi, osim IBM-a postoje i druge firme koje u svom proizvodnom programu imaju takve konfiguracije. Dvije su najznaajnije: Amdahl (www.amdahl.com) i Hitachi Data Systems (www.hds.com).
Amdahl Millennium Server Hitachi Data Systems Slika 3.24. Primjeri mainframe sistema drugih proizvoaa
55
Firma Sun Microsystems (www.sun.com) se u svom proizvodnom programu oslanja na servere koji rade na RISC procesoru SPARC, koji predstavlja njen vlastiti proizvod. Serveri su podijeljeni u prethodno navedene tri kategorije, a glavni proizvod je svakako Enterprise Server 10000 ili Starfire, "high-end" server s kojim Sun pokuava dostii mainframe nivo performansi.
Enterprise Sun Enterprise 450 Sun Enterprise Sun 6500 - Midrange 10000 - High-end - Workgroup Slika 3.25. Sunova linija poslovnih servera Firma Digital, koju je poetkom 1998. godine kupio Compaq (www.compaq.com) za neto manje od 10 milijardi USD, bila je poznata po dvjema klasama server sistema. Najprije su to bili VAX sistemi, koji su razvijeni poetkom 70-ih godina i koji su radili pod operativnim sistemom VMS. Kasnije je Digital prihvatio i UNIX platformu, a proizveo je i jedan od najbrih procesora - Alpha koji je osnova savremenih server konfiguracija ovog proizvoaa. Compaq serveri podravaju tri OS platforme na Alpha mainama: OpenVMS, Tru64UNIX i Linux. Nakon kupovine (fuzije) Compaqa od strane HP-a, ovi serveri se i dalje mogu nai pod Compaqovim imenom, ali sada u okviru HP-a.
Alpha Server High End
Alpha Server Midrange
Alpha Server Entrylevel
Slika 3.26. Alpha linija poslovnih servera (www.hp.com)

56
Hewlett-Packard (www.hp.com) je danas jedna od najveih kompjuterskih firmi u svijetu, pogotovo nakon kupovine Compaqa u 2002. godini. to se poslovnih servera tie, HP se oslanja na vlastiti razvijeni RISC procesor PA-RISC, koji ugrauje u servere, od radnih grupa, do velikih sistema. Pored PA-RISC servera, HP ima serverska rjeenja i za Intel Itanium 2 procesore. Pored vlastitog razvijenog HP-UX OS-a, podrava i Windows 2003 na Intel platformama, kao i Linux. Svi serveri su podijeljeni u nekoliko klasa: A, B, C, R, L, K, N, V, pri emu je V klasa najjaa po performansama i oznaava se kao "high-end" maina.
HP A-class HP K-class HP V-class Slika 3.27. HP linija poslovnih servera (stariji modeli, prije 7-8 godina) Nedavno je i HP, slino kao i ostali server vendori, redefinirao svoj proizvodni program servera u pogledu modela, pa su sada oni bazirani na nekoliko linija, ovisno o procesorskoj platformi (slika 3.28).
Proliant serveri
Intel-based Model rp8400 baziran Modeli zasnovani na na PA-RISC-u Itanium 2 procesoru Slika 3.28. Linija HP servera
U sljedeoj tabeli dati su primjeri nekih modela server sistema prema etiri razliite osnovne konfiguracije (Base Configuration):
57
Base Configuration Class 1

1 processor 128 MB memory 9.1 GB storage
Server Models
Compaq AS OpenVMS: DS10 HP 9000: A180c IBM RS/6000: 43P-150 IBM AS/400: 150-0294 Sun SPARC: 10s Compaq AS OpenVMS: DS20 HP 9000: R390 IBM RS/6000: F40 IBM AS/400: 170-2388 Sun SPARC: UE250 Compaq AS OpenVMS: ES40 model HP 9000: K370 IBM RS/6000: F50 IBM AS/400: 730-2065 Sun SPARC: UE450 Compaq AS OpenVMS: ES40 model 2 HP 9000: N4000 IBM RS/6000: H70 IBM AS/400: 730-2065 Sun SPARC: UE3500
Class 1 processor 128 MB memory 2 18 GB storage Class 1 processor 512 MB memory 3 36 GB storage Class 4 processors 1 GB memory 4 40 GB storage
Tabela 3.1. Karakteristine server konfiguracije PC Intel/AMD serveri PC Intel/AMD serveri rade u veini sluajeva pod Windows NT Server/2000/2003 ili Linux server operativnim sistemom, mada postoji mogunost instaliranja neke UNIX verzije, napr. Sun Solarisa. Novell NetWare OS, takoer, radi na ovim serverima, kao i IBM-ov OS/2 Warp Server (do odluke o prestanku daljnjeg razvoja ovog OS-a). I ovdje vai podjela na tri klase, imajui u vidu performanse pojedinih konfiguracija: Enterprise Workgroup/Department Entry Level (Small Business) Na sljedeoj slici dati su primjeri Intel-baziranih PC servera triju proizvoaa: IBM, HP-a i Della. Navedene konfiguracije spadaju u grupu tzv. Enterprise servera, odnosno "high-end" klasu PC sistema. Zasnovani su na Intel serverskim procesorima (32-bitni Xeon ili 64-bitni Itanium2), s radnom memorijom od nekoliko desetina GB, vanjskom memorijom od nekoliko stotina GB, ak i nekoliko TB, a imaju i
58
mogunost multiprocesorskog rada. Multiprocesorski rad je determiniran operativnim sistemom pod kojim e server raditi, a poto se uglavnom radi o Windows NT Server OS-u, onda je broj procesora, barem to se tie verzije 4.0, ogranien na osam, na osnovu iskustava iz prakse, maksimalno etiri procesore. Windows 2000 Server ima mogunost rada sa 32 procesora, dok Windows 2003 Server prua jo vee mogunosti.
IBM xSeries model Compaq ProLiant Dell-PowerEdge Slika 3.29. Intel-bazirani serveri razliitih proizvoaa Pored Intelovih procesora, pojedini vendori imaju u svojim programima i AMD-bazirane serverske konfiguracije. U tom smislu su posebno interesantni sistemi koji rade na AMD-ovom 64-bitnom procesoru Opteron. Ukratko, Intel i AMD su glavni konkurenti na tritu procesora kada su u pitanju serverske, ali i desktop konfiguracije. Intel u svom proizvodnom programu za serverske konfiguracije trenutno ima dva glavna procesora: Xeon (32-bitni) i Itanium 2 (64-bitni), dok su glavni AMD-ovi proizvodi: Athlon MP i Opteron (64-bitni).
Intel Xeon Intel Itanium 2 Slika 3.30. Intelovi procesori za serverske konfiguracije
AMD Opteron Slika 3.31. AMD-ovi procesori za serverske konfiguracije

59
AMD Athlon MP
Apple Macintosh Serveri Firma Apple (www.apple.com) poznata po svojim Macintosh desktop raunarima od prije nekoliko godina ima u svom proizvodnom programu serverske konfiguracije, uglavnom za podrku aplikacijama u malim i srednjim firmama, kao i za specifine server aplikacije kao to su web server, print server, aplikacijski server, itd. Tzv. "G" modeli su glavni predstavnici ove klase Apple Macintosh raunara. Krajem 1999. godine Apple je na trite izbacio svoje prve prave serverske sisteme bazirane na G4 procesoru. Radilo se o procesoru koji je radio na 400-500 MHz i za kojeg su u Appleu tada tvrdili da je najmanje dva puta bri od tada aktuelnog Pentiuma III koji je imao isti takt. Razlika u brzini je rezultat tzv. "Velocity Engine" komponente, koja predstavlja sposobnost procesora da prihvata i obrauje 128-bitne instrukcije, zapravo etiri 32-bitne instrukcije istovremeno. Tokom 2003. godine Apple je u saradnji sa IBMom proizveo 64-bitni procesor G5 (baziran na IBM-ovom 64-bitnom procesoru Power4), koji je postao osnova desktop konfiguracija (PowerMac G5) i serverskih platformi (Xserve G5).
64-bitni G5 procesor
PowerMac G5
Slika 3.32. 64-bitni G5 procesor i Apple PowerMac G5 Blade serveri Ovaj tip servera je novijeg datuma, pojavio se prije nekoliko godina i danas se nalazi u proizvodnom programu skoro svih server vendora. Radi se o konfiguracijama (slika 3.33) koje na matinoj ploi sadre procesor (jedan ili vie), radnu memoriju, ev. mreni interfejs, dok se ostale klasine komponente kao to su: jedinica za napajanje, eksterna memorija, sistem za hlaenje, mrene komponente ne nalaze u okviru
60
tzv. server bladea. Ovi resursi se nalaze u okviru tzv. kabineta (chassis) koji sadri vie bladeova koji im pristupaju na principima dijeljenja resursa. Bladeovi se mogu na jednostavan nain izuzimati i dodavati u okviru takvih kabineta.
IBM
HP Slika 3.33. Blade serveri raznih proizvoaa
Sun
U posljednjih nekoliko godina na podruju serverskih sistema prisutan je trend naputanja klasinih modela servera (engl. standalone ili pedestal) u korist tzv. rack-optimized servera. Na narednoj slici se moe uoiti taj trend u posljednjih pet godina:
Slika 3.34. Udio klasinih standalone (pedestal) i rack-optimized modela servera u periodu 1998-2002 Prema IDC analizi iz maja 2003. godine iz koje je preuzet i prethodni graph, blade serveri su navedeni kao naredni korak u serverskoj evoluciji u smislu da su serveri kao matine ploe upakovani u ormarie preko kojih imaju pristup ostalim shared komponentama. Slika 3.35. prikazuje IDC-ova predvianja u pogledu razvoja ovih triju tehnologija:
61
Slika 3.35. Standalone (pedestal), rack-optimized i blade modeli servera Na kraju prie o serverskim konfiguracijama treba spomenuti i nedavno uvedenu tehnologiju tzv. serverske virtualizacije, odnosno virtualnih servera. Serverska virtualizacija podrazumijeva kreiranje vie virtualnih servera na jednoj fizikoj serverskoj konfiguraciji raunarskom sistemu. Svakom virtualnom serveru se dodijeli odreena procesorska snaga, memorijski kapaciteti itd., pri emu svaki taj virtualni server ima svoj operativni sistem, svoje aplikacije, virtualnu mrenu infrastrukturu itd. Primjer jedne takve virtualne serverske arhitekture je IBM-ov sistem x445 koji moe da podri 64 virtualna servera na jednom 16-procesorskom fizikom serveru. Tehnologija serverske virtualizacije ima tri osnovne prednosti u odnosu na klasine sisteme: a) nii trokovi za nabavku servera (manje servera), b) nii trokovi za smjetanje servera, c) nii trokovi personala neophodnog za upravljanje serverima. Meutim, virtualni serveri zahtijevaju posebnu vrstu softvera koji omoguavaju tu virtualizaciju (npr. VMWare). Sljedea tehnologija koja je interesantna sa stanovita modaliteta serverskih konfiguracija odnosno c/s modela kompjutinga je tzv. Utility Computing ili On-demand Computing. Ova tehnologija se pojavila prije nekoliko godina i, kao to je ve reeno, predstavlja kvalitativno novi pristup u organizaciji obrade podataka u poslovnim i drugim organizacijskim sistemima. Meutim, ova tehnologija se ne moe porediti sa cluster i grid tehnologijama, serverskim virtualizacijama i sl. Kao to je ve reeno u prethodnom poglavlju, radi se o svojevrsnom
62
rentiranju procesorskih mogunosti od strane kompjuterskih firmi*. Utility Computing moe koristiti cluster i/ili grid konfiguracije kao raunarske sisteme. Naredna slika prikazuje spektar razliitih raunarskih konfiguracija, od jednoprocesorskih do superkompjuterskih konfiguracija sa vie od 100.000 procesora:
Slika 3.36. Spektar savremenih raunarskih konfiguracija (od PC-a s jednim procesorom, do sistema koji sadri 131.000 procesora)
Naprimjer, Sun ima takav program sa svojim sistemom Secure N1 Grid ije kapacitete iznajmljuje po principu $1 per processor per hour. Sline programe imaju i HP, IBM itd.
63
3.4. Desktop raunari - PC hardver

Hardver predstavlja "opipljivi" dio raunarskog sistema, dakle sve one komponente koje se mogu vidjeti i fiziki dotaknuti. Posmatran izolirano od drugog elementa - softvera, hardver ne predstavlja nita vie do skup raznih elektronikih komponenata, koje kao takve ne mogu funkcionirati. Poznavanje osnovnih elemenata raunarskog hardvera i naina njihovog rada je neophodno za razumijevanje kompleksne problematike savremenih raunarskih sistema. Stoga emo u nastavku dati najprije kratak osvrt na historiju hardvera, a potom poblie objasniti principe rada i osnovne komponente raunara. Ovo poglavlje treba smatrati logikim nastavkom poglavlja o raunarskim konfiguracijama.
3.4.1. Pregled raunarske historije

Vjerovatno je prva vrsta raunarskog ureaja bio Abacus. Bio je vrlo jednostavan za uenje i koritenje i veoma brz u spretnim rukama. Jednostavnost i efikasnost ini abakus i danas dominantnim raunarskim ureajem u nekim zemljama Azije. Slika 3.37. Abacus U 1642. godini francuski matematiar Blaise Pascal konstruirao je mainu za raunanje s mogunostima sabiranja, oduzimanja i mnoenja. Joseph Jacquard dizajnirao je "razboj" mainu 1801. godine, koja je koristila seriju buenih drvenih kartica za kontroliranje procesa tkanja. Rupice u kartici aktivirale bi mehanike prste koji su odreivali vrstu konca neophodnu u proizvodnji. U 1822. godini engleski matematiar Charles Babbage kombinirao je kontrolne principe Jacquardovog "razboja" s mehanizmom vlastitog pronalaska za izvoenje numerikih operacija. Na taj nain razvio je mainu koja je mogla izvesti seriju pohranjenih raunarskih koraka i procesirati podatke automatski. Slika 3.38. Babbageov stroj
64
1880. godine Amerikanac Herman Hollerith, radnik cenzus Biroa, razvio je mainu za tabuliranje koja je koristila mainski itljive kartice, sline konceptu drvenih kartica na kojima se zasnivao Jacquardov razboj. Amerika vlada je izvela nacionalni cenzus (popis stanovnitva) u 1890. godini upotrebom ovih kartica. Kompanija Hollerith osnovana za proizvodnju maina za tabuliranje poznata je danas kao IBM (The International Business Machine Corporation - IBM). Slika 3.39. Hollerithov sistem Prvi pravi elektronski raunarski ureaj razvio je krajem II svjetskog rata tim inenjera na Pennsylvania univerzitetu koji su vodili J.W.Mauchly i J.P.Eckert. Razvijeni ENIAC raunar koristio je vakuumske cijevi za elektronsko paljenje koje su bile kontrolirane manuelnim ukljuivanjem i iskljuivanjem povezanih ica. Mauchly i Eckert napustili su Univerzitet 1951. godine da bi formirali prvu komercijalnu kompaniju za razvoj elektronskog raunara za komercijalnu upotrebu - UNIVAC I (UNIVersal Automatic Computer - univerzalni automatski raunar). Slika 3.40. UNIVAC I U 1954. godini kompanija General Electric instalirala je UNIVAC I za prvi kompjuterizirani sistem plaanja - to je oznailo i prvu komercijalnu upotrebu raunara. Veina prvih komercijalnih raunarskih aplikacija odnosila se na raunovodstvene ili finansijske funkcije (npr. obraun plaa, glavna knjiga itd.). Vakuumske cijevi bile su dosta nepouzdane. Proizvodile su ogromne koliine toplote, a zahtijevale su specijalne uvjete da bi se sauvale od eksplozije. S razvojem tranzistora od strane Bell laboratorije u 1947. godini poela je nova era, esto oznaavana kao "druga generacija raunara". Pojava tranzistora donijela je veliki napredak u konstrukciji
65
raunara. Oni su bili manji, bri, generirali su manje toplote i, to je najvanije, bili su jeftiniji.
Vakuumska cijev
Tranzistor
Slika 3.41. Vakuumska cijev i tranzistor PC (r)evolucija MITS Altair 8800 bio je prvi komercijalno raspoloivi mikroraunar, prvi put prodavan u 1975. godini. Bio je baziran na Intelovom 8080 procesoru i imao je 256 bajta memorije. Ve te godine Altair je nudio i prvu verziju programskog jezika BASIC koji su u to vrijeme razvili Bill Gates i Paul Allen - osnivai Microsofta.
Slika 3.42. MITS Altair 8800 U 1982 godini, IBM uvodi svoj personalni raunar (Personal Computer PC). IBM-ov PC ubrzo uspostavlja standard u poslovnom svijetu za desktop raunare. PC je koristio Intelov 16-bitni 8088 procesor, raspolagao sa 64 KB RAM-a i 5-1/4 - innim disketnim drajvom, dok mu je cijena bila 3000 USD.
66
Slika 3.43. Prva verzija IBM-ovog PC-a 1984. godine IBM je proizveo novu verziju PC-a koji je nosio dodatak AT (Advanced Technology). Bio je baziran na Intelovom 80286 procesoru, imao brzinu od 6MHz i novi disk od 20 MB.
Slika 3.44. Prva verzija IBM AT PC-a Osamdesete i devedesete godine donijele su napredak u podruju mikroprocesorske tehnologije*, pa su tako nastale nove verzije Intel procesora (386SX, 486, zatim Pentium I, II, III, do najnovijeg Pentium 4 procesora) i Motorole (68020, 68030, 68040, itd), kao i novih tzv. RISCbaziranih procesora za monije maine. Na sljedeoj slici data su dva procesora koja se danas najee koriste kod personalnih raunara: Intel Pentium 4 kod PC-a i PowerPC G4 kod Apple Macintosha
Vie detalja o razvoju mikroprocesorske tehnologije bit e dato u nastavku, u dijelu koji obrauje procesor kao komponentu raunarskog sistema. 67
Intelov Pentium 4 procesor
PowerPC procesor G4
Slika 3.45. Savremeni mikroprocesori Apple Macintosh raunari U razvoju personalnih raunara posebno mjesto pripada Apple Macintosh raunarima. Nekoliko godina prije nego to je IBM predstavio svoj prvi PC, Steven Jobs i Stephen Wozniak su 1977. godine osnovali Apple (Apple Computer Corporation). Apple raunari su bili prvi masovno prodavani mikroraunari, sklopljeni i isporuivani s monitorima i tastaturama.
Slika 3.46. Steve Jobs i Steve Wozniak sa glavnom ploom Applea I Apple II je bio prvi raunar koji je imao izgled dananjeg PC-a. Prvi put se pojavio na jednom sajmu u San Franciscu 1977. godine i imao je ugraenu tastaturu, grafiki display, osam slotova za proirenje,
68
memoriju od 16 KB, a raspolagao je takoer BASIC-om. bila 1298 USD.
Cijena mu je
Slika 3.47. Apple II Godinu dana nakon IBM-ovog predstavljanja prvog PC-a, 1983. godine, pojavljuje se nova verzija Apple raunara nazvanog Lisa koji je sadravao mikroprocesor Motorola 68000 i na taj nain je faktiki poela era baziranosti Apple raunara na Motorolinim procesorima.
Slika 3.48. Motorola 68000 procesor
69
3.4.2. Osnovne postavke rada raunara Sistemi kodiranja i brojni sistemi

Dananji raunari su elektroniki ureaji i uglavnom koriste elektrine signale i sklopove za predstavljanje i obradu podataka. Brojevi, slova i ostali specijalni znakovi su predstavljeni kodovima koji se kasnije prevode u elektrine signale i tako obrauju. Ti kodovi predstavljaju seriju nula i jedinica, tako da je npr. broj 1 predstavljen sljedeim kodom: 00000001, a slovo A kao to je predstavljeno na sljedeoj slici:
Slika 3.49. Kombinacija od 8 bita koja predstavlja slovo A Stanja "on-off" (ukljueno-iskljueno) elektronikih ureaja koriste se za uspostavljanje binarnih nula i jedinica (1 ili 0), odnosno za pohranjivanje jednog bita ili binarne jedinice. Dovoljan broj bita za predstavljanje specifinih karaktera - slova, brojeva i specijalnih simbola - poznat je kao bajt (byte) i sadri 8 bita. Poto bit ima samo dva stanja: 0 i 1, 8 bita koji ine jedan byte, mogu predstaviti ukupno 28 ili 256 zasebnih karaktera. Koji karakter je predstavljen na koji nain ovisi o kombinaciji bita i/ili koritenoj shemi za kodiranje. Dvije najee koritene sheme za kodiranje su ASCII i EBCDIC. ASCII (American Standard Code for Information Interchange) shema je prihvaena kao standardna shema za kodiranje za mikroraunare (personalne raunare i radne stanice) i koristi kombinaciju od 7 bita, a postoji i verzija ASCII-8 ili ANSI, koja koristi 8 bita, s tim da je prvih 128 znakova istih kao i kod standardnog ASCII sistema s dodatom nulom na poetku. EBCDIC (Extended Binary-Coded Decimal Interchange Code) standard razvio je IBM i koristi se na njegovim mainframe sistemima. EBCDIC shema sadri 8 bita. Postoji i tzv. Unicode sistem koji se koristi kod Windows NT Server i MacOS X operativnih sistema. Zasnovan je na 16-bitnom sistemu i moe predstaviti vie od 65.000 razliitih karaktera.
70
Slovo A B C D itd.
EBCDIC 1100 0001 1100 0010 1100 0011 1100 0100
ASCII-7 100 0001 100 0010 100 0011 100 0100
ASCII-8 0100 0001 0100 0010 0100 0011 0100 0100
Tabela 3.2. Sistemi kodiranja Binarni sistem je osnova rada dananjih raunara. Iako se govori o dvjema velikim grupama raunara: analognim i digitalnim, danas se uglavnom pod terminom raunar podrazumijeva digitalni raunar. Njihov rad je, dakle, u cijelosti zasnovan na konvertiranju podataka i programa u serije nula i jedinica (0, 1) tako da bi mogli biti obraivani elektrinim putem i to velikim brzinama. Nad ovim sistemom brojeva su definirane osnovne aritmetike operacije (sabiranja, oduzimanja, mnoenja i dijeljenja) i operacije logikog uporeivanja, pri emu se operacije oduzimanja, mnoenja i dijeljenja odreenim metodama mogu svesti na operaciju sabiranja. to se analognih raunara tie, to su oni raunari koji jednostavno neto mjere, npr. neku empirijsku pojavu ili fenomen i potom rezultat konvertiraju u brojeve. Primjeri takvih sistema su analogni raunari koji se koriste npr. na benzinskim pumpama, zatim termometri i sl. Binarni sistem ima za osnovu broj 2, dok se pored njega jo koriste oktalni (baza 8) i heksadecimalni sistem (baza 16), uz standardni dekadni ili decimalni sistem (sistem s bazom 10). Tipovi podataka Historijski posmatrano, sve raunarske maine, ukljuujui i standardni kalkulator i raunar, koristile su brojeve kao primarnu formu ulaznih podataka. Meutim, s razvojem informacijske tehnologije pojam i definicija podatka su znatno proireni. Tako danas imamo sljedee tipove podataka: Numeriki podaci - sastoje se od brojeva i decimalnih zareza, ukljuujui znakove + i -. Sve aritmetike i logike operacije se izvravaju nad numerikim podacima. Tekstualni podaci ili tekst je oblik koji sadri bilo kakvu kombinaciju slova, brojeva i specijalnih karaktera. Oznaavaju se kao alphanumeriki podaci. Ova forma podataka se organizira u formama kao to su: rijei, reenice i paragrafi.
71
Audiovizualni podaci su razliite forme podataka koje moemo uti ili vidjeti. Raunari mogu proizvesti govorni izlaz i prihvatiti ljudski govor u formi inputa. Podaci mogu, takoer, biti u formi grafova i crtea koje generira korisnik ili softver. Fiziki podaci podaci koji se obuhvataju iz okruenja kao to su npr. svjetlo, zvuk, glas, temperatura, pritisak itd. Termostat je primjer jednog takvog ureaja koji na osnovu vanjske temperature startuje ureaj za hlaenje/grijanje.
Slika 3.50. Brojni sistemi
72
Raunske operacije Procesor raunara izvrava tri osnovne operacije: aritmetike, logike i kontrolno-komunikacijske. Sve aritmetike operacije koje raunar izvrava svode se na operaciju sabiranja (zbrajanja). Oduzimanje (subtraction) se prevodi na negativno zbrajanje, mnoenje (multiplication) je niz ponovljenih zbrajanja, dok se dijeljenje (division) interpretira kao niz ponovljenih negativnih zbrajanja. Primjeri ovih operacija dati su na slici 3.51.:
Slika 3.51. Prevoenje aritmetikih operacija oduzimanja, mnoenja i dijeljenja na sabiranje Na taj nain jednostavna operacija sabiranja daje mogunost da raunar izvrava i najsloenije matematike probleme. Ponavljanje aritmetikih operacija uzima vrlo malo vremena poto raunarski procesori mogu obraditi milione instrukcija u sekundi. Pored aritmetikih operacija, procesori izvravaju i: logike operacije operacije kompariranja dviju vrijednosti u smislu koja je vea, manja ili jednaka u odnosu na drugu; kontrolno-komunikacijske operacije operacije kojima procesor pod kontrolom operativnog sistema vri usmjeravanje podataka prema memoriji i od memorije. Ova komponenta procesora koordinira aritmetikim i logikim operacijama.
3.4.3. Komponente raunarskog sistema

Raunar se moe definirati kao elektronski ureaj sposoban da pohranjuje podatke i instrukcije i da ih obrauje. Raunar ili raunarski sistem sastoji se od: hardvera - fizike opreme, ureaja za input, output, obradu i pohranjivanje podataka i softvera (sistemskog i aplikativnog) - skupa instrukcija koje upravljaju hardverom.
73
Posmatrajui raunar iz sistemske perspektive, hardverske komponente mogu biti klasificirane prema svojim ulogama za: unoenje podataka, odnosno instrukcija (input hardware), procesiranje ili obradu, odnosno manipuliranje programima i podacima (processing hardware), uvanje programa i podataka, njihovo memoriranje na medijima (storage hardware), izdavanje (output) iz sistema (output hardware),
to je prikazano na slici 3.52. Hardver i softver koji sainjavaju raunarski sistem predstavljaju jednu cjelinu iji je osnovni zadatak obrada i pohranjivanje podataka. Strukturu raunarskog sistema predstavit emo koristei standardnu PCkonfiguraciju koja se danas najee koristi. Koncepti koji e biti izneseni za ovu vrstu raunara vae i za ostale konfiguracije. U poglavlju o raunarskim konfiguracijama rekli smo da ova kategorija raunarskog sistema moe biti u nekoliko varijanti izvedbe. Da bismo objasnili komponente jednog takvog sistema, koristit emo standardnu PC-desktop konfiguraciju (slika 3.53.). Osnovne komponente jedne ovakve standardne PC konfiguracije su: osnovna jedinica (Base unit), monitor, tastatura (keyboard), mi (mouse), komunikacijski kablovi (communication cables).
Neto detaljniji prikaz PC konfiguracije dat je na slici 3.54:
74
Slika 3.52. Komponente raunara iz sistemske perspektive
Slika 3.53. Tipina PC konfiguracija

75
Slika 3.54. Tipina PC konfiguracija detaljniji prikaz Osnovna jedinica Osnovna jedinica sadri: matinu plou (motherboard ili mainboard) na kojoj su locirane glavne komponente potrebne za obradu podataka: glavna memorija (RAM), "read-only" memorija (ROM), CPU, sabirnica, grafika kartica, kontroleri, slotovi za proirenje itd.; eksterne memorijske ureaje kao to su: hard disk, floppy drajv, CD-ROM drajv, DVD drajv itd.; ureaje za komunikaciju* u obliku I/O portova, mrene kartice, modema/fax-modem kartice, wireless adaptera i sl.; kartice (adapteri) za razne periferne ureaje (zvuna, video, TV itd.); jedinicu na napajanje (Power Supply Unit) koja osigurava elektrinu energiju za rad raunara; ostale ureaje.
Mreni ureaji su objanjeni u poglavlju o komunikacijskoj tehnologiji. 76
Slika 3.55. Osnovna jedinica kod standardnog PC-a
Slika 3.56. Elementi osnovne jedinice kod Apple Macintosha
77
Matina ploa
Matina ploa sadri integrirane sklopove (ipove) koji imaju zadatak da pohranjuju i obrauju podatke. Glavne komponente koje se nalaze na matinoj ploi su: procesor (CPU), ROM memorija (Read Only Memory), RAM memorija (Random Access Memory), BIOS, Bus, slotovi za proirenje sistema, ostale komponente. CPU, RAM i ROM su zasebne komponente i one se na matinoj ploi ugrauju u za to predviene utore (slotove). Slika 3.57. predstavlja standardnu matinu plou PC raunara, dok je na slici 3.58. prikazana ploa Macintosh raunara:
Slika 3.57. Matina ploa PC raunara
Slika 3.58. Matina ploa Macintosh raunara

78
Na narednoj slici dat je detaljan prikaz PC-matine ploe i njenih komponenata:
Slika 3.59. Matina ploa detaljan prikaz osnovnih komponenata
79
Kako je ve reeno, matina ploa sadri jedan ili vie utora (socket ili slot) u koji se umee procesor. Tip utora odreuje tip procesora koji se u njega ugrauje, s tim da su se veliina i dizajn procesorskog utora mijenjali kroz historiju. Na taj nain procesor je povezan s matinom ploom preko utora. Uglavnom se koriste dva tipa procesorskog utora: ZIF SOCKET (Zero Insertion Force) i LIF SOCKET (Low Insertion Force).
Procesor (Central Processing Unit - CPU)

Centralna procesorska jedinica (Central Processing Unit CPU) ili procesor predstavlja centar obrade podataka raunarskog sistema. Ova komponenta izvrava aritmetiko-logike operacije i kontrolu raunarskih operacija, te se stoga esto kae da je CPU mozak raunarskog sistema. Drugi naziv je procesor, odnosno mikroprocesor, ovisno o veliini i izvedbi raunarskog sistema. Ukoliko se procesor praktino realizira na jednom ipu, onda se naziva mikroprocesor. Procesor izvrava instrukcije koje dobija iz RAM-a. U okviru procesora aritmetiko-logika jedinica i kontrolna jedinica rade zajedno na izvravanju svake instrukcije. Aritmetiko-logika jedinica izvodi etiri osnovne aritmetike operacije: sabiranje, oduzimanje, mnoenje i dijeljenje kao i logike operacije kompariranja izmeu dvaju podataka. Kontrolno-upravljaka jedinica regulira raunarske operacije. Ona interpretira i prenosi instrukcije sadrane u raunarskim programima, selektira dijelove za glavnu memoriju, prenosi ih u instrukcijske registre u kontrolnoj jedinici.
Slika 3.60. Procesor na matinoj ploi Procesor se, u principu, sastoji iz sljedeih osnovnih komponenata:
80
aritmetiko-logike jedinice, kontrolno-upravljake jedinice, skupa registara, ostalih jedinica.
Aritmetiko-logika jedinica (Arithmetic-Logic Unit - ALU) izvrava aritmetike i logike operacije. Podaci (operandi) koji se obrauju dovode se iz registara ili direktno iz memorije. Rezultati se najee memoriu u nekom od registara. Osim aritmetikih i logikih operacija, ALU obavlja i elementarne relacijske operacije tj. kompariranje dvaju podataka (operacije =, <, >). Ovisno o traenoj preciznosti, ALU radi aritmetiku fiksnog ili pokretnog zareza. Veina dananjih ALU radi u aritmetici kliznog (pokretnog) zareza. Kontrolno-upravljaka jedinica koordinira i upravlja radom pojedinih dijelova procesora i raunara, generiranjem ili prihvatanjem odgovarajuih kontrolno-upravljakih signala. Ona regulira raunarske operacije, interpretira i prenosi instrukcije sadrane u raunarskim programima, selektira dijelove za glavnu memoriju i prenosi ih u instrukcijske registre u kontrolnoj jedinici. Kontrolno-upravljaka jedinica omoguava normalan rad procesora, operativne memorije i ulaznoizlaznih ureaja. U nadlenost ove jedinice spada i upravljanje redoslijedom izvravanja instrukcija i adresiranje. Skup registara slui za lokalno memoriranje podataka potrebnih za izvrenje odreene operacije. Sadraj odreenog registra, kontrolnoupravljaka jedinica ili ALU koristi za izvrenje odreenih aritmetikologikih operacija. Razlikujemo interne i adresabilne registre. Interni registri su oni registri koji nemaju svoju adresu tj. oni kojima programer ne moe pristupiti. Registri kojima programer moe pristupiti nazivaju se adresabilni registri. Interni procesorski registri su: IR registar instrukcije MAR memorijski adresni registar MDR memorijski registar podataka IB interni bafer registar Adresabilni procesorski registri su: PC programski broja AR adresni registar podataka
81
DP BR DC XR FX XC SP DR AC SR GR
pokaziva podataka bazni registar broja podataka indeksni registar fiksni registar indeksni broja pokaziva steka registar podataka akumulator statusni registar registar ope namjene sadri sve navedene
Treba naglasiti da svaki procesor ne mora da registre. U ostale jedinice spadaju: Jedinica za dekodiranje (Decode Unit), Jedinica za pribavljanje (Prefetch Unit), Bus jedinica (Bus Unit).
Detaljnija struktura procesora bit e obraena u nastavku na primjeru Intelovog mikroprocesora. Mikroprocesor u tehnolokom smislu predstavlja integrirano kolo, izraeno na tehnologiji silicona (silicijuma), koje sadri milione tranzistora povezanih aluminijom kao (polu)provodnikom. U novije vrijeme razvija se nova - bakarna tehnologija. Intelov prvi procesor - Intel 4004 imao je 2250 tranzistora, dok dananji Pentium 4 ima 55 miliona tranzistora. Silicijumske krike (Silicon Wafers) kreirane od istog silicija dobivenog iz pijeska ili silikonskih (kvarcnih) stijena predstavljaju osnovni gradivni materijal za mikroprocesore. Silicijum je poluprovodnik (semiconductor) elektriciteta. Semikonduktori su materijali koji mogu biti provodnici ili izolatori elektriciteta. S druge strane, metali kao npr. aluminijum i bakar koriste se za provoenje elektriciteta kroz mikroprocesor. Zlato se takoer koristi za povezivanje ipa u njegov set. Od ostalih komponenata koje se koriste u pravljenju mikroprocesora treba navesti neke hemijske spojeve, gasove i ultravioletne zrake. Tranzistori (Transistors) su minijaturni elektronski prekidai i predstavljaju osnovne gradivne elemente mikroprocesora. Slino najobinijem prekidau za svjetlo (slika 3.61), tranzistori takoer imaju
82
samo dvije operativne pozicije: on i off, odnosno ukljueno i iskljueno. Upravo ovo on/off svojstvo, odnosno binarna funkcionalnost, predstavlja temelj raunarske obrade podataka.
Slika 3.61. Prekida i broj 4 predstavljen kombinacijom on-off stanja Sljedea slika predstavlja veliinu mikroprocesora u poreenju s ljudskim noktom.
Slika 3.62. Veliina Intel mikroprocesora U narednoj tabeli su predstavljena tri osnovna procesora koji se danas pojavljuju u personalnim raunarima.
Intel Pentium (www.intel.com)
AMD Athlon (www.amd.com)
PowerPC (www.apple.com, www.ibm.com)
Slika 3.63. Najee koriteni procesori kod PC (Intel, AMD) i Apple raunara (PowerPC)
83
Za razliku od PowerPC procesora koji su razvili IBM, Motorola i Apple i koji se ugrauje u IBM-ove i Apple Macintosh raunare, dva glavna proizvoaa procesora za PC-raunare su Intel i AMD*. U svom proizvodnom programu imaju uglavnom etiri klase proizvoda, ovisno o zahtjevu korisnika: Procesori za desktop raunare: kuni i standardno-zahtjevni korisnici, napr. Intel-Celeron, AMD-Duron; Procesori za desktop raunare: za profesionalne i zahtjevnije korisnike, napr. Intel-Pentium 4, AMD Athlon; Procesori za notebook raunare; Procesori za serverske konfiguracije i najzahtjevnije korisnike: Intel-Xeon, Intel-Itanium 2, AMD-Opteron. U novije vrijeme, s razvojem dual-core i 64-bitne tehnologije, izmijenjene su i standardne karakteristike navedenih triju klasa korisnika. Najnovije verzije se mogu dobiti s web stranica ovih proizvoaa. Naredna slika, naprimjer, prikazuje spektar proizvoda Intela iz 2006. godine:
Slika 3.64. Intel procesori iz 2006. godine (desktop, mobile i server) Slika 3.65. predstavlja strukturu Intelovog mikroprocesora s glavnim funkcionalnim elementima.
Apple je takoer preao na Intelove procesore (2005). 84
Slika 3.65. Osnovne komponente Intelovog mikroprocesora Osnovne komponente Intel-mikroprocesora i njihove osnovne funkcije su
Aritmetiko logika jedinica (Arithmetic-logic unit - ALU) je dio mikroprocesora koji izvrava sve aritmetike i logike operacije. U nekim procesorima ALU je podijeljena na dvije jedinice: aritmetiku jedinicu (arithmetic unit - AU) i logiku jedinicu (logic unit - LU). Podaci (operandi) koji se obrauju dovode se ili iz registra (akumulator) ili direktno iz memorijske lokacije (preko registra MDR). Rezultati se najee memoriu u nekom od registara. Kontrolna jedinica (Control Unit) ima funkciju kontrole itavog procesa obrade podataka. Kontrolno-upravljaka jedinica koordinira i upravlja radom pojedinih dijelova procesora i raunara generiranjem ili prihvatanjem odgovarajuih kontrolnoupravljakih signala. Ona regulira raunarske operacije, interpretira i prenosi instrukcije sadrane u raunarskim programima, selektira dijelove za glavnu memoriju i prenosi ih u instrukcijske registre u kontrolnoj jedinici. Kontrolno-upravljaka
85
jedinica omoguava normalan rad memorije i ulazno-izlaznih ureaja.
procesora,
operativne
Registri (Registers) su podruje za pohranjivanje podataka koje koristi ALU u obradi podataka. Registri su tip lokalne memorije, nalaze se unutar procesora i sadre informacije i instrukcije s kojima procesor radi. Registri su najbra memorija raunarskog sistema jer, budui su dio procesora, vrijeme pristupa je mnogo bre nego glavnoj memoriji. Postoji vie tipova registara kao to su instrukcijski, adresni, memorijski. Sabirnica ili Bus jedinica (Bus Unit) je komponenta putem koje se transferiraju instrukcije i podaci od glavne memorije ka procesoru i iz procesora. Slui za komunikaciju procesora s ostalim raunarskim komponentama bez obzira je li to memorija ili neki I/O ureaj. Sabirnica je jedan vid magistrale kojim podaci dolaze u procesor i nakon obrade izlaze iz njega. Procesori se karakteriziraju sa dva osnovna tipa busa: FSB i BSB. FSB (frontside bus) predstavlja interfejs izmeu procesora i RAM-a, dok je BSB (backside bus) interfejs izmeu procesora i L2 cache memorije. Instrukcijski cache (Instruction Cache) predstavlja skladite instrukcija na samom ipu i njegov osnovni zadatak je storiranje odreenog seta instrukcija koje dolaze iz glavne memorije, a u funkciji efikasnije obrade. To je stoga to je pristup instrukcijama storiranim u instrukcijskom keu daleko bri nego kad se one pozivaju iz memorije. Instrukcije se prihvataju u tzv. Prefetch jedinicu gdje se postavljaju u odgovarajui red neophodan za obradu. Prefetch jedinica odluuje kada dobavljati podatke i instrukcije iz instrukcijskog kea ili glavne memorije. Ona ureuje instrukcije i alje ih ka jedinici za dekodiranje (Decode Unit). Jedinica za dekodiranje (Decode Unit) dekodira, odnosno prevodi kompleksne instrukcije mainskog jezika u format razumljiv za ALU i registre. Ova operacija ini itav proces obrade znatno efikasnijim. Podatkovni cache (Data Cache) radi u kooperaciji sa ALU, registrima i jedinicom za dekodiranje. Ovo je mjesto gdje se storiraju podaci koji stiu iz jedinice za dekodiranje, a koje e
86
kasnije koristiti ALU. Takoer, tu se storiraju rezultati obrade i pripremaju za daljnju distribuciju ka ostalim komponentama raunara.
Karakteristike procesora Tri osnovne karakteristike procesora su: veliina rijei, brzina i tehnologija izrade (instrukcijski set):
Veliina rijei (Word Size) je prva karakteristika koja odreuje snagu procesora. Ona predstavlja broj bita koji procesor moe obraivati kao jedinicu podataka. Veina dananjih raunara, posebno personalni raunari, bazirana je na 32-bitnoj rijei. 32bitna rije predstavlja etiri 8-bitna seta, odnosno bajta. 64-bitni procesori su, takoer, ve u upotrebi, npr: Digital/Compaq Alpha, Sun - SPARC, HP - PA-RISC, itd. Glavni proizvoa procesora za personalne raunare Intel ima svoje 64-bitno rjeenje koje se naziva Itanium (IA-64). U poglavlju 3 smo rekli da se 64-bitni kompjuting bazira na: tehnologiji 64-bitnih procesora, tehnologiji 64-bitnih operativnih sistema i 64-bitnim aplikacijama. Osnovne prednosti 64-bitnih platformi u odnosu na 32-bitne su: U Mogunost rada s veim fajlovima (terabajti u odnosu na megabajtne veliine fajlova). Veliina memorije do 264 bita, ili oko 16 milijardi GB, u odnosu na 232 (4 GB) memorije kod 32-bitnih sistema. Vrijeme pristupa periferalima se znaajno skrauje. Bra obrada podataka. narednoj tabeli data je komparacija mogunosti procesorskih Broj karaktera 256 65536 4,3 milijarde 18 triliona Poreenje (priblino) 10 engleskih alphabeta Populacija manjeg grada Broj odraslih osoba u svijetu Zrna pijeska na velikoj plai
tehnologija zasnovanih na razliitim veliinama rijei: Rije 8-bit 16-bit 32-bit 64-bit
Tabela 3.4.2. Procesorske tehnologije prema veliini rijei
87
Brzina procesora (Processor Speed). Brzina procesora se kod savremenih raunara izraava pomou tri veliine: MHz, MIPS, FLOPS. Najee koritena veliina kod PC-a je megaherc (MHz) i odnosi se na tzv. brzinu sata (clock speed) kojom se izraava broj pulseva u sekundi generiranih od oscilatora koji ureuje tempo rada procesora. Intel 8088 procesor iz 1978. godine radio je na brzini od 4.77 MHz, dok dananji raunari rade na brzini od 2 i vie GHz*. Ova brzina je jedna od mjera raunarske moi, ali nije uvijek direktno proporcionalna raunarskim performansama. Brzina procesora se izraava i u MIPS-ima ili milionima instrukcija u sekundi, dok se brzina tzv. high-end UNIX servera i mainframe sistema izraava i u FLOPS-ima, odnosno megaflopsima i gigaflopsima**. FLOPS je skraenica od floating point, u prijevodu pokretni zarez, i odnosi se na mogunost obrade vrlo velikih i vrlo malih brojeva. Tip procesora instrukcijski set. Svaki procesor sadri jedinstveni skup komandi kao to su ADD, STORE, LOAD itd. koji se naziva set instrukcija. U mainskom raunarskom jeziku, svaki iskaz odgovara jednoj instrukciji procesora, dok u programskim jezicima vieg nivoa jedan iskaz rezultira uglavnom u izvravanju vie procesorskih instrukcija. Danas postoje dva modela procesora: CISC (Complex Instruction Set Computer) RISC (Reduced Instruction Set Computer)
Ova dva modela se razlikuju po broju operacija raspoloivih unutar procesora. Kod CISC procesora postoji oko 200 komandi, praktino jedna za svaku vrstu operacije i veina raunara danas, od mainframeova do personalnih raunara koristi ovaj tip
Krajem 2002. godine Intel je proizveo ip s brzinom od 3,06 GHz. Ovaj ip karakterizira tzv. Hyper-Threading tehnologija, koju je Intel, pored serverske Xeon platforme, sada prvi put implementirao i za desktop platforme i entry level radne stanice. U osnovi se radi o emulaciji SMP sistema rada, za sada u varijanti od 2 procesora. Treba rei da od svih verzija Windows desktop operativnog sistema koji su u upotrebi (Windows 9x, Windows ME, Windows 2000 Professional, Windows XP) jedino XP verzija ima opciju za optimiziran rad s ovom tehnologijom. ** Najnoviji Crayov model superraunara - X1 radi na brzini od 12,8 gigaflopsa, dok u najjaoj konfiguraciji koja sadri 4000 procesora ima brzinu od 52,4 teraflopsa. 88
*
procesora. RISC procesor je novijeg datuma i nastao je kao rezultat nastojanja da se eliminiraju one manje koritene naredbe. Logika ovog pristupa je da instrukcijski set procesora treba biti baziran prije svega na onim komandama koje se najee koriste, a da kreiranje ostalih instrukcija moe biti ostavljeno softveru. Nastanak koncepta obino se vee za ime Johna Cockea iz IBMa koji je jo 1974. godine dokazao da 20-ak procenata instrukcija u raunaru obavi 80 posto itavog posla. Veina dananjih radnih stanica koje rade pod UNIX operativnim sistemom bazirana je na koritenju RISC procesora (npr. HP-ov PA-RISC, IBM-ov RS 6000, Digital-ov ALPHA, Sun-ov SPARC). Pored CISC i RISC procesora, savremeni kompjuting koristi koncept i tehnologiju tzv. paralelnog processinga koji podrazumijeva koritenja dvaju i vie procesora istovremeno. Ovisno o operativnom sistemu i njegovim performansama, taj broj je obino 2, 4, 8, 16, 32 itd. pa sve do nekoliko desetina ili stotina procesora. Paralelni procesing podrazumijeva i mogunost povezivanja mono ili multiprocesorskih maina u tzv. klastere (clusters) sve s ciljem poveanja performansi obrade podataka, pouzdanosti i raspoloivosti. Pored CISC i RISC modela instrukcijskog seta, u novije vrijeme su razvijeni i VLIW (Very Long Instruction Word) i EPIC (Explicitly Parallel Instruction Computing). VLIW model baziran je na reduciranju broja instrukcija na ipu poveanjem duine instrukcija. Kod EPIC arhitekture, procesor izvrava odreene programske instrukcije paralelno. Inetlov Pentinum 4 je predstavljao prvu implementaciju EPIC modela. Postoje jo dvije procesorske osobine koje takoer utjeu na performanse obrade: irina busa ili sabirnice (bus width) i broj tranzistora integriranih na ipu. to je vea irina sabirnice, vie podataka se moe transferirati i shodno tome je bra obrada. Broj tranzistora integriranih na ipu predstavlja takoer pokazatelj performansi procesora. Razvoj mikroprocesora kroz historiju Znaajan napredak u historiji raunara doao je s razvojem mikroraunara u 70-im godinama. Otprilike svake 2-3 godine mikroraunari su prolazili kroz znaajna usavravanja - duplirajui svoju raunarsku mo svakih 1,5-2 godine - sa stalnim trendom pada cijena. U tom smislu, poznat je tzv. Moorov zakon koji je Gordon Moor definirao krajem ezdesetih godina, a po kojem se svakih 18 mjeseci
89
udvostruava snaga procesora i broj tranzistora, uz kontinuirani pad cijena.
Slika 3.66. Moorov zakon U 1971. godini Intel korporacija (Intel Corporation), koju je tri godine ranije osnovao Robert Noyce zajedno s Gordonom Moorom, razvio je prvi minijaturni elektronski sklop koji je koriten za mikroraunare. Prvi mikroprocesor nazvan Intel 4004 mogao je procesirati samo etiri binarne jedinice informacija, ali je mikroprocesorski "ip" bio veliine nokta, zahtijevao je samo nekoliko volti elektrine energije i mogao se proizvoditi masovno. Intel 4004 sadravao je 2250 tranzistora i radio je na 108 KHz, dok je brzina obrade bila 0.06 MIPS-a.
Slika 3.67. Intelov prvi mikroprocesor Intel 4004 U 1974. godini novi Intel 8080 osigurava brzinu i snagu za razvoj pravog personalnog raunara. Moniji i bri mikroprocesori predstavljeni su u 1978. (8086), 1982. (80286). Neuspjeh s ipom 80186 ispravljen je
90
pojavom novog - 80286 ipa koji je koriten za IBM AT raunare. Taj ip je ve sadravao 134.000 tranzistora. Bio je dvostruko bri od Intela 8086, u poetku je raen u verzijama od 6 i 8 MHz, ali kasnije je poboljan do 20 MHz. Procesor Intel 80386 (slika 3.68) pojavljuje se 1985. godine i to u dvjema verzijama: 80386SX i 80385DX. Intel 80386DX smatra se prvim stvarnim 32-bitnim procesorom. Sastojao se iz 275.000 tranzistora, a mogao je adresirati do 4GB radne memorije. Slika 3.68. Intel 80386 ip Intel potom prodaje licencu x86 procesorskog standarda firmama AMD i Cyrix tako da i ova dva proizvoaa izbacuju na trite svoje verzije 80386 procesora koje su se po performansama mogle ravnopravno nositi s Intelovim procesorima. Intel potom na trite izbacuje verziju 80486 procesora sastavljenu iz 1,2 miliona tranzistora. Najbra verzija ovog procesora radila je na 100 MHz. Pentium procesor sa 3 miliona tranzistora i brzinom pojavljuje se 1993. godine. od 90 MIPS-a
Poboljana verzija Pentiuma pod imenom Pentium Pro (slika 3.69) izlazi 1995. godine. Sadravao je 5,5 miliona tranzistora, a radio je na brzini od 300 MIPSa. Slika 3.69. Intel Pentium Pro Tada se javlja i nova tehnologija MMX (MultiMedia eXtensions) koja je omoguavala efikasniji rad softvera u odnosu na standardni Pentium. Ubrzo stie i novi procesor od AMD-a. Bio je to AMD K6 procesor (slika 3.70) koji je po karakteristikama i performansama bio ravnopravan Pentiumu MMX.
Slika 3.70. AMD K6 procesor

91
Kao odgovor na AMD K6, Intel ve 1997. godine objavljuje Pentium II procesor koji je nastojao objediniti tehnologiju Pentium Pro i Pentium MMX procesora. Prvi Pentium II procesor radio je na brzini od 233 MHz.
Slika 3.71. Pentium II Pentum II ubrzo dobija nasljednika u Pentium III procesoru. Najvea novina koju je donio ovaj procesor sastojala se u novom setu instrukcija SSE Streaming SIMD (Single Instructions Multiple Data) Extensions.
Slika 3.72. Pentium III Pentium III procesori su bili prvi procesori koji su probili granicu od 1 GHz. Najbri Pentium III je radio na 1,3 GHz. Naredni znaajan Intelov procesor s kraja 90ih bio je Xeon procesor koji je bio namijenjen serverskim i vieprocesorskim konfiguracijama.
Slika 3.73. Intel Xeon
92
Nova arhitektura (Intel NetBurst Micro-Arhitecture) donosi poboljanja koja omoguavaju poveanje brzine procesora (prvi Pentium 4 bio je radnog takta 1,4 GHz).
Slika 3.74. Intel Pentium 4 Nakon K6 linije procesora, AMD objavljuje procesor 7. generacije AMD Athlon (u poetku nazvan K7). Prve verzije Athlona radile su na 500, 550, 600 MHz.
Slika 3.75. AMD Athlon AMD-ov procesor pod nazivom Duron bio je pandan Intelovom Celeronu. Radilo se o jeftinom procesoru namijenjenom standardnim poslovnim i kunim korisnicima.
Slika 3.76. AMD Duron
93
Budui Razvoj PC procesora Naredna tabela prikazuje osnovne karakteristike Intelovih procesora, od prvog 8080 iz 1974. godine, do Pentiuma 4.
Naziv 8080 8088 80286 80386 80486 Pentium Pentium II Godina 1974 1979 1982 1985 1989 1993 1997 Broj irina Brzina u Veliina tranzistora (mikrona) MHz rijei 6,000 29,000 134,000 275,000 1,200,000 3,100,000 7,500,000 9,500,000 42,000,000 55,000,000 6 3 1.5 1.5 1 0.8 0.35 0.25 0.18 0.13 2 MHz 5 MHz 6 MHz 16 MHz 25 MHz 60 MHz 233 MHz 450 MHz 8 bits Brzina u MIPS 0.64
16 bits 0.33 8-bit bus 16 bits 32 bits 32 bits 1 5 20
32 bits 100 64-bit bus 32 bits ~300 64-bit bus 32 bits ~510 64-bit
Pentium III 1999 Pentium 4 2000 2002
1.5 GHz 32 bits ~1,700 3.06GHz 64-bit bus
Tabela 3.4.3. Karakteristike Intel procesora kroz historiju Iz tabele se vidi razvoj procesorske tehnologije po vie karakteristika (broj tranzistora, irina sabirnice, brzina u MHz, veliina rijei, brzina u MIPS)*. Intel i AMD ve ostvaruju prelazak na 0,13 mikronski proces izrade mikroprocesora. U mikroprocesorskoj tehnologiji mikroni oznaavaju mjeru udaljenosti izmeu komponenata. to je udaljenost koju treba prei elektron putujui izmeu tranzistora kraa, on bre stie na odredite, a samim tim su i performanse procesora vee. Prema procjenama
Intelov prvi mikroprocesor 4004 imao je 2300 tranzistora, proizveden je u 10 mikronskoj tehnologiji (10.000 nanometara). Najnoviji Intel Core2 Duo procesor ima 291 miliona tranzistora, to je 100.000 puta vie, a proizvode se u 0,065 mikronskoj tehnologiji (65 nanometara). Mikron je hiljaditi dio milimetra, nanometar je hiljaditi dio mikrona. Vlas ovjekove kose je iroka oko 100 mikrona. 94
*
strunjaka, 0,13 mikronska tehnologija predstavlja udaranje u zid kada je u pitanju aluminijska tehnologija procesora. U nastavku dajemo osnovne karakteristike savremenih istraivanja na podruju mikroprocesorske tehnologije. Bakarna tehnologija umjesto aluminijske za povezivanje procesorskih komponenata, poto je bakar bolji provodnik od aluminija.

Silicon on insulator (SOI): SOI tehnologija moe poboljati brzinu izmjene tranzistora za 20-35 %. Silicon-germanium ipovi: Ova vrsta hibridnih ipova ima vee brzine tranzistora i manju potronju energije.
System on a chip: Nastoji se na ipu integrirati procesor, memorija i komunikacijske funkcije to omoguava desetostruko smanjenje trokova i petostruku redukciju potronje energije.
Deformirani (Strained) silicon: Elektroni se kreu kroz deformirani silikon 30% bre nego kroz konvencionalni silikon.
Carbon-nanotube tranzistori: Radi se o radikalnoj izmjeni u tehnologiji izrade tranzistora po kojoj se koristi isti ugalj veliine 1-3 nanometra u preniku.
Viejezgreni procesori Viejezgreni procesori (Multi-Core Processors) predstavljaju novu tehnologiju koja integrira dva ili vie procesora* radi poveanja performansi obrade, reduciranja potronje energije, efikasnijeg simultanog multitasking rada itd. Ono to razlikuje ovu tehnologiju od klasine multiprocesorske tehnologije je to to se dva ili vie procesora ugrauju u isti socket. Iz toga proizilazi vea brzina konekcije izmeu njih i shodno tome, u idealnom sluaju, duplo vea brzina obrade nego kod single-core procesora. U praksi je dual-core processor za 50% bri od single-core procesora.
POWER4 firme IBM iz 2000. godine predstavlja prvu implementaciju procesora sa dva jezgra. AMD je sredinom augusta 2006. najavio tzv. Quad-Core AMD Opteron koji predstavlja procesor sa etiri jezgra (four core). Intel je, takoer, ve najavio Quad-Core procesor s kodnim imenom Kentsfield. 95
Treba, meutim, istai da nova tehnologija dual-core i multi-core procesora zahtijeva odgovarajuu podrku od operativnog sistema, a takoer i aplikativnog softvera. Na narednoj slici je prikazan model Intelovog dual-core Pentium D procesora:
Slika 3.77. Intel Pentium D Dual-Core Processor
Raunarska memorija
Raunarska memorija kao komponenta raunarskog sistema generalno se moe podijeliti na dvije osnovne vrste: primarnu i sekundarnu memoriju. Primarna se zove stoga to se radi o memoriji koja je rapoloiva za neposredno koritenje od strane procesora, dok se kod sekundarne memorije radi o pohranjivanju znaajnijih koliina podataka i raunarskih programa na dui vremenski period. Primarna memorija je u fizikom smislu implementirana putem ipova koji se nalaze na matinoj ploi unutar ili u neposrednoj blizini procesora. Postoje etiri glavna tipa primarne memorije:
Memorija koja se nalazi unutar procesora (registri) Glavna (centralna ili radna) memorija - RAM (Random Access
Memory) ROM memorija (Read-Only Memory) Cache memorija.

96
Sekundarna (pomona ili periferna) memorija (Secondary Memory) je kreirana tako da moe storirati velike koliine podataka na dui vremenski period. Njene osnovne karakteristike su:
dui vremenski period u pogledu pristupa podacima (manja
brzina pristupa) u odnosu na RAM;

nia cijena u odnosu na RAM; moe se koristiti u formi razliitih medija, ovisno o tehnologiji.
Naredna slika prikazuje osnovne kategorije raunarske memorije sa aspekta stalnosti memorije (privremena temporary, stalna permanent):
Slika 3.78. Kategorije raunarske memorije Osnovni atributi koji karakteriziraju razliite tipove raunarske memorije su: kapacitet, vrijeme pristupa i cijena. Na sljedeoj slici su predstavljene veliine ovih atributa za razliite vrste memorije: registre, cache memoriju, RAM, hard disk. Moe se uoiti da se npr. registri karakteriziraju najveim brzinama u pristupu podacima (5 ns), ali su
97
najmanji u pogledu kapaciteta i najskuplji sa aspekta cijene. S druge strane, hard disk ima najvei kapacitet u pogledu mogunosti pohranjivanja podataka, ali je brzina pristupa podacima daleko manja u odnosu na registre, cache i glavnu memoriju. Izraava se u milisekundama, za razliku od brzine registara, cache memorije i RAM-a koje se izraavaju u nanosekundama*.
Slika 3.79. Vrste memorije, veliina i brzina pristupa podacima
Slika 3.80. Komparacija brzine pristupa podacima: RAM vs HD
1 sekunda = 1000 milisek = 1000000 mikrosek = 1000000000 nanosek. Brzina kojom processor pristupa podacima koji se nalaze u RAM-u je oko 60.000 puta vea u odnosu na brzinu pristupa podacima s diska. 98
Slika 3.81. Raunarska memorija prema tri osnovna atributa: cijena (cost), brzina pristupa podacima (speed), veliina (size) Registri su specijalizirana, veoma brza podruja memorije za uvanje privremenih rezultata ALU operacija kao i za uvanje odreenih kontrolnih informacija iz kontrolne jedinice. Poto su registri sastavni dio procesora, njihov sadraj se moe obraditi mnogo bre nego onaj koji se nalazi u glavnoj memoriji. Podaci i programske instrukcije se uitavaju u registre iz glavne memorije prije same obrade. Postoji vie tipova registara, kao to su: instrukcijski i adresni registri, memorijski registri, akumulatori.
Instrukcijski registar slui za smjetanje onog dijela instrukcije koji naznaava ta e ALU jedinica da uradi (npr. add, multiply, compare), dok se u adresni registar smjeta adresa podataka koji e se koristiti u toj operaciji. Memorijski registar privremeno pohranjuje podatke koji se iitavaju iz glavne memorije, a prije njihove obrade. Akumulatori slue za, takoer privremeno, pohranjivanje rezultata aritmetikih i logikih operacija koje se izvravaju. Cache memorija je mala ali veoma brza memorija koja se nalazi na samom procesoru ili u neposrednoj blizini. Postoje primarna (L1) i sekundarna (L2) cache memorija. L1 (level-1) cache memorija je obino integrirana u samom procesoru, dok se L2 najee implementira kao zaseban ip. Noviji procesori integriraju i L2 cache. Kada treba neki
99
podatak iz memorije, procesor prvo provjerava da li se taj podatak ve nalazi u cacheu. Ako se podatak pronae, sistem tedi vrijeme pristupa glavnoj memoriji.
Slika 3.82. L1 i L2 cache memorija Tokom rada raunara procesor komunicira s memorijom u kojoj se nalaze programi i podaci. Procesor iz memorije preuzima instrukcije i podatke, obrauje ih, a zatim upisuje rezultate dobijene u procesu obrade. Prenos instrukcija i podataka na relaciji procesor-memorija obavlja se pomou niza dvosmjernih veza magistrale podataka. Izbor memorijske lokacije iz koje procesor ita ili u koju zapisuje podatke obavlja se pomou adrese koja se odreuje u procesoru, a koja se prenosi u memoriju pomou jednosmjernih veza adresne magistrale. Glavna memorija (Random-access memory - RAM) uva podatke i programske elemente za CPU. Ima etiri osnovne namjene:

da skladiti podatke koji su uneseni dok se ne transferiraju do ALU za procesiranje; da skladiti podatke i rezultate za vrijeme meufaza procesiranja; da dri podatke nakon procesiranja dok se ne transferiraju ka izlaznom ureaju; da dri programske elemente ili instrukcije primljene od ulaznih ureaja i vanjske memorije.
100
Kapacitet (veliina) memorije mjeri se brojem bajta koje moe pohraniti memorija. Osim osnovne jedinice 1 bajt, postoje i vee jedinice koje se koriste za izraavanje kapaciteta raunarske memorije, ne samo primarne, ve i sekundarne. 1 KB = 1024 bajta ~1000 bajta 1 MB = 1024 x 1024 = 1,048,576 bajta ~1000 KB 1 GB = 1024 x 1024 x1024 = 1,073,741,824 bajta ~1000 MB 1 TB (terabyte) = 1024 GB 1 PB (petabyte)= 1024 TB 1 EB (exabyte) = 1024 PB = 1,000,000,000,000,000,000 bajta 1 ZB (zettabyte)= 1021 bajta 1 YB (yottabyte)= 1024 bajta
Da bismo barem malo pribliili ove brojke, navest emo samo primjere za neke, itaocima priblinije, kategorije*: 1 bajt = jedno slovo, broj ili neki drugi karakter (simbol) 10 bajta = jedna rije 100 bajta = jedan telegram 2 KB = jedna stranica kucanog teksta 100 KB = fotografija niske rezolucije 1400 KB ili 1,4 MB = jedan roman (knjiga) od 700 stranica, kapacitet floppy diskette 2-3 MB = fotografija visoke rezolucije 5 MB = kompletno djelo ekspira 100 MB = knjige na polici u duini od 1 m 1 GB = kamion napunjen papirom 50 GB = sprat knjiga u biblioteci 8 petabajta = koliina informacija na webu 5 exabajta = sve rijei ikad izgovorene od ljudskih bia
RAM memorija je mjesto gdje CPU smjeta instrukcije i podatke koje obrauje. Veliina memorije odreuje i veliinu programa koji mogu biti pohranjeni i izvravani. RAM memorija je sastavljena od hiljada sitnih sklopova od kojih svaki predstavlja jedan bit. Najmanja jedinica kojoj raunar pristupa iz RAM-a je jedan bajt. Memorijski kapacitet RAM-a se
*
Primjer je sa stranice: http://www2.sims.berkeley.edu/research/projects/how-much-info/datapowers.html 101
mjeri u bajtima, odnosno kilobajtima, megabajtima, gigabajtima. Danas standarne PC konfiguracije imaju 512 MB RAM-a, to znai da takav RAM moe da sadri 512 miliona bajta podataka. RAM memorija se u fizikom smislu proizvodi u formi tzv. memorijskih modula.
Slika 3.83. RAM memorijski modul Raunari uglavnom koriste tzv. SIMM (Single In-line Memory Module), koji je starija generacija ili DIMM (Dual In-line Memory Modules) module. Moduli predstavljaju male ploe (board) koje sadre memorijske RAM ipove. Na naredoj slici su prikazani SIMM i DIMM moduli, kao i tzv. SODIMM (Small Outline Dual-inline - Memory Modul) koji se koristi kod notebook raunara.
Slika 3.84. RAM memorijski moduli (SIMM, DIMM, SODIMM)
102
Slika 3.85. RAM slotovi i RAM memorijski modul Vie memorije na raunaru znai i bru obradu jer se na taj nain smanjuje broj pristupa hard disku od strane procesora. itanje podataka s diska je mnogo sporije nego iz RAM-a (pristup hard disku se mjeri u milisekundama, a RAM-u u nanosekundama). RAM se moe podijeliti na: glavni RAM i video RAM. Prvi dio memorira sve podatke neophodne za rad procesora, dok je video RAM namijenjen efikasnijem prikazivanju grafike na monitoru. Glavni RAM se dalje moe podijeliti na statiki RAM (SRAM - Static RAM) i dinamiki RAM (DRAM Dynamic RAM). Statiki RAM (SRAM) je skuplji i daleko manjeg kapaciteta u odnosu na dinamiki RAM i uglavnom se koristi kao cache memorija. Dinamiki RAM je ono to se kod savremenih raunara danas oznaava kao glavna memorija. Tako, naprimjer, ako se za raunar kae da ima 512 MB RAM-a, onda to znai da je to 512 MB dinamikog RAM-a. Danas se koriste uglavnom sljedee kategorije DRAM-a:

SDRAM DDR DDR-II (DDR2) RDRAM
dok se kao nove RAM tehnologije najavljuju: Magnetic RAM (MRAM), QuadBandMemory (QBM). SDRAM (Synchronous Dynamic Random Access Memory) sinhronizirani dinamiki RAM je memorija koja se najee susree kod dananjih PC raunara. Osnovni nedostatak ove memorije u odnosu na
103
statiki RAM je u potrebi stalnog osvjeavanja sadraja minijaturnih kondenzatora koje u sebi sadri. To osvjeavanje se radi jednostavnim itanjem podataka iz memorijske elije i onda kada to procesor ne zahtijeva. Prefiks sinhrona je dobila i zbog usklaenosti - sinhronizacije sa sistemskim satom i radnim taktom procesora. Ta sinhronizacija odlikuje se po tome to memorijski kontroler, koji je inae dio sistemskog ipseta, prati otkucaje sistemskog sata i u odnosu na njega vri pristupe memoriji (prijenos podataka). Na ovaj nain se postie sinhroniziran rad s procesorom te se na taj nain izbjegavaju situacije da procesor mora ekati na neki podatak iz RAM-a. Brzina SDRAM-a se izraava u MHz kao i brzina procesora, a ne u nanosekundama kao to je bio sluaj s prethodnim modelima RAM-a. SDRAM je kreiran da radi na brzini transfera podataka sinhroniziranoj s radom procesora ime se osigurava tzv. zero wait sistem rada izmeu CPU i RAM-a. Meutim, slanje podataka od RAM-a ide po principu jedanput po ciklusu (once-percycle). DDR (Double Data Rate SDRAM ) predstavlja verziju SDRAM memorije koja ima duplo veu propusnost, jer za vrijeme jednog signala alje dva podatka, a standardni SDRAM jedan (RAM alje procesoru podatke dvaput u toku trajanja jednog ciklusa). Puni naziv ove vrste RAM-a je DDR SDRAM. Rije je o memoriji koja u jednom trenutku moe izvesti dvije transakcije: mogue je pisati u memoriju i iz nje itati. Standardna SDRAM memorija dozvoljava protok samo u jednom smjeru na 100, odnosno 133 MHz, dok je brzina kod DDR memorije 200, 266, 333 MHz. DDR-II ili DDR2 (Dual Channel DDR) predstavlja nadgradnju DDRSDRAM memorije. Puni naziv ovog modela RAM tehnologije je: DoubleData-Rate Two Synchronous Dynamic Random Access Memory. DDR2 je novi memorijski standard koji je definirao komitet JEDEC (Joint Electronic Device Engineering Council) i raspoloiv je u sljedeim modelima: 400Mhz, 533MHz, 667MHz, i 800MHz. DDR2 tehnologija koristi 240-pinske module koji nisu kompatibilni s postojeim 184-pinskim DDR memorijskim slotovima. DDR2 koriste 1,8 volti, to je znaajno manje od 2,5 volti kod konvencionalnog DDR-a. Ovo treba da rezultira u manjoj potronji energije od strane modula kao i hladnijim modulima, to je posebno bitno kod notebook raunara. Treba napomenuti da je u toku razvoj novog modela standarda nazvanog DDR3.
104
Slika 3.86. DDR2 240-pinski moduli RDRAM (Rambus Dynamic Random Access Memory). RDRAM koristi Rambus in-line memory module (RIMM) koji je slian po veliini i pinskoj konfiguraciji standardnom DIMM modulu. Ono to RDRAM ini razliitim je njeno koritenje tzv. Rambus kanala specijalnog high-speed data busa. Ovu tehnologiju razvila je firma Rambus (www.rambus.com), a najnovija tehnologija je nazvana Direct RDRAM. DRDRAM prua dvobajtni bus (sabirnicu), u odnosu na 8-bitni bus koji prua standardni DRAM. Koristi tzv. Pipelining tehnologiju za prijenos podataka iz RAM-a u cache memoriju. Karakteristika ovog modela RAM-a je takoer mogunost slanja podataka dva puta u toku jednog CPU-ciklusa, to uz RDRAM-ov 400 MHz memorijski bus predstavlja mogunost slanja podataka na brzini od 800 MHz. Pored toga, zahvaljujui dvobajtnom busu (podatkovnom kanalu) ova tehnologija moe osigurati data transfer brzinu od 1,6 Gbit/sec. Interesantno je napomenuti da je Intel u poetku podravao Rambus DRAM, dok danas najavljuje ukidanje te podrke i oslanjanje na DDR. U nastavku dajemo osnovne karakteristike novih DRAM tehnologija:
Magnetic Random Access Memory (MRAM) je RAM tehnologija
koju razvija IBM i koja umjesto elektrine energije treba da koristi magnetizam za storiranje podataka u radnoj memoriji. Osnovni ciljevi ove tehnologije su usmjereni na storiranje to vie podataka, bri pristup podacima i manji utroak energije. QuadBandMemory (QBM) je RAM tehnologija koju je razvila firma Kentron (www.kentrontech.com). Naglasak je na udvostruavanju propusnosti DDR modela RAM-a upotrebom tzv. PLL (Phase Locked Loop) kola.
105
Read-only memorija (ROM) Za razliku od RAM memorije, ROM memorija je u konfiguraciji raunara predstavljena memorijskim ipom. To je oblik memorije koji sadri programe koji se ne mijenjaju. Klasian primjer takvih programa su rutine koje se izvravaju kad se raunar ukljui (tzv. "boot" programi). Sljedea karakteristika ROM memorije je da je to tzv. "non-volatile" memorija, to znai da njen sadraj ne nestaje ni kada se raunar iskljui. PROM i EPROM su dva specijalna tipa ROM-a koji mogu biti programirani od strane korisnika i iji se sadraj na odreeni nain moe brisati. Flash memorija - BIOS BIOS predstavlja posebnu vrstu softvera, ali ga ovdje spominjemo zato to se taj softver nalazi unutar posebne vrste memorije memorijskog ipa koji se naziva Flash memorija i koji je takoer implementiran na matinoj ploi (slika 3.87.). Ova vrsta ipa se smatra i posebnom vrstom ROM memorije. Osnovna uloga BIOS-a se sastoji u uitavanju operativnog sistema. Meutim, prije samog startanja OS-a koji se nalazi memoriran na hard disku, BIOS mora saopiti procesoru koja je to prva instrukcija koju treba izvriti.
Slika 3.87. BIOS chip na matinoj ploi Nakon fizikog startanja (ukljuivanja) raunara, odvijaju se sljedee operacije: 1. CPU se budi i alje poruku za aktiviranje BIOS-a. 2. BIOS starta seriju testova koji se nazivaju POST (Power On Self Test), da bi se osiguralo da svi sistemski ureaji rade korektno. Podrazumijeva sljedee operacije:
Inicijalizaciju sistemskog hardvera i chipset registara

106
Inicijalizaciju sistema za napajanje Testiranje RAM-a Aktiviranje tastature Testiranje serijskih, paralelnih i ostalih portova Inicijaliziranje kontrolera hard diska i floppy diska Prikazivanje sumarne informacije o stanju sistema
3. Za vrijeme POST testa BIOS vri kompariranje sistemskih podataka dobivenih od POST testa sa sistemskim informacijama storiranim unutar CMOS-a (Complementary Metal-Oxide Semiconductor) memorijskog ipa koji se nalazi na matinoj ploi. Sadraj ovog ipa aurira se svaki put kad se sistemu doda neka nova komponenta. 4. Nakon kompletiranja POST-testa, BIOS poziva tzv. boot program koji je odgovoran za uitavanje operativnog sistema. Lokacija na kojoj se nalazi OS moe biti eksterni drajv ili hard disk, to se definira slijedom drajvova: A - C, odnosno C-A. 5. Nakon uitavanja OS-a u memoriju, boot program uitava sistemske konfiguracijske informacije (npr. informacije iz Registryja kod Windowsa 2000. Tok obrade i uloga glavnih komponenata: CPU-a i RAM-a Korisnik komunicira s raunarom putem ulaznih ureaja. Koristei tastaturu, mi ili bilo koji drugi ulazni ureaj, korisnik unosi odreene podatke koji e biti predmetom obrade, kao i odgovarajuu instrukciju. Ulazni podaci i instrukcije se privremeno smjetaju u glavnu memoriju, odakle se prosljeuju procesoru na obradu. Procesor obrauje podatke i rezultat alje ponovo u glavnu memoriju, odakle se isti prosljeuje na neki od izlaznih ureaja, ovisno o tome ta korisnik eli. Moe se izdati direktno na ekran, odtampati na tampau, ili se moe memorirati na odgovarajuem magnetnom mediju: disku, disketi, traci, opet ovisno o akciji korisnika. Procesor ili CPU izvrava instrukcije koje dobija od glavne memorije (RAM-a), zajedno s podacima. U okviru procesora, aritmetiko-logika jedinica i kontrolna jedinica rade zajedno na obavljanju svake od instrukcija. ALU jedinica izvrava aritmetike operacije kao to su sabiranje, oduzimanje, mnoenje, dijeljenje, kao i logike operacije kao to je komparacija izmeu dvaju brojeva u cilju utvrivanja koji je vei.
107
ALU koristi registre za ta izraunavanja, dok se rezultati smjetaju u akumulator (slika 3.88.). Kontrolna jedinica upravlja i koordinira svim operacijama.
Slika 3.88. Uloga pojedinih komponenata raunara u sistemu obrade Tokom rada raunara procesor komunicira s memorijom u kojoj se nalaze program i podaci. Procesor iz memorije dohvata instrukcije i podatke, a zatim upisuje u memoriju podatke koji predstavljaju dobivene rezultate. U principu, postoje etiri osnovne operacije koje zajedno ine tzv. mainski instrukcijski ciklus (machine instruction cycle), a to su: 1. 2. 3. 4. Operacija pribavi (fetch) Operacija dekodiraj (decode) Operacija izvri (execute) Operacija pohrani (store)
kako je shematski prikazano na slici 3.89
108
Slika 3.89. CPU i RAM
Slika 3.90. Kako procesor radi - osnovne faze (operacije) Prijenos instrukcija i podataka na relaciji procesor-memorija obavlja se pomou niza dvosmjernih veza magistrale podataka. Izbor memorijske lokacije iz koje procesor ita ili u koju zapisuje podatke obavlja se pomou adrese koja se odreuje u procesoru, a koja se prenosi u memoriju pomou jednosmjernih veza adresne magistrale. Na sljedeoj slici je predstavljen Intel Pentium 4 procesor u kontekstu komunikacija s ostalim komponentama (RAM, video, periferali, LAN, itd.).
109
Slika 3.91. Pentium 4 processor u komunikaciji s ostalim komponentama
Sabirnica (Bus)
U fizikom smislu, Bus ili sabirnica predstavlja skup ica koji povezuje komponente matine ploe i oznaava prostor na koji se alju signali i sa kojeg ih preuzimaju ureaji s matine ploe (procesor, disk, drajvovi, adapteri itd.). Postoji izvjesna analogija s autobusom koji kupi i ostavlja putnike na stanicama i otud naziv Bus.
Slika 3.92. Bus-osnovna ema Dva osnovna tipa busa su: interni i eksterni bus. Interni (glavni ili procesorski) bus povezuje interne komponente s procesorom i glavnom memorijom. Rekli smo da su dva osnovna tipa internog busa FSB i BSB. Eksterni ili I/O bus slui za povezivanje periferala preko slotova za proirenje s procesorom i RAM-om. Busovi se karakteriziraju sljedeim
110
atributima: veliina u bitima (8-bit, 16-bit, 32-bit, 64-bit), brzina izraena u MHz, lokacija (direktno na matinoj ploi, na adapteru kartici). Najpoznatije I/O bus arhitekture su: ISA (Industry Standard Architecture, 1984) je standardna Bus arhitektura koja se bazira na 16-bitnim procesorima i 16bitnim Busom. Omoguava tok od 16 bita u jednom trenutku izmeu glavne ploe i odgovarajuih ureaja u slotovima za proirenje. EISA (Extended Industry Standard Architecture, 1988) je proirenje ISA modela i bazirana je na 32-bitnom interfejsu. Bila je koritena na raunarima 80286-80486. MCA (Micro Channel Architecture, 1987) je bus standard koji je IBM razvio za sada ve zastarjele PS/2 modele iz 80-ih godina. PCI (Peripheral Component Interconnect, 1993) je novi tip bus arhitekture koju je kreirao Intel i koji se danas koristi u novim Pentium, pa ak i PowerPC raunarima. Moe da prenosi 32 bita istovremeno u tzv. 124-pinskim modelima povezivanja, odnosno 64 bita u 188-pinskim modelima. Intel je uveo ovaj tipa busa 1993. godine i njegova osnovna znaajka je uvoenje dodatnog busa izmeu procesora i I/O busa preko dodatnog ureaja brida.
Pored navedenih standardnih tipova I/O sabirnica, navest emo jo neke koji su uvedeni u posljednjih desetak godina: SCSI, PCMCIA (Personal Computer Memory Card International Association), AGP (Accelerated Graphics Port), USB (Universal Serial Bus), IEEE1394 Firewire. Za razliku od ostalih tipova, AGP sabirnica rukuje samo grafikom i omoguava grafikoj kartici direktan pristup podacima u memoriji raunara. AGP je 32 bitna sabirnica i radi na brzinama do 133 MHz i ima maksimalnu propusnost od 532 Mbps. Osnovna razlika izmeu PCI i AGP sabirnice je u tome da je AGP posebno dizajniran za brzi prijenos kompleksnih grafikih tipova podataka.
111
Slotovi za proirenje sistema

Slotovi za proirenje slue za proirenje mogunosti raunara putem dodatnih adaptera (kartica) kao to su: mrena kartica za umreavanje raunara, kartica s paralelnim portom za prikljuak tampaa, kartica sa serijskim portom, modemska ili faks-modemska kartica, TV kartica i sl.
Slika 3.93. Slotovi za proirenje, ujedno i dva tipa sabirnica (AGP i PCI)
Ulazno-izlazni portovi (Input-Output ports)

Za povezivanje razliitih tipova ulaznih, izlaznih i memorijskih ureaja raunar posjeduje odgovarajua mjesta - tzv. portove gdje se ti ureaji povezuju. Na taj nain se osigurava komunikacija s centralnim komponentama raunara. Najpoznatiji i najee koriteni portovi su: serijski, paralelni i SCSI port. Serijski port osigurava serijsku transmisiju podataka po principu jedan bit u jednom vremenskom intervalu. Mi i eksterni modem su primjeri ureaja koji se na raunar veu preko serijskog porta. Paralelni port se uglavnom koristi za povezivanje printera. SCSI port daje mogunost povezivanja do 15 periferalnih ureaja. Naprimjer, dodatni-eksterni hard disk moe biti prikljuen raunaru koristei SCSI port. Skener je tip ureaja koji se takoer moe prikljuiti na raunar koristei ovaj tip porta. Bez obzira na to koji ureaj se prikljuuje i njihov broj (<15), cjelokupan lanac veza mora biti okonan posebnim konektorom terminatorom.
112
Nova vrsta porta uvedena prije nekoliko godina USB (Universal Serial Bus) port postaje defacto standard. Sa ovom tehnologijom novi periferalni ureaj se moe povezati na raunar bez potrebe fizikog instaliranja (umetanja u prazne slotove) adapter kartica za te ureaje, ak bez potrebe iskljuivanja raunara. Ovaj novi standard (USB peripheral bus standard) razvile su firme Compaq, IBM, DEC, Intel, Microsoft, NEC, Northern Telecom. USB podrava brzinu prijenosa od 12 Mbps kod verzije 1.1, dok nova verzija USB protokola 2.0 ima mogunost prijenosa podataka na 480 Mbps. Pored USB tehnologije, uvedena je i IEEE 1394 (High Performance Serial Bus) tehnologija namijenjena prvenstveno za povezivanje s raunarom tzv. processing-intensive periferala kao to su: skeneri, digitalne kamere i ureaji za pohranjivanje podataka. IEEE 1394 tehnologija podrava brzine prijenosa do 400 Mbps, uz najavljene nove verzije s veim brzinama. Dvije najpopularnije implementacije ovog standarda protokola su: FireWire firme Apple i i.Link firme Sun. Oekivanja su da ovaj standard u potpunosti zamijeni klasine serijske, paralelne i SCSI interfejse.
Slika 3.94. Portovi: paralelni i serijski (COM), USB, PS/2 Pored navedenih, postoje i specifini portovi koji ovise o tipu ureaja, npr. mrenoj adapter kartici, putem koje se raunari povezuju u mree. Na mrenim karticama postoje sljedei portovi: BNC, UTP i AUI port i slue za umetanje odgovarajueg tipa kabla za povezivanje u mreu. Pored toga, postoje i portovi za prikljuivanje mikrofona, zvunika, fax/modem kartice, TV kartice, itd.
113
Grafika kartica
Grafika kartica predstavlja tampanu plou sa memorijskim ipovima i procesorom. Procesor na grafikoj karti ima za osnovnu funkciju obradu slike ime u znaajnoj mjeri rastereuje osnovni procesor raunara. Grafika kartica treba podatke iz raunara preraditi u oblik pogodan za slanje monitoru. Pored procesora, mogunosti grafikih kartica ovise o nizu faktora kao to su: veliina memorije, 2D-3D performanse, 3D akceleratori itd. Za koritenje standardnih poslovnih programa iz seta Office paketa koriste se osnovne 2D performanse, dok grafiki intenzivne aplikacije tipa 3D Studio Max-a ili AutoCAD-a zahtijevaju 3D performanse. Savremene grafike kartice, osim osnovne funkcije prikazivanja kvalitetne slike, dobivaju i mnoge druge multimedijalne zadatke kao npr. prikaz TV signala, prikaz raunarskog signala na prezentacijskom ureaju ili TV-u, dekodiranje DVD slike itd. Brzina rada grafike aplikacije ili igre ne ovisi samo o brzini glavnog procesora i procesora grafike kartice, ve i o drajveru koji predstavlja kljunu vezu izmeu aplikacije i hardvera grafike kartice. Veliina memorije na ovim karticama danas se kree izmeu 32 i 64 MB, odnosno 128 MB na jaim modelima, sve u ovisnosti o potrebama korisnika.
Slika 3.95. Grafika kartica Dananje grafike kartice sadre sljedee osnovne komponente: Grafiki procesor Memorija Grafiki BIOS Digital-to-Analog Converter Displej Konektor AGP konektor
114
Dva glavna proizvoaa grafikih kartica su: ATI www.ati.com (Radeon ipovi i kartice) i Nvidia (www.nvidia.com) sa svojim GeForce modelom grafikih kartica.
Zvuna kartica i zvunici

Zvuna kartica je namijenjena snimanju i reprodukciji zvuka, uglavnom u setu multimedijskih aplikacija. Moe biti implementirana u formi klasine kartice koja se, kao i ostale, umee u prazne slotove na matinoj ploi, a moe takoer biti implementirana u formi nekoliko ipova ugraenih direktno na matinu plou. Osnovne komponente zvune kartice su:

Analog-to-Digital Converter (ADC) ip Digital-to-Analog Converter (DAC) ip ROM ip Digital Signal Processor (DSP) ip U/I portovi
Slika 3.96. Zvuna kartica i zvunici Novije zvune kartice imaju etiri, pet ili est izlaza za spajanje na etiri (pet ili est) zvunika, sve u cilju dobijanja kvalitetnijeg zvuka. Ovaj standard se oznaava kao: 4.1, 5.1, 6.1. Firma Creative (www.creative.com) je jedan od proizvoaa najkvalitetnijih zvunih kartica. Zvunik (speaker) je komponenta raunarskog sistema koja ima zadatak da zvuk memoriran na nekom mediju (CD, DVD, traka) konvertira u oblik koji korisnik moe uti. Zvunici su usko vezani za zvunu karticu. Za ukupan zvuni dojam bitne su kako kvalitetne zvune kartice, tako i kvalitetni zvunici.
115
Ulazno/izlazni (Input/Output) ureaji

Ulazni, izlazni i ulazno/izlazni ureaji raunara predstavljaju sredstva za komuniciranje izmeu korisnika i raunara. Podaci i instrukcije se unose u raunar putem ulaznih ureaja (tastatura, mi, skener, itd.), rezultati obrade se prezentiraju na izlaznim ureajima (npr. monitor, tampa), dok se mediji za pohranjivanje podataka tretiraju ulazno-izlaznim ureajima poto se podaci i programi s njih mogu itati i na njih upisivati. Najee koriteni I/O ureaji su: tastatura, mi, ureaj za skeniranje, CRT ili displej, odnosno monitor, tampa (printer), mediji za pohranjivanje podataka.
I/O ureaji se mogu klasificirati i kao: periferni ureaji (ulazni i izlazni ureaji prikljueni na raunar) ureaji za pohranjivanje podataka i programa na eksternim medijima (disk, disketa, CD-ROM, magnetne trake)
Ulazni ureaji Ulazni ureaji se mogu podijeliti u dvije osnovne skupine: a) tastatura i b) netastaturni ulazni ureaji. Raunarska tastatura je elektromehanika komponenta dizajnirana za kreiranje specijalnih elektronskih kodova u momentu kada je odreena tipka pritisnuta. Taj kod se prenosi du kabla koji vee tastaturu za raunar, gdje se dolazei kod analizira i konvertira u odgovarajui raunaru razumljiv kod.
Slika 3.97. Tastatura (a-obina-PC, b-Mac, c-wireless)

116
Tastature se razlikuju po vie atributa, a meu najvanijim su: raspored tipki, dimenzije, prilagoenost tastature ovjeku, pouzdanost itd. Postoje tastature posebnog oblika, tzv. ergonomske tastature, kako bi bile u to prirodnijem poloaju u odnosu na ruke korisnika, mogu imati poseban raspored i veliinu tipki prilagoenu vrsti posla itd. Tastature namijenjene unosu znaajnih koliina podataka obino imaju poseban dio s desne strane koji sadri samo tipke s brojevima. Najee koriteni modeli tastatura su:

101-key Enhanced 104-key Windows 82-key Apple standard 108-key Apple Extended
Ovdje treba dodati i poseban tip tastature (poseban prema ukupnom broju i rasporedu tipki) koji se susree kod notebook raunara. Na svakoj tastaturi postoje etiri osnovne vrste tipki:

tipke za kucanje, numeriki dio (keypad), funkcijske tipke, kontrolne tipke,
Tipke za kucanje predstavljaju centralni dio tastature i sadre slova, pri emu njihov raspored moe biti razliit u pojedinim jezikim sistemima. Standardni raspored slova je tzv. QWERTY raspored i dobio je naziv po prvih est slova u prvom redu dijela tastature sa slovima. Najvanije tipke na tastaturi su: Shift: istovremenim pritiskom na tipku Shift i neku drugu tipku unosi se dvojni znak te tipke. Naprimjer, istovremenim pritiskom na tipku Shift i tipku a unosi se veliko slovo A. Mnoge tipke na tastaturi imaju ispisane dvojne znakove koje se ostvaruju tipkom Shift (npr. 4 i $). Caps Lock: pritiskom na tipku CAPS LOCK omoguava se kontinuirani unos velikih slova. Space tipka je najvea tipka na tastaturi i slui za ubacivanje razmaka u tekstu. Control: slui za unos tzv. kontrolnih kodova - istovremenim pritiskom na tipku Control (Ctrl, Ctl) i jo neku tipku. Dosta se koristila
117
kod komandnog interfejsa, dok kod savremenih GUI baziranih OS-a aplikacija gubi na znaaju. Alt: istovremenim pritiskom na tipku Alt i jednu ili vie drugih tipki ostvaruje se unos tzv. alternativnih kodova. Strelice: etiri tipke oznaene strelicama slue za pomicanje kursora. Enter: Enter (Return ili tipka sa strelicom ulijevo) je tipka kojom se kod veine programa potvruje unos podataka ili odgovarajue komande. Backspace: slui za ispravljanje pogreno utipkanog karaktera. Num Lock: pritiskom na tipku NUM LOCK ostvaruje se (alternativno) unos brojeva na brojanom dijelu tastature ili drugih znakova navedenih na tim tipkama. Home: slui za pomjeranje kursora na poetak dokumenta programa. End: suprotno od Home - kursor se pomjera na kraj dokumenta programa. Page Up: kursor se pomie za jednu stranicu dokumenta unazad (gore). Page Down: kursor se pomie za jednu stranicu naprijed (dolje). Delete: brie znak na kome se nalazi kursor. Insert: odabire se jedan od dvaju moguih naina upisa novih znakova: ubacivanje novih znakova uz sauvan postojei zapis ili prepisivanje novih znakova preko postojeeg zapisa. Tab: slui za pomicanje kursora za odreeni broj mjesta. Esc: omoguava unos tzv. escape kodova, odnosno, u veini programa oznaava izlaz iz programa. Funkcijske tipke: obino se nalaze u gornjem dijelu tastature i oznaene su sa F1, F2, , F12. Namjena im je viestruka, ovisno o programu. Najnovija tehnologija raunarske tastature je tzv. virtualna tastatura (Virtual Keyboard), predstavljena na slici 3.98. Ovaj model tastature koristi lasersku i tehnologiju infracrvenih zraka za projiciranje virtualne tastature na bilo koju ravnu povrinu i na taj nain omoguava efikasnije koritenje raunara i mobilnih raunarskih ureaja (PDA, smartphones, itd.). Vea efikasnost se ogleda u brem i jednostavnijem unosu podataka s takve tastature u odnosu na onu koja se u razliitim formama nalazi na mobilnim ureajima.
118
Slika 3.98. Virtualna tastatura Virtualnu tastaturu je asopis Time proglasio jednom od najuspjenijih tehnolokih invencija u 2002. godini. Netastaturni ulazni ureaji Netastaturni ili direktni input sistemi za unos podataka minimiziraju potrebnu aktivnost za unos podataka u raunaru razumljivoj formi. Danas se najee koriste sljedei ureaji: tzv. "pointing" ulazni ureaji (mi, trackball), ureaji za skeniranje, glasovni ulazni ureaji (voice-input devices).
Glavni predstavnik pointing ureaja je mi - ulazni ureaj za koga se moe rei koji je najvie doprinio uvoenju grafikog interfejsa u sistemski i aplikativni softver. Mnoge operacije nad podacima koje su bile mogue iskljuivo na osnovu unesenih komandi direktno s tastature postale su izvodive jednostavnim pokretanjem mia po maloj povrini koja se naziva notepad, odnosno pomjeranjem tzv. pointera po ekranu. Selektiranjem odgovarajue ikone i odgovarajuim pritiskom na tipku mia mogue je raunaru izdati odreenu naredbu i izvriti odreenu
119
operaciju. Mi je ureaj koji je kablom povezan s raunarom, mada ve postoje i beini mievi. Kako se mi pokree po notepadu, kursor se kree po ekranu. Kada kursor doe do eljene lokacije, korisnik koristi neku od operacija (click, left-click, right-click, double-click), ovisno o eljenoj operaciji - komandi. Uglavnom se koriste mievi s dvije tipke (left, right), mada postoje i izvedbe s tri tipke (kod radnih stanica), a i sa samo jednom tipkom (npr. Macintosh raunari).
Slika 3.99. Razliite izvedbe mia (a,b-obini,c-wireless) Mi je izumio Amerikanac Douglas Engelbart jo 1963. godine, ali je u upotrebi tek od 1982. godine kada firma Mouse Systems izbacuje na trite prvi mi za IBM-PC raunare. Microsoft ve 1983. godine nudi svoju verziju pod nazivom Microsoft Serial Mouse. Pojava Apple Macintosh raunara 1984. godine, s prvim verzijama grafikog interfejsa i s miem kao standardnim input ureajem, otvorila je irom vrata upotrebi ovog ureaja. Skener. Skener predstavlja komponentu sistema skeniranja koji se inae sastoji od: raunara, skenera i softvera za skeniranje. Ovi sistemi omoguavaju korisniku da konvertira (digitalizira) sliku ili dokument u raunarski (soft) format koji se moe pohraniti na hard disku i koji e biti razumljiv programima za obradu teksta, slike ili integriranim programima za stono izdavatvo. Na tritu postoje dvije vrste skenera ovisno o materijalu koji se skenira. To su refleksni i prolazni skeneri. Kod prvih se radi o refleksiji svjetlosti od dokumenta, a kod drugih svjetlost prolazi kroz dokument. Tako dobivena informacija dovodi se do elektrinih elemenata kod kojih se radi pretvaranje analogne informacije u digitalni signal.
120
Slika 3.100. Skeneri Glasovni ulazni ureaji. S nastojanjima da se povea produktivnost zaposlenih u savremenom uredskom poslovanju, znaajna istraivanja se provode u razvoju tehnologije prepoznavanja govora, kako bi raunar prepoznao izgovorene komande. Glasovni ulazni ureaji ili sistemi za prepoznavanje glasa konvertiraju izgovorene rijei u kod razumljiv raunaru kompariranjem elektrinih uzoraka proizvedenih od "vlasnika" glasa sa setom prethodno unesenih uzoraka. Ako je odgovarajui uzorak naen, raunar prihvata ovaj uzorak kao dio svog standardnog "rjenika". Od ostalih ulaznih ureaja spomenimo samo dva: Bar-code ita i ita magnetnih kartica. Ovi ureaji se dosta koriste u industriji i uslunim djelatnostima.
Bar-code ita
ita kartica
magnetnih
Slika 3.101. Bar-code ita i ita magnetnih kartica
121
Pored navedene klasine podjele na tastaturne i netastaturne ureaje, u savremenim uvjetima u kojima se koristi vei broj razliitih ulaznih ureaja, sljedea klasifikacija bi bila prikladnija:
ovjeku orijentirani input ureaji (Human Data Entry Devices)
Tastatura Mi i trackball Ekrani na bazi dodira (touch screens) Stylus Joy stick Microphone
Ureaji
za
automatizirani
unos
podataka
(Source
Data
Automation) Automated Teller Machines (ATMs) Point-of-Sale (POS) terminali Ureaji za obradu gotovine (Cash transaction devices) Optiki skeneri Bar kod skeneri itai optikih znakova itai magnetnih ink karaktera Raspoznavanje govora Senzori Kamere Prva skupina ulaznih ureaja prema ovoj klasifikaciji predstavljaju komponente standardne PC- konfiguracije, dok se ureaji iz druge grupe koriste u specifinim situacijama, ovisno o funkciji ureaja i potreba korisnika. Na narednoj slici su prikazani tipini ulazni ureaji:
122
Slika 3.102. Najee koriteni input ureaji
123
Izlazni ureaji Izlazne jedinice u raunarskoj konfiguraciji predstavljaju ureaje iji je osnovni zadatak da podatke iz raunara pretvaraju u oblik prihvatljiv korisnicima. Svaki raunar je opremljen barem jednom izlaznom jedinicom, a esto i s vie njih. Postoji velik broj izlaznih jedinica koje se meusobno razlikuju po namjeni, tehnologiji izrade, cijeni itd. Raunarski izlaz (output) moemo podijeliti u dvije osnovne kategorije:

izlaz za trenutnu upotrebu od strane korisnika, izlaz pohranjen u raunarski razumljivoj formi za kasniju upotrebu od strane korisnika ili raunara.
Izlaz moe biti smjeten na hard disku, kada se govori o soft formatu. Soft format je i izlaz raspoloiv na raunarskom ekranu. Hard format se odnosi na informaciju koja je zabiljeena na opipljivom mediju, kao to je papir ili mikrofilm. Softcopy izlazni ureaji Monitori. Za vizualni prikaz podataka, odnosno rada kompjutera koriste se monitori (ekrani ili zasloni). Prikaz ovisi o vrsti standarda koji je upotrijebljen kod monitora, odnosno videokartice, ali i o drugim kvalitetama monitora. Monitor je izlazna jedinica koja podatke iz raunara prikazuje na svom ekranu u ovjeku razumljivom obliku. Drugi nazivi za monitor su: videodisplej, terminal i ekran, odnosno zaslon. Osnovni element slike na monitoru je taka (pixel). Kvalitet slike monitora prvenstveno ovisi o broju pixela od kojih je slika sastavljena. to je vie taaka na zaslonu monitora, to je slika bolja, a veliina kojom se mjeri kvalitet slike u tom pogledu zove se rezolucija. S obzirom na mogunost prikaza slike u boji, monitori se dijele na:

jednobojne (monokromatske), kolor monitore.
Jednobojni monitori mogu podatke prikazati samo u jednoj boji na crnoj podlozi. Za boju prikaza jednobojnih monitora najee se koriste bijela (siva), uta ili zelena boja.
124
Kolor monitori prikazuju sliku kombinacijom triju osnovnih boja: crvene, zelene i plave (RGB: red, green, blue), pa se zovu RGB monitori. Kombinacijom intenziteta tih triju boja mogue je dobiti bilo koju drugu boju. Broj boja koje mogu prikazati kolor monitori ovisi o njihovoj grai i o pogonskoj grafikoj kartici, a kree se od 16 pa do vie desetaka miliona. Veliina ekrana ili zaslona monitora mjeri se duinom dijagonale zaslona izraenom u inima (1 ili in = 2,54 cm), kako to prikazuje slika 3.103. Omjer izmeu vodoravne i uspravne stranice monitora najee je 4:3. Dimenzije monitora su 12", 14", 15, 17", 19", 21. Monitori vee rezolucije su veih dimenzija, kako bi raspoznatljivost prikazanih znakova bila prihvatljiva. Monitori veih dimenzija su skuplji i upotrebljavaju se uglavnom za grafike primjene.
Slika 3.103. Veliina monitora Monitor s katodnom cijevi (CRT monitor, Cathode Ray Tube Monitor) najrasprostranjenija je vrsta monitora. Dobar kvalitet slike, dobra pouzdanost i relativno niska cijena razlozi su to je ova vrsta monitora dugo bila najee koritena. Pored veliine ekrana, najvanija osobina monitora je kvalitet slike, zatim tzv. vertikalna frekvencija osvjeavanja, vrsta zaslona itd. Posebna kategorija CRT monitora su tzv. Trinitron modeli koji se karakteriziraju posebnom vrstom katodne cijevi uz bolji kvalitet slike. Najpoznatiji proizvoai monitora su: Sony, Phillips, Samsung, LG itd. Postoje tri glavna tipa video CRT displeja:
grafiki kolor monitori ili displeji, koji uglavnom dolaze u standardnim PC ili Macintosh konfiguracijama (slika 3.104);
125
negrafiki ili character-based terminali zasnovani na unosu podataka putem komandi; ovaj tip ureaja bio je dominantan do pojave monitora u boji, sa jedne, i grafikog interfejsa, sa druge strane. Najee koriteni modeli ovih terminala su bili: IBM 3270, DEC VT 100, DEC VT 320 (slika 3.105-a); grafiki terminali ili tzv. X-terminali - terminali koji su uglavnom povezani na radne stanice, a osiguravaju koritenje grafikog korisnikog interfejsa na UNIX sistemima.
Slika 3.104. Dva osnovna tipa monitora: flat i standardni
Monohromatski terminal
VT X-terminal za radne stanice
Slika 3.105. Terminali Monitori s tekuim kristalom. Monitori s tekuim kristalom (LCD Liquid Crystal Display) dobili su ime po pokaznom dijelu monitora, ije se djelovanje temelji na svojstvima tzv. tekueg kristala. LCD monitori odlikuju se malim dimenzijama, vrlo malom potronjom energije i zanemarivo malim tetnim zraenjima. Veu primjenu LCD monitori imaju u prenosivim raunarima, a sve vie zamjenjuju klasine CRT monitore u standardnim raunarskim konfiguracijama. Prema podacima sa
126
www.digitimes.com, s godinjom stopom rasta u isporukama od 49%, oekuje se da e LCD monitori ve u 2006. godini predstavljati 82% isporuka monitora.
Slika 3.106. Osnovna graa LCD monitora LCD monitori su graeni kao sendvi koji se sastoji iz dva stakla i tekueg kristala zatvorenog izmeu ta dva stakla. Razmak izmeu stakala manji je od desetine mm, tako da je cijeli ekran vrlo tanak. Na svako od stakala nanesena je prozirna vodljiva elektroda, iji su izvodi dovedeni do ruba ekrana i na koje se moe dovesti elektrini napon. Izmeu stakla hermetiki je zatvoren tekui kristal. Tekui kristal je organska tvar koja je na sobnoj temperaturi u stanju tekuine, a ima svojstvo polarizacije upadnog svjetla. Smjer polarizacije ovisi o usmjerenju elemenata tekueg kristala. Djelovanjem elektrinog polja na tekui kristal mogu se usmjeravati elementarne estice tekueg kristala, a time i zakretati smjer polarizacije. Monitori s plinskom plazmom (Gas Plasma Display) baziraju se na pobudi plinova pod djelovanjem elektrinog napona. Izmeu dviju staklenih ploa nalazi se zatvoren plin (obino argon ili argon i neon). Elektroluminiscentni monitori (EL - Electro Luminescent) bazirani su na pojavi emisije svjetla nekih krutih materija pod djelovanjem izmjeninog elektrinog napona. Ta se pojava naziva elektroluminiscencija, a takvi materijali elektroluminiscentni materijali.
127
Potronja elektrine energije EL monitora vea je nego kod LCD monitora. EL monitori odlikuju se malim dimenzijama, visokom pouzdanou, dugim vijekom trajanja, visokim kontrastom i dobrim vidnim uglom. Osnovni im je nedostatak visoka cijena, pa im je primjena ograniena na podruja gdje je potrebna visoka pouzdanost. "Hardcopy" izlazni ureaji Izmeu razliitih hardcopy izlaznih ureaja koritenih na raunarima, tampai (printeri) i ploteri su najee u upotrebi. tampai su kategorizirani prema tome da li je ili ne dobiveni izlaz proizveden fizikim kontaktom mehanizma za tampanje s papirom. Tzv. "tampai sa udarom" (impact printers) imaju kontakt a "neudarni" (non-impact printers) nemaju. Ploter se uglavnom koristi za tampanje grafike u veim formatima. tampai sa udarom. Ova vrsta tampaa pravi kontakt s papirom. Obino formira tampu pritiskom odgovarajueg ribona na papir s mehanizmom nalik na eki. Najpoznatiji tampai ovog tipa su tzv. "dotmatrix" tampai, odnosno matrini tampai. I pored toga to se smatraju zastarjelom tehnologijom, matrini tampai se i dalje dosta koriste u poslovanju, prije svega za ispise faktura, platnih izvjetaja i raznih drugih dokumenata gdje je potrebno osigurati vie kopija. Glava printera pomie se horizontalno slijeva udesno i obratno, ostavljajui tragove u obliku niza takica. Te su take dovoljno male i dovoljno blizu da stvaraju dojam itljivog znaka. Poto se otisne jedan red na papiru, transportnim mehanizmom printera pomie se papir prema gore, omoguavajui glavi otisak sljedeeg reda. Papir se pomie sistemom valjka ako se radi o pojedinanom papiru ili sistemom zupanika, ako je rije o beskonanom papiru. Traka natopljena bojom (Ribbon) preko koje iglice formiraju vidljiv ispis na papiru potroni je dio tampaa i treba je mijenjati nakon odreenog broja otisaka. Spomenut emo i drugu kategoriju tampaa sa udarom - linijske tampae, koje odlikuje velika brzina ispisa i koji se takoer koriste u raunovodstvu, fakturiranju, obraunu plata itd. Ovi tampai se obino koriste u mainframe ili minikompjuter - baziranim informacijskim sistemima. Glavna odlika ovih printera je velika brzina rada. Linijski printer ispisuje odjednom cijelu liniju ili red teksta, postiui brzinu od 100 500 linija u minuti (lpm - line per minute).
128
tampai bez udara tampai koji ne "udaraju" karaktere po ribonu ili papiru kada tampaju zovu se "neudarni" tampai. Glavne kategorije neudarnih tampaa su: Ink-jet tampai, Laserski tampai.
Ovi tampai stvaraju mnogo manje buke nego udarni tampai. Ink-jet tampai. Ink-jet tampai rade na nain da tampu (tekst ili grafiku) proizvode s malim takicama koje se formiraju, ne sa udarnim iglicama, ve sa sitnim kapljicama tinte. Odlikuju se brzinom tampanja do 30 (36) stranica u minuti (c/b, color), dok je kvalitet ispisa i do 48001200 taaka po inu (dpi - dots per inch). Ovisno o performansama, cijene se kreu izmeu 50 i 1500 USD. Ovo je vrsta tampaa kod kojih ne dolazi do dodira papira s mehanizmom za ostvarivanje otiska. Oni formiraju sliku na papiru na osnovu mlaza tinte. Laserski tampai. Tehnologija laserskih tampaa je mnogo manje mehanika nego to je to udarno tampanje (nema pomjeranja glave za tampanje, nikakav eki za tampanje ne udara), to rezultira mnogo veom brzinom tampanja i mirnijim radom. Proces tampanja pomou laserskog tampaa dosta nalikuje operaciji fotokopiranja. U prvoj fazi se najprije formira slika itave stranice u formi skupa takica koja se kasnije prenosi na list papira na skoro isti nain kao to radi kopir maina, naravno, uz koritenje specijalnih tonera. Ovisno o izvedbi, kod savremenih laserskih tampaa (c/b i kolor), brzina tampe je od 15 do 55 stranica u minuti, dok je kvalitet tampe na nivou od 1200-4800 dpi, a broj ladica za papir do etiri. Cijena im se kree od 200 - 5000 USD, u ovisnosti o prethodno navedenim karakteristikama. Kolor laserski tampai su skuplji, ali im je cijena znatno pala u posljednjih nekoliko godina i kree se od 300-7000 USD. Treba dodati i kategoriju tzv. photo printera, koji pruaju mogunost direktnog tampanja sa video kamera i drugih mobilnih ureaja.
129
Matrini tampa
Laserski tampa
Ink-jet tampa
Slika 3.107. Kategorije tampaa Ovdje treba spomenuti i tzv. large format printere (24in, 36in, 42in).
Hp DesignJet 42in
HP DesignJet 36in
HP DesignJet 24in
Slika 3.108. HP-tampai velikog formata Posebna kategorija izlaznog ureaja koja se pojavila u posljednje vrijeme i koja integrira nekoliko standardnih uredskih ureaja u jednu cjelinu su tzv. "All-in-One" sistemi. Ovi ureaji sadre istovremeno tampa, fax, skener i kopir aparat i vrlo su pogodni za manje urede.
Funkcije multifunkcijskih ureaja
HP OfficeJet
Slika 3.109. "All-in-One" sistem
130
Naredna slika prikazuje dva tipa All-in-One ureaja firme HP. Prvi je za kunu upotrebu i kota 80 USD, a drugi je za poslovne potrebe s cijenom od 11.500 USD.
HP Deskjet F300 All-in-One
HP 9500 mfp
Slika 3.110. "All-in-One" sistem firme HP Ovdje emo spomenuti i ureaje koji omoguavaju dijeljenje jednog ili vie tampaa i njihovo koritenje od vie korisnika s razliitih lokacija. Najpoznatiji iz ove grupe ureaja su print serveri i na tritu se mogu nai u vie razliitih izvedbi. Na narednoj slici je predstavljen Jet Direct print server firme HP.
Slika 3.111. Jet Direct print server firme HP-ureaj i softver Ostali izlazni ureaji Druge forme hardvera za izlaz ukljuuju plotere za proizvodnju sofisticiranih grafova, mape, kamere za produciranje 35-milimetarskih slajdova, mikrofieve i mikrofilm. Raunari mogu proizvoditi i bar kodove i druge forme tampe itljive i za ljude i za raunare.
131
Slika 3.112. Ploter Naredna slika prikazuje tipine output ureaje:
Slika 3.113. Tipini output ureaji
132
Multimedijski sistemi Multimedijski sistemi su novo dostignue informacijske tehnologije i predstavljaju kombinaciju hardvera i softvera, sa osnovnim ciljem integracije svih oblika informacija (teksta, zvuka, videoprikaza, grafike). Hardverska komponenta multimedijskih sistema predstavlja skup ureaja, postojeih ili dodatnih, koji se, ovisno o tome da li se eli samo koritenje postojeih multimedija aplikacija ili kreiranje novih, mogu podijeliti u sljedee dvije grupe: a) ureaji za reproduciranje postojeih multimedijskih aplikacija mi i tastatura CD-ROM ili DVD drajv grafika kartica i monitor zvuna kartica i zvunici b) ureaji za kreiranje multimedija aplikacija skener videorekorder videokamera kaseta ili CD-player mikrofon Na slici 3.114. predstavljene su osnovne komponente multimedijske tehnologije kod kreiranja multimedija aplikacije (incoming video), dok je na slici 3.115. data ilustracija te tehnologije u sluaju prikazivanja jedne takve aplikacije (outgoing video).
Slika 3.114. Kreiranje multimedija aplikacije
133
Slika 3.115. Koritenje multimedija aplikacije
Sekundarna ili pomona memorija

Na poetku ovog poglavlja reeno je da ROM i RAM memorije slue za privremeno memoriranje manjih koliina podataka, programa ili dijelova programa. Ureaji i mediji koji slue za memoriranje veih koliina podataka i programa na dui vremenski period nazivaju se eksterni memorijski ureaji i mediji. Ovi ureaji su u fizikom smislu odvojeni od glavne memorije i procesora, ali su direktno s njima povezani preko odgovarajuih kontrolera. Za razliku od glavne memorije koja je sadrana u memorijskim ipovima, eksterna memorija se moe nalaziti na razliitim medijima. Meutim, ono to bitno razlikuje eksterne memorijske ureaje od glavne memorije sa aspekta obrade podataka je brzina pristupa podacima koja je znatno manja. Ovi ureaji slue kako za odlaganje (izlaz) podataka, tako i za uitavanje podataka od strane programa koji se obrauju te se stoga mogu smatrati ulazno-izlaznim ureajima. Takoer treba imati u vidu da, iako se nazivaju eksterni ureaji, oni su skoro po pravilu smjeteni unutar osnovne jedinice raunara. Mogue su i opcije u formi eksternog ureaja koji se nalazi van osnovne jedinice. Ovdje treba razlikovati dva pojma: medij za pohranjivanje podataka (storage media) i ureaj za pohranjivanje podataka (storage device).
U prvom sluaju se radi o tzv. nosiocu podataka, npr. traka, disk, disketa, CD-ROM, na koji se podaci pohranjuju. Za razliku od medija, u drugu kategoriju spadaju ureaji koji sadre komponente za itanje i upisivanje
134
podataka na te medije. medija:

Danas se uglavnom koriste dva osnovna tipa
magnetni mediji i optiki mediji.
U eksterne magnetne medije spadaju: magnetni diskovi, magnetne diskete, magnetne trake, Zip mediji, dok su optiki diskovi glavni predstavnik optikih medija za pohranjivanje podataka.
Hard disk
CD-ROM
Floppy diskete
DAT traka
Slika 3.116. Osnovni tipovi sekundarne memorije
Magnetni mediji
Magnetni disk. Tehnologija hard diskova nastala je ezdesetih godina iz tehnologije magnetnih bubnjeva. Magnetni bubnjevi su potom brzo potisnuti iz upotrebe, da bi hard diskovi svakih nekoliko godina udvostruavali kapacitet i reducirali svoje fizike dimenzije. Historija hard diskova za personalne raunare poinje 1980. godine kada je firma Shugart Associates proizvela prvi 5MB disk namijenjen personalnim raunarima. Ureaji magnetnog diska se esto nazivaju i ureaji za pohranjivanje s direktnim pristupom. Na drugoj strani, mediji kao to su magnetna traka poznati su pod nazivom ureaji sa sekvencijalnim pristupom. Mediji magnetnog diska i magnetnih traka su dugo bili najee koritene forme sekundarnog skladitenja podataka kod modernih raunarskih sistema. Oni to predstavljajju i danas, uz sve veu zastupljenost optikih diskova.
135
Ispod kuita diska nalaze se okrugle metalne (ili keramike) ploe koje nazivamo platterima, premazane specijalnim materijalima napravljenim tako da imaju mogunost pohrane podataka u obliku magnetskih uzoraka. Ovisno o kapacitetu, disk moe imati jedan ili vie plattera koji su meusobno odvojeni, a postavljeni su na osovinu povezanu specijalnim motorom koji ima mogunost rotiranja od 5400, 7200, pa do preko 10000 okretaja u minuti. Za pisanje i itanje po disku koriste se glave diska, koje se nalazi na posebnoj ruici nazvanoj actuator arm. Rije je o naizgled vrlo jednostavnom, ali vrlo preciznom ureaju koji pozicionira glavu diska tano iznad odreene staze u kojoj se nalaze traeni podaci. Kako bi sve to radilo, potrebna je jo i kontrolna elektronika koja predstavlja most izmeu raunara i mehanike diska koja pretvara zahtjeve s raunara u elektronike impulse koje motor, aktuator glave i ploe diska pretvaraju u podatke koje je kasnije mogue interpretirati. Princip rada aktuatora i glave diska podsjea na princip rada gramofonske ploe, samo to glava ne strue po povrini diska nego lebdi iznad njega na vrlo maloj udaljenosti.
Slika 3.117. Hard disk osnovni dijelovi Ploe na hard disku podijeljene su u cilindre, staze i sektore. Cilindar ine sve staze koje su poredane okomito jedna iznad druge na magnetnim diskovima. Staze sadre sektore, dok svaki sektor sadri do 512 bajta podataka (slika 3.118).
136
Slika 3.118. Staze, sektori i cilindri na disku Sljedei faktori utjeu na vrijeme pristupa podacima: brzina rotiranja diska, vrijeme traenja (seek time), latentnost (latency time), veliina cachea na hard disku, nain snimanja podataka, interface (IDE ili SCSI).
Hard diskovi imaju konstantnu brzinu rotiranja. Ona se mjeri u jedinici rpm to znai rotations per minute odnosno broj obrtaja u minuti. Kod dananjih diskova ova brzina rotiranja se kree od 3600 do 15000 rpm. Kod dananjih hard diskova za PC raunare standard je 5400, odnosno 7200 rpm. Ova brzina rotiranja prua prilino velike brzine prijenosa podataka i istovremeno omoguava prilino tihi rad hard diskova. Vee brzine rotiranja naravno pruaju i dosta vee brzine prijenosa podataka kao i krae vrijeme pristupa. Hard diskovima koji rotiraju brzinama od 10000-15000 rpm neophodno je hlaenje koje se postie pomou specijalnih ventilatora. Vrijeme pristupa podacima je zbir triju veliina:

vrijeme traenja (seek time), vrijeme promjene glava, latentnost (latency time).
Vrijeme pristupa je vrijeme koje proe dok podaci stvarno ne budu fiziki proitani odnosno zapisani. Vrijeme traenja (seek time) je vrijeme koje
137
je potrebno jedinici hard diska da pronae traene podatke na magnetnom disku i da pozicionira glavu za itanje iznad njih. Vrijeme promjene glave karakterizira vrijeme koje je potrebno da bi hard disk preao odnosno promijenio s jedne magnetne glave na drugu i to u istom cilindru. Vei utjecaj na stvarno vrijeme pristupa, odnosno vrijeme koje proe dok podaci stvarno ne budu fiziki proitani odnosno zapisani, ima tzv. latency vrijeme (latentnost). Nakon to hard disk pozicionira magnetne glave iznad eljene staze na magnetnom disku, on mora jo saekati dok traeni sektor (koji se nalazi na toj stazi) ne doe tano ispod magnetne glave za itanje/pisanje. to je brzina rotiranja magnetnih diskova vea, to je manja latentnost, a time je efektivna brzina prijenosa podataka vea. Kod diskova s brzinom rotiranja 5400 rpm latentnost iznosi prosjeno oko 6 ms (milisekundi), dok je kod 7200 rpm - 4 ms. Razmjena podataka izmeu RAM-a i hard diska se odvija putem standardiziranih interfejsa (prikljuaka, portova) od kojih se danas najee koriste tri standarda:

IDE (Integrated Drive Electronic) ili ATA SCSI (Small Computer System Interface) Serijski ATA (Serial ATA)
IDE (Integrated Drive Electronic) je naraireniji standard. Veina matinih ploa raspolae sa dva IDE porta (prikljuka): primarni i sekundarni port. Na svakom od ovih portova se mogu prikljuiti po dva ureaja, tj. ukupni broj IDE ureaja u jednom PC sistemu je uglavnom ogranien na etiri. Osim hard diskova, IDE interface koriste i CD-ROMovi, CD-R pisai, CD-RW pisai, DVD-ROM-ovi kao i ZIP ureaji. Drugi naziv za ovaj standard je ATA (Advanced Technology Attachment), to je, ustvari, zvanini ANSI naziv (American National Standards Institute). Veina diskova koji su danas u upotrebi rade na ATA100 i ATA133 standardu, dok su stariji modeli radili na ATA66 i ATA33 specifikacijama.
Slika 3.119. IDE (hard disk) i FDD (disketa) portovi - interfejsi

SCSI (Small Computer System Interface) interfejs je u poreenju sa IDE sistemom pravi bus (sabirnica), koji mora biti zatvoren
138
terminatorom. Prednost SCSI (skazi) interfejsa je da SCSI ureaji mogu biti i izvan kompjuterskog kuita. Za ovaj sluaj veina SCSI adapter kartica ima port koji omoguava eksterni nastavak SCSI bus-a. SCSI diskovi su pouzdaniji i bri (interfejs je bolji, pa otuda i bri prijenos podataka), ali su i neto skuplji, pogotovo ako je potrebno nabavljati i SCSI kontroler. IDE i SCSI standardi su najraireniji, dok je novi standard tzv. serijski ATA standard (Serial ATA SATA-150) s poetnom brzinom transfera podataka od 150 MB/s. Najznaajniji proizvoai hard diskova su: IBM, Seagate, Western Digital. Magnetne diskete ili floppy diskete su mediji koji su se uglavnom koristili, i jo uvijek se koriste, za prenoenje i razmjenu podataka i programa s jednog na drugi PC. Ovaj medij je, uostalom kao i svaka druga komponenta informacijske tehnologije, doivio velike promjene u veliini, kapacitetu, cijenama itd. Najprije su u upotrebi bile 8" (inne) diskete, zatim 5.25-inne diskete koje su mogle pohraniti 360 KB, odnosno 1.2 MB podataka i na kraju 3.5-inne diskete sa kapacitetom od 1.44.MB. Pored transferiranja podataka i programa dugo su se koristile kao medij na kojem se isporuivao kako sistemski tako i aplikativni softver za PC raunare. U novije vrijeme u tu svrhu se skoro iskljuivo koriste kompakt diskovi zato to danas veina softverskih paketa podrazumijeva nekoliko desetina ili stotina megabajta. Znaaj disketa je opao i zbog umreavanja raunara u lokalne i iroko rasprostranjene mree pa je prestala potreba za prenosivim disketama. Posebno je na to utjecala pojava Internet tehnologije, gdje se fajlovi mogu slati putem emaila, ili direktno kopirati (downlodovati ili uplodovati). Interesantno je napomenuti da je Apple sa svojom linijom iMac raunara uveo u praksu raunare bez disketnog drajva, to govori da e vjerovatno vrlo skoro klasine diskete izai iz upotrebe.
Slika 3.120. Tipovi floppy disketa (8, 5.25 i 3.5-inne) Posebna kategorija disketa su tzv. zip drajvovi, odnosno diskete, koji su najprije na trite plasirani prije nekoliko godina od firme Iomega
139
(www.iomega.com). Radi se o posebnom tipu drajva i disketi koja moe pohranjivati, ovisno o modelu, 100-250 MB podataka, i do 750 MB.
Slika 3.121. Iomega 750 MB zip drive Brzina snimanja kod ovog novog tipa drajva je 1900 KB/s, ili oko 13x (650 MB zapie se za oko 5 minuta). Magnetna traka je, nakon hard diska, drugi magnetni medij koji se koristi za pohranjivanje znaajnih masa podataka. Posebno se koristi za tzv. backup operacije kod srednjih i velikih sistema, pri emu se u odreenim vremenskim intervalima podaci i programi s diska smjetaju na magnetne trake. One se potom odlau na sigurna mjesta, da bi se u sluaju odreenih kvarova na disku, sluajevima otuivanja raunarskog sistema i sl. sprijeilo definitivno gubljenje podataka. Kapacitet ovih traka ovisi o duini (60m, 90m) i metodama pohranjivanja podataka i kree se od 8 do 40 GB. Prije nekoliko godina uvedeni DLT tape ureaji omoguavaju zapis na traku do 80 GB podataka, dok najnovija tzv. ultra-fast drive tehnologija podrava zapis i do 230 GB.
HP DDS/DAT 40 GB
HP DLT 80 GB
HP Ultrium 230 GB
Slika 3.122. HP DAT-DLT-Ultrium ureaji magnetne trake RAID Tehnologija RAID (Redundant Array of Inexpensive/Independent Drives/Disks) predstavlja koncept po kojem se isti podaci pohranjuju na vie diskova, pa otuda atribut redundantni. Logika ovog pristupa je jednostavna ako doe do kvara na jednom disku, podaci se nalaze na drugom. Postoji nekoliko vrsta RAID konfiguracija i o njima e biti vie rijei kasnije.
140
Memorijske kartice Memorijske kartice (memory card, flash memory card, storage card) predstavljaju novi tip memorijskih medija za pohranjivanje teksta, slike, audio i videoformata, a koriste se kod digitalnih kamera, PDA i ostalih portabilnih ureaja. Svaki od modela zahtijeva poseban Card Reader ureaj (u terminologiji floppy diskete to je posebna vrsta drajva u koji se umeu kartice). Na tritu se moe nai vei broj razliitih modela i formata ovih kartica, uz nepostojanje jedinstvenog standarda, to predstavlja jedan od glavnih problema u njihovoj veoj primjeni. Najpoznatiji modeli su:

SD kartica (Secure Digital card) CF kartica (CompactFlash card) SM kartica (SmartMedia card) MM kartica (MultiMedia card) Memory Stick kartica
Kapaciteti memorijskih kartica kreu se od 4-128 MB kod Memory Stick modela, pa do 1 GB kod CF kartica, dok je brzina prijenosa podataka 1-5 MB/s ovisno o tome da li se radi o itanju ili pisanju. Cijena ovih medija je jo uvijek relativno visoka u poreenju sa standardnim memorijskim medijima. Naprimjer, CF kartica kapaciteta od 192 MB kota otprilike kao hard disk od 40 GB. Na slici 3.123. predstavljeni su neki modeli memorijskih kartica, dok je na slici 3.124. primjer MC itaa.
CF Card SM Card MM Card Slika 3.123. Modeli memorijskih kartica
Slika 3.124. ImageMate Multi-Card Reader/Writer (www.sandisk.com)

141
Slika 3.125. Noviji modeli memorijskih kartica Flash memorijske kartice koje rade sa USB portom sve se vie koriste kao medij za uvanje i prijenos podataka na personalnim raunarima. One ne zahtijevaju posebne itae, poto su USB-kompatibilne. Danas su skoro u potpunosti potisnule magnetne diskete, kao i ZIP diskete. Posebno su pogodne zbog svoje veliine, jednostavnosti koritenja a i relativno velikog kapaciteta (modeli od 64 MB, 128 MB, 256 MB, 512 MB, 1 GB, 2GB, 4GB).
Slika 3.126. USB Flash memorijske kartice
Optiki mediji
Za razliku od magnetnih medija, optiki ureaji za pohranjivanje podataka ne koriste magnetizam. Umjesto toga, koriste se laserski zraci koji upisuju podatke putem sistema malih rupica (tiny holes) na povrini kompakt diskova. Kompakt diskovi su relativno novi mediji za pohranjivanje podataka i programa. Verzija koja se koristi sa mikroraunarima zove se CD-ROM i njegov kapacitet je 500 - 700 megabajta. Prve verzije ovih ureaja bile su iskljuivo "read-only" to
142
znai da su se podaci s tih medija mogli samo itati, a ne i upisivati. U novije vrijeme uvedeni su i CD-RW mediji, odnosno "CD-writeri", kao poseban tip medija/ureaja koji omoguavaju i korisniko upisivanje podataka na kompakt diskove. Historijski posmatrano, CD-DA (Compact Disc-Digital Audio) predstavljen je tritu 1982. godine od firmi Sony i Phillips. Sadravao je visoko kvalitetan audiosignal u digitalnoj formi. U narednim godinama ova tehnologija je dograena za potrebe raunarskih sistema u smislu memorisanja znaajnih masa podataka. Standard je nazvan CD-ROM (Compact Disc-Read Only Memory), kasnije je postao ECMA-119 standard, koji specificira CD-ROM-ov fiziki format. Logiki format CDROM-a je specificiran ISO 9660 standardom. Premda je CD-ROM medij prvenstveno namijenjen pohrani i distribuciji podataka, morao je postojati neki standardni datoteni sistem, koji bi podravalo vie operativnih sistema. Dananji standardi za CD medije su: ISO 9660 i Joliet. Standardi za razne CD formate su navedeni u sljedeim knjigama:
RED BOOK YELLOW BOOK ORANGE BOOK GREEN BOOK WHITE BOOK RED/YELLOW BOOK Od kompanija Phillips i Sony definiran standard za memorisanje audiopodataka na CD medije. Kao nastavak RED-BOOK standarda definira snimanje CD-ROM medija. Definicija naina snimanja Foto CD-a. Definirani standard za CD-I (Compact Disc Interactive), za Video CD-e. Definirani standard za video CD-e koji su u stanju memorisati 75 minuta videozapisa VHS kvaliteta. CD-i sa audio i podatkovnim tragovima, nazivaju se i Mixed-Mode CD-i.
ISO 9660 - datoteni format uveden je 1984. godine i uspio je postati iroko prihvaen standard. Restrikcije propisane ISO 9660 standardom su: datoteka moe biti samo formata 8.3 (osam karaktera u nazivu i tri u ekstenziji); smiju se koristiti samo velika slova od "A" do "Z" sa ciframa "0""9" ukljuujui i donju crtu "_''; specijalni karakteri kao "$'' ili "-" nisu dozvoljeni; datoteke bez ekstenzije moraju imati taku na kraju; nazivi direktorija smiju imati maksimalno osam karaktera i ne smiju imati ekstenziju; stablo direktorija moe biti duboko samo osam nivoa.
143
Microsoftova nadogradnja ISO 9660 standarda nazvana je "Joliet" i doputa imena datoteka do 64 Unicode karaktera. Svaki Joliet CD u sutini sadri dva datotena sistema. Prvi je ISO 9660, da bi se osigurala kompatibilnost sa ostalim sistemima, a drugi je Joliet, trenutno podran od Windows 9X i NT-a. Tehniki gledano, CD je okrugli komad plastike debljine 1,2 mm. Tokom fabrike izrade u ovoj plastici se formiraju mikroskopski mala udubljenja. Nakon to se taj proces zavri, na plou se nanosi tanki sloj reflektirajueg aluminija koji prekriva udubljenja. Na taj aluminijski sloj se nanosi zatitni lak i finalno se sitotampom nanosi naziv ili slika CD-a.
Slika 3.127. Shematski prikaz poprenog presjeka CD-a Zapis na CD je digitalan, to znai da se informacija zapisuje kombinacijama dvaju razliitih stanja. U ovom sluaju imamo udubljenja (pit) kao logiku jedinicu i ravnu povrinu (land) koja slui kao logika nula. Veina CD-ROM ureaja koriste ATAPI interfejs (poboljani IDE ), kojim ih je mogue direktno spojiti s matinom ploom, dok eksterni ureaji zahtijevaju SCSI ili USB interfejs. Postoje razni formati koriteni za memorisanje podataka na CD. Tri najee koritena formata su CD-DA (Compact Disc Digital Audio) format muzikih CD-a, CD-ROM (Compact Disc Read Only Memory), s varijantama: CD-R i CD-RW, i DVD (Digital Versatile Disc). CD-ROM. CD-ROM (Compact Disc Read-Only-Memory) je adaptacija CD tehnologije u funkciji memorisanja podataka u formi teksta, grafike i zvuka. Originalni format su definirale firme Philips i Sony 1983. godine u formi tzv. ute knjige. Drugi standardi su poslije kreirani u doradi ovog da bi se definisale strukture podataka ukljuujui ISO 9660. CD-R medij izgleda kao i obini CD-ROM, samo su obino zlatne reflektirajue povrine i imaju tamnoplavi ili zeleni memorijski sloj, za
144
razliku od srebrenkaste povrine standardnog CD-a. Diskovi reagiraju kao CD-ROM-ovi tokom itanja, ali isto omoguavaju memorisanje podataka na njih, meutim, taj postupak je mogu samo jednom. CD-RW diskovi izgledaju kao i CD-ROM mediji, ali razlikuju se od CD-R medija po njihovoj metalik sivoj boji s donje strane. Omoguavaju vei broj upisivanja podataka. CD-ROM ita. CD ita ima zadatak itanja podataka memorisanih na CD-u. Njegovi osnovni dijelovi su:

motor koji okree disk i koji ima brzinu 200 - 500 obrtaja u minuti, laser i optiki sistem koji ita pitove sa CD-a, pomjerni mehanizam, koji namjeta laser tako da ovaj moe pratiti i itati spiralni trag.
Za upisivanje podataka na kompakt diskove koriste se ureaji koji se nazivaju CD pisai (CD writer). CD pisa moe biti interni i eksterni i koristi se u kombinaciji sa softverom koji omoguava upisivanje podataka. Klasina operacija upisivanja podataka popularno se naziva prenje (burning). Ovisno o softveru, ona je, manje ili vie, user-friendly, s tendencijom ukljuivanja u sam operativni sistem. Jedna takva aplikacija Nero prikazana je na slici 3.129.
CD-writer firme HP
CD-writer firme Philips
Slika 3.128. CD-writeri
145
Slika 3.129. Nero Burning Rom (www.nero.com) DVD (Digital Versatile Disk, Digital Video Disk) - digitalni vienamjenski disk je takoer baziran na optikoj tehnologiji. DVD moe da pohrani 4,7 GB podataka na jednom disku pisanom sa obje strane. Mediji s dva memorijska sloja imaju kapacitete od 17 GB, za audio, video ili druge tipove podataka. Kao i kod CD-a, DVD ima vie razliitih formata:

DVD-Video je uobiajen naziv za DVD format kreiran za memorisanje filmova i kompatibilan je s dananjim TV ureajima. DVD-ROM je prvi DVD standard, karakterizira ga read-only format. DVD-R, DVD-RW, DVD-RAM su verzije DVD-a na koju se mogu memorisati podaci, analogno CD-R, odnosno CD-RW-u (RRecordable, RW-ReWriteable). Ovi formati su podrani od firmi kao to su: Panasonic, Toshiba, Apple, Samsung, itd., a koordinirani od tzv. DVD foruma (www.dvdforum.com). DVD+R, DVD+RW, su kreirani po analogiji na prethodno navedene. Podrani su od druge skupine proizvoaa kao to su: Phillips, HP, Sony, itd. Ovaj format je podran od tzv. DVD+RW alijanse (www.dvdrw.com).
146
DVD+R DL ili DVD+R9 dual layer, sa opcijama od 7,95 GB (DVD-9) i 15,9 GB (DL double side) DVD -R DL ili DVD-R9 dual layer, takoer sa opcijama od 7,95 GB i 15,9 GB. HD-DVD High Definition DVD (Blue-ray Disc, Advanced Optical Disc-AOD) s kapacitetima od 25/50 GB kod BD, 20/30 GB kod AOD tehnologije. DVD-RAM je format koji se koristi kod DVD rekordera.
Osim standardnog-jednoslojnog DVD diska kapaciteta 4,7 GB, razvijena je i tehnologija dvoslojnih diskova kapaciteta 8.5 GB po jednoj strani. U novim DVD-ima koriste se tzv. lee dvostrukog arita. Prilikom itanja donjeg sloja, lea fokusira lasersku zraku na taj sloj i u potpunosti prolazi kroz polupropusni sloj. Nakon to zavri s itanjem tog sloja, arina duina lee se promijeni i laserska zraka je fokusirana na drugi sloj. DVD diskovi se proizvode u nekoliko razliitih kapaciteta. Meutim, bitno je napomenuti da bez obzira na kapacitete, svaki DVD-ROM ita moe reproducirati bilo koji od tih diskova. Kao glavne osobine DVD formata mogu se navesti:

kompatibilnost s postojeim CD formatom, fizike dimenzije su identine sa onim od kompakt diska, ali kapacitet je do 7 puta vei od standardnog Cda, kapaciteti od 4,7 GB; 8,54 GB; 9,4 GB; i 17.08 GB ovisno o strukturi diska, jedan ili dva nivoa (Single-layer/dual-layer) po strani i jednostrani ili dvostrani mediji, proces replikacije DVD-a je identian procesu pravljenja CD medija, disk-bazirani format, to znai brz pristup podacima na mediju, dizajniran za pohranu audio, video i multimedia formata, svi formati koriste postojei datoteni sistem, zatita od ilegalnog kopiranja.
Veliine najee koritenih DVD formata su: DVD-R/DVD-RW = 4 706 074 624 bytes (4488 MB ) DVD+R/DVD+RW = 4 700 372 992 bytes ( 4482 MB ) DVD+R DL = 8 547 993 600 bytes ( 8152 MB ) Fluorescentni Multilayer Disk (FMD-ROM) je nova optika tehnologija koja se bazira na ideji koritenja viestrukih nivoa na optikom disku.
147
DVD podrava dva nivoa, dok FMD tehnologija podrava 20 nivoa (layers). Kapacitet CD-ROM i DVD-a nije jedina odrednica ovih optikih medija. Druga bitna osobina je brzina snimanja, odnosno itanja kod optikih itaa i snimaa. Tzv. faktor x koji se pojavljuje u oznakama odnosi se na brzinu snimanja/itanja kod ovih ureaja. Osnovna jedinica, uvedena prije desetak godina, oznaena kao 1x, podrazmijeva brzinu od 150 KB/s (na poetku oznaena kao MultimediaPC MPC-1 specifikacija). Savremeni ureaji, npr. CD-ROM ita oznake 52x medije ita brzinom od 7800 KB/s. Meutim, kod DVD medija faktor x iznosi 1385. Tako npr. DVD-ROM ita oznake 16x DVD, medije ita sa max brzinom od 22160 KB/s. Na narednoj slici je prikazan primjer softvera za kreiranje DVD-diskova (RecordNow firme SONIC):
Slika 3.130. RecordNow firme Sonic Dodatni storage ureaji i backup operacije Imajui u vidu sve vei znaaj pohranjivanja i uvanja znaajnih masa podataka u poslovnom kompjutingu, u novije vrijeme su iznaena dodatna rjeenja na tom podruju. RAID sistemi, Storage Area Networks (SAN), Network-Attached Storage (NAS), server-based storage, Data Vaulting itd. samo su neka od rjeenja. Optiki mediji i ureaji se takoer
148
koriste za pohranjivanje znaajnih masa podataka u formi tzv. optikih duboksa (optical jukeboxes), slino sistemu viestrukih gramofonskih ploa. Ove tehnologije, uz, kako je to ranije naglaeno, magnetne trake, koriste se kod tzv. backup operacija, odnosno pohranjivanja znaajnih masa podataka na eksterne medije u cilju njihovog uvanja i restauracije u sluaju kvara na osnovnom magnetnom mediju (hard disku). O ovim tehnologijama detaljnije emo govoriti u poglavlju o upravljanju informacijskim resursima. Ovdje emo, u kontekstu izlaganja osnova IT-a, naglasiti da, pored potrebe prakticiranja backupa na nivou firme u okviru savremenog poslovnog kompjutinga, neophodno je vriti backup operacije i na nivou personalnog kompjutinga, odnosno kunih i desktop raunara. Naredna slika prikazuje Backup/Restore program na Windowsu XP (System Tools).
Slika 3.132. Backup program na Windowsu XP Windows XP, dakle, omoguava obavljanje, ne samo backup, ve i restore operacije (slika 3.133) na kunim i office personalcima.
149
Slika 3.133. Backup/Restore opcije na Windowsu XP Koritenje raunara kao sredstva za obradu podataka Hardverska arhitektura raunarskog sistema koju smo pokuali objasniti na prethodnim stranicama predstavlja samo jednu dimenziju raunara kao sredstva za obradu podataka. Matematikim rjenikom kazano, ona je neophodan ali ne i dovoljan uvjet da bi raunar mogao biti koriten za neku svrhu. Hardverske komponente posmatrane izolovano, bez obzira na to kako savremene bile, nisu u mogunosti da izvre ni najosnovnije aritmetike operacije. Da bi se jedna ovakva skupina elektronikih ureaja pretvorila u monu mainu za obradu podataka, neophodno je najprije osigurati efikasno funkcioniranje i upravljanje svim ureajima, to je funkcija sistemskog softvera. Na taj nain se raunar prevodi u tzv. "ready-to-use" stanje, to znai da je stavljen na raspolaganje korisniku i da od njega oekuje instrukcije. Bilo koja vrsta problema koji korisnik nastoji rijeiti koritenjem raunara zahtijeva odgovarajui programski kod ili skup instrukcija koje je korisnik napisao u nekom programskom jeziku ili nabavio u formi gotovog softverskog paketa. Taj softver se naziva aplikativni softver i u formi je raunarskih programa pisanih u nekom od programskih jezika. Ovdje treba odmah naglasiti da je i sistemski softver nastao pisanjem odgovarajueg koda, opet u nekom programskom jeziku, samo nieg nivoa - nivoa koji je blii hardveru. Komuniciranje korisnika s raunarom (unoenje podataka i izdavanje odreenih instrukcija) odvija se putem korisnikog interfejsa - komponente raunarskog sistema koji ne pripada hardveru, ve se radi o dijelu sistemskog i aplikativnog softvera.
150
4. Operativni sistemi
4.1. Sistemski softver - osnovni okvir Klasifikacija sistemskog softvera se u literaturi razliito tretira, ovisno o pristupu autora, ali se svi slau da se njegovom glavnom komponentom moe smatrati operativni sistem. Ostale komponente koje se u pojedinim pristupima tretiraju sastavnim dijelom sistemskog softvera, kao to su npr. programi prevodioci, odnosno, kompajleri i interpreteri, sistemi za upravljanje bazama podataka, nisu predmet naeg interesovanja i njima se neemo baviti. Panju emo usmjeriti na operativni sistem kao najvaniju komponentu sistemskog softvera, koji pored svojih osnovnih funkcija ukljuuje i drajvere (device drivers), razne alate i rutine (tools and routines), dok emo programe kao to su kompajleri, interpreteri i sistemi za upravljanje bazama podataka smatrati dijelom aplikativnog softvera. 4.2. Operativni sistem - osnove Glavna komponenta sistemskog softvera je program koji se zove operativni sistem (operating system - OS). U najkraem, operativni sistem je skup programa koji upravljaju raunarskim sistemom. Aktivnosti operativnog sistema su usmjerene na druge dvije glavne komponente raunara: hardver i aplikativni softver (slika 4.1).
Slika 4.1. Glavne aktivnosti operativnog sistema

151
Sa aspekta korisnika, operativni sistem ima ulogu interfejsa putem kojeg on koristi raunarski sistem. Ovisno o tipu korisnika razlikuje se i oblik interakcije sa operativnim sistemom. Krajnji korisnici (end users) operativni sistem koriste u funkciji efikasne interakcije sa elementima hardvera i aplikativnim softverom, dok programeri i sistem administratori kao napredniji korisnici imaju posebne zahtjeve prema operativnom sistemu i ostvaruju interakciju na niim nivoima. Stoga je za ovu klasu korisnika neophodno bolje poznavanje svojstava operativnog sistema i njegovih rutina (naprimjer, Windows API funkcije) jer se one koriste u razvoju aplikacija. Na sljedeoj slici predstavljen je model interakcije triju tipova korisnika s raunarskim sistemom, odnosno operativnim sistemom pod kojim on radi.
Slika 4.2. Operativni sistem i korisnici Raunar moe da radi pod razliitim operativnim sistemima, pri emu ovo nije pravilo koje vai za sve raunarske sisteme. Meutim, kada se radi o standardnim personalcima, kao i nekim serverima, onda je na korisniku da odabere koji operativni sistem eli koristiti. Operativni sistem obino dolazi preinstaliran na raunaru, tako da njegovu ulogu korisnik odmah moe uoiti po ukljuenju raunara. Ovisno o verziji OS-a, po ukljuenju sistema, na ekranu se ispisuju razliite poruke, izmjenjuju neke slike itd. sve do odreenog momenta kada raunar prestaje sa aktivnou i na ekranu se pojavi jedna slika koja ostaje stabilna i koja obino zahtijeva odreenu akciju korisnika. Do tog momenta operativni sistem raunara je izvrio itav niz aktivnosti koje se u osnovi svode na inicijalizaciju razliitih dijelova hardvera. Ono to korisnik dobije na ekranu je odreena
152
forma interfejsa kojom e se koristiti u svim operacijama koritenja raunara. Startanje neke aplikacije, recimo programa za obradu teksta, za operativni sistem znai odgovarajuu naredbu za izvravanje odreene aktivnosti koja se obino naziva proces. Sistemski softver se sastoji od programa koji koordiniraju rad razliitih komponenata raunarskog sistema sa osnovnim ciljem osiguranja efikasnosti funkcioniranja sa aspekta potreba krajnjeg korisnika. Osnovne operacije ukljuuju, naprimjer, formatiranje diskete, kopiranje fajlova, kreiranje direktorija, slanje fajlova na tampanje i sl. Na taj nain operativni sistem uspostavlja ne samo vezu izmeu raunarskog hardvera i krajnjeg korisnika u smislu omoguavanja njegovog efikasnog koritenja, ve i vezu kojom se aplikativni softver integrira sa ostalim komponentama raunarskog sistema. Funkcije jednog operativnog sistema je relativno lako objasniti na primjeru standardnog personalnog raunara, na kojem u jedno odreeno vrijeme radi jedan korisnik i raunar u najveem broju sluajeva radi u tzv. "stand-alone" sistemu rada. Stoga veina korisnika danas, kada se spomene termin "operativni sistem", obino misli na Microsoftov operativni sistem Windows. Meutim, sva pria o operativnim sistemima u savremenoj elektronskoj obradi podataka ni izbliza se ne zavrava na ovoj OS-platformi. Potrebe korisnika za ovim tipom obrade podataka u savremenom kompjutingu daleko prevazilaze ono to prua standardni personalac od 500 USD i ovaj OS proizvod firme Microsoft. Danas je obrada podataka u organizacijskim sistemima, pogotovo onim veim, jedna vrlo kompleksna kategorija i obino je bazirana na tzv. server raunarskim sistemima, to u finansijskom izrazu znai da se moe raditi o konfiguracijama od nekoliko desetina hiljada do nekoliko miliona USD. Takvi sistemi podravaju istovremeni rad vie korisnika, pri emu taj broj moe ii i do nekoliko hiljada. Operativni sistemi koji upravljaju radom ovakvih raunarskih sistema daleko su kompleksniji, iako sa aspekta krajnjeg korisnika to i ne mora znaiti veliku razliku u odnosu na njihovo iskustvo s Windowsima. U veini sluajeva, naime, interfejs putem kojeg korisnik pristupa velikom sistemu obavlja se preko PC operativnog sistema, bilo da se radi o Windowsu ili nekom drugom desktop OS-u. 4.3. Kratak osvrt na historijat operativnih sistema U godinama prvih komercijalnih raunarskih sistema, u periodu nakon II svjetskog rata, pa sve do 60-ih godina, upravljanje raunarskim sistemima se obavljalo uglavnom manuelnim putem. Za svaku
153
pojedinanu obradu podataka operator je morao runo startati odreeni broj ureaja na sistemu. Moe se rei da je svaka operacija iz tv. I-P-O ciklusa (input-process-output) zahtijevala znaajne aktivnosti kontrole i koordinacije od strane ovjeka. Sljedea bitna karakteristika obrade iz ovog perioda sastojala se u tome da su se programske obrade morale izvravati u tzv. serijskom nainu rada - jedan program u jedno vrijeme. Obrade su u cjelini bile neefikasne jer su raunarski sistemi bili neaktivni u periodima kada su operatori obavljali manuelne operacije. Za ovaj period, dakle, etrdesete i pedesete godine ovog stoljea, moe se rei da i nije bilo pravih operativnih sistema. Upravo zato je njihov kasniji razvoj znaajno doprinio poboljanju efikasnosti raunara jer su preuzeli veliki broj operacija koje je ovjek obavljao. Danas, savremeni raunarski sistemi obavljaju vie operacija u isto vrijeme i mogu biti ostavljeni da sami kontroliraju sistem obrade bez involviranja ljudskog faktora. Ipak se operativni sistemi iz ovog perioda obino oznaavaju prvom generacijom. U to vrijeme je uveden i termin "batch processing" koji je upravo oznaavao sistem rada sa odreenom "serijom" zadataka. Obrada je bila bazirana na sistemu buenih kartica koje su bile "itane" od raunara i pohranjivane na trake ili diskove (magnetne medije). Poetak 60-ih godina karakterizira se razvojem multiprogramiranja (multiprogramming), pravca koji je oznaio drugu generaciju operativnih sistema. U ovom nainu rada vie korisnikih programa nalazi se u glavnoj memoriji u isto vrijeme i procesor je u mogunosti da aktivnost usmjerava na svaki od njih. Znaaj ovakvog naina rada raunarskih sistema povean je uvoenjem terminala putem kojih je korisnik dobio mogunost interaktivnog rada sa sistemom. Sa vie terminala povezanih na sistem vie korisnika je imalo mogunost pristupa tako da se uvodi i osobina viestrukog pristupa. Omoguavanje pristupa sistemu za vie korisnika zahtijevalo je dodatne mogunosti sa aspekta efikasnog rasporeivanja vremena i prostora od strane raunara. Sljedea bitna stvar je bila svakako i sigurnost, u smislu iznalaenja naina zatite od neovlatenog pristupa sistemu u cjelini ili pojedinim fajlovima, odnosno programima. U ovo vrijeme se pojavljuju i tzv. real-time sistemi u kojima se raunari poinju koristiti u kontroli industrijskih procesa. Trea generacija OS-a, od sredine 60-ih do kraja 70-ih godina, imala je za osnovnu karakteristiku da su to bili sistemi ope namjene koji su mogli biti koriteni, kako za batch obradu, tako i za interaktivnu i obradu u realnom vremenu. Nedostatak takvih sistema sastojao se u tome da se radilo o vrlo velikim i skupim sistemima, tekim za upravljanje i odravanje. Primjer raunarskog sistema iz ove generacije je IBM-ov
154
System 360. U tih 15-ak godina zabiljeen je znaajan rast u proizvodnji minikompjutera, od prvog DEC PDP-1 iz 1961. godine, do sistema PDP11. U to vrijeme pojavio se UNICS (Uniplexed Information and Computing Service) koji je kasnije u dobroj mjeri posluio kao osnova za razvoj UNIX-a. S razvojem mikroraunara, 80-e godine donose etvrtu generaciju OS-a, ija su glavna odlika upravo verzije za ovu klasu raunara. Novi raunari su bili stand-alone i single-user sistemi, to znai da su imali vrlo jednostavne zahtjeve u pogledu performansi OS-a. Brzi razvoj informacijske tehnologije u posljednjih 20-ak godina doveo je do uvoenja novih tipova konfiguracija raunarskih sistema kao to je npr. multiprocesorski rad u kojem se vie procesora ili ak raunarskih sistema povezuje u cilju osiguranja boljih performansi obrade podataka. Razvoj komunikacijske tehnologije je doprinio uvoenju raunarskih mrea, a samim tim i operativnih sistema koji podravaju takav nain rada. Posebna klasa operativnih sistema su tzv. distribuirani sistemi (distributed systems) koji podravaju rad vie sistema povezanih u jednu cjelinu pri emu se ne mora raditi o istoj fizikoj lokaciji. Takoer, uveden je termin klaster (cluster) koji se odnosi na vie raunarskih sistema povezanih brzim komunikacijskim linijama tako da predstavljaju faktiki jednu cjelinu i korisnik ima utisak da radi s jednim sistemom. Kraj 80-ih godina donosi i veoma znaajnu novinu na podruju korisnikog interfejsa, izgradnjom GUI-baziranih (GUI - Graphical User Interface) operativnih sistema ili dodavanjem GUI svojstava postojeim verzijama. Apple Macintosh OS, Microsoft Windows na personalcima, te X-Windows bazirani UNIX na radnim stanicama samo su primjeri nekih od GUI-baziranih OS-a. 4.4. Vrste operativnih sistema - klasina podjela Operativni sistemi se mogu klasificirati na vie naina. Spomenut emo one koji se najee navode u literaturi: Prema broju korisnika koji mogu raditi na sistemu u isto vrijeme dijele se na: jednokorisnike i viekorisnike OS (Single-User and Multi-User Operating Systems). Viekorisniki OS pruaju mogunost koritenja jednog raunara od vie korisnika u isto vrijeme. Ovi sistemi se jo nazivaju i multiprogramming
155
operativni sistemi, u kojem OS preuzima funkciju dodjeljivanja ili preusmjeravanja CPU-a izmeu razliitih korisnikih zahtjeva. Prema broju operacija (zadataka) koji se mogu izvravati u isto vrijeme dijele se na: jednozadane i viezadane OS (SingleTasking and Multi-Tasking Operating Systems). Multitasking OS omoguavaju koritenje vie od jednog pograma u isto vrijeme. Windows 9x je primjer single-user i multitasking OS-a, dok je UNIX primjer OS-a koji omoguava i multitasking i multi-user nain rada. Veina dananjih operativnih sistema podrava viezadani rad. Multiprocesorski operativni sistemi predstavljaju koncepciju OS-a slinu multiprogrammingu, s tim da se ovdje radi o vie procesora koji na veini takvih sistema koriste, odnosno dijele zajedniku memoriju. Krajnji korisnik ovakve sisteme vidi kao da se radi o jednom vrlo monom procesoru. Prema broju raunara kojim upravljaju, mogu se podijeliti na stand-alone i mrene operativne sisteme (Network Operating Systems - NOS). U prvom sluaju se radi o operativnom sistemu koji upravlja samo jednim raunarom, dok drugi tip ima mogunost upravljanja sa vie raunara koji su povezani u raunarsku mreu. Raunarska mrea je grupa raunara koji mogu komunicirati meusobno, dijeliti resurse i periferale, kao i pristupati udaljenim raunarima. Mreni OS je softver koji to omoguava. Dva su osnovna tipa NOS-a: "Peer-to-peer" i "client-server". Trei tip OS-a koji se pojavljuje u novije vrijeme je tzv. JavaOS koji predstavlja novi pristup u podruju sistemskog softvera. "Peer-to-peer" NOS. Operativni sistem koji omoguava korisnicima da dijele resurse na njihovim raunarima kao i da pristupaju resursima s drugih raunara koji su definirani kao djeljivi (shared), pri emu svi raunari imaju isti status, naziva se "peer-to-peer" NOS. Primjeri "peer-to-peer" NOSa su: Windows 3.11 (Windows za radne grupe), Windows95, Windows98, Windows NT Workstation, Windows 2000 Professional, Windows XP, MacOS. Client-Server NOS. Kod ovog modela, raunari na kojima rade korisnici obino se nazivaju radne stanice (workstations) i oni predstavljaju client stranu modela. Moniji raunar preuzima ulogu servera to znai da se na njega instalira mreni operativni sistem (NOS) i veina aplikacija koje e se koristiti s radnih stanica. Server
156
osigurava razne usluge za radne stanice kao to su: pohranjivanje podataka, komunikacije prema printerima, server softver za elektronsku potu, dijeljenje aplikacija i datoteka, backup servis itd. "Client-Server" NOS moe biti dodijeljeni (dedicated) i nedodijeljeni (non-dedicated). Kod prvog modela jedan raunar igra ulogu servera i ne moe se koristiti za druge svrhe. Drugi tip servera (non-dedicated) se moe koristiti i za standardne operacije kao i svaka druga radna stanica. Naprimjer, Novell NetWare NOS se moe koristiti u oba moda, dok se Windows NT Server NOS koristi kao "non-dedicated". Distribuirani operativni sistemi predstavljaju varijantu operativnog sistema koji se koristi u mrenom okruenju. Za razliku od klasinog mrenog OS-a kod kojeg svaka maina u mrei ima svoj nezavisni OS, korisnici znaju da u mrei ima vie raunara, da im mogu pristupati pojedinano, kopirati fajlove, koristiti druge resurse, itd. distribuirani OS predstavlja sloeniji tip mrene strukture. Ovakav tip OS-a upravlja hardverskim i softverskim resursima na nain da korisnik mreu raunara vidi kao jedan jedinstveni sistem, pri emu on ne mora znati na kojoj maini se izvrava koji program. 4.5. Klasifikacija savremenih operativnih sistema Pored navedenih klasinih podjela (jednokorisniki-viekorisniki, jednozadani-viezadani, mreni, distribuirani), savremeni operativni sistemi, s obzirom na hardverske platforme na kojima rade i aplikacijska okruenja koja opsluuju, mogu se podijeliti na dvije glavne kategorije: server operativni sistemi i desktop operativni sistemi. Server operativni sistemi su po pravilu istovremeno viekorisniki, viezadani i mreni operativni sistemi i obino se instaliraju na server mainama, od monijih personalaca do mainframeova. Ova kategorija se dalje moe klasificirati na nekoliko naina, ovisno o tome koji atribut se uzme u obzir: a) Prema veliini sistema iji rad podravaju, dijele se na operativne sisteme za: superkompjutere,
157
velike sisteme (high-end servers), srednje sisteme (midrange servers), male sisteme, sisteme za "mali biznis" (small business servers), sisteme za odjele (departmental servers) ili sisteme za radne grupe (workgroup servers).
b) Prema tipu operativnog sistema: operativni sistemi jednog proizvoaa, koji rade samo na hardverskim platformama tog proizvoaa (proprietary operating systems); u ovoj grupi ima vie razliitih operativnih sistema, a najvaniji su sljedei: UNICOS firme Silicon Graphics pod kojim rade superkompjuteri Cray; MVS (OS/390, z/OS*) firme IBM - OS za mainframe sisteme firme IBM, kao i jo nekih proizvoaa (Hitachi Data Systems, Amdahl, itd.); OS/400 firme IBM - za IBM servere AS/400; OpenVMS firme Digital (Compaq, danas HP)), koji radi na VAX ili Alpha sistemima; MPE/iX (Multi-Programming Executive), operativni sistem firme HP za klasu HP 3000 sistema; operativni sistemi jednog proizvoaa, a koji rade na hardverskim platformama drugih proizvoaa: Windows NT Server/Windows 2000/2003 Server; Novell NetWare; Linux; UNIX operativni sistemi, odnosno razliite verzije ovog operativnog sistema, ovisno o proizvoau (IBM - AIX, HP HP-UX, Silicon Graphics - IRIX, Digital/Compaq/HP True64UNIX, Sun - Solaris, itd.). c) Prema procesoru koji je osnova konfiguracije dijele se na: operativne sisteme koji rade na IBM-ovom procesoru, koji je osnova mainframe sistema; glavni predstavnik je MVS (OS/390); operativne sisteme koji rade na RISC procesorima razliitih proizvoaa, kao to su: PA-RISC firme HP, SunSPARC firme Sun, Alpha firme Digital, R6000 firme IBM, Rx00 firme Silicon Graphics, itd.; u ovu grupu
*
IBM je u 2002. godini uveo 64-bitnu verziju mainframe OS-a: z/OS. 158
spadaju sljedee verzije UNIX-a: HP-UX, Sun Solaris, Tru64UNIX (raniji DigitalUNIX), AIX, IRIX, itd.; ovdje treba dodati i OpenVMS, kao i Windows NT Server koji je takoer mogao raditi na Alpha RISC procesoru; operativne sisteme koji rade na Intel procesoru, odnosno na Intel baziranim PC-serverima; to su sljedei operativni sistemi: Windows NT Server/2000/2003 Server, NetWare, OS/2 Warp Server, Sun Solaris, SCO UnixWare i Linux.
U drugu kategoriju operativnih sistema - desktop OS spadaju operativni sistemi pod kojim rade personalni raunari i koji se mogu koristiti uglavnom u tri naina rada: a) kao desktop operativni sistemi, ako se radi o tzv. stand-alone konfiguracijama personalnih raunara; b) kao client operativni sistemi u client/server okruenjima, pri emu ulogu server OS-a ima neki od gore navedenih operativnih sistema; c) za povezivanje u tzv. "peer-to-peer" lokalne mree, s ciljem dijeljenja podataka, programa, hardverskih ureaja i sl. 4.6. Osnovne komponente (funkcije) operativnih sistema Operativni sistem je, najkrae reeno, program koji djeluje kao posrednik izmeu korisnika raunara i raunarskog hardvera. Primarni cilj operativnog sistema sastoji se u tome da olaka koritenje raunarskog sistema, dok se kao sekundarni cilj moe navesti efikasno koritenje raunarskog hardvera. U odnosu na ovako definirane ciljeve, moe se rei da se operativni sistemi kreiraju sa osnovnom svrhom osiguranja takvog okruenja u kojem korisnik moe koristiti raunarske programe. Prema A. Silbeschatzu, J. Petersonu i P. Galvinu, uloga koju ima operativni sistem je vrlo slina onoj koju ima vlada svake zemlje. Kao i svaka vlada, sam operativni sistem ne izvrava neku posebno korisnu funkciju, ve jednostavno omoguava okruenje u okviru kojeg ostali programi mogu initi korisne poslove. Da bi se takvo okruenje osiguralo, operativni sistem se konstruira na modularnom principu pri emu moduli predstavljaju dobro definirane komponente sistema sa precizno definiranim inputima, outputima i funkcijama. Osnovne funkcije operativnog sistema su:
159
Upravljanje zadacima: pripremanje, rasporeivanje i nadgledanje svih zadataka za neprekidno odvijanje obrade od strane raunarskog sistema. Upravljanje resursima: kontrola koritenja resursa raunarskog sistema od strane drugih komponenata sistemskog i aplikativnog softvera koji je u procesu izvravanja. Ovi resursi ukljuuju: primarnu memoriju, sekundarnu memoriju, vrijeme centralne procesne jedinice i input-output ureaje. Upravljanje podacima: kontrola koritenja podataka (inputoutput, pohranjivanje, pretraivanje). Ovi programi kontroliraju alokaciju sekundarne memorije, fiziki format i katalogiziranje pohranjivanja podataka, kao i transfer podataka izmeu ureaja primarne i sekundarne memorije.
Iako svi operativni sistemi nemaju istu strukturu, za one koji se danas najee koriste moe se rei da ukljuuju sljedee osnovne komponente*: 1. 2. 3. 4. 5. 6. 7. 8. upravljanje procesima, upravljanje glavnom memorijom, upravljanje pomonom memorijom, upravljanje I/O sistemom, upravljanje datotekama, sistem zatite, mrena komponenta, komandni interpreter, odnosno korisniki interfejs.
4.7. Korisniki interfejs savremenih operativnih sistema Glavna karakteristika savremenih OS-a je da koriste grafiki korisniki interfejs (Graphical User interface - GUI). Korisniki interfejs je dio OS-a koji korisniku omoguava komunikaciju s raunarom. U tom smislu je korisniki interfejs operativnog sistema prva instanca u komunikaciji s raunarom. Meutim, OS interfejs ne treba poistovjeivati s korisnikim interfejsom koji svaka GUI-bazirana aplikacija posjeduje. U principu, postoje dva osnovna naina komunikacije sa operativnim sistemom. Prvi je baziran na koritenju OS komandi koje korisnik unosi pomou tastature. Klasini predstavnik ovog tipa OS-a je DOS (Disk
*
Opirnije o ovim funkcijama vidjeti u knjizi: N. Bajgori, Uvod u operativne sisteme, Univerzitetska knjiga, Mostar, 2004 160
Operating System). Osnovni nedostatak ovakvog naina koritenja je u tome to korisnik mora poznavati komande konkretnog OS-a da bi mogao koristiti raunar. Zato je ovakav interfejs ve skoro u potpunosti naputen i savremeni OS, kako je ve naglaeno, koriste GUI interfejs. Mi je osnovni ureaj koji se koristi u radu s takvim OS. Aplikacije, podaci, ureaji i sl. su predstavljeni ikonama i sve operacije su bazirane na tri osnovna naina koritenja mia: selektiranje (Selecting - Point and Click), otvaranje ili startanje (Opening - Point and Double Click), pokretanje (Moving - Click + Hold + Drag). U nastavku dajemo primjere interfejsa kod nekih operativnih sistema. 1. DOS. DOS je tekst-bazirani operativni sistem, ali se najee koritene komande relativno lako pamte. Verzije DOS-a 4.0 pa dalje su raspolagale sa tzv. shell-ovima koji su predstavljali inicijalne napore ka grafikom interfejsu. Shell je bio menu-bazirani interfejs, ali je predstavljao korak naprijed u oslobaanju korisnika od memoriranja odreenih komandi. Slika 4.3. DOS interfejs 2. MS Windows 3.1 i 3.11 (Windows for Workgroups) Microsoft je razvio Windows sredinom 80-ih godina da bi osigurao GUI za svoj bazini DOS OS. To je bio, ustvari, odgovor na Appleov MacOS koji je bio prvi OS sa grafikim interfejsom. Meutim, Windows je bio samo GUI nadgradnja DOS-u, a nikako novi OS. Windows nije mogao raditi bez DOS-a. Verzija Windows 3.0 je lansirana 1990., a najdue koritena i, po mnogima, najstabilnija verzija 3.1 plasirana je 1992. godine. Slika 4.4. Windows 3.1 interfejs
161
3. MS Windows 9x Windows95 je bio dugo oekivan od PC korisnika da zamijeni DOSbazirani Windows 3.1. Windows95 je pravi OS za razliku od 3.1 koji je bio samo neka vrsta shella za DOS. Kreiran je za podrku u stand-alone modu rada, mada se moe koristiti i za umreavanje u lokalnu mreu ("peer-to-peer"). Slika 4.5. Windows 9x interfejs 4. Macintosh OS MacOS je bio prvi operativni sistem koji je koristio grafiki interfejs. Lansiran je 1984. godine i oznaio je pravu revoluciju u tada dominantno tekst-baziranim OS platformama.
Slika 4.6. MacOS interfejs 5. UNIX. UNIX je operativni sistem pod kojim uglavnom rade radne stanice i neki serveri iz klase miniraunara, mada moe da radi i na personalnim raunarima (Linux). Radi se o klasinom multitasking i multiuser OS-u. Godinama je bio iskljuivo baziran na text modu koritenja, kao i DOS, ali je u posljednjih desetak godina dobio GUI-Interface.
Slika 4.7. Character-bazirani interfejs na UNIX-u
162
Slika 4.8. GUI okruenje na UNIX-u
4.8. Desktop operativni sistemi

Rekli smo da emo od nekoliko navedenih podjela u knjizi respektirati pristup koji operativne sisteme dijeli na server i desktop operativne sisteme. Za razliku od server operativnih sistema koji slue za podrku radu poslovnih i workgroup servera i koji podravaju rad tzv. missioncritical poslovnih aplikacija, druga kategorija savremenih operativnih sistema obuhvata one sisteme koji su danas najee u upotrebi a to su tzv. desktop operativni sistemi. Vie je razloga zbog kojih su ove platforme najrairenije, a svakako najznaajniji je taj to kuni i poslovni desktop sistemi - personalni raunari rade pod ovim operativnim sistemima. Najzastupljeniji je svakako Windows, mada treba imati na umu da to nije i jedina sistemsko-softverska platforma pod kojom rade savremeni personalni raunari. Pored Windowsa, postoji jo nekoliko desktop OS-a, od kojih su najvaniji i najee su u upotrebi MacOS i OS/2, i u posljednje vrijeme sve vie Linux kao desktop alternativa. MacOS dolazi na Apple Macintosh sistemima, dok je OS/2 proizvod IBMa i koristio se na IBM-personalnim raunarima, ali je prije nekoliko godina IBM obustavio njegov daljnji razvoj. Sa aspekta koritenja, svi desktop OS su vrlo slini, s obzirom da se njihovi korisniki interfejsi zasnivaju na odreenom skupu tehnolokih premisa koje oznaavaju sadanji trenutak u razvoju informacijske tehnologije. Mi emo stoga u nastavku ukratko obraditi Windows i MacOS, najprije kroz njihove osnovne karakteristike, a potom dati komparativni prikaz osnovnih elemenata njihovog grafikog interfejsa. Cilj nam nije detaljno opisivanje svih elemenata pojedinanih interfejsa, iz prostog razloga to se radi o vie nego "user-friendly"
163
verzijama, tako da je korisniku vrlo lako savladati mnoge tehnike koritenja kroz tzv. "self-learning" sistem rada. Windows je daleko najrairenija platforma kada su u pitanju personalni sistemi. Prema podacima NYT iz augusta 1996. godine, OS/2 je imao oko 11 miliona korisnika, dok je taj broj kod Windowsa bio oko 140 miliona. Broj korisnika Apple - Macintosh raunara procjenjuje se na oko 5-10 posto ukupnog broja. Treba istai, takoer, da je u posljednjih 5-6 godina prisutan trend "prelaska" na Linux, te se i ovaj OS moe smatrati varijantom za desktop platforme i alternativom Windowsu. Drugi razlog zato su desktop operativni sistemi bitni lei u injenici da u okruenjima koja podravaju server operativni sistemi na client strani se po pravilu mora nalaziti neki od ovih desktop ili client OS-a, dakle, ponovo Windows 9x/2000/XP, MacOS, OS/2 ili neka verzija Linuxa.
Windows operativni sistem

Poglavlje o savremenim desktop OS platformama zapoet emo s operativnim sistemom koji se danas najee koristi, a to je Microsoft Windows. Microsoftova pria o operativnim sistemima poinje 12. augusta 1981. godine kada IBM objavljuje prvi PC sa Microsoftovim DOS operativnim sistemom. Prva znaajnija Windows instalacija pojavljuje se 22. maja 1990. kada Microsoft objavljuje Windows 3.0. Pet godina kasnije, 24. augusta 1995. godine na trite se izbacuje do tada najznaajniji upgrade Windows OS-a - Windows 95, da bi nakon tri godine bila objavljena verzija Windows 98. U februaru 2000. godine Microsoft objavljuje Windows 2000, verziju zasnovanu na novorazvijenoj NT tehnologiji. U oktobru 2001. godine na trite se zvanino uvodi Windows XP verzija i to je trenutno vaea verzija ovog OS-a. U nastavku dajemo osnovne karakteristike Windows verzija. Windows 95. Windows 95 operativni sistem je OS koji je svojim uvoenjem prije desetak godina oznaio novu eru na podruju operativnih sistema firme Microsoft. Dugo je bio najavljivan od Microsofta kao OS koji e predstavljati pravi GUI-bazirani OS, za razliku od prethodne verzije Windows 3.x. Donio je, za to vrijeme, neke nove osobine: korisniku orijentiran grafiki interfejs; multitasking - mogunost rada s vie aplikacija u isto vrijeme;
164
fleksibilnost - jedan zadatak se moe izvriti na vie naina; 32-bitni nain rada - podrka 32-bitnim aplikacijama; ugraena mrena komponenta - mogunost umreavanja s razliitim mrenim protokolima; ugraeno rjeenje za elektronsku potu; Umetni i koristi tehnologija (Plug and play) - tehnologija za dogradnju novog hardvera; primjenjiva je za hardver koji podrava tu tehnologiju. Windows 98. Windows 98 verzija je s nestrpljenjen bila oekivana od korisnika s obzirom na mnoge bagove koji su bili prisutni u verziji Windowsa 95. Za razliku od odreenih revolucionarnih izmjena koje je donio Windows 95 u odnosu na prethodnu verziju 3.x, Windows 98 je vie bio jedan evolucijski upgrade. Poboljanja se uglavnom odnose na integraciju web-browser filozofije u operativni sistem (slika 4.9). Microsoft je na taj nain elio da svoj operativni sistem to je mogue vie priblii World Wide Webu.
Slika 4.9. Windows 98 Web-based interfejs Windows NT Workstation. Nakon uvoenja 95-ce u augustu 1995. godine, Microsoft je godinu kasnije uveo Windows NT 4.0 tehnologiju s dvjema verzijama: Server i Workstation. Windows NT Workstation je bio najavljen kao konano pravo rjeenje na podruju desktop operativnih rjesenja, ali se ubrzo ispostavilo da to nije bilo tako. Pored poboljanja na podruju stabilnosti sistema, osnovni nedostaci u odnosu na Windows 95 bili su: nedostatak Plug-and-Play podrke, podravao je manji broj ureaja, a i nije bio tako stabilan kako je bilo najavljeno. Windows 98 je, takoer, doekan s velikim oekivanjima da e rijeiti mnoge bugove,
165
meutim, mnogi korisnici su ostali razoarani onim to je ova verzija donijela. Windows 2000. Poetkom 2000. godine, tanije 17. februara, Microsoft je zvanino predstavio novu familiju Windows operativnih sistema sa sufiksom 2000. Serija je nosila zvanini naziv Windows 2000 i imala je dvije osnovne verzije:
Slika 4.10. Windows 2000: desktop i server verzije Windows 2000 Professional - desktop OS i istovremeno klijent OS u Windows mrenom okruenju. Windows 2000 Server - server operativni sistem sa sljedeim podverzijama: Windows Server Standard, Windows Advanced Server, Windows Datacenter Server. S verzijom Windows 2000 Professional Microsoft je najavio jednu konano stabilnu verziju desktop operativnog sistema, a kao pokazatelj za uloeni napor navodio je cifru od 162 miliona dolara utroena na ljude i alate na fiksiranje bugova iz 98-ce. Prema Microsoftu, takoer, Windows NT 4.0 je imao 75 scenarija za tzv. planirani reboot, dok je taj broj u Win2K (kako se jo naziva Windows 2000) reduciran na sedam. Nova verzija Windows 2000 Professional donijela je sljedee: vei stepen stabilnosti u odnosu na Windows 9x; bolja podrka Plug-and-Play standardu u odnosu na Windows NT Workstation; iri spektar podranih drajvera u odnosu na Windows NT Workstation; dva nova alata za laku instalaciju na lokalnoj i LAN razini: Setup Manager i System Preparation Tool; reducirana ili ak potpuno eliminirana potreba restartiranja kod instaliranja novog hardvera;
166
reducirano vrijeme reboota; poboljana podrka za power management; poboljane RAS usluge; poboljana podrka za VPN mree; Encrypted File System - EFS - novina koja omoguava pohranjivanje povjerljivih fajlova na disk s veim stepenom zatite; poboljana sinhronizacija fajlova unutar Windows Briefcase modula; poboljana podrka za multimedijske tehnologije; bolji kao OS za notebook raunare, iako ne podrava sve modele, pogotove one starije.
Windows XP. Nedugo nakon lansiranja Windows 2000 Professional verzije Microsoft je otiao korak dalje u poboljanju desktop verzije Windows operativnog sistema objavljujui verziju Windows XP. Ova verzija Windowsa je temeljena na NT tehnologiji, to je istovremeno oznailo kraj DOS/9x jezgre, a osnovni cilj Microsofta je bio da u jednoj verziji objedini dobre osobine Windows 9x i Windows NT platformi. Windows XP je, takoer, donio mnogo novina koje idu za ciljem daljeg pojednostavljenja rada s raunarom.
Slika 4.11. Windows XP radno okruenje
167
Na narednoj slici je predstavljena evolucija Windows operativnog sistema desktop verzije, do pojave Windows XP-a.
Slika 4.12. Evolucija Windows desktop OS-a Windows XP verzije Windows XP je u startu objavljen u dvjema verzijama: Windows XP Home Edition i Windows XP Professional Edition. Prva verzija je, kako i sam naziv kae, namijenjena kunim, odnosno manje zahtjevnim korisnicima. Sadri osnovne tehnike zatite kada je u pitanju rad od strane vie korisnika, ima ugraenu podrku za tzv. peer-to-peer umreavanje do pet raunara, opcionalni backup utility i sl. Windows XP Professional Edition ukljuuje dodatne mogunosti kao to su:
168
poboljana podrka za peer-to-peer umreavanje, ali i za
prikljuivanje na NT domene, backup program, set administrativnih alata, Automated System Recovery (ASR), Boot Configuration Manager, Group Policy Refresh Utility, Multi-lingual User Interface (MUI) add-on, NTFS Encryption Utilitiy, Offline Files and Folders, Remote Desktop Connection, Scheduled Tasks Console, Telnet Administrator.
Takoer, treba istai da Windows XP Professional Edition ima mogunost rada na multiprocesorskim sistemima (dva procesora).
Slika 4.13. Windows XP: Professional i Home verzija
U nastavku dajemo prikaz osnovnih karakteristika Windows XP-a kroz opis desetak glavnih tehnologija koje je donio, odnosno poboljao: 1. novi interface, 2. poboljan Multitasking, 3. bri i stabilniji rad, 4. poboljana sigurnost sistema, 5. podrka za Hibernaciju, 6. System Restore, 7. Remote Desktop Connection, 8. Windows Product Activation, 9. poboljan I/O podsistem, 10.WebDAV redirektor podrka.
169
Novi Interface Ono to korisnik najprije primijeti nakon instalacije XP-a jeste novo userfrendly okruenje*. Microsoft programeri su na standardne prozore nadogradili grafike elemente, tzv. Skin koji se moe mijenjati na osnovu potreba korisnika. Na narednoj slici koja ilustrira novi Start Menu vidi se o kakvim promjenama se radi.
Slika 4.14. Windows XP Start meni Novi vizualni dizajn Start menija ukljuuje:
grupiranje najee koritenih aplikacija u cilju njihovog lakeg
koritenja;
prikazivanje prvih pet najee koritenih programa; stalni prikaz korisnikovog defaultnog email programa i Web
browsera;
single-click pristup dokumentima, printeru, mrei, Help and
Support modulu, kao i alatima za konfiguraciju sistema;

*
Detaljnije izlaganje XP interfejsa uzelo bi dosta prostora. Stoga e se ovdje dati samo osnovne karakteristike, a italac se upuuje na tzv. self-learning sistem rada i upoznavanja, imajui u vidu injenicu da se radi o vie nego userfriendly OS-u. Pored toga, Help sistem je uvijek na raspolaganju tako da je vrlo jednostavno nai odgovore na mnoga pitanja. 170
mogunost personaliziranja Start menija prema zahtjevima
korisnika.
Statusno podruje na taskbaru - podruje u donjem desnom uglu, manje je natrpano. Ikone koje se ne koriste sakrivene su, ali se do njih uvijek moe doi ako se klikne na dugme za proirivanje.
Slika 4.15. Statusno podruje XP donosi i novu varijantu AutoPlaya kao ekstenziju Plug-and-Play tehnologije. To znai da kada korisnik umetne CD, zip disketu, flash memoriju i sl. XP e novi ureaj skenirati i analizirati, te korisniku ponuditi set opcija, ovisno o pronaenom sadraju (npr. reprodukcija slika, MP3 fajlova, filmova, itd.). Naredna slika prikazuje opcije koje korisnik dobije na ekranu nakon to na neki od USB portova umetne eksterni Flash memorijski modul.
Slika 4.16. AutoPlay opcije Control Panel ima novi dizajn i organizaciju, ali je njegova sutina ista kao i kod prethodnih verzija Windowsa. Dva su osnovna view-a: klasini (classic) - slika 4.17-a i kategorijski (category) slika 4.17-b.
171
Slika 4.17-a. Control Panel classic view
Slika 4.17-b. Control Panel category view My Documents folder ima takoer novi izgled koji ukljuuje i dodatne opcije u smislu lakeg obavljanja standardnih i dodatnih operacija nad folderima i fajlovima (slika 4.18-a, 4.18-b).
172
Slika 4.18-a. My Documents folderi
Slika 4.18-b. My Documents fajlovi File - Folder Management Windows XP Professional osigurava nekoliko novih naina za ureivanje i identificiranje fajlova/foldera. Korisniku na raspolaganju stoje sljedee varijante prikaza sadraja:
173
Ispis fajlova po raznim obiljejima: naziv, veliina, tip, datum modifikacije (slika 4.19).
Slika 4.19. View opcije kod sadraja foldera Thumbnails view prikazuje sadraj foldera tako da se lako moe identificirati o kojem tipu fajla i/ili foldera se radi. Tiles view je varijanta prethodnog formata. Icons view prikazuje fajlove i foldere kao ikone. List view omoguava ispis sadraja foldera u obliku popisa fajlova i foldera predstavljenih malim ikonama.
Details view omoguava prikaz sadraja otvorenog foldera i
prua detaljne informacije o fajlovima unutar njega. Windows XP olakava pretraivanje fajlova i drugih sadraja na raunaru grupirajui eljene zadatke pretraivanja uz pomo opcije Search Companion. S ovom opcijom korisnici mogu specificirati ta ele pronai, npr. datoteke ili foldere odreenog imena, veliine ili tipa. Za svaku kategoriju pretraivanja pretraivaki prozor nudi nekoliko Internet pretraivakih servisa.
174
Slika 4.20. Search Companion Fast User Switching Fast user switching olakava dijeljenje jednog kompjutera od vie korisnika. Switching users je olakano i s novim Welcome screenom koji se moe u izvjesnoj mjeri personalizirati.
Slika 4.21. User switching
175
Poboljan multitasking Windows XP je operativni sistem koji je baziran na preemptivnom multitaskingu koji omoguava simultano pokretanje veeg broja aplikacija, uz istovremeno odravanje odgovarajueg nivoa stabilnosti. to se tie skalabilnosti, Windows XP podrava do 4 GB memorije i dva simetrina procesora. Windows XP je naslijedio vie nego dobar multitasking, upravljanje memorijom i procesima od svog prethodnika Windowsa 2000. Dodatno je usavren i poboljan tako da je sistem mnogo stabilniji i sigurniji u svakodnevnom radu i u situacijama kada neka aplikacija ili proces padne. Bri i stabilniji rad Generalno govorei, Windows XP radi bre i stabilnije nego bilo koja druga verzija OS-a u svojoj klasi. Primjetan je porast performansi u radu sa aplikacijama do 40 %. Za to su zasluna nova rjeenja u pogledu upravljanja memorijom i poboljani multitasking. Boot proces i Shut down procedura su ubrzani u odnosu na Windows 2000 Pro. Windows XP je smanjio potreban broj restartanja sistema, a samim tim se znaajno poveao uptime sistema. XP dodatno titi sam kernel jer je za drajvere i aplikacije kernel u read-only modu, tako da se ne moe desiti korupcija (oteenje) samog kernela. Drajverski kod je takoer read only i zatien, to ima za rezultat da aplikacije ne mogu ugroavati sr operativnog sistema. Veliki problem kod starijih verzija Windowsa je bio tzv. DLL Hell. Windows XP posjeduje mehanizam koji omoguava da pojedine verzije windows komponenata budu instalirane i pokrenute istovremeno. Ovaj mehanizam omoguava aplikacijama pisanim i testiranim za jednu verziju sistemskih komponenata da nastave koristiti tu verziju iako postoji instalirana novija aplikacija s novijom verzijom iste komponente. Do sada bi se samo prepisala stara komponenta to je dovodilo do nestabilnosti cijelog sistema. Poboljana sigurnost sistema Windows XP posjeduje mehanizme za zatitu same jezgre OS-a. Meutim, ukoliko se tako neto ipak dogodi, na scenu stupa Windows File Protection koji e prepisane fajlove operativnog sistema korigirati odgovarajuim ispravnim (originalnim) fajlovima.
176
Poseban znaaj dat je i razliitim aspektima sigurnosti sistema. Windows XP ima ugraen sistem za zatitu i kriptovanje fajlova. U pitanju je Encrypting File System (EFS) koji vri enkripciju svakog fajla sa sluajno generisanim kljuem, dok su enkripcija i dekripcija transparentne prema korisniku. Ova osobina omoguava vei stepen sigurnosti podataka. Podrka za hibernaciju Hibernacija je proces koji omoguava da se raunar ugasi, ali na nain da zapamti sve pokrenute procese, aplikacije i izgled okruenja. Na narednom paljenju (koje ide mnogo bre) vraa se identino stanje radnog okruenja operativnog sistema. U tom procesu raunar sprema kompletan sadraj RAM-a na hard disk. Za laptop korisnike veoma bitna stavka je ponaanje OS-a po ulasku u, ili izlasku iz stanja hibernacije. Poboljanja na ovom polju su doprinijela osjetnom produetku vremena trajanja baterije i omoguila su bolju saradnju sa operativnim sistemom. Windows XP je donio poboljanja performansi u sluajevima kada sistem ulazi ili izlazi iz moda hibernacije, kao i iz standby moda.
Slika 4.22. Hibernacija sistema
177
System Restore System Restore je opcija koja je prvi put uvedena na Windows Me verziji. Radi se o mogunosti vraanja stanja sistema u neko prolo vrijeme, naprimjer, elimo da vratimo stanje OS-a kakav je bio prije 5 dana. Windows XP je uspio da integrira System Restore opciju do take sastavnog dijela sistema. Tzv. take oporavka (Restore Points) kreiraju se automatski prilikom svake instalacije ili reinstalacije na sistemu. Mogue je da korisnik sam definira Restore Point ako se za tim ukae potreba. Treba napomenti da ako je korisnik kreirao dokumente, modifikovao ih u periodu kreiranja Restore Pointa i trenutnog vremena, isti se ne mijenjaju. Oni ostaju isti bez obzira na vraanje sistema u prolo vrijeme, to je dobra osobina.
Slika 4.23. System Restore Postoji jo jedna dobra osobina integrirana u Windows XP, a nije postojala u prijanjim verzijama. Radi se Roll Back Driver opciji koja omoguava da se instalirani driver (ako pravi probleme u sistemu) ukloni iz sistema (u potpunosti), a na njegovo mjesto se vrati onaj koji je ispravno funkcionirao. Remote Desktop Connection Radi se o tehnologiji koja omoguava daljinsko (remote) upravljanje i pokretanje aplikacija na terminal serveru, tehnologiji koja je prenesena s Terminal Servisa. Klijentu je potreban samo Web browser, a mogunosti su velike. Naprimjer, firma koja ima zastarjelu hardversku infrastrukturu moe inplementacijom Terminal Servisa na 386 ili 486 mainama pokretati najnovije GUI aplikacije. Windows XP je iz Terminal Servisa preuzeo mogunost daljinskog upravljanja PC-em. Prilikom konekcije na udaljeni raunar dobijamo identian desktop i sve mogunosti sistema kao da sjedimo za njim. Da bi Remote Dekstop Connection funkcionirao, mora biti omoguen pristup na remote maini i tano definiran korisnik iz grupe Administratora. Nije mogue pristupiti remote raunaru ako
178
korisniku nije eksplicitno omoguen taj pristup. Na taj nain se u velikoj mjeri onemoguuje da maliciozni korisnik sluajnim pokuajima ue na sistem.
Slika 4.24. Remote Desktop konekcija Windows Product Activation Jedna od najinteresantnijih novosti kod WindowsXP-a je Windows Product Activation (WPA). U pitanju je pokuaj Microsofta da stane u kraj softverskom piratstvu. Radi se o generiranju jedinstvenog kljua prilikom same aktivacije Windowsa koje se oslanja na dobijanje ID-a hardvera koji se nalazi u maini. Koritenjem odreenog algoritma generira se jedinstveni klju. Ukoliko doe do znaajnije promjene hardvera moe doi do potrebe reaktivacije Windowsa. Poboljan I/O podsistem I/O podsistem se sastoji od kernel komponenata koje pruaju aplikacijama i drugim sistemskim komponentama interfejs prema hardveru. Windows XP ima unaprijeen I/O, ali je sauvao kompatibilnost s drajverima koji su pisani za Windows 2000 platformu. Poboljanja su postignuta dodavanjem rutina koje su pisane za drajvere kako bi se iskoristile prednosti koje donosi.
179
64 bitna verzija XP-a Trend koji je prisutan na tritu prizvoaa mikroporocesora jeste izbacivanje na trite 64-bitnih CPU-a koji bi trebali da kompjuting podignu na jedan sasvim novi, kvalitetniji i efikasniji nivo. U trci se, pored glavnih IT vendora tipa IBM-a, HP-a, Suna, nalaze dva najvea proizvoaa: Intel (www.intel.com) i AMD (www.amd.com). Intel na tritu nudi Itanium (Itanium 2) - 64 bitni procesor, dok je AMD u septembru 2003. godine na trite izbacio svoje 64-bitne verzije procesora: Opteron i Athlon 64. Microsoft je pratio trend na tritu 64-bitnih procesora i kreirao 64-bitnu verziju Windows XP-a. Radi se o Windows XP x64 Edition. Prednosti XP 64 u odnosu na 32 bitnu varijantu su navedeni u narednoj tabeli: Podrka za velike koline memorije. Windows XP 64Bit Edition podrava do 16 GB RAM-a i do 16 TB virtuelne memorije, omoguavajui tako da aplikacije koje rade s velikim koliinama podataka rade bre. Optimiziran za Itanium, Opteron i Athlon 64. Posebna verzija XPa specijalno optimizirana za Intelove i AMD 64-bitne procesore. Multiprocessing. Windows XP 64Bit Edition je dizajniran da podri i maksimizira multiprocesing i da ga podigne na vii nivo. Interoperabilnost. Windows XP 64Bit Edition omoguava pokretanje i 32 bitnih aplikacija bez gubitka perfomansi. Isti razvojni model. Developeri nee nai razliku u programiranju aplikacija za 64-bitnu platformu. Posao oko optimizacije koda uzimaju na sebe razvojna okruenja tipa Borland C# Builder, Visual Studio.NET. Tabela 4.3. Prednosti 64-bitne verzije Windows XP-a 64 bitni OS prua visoku dostupnost-raspoloivost sistema, poboljanu skalabilnost, poboljanu podrku memoriji baziranoj na Intel Itanium chipu sa izraenim multiprocesorskim osobinama, monim floating point ekstenzijama i multimedijalno specifinim instrukcijama. 64 bitni Windowsi i Itanium mikroprocesor su dizajnirani tako da odgovore na sve zahtjeve koje poslovni kompjuting trai u dananjim Internet baziranim e business aplikacijama, data miningu, online transakcijskom procesiranju i sl.
180
64-bitna Windows platforma donosi sljedee prednosti developerima i krajnjim korisnicima:

prednosti bazirane na Intel Itanium-baziranoj arhitekturi kao to su pouzdanost, visoke performanse i visoka dostupnost; kompatibilnost s Windows 2000-aplikacijama; API-nivo kompatibilnosti izmeu Microsoft Win64 API i Win32 API; skalabilnost virtualne memorije do 16 terabajta (TB); interoperabilnost sa sistemima baziranim na 32-bitnoj arhitekturi.
Na kraju prie o Windows operativnom sistemu treba rei da je ve poetkom 2007. godine poela isporuka nove desktop verzije - Windows Vista koja, po mnogima, predstavlja najznaajniji upgrade Windows OSa od uvoena Windowsa 95 (1995. godine). Postoji ak est razliitih desktop verzija: Business Enterprise Home-Basic Home-Preminum Ultimate Starter.
Slika 4.25-a. Windows Vista - neke od raspoloivih verzija
181
Slika 4.25-b. Windows Vista - desktop Glavne prednosti ukljuuju: poboljan korisniki interfejs, poboljan sistem sigurnosti, efikasniji sistem traenja fajlova, poboljana kolaboracija i dijeljenje dokumenata, poboljane backup i restore opcije, poboljane mogunosti umreavanja, poboljane performanse u pogledu kreiranja multimedijskih aplikacija itd.
DVD-a,
Kao i u sluaju prethodnih migracija s jedne na drugu Windows verziju, i ovog puta treba rei da to nije iskljuivo pitanje elje korisnika za prelaskom na novu platformu. Prvi i svakako najvaniji momenat su hardverski preduvjeti (brzina procesora, min. RAM zahtjevi i sl.) za novu verziju Windowsa. Nakon toga idu svi oni standardni problemi koji prate sve nove verzije u pogledu manjeg ili veeg broja bugova i service packova koji neminovno slijede, a svakako je nezaobilazna i finansijska dimenzija ovog upgradea. Treba imati na umu da ak i u razvijenom svijetu jo uvijek odreeni procenat korisnika na svojim PC-ima imaju Windows 2000-ce ili ak Windows 95-ce. U svijetu OS-a postoji izreka u vezi s prelaskom na novu verziju koju mnogi respektiraju i koja glasi wait-and-see.
182
MacOS
(www.apple.com) Apple Macintosh je bio prvi personalni raunar koji je poeo koristiti grafiki interfejs. Zvanini naziv operativnog sistema koji koriste Apple Macintosh raunari je MacOS. Danas se u upotrebi najee susreu dvije verzije: MacOS verzija 9.x (starija verzija) i novi Mac OS X, kvalitativno novi operativni sistem na Mac raunarima koji takoer ima itav niz podverzija. U nastavku emo ukratko predstaviti ovaj OS, uz prezentiranje uporednih karakteristika Windowsa i MacOS-a.
Slika 4.26. Mac OS X, verzija 10.3.5 Jo 1994. godine Apple je odluio krenuti u razvoj nove generacije operativnog sistema za Macintosh raunare pod kodnim imenom
183
Copland. Nova verzija je trebala uvesti koncept preemptivnog multitaskinga umjesto zastarjelog kooperativnog multitaskinga. Nakon to je Apple kupio firmu NeXT, objavljena je nova strategija - novi operativni sistem bit e zasnovan na Unix jezgri, tada koritenoj u NeXT sistemima. Kernel MacOS X-a zasnovan je na UnixDarwinu, Open source projektu koji je mnogobrojnim nezavisnim developerima omoguio da sudjeluju na razvoju MacOS X sistema. Darwin kombinira najbolja svojstva BSD (Berkeley Software Distribution) Unixa i Mach 3.0 kernela. To ovom OS-u donosi znaajnu prednost u odnosu na MacOS 9.x. Interfejs. Aqua je naziv za novi interfejs MacOS X-a. Ikone su velike i prikazane su u mnogo boja, svi prozori imaju sjene i prozirni su itd. (slika 4.27).
Slika 4.27. Interfejs na MacOS X-u Nakon startanja operativnog sistema u dnu ekrana se moe uoiti tzv. Dock koji predstavlja varijantu tzv. Quick Launcha ili ToolBara koji je prisutan kao komponenta GUI-a na UNIX mainama.
184
Dock olakava pristup najee koritenim aplikacijama. U njega se mogu smjestiti aplikacije, odnosno njihove ikone ili aliasi (alias u Mac terminologiji je shortcut kod Windowsa), te ih startati jednostrukim klikom na ikonu.
Slika 4.28. MacOS X Dock Apple je sa ovom verzijom OS-a uveo podrku za desnu tipku mia. Takoer, prvi put, jedan MacOS je dobio svoj komandni prompt (slika 4.29).
Slika 4.29. MacOS X komandni prompt Verzije MacOS-a prije OS X-a bile su zasnovane na tzv. kooperativnom multitaskingu. Kako je ve naglaeno, MacOS X je sa sobom donio preemptivni (predupredni) multitasking, koji karakterizira i Windows NT platformu. U MacOS X-u naredba Force Quit moe "ubiti" bilo koji proces, slino kao i na NT-u (End Process) i UNIX-u (komanda kill).
185
Slika 4.30. "Ubijanje" i relaunch aplikacija Uporedni pregled GUI karakteristika Windowsa i MacOS-a Rekli smo da su grafiki interfejsi svih savremenih desktop operativnih sistema dosta slini. Takva je situacija i s Windowsom i MacOS-om, te je to razlog to ih neemo odvojeno prezentirati. U nastavku emo dati jedan komparativni prikaz koritenja ovih dviju OS-platformi, odnosno njihovih implementacija grafikog interfejsa. Istovremeno je to i okvir osnovnih elemenata savremenog desktop OS-grafikog interfejsa openito. Na poetku treba istai da je Microsoft u verziji Windows95 imitirao mnoge elemente grafikog interfejsa MacOS-a, kao to su: desktop (radna povrina), Start dugme, Recycle Bin, itd. I pored dosta slinosti, i dalje postoje neke aktivnosti koje se na odreenoj platformi izvravaju na efikasniji nain. Tako, naprimjer, Windows ima iri spektar operacija na prozorima, koritenje dvije tipke mia, itd., dok, sa druge strane, ovaj OS jo nije dostigao Maca u, recimo, jednostavnosti koritenja disketne i CD jedinice (na Macu se odmah nakon umetanja diskete pojavljuje odgovarajua ikona na desktopu, izbacivanje diskete/CD-a je odavno mogue pomou komande ili jednostavnim prevlaenjem ikone na Trash), instalaciji perifernih ureaja (naprimjer, prikljuenje mrenog printera se automatski detektuje i dobija ikona na Chooseru) itd. Desktop kao radna povrina. Po ukljuivanju raunara na kojem je instaliran Windows ili MacOS, ono to se dobije na ekranu se naziva Desktop, odnosno u MacOS terminologiji - Finder Desktop (slika 4.31). Desktop predstavlja elektronsku verziju korisnikovog radnog stola, koji umjesto standardnih dokumenata i ostalog kancelarijskog materijala,
186
sadri odreeni broj ikona koje predstavljaju razne aplikacije, programe i sl. i koje korisnik rasporeuje po svojoj elji.
Slika 4.31-a. Windows
Slika 4.31-b. MacOS (ver. 9) Windows desktop ima sljedee glavne elemente: My Computer (za upravljanje datotekama i direktorijima na lokalnom disku, disketi, CD-ROM drajvu, ili bilo kojem drajvu sa lokalne mree).
187
Network Neighborhood (mreno okruenje). Pojavljuje se na desktopu ako je raunar uvezan u lokalnu mreu. Outlook, aplikacija koja se koristi kao klijent e-mail aplikacija za pristup mail serveru. Internet Explorer - Web browser za pristup Internetu ako je raunar prikljuen na Internet. Start dugme. Recycling Bin - "korpa za smee", koristi se za brisanje datoteka ili programa.
Desktop na Macintoshu je dosta slian, po defaultu sadri dvije osnovne ikone, jednu u gornjem desnom uglu, koja predstavlja hard disk, i drugu "korpu za smee" (Trash Icon) u donjem desnom uglu. Za razliku od Windowsa ima i glavni Menu Bar koji se nalazi na vrhu ekrana (slika 4.32). Svaki od elemenata menija (File, Edit itd.) sadri listu opcija koje se mogu koristiti jednostavnim mi-klikom.
Slika 4.32. MacOS - Glavni Menu Bar Apple Menu sadri razne specijalne komande koje se odnose na sistemske ili aplikacijske programe, razne utility programe i slino. Sadraj ovog menija se moe mijenjati tako to se dodaju ili briu ikone iz tzv. Apple Menu Items Folder koji se nalazi u okviru sistemskog foldera (System Folder). File Menu se koristi za upravljanje fajlovima i folderima sa sljedeim komandama: New Folder, Open, Print, Close Window, Get Info (daje informaciju o selektiranom dokumentu ili folderu), Duplicate, Make Alias (kreira alias u odnosu na odreenu aplikaciju ili dokument), Page Setup. Edit Menu Clipboard. sadri komande: Undo, Cut, Copy, Paste, Clear, Show
View Menu sadri opcije za prikazivanja sadraja foldera: Small Icon, Name, Size, Kind, Label, Date. Label Menu se koristi za setovanje boje pojedinih foldera.
188
Special Menu sa opcijama: Clean Up Desktop, Empty Trash, Eject Disk (jedan od naina za izbacivanje diskete iz drajva, preporuljivo je koristiti ga samo ako standardni nain - prebacivanje ikone koja predstavlja disketu u Trash ne daje rezultat), Erase Disk (brie sadraj diskete i, na upit, formatira je), Restart (reboot MacOS-a), Shut Down (procedura koja se preporuuje prije iskljuivanja raunara). Mi kao osnovni input ureaj u koritenju grafikog interfejsa. Grafiki interfejs i sve ono to je donio postao je mogu zahvaljujui pojavi mia koji je u znaajnoj mjeri reducirao ulogu tastature nezamjenjivog input ureaja u doba DOS-a i ostalih varijanti komandnog interfejsa. Uvedene su i nove operacije kao to su: click, double click, left click, right click, move, drag-and-drop itd., ovisno o izvedbi mia. Treba rei da postoje razlike u konstrukciji ovog ureaja kod PC-a, Macintosha i radnih stanica. Te razlike opredjeljuju i odreene operacije s miom u koritenju korisnikog interfejsa kao dijela operativnog sistema. Naprimjer, left-click i right-click na Macintoshu (do najnovijih verzija) nisu postojali, poto Mac-mi ima samo jednu tipku, dok se na UNIX radnim stanicama koristi i middle-click, za razliku od personalaca. Ikone u predstavljanju resursa sistema. Jedna od osnovnih karakteristika grafikog interfejsa savremenih desktop operativnih sistema je koritenje grafikih simbola (ikona) u predstavljanju resursa sistema. Tako se na desktopu mogu vidjeti razliite sliice iji osnovni zadatak je uspostavljanje interfejsa ka resursima koje predstavljaju (hard disk, disketa, CD, printer, mrena kartica i slino). Sve ove ikone su dostupne jednostrukim ili dvostrukim klikom mia.
Windows MacOS Slika 4.33. Ikone u predstavljanju resursa sistema Ostale ikone koje se mogu pojaviti na Desktopu kod oba OS-a su ustvari shortcuts ili ikone-posrednici za programe koji se esto koriste (Sl. 4.34). Korisnik ih moe kreirati po vlastitoj volji. MacOS koristi termin "alias" umjesto "shortcut", ali znaenje je isto.
189
Windows
MacOS Slika 4.34. Icone (Shortcuts - Aliases)
Prozori. Koncept prozora (windows) za prikazivanje fajl sistema, aplikacija, te razliitih tipova dokumenata je prisutan kod obje platforme. I ovdje postoje odreene razlike. Naprimjer, kod Windowsa bilo kojem prozoru ili aplikacijskom prozoru moe biti promijenjena veliina (resize) iz bilo kojeg ugla, dok je to kod Maca samo donji lijevi ugao. Postoje, takoer, razlike u zatvaranju prozora, njihovom minimiziranju i maksimiziranju, ali sve one nisu takve da o njima treba detaljnije govoriti. Bitan je koncept prozora, sistemskog, aplikacijskog i onog koji predstavlja dokumente, a sama implementacija nije toliko vana.
Windows
MacOS Slika 4.35. Prozori
Folderi direktoriji. I Windows i MacOS koriste foldere za organizaciju podataka i programa na disku. Moe se rei da je Microsoft preuzeo ovu terminologiju od Applea i uveo je prvi put kod Win95-ce.
190
Windows
MacOS Slika 4.36. Folderi
Folderi sadre subfoldere ili fajlove. Fajl se moe definirati kao skup instrukcija ili informacija koje su sauvane kao pojedinana stavka (item) na raunaru. Postoje tri glavna tipa fajlova koje razlikuju Windows i MacOS: dokument fajlovi, programski fajlovi, folderi kao specifina vrsta fajlova.
Windows Document fajlovi
MacOS dokument fajlovi
Macintosh programski fajlovi Windows programski fajlovi Slika 4.37. Dokument i programski fajlovi na Windowsu i MacOS-u
191
Sistemski folder. U okviru strukture foldera, postoji jedan folder koji sadri fajlove koji se odnose na operativni sistem. U Windows okruenju to je WINDOWS direktorij ili folder, dok se na Macu taj folder naziva Sistemski folder i sadri sve neophodne programe za razna setovanja na Macintosh raunaru. Veina setovanja kod obje platforme obavljaju se preko posebnog skupa rutina koji se naziva Control Panel. Kod Macintosha je Control Panel sastavni dio (poddirektorij) sistemskog foldera, dok se kod Windowsa njemu pristupa direktno iz My Computera ili Settings opcije Start menija.
Slika 4.38. Windows folder (Windows) i Sistemski folder (MacOS) U okviru sistemskog foldera na MacOS-u, vaniji folderi su sljedei: Control Panels (za sve vrste setovanja kao npr. memorija, screen, mrea, fontovi itd.) Extensions (razliite vrste drajvera od periferala) Preferences (preferences fajlovi od pojedinih aplikacija) Apple Menu Items (shortcuts od aplikacija ili dijelova sistemskog foldera kojima se moe pristupiti direktno sa AppleMenua) Startup folder (sadri takoer shortcuts od aplikacija koje se ele startati automatski po ukljuenju raunara) Fonts (fontovi) Kontrolni panel je polazna taka za veinu setovanja na objema platformama. Radi se o skupu programa ili programskih rutina pomou kojih se instaliraju novi ili uklanjaju postojei resursi, mijenjaju setovanja (parametri) pojedinih ureaja kao to su: ekran, grafika kartica, mrena kartica, tastatura, mi, modem, printeri, instalira i brie aplikativni softver itd.
192
Slika 4.39. Control Panel Start Menu. Startanje (pokretanje) aplikacija se uglavnom vri na dva naina: selektiranjem aplikacije s nekog menija koji sadri listu instaliranih aplikacija, ili selektiranjem (click ili double click) na glavni izvrni fajl te aplikacije koji se nalazi u nekom folderu ili na njen shortcut (alias) koji se nalazi na desktopu. Ovaj meni se kod Windowsa naziva Start Menu i nalazi se u donjem lijevom uglu. Start menu se koristi za pokretanje aplikacija ili neke druge operacije kao to su Find, Help, kao i za razna konfiguriranja putem Control Panela. Start menu ukljuuje sljedee opcije: Programs: aplikacije koje su instalirane na raunaru. Documents: ovaj meni daje listu posljednjih dokumenata na kojima je korisnik radio tako da ih moe ponovo otvoriti na bri i efikasniji nain. Settings: Koristi se za setovanja na raunaru (printer, displej, tastatura, mrea itd.). Find: za traenje datoteka i foldera na lokalnom ili mrenom raunaru. Help: Help informacije u vezi s Windowsom 95 OS. Individualne aplikacije imaju vlastite Help menije.
193
Run: Koristi se za pokretanje aplikacija koje nisu na Programs listi. Shut Down: restartiranje, logout ili iskljuivanje. Implementacija ovog menija kod MacOS-a je uraena preko tzv. Apple menija, gdje se automatski smjetaju instalirane aplikacije i iji sadraj se moe mijenjati. Radi se o folderu unutar Control Panela i dovoljno je samo dodati odreenu ikonu ili alias da bi taj program (dokument) bio dostupan direktno sa Apple menija. Sljedea slika prikazuje sadraj ova dva menija na Windows i MacOS platformi.
Slika 4.40. Windows Start Menu i Apple Menu Taskbar. Taskbar sadri aktivne aplikacije u odreenom vremenskom trenutku. Pomou taskbara korisnik moe "etati" izmeu razliitih aplikacija u smislu aktivnog rada na njima. Kada korisnik radi sa vie programa, programske ikone se pojavljuju na Taskbaru, koji se onda koristi za promjenu rada izmeu programa. Na Windows OS-u Taskbar se nalazi u samom podnoju ekrana, dok se Macova verzija Taskbara nalazi u gornjem desnom uglu desktopa.
Slika 4.41. Taskbar (Windows i MacOS) Plug and Play standard. Oznaava novi standard u instaliranju i setovanju novoinstaliranih ureaja ili periferala na raunaru. Da bi se iskoristile prednosti ovog standarda, neophodno je da operativni sistem
194
podrava taj standard i da je ureaj napravljen slijedei njegove preporuke. Ako je ureaj (npr. mrena kartica) "plug-and-play - enabled", dovoljno je samo umetnuti karticu, resetirati raunar i operativni sistem e je automatski prepoznati i setovati sve neophodne parametre. U Windows okruenju ovakav nain instaliranja postao je mogu uvoenjem Windows 95-ce, dok je kod Apple Macintosh raunara taj standard, iako ne ba u istom obliku, postojao i ranije. Naravno, kod Maca je to bilo lake uraditi s obzirom na iskljuivo pravo Applea u proizvodnji ureaja za svoje raunare. Primjer setovanja na obje platforme - umreavanje u lokalnu mreu i povezivanje na Internet U okviru Control Panela postoji veliki broj opcija setovanja. Mi emo ovdje pokazati samo jednu - povezivanje raunara u lokalnu mreu i instaliranje protokola koji omoguava povezivanje na Internet. Kada su setovanja u pitanju, treba rei da svaka nova verzija operativnog sistema, bilo Windowsa, bilo MacOS-a, donosi vei broj tzv. Wizzarda, koji korisnika "vode" u postupku setovanja, instalacije, odnosno konfiguracija odreenog ureaja, protokola, servisa i slino. Oba operativna sistema imaju program iz sastava Control Panela koji nosi naziv Network i preko kojeg se vri setovanje te komponente.
Slika 4.42. Network program
195
Povezivanje PC-a u mreu u Windows okruenju Windows omoguava povezivanje raunara na lokalnu ili WAN mreu kao i pristup Internetu. Prilikom povezivanja raunara na lokalnu mreu neophodno ga je najprije identificirati, tj. dodijeliti mu odgovarajue ime i, eventualno, definirati radnu grupu ili domen iji e biti lan. Potom je potrebno konfigurirati odreene aspekte mree kao to su: mreni adapter, mreni protokol, mreni servis i slino. To se radi tako to se na gore prikazanom ekranu odabere Configuration. Na slici se vidi lista klijenata, adapter i protokoli koji su setovani na konkretnom raunaru. Pomou tipki Add i Remove mogue je dodavati i uklanjati odgovarajue komponente mree. Selektiranjem odgovarajue komponente na listi, npr. Client for Microsoft Windows i nakon to se klikne na tipku Properties mogue je dobiti detaljne infomacije u vezi s tom komponentom. U nastavku se daju neki osnovni detalji koji se odnose na setovanje TCP/IP protokola koji je neophodan da bi se PC povezao na Internet. Protokol se dodaje tako to se odabere Select Network Protocol i sa liste Microsoftovih protokola odabere TCP/IP. Nakon to je TCP/IP protokol dodat listi mrenih komponenata u meniju Configuration, neophodno je selektirati TCP/IP protokol i nakon to se klikne miom na Properties i dobije novi ekran, potrebno je unijeti podatke relevantne za pristup Internetu. To su sljedei podaci: IP adresa Gateway Domain Name Server
IP adresa
Gateway
Domain Name Server
Slika 4.43. Dijelovi TCP/IP settinga
196
Povezivanje Macintosha u mreu Prvi preduvjet za povezivanje Maca u lokalnu ili Internet mreu je mreni adapter ili mrena kartica, kao i kod PC raunara. Pored standardnog Ethernet protokola (adaptera) koji se koristi za povezivanje Macova u lokalne (LAN) mree, rasprostranjene mree (WAN) ili Internet, Apple ima vlastiti mreni protokol - AppleTalk (LocalTalk) koji se koristi za povezivanje iskljuivo Mac raunara u lokalne mree. Na prethodno datoj slici (4.42) prikazan je program Network koji slui za promjenu sistema lokalne veze (LocalTalk, EtherTalk). Postoje, dakle, dva izbora: koristiti ve ugraeni AppleTalk (LocalTalk) protokol za umreavanje, ukoliko se radi o iskljuivo Macintosh raunarima i koristiti EtherTalk, koji, ustvari, predstavlja Appleovu verziju Ethernet protokola. Za dijeljenje resursa na mrei koristi se program koji se zove AppleShare. Ako se Mac eli povezati na Internet, ili na iru Ethernetbaziranu mreu, onda je neophodno setovati TCP/IP protokol, koristei IP adresu odnosne maine, adresu Gatewaya, i adresu, odnosno hostname raunara koji na mrei slui kao DNS server (slika 4.44).
Slika 4.44. TCP/IP kod MacOS-a Mreno okruenje raunara se moe vidjeti preko Network Neighborhooda (My Network Places), odnosno Choosera na MacOS-u.
197
Slika 4.45. Mreno okruenje Na kraju prie o Mac OS-u treba jo jednom ponoviti da se, sa aspekta korisnikog interfejsa, radi o platformi vrlo slinoj Windows XP-u. Takoer, mnoge popularne aplikacije s personalaca i WinXP platforme postoje i na Macu (npr. Word, Excel, PowerPoint, Internet Explorer itd.). Naredne slike to ilustriraju:
Slika 4.46. Word na Macu
Slika 4.47. Excel na Macu
198
Slika 4.48-a. Internet Explorer na Macu
Slika 4.48-b. Microsoft Office aplikacije na Macu
4. 9. Server operativni sistemi

Kako je ve navedeno u kontekstu osnovnih podjela operativnih sistema, serveri OS su kompleksniji u odnosu na desktop platforme. Radi se o viezadanim i viekorisnikim operativnim sistemima i njihova osnovna namjena je da podre aplikativna rjeenja na nivou organizacijskih odjela i organizacije kao cjeline. Instaliraju se na posebnim hardverskim platformama koje se nazivaju serveri ili poslovni serveri, a njihov osnovni zadatak je izvravanje aplikacija koje po pravilu koristi vei broj korisnika. U nastavku emo dati osnovne karakteristike najee koritenih server operativnih sistema.
199
UNIX je operativni sistem pod kojim obino rade monije maine, one koje spadaju u klasu servera i radnih stanica. U poglavlju o raunarskom hardveru ve smo spomenuli neke proizvoae ovih maina kao to su: HP, IBM, Sun, SGI itd. Rekli smo, takoer, da svaki proizvoa isporuuje vlastitu verziju UNIX operativnog sistema. Glavne odlike ovog operativnog sistema su:
Sistem je pisan na jeziku visokog nivoa (C jezik), te je stoga vrlo fleksibilan i portabilan. Ima relativno jednostavan korisniki interfejs. Omoguava portabilnost aplikacija. Koristi hijerarhijski fajl sistem to omoguava lako odravanje i efikasnu implementaciju. Ima jednostavan i konzistentan interfejs ka perifernim jedinicama. To je viekorisniki (multi-user), viezadani (multi-tasking) operativni sistem. Podrava mnoge programske jezike kao to su C, C++, Fortran, Cobol, Lisp, Prolog. Ima veliki broj programskih biblioteka za aplikativni razvoj. Razvojem X Windows okruenja, UNIX konano dobija grafiki korisniki interfejs.
Verzije UNIX-a. UNIX je standardni operativni sistem za servere i radne stanice. Vendori ga, uglavnom, isporuuju preinstaliranog na serverima i radnim stanicama. italac treba da ima u vidu da, ako naui jednu verziju UNIX-a, nee imati nikakvih problema da se, uz vrlo mali napor, "prebaci" na drugu verziju. Verzije UNIX operativnog sistema koje su danas najee u upotrebi su: Proizvoa: HP (www.hp.com) IBM (www.ibm.com) Sun (www.sun.com) Silicon Graphics (www.sgi.com) Naziv: HP-UX, Tru64UNIX AIX Solaris IRIX
200
HP-UX je verzija UNIX-a pod kojom rade serveri i radne stanice firme Hewlett-Packard. Treba istai, takoer, da razlike postoje i kada je u pitanju jedna varijanta ovog OS-a, i one se odnose na razliite verzije te specifine varijante. Tako, naprimjer, postoje razlike izmeu HP-UX-a 9.x, 10.x i 11.x. IBM AIX je IBM-ova verzija UNIX operativnog sistema pod kojim rade raunarski sistemi iz klase IBM RS/6000. Tekua verzija je 5L. I pored toga to u svom programu ima vlastitu verziju UNIX-a, IBM u posljednjih nekoliko godina snano podrava i Linux platformu. Digital UNIX razvila je firma Digital i koristio se uglavnom na Digitalovim Alpha platformama. Novi slubeni naziv je Tru64 UNIX, dok je prva verzija nosila naziv ULTRIX. Treba rei da je Digital nekoliko godina oklijevao sa UNIX platformom, prije svega zbog postojanja monog i stabilnog VMS operativnog sistema. Meutim, injenica je i da je Digital UNIX bio prvi UNIX sa 64-bitnom verzijom. Tekua verzija je Tru64 UNIX. Danas, nakon nestanka Digitala, te fuzije Compaqa i HP-a, ovaj UNIX je sastavni dio HP-ove ponude serverskih OS platformi. Sun Solaris OS je raspoloiv na Intel mainama kao i na Sunovom RISC procesoru - SPARC. Sun je jedini UNIX vendor koji podrava i Intel i RISC platformu. Ovaj OS na SPARC RISC platformi podrava SMP sistem rada do 64 procesora. Sistem administracija je mogua, kako u terminal modu, tako i u GUIbaziranom sistemu rada. Tekua verzija je 64-bitni Solaris 10 i predstavlja jednu od najee koritenih serverskih UNIX verzija u poslovnom kompjutingu. SGI IRIX je operativni sistem pod kojim rade radne stanice i serveri firme Silicon Graphics. Ova firma je na trite radnih stanica ula kao "broj jedan" kada je u pitanju obrada grafike. Kasnije je SGI kupio Craya te se na taj nain
201
ukljuio u borbu i u tzv. high-end sistemima. Tekua verzija je IRIX 6.5, ima 64-bitnu verziju i ono to je posebno interesantno je da IRIX meu UNIX vendorima vodi u broju procesora koji podrava u SMP nainu rada. U posljednje vrijeme SGI se sve vie okree Linuxu kao OS platformi. Pored komercijalnih UNIX verzija treba navesti i free/open-source UNIX distribuciju FreeBSD (www.freebsd.org) i ostale BSD verzije (Berkeley Software Distribution) kao to su: NetBSD, OpenBSD, itd. Linux je verzija UNIX operativnog sistema koji je razvio Linus Torvalds iz Finske. Raspoloiv je kao open-source (www.linux.org), free-ware platforma. Sve vie se koristi kao alternativa Windowsu na personalnim raunarima, ali i kao mona serverska platforma. Pored toga to se moe downloadovati s mnogih Internet sajtova, neke firme ga podravaju u formi komercijalnih isporuka uz cijenu od 50-500 USD za odreeni vremenski interval sistemske podrke. Postoji vie verzija ovog OS-a, najee se koriste: RedHat, SuSE, Debian, Mandrake itd. Osnovne komande UNIX operativnog sistema UNIX je poznat po veem broju komandi koje je neophodno poznavati da bi se sistem mogao koristiti. Meutim, u posljednjih 10-ak godina znaajni rezultati su uinjeni u smislu kreiranja grafikog interfejsa i na taj nain pribliavanju UNIX-a krajnjim korisnicima. Tako se danas komuniciranje korisnika sa UNIX-om odvija uglavnom na dva naina: koritenjem UNIX komandi i koritenjem grafikog interfejsa koji proizvoai radnih stanica i drugih platformi isporuuju zajedno sa UNIX-om.
202
Kada su u pitanju komande, treba odmah naglasiti da je UNIX "case sensitive" operativni sistem, to znai da komanda otkucana velikim i malim slovima nema isto znaenje (kao kod DOS-a, naprimjer). Sve komande UNIX-a se, prema svojim funkcijama, mogu svrstati u neku od sljedeih klasa: Upravljanje podacima - kreiranje, brisanje i manipuliranje sa fajlovima i direktorijima; Komande za koritenje komunikacijskih i mrenih aplikacija; Komande za definiranje i mijenjanje parametara korisnikog okruenje; Komande za programiranje i razvoj softvera; Obrada teksta, razni tekst editori (standardni vi editor, specifini editori: jot na IRIX-u, pico na AIX-u itd.); Komande za sistemsku administraciju.
U daljnjem tekstu dajemo pregled najee koritenih komandi UNIX-a: uname - Identifikacija sistema, operativnog sistema, verzija OS-a.
Primjeri nekih opcija: # uname -a (informacije o sistemu) # uname -s (naziv OS-a) # uname -r (verzija OS-a) passwd - komanda kojom se mijenja pasvord. date - izdaje tekui datum na ekranu. man - koristi se za bolje upoznavanje sintakse UNIX komandi. Poto skoro svaka komanda ima niz opcija, vrlo je teko i nepraktino pamtiti sve mogue opcije i parametre.
Primjer: $ man chown find - pretrauje fajl sistem poev od root ili tano specificiranog direktorija.
203
Primjeri: $ find . -name 'x*' -print (nalazi fajlove koje poinju sa x u tekuem i poddirektorijima) $ find /users -name .profile -print (nalazi fajlove s nazivom .profile u okviru direktorija /users grep - pronalazi odgovarajuu rije.
Primjer: $ grep word * (pronai sva pojavljivanja rijei word u svim fajlovima u tekuem direktoriju) cd - slui za promjenu tekueg direktorija. ls - za dobijanje sadraja direktorija. mkdir - kreiranje direktorija. rmdir - brisanje praznog direktorija. pwd - ispisuje apsolutni put tekueg direktorija. chmod - vri promjenu pristupnih dozvola jednom ili veem broju fajlova.
Primjer: # chmod -R g+w projects (odgovarajuoj grupi se dodjeljuje pravo izmjena fajlova u okviru direktorija projects) chown - vri promjenu vlasnika fajla.
Primjer: # chown -R nijaz /home/projects chgrp - slui za promjenu grupe fajlu. cp - komanda za kopiranje fajlova. more - izdaje na ekran sadraj tekstualnog fajla (u veliini ekrana).
204
mv - promjena imena fajla ili njegovo premjetanje na drugu lokaciju (direktorij). rm - komanda za brisanje fajla. ln - kreiranje linka. whoami - daje informaciju o tekuem korisniku. who - spisak korisnika koji trenutno rade na sistemu. lp - komanda za printanje. shutdown - komanda koja se koristi neposredno prije fizikog iskljuivanja UNIX sistema. ps - daje informacije o postojeim procesima na sistemu.
Grafiki interfejs na UNIX-u U cilju pribliavanja UNIX-a krajnjim korisnicima, proizvoai UNIX servera i radnih stanica sa standardnim UNIX operativnim sistemom isporuuju i pripadni, vlastito razvijeni grafiki interfejs koji ima razliite nazive kod razliitih proizvoaa. Postoji standard kojeg se veina proizvoaa pridrava i koji se zove Common Desktop Environment CDE. Implementacija CDE standarda na HP-UX platformi naziva se HP VUE (Visual User Environment). HP VUE* je grafiko okruenje koje predstavlja interfejs izmeu korisnika i HP-UX operativnog sistema. Na sljedeoj slici je predstavljen Front Panel HP VUE-a koji se nalazi u donjem dijelu ekrana (Workspace Window).
Poev od verzije HP-UX 10.20 HP VUE je zamijenjen sa HP CDE. 205
Slika 4.49. HP VUE - osnovni elementi Kako je ve naglaeno, poev od verzije 10.20, na novijim sistemima, HP-UX dolazi instaliran sa CDE grafikim okruenjem (slika 4.50). Kao to se moe vidjeti, ne radi se o velikim razlikama.
Slika 4.50. CDE front panel kod HP-UX 10.20 Desktop. Desktop na UNIX mainama organiziran je slino kao i kod ostalih GUI-baziranih operativnih sistema. Jedan broj operacija, odnosno komandi je ikoniziran, poev od onih standardnih - tipa brisanja ili kopiranja fajla, do zadataka vezanih za sistem administraciju. Terminal window. Terminal window ili terminal emulator je prozor koji korisniku omoguava unoenje komandi. Terminal windowsi su kao korisniki terminali povezani na sistem, pri emu korisnik moe imati vie terminal windowsa otvorenih u isto vrijeme i preko svakog od njih moe izvravati razne komande.
Slika 4.51. Terminal window (HP-UX)

206
Terminal window se koristi za operacije koje su zasnovane na koritenju UNIX komandi. Interesantno je napomenuti da, poto je UNIX dugo bio character-based OS, i pored postojanja solidnog grafikog interfejsa, veina iskusnijih korisnika ovog OS-a preferira i dalje koritenje komandnog interfejsa. Sljedea slika prikazuje sadraj ToolBoxa sa setom alata: standardnih office alata, administracijskih, mrenih itd. Slika 4.52. ToolBox Koritenje Help sistema. Korisniku HP-UX-a stoji na raspolaganju vrlo bogat help sadraj kojem se moe pristupiti koristei grafiki interfejs (slika 4.53). U principu, postoje etiri naina da se zatrai odgovarajui Help sadraj: pritiskom na tipku F1 ili tzv. "Help-Key", izborom odgovarajue komande sa aplikacijskog Helpa, otvaranjem Help Managera koji daje mogunost pretraivanja cjelokupnog Help sadraja, koristei Help subpanel.
Slika 4.53. Help Manager

207
Odgovarajua pomo u razumijevanju odreenih komandi raspoloiva je kroz sistem tzv. "man" stranica, odnosno "Manual reference pages". Detaljno objanjenje bilo koje UNIX komande mogue je dobiti unoenjem sljedee naredbe: $ man naziv_naredbe Manual reference pages su takoer raspoloive i preko grafikog interfejsa. Upravljanje fajlovima i direktorijima. Dananje verzije UNIX-a koje dolaze s grafikim interfejsom omoguavaju i GUI-bazirano upravljanje fajlovima i direktorijima. Na sljedeoj slici je dat prikaz jednog takvog "explorera" na HP-UX-u. Sa ovakvim interfejsom je mogue izvravati operacije s fajlovima (kopiranje, prebacivanje iz jednog direktorija u drugi, brisanje itd.) koristei, za korisnika jednostavni, "drag-and-drop" metod. HP VUE File Manager je GUI aplikacija koja prikazuje fajlove i direktorije kao ikone, pri emu je svaka ikona pridruena odgovarajuem tipu fajla (izvrni fajlovi, dokument fajlovi).
Slika 4.54. "Explorer" na HP-UX-u
208
64-bitne verzije UNIX-a (primjer HP-UX 11.0) Svi glavni proizvoai serverskih platformi su ve kreirali 64-bitne verzije svojih UNIX verzija. HP-UX 11.0 kao najnovija verzija HP-UX operativnog sistema zasnovana je na 64-bitnoj arhitekturi i kreirana je sa ciljem da prati razvoj u procesorskoj industriji, konkretno najnoviji 64-bitni PA-RISC 8x00 procesor. HP-UX 11.0 dolazi u dvjema verzijama, kao 32-bitni i 64bitni, pri emu 32-bitna verzija podrava do 14 procesora, a 64-bitna do 32 procesora. Kombinacija 64-bitnog PA-RISC procesora i HP-UX operativnog sistema verzija 11.0 namijenjena je prvenstveno za one vrste aplikacija koje zahtijevaju vrlo brze obrade, velike memorijske kapacitete, kao to su vrlo velike baze podataka za OLAP (On-line Analytical Processing) ili integrirane DSS (Decision Support Systems) sisteme, ERP (Enterprise Resource Planning) aplikacije, mission-critical aplikacije koje zahtijevaju to je mogue vei uptime, aplikacije elektronske trgovine itd. HP-UX - Windows interoperabilnost. Imajui u vidu injenicu da veina krajnjih korisnika u savremenom kompjutingu koristi PC/Windows platformu, te da Windows NT Server ima sve vie pristalica kao server platforma, kreatori savremenih server operativnih sistema u posljednje vrijeme ukljuuju razne vidove podrke za Windows okruenje u smislu poveanja stepena interoperabilnosti izmeu svoje server platforme i Windowsa. HP je poetkom 2000. uveo takvo rjeenje nazvano CIFS/9000, koje predstavlja implementaciju Microsoftovog CIFS sistema (Common Internet File System) sa HP-UX-om. Radi se o aplikaciji koja omoguava UNIX korisnicima pristup fajlovima na NT serverima i obratno. Softver je integriran sa HP-UX-om 11.0.
Windows NT Server (Windows Server)

Windows NT Server (Windows Server) je viezadani i viekorisniki server operativni sistem firme Microsoft, mada su ga mnogi u poetku karakterizirali vie kao mreni operativni sistem. Zasnovan je na 32-bitnoj arhitekturi, sadri odgovarajui sistem zatite, razne mrene servise, a odlikuje ga i kompatibilnost sa drugim operativnim sistemima, fajl sistemima i mreama. Windows NT Server radi na CISC (Complex Instruction Set Computing) i RISC (Reduced Instruction Set Computing) procesorima. Omoguava i tzv. high-performance computing na nain to podrava vieprocesorski rad (SMP - symmetric multiprocessor).
209
Rad na novom operativnom sistemu koji je trebao ii korak dalje od standardnog DOS-a i Windowsa Microsoft je otpoeo 1988. godine kada je angairao Davida Cutlera, dizajnera operativnih sistema i grupu njegovih saradnika iz tada mone korporacije Digital Equipment Corporation. Cutler je bio jedan od glavnih kreatora OpenVMS-a, ve tada (a i danas) veoma monog server operativnog sistema. Kada je Windows NT prvi put objavljen 1993. godine, Microsoft je objavio dvije verzije: Windows NT 3.1 i Windows NT Advanced Server 3.1. U jesen 1994. godine objavljena je verzija 3.5, i nedugo potom ova dva proizvoda dobijajaju nova imena: Windows NT Server i Windows NT Workstation.
Slika 4.55. Timeline za Windows NT Server Windows NT Server se moe koristiti kao fajl, print i aplikacijski server za manje i srednje organizacije, a optimalan je za koritenje na nivou radnih grupa. Radi se o operativnom sistemu oko kojeg je Microsoft razvio tzv. BackOffice - skup poslovnih server aplikacijskih okruenja (slika 4.56), kao to su: MS SQL Server, Microsoft System Management Server, MS SNA Server, MS Exchange Server, Internet Information Server, itd.
210
Slika 4.56. BackOffice komponente (I verzija) Windows NT Server kreiran je za dvije procesorske platforme Intel i Alpha. Mnogi autori tada ga ne smatraju klasinim server operativnim sistemom, u smislu jednog UNIX-a ili OS/390-a, ve samo mrenim operativnim sistemom koji se sa Novell NetWareom i OS/2 Warp Serverom bori za prevlast na tritu NOS-a. Mi emo ga ipak obraditi kao server OS, imajui u vidu injenicu da su kasnije verzije (2000, 2003) pozicionirala ovaj OS kao pravi server operativni sistem. Neke od najznaajnijih karakteristika Windows NT Servera su: posjeduje performanse server sistema, podrava remote access service (RAS), podrava tzv. fault tolerance sistem (tolerancija pogreaka), ukljuuje Internet informacijski server (IIS), GUI-bazirana sistemska administracija, podrka za Macintosh klijente, dodatne mrene usluge, Windows NT direktorij sistem (NTDS).
211
Slika 4.57. Windows NT Server - glavne karakteristike Windows NT Server kao osnova BackOfficea Windows NT server se najee definira kao fajl, print i aplikacijski server. Sistem koji radi pod ovim OS-om je odmah nakon instalacije, uz nekoliko dodatnih konfiguracijskih radnji, spreman da se koristi kao server, ali i kao desktop maina. Osim standardnih programa i rutina koji se danas mogu nai i na svakom desktop OS-u, Windows NT Server ne sadri nikakav aplikativni softver neophodan za rjeavanje odreenih problema obrade podataka. U tu svrhu je neophodno instalirati dodatni aplikacijski softver koji pokriva odreeno problemsko podruje. Microsoft je razvio set aplikacija koje je nazvao imenom BackOffice i koje rade na NT Serveru. BackOffice set u prvoj verziji sainjavale su sljedee komponente: Windows NT Server - server operativni sistem, Internet Information Server - Web server, SQL Server - DBMS server, Exchange - e-mail messaging server, Systems Management Server - softver za sistemsko upravljanje, SNA Server - slui za povezivanje Windows NT Servera sa IBM mainframe i AS/400 sistemima, Microsoft Proxy Server.
212
Poetkom 2000. godine Microsoft je zvanino predstavio poboljanje Windows NT serverske OS-platforme u formi Windows 2000 Server operativnog sistema. Serija je nosila zvanini naziv Windows 2000 i podrazumijevala je dvije osnovne verzije: Windows 2000 Professional - desktop OS i istovremeno klijent OS u Windows mrenom okruenju; Windows 2000 Server - server OS sa sljedeim verzijama: Windows Server Standard, Windows Advanced Server, Windows Datacenter Server.
Windows 2000 je najavljen kao operativni sistem koji je trebao kombinirati elemente stabilnosti, sigurnosti i zatite od Windowsa NT tehnologije s kompatibilnou Windows 9x-a. Sljedea tabela daje prikaz osnovnih karakteristika navedenih verzija 2000-ce:
Windows Professional
Desktop, Notebook 2 4GB NE 133 MHz Pentium 64MB RAM 1 GB HD
Windows Server
File, print, intranet, networking 4 4GB NE 133 MHz Pentium 256MB RAM 1 GB HD
Windows Advanced Server

Poslovne aplikacije, e-commerce 8 8GB DA 133 MHz Pentium 256MB RAM 1 GB HD
Windows Datacenter Server

OLTP, data warehouse, ISP, ASP 32 64GB DA Jo nije poznato
Osnovna namjena Max. broj procesora Podrana memorija Podrka klasteringa Minimalna Konfiguracija
Tabela 4.1. Verzije Windows 2000 familije operativnih sistema Moda najznaajnija novost koju je donio Windows 2000 Server operativni sistem je tehnologija nazvana Active Directory - Microsoftova zamjena za postojei Windows NT Server domain-controller sistem. Za manje lokalne mree koje koriste samo jedan domain, ova nova tehnologija nije od velikog znaaja. Meutim, za vee mree zasnovane na viestrukim domenima, Active Directory tehnologija predstavlja znaajno poboljanje.
213
Windows Server 2003

Nova verzija Windows server OS-a je zasnovana na poboljanoj Win2000 jezgri. Windows 2003 familija sistema uzima ono najbolje iz Win2000 tehnologije omoguavajui laku administraciju i koritenje. Takoer je vrlo bitno napomenti da sistem u sebi ima integrisanu podrku za Microsoft .NET platformu. .NET framework je integrisan u sistem ime se omoguava pokretanje novih ASP.NET Web aplikacija na IIS 6.0, podizanje novih i poboljanih Windows Share Point servisa, kao i itav niz drugih poboljanja efikasnosti u razvoju aplikacija.
Slika 4.58. Windows Server 2003 osnovni ekran Windows Server 2003 je sistem za viestruku namjenu. Mogunosti se razlikuju od verzije do verzije, ali ono to se dobije po defaultu, tj. bez dodatnih sofverskih instalacija je sljedei set servisa:

File i print server, Web server i Web application services, Mail server, Terminal server, Remote access i virtual private network (VPN) server,
214
Directory services, Domain Name System (DNS), Dynamic Host Configuration Protocol (DHCP) server, Windows Internet Naming Service (WINS), Streaming media server.
Na narednim slikama se moe vidjeti nain definiranja serverskih opcija. Slika Menage Your Server prikazuje centralno mjesto za izbor i konfiguriranje serverske role. Slika prikazuje Server u roli Application Server sa instaliranim IIS, ASP.NET, podrkom za Web Servise i XML.
Slika 4.59. Manage Your Server opcije Putem opcije Administrative Tools mogue je pristupiti skupini alata za sistemsku administraciju Windowsa 2003 i svih njegovih komponenata. Broj alata ovisi o instaliranoj verziji sistema tako da prikaz sa slike 4.60. moe da bude razliit.
215
Slika 4.60. Administrativni alati Windows 2003 Servera Od ove serverske verzije Windowsa, .NET Framework dolazi integrisan u sistem i nije potrebno da se naknadno instalira. Na taj nain server moe da pokree i hostira aplikacije pisane u nekom od .NET jezika. Trenutno ih ima vie od 20 (C#, Delphi.NET, VB.NET, C++, Cobol.NET itd). Naroite beneficije od ove integracije imat e oni koji namjeravaju hostirati svoje ili druge ASP.NET aplikacije. Windows Server 2003 je osnova nove Microsoftove .NET platforme. Pored ovog server operativnog sistema, druge dvije komponente .NET platforme su: Visual Studio .NET kao razvojno-aplikacijsko okruenje (platforma), skup serverskih aplikacija kao redefinirani BackOffice. Visual Studio .NET sadri sljedee razvojne alate: Visual Basic .NET, Visual C++ .NET, C# *.
*
Ovaj jezik je djelo Microsofta i predstavlja evoluciju C/C++ jezika, slian je Javi. Microsoft je nastojao objediniti snagu C++-a i jednostavnost Visual Basica.
216
Microsoft .NET serverski proizvodi su: Application Center, SQL Server, Exchange Server, BizTalk Server, Commerce Server, Content Management Server, Host Integration Server, Internet Security and Acceleration Server, Operation Manager, Project Server, Mobile Information Server, SharePoint Portal Server.
Windows Server System

Na poetku ovog poglavlja spomenuli smo BackOffice kao prvu verziju integriranog serverskog aplikacijskog okruenja koje je Microsoft kreirao neposredno nakon izdavanja Windows NT Servera. Ovaj integrirani set se s vremenom mijenjao i po nazivu i po sadraju, a dananja verzija je Windows Server System. Slika 4.61-a prikazuje koncept i sadraj ovog integriranog serverskog okruenja. Windows Server System predstavlja skup serverskih rjeenja koja se instaliraju na serverima na kojima radi Windows Server 2003 operativni sistem. Serverske aplikacije su podijeljene u tri kategorije:
operacijska infrastruktura (Operations Infractructure), aplikacijska infrastruktura (Application Infrastrucute), komunikacijsko-kolaboracijska infrastruktura (Information
Worker Infrastructure). Operacijska infrastruktura sadri:

Microsoft Internet Security and Acceleration (ISA) Server, Microsoft Systems Management Server, Microsoft Operations Manager, Microsoft Application Center.
217
Slika 4.61-a. Windows Server System Aplikacijska infrastruktura sadri sljedee podsisteme:

Microsoft SQL Server, Microsoft BizTalk Server, Microsoft Commerce Server, Microsoft Content Management Server, Microsoft Host Integration Server, Microsoft Speech Server.
218
Information Worker Infrastructure sadri sljedee proizvode:

Microsoft Exchange Server, Microsoft Office Live Communication Server, Microsoft Office SharePoint Portal Server.
Posebna varijanta serverskog sistema namijenjenog za mala i srednja preduzea (do 75 korisnika) je Windows Server 2003 for Small Business Server. Ovisno o verziji (Standard ili Premium), SBS 2003 sadri set serverskih aplikacija kao to su: Exchange (e-mail server), SQL Server (DBMS), ISA server (Internet, Security and Acceleration Server), Front Page 2003. Outlook 2003, Share Point Services itd.
Slika 4.61-b. Windows Server 2003 for Small Business server OpenVMS je server operativni sistem firme Digital, koja je od poetka 1998. godine u sastavu Compaqa, a danas je dio OS-programa firme HP. Smatra se jednim od najstabilnijih i najpouzdanijih server operativnih sistema te je stoga naao znaajnu primjenu u poslovnom i tehnikom kompjutingu. Procjenjuje se da je danas u svijetu instaliran na oko 450.000 sistema, sa vie od 10 miliona korisnika. Iako u svom OS programu Compaq ima i drugi server operativni sistem - Tru64Unix (prethodno Digital UNIX), prema podacima iz 1996. godine OpenVMS je bio instaliran na 40 % Digitalovih maina. Serveri ove firme podravaju i
219
Windows NT Server operativni sistem, dok je u novije vrijeme i Linux prihvaen kao jedna od etiri OS platforme pod kojima rade Compaqovi serveri. OpenVMS je razvijen prije skoro 30 godina i u poetku je bio kreiran sa ciljem da radi na Digitalovoj, tada novoj, maini VAX (Virtual Address eXtension), koja je predstavljala nasljednika popularnog sistema PDP-11. Glavni kreatori bili su David Cutler i Dick Hustvedt. Radi se o klasinom viezadanom i viekorisnikom operativnom sistemu koji se ve etvrt vijeka koristi za podrku tzv. business-critical aplikacija. S korisnikog aspekta, zasnovan je na vrlo monom i jednostavnom za koritenje DCL (Digital Command Language) command-line interfejsu, s tim da poev od verzije 6.1 OpenVMS podrava i GUI (Graphical User Interface) nain rada. Dodavanjem POSIX-standard komponente poetkom 90-ih godina, OpenVMS je dobio kompatibilnost sa UNIX aplikacijama. Podrava iroki spektar programskih jezika i programskih biblioteka, to ga ini pogodnom platformom za razvoj aplikacija. OpenVMS koristi DECnet mreni protokol, a dodavanjem TCP/IP protokola korisnicima se prua mogunost povezivanja na Internet, kao i povezivanje na druge platforme (UNIX, NT, itd.). OpenVMS radi na dvjema hardverskim platformama: VAX i Alpha sistemima. VAX sistemi su starijeg datuma, mada se i dalje nalaze u upotrebi, dok su Alpha serveri vrlo mone maine koje rade na Digitalovom RISC procesoru Alpha koji spada u red najbrih procesora danas. IBM MVS (OS/390, z/OS) je operativni sistem firme IBM koji je instaliran na veini IBM mainframe i server raunara. Pod ovim operativnim sistemom rade i mainframe sistemi firmi Amdahl i Hitachi, koje smo naveli u poglavlju o raunarskim konfiguracijama. Smatra se jednim od najsloenijih operativnih sistema ikada razvijenih. Prva verzija ovog operativnog sistema (OS/360) razvijena je jo 1964. godine, dok je dananji zvanini naziv OS/390 uveden 1995. godine. Poetkom 2002. godine, ovaj OS je ponovo redefiniran, razvijena je 64-bitna verzija koja nosi naziv z/OS. Pretpostavlja se da najvei procenat standardnih poslovnih aplikacija razvijenih u COBOL-u u posljednjih 30-ak godina radi pod ovim operativnim sistemom. Najnovija verzija MVS-a nazvana OS/390 dolazi sa UNIX korisnikim i aplikacijskim interfejsom tako da ga je mogue koristiti u dva moda: MVS i UNIX. Ova platforma je poznata i po DB2 - IBM-ovoj relacijskoj bazi.
220
IBM OS/400. OS/400 je operativni sistem koji radi na IBM-ovim mainama srednjeg ranga AS/400. Raspoloiv je iskljuivo na toj hardverskoj platformi. Procjenjuje se da ima vie od 25000 aplikacija, koje je uglavnom IBM razvio, a najpoznatije su DB2 (relacijska baza podataka), Lotus Notes (GroupWare), data warehousing sistemi, integrirani sistemi za podrku odluivanju, OLAP sistemi itd. Ima ugraen middleware za povezivanje s drugim platformama (Windows, DOS, MacOS, UNIX, OS/2). Razvojni alati su takoer rasploivi za ovu platformu. Namjera IBM-a je da sa ovim sistemima konkurira PC/Intel i UNIX serverima IBM OS/2 Warp Server. OS/2 Warp Server je jo jedan od operativnih sistema koje u svom programu ima IBM. Kao i Novell NetWare, radi iskljuivo na Intel platformi, s tim da i on podrava vie OS-a na client strani. Odlikuje ga mali broj aplikacija koje je uglavnom IBM razvio. Warp Server podrava SMP reim rada do 64 procesora. IBM ima razvijen aplikacijsko-razvojni set Software Development Kit za razvoj aplikacija u OS/2 okruenju. Kao i ostali mreni operativni sistemi, OS/2 Warp Server se moe korisititi kao: aplikacijski server, mreni operativni sistem, Sistem management server, server za backup, printer server, server za podrku remote rada.
Prije nekoliko godina IBM je obustavio daljnji razvoj ovog OS-a. HP-MPE/iX. MPE (Multi-Programming Executive) predstavlja viekorisniki operativni sistem koji je kreirao Hewlett-Packard poetkom 70-ih godina za klasu kompjutera HP 3000. Posljednja verzija ovog OS-a za standardni 3000 sistem je MPE V, uz napomenu da je HP prestao podravati ovu verziju krajem 1998. godine. Nova verzija ovog operativnog sistema, nazvana MPE/iX, uraena je za istu klasu raunarskih sistema, ali oni su ovog puta bazirani na RISC tehnologiji (HP-ov PA-RISC procesor). Nova verzija dolazi sa integriranim POSIX standardom - otuda dodatak iX, a u cilju kompatibilnosti sa UNIX okruenjem. Ova verzija ima hijerarhijski fajl sistem i podrava standardne UNIX funkcijske pozive.
221
Novell NetWare. NetWare je client/server operativni sistem koji je razvila firma Novell. Instalira se na fajl serveru i s njega kontrolira sve resurse i obradu podataka na itavoj lokalnoj mrei. Treba odmah napomenuti da je NetWare kao i Windows NT Server mreni operativni sistem, to znai da se uglavnom koristi za podrku radu raunarskih mrea. Novell NetWare je u teoriji i praksi operativnih sistema oznaen kao prvi pravi mreni operativni sistem. Procjenjuje se da ima oko 6000 aplikacija razvijenih za ovo okruenje. NetWare radi iskljuivo na Intel mainama, s tim da na client strani podrava sljedee platforme: DOS, Windows 3.x, Windows 9x, MacOS, OS/2. Najnovijom integracijom-kupovinom SuSE Linuxa, Novell je uinio znaajan korak ka integraciji sa Linux platformom. Novell NetWare serveri imaju reputaciju kao vrlo stabilne i pouzdane platforme. MacOS X Server. Mac OS X Server predstavlja prvi server operativni sistem firme Apple. Namjera Applea je da u izgradnji monog server operativnog sistema kombinuje sve dobre osobine UNIX-a i korisniki interfejs, odnosno jednostavnost u koritenju MacOS-a. MacOS X Server je operativni sistem koji se poeo isporuivati tek u 1999. godini, mada razvoj ovog OS-a traje ve nekoliko godina pod originalnim nazivom Rhapsody. Apple je planirao da ovaj novi OS radi na dvjema platformama: Intel Pentium i Apple/Motorola/IBM PowerPC, kao i to da ukljui i RTL za Windows okruenje (Run Time Libraries). Optimiziran je za modele Apple raunara Power Macintosh G3 i najnovije G4. Ostali mreni operativni sistemi U grupi ostalih spomenut emo jo dva mrena operativna sistema koji su se u posljednjih desetak godina koristili ili koriste u PC okruenjima: LANTastic (u poetku proizvod firme Artisoft, danas SpartaCom: www.spartacom.com) i Banyan VINES. Osnovna razlika u odnosu na Windows NT Server, Novell NetWare i IBM OS/2 Warp Server operativne sisteme je u tome to se radi o dominantno "peer-to-peer" mrenim operativnim sistemima, mada oni mogu ukljuivati i Windows NT Server kao dio mree. Koriste se u mrenim PC/Windows okruenjima za dijeljenje fajlova, aplikacija, printera, CD-ROM-ova, a podravaju sve Windows verzije (Windows 3.x, Windows 9x, Windows NT Server/Workstation), pa ak i DOS radne stanice. VINES podrava i Macintosh sisteme na klijent strani. Znaaj ovih OS-a opao je nakon ukljuivanja "peer-to-peer" mrenih svojstava u Windows, MacOS i OS/2 OS platforme.
222
5. Komunikacijska tehnologija i raunarske mree

5.1. Pojam komunikacija i komunikacijske tehnologije
Pojam "komunikacija", odnosno "komuniciranje", podrazumijeva razmjenu informacija izmeu poiljaoca i primaoca. Ova razmjena moe se ostvarivati u formi rijei, pisama, crtanja, pokreta ili drugih simbola koji se koriste za prezentiranje ideja s kojima elimo upoznati druge.* Podatkovne komunikacije (Data Communications) ili raunarske komunikacije (Computer Communications) podrazumijevaju elektronsku razmjenu podataka izmeu raunara, odnosno korisnika koji, u krajnjoj instanci, u veini sluajeva iniciraju tu razmjenu. Proces transmisije podataka odvija se izmeu dvaju ili vie raunarskih sistema posredstvom nekog od komunikcijskih medija i ureaja.
Slika 5.1. Osnovni model komuniciranja Izraz "telekomunikacije" (Telecommunications) generalno se odnosi na sve tipove komunikacija na duge razdaljine koji se ostvaruju koritenjem uobiajenih naina prenoenja. S obzirom da raunarske komunikacije takoer ukljuuju razmjenu podataka na daljinu, pojam telekomunikacija implicitno podrazumijeva i raunarsku komunikaciju. Mi emo se u
Postoje posebne naune discipline koje se nazivaju Teorija komunikacija i Teorija informacija, i koje se bave teorijskim aspektima informacija i komunikacija. Mi se u knjizi neemo detaljnije baviti ovim aspektima, poto je naglasak na komunikacijskoj tehnologiji kao komponenti informacijske tehnologije. 223
*
daljnjem tekstu pozabaviti raunarskim komunikacijama, odnosno komunikacijskom tehnologijom koja predstavlja njihov tehnoloki okvir.
5.2. Raunarske komunikacije

Osnovni cilj koritenja komunikacijske tehnologije u podruju obrade podataka sastoji se u omoguavanju efikasnog transfera podataka s jednog raunarskog sistema na drugi. Ako se problem posmatra s korisnikog nivoa, onda su podatkovne komunikacije bitne da bi se podrali sljedei zahtjevi korisnika: razmjena podataka i programa izmeu korisnika, transfer podataka i programa s jednog na drugi raunar, koritenje podataka, programa i raunarskih resursa (printer, fax, CD-ROM itd.) s drugih lokacija.
Prethodno navedena slika predstavlja osnovni model sistema komunikacija koji se moe primijeniti na podruju raunarskih komunikacija. Za njihovo potpunije razumijevanje neophodno je detaljnije obraditi tri glavne komponente modela: enkoder, komunikacijske medije, dekoder, kao i odreene komunikacijske standarde koji su bitni za efikasno komuniciranje, kako izmeu pojedinih komponenata modela, tako i izmeu poiljaoca i primaoca. Funkciju kanala u prijenosu poruke u raunarskoj komunikaciji obavljaju komunikacijski mediji, dok su za procese enkodiranja i dekodiranja odgovorni raznovrsni komunikacijski ureaji. Pod komunikacijskim medijima se uglavnom podrazumijevaju razne vrste kablova, mada, kako emo kasnije vidjeti, postoje i drugi oblici medija za prijenos podataka. Komunikacijski ureaji su najee eksternog karaktera, ali u odreenim sluajevima mogu biti i sastavni dijelovi raunara pa se ponekad nazivaju i komunikacijskim hardverom. Pored toga, postoje i odgovarajui komunikacijski standardi i protokoli koji predstavljaju osnovu raunarskog komuniciranja i koji mogu biti i u hardverskom i u softverskom obliku. I na kraju, onaj elemenat koji je bitan s korisnikog aspekta - komunikacijski softver kojim se korisnik slui da bi inicirao ili primio odgovarajue poruke.
224
Slika 5.2. Model komuniciranja u sluaju raunarskih komunikacija 5.3. Komunikacijski mediji Da bi podaci komunicirali od jedne lokacije do druge, potrebno je koristiti odreene forme komunikacijskih medija. Sa aspekta razmjene podataka izmeu raunarskih sistema, dva osnovna tipa signala koje takvi mediji mogu prenositi su analogni signali i digitalni signali. Analogni signali su kontinuirani talasi koji prenose informacije u formi talasa. Sistem radio i telefonskih komunikacija je klasian primjer analognih signala. Slika 5.3. Analogni signal Digitalni signali prenose informacije u formi jedinica ili nula upravo u onoj formi u kojoj centralna jedinica kod raunara obrauje podatke te su stoga veoma pogodni za prijenos podataka u raunarskim komunikacijama. Slika 5.4. Digitalni signal Komunikacijski medij ili medij za transmisiju predstavlja nosioca poruke u fizikom smislu izmeu poiljaoca i primaoca. To moe biti direktna veza izmeu dva raunara u kojoj se koristi samo jedan medij, a moe i kompleksna veza koja ukljuuje vie razliitih medija i komunikacijskih ureaja. Mediji za transmisiju mogu se klasificirati kao: voeni (guided) i nevoeni (non-guided).
225
Voeni mediji kablovski mediji Kod voenih medija prijenos se vri du fizikog puta. Primjeri voenih medija su svi komunikacijski mediji koji su bazirani na nekom sistemu kabliranja kao to su: twisted-pair kablovi, koaksijalni kablovi, optiki fiber kablovi.
Svi ovi sistemi kabliranja se koriste u povezivanju raunara na uskom lokalitetu. "Twisted-pair" kabal (upletene parice) je najee koriteni medij, kako za analogni, tako i za digitalni sistem komuniciranja. Sastoji se od dviju ili vie bakarnih ica koje su isprepletene unutar plastinog omotaa. Jeftiniji je od ostala dva sistema voenih medija, meutim, zbog odreenih ogranienja u sistemu povezivanja, instalacijski trokovi mogu znaajnije poveati ukupne izdatke za sam medij. Osjetljiviji je na elektromagnetske utjecaje indukcije iz okruenja nego ostala dva medija. U raunarskim komunikacijama, u tzv. lokalnim mreama (LAN), koristi se kao medij koji spaja mrene kartice umetnute u slotove raunara. Ima ogranienje u pogledu duine segmenta do 100 m. Koriste se u kombinaciji sa tzv. RJ-45 konektorima koji se postavljaju na krajevima kabla i pomou kojih se kabal umee u port mrene kartice.
Slika 5.5. Twisted-pair kabal

226
Koaksijalni kabal se takoer koristi u raunarskim komunikacijama, posebno u LAN okruenjima gdje, kao i twisted-pair, slui za povezivanje portova s mrenih kartica. Koristi se u kombinaciji sa tzv. T-konektorima pomou kojih se ostvaruje fizika veza kabla i mrene kartice. U pogledu izvedbe dolazi u dvjema osnovnim formama: "thin" (tanki) i "thick" (debeli). Prvi ima ogranienje u duini LAN-segmenta do 185 m, dok je kod drugog sistema ta duina 500m. Inae, to je medij koji se koristi za povezivanje TV antena, zatim u kablovskoj TV. Zove se koaksijalni zato to sadri jedan fiziki kanal koji nosi signal i koji je okruen drugim fizikim kanalom, ali od kojeg je odvojen izolacijskim slojem. Konektori pomou kojih se ovaj kabal spaja na komunikacijski medij (mrenu karticu) nazivaju se BNC konektori
Slika 5.6. Koaksijalni kabal
Slika 5.7. Povezivanje raunara koaksijalnim kablom i uloga T-konektora

227
Fiber-optiki kablovi sastoje se od velikog broja staklenih ili plastinih vlakana koja mogu prenositi podatke u formi svjetlosnih pulseva koji osiguravaju znatno veu brzinu i vei kapacitet prenoenja podataka. Pojedinani stakleni fiber (vlakno) nalik na kosu moe prenositi do 30.000 simultanih telefonskih poziva, kompariranih sa oko 5.500 poziva na standardnom metalnom koaksijalnom kablu. U principu, fiber optiki kablovi nisu podloni elektromagnetnim utjecajima.
Slika 5.8. Fiber optiki kabal Iako se ne radi o klasinim mrenim kablovima, u grupu tzv. voenih medija emo svrstati i kablove koji slue za povezivanje perifernih ureaja s raunarom: Paralelne i serijske komunikacije. Postoje dva osnovna tipa takvih komunikacija: paralelni i serijski. Prvi se uglavnom koristi za povezivanje printera na raunar i veza se uspostavlja preko tzv. paralelnog porta na raunaru, dok se drugi koristi za prikljuivanje mia i modema preko serijskog porta.
Slika 5.9. Paralelni i dva serijska porta

228
AppleTalk kablovi. Za povezivanje Apple Macintosh raunara se koristi poseban tip kablova koji je zasnovan na Appleovom Local Talk Cabling sistemu. Svi Apple Macintosh raunari dolaze sa ugraenim portom za povezivanje na ovakav tip mree, ustvari, za to se koristi Appleov printer port. Meutim, ako se eli povezivanje Apple Macintosh raunara u standardno Ethernet okruenje, onda se i na Apple raunarima moraju koristiti Ethernet mrene kartice. One se, slino kao i na PC mainama, umeu u odgovarajui slot na glavnoj ploi i nakon toga je Macintosh spreman za povezivanje u standardnu mreu i sa ostalim platformama kao to su PC raunari i UNIX radne stanice. Dakle, LocalTalk sistem kabliranja se koristi iskljuivo za povezivanje Macintosh raunara.
Slika 5.10. LocalTalk kablovi USB (Universal Serial Bus) predstavlja novu tehnologiju za povezivanje raunara i njegovih periferala koji postaje defacto standard. USB podrava brzinu prijenosa od 12 Mbit/s kod verzije 1.1, dok nova verzija USB protokola 2.0 ima mogunost prijenosa podataka na 480Mbit/s. IEEE 1394 (High Performance Serial Bus) je namijenjen prvenstveno povezivanju s raunarom tzv. processing-intensive periferala kao to su skeneri, digitalne kamere i ureaji za pohranjivanje podataka. IEEE 1394 tehnologija podrava brzine prijenosa do 400 Mbps, uz najavljene nove verzije s veim brzinama. Dvije najpopularnije implementacije ovog standarda protokola su: FireWire firme Apple i i.Link firme Sun. Oekivanja su da ovaj standard u potpunosti zamijeni klasine serijske, paralelne i SCSI interfejse.
229
Nevoeni mediji ili beine komunikacije Alternativa kablovima je beina komunikacija za koju se predvia da e biti znaajan, moda i glavni medij za komuniciranje u budunosti. Atmosfera je primjer tzv. nevoenih medija koji osiguravaju prostor za prijenos podataka elektromagnetnim talasima, pri emu nema klasinog voenja kao kod kablova. Mikrovalni sistemi su se prvi put znaajnije koristili za transmisiju vrlo visokih frekvencija radiosignala izmeu relejnih stanica. Mikrovalni sistemi su prilagoeni za telefonske prijenose na velikim razdaljinama jer generalno osiguravaju otprilike stostruki kapacitet prijenosa podataka po ici bez znaajnih napora potrebnih za voenje ili kupovinu ice. Tornjevi sa antenama se postavljaju na max. 50 km udaljenosti. Mikrovalne transmisije su podlone utjecajima iz okruenja za vrijeme vremenskih nepogoda. Iako se jo uvijek primjenjuju, mikrovalni komunikacijski sistemi za prijenos podataka na velikim udaljenostima se zamjenjuju satelitskim ili drugim komunikacijskim sistemima.
Sistem mikrovalnog komuniciranja na zemlji
Mikrovalna stanica
Slika 5.11. Mikrovalni sistemi Komunikacijski sateliti. Znaajan napredak sa aspekta brzine i kvaliteta prijenosa u podatkovnim komunikacijama na velike daljine ostvaren je posljednjih godina upotrebom komunikacijskih satelita. U orbiti se danas nalazi veliki broj satelita koji slue za prijenos, ne samo podataka, ve TV slike, govora itd. Komunikacija s takvim ureajima sa zemlje ostvaruje se pomou satelitskih antena (slika 5.12), koje se u podruju raunarskih komunikacija kombinuju s drugim ureajima (ruterima, modemima i sl.).
230
Slika 5.12. Satelitske komunikacije Prednosti satelitskih sistema komuniciranja su: Trokovi prijenosa podataka pomou satelita su isti bez obzira na razdaljinu izmeu poiljaoca i primaoca (njihovih stanica), ako su ove unutar istog satelitskog opsega. Trokovi satelitskog prijenosa podataka ostaju isti bez obzira na broj stanica koje primaju prijenos podataka. Satelitski sistemi imaju mogunost prijenosa velikih koliina podataka. Satelitski sistemi su eksterestrijalni, tj. izvan terena, to znai da nema potrebe za iskopavanjem kanala u zemlji kao kod klasinih sistema kabliranja. Prijenos podataka satelitskim kanalima prevazilazi politike granice, esto uz nikakve ili minimalne regulacije od vlada. Greke u prijenosu podataka satelitskim putem javljaju se po pravilu na principima sluajnih promjenjivih pa su statistike metode za otkrivanje i korekciju greaka pogodne za primjenu. Korisnici satelitskih komunikacija imaju visok stepen mobilnosti kod slanja i primanja poruka.
Nedostaci ovog naina prijenosa podataka su: Zbog velike udaljenosti izmedju zemlje i satelita u orbiti, uvijek postoji mogunost kanjenja signala (propagation delay) od otprilike etvrtine sekunde, to je ponekad, za odreene potrebe u prijenosu podataka, neprihvatljivo. Zbog ogranienja u pogledu teine sateliti mogu nositi relativno male koliine elektrine energije. Satelitski signali u principu nisu 100 postotno sigurni, zbog injenice da su raspoloivi svima unutar opsega satelita. Neke frekvencije koje se koriste kod satelitskih signala podlone su utjecaju loih vremenskih prilika, dok su neke osjetljive na mikrovalne signale koji se koriste na zemlji.
231
Tri osnovna modela satelita koji se koriste su: GEO (Geostationary Earth Orbit), MEO (Medium Earth Orbit), LEO (Low Earth Orbit), u zavisnosti od udaljenosti od zemlje, pokretljivosti, jaine, duine trajanja, broja instaliranih sistema, cijene itd. Globalni sistem pozicioniranja (Global Positioning System - GPS) je sistem koji koristi satelite za odreivanje pozicije korisnika na zemlji. Ovaj sistem je podran od 24 satelita koji se nalaze u orbiti. Sistem se ve koristi u komercijalne svrhe, uglavnom za navigaciju i pozicioniranje odreenih objekata (npr. kamiona). Radio. Radiotehnologija se takoer koristi u raunarskim komunikacijama za premoavanje odreenih udaljenosti gdje nije mogue postaviti direktne veze, kao i unutar ureda gdje se koristi za povezivanje raunara i periferne opreme ili raunara i lokalnih mrea. Sljedea slika prikazuje tri modela antena koje se koriste u lokalnom umreavanju za beino povezivanje Ethernet mrenih kartica (slika 5.13-a i 5.13-b) i modema (slika 5.13-c).
Slika 5.13. Radio antene za raunarske komunikacije
Slika 5.14. Sistem radioveze
232
Infracrveni zraci. Drugi popularni medij za beino raunarsko komuniciranje su infracrveni zraci iju primjenu moemo najee vidjeti kod televizijskih ili videorekorderskih daljinskih upravljaa. Kod raunara se ovaj sistem koristi za uspostavljanje komunikacija na kraim udaljenostima izmeu raunara i periferne opreme ili izmeu raunara i lokalnih mrea. Naprimjer, noviji modeli laserskih printera imaju ugraene senzore za ovakav tip pristupa. Cellularna tehnologija. Cellularna tehnologija ili tehnologija na kojoj su zasnovani mobilni telefoni je razvijena prvenstveno za osiguranje glasovne komunikacije pomou mobilnih i beinih telefona, ali se i ovaj sistem, takoer, moe koristiti za raunarske komunikacije, odnosno razmjenu podataka.
Slika 5.15. Cellularna (mobilna) tehnologija U ovom sistemu komuniciranja mobilni telefon komunicira s najbliom "cell" stanicom koja pokriva odreeno geografsko podruje. Svaka ova stanica je povezana na odreeni tzv. "master site" koji osigurava vezu na regularnu telefonsku mreu. Mobilni korisnici mogu koristiti mobilne telefone i sistem mobilne telefonije za transfer podataka na nain to raunar na kojem rade (obino je to notebook) povezuju na mreu pomou odgovarajue komunikacijske kartice koja preko mobilnog telefona omoguava transfer podataka sa notebooka. Izbor odgovarajueg komunikacijskog medija ovisi o vie faktora od kojih su najvaniji propusnost (brzina prijenosa) i cijena. Navedeni mediji imaju sljedee brzine prijenosa: Twisted-pair Sateliti Mikrotalasi Fiber-optiki kabal - do 100 Mbps - do 200 Mbps - do 200 Mbps - do 6 Tbps
233
5.4. Komunikacijski ureaji i komunikacijsko-mreni servisi Komunikacijski ureaji su ureaji koji se, uz komunikacijske medije, koriste u uspostavljanju komunikacijskih sistema za podatkovne komunikacije, odnosno za raunarske mree. Istovremeno, ovi ureaji, zajedno s pripadajuim komunikacijskim medijima, determiniraju karakter komunikacijsko-mrenih servisa kao platforme za podatkovne komunikacije. Komunikacijski ureaji se mogu podijeliti na tri skupine:
LAN ureaji, Internetworking ureaji, Ureaji za konekciju na Internet i tzv. remote access
konekciju. Modemi. S mrenim karticama modemi su najtipiniji predstavnici komunikacijskih ureaja. Oni konvertiraju digitalne signale iz raunara i transmisijskih stanica na jednom kraju, u analogne signale koji se mogu transmitirati putem obinih telefonskih linija. Modem na drugom kraju komunikacijske linije konvertira prispjele podatke iz analogne ponovo u digitalnu formu na terminalu primaocu ili raunaru. Konverzija iz digitalne u analognu formu zove se modulacija, a obrnuta - demodulacija. Modemi se uvijek koriste u paru. Stariji modemi imali su brzinu od 9,6; 14,4; 28,8; 33,6 Kbps, dok je dananji standard 56 Kbps.
Slika 5.16. Modemska veza Na sljedeoj slici je dato objanjenje tipa signala koji se koriste u modemskoj vezi:
234
Slika 5.17. Modemska veza objanjenje
Slika 5.18. Eksterni i interni modemi Interne modeme koji su u formi adapter kartica spajamo na nain da ih umetnemo u PCI slot na matinoj ploi, dok se eksterni modemi povezuju preko serijskog COM ili USB porta. Kablovski modemi (slika 5.19-a). Kablovski modemi predstavljaju novu tehnologiju novi tip komunikacijskih ureaja koji se mogu koristiti u podatkovnim komunikacijama, prije svega za tzv. remote access, dakle kao zamjena za standardni dial-up sistem konekcije. Imaju izgled slian standardnim modemima, a koriste se za povezivanje raunara (putem mrene kartice) na sistem kablovske TV. Imaju dva osnovna porta: Ethernet Port (za konekciju na Ethernet mrenu karticu) i Coaxial Port za
235
vezu na infrastrukturu kablovske TV. Ovi ureaji imaju dvije brzine transfera podataka: downstream i upstream (download i upload), pri emu je downstream brzina znatno vea. Teoretska mogunost downstream-a je 35Mbps, dok je brzina koja se postie u praksi oko 1,5 Mbps ili vie, to ovisi o brzini koju pruaju lokalni provajderi ovih usluga. Brzina upstreama je 128 Kbps, a ova razlika je prvenstveno zbog toga to je veina operacija koritenja WWW-a bazirana na downloadiranju raznih tipova fajlova.
Slika 5.19-a. Cable Modem xDSL modemi (Slika 5.19-b). Kao posebna vrsta modema, xDSL modemi (nazivaju se jo i xDSL transiveri) se koriste kod xDSL komunikacija. O ovoj tehnologiji e biti govora neto kasnije.
Slika 5.19-b. xDSL Modem ISDN ureaji. ISDN predstavlja komunikacijski sistem koji postojeu telefonsku mreu pretvara u digitalni sistem prijenosa podataka. ISDN servisi pruaju mogunost prijenosa ne samo govora, ve i podataka i videoinformacija. Podaci se prenose veom brzinom nego to je to sluaj kod klasinih modemskih veza, pri emu je mogu istovremeni prijenos podataka preko jednog kanala i telefonski razgovor preko drugog. ISDN prikljuci se realiziraju koritenjem postojee telefonske mree. Meutim, za razliku od analognog telefonskog PTT sistema, ISDN servis nije raspoloiv na svakoj PTT lokaciji. Da bi se mogla ostvariti ISDN veza iz neke firme ili privatne kue, lokalna telefonska centrala mora raspolagati
236
opremom potrebnom za podrku ISDN-a. Takoer, neophodan je tzv. ISDN adapter, interni ili eksterni, koji se, slino kao i modem povezuju na raunar.
Slika 5.20.ISDN veza Prvobitna ISDN tehnologija, tzv. Basic-rate ISDN je imala kapacitet od 64 Kbps, dok tzv. Primary-rate ISDN omoguava brzinu i do 1,5 Mbps. Ove dvije tehnologije spadaju u tzv. uskopojasni ISDN (Narrowband ISDN) koji koristi klasine bakarne linije. Nova generacija ISDN-a je tzv. irokopojasni ISDN (Broadband ISDN - B-ISDN) koji koristi fiber optiku tehnologiju. Mrene adapter kartice. Mrene adapter kartice (Network Adapter Cards ili Network Interface Cards) omoguavaju povezivanje raunara u lokalne raunarske mree. Fiziki se instaliraju tako to se umetnu u jedan od praznih slotova za proirenje na glavnoj ploi, dok se softverski dio instalacije obavlja instaliranjem drajvera s diskete koja obino dolazi uz karticu. Kod starijih modela mrenih kartica i starijih verzija operativnih sistema, softverska instalacija je u ne malom broju sluajeva predstavljala problem jer je trebalo konfigurirati nekoliko parametara kao to su: IRQ broj, I/O adresu, memorijsku adresu i sl. Nove mrene kartice koriste tzv. PNP-standard (Plug-and-Play), koji omoguava automatsko konfiguriranje kartice prilikom prvog narednog podizanja operativnog sistema pod kojim raunar radi. Noviji operativni sistemi podravaju ove standarde.
Slika 5.21. Mrena kartica (stariji model) i portovi za kablove

237
Slika 5.22. Mrena kartica sa samo jednim portom (UTP) kakva se danas najee koristi kod PC raunara Dva osnovna tipa slotova na PC-u koji se koriste za umetanje mrenih kartica su: ISA (Industry Standard Architecture) PCI (Peripheral Component Interconnect) uz PCMCIA model koji se koristi kod notebook raunara. U toku planiranja mree ili nabavke mrenih kartica i opreme, slijedee karakteristike se trebaju uzeti u obzir: vrsta mrenog medija koji se koristi (UTP ili BNC kabal, optiki kabal, itd.), brzina prijenosa podataka (10 Mbps, 100 Mbps, 1 Gbps, itd.), vrsta slota u koji se mogu instalirati (PCI, PCMCIA). Ruteri su komunikacijski ureaji koji determiniraju narednu taku na mrei na koju treba odreeni "data packet" poslati ka krajnjem odreditu. Ruteri se koriste u mrenim okruenjima u kojima egzistiraju dva ili vie razliitih mrenih protokola. Naprimjer, ruter je neophodno koristiti u situaciji ako u mrei koegzistiraju DECnet kao mrea koja podrava jedan ili vie Digital servera na koje su prikljueni terminali sa razliitih lokacija, i mrea PC-a koji rade pod Windows operativnim sistemom. Pored toga, u odreenim sluajevima je mogue izbjei koritenje fizikih ureaja za rutiranje, te se u tu svrhu mogu koristiti programi koji podravaju rutiranje izmeu dva mrena protokola. Primjer jednog takvog programa je "AppleTalk Router", softverski ruter koji omoguava povezivanje AppleTalk i Ethernet protokola. Ruteri se klasificiraju kao Lejer 3 ureaji tj. ureaji koji primarne zadatke obavljaju na mrenom lejeru OSI modela. Rad na lejeru 3 omoguava ruterima operacije odluivanja i preusmjeravanja podataka na osnovu
238
grupa mrenih adresa, umjesto individualnih lejer 2 adresa. Stoga su dvije glavne funkcije rutera: izbor puta (rute) paketa i njegovo preusmjeravanje na odgovarajui port. Podatke o mreama prikljuenim na pojedine interfejse ruter uva u tzv. ruting tabelama
Ruter firme RAD Slika 5.23. Ruteri
Ruter firme CISCO
Slika 5.24. Ruter u mrei (LAN-WAN okruenju)-a
239
Slika 5.25. Ruter u mrei c/s okruenju - b Repeater. Mreni signal postepeno slabi prostirui se mreom i nakon izvjesne duine preenog puta (kabla, medija) postaje neprepoznatljiv ostalim ureajima. Tako, naprimjer, maksimalna duina UTP5 kabla iznosi 100 metara. Signal je, znai, potrebno regenerirati, ne mijenjati informaciju koju nosi, nego ga samo pojaati i ponoviti (repeat ponavljati). Ureaji koji obnavljaju (pojaavaju i ponavljaju) mreni signal nazivaju se repeateri. Klasificirani su kao Lejer 1 ureaji jer djeluju samo na mreni signal, tj. sekvence bita ne traei nikakve druge informacije.
Slika 5.26. Repeater U novije vrijeme repeateri se rijetko koriste. Umjesto tih ureaja, sposobnost pojaavanja signala se ugrauje u savremene habove, svieve i koncentratore, tako da oni, pored svoje osnovne uloge, imaju i zadatak pojaavanja signala. Gateway predstavlja komunikacijski ureaj ili raunar koji predstavlja ulaznu taku na drugu mreu. Za razliku od brideva i rutera koji funkcioniraju na samo jednom nivou OSI modela, gejtveji prevode protokole s vie od jednog OSI nivoa. Upravo zbog te karakteristike
240
gejtveji se koriste za povezivanje razliitih kompjuterskih sistema koji koriste razliite komunikacijske protokole na vie OSI nivoa (npr. Novellov IPX, Appleov AppleTalk, IBM-ov SNA, kao i standardni TCP/IP protokol). Brid (Bridge) je komunikacijski ureaj koji se koristi za povezivanje lokalnih mrea koje rade pod istim protokolom (npr. Ethernet ili Token Ring).
Slika 5.27. Brid
Slika 5.28. Segmentiranje mree pomou brida Brid radi na drugom - "data-link" nivou OSI mrenog standarda (jedan nivo ispod rutera). Ponekad se kombinuje s ruterom u jedan ureaj koji se naziva "brouter". Moe se konstatirati da bridevi segmentiraju mreu i fiziki povezuju pojedine segmente mree. Filtriranje mrenog saobraaja se vri na Data Link nivou, zbog ega se i nazivaju Lejer 2 ureajima. Hab (Hub) je ureaj koji slui u funkciji konvergencijskog mjesta na koje se prikljuuju kablovi s vie raunara i s kojeg se podaci usmjeravaju ka drugim ureajima u mrenoj topologiji. Hab sa slike ima 24 UTP porta i moe posluiti za prikljuivanje do 24 raunara u jednom segmentu lokalne mree, npr. jedan ured ili raunarska laboratorija. U tom sluaju Hab s jednim izlaznim portom (kablom) obezbjeuje vezu ka drugim segmentima u horizontalnoj i vertikalnoj strukturi mree. Habovi, poput
241
repeatera, regeneriraju mreni signal na nivou bita za vei broj hostova (4, 8, 24) zbog ega su poznati i kao multiport repeateri. Regenerirani signal se dalje emitira na sve hab portove. Kako se aktivnost habova odvija samo na fizikom lejeru, OSI mrenog modela smatraju se Lejer 1 ureajima. Habovi obezbjeuju i dodatnu pouzdanost mree jer u sluaju neispravnosti jednog od prikljuenih kablova ne dozvoljavaju ometanje rada ostatka mree. Habovi se mogu klasificirati kao: aktivni ili pasivni i inteligentni ili "glupi". Veina modernih habova su aktivni tj. habovi koji koriste sopstveno napajanje elektrinom energijom za regeneraciju signala. Pasivni habovi ne regeneriraju signal nego ga dijele korisnicima dozvoljavajui im samo fiziki pristup mrenom segmentu. Inteligentni habovi imaju konzolne portove kako bi mogli biti programirani za neke jednostavnije zadatke upravljanja mrenim saobraajem. "Glupi" habovi nemaju mogunost upravljanja ve samo regeneriraju signal i emitiraju ga po svim portovima.
Slika 5.29. Hab sa 24 UTP porta firme HP Svi (Switch) je ureaj dosta slian habu i koristi se u lokalnim mreama u kombinaciji s habovima, a u funkciji ureaja vieg nivoa, koji ima zadatak da usmjerava podatke prema pojedinim konvergencijskim takama. Nije neophodan za manje lokalne mree, ali kod veih LAN-ova poveava njihove performanse. Svievi ili tzv. multi-port bridevi su Lejer 2 ureaji koji vre filtriranje tj. usmjeravanje mrenog saobraaja. Podaci se usmjeravaju samo na onaj port na koji je prikljuen host kome su podaci namijenjeni.
Slika 5.30. Svi firme HP
242
Slika 5.31. Uloga svia i haba u LAN mrei Transiver (transmitter/receiver odailja/prijemnik) slui za konvertiranje izmeu dva razliita porta. Naprimjer, ako je sistem kabliranja baziran na twisted-pair kablovima koji koriste UTP port, a odreeni raunari imaju kartice sa BNC portom, onda se koristi transiver za povezivanje takvih raunara na twisted-pair sistem kabliranja. Takoer, ako se koriste habovi koji obino dolaze sa UTP portovima, onda se transiveri koriste za povezivanje raunara sa non-UTP mrenim karticama na te habove. Na slici 5.32 prikazan je transiver koji slui za povezivanje izmeu segmenta mree koja koristi "thick" koaksijalni kabal i onog dijela koji je baziran na "twisted-pair" sistemu, dok je na slici 5.33 dat transiver koji konvertira USB u UTP sistem kabliranja. Transciver se smatra Lejer 1 ureajem jer vri samo konverziju fizikog signala jednog tipa u drugi.
Slika 5.32. Transiver za konverziju UTP-BNC
Slika 5.33. Transiver za konverziju USB-UTP

243
Multiplekser je komunikacijski procesor (ureaj) koji omoguava pojedinanom komunikacijskom kanalu simultano prenoenje transmisija s mnogih terminala. Ureaji poznati kao koncentratori i kontroleri imaju inteligentni mikroprocesor koji pohranjuje komunikacijske programe i "buffer" skladite. Koncentratori koncentriraju mnoge linije spore brzine u linije visoke brzine kroz primjenu "buffer" skladita i takoer usmjeravaju podatke na odgovarajuu destinaciju. Kontroleri veu grupe terminala ili drugih ureaja s komunikacijskim kanalom. "Front-end" procesor je tipino mikroraunar odreen za rukovanje kontrolnim funkcijama kod podatkovnih komunikacija za velike mainframe raunarske sisteme. "Private branch exchange" - PBX je komunikacijski procesor koji se koristi kao ureaj za sviiranje izmeu telefonskih linija unutar radnog prostora i glavnih telefonskih linija lokalne telefonske kompanije.
Slika 5.34. Multiplekser
Slika 5.35. FLM Multiplekser koji se koristi za povezivanje PC-a na fiberoptiku mreu Ostali komunikacijski ureaji koji se koriste u poslovnom kompjutingu Pametne kartice (Smart Cards) Pametna kartica je plastina kartica veliine kreditne kartice sa umetnutim mikroipom koji moe obraivati podatke. Moe se koristiti u vie razliitih modaliteta: kartice za memoriranje odreene vrijednosti, beskontaktne kartice i kartice s integriranim krugovima (ICC). IT industriji su najinteresantnije ICC kartice s obzirom da one mogu izvoditi sofisticirane operacije, ukljuujui potpisivanje i izmjenu kljueva.
244
Kartice se mogu podijeliti u tri grupe: kontaktne, beskontaktne i kombinirane. Svaka od tih grupa dalje se moe podijeliti s obzirom na veliinu i tip memorije te prisutnost procesora koji kartici daje atribut pametna. Razlikuju se sljedei tipovi pametnih kartica: Pasivne kartice. Iako ove kartice ne sadre ip, iz historijskih razloga ubrajaju se u tu grupu, jer se smatraju prethodnicom savremenih pametnih kartica. Trenutno su najrairenije magnetne kartice s magnetnom trakom na zadnjoj strani koja moe pohraniti oko 200 bajta podataka. Memorijske kartice. Memorijske kartice ne sadre procesor i zato ne mogu dinamino obraivati podatke. S obzirom na vrstu memorije, razlikujemo tri tipa memorijskih pametnih kartica:

kartice sa obinom memorijom - namijenjene su uglavnom pohranjivanju podataka; kartice sa zatienom ili dijeljenom memorijom - kartice koje imaju ugraene logike veze pomou kojih nadziru pristup do podataka; kartice sa pohranjenom vrijednou - namijenjene su pohranjivanju odreenih vrijednosti - za jednokratnu ili viekratnu upotrebu. Tipian primjer takvih kartica su telefonske kartice.
Mikroprocesorske kartice. Ovaj tip pametnih kartica ukljuuje CPU, RAM, ROM, EEPROM. Posjeduju i operativni sistem koji je obino pohranjen unutar ROM-a, dok je veina podataka storirana unutar EEPROM-a. Odnos memorijskih veliina dat je u sljedeoj tabeli:
RAM EEPROM ROM Interface 256 bajta - 1 KB 1 - 16 KB 6 - 24 KB 9600bps
Microprocesor 8-bitni sa brzinom od 5 MHz
Kod pametnih kartica koriste se uglavnom dva operativna sistema: JavaCard i MULTOS. MULTOS (Multiple Operating System) je OS koji omoguava da se vie aplikacijskih programa instalira na smart karticu s tim da OS svaki program dri izoliran u odnosu na ostale aplikacije.
245
Slika 5.36. MULTOS operativni sistem Sa aspekta primjene, moe se rei da se najvei broj smart kartica upotrebljava u telekomunikacijama. Posljednjih godina primjetna je ira upotreba u zdravstvu i bankarstvu. Pametne kartice se upotrebljavaju i za zatitu televizijskih programa. U bankarstvu se upotrebljavaju magnetne kartice u obliku bankomatnih ili kreditnih kartica. Dok se bankomatne kartice upotrebljavaju za plaanje odmah, a kreditne za odgoeno plaanje, elektronski novanici su pretplatniki. To znai da prilikom izdavanja kartica sadri neki iznos, koji se pri svakoj kupovini smanji. U veini sluajeva koriste se mehanizmi slini onim na telefonskim karticama. Potreba za pametnim karticama se ukazuje i pri sigurnim elektronskim transakcijama. Grupa proizvoaa koja ukljuuje Visu i Master-Card razvila je standard SET (Secure Electronic Transactions), koji omoguava autentifikaciju i cjelovitost transakcije s kreditnim karticama. Ureaji za transformaciju sadraja Razvoj komunikacijske i informacijske tehnologije su usko povezani na nain da jedan drugog potiu, odnosno doprinose razvoju kvalitetno novih rjeenja. Jedan takav primjer su tzv. ureaji za transformaciju sadraja (Content Transformation Engine CTE) ureaji koji se koriste za konverziju sadraja standardnih web formata (HTML, XML) u format prilagodljiv za beine ureaje kao to su IP telefoni, GSM ureaji i sl. (slika 5.37).
Slika 5.37. Konverzija formata: wired - wireless

246
Jedan takav ureaj je Ciscov Content Transformation Engine (CTE) koji je predstavljen na slici 5.38.
Slika 5.38. Cisco ureaj za transformaciju sadraja - CTE1400 Ovdje se radi o dvjema vrstama protokola koje CTE ureaj treba da konvertira. a) Protokoli koji ovise o raunarskim ureajima (Device-based protocols): Desktop raunari: HTTP-HTML Pocket PC ureaji: HTML Palm ureaji: Clipped HTML RIM pageri: Clipped HTML Beini telefoni: cHTML, HDML, WML IP telefoni: XML itd. b) Aplikacijski-orijentirani protokoli: Internet tehnologija: TCP/IP E-mail messaging tehnologija: SMTP Web tehnologija: HTTP, HTML, Clipped HTML, cHTML, HDML, WML, XML Mobilni kompjuting: WAP, WML, XML itd.
247
5.5. Komunikacijski standardi i protokoli OSI model U sistemu raunarskih komunikacija ureaji koji komuniciraju jedni s drugima moraju koristiti isti jezik i primjenjivati ista pravila, drugim rijeima, moraju postojati posebni mehanizmi koji e osiguravati da se podaci poslani sa jednog ureaja na drugi transmitiraju bez greaka. U tom smislu je 1983. godine kreiran tzv. OSI model (Open Systems Interconnection) od strane glavnih telekomunikacijskih kompanija. On propisuje sedam funkcionalnih nivoa (layers) od kojih svaki predstavlja zaseban skup zadataka u funkciji prijenosa podataka. Svaka poruka poslana s jednog raunara ka drugom mora proi ove nivoe, kako u postupku slanja, tako i prijema poruke.
Slika 5.39. OSI nivoi (slojevi) Funkcije svakog od nivoa su: Nivo 7. Aplikacijski (Application Layer): Aplikacija koju korisnik koristi za komuniciranje, npr. softver za e-mail, fajl transfer i sl. Nivo 6. Prezentacijski (Presentation Layer): Slui za konverziju podataka za upotrebu od strane nivoa 7, mrenu sigurnost, fajl transfer i funkcije formatiranja. Osigurava
248
takoer konverziju izmeu razliitih raunara koji koriste razliite formate. Nivo 5. Sesija (Session Layer): Zadatak mu je upravljanje mreom. Korisnici komuniciraju direktno sa ovim nivoom, koji moe verificirati logiranje i pasvord, moe nadgledati koritenje sistema. Osigurava mrenim aplikacijama metod za ponovno pokretanje transmisije podataka ako je trenutno veza izgubljena. Nivo 4. Transport (Transport Layer): Primarno se bavi uoavanjem greaka u transferu i njihovim otklanjanjem. Nivo 3. Mrea (Network Layer): Definira protokole koje koriste mreni operativni sistemi za ostvarenje osnovnih komunikacija. Na ovom nivou operiraju ruteri kao komunikacijski ureaji. Funkcije mrenog lejera su: biranje najbolje putanje za prijenos podataka izmeu dviju lokacija na mrei (u smislu najbre, najmanje zauzete), rutiranje (routing) i logiko adresiranje mree (npr. IP adresiranje). Lejer 3 protokol podatkovne jedinice su paketi. Nivo 2. Data Link (Data Link Layer): Nivo 2 kreira skup pravila koje poiljalac i primalac moraju potovati da bi ostvarili komunikaciju. Podrava softverske drajvere koji dolaze s mrenim karticama i koji se instaliraju na raunar. Na ovom nivou funkcioniraju bridevi kao komunikacijski ureaji. Data Link nivo osigurava pouzdan prijenos informacija kroz fiziki link. Vaniji zadaci Data Link lejera su fiziko adresiranje mree, kontrola pristupa fizikom mediju (linku), notifikacija greaka koje se mogu pojaviti u prijenosu podataka organiziranih u PDU1 jedinice nazvane frameovi. Nivo 1. Fiziki (Physical Layer): Na lejeru 1 podaci se dekodiraju u fiziki signal i transmituju kao dekodirani bitovi. Na ovom nivou raunar ostvaruje vezu s mrenom karticom. Fiziki lejer obavlja prijenos informacija s viih lejera na fiziki medij (bakarnu icu, optiki kabl, zrak kao medij za prijenos elektromagnetnih talasa) u obliku odgovarajuih signala (varijacija vrijednosti napona, impulsa svjetlosti, EM talasa odreene talasne duine itd.) koji predstavljaju sekvence bita (nula i jedinica).
Veinom navedenih nivoa upravlja mreni operativni sistem, odnosno mrena komponenta operativnog sistema pod kojim raunar radi. To su sljedei nivoi: mreni, transportni, sesijski, prezentacijski, kao i dijelovi "Data link" i aplikacijskog nivoa. Fiziki nivo i vei dio "Data link" nivoa
249
OSI modela pokriva komunikacijski ureaj, npr. mrena kartica, dok veinu aplikacijskog nivoa ine komunikacijske aplikacije kao to su: email, telnet, ftp itd. Nivoi OSI modela su implementirani preko odgovarajuih hardversko-softverskih protokola. Na sljedeoj slici su dati primjeri implementacija pojedinih OSI nivoa.
Slika 5.40. OSI nivoi Osnovni moduli i primjeri protokola Nain implementacije odreenih informacija na razliitim OSI nivoima najbolje se moe vidjeti na primjeru Internet adrese odreenog raunara. Sljedea slika daje prikaz formata te adrese na tri razliita OSI nivoa: Data Link, mreni i aplikacijski.
Slika 5.41. Tipovi softvera i adresa na razliitim OSI nivoima
250
Brzina prijenosa Brzina prijenosa podataka u raunarskim komunikacijama izraava se u bitima u sekundi (bits per second) i oznaava broj bita koji se moe transferirati u sekundi. Ovaj termin se obino poistovjeuje s terminom bod u sekundi (baud), to nije korektno, jer potonja mjera predstavlja broj promjena stanja digitalnog signala u sekundi. Kod starijih modema ove dvije jedinice mjere su bile identine jer je modem prenosio jedan bit u jedinici vremena. Bod se inae najprije koristio za mjerenje brzine prijenosa telegrafa, a dobio je ime po francuskom inenjeru Baudotu. Vee jedinice su Kbps (kilobita u sekundi) i Mbps (megabita u sekundi). Naprimjer, paralelni kablovi koji slue za povezivanje printera transferiraju podatke na 1200 ili 2400 bita u sekundi, za razliku od serijskih veza koje komuniciraju na brzinama od 300 do 19.200 bita u sekundi. U tekstu koji slijedi, u kontekstu razliitih hardverskih protokola za prijenos podataka u okviru raunarskih mrea, date su i brzine koje ih karakteriziraju.
251
5.6. Raunarske mree

Raunarska mrea se moe definirati kao sistem za raunarsko komuniciranje koji povezuje dva ili vie raunara i perifernih ureaja. Komunikacijska tehnologija o kojoj smo prethodno govorili predstavlja osnovu za povezivanje raunara u raunarske mree. Ciljevi raunarskog umreavanja su sljedei: dijeljenje fajlova i programa, dijeljenje hardverskih resursa raunara (disk, CD-ROM, DAT traka itd.), dijeljenje printera, centralizirano upravljanje resursima koji su u mrei, efikasniji rad u grupama itd.
Raunari se mogu povezivati u raunarske mree na vie naina ovisno o komunikacijskim medijima i ureajima koji se koriste, veliini podruja na kojem se mrea uspostavlja, vrsti raunara i periferala koji se uvezuju itd.
Slika 5.42. Tipina mrea u client-server arhitekturi
252
Prva klasifikacija raunarskih mrea vri se na osnovu lokaliteta (veliine podruja) s kojeg se raunari povezuju. U tom sluaju se govori o tri tipa mrea: lokalne mree (Local Area Networks - LAN), rasprostranjene mree (Wide Area Networks - WAN), globalna mrea Internet.
Postoji i pristup koji rasprostranjene mree dijeli na nekoliko tipinih konfiguracija: kampus mree, koje obuhvataju vie zgrada unutar jednog kampusa ili industrijskog parka; metropolske mree (Metropolitan Area Network - MAN) predstavljaju mree koje se prostiru na itave gradske konglomeracije, pa ak i preko njih; mree poslovnih sistema - mree koje meusobno veu sve raunarske sisteme unutar nekog poslovnog sistema, neovisno o platformi raunarskog sistema, operativnog sistema, komunikacijskim protokolima i geografskim lokacijama.
Bez obzira na tip, raunarska mrea se, slino kao i raunarski sistem, sastoji od hardverskog i softverskog dijela, odnosno: raunara, komunikacijskih medija, komunikacijskih ureaja, softvera (sistemskog i aplikativnog).
Softverska komponenta ukljuuje mreni operativni sistem, komunikacijske protokole, drajvere mrenih kartica i sl. Na ovaj nain se jedna raunarska mrea moe smatrati raunarskim sistemom u irem smislu. Lokalne mree Lokalna mrea (LAN) je skup raunara direktno vezanih jedni za druge, na jednom uskom lokalitetu. LAN mrea povezuje raunare koritenjem komunikacijskih kablova i mrenih kartica koje se, kako smo vidjeli, postavljaju u prazne slotove matine ploe raunara. to se kabliranja tie, ovisno o eljenim performansama i raspoloivim materijalnim
253
sredstvima, moe se koristiti svaki od navedenih sistema: "twisted-pair", koaksijalni, fiber optiki, a ako se radi iskljuivo o Apple Macintosh raunarima, onda se koristi Local Talk sistem kabliranja. Tako se moe rei da se LAN hardver sastoji od raunara, komunikacijskih linija, mrene kartice i periferne opreme. Mreno okruenje definira mreni operativni sistem (NOS) i protokole koji osiguravaju komunikaciju i mrene usluge.
Slika 5.43. Tipina LAN mrea Mrena topologija. Mrena topologija se odnosi na fiziko i logiko ureenje raunara unutar mree. Svaki fiziki elemenat mree se obino naziva vor (node), to moe biti bilo koji ureaj na mrei koji moe da razmjenjuje podatke s drugim mrenim vorovima. Postoje tri osnovne mrene topologije: Bus (Bus) Prsten (Ring) Zvijezda (Star)
U Bus topologiji vorovi su organizirani du komunikacijskog kabla, sa mogunou dodavanja vorova. Obino se koristi kod povezivanja raunara koaksijalnim kablom pri emu se veza izmeu kabla i raunara ostvaruje pomou tzv. "T" konektora, dok je na krajevima neophodno staviti tzv. terminatore. U prstenastoj topologiji vorovi su povezani u krug, dok zvjezdasta mrea ima centralni vor za koji se veu svi drugi vorovi pojedinanim vezama.
254
Slika 5.44. LAN topologije U novije vrijeme se za lokalno umreavanje uglavnom koristi twisted-pair sistem kabliranja i hab kao komunikacijski ureaj.
Slika 5.45. Hab u lokalnoj UTP mrei
255
Ovisno o karakteristikama lokacije i zahtjevima korisnika, kabliranje mree se moe uraditi i na nain da se neposredno kod vora (raunara), na zidu ili na podu, ugradi UTP prikljuak, slino telefonskom prikljuku, pri emu se raunar povezuje na taj prikljuak. Od tako postavljenih prikljuaka kablovi se posebnim kanalima vode do centralnog kontrolnog panela gdje se mogu smjestiti habovi, svievi i ostali neophodni komunikacijski ureaji. Sljedea slika prikazuje mogunost kombiniranja koaksijalnog i twistedpair sistema kabliranja. Twisted-pair kablovi se u ovom sluaju koriste za povezivanje mrene kartice s raunara i haba, dok se koaksijalni kabal koristi za daljnje povezivanje habova.
Slika 5.46. Kombinacija koaksijalnog i twisted-pair kabla Beine LAN mree (Wireless LANs) Beine (Wireless) lokalne mree prenose podatke kroz zrak putem sistema radiofrekvencija. U posljedenjih nekoliko godina izraeno je i uvedeno nekoliko standarda na podruju LAN beinog komuniciranja, kao to su: 802.11b ili Wi-Fi standard za wireless ureaje s brzinom od 11 Mbps, 802.11a (54 Mbps), 802.11g (54 Mbps)*, 802.15 ili Bluetooth s brzinom transfera podataka od 1 Mbps. IEEE 802.11b koji se jo naziva wireless Ethernet je danas dominantni WLAN standard. Sistem komuniciranja se bazira na sljedeem principu: Svaki raunar koji je lan WLAN mree posjeduje tzv. beini mreni adapter (wireless NIC) koji ima zadatak da transmituje radiosignale ka tzv. access pointu (AP).
Tokom 2007. godine oekuje se usvajanje standarda 802.11n sa max. brzinom od 540Mbps. 256
*
WLAN mreni pristup (komunikacija) odvija se putem ureaja koji se nazivaju pristupne take (access points AP).
Slika 5.47. Wireless Ethernet access point Tzv. Bluetooth standard (oznaen kao IEEE 802.15) omoguava sistem beinog komuniciranja za male personalne mree s brzinom prijenosa podataka od 1 Mbps. Radi se o malim i jeftinim ureajima koji su kreirani za osiguranje sistema beinog komuniciranja izmeu raunarskih ureaja kao to su: tastatura, mi, PDA ureaji i sl. Bluetooth mrea se naziva jo i piconet, a sistem komuniciranja se bazira na tzv. principu master-slave ureaja, pri emu slave ureaji ne komuniciraju direktno. Wireless LAN mree su postale popularne zato to: eliminiraju sistem kabliranja, uz omoguavanje pristupa mrei sa razliitih lokacija; omoguavaju kompjuting za mobilne korisnike s razliitih lokacija u ofisima; omoguavaju laki pristup informacijama u odreenim situacijama gdje je mobilni kompjuting od posebnog znaaja kao to su npr. aerodromi, bolnice i sl.
257
Rasprostranjene mree Rasprostranjene mree (WAN) predstavljaju kombinaciju dviju ili vie lokalnih mrea povezanih komunikacijskim medijima i ureajima. Naprimjer, jedan poslovni sistem koji ima pogone ili urede na razliitim lokacijama moe imati WAN mreu kao to je prikazano na slici 5.48.
Slika 5.48. Primjer WAN mree U navedenom primjeru firma X je organizirala poslovanje na tri lokacije: Sarajevo, Tuzla i Mostar. Raunari na ovim lokacijama su povezani u lokalne mree koje se potom kroz sistem iznajmljenih linija od 64 Kbps, povezuju u rasprostranjenu mreu. Iznajmljena linija propusnosti 64Kbps je samo jedna mogunost, to moe biti X-25 linija, ISDN linija, T1, T3, ATM itd., ovisno o razvijenosti komunikacijskih servisa koje prua PTT. Takoer, odreeni oblik WAN-a je mogue uspostaviti i na gradskim lokalitetima u navedenom primjeru. Naprimjer, firma X moe imati predstavnitvo (ured) u centru Mostara, a skladite u Biu polju. U tom sluaju, lokalitet Mostara takoer razvija odreenu WAN infrastrukturu pri emu veza od Sarajeva do Mostara ostaje 64Kbps, dok je veza od mostarskog predstavnitva do skladita postavljena na X-25 protokolu. Dakle, postoji vie moguih kombinacija, i sve ovisi o eljenoj brzini prijenosa, materijalnih sredstava firme, kao i pokrivenosti odreenih geografskih podruja odreenim komunikacijskim linijama. Na sljedeoj slici je dat takoer primjer WAN mree s vie detalja vezanih za konkretne komunikacijske medije i ureaje (ruter, brid, hab) i internetworking tehnologije (FDDI, T1).
258
Slika 5.49. Tipina WAN mrea Internet Internet je globalna raunarska mrea. Osnova internet mree je TCP/IP protokol (Transmission Control Protocol - Internet Protocol) koji predstavlja standardni protokol za povezivanje raunara razliitih konfiguracija, kao i proizvoaa operativnih sistema. Svaki host (raunar) na Internetu ima jedinstvenu IP adresu koja sadri etiri troznamenkasta broja odvojena takama: XXX.XXX.XXX.XXX. Primjer takve adrese je 193.140.207.114, pri emu, ovisno o tipu klase koji se koristi (A, B, ili C) jedan dio slui za identifikaciju mree, a drugi za identifikaciju raunara. U navedenom primjeru, poto se radi o "C" klasi, prva tri troznamenkasta broja (193.140.207) oznaavaju mreu, dok etvrti broj (114) identificira raunar. Svaki od etiri broja moe imati vrijednost od 0 do 255. Ovaj sistem oznaavanja Internet adresa poznat je pod nazivom IPv4, a uveden je u poetku Internet ere i omoguava ukupno 4,3 milijarde moguih adresa. U poetku je to izgledao sasvim pristojan broj vie nego dovoljan za potencijalni broj raunara kojima bi te adrese bile dodjeljivane. Meutim, u posljednjih nekoliko godina, sa
259
stalno rastuim brojem raunara na Internetu, kao i drugih kompjuting ureaja s pristupom Internetu, ovaj sistem oznaavanja postaje nedovoljan pa je ve 1994. godine Internet Engineering Task Force (IETF) zaduen da predloi novi standard koji e podrati vei broj raunara na globalnoj mrei. Tako je kreiran standard IPv6 sistem koji umjesto postojeeg 32-bitnog koristi 128-bitni sistem (emu) adresiranja. Umjesto etiri osmobitna broja (u binarnoj notaciji), nova ema koristi osam etverodigitnih brojeva u heksadecimalnoj notaciji. Primjer IPv6 Internet adrese je: 2EG3.0000.1323.0000.6HE2.CDDE.2546.AB76. Ovaj novi sistem adresiranja podrava znatno vei broj adresa (taj broj iznosi 2128 ili prevedeno na standardni brojani izraz to je: 340,282,366,920,938,463,463,374,607,431,768,211,456 matematiki moguih adresa, odnosno 296 puta vie nego sadanji sistem). Da bi se moglo efikasno rukovati tako velikim brojem Internet adresa, ak i kod postojeeg sistema kodiranja taj broj je 4,3 milijarde, jo 1984. godine definiran je koncept Domain Name System (Domain Name Server) koji kao specifina baza podataka ima zadatak uparivanja svakog IP broja i imena raunara koje definira korisnik. 5.7. Mreni softver - sistemski Komunikacijska tehnologija i njena primjena u okviru raunarskih mrea ne bi bila mogua bez odgovarajueg softvera. Ovaj softver se takoer moe podijeliti na dvije grupe: osnovni ili sistemski softver i aplikacijski softver. Mi emo u okviru ovog poglavlja samo naznaiti ovu podjelu, s obzirom da smo o operativnim sistemima ve govorili i naznaili koji od njih se primjenjuju u mrenim okruenjima. O komunikacijskom aplikativnom softveru e vie biti rijei neto kasnije. Mreni operativni sistemi Mreno okruenje je definirano mrenim operativnim sistemom (Network Operating System - NOS) i protokolima koji osiguravaju komunikaciju i mrene usluge. U poglavlju o operativnim sistemima rekli smo da postoje dva osnovna tipa mrenih operativnih sistema: "peer-to-peer" mreni operativni sistem "client/server" mreni operativni sistem
260
"Peert-to-peer" mreno okruenje (slika 5.50) podrazumijeva da svi sistemi u mrei imaju isti status. Niti jedan sistem nije podreen drugome. Omoguava dijeljenje podataka, programa, hardverskih ureaja i periferala.
Slika 5.50. "Peer-to-peer" mreno okruenje Kod "client/server" mrenog operativnog sistema (slika 5.51) postoje dva tipa, u odnosu na karakter servera: dodijeljeni (dedicated) i nedodijeljeni (non-dedicated).
Slika 5.51. "Client/server" mreno okruenje Softverski protokoli kod mrenih operativnih sistema Mreni operativni sistemi omoguavaju razmjenu podataka izmeu raunara povezanih u mreu. Svaki pojedinani mreni operativni sistem ima izgraen sistem transfera podataka preko odgovarajuih modula (protokola) u odnosu na OSI model. U tom smislu su najvaniji sljedei
261
protokoli: transportni, mreni i aplikacijski. U nastavku su dati primjeri ovih protokola od poznatijih proizvoaa mrenih operativnih sistema. Transportni protokoli. Transportni protokoli osiguravaju pouzdan transfer podataka i ukljuuju sljedee tipove: IBM-ov APPN TCP dio Internet TCP/IP protokola SPX dio Novell NetWare IPX/SPX protokola Microsoft NetBIOS i NetBEUI AppleTalk
Mreni protokoli. Mreni protokol je skup konvencija ili pravila koje koristi program ili operativni sistem da bi komunicirao izmeu dviju ili vie krajnjih taaka. Glavni mreni protokoli su: IP dio TCP/IP protokola (Internet protokol) SNA (IBM-ov mreni protokol) DECnet (Digitalov mreni protokol) IPX (Novellov mreni protokol) NetBIOS (Microsoftov protokol) AppleTalk (Apple Macintosh mreni protokol)
Aplikacijski protokoli. Aplikacijski protokoli funkcioniraju na aplikacijskom, prezentacijskom i "session" nivou OSI modela. Poznatiji aplikacijski protokoli su: IBM-ov APPC, SMTP protokol za elektronsku potu, Protokol za transfer fajlova FTP, Telnet protokol za udaljeno logiranje na UNIX maine.
U narednoj tabeli je data rekapitulacija nekih standardnih protokola prema pojedinim OSI nivoima.
262
Slika 5.52. Komunikacijsko-mreni standardi prema OSI nivoima 5.8. Hardverski protokoli u raunarskim komunikacijama (prijenosni standardi) Pod hardverskim protokolima u raunarskim komunikacijama podrazumijevamo hardverska komunikacijska rjeenja, odnosno standarde ili protokole koji se primjenjuju kao medij za prijenos podataka s odreenim performansama u smislu brzine prijenosa, udaljenosti i sl. Mogu se podijeliti na vie naina, ali je najee koritena sljedea podjela:

LAN tehnologije, Internetworking (backbone) ili WAN tehnologije, tehnologije za tzv. remote access ili tehnologije povezivanje na Internet.
za
U nastavku dajemo osnovne karakteristike ovih tehnologija uz napomenu da se jedne koriste iskljuivo unutar odreene kategorije, dok se druge tehnologije (protokoli) mogu koristiti unutar dvije ili ak tri navedene skupine. Prva dva standarda navedena na listi: USB i IEEE 1394 ne predstavljaju klasine mrene protokole u smislu LAN/WAN tehnologija, ali ih ovdje navodimo kao nove komunikacijske standarde-tehnologije koje su bitne sa aspekta podatkovnih komunikacija raunara i periferala.
263
LAN tehnologije U LAN tehnologije prijenosa podataka mogu se svrstati sljedei prijenosni standardi (tehnologije): USB, IEEE 1394, Ethernet, Token Ring, FDDI, Fiber Channel. USB (Universal Serial Bus) predstavlja novu tehnologiju za povezivanje raunara i njegovih periferala. USB podrava brzinu prijenosa od 12 Mbit/s kod verzije 1.1, dok nova verzija USB protokola 2.0 ima mogunost prijenosa podataka na 480 Mbit/s. IEEE 1394 (High Performance Serial Bus) je namijenjen prvenstveno povezivanju s raunarom tzv. processing-intensive periferala kao to su skeneri, digitalne kamere i ureaji za pohranjivanje podataka. IEEE 1394 tehnologija podrava brzine prijenosa do 400 Mbps, uz najavljene nove verzije s veim brzinama. Dvije najpopularnije implementacije ovog standarda protokola su: FireWire firme Apple i i.Link firme Sun. Oekivanja su da ovaj standard u potpunosti zamijeni klasine serijske, paralelne i SCSI interfejse. Ethernet Fast Ethernet Gigabit Ethernet je protokol (IEEE 802.3 standard) koji se koristi za umreavanje raunara u lokalne mree. Ethernet je kreiran 1975. godine u XEROX-ovom laboratoriju. Po prvobitno uspostavljenoj tehnologiji, prijenos podataka vrio se preko 50 ohmskog koaksijalnog kabla brzinom od 10Mbps (standard 10Base-T). Ovo znai otprilike 1,2 miliona karaktera u sekundi, to je blizu est stotina stranica teksta u sekundi. Kada je u pitanju ova tehnologija, danas je standardna brzina prijenosa podataka 100Mbps tzv. Fast Ethernet (standard 100Base-T, IEEE 802.3u), mada ve postoje i gigabitne i 10 gigabitne Ethernet kartice (1000Base-T ili IEEE 802.3z). Kod tzv. debelog Ethernet-a (thick Ethernet 10Base5) maksimalna duljina kabla je 500 m, a sa repeaterima 2.5 kilometara. Kod tankog Etherneta (thin Ethernet 10Base2) maksimalna duina kabla je 185 metara, a maksimalan broj stanica na jednom segmentu je 29. Ove veliine su razliite kod Fast Etherneta (dijametar je 205 metara, umjesto 500). Prema podacima sa Ciscove web stranice, 85 posto LAN mrea danas u svijetu je bazirano na Ethernet protokolu. Token-ring je IBM-ov mreni protokol, razvijen jo poetkom sedamdesetih godina, takoer se koristi za lokalno umreavanje. Ovaj protokol oznaen je kao IEEE 802.5. Brzina transmisije podataka iznosi 4 i 16 Mbps.
264
FDDI sistem (Fiber Distributed Data Interface) je baziran na koritenju fiber optikih kablova i koristi se za lokalne mree. Meutim, u principu, FDDI se ne koristi za direktno povezivanje raunara, ve u smislu povezivanja segmenata LAN-a. FDDI vri transmisiju podataka brzinom od 100 Mbps. Fiber Channel predstavlja novi pristup zasnovan na koritenju fiber tehnologije. Najee se koristi kao komunikacijski medij infrastruktura za povezivanje raunara unutar tzv. klaster sistema i za tzv. Storage Area Networks (SAN). Fiber kanalna tehnologija se sastoji od fiber kablova, specijaliziranih habova i Gigabit-interface konektora (GBIC). Ovi konektori se koriste za konverziju elektrinih signala u optike i obratno. Fiber kanalna tehnologija podrava brzinu prijenosa od 100 Mbps, na distancama do 10 km. Osnovni nedostatak je visoka cijena jer su optiki fiber kablovi skuplji od standardnih bakarnih kablova. WAN tehnologije Internetworking tehnologije Telefonske linije osiguravaju prijenos na velikim razdaljinama i koriste se u kombinaciji s modemima i drugim komunikacijskim ureajima. DialUp modemske komunikacije mogu vriti transmisiju podataka brzinom do 56 Kbps. Ova - 56 Kbps Dial-Up modemska konekcija je najee koritena tehnologija remote pristupa, odnosno pristupa Internetu. Nova tehnologija nazvana x2, uvedena od firme U.S. Robotic, zajedno sa standardom V.90 postavljanim od ITU (International Telecommunications Union), omoguava brzinu prijenosa podataka od 56 Kbps putem standardnih telefonskih linija. Sa standardom kompresije - V.42 , 56Kbps modemi mogu downloadirati na brzini od 115 Kbps. Iznajmljene linije (Leased lines) su tzv. dedicated ili posebno namijenjene telefonske linije izmeu dviju komunikacijskih taaka. To su, ustvari, telefonske linije koje se iznajmljuju od nacionalnih PTT organizacija, a osiguravaju nesmetani prijenos podataka. Mogunosti brzine prijenosa kod ovih linija su: 64Kbps, 128 Kbps, 256 Kbps, 512 Kbps itd. ISDN linije (Integrated Services Digital Network) predstavlja skup standarda za digitalni prijenos putem obinih telefonskih linija. Osnova ovog sistema su tzv. ISDN adapteri koji zamjenjuju modeme u uspostavljanju veze. Brzina prijenosa je izmeu 56 Kbps i 1,544 Mbps, odnosno 2,048Mbps, ovisno o provajderima. Postoje dva nivoa ISDN
265
usluge: BRI (Basic Rate Interface) tj. bazni pristup namijenjen kunim i malim korisnicima, i PRI (Primary Rate Interface) - primarni pristup za velike korisnike. Oba nivoa usluge ukljuuju izvjestan broj tzv. B i D kanala. B kanal slui za prijenos podataka, glasovne komunikacije, ali i drugih servisa dok se D kanal koristi za prijenos kontrolnih informacija. BRI pristup se sastoji od dva 64 Kbps B kanala i jednog 16 Kbps D kanala. Stoga korisnici BRI usluge mogu ostvarivati brzinu prijenosa podataka do 128 Kbps. PRI pristup se u Evropi sastoji od 30 B kanala i jednog D kanala, a u SAD od 23 B i jednog (64 Kbps) D kanala. Koritenje ISDN usluga zahtijeva instalaciju ISDN adaptera (umjesto modema) na korisnikoj kao i na strani davaoca ISDN usluge. Kablovsko-modemska tehnologija (Cable Modem). Tehnologija kablovskih modema koristi infrastrukturu kablovske televizije za prijenos podataka. Najee se koristi za povezivanje na Internet od kue, pri emu se raunar povezuje na infrastrukturu kablovske TV putem odgovarajueg adaptera kablovskog modema. Ova tehnologija se sve vie koristi u razvijenim zemljama kao zamjena za standardni dial-up sistem konekcije jer osigurava brzinu prijenosa podataka od 1,5 Mbps i vie, to je 20-ak puta vea brzina od standardne dial-up konekcije. Kablovski modem obino ima dva porta jedan je Ethernet port za prikljuivanje na Ethernet mrenu karticu raunara i koaksijalni port koji slui za povezivanje kabla kablovske TV. xDSL tehnologija (Digital Subscriber Line) ili u prijevodu Digitalna pretplatnika tehnologija je takoer novijeg datuma. Postoji nekoliko DSL tehnologija te se stoga ovaj komunikacijski standard najee oznaava kao xDSL. Sa odgovarajuim ureajima xDSL modemima ova tehnologija omoguava prijenos podataka izmeu 1,5 i 6 Mbps, a sve putem sistema obinih telefonskih linija, to je i kod najmanje podrane brzine od 1,5 Mbps ak 20 puta bre u odnosu na standardnu dial-up modemsku vezu. Brzina xDSL-a ovisi o infrastrukturi koju osigurava nacionalni Telekom, tako da je bolje rei da je rang brzina izmeu 256 Kbps i 8 i vie Mbps. Slino kao i kablovsko-modemska tehnologija, xDSL standard se namee kao alternativa standardnoj dialup vezi. Pored vee brzine, osnovna prednost je u mogunosti istovremenog koritenja telefona i DSL konekcije. Novina koju donosi xDSL je i u razliitim brzinama prijenosa podataka ka korisniku i od korisnika, odnosno, u originalnim terminima downstream i upstream brzinama (otuda naziv Asimetrini DSL ili ADSL). Princip rada je zasnovan na razdvajanju frekventnog opsega telefonske parice na dva segmenta: prvi frekvencije ispod 4 KHz su rezervirane za prijenos
266
govora, dok se opseg iznad 4 KHz koristi za prijenos podataka. U narednoj tabeli date su skraenice i puni nazivi xDSL tehnologija:
Type DSL SDSL ADSL HDSL VDSL Definition Digital Subscriber Line (generic) Single line/Symmetric Digital Subscriber Line Asymmetric Digital Subscriber Line High bit (data) rate Digital Subscriber Line Very high data rate Digital Subscriber Line
VADSL Very high speed Digital Subscriber Line (another term for VDSL)
Tabela 5.1. xDSL akronimi i puni nazivi Frame Relay i X.25 protokoli su dva tipa paket sviovanih mrenih protokola. X-25 standard se u posljednjih 30-ak godina esto koristio kao WAN backbone tehnologija, meutim, danas mjesto ustupa novijim tehnologijama. Brzina transfera podataka kod ove internetworking tehnologije je izmeu 9,6 Kbps i 256 Kbps, ovisno o metodi konekcije. Frame Relay je WAN tehnologija koja osigurava brzinu transfera izmeu 56 Kbps i 1,544 Mbps. ATM sistem (Asynchronous Transfer Mode) je nova tehnologija prijenosa podataka i predstavlja takoer vrstu tzv. dedicated tehnologije koja organizuje digitalne podatke u 53-bajtne pakete i transferira ih koristei tehnologiju digitalnih signala. ATM sistem se moe koristiti kao LAN i WAN tehnologija, a prua mogunost prijenosa podataka od 622 Mbps. U okviru LAN infrastruktura, ATM osigurava brzine prijenosa od 100 Mbps i 155 Mbps, dok postoje i ATM-SONET implementacije na WAN nivou koje pruaju mogunost brzine prijenosa od 2,4 Gbps. Najee se implementira kao klasina backbone tehnologija. Sinhrona optika mrea (Synchronous Optical Network - SONET) je nedavno usvojeni standard od strane ANSI-a kao tehnologija koja koristi optika fiber vlakna i omoguava prijenos podataka na brzinama od nekoliko gigabita u sekundi. U narednoj tabeli date su osnovne karakteritike SONET tehnologije:
267
Tabela 5.53. Tipovi SONET usluga Sistem hardversko-komunikacijskih standarda, odnosno tehnologija koji je raspoloiv na odreenom geografskom podruju umnogome ovisi o stepenu razvijenosti i strategije, odnosno politike nacionalne telekomunikacijske kompanije. Tako, naprimjer, sistem tzv. T-Carrier Services je najee koriteni model komunikacijske infrastrukture u SAD. Sistem T-carrier hijerarhije sadri sljedee tehnoloke infrastrukture:

T-1 ili DS-1 koji ima brzinu od 1,544 Mbps, T-2 sa brzinom od 6,312 Mbps, T-3 (44,376 Mbps), T-4 (274,176 Mbps).
Za razliku od sistema u SAD, u Evropi, Junoj Americi, Africi kao i veini zemalja Azije, najee se koristi sistem tzv. E-carrier services s brzinama datim u sljedeoj tabeli:
268
Tabela 5.54. E-carrier services sistem Virtualne privatne mree (Virtual Private Networks) Virtualne privatne mree VPN predstavljaju komunikacijsku infrastrukturu koja koristi Internet kao komunikacijsku platformu, a za korisnike izgledaju kao njihove privatne mrene infrastrukture. VPN mree, zbog injenice da koriste Internet kao otvorenu komunikacijsku platformu, implementiraju se uz dodatne tehnologije kako bi se osigurao sistem zatite prijenosa podataka. Najvanija tehnologija je tzv. tehnologija tunela ili tunelinga (tunneling) koja ima zadatak enkripcije podataka koji se alju putem mree. Osnovna prednost VPN mrea je u niskim trokovima implementacije i fleksibilnosti, dok su osnovni nedostaci u nemogunosti predvianja Internet saobraaja (Internet traffic) i jo uvijek izraen nedostatak standarda koji bi omoguili implementaciju VPN tehnologija od razliitih proizvoaa istovremeno. Tri tipa VPN mrenih infrastruktura koja su najee u upotrebi su:

Intranet VPN Extranet VPN Access VPN
269
Slika 5.55. VPN mrea i odgovarajue tehnologije Intranet VPN omoguava vezu izmeu ofisa unutar jedne firme, a putem Interneta, Extranet VPN ukljuuje jo i veze kupaca i dobavljaa, takoer putem Interneta, dok Access VPN omoguava remote pristup korisnicima s razliitih lokacija. Neke od navedenih tehnologija koje se koriste za povezivanje raunara na nivou lokalnih mrea, kao to su ISDN, FDDI i ATM, mogu se takoer koristiti i za rasprostranjene mree. Ethernet i Token Ring tehnike se koriste iskljuivo za lokalne mree, dok se X.25, T1, T3 i iznajmljene linije koriste iskljuivo za povezivanje lokalnih mrea u rasprostranjene mree. Izbor odgovarajue komunikacijske infrastrukture ovisi o nizu faktora, a glavni su: raspoloivost pojedine tehnoloke infrastrukture na odreenom podruju, zahtjevi korisnika u pogledu brzine transfera podataka, materijalna sredstva itd. Slika 5.56 daje pregled WAN tehnologija sa osnovnim karakteristikama.
270
Slika 5.56. WAN tehnologije prema osnovnim atributima (brzina transfera, cijena, pouzdanost, mrena integracija) LAN-WAN tehnologija - rekapitulacija Prethodno navedeni komunikacijski mediji, ureaji ili jednom rijeju komunikacijska tehnologija, koriste se selektivno u odnosu na zahtjeve korisnika i tip raunarskih mrea koje se kreiraju. Neki mediji i ureaji koriste se iskljuivo kod odreenih tipova mrea, dok postoje i oni koji se mogu koristiti kod razliitih tipova mrea. Tako npr. Ethernet tehnologija se koristi kod LAN mrea, ali se ona moe smatrati i dijelom WAN mrea poto WAN mree povezuju dvije ili vie LAN mrea. Takoer, Ethernet mrena kartica se koristi i kao tehnologija za pristup Internetu u kombinaciji s kablovskim modemom. Slina je situacija i sa ISDN tehnologijom koju npr. jedna firma moe koristiti kao svoju backbone tehnologiju, dok se s druge strane ISDN moe koristiti i kao klasina remote access tehnologija - u smislu konekcije na Internet. U nastavku dajemo kratku rekapitulaciju medija i ureaja koji se koriste kod razliitih tipova mrea.
271
1. LAN tehnologije Mediji: Twisted-pair Koaksijalni Fiber optic Wireless Ureaji: Mrene kartice Hab Svi Ruter Brid Transiver Backbone tehnologije: Ethernet Token-Ring FDDI Fiber kanal ATM Wireless
2. WAN-Backbone tehnologije Mediji: Telefonske linije ISDN Fiber optic Satelitske komunikacije Radioveza xDSL Ureaji: Ruter Repeater Brid Modem ISDN adapteri Cable Modem VPN ureaji xDSL ureaji Backbone tehnologije: Telefonske linije ISDN X-25, Frame Relay T1, T3 FDDI ATM VPN xDSL
3. Tehnologije koje se koriste za pristup Internetu (Internet Access Technologies) 56K modemska dial-up konekcija ISDN konekcija xDSL tehnologija kablovski modemi fiksni beini sistemi (Fixed Wireless), bazirani na koritenju satelitske tehnologije mobilni beini sistemi (Mobile Wireless) bazirani na koritenju WAP-WAE-WML (Wireless Application Protocol - Wireless Application Environment - Wireless Markup Language) protokola.
272
5.9. Komunikacijsko-mreni softver aplikacijski nivo OSI modela Prema konceptu OSI modela, komunikacijsko-mreni softver nalazi se na sedmom aplikacijskom nivou. Primjeri aplikacijskog softvera su: e-mail, ftp, web itd. O ovim i ostalim komunikacijsko-mrenim aplikacijama softveru detaljnije u nastavku.
Slika 5.57. Aplikacijsko-mreni softver aplikacijski nivoi OSI modela Komunikacijski softver - Internet tehnologija Zahvaljujui pojavi Internet tehnologije dolo je do svojevrsnog stapanja ili integracije standardnog komunikacijskog softvera i softvera koji je nastao u sastavu Internet tehnologije. Klasian primjer je elektronska pota, softver koji se koristio u okviru lokalnih i WAN mrea za komuniciranje izmeu lanova grupe, a kasnije je postao sinonim za Internet e-mail. Stoga emo kategoriju komunikacijskog softvera posmatrati iz perspektive Interneta, uz navoenje i onih tipova komunikacijskog softvera koji nije iskljuivo vezan za Internet. Osnovni Internet servisi (aplikacije) su:
273
Elektronska pota (E-mail) Telnet Ftp Gopher World Wide Web Intranet Extranet
E-mail, telnet i ftp smatraju se Internet servisima prve generacije, Gopher i WWW druge generacije, a Intranet i Extranet aplikacijama tree generacije. U novije vrijeme uvedeni su: Instant Messaging, VoIP (Voice over Internet Protocol), GPRS, WAP, itd. Elektronska pota (E-mail). Elektronska pota predstavlja mogunost slanja i primanja poruka izmeu korisnika posredstvom raunara. Elektronska pota nije tipina samo za Internet, ve se moe koristiti i kod lokalnih i rasprostranjenih mrea. Ustvari, sistem slanja poruka elektronskim putem nastao je prije pojave Interneta. Meutim, u savremenim uvjetima kada se kae e-mail, obino se misli na Internet email. Korisnik moe pristupiti Internetu, a samim tim i Internet e-mailu uglavnom na dva naina: direktno - putem sistema lokalne mree, indirektno - koristei modemsku ili neku drugu komunikacijsku vezu.
Direktni pristup (slika 5.58) korisnik ostvaruje s raunara koji je povezan u lokalnu mreu (npr. u okviru firme ili univerziteta), koja je sistemom komunikacijskih medija i ureaja povezana sa odreenom firmom koja se bavi pruanjem Internet servisa (Internet Service Provider - ISP). ISP veza moe biti bazirana na sistemu iznajmljenih linija (npr. 256 Kbps) kada se komunikacija ostvaruje putem odgovarajueg rutera (varijanta a) sa slike) ili na koritenju satelita (varijanta b). Korisnik se prijavljuje na tzv. POP (Point-to-Point) server koji slui kao e-mail server (SMTP Simple Mail Transfer Protocol) sa odgovarajuim korisnikim imenom i pasvordom i, nakon verifikacije pristupa, koristi e-mail aplikaciju na svojoj maini. Pored e-maila, korisniku se obino daje mogunost koritenja World Wide Weba i nekih drugih Internet aplikacija (npr. telnet i ftp). SMTP server je obino UNIX server, mada se moe koristiti i PC server sa npr. Microsoft Exchange Server aplikacijom. E-mail server se obino
274
instalira u kombinaciji sa DNS (Domain Name Server) serverom, koji slui za identifikaciju raunara na Internet mrei u formi imena raunara i njegovog IP broja.
Slika 5.58. Internet e-mail veza putem LAN-a Indirektna - modemska veza koristi se u sluajevima kada ne postoji direktan pristup putem LAN mree. Korisnici se putem modema povezuju na e-mail server kod ISP-a, gdje takoer postoji sistem verifikacije korisnikog imena i pasvorda.
Slika 5.59. Internet e-mail veza putem modema ISP su firme koje se bave pruanjem usluga Internet pristupa i predstavljaju sponu izmeu korisnika (privatnih lica, firmi, ustanova itd.) i nacionalne telekomunikacijske kompanije koja obino ostvaruje i koordinira Internet vezu na nacionalnom nivou. ISP firme takoer koriste komunikacijske medije (uglavnom iznajmljene linije veih propusnih mogunosti: 512 Kbps, 1 Mbps itd.) i ureaje (rutere, satelite, itd.) za povezivanje na nacionalni telekom. Meutim, firme mogu imati pristup Internetu i putem stranih ISP-a, pomou satelitskih veza. Struktura e-mail adrese i kako e-mail sistem radi Na Internetu danas postoji nekoliko stotina miliona korisnika sa e-mail adresama. Stoga je korisno objasniti kako odreena e-mail adresa pronalazi put do korisnika. Najprije razmotrimo strukturu e-mail adrese. Uzmimo, naprimjer, sljedee adrese:
275
nijaz@boun.edu.tr nijaz.bajgoric@efsa.unsa.ba nijazb@fit.ba nijazb@yahoo.com E-mail adresa se sastoji od dva dijela: "ko" i "gdje". Prvi dio - "ko", koji se nalazi lijevo od znaka @ ("at") identificira korisnika, obino je to ime, prezime, nadimak ili bilo koja druga kombinacija karaktera koju korisnik odredi. Drugi dio - "gdje", desno od znaka @ oznaava lokaciju korisnika i sastoji se od nekoliko elemenata odvojenih takama. Poet emo od posljednjeg desno elementa koji ima dva slova i oznaava dravu u kojoj se nalazi ta e-mail adresa, u konkretnom sluaju je to tr, odnosno ba oznaka za Tursku (prvi primjer) i Bosnu i Hercegovinu (drugi primjer). Sljedei element, idui s desna na lijevo je oznaka "edu" koja oznaava da se radi o edukativnoj ustanovi. Ova oznaka se moe i izostaviti kao to je to sluaj s drugim primjerom, gdje stoji samo unsa to oznaava Univerzitet u Sarajevu. Trea adresa je takoer edukacijske prirode, ali sadri samo naziv (skraenicu) fakulteta. etvrta adresa ima izgled tipine komercijalne (.com) adrese, iako spada u kategoriju tzv. public/free e-mail adresa. Prvi element desno od znaka @ moe sadravati vie domena, pa tako adresa moe imati i sljedei oblik: nijaz@hamlin.cc.boun.edu.tr U ovom sluaju je domen boun podijeljen na vie domena, od kojih jedan ima skraenicu cc (computer center). Izraz "hamlin" se odnosi na ime raunara na kojem se nalazi SMTP server. U navedenom primjeru (boun.edu.tr i hamlin.cc.boun.edu.tr) se radi o istoj adresi, to znai da e poruka poslana i na jednu i na drugu varijantu adrese stii na istog korisnika. Obino se koriste krai nazivi lokacija, to je mogue izvesti odreenim setovanjima na DNS serveru. Naravno, desni dio adrese ne mora biti tako dug. Naprimjer, sljedea adresa je takoer validna: nijazb@gmail.com U ovom sluaju, nema oznake drave, to je sluaj za raunare s lokacijom u SAD. Inae, pored "edu" domena, postoje i drugi domeni koji se dodjeljuju ovisno o tipu institucije u kojoj se nalazi server. Ti domeni su sljedei:
276
.edu .com .mil .gov .org .net .int
- za obrazovne institucije - za komercijalne sisteme - firme - za vojne ustanove - za vladine institucije - za organizacije, uglavnom neprofitne - za provajdere internet servisa - za meunarodne organizacije
U novembru 2000. godine, ICANN (Internet Corporation for Assigned Names and Number) neprofitna organizacija u SAD koja koordinira organizaciju i dodjeljivanje tzv. generikih top-level domen imena (gTLD - generic Top-Level Domain Name) zvanino je uvela sedam dodatnih domena:

.biz - za business .info - za bilo koga na Internetu .name - za personalne registracije .pro - za tzv. licencirane profesionalce, odnosno njihove firme, kao to su advokati, ljekari, raunovodje i sl. .aero - za vazduni saobraaj .museum - za muzeje .coop - za tzv. kooperativni business
Ova domain imena su selektirana i ozvaniena iz grupe od 40-ak predloenih novih sufiksa, dok su odbijena imena kao to su: .kid, .site, .xxx, .home, .dot, itd. Krajem 2005. godine u okviru EU pokrenuta je akcija registracije .eu domena. E-mail programi Softver koji prua mogunost koritenja e-maila je klasina client/server aplikacija. SMTP server ili e-mail server je dio te aplikacije koji se instalira na server maini, dok se na client strani koriste posebni e-mail programi koje korisnik koristi za pisanje poruka, slanje, prijem, itanje itd. U prvim danima Interneta ovi programi su bili "character-based" i startali bi se sa servera direktno nakon unoenja korisnikog imena i pasvorda. Jedan takav program je bio pine e-mail program razvijen na Washington Universityju. Ovaj program se i danas koristi, mada je u znaajnom obimu ustupio mjesto GUI-baziranim programima koji su jednostavniji za koritenje.
277
Slika 5.60. Pine e-mail program Na slici 5.61. dajemo prikaz nekih najee koritenih e-mail client programa: (Eudora, Pegasus, Microsoft Outlook, Netscape Messenger). Sa slike se moe uoiti da sve aplikacije koriste slian korisniki interfejs. Osnovne funkcije koje ovi programi podravaju su: editor teksta za pisanje poruke, Inbox za prijem poruka, mogunost slanja lokalnih fajlova kao dodataka poruci (attachements), opcije za automatsko repliciranje i forvardovanje, modul za konfiguriranje (naziv e-mail servera, username, pasvord itd.).
278
Slika 5.61. E-mail programi Klasini e-mail programi sve vie gube na znaaju zbog uvoenja webbaziranog interfejsa za koritenje e-maila. Na narednoj slici je prikazan web-bazirani interfejs za Microsoft Outlook.
279
Slika 5.62. Microsoft Outlook Web Access Telnet. Telnet je Internet servis i ujedno mrena aplikacija koja se koristi za pristup na udaljene raunare na Internetu s lokalnih maina. Moe se koristiti sa svih client platformi (PC, Mac, UNIX radna stanica), dok je server strana, tj. maina na koju se pristupa obino UNIX radna stanica ili neki moniji server koji radi pod nekim drugim operativnim sistemom, npr. Digital OpenVMS. Remote server (udaljeni raunar), odnosno operativni sistem pod kojim radi, mora podravati telnet protokol. Osnovna namjena telnet programa je pristupanje udaljenim raunarima i koritenje programa i ostalih resursa s tih maina. To praktino znai da korisnik moe sjediti za raunarom u Sarajevu, a koristiti programe koji se nalaze na nekoj maini u SAD-u. Telnet programi. Ukoliko se telnet koristi sa PC-a ili Maca, onda se koristi poseban program, a ukoliko se telnet koristi sa UNIX maine, dovoljno je otkucati komandu telnet i navesti ime, ili IP broj raunara na koji se prikljuuje. Nakon uspostavljanja veze, potrebno je unijeti username i pasvord, i nakon toga remote raunar daje na ekranu odgovarajui prompt koji je znak da se isti moe koristiti.
Slika 5.63. Telnet programi (a-PC, b-UNIX)

280
FTP. FTP je takoer Internet servis, odnosno mrena aplikacija koja omoguava pristup udaljenom raunaru. Za razliku od telnet servisa, ftp se koristi za razmjenu podataka u smislu kopiranja programa i podataka sa (download) i na (upload) udaljene raunare. Slino kao i kod telnet servisa, ovisno o client platformi, moe se koristiti samo komanda ftp (sluaj kod UNIX maina) ili neki ftp program (kod PC-a i Mac-ova). Na UNIX platformama postoji nekoliko komandi (npr. get, put) koje je potrebno poznavati da bi se podaci transferirali, dok su kod PC i Mac GUI-baziranih programa te operacije vizuelne. Sljedea slika ilustrira koritenje telnet i ftp Internet servisa. Naravno, komunikacijska tehnologija je osnovni preduvjet za ove servise.
Slika 5.64. Koritenje telnet i ftp servisa na Internetu FTP programi. FTP program uspostavlja vezu izmeu dvaju raunara za potrebe razmjenjivanja podataka. Ako se koristi ftp program sa UNIX maine, tada je potrebno samo unijeti ftp komandu i ime hosta, odnosno IP broj na komandnom promptu. Ako se program koristi sa PC-a ili Maca, tada se koristi jedan od FTP programa kao to su WS_FTP ili CuteFTP.
Slika 5.65. FTP program Nakon uspostavljanja veze sa remote host mainom, na ekranu se dobije interfejs s prethodne slike. Lijeva strana predstavlja strukturu direktorija s
281
lokalne maine, dok desna prikazuje direktorije i fajlove sa remote maine, naravno, radi se o home direktoriju korisnika koji je uspostavio vezu. Transfer fajlova izmeu dviju maina se obavlja jednostavnom "drag-and-drop" operacijom povlaenja mia. Takoer se moe koristiti tzv. anonymous ftp pristup za pristup odreenim lokacijama koje pruaju mogunost slobodnog pristupa i koritenja odgovarajuih podataka, odnosno programa.
Slika 5.66. Anonymous ftp Gopher. Gopher je Internet servis koji se pojavio 1991. godine na univerzitetu Minnesota. U poetku je bio pravo otkrie za distribuirani sistem publiciranja dokumenata, ali je kasnije pojavom web tehnologije izgubio skoro u potpunosti na znaaju. Slina je situacija i sa USENET sistemom vijesti.
Web tehnologija
WWW se obino smatra Internet aplikacijom, iako po mnogo emu daleko prevazilazi okvire jedne standardne aplikacije. Po nekima, WWW predstavlja najznaajniju revoluciju u mas medijima od uvoenja televizije. Kreirao ga je Tim Berners u CERN laboratoriji u vicarskoj 1989. godine kao aplikaciju koja je trebala posluiti za on-line razmjenu informacija naunika - fiziara. Meutim, pravo znaenje web dobija tek 1993. godine nakon pojavljivanja Mosaica - prvog web browsera baziranog na grafikom interfejsu. Mosaic je razvio Marc Andreesen, tada student na Illinois Universityju radei na NCSA projektu, a danas suvlasnik Netscape korporacije. Web protokoli. World Wide Web se bazira se na koritenju itavog niza protokola. etiri osnovna su:
282
TCP/IP protokol kao osnovni Internet protokol HTML (Hyper Text Markup Language) je jezik koji se koristi za pripremu fajlova koji e biti locirani na webu. Zasnovan je na skupu tzv. "markup" simbola ili tagova koji se koriste u okviru standardnog tekst fajla za definiranje onih dijelova teksta koji e biti hiperlinkovani prilikom pojavljivanja na Webu. HTML dokumenti imaju standardni tekst (ili ASCII) format i mogu se kreirati koritenjem bilo kojeg tekst editora (npr. Edit na PC-u, SimpleText na Mac-u, ili vi, odnosno Emacs na UNIX maini). Dananji, najee koriteni web browseri (Netscape i Explorer) sadre takoer i HTML editore u WYSIWYG ("What You See Is What You Get") grafikom okruenju. Ovi editori u znaajnoj mjeri pojednostavljuju rad na kreiranju HTML dokumenata jer se korisnik oslobaa memoriranja tagova i njihovog koritenja unutar teksta. Netscape ima vlastiti editor zvani Composer, dok MS Explorer koristi Microsoft Word ili Microsoft Front Page. Postoje takoer WYSIWYG editori raspoloivi na WWW-u kao freeware ili shareware programi. URL sistem adresiranja na Internetu. URL (Uniform Resource Locator) predstavlja standard za adresiranje HTML fajlova na Internetu. Standardni format URL adrese je: www.nazivfirme.xxx.yy, pri emu xxx oznaava domenu (com, net, edu, mil, org), a yy skraenicu za zemlju (npr. ba je oznaka za Bosnu i Hercegovinu). HTTP (Hyper Text Transfer Protocol) je protokol koji omoguava pojavljivanje HTML stranice na webu. Radi se o softveru koji se instalira na serveru i ovisno o platformi ima razliitu izvedbu i naziv. Naprimjer, na UNIX maini je to tzv. http daemon (slika 5.67), program koji je freeware i koji ima nekoliko verzija, ovisno od kreatoru programa (cern, ncsa, apache). Moe se downlodirati sa web stranica navedenih organizacija: www.cern.org, www.ncsa.edu, www.apache.org. Na Windows NT Serveru u tu svrhu se koristi Microsoft Internet Information Server - IIS (Slika 5.68-a, 5.68-b.).
Slika 5.67. httpd program na UNIX raunaru (web server)
283
Slika 5.68-a. IIS - Manager
Slika 5.68-b. Glavni direktorij IIS-a
HTML stranice mogu sadravati grafiku, zvuk, filmove i druge sadrajno bogate medije kao i linkove neophodne za pristup drugim stranicama sa istog ili drugog web servera. Savremena web tehnologija poznaje vei broj novouvedenih protokola od kojih emo navesti neke: Clipped HTML za Palm ureaje Clipped HTML za RIM pagere cHTML, HDML, WML za beine telefone WAP, WML, XML za IP telefone
Pored navedenih protokola, treba navesti i GPRS (General Packet Radio Service) protokol, odnosno tehnologiju, koja omoguava koritenje messaging i web tehnologije preko mobilnih GSM ureaja. Za razliku od standardnog GSM-a koji radi na brzinama od 9,6 ili 14,4 Kbps, GPRS nudi brzinu prijenosa podataka od 115 Kbps (istina, to je teoretska brzina, teko ostvariva u praksi). U praksi se realno ostvaruje 30-40 Kbps, to je neto manje od brzine klasinog modema. Web browseri. Za pristup web stranicama koriste se web browseri. Najee koriteni browseri su Internet Explorer (www.microsoft.com), Netscape Navigator (www.netscape.com) i Firefox (www.mozilla.com/firefox). Za razliku od perioda prije 5-6 godina, kada se govorilo o konkurenciji izmeu Explorera i Netscapea, danas je situacija u potpunosti u korist Explorera (posljednje procjene govore o vie od 90% korisnika), u odnosu na nekih 1% koliko otpada na Netscape browser. Sve je vei broj korisnika koji prelaze na Firefox (procjene iz aprila 2006. godine govore o skoro 10 procenata).
284
Slika 5.69. Netscape
Slika 5.70. Explorer
Slika 5.71. Firefox WWW-HTML Editori Za pripremanje WWW stranica koriste se posebni programi koji se nazivaju HTML editori. Ovdje emo spomenuti neke od njih. Microsoft Word. Microsoft Word iz sastava Office integriranog paketa moe se koristiti za kreiranje jednostavnijih web (HTML) stranica. Najjednostavniji nain je da se starta tzv. Web Page Wizard koji postavljajui seriju pitanja korisnika vodi kroz proces pripremanja web dokumenta. Kreiranje HTML stranice moe se takoer postii jednostavnim konvertiranjem postojeeg Word dokumenta u HTML format, izabirajui opciju "save as html". Da bi se u dijelu teksta definirao hiperlink, potrebno je selektirati tekst ili neki drugi objekt koji se eli prezentirati kao hiperlink, i potom selektirati "Hyperlink" iz Insert menua ili pritisnuti na "Insert hyperlink" ikonu koja se nalazi na Wordovom ToolBaru.
285
Slika 5.72. Word kao HTML editor Microsoft Front Page. Drugi Microsoftov program, zvani FrontPage, iskljuivo je razvijen za kreiranje web stranica uz upotrebu interfejsa koji je slian kao i kod ostalih Office programa. Front Page ukljuuje FrontPage Explorer, pomou kojeg se moe pregledati i upravljati vlastitom web stranicom, kao i FrontPage Editor s kojim se kreiraju i edituju web stranice, ak i bez potrebe poznavanja HTML jezika. Front Page ukljuuje i mnoge druge olakice koje ubrzavaju proces kreiranja web stranice, kao to je set vizarda i templejta. FrontPage Explorer posjeduje komande za administriranje FrontPage Weba, testiranje i prepravljanje hiperlinkova, pregledanje svih FrontPage fajlova i foldera, import i export fajlova, pokretanje FrontPage Editora i drugih aplikacija ka kreiranju i editiranju vlastitih FrontPage sadraja.
Slika 5.73. Front Page Editor Netscape Composer. Netscape Composer je HTML editor koji dolazi u setu sa Netscape navigatorom kao Web browserom. Takoer je vrlo jednostavan za koritenje jer je, kao i gore navedeni editori, zasnovan na GUI interfejsu. Za potpuno objanjenje naina na koji se koristi
286
Composer potrebno je selektirati opciju "Composing and Editing Web Pages" sa "Help Contents" menija.
Slika 5.74. Netscape Composer Od ostalih programa namijenjenih za profesionalni web design navest emo DreamWeaver koji je jedan od najee koritenih web alata.
Slika 5.75. DreamWeaver Web tehnologija se u savremenom poslovnom kompjutingu koristi uglavnom u formi: Standardnih web stranica u smislu prisustva na Internetu stranice kreiraju firme, privatna i drutvena lica, s ciljem osiguranja tzv. prisustva na Internetu*. Danas se uglavnom klasificiraju na standardne i dinamike web stranice. Dinamike web stranice
Svaka od navedenih URL adresa u knjizi predstavlja primjer web stranice firme koja se na taj nain predstavlja na webu. 287
ukljuuju mogunost online izmjene sadraja web stranica kao i interakciju klijenta sa sadrajem koji se daje na web stranici. Intraneta - primjena web tehnologije u efikasnijoj diseminaciji i upravljanju informacijama unutar organizacije. Extraneta - primjena web tehnologije u komuniciranju sa okruenjem, od omoguavanja jednostavnog pristupa podacima od strane kupaca i dobavljaa, pa sve do elektronske trgovine, tj. obavljanja poslovnih transakcija putem Internet mree. Web servisa (Web Services).
Osnovne koristi koje Internet tehnologija prua poslovnim i drugim sistemima sastoje se u sljedeem: poboljanje performansi u pogledu komuniciranja i koordinacije, smanjenje komunikacijskih trokova, poboljanje distribucije informacija i znanja, elektronska trgovina.
Kao ilustraciju mogunosti koje Internet tehnologija prua u smanjenju trokova poslovanja, navodimo sljedei primjer. Prema nekim procjenama raenim u SAD-u, direktno postiranje ili faksiranje nekog dokumenta na adresu 1200 kupaca u SAD-u kotalo bi izmeu 1200 i 1600 USD, dok bi troak slanja tok dokumenta putem Interneta bio svega 10 USD. Web servisi ili aplikacijski servisi predstavljaju novu web tehnologiju namijenjenu pruanju odreenih aplikativnih usluga putem Interneta. Omoguavaju dobijanje informacija, pa ak i obavljanje itavog niza poslova na virtualnoj osnovi (online kupovine, rezervacije, aukcije, berzanski poslovi, pa sve do kompleksnih Customer Relationships Management rjeenja). Osnova Web services tehnologije je tzv. Web Services Description Language (WSDL) i predstavlja XML-bazirani jezik koji se koristi za kreiranje Web services aplikacija. WSDL je kamen temeljac tzv. UDDI inicijative (Universal Description, Discovery, and Integration) inicijative pokrenute od firmi Microsoft, IBM i Ariba. Radi se o XML-baziranom svojevrsnom registru svjetskog biznisa koji bi omoguavao firmama da svoje usluge evidentiraju (oglase, prijave) na Internetu. UDDI je, dakle, jedna forma Internet-baziranog telefonskog imenika sa informacijama o firmama i web servisima koje nude. WSDL je nastao iz dva protokola: Microsoftovog SOAP (Simple Object Access Protocol) i IBM-ovog NASSL protokola (Network Accessible Service Specification Language).
288
U uskoj vezi sa web servisima je i tehnologija tzv. agenata koji, takoer na Internet osnovi, predstavljaju inteligentne aplikacije. Ove aplikacije mogu, naprimjer, nai i analizirati odreene informacije na Internetu pronalaenje i komparacija cijena odreenih proizvoda koji se nude putem Interneta. Primjeri takvih aplikacija su: Amazonov Shop the Web, Exciteov Jango.com i MySimon.com. Na narednoj slici je dat uproen prikaz funkcioniranja UDDI tehnologije.
Slika 5.76. Prikaz funkcioniranja UDDI tehnologije Objanjenje: 1. Kompanija A se registrira, definira (prijavi) web servise koje podrava, kao i nain njihovog koritenja. Te informacije se registriraju i pohrane u tzv. UBR bazi koja predstavlja XML-bazirani repozitorij podataka. 2. Kompanija B alje odgovarajui upit na UBR bazu u cilju iznalaenja onih firmi koje bi mogle nuditi usluge koje toj firmi trebaju. 3. Nakon dobivenog odgovora, kompanija B kontaktira kompaniju A u cilju uspostavljanja odreenog oblika e-business-a. Web servisi su osnova nove web platforme koja se naziva Web 2.0. Ova platforma ini set novih tehnologija, razvojnih alata, protokola i sl. iji je osnovni cilj poboljanje performansi web-baziranih aplikacija i platformi. Spomenut emo samo neke tehnologije: RSS (Really Simple Syndication), CSS (Cascading Style Sheets, XML, JavaScript, XHTML, Document Object Model, AJAX (Asynchronous Javascript and XML),
289
XSLT, kao i novi tipovi web aplikacija kao to su: tagging, Wikis, blogs, mashups itd. Interaktivno komuniciranje Internet tehnologija se prvenstveno koristi za komuniciranje, govorno i podatkovno. Treba znati, meutim, da su se odreene forme interaktivnog komuniciranja koristile i prije Internet booma koji je nastao sredinom 90-ih godina prolog stoljea. Talk je komunikacijski program starijeg datuma koji se moe nai na UNIX mainama, a slui za interaktivno komuniciranje izmeu udaljenih korisnika. Na sljedeem primjeru pokazat emo koritenje talk programa. Korisnik nijaz sa maine ieiris.ef.boun.edu.tr alje "poziv" korisniku root (sistem administratoru) na maini zenne.ef.boun.edu.tr pomou komande talk root@zenne.ef.boun.edu.tr Korisnik root mora biti logiran na maini zenne.ef.boun.edu.tr, i on na svom ekranu dobija sljedeu poruku:
Slika 5.77. Talk(I) Kao odgovor na ovu poruku, root odgovara sa: talk nijaz@ieiris.ef.boun.edu.tr Nakon toga, veza se uspostavlja i oba korisnika dobijaju ekran podijeljen na dva dijela, od kojih jedan slui za pisanje poruke, a drugi za itanje onoga to drugi pie.
Slika 5.78.Talk (II)

290
Ovo je ekran i poruka koju pie korisnik nijaz na maini ieiris.ef.boun.edu.tr, dok je ono to u tom momentu izlazi na ekran korisnika root na drugoj maini predstavljeno sljedeom slikom:
Slika 5.79. Talk (III) Za razliku od talk programa koji je bio koriten od vrlo uskog broja poznavalaca UNIX operativnog sistema, savremeni programi za interaktivno komuniciranje su mnogo jednostavniji, bazirani su na GUI interfejsu i koristi ih daleko vei broj korisnika. Najpopularniji su tzv. Messenger programi - programi za interaktivno komuniciranje izmeu korisnika na Internet mrei (instant messaging i govorno komuniciranje). Na narednoj slici su predstavljeni Yahoo Messenger i Windows Live Messenger.
Slika 5.80. Yahoo Messenger i Windows Live Messenger

291
Messenger programi su praktino zamijenili softver pod nazivom NetMeeting (Microsoft) koji je, do prije nekoliko godina, bio glavni predstavnik tzv. videokonferensing alata, odnosno programa za interaktivno Internet-bazirano komuniciranje. Njegova pojava (krajem 90ih godina) imala je revolucionarni karakter, prvi put je bilo mogue ostvariti interaktivnu (govornu i video) komunikaciju na Internetu. Meutim, Microsoft je sa izdavanjem Windows XP verzije operativnog sistema odluio napustiti ovaj alat, u korist Windows Messengera. Yahoo Messenger i Windows Live Messenger su primjer tzv. Instant Messaging (IM) programa. Integracija ovih alata je takoer mogua. Sljedea slika prikazuje integrirane mogunosti prethodno navedenih alata.
Slika 5.81. Integracija Yahoo! Messengera i Windows Live Messengera Tehnologija koja omoguava govorne komunikacije putem Interneta je tzv. VoIP tehnologija (Voice over Internet Protocol, Internet telephony, IP telephony) koja koristi protokole: H323, SIP, IAX.
Slika 5.82. VoIP platforma (wikipedia.org)

292
Alati koji se takoer koriste su Skype i GoogleTalk.
Slika 5.83. Internet Talk alati: Skype i GoogleTalk GroupWare tehnologija Pod pojmom GroupWare podrazumijeva se tehnologija koja prua informacijsku podrku tzv. grupnom radu s naglaskom na tzv. messaging sistemu ili sistemu za razmjenu poruka. Osnova GroupWare tehnologije su raunarske mree koje koriste mrene operativne sisteme, komunikacijsku tehnologiju i komunikacijski (mreni) softver. U kombinaciji sa integriranim Office aplikacijama, GroupWare sistemi su postali osnova modernog uredskog poslovanja. Ovako integrirani sistemi pruaju mogunost poboljanja efikasnosti i efektivnosti rada u grupama na nain to omoguavaju: efikasniju interpersonalnu komunikaciju, saradnju i koordinaciju, efikasniju razmjenu podataka, programa i dokumenata, efikasnu komunikaciju u sluajevima u kojima ona inae nije mogua, rad u tzv. "telecommuting" modu, tj. rad od kue, iz hotela, sa poslovnog puta itd.,
293
znaajno snienje trokova putovanja, naroito kod firmi koje imaju urede ili pogone na vie razliitih lokacija, kvalitetniju informacijsku podlogu za rjeavanje problema tzv. grupnog odluivanja.
Sljedea slika prikazuje osnovne module jedne GroupWare aplikacije:
Slika 5.84. Osnovni moduli GroupWare sistema Savremeni GroupWare sistemi, pored lokalnog e-mail sistema, podravaju i Internet mail, pa je mogue takve sisteme imati i na irim lokalitetima u okviru WAN mrea. Sljedea slika predstavlja modifikaciju slike iz poglavlja o komunikacijskoj tehnologiji na kojoj je bila predstavljena tipina WAN mrea. U ovom sluaju dodali smo GroupWare komponentu, to znai da navedena firma ima mogunost koritenja svih modula koje ova aplikacija sadri i to na svim lokacijama.
294
Slika 5.85. GroupWare na WAN mrei Danas na tritu GroupWare tehnologije postoji vie proizvoda, ali se moe rei da su sljedea tri najzastupljenija: Notes/Domino firme Lotus (www.lotus.com), odnosno IBM. Exchange firme Microsoft (www.microsoft.com) GroupWise firme Novell (www.novell.com)
Prednost Domino sistema je u boljoj podrci grupnog rada. Exchange je vrlo dobar messaging sistem i njegova glavna prednost je to se s tim proizvodom postie najbolja integracija sa NT Server operativnim sistemom, s obzirom da se radi o proizvodima istog proizvoaa. GroupWise je standardni GroupWare sistem i ima odreenih prednosti u odnosu na ostala dva proizvoda. Podrava automatsko konvertiranje email poruke u odgovarajui zadatak ili sastanak. Ovaj softver je takoer bio prvi koji je omoguavao povrat poruka iz primaoevih mailboxova. Sve tri aplikacije imaju ve ugraene interfejse koji se baziraju na Internet tehnologiji. Omoguavaju i web bazirani pristup modulima. Fax softver. Fax softver predstavlja rjeenje koje omoguava korisnicima slanje i primanje faxova direktno s raunara. Postoje dvije verzije ovog softvera: stand-alone i mrena. U prvom sluaju se radi o softveru koji obino dolazi sa fax-modem karticama i koristi se iskljuivo s raunara na kojem se nalazi ta kartica. Druga varijanta je moniji softver u formi client/server aplikacije, pri emu se jedan dio instalira na serveru,
295
a drugi na client mainama. Obino se kao client softver koristi Microsoft Outlook. Naravno, ova varijanta je skuplja i cijena je obino determinirana brojem klijenata (5, 10, 25, 50, itd.) koji istovremneno mogu koristiti fax mainu. Korisnici, dakle, mogu slati i primati faxove sa svojih raunara, putem fax servera i jednog ili vie fax ureaja. U novije vrijeme se i ova tehnika komuniciranja prebacuje na Internet, pa je npr. mogue slati faxove direktno iz web browsera, ili sa jednim dodatnim ureajem prikljuenim na fax koristiti Internet liniju za faksiranje. Najnoviji proizvodi ne zahtijevaju posebne fax kartice, integriraju VoIP tehnologiju u formi tzv. VoIP Fax rjeenja, omoguavaju slanje faxova u PDF ili TIF formatima, integriraju faksiranje sa najpoznatijim groupware rjeenjima kao to su: Exchange, GroupWise, Notes (www.faxback.com, www.2point.com, www.facsys.com) itd.
Slika 5.86. FAXserve client interfejs (www.2point.com)
296
6. Aplikativni softver, programiranje i programski jezici

6.1. Aplikativni softver: osnovni okvir aplikacijske platforme
Sistemski softver o kojem smo govorili u jednom od prethodnih poglavlja je samo neophodan, ali ne i dovoljan uvjet da bi se raunar mogao koristiti za rjeavanje odreenih problema obrade podataka. Sistemski softver, u najkraem, prevodi raunarski hardver u funkcionalno stanje u kojem ga je mogue koristiti za obradu podataka. Sljedei korak se sastoji u koritenju odgovarajueg aplikativnog softvera koji je kreiran tako da moe rjeavati odreene probleme. Tu postoji veliki broj mogunosti, ovisno o karakteru problema, raunarskom obrazovanju korisnika, raunarskoj platformi i sl. U osnovi se mogu koristiti sljedei pristupi: kreiranje potpuno novog raunarskog programa, koritenje aplikacijskog softvera koji je neko ve razvio.
Prvi pristup se koristi ako se radi o problemu za ije rjeavanje ne postoji prethodno kreirani program, odnosno, ako postoji, pokriva samo djelomino rjeavanje problema, ili je sa finansijske strane nedostupan. U IT literaturi i praksi se obino oznaava kao "in-house development" ili razvoj aplikacija vlastitim resursima. Druga varijanta predstavlja loginiji izbor ako gotova aplikacija postoji, a korisnik ocijeni da bi razvoj jednog takvog softvera kotao mnogo vie nego to je cijena programa koji se moe nabaviti na tritu. Ovakvi programi se obino nazivaju "off-theshelves applications", ili u prijevodu, "aplikacije sa prodajnih polica". Naprimjer, u savremenim uvjetima, korisnik vjerovatno nee nikad odluiti da sam razvija program za obradu teksta u situaciji kada se takvi programi, i to vrlo efikasni, mogu nai na tritu softvera za nekoliko stotina dolara. Drugi primjer su tzv. finansijski kalkulatori koji mogu biti od velike pomoi u raunovodstvu i finansijama i danas se mogu nabaviti za cijenu od 10-50 USD, dok bi njihov razvoj sigurno kotao mnogo vie. Bez obzira za koji pristup se korisnik odluio, programski jezik je komponenta koja u krajnjoj instanci omoguava rjeavanje problema. U prvom sluaju, korisnik (programer) direktno radi s programskim jezikom ili razvojnim alatom, dok je u varijanti izbora gotovog softverskog paketa program pisao neko drugi.
297
Pod pojmom aplikacijska platforma podrazumijevamo skup aplikativnih rjeenja koja su razvijena a) unutar poslovnog sistema, ili b) od strane profesionalne softverske kue i koja se koriste za razliite aspekte informacijske podrke savremenog poslovanja. Radi se o irokom spektru aplikacija, od standardnih Office paketa, do kompleksnih aplikativnih rjeenja koja pokrivaju poslovne procese, poslovne funkcije i poslovanje u cjelini. U savremenom poslovanju aplikacijska platforma se obino sastoji od sljedeih aplikacija: 1. standardne Office aplikacije (Word, Excel itd.); 2. aplikacije za obradu transakcija (Transaction Processing Applications) aplikacije koje obuhvataju i obrauju podatke u okviru poslovnih procesa u toku odvijanja poslovnih operacija; moe se rei da je savremeni oblik implementacije sistema za obradu transakcija u formi ERP sistema, uz koji obino ide implementacija tzv. Supply Chain Management (SCM) sistema i Customer Relationships Management (CRM) sistema; 3. aplikacije za podrku odluivanju (Decision Support Systems, Business Intelligence Applications) aplikacije koje imaju za cilj poboljanje procesa odluivanja u poslovnom sistemu; 4. aplikacije za komuniciranje i saradnju (Messaging and Collaboration Applications); 5. aplikacije za upravljanje dokumentima (Document Management Applications); 6. aplikacije za elektronsku trgovinu i elektronsko poslovanje (Electronic Commerce Applications). Navedene aplikacije se obino instaliraju i implementiraju odvojeno i u razliitim vremenskim intervalima, ali je odreen stepen integracije neophodan za efikasno funkcioniranje sistema u cjelini. Stoga je znaajna uloga este klase aplikacija u ovoj klasifikaciji aplikacija ili alata za sistemsku integraciju (Enterprise Application Integration). Shodno navedenom pristupu, moemo definirati aplikacijsku platformu, odnosno, aplikacijsku strukturu savremenog poslovnog informacijskog sistema kako je predstavljeno na slici 6.1:
298
Slika 6.1. Osnovni aplikacijski podsistemi Ovisno o nainu razvoja i implementacije aplikativnih rjeenja, dananji poslovni kompjuting uglavnom poznaje tri osnovna modela aplikacijske platforme: In-house aplikacijska platforma, sa razliitim modalitetima, pri emu se radi o aplikativnim rjeenjima razvijenim od strane samog poslovnog sistema; platforma zasnovana na tzv. Off-the-shelves aplikativnim rjeenjima, tj. kupovini gotovih rjeenja po principu sa polica; aplikacijska platforma bazirana na implementaciji ERP integriranih paketa. Ovaj model je varijanta prethodnog.
Treba naglasiti da su mogue i kombinacije navedenih modaliteta. Poslovni sistem moe kombinirati vlastita rjeenja s rjeenjima
299
nabavljenim od strane softverskih vendora, ak i ako su u pitanju kompleksni ERP sistemi. In-house aplikacijska platforma moe biti bazirana na dva osnovna modela: File-sistem bazirana arhitektura, DBMS-bazirana arhitektura.
Prvi model je starijeg datuma, danas je uglavnom naputen, i ustupio mjesto modelu zasnovanom na konceptu sistema za upravljanje bazama podataka. U oba sluaja aplikacije koje treba da pokriju poslovne procese razvijaju se u nekom od programskih jezika - razvojnih alata, pri emu izbor ide od klasinih programskih jezika tipa C-a, COBOL-a i sl, do savremenih razvojnih alata kao to su Borlandov Builder, Microsoftov Visual Studio, Oracleovi alati Itd. Off-the-shelves aplikativna rjeenja ili aplikacije nabavljene sa polica imaju razliite forme, od standarnih uredskih aplikacija tipa Office paketa, do kompleksnih c/s aplikacija koje pokrivaju kompletne poslovne funkcije. Ako je aplikacijska platforma bazirana na ERP paketu, koji se nabavlja (kupuje) od ERP vendora, onda postoje dva pristupa u implementaciji ovih sistema: In-house implementacija, ASP (Application Service Provider) model implementacije.
Svaki od navedenih pristupa ima svoje prednosti i nedostatke. Izbor odgovarajueg modela aplikacijske platforme ovisi o nizu faktora, kako onih koji se tiu konkretnog organizacijskog sistema (stepen izgraenosti informacijskog sistema, nivo informacijske pismenosti korisnika, ITkadrovska osposobljenost itd.), tako i onih koji se odnose na okruenje (npr. raspoloivost ERP aplikacija i firmi koje se bave pruanjem ASP usluga). Prvi model podrazumijeva klasinu nabavku (kupovinu) ERP softvera i potom njegovu implementaciju unutar firme koju, u veini sluajeva, rade tzv. ERP-implementacijski partneri (firme specijalizirane za taj posao). U drugom sluaju, firma koja eli imati ERP platformu ne mora kupovati softver po klasinom sistemu, ve ga unajmljuje od firmi koje se zovu ASP-provajderi.
300
6.2. Programski jezici 6.2.1. Uvod

In-house pristup u oblikovanju aplikacijske platforme podrazumijeva razvoj aplikativnih rjeenja u, kako se to obino kae, vlastitoj reiji. Poslovni sistem angaira odreeni broj profesionalnih programera, sistem analitiara, te ostalih informatikih strunjaka na razvoju aplikativnih rjeenja. U tu svrhu se koriste programski jezici, razvojni alati, metode i tehnike softverskog inenjeringa, sve sa ciljem razvoja aplikativnih rjeenja koja e najbolje odgovoriti zahtjevima poslovnog sistema. Stoga emo u nastavku dati osnovne karakteristike programiranja, programskih jezika, razvojnih alata, te osnovnih metoda softverskog inenjeringa. Programski jezik je sredstvo pomou kojeg programer kreira softver sistemski ili aplikativni. Najkrae reeno, programski jezici omoguavaju programerima, a i iskusnijim korisnicima, da "kau" raunaru ta da uradi. Svi programski jezici kao to su npr. BASIC, COBOL, FORTRAN, Pascal, C, C++, itd. zasnivaju se na skupu pravila koja definiraju sintaksu i semantiku konkretnog jezika. Rangiraju se po kompleksnosti na programske jezike niskog nivoa i programske jezike visokog nivoa.
6.2.2. Programski jezici niskog nivoa ("low-level" languages)

Mainski jezik. Savremeni raunari predstavljaju i obrauju podatke i instrukcije u formi binarnih znamenki - nula i jedinica. Programski jezik koji koristi ove kodove najnieg nivoa zove se mainski jezik i predstavlja prvu generaciju programskih jezika. Zbog svog niskog nivoa, mainski jezik je izuzetno teak za razumijevanje i koritenje. Upravo stoga razvijeni su novi, korisniki orijentirani programski jezici, koji su mnogo jednostavniji za koritenje, ali da bi raunar izvravao takve programe, oni se moraju prethodno prevesti na mainski jezik. Mainski jezici se obino oznaavaju prvom generacijom raunarskih jezika. Asemblerski jezik (assembler language, takoer i assembly language). Mainski kod se koristio za programiranje na prvim raunarima. Kasnije je razvijen tzv. asemblerski jezik koji je takoer jezik niskog nivoa, ali ipak malo vie korisniki orijentiran. Programer mora pisati instrukcije koje se odnose na specifine hardverske elemente kao to su: procesor, registri, RAM lokacije itd. Asemblerski jezici se inae
301
oznaavaju drugom generacijom raunarskih jezika. Danas se asemblersko programiranje koristi samo u sluajevima kada je neophodna striktna i direktna kontrola nad operacijama procesora, npr. u kreiranju komponenata sistemskog softvera kao to su operativni sistemi, kompajleri, drajveri itd. Prevoenje programa napisanog u asemblerskom jeziku u mainski jezik ostvaruje se pomou softverskog programa koji se zove asembler.
6.2.3. Programski jezici visokog nivoa.

Jezici visokog nivoa su mnogo blii prirodnom jeziku i zbog toga su jednostavniji za koritenje. Zasnovani su na komandama koje odgovaraju rijeima iz prirodnog jezika kao to su naprimjer INPUT, OUTPUT, PRINT, SET, ADD itd. Ovi programski jezici se dalje mogu podijeliti na*: proceduralne jezike (jezici tree generacije), neproceduralne jezike (jezici etvrte generacije), jezike umjetne inteligencije, objektno-orijentirane programske jezike, programske jezike koji podravaju vizuelno programiranje.
Proceduralni jezici su jezici koji zahtijevaju od programera tano specificiranje - korak po korak - kako raunar mora obaviti odreenu operaciju. Najee koriteni proceduralni programski jezici su: COBOL, Pascal, Basic, PL/1, Fortran, C. Fortran (FORmula TRANslation) je jezik tree generacije razvijen prvenstveno za inenjerske, matematike i druge naune aplikacije. Nastao je jo 1954. godine, ali se smatra da je danas dobrim dijelom ustupio mjesto C programskom jeziku. COBOL (Common Business Oriented Language) je bio prvi programski jezik koji se masovnije poeo koristiti za poslovne aplikacije (plaanje, fakturiranje, glavna knjiga, osnovna sredstva itd.). Razvijen je 1960. godine i uglavnom se koristio
Podjela je uvjetnog karaktera, tj. postoje odreena preklapanja karakteristika programskih jezika iz navedenih skupina. Naprimjer, postoje programski jezici koji podravaju vizualno programiranje, ali koji su u osnovi proceduralni jezici (npr. Visual Basic), postoje OO verzije proceduralnih jezika (npr. Delphi kao OO Pascal), tipini OO jezici (C++) sadre takoer elemente proceduralnog programiranja itd. 302
na mainframe mainama, mada postoje verzije i za PC (Micro Focus COBOL firme MicroFocus - www.microfocus.com). BASIC (Beginner's All-Purpose Symbolic Instruction Code) je dugo bio jedan od najjednostavnijih i najpopularnijih programskih jezika. Koristio se kao prvi programski jezik koji poetnici u programiranju ue. Kreirali su ga 1963. godine J. Kemeney i T. Kurtz kao jezik za mainframe raunar. Pojavom personalnih raunara nastale su mnogobrojne verzije BASICa za PC-e, npr. GW BASIC, QBASIC itd. PL/1 (Programming Language 1) razvio je IBM 1964. godine. Nastao je kao rezultat nastojanja da se napravi programski jezik koji e se moi koristiti jednako i za poslovne i za matematiko-nauno-inenjerske aplikacije. Nije postigao neki vei uspjeh na tom planu, s obzirom na to da su Fortran i COBOL ve bili prihvaeni kao neka vrsta standarda za naune i poslovne aplikacije, respektivno. Pascal je takoer jezik tree generacije. Kreirao ga je krajem ezdesetih godina N. Wirth kao jezik koji je trebao posluiti za jednostavnije uenje principa proceduralnog i struktuiranog programiranja. Danas se dosta koristi kao osnova nekih savremenih razvojnih alata kao to je program Delphi firme Borland. Ada je programski jezik razvijen 1980. godine za potrebe Ministarstva odbrane SAD-a, ali se koristi i za druge aplikacije, npr. poslovne, ne samo vojne. Moe se koristiti na razliitim hardverskim platformama. C je programski jezik koji se koristi kako za razvoj aplikacija tako i za razvoj operativnih sistema. UNIX OS je npr. pisan u C-u. Ono to ovaj jezik ini vrlo pogodnim za razvoj sistemskih i aplikativnih programa je mogunost koritenja komandi jezika visokog nivoa uz istovremenu mogunost pristupa (bavljenja) hardverskim komponentama.
Neproceduralni jezici, kao druga skupina programskih jezika visokog nivoa, jezici su koji korisniku dozvoljavaju specificiranje eljenog rezultata bez navoenja detalja u proceduri potrebnoj za ostvarivanje tog rezultata. Proceduralni jezik je orijentiran na definiranje niza operacija kako doi do rezultata, dok neproceduralni jezik omoguava korisniku da specificira eljeni rezultat bez potrebe definiranja naina kako e se do njega doi. Jedna od osnovnih prednosti neproceduralnih jezika je da ih mogu koristiti korisnici neprogrameri za izvravanje specifinih funkcionalnih
303
zadataka. Postoji vie tipova jezika etvrte generacije kao to su: upitni jezici (query languages), generatori aplikacija (application generators), generatori izvjetaja (report generators) itd. Programski jezici zasnovani na postulatima umjetne inteligencije. LISP i Prolog su programski jezici nastali u okviru posebnog podruja koje se naziva umjetna inteligencija (Artificial Intelligence). Koriste se u kreiranju AI-aplikacija kao to su ekspertni sistemi. Objektno orijentirani programski jezici. Nastali su kao rezultat razvoja novog pristupe paradigme u razvoju softvera: objektno orijentirani pristup. Bazirani su na koritenju kategorija kao to su: klase, objekti, metode, nasljeivanje, polimorfizam, enkapsulacija itd. C++ je jezik nastao kao rezultat utjecaja novog pristupa u razvoju softvera nazvanog objektno-orijentirano programiranje. C++ je, ustvari, baziran na C jeziku, dograen osobinama objektnog programiranja. Java programski jezik je nastao pojavom Internet i web tehnologije kao rezultat nastojanja ka kreiranju efikasnijih i efektivnijih web-baziranih aplikacija. Program pisan u tom jeziku je portabilan, to znai da moe biti koriten na mrei. Program se kompajlira u tzv. Java bytecode koji se moe startati na bilo kojoj maini koja ima tzv. Java virtaulnu mainu (virtual machine). Virtualna maina slui kao interpreter Java bytecodea u kod konkretne raunarske platforme. Java je takoer objektno-orijentirani programski jezik i dosta podsjea na C++. Razvila ga je firma Sun Microsystems (www.sun.com) 1995. godine i ubrzo potom je licenciran od skoro svih proizvoaa softvera jer je oznaio novi pristup u razvoju aplikacija. C# (izgovara se "C sharp") je novi objektno-orijentirani programski jezik koji je kreirao Microsoft s ciljem objedinjavanja snage postojeeg C++-a, s jedne, i jednostavnosti i lakoe koritenja Visual Basica, s druge strane. Razvijen je u sklopu nove Microsoftove razvojne platforme .NET.
Vizualno programiranje (visual programming) je pristup programiranju koji se bazira na daljnjem pojednostavljenju procesa programiranja, odnosno cjelokupnog razvoja aplikacija, koritenjem GUI-baziranih razvojnih alata. Pristup je nastao pojavom Visual Basica, kasnije i
304
Visual C++-a (www.microsoft.com). Prihvaen je i od drugih proizvoaa razvojnih alata kao to su Borland (www.borland.com), Oracle (www.oracle.com), Sybase (www.sybase.com) itd. U tom smislu je ovu, po nekima petu generaciju programskih jezika, bolje tretirati kao integrirana aplikacijsko - razvojna okruenja (integrated application development sets), nego kao standardne programske jezike. O ovim alatima e biti govora kasnije u okviru poglavlja o softverskom inenjeringu. HTML jezik (HyperText Markup Language) se moe tretirati kao zaseban programski jezik, ali i kao web tehnologija. Kao takav je i opisan u poglavlju o Internet tehnologijama i stoga ga ovdje neemo detaljnije obraivati. XML jezik (Extensible Markup Language) je takoer sastavni dio web tehnologije. Uveden je kao nadgradnja HTML-a u cilju poboljanja funkcionalnosti web dokumenata. XML dokumenti imaju mogunost portiranja sadraja na razliitim ureajima bez gubitka znaenja. UML (Unified Modeling Language). Iako u nazivu ima rije language, UML ne predstavlja klasini programski jezik kao to su npr. C i C++ ve se radi o jeziku koji propisuje set specifikacija za razvoj objektnoorijentiranih aplikacija. UML se razvija u okviru konzorcija Object Management Group (www.omg.org).
6.3. Raunarsko programiranje

Definicija i osnovni elementi Raunarski program je kolekcija iskaza (naredbi) pisanih u jeziku razumljivom raunaru. Program se pie s ciljem rjeavanja odreenog problema obrade podataka. U skladu s tim, programer, kao osoba koja kreira program, treba uraditi sljedee: definirati i osigurati neophodne ulazne informacije u formi inputa; definirati nain organizacije ulaznih informacija u formi podataka; definirati odgovarajue instrukcije koje e manipulirati podacima u formi odreenih operacija; osigurati mogunost izdavanja podataka za krajnjeg korisnika u formi outputa.
305
Kao to se da uoiti, i u ovom sluaju se moe primijeniti sistemski model u formi input-obrada-output. Iz ovoga se mogu navesti osnovni elementi raunarskog programiranja, neovisno o tome koji programski jezik se koristi. To su: Input Podaci Operacije Output Uvjetno izvrenje Petlje Podprogrami
Ovo bi bili elementi zajedniki za sve programske jezike, iako svaki od tih jezika ima dodatna svojstva koja su, ustvari, samo nadgradnja gore navedenih. Stoga emo u nastavku dati osnovne karakteristike navedenih elemenata, ne ulazei u detalje vezane za konkretni programski jezik. Input. Input se odnosi na unoenje (uitavanje) podatka, s tastature, s diska ili nekog drugog ulaznog ureaja. Svaki jezik ima posebno definiranu sintaksu za ovaj dio programa. Podaci. Kada se kae podaci, misli se na strukture koje sadre: brojeve (cjelobrojne i realne), tekst (slova ili specijalni znaci i njihove kombinacije u formi tzv. stringova), logiki izrazi, adrese varijabli ili drugih struktura. Cijeli brojevi (Integers) su brojevi bez decimalnog zareza (npr. 1, -44). Realni brojevi (Real numbers) su oni koji imaju i decimalni dio, a nekad se nazivaju i brojevi s pokretnim zarezom (floating-point numbers). Tekst, odnosno karakteri (Characters) mogu biti bilo koje slovo alfabeta, simboli, brojevi od 0-9 i mogu se koristiti individualno ili u formi kombinacije karaktera kada se govori o stringovima. Npr. sljedei tekst izmeu navodnih znakova predstavlja jedan string: "Ovo je dio o programiranju".
306
Logiki ili Bulovi izrazi (Boolean) imaju dvije mogue vrijednosti: istinito (True) ili pogreno (False) Pointeri (Pointers) su poseban tip podataka i sadre adrese lokacija u raunarskoj memoriji koje opet sadre odreene informacije. Operacije. Pod operacijama se podrazumijeva: pridruivanje jedne vrijednosti drugoj, kombiniranje vrijednosti u formi odreenih matematikih operacija kao to su sabiranje, dijeljenje itd., uporeivanje vrijednosti.
Operacije se izvode koritenjem odreenih operatora. Kao osnovni mogu se navesti sljedei operatori: operatori pridruivanja ili dodjeljivanja (assignment), aritmetiki operatori (arithmetic), logiki operatori (logical), relacijski operatori (relational). Pridruivanje je najjednostavnija operacija. Radi se jednostavno o dodjeljivanju odreene vrijednosti nekoj varijabli. Simbol koji se koristi za dodjeljivanje razlikuje se od jezika do jezika (u Pascalu je to :=, u C-u = itd.) U aritmetike operacije spadaju sljedee: sabiranje (Addition), oduzimanje (Subtraction), mnoenje (Multiplication), cjelobrojno dijeljenje (Integer division), realno dijeljenje (Real division).
Relacijski operatori slue za kompariranje dviju vrijednosti (vee, vee ili jednako, manje, manje ili jednako, jednako, razliito). Bitwise operatori se koriste za operacije na tzv. bit nivou. Logiki operatori rade s logikim vrijednostima (istina - True, ili pogreno - False). Postoje etiri osnovna logika operatora:
307
i (and), ili (or), ekskluzivno ili (xor), negacija (not).
Output oznaava izdavanje rezultata na ekran, na disk ili neki drugi izlazni ureaj. Uvjetna izvrenja (uvjetne strukture). Odnose se na izvrenje jedne ili vie instrukcija ako je odreeni uvjet ispunjen, odnosno preskakanje odreene instrukcije ako uvjet nije zadovoljen. Petlje ili strukture s ponavljanjem su programske strukture u okviru kojih se instrukcije izvravaju odreeni broj puta, pri emu postoje tri osnovna tipa: "while" , "repeat until" , "for". Petlja "while" ili "do-while" izvrava instrukcije sve dotle dok je odreeni uvjet ispunjen. Format ovog iskaza, odnosno petlje je sljedei: while izraz do naredba "Repeat until", ili negdje se takoer naziva "do-until" petlja, izvrava instrukcije sve do momenta kad odreeni uvjet postane zadovoljen. Format ove strukture s petljom je sljedei: repeat naredba until izraz "For" petlja izvrava skup iskaza (naredbi) odreeni broj puta, a taj broj je definiran jednom varijablom koja se naziva index i koja varira u odreenom intervalu. Sintaksa naredbe ovisi o programskom jeziku.
308
Proces kreiranja i izvravanja programa Prevoenje programskih jezika visokog nivoa u objektni kod ostvaruje se softverskim programom koji se zove kompajler, dok se proces prevoenja oznaava kao kompajliranje. Interpreter je kompajler koji prevodi i izvrava jednu instrukciju programskog koda u trenutku vremena. Program se u raunaru obrauje od strane tri modula: kompajlera (compiler), linkera (linker), lodera (loader). Ova tri modula nisu nita drugo do razliiti tipovi softvera koji je instaliran na raunaru i koji se koristi za programiranje. Krajnji rezultat itavog procesa programiranja je kreiranje odgovarajueg raunarskog koda koji e raunar razumjeti i izvriti. U nastavku emo navesti osnovne faze i pokuati ih objasniti na dva primjera. Radi se o jednostavnim programima pisanim u C, odnosno C++ programskom jeziku i kompajliranim na radnoj stanici koja radi pod UNIX operativnim sistemom. Faze u postupku kreiranja programa su sljedee: 1. Programer pie program u nekom konkretnom programskom jeziku, koristei bilo koji editor teksta. Ako se radi o sloenijim problemima, prije pisanja samog programa, programer moe struktuirati i vizualizirati rjeavanje problema koristei grafike tehnike. Primjer: Program 1 (izvorni kod) u C jeziku
#include <stdio.h> #define VALUE 6 int i,j; void main () { j=1; for (i=1; i<=VALUE; i++) j=j*i; printf ("Faktorski proizvod of %d is %d\n", VALUE,j); }
309
Program 2 (izvorni kod) u C++ jeziku
#include <iostream.h> void main( void ) { int years, days; cout << "How old are you in years?"; cin >> years; days = years * 365; cout << "Your age in days is about " << days << endl; } 2. Nakon to je program napisan, on se pohranjuje (save) u odgovarajuu datoteku i to se naziva izvorni kod (source code). Obje datoteke su kreirane koritenjem vi text editora na UNIX maini i sauvane pod imenom: prvic.c, odnosno prvi.C. 3. Programer upuuje raunaru zahtjev za kompajliranje, koristei odgovarajuu naredbu koja ovisi o konkretnom programskom jeziku, ili selektirajui odreenu ikonu ili komandu s menija koja se odnosi na "compile" opciju.
Komanda za kompajliranje Komanda za kompajliranje programa prvi.C programa prvic.c cc -o prvic prvic.c Objanjenje: cc -o je komanda za izvrenje postupka kompajliranja na UNIX maini za C programski jezik. Opcija -o kae kompajleru da kreira izvrni fajl sa imenom prvic i da koristi izvorni kod datoteke prvic.c CC -o prvi prvi.C Objanjenje: CC -o je komanda za izvrenje postupka kompajliranja na UNIX maini za C++ programski jezik. Opcija -o kae kompajleru da kreira izvrni fajl sa imenom prvi i da koristi izvorni kod datoteke prvi.C
4. Kompajler prevodi izvorni (source) kod u tzv. objektni kod (object code). Ovaj kod se dalje prosljeuje linkeru.
310
5. Linker povezuje sve objektne fajlove i generira tzv. izvrni (executable) kod. Ovaj kod se prosljeuje loaderu koji izvrava program. Nakon to je generiran izvrni kod za program, korisnik moe startati taj program:
Rezultat programa prvic: Program prvic je trebao da izrauna faktorski proizvod broja 6, i kao to se vidi rezultat je 720.
Rezultat programa prvi: Program prvi je trebao da, na osnovu unesenog broja godina, izrauna koliko je to u danima. Rezultat je 13870.
U navedenim primjerima su koriteni programski jezici C i C++, odnosno njihovi kompajleri i prikazane su komande za startanje kompajliranja. Meutim, ako se radi sa GUI-baziranim razvojnim alatom, onda se taj postupak moe inicirati i jednostavnim mi-klikom na odgovarajuu opciju nekog menija ili odgovarajuu ikonu. Sljedea slika prikazuje Borland C++ razvojno okruenje.
Slika 6.2. Borland C++ razvojno okruenje (starija verzija)
311
Konkretno, operacija kompajliranja se pokree tako to se odabere opcija Run sa menija Script, ili se jednostavno klikne na odgovarajuu ikonu. Proces kompajliranja se generalno moe predstaviti sljedeom slikom:
Slika 6.3. Proces kompajliranja Proces kreiranja objektnog i izvrnog koda se moe vidjeti koristei opciju -v (verbose mode) kod startanja procesa kompajliranja: $ cc -Aa -v -o sumnum sumnum.c /opt/ansic/bin/cc -Aa -v -o sumnum sumnum.c cc: CCOPTS is not set. /opt/langtools/lbin/cpp.ansisumnum.c /var/tmp/ctmAAAa19755 D__hp9000s700 -D__hp9 000s800 -D__hppa -D__hpux -D__unix -D_PA_RISC1_1 cc: Entering Preprocessor. /opt/ansic/lbin/ccom /var/tmp/ctmAAAa19755 sumnum.o Oq00,al,ag,cn,Lm,sz,Ic,vo,lc, mf,Po,es,rs,sp,in,vc,pi,fa,pe,Rr,Fl,pv,pa,nf,cp,lx,st,ap,Pg,ug,lu,dp,fs,bp,wp! -Aa cc:LPATHis /usr/lib/pa1.1:/usr/lib:/opt/langtools/lib: /usr/ccs/bin/ld /opt/langtools/lib/crt0.o -u main -o sumnum sumnum.o -lc cc: Entering Link editor. Ovo je primjer kompajliranja ANSI C programa (otuda opcija -Aa) iji izvorni kod je sadran u datoteci sumnum.c. C kompajler je oznaen sa ccom, dok se linker identifikuje sa ld. Objektni fajl ima oznaku (ekstenziju) .o, u konkretnom primjeru, objektni fajl je sumnum.o. Ostali programski alati koji se koriste u procesu programiranja su:
312
Debager (debugger) je alat koji pomae u otkrivanju tzv. "runtime" greaka u programu. To znai da se moe desiti da program bude korektno uraen sa stanovita sintakse i semantike konkretnog programskog jezika i da tokom faze kompajliranja i linkovanja raunar ne izda nikakvu greku na ekranu, a da se odreene poruke o grekama ponu pojavljivati tokom izvravanja programa. SCCS ili RCS su alati koji slue za kontrolu i upravljanje izvornim kodom u situaciji kada na projektu radi vie programera, odnosno kada se kreira vie verzija koda. Make program ili makefile datoteka je alat koji omoguava upravljanje sistemom veza izmeu pojedinih fajlova izvornog i objektnog koda. Podprogrami ili programske biblioteke (libraries) su prekreirani programski moduli koji mogu biti koriteni u razliitim programima. Naprimjer, libc je jedna od programskih biblioteka C programskog jezika namijenjena za input, output i neke druge operacije i koja moe biti koritena ak i od drugih programskih jezika (Fortran i Pascal) itd.
Organizacija podataka
Raunar podatke uva (pohranjuje) u datotekama ili fajlovima. Dva su osnovna tipa fajlova: podatkovni, ili fajlovi koji sadre podatke (data files), programski fajlovi (program files) ili izvrni (executables). fajlovi
Podatkovni fajl moe da sadri brojeve, rijei, slike itd. i ponekad se naziva i dokument (document file). Format jednog ovakvog fajla ovisi o aplikaciji koja ga kreira (program za obradu teksta, spredit, program za bazu podataka, grafiki program itd.). Programski fajlovi sadre instrukcije koje "govore" raunaru kako da obavi neki zadatak. O ovim fajlovima govorili smo u dijelu o programiranju. Operativni sistemi pod kojima raunari rade i aplikacije koje kreiraju odreene fajlove koriste poseban sistem notacije za odreivanje tipova i naziva fajlova.
313
Dokument fajlovi:
Word
Excel
PowerPoint Access
HTML Acrobat Slika u jpg Notepad Reader formatu Slika 6.4-a. Primjeri dokument fajlova (fajlovi koji sadre podatke) Programski fajlovi:
Slika 6.4-b. Primjeri programskih ili izvrnih fajlova Fajlovi se nalaze pohranjeni na nekom od magnetnih medija. U fizikom smislu, fajlovi na disku se smjetaju u okviru tzv. klastera (clusters). Klaster predstavlja grupu sektora, pri emu broj sektora koji formiraju klaster ovisi o tipu raunara. Svaki klaster ima svoj broj i kada raunar obavlja operaciju pohranjivanja nekog fajla na disk, operativni sistem biljei broj klastera koji sadri poetak fajla u tzv. FAT tabelu (File Allocation Table). Ovaj fajl je vrlo bitan jer sadri listu fajlova i njihovih fizikih lokacija na disku. Kada korisnik eli da sauva (pohrani) odreenu datoteku na disku, operativni sistem pretrauje FAT tabelu da utvrdi koji klasteri su prazni i zatim vri pohranjivanje u onom broju praznih klastera koji je dovoljan za smjetanje datoteke. Brojevi klastera i naziv datoteke se pohranjuju u FAT tabelu tako da ta datoteka moe kasnije biti efikasno locirana. Ukoliko datoteka ne moe da se smjesti u jedan klaster, ona se smjeta u susjedne prazne klastere (sljedei redni broj), a ukoliko takvih nema, onda u klastere s nekim drugim brojevima.
314
Stoga se kae da je datoteka "fragmentirana", to moe biti sluaj s veim brojem fajlova na disku. Fragmentiranost datoteke znai lociranost dijelova na vie mjesta to automatski ima za posljedicu smanjenje performansi diska. Upravo zato operativni sistemi imaju tzv. alate za defragmentaciju koji naprave ponovni raspored datoteka na disku u smislu da je jedan fajl smjeten u susjednim klasterima. to se tie organizacije fajlova sa aspekta korisnika, svi savremeni operativni sistemi koriste koncept hijerarhijskog organiziranja u formi direktorija ili foldera. Prilikom instaliranja, operativni sistem automatski kreira jedan ili vie direktorija gdje smjeta fajlove koji pripadaju operativnom sistemu, dok je kasnije upravljanje sistemom organiziranja fajlova u direktorije preputeno korisniku. U poglavlju o operativnim sistemima vidjeli smo primjere strukture direktorija na razliitim operativnim sistemima. Fiziko pohranjivanje podataka je jedan aspekt organizacije podataka. Druga bitna dimenzija odnosi se na tzv. logiku organizaciju podataka, koja odslikava korisnikov pogled, tj. kako korisnik vidi podatke. Najosnovniji logiki element podatka je karakter (character), koji se sastoji od pojedinanog alfabetskog, numerikog ili drugog simbola. Sljedei vii nivo podatka je polje (field) koje se sastoji od kombinacije karaktera. Preciznije, polje reprezentira jedan atribut (karakteristika ili obiljeje) nekog entiteta (osobe, mjesta, stvari ili dogaaja). Skup svih polja ini slog (record), pri emu je mogue grupiranje srodnih polja u formu segmenta sloga (npr. segment adresa, a sadri grad, ulicu i broj). Skup svih slogova jednog entiteta oznaava se kao fajl (datoteka). Ako se ovakva organizacija podataka predstavi u formi tabele, redovi ili vrste bi predstavljali slogove, kolone bi oznaavale atribute, dok bi itava tabela predstavljala datoteku.
Slika 6.5. Organizacija podataka
315
Raunar pohranjuje podatke na eksterne magnetne medije. Slogovi s podacima mogu biti rasporeeni na mediju na razliite naine i taj sistem pohranjivanja determinira nain pristupa tim slogovima. Postoje dva osnovna naina (metoda) organiziranja slogova: sekvencijalni i direktni ili sluajni metod. U sluaju sekvencijalne organizacije datoteke, slogovima se pristupa na nain kako su pohranjeni, dakle, sekvencijalno. Ovaj metod se koristi kod magnetnih traka. Direktni metod organizacije podataka omoguava direktni ili sluajan pristup podacima bez obzira na njihovu fiziku lokaciju na mediju. Ovaj metod se koristi kod magnetnih diskova. Metod koristi poseban klju za lociranje fizike adrese sloga na disku. U tu svrhu se koristi tzv. transformacijski algoritam koji prevodi vrijednost kljua u fiziku lokaciju sloga na disku. Postoji i tzv. index sekvencijalni metod koji predstavlja metod za direktno pristupanje slogovima organiziranim sekvencijalno pomou tzv. indexa kljueva. Ovisno o nainu organizacije podataka, sve aplikacije se mogu podijeliti na one koje koriste tzv. file management system ili sistem zasnovan na vezivanju podataka za odreenu aplikaciju, i database management system (DBMS) ili sistem za upravljanje bazom podataka u kojoj su smjeteni podaci. U prvom sluaju, jedni isti podaci se kreiraju vie puta, obino od vie korisnika, i koriste u vie razliitih aplikacija. Naprimjer, aplikacija koja prati prodaju moe imati svoju datoteku kupaca, druga aplikacija koja pokriva fakturiranje takoer ima svoju datoteku kupaca itd. Tri su tipina problema koja se javljaju kod ovakvog naina organiziranja podataka: redundantnost podataka - isti podaci se nalaze na vie razliitih mjesta; integritet podataka - povezano s prethodnim, s obzirom da se jedan podatak nalazi na vie mjesta, postavlja se pitanje njegovog integriteta; ovisnost podataka o programu - kod ovakvih sistema visok je stepen ovisnosti podataka o programu. Ovaj problem naroito dolazi do izraaja kada je potrebno unijeti odreene izmjene u formatu podataka.
Upravo su ovi problemi s tradicionalnom organizacijom podataka u obliku fajl sistema doveli do kreiranja koncepta baze podataka i sistema za upravljanje bazama podataka. Baza podataka je integrirana kolekcija logiki povezanih fajlova. Kao primjer moemo navesti organizaciju podataka o studentima na
316
univerzitetu. U tom sluaju, entitet o kojem se evidentiraju podaci je student koji ima vie atributa (obiljeja) koji ga opisuju kao, naprimjer, ime, prezime, adresa, spol, broj indexa, smjer, prosjek itd. Svaki od ovih atributa u bazi podataka se implementira putem odgovarajueg polja. Skup svih polja (atributa) za jednog studenta naziva se slog, dok je skup svih slogova predstavljen fajlom ili datotekom.
Broj indexa Prezime Ime Grad Adresa Ulica Spol Broj Smjer
Slika 6.6. Atributi za entitet student Nain na koji se podaci povezuju u odreenjoj bazi podataka determinira tip baze podataka koji moe biti hijerarhijski, mreni, relacijski, model entiteta i relacija i objektno orijentirani. U hijerarhijskoj strukturi relacije izmeu slogova formiraju hijerarhijsku strukturu stabla. U ovom modelu svi slogovi su ovisni i organizirani u strukturi s vie nivoa, a sastoje se od jednog sloga korijena i odreenog broja podreenih nivoa. Mrena struktura moe reprezentirati kompleksnije logike relacije. Ona dozvoljava tip "vie ka vie" relacije izmeu slogova. Relacijski model razvijen je kao nastojanje da se pojednostavi prezentacija relacija izmeu podatkovnih elemenata u velikim bazama podataka. U ovome konceptu svi elementi podataka unutar baze posmatraju se kao jednostavne tabele. "Entiteti-relacije" model predstavlja koncepte entiteta, atributa i relacija izmeu njih. Ovaj model se obino implementira u formi relacijskog modela. Objektnoorijentirani model je najnoviji model nastao pod utjecajem objektnoorijentiranog pristupa u programiranju. U objektno orijentiranom modelu svi pojmovi se kategoriziraju kao objekti. Iako ve postoje komercijalni sistemi za upravljanje bazama podataka zasnovani na OO modelu, ipak se u veini sluajeva OO model baze podataka fiziki implementira koristei relacijski DBMS koji je daleko najraireniji sistem u primjeni. Postoje dvije osnovne vrste baza podataka: "flat file" i relacijske baze podataka. Kod "flat file" baza podataka sve informacije se pohranjuju u jednom fajlu ili tabeli baze podataka. Relacijska baza podataka pohranjuje informacije u serijama povezanih fajlova ili tabela. Pri tom treba imati u vidu da, kako emo kasnije vidjeti na primjeru Accessa kao
317
desktop DBMS-a, sistem za upravljanje bazom podataka sadri ne samo tabele, ve i druge objekte koji slue za manipuliranje podacima iz tabela kao to su: forme, upiti, izvjetaji i sl. Najpoznatiji i najee koriteni sistemi za upravljanje bazama podataka su: Oracle (www.oracle.com), Sybase (www.sybase.com), Informix (www.informix.com), SQL Server (www.microsoft.com), InterBase (www.inprise.com), Ingres (www.ingres.com), Obino se isporuuju sa alatima za razvoj aplikacija baziranim na DBMS konceptu kao to su: Oracle Developer, PowerBuilder, C++ Builder, itd. koji spadaju u skupinu jezika etvrte generacije. Posebno treba navesti MySQL sistem za upravljanje bazama podataka (www.mysql.com) kao OpenSource DBMS koji se sve vie koristi u posljednjih 4-5 godina. Ovaj DBMS se danas mnogo koristi kao jedna od poluga tzv. LAMP platforme (Linux; Apache; MySQL; Perl/PHP/Python). MySQL se moe instalirati/koristiti na vie od 20 OS platformi (Windows, Linux, HP-UX, AIX, Novell NetWare, itd.).
Slika 6.7. Microsoft SQL Server
MySQL DBMS
LAMP definicija sa wikipedia.org Slika 6.8. MySQL i LAMP
318
Svi navedeni sistemi predstavljaju tzv. server bazirane softvere sistema za upravljanje bazama podataka, to znai da se instaliraju na monim server mainama u client/server okruenju. Postoje i tzv. PC-desktop verzije nekih od ovih sistema, mada se kada je u pitanju desktop platforma Microsoft Access (www.microsoft.com) obino smatra standardom za desktop bazirani DBMS softver. Interesantno je napomenuti da na drugoj desktop platformi - Apple Macintosh raunarima primat u softveru za upravljanje podacima dri firma Claris (www.claris.com), s proizvodom File Maker. Microsoft nema verziju Access-a za Macintosh, iako ima verzije ostalih Office programa. Svi navedeni DBMS proizvodi su bazirani na tzv. SQL (Structured Query Language) standardu koji predstavlja meta programski jezik za operacije nad bazama podataka. Kao osnovne operacije nad bazama podataka mogu se navesti sljedee: dodavanje slogova, brisanje slogova, traenje odgovarajueg sloga, pretraivanje baze podataka, sortiranje, povezivanje tabela itd.
SQL jezik je uveden od IBM-a kao jezik koji je trebao posluiti kao interfejs za relacijski DBMS System R. Meutim, prvi komercijalni DBMS zasnovan na relacijskom modelu uvela je firma Oracle 1979. godine. Ameriki institut za standarde ANSI (American National Standards Institute) je prihvatio SQL kao standardni jezik za relacijske sisteme za upravljanje bazama podataka. SQL jezik se u terminologiji baza podataka smatra glavnim predstavnikom tzv. jezika za manipulaciju podataka (data manipulation language). Jezik za manipulaciju podataka predstavlja jednu od tri glavne komponente sistema za upravljanje bazom podataka. Ostale dvije komponente su: jezik za definiranje podataka (data definition language) i rjenik podataka (data dictionary). Jezik za definiranje podataka je formalni jezik koji koriste programeri, odnosno kreatori baze podataka u cilju specificiranja sadraja i strukture baze podataka. Rjenik podataka predstavlja sredstvo za pohranjivanje i organiziranje informacija u vezi s elementima podataka u bazi. Na sljedeoj slici su predstavljeni elementi sistema za upravljanje bazom podataka.
319
Slika 6.9. Osnovni elementi sistema za upravljanje bazom podataka Kao glavne prednosti DBMS-a mogu se navesti sljedee: eliminiranje ovisnosti izmeu programa i podataka, reduciranje ili potpuno uklanjanje tzv. redundance podataka (ponavljajnja), podravanje dijeljenja podataka, osiguranje integriteta, sigurnosti i zatite podataka, poboljanje mogunosti pristupa podacima, smanjenje trokova razvoja i odravanja programa.
U savremenim uvjetima proces razvoja aplikacija, pogotovo onih kompleksnijih, ukljuuje itav niz aktivnosti, ne samo onih koje su bazirane na samom pisanju programa. U tom smislu se raunarsko programiranje sve vie posmatra u irem kontekstu pri emu se koristi termin razvoj aplikacija (application development) ili softverski inenjering (software engineering). Razvoj baze (baza) podataka je obino sastavni dio jednog takvog projekta. O softverskom inenjeringu i razvojnim alatima bit e govora u poglavlju 10 u kontekstu izlaganja problematike upravljanja razvojem informacijskih sistema.
320
6.4. Standardne uredske aplikacije Pod standardnim uredskim (office) aplikacijama podrazumijeva se skupina od nekoliko programa koji se koriste za pomo u obradi teksta, kalkulacijama, organizaciji podataka, grafikim prezentacijama i slino. U literaturi se susreu i pod drugim nazivima kao: krajnje korisniki kompjuting (end-user computing), aplikacije ope namjene (general purpose applications), alati za poboljanje personalne produktivnosti (personal productivity tools). Obrada teksta. Programi za obradu teksta omoguavaju korisnicima kreiranje i manipuliranje tekstom. U ranijim fazama raunarskog razvoja (prije 10-15 godina) ovaj tip softvera oznaavao se uglavnom kao tekst editor (npr. Edit na DOS-u, vi na UNIX-u) i omoguavao je samo osnovne operacije upravljanja tekstom. Savremeni text procesori pruaju korisnicima mogunost pripreme stiliziranih izvjetaja, poslovnih pisama i drugih pisanih dokumenata jednostavnije i bre, uz mogunost integriranja tabela, slika, dijagrama, itd. Tipini softverski paketi za obradu teksta kao to su Microsoft Word (www.microsoft.com), Word Perfect (www.corel.com), WordPro (www.lotus.com), sastoje se od integriranog skupa modula, ukljuujui programe za editovanje, formatiranje, tampu, rjenik, program za provjeru gramatike, integrirane grafike, dijagramiranje, crtanje i sl. Spredit programi. Spredit (spreadsheet) je softver koji se smatra revolucionarnim korakom u razvoju informacijske tehnologije. Ta revolucionarnost se ogleda prije svega u tome to ova vrsta programa omoguava krajnjim korisnicima razvoj aplikacija i bez poznavanja programskog jezika. Sastoji se od velike elektronske tabele koja ima odreeni broj redova i kolona i iji samo jedan mali dio korisnik vidi na ekranu, uz mogunost "kretanja" po njoj. Korisnici mogu unositi numerike ili tekstualne podatke, kao i definirati razne funkcije u svako polje koje se nalazi u presjeku jednog reda i jedne kolone i koje se zove elija (cell). Najznaajnija pogodnost koju pruaju spredit programi su tzv. "what-if" analize (analize tipa "ta-ako"). Ove analize su vrlo bitne u raznim podrujima gdje se donose upravljake odluke: u finansijama, prodaji, marketingu, planiranju, zato to omoguavaju automatsko i trenutno preraunavanje (rekalkulaciju) desetina, stotina, pa ak i hiljada pokazatelja ovisno o promjeni jednog ili vie parametara. Najee koriteni spredit programi su: Excel (www.microsoft.com), Lotus 1-2-3 (www.lotus.com), QuatroPro (www.corel.com).
321
Slika 6.10. Osnovni elementi spredit tabele Desktop softver za upravljanje podacima. Kao to smo naveli u dijelu poglavlja o programiranju kada smo govorili o organizaciji podataka, sistemi za upravljanje bazom podataka pruaju korisniku mogunost efikasnog upravljanja podacima, pri emu se termin upravljanje podacima odnosi na: pohranjivanje, sortiranje, traenje i pretraivanje, izvjetavanje i sl. Ova vrsta softvera danas se uglavnom pojavljuje u formi sistema za upravljanje bazama podataka (Data Base Management Systems - DBMS), s tim da postoje desktop sistemi kao to je npr. Microsoft Access i server sistemi kao to su Oracle, Informix, Microsoft SQL, Sybase itd, koje smo naveli u poglavlju o programiranju. Koncept baze podataka je u informacijskoj tehnologiji prihvaen kao efikasan metod upravljanja podacima i kao takav predstavlja osnovu savremenih aplikativnih rjeenja, pogotovo onih za podrku poslovanja. Grafiko-prezentacijski softver. Grafiko-prezentacijski softver omoguava korisniku kreiranje, pohranjivanje, prikazivanje i tampanje raznih slika, grafova, mapa itd. uz mogunost kreiranja on-line prezentacija. Ovdje treba praviti razliku izmeu monih softverskih paketa koji su iskljuivo kreirani da podre rad s grafikom i obradu slike kao to su npr. Corel Draw (www.corel.com) i Adobe PhotoShop (www.adobe.com), velikog broja malih grafikih programa, od kojih su veina "freeware" ili "shareware"* i koji se bave razliitim aspektima
*
Freeware oznaava besplatne programe koji se mogu nai na Internetu, kopirati i koristiti bez ogranienja. S druge strane, pod kategorijom shareware 322
raunarske grafike i softverskih paketa koji se tretiraju kao grafikoprezentacijski softver. Ovi posljednji se obino smatraju dijelom softvera za ope namjene i stoga emo u nastavku rei neto vie o jednom takvom programu. Personalni informacijski menader (Personal Information Manager). Ovaj softver je kreiran da korisniku prui mogunost efikasnog upravljanja personalnim informacijama kao to su npr. informacije o poslovnim partnerima, raspored sastanaka u odreenom vremenskom periodu, planirane aktivnosti, uz integraciju s komunikacijskim softverom kao to su e-mail i web browser. Integrirani Office paketi Microsoft Office U savremenim uvjetima, standardni office softver se isporuuje uglavnom u okviru integriranih aplikacijskih paketa koji ukljuuju sve navedene komponente, uz komunikacijski softver i softver za upravljanje vremenom, dakle: Text procesor Spreadsheet Sistem za upravljanje bazom podataka Grafiko-prezentacijski softver Personalni informacijski menader, itd.
Nazivaju se office aplikacije, jer se uglavnom koriste za podrku radu u savremenom uredskom poslovanju. Osnovna namjena im je, kako smo ve ranije spomenuli, poboljanje personalne produktivnosti uposlenih u uredima. U nastavku emo ukratko predstaviti komponente office paketa koji je najee u upotrebi - Microsoft Office. Sve Microsoftove aplikacije iz sastava Office paketa imaju slian interfejs, u nekim domenima ak identian, a razlike se odnose na specifinosti pojedinih aplikacija. Stoga emo osnovne elemente interfejsa prikazati samo na primjeru Worda. Znaenje pojedinih ikona na ToolBaru, npr. NewFile, OpenFile, Print, Cut, Copy, Paste itd. je identino kod svih aplikacija, dok znaenja ostalih ovise o konkretnoj aplikaciji. Mi ih neemo detaljno objanjavati zbog toga to svaka aplikacija ima ugraen tzv. "context
programa podrazumijevaju se oni programi koji se, takoer sa Interneta, mogu kopirati, ali je njihovo koritenje ogranieno (obino 30 dana). 323
sensitive help" koji prua informacije o konkretnoj ikoni u momentu pozicioniranja mi-pointera na tu ikonu. U svojim prvim verzijama, Office paket je sadravao etiri osnovne komponente: Word (obrada teksta), Excel (spreadsheet), Access (desktop sistem za upravljanje bazama podataka), PowerPoint (prezentacijski softver), da bi, nakon uvoenja Interneta, sredinom 90-ih godina, dodat komunikacijski softver i softver za upravljanje vremenom. Dananja verzija Microsoftovog Office paketa sadri, ovisno o verziji, i do 14 razliitih programa (slika 6.11), od Worda kao softvera za obradu teksta, do FrontPagea kao aplikacije za web dizajn i programa Visio koji spada u kategoriju CASE alata.
Slika 6.11. Sadraj Officea 2003 Meutim, treba rei da Microsoft Office nije jedina opcija na podruju tzv. alata za poboljanje personalne produktivnosti u savremenim uredima (Personal Productivity Tools). Ovi integrirani setovi koji se jo nazivaju uredske ili office aplikacije uglavnom se koriste za podrku radu u savremenom uredskom poslovanju. Microsoft Office je danas najznaajniji i najee koriteni Office paket dok se od ostalih u praksi mogu susresti sljedei: Lotus Smart Suite firme IBM sa osnovnim modulima: WordPro, Lotus 1-2-3, Approach, Freelance Graphics, Organizer. Corel Suite firme Corel sa komponentama: Word Perfect, Quattro Pro, Paradox, Corel Presentations.
324
StarOffice firme Sun kao multiplatformski Office integrirani set koji se moe koristiti na vie OS platformi (Linux, Solaris, Windows). Sadri sljedee komponente: StarOffice Writer, StarOffice Calc, StarOffice Impress, StarOffice Draw, StarOffice Base.
www.ibm.com
www.corel.com
www.sun.com
Slika 6.12. Integrirani Office paketi Microsoft Word Na slici 6.13. je prikazan osnovni interfejs Microsoft Worda sa osnovnim komponentama: Menu Bar, osnovni Tool Bar, dio koji se koristi za formatiranje teksta, Dokument, ToolBar koji sadri programe za crtanje grafike itd.
Slika 6.13. Word

325
Word raspolae irokim spektrom umetanja tabela, grafikih prikaza, aplikacija. Korisniku se takoer prua ili prethodno dizajniranih dokumenata biografije, web stranice itd.
mogunosti formatiranja teksta, slika, objekata iz drugih Office mogunost upotrebe tzv. templejta kao to su faxovi, poslovna pisma,
Slika 6.14. Word templejti Od ostalih mogunosti Worda, treba spomenuti sljedee: spelovanje teksta, zatita dokumenata od neovlatenog koritenja drugih osoba, formatiranje tampe na koverte, sortiranje teksta koritenje "Equation editora" za matematike formule, automatsko traenje i zamjena karaktera ili rijei u tekstu, direktno slanje pripremljenih dokumenata putem e-maila ili faxa itd.
Microsoft Excel Iako u IT-historijskom smislu nije bio prvi spreadsheet, Excel danas predstavlja najee koriteni alat ove kategorije i faktiki standard kada su u pitanju spreadsheet aplikacije. Radi se o programu koji se mnogo koristi u savremenom poslovanju, prije svega zbog irokog spektra mogunosti i jednostavnog korisnikog interfejsa. Mi emo ga u nastavku obraditi neto detaljnije s obzirom na znaaj koji ovaj alat ima u savremenom poslovnom kompjutingu.
326
Prije pojave prvog spredit programa* (engl. Spreadsheet), krajem 70-ih godina prolog stoljea, poslovne obrade su se izvravale na mainframe ili minicomputer raunarima na kojima su se razvijali i instalirali odgovarajui programi. Ti programi su bili pisani u klasinim programskim jezicima jezicima tree generacije (uglavnom COBOL), s vrlo niskim nivoom participacije krajnjih korisnika. Promjene u zahtjevima korisnika, ak i one minorne, iziskivale su manje ili vee izmjene u samom programskom kodu. Takvi zahtjevi su postajali sve ei imajui u vidu dinaminost poslovanja i stalno rastue zahtjeve korisnika svih profila to je, skoro po pravilu, generiralo probleme na relaciji programeri korisnici. Krajem 70-ih godina Dan Bricklin i Bob Frankston su, najprije samostalno, a kasnije u okviru firme Software Arts razvili program VisiCalc koji se smatra preteom spredit programa. Bio je pisan u assembleru i instaliran na Apple II raunaru.
Slika 6.15. Prva verzija VisiCalca

Kao i kod veine drugih informatikih termina, i u sluaju spreadsheet tehnologije ne postoji jedinstven i ope prihvaeni prijevod na na jezik. Razliiti termini se koriste, naprimjer: tabelarni prorauni, tabelarne kalkulacije, spregnute tabele, matrini kalkulatori itd. Miljenja smo da je svaki od ovih prijevoda manjkav u smislu da ne iskazuje u potpunosti pravu sutinu ove tehnologije. Stoga smatramo da je bolje koristiti jednostavno termin spredit, po istoj analogiji kako su se u naem jeziku ve udomaili termini kao to su: kompjuter, hardver, softver i sl. Postoji ak i storija kako je Dan Bricklin na ideju o stvaranju jednog ovakvog softvera doao sluajui predavanja iz Raunovodstva, odnosno, posmatrajui svog profesora kako neprestano brie stare i ispisuje nove brojeve nakon i najmanje rekalkulacije. Bricklin je bio MBA student na Harvard Business School.
*
327
Kasnije su nastali slini programi za tadanje CP/M i DOS operativne sisteme, dok je sljedei znaajniji historijski korak predstavljalo kreiraranje programa Lotus 1-2-3 koji je razvila firma Lotus Development Corporation (Mich Kapor i Jonathan Sachs). Lotus je 1985. godine kupio firmu Software Arts te je na taj nain prestao daljnji rad na VisiCalcu. Prva verzija Excela razvijena je u periodu 1984.-85. na Apple Macintosh raunaru. Krajem 1987. godine uraena je DOS verzija ovog programa (Excel 2.0) za MS-DOS 3.0. Kada je Microsoft na trite operativnih sistema izbacio prvu GUI verziju operativnog sistema (Windows 3.0), krajem 1989. godine, Excel je bio jedan od glavnih softverskih proizvoda za tu novu OS platformu. IBM je 1995. godine kupio Lotus te nastavio s njegovim razvojem u okviru svojih Office/GroupWare paketa LotusNotes i Domino. Excel je od 1985. godine, kada je objavljena verzija 1.0, do danas doivio znaajna poboljanja, uostalom kao i sve ostale Microsoft Office aplikacije. Spredit je softver koji se smatra jednim od revolucionarnih dostignua u razvoju informacijske tehnologije. Revolucionarnost se ogleda prije svega u tome to ova vrsta programa omoguava krajnjim korisnicima rjeavanje odreenih problema obrade podataka na raunaru i bez poznavanja programiranja i programskog jezika. Sastoji se od velike elektronske tabele koja, ovisno o verziji, ima odreeni broj redova i kolona i iji samo jedan mali dio korisnik vidi na ekranu. Korisnici mogu u polja unositi numerike ili tekstualne podatke kao i definirati razne formule i funkcije. Svako polje koje se nalazi u presjeku jednog reda i jedne kolone naziva se jo i elija (engl. cell). Najznaajnija pogodnost koju pruaju spredit programi su tzv. "what-if" analize (analize tipa "ta-ako"). Ove analize su vrlo bitne u raznim podrujima gdje se donose upravljake odluke, npr. u finansijama, prodaji, marketingu, planiranju itd. zato to omoguavaju automatsko i trenutno preraunavanje (rekalkulaciju) desetina, stotina, pa ak i hiljada pokazatelja ovisno o promjeni jednog ili vie parametara. Na sljedeoj slici prikazan je glavni interfejs Excela sa osnovnim komponentama:
328
Slika 6.16. Excel osnovne komponente Osnovni elementi Excel ekrana su: naslovna traka (Title Bar), traka menija (MenuBar), traka alata (ToolBars), traka za formule (FormulaBar),
- StatusBar. Excel raspolae velikim mogunostima za obavljanje raunskih operacija. Ovdje emo spomenuti samo osnovne, dok emo kasnije, u dijelu kada
329
budemo govorili o tehnologiji za podrku odluivanju, navesti i ostale vanije funkcije. Veinu osnovnih operacija koje smo naveli za Word podrava i Excel. Meutim, s obzirom da se radi o sasvim razliitoj vrsti aplikacije, Excel prua mogunost koritenja i nekih drugih operacija kao to su razne Excel funkcije za analizu podataka, dijagrami za prikazivanje podataka, mogunost koritenja kao baze podataka itd. Radna sveska ili radna knjiga u Excelu je zapravo datoteka u kojoj se pohranjuju odreeni podaci nad kojima se definiraju i izvode odreene raunske operacije. Meutim, kako svaka sveska moe sadravati vie listova, tako se i razliite vrste povezanih informacija mogu urediti u jednoj datoteci. Listovi (Sheet, Sheet2, Sheet3 ) koriste se za upisivanje podataka, teksta, formula, funkcija, odnosno, slue za razliite oblike izraunavanja i analiza podataka. Na nekoliko radnih listova u okviru jedne ili vie radnih knjiga mogu se istodobno unositi podaci, izvoditi operacije nad tim podacima, kao i uspostavljati veze (linkovi) izmeu podataka koji se nalaze u razliitim listama (sveskama). Kao to se moe uoiti, radni listovi su u grafikom smislu predstavljeni kao klasini listovi (odjeljci) u kartoteci, ime se eli uspostaviti logika s tradicionalnim nainom pohranjivanja podataka na papirnim medijima. Excel ovim listama dodjeljuje generike nazive (Sheet1, Sheet2, Sheet3 itd.), s tim da se broj i naziv listova moe mijenjati. Rad s formulama Formule su skupovi instrukcija iji je osnovni zadatak izvoenje operacija nad podacima koji se nalaze u tabeli. Svaka formula poinje znakom jednakosti koju slijedi oznaka elementa ili neka predefinirana funkcija. Naprimjer: =A5+A6 Sabiranje dva broja u poljima A5 i A6 =A5*B5 Mnoenje dva broja u poljima A5 i B5 =SUM(D3:D15) Funkcija za sumiranje numerikih vrijednosti koje se nalaze u opsegu D3 do D15 =MAX(F5:F22) Funkcija za iznalaenje maksimalne vrijednosti brojeva koji se nalaze u opsegu F5 do F22 =AVERAGE(C12:C122) Funkcija za iznalaenje prosjene vrijednosti brojeva koji se nalaze u opsegu C12 do C122. Formula je, dakle, matematiki izraz koji, koristei adrese elija, imena elija, funkcije i operatore, izraunava rezultat na osnovu argumenata (najee su to numerike vrijednosti) koji se nalaze u elijama radne
330
sveske. Pored numerikih vrijednosti, formule sadre jedan ili vie operatora koji naznauju odreene operacije nad podacima. Operatori specificiraju tip kalkulacije koja se izvodi nad podacima. Excel sadri etiri osnovna tipa operatora: - aritmetiki, operatori poreenja, tekstualni, referencijalni operatori.
Aritmetiki operatori slue za izvoenje osnovnih matematikih operacija nad odreenim vrijednostima. To su operacije sabiranja, oduzimanja, dijeljenja, mnoenja, procentualne i eksponencijalne. Formula izvodi operacije nad operandima odreenim redoslijedom. Formulu definira znak jednakosti (=) koji se uvijek nalazi na poetku, to je znak Excelu da sve ono to slijedi nakon tog znaka tretira kao formulu. Iza njega slijede operatori koji odreuju tip operacije i operandi nad kojima se izvodi operacija. Kojim redoslijedom e se izvoditi odreene operacije ovisi o samim operatorima i Excel ima definiran redoslijed primjene pojedinih operatora po prioritetu. Ako u formuli imamo vie operatora, Excel koristi prioritete za obradu po redoslijedu, kako je definirano tim prioritetima. Meutim, ako koristimo dva operatora koji su istog nivoa prioriteta, Excel izvrava operacije po logici s lijeva na desno. Zagrade se mogu koristiti da se promijeni redoslijed operiranja. Sintaksna pravila vrijede kao i u matematici. Konstante su one vrijednosti koje se ne dobijaju proraunima ve ih korisnik zadaje. Reference predstavljaju jedno polje ili skup polja u tabelama ije se vrijednosti koriste kao operandi u formulama. Mogu oznaavati jedno polje ili kombinaciju polja uz pomo gore navedenih referencnih operatora. Excel po defaultu koristi A1 referencni stil. To znai da se osnovna referenca sastoji iz oznake kolone i oznake reda u kojem se nalazi to polje. U osnovi imamo dvije vrste referenci: - Relativne reference su zasnovane na pozicionoj relaciji u odnosu na polje u kojoj se nalazi formula koja sadri tu referencu.
331
Apsolutne reference.
Formule se unose u polja kao i svaka druga numerika ili tekstualna vrijednost. Funkcije su predefinirane formule koje su kreirane da bi olakale izvravanje kompleksnih raunskih radnji. Tako, naprimjer, funkcija SUM izraunava sumu (zbir) brojnih vrijednosti unutar zadatog opsega (reda ili kolone) koji je definiran u zagradi. Slino je objanjenje funkcija MAX i MIN, koje imaju za cilj izraunavanje maksimalne (minimalne) vrijednosti unutar jednog niza brojeva. Sa aspekta krajnjeg korisnika, koritenje ovih funkcija je vrlo jednostavno i ne zahtijeva nikakvo programersko znanje da bi se izraunala suma nekog niza brojeva ili maksimalna (minimalna) vrijednost nekog niza brojeva. Funkcije, dakle, predstavljaju posebnu vrstu sloenih formula koje izvode zadane operacije i kao rezultat daju odgovarajue vrijednosti. Neke funkcije su namijenjene jednostavnim izraunavanjima i u tom smislu one zamjenjuju niz repetitivnih operacija. Tako, naprimjer, funkcija SUM(M5:M15) izraunava sumu (zbir) vrijednosti u definiranom podruju (M5:M15). Ona zamjenjuje ispisivanje formule za sabiranje koja bi se morala napisati u sljedeem formatu: =M5+M6+M7+M8+M9+M10+M11+M12+M13+GM14+M15. Postoje, meutim, mnogo sloenije funkcije kao to su statistike i finansijske funkcije ili njihove kombinacije. Naprimjer: =IF(P10>4000;P10*25/100;P10*20/100) =IF(F9="I";(TODAY()-H9)*G9;0) =IF(MIN(D5:M5)=1;1;ROUND(AVERAGE(D5:M5);0)) Funkcije mogu kao argumente koristiti adrese raspona podataka (npr. F1:F18), imena raspona (napr. TROKOVI) ili samo brojane vrijednosti. Funkcije se mogu koristiti kao: - zasebne formule, u kombinaciji s drugim funkcijama, kao dio sloene formule,
- kao dio makro naredbe. Svaka funkcija sadri sljedea tri elementa: - znak jednakosti (=) koji oznaava da slijedi funkcija (formula);
332
ime (naziv) funkcije (napr. SUM), s ciljem da naznai koja vrsta operacije e se izvriti; argumente funkcije (npr. opseg H5:H15), koji predstavljaju vrijednosti, odnosno adrese elija na ije e se vrijednosti funkcija aplicirati.
Excel sadri (podrava) vie od 200 funkcija koje su klasificirane kao: - matematike, finansijske, datum i vrijeme, statistike, logike, funkcije baze podataka, Lookup & Reference, text, informacijske.
Matematike i trigonometrijske funkcije (Math & Trig) - funkcije kao to su: ABS (apsolutna vrijednost nekog broja), SIN (sinus), COS (cosinus), RAND (generiranje sluajnog broja), INT (integer ili cjelobrojna veliina), SQRT (kvadratni korijen broja), SUM (zbir numerikih vrijednosti), MIN (minimalni broj u okviru nekog opsega), MAX itd. Financijske funkcije (Financial) funkcije iz podruja finansijske matematike, koje se koriste u finansijskom menadmentu. Neke od najee koritenih finansijskih funkcija su: NPV (neto sadanja vrijednost), FV (budua vrijednost), IRR (interna stopa rentabiliteta), PMT (otplate na kredite) itd. Funkcije datuma i vremena (Date & Time) - pruaju mogunost koritenja vremenski-baziranih veliina u odreenim kalkulacijama. Primjeri ovih funkcija su: DAY, NOW, DATE, TODAY. Statistike funkcije (Statistical) - predstavljaju znaajnu pomo u primjeni statistikih metoda i tehnika u obradi podataka. Excel podrava 70-ak najznaajnijih statistikih funkcija kao to su: AVERAGE (prosjena vrijednost), COUNT (broj pojavljivanja numerikih vrijednosti
333
unutar nekog opsega), CORREL (koeficijent korelacije izmeu dvaju setova vrijednosti), STDEV (standardna devijacija), COVAR (kovarijansa), VAR (varijansa) itd. Logike funkcije (Logical) - omoguavaju koritenje logikih izraza i preduzimanja odreenih operacija u odnosu na vrijednost odnosnog izraza (tano, netano). Naprimjer, jedna od najee koritenih logikih funkcija IF ima sljedei format: IF(tvrdnja, rezultat ako je tvrdnja istinita, rezultat ako je tvrdnja neistinita) gdje je tvrdnja logiki izraz koji testiramo (napr. IF A5>0), a preostala dva izraza su vrijednosti (formule, funkcije ili akcije) koje odgovarajue polje poprima u odnosu na to da li je prethodni logiki izraz ispunjen ili ne. Naprimjer, u polju A10 moemo upisati sljedeu funkciju: =IF(A8>0, A8+100, 0), koja znai sljedee: ako je vrijednost polja A8 pozitivna (vea od nule), onda e vrijednost polja A10 biti jednaka A8+100, a ako nije, tj. ako je manja ili jednaka nuli, onda e vrijednost polja A10 biti 0. Funkcije za rad s bazama podataka (Database) - pruaju mogunost efikasnog upravljanja podacima, odnosno koritenje Excela kao sistema za upravljanje bazama podataka. Ovo, naravno, ne znai da Excel moe zamijeniti jedan klasini DBMS softver kao to je napr. Access, ali se moe koristiti za odreene aspekte upravljanja podacima. U tu svrhu se koriste funkcije kao to su: DMAX, DMIN, DAVERAGE itd. i one nose nazive koji poinju slovom D (otuda naziv D-funkcije - Dfunctions). Veina ovih funkcija ima sljedei format: FUNKCIJA (Baza_podataka, polje, kriterij) Naprimjer, funkcija DAVERAGE (baza_podataka, polje, kriterij) se moe koristiti za iznalaenje prosjene vrijednosti u nekoj bazi podataka, prema zadatom kriteriju. Lookup & Reference funkcije (Funkcije za pretraivanje i referencne funkcije) - koriste se za pronalaenje odreenih vrijednosti u radnim listovima. Najee koritene su sljedee funkcije: HLOOKUP, VLOOKUP, CHOOSE itd. Tekstualne ili funkcije koje se koriste u radu s tekstom omoguavaju rad s tekstualnim nizovima koji se mogu nalaziti u formulama tako da je mogue pronai odreeni tekst, promijeniti veliinu slova itd. Naprimjer,
334
funkcija EXACT (text1, text2) uporeuje dva tekstualna niza i kao rezultat daje TRUE (istina) ako su oni identini, a FALSE (pogreno) ako to nije sluaj. Informacijske funkcije ili funkcije koje daju informacije koriste se kada je potrebno odrediti tip podataka u poljima, naprimjer, da li neko polje sadri podatke ili je prazno. Sa aspekta korisnikog interfejsa, koritenje funkcija u Excelu je vrlo jednostavno, ali treba napomenuti da je neophodno poznavati znaenje tih funkcija (matematike, statistike, finansijske funkcije). Potrebno je znati, naprimjer, ta predstavljaju i u koju svrhu se mogu koristiti statistike funkcije trenda, regresije, kovarijanse, korelacije ili finansijske funkcije neto sadanje vrijednosti, budue vrijednosti, interne stope rentabiliteta i sl. Funkcije se insertuju (umeu) odabirom opcije Function s menija Insert ili klikom na funkcijsku oznaku fx koja se nalazi na Formula-traci:
Slika 6.17. Insertovanje funkcije s menija Insert
Slika 6.18. Insertovanje funkcije s trake formula Nakon te operacije korisnik dobija dijaloki ekran u okviru kojeg moe selektirati funkciju koju eli koristiti:
335
Slika 6.19. Dijaloki ekran insertovanja funkcije Upravljanje podacima u Excelu (Liste i filtriranje podataka) Na poetku poglavlja smo rekli da je Excel glavni predstavnik spreditbaziranih programa. Takoer smo istakli da je Excel dio Microsoftovog integriranog paketa koji sadri desetak aplikacija za razliite aspekte obrade podataka. Dio tog paketa je i Access kao desktop sistem za upravljanje bazom podataka. Meutim, i pored injenice da Microsoft u svom Office paketu ima takav alat koji se koristi za efikasno upravljanje podacima, Excel ukljuuje odreene elemente upravljanja podacima (Data Management). Na svom osnovnom meniju Excel sadri opciju Data sa odgovarajuim padajuim menijem (slika 6.20) koji je u potpunosti posveen aspektima upravljanja podacima.
336
Slika 6.20. Data meni Excelova implementacija koncepta DBMS-a koristi jednostavne baze podataka kao baze kod kojih su svi podaci sadrani u jednoj tabeli. Naredbe koje se odnose na rad s bazom podataka sadrane su u meniju Data. Excel podatke pohranjuje u obliku tabele iji sadraj se moe jednostavno pretvoriti u bazu podataka koristei odreena osnovna pravila: - Podatke pohranjujemo u jednu tabelu, tj. radni list. Prvi red tako kreirane liste treba sadravati atribute, odnosno nazive obiljeja (kolone). Excel e kasnije koristiti te nazive za efikasnije organiziranje podataka, pronalaenje podataka i kreiranje odreenih izvjetaja. Redovi koji se nalaze ispod prvog retka koji sadri nazive atributa slue za unoenje podataka u formi slogova. Ime polja mora biti jedinstveno za cijelu bazu.
337
U polja se mogu unositi brojane vrijednosti, tekst i formule. Excel prilikom DB-operacija (napr. sortiranje i pretraivanje) dodjeljuje vrijednost koja se dobije izraunavanjem te formule itd.
Ako su podaci organizirani kao baza podataka, Excel omoguava mnoge DB operacije, kao to su: - primjena formi kao GUI-baziranih oblika za jednostavno dodavanje, prikaz, ureivanje, pretraivanje i brisanje podataka organiziranih u slogove; Sortiranje Podaci pohranjeni u Excel-bazi podataka su organizirani u slogove, prema prethodno navedenim pravilima. Redoslijed unoenja slogova nije bitan jer se on moe kasnije mijenjati operacijama sortiranja. Sortiranje slogova u tako definiranoj bazi podataka, a prema odreenom kriteriju, poboljava preglednost podataka. Pri tom je mogue koristiti kriterije vie atributa (polja), npr. PREZIME I IME, TERMIN, OCJENA. organiziranje podataka sortiranjem po abecedi, vrijednosti ili hronoloki, po rastuem ili opadajuem redoslijedu; pronalaenje i prikaz podataka pohranjenih u bazi, a selektiranim (pronaenim) po jednom ili vie kriterija; kreiranje zbirnih izvjetaja.
Slika 6.21. Sort dijaloki meni
338
Filtriranje podataka Filtriranje podataka koji se nalaze u Excel tabelama je dodatna opcija koja takoer spada u tipine operacije nad podacima organiziranim u baze podataka. Filter je naziv za uvjet preko kojeg se pretrauje lista. Podaci koji zadovoljavaju taj uvjet prikazuju se, dok se ostali ne prikazuju. Naprimjer, ako imamo listu studenata sa 10-ak atributa od kojih se jedan koristi da naznai godinu studija (vrijednosti polja su 1-4), filtriranjem moemo selektirati samo one studente koji su na etvrtoj godini. Excel ima dvije opcije (tehnike) za filtriranje podataka: - Auto Filter Advanced Filter
Ove tehnike se dobiju ako se selektira opcija Filter s menija Data.
Slika 6.22. Filtriranje podataka izbor opcije
339
Filtriranje emo objasniti na primjeru jedne Excel tabele koja sadri podatke o ocjenama studenata na ispitnim rokovim u toku jedne kolske godine (slika 6.24). U ovoj tabeli imamo sljedea obiljeja (atribute): PREZIME I IME, TERMIN, OCJENA. Nakon to kliknemo na opciju Auto Filter, odnosno nakon to je aktiviramo, u poljima u kojima se nalaze nazivi atributa (PREZIME I IME, TERMIN, OCJENA) pojave se simboli koji predstavljaju tzv. padajue menije:
Slika 6.23. Padajui meniji izbor atributa filtriranja Svaki od ova tri menija sadri listu svih vrijednosti koje taj atribut (obiljeje) poprima. Naprimjer, atribut ocjena sadri sljedee vrijednosti: 6, 7, 8, 9, 10 (samo prolazne ocjene, poto se radi o spisku studenata koji su poloili ispit).
Slika 6.24. Filtriranje podataka primjer Selektiranjem odgovarajue ocjene dobit emo spisak svih studenata koji su na ispitu dobili tu ocjenu. Ovo filtriranje moemo kombinovati i sa obiljejem TERMIN. Naprimjer, moemo dobiti spisak svih studenata koji su polagali ispit 19.09.01. godine i koji su dobili ocjenu 10 (slika 6.25).
340
Slika 6.25. Filtriranje podataka primjer Pivot tabele idu korak dalje u filtriranju podataka, a ova opcija se takoer nalazi na Data meniju. Pogodne su za ekstrahovanje podataka, njihovo uparivanje i vizuelno prikazivanje u sluajevima kada imamo znaajnu masu podataka u jednoj veoj tabeli. Ova tehnologija je, takoer, korisniku na raspolaganju u obliku tzv. arobnjaka, koji olakava postupak kreiranja takvih tabela. U narednom primjeru emo pokazati kako se pomou Excela moe na vrlo jednostavan nain napraviti program za obraun plaa u jednoj manjoj firmi. Primjer je hipotetiki, tj. nain formiranja plaa je baziran na nekim standardnim veliinama koje se obino pojavljuju kod ovakvih obrauna. Ti atributi su: koeficijent odreen na osnovu radnog mjesta, odnosno kvalifikacije, ukupna vrijednost koeficijenta (ove veliine ne moraju biti iste, na jednostavan nain se mogu dodati neke dodatne kategorije), vrijednost boda za taj mjesec, ukupno, radni sta godina, radni sta stopa, radni sta u KM, ostali dodaci, bruto iznos, porez, netoplaa, krediti i iznos za isplatu).
341
Slika 6.26. Primjer Obraun plaa Osnovni podaci kao to su: koeficijent, broj godina radnog staa, ostali dodaci, iznos kredita unose se manuelno. Ostale vrijednosti se izraunavaju na osnovu primjene odreenih formula i/ili funkcija. a) Vrijednost boda je dovoljno unijeti samo jednom, na osnovu odluke rukovodstva za pojedini period, u polje F4. U polja E8 do E20 je unesena fiksna referenca na polje F4 kao: =$F$4. b) Plaa se izraunava kao KOEFICIJENT x VRIJEDNOST BODA. c) Stopa radnog staa se izraunava (obino na osnovu pravilnika ili zakona) po sistemu, npr. za svaku godinu po 0,6%, s tim da maksimalna stopa moe biti 20%, odnosno, po formuli =IF(G8*0,6<=20;G8*0,6; 20). d) Tako dobijena stopa se primjenjuje na vrijednosti u koloni F. e) Brutoplaa (kolona K) se dobije kao =F8+I8+J8. f) Porez se obraunava na brutoplau po sistemu da se primjenjuje, naprimjer, stopa od 25% ukoliko je plaa vea od 1000 KM, a 20% ako je plaa nia od 1000. To se definira formulom: =IF(K8>1000;K8*25/100;K8*20/100). g) Preostali elementi (NETO, ZA-ISPL) se izraunaju jednostavnim oduzimanjem poreza, odnosno rate za kredit. h) Polja K22, K23, K24 sadre podatke o prosjenoj, maksimalnoj i minimalnoj plai, to je dobijeno koritenjem funkcija AVERAGE, MAX, MIN.
342
Predefinirana rjeenja (Templejti) Excel, u svojoj osnovnoj instalaciji, ukljuuje i nekoliko templejta (predloaka) za raunovodstveno - finansijske analize, naprimjer, program za amortizaciju-otplatu zajma (slika 6.27). Na osnovu ulaznih veliina (iznos zajma, kamatna stopa na godinjem nivou, broj godina, poetak otplate), ovaj Excel templejt izraunava ne samo iznos mjesene otplate-rate (Scheduled Payment), ve daje i kompletan otplatni plan po mjesecima. Takoer je mogue vidjeti koliki je iznos kamate u ukupnom dugu (u konkretnom primjeru to je 3901,68 KM).
Slika 6.27. Excel-templejt za plan otplate zajma

343
Pored ovog templejta, na Microsoftovoj web stranici, a i na Internetu generalno, moe se nai veliki broj slinih rjeenja za razliita poslovna podruja: raunovodstvo i raunovodstveni reporting, finansije i finansijski menadment, marketing, upravljanje ljudskim resursima itd. Neka od ovih rjeenja su besplatna (freeware) i mogu se downloadirati i koristiti bez ogranienja. Druga su ili isto komercijalni softverski paketi sa cijenom od nekoliko desetina do nekoliko stotina dolara, ili se radi o tzv. shareware rjeenjima koja korisniku daju mogunost downloadiranja i koritenja neko vrijeme (npr. 15 dana), a potom se softver treba kupiti. Na narednoj slici je prikazan jedan takav templejt koji se moe koristiti za tzv. Breakeven analizu.
Slika 6.28. Templejt za Breakeven analizu

344
Microsoft Access Microsoft Access je sistem za upravljanje relacijskim bazama podataka (Relational Data Base Management System) koji se koristi na PCdesktop platformi. Koristei Access DBMS pokuat emo poblie objasniti koncept softvera sistema za upravljanje bazom podataka.
Slika 6.29. Microsoft Access Osnovni elementi Access DBMS-a U principu, svi programi za upravljanje bazom podataka imaju istu ili slinu strukturu objekata koji izvravaju odreene zadatke. Kod Accessa postoje etiri glavna tipa objekata: tabele (tables), upiti (queries), forme (forms), izvjetaji (reports).
Tabele. Podaci se uvijek pohranjuju u odreenim tabelama. Svaka tabela sadri informacije o jednom entitetu (subjektu) kao to su: studenti, radnici, proizvodi i slino. Mogue je takoer da jednom subjektu pripada
345
vie tabela. Veina relacijskih baza koristi vei broj tabela od kojih svaka pohranjuje razliite informacije o odreenom subjektu. Naprimjer, jedna tabela moe pohranjivati imena potroaa i adrese dok druga pohranjuje narudbe. Struktura i osnovni elementi tabele su onakvi kakvim smo ih definirali u dijelu u kojem smo govorili o sistemima za upravljanje podacima openito. Tabele u Accessu imaju dva izgleda (view): "design view" i "datasheet view".
Slika 6.30. Access tabela - "design view"
Slika 6.31. Access tabela - "datasheet view" U tabeli se definiraju parametri polja (nazivi, tipovi, duina, format, default vrijednost itd.), odreuje se primarni klju itd. Upiti (queries). Upit predstavlja nain na koji se postavlja pitanje o podacima pohranjenim u tabeli. Upiti se kreiraju tako da se u Access bazi podataka definira koje podatke treba da pretrai. Sa upitima se mogu pregledati selektirani podaci iz jedne ili vie tabela bez pregledanja svih polja u svakoj tabeli.
346
Slika 6.32. Upiti Forme. Access forme slue za efikasnije prikupljanje i organiziranje podataka u bazi. Kroz forme podaci se mogu dodavati u bazu podataka, prezentirati za ponovno pregledanje i tampanje. Forme se kreiraju da omogue jednostavnije unoenje podataka i u tom smislu je vrlo bitno da su forme bazirane na grafikom interfejsu. Druga prednost koritenja formi sastoji se u mogunosti uvida u sve informacije koje pripadaju jednom slogu u jednom trenutku.
Slika 6.33. Forme
347
Izvjetaji. Access omoguava kreiranje viestrukih formata izvjetaja koji kombiniraju tekst, podatke, sliku, grafiku itd. Access prua mogunost koritenja templejta ili prethodno kreiranih izvjetaja koji se koristi kroz tzv. "Report wizard".
Slika 6.34. Access izvjetaj Microsoft Power Point Power Point je aplikacija koja se koristi za kreiranje on-line prezentacija zasnovanih na odreenom broju "slajdova". Pogodnost ovog softvera je prije svega u mogunosti odvijanja prezentacije, tj. prikazivanja slajdova pod kontrolom raunara. Nain pojavljivanja slajdova, njihove izmjene, te vremenski razmak izmeu dva slajda su parametri koji se mogu definirati i jednostavno raunaru prepustiti odvijanje prezentacije. Ovisno o rasploivoj prezentacijskoj opremi, slajdovi mogu biti prikazani na zidnom panou preko LCD projektora, mogu biti prebaeni na 35mm slajdove, a mogu biti i odtampani u formi prirunika. Takoer je mogue osigurati prezentaciju na webu.
348
Slika 6.35. Power Point Slajdovi mogu sadravati ne samo tekst, ve i grafiku, zvune i videoklipove i ostale specijalne efekte. Posebna pogodnost za korisnika je svakako tzv. "Presentation Wizard" koji, slino kao i wizardi kod ostalih aplikacija, korisnika vode u procesu pripreme prezentacije. Druga bitna pogodnost su prezentacijski templejti, kao predefinirani prezentacijski sadraji koji se, uz sitne izmjene, mogu koristiti za kreiranje prezentacije.
Slika 6.36. PowerPoint Wizard
349
Slika 6.37. Templejt za prezentaciju novog proizvoda Sljedea slika prikazuje mogunost definiranja naina izmjene slajdova.
Slika 6.38. Setovanje naina izmjene slajdova
350
Microsoft Outlook Microsoft Outlook sadri sljedee vanije module: Inbox - program za koritenje elektronske pote
Slika 6.39. Inbox e-mail client Calendar - program za upravljanje vremenom
Slika 6.40. Calendar Contacts - program za upravljanje podacima
Slika 6.41. Contacts

351
Programi koji se obino nazivaju Personalni informacijski menader imaju za osnovni cilj osigurati storiranje i efikasan pristup informacijama na personalnom nivou kao to su npr. baza podataka o poslovnim partnerima s brojevima telefona, faxa, adresom, e-mail adresom itd., infomacije o planiranim aktivnostima u narednom periodu, rasporedu i prioritetima zadataka, i sve to, po mogunosti, integrirano s lokalnim fajlovima i programima, e-mail sistemom, telefonskim pozivima, prispjelim faxovima itd. Ovi programi se na tritu mogu nai i kao specijalizirani programi, mada se u novije vrijeme isporuuju kao moduli unutar integriranih aplikacija (Office, GroupWare sistemi, sistemi za upravljanje dokmentima itd.). Na narednoj slici je dat prikaz mogunosti planiranja aktivnosti u odreenom vremenskom periodu pomou Microsoft Outlooka:
Slika 6.42. Calendar dok sljedea slika ilustrira bazu e-mail adresa.
Slika 6.43. E-mail adrese u Outlooku
352
Softver za upravljanje dokumentima OCR softver. OCR (Optical Character Recognition) je softver koji obino ide u kombinaciji sa skenerima i slui za konvertiranje dokumenata u tzv. "soft-editable" format, tj. u raunarske fajlove koje je potom mogue koristiti u okviru Worda ili neke druge aplikacije. Proizvoai skenera prilikom kupovine ovog ureaja obino isporuuju jednostavniji OCR softver koji konvertira dokument u text fajl, ali bez formata, slika, tabela i ostalih sloenijih elemenata na dokumentu. Kompleksniji OCR paketi kao to su OmniPage i Recognita firme Caere (www.caere.com) imaju daleko vee mogunosti u pogledu kvaliteta skeniranog dokumenta. Pored standardnih mogunosti skeniranja, OmniPage omoguava direktno konvertiranje razliitih formi, tabela, ak i spredit tabela sa sadrajem s papirnog medija u elektronski format (Word, Excel, i sl.). Korisniku prua mogunost koritenja Wizarda za skeniranje i konvertiranje dokumenata u razliite formate fajlova. Recognita je bio prvi pravi OCR softver, prva verzija je napravljena u Maarskoj (www.recognita.hu), ali ga je kasnije kupila gore spomenuta kompanija Caere. Najznaajnija prednost Recognite je u podrci u konvertiranju karaktera velikog broja jezika (vie od 100 svjetskih jezika).
tekst
skeniranje
OCR
dokument.tif
dokument.doc
Slika 6.44. Postupak skeniranja: od izvornog dokumenta do .doc fajla

353
Pod tanou i pouzdanou OCR postupka podrazumijeva se stepen uspjenog konvertiranja karaktera sa hard formata u soft format. Kao zadovoljavajui nivo uzima se onaj sa stepenom iznad 98%, a utvruje se prema broju naknadno potrebnih ispravki u odnosu na ukupan broj znakova. Faktori koji utjeu na efikasnost skeniranja mogu se podijeliti u dvije skupine: a) faktore vezane za materijal koji se skenira i sam proces skeniranja i b) faktore vezane za sam OCR proces. Neki od faktora su:

jezika podrka, dimenzija originala, original ili kopija dokumenta, kvalitet papira koji se skenira, stepen koritenja raznih formata u tekstu, kvalitet i rezolucija skenera, mogunost raspoznavanja pisanog teksta.
Stono izdavatvo (Desktop publishing) Desktop publishing softver ili softver za stono izdavatvo koristi se u izdavatvu za pripremu materijala za tampu. Pojavio se ubrzo nakon pojave programa za obradu teksta. U to vrijeme, prije nekih 15-ak godina, standardni tekst procesor, npr. WordStar 2, nije podravao grafiku i mnoge druge aspekte formatiranja neophodne za kvalitetnu pripremu teksta za tampu. Upravo stoga je pravu revoluciju u izdavatvu napravio program Ventura, koji je predstavljao integrirano rjeenje za stono izdavatvo. Meutim, kasniji razvoj programa za obradu teksta sa daleko veim mogunostima* umanjio je znaaj desktop publishing softvera, tako da su savremeni tekst procesori ustvari dobrim dijelom i desktop publishing programi. I ova knjiga, u formatu kakvom jest, nastala je koritenjem iskljuivo Microsoft Worda. I pored toga, naravno, razvijao se i softver za stono izdavatvo, pa se danas najee koriste programi sljedeih firmi: Corel (www.corel.com), Adobe (www.adobe.com), Quark (www.quark.com), Microsoft (www.microsoft.com).
Za ilustraciju razlike u performansama programa za obradu teksta uzmimo sljedei primjer. U 1990. godini, tada jedan od najpopularnijih programa WordStar (verzija 2.0) mogao se startati s jedne diskete od 360 KB jer je itav program zauzimao oko 240 KB memorijskog prostora. Dananji Microsoft Word, ovisno o instalaciji, zauzima 100-200 puta vie prostora na disku. 354
QuarkXPress
Corel Ventura
Microsoft Publisher
Slika 6.45. Desktop Publishing programi Multimedija softver Multimedija ide korak dalje u odnosu na tekst, podatke i grafiku. Multimedija je kombinacija najmanje dvaju medija ukljuujui audio (zvuk), glas, animaciju, video, tekst, grafiku i sliku. Postoje uglavnom dva tipa multimedija softvera: jedan, za kreiranje multimedija aplikacija i drugi, za koritenje (view) gotovih aplikacija. QuarkImmedia firme Quark je primjer jednog takvog softvera koji radi zajedno sa QuarkXPress desktop publishing softverom. Sadri dvije komponente: QuarkImmedia Design Tool QuarkImmedia Viewer. Drugi primjer softvera za kreiranje multimedijskih aplikacija je Director, proizvod firme Macromedia (www.macromedia.com).
QuarkImmedia firme Quark
Director firme Macromedia
Slika 6.46. Softver za multimedijske aplikacije
355
TREI DIO
- Upravljanje informacijskim tehnologijama: osnovni okvir -
7. Upravljanje serverskom platformom

7.1. Zahtjevi poslovnog konfiguracijama kompjutinga prema serverskim
Operativni sistemi koji podravaju rad server raunarskih sistema moraju udovoljiti znatno veem broju zahtjeva ili kriterija u odnosu na standardne desktop operativne sisteme, pri emu njihov broj i vanost ovisi o konkretnim uvjetima obrade podataka. Ovi kriteriji su bitni prilikom izbora odgovarajue platforme za mission-critical poslovne aplikacije. U nastavku dajemo listu od 20-ak najvanijih zahtjeva (kriterija) grupiranih u sljedee kategorije: niski trokovi nabavke, odravanja i upravljanja, multiplatformska podrka, multiprocesing i 64-bitni kompjuting, pouzdanost i skalabilnost, raspoloivost aplikacija, podrka mrenih komponenata, korisniki interfejs, efikasno sistemsko upravljanje.
Niski trokovi nabavke, odravanja i upravljanja

Kada se radi o ukupnim trokovima koje iziskuje neka IT platforma, savremeni pristup se zasniva na tzv. TCO-modelu (Total Cost of Ownership) na osnovu kojeg se izraunavaju ukupni trokovi. Prema TechWise Research (www.techwise.com), TCO model ukljuuje: Trokove nabavke (Acquisition Costs) osnovna cijena servera i svih hardversko-sistemsko-softverskih komponenata neophodnih za osnovno funkcioniranje sistema. Ne ukljuuje cijenu aplikativnog softvera. Trokove pokretanja (Start-up Costs) trokovi instaliranja i konfiguriranja servera, ukljuujui i trokove obuke administriranja servera. Operacijske trokove (On-Going Operational Costs) trokovi upravljanja i odravanja servera na dnevnoj osnovi. Trokove servisiranja (Service Agreements) trokovi servisiranja na godinjoj osnovi
356
U tabeli 7.1. dat je primjer s cijenama nekih server sistema prema TCO modelu. Cijene nisu bitne, one su danas znatno nie, ali ovaj prikaz dajemo samo zbog toga da se ima u vidu cjelina trokova koje sobom nose server platforme.
Component Costs Compaq OpenVMS: ES40 Model 2 IBM RS/6000: H70 Sun SPARC: UE3500 HP 9000: N4000 IBM AS/400: 730-2065
Acquisition (osnovna cijena) Start-Up (instalacija i obuka) On-going Operational (upravljanje i odravanje) Service Agreement (ugovor o odravanju) Total
$96,294 $9,212
$74,487 $19,194
$112,300 $143,330 $216,626 $10,938 $11,062 $10,017
$52,878
$86,205
$68,004
$55,269
$101,775
$6,060
$19,791
$20,280
$24,477
$31,608
$164,444
$199,677 $211,522 $234,138 $360,026
Tabela 7.1. TCO model (cijene i modeli iz 1999. godine)
Multiplatformska kompjuting
podrka,
multiprocessing
64-bitni
Multiplatformska podrka odnosi se na to da li OS podrava jednu ili vie hardverskih (procesorskih) platformi. Vidjeli smo da su skoro sve UNIX verzije vezane skoro iskljuivo za odreene hardverske platforme, a slina je situacija i sa tzv. proprietary sistemima. Kada je objavljena prva verzija Windows NT Server OS-a, u augustu 1993. godine, Microsoft je bio najavio raspoloivost ovog operativnog sistema na razliitim procesorskim platformama, u prvom redu za Intel i Digital Alpha procesore, a zatim i za PowerPC i MIPS. Meutim, ve 1996. godine Microsoft najavljuje prekid u razvoju NT-a za MIPS, a neto kasnije i za
357
PowerPC. Prije 10-ak godina Windows NT server je imao verzije za Intel i Alpha procesore s brojem instalacija daleko vie u korist Intela (odnos je bio 9:1). Danas je Microsoft iskljuivo orijentiran na podrku Intel/AMD procesorskih platformi, naputeni su Alpha, PowerPC i RISC projekti. to se UNIX operativnog sistema tie, vendor-specific verzije ovog OS-a rade uglavnom na, takoer, vendor-specific procesorskim platformama (HP-UX na HP-ovom PA-RISC procesoru, IRIX na SGI MIPS-u, AIX na IBM RS6000, Tru64UNIX na Alpha procesoru, itd.). Sunov Solaris moe raditi i na RISC procesoru SPARC, ali i na Intel platformi. OpenVMS radi na starim VAX mainama, kao i na Alpha procesorima, dok IBM-ovi sistemi OS/390 i OS/400 rade na mainframe sistemima S/390 i sistemima srednje veliine AS/400, respektivno. Multiprocesing i multiprogramiranje se uglavnom veu za podrku vie procesora u isto vrijeme. Potreba za podrkom ovakvog naina rada proizila je iz velike disproporcije koja postoji izmeu brzine pristupa input/output ureaja i CPU-a na ranijim mainama. Na takvim sistemima programi su imali direktnu kontrolu I/O ureaja i ako je odreeni program bio baziran na njihovom intenzivnom koritenju, onda je CPU bila esto "besposlena" (idle) tokom izvravanja programa. U nastojanju da se priblie mainframe performansama, neki proizvoai UNIX servera, kao npr. HP, Sun, IBM, imaju ve u svojim programima multiprocesorske i cluster konfiguracije. Primjeri ovakvih konfiguracija su: Sunov Starfire Enterprise 10000 Server, Compaqov Wildfire Alpha Server, te HP-ov V2500 Server. Naprimjer, Alpha serveri firme Compaq (HP) podravaju do 16 procesora na jednom sistemu, pri emu je mogue oformiti clustere od 8 sistema za platformu koja je zasnovana na Tru64UNIX operativnom sistemu, odnosno, do 96 sistema (vorova), ako se radi o OpenVMS-u. Veliki raunarski sistemi (large systems) koji se koriste za podrku mission-critical aplikacija u velikim firmama (nekoliko hiljada ili desetina hiljada zaposlenih) uglavnom se konfiguriraju koristei jednu od sljedee tri tehnologije: SMP (Symmetric Multiprocessing) Clustering NUMA (Nonuniform Memory Access)
358
SMP pristup se najee koristi, od PC-Intel servera do "high-end" UNIX sistema. Sutina se sastoji u dodavanju vie procesora, kod PC servera do osam, dok, recimo, Sun E10000 server moe da podrava i do 64 procesora. Kod ove tehnologije svaki procesor ima pristup do svih informacija u memoriji. Procesori dijele i ostale resurse, kao to su I/O i bus, uz istovremeni rad pod jednim operativnim sistemom. Ovakvo rjeenje se obino naziva "shared-everything" okruenje i operativni sistem je taj koji upravlja procesom dijeljenja. Windows NT Server verzija 4.0 podravala je SMP sa maksimalno 4 (prema Microsoftu do 8) procesora. To je daleko manje nego to savremeni UNIX sistemi mogu podrati (i do nekoliko desetina procesora). Meutim, sa aspekta primjene u poslovnom kompjutingu, postavlja se pitanje postoji li masovno trite za npr. 30-procesorske sisteme, odnosno, mogu li jeftinije NT SMP konfiguracje zadovoljiti potrebe veeg broja firmi. Prema jednoj analizi asopisa Datamation (www.datamation.com) od prije 5-6 godina, procjene su bile da Windows NT Server konfiguracije sa 4-8 procesora mogu zadovoljiti 90% zahtjeva savremenih korporacija. Clustering tehnologija kombinira dva ili vie vorova (pojedinanih servera) kroz koritenje vrlo brzih komunikacijskih kanala koji povezuju servere. Glavni razlog uvezivanja je u uvom sluaju poveanje stepena raspoloivosti i pouzdanosti sistema obrade podataka, a to se postie tako to ova tehnologija omoguava tzv. failover i failback. Radi se o svojstvima koja omoguavaju nastavak rada, ili brzi restart sistema u sluajevima iznenadnog krahiranja. Glavni nedostatak cluster tehnologije sastoji se u sloenosti u implementiranju i odravanju ovih sistema. Podrka 64-bitnog kompjutinga 64-bitni kompjuting predstavlja najnovije dostignue informacijske tehnologije i bazira se generalno na sljedeim komponentama: 64-bitni procesori 64-bitni operativni sistemi 64-bitne aplikacije.
Osnovne prednosti 64-bitnih platformi u odnosu na 32-bitne su:
359
mogunost rada s veim fajlovima (terabajti u odnosu na megabajtne veliine fajlova), veliina memorije do 264 bita, ili oko 16 milijardi GB, u odnosu na 232 (4 GB) memorije kod 32-bitnih sistema, bri I/O ciklusi, tj. vrijeme pristupa periferalima se znaajno skrauje, bra obrada podataka.
Skok sa 32-bitnog na 64-bitni kompjuting predstavlja neto to je daleko vie od onoga to se na prvi pogled da zakljuiti ("nije 32 bita, ve duplo vie - 64 bita"). U sutini se radi o etiri miljarde puta vie memorijskog prostora koji mogu da osiguraju 64-bitni procesori, odnosno isto toliko vie memorije kojom mogu da raspolau i njome upravljaju operativni sistemi. Radi se, dakle, o eksponencijalnom poveanju (264 u odnosu na 232). Ako bismo pokuali to objasniti na realnom primjeru, to bi otprilike izgledalo ovako*: Najjaa 32-bitna tehnologija danas bi mogla da uspostavi bazu podataka o svakoj osobi koja je ivjela u SAD od 1977. godine do danas. S druge strane, 64-bitna baza podataka bi mogla obuhvatiti imena svake osobe koja je ivjela na planeti od poetka raunanja vremena, i da ostane jo slobodnog prostora. Naredna slika daje takoer ilustraciju razlike izmeu 32-bitnog i 64-bitnog kompjutinga:
Ovu ilustraciju navodi Sun na Web stranici na kojoj objanjava svoj 64-bitni sistem. Drugi primjer za objanjenje znaenja (veliine) eksponencijalnog rasta je jo plastiniji. Navodi ga C.G. Willard u IDC-ovom white paperu: 64Computing Comes of Age: U neko davno doba ivio kralj koji je jednom od svojih ministara ijim je radom bio veoma zadovoljan rekao da e ga bogato nagraditi i to na nain da on sam sebi odredi nagradu. Ministar je nakon kraeg razmiljanja, umjesto oekivane gomile zlatnika, izrekao sljedeu elju: a) da se donese ahovska tabla, b) da se prvog dana na prvo polje table stavi jedan zlatnik, c) da se drugog dana na drugo (naredno) polje stave dva zlatnika, d) na naredno (tree) etiri zlatnika itd., na svako naredno polje duplo vie u odnosu na prethodno, sve dok se ne popuni itava ahovska tabla (64 polja). Kralj, koji nije imao pojma o eksponencijalnom rastu, na poetku se slatko nasmijao, mislei da je dobro proao i da ga takva nagrada nee puno kotati. Meutim, uznemirio se ve nakon prvog reda, nakon drugog je poeo sa izrazima ljutnje. Nakon treeg popunjenog reda je ve postao bijesan, da bi prije nego je etvrti red bio popunjen, vrijedni i hvaljeni ministar - ostao bez glave. 360
Slika 7.1. 32-vs-64 bita: povrina razglednice (155 cm2 i povrina ostrva Manhattan (57 km2) Neke od aplikacija koje e imati najvie koristi od 64-bitnih konfiguracija su: Grafiki intenzivne aplikacije ERP aplikacije Integrirani sistemi za podrku odluivanju Data warehousing sistemi OLAP sistemi Simulacije Multimedijske aplikacije.
to se tie podrke 64-bitnog kompjutinga od strane komercijalnih operativnih sistema, treba rei da svi poznatiji UNIX ponuai imaju ve 64-bitnu verziju svog operativnog sistema.
Pouzdanost, raspoloivost, interoperabilnost, upravljivost
skalabilnost,
servisabilnost,
Ovaj kriterij je vrlo bitan kada se radi o server operativnim sistemima koji podravaju mission-critical aplikacije. Za takve aplikacije je veoma bitno da je server non-stop u "on" modu, odnosno da je to manje van funkcije.
361
Obino se kae da je to "24x7x365" kompjuting. Raspoloivost platforme se uglavnom mjeri procentima downtimea ili uptimea ("off" ili "on" vremena). Na dananjem stepenu razvijenosti informacijske tehnologije najbolje rezultate u tom pogledu imaju IBM-ovi mainframe serveri kod kojih se uptime procjenjuje na 99,999 %. O ovom aspektu e vie biti govora u poglavlju 11. Stabilnost sistema u smislu njegove raspoloivosti i pouzdanosti ovisi o nizu faktora, kako hardverskih tako i softverskih. tete usljed oteenja hardverskih ureaja, prije svega memorijskih, mogu biti izbjegnute dodavanjem tzv. RAID sistema, dok se na podruju sistemskog softvera iznalaze odreena rjeenja koja omoguavaju tzv. "self-healing", u slobodnom prijevodu "samoizljeenje" (Dynamic Processor Resilence, Dynamic Memory Resilence, Dynamic Reconfiguration). Skalabilnost (Scalability) Skalabilnost se odnosi na osobinu OS-a da moe biti instaliran, kako na malim sistemima (PC), tako i srednjim i velikim sistemima koji podravaju rad nekoliko hiljada korisnika. Takoer, o skalabilnosti OS-a se govori kada se odreuje koliko korisnika istovremeno moe podrati konkretni OS, pri emu se misli na tzv. konkurentne korisnike (concurrent users) ili korisnike koji u isto vrijeme pristupaju i koriste server. Ovdje postoje velike razlike kod pojedinih servera, tako da taj broj ide od nekoliko stotina do nekoliko hiljada korisnika (srednji sistemi), do deset i vie hiljada kod mainframe sistema. Prema analizama Gartner grupe (www.gartner.com) iz 1998. godine, Windows NT Server je mogao podrati efektivno do 450 konkurentnih korisnika, dok je taj broj kod UNIX-a bio oko 1800. Poetkom 2000. godine, prema najnovijim analizama Gartnera, Windows NT Server moe podrati 850 konkurentnih korisnika, dok je kod UNIX instalacija to ve vie od 2500, ak i do 4500 korisnika. Ilustracije radi, kod mainframe sistema ovaj broj ide i do 10000. Danas su ovi brojevi vei kod svih navedenih platformi. Servisabilnost (Serviceability) Ovo svojstvo se tie mogunosti operativnog sistema da podri odreene aspekte recoveringa nakon to odreena aplkacija ili operativni sistem krahira. Uglavnom se radi o sljedeim osobinama:
362
Efficient core dump facility. Odnosi se na mogunost kreiranja tzv. dump fajlova koji sadre stanje aplikacije u trenutku kada je aplikacija krahirala. Ovo svojstvo je karakteristino za UNIX sisteme, i od operativnog sistema se oekuje podrka analizi ovih fajlova. Efficient kernel dump facility - slino kao u prethodnom sluaju, samo se ovog puta radi o rutini koja podrava kreiranje dump fajlova u sluaju krahiranja operativnog sistema. Checkpoint/Restart - je osobina operativnog sistema da kreira snapshot aplikaciju koja se izvrava, ukljuujui sadraj memorije i vrijednosti registara. Advanced resource management - svojstva nekih operativnih sistema koja omoguavaju, pored standardnih disk kvota, alociranje CPU-a i procenata memorije po korisniku ili grupi korisnika.
Integratibilnost (Integratibility) Misli se na integratibilnost s ostalim platformama, prije svega s Windows okruenjem. Zbog znaaja koji standardne Office aplikacije imaju u poslovnom kompjutingu vrlo je bitno da korisnici imaju mogunost integracije podataka sa server sistema gdje se "vrte" poslovne aplikacije. U uskoj vezi sa ovim zahtjevom je i zahtjev za sistemsku i aplikacijsku integraciju o emu govorimo neto kasnije. Sistemsko upravljanje (System Management) Tie se mogunosti upravljanja i sistemskog administriranja raunarskog sistema, kako sistema kao jedinke, tako i cjelokupnog okruenja koje taj sistem (server) podrava. Upravljanje serverom je podruje na kojem mainframe sistemi imaju prednost u odnosu na UNIX i NT servere, prije svega zbog centraliziranog karaktera konfiguracije. Sve navedene verzije UNIX-a imaju ugraene sisteme za sistemsko upravljanje, npr. SAM (System administration Manager) kod HP-UX-a. Windows Server ima, takoer, skup administracijskih programa, dok Microsoft ima razvijen poseban program u okviru Back Officea - Systems Management Software (SMS) koji ima daleko ire mogunosti nego klasini set administracijskih alata NT Servera. Pored Microsoftovog SMS-a, kada se radi o integriranim sistemima za sistemsko upravljanje u
363
multiplatformskim okruenjima, tri najznaajnija proizvoda danas su svakako: Computer Associates TNG-Unicenter (www.cai.com), IBM Tivoli (www.ibm.com), i HP OpenView (www.hp.com). Na OpenVMS-u, pored standardnog seta za administriranje, postoji i opcija za administraciju OpenVMS-a sa NT Servera ili radne stanice, koristei Windows - bazirane alate. Ovaj program se naziva OpenVMS Management Tools for Windows NT (OMT). Sistemsko upravljanje u okviru irokih mrea ili distribuiranih sistema je od posebne vanosti, jer se moe raditi o vie desetina ili stotina servera, na kojima korisnici imaju svoje korisnike raune i pasvorde. Zbog toga je neophodno osigurati odreenu bazu podataka koja e sadravati sve relevantne informacije o svim mrenim resursima. Takva specifina baza podataka se naziva Directory Service i veina server operativnih sistema podrava razliite implementacije ovog servisa. Najpoznatiji direktorij servisi su: Network Information Service (NIS) na UNIX sistemima; NetWare Directory Service (NDS) koji dolazi sa Novell NetWare operativnim sistemom; smatra se najstabilnijim direktorij servisom, ali je njegova primjena ograniena samo na NetWare platformu; NT Directory Service (NTDS) - za kontrolu korisnikih rauna u NT okruenjima koristei PDC i BDC.
Virtualni procesing (Virtual Processing) Virtualni procesing je novi termin u podruju operativnih sistema koji je usko povezan s multiprocesingom i multiprogramingom, a ima osnovni cilj poboljanje performansi prethodno navedenih znaajki OS platformi (raspoloivost, skalabilnost, pouzdanost itd.). Radi se o primjeni RAID tehnologije, uvezivanju sistema u clustere, instaliranju dodatnog softvera zvanog serverware itd., sve u cilju stvaranja virtualnog okruenja, odnosno virtualnog procesinga. Firma IDC (www.idc.com) je razvila model sa odreenim brojem funkcija i njihovih osnovnih atributa koji mogu posluiti kao osnova za ocjenjivanje kako odreena OS platforma moe podrati zahtjeve virtualnog procesinga. Model je dat u tabeli 7.2.
364
Tabela 7.2. Model virtualnog procesinga firme IDC
365
Osnovne funkcije na kojima se model bazira su: raspoloivost podataka, raspoloivost aplikacija, performanse, skalabilnost, zajedniki domen upravljanja. Ako se pogleda lista atributa, moe se zakljuiti da se radi upravo o onim svojstvima koja smo navodili u okviru prethodna dva zahtjeva, npr. repliciranje (pravljenje kopije) podataka na redundantnim sistemima, manuelni ili automatski failover na odgovarajuu kopiju u sluaju "pada" sistema, automatski restart aplikacije, dekompoziranje aplikacije tako da radi na vie paralelnih sistema u cilju poboljanja performansi, poveanje broja korisnika, upravljanje multiprocesorskim i ostalim tipovima distribuiranih sistema sa jedne lokacije itd.
Raspoloivost aplikacija za OS platformu

Broj razvijenih aplikacija Pod rasploivou aplikacija misli se na broj aplikacija koje su razvijene ili koje se razvijaju za odreeni OS, i da li konkretni OS podrava aplikacije koje se trenutno koriste. Znaajna prednost NT Servera je u oslanjanju na razvojno aplikacijsko okruenje bazirano na Win32 API setu. Ovisno o OS platformi, procjenjuje se da ima oko*: 6.000 aplikacija razvijenih za Novell NetWare okruenje, 10.000 aplikacija razvijenih za Solaris OS, 15.000 aplikacija koje rade na HP-UX okruenju, razvio ih je 8.000 ISV (Independent Software Vendors), 25.000 aplikacija za OS/400 platformu, koje je razvio uglavnom IBM, a najpoznatije su DB2 (relacijska baza podataka) i Lotus Notes.
Raspoloivost razvojnih alata Alati za razvoj aplikacija na odreenoj OS platformi u znaajnoj mjeri determiniraju zastupljenost te platforme u poslovnom kompjutingu. Windows platforma je podrana od Microsoftovog BackOfficea kao i skupa razvojnih alata koji su danas integrirani u okviru paketa Visual Studio i sadre mone alate npr. Visual Basic, Visual C++, Visual Java
*
Procjene se odnose na period od prije 5-6 godina. Danas je ovaj broj svakako vei. Ovoj listi treba dodati i sve veu listu aplikativnih rjeenja za Linux platforme. 366
itd. Pored Microsoftovih razvojnih alata i ostali vaniji proizvoai razvojnog softvera podravaju Windows NT platformu (Borland/Inprise, Sybase, Oracle, itd.). IBM ima aplikacijsko-razvojne setove za svoje OS platforme: OS/390, OS/400, AIX, OS/2. Pored standardnih razvojnih alata koji su raspoloivi ve due vrijeme na OpenVMS platformi (C, Ada, C++), u cilju efikasnije integracije ove OS platforme sa PC/Windows okruenjem, Compaq je razvio poseban set programa koji omoguavaju razvoj aplikacija na Windows NT platformi i njihovo instaliranje i koritenje na OpenVMS-u. Proizvod koji se naziva DIGITAL OpenVMS Enterprise Toolkit for Visual Studio predstavlja razvojni aplikacijski set koji omoguava razvoj OpenVMS aplikacija u Windows NT okruenju i potpuno je baziran na Microsoft Visual Studio razvojnom setu. Raspoloivost DBMS platformi Slino razvojnim alatima, najvaniji komercijalni sistemi za upravljanje bazama podataka opredjeljuju znaaj jedne OS platforme. Tu se prije svega misli na sljedee DBMS proizvode: Oracle, SQL Sybase, Informix, DB2, InterBase Server, Microsoft SQL Server. Prema jednoj analizi koju navodi HP, HP-UX OS je vodei kada je u pitanju podrka tri vodee DBMS platforme: ORACLE, Sybase i Informix.
Slika 7.2. DBMS na OS platformama . Treba, meutim, istai sve veu popularnost MySQL DBMS platforme u posljednjih nekoliko godina.
367
Raspoloivost integriranih poslovnih aplikacijskih setova U posljednjih 10-ak godina ERP integrirani sistemi su postali pravi hit u poslovnom kompjutingu, te je stoga vrlo bitno koje OS platforme podravaju proizvoai ovog softvera. Prema podacima HP-a, vie od 11.000 SAP aplikacija radi na HP sistemima, dok, kako navodi SAP, ve u 1998. godini vie od polovine SAP R/3 instaliranih aplikacija bilo je na NT sistemima. Raspoloivost ERP aplikacijskih setova, prije svega SAP R/3 sistema, na odgovarajuim OS-platformama je vrlo bitna danas, s obzirom na znaaj koji ovi integrirani setovi imaju. Tako je, naprimjer, jedan od nedostataka OpenVMS OS-a u neraspoloivosti SAP seta za tu platformu. Slika 7.3. prikazuje sugestije poznate konsultantske firme Abeerden (www.abeerden.com) u pogledu izbora OS platforme sa SAP instalacije, a prema broju konkurentnih korisnika i frekvenciji koritenja aplikacije.
Slika 7.3. SAP-OS platforme Slika 7.4. prikazuje raspoloivost SAP aplikacijskog seta na razliitim hardversko-OS platformama. Radi se o trenutno najzastupljenijem ERP
368
paketu, pa je postojanje verzije ovog integriranog sistema veoma bitno za odreenu OS platformu. Sa slike je vidljivo da SAP ima rjeenja za IBM-ove srednje i velike sisteme AS/400 i S/390, gotovo sve vanije UNIX verzije, kao i za Windows NT Server okruenje. SAP jo uvijek nema verziju za OpenVMS, i to se smatra hendikepom ove platforme. Razlog nepostojanja OpenVMS verzije je vjerovatno u nagaanjima o neizvjesnoj sudbini ovog OS-a koja se se pojavila odmah nakon akvizicije Digitala od strane Compaqa. Ovo je samo pretpostavka, jer je interesantno da, ne samo SAP, ve ni ostali ERP vendori, nemaju verziju softvera za ovu platformu, iako se radi o vrlo stabilnom okruenju. Treba, meutim, napomenuti, da SAP ima verziju za Digitalovu UNIX varijantu i da se kombinacija: SAP - Digital UNIX - TruCluster - Alpha Server Oracle smatra jednom od najboljih za ovu klasu ERP aplikacija.
Slika 7.4. SAP OS platforme Pored ERP sistema, znaajne su i ostale integrirane poslovne aplikacije, kao to su: integrirani sistemi za podrku odluivanju, Data Warehousing sistemi, OLAP sistemi, sistemi za upravljanje odnosima s kupcima (Customer Relationships Management - CRM), Supply Chain Management sistemi itd. Radi se o aplikacijama koje upravljaju znaajnim masama podataka, tako da je pouzdanost i raspoloivost OS platforme veoma bitna.
369
Raspoloivost alata za sistemsku i aplikacijsku integraciju Rekli smo da, kada se radi o aplikacijama koje podravaju poslovne transakcije, uglavnom postoje dva tipa softvera: tzv. legacy sistemi i client/sever aplikacije. I jedna i druga platforma imaju dobre i loe osobine, i mada postoji tendencija ka naputanju legacy sistema i prelasku na client-server modele poslovnog kompjutinga, veina firmi ipak ne moe osigurati neto to bi se moglo nazvati "bezbolna" tranzicija sa jednog takvog sistema na novu platformu. itav niz faktora je u igri, i oni najvie ovise o konkretnoj situaciji. Ono to je bitno istai je da sve vie firmi prihvataju, ili su prisiljene da prihvate, ideju o koegzistenciji ovih dvaju tipova aplikacija. U tu svrhu sve je vie proizvoaa softvera ili konsultantskih firmi koje pruaju usluge tzv. sistemske integracije. Kao osnova za sistemsku integraciju koristi se specijalna vrsta softvera koja se naziva middleware, ili u slobodnom prijevodu "softver koji je neto izmeu" i slui za povezivanje dvaju ili vie softverskih rjeenja. Radi se, ukratko, o rjeenjima koja premouju razlike u izvedbama, formatima i platformama izmeu starijih i novijih aplikacija.
Podrka mrenih komponenata

Podrka za fajl i print servise. Podrka printing servisima je jedna od znaajnijih funkcija svih operativnih sistema, a posebno mrenih. Kada je ovaj servis u pitanju, naredni set pitanja je od posebne vanosti: koliko printera podrava server, moe li jedan print server upravljati s vie printera, podrava li network printing, moe li se printer serverom upravljati na remote osnovi, da li podrava GUI interfejs u instalaciji printera, podrava li TCP/IP printing.
Podrka umreavanja i distribuiranog rada. Kod ovog kriterija bitna su dva aspekta: podrka komunikacijskim - mrenim medijima i podrka komunikacijskim - mrenim protokolima. U prvom sluaju se radi o tome da OS mora podrati iroki spektar hardverskih protokola, odnosno komunikacijskih medija, kao to su: Ethernet, Token Ring, X.25, Frame Relay, ISDN, ATM, xDSL, fiber optiki kablovi itd. Mreni operativni sistemi omoguavaju razmjenu podataka izmeu raunara povezanih u mreu. Svaki pojedinani mreni operativni sistem
370
ima izgraen sistem transfera podataka preko odgovarajuih modula (protokola) u odnosu na OSI model. U tom smislu su najvaniji sljedei protokoli: transportni, mreni i aplikacijski. U nastavku su dati primjeri ovih protokola od poznatijih proizvoaa mrenih operativnih sistema. Distribuirani sistemi, kao posebna klasa mrenih okruenja, kreiraju iz sljedeih razloga: Dijeljenje resursa (printeri, diskovi, fajl sistemi, CD-ROM, itd.). Poboljanje performansi kompjutinga, naroito kod sloenijih problema, tako to se oni ralanjuju u pojedine dijelove i distribuiraju na razliite procesore u okviru distribuiranog sistema. Vea pouzdanost sistema u smislu kada jedna maina u okviru distribuiranog sistema padne, sistem je u mogunosti da najprije detektuje taj kvar, a zatim i da prebaci operacije na druge vorove u mrei. Ovakvi problemi se rjeavaju uvezivanjem raunarskih sistema u klastere ili instaliranjem fault tolerance sistema (sistema za toleranciju greaka), o kojima smo govorili ranije. Vei stepen skalabilnosti sistema u cilju rjeavanja problema stalno rastuih zahtjeva za novim aplikacijama, uslugama i novim korisnicima na postojeem sistemu. Komunikacije. Komuniciranje na mrei moe biti bazirano na nekoliko principa od kojih su najpoznatiji: message passing, kao najosnovniji, a zatim mail, file transfer, remote procedure calls, remote logins itd. Operativni sistemi koji podravaju distribuirane sisteme imaju posebne zahtjeve u pogledu komuniciranja u smislu da oni moraju biti message-based.
Podrka NFS fajl sistemu je jedna od kljunih stavki mrene komponente svakog operativnog sistema Podrka za Internet/Intranet. Podrka Interneta i Internet-baziranih aplikacija je danas postala jedan od najvanijih zahtjeva pred savremenim operativnim sistemima. Sljedei zahtjevi se mogu oznaiti kao najznaajniji kada je u pitanju Internet: IP protokoli i alati (podrka za TCP/IP, dial-up umreavaje, multi-link PPP i SLIP, VPN protokoli, itd.), ukljuen (sadran) Web server,
371
ukljuen e-mail server, ukljuen Web browser, aplikacije za elektronsku trgovinu.
Na UNIX mainama se u svrhu podrke Web hostinga uglavnom koristi neki od free programa poznatih pod nazivom httpd (http daemon). U poetku su najee u upotrebi bili CERN-ov i NCSA-ov httpd, dok je danas najpopularniji program Apache Server (www.apache.org). Na Windows NT Serveru ulogu Web servera ima Internet Information Server (IIS), koji Microsoft isporuuje zajedno sa NT Server operativnim sistemom. to se e-mail servera tie, na UNIX-u se najee instalira, takoer free program, sendmail (www.sendmail.org), dok se za Windows Server platformu mora nabaviti poseban e-mail server program. Neki od najpoznatijih su: MS Exchange, Lotus Domino, Novell GroupWise.
Slika 7.5. Exchange server Vendor specifine OS platforme imaju, po pravilu, pored free verzija, i komercijalne programe za Web hosting. Jedan od takvih programa je proizvod Purveyor firme Process Software za OpenVMS i raspoloiv je za obje hardverske platforme na kojima radi OpenVMS: VAX i Alpha.
372
Korisniki interfejs
Svakako da je i ovaj kriterij veoma bitan kod izbora OS platforme, mada su, kako smo vidjeli, svi vodei proizvoai operativnih sistema ve ukljuili grafiki interfejs. Radi se o, manje-vie, slinim grafikim okruenjima, ija je osnovna karakteristika da su rezultat stepena razvijenosti informacijske tehnologije u odreenom vremenu, bilo da se radi o input ureajima (terminal, PC, tastatura, mi) ili o programskim jezicima i alatima, odnosno standardima koji se koriste u izgradnji operativnih sistema. Kao primjer utjecaja novih dostignua na operativne sisteme moemo navesti Web tehnologiju i nastojanja da se Webbrowser interfejs ugradi u grafiki interfejs operativnog sistema. PC klijent podrka - jednostavan pristup host podacima. Kod server operativnih sistema, bilo da se radi o starim mainframe/miniraunarima ili savremenim PC/UNIX/single-vendor OS serverima, od posebnog znaaja je da podravaju pristup s razliitih client platformi. Do prije desetak godina to su bili iskljuivo terminali, dok se u savremenim uvjetima za pristup serveru uglavnom koriste PC, Macintosh, UNIX radne stanice, GUI ili X-terminali, uz jo uvijek odreenu zastupljenost character-based terminala. Pored ovih, standardnih raunarskih sistema, u novije vrijeme se za pristup host sistemima sve vie koriste tzv. handheld raunari sa Windows CE operativnim sistemom, PAD-ovi (Personal Digital Assistants), pa ak i mobilni telefoni. Zato je adekvatan pristup podacima sa server platformi bitan za krajnje korisnike? Prema nekim pokazateljima, danas je u svijetu elektronske obrade podataka jo uvijek vie od 70% podataka u tzv. legacy aplikacijama, odnosno na legacy sistemima. Meta Group (www.metagroup.com) navodi da je taj procenat 70%, Gartner Group (www.gartner.com) da je to 74%. Legacy sistemi (Legacy podaci ili Legacy aplikacije) su oni sistemi koji su kreirani od kraja 50-ih do kraja 80-ih godina ovog stoljea, koristei standardne razvojne alate, veinom vie programske jezike kao to su: Cobol, C, Fortran, Pascal, RPG, itd. Aplikacije su uglavnom radile na IBM-mainframe ili drugim host-proprietary sistemima (Digital VAX, HP 3000, NCR, itd.). Iako se radi o tzv. obsolete (zastarjelim) razvojnim tehnologijama, mnoge firme i danas koriste ovakve aplikacije, prvenstveno zbog dokazanog stepena pouzdanosti i raspoloivosti OS platformi na kojima te aplikacije rade. Tu se prije svega misli na IBM mainframe MVS sisteme i Digitalove OpenVMS platforme.
373
Pristup podacima na host sistemima je u prvom redu determiniran karakteristikama raunarskog sistema koji se koristi na client strani. U savremenim uvjetima moe se govoriti o tri osnovna tipa pristupa: Terminal-based pristup, pristup koji je u savremenom kompjutingu u dobroj mjeri naputen, a odnosio se na koritenje character-based terminala i menu-based interfejsa na njima. PC-based pristup, predstavlja opciju koja se danas najee koristi. Karakterizira ga koritenje standardnog desktop raunara i odgovarajuih aplikacija za pristup podacima (aplikacijama) na host mainama. Portable devices-based pristup je nova mogunost pristupanja podacima na server mainama sa portabilnih raunarskih sistema, kao to su: personalni digitalni ureaji, palmtop raunari i GSM ureaji.
Najvei broj korisnika koristi PC za interakciju sa host mainama. Postoji nekoliko tipinih programa koji se koriste za razliite aspekte pristupa podacima: PC-Terminal emulacijski programi PC-X Windows programi Standardni client programi iz sastava c/s aplikacijskih platformi Web-to-Host alati Web-enabled client programi koji su sastavni dio tzv. Webenabled c/s aplikacija Poslovni informacijski portali
Tradicionalni pristup podacima. Pristup podacima na host sistemima je oduvijek bio determiniran tipom informacijske arhitekture na kojoj je konkretni informacijski sistem izgraen (mainframe ili c/s). U mainframe okruenju kompletnu obradu podataka obavlja mainframe raunar, dok korisnici pristupaju sistemu sa standardnih character-based ili dumb terminala. Pristup aplikacijama je uglavnom bio shell-based, bez grafikog interfejsa. Korisnici, od klasinih operatora do menadera, koristili su aplikacijski shell interfejs za unos, odnosno koritenje podataka. Ovo je bila karakteristina arhitektura sve do kraja 80-ih godina, s tim da su se poetkom 90-ih s uvoenjem novih emulacijskih
374
programa za pristup host podacima poeli koristiti i standardni personalci. Varijanta terminal pristupa podacima na host sistemima je koritenje tzv. Terminal servera. Ovaj termin u savremenoj obradi podataka ima dva znaenja: Terminal server kao komunikacijski ureaj koji se koristi za povezivanje terminala, printera i drugih ureaja preko serijskih RS-232 ili RS-423 portova na terminal server, a zatim preko standardnog Ethernet ili Token Ring adaptera na lokalnu ili rasprostranjenu mreu. Koritenjem terminal servera, izbjegava se potreba instaliranja posebnog mrenog adaptera ili modema za svaki teminal. Terminal server kao softver u formi npr. Windows Terminal Servera, kao server programa koji radi na NT Server operativnom sistemu i koji osigurava GUI interfejs Windows desktopa na korisnikim terminalima.
Slika 7.6.Terminal servisi na Windows Serveru 2003 Druga vrsta informacijske arhitekture - client/server arhitektura itavu obradu dijeli na dvije kategorije: klijente i servere, pri emu su serveri
375
sistemi koji izvravaju usluge prema zahtjevima klijenata. Broj klijenata moe biti i do nekoliko hiljada, to ovisi o aplikaciji i konkretnoj informacijskoj arhitekturi. Primjer jedne takve arhitekture su SMTP ili email serveri koji obavljaju usluge servisiranja klijenata u sistemu koritenja elektronske pote. Svaka c/s aplikacija ima svoju client i server stranu, odnosno client i server program. U sluaju e-mail c/s aplikacije, server strana se odnosi na neki e-mail server program, npr. sendmail, dok se na klijent strani nalaze programi pomou kojih se pristupa serveru i koristi e-mail (MS Outlook, Netscape Messanger, Eudora, itd.). Drugi primjer c/s aplikacije je Web, kod kojeg se na server strani nalazi Web server program (npr. Apache http daemon na UNIX-u, ili IIS na NT serveru), dok se pristup toj aplikaciji sa klijent strane obavlja putem Web browsera (Explorer, Netscape). Prva rjeenja na podruju PC-to-Host pristupa bila su ograniena na telnet i ftp programe. Telnet je Internet servis i ujedno mrena aplikacija koja se koristi za pristup na udaljene raunare s lokalnih maina. Moe se koristiti sa svih client platformi (PC, Mac, UNIX radna stanica), dok je server strana, tj. sistem na koji se pristupa obino UNIX maina ili neki server koji radi pod drugim operativnim sistemom, npr. Digital OpenVMS. Remote server (udaljeni raunar), odnosno operativni sistem pod kojim on radi, mora podravati telnet protokol. Osnovna namjena telnet programa je pristupanje udaljenim raunarima i koritenje programa i ostalih resursa s tih maina. Za osiguranje telnet pristupa koriste se odgovarajue komande ili programi, ovisno o tipu client raunara. O ovim programima detaljnije u poglavlju o komunikacijskom softveru. PC/X Windows softver slui kao emulacijski program koji u okviru PCWindows okruenja emulira UNIX grafiki interfejs, a koji je baziran na tzv. X-Windows standardu. PC-NFS programi omoguavaju PC-Windows korisnicima pristupanje NFS fajl sistemima na server mainama. Network File System (NFS) protokol je faktiki standard u osiguravanju mehanizama za efikasno dijeljenje fajlova i programa izmeu razliitih sistema kao to su: UNIX, IBM mainframe, OpenVMS i OS/2 platforme. Primjer jednog takvog rjeenja je proizvod ViewNow NFS Client firme NetManage (www.netmanage.com). Integrirani PC-Host aplikacijski setovi podravaju sljedee operacije:
376
VT terminal emulaciju 3270, 5250 terminal emulaciju za IBM host maine File transfer protokol PC-NFS servise TCP/IP protokol, kao i neke specifine komunikacijske protokole, npr. IBM-ov SNA protokol Web browser pristup X Windows aplikacijama na UNIX-u.
Kao primjer ovakvih integriranih setova navest emo proizvod ViewNow Suite firme NetManage (www.netmanage.com), koji sadri module: ViewNow UNIX, ViewNow 400, ViewNow Mainframe, ViewNow X, ViewNow NFS Client. Web-to-Host alati. U historiji informacijske tehnologije uvoenje grafikog korisnikog interfejsa predstavljalo je revolucionarni korak sa aspekta krajnjih korisnika. GUI interfejs je u posljednjih 10-ak godina postao dominantan, ne samo u podruju operativnih sistema, ve i u oblasti aplikacijskog softvera. Sljedei bitan korak, moe se rei takoer revolucionaran, desio se uvoenjem Internet tehnologije, posebno onog dijela koji se odnosi na Web tehnologiju. Ispostavilo se da je korisniki interfejs koji je baziran na Web-browseru najpogodniji za krajnje korisnike, te je stoga sve vei broj proizvoaa softvera, kako aplikativnog tako i sistemskog, prihvatio tu filozofiju i nastoji je ugraditi u svoja rjeenja. Osnovni cilj se sastoji u nastojanju da se koritenje aplikacije svede u to je mogue veoj mjeri na tzv. "mouse-click" logiku. To je postalo mogue zahvaljujui prije svega novim Internet protokolima kao to su: HTTP i HTML. Novi softverski alati nazvani "Web-to-host connectivity tools", odnosno alati koji slue za osiguranje browser - baziranog pristupa tradicionalnim host mainama predstavljaju rjeenja koja olakavaju pristup razliitim vrstama podataka. Pristup podacima baziran na koritenju portabilnih ureaja U savremenim uvjetima poslovanja, portabilni raunarski ureaji, i ne samo raunarski, ve i standardni komunikacijski ureaji, kao to su GSM aparati, koriste se u poboljanju efikasnosti pristupa podacima za tzv. mobilne korisnike ili teleworkere. O ovim ureajima bilo je govora u poglavlju o raunarskim konfiguracijama.
377
7.2. Sistemsko upravljanje - sistemska administracija

Sistemska administracija (System Administration) je termin koji podrazumijeva upravljanje serverima (serverskim konfiguracijama), mada se i na desktop nivou moe govoriti o sistemskoj administraciji desktop raunara i desktop operatvnih sistema. U uem smislu, termin se odnosi na upravljanje server operativnim sistemima, a u irem podrazumijeva i upravljanje serverskim hardverom, mrenim softverom na serverima, kao i aplikacijskim softverom instaliranim na serverima. Mi emo sistemsku administraciju objasniti na primjeru dviju najee koritenih OS platformi: UNIX i Windows Server. Najprije su date osnovne karakteristike ovih operativnih sistema koje su preduvjet za razumijevanje sistemske administracije na tim platformama.
7.2.1. UNIX platforma

UNIX je operativni sistem pod kojim obino rade moniji raunari, oni koji spadaju u klasu servera i radnih stanica. U poglavlju o raunarskom hardveru ve smo spomenuli neke proizvoae ovih maina, kao to su: HP, IBM, Sun, SGI itd. Rekli smo takoer da svaki proizvoa isporuuje vlastitu verziju UNIX operativnog sistema. U ovom poglavlju najprije emo dati neke osnovne karakteristike UNIX-a, a potom detaljnije obraditi jednu od verzija - HP-UX firme Hewlett-Packard. Ostale verzije su sline, iako ima i odreenih razlika u samoj implementaciji od strane konkretnog proizvoaa. Glavne odlike ovog operativnog sistema su:
Sistem je pisan na jeziku visokog nivoa (C jezik), te je stoga vrlo
fleksibilan i portabilan.
Ima relativno jednostavan korisniki interfejs (klasini komandni
mod je, slino kao i kod Windowsa, dopunjen GUI interfejsom). Omoguava portabilnost aplikacija. Koristi hijerarhijski fajl sistem to omoguava lako odravanje i efikasnu implementaciju. Ima jednostavan i konzistentan interfejs ka perifernim jedinicama. To je viekorisniki (multi-user), viezadani (multi-tasking) OS. Podrava mnoge programske jezike, kao to su: C, C++, Fortran, Cobol, Lisp, Prolog.
378
Osigurava veliki broj programskih biblioteka za aplikativni razvoj. Razvojem X Windows okruenja, UNIX konano dobija grafiki
korisniki interfejs. U narednih nekoliko redova kratko emo se upoznati s glavnim dogaajima iz historije UNIX operativnog sistema: 1971. Prva verziju UNIX-a na PDP-11 sistemu razvili su D. Ritchie i K. Thompson u firmi Bell Labs. 1972. Prva verzija u C programskom jeziku. 1975. esto izdanje, poznato i kao Verzija 6. 1979. Sedmo izdanje s kernelom od 40 KB, C jezikom, UUCP protokolom i Bourne shellom. 1980. Microsoft uvodi svoju verziju UNIX-a - XENIX. 1982. AT&T-ova UNIX System grupa (USG) objavljuje verziju III - prvu javnu verziju van Bell Labs. 1983. AT&T objavljuje UNIX System V. 1984. University of California - Berkeley objavljuje verziju 4.2BSD. 1984. Ve je 100.000 UNIX instalacija u svijetu. 1987. 750.000 UNIX instalacija. 1988. Formirani Open Software Foundation (OSF) i UNIX International (UI). 1989. Objavljivanje UNIX System V verzija 4, kao objedinjavanje Sistema V, BSD-a i Xenixa. 1991. UNIX System Laboratories (USL) postaje kompanija u veinskom vlasnitvu AT&T-a. 1993. Novell kupuje USL i u istoj godini prenosi prava koritenja UNIX tredemarka na X/Open. 1995. Novell prodaje UnixWare firmi SCO*. 1996. Formira se Open Group kao rezultat spajanja OSF-a i X/Open-a. Prava prelaze na Open Group. Ovo su bile samo osnovne naznake o UNIX-u. U nastavku emo detaljnije o ovom operativnom sistemu, obraujui HP-UX kao jednu od njegovih verzija.
Ovaj dogaaj u historiji UNIX-a vrlo je bitan iz dananje perspektive. On predstavlja osnovu na kojoj firma SCO (Santa Cruz Operations) gradi itav niz sudskih sporova koje je pokrenula u posljednjih nekoliko godina, a u vezi s autorskim pravima na UNIX/Linux kod.
*
379
HP-UX Kako smo ranije naveli, iako se radi o standardnom operativnom sistemu, ipak postoje odreene specifinosti u pojedinim varijantama UNIX-a koje rade na razliitim hardverskim platformama. Stoga emo UNIX operativni sistem detaljnije objasniti na primjeru HP-UX-a pod kojim rade serveri i radne stanice firme Hewlett-Packard. Treba istai takoer da razlike postoje i kada je u pitanju jedna varijanta ovog OS-a, i one se odnose na razliite verzije te specifine varijante. Tako, naprimjer, postoje razlike izmeu HP-UX-a 9.x, 10.x i 11.x. Mi emo u nastavku govoriti o verzijama HP-UX 9.05, 10.10 i 10.20, a navest emo i osnovna svojstva najnovije verzije HP-UX 11. HP-UX radi na veem broju modela HP server i radnih stanica, to jasno govori o skalabilnosti ovog operativnog sistema:
Slika 7.7. HP modeli koji koriste HP-UX (modeli s kraja 90-ih godina) U knjizi je koritena K-klasa iz sastava mid-range servera (model K220) i C-klasa iz skupine radnih stanica (model C180). HP-UX dolazi na sljedeim osnovnim konfiguracijama HP servera, model HP 9000:
380
Slika 7.8. HP modeli koji koriste HP-UX (kraj 2004. godine)
Fajl sistem
Fajl sistem u UNIX operativnom sistemu generalno se moe definirati kao sistem organizacije sistemskih, aplikativnih i korisnikih fajlova. Jedna od osnovnih osobina fajl sistema na UNIX mainama je da moe sadravati nekoliko dijelova, od kojih je svaki smjeten na razliitim diskovima ili logikim cjelinama (logical volumes). Logike cjeline ili logiki opsezi predstavljaju kolekcije disk prostora s jednog ili vie diskova. Logiki opsezi se koriste za smjetanje fajl sistema i, za razliku od diskova, veliina logikog opsega moe biti definirana prilikom kreiranja fajl sistema. Logiki opsezi se implementiraju na HP-UX-u pomou LVM menadera (Logical Volume Manager). Na slici 7.9. prikazan je koncept logikih opsega na HP-UX-u. Tri diska od po 500 MB su "spojena" u tzv. Volume grupu (/dev/vg01) koja ima ukupno 1500 MB prostora, da bi se kasnije ta grupa podijelila u tri logika opsega: lvol1, lvol2, lvol3. HP-UX 10.x podrava pet tipova fajl sistema: 1. HFS (High Performance File System) - predstavlja standardnu implementaciju UNIX fajl sistema (UFS) i koristi se uglavnom kada ne postoje neki specijalni zahtjevi u pogledu fajl sistema. 2. VxFS (VERITAS File System) - predstavlja HP-ovu implementaciju tzv. "journalized file system" (JFS), novog pristupa u organizaciji fajl sistema na UNIX mainama. Osnovna prednost VxFS-a je u tome to omoguava krae recovery vrijeme u sluaju greke sistema (system failure). Sljedea dobra osobina ovog pristupa sastoji se u reduciranju downtimea na nain to omoguava online backup i administracijske poslove. Takoer, to je bolja opcija za sluajeve aplikacija s veim koliinama podataka.
381
3. NFS (Network File System). NFS omoguava da vie sistema dijeli iste fajlove putem operacije tzv. mountiranja udaljenog (remote) fajl sistema ili direktorija na lokalni fajl sistem. 4. CDFS (CD-ROM File System) je read-only fajl sistem i koristi se za mountiranje CD-a sa fajl sistemom na njemu. 5. LOFS (Loopback File System) - omoguava pojavljivanje jednog hijerarhijskog sistema na vie mjesta.
Slika 7.9. Logiki opsezi HP-UX fajl sistem organiziran je hijerarhijski, u obliku stabla, kako je to prikazano na slici 7.10. U ishoditu stabla je direktorij poznat kao root direktorij. Osnovni ili root direktorij sadri vei broj poddirektorija i fajlova, pri emu svaki poddirektorij moe dalje da se grana u tzv. tree strukturu (strukturu stabla). Osnovni direktoriji prvog nivoa su: bin, lib, etc, dev, usr, tmp, itd., to zavisi od konkretne izvedbe UNIX-a. Struktura na slici 7.10. odgovara HP-UX verziji 10.20.
382
Slika 7.10. UNIX File Sistem (HP-UX verzija 10.20) U strukturi fajl sistema nalaze se tri osnovna tipa sadraja: fajlovi, koji mogu biti obini i specijalni, direktoriji i linkovi.
Slika 7.11. UNIX fajlovi-a Obini fajlovi Obian fajl moe sadravati izvorni program, izvrni program, tekst nekog dokumenta ili bilo koji drugi tip podataka. Svaki obian fajl ima sljedee atribute: oznaku fajla (-, d, l - da li se radi o obinom fajlu, direktoriju ili linku), pristupne dozvole, jedinstveni broj fajla - inode, vlasnika fajla, oznaku grupe, veliinu u bajtima, vrijeme kreiranja,
383
ime fajla,
to je predstavljeno na slici 7.12.
Slika 7.12. UNIX fajlovi-b Postoje dva tipa obinih fajlova: tekstualni i binarni.
Tekstualni fajlovi se odnose na bilo koju kombinaciju karaktera (dokument, izvorni programski kod i sl.), dok binarni fajlovi predstavljaju programe (u DOS terminologiji to su tzv. COM ili EXE programi). Imena fajlova mogu biti duine do 14 znakova, mada kod nekih verzija UNIX-a mogu biti i dua. U UNIX operativnom sistemu ne postoji konvencija koja povezuje imena fajlova s tipom podataka koje oni sadre, mada i tu ima odreenih izuzetaka. Naprimjer, C kompajleri zahtijevaju ekstenziju .c, C++ kompajleri .cc ili .C. Postoji posebna grupa tekstualnih fajlova koji se nazivaju "dot fajlovi" ili fajlovi ija imena poinju takom (slika 7.13).
Slika 7.13. Dot fajlovi

384
Ovi fajlovi se automatski kreiraju od strane UNIX-a i predstavljaju sadraje koji se odnose na parametre korisnikovog radnog okruenja (.login, .cshrc, .profile) ili one koje kreiraju neke aplikacije (.softbench). Zatita fajlova se preduzima iz sljedeih razloga:
Onemoguiti neovlaten pristup, koritenje ili brisanje podataka
smjetenih u fajl.
Onemoguiti sluajno ili nenamjerno brisanje, promjenu ili
povredu sadraja fajla bilo koje vrste.

Omoguiti da vie korisnika koristi podatke iz istog fajla, ali da
svaki od njih ima razliita prava nad njim. Osigurati sadraj fajla u sluaju kvara sistema. Zatita fajlova u UNIX operativnom sistemu je zasnovana na kontroliranom pristupu podacima. Prava koja jedan korisnik ima nad fajlom nazivaju se pristupnim dozvolama (access permissions). Tipovi korisnika fajlova Slino kao i kod ostalih server i mrenih OS-a, UNIX operativni sistem razlikuje dvije vrste korisnika. Jedan korisnik ima funkciju super usera ili roota i posjeduje sva prava na sistemu. Njemu su dozvoljene sve akcije, kao to su npr. dodavanje novih korisnika, dodavanje i mijenjanje sistemskih fajlova, instalacija novog softvera, promjena kernela itd. Svi ostali ine klasu standardnih korisnika koji imaju ograniena prava. Korisnici mogu biti podijeljeni u grupe i u skladu s tim im se mogu dati odreena prava nad fajlovima. Sa aspekta fajla, svi korisnici sistema se dijele u tri klase: vlasnik (owner), lanovi grupe (group), ostali (other).
Vlasnik fajla je korisnik koji je kreirao fajl i on posjeduje pravo da odreuje pristupne dozvole fajlu. Uobiajeno je da vlasnik posjeduje sva prava nad svojim fajlom (itanje, upis, izvravanje). lanovima grupe se dodjeljuje pravo itanja (bez prava mijenjanja sadraja), dok se ostalim korisnicima moe dodijeliti pravo itanja fajla.
385
Direktoriji Direktoriji se tretiraju na slian nain kao i fajlovi, to znai da je nad njima takoer mogue uspostaviti sistem zatite. Sadraj nekih standardnih UNIX direktorija je dat u nastavku: bin direktorij sadri najee koritene komande; sbin je varijanta bin direktorija i dolazi na nekim verzijama, a sadri najee koritene komande za sistem administraciju; dev sadri fajlove koji se odnose na ulazno-izlazne ureaje; etc sadri fajlove (komande) vezane za administraciju sistema; lib sadri programske biblioteke; tmp je direktorij gdje korisnik ili sistem smjeta podatke privremeno; usr direktorij sadri korisnike direktorije (kod nekih verzija UNIX-a oni se nalaze u okviru /usr/people ili /home direktorija). Direktorij usr na veini UNIX maina sadri aplikativne programe, mada se ti programi mogu nalaziti i na drugim lokacijama, npr. opt direktorij na HP-UX-u. Korisniki ili HOME direktorij Svaki korisnik ima svoj matini (HOME) direktorij gdje smjeta svoje programe i podatke. Unutar ovog direktorija korisniku je dozvoljeno da kreira druge direktorije. Specijalni fajlovi Specijalni fajlovi se koriste za ureaje koji su prikljueni na UNIX radnu stanicu. Naprimjer, /dev/rmt/0m je specijalni fajl na HP-UX-u za magnetnu traku. Postoje dva tipa specijalnih fajlova: character fajlovi i block fajlovi. Linkovi Link je mehanizam kojim se omoguava dodjeljivanje vie imena jednom fajlu. Postoje dvije vrste linkova: hard i soft linkovi.
386
Procesi Proces je osnovna jedinica UNIX-a za izvravanje. Komande se mogu izvravati jednim procesom, ali mogu zahtijevati i vie procesa. Postoji vie tipova procesa:
Interaktivni procesi - procesi koji se zahtijevaju i kontroliraju
putem terminala.
Batch procesi - procesi koji se izvravaju u batch obradi, tj.
definiran je redoslijed procesa koji se izvravaju sekvencijalno.

Daemons - server procesi koji se izvravaju u background
modu (u pozadini) i ekaju dok neki drugi proces ne zatrai njihove usluge. Svaki proces posjeduje sljedee atribute:
Process ID - jedinstveni identifikacijski broj procesa. Nice number - broj koji definira prioritet procesa u zauzimanju
resursa raunara. TTY - oznaka terminala s kojeg je proces startan. Pipe je mehanizam za meusobnu razmjenu podataka izmeu procesa u smislu da izlaz iz jednog procesa predstavlja ulaz u drugi. Osnovne komande UNIX operativnog sistema UNIX je poznat po veem broju komandi koje je neophodno poznavati da bi se sistem mogao koristiti. Meutim, u posljednjih 10-ak godina znaajni rezultati su uinjeni u smislu kreiranja grafikog interfejsa i na taj nain pribliavanja UNIX-a krajnjim korisnicima. Tako se danas komuniciranje korisnika sa UNIX-om odvija uglavnom na dva naina: koritenjem UNIX komandi i koritenjem grafikog interfejsa koji proizvoai radnih stanica i drugih platformi isporuuju zajedno sa UNIX-om. Kada su u pitanju komande, treba odmah naglasiti da je UNIX "case sensitive" operativni sistem, to znai da komanda otkucana velikim i malim slovima nema isto znaenje (kao kod DOS-a, naprimjer).
387
Sve komande UNIX-a se, prema svojim funkcijama, mogu svrstati u neku od sljedeih klasa:
upravljanje podacima - kreiranje, brisanje i manipuliranje
fajlovima i direktorijima;
komande za koritenje komunikacijskih i mrenih aplikacija; komande za definiranje i mijenjanje parametara korisnikog
okruenja;
komande za programiranje i razvoj softvera; obrada teksta, razni tekst editori (standardni vi editor, specifini
editori: jot na IRIX-u, pico na AIX-u itd.);

komande za sistemsku administraciju.
U daljnjem tekstu dajemo pregled najee koritenih komandi UNIX-a: uname - Identifikacija sistema, operativnog sistema, verzija OS-a.
Primjeri nekih opcija: # uname -a (informacije o sistemu) # uname -s (naziv OS-a) # uname -r (verzija OS-a) password - komanda kojom se mijenja pasvord. date - izdaje tekui datum na ekranu. man - koristi se za bolje upoznavanje sintakse UNIX komandi. Poto skoro svaka komanda ima niz opcija, vrlo je teko i nepraktino pamtiti sve mogue opcije i parametre.
Primjer: $ man chown find - pretrauje fajl sistem poev od root ili tano specificiranog direktorija.
Primjeri: $ find . -name 'x*' -print (nalazi fajlove koji poinju sa x u tekuem i poddirektorijima)
388
$ find /users -name .profile -print (nalazi fajlove s nazivom .profile u okviru direktorija /users grep - pronalazi odgovarajuu rije.
Primjer: $ grep word * (pronai sva pojavljivanja rijei word u svim fajlovima u tekuem direktoriju) cd - slui za promjenu tekueg direktorija. ls - za dobijanje sadraja direktorija. mkdir - kreiranje direktorija. rmdir - brisanje praznog direktorija. pwd - ispisuje apsolutni put tekueg direktorija. chmod - vri promjenu pristupnih dozvola jednom ili veem broju fajlova.
Primjer: # chmod -R g+w projects (odgovarajuoj grupi dodjeljuje se pravo izmjena fajlova u okviru direktorija projects) chown - vri promjenu vlasnika fajla.
Primjer: # chown -R nijaz /home/projects chgrp - slui za promjenu grupe fajlu. cp - komanda za kopiranje fajlova. more - izdaje na ekran sadraj tekstualnog fajla (u veliini ekrana). mv - promjena imena fajla ili njegovo premjetanje na drugu lokaciju (direktorij).
389
rm - komanda za brisanje fajla. ln - kreiranje linka. whoami - daje informaciju o tekuem korisniku. who - spisak korisnika koji trenutno rade na sistemu. lp - komanda za printanje. shutdown - komanda koja se koristi neposredno prije fizikog iskljuivanja UNIX sistema. ps - daje informacije o postojeim procesima na sistemu.
Grafiki interfejs na UNIX-u U cilju pribliavanja UNIX-a krajnjim korisnicima, proizvoai UNIX servera i radnih stanica sa standardnim UNIX operativnim sistemom isporuuju i pripadni, vlastito razvijeni grafiki interfejs koji ima razliite nazive kod razliitih proizvoaa. Postoji standard kojeg se veina proizvoaa pridrava i koji se zove Common Desktop Environment CDE. Implementacija CDE standarda na HP-UX platformi naziva se HP VUE (Visual User Environment). HP VUE* je grafiko okruenje koje predstavlja interfejs izmeu korisnika i HP-UX operativnog sistema. Na sljedeoj slici je predstavljen Front Panel HP VUE-a koji se nalazi u donjem dijelu ekrana (Workspace Window).
Poev od verzije HP-UX 10.20 HP VUE je zamijenjen sa HP CDE. 390
Slika 7.14. HP VUE - osnovni elementi Kako je ve naglaeno, poev od verzije 10.20, na novijim sistemima, HP-UX dolazi instaliran sa CDE grafikim okruenjem. Kao to se moe vidjeti, ne radi se o velikim razlikama.
Slika 7.15. CDE front panel kod HP-UX 10.20 Desktop. Desktop na UNIX mainama organiziran je slino kao i kod ostalih GUI-baziranih operativnih sistema. Jedan broj operacija, odnosno komandi je ikoniziran, poev od onih standardnih - tipa brisanja ili kopiranja fajla, do zadataka vezanih za sistem administraciju. Terminal window. Terminal window ili terminal emulator je prozor koji korisniku omoguava unoenje komandi. Terminal windowsi su kao korisniki terminali povezani na sistem, pri emu korisnik moe imati vie terminal windowsa otvorenih u isto vrijeme i putem svakog od njih moe izvravati razne komande.
391
Slika 7.16. Terminal window (HP-UX) Terminal window se koristi za operacije koje su zasnovane na koritenju UNIX komandi. Interesantno je napomenuti da, poto je UNIX dugo bio character-based OS, i pored postojanja solidnog grafikog interfejsa, veina iskusnijih korisnika ovog OS-a preferira i dalje koritenje komandnog interfejsa. Sljedea slika prikazuje sadraj ToolBoxa sa setom alata: standardnih office alata, sistemsko-administracijskih, mrenih itd.
Slika 7.17. ToolBox Korisniku HP-UX-a stoji na raspolaganju vrlo bogat help sadraj kojem se moe pristupiti koritenjem grafikog interfejsa. U principu, postoje etiri naina da se zatrai odgovarajui Help sadraj: pritiskom na tipku F1, ili tzv. "Help-Key", izborom odgovarajue komande sa aplikacijskog Helpa, otvaranjem Help Managera koji daje mogunost pretraivanja cjelokupnog Help sadraja, koristei Help subpanel.
392
Slika 7.18. Help Manager Odgovarajua pomo u razumijevanju odreenih komandi raspoloiva je kroz sistem tzv. "man" stranica, odnosno "Manual reference pages". Detaljno objanjenje bilo koje UNIX komande mogue je dobiti unoenjem sljedee naredbe: $ man naziv_naredbe Manual reference pages su takoer raspoloive i putem grafikog interfejsa. Upravljanje fajlovima i direktorijima Dananje verzije UNIX-a koje dolaze s grafikim interfejsom omoguavaju i GUI-bazirano upravljanje fajlovima i direktorijima. Na sljedeoj slici je dat prikaz jednog takvog "explorera" na HP-UX-u. Sa ovakvim interfejsom je mogue izvravati operacije sa fajlovima (kopiranje, prebacivanje iz jednog direktorija u drugi, brisanje itd.) koristei za korisnika jednostavni "drag-and-drop" metod.
393
Slika 7.19. "Explorer" na HP-UX-u HP VUE File Manager je GUI aplikacija koja prikazuje fajlove i direktorije kao ikone, pri emu je svaka ikona pridruena odgovarajuem tipu fajla (izvrni fajlovi, dokument fajlovi). Editor teksta na UNIX mainama Standardni UNIX operativni sistem dolazi sa text editorom koji se naziva vi. Poto je njegovo koritenje komplikovano za krajnje korisnike, danas skoro svi proizvoai UNIX maina obino isporuuju i GUI-bazirani text editor koji je jednostavniji. Takvi editori su dosta slini WordPadu ili NotePadu na PC platformi. Jedan takav editor koji se koristi na HP-UX mainama je prikazan na sljedeoj slici.
Slika 7.20. GUI-bazirani text editor

394
Sistem administracija na HP-UX-u

Sistem administracija predstavlja skup aktivnosti koje izvrava sistem administrator u cilju efikasnog upravljanja UNIX mainom. Uloga sistem administratora na HP-UX sistemima ogleda se kroz tri glavna skupa aktivnosti: aktivnosti u vezi s hardverom, aktivnosti u vezi sa softverom, aktivnosti vezane za korisnike. Hardverske aktivnosti Verifikacija da je hardver instaliran i testiran Verifikacija da su periferali instalirani i testirani Nadgledanje performansi hardverskih komponenata Aktivnosti vezane za popravke u sluaju kvarova Kod hardverskih aktivnosti treba istai da sistem administrator u veini sluajeva ne vri instalaciju hardvera i sistemskog softvera. Sistemski softver obino dolazi preinstaliran, ili ga instalira ovlateni sistem inenjer. Meutim, za sistem administratora je vrlo bitno da to je mogue vie upozna hardversku konfiguraciju i sistemski softver, kako bi u sluajevima kada nastaju odreeni problemi mogao preduzeti odgovarajue korake. Softverske aktivnosti Instaliranje operativnog sistema Konfiguriranje operativnog sistema Kreiranje fajl sistema Otkrivanje i korekcija sistemskih greaka Nadgledanje koritenja sistema Kreiranje i implementacija backup i recovery rutina Konfiguracija i odravanje softvera za printanje Instaliranje i odravanje komunikacijskog softvera Update novih verzija operativnog sistema Instaliranje i update aplikacijskog softvera Ako sistemski softver nije preinstaliran na maini, onda je zadatak sistem administratora da ga instalira sa odgovarajueg medija (obino je to jedan ili vie CD-a ili traka). Nakon instalacije HP-UX operativnog sistema, neophodno je uraditi jo itav niz aktivnosti u cilju konfiguriranja
395
odreenih parametara. U te aktivnosti spadaju: kreiranje fajl sistema, konfiguriranje mrenog softvera, izrada backup strategije, konfiguriranje periferala, update novih verzija operativnog sistema, kao i instalacija i update aplikacijskog softvera. Aktivnosti vezane za korisnike Osigurati korisnicima pristup HP-UX maini Evaluirati korisnikove potrebe Planirati promjene na sistemu Osiguravati pomo u koritenju operativnog sistema Implementirati politiku firme u pogledu koritenja sistema Na sistem administratoru je takoer da implementira politiku (proceduru) koritenja sistema (servera ili radne stanice) na kojoj je instaliran HP-UX. Ova politika mora biti temeljito definirana na viem nivou, od odgovarajuih rukovodeih kadrova, poto osiguravanje pristupa sistemu od korisnika ne predstavlja samo tehniko pitanje. Dakle, prije samog otvaranja korisnikog rauna, neophodno je da sistem administrator zna odgovore vezane za: korisnike grupe, pristup pojedinim aplikacijama od razliitih korisnikih grupa, pristup podacima, pristup periferalima, prioritet korisnika i obrada itd.
Sistem administracija na HP-UX platformi je implementirana preko aplikacije koja se naziva SAM (System Administrator Manager), mada se mnoge administracijske aktivnosti mogu uraditi i bez ovog programa, direktnim koritenjem HP-UX komandi. Koritenjem SAM-a se u znaajnoj mjeri moe reducirati vrijeme i sloenost koje obino zahtijevaju poslovi sistemske administracije. SAM predstavlja GUIbaziranu aplikaciju, mada postoji mogunost da se koristi i sa standardnog text terminala. U tom sluaju se SAM pojavljuje na ekranu u formi odgovarajueg shella. U daljnjem tekstu emo objasniti neke najee koritene aktivnosti sistemske administracije na HP-UX-u. Najprije emo objasniti koritenje komandi u tzv. text modu, a potom prikazati i nekoliko screen-shotova koji se odnose na koritenje SAM-a u GUI modu.
396
Najee koritene aktivnosti HP-UX sistem administracije 1. Promjena parametara sistema Razliiti parametri sistema, kao to su: hostname, root pasvord, IP adresa mogu se mijenjati pomou komande set_parms:
Slika 7.21. Setovanje sistemskih parametara 2. Kreiranje novog fajl sistema Kreiranje fajl sistema je jedna od prvih operacija koju treba uraditi da bi se memorijski prostor (disk) uinio pristupanim za korisnika. Kreiranje novog fajl sistema sastoji se od sljedeih koraka: Primjer: # mknod /dev/rdsk/5s0 b 7 0x201400 # mediainit /dev/rdsk/5s0 # newfs -b 8192 -f 2048 -m 20 -1 4096 /dev/rdsk/5s0 hp2213A # mount /dev/rdsk/5s0 /users instaliranje hardvera (ako se radi o novom disku); kreiranje tzv. device fajla za novi ureaj (device), pomou komande mknod; ako je neophodno, formatiranje diska (mediainit); kreiranje fajl sistema (newfs); mountiranje fajl sistema (mount); dodavanje novog fajl sistema u datoteku /etc/checklist za automatsko mountiranje.
397
Mountiranje je operacija kojom se fajl sistem kreiran na odreenom disku pridruuje ili inkorporira u HP-UX root fajl sistem. 3. Odravanje fajl sistema Jedan od osnovnih zadataka sistem administratora je odravanje integriteta strukture fajl sistema. Na HP-UX-u postoji nekoliko metoda odravanja integriteta fajl sistema koji bi trebali biti izvravani na regularnoj osnovi. To su sljedee operacije: fsck File system checking ili provjera fajl sistema obavlja se komandom fsck ija sintaksa je: # fsck -P file_system fsck predstavlja glavni alat za odravanje fajl sistema na HP-UX OS-u. Ova operacija verificira strukturalni integritet fajl sistema na nain to provjerava redundantnost i nekonzistentnost odreenih podataka. Nakon pronalaenja odreenih problema, alat zahtijeva od korisnika da odgovori da li eli da se problem fiksira ili ne. Moe da radi u interaktivnom i neinteraktivnom modu. Prije operacije fajl sistem ekiranja neophodno je najprije unmountirati fajl sistem koji se eli ekirati, i nakon obavljene operacije ekiranja ponovo ga mountirati. fsck rutina sve naene problematine fajlove smjeta u direktorij /lost+found koji mora postojati na svakom fajl sistemu i koji se automatski kreira u toku kreiranja fajl sistema. sync rutina Da bismo objasnili sync rutinu, neophodno je najprije rei nekoliko rijei o procesu upisivanja podataka na disk. Naime, kada se ele odreeni podaci upisati na disk, samo upisivanje ne ide direktno na disk, ve se podaci najprije smjetaju u tzv. "in-memory buffer" ili "buffer cache". Ta operacija je daleko bra nego kad sistem upisuje podatke na disk i stoga
398
file system checking (fsck), koritenje sync rutine, kontrola disk prostora, koritenje regularnih backup procedura, koritenje shutdown procedure.
se podaci najprije kopiraju u taj prostor i, kada se on napuni, sistem prazni buffer i upisuje podatke na disk. Ako se desi npr. da doe do iskljuenja maine bez odgovarajue shutdown procedure, ako podaci nisu transferirani iz buffera na disk, moe doi do oteenja fajl sistema. sync komanda upisuje sadraj buffera na disk. Kontrola slobodnog prostora na disku Sistem administrator je odgovoran za praenje stepena zauzetosti prostora na disku. Informacije o zauzetom/slobodnom prostoru na disku mogu se dobiti pomou sljedee komande: df - daje informaciju o prostoru na disku u blokovima, dok verzija ove konade bdf daje informaciju o prostoru izraenom u kilobajtima.
Slika 7.22. Pregled zauzetosti i slobodnog prostora na disku Verzija ove komande - du daje pregled zauzetosti prostora specifinog direktorija. Ova komanda je korisna da bi se kontrolirao prostor na disku koji zauzimaju korisnici. U tu svrhu HP-UX podrava i sistem tzv. kvota (quotas) pomou kojeg se moe limitirati koritenje prostora na disku od strane korisnika. Postoje soft i hard limiti, pri emu prvi podrazumijeva davanje odreenog vremena korisniku za korekciju problema, dok se u drugom sluaju radi o zabrani kreiranja novih fajlova za one korisnike koji preu odreeni limit. Za setovanje kvota koristi se Quota Editor, odnosno fajl /etc/edquota.
399
4. Mountiranje NFS fajl sistema Rekli smo da je NFS fajl sistem koji se moe koristiti za pristup direktorijima ili fajl sistemima s remote maina. Operacija kojom se to postie zove se mountiranje i sastoji se od sljedeih koraka: 1. NFS softver mora biti "on" na lokalnoj i remote maini. 2. Sistem administrator mora imati root pristup na objema mainama. 3. Na remote maini datoteka /etc/exports mora sadravati listu fajl sistema ili direktorija koji se "eksportuju" u smislu da ih je mogue mountovati s drugih sistema. Pored toga, taj fajl moe sadravati i nazive maina koje ih mogu mountirati. Naprimjer, lokalni sistem nosi naziv zenne, dok je remote sistem ieiris. eli se mountirati fajl sistem /usr sa sistema ieiris na lokalni direktorij /local_usr. U tom sluaju /etc/exports fajl na sistemu ieiris mora imati sljedei sadraj: /usr zenne 4. Na remote maini se nakon ureenja sadraja u smislu take 3. izvri komanda # exportfs -a, to znai aktiviranje exportiranja iz /etc/exports datoteke. 5. Na lokalnoj maini se obavi mountiranje tako to se izvri sljedea naredba: # mount -F nfs ieiris:/usr /local_usr Na ovaj nain remote direktorij (fajl sistem) /usr sa maine ieiris postaje kao lokalni fajl sistem ili direktorij na maini zenne. To znai da je cjelokupan sadraj direktorija /usr sa remote maine raspoloiv na lokalnoj maini u okviru direktorija /local_usr. Mogue ga je uoiti kao specifini fajl sistem na naredbu df ili bdf. 5. Mreni servisi i njihova konfiguracija Povezivanje UNIX maina u mreu je u funkciji osiguranja: fajl transfera, remote logina, koritenja elektronske pote, koritenja NFS/NIS servisa, koritenja Internet servisa.
Fajl transfer se obavlja koritenjem komande ftp, ija sintaksa je:
400
$ ftp host_name
Slika 7.23. FTP Nakon uspjenog logina, korisnik dobija prompt u obliku ftp> to znai da je udaljeni (remote) sistem spreman da prihvati korisnikovu naredbu. Kada se pree u ftp mod, korisniku stoji na raspolaganju vie ftp komandi ovisno o tome koju operaciju fajl transfera eli da obavi. Naprimjer, za upload (kopiranje na) fajlova na remote sistem koristi se komanda put, dok se za downlod (kopiranje sa) fajlova s remote sistema na lokalni sistem koristi naredba get. Komanda help unesena na ftp> promptu daje prikaz svih ftp opcija. Remote login ili pristupanje udaljenom sistemu obavlja se komandom telnet ili rlogin, a sintaksa je slina kao i kod ftp komande: $ telnet host_name
Slika 7.24. Telnet Nakon uspjenog logina, korisnik ima mogunost da koristi udaljeni sistem kao da se radi o lokalnom sistemu. Osnovna pretpostavka za remote login je da korisnik na udaljenom sistemu ima otvoren korisniki account.
401
Sljedea mrena operacija je koritenje elektronske pote i ostalih Internet servisa, prije svih WWW-a, koje mi ovdje neemo detaljnije objanjavati, s obzirom da se radi o user-friendly programima (naprimjer, Outlook i Explorer) ije koritenje je vrlo jednostavno. Treba rei da su UNIX maine i prije Internet-booma imale sistem elektronskog komuniciranja i transfera podataka. Konfiguriranje mrenih servisa U postupku konfiguriranja LAN-mrenih servisa na HP-UX sistemima, prvi korak je svakako konfiguriranje mrenog adaptera ili mrene kartice koja, kao i kod personalnih raunara, slui za fiziko povezivanje raunara u lokalnu mreu, a na taj nain i ire. Mreni adapter se na HP-UX sistemu konfigurira koristei komandu: # ifconfig interface address-family address Najvaniji parametar je svakako IP adresa koju treba dodijeliti mrenoj kartici. Primjer: # ifconfig lan0 inet 193.140.207.116 broadcast 193.140.207.255 Informacije o statusu mrenog adaptera se dobiju na komandu: # ifconfig device_name
Slika 7.25. Status mrenog adaptera Ova komanda se koristi i u sluaju kada je potrebno promijeniti IP adresu adaptera. Nakon ove komande, da bi se osigurala stalnost ove izmjene, neophodno je unijeti i gore navedenu komandnu liniju u fajlove: /etc/nelinkrc /etc/rc.config.d/netconf kod verzije HP-UX 9.05 kod verzije HP-UX 10.10
402
Na ovaj nain, prilikom svakog boot procesa sistem koristi vrijednosti iz navedenih fajlova. Status mrenog adaptera se moe landiag, netstat, linkloop, ping. utvrditi i komandama lanscan,
Slika 7.26. Lanscan
Slika 7.27. Landiag Konfiguriranje gatewaya Pored IP broja, da bi se sistemu koji se uvezuje u mreu naznaio "put" do sljedeih komunikacijskih vorova u hijerarhijskom sistemu LAN, WAN i Internet mree, neophodno je konfigurirati tzv. gateway: # /etc/route add default hostname metric Primjer: # /etc/route add default seven000 1
403
Sljedea dva bitna fajla koja se koriste u konfiguriranju mree su: /etc/hosts i /etc/resolv.conf Ova dva fajla sadre informacije o imenima hostova i njihovim pripadnim IP adresama (/etc/hosts) i nainu povezivanja ka maini koja figurira kao DNS server (Domain Name Server). U nastavku dajemo primjere dijela /etc/hosts i /etc/resolv.conf fajlova:
## Configured using SAM by root on Mon Aug 25 13:41:35 1997 127.0.0.1 localhost 208.225.57.25 zenne.ef.boun.edu.tr zenne # Host Database # 193.140.192.20 anderson.cc.boun.edu.tr anderson (DNS) # Router 208.225.57.1 seven000
Slika 7.28. /etc/hosts fajl

search ef.boun.edu.tr cc.boun.edu.tr nameserver 193.140.192.20 nameserver 193.140.192.21 nameserver 193.140.192.40
Slika 7.29. /etc/resolv.conf fajl 6. Backup i restoriranje fajlova Backup operacija je vrlo bitna, osobito ako se radi o tzv. mission-critical aplikacijama kod kojih se jednostavno ne smije dozvoliti situacija da neki hardversko-softverski kvar na sistemu prouzrokuje kompletan gubitak podataka. Kvarovi na sistemu usljed kojih moe doi do gubljenja podataka uglavnom se odnose na: oteenje fajl sistema (file system corruption), sluajno brisanje fajlova, hardverske kvarove, "pad" sistema (system crash).
404
Stoga je neophodno definirati backup strategiju, odnosno uraditi plan po kojem e se izvravati backup operacije. Strategija ovisi o vie faktora, ali se uglavnom govori o dvjema vrstama backupa: potpuni (full) backup i parcijalni backup pri emu ovaj potonji moe biti incremental backup i backup jednog dijela fajl sistema. Odreivanje tipa backupa koji e se koristiti je samo jedna dimenzija te operacije. Drugi bitan aspekt je vrijeme uzimanja backupa, npr. sedmino, dnevno, dvosatno itd., to sve ovisi o karakteru sistema i aplikacija. Jedna od moguih varijanti bi bila, naprimjer, potpuni backup jednom sedmino, a inkrementalni backup svaki dan. Poetak startanja backup operacije se obino odreuje u kasnim veernjim ili ranim jutarnjim satima, u vrijeme kada je koritenje na niskom stepenu ili se sistem ne koristi nikako. HP-UX podrava backup operaciju direktno iz SAM-a, dok sistem administrator, ako to eli, moe koristiti i komande za tu operaciju, naprimjer: fbackup, cpio, tar. Postoje i neke druge backup komande, ali mi o njima neemo detaljnije govoriti. U nastavku emo ukratko objasniti cpio komadu. Sintaksa komande je sljedea: Komanda: Objanjenje: ------------------------------------------------------------------------------------------------cpio -o [ cvxB ] > device_name Backup cpio -i [ cvxdumB ] [ patterns ] < device_name Restoriranje Primjeri: # find / -print | cpio -ocx > /dev/rmt/0m # cpio -icxvmd "*/users/*" < /dev/rmt/0m # cpio -it /dev/rmt/0m Backup Restoriranje Prikaz sadraja trake
Postoji veliki broj opcija (c v x d m u B, itd.), ije znaenje se moe dobiti sa HP-UX help sistema ili man stranice komande cpio. Spomenut emo i komandu tar koja se takoer moe koristiti za backup i restoring, ali je navodimo ovdje zato to se dosta koristi kod ekstrakcije i instaliranja aplikativnog softvera na UNIX mainama. Jedna takva komanda je:
405
# tar xvf /dev/rmt/0m ili u kombinaciji sa unzipovanjem odreenog fajl seta pod nazivom file_name.tgz: # gzip -dc < /path/file_name.tgz|tar xf U navedenom primjeru se za dekompresiju koristio gzip program. 7. Dodavanje novih korisnika Dodavanje korisnika ili kreiranje korisnikih rauna na HP-UX-u moe se obaviti manuelno i pomou SAM-a, koristei grafiki interfejs. U nastavku emo navesti korake koji se moraju uraditi da bi se kreirao novi korisniki account. Dodati informacije o korisniku u /etc/passwd fajl /etc/passwd fajl je klasini text fajl koji se sastoji od odreenog broja redova, od kojih svaki red sadri informacije o jednom korisniku. Sintaksa jednog reda je sljedea: user_name:password:user_id:group_id:comment:login_directory:shell Primjer: nijaz:tso9hgPdfMasP:101:20:Nijaz Bajgoric:/users/nijaz:/bin/ksh Da se primijetiti da je pasvord dat u kriptiranom formatu, tako da ga zna samo korisnik, a moe ga mijenjati ili on ili root (sistem administrator). /etc/passwd fajl je jedan od najvanijih fajlova na UNIX sistemu i stoga je neophodno osigurati maksimalan stepen sigurnosti informacija u tom fajlu. Prema defaultu u kreiranju, svi korisnici imaju mogunost da vide sadraj tog fajla, to moe u neovlatenom nainu koritenja od hakera dovesti do toga da neko doe do pasvorda korisnika ili ak root pasvorda i na taj nain uini odreene tete na sistemu. Da bi se to onemoguilo, sistem zatite ovog fajla se "pojaava" koritenjem tzv. shadow passwd fajla. Komanda kojom se ovo postie je pwconv i, naravno, moe je startati samo root (superuser).
406
Dodati informacije o korisniku u /etc/group fajl Ovaj fajl definira grupu korisnika kojima mogu biti dodijeljene iste privilegije. Sintaksa /etc/group fajla je sljedea: group_name:password:group_id:group_list Primjer: users::20:nijaz, adnan, ermina Pasvord se obino ne koristi u /etc/group fajlovima. Kreirati HOME direktorij za korisnika i setovati pristupne dozvole # mkdir /users/nijaz # chmod 755 /users/nijaz Kopirati default setup fajlove # cp /etc/d.profile Korn shella) /users/nijaz/.profile (u sluaju koritenja Bourne ili
Promijenti vlasnika i grupu nad hOME direktorijem i default fajlovima # chown nijaz /users/nijaz # chgrp users /users/nijaz /users/nijaz/.profile 8. Komuniciranje s korisnicima sistema Postoji nekoliko naina na koje sistem administrator moe komunicirati s korisnicima na HP-UX operativnom sistemu. Metod komuniciranja ovisi prije svega o vanosti i hitnosti poruke koju administrator eli poslati korisnicima. Ovdje emo spomenuti etiri metoda: news komanda, wall komanda, motd datoteka, elektronska pota.
407
Za poruke koje nisu od velike vanosti (poruke koje se oznaavaju kao "nice to know" umjesto "need to know") administrator moe kreirarti odreeni fajl i smjestiti ga u /usr/news direktorij. Kada korisnik logira na sistem, ako ima neto novo dodato u /usr/news direktoriju, dobija poruku: news: news_filename wall komanda se koristi kada administrator eli poslati obino hitnu poruku svim korisnicima koji su logirani na sistem. Naprimjer, ako sistem treba biti "oboren" iz nekog razloga, wall komandom se korisnici obavjetavaju o tome i upozoravaju da zavre trenutno otvorene zadatke i odjave se sa sistema. Sintaksa komande je sljedea: # wall [Return] Poruka [Ctrl-D] Primjer: # wall The system will be shut down in 5 minutes. Please log off; Poruka koju korisnici dobiju na svom ekranu je sljedea: Broadcast message from root vrijeme The system will be shut down in 5 minutes. Please log off. /etc/motd fajl (motd - message of the day) se koristi kad se eli obavijestiti svakog korisnika i to ne samo u jednom trenutku, ve u odreenom vremenskom periodu. Radi se o standardnoj text datoteci koja se nalazi u /etc direktoriju i koja sadri tekst poruke. 9. Izvravanje programa u odreenim vremenskim periodima U radu na poslovima obrade podataka esto je potrebno setovati vrijeme izvrenja programa za neki tano utvreni termin pri emu e se izvriti samo jednom ili odrediti da se program izvrava vie puta u tano odreeno vrijeme, a u nekom vremenskom intervalu. U tu svrhu se koriste tri naina: komanda at, komanda batch,
408
process cron. Pomou at komande se odreuje da sistem izvri neki zadatak u odreeno vrijeme. $ at time_specification [Return] job [Ctrl-D] Primjer: $ at 10:30pm Thursday next week [Return] lp abc.tct [Ctrl-D] Na ovaj nain korisnik daje zadatak sistemu da u naznaeno vrijeme (sljedei etvrtak naveer u 22:30) isprinta datoteku abc.txt. batch se koristi za izvravanje programa u odreeno vrijeme samo jednom. Zahtijeva se od sistema da starta i izvrava program u tzv. background modu, a na sistemu je da odredi kada da starta taj program. Koritenje ovih komandi po defaultu nije dozvoljeno svim korisnicima. Na HP-UX operativnom sistemu postoje fajlovi: /usr/lib/cron/at.allow i /usr/lib/cron/at.deny u kojima se upisuju imena korisnika kojima je dozvoljeno (allow) ili kojima je zabranjeno (deny) da koriste at proceduru. cron procedura se koristi kada se eli odreeni program (procedura) ponavljati u odreenim vremenskim intervalima. Radi se o procesu koji se automatski starta prilikom podizanja sistema i koji je uvijek aktivan u pozadini. Korisnici svoje zadatke alju tom procesu pomou crontab komande, s tim da ponovo sistem administrator kontrolira ko je moe koristiti. U tu svrhu se koriste datoteke /usr/lib/cron/cron.allow ili /usr/lib/cron/cron.deny. cronfile je datoteka koja sadri jednu ili vie linija sastavljenih od est polja. Prvih pet polja se koriste za determiniranje vremena (minute: 0-59, sati: 0-23, dani u mjesecu: 0-31, mjeseci u godini: 1-12, dan u sedmici: 0-6, s tim da je 0 oznaka za nedjelju). Moe se koristiti znak *
409
(zvijezda) koji oznaava sve vrijednosti iz ranga. esto polje sadri komandu (program) koji treba biti izvren. Primjer ovog fajla je: 0 23 * * 0 0 4 * * 2-6 komanda_za_full_backup komanda_za_incremental_backup
Ovo znai sljedee: Full backup e se izvravati svake nedjelje u 23:00, i tako tokom itave godine. Inkrementalni backup se ima izvravati u toku sedmice utorkom, srijedom, etvrtkom, petkom i subotom u 04:00, tokom cijele godine. Nakon definiranja sadraja cronfile datoteke, potrebno je poslati ovaj zadatak cron procesu: # crontab cronfile 10. Upravljanje procesima Svaki korisnik UNIX-a raspolae odreenim mogunostima upravljanja procesima, ali samo u okviru svog korisnikog domena. Administrator sistema ili korisnik s korisnikim raunom root moe upravljati svim procesima na sistemu i na taj nain odravati njegovu stabilnost i efikasnost. Ovdje emo navesti samo neke karakteristine operacije s procesima. Lista procesa koji su aktivni u odreenom trenutku dobije se koritenjem komande ps, s tim da i ova, kao i veina drugih komandi ima odreeni broj opcija. Naprimjer, sljedea slika prikazuje rezultat komande: # ps -ef | more
410
Slika 7.30. ps komanda "Ubijanje" procesa (killing processes) je operacija kojom korisnik ili sistem administrator zavrava (obustavlja) izvravanje nekog procesa koji prouzrokuje neko nestabilno stanje, odnosno problem u radu sistema. U tu svrhu se koristi komanda kill, sa takoer nekoliko opcija. Promjena prioriteta u izvravanju procesa je vrlo korisna rutina kojom se moe promijeniti vanost nekog procesa u smislu veeg obima koritenja resursa sistema. Naredbe koje se koriste su: nice i renice. # renice -n 13 user_name 11. Zatita vitalnih informacija na sistemu od hakerskog pristupa I pored toga to ima izgraen sistem zatite fajlova od neovlatenog pristupa, UNIX operativni sistem moe biti meta hakerskih aktivnosti. U tom smislu je neophodno osigurati dodatni stepen zatite onih informacija na sistemu ije bi neovlateno koritenje moglo dovesti do znaajnijih oteenja. Kao primjer moemo navesti zatitu podataka koji se nalaze u /etc/passwd fajlu koji, kao to smo ve naveli, sadri vitalne informacije o korisnicima sistema. Pored osnovnih informacija o korisniku, ovaj fajl sadri i informaciju o pasvordu korisnika, istina u ifrovanom obliku, s tim da ifru odreuje sistem prilikom kreiranja korisnikog accounta. Sistem zatite /etc/passwd fajla, po defaultu, je: - r- - r- - r- to znai da ne samo vlasnik, u konkretnom sluaju root, ve svi korisnici imaju pravo uvida u sadraj ovog fajla. U prethodno navedenom primjeru accounta nijaz moe se uoiti ifrovani oblik pasvorda: nijaz:abr6sjLdfKfrG:101:20:Nijaz Bajgoric:/users/nijaz:/bin/ksh
411
Obian korisnik ne moe deifrirati ovaj oblik u pravi pasvord, meutim, to je mogue uraditi sa odreenim hakerskim programima koji se ak mogu nai i na Internetu kao freeware. Ovi programi mogu da deifruju pasvord i hakeru na taj nain prue mogunost logiranja na sistem s korisnikovim imenom i pasvordom. Da bi se to sprijeilo, jedan od naina je kreiranje tzv. /etc/shadow fajla ili "skrivanja" informacija o pasvordu. Ovaj fajl se kreira naredbom pwconv, i novokreirani fajl /etc/shadow ima sljedei sistem zatite: -r- - - - - - - To znai da samo root (sistem administrator) ima pravo uvida u sadraj ovog fajla. Na sljedeoj slici dat je primjer dijela jednog takvog fajla:
Slika 7.31. Primjer /etc/shadow fajla Nakon primjene pwconv rutine i kreiranja /etc/shadow fajla, /etc/passwd fajl ima sljedei oblik:
Slika 7.32. Primjer /etc/passwd fajla nakon pwconv rutine Na slici se moe uoiti znak x nakon korisnikog imena, to predstavlja razliku u odnosu na standardni /etc/passwd fajl gdje se na tom mjestu nalazi ifrirani pasvord. Treba napomenuti da pwconv predstavlja standardnu UNIX rutinu, a da pojedine verzije ovog operativnog sistema imaju razliite implementacije ovisno o verziji OS-a. Na HP-UX-u to izgleda ovako:
412
Slika 7.33. pwconv rutina na HP-UX-u 11. System shutdown U upravljanju UNIX sistemom ponekad je neophodno izvriti odreene aktivnosti koje se mogu uraditi samo u tano specificiranim reimima rada, koji obino znae "udaljavanje" korisnika sa sistema. To su npr. sljedei sluajevi: dodavanje novog hardvera - potrebno je da je sistem u OFF modu (iskljuen); vrenje backupa - sistem mora biti u tzv. single-user modu, to znai da za vrijeme vrenja backupa korisnici nemaju pristup fajlovima; ekiranje i unmountiranje fajl sistema; rekonfiguriranje kernela. Pod shutdown procedurom (obaranje podrazumijevaju dvije razliite operacije: sistema) obino se
gaenje sistema (halting) kojim se u potpunosti zaustavlja rad sistema i restartanje sistema (rebooting) koje sistem dovodi u stanje kompletnog zaustavljanja i onda ga ponovo starta. Kompletno iskljuivanje sistema se obino praktikuje kod izmjene ili dodavanja nekih hardverskih ureaja, dok se rebutiranje praktikuje nakon izmjena odreenih bitnih parametara, u sluajevima kada sistem ima odreenih problema u radu, a mogue je unijeti komandu za reboot itd. Restartanje je mogue uraditi primjenom komande reboot ili shutdown 413
r , ili ako je sistem nepristupaan, onda se moe primijeniti tzv. hard reboot pritiskom na odgovarajuu tipku (kao kod standardnog PC-a). Ukoliko se eli kompletno iskljuivanje maine, zbog sloenosti UNIX operativnog sistema, uvijek je preporuljivo, ukoliko je naravno mogue, koristiti shutdown proceduru prije samog fizikog iskljuivanja. Ovo je bitno zbog toga to shutdown zaustavlja sve aktivnosti sistema na jedan konzistentan nain. 12. Implementacija NIS sistema NIS sistem (Network Information Service) predstavlja nain centralizacije upravljanja odreenim parametrima u okruenjima koja sadre nekoliko desetina ili stotina UNIX sistema. Ovaj softver je razvio Sun, i poslije je implementiran od drugih UNIX proizvoaa. Osnovni cilj sastoji se u osiguravanju efikasnije sistem i mrene administracije u UNIX okruenju koje sadri vei broj sistema. Kao primjer emo navesti samo dva fajla ije odravanje je neophodno na svakoj maini u mrei: /etc/hosts i /etc/passwd. Prvi fajl, kao to smo ranije naveli, sadri informacije o host mainama u mrei, dok drugi predstavlja glavni repozitorij podataka o korisnicima. Implementacija NIS sistema prua, naprimjer, mogunost koritenja samo jednog korisnikog accounta u sistemu od vie desetina ili stotina UNIX maina. NIS servis je klasina client/server aplikacija. NIS client je proces koji je aktivan na odreenoj host maini i koji moe traiti odgovarajuu informaciju iz NIS baze podataka. Ta baza je smjetena na drugoj host maini na kojoj je aktivan NIS server proces i koji osigurava te podatke klijentima. NIS serveri se dijele u dvije grupe: master i slave serveri i u tom kontekstu se NIS softver i instalira. Master server je host maina (UNIX sistem) na kojoj je kreirana NIS baza podataka, dok slave serveri (moe ih biti vie) sadravaju kopiju NIS baze. NIS home direktorij na veini UNIX sistema je na /usr/etc/yp, u okviru kojeg se kreiraju novi poddirektoriji i odreeni fajlovi. Implementacijom NIS servisa korisniku su na raspolaganju i neke dodatne komande kojih inae nema na standardnoj UNIX maini. Tako, naprimjer, u NIS reimu rada, ako korisnik eli promijeniti svoj pasvord, komanda koju e koristiti je yppasswd, a ne standardna passwd. NIS se instalira u okviru odreenog NIS domena, to znai da je tokom instalacije NIS-a potrebno definirati taj domen. Primjer domena bi bio: /usr/etc/yp/marketing.
414
GUI-bazirana sistem administracija na HP-UX-u Koritenje grafikog interfejsa na UNIX mainama je omogueno ak i za aktivnosti sistem administracije. Iako su sistem administratori obino UNIX-iskusne osobe, dakle, osobe sa dobrim poznavanjem ovog OS-a, koritenjem grafikog interfejsa moe se reducirati vrijeme i standardizirati izvrenje odreenih operacija administriranja sistema. Naprimjer, dodavanje novog korisnika pomou GUI-a traje znatno krae nego njegovo prijavljivanje i setovanje manuelnim putem. Pored skraivanja vremena u izvrenju operacija, prednost GUI pristupa je i u tome to administrator ne mora pamtiti komande i veliki broj opcija koje se kod odreenih operacija moraju znati. Kao primjer moemo uzeti operaciju backupa, tj. pohranjivanja podataka sa sistema na magnetnu traku. Kod koritenja manuelnog naina neophodno je, naprimjer, ukucati sljedeu komandu*: # find / -print | cpio -ocvxB > /dev/rmt/0m Umjesto memoriranja jedne ovakve komande, GUI administracijski program prua mogunost izbora metoda backupa, fajlova i direktorija, eksternog ureaja i sl. (slika 7.34.).
Slika 7.34. Sistemsko-administracijski menader (SAM) kod HP-UX-a

*
Ovo je samo jedna od komandi (cpio) koje se mogu koristiti za backup sistema. 415
Glavni SAM window sadri vizuelni prikaz osnovnih administracijskih zadataka, kao to su: Dodavanje korisnikih rauna, Backup i Recovery, File System, Printeri, Umreavanje, Periferali, Upravljanje procesima, Upravljanje softverom itd. Na sljedeim slikama je prikazan SAM interfejs za tri klasine sistemsko-administrativne aktivnosti: dodavanje korisnikog rauna, backup operaciju i mrenu administraciju:
Slika 7.35. Dodavanje korisnikog rauna
Slika 7.36. Odreivanje backup procedure
416
Slika 7.37. Setovanje mrenog okruenja HP-UX 11i - 64-bitna verzija HP-UX-a HP-UX 11i kao verzija HP-UX operativnog sistema zasnovana je na 64bitnoj arhitekturi i kreirana je s ciljem da prati razvoj u procesorskoj industriji, konkretno najnoviji 64-bitni PA-RISC 8x00 procesor. HP-UX 11i dolazi u dvjema verzijama, kao 32-bitni i 64-bitni, pri emu 32-bitna verzija podrava do 14 procesora, a 64-bitna do 32 procesora. Kombinacija 64-bitnog PA-RISC procesora i HP-UX operativnog sistema 11i namijenjena je prvenstveno aplikacijama koje zahtijevaju vrlo brze obrade, velike memorijske kapacitete, kao to su: baze podataka za OLAP (On-line Analytical Processing) ili integrirane DSS (Decision Support Systems) sisteme, ERP (Enterprise Resource Planning) aplikacije, mission-critical aplikacije koje zahtijevaju to je mogue vei uptime, aplikacije elektronske trgovine itd. HP je sredinom februara 2007. godine objavio HP-UX 11i v3 kao najnoviju verziju HP-UX operativnog sistema, s novim poboljanjima u perfomansama sistema (i do 30 %), veoj memorijskoj podrci itd.
417
Slika 7.38. HP-UX 11i osnovne karakteristike HP-UX - Windows interoperabilnost Imajui u vidu injenicu da veina krajnjih korisnika u savremenom kompjutingu koristi PC/Windows platformu, te da Windows NT Server ima sve vie pristalica kao server platforma, kreatori savremenih server operativnih sistema u posljednje vrijeme ukljuuju razne vidove podrke za Windows okruenje u smislu poveanja stepena interoperabilnosti izmeu svoje server platforme i Windowsa. HP je poetkom 2000. uveo takvo rjeenje nazvano CIFS/9000, koje predstavlja implementaciju Microsoftovog CIFS sistema (Common Internet File System) sa HP-UXom. Radi se o aplikaciji koja omoguava UNIX korisnicima pristup fajlovima na NT serverima. Softver je integriran sa HP-UX-om 11.
7.2.2. Windows Server platforma Uvod u Microsoftovu Windows serversku tehnologiju

Windows NT Server kao prva znaajnija Microsoftova serverska OS verzija predstavlja rezultat razvoja Windows NT tehnologije na podruju server operativnih sistema. Iako se radi o, sada ve obsolete verziji, ona ipak zasluuje panju, prije svega zbog znaaja koji je imala u razvoju Windows Server OS-a. Drugi razlog za njeno razmatranje je isto praktine prirode, jer se jo uvijek u praksi nalazi odredjeni broj
418
instalacija Windows NT Servera. Prema podacima Microsofta iz marta 2003. godine, vie od 40% korisnika jo uvijek je imalo tu verziju, dok je istraivaka firma Gartner u istom mjesecu objavila podatak da je taj broj izmeu 60-70% (Computerworld, mart 2003. godine). Rad na novom operativnom sistemu koji je trebao ii korak dalje od standardnog DOS-a i Windowsa Microsoft je otpoeo 1988. godine kada je angairao Davida Cutlera, dizajnera operativnih sistema i grupu njegovih saradnika iz tada mone korporacije Digital Equipment Corporation. Cutler je bio jedan od glavnih kreatora OpenVMS-a, ve tada (a i danas) veoma monog server operativnog sistema. Nakon pet godina rada, prva verzija je ugledala svjetlo dana 1993. godine. Bila je to verzija nazvana 3.1 zbog odreenih veza, prije svega interfejsa, s tada dominantnim Windows 3.1 operativnim sistemom. Meutim, to je bila i jedina slinost s tim desktop operativnim sistemom, sve ostalo je bilo razliito. Windows NT je pisan "od nule" i razvijen je koristei mikro-kernel strukturu. Takva struktura je donijela mogunost preemptivnog multitaskinga, a koriten je i koncept tzv. procesnih niti (process threads), razvijen tada od Carnegie Mellon univerziteta u okviru MACH operativnog sistema. Ono to je posebno interesantno, u novoj verziji operativnog sistema nije bilo DOS-koda, dok se, naprimjer, ak i Windows 95 jo uvijek oslanjao na DOS za pokretanje DOS aplikacija. Iako nije imao DOS-koda, Windows NT je ipak bio u mogunosti da ranuje veinu DOS aplikacija, pomou tzv. NT virtualne DOS maine (NT Virtual DOS Machine NTVDM). Sutina se sastoji u tome da se DOS programi izvravaju u tzv. emuliranom DOS okruenju*. Windows NT Server je kreiran kao viezadani i viekorisniki server operativni sistem namijenjen, u poetku za etiri, a kasnije za dvije procesorske platforme: Intel i Alpha. Mnogi autori ga u poetku nisu smatrali klasinim server operativnim sistemom u smislu jednog UNIX-a ili OS/390-a, ve samo mrenim operativnim sistemom (Network Operating System) koji se sa Novell NetWare-om i OS/2 Warp Serverom borio za prevlast na tritu NOS-a.
*
Skoro po pravilu, svaka emulacija nekog starijeg koda (programa) donosi "glavobolju" operativnom sistemu. Tako je i sa Windows NT Serverom. Za ilustraciju, pokuajte startati standardni DOS Editor na NT maini i pogledajte stepen koritenja CPU-a - ide do 100%. 419
Windows NT Server predstavlja, dakle, prvu serversku OS-verziju iz Microsoftovih radionica. Zasnovan je na 32-bitnoj arhitekturi, sadri odgovarajui sistem zatite, razne mrene servise, a odlikuje ga i kompatibilnost s drugim operativnim sistemima, fajl sistemima i mreama. Windows NT Server radi na CISC (Complex Instruction Set Computing) i RISC (Reduced Instruction Set Computing) procesorima. Omoguava, takoer, i tzv. high-performance computing na nain to podrava vieprocesorski rad (SMP - symmetric multiprocessor). Kada je Windows NT prvi put objavljen, 1993. godine, Microsoft je objavio dvije verzije: Windows NT 3.1 i Windows NT Advanced Server 3.1. U jesen 1994. godine objavljena je verzija 3.5, i nedugo potom ova dva proizvoda dobijaju nova imena: Windows NT Server i Windows NT Workstation. Verzija 4.0, objavljena 1996. godine, donijela je znaajna unapreenja, kao npr. Windows 95 interfejs, RAS servise, poboljanu podrku drajvera, poboljane performanse, unaprijeeni TCP/IP protokol, Point-to-Point Tunneling protokol, Internet Information Server, integracijske servise prema ostalim poznatim mrenim okruenjima (Novell NetWare, AppleTalk) itd. Od te 1996. godine, kada se kae Windows NT operativni sistem ili Windows NT tehnologija, misli se na dvije verzije: Windows NT Server i Windows NT Workstation. Ove dvije verzije Microsoftovog operativnog sistema razvijene su koristei istu tehnologiju, a rezultat toga je da imaju dosta slinosti. Ono to je zajedniko za obje verzije moglo bi se svesti na sljedee: client/server platforma, osnova za mreno okruenje, GUI management alati, integracija sa NetWareom, ugraeni TCP/IP protokol, Remote access servis, integrirani C2-level zatite i sigurnosti, ugraeni backup, napredni fajl sistem.
Windows NT Server sadri dodatne i usavrene osobine koje ga ine monim serverom za Microsoftove serverske aplikacije kao to su: SQL Server, SMS, SNA Server, Internet Information Server, Exchange Server, kao i za aplikacije ostalih softverskih vendora zasnovane na client/server
420
(c/s) tehnologiji, kao to su: ERP aplikacije, messaging sistemi, Web aplikacije itd. Dodatna svojstva koja posjeduje Windows NT Server i koja ga svrstavaju u server operativne sisteme su: mogunost servisiranja vie simultanih korisnika, podrka fault-tolerant sistema, proireni TCP/IP set servisa (DHCP, WINS, DNS), Internet Infromation Server, dodatni NetWare integracijski alati, servisi za Macintosh raunare, Domain-based sistem zatite, Remote boot za klijente, mreni administrator klijenata itd.
Na narednim slikama je prikazana evolucija Windows NT tehnologije do 2000. godine (slika 7.39), kao i odreene naznake (predvianje) Gartner grupe u smislu daljnjeg razvoja ove platforme (slika 7.40):
Slika 7.39. Evolucija serverske verzije Windows OS-a prije pojave Windows Server 2003 verzije
421
Slika 7.40. Daljnji razvoj Windows NT platforme Osnovni ciljevi kreiranja Windows NT Servera bili su: Portabilnost. Portabilnost se odnosi na mogunost koritenja OS-a na vie procesorskih platformi. Iako je u poetku bilo planirano da Windows NT Server ima verziju za sljedee platforme: Intel, RISC procesori MIPS R4000 (Silicon Graphics), Digital Alpha, i PowerPC (IBM, Motorola, Apple), na kraju je OS razvijen samo za Intel i Alpha procesore, tako da se Windows NT Server jedno vrijeme koristio na ovim dvjema platformama. U cilju osiguranja veeg stepena portabilnosti, Windows NT Server je pisan u C jeziku zbog toga to je ovaj programski jezik podran od vie razliitih platformi i nije hardverski ovisan. Naravno, ni ovaj OS nije mogao izbjei hardveru ovisan kod. On postoji i pisan je u asemblerskom jeziku, ali je veoma precizno lokaliziran, tako da moe biti modificiran u odnosu na novu hardversku platformu. Skalabilnost. Skalabilnost u osnovi znai mogunost proirenja performansi sistema u smislu dodavanja odreenog broja procesora. Windows NT Server podrava SMP nain rada (symmetric multiprocessing). Prema Microsoftu je to do 32, dok se veina analitiara slae da NT moe podravati maksimalno 8 procesora, neki ak kau samo 4. Podrava i clustering tehnologiju (Microsoft Cluster System, Digital Clustering).
422
Mogunost podrke distribuiranog okruenja. Windows NT Server je u osnovi kreiran kao mreni operativni sistem sa osnovnim ciljem podrke tzv. distribuirane obrade u c/s okruenju. U tom smislu, Windows NT Server podrava vei broj komunikacijskih protokola, kao i bitnih c/s tehnologija kao to su: named pipes, remote procedure calls (RPCs) i Windows Sockets. Sistem zatite. S novim fajl sistemom i ostalim komponentama sistema zatite, Windows NT Server predstavlja sigurno okruenje za tzv. mission-critical aplikacije. Mogunost proirenja. Windows NT ima osobinu visoko modularnog dizajna, to mu daje mogunost dodavanja novih i proirivanja mogunosti postojeih modula. Kompatibilnost s postojeim aplikacijama. U cilju osiguranja maksimalne kompatibilnosti s postojeim Windows aplikacijama kreatori Windows NT OS-a su ukljuili podrku do tada dominantnom FAT fajl sistemu, aplikacijama pisanim za MSDOS, OS/2, Windows 3.x, i POSIX, kao i mogunost povezivanja s postojeim mrenim okruenjima. Korisniku orijentiran interfejs. Na ovom planu su kreatori prihvatili novi Windows 95 korisniki interfejs i implementirali ga u NT OS. Sa stanovita krajnjeg korisnika, pa i sistem administratora, vrlo je bitno da je korisniki interfejs baziran na GUI principu. Ukratko, korisniki interfejs je danas jedna od prednosti Windows NT-baziranih OS-a. Neke od najznaajnijih karakteristika Windows NT Servera su (slika 8.3): posjeduje performanse server sistema; podrava remote access service (RAS); podrava tzv. fault tolerance sistem (tolerancija pogreaka); ukljuuje Internet informacijski server (IIS); GUI-bazirana sistemska administracija; podrka za Macintosh klijente; dodatne mrene usluge; Windows NT direktorij sistem (NTDS).
423
Slika 7.41. Windows NT Server - glavne karakteristike
Windows NT Server kao osnova BackOfficea

Windows NT Server je prvobitno razvijen sa osnovnim ciljem da se moe koristiti kao fajl, print i aplikacijski server za manje i srednje organizacije, kao i za koritenje na nivou radnih grupa. Radi se o operativnom sistemu oko kojeg je Microsoft razvio tzv. BackOffice - skup poslovnih server aplikacijskih okruenja, kao to su: SQL Server, Microsoft System Management Server, SNA Server, Exchange Server, Internet Information Server itd. Broj ovih serverskih aplikacija, kao i njihov sadraj, kontinuirano se mijenja, od prve verzije BackOfficea, pa do danas.
424
Slika 7.42. BackOffice komponente prve verzije BackOffice set, u njegovoj prvoj izvedbi (prije 10-ak godina), sainjavale su sljedee komponente: Windows NT Server - server operativni sistem Internet Information Server - Web server SQL Server - DBMS server Exchange - e-mail messaging server Systems Management Server - softver za sistemsko upravljanje SNA Server - slui za povezivanje Windows NT Servera sa IBM mainframe i AS/400 sistemima Microsoft Proxy Server - software koji omoguava efikasnije koritenje Interneta za vie klijenata i koristei jednu IP adresu, kao i za zatitu od neeljenih posljedica koje mogu doi sa Neta. Raunar koji radi pod ovim OS-om je odmah nakon instalacije, uz nekoliko dodatnih konfiguracijskih radnji, spreman da se koristi kao server, ali i kao desktop maina. Osim standardnih programa i rutina koji se danas mogu nai i na svakom desktop OS-u, Windows NT Server ne sadri nikakav aplikativni softver neophodan za rjeavanje odreenih
425
problema obrade podataka. U tu svrhu je neophodno instalirati dodatni aplikacijski softver koji pokriva odreeno problemsko podruje. Microsoft u svom programu ima jo neke server softvere, prije svega one koji su na bilo koji nain povezani sa Internetom, kao to su: Microsoft Merchant Server koji omoguava kreiranje Webbaziranog trgovakog centra za online trgovinu; Microsoft Transaction Server je ActiveX-bazirano okruenje za obradu transakcija i implementaciju Intranet sistema; Microsoft Commercial Internet System je set od nekoliko manjih komponenata: Chat Server ili Conference Server, News Server News Server, Mail Server (POP3/SMTP) mail server, Internet Locator Service(ILS), Internet Personalization System (IPS), Microsoft Membership System (MMS), Content Replication System (CRS). Ovdje treba imati u vidu da se nazivi, ak i sadraji pojedinih komponenata mijenjaju, tako da u razliitim verzijama BackOfficea imamo razliit broj aplikacija.
Windows 2000 Server

Poetkom 2000. godine, tanije 17. februara, Microsoft je zvanino predstavio poboljane Windows NT serverske OS-platforme u formi Windows 2000 Server operativnog sistema. Serija je nosila zvanini naziv Windows 2000 i podrazumijevala je dvije osnovne verzije: Windows 2000 Professional - desktop OS i istovremeno klijent OS u Windows mrenom okruenju. Windows 2000 Server - server OS sa sljedeim verzijama: Windows Server Standard Windows Advanced Server Windows Datacenter Server.
426
Windows 2000 je najavljen kao operativni sistem koji je trebao kombinirati elemente stabilnosti, sigurnosti i zatite od Windowsa NT tehnologije s kompatibilnou Windows 9x-a. S verzijom Windows 2000 Professional, Microsoft je najavljivao konano jednu stabilnu verziju desktop operativnog sistema, a kao pokazatelj za uloeni napor navodio je cifru od 162 miliona dolara utroenih na fiksiranje bugova iz 98-ce. Prema Microsoftu, takoer, Windows NT 4.0 je imao 75 scenarija za tzv. planirani reboot, dok je taj broj u Win2K (kako se jo naziva Windows 2000) reduciran na sedam. Nova verzija Windows 2000 Professional imala je sljedee osnovne karakteristike: vei stepen stabilnosti u odnosu na Windows 9x; bolja podrka Plug-and-Play standardu u odnosu na Windows NT Workstation; iri spektar podranih drajvera u odnosu na Windows NT Workstation; dva nova alata za laku instalaciju na lokalnom i LAN nivou: Setup Manager i System Preparation Tool; reducirana ili ak potpuno eliminirana potreba restartiranja kod instaliranja novog hardvera; reducirano vrijeme reboota; poboljana podrka za power management; poboljane RAS usluge; poboljana podrka za VPN mree; Encrypted File System - EFS - novina koja omoguava pohranjivanje povjerljivih fajlova na disk s veim stepenom zatite; poboljana sinhronizacija fajlova unutar Windows Briefcase modula; poboljana podrka za multimedijske tehnologije; bolji kao OS za notebook raunare, iako ne podrava sve modele, pogotovo one starije. Nakon uvoenja Windows 2000 serije (desktop i serverskih modela), Microsoft je odluio da zaustavi proizvodnju Windows 9x desktop verzija (Win 95, 98, Me) i pree kompletno na NT jezgru za obje platforme (desktop-client, server). Oficijelno, glavni razlog za to je bilo smanjenje trokova odravanja i razvoja novih verzija Win9x klase operativnih
427
sistema namijenjenih kunim i office korisnicima. Meutim, moe se rei da je jedan od glavnih razloga za tu migraciju bio i u injenici to je Windows 9x u sebi jo uvijek sadravao dio 16-bitnog koda koji je utjecao na brzinu izvoenja aplikacija i njihovu stabilnost. Takoer, Windows 9x nije radio sa zatienim memorijskim lokacijama, to je rezultiralo pojavom da krahiranje (pad) jednog programa dovodi do nestabilnosti i pada kompletnog operativnog sistema. S druge strane, pozitivna strana 9x-a je bila u vrlo dobroj implementaciji Plug-and-Play tehnologije prepoznavanja hardverskih komponenata. Sa Windows 2000 verzijama, Microsoft je pokuao spojiti 9x i NT tehnologiju. Meutim, ispostavilo se da su rezultati bili polovini. Istina je da je Windows 2000 imao odreenu dozu Plug-and-Play tehnologije, ali je ona jo uvijek bila daleko od eljenog nivoa. Meutim, s druge strane, Windows 2000 nije izgubio na sigurnosti i stabilnosti. Stoga je Windows XP izgraen na poboljanoj Win 2000 jezgri (kompletno novonapisanoj platformi, sa oko 2.000.000 linija programskog koda). Konstatacija je da je Microsoft u znaajnoj mjeri uspio implementirati Plug-and-Play tehnologiju, uz zadravanje i poboljanje bitnih osobina stabilnosti i sigurnosti OS-a. Izlazak na scenu XP operativnog sistema je definitivno oznaio prestanak razvoja i proizvodnje Win9x tehnologije.
Windows Server 2003

S pojavom Windows 2003 verzije, situacija se definitivno promijenila na tritu server operativnih sistema. Microsoft je uvidio mnoge greke iz prethodne verzije i uspjeno ih otklonio. Nova verzija je zasnovana na Win2000 poboljanoj jezgri. Arhitektura je ostala skoro ista tako da se u ovom dijelu neemo baviti tom problematikom. Windows 2003 familija sistema uzima ono najbolje iz Win2k tehnologije omoguavajui laku administraciju i koritenje. Takoer je vrlo bitno napomenti da sistem u sebi ima integrisanu podrku za Microsoft .NET platformu. .NET framework je integrisan u sistem ime se omoguava pokretanje novih ASP.NET Web aplikacija na IIS 6.0, podizanje novih i poboljanih Windows Share Point servisa, kao i itav niz drugih poboljanja efikasnosti u razvoju aplikacija.
428
Slika 7.43. Windows Server 2003 osnovni ekran Windows Server 2003 se isporuuje u sljedeim verzijama: Windows Server 2003, Standard Edition Windows Server 2003, Enterprise Edition Windows Server 2003, Datacenter Edition Windows Server 2003, Web Edition Windows Small Business Server 2003
Treba napomenuti da poslije instalacije bilo koje gore navedene verzije Windowsa 2003 niti jedan servis nije inicijalno pokrenut i itav sistem je po defaultu zatvoren. Svaki servis koji elimo imati moramo eksplicitno ukljuiti i konfigurisati. Ovim je znaajno umanjen utjecaj nestrunih instalacija i administracija. Windows Server 2003 je sistem za viestruku namjenu. Mogunosti se razlikuju od verzije do verzije, ali ono to se dobije po defaultu, tj. bez dodatnih sofverskih instalacija je sljedei set servisa:

File i print server Web server i Web application services Mail server
429
Terminal server Remote access i virtual private network (VPN) server Directory services Domain Name System (DNS) Dynamic Host Configuration Protocol (DHCP) server Windows Internet Naming Service (WINS) Streaming media server.
Na narednim slikama se moe vidjeti nain definiranja serverskih opcija:
Slika 7.44. Manage Your Server opcije Ako aktiviramo opciju Add/remove, nakon kraeg skeniranja sistema i LAN-a dobit emo prikaz kao na narednoj slici. Jasno se vidi da su svi servisi po defaultu iskljueni, to poboljava inicijalnu sigurnost sistema nakon instalacije, tj. onda kada je sistem najranjiviji.
430
Slika 7.45. Serverske opcije U nastavku se daju kratka objanjenja svih navedenih serverskih modula (uloga, engl. rules): 1. File Server Servis za upravljanje fajlovima. Opcije koje stoje na raspolaganju su: a. Volume Shadow Copy Restore servis, servis koji pomae u reduciranju downtimea. Kopije se koriste za restoriranje i/ili arhiviranje fajlova. b. Encrypting File System (EFS), koji omoguava tehnologiju za ifriranje i zatitu. c. Definiranje distribuiranog fajl sistema (DFS). d. Upravljanje i dijeljenje informacija, lokalno i na mrei. e. Disk quota sistem - prati koliinu prostora na disku koja je raspoloiva individualnim korisnicima. f. Efikasno pronalaenje informacija, lokalno ili na mrei. g. Pomo korisnicima u upravljanju individualnim disk prostorom. 2. Print Server - Konfiguriranje i upravljanje printerima. Pogodnosti koje sadri ovaj servis ukljuuju:
431
a. b. c. d. e.
podrku za veliki broj printera razliitih proizvoaa, Web-based upravljanje printerom preko Web browsera, remote-bazirano upravljanje printerom, poveanu pouzdanost i kontrolu print drajvera, jednostavnu i Web-baziranu instalaciju mrenih printera od strane korisnika.
3. Aplikacijski Server (IIS, ASP.NET) Aplikacijski server sadri sve funkcionalne i druge servise za razvoj i upravljanje Web servisima, Web aplikacijama i distribuiranim aplikacijama. 4. Mail Server (POP3, SMTP) Messaging server koji instalira POP3 i SMTP protokol. 5. Terminal Server Server koji omoguava da vie korisnika moe pristupati bilo kojem Windows Serveru 2003. Korisnici mogu izvravati programe, spremati datoteke i koristiti mrene resurse sa udaljenih lokacija kao da su ti resursi instalirani na njihovim lokalnim raunalima. 6. Remote Access/VPN Server Servis koji omoguava remote access konekcije, preko standardnog dial-upa ili koristei VPN konekcije. 7. Domain kontroler (Active Directory) Server Servis koji pohranjuje podatke u direktorije i upravlja komunikacijom izmeu korisnika i domena, ukljuujui korisnike logon procese, provjeru autentinosti i pretraivanje direktorija. 8. DNS Server - DNS servis omoguava upravljanje DNS-om (Domain Name System) u smislu uparivanja imena raunara (hostnames) s pripadajuim IP adresama. 9. DHCP Server Servis koji omoguava tzv. dinamiko upravljanje IP adresama, odnosno njihovo dodjeljivanje sistemima na mrei. Osnovni cilj DHCP-a je spreavanje tzv. konflikata kod alokacije odreenih IP adresa, kao i nepotrebno dodjeljivanje fiksnih IP adresa. 10. Streaming Media Server- Osigurava Windows Media servise za razliite audio i video digitalne formate.
432
11. WINS Server Slui za konfiguraciju tzv. Windows Internet Name servisa (WINS) koji, slino kao i DNS, slui za uparivanje IP adresa u korisniki definirana imena raunara na lokalnoj mrei.
Glavne karakteristike Windows Server 2003 tehnologije sa aspekta glavnih zahtjeva poslovnog kompjutinga
Windows Server 2003 sadri mnoge tehnologije koje su ga uinile monom i prihvatljivom server platformom u savremenom poslovnom kompjutingu. Navest emo samo neke od njih: Raspoloivost - Windows Server 2003 osigurava vei stepen raspoloivosti (dostupnosti) kroz poveanu clustering podrku. Clustering instalacija je jednostavnija u ovoj verziji, dok poboljane karakteristike mrenih servisa osiguravaju vee sposobnosti oporavka od greke i visok sistemski uptime. Windows Server 2003 familija podrava clusterska rjeenja sa maksimalno 8 vorova. Windows Server 2003 takoer podrava tzv. network load balancing (NLB). Skalabilnost Windows Server 2003 familija osigurava skalabilnost pomou dviju opcija: a) scale-up omoguenu simetrinim multiprocesiranjem (SMP) i b) scale-out, omoguen clusteringom. Sigurnost Windows Server 2003 sadri velik broj novih funkcija koje znaajno poboljavaju sve aspekte sigurnosti sistema. Ovdje emo navesti samo neke: Common Language Runtime sistem koji poboljava pouzdanost i sigurnost kompjutinga. Ova funkcija vri verifikaciju rada sistema u smislu koje se aplikacije mogu izvravati bez greaka, vri kontrolu odobrenih sigurnosnih dozvola, osiguravajui na taj nain da programski kod izvrava samo dozvoljene operacije. Internet Informacijski Servis 6.0. Internet Informacijski servis (IIS) verzija 6.0 je konfiguriran tako da osigura maksimalnu sigurnost sistema.
Integratibilnost. Windows Server 2003 sadri nove tehnologije
koje idu u smjeru veeg stepena integratibilnosti. Neke od tih tehnologija su:
433
XML Web Servis Umreavanje i komunikacija Enterprise UDDI servis - Windows Server 2003 ukljuuje tzv. Enterprise UDDI servise - dinamiku i fleksibilnu infrastrukturu za XML Web servise. Windows Media Servisi - Windows Server 2003 podrava sve savremene digitalne medija servise (Windows Media Player, Windows Media Encoder, audio/video codecs, Windows Media Software Development Kit). Ekonominost platforme. Pomou velikog broja bitnih servisa i komponenata koje su ve ugraene u Windows Server 2003, organizacije mogu brzo dobiti integriranu platformu koja je jednostavna za razvoj, upravljanje i koritenje. Podrka. Microsoftova mrea globalnih servisa i podrke koja se ogleda u: velikom broju tzv. nezavisnih software vendora (ISV) irom svijeta koji podravaju Microsoft aplikacije i na Windows platformi kreiraju aplikacije, velikom broju certificiranih inenjera (vie od 450,000 Microsoft sistem inenjera - MCSE), irok raspon kurseva za obuku. Administratvni alati Windows 2003 Servera Putem opcije Administrative Tools mogue je pristupiti skupini alata za sistemsku administraciju Windowsa 2003 i svih njegovih komponenata. Broj alata ovisi o instaliranoj verziji sistema tako da prikaz sa slike 7.46. moe da bude razliit. Na slici se vidi navedeni set alata sa defaultnim postavkama na Windows 2003 Standard Edition.
434
Slika 7.46. Administrativni alati Windows 2003 Servera Svi alati koji se vide u Administrative Tools, osim Data Sources (ODBC), rijeeni su putem MMC interfejsa. Centralno mjesto administracije Windowsa 2003 servera je Computer Managment (slika 7.47) gdje se vri administracija korisnika, korisnikih dozvola, disk podsistema i pristup skoro svim nabrojanim elementima za administraciju bez potrebe da ih pokreemo pojedinano.
435
Slika 7.47. Computer Management Web Interface za Remote administraciju Ako je na serveru koji radi pod Windows 2003 Server OS-om instaliran i IIS 6.0, postoji mogunost da se dodatno instalira modul Web Interface for Remote Administration (Web interfejs za udaljenu administraciju). Ta opcija daje mogunost da se koristei obini Web browser administrira Web server. Naravno, ovdje se postavlja pitanje sigurnosti, jer se za ovaj vid konektiranja koristi HTTP protokol i WWW kao mreni servis. Poznato je da HTTP alje podatke u nezatienom obliku tako da je mogue presresti komunikaciju sa serverom i zloupotrijebiti podatke. Meutim,
436
Web interface for Remote Administration koristi HTTPS (secure http je kriptovan 128 bitnom enkripcijom, zahtijeva digitalno potpisan certifikat na serveru i ukljuenu Windows Autentifikaciju korisnika). Sva komunikacija prilikom rada sa serverom je zatiena i kriptovana.
Slika 7.48. Web Interface za Remote administraciju Takoer, mogue je vriti remote administraciju kompletnog Windows 2003 servera putem Web browsera. Active Directory kod Windows 2003 Servera Active Directory je koncept koji je bio prisutan i u verziji Windows Server 2000. U verziji 2003 sadri neke interesantne novine kao to su: Odnos povjerenja na relaciji forest-forest (umauma). Kombiniranjem velikog broja Active Directory domena u jednu umu postiu se dvije bitne stvari: prvo, svi domeni automatski vjeruju jedan drugome i drugo, ovi domeni dijele jedan set kontrolera domena (GC serveri). Rjeenje problema replikacije grupe. U Active Directoryju Servera 2003 temeljito je reorganiziran nain pohrane podataka o grupnom lanstvu. Nazivi domena se mogu mijenjati. Replikacija Active Directoryja moe se vriti selektivno. Server 2003 uvodi koncept tzv. aplikativne particije (application
437
partition). Particije predstavljaju podgrupe aktivnog direktorija, koje se repliciraju samo na odgovarajuoj podgrupi kontrolera domena. Nadgradnja daljinskog upravljanja. Uvoenje alata Remote Desktop Protocol (RDP) omoguava pristup sesiji za daljinsku kontrolu lokalnih tampaa i drajvera, to Terminal Services Windows 2000 nikad nisu bili u stanju. Komandna linija. Iako su administrativni alati sa grafikim intefrejsom znatno popularniji, rad iz komandne linije moe imati svoje prednosti (uz pomo svega nekoliko desetina karaktera mogu se postii efekti za koje je u GUI okruenju potrebno znatno vie vremena.) Unapreenje podrke za desktop opciju. Iako veina ljudi nee koristiti Windows Server 2003 kao operativni sistem na desktop raunaru, on ipak u sebi sadri sve novine koje su prvi put predstavljene u XP-u. Poveana sigurnost. Sigurnosni sistemi Windows Server 2003a su stroiji nego sigurnosni sistemi svih njegovih prethodnika. Pouzdanost. U Windows Server 2003-u ukljueni su pomoni programi Application Verifier i Driver Rollback. Pohrana podataka. Popravke NTFS fajl sistema i nova karakteristika Volume Shadowinga praenje volumena omoguava tzv. fotografiranje procesa radi dijeljenja fajlova. Snimanje trenutnog statusa bilo kojeg elementa nad kojim se eli nadzor omoguava brz i jednostavan povratak na neko od prolih stanja.
Window Server 2003 Registry Registry predstavlja centralnu hijerarhijsku bazu podataka u kojoj su smjeteni parametri neophodni za konfiguraciju sistema za jednog ili vie korisnika, aplikacija i hardverskih ureaja. Svaki put kada se izvre neke izmjene uz pomo Control Panela ili neke MMC rutine, efekat ovih izmjena se obino pohranjuje u Registry. Pored toga, Windows Server 2003 pamti i tzv. dinamike postavke koje Server vri nad samim sobom prilikom svakog pokretanja raunara (npr. popis instaliranog hardvera).
Pojedine informacije se smjetaju i unutar Active Directoryja 438
Windows Server 2003 registry je podijeljen na pet podstabala. Podstabla sama po sebi ne sadre konfiguracijske podatke; zapravo sadre kljueve, podkljueve i ulaze (entries) u koje su pohranjeni podaci. Podstabla, kljuevi, podkljuevi lie na foldere (direktorije). Stvarni podaci su pohranjeni u tzv. Registry ulaze (entries) koji su u hijerarhiji Registryja najnii element. Ovi ulazi izgledaju poput fajlova. Podstabla predstavljaju prvi nivo podjele u Registryju. Njihov izgled u Registry Editoru moe zavarati jer lii na strukturu direktorija na hard disku. Prikaz Registryja u regeditu predstavlja logiku strukturu samog registra, a ne fiziku lokaciju. U fizikom smislu, Registry je dijelom smjeten u posebnim fajlovima koji se nazivaju konice (hives), dok preostali dio uope ne egzistira na hard disku, ve je sainjen od dinamikih podataka koji se iznova kreiraju pri svakom restartanju servera. Poboljanja Windows 2003 Server platforme u odnosu na prvu Windows NT verziju Aktivni direktorij. Windows Server 2003 osigurava vei broj poboljanja i novih karakteristika ukljuujui tzv. cross-forest trusts, mogunost preimenovanja domena i sposobnost deaktiviranja atributa i klasa u shemi tako da se njihove definicije mogu promijeniti Grupna pravila (Group Policy). Grupna pravila se mogu koristiti u cilju definiranja postavki i dozvola korisnicima i raunarima. Sistemski administratori mogu koristiti ovu opciju da postave pravila koja se primjenjuju na dobiveni sajt, domen ili organizacijsku jedinicu u aktivnom direktoriju. Upravljaka konzola grupnih pravila (GPMC) osigurava novi radni okvir za upravljanje grupnim pravilima. Poboljane performanse sistema. Windows Server 2003 je pokazao znaajno poboljanje performansi u odnosu na prethodne serverske verzije. Volume Shadow Copy Restore. Ova osobina omoguava administratorima sistema da konfiguriraju vrijeme za kopiranje kritinih podataka u sluaju prekida rada koji se onda kasnije mogu efikasno restorirari. Internet Information Services 6.0. Zbog znaaja koji Web serveri imaju danas u savremnom poslovnom kompjutingu, Microsoft je u potpunosti
439
restrukturirao IIS, ukljuujui i novi model fault-tolerant sistema. Naprimjer, IIS moe izolirati pojedinu Web aplikaciju ili sajt sajtova u poseban tzv. aplikacijski pool koji komunicira direktno s kernelom. Nova verzija IIS-a takoer prua mogunost tzv. health-monitoringa u funkciji spreavanja, detekcije i otklanjanja greaka Web aplikacija. Terminal Server. Terminal Server prua mogunost isporuivanja Windowsa ili Windows-baziranih aplikacija na bilo koji kompjuting ureaj, ukljuujui i one na kojima se ne nalazi Windows OS okruenje. Kada korisnik izvrava (koristi) aplikaciju u ovom modu, izvravanje aplikacije se odvija na serveru dok se informacije lokalnim ureajima (tastaturi, miu, displeju) prenose putem mree. Korisnici vide samo svoje sesije kojima upravlja server OS. Clustering. Clustering opcija je raspoloiva samo u verzijama: Windows Server 2003 Enterprise Edition i Windows Server 2003 Datacenter Edition. Clustering omoguava visoke nivoe dostupnosti (raspoloivosti), stabilnosti i skalabilnost za tzv. mission-critical aplikacije. Integrirana PKI podrka i podrka za Kerberos ver 5. Koristei tzv. certifikat servise i odgovarajue upravljake alate, organizacije mogu razviti i implementirati vlastitu infrastrukturu tzv. javnog kljua (PKI). Kerberos ver. 5 je standardni industrijski mreni protokol za autentinost u pristupu na sistemu. Komandna linija. Windows Server 2003 prua vee mogunosti kada je u pitanju koritenje tzv. komandne linije koja omoguava izvravanje veine administratorskih zadataka bez koritenja grafikog korisnikog interfejsa. Fajl sistem enkripcije i Distribuirani fajl sistem. Fajl sistem enkripcije (EFS) omoguava korisnicima da ifriraju i deifriraju fajlove da bi ih zatitili od ev. neautorizovanog pristupa. Distribuirani fajl sistem (DFS) pojednostavljuje zadatke upravljanja dijeljenih disk resursa u mrei. Administratori mogu dodijeliti logika imena dijeljenim ureajima u mrei. .NET Framework. Od ove serverske verzije Windowsa, .NET Framework dolazi integrisan u sistem i nije potrebno da se naknadno instalira. Na taj nain server moe da pokree i hostira aplikacije pisane u nekom od .NET jezika. Trenutno ih ima vie od 20 (C#, Delphi.NET, VB.NET, C++, Cobol.NET itd). Naroite beneficije od ove integracije imat e oni koji namjeravaju hostirati svoje ili druge ASP.NET aplikacije.
440
Internet servisi na Windows 2003 serveru

Internet Information Server 6.0 Internet Information Server 6.0 je moan Web Server dostupan u svim verzijama Windows 2003 Servera koji omoguava visoko dostupnu, skalabilnu, lako upravljivu i prije svega sigurnu Web application infrastrukturu.IIS 6.0 je prvenstveno namijenjen hostiranju ASP.NET aplikacija oslonjenih na .NET Framework.
Slika 7.49. Internet Information Server 6.0 Exchange Server 2003 Exchange Server predstavlja Microsoftovo rjeenje za tzv. Messaging sistem na NT platformi, njegovu serversku stranu. To je sigurno i skalabilno rjeenje za razmjenu elektronske pote i drugih oblika interaktivnog komuniciranja putem raunarskih mrea. Dizajniran je tako da na visokom nivou sarauje s klijentskom aplikacijom kao to je Microsoft Outlook, a, naravno, uvijek je mogua i saradnja sa ostalim mail klijentima kao to su Outlook Express, KMail, Eudora i drugi programi, ali na neto niem nivou komunikacije. Ispunjava zahtjeve
441
kako malih tako i velikih organizacija, omoguavajui pri tome jednostavnu administraciju, odlinu podrku i veliku pouzdanost kompletnog sistema. Dvije verzije Exchange servera 2003 su:
Exchange Server 2003 Standard Edition Server koji je napravljen kako bi zadovoljio potrebe malih i srednjih organizacija. On podrava do dvije baze podataka i baze veliine do 16GB. Exchange Server 2003 Enterprise Edition Izdanje Enteprise Edition napravljeno je kako bi zadovoljilo potrebe veih organizacija.
Exchange server takoer prua podrku velikom broju mobilnih ureaja kao to su Pocket PC i Smartphone uredjaji te im omoguava sinhronizaciju sa korisnikim Inboxom, kalendarom, kontaktima i zadacima. Exchange Server 2003 podrava sljedee klijentske uredjaje:
Slika 7.50. - Vrste klijenata koji su podrani u Exchange Serveru 2003 Outlook 2003 (MAPI) klijenti POP3 klijenti IMAP klijenti Outolook Web Access (OWA) Browser bazirani klijenti Outlook Web Access Web Parts Integrisani klijenti u dio stranice ili Web portal Pocket Outlook Exchange server ActiveSync klijenti Outlook Mobile Access Mobile Browsers
442
Exchange Server 2003 ima sljedee odlike: mobilan, udaljen i dekstop e-mail pristup s velikom sigurnou i privatnosti, smanjuje cijenu kotanja kroz servise koji ve postoje u Windows Server 2003, visoka pouzdanost i izvanredne performance, e-mail bazirana kolaboracija, jednostavna nadogradnja, razvoj i administracija. Exchange Server 2003 titi messaging sistem i privatnost korisnika: distribucijskim listama ogranienim na autentificirane korisnike, podrkom za real-time sigurne i blok liste, filtriranjem dolazne pote, Kerberos autentifikacijom izmeu front-end i back-end servera, zatitom privatnosti u Outlook-u i OWA-u, Antispam integracijom sa Outlookom 2003 i OWA-om. Exchange Inteligent Message Filter Virus Scanning API 2.5, klastering sigurnou, administrativnim permisijama zabranjenim relayingom, zabranom pristupa Public folderu za nepoznate korisnike, Public folder store replikacija, Microsoft Baseline Security Analyzer (MBSA).
Nadogradnja, migracija i putanje u rad Exchange Servera 2003 je jednostavnije i bre sa sljedeim setom alata/rutina: Alati za putanje u rad i pomone datoteke Novi cross-site migracijski alat Public folder migracijski alat Akitvni direktorij konektor alat Internet mail wizard Aktivni direktorij konektor Setup Shema aktivnog direktorija Exchange 2003 konektori
443
Exchange Server 2003 koristi se Trustworthy Computing inicijativom. Ova inicijativa je potekla od Microsofta da bi na osnovu iskustva korisnika poboljala podruja sigurnosti, privatnosti, pouzdanosti i poslovnog integrisanja.
Windows Server System

Na poetku ovog poglavlja spomenuli smo BackOffice kao prvu verziju integriranog serverskog aplikacijskog okruenja koji je Microsoft kreirao neposredno nakon izdavanja Windows NT Servera. Ovaj integrirani set se s vremenom mijenjao i po nazivu i po sadraju, a dananja verzija je Windows Server System. Naredna slika prikazuje koncept i sadraj ovog integriranog serverskog okruenja:
Slika 7.51. Windows Server System
444
Windows Server System predstavlja skup serverskih rjeenja koja se instaliraju na serverima na kojima radi Windows Server 2003 operativni sistem. Serverske aplikacije su podijeljene u tri kategorije:
operacijska infrastruktura (Operations Infractructure), aplikacijska infrastruktura (Application Infrastrucute), komunikacijsko-kolaboracijska infrastruktura (Information
Worker Infrastructure). Operacijska infrastruktura sadri:

Microsoft Internet Security and Acceleration (ISA) Server Microsoft Systems Management Server Microsoft Operations Manager Microsoft Application Center
Aplikacijska infrastruktura sadri sljedee podsisteme:

Microsoft SQL Server Microsoft BizTalk Server Microsoft Commerce Server Microsoft Content Management Server Microsoft Host Integration Server Microsoft Speech Server
Information Worker Infrastructure sadri sljedee proizvode: Microsoft Exchange Server Microsoft Office Live Communication Server Microsoft Office SharePoint Portal Server Posebna varijanta serverskog sistema namijenjenog malim i srednjim preduzeima (do 75 korisnika) je Windows Small Business Server 2003. Ovisno o verziji (Standard ili Premium), SBS 2003 sadri set serverskih aplikacija kao to su: Exchange (e-mail server), SQL Server (DBMS), ISA server (Internet, Security and Acceleration Server), Front Page 2003. Outlook 2003, Share Point Services itd.
445
7.3.
Komparativne analize savremenih server OS platformi
U nastavku emo prezentirati rezultate nekih komparativnih analiza neovisnih konsultantskih firmi u pogledu performansi savremenih server operativnih istema. Prva analiza je firme D.H. Brown Associates, Inc. (www.dhbrown.com) iz januara 1999. Rezultati ove studije, prema pojedinim aspektima, dati su na sljedeim slikama:
Slika 7.52. DH Brown studija: 1999 - po kriterijima
Slika 7.53. DH Brown studija: 1999 - ukupno Prema ovim rezultatima, IBM AIX je tada bio na prvom mjestu po sistem menadmentu i podrci internet i intranet aplikacijama, DigitalUNIX (reimenovan kasnije u Tru64UNIX) je "broj jedan" kada su u pitanju distribuirani servisi na nivou firme, kao i u PC klijent podrci. Sun Solaris je prema ovoj analizi pokazao najbolje rezultate u pogledu pouzdanosti, skalabilnosti i servisabilnosti, pri emu se istie da su ovi rezultati pokazani na Sunovom high-end serveru Enterprise 10000. Prema ovoj analizi, Windows NT Server je u usporedbi sa svim navedenim UNIX platformama uvijek na posljednjem mjestu po svim kriterijima, osim po podrci za PC klijent stranu.
446
Na narednim slikama dajemo rezultate DH Brown studije iz 2002. godine za etiri najzastupljnije UNIX platforme: HP-UX, Solaris, AIX i Tru64UNIX, prema pojedinanim kriterijima i sumarno*.
Slika 7.54 (a, b, c, d): DHBrown analiza 2002. godina

*
Ovdje treba imati u vidu da plasman odreenog UNIX-a ovisi i o trenutnoj verziji koja se analizira. Naprimjer, interesantno je vidjeti kakav skok je napravio HP-UX s verzijom 11i (2002) u odnosu na verziju 11 iz 1999. godine. 447
Slika 7.54 (e)
Slika 7.54 (f) U ovu analizu nisu bile ukljuene sve OS platforme, kao npr. OpenVMS, OS/400 itd. Stoga emo navesti i rezultate analize IDC grupe (International Data Corporation, www.idc.com), istina neto starijeg datuma - iz 1996., u kojoj npr. OpenVMS operativni sistem ima najvie tzv. strong entries (u slobodnom prijevodu - najviih ocjena): Slika 7.55. Rezultati IDC studije Ova analiza je raena vie sa aspekta mrenih operativnih sistema, mada su bili zastupljeni kriteriji, kao to su: raspoloivost, pouzdanost, sistem management, podrka mrenim protokolima, PC klijent podrka, aplikacijska podrka itd.
448
Navest emo i analizu Gartner grupe (www.gartner.group) iz 1997. godine, prema kojoj je HP-UX je bio najbolje ocijenjeni OS (slika 7.56).
Slika 7.56. Rezultati Gartner grupe U kontekstu komparacije UNIX platformi, ineteresantni su i rezultati koje je objavio DH. Brown poetkom 2003. godine, a odnose se na poreenje komercijalnih UNIX verzija s najee koritenim Linux distribucijama.
Slika 7.57. UNIX versus Linux Na ovoj slici se vrlo jasno moe uoiti da su sve tri analizirane Linux verzije (RedHat, SuSE, Debian) jo uvijek, u pogledu performansi, iza UNIX Best, a samo neznatno ispred UNIX Minimum. To znai da komercijalne verzije UNIX-a (HP-UX, Solaris, AIX, Tru64UNIX) pokazuju bolje rezultate u odnosu na Linux.
449
8. Upravljanje aplikacijskom platformom

8.1. Tehnologija za obradu transakcija
Standardne poslovne aplikacije Kada se govori o standardnim poslovnim sistemima obrade podataka, drugim rijeima, aplikacijama za finansije, raunovodstvo, kupcedobavljae, materijalno poslovanje, obraun plaa i sl., u praksi se uglavnom susreu u dva razliita oblika: tzv. legacy sistemi i savremene c/s aplikacije. U prvom sluaju se radi o aplikacijama koje su razvijene prije 20, 30 ili vie godina, ali koje se i dalje koriste, i to uglavnom na veim - tzv. host sistemima. Obino su to stariji tipovi IBM, Digital, NCR maina, sa veim ili manjim brojem terminala prikljuenih na glavni sistem (slika 8.1). Programska platforma, odnosno programski jezici u kojima su aplikacije razvijene su uglavnom: COBOL, C, RPG ili neki drugi, uz koritenje standardnog fajl sistema ili DBMS-a. Ovi sistemi se danas nazivaju legacy sistemi i u najkraem oznaavaju aplikacije razvijene u nekom tzv. "obsolete" ili sa aspekta novih tehnologija zastarjelom alatu, sa korisnikim interfejsom zasnovanim na menijima, na takoer "obsolete" sistemu. Meutim, radi se o sistemima koji su stabilni sa aspekta obrade podataka, tj. izvravanja njihove osnovne funkcije. Interesantno je napomenuti da, prema istraivanju poznate Gartner grupe (www.gartner.group) od prije nekoliko godina, u svijetu je danas oko 74 posto podataka jo uvijek u okviru tzv. legacy sistema.
Slika 8.1. Legacy aplikacije prema OS platformama

450
Drugi tip poslovnih aplikacija koje se susreu u praksi su client-server aplikacije, s glavnim karakteristikama da su objektno orijentirane, bazirane na DBMS konceptu, s grafikim interfejsom, ne zahtijevaju skupe maine, ve mogu da rade i na jeftinijim PC serverima, i koje su nastale kao rezultat novih pristupa razvoju aplikacija. Osnovni problem i kod jednih i kod drugih je pitanje efikasne integracije izmeu pojedinih aplikacija. Upravo stoga su danas na tritu softvera pravi hit integrirani aplikacijski paketi poznati pod nazivom ERP sistemi. Drugi pristup u podjeli poslovnih aplikacija zasniva se na podruju primjene i tada se obino govori o dvjema klasama sistema: aplikacije za tzv. horizontalna trita - rjeenja koja pokrivaju raunovodstvene, finansijske i neke druge standardne operacije i koja se mogu primjenjivati u razliitim poslovnim sistemima, aplikacije za tzv. vertikalna trita - rjeenja koja se kreiraju za specifine sisteme, kao to su npr. za automobilsku industriju, prehrambenu industriju, za bolnice i zdravstvene ustanove, finansijske institucije itd.
Integrirani poslovni sistemi (Enterprise Resource Planning - ERP) Sistemi za planiranje poslovnih resursa (Enterprise Resource Planning Systems) predstavljaju integrirana softverska rjeenja koja pokrivaju sve aspekte poslovanja firme. U poetku su ova rjeenja obuhvatala samo aspekte upravljanja proizvodnjom i bila su poznata pod nazivom MRP (Manufacturing Resource Planning ili Materials Requirements Planning). Kasnije je dodata podrka i ostalim poslovnim procesima (funkcijama), kao to su nabava, prodaja, finansije, raunovodstvo, kadrovski poslovi i na taj nain obuhvaeno upravljanje svim relevantnim poslovnim resursima. Radi se, ustvari, o praktinoj implementaciji koncepta integralnog (integriranog) informacijskog sistema te je stoga ova softverska rjeenja bolje posmatrati u tom kontekstu. Treba imati u vidu da kovanica "ERP", pogotovo njen prijevod na na jezik, u prvi mah navodi na zakljuak da se radi o softveru koji bi se koristio iskljuivo za planiranje poslovnih resursa, to je pogreno. To se najbolje moe shvatiti ako se pogleda sadraj bilo kojeg ERP paketa (SAP, Oracle, PeopleSoft, Baan). Svi sadre module koji pokrivaju poslovne funkcije. Naprimjer, neki od SAP-ovih modula su: FI-Financials (Finansije, raunovodstvo), HR-Human Resources (Ljudski resurski), MM-Materials
451
Management (Upravljanje materijalom), SD-Sales and Distribution (Prodaja i distribucija), CO-Controlling (Upravljanje trokovima), SM Service Management (Upravljanje servisom) itd. U novije vrijeme, pored termina ERP koriste se i neki drugi izrazi kao npr. "enterprise applications", "enterprise systems", "enterprise information systems", sve u kontekstu jednog ireg termina - "business-critical applications" ili "mission-critical applications" koji se u IT literaturi i praksi koriste s ciljem da naznae informacijsku podrku osnovnih (core) poslovnih funkcija ili procesa. Takoer, u posljednjih 5-6 godina, proizvoai ERP softvera su razvili dodatne aplikacije kao to su CRMCustomer Relationships Management (Upravljanje odnosima s kupcima) i BI-Business Intelligence (podrka odluivanju) koje se instaliraju kao nadgradnja standardnim ERP paketima. U sutini, radi se o integriranom skupu poslovnih modula (slike 8.2: a i b) koji podravaju pojedine poslovne funkcije kao to su: upravljanje materijalom, upravljanje proizvodnjom, prodaja i distribucija, finansije i raunovodstvo, ljudski resursi, servis i odravanje, upravljanje kvalitetom itd.
Trite ERP softvera je svakim danom sve vee. Meutim, postoji nekoliko kompanija koje imaju prevlaujui utjecaj kada su u pitanju ovi paketi, a to su: SAP (www.sap.de, www.sap.com) Oracle (www.oracle.com) Baan (www.baan.com) PeopleSoft (www.peoplesoft.com) QAD (www.qad.com) Microsoft Navision (www.microsoft.com)
Na tritu je bila i firma J.D.Edwards, koju je prije nekoliko godina kupio PeopleSoft, da bi nakon te operacije Oracle kupio PeopleSoft. Danas se glavnim ERP vendorima smatraju SAP i Oracle, uz Microsoft, kao i itav niz manjih firmi koje nude svoja ERP rjeenja.
452
U nastavku emo ukratko predstaviti jedno od softverskih rjeenja iz klase ERP programa - SAP R/3 proizvod firme SAP. SAP R/3 firme SAP (www.sap.de) je najee koriteni paket iz klase integriranih sistema poslovnog softvera (business software) zasnovanog na modelu client/server kompjutinga. SAP R/3 integrirani paket sadri sljedee osnovne module: finansijsko raunovodstvo (Financial Accounting); kontroling (Controlling) - Trokovno raunovodstvo, s novim pristupima u analizi i kontroli trokova kao to je ABC sistem; kontroling firme (Enterprise Controlling) - Sistem izvjetavanja i kontrole na nivou firme, a obuhvata sljedee vanije module: izvrni informacijski sistem (Executive Information System - EIS), poslovno planiranje i budetiranje, raunovodstvo profitnih centara itd.; planiranje proizvodnjom; upravljanje materijalom; servis i odravanje; upravljanje kvalitetom; upravljanje projektima; prodaja i distribucija; upravljanje ljudskim resursima.
Slika 8.2-a. ERP integrirani poslovni informacijski sistem Na narednoj slici su predstavljeni osnovni moduli SAP-a:
453
Slika 8.2-b. ERP integrirani poslovni informacijski sistem: moduli Posebno je bitno da SAP ima izgraene pakete za veliki broj specifinih industrijskih sistema kao to su: avioindustrija, automobilska industrija, bankarstvo i osiguranje, hemijska i petrohemijska industrija, industrija potronih dobara, bolnice i zdravstvene ustanove, telekomunikacije, javna administracija, elektronika itd.
SAP moduli mogu se koristiti pojedinano i integrirani sa ostalim modulima. Pored navedenih - klasinih sistema poslovne obrade, SAP ima razvijene i dodatne module koji se odnose na podrku u odluivanju
454
(Business Information Warehouse), upravljanje dokumentima (Document Management), sistem obrauna trokova po ABC (Activity Based Costing) modelu, itd. SAP sistem omoguava integraciju s drugim aplikacijama, kao to su: standardni office desktop programi (obrada teksta, spredit programi, desktop baze podataka i sl.); CAD softver iz podruja raunarski integriranog dizajna; specifine industrijske aplikacije kao to su razni laboratorijski sistemi, geografski informacijski sistemi itd.; optimizacijski paketi u optimizaciji proizvodnje i transporta; Messaging sistem (fax, e-mail, upravljanje dokumentima); EDI (Electronic Data Interchange); elektronska trgovina putem Interneta, omoguava tzv. web-enabled poslovanje, izmeu kompanija, kompanija i kupaca.
Pored toga, SAP podrava, odnosno ima gotova rjeenja za probleme kao to su: Y2K problem, poslovanje i konverzija s novom EURO valutom, podrka za razliite jezike, valutni sistemi, sistemi poreza i sl. Slike 8.3: a) i b) prikazuju dva ekrana SAP aplikacije.
Slika 8.3-a. SAP ekran Osnovni moduli
455
Slika 8.3-b. SAP Raunovodstveni (General Ledger) ekran ABAP/4 je programski jezik etvrte generacije koji je koriten tokom razvoja svih SAP R/3 integriranih rjeenja. Od svoje prve objave, ovaj alat je pretrpio itav niz izmjena. Danas ABAP podrava paralelno dvije paradigme: klasinu proceduralnu i objektno orijentiranu.
SAP R/3 je verzija SAP rjeenja koja je nastala kao rezultat uvoenja client-server modela kompjutinga. Tzv. three-tier (troslojna) client/server arhitektura je novijeg datuma i nastala je kao rezultat nastojanja da se pobolja efikasnost client/server sistema. SAP R/3 je baziran na troslojnoj arhitekturi koja sadri sljedee nivoe (slojeve): prezentacijski, aplikacijski, nivo baze podataka.
456
Slika 8.4. Troslojna SAP R/3 arhitektura SAP podrava razliite platforme: 1) Na nivou serverske i serverske OS platforme, SAP je raspoloiv za razliite hardverske platforme (CISC i RISC procesori), razliite verzije UNIX-a (HP-UX, AIX, Solaris, itd.), Windows NT/Windows 2000/Windows 2003 Server, IBM-ove sisteme AS/400 i S/390. Podrava sve vanije desktop OS-grafike interfejse kao to su Windows, Macintosh, Linux. 2) Na nivou baza podataka, SAP podrava razliite sisteme za upravljanje bazama podataka kao to su: Oracle Informix, DB2 i MS SQL-Server. 3) Na aplikacijskom nivou sistem je otvoren za unapreenje i proirenje specifinih poslovnih zahtjeva. 4) Na desktop nivou SAP aplikacija omoguava korisnicima pristup SAP podacima i njihovu integraciju sa Office aplikacijama preko OLE programa. 5) Na nivou komunikacijskih protokola SAP podrava standardne protokole kao to su TCP/IP, CPIC, OSF/DCE/DME. Implementacija SAP rjeenja predstavlja kompleksan projekat koji podrazmijeva angairanje znaajnih organizacijskih resursa. O nekim aspektima upravljanja ovim projektima bit e govora u poglavlju 10.
457
8.2. Tehnologija za podrku odluivanju

8.2.1. Uvod U modernom poslovanju postoji veoma izraen zahtjev od top menadmenta prema IS departmentu firme, odnosno informacijskoj tehnologiji openito, za kvalitetnom informacijskom podlogom u procesu donoenja odluka. Ovi zahtjevi se uglavnom odnose na sljedee: to je mogue jednostavniji pristup podacima "na sistemu", podaci u formi konciznih izvjetaja, prilagoenih potrebama menadera, kvalitetne analize u smislu pomoi u rjeavanju problema odluivanja.
U tu svrhu se koristi tzv. tehnologija za podrku odluivanju, tj. aplikativni softver ija je osnovna namjena u poboljanju informacijske podloge procesa odluivanja. Radi se o programima namijenjenim ne samo donosiocima odluka, ve i raznim profilima analitiara koji uestvuju u kreiranju informacijske podloge. Tehnologiju za podrku odluivanju treba shvatiti kao skup softverskih rjeenja koja se mogu koristiti za podrku razliitih aspekata donoenja odluka i ne treba je poistovjeivati sa sistemima za podrku odluivanju i ekspertnim sistemima, iako oni predstavljaju njen sastavni dio. Na dananjem stepenu razvijenosti IT-a kao osnovne komponente ove tehnologije mogu se navesti: spredit i DBMS aplikacije iz seta Office integriranih paketa, alati za poboljanje personalne produktivnosti, stand-alone statistiki i optimizacijski alati, desktop DSS alati (desktop sistemi za podrku odluivanju), integrirani DSS (Enterprise-wide DSS), izvrni informacijski sistemi ili sistemi izvjetavanja (Executive Information Systems /Reporting Systems), Data Warehousing sistemi, simulacijski softver, ekspertni sistemi (Expert Systems) i sistemi neuralnih mrea (Neural Network Systems), sistemi za podrku grupnog odluivanja.
U nastavku dajemo osnovne karakteristike navedenih programa.

458
8.2.2. Uredske aplikacije u podrci odluivanju

Spredit programi (Excel) Govorei o aplikativnom softveru, rekli smo da spredit programi podravaju vei broj fiunkcija, pri emu su za pripremu i donoenje poslovnih odluka najvanije dvije: statistike i finansijske. Koritenje funkcija je vrlo jednostavno poto program daje odgovarajui input interfejs pomou kojeg se unose parametri.
Slika 8.5. Interfejs za Excel funkcije Kao primjer koritenja Excel finansijskih funkcija prikazat emo interfejs koji slui za unoenje podataka i izdavanje rezultata za finansijski pokazatelj Neto sadanja vrijednost (Net Present Value - NPV).
Slika 8.6. Primjer izraunavanja NPV-a pomou Excela Drugi primjer koritenja finansijskih funkcija odnosi se na izraunavanje amortizacije za neko osnovno sredstvo:
459
Slika 8.7. Excel amortizacija osnovnih sredstava Pored ulaznih podataka i rezultata, interfejs daje i objanjenje funkcije. Goal seek. Pomou Goal Seek analize je mogue izraunati odreene input veliine ovisno o eljenom rezultatu. U navedenom primjeru sistem odreuje veliinu kamatne stope ovisno o ulaznim veliinama i eljenoj vrijednosti otplate od 9000USD.
Slika 8.8. Goal Seek u Excelu Solver. Excel podrava i Solver - program za optimizaciju. U sljedeem primjeru solver se koristi da bi se maksimizirala vrijednost profita (polje F7) mijenjanjem vrijednosti tromjesenog budeta za reklamu (polja B5:E5), sa ogranienjem da ukupan iznos budeta ne pree 40000 USD.
Slika 8.9. Excel solver
460
Excel ukljuuje i set templejta za raunovodstvo, finansije, marketing i sl.:
Slika 8.10. Excel templejti
Slika 8.11. Templejt za fakturu
Slika 8.12. Templejt za amortizaciju zajma (otplatni plan)
Slika 8.13. Excel templejti sa Office-online sajta
461
Excel, u svojoj osnovnoj instalaciji, ukljuuje i nekoliko templejta (predloaka) za raunovodstveno - finansijske analize, naprimjer, program za amortizaciju-otplatu zajma. Na osnovu ulaznih veliina (iznos zajma, kamatna stopa na godinjem nivou, broj godina, poetak otplate), ovaj Excel templejt izraunava ne samo iznos mjesene otplate-rate (Scheduled Payment), ve daje i kompletan otplatni plan po mjesecima. Takoer je mogue vidjeti koliki je iznos kamate u ukupnom dugu (u konkretnom primjeru to je 3901,68 KM).
Slika 8.14. Excel program za amortizaciju zajma
462
Koritenje statistikih funkcija je takoer bazirano na user-friendly interfejsu. Sljedee dvije slike ilustriraju interfejse za korelacionu i regresionu analizu:
Korelacija
Regresija
Slika 8.15. Korelacija i regresija u Excelu Scenario menader. Excel prua jo neke mogunosti za analizu podataka kao to su: filtriranje, tzv. pivot tabele, scenario menader, kreiranje baze podataka, kreiranje makroa, a sve te aktivnosti su praene GUI interfejsom i odgovarajuim "user - friendly" wizardima.
Slika 8.16. Excel scenario menader
463
Desktop sistemi za upravljanje bazama podataka (Microsoft Access) U nastavku dajemo primjer primjene Access DBMS-a u kreiranju jedne aplikacije koja se moe koristiti za upravljanje zalihama. Aplikacija je bazirana na DBMS konceptu s mogunou koritenja upita, generiranja izvjetaja, i sve u "user-friendly" nainu rada. Takoer, radi se o bazi podataka koja se kreira jednostavnim koritenjem templejta raspoloivog u Accessu.
Slika 8.17. Access
Slika 8.18. Glavni menu jedne Access aplikacije

464
Slika 8.19. Forma za unoenje informacija o proizvodu
Slika 8.20. Tabela proizvoda
Slika 8.21. Izvjetaj o proizvodima
465
Prezentacijski softver - Microsoft Power Point Power Point kao prezentacijski softver takoer se moe koristiti u funkciji poboljanja procesa odluivanja. Efektivne prezentacije mogu doprinijeti boljem razumijevanju problema, boljem upoznavanju proizvoda itd. i konsekventno imati za posljedicu kvalitetnije odluke. U nastavku dajemo tri templejta koji se mogu koristiti za prezentacije projekta, finansijskog izvjetaja i marketing plana.
Slika 8.22. Templejt za prezentaciju projekta
Slika 8.23. Templejt za prezentaciju finansijskog izvjetaja
Slika 8.24. Templejt za prezentaciju marketing plana

466
8.2.3. Alati za poboljanje personalne produktivnosti

Ovu skupinu softverskih proizvoda - tzv. "Personal Productivity Tools" ine po pravilu mali softverski paketi, koji su vrlo pristupani to se cijene tie*. Takoer su vrlo user - friendly, tj. kreirani na nain da su vrlo jednostavni za koritenje i mogu biti vrlo korisni u raunovodstvu, finansijama, marketingu itd. Neki od ovih alata su ustvari dodaci (AddIns) Excelu ili nekom drugom spreditu, dok su ostali standardne, uglavnom, Windows aplikacije. Osnovna im je karakteristika da su kreirani za usko specijalizirana podruja primjene, te da su laki za koritenje i od samih spredit programa. U nastavku dajemo prikaz nekih programa iz ove grupe. ProForma firme Spreadware (www.spreadware.com) ProForma je vrlo efikasan alat za koritenje u planiranju i predvianju finansijskih pokazatelja za period do 10 godina. Takoer se moe korisiti za izvravanje "what-if" analiza, cash flow analizu, automatsku konsolidaciju, obraun amortizacije itd.
Slika 8.25. ProForma firme Spreadware Adarus Business Plan za Office firme Adarus (www.adarus.com) Adarus Business Plan sadri skup prethodno kreiranih i formatiranih analiza i dokumenata, neki od njih i u formi tzv. wizarda za Excel i Word, koji se mogu koristiti u kreiranju poslovnih planova. Raspolae sa etiri osnovna wizarda: Prodaja (Sales), Utroci (Expenses), Sredstva/zajmovi (Assets/Loans) i poslovni plan (Business Plan). Na korisniku je samo da unosi podatke i odgovara na postavljena pitanja.
Cijene paketa navedenih u ovom dijelu kreu se od 10-600 USD. 467
Slika 8.26. Adarus firme Adarus Ratio Evaluator FastAnswer firme Village Software (www.villagesoft.com) Ovo je alat za izraunavanje najvanijih finansijskih pokazatelja (vie od 25), ukljuujui i grafiku prezentaciju.
Slika 8.27. Fast Answer firme Village Software Pored ostalih, Fast Answer izraunava sljedee pokazatelje: Debt to Equity, Assets to Equity, Debt Ratio, Times Interest Earned, Days Sales Outstanding, Inventory Turnover, Days Sales in Inventory, Asset Turnover, Working Capital Turnover, Equity Turnover, Return on Sales, Return on Total Assets, Return on Equity, Operating Return, Gross Margin, Operating Income per Share, Earnings per Share, Market Price per Share, Net Working Capital, Working Capital to Assets, Current Ratio, Dividend Payout Ratio itd.
468
Loan Spread finansijski kalkulator firme WhatWorks (www.whatworks.com)
Slika 8.28. Loan Spread finansijski kalkulator firme WhatWorks NPV of Discounted CachFlows firme WhatWorks (www.whatworks.com) Finansijski kalkulator koji izraunava neto investicijskog cash flowa za period do 10 godina. sadanju vrijednost
Slika 8.29. NPV of Discounted CachFlows firme WhatWorks
469
Vulcan FinanceCalc firme VulcanSoft (www.vulcansoft.com) Vulcan FinanceCalc je vrlo pogodan finansijski kalkulator koji izraunava 14 najee koritenih finansijskih pokazatelja meu kojima su: budua vrijednost, sadanja vrijednost, anuiteti budue i sadanje vrijednosti, amortizacija itd.
Slika 8.30. Vulcan FinanceCalc firme VulcanSoft
8.2.4. Desktop sistemi za podrku odluivanju

Desktop DSS alati. Desktop DSS alati su korisniku orijentirani programi koji omoguavaju analizu i modeliranje problema i procesa odluivanja. Obino raspolau skupom kvantitativnih tehnika, statistikih, matematikih i finansijskih rutina, tehnika umjetne inteligencije, sve sa ciljem omoguavanja izgradnje kompleksnih modela poslovnog odluivanja, a u funkciji izbora adekvatnih odluka. Prednost ovih programa u odnosu na Excel i ostale spredit programe je u tome to podravaju vizualno modeliranje, to je sa aspekta krajnjeg korisnika donosioca odluka posebno bitno. Najnovije verzije ovih alata su "webenabled", to znai da ih je mogue koristiti i direktno iz web browsera. To praktino znai da odreeni model moe biti prethodno kreiran i instaliran na server maini, a korisnici ga mogu koristiti sa udaljenih lokacija. Izgradnja raunarskih modela odreene poslovne situacije ili problema je ustvari proces preslikavanja realne situacije u skup funkcija, varijabli, pravila, podataka i sl. i njegovo rjeavanje primjenom neke od raspoloivih tehnika ili metoda. Ovi modeli, ako su profesionalno izraeni, mogu menaderima dati odgovore na pitanja tipa:
470
ta e se desiti s dohotkom firme i profitabilnou ako poveamo cijene za 10 posto? Koji e biti udio nae firme na tritu dobra XY ako poveamo izdatke za reklamu i propagandu za 5 posto? U daljnjem tekstu emo prikazati osnovne mogunosti jednog od DSS alata - Decision Pro firme Vanguard Software (www.vanguardsw.com). Od ostalih DSS alata koji su raspoloivi na tritu treba spomenuti sljedee: Ergo firme Arlingsoft (www.arlingsoft.com), AliahTHINK firme Aliah Software (www.aliah.com), Decision Grid firme Softkit Techn. (www.softkit.com), Expert Choice firme Expert Choice Crystal Ball firme Decisioneering (www.expertchoice.com), (www.decisioneering.com), Demos firme Lumina (www.lumina.com), Pilot firme Pilot Software (www.pilotsw.com), itd. DecisionPro DSS alat DecisionPro zamjenjuje spredit pristup sa vizualnim interfejsom koji je zasnovan na hijerarhijskom konceptu. Nakon to se izradi odgovarajui model u formi stabla, korisnik ima na raspolaganju itav niz tehnika za analizu kao to su: Scenario Manager Goal Seek Solver Monte Carlo simulacija itd.
Scenario Manager omoguava izvravanje "what-if" analiza. Koritenjem Goal Seek tehnike lako se mogu nai tzv. "break-even" take. Solver se koristi za iznalaenje optimalnih vrijednosti odreenog modela, a Monte Carlo simulacijski alat omoguava unoenje i odreivanje neizvjesnosti u model. Primjeri: 1. Prvi model rauna "return on equity - ROE" za odreenu firmu. Na modelu je mogue koristiti "what-if" analizu, npr. ako ukupna prodaja (Gross Sales) poraste za 5%, kako e se to odraziti na ROE. Ili, mogue je ii na odranje odreenog ROE-a sa sniavanjem trokova. (Operating Expenses).
471
Slika 8.31. Decision Pro (1) 2. Drugi model ilustrira hijerarhijski koncept primijenjen na izraunavanje jednostavnih raunovodstvenih kalkulacija.
Slika 8.32. Decision Pro (2) 3. Trei model izraunava vrijednost firme koja generira stabilan cash flow.
472
Slika 8.33. Decision Pro (3) 4. Ovaj model ilustrira primjenu sensitivity analize. Alat amoguava odreivanje onih input vrijednosti koje najvie utjeu na krajnji rezultat.
Slika 8.34. Decision Pro (4) 5. Peti model daje prikaz mogunosti Decision Pro alata za predvianje (forecasting). Tabela prodaje sadri podatke za posljednja 24 mjeseca. Ovi podaci se koriste za predvianje prodaje u narednih 40 mjeseci koristei razne tehnike predvianja.
473
Slika 8.35. Decision Pro (5) 6. esti primjer prikazuje model koji sadri rizik, odnosno neizvjesnost kod odreenih rjeenja.
Slika 8.36. Decision Pro (6)
8.2.5. Izvrni informacijski sistemi

Izvrni informacijski sistemi predstavljaju takoer vrstu sistema koji podravaju proces donoenja odluka. Vie su orijentirani na krajnje donosioce odluka, a manje na analitiare, i osnovni im je cilj pruiti rukovodiocima efikasan i user-friendly pristup podacima. Mogu se kreirati in-house, koristei standardne programske jezike, Office aplikacije Excel i Access, ili neke druge razvojne alate, a mogu se takoer na tritu nabaviti integrirani sistemi razvijeni od strane specijaliziranih firmi. Najpoznatije firme na tom podruju su: Cognos (www.cognos.com), Business Objects (www.businessobjects.com), Pilot
474
(www.pilotsw.com), Brio (www.brio.com), Comshare (www.comshare.com), Platinum (www.platinum.com), IBM (www.ibm.com), SAS (www.sas.com), SAP (www.sap.com), Oracle (www.oracle.com), itd. U nastavku dajemo tri slike koje ilustriraju EIS aplikacije.
Slika 8.37. Light Ship EIS firme Pilot software- osnovni meni
Slika 8.38.Tipini EIS izvjetaj
475
Slika 8.39. EIS izvjetaj s finansijskog trita
8.2.6. Data Warehousing

Data Warehousing (skladitenje podataka) predstavlja novi termin koji se u posljednje vrijeme sve vie koristi kada se radi o raunarskoj podrci procesa odluivanja. Naglasak je na posebnoj proceduri tzv. rafiniranja podataka u efektivne informacije koje mogu pomoi donosiocima odluka u rjeavanju poslovnih problema. U evolucijskom smislu, radi se o novom konceptu u podruju tehnologije za podrku odluivanju. Data warehouse ili skladite podataka se moe definirati kao svojevrsni repozitorij podataka iz razliitih aplikacija i izvora podataka, ali koji su pohranjeni tako da se mogu koristiti efikasnije i efektivnije u procesu izvjetavanja i donoenja odluka. Ovaj novi koncept donio je sa sobom vei broj novih termina kao to su: data mining, datamart, on-line analytical processing - OLAP itd. pa emo stoga pokuati objasniti neke od njih. Datamart - Datamart obino predstavlja bazu podataka koja je organizirana za jedan poslovni odjel ili funkciju. Datamining - Datamining ili u slobodnom prijevodu "kopanje podataka" odnosi se na sofisticirane procedure traenja podataka koje koriste statistike algoritme u otkrivanju odreenih korelacija izmeu pojedinih tipova podataka. Pored standardnih statistikih metoda, datamining
476
ukljuuje i metode neuralnih mrea (neural networks), zatim stabla odluivanja (decision trees) itd. Data warehouse - Data warehouse ili skladite podataka se u najkraem moe definirati kao baza podataka kreirana za podrku odluivanju u nekom organizacijskom sistemu. Ovakva baza podataka se s vremena na vrijeme aurira novim podacima kao i novim procedurama, prije svega upitima, za koritenje od strane menadera. Obino se radi o bazama podataka velikih kapaciteta koji idu i do vie desetina terabajta. On-line analytical processing (OLAP) - OLAP sistemi ili aplikacije omoguavaju korisnicima izvravanje tzv. multidimenzionalnih aspekata analize i vizuelnog prikaza podataka. Stoga se OLAP aplikacije ponekad nazivaju i multidimenzionalne baze podataka.
8.2.7. Integrirani sistemi za podrku odluivanju

Za razliku od prethodno navedenih DSS alata koji spadaju u klasu desktop aplikacija, u podruju tehnologije za podrku odluivanju postoje integrirana rjeenja sistema za podrku odluivanju na organizacijskom nivou. Radi se o monim client/server aplikacijama, sa cijenom od nekoliko desetina do nekoliko stotina hiljada USD, ovisno o broju modula i broju klijenata. Ove aplikacije predstavljaju integraciju standardnih DSS mogunosti kao to su analiza i modeliranje problema odluivanja, statistikih tehnika s tehnikama izvjetavanja, data warehousing tehnikama i najnoviju integraciju s web tehnologijom u smislu omoguavanja koritenja ovih sistema direktno sa web browsera. Obino imaju razvijene interfejse za tzv. legacy aplikacije - aplikacije starijeg datuma koje se nalaze na veim sistemima i koje sadre podatke o poslovnim procesima. Takoer, pod utjecajem snanog razvoja tzv. ERP integriranih aplikacija poslovne obrade, veina integriranih DSS sistema ima razvijene, ili radi na razvoju, interfejse za pristup podacima sa ERP sistema. Veina prethodno navedenih softverskih kua (Brio, Cognos, Comshare, BusinessObjects) ima razvijena rjeenja integriranih sistema za podrku odluivanju. U posljednje vrijeme sve se vie govori o tzv. business intelligence sistemima koji predstavljaju sintezu sistema iz podruja tehnologije za podrku odluivanju.
477
8.2.8. Sistemi za podrku grupnom odluivanju

Sistemi za podrku grupnom odluivanju poboljavaju rad u grupama tako to: podravaju grupno donoenje odluka, poboljavaju komunikacije izmeu lanova grupe, promoviraju inovacije i motiviranost za rjeavanje problema, efikasnije fokusiraju na problem, poveavaju broj ideja u postupku rjeavanja problema. Sistemi za podrku grupnom odluivanju se u poslovnim sistemima koriste u okviru tzv. sale odluivanja (decision room) koja se sastoji od veeg ili manjeg broja raunara povezanih u lokalnu mreu i uz odgovarajui GDSS softver.
Slika 8.40. Primjer GDSS okruenja (MIT centar Ekonomskog fakulteta u Sarajevu, www.efsa.unsa.ba) GroupSystems GDSS softver firme Ventana (www.ventana.com) predstavlja najpoznatiji softver iz ove klase aplikativnog softvera.
Slika 8.41. GroupSystems firme Ventana

478
9.2.9. VideoConferencing alati

Videokonferensiranje (Videoconferencing) predstavlja novi pristup u organiziranju timskog rada pomou komunikacijske tehnologije. Tzv. distribuirani ili virtualni sastanci su postali mogui upravo zahvaljujujui komunikacijskoj i Internet tehnologiji. Tehnologija videokonferensinga moe znaajno reducirati trokove putovanja kada je u pitanju organiziranje sastanaka i grupnog rada u situaciji gdje su uesnici na razliitim lokacijama. Pored toga, ova tehnologija moe poboljati kvalitet usluga u komuniciranju s kupcima i dobavljaima. Najpoznatiji videokonferensing alat do prije nekoliko godina bio je Micorosoft NetMeeting (www.microsoft.com), ali je danas zamijenjen novim alatima o kojima je bilo govora u poglavlju o komunikacijskoj tehnologiji.
8.2.10. Activity-Based Costing sistemi

Activity-Based Costing predstavlja novi pristup u rasporeivanju trokova na proizvode i aktivnosti, prije svega indirektnih trokova (overhead). Naime, ispostavilo se da tradicionalne tehnike arbitrarnog rasporeivanja trokova, prije svega indirektnih, na proizvode i usluge zamagljuju u dobroj mjeri predstavu koliko koji proizvod kota, a pogotovo koliki profit donosi. Tradicionalno trokovno raunovodstvo nije moglo da prui adekvatnu informaciju menaderima o tome zato neki proizvodi donose vie profita, a neki manje. ABC pristup trokove alocira na aktivnosti, potom se trokovi tih aktivnosti alociraju na tzv. trokovne objekte, npr. proizvode, ovisno o zahtjevima koje ti objekti imaju prema aktivnostima. Naprimjer, menader hoe da zna koliko kota prodaja proizvoda P kupcu A, a koliko kupcu B i koliki profit donose te dvije prodaje. U prvom sluaju je, recimo, bio dovoljan samo jedan telefonski poziv, a u drugom je bilo neophodno posjetiti kupca 10 puta, obaviti 20 telefonskih razgovora, poslati 15 faksova itd. Jasno je da zarada nije ista u oba sluaja i zato je cilj, pored ostalog, iznai tzv. "why bother" kupce, ili u slobodnom prijevodu, one kupce s kojima se ne vrijedi baviti uope. Da bismo objasnili sutinu ovog pristupa, posluit emo se jednim obrascem koji odslikava tipinu situaciju u firmi*. Tipina situacija:
Kompletna verzija ovog uvodnog teksta o ABC sistemu moe se nai na: http://www.pitt.edu/~roztocki/abc/abctutor/sld001.htm
*
479
Ali i
Tehniki dobri i ispravni proizvodi, odnosno usluge Proizvodi (usluge) se isporuuju na vrijeme Produktivnost je oko ili ak iznad one u brani u kojoj firma posluje Zadovoljni kupci Zadovoljavajua stopa rasta Neprihvatljiva stopa profitabilnosti, prisutna ve due vrijeme
Koji su razlozi za takvu situaciju (uobiajena objanjenja): Nedovoljna prodaja Vremena su tea nego prije Proizvodi se prodaju po niskim cijenama itd. Realnost: Poveanje prodaje ne doprinosi poveanju pofitabilnosti. Neki proizvodi su jednostavno "money makers", dok su drugi "money losers". Ima mnogo ovih drugih. Niko ne zna gdje se novac stvara, a gdje gubi. Zato je poznavanje pravog stanja u vezi s trokovima nekog proizvoda tako bitno? Prije svega, da bi se identificirali "money makers" i "money losers". Da bi se pronala ekonomska "break-even" taka. Da bi se komparirale razliite opcije. Da bi se iznale mogunosti sniavanja trokova. Da bi se poboljalo strateko donoenje odluka.
ABC Software Na slici 8.42. dat je primjer jednog ABC softvera - OrosABCPlus (enterprise verzija), EasyABCQuick (stand-alone verzija) firme ABC Technologies (www.abctech.com). Od ostalih, spomenut emo sljedea dva: Activity Analyzer firme Lead Software (www.leadsoftware.com) i HyperABC firme Armstrong Laing (www.armstronglaingcanada.com).
480
Slika 8.42. ABC softver firme ABC Technologies
8.2.11. EVA sistemi

EVA koncept je novi pristup u evaluaciji vrijednosti firme. Economic value-added (EVA) predstavlja pokazatelj koji se dobije tako to se netoprofit nakon plaanja poreza umanji za iznos troka kapitala koji je koriten da bi se taj profit ostvario. Predstavljajui realan profit, umjesto profita koji se nalazi u papirima, EVA naglaava vrijednost dioniara zato to su upravo oni ti koji osiguravaju firmi kapital, ukratko, investiraju da bi dobili odgovarajui povrat tog kapitala.
Slika 8.43. EVA koncept EVA je koncept koji je uspostavljen u finansijskoj teoriji, ali je tek odnedavno postao sastavni dio poslovnih finansija, poto su mnoge firme prihvatile ovaj pokazatelj za efikasnije planiranje i praenje performansi poslovanja. Glavne razlike izmeu EVA pokazatelja i pokazatelja koji se najee koriste kao to su: zarade po dionici (earnings per share), povrat imovine (return on assets), cash flow su sljedee:
481
Zarada po dionici ne govori nita o trokovima generiranja tog profita. Ako je npr. troak kapitala 15 posto, onda je npr. 14 postotna zarada ustvari smanjenje, a ne dobitak. "Return on assets" je realistinija mjera ekonomske performance, ali i on takoer ignorira troak kapitala. Naprimjer, u svojoj najprofitabilnijoj godini IBM-ov "return on assets" je bio vie od 11 posto, ali su trokovi kapitala bili skoro 13 posto.
Stern Stewart & Co. (www.sternstewart.com) su razvili EVA koncept i na ovoj adresi se mogu nai dodatne informacije o samom konceptu, kao i odgovarajuem softveru.
8.2.12. Ekspertni sistemi

Ekspertni sistemi su jedno od podruja primjene umjetne inteligencije (Artificial Intelligence). Osnovna ideja se sastoji u nastojanju da se skup znanja (ekspertiza) koje posjeduju eksperti za odreeno problemsko podruje na odreen nain transferira od ovjeka - eksperta na raunar. To znanje se u odreenom obliku pohranjuje na raunaru s ciljem da ga koriste neki drugi korisnici u rjeavanju problema ili pruanju odreenih sugestija. Cilj primjene ekspertnih sistema nije u zamjeni ljudskih eksperata ve jednostavno u prikupljanju njihovog znanja i stavljanja tog znanja u oblik koji je raspoloiv irem krugu korisnika. Pored znanja, sljedea bitna osobina ES-a je mogunost rezoniranja i zakljuivanja, ali opet na osnovu odreenih pravila koja definiraju njegovi kreatori. Veina komercijalnih ES-a su tzv. "rule-based systems", odnosno sistemi zasnovani na pravilima. To znai da je znanje pohranjeno u formi "ako onda" (if - then) pravila tako da slijede logiku rjeavanja problema. Osnovne komponente ekspertnog sistema su: baza znanja (Knowledge Base), mehanizam zakljuivanja (Inference Engine), korisniki interfejs (User Interface).
Baza znanja sadri znanje u formi logike kako ljudski ekspert rjeava odreeni problem ili donosi odreenu odluku. Baza znanja se konstruira koristei ES-razvojne alate koji pomau ES - programerima da "prenesu" znanje na raunar. Mehanizam zakljuivanja je program koji koristi injenice i pravila iz baze znanja da bi doveo do odreenog zakljuka.
482
Osnovni ciljevi koritenja ekspertnih sistema su: Prikupiti i staviti na raspolaganje znanje u rjeavanju odreenih problemskih situacija kako bi moglo biti koriteno od drugih korisnika, uz minimalnu obuku. Standardizirati zakljuke za date problemske situacije. Naime, esto se deava da vie ljudi odgovarajui na ista pitanja daje razliite odgovore. Stoga je bitno osigurati konzistentnost u odgovorima na postavljene upite. Naprimjer, postupak odobravanja kredita u banci moe biti formaliziran na nain da se koristi ekspertni sistem i da se na taj nain izbjegnu problemi koji mogu nastati u razliitim tumaenjima pojedinih aspekata procedure rjeavanja kreditnog zahtjeva od razliitih bankarskih slubenika. Osloboditi ljude - eksperte od rutinskog i repetitivnog rada i na taj nain im dati vie vremena za druge aktivnosti koje ekspertni sistemi ne mogu rijeiti. Dokumentirati tehnike rjeavanja odreenih problema za budue generacije. Mnoge firme imaju eksperte za pojedina problemska podruja, ali nemaju dokumentaciju o tome kako ti eksperti rjeavaju probleme.
Primjer. Ovdje emo dati primjer kreiranja jednog jednostavnog ekspertnog sistema koristei DSS alat Decision Pro. Radi se o ekspertnom sistemu koji pomae u donoenju odluke o odobravanju/neodobravanju bankarskog kredita komitentu ovisno o sljedeim kriterijima: komitent mora da ima dovoljnu zaradu koja e pokriti zajam, mora biti oznaen kao stabilan i mora biti odrasla osoba.
483
Slika 8.44. Ekspertni sistem (1) Svaki od ovih kriterija se dalje ralanjuje na podkriterije. Tako npr. zadovoljavajui dohodak se definira kao zarada koja je najmanje pet puta vea od iznosa zajma, a ne manja od nekog iznosa na godinjem nivou. Stabilnost klijenta se odreuje tako da mora biti najmanje 30 godina star ili oenjen, i da je zaposlen u posljednje tri godine. I na kraju, klijent mora imati vie od 18 godina. Sljedea slika prikazuje ovaj model:
Slika 8.45. Ekspertni sistem (2)

484
Naravno, radi se o jednostavnom modelu, koji moe biti upotpunjen veim brojem pravila kada se radi o konkretnom sluaju. U postupku kreiranja ovog modela, tj. ekspertnog sistema, uestvuju eksperti iz kreditnog odjela banke koji zajedno s poslovodstvom banke definiraju neophodne uvjete ili kriterije za odobravanje kredita. Nakon kreiranja ekspertni sistem se u formi standardnog raunarskog programa moe dati na koritenje bankarskim slubenicima koji e pomou njega obraivati svaki kreditni zahtjev. Slian model se moe napraviti npr. u prodaji za utvrivanje prodajnih cijena, prodaju na kredit, davanje popusta itd., sve u ovisnosti o odreenim parametrima kupca, od kojih se veina moe predefinirati. U servisiranju, takoer, postupak rjeavanja jednostavnijih problema se moe predefinirati i dati na raspolaganje neiskusnijim serviserima, dok se oni iskusniji i sa vie znanja mogu upuivati na sloenije probleme. Primjer ekspertnog (na znanju zasnovanog) sistema koji se moe koristiti za podrku u poslovnom odluivanju je sistem DoctuS i moe se nai na www.doctus.info i www.odluka.com.
Slika 8.46. Doctus ekspertni sistem
485
Slika 8.47. Doctus ekspertni sistem - a
Slika 8.48. Doctus ekspertni sistem - b
486
8.2.13. Simulacijski softver

Simulacija se najjednostavnije moe definirati kao aktivnost kojom se nastoje rijeiti odreeni problemi u funkcioniranju nekog realnog sistema na nain da se realni sistem modelira, a zatim, posmatrajui ponaanje modela realnog sistema, izvuku odreeni zakljuci. Ustvari, postoji izvjesna razlika izmeu modeliranja i simulacije u smislu da standardno modeliranje vie pojednostavljuje realnu situaciju nego to to ini simulacija. Zato se za simulaciju ponekad kae da se radi o imitiranju realnih sistema, a ne o modeliranju. Naime, poto simulacija koristi vie deskriptivni nego normativni pristup, za razliku od optimizacijskih modela, simulacijski modeli ne dovode do optimalnog rjeenja. U osnovi radi se o veem broju ponavljanja eksperimenata pod razliitim uvjetima i posmatranju ponaanja sistema. Simulacija se moe koristiti u sljedeim sluajevima: kreiranje novog sistema - odreeni eksperimenti se mogu vriti na kreiranom modelu i na taj nain ispitivati reakcije sistema; poboljanja na postojeem sistemu - eksperimenti se takoer izvravaju na modelu postojeeg sistema tako da realni sistem ne trpi nikakve smetnje u funkcioniranju; upravljanje operacijama sistema - simulacija moe pomoi u odreivanju najboljih naina kontroliranja protoka ili rasporeivanja materijala, ljudi i drugih resursa; bolje razumijevanje sistema - vizualno prezentiranje pomae u boljem i sveobuhvatnijem razumijevanju funkcioniranja samog sistema.
Primjeri primjene simulacijskog softvera: Monte Carlo simulacija. Koristi se za modeliranje neizvjesnosti u smislu pomoi donosiocima odluka u upravljanju rizikom i simuliranju sloenih poslovnih situacija. Rezultat Monte Carlo simulacije je u skupu tzv. oekivanih vrijednosti koji moe pomoi u odabiranju najpovoljnije akcije. Pored toga, prua i informacije o vjerovatnoama postizanja odreenih ciljeva, najvjerovatnijim rezultatima, intervalima u kojima se rezultati kreu itd.
487
Sljedei primjer koristi Monte Carlo simulaciju za predvianje profita u situaciji kada su osnovne kategorije prodaje i trokova nepoznate. Oekivani broj prodatih proizvoda, kao i oekivani trokovi se procjenjuju na osnovu tzv. generatora sluajnih brojeva koji omoguava odreivanje centralne vrijednosti i disperziju svake ulazne veliine. Koriteni softver je DecisionPro DSS alat.
Slika 8.49. Monte Carlo simulacija Service Model je simulacijski softver firme Promodel (www.promodel.com) koji se koristi za simulaciju sistema opsluivanja, odnosno servisiranja. Moe se koristiti za kreiranje novih sistema, a takoer i za poboljanje postojeeg sistema. Alat prua mogunost menaderima ili analitiarima da modeliraju sistem i testiraju njegovo funkcioniranje s raznim scenarijima.
Slika 8.50. Service Model firme Promodel Simulacija zasnovana na sistemskoj dinamici. Sistemska dinamika (System Dynamics) se bavi analizom dinamikih sistema koristei tehnike simulacije. Podruje sistemske dinamike nastalo je na osnovu rada J. Forrestera objavljenog ezdesetih godina ovog stoljea. U osnovi, radi se o primjeni teorije sistema, sistemskog miljenja, kibernetike, zatim
488
inenjerskih tehnika u modeliranju sloenih socio-ekonomskih fenomena. U poslovanju se moe koristiti za modeliranje razliitih problema odluivanja kao to su npr. finansijsko modeliranje, odravanje i servis, prodajni ciklusi, upravljanje projektima itd. Softver za sistemsku dinamiku koristi posebnu notaciju, tj. skup simbola za prikazivanje odreenih varijabli, akcija, situacija odluivanja i sl. Tri programa koji se najee koriste su: Vensim, firme Ventana Systems (www.vensim.com), ithink i Stella, firme High Performance Systems (www.hpsinc.com)
Slika 8.51. Vensim simulacijski alat
Slika 8.52. ithink simulacijski program

489
Simulacije zasnovane na poslovnim igrama. Pored standardnih simulacijskih softverskih paketa, na tritu softvera za pomo u odluivanju mogu se nai i programi koji podravaju simulaciju poslovnih situacija u formi tzv. poslovnih igara (business games). Slijede dva primjera takvog softvera firme Interpretive Software (www.interpretive.com): StratSim. StratSim je simulacijski softver - poslovna igra koja pomae u razvoju poslovnih strategija za sljedea podruja: segmentacija trita, marketing strategije zasnovane na modelu 4P (price, product, promotion, place), finansijsko upravljanje, analiza investicijskih odluka itd.
Slika 8.53-a. StratSim
Slika 8.53-b. ServiceSim

490
Service Sim je alat koji, slino kao i Promodelov Service Model, pomae u donoenju odluka u podruju upravljanja servisom (opsluivanjem), kao to su: rasporeivanje radnika na odreene aktivnosti, upravljanje zalihama, upravljanje operacijama, marketing aspekti servisiranja, finansijski aspekti servisiranja.
8.2.14. Statistiki softver

Statistiki paketi su vrlo moni alati koji podravaju irok spektar statistikih analiza. Koriste se za napredniju statistiku analizu, poto, kako smo ve istakli u poglavlju o spredit programima, i ovi programi podravaju odreene statistike metode. U okviru statistikog softvera, najpoznaiji programi su: SYSTAT i SPSS (www.systat.com), te SAS (www.sas.com) i Splus.
Slika 8.54. Systat i SPSS
8.2.15. Softver za optimizaciju

Softver za optimizaciju se koristi za rjeavanje problema matematikog programiranja, kao to su: linearno, nelinearno, dinamiko, cjelobrojno itd. Spredit programi takoer ukljuuju solvere za rjeavanje jednostavnijih problema, meutim, ako se radi o veim modelima i specifinim ogranienjima, onda se koriste ovakvi paketi. Raspoloivi su kako za PC platforme, tako i za monije radne stanice, pa ak i za mainframe sisteme. Najpoznatiji programi za optimizaciju su sljedei:
491
GAMS (General Algebric Modelling System) firme GAMS (www.gams.com) je softver specifino dizajniran za modeliranje linearnih, nelinearnih i kombiniranih cjelobrojnih optimizacijskih problema. Sistem je posebno pogodan za upotrebu kod velikih i kompleksnih problema. GAMS se moe koristiti na personalnim raunarima, radnim stanicama, mainframe sistemima i superraunarima.
Slika 8.55. GAMS LINDO (www.lindo.com) se koristi za rjeavanje linearnih, cjelobrojnih i kvadratnih matematikih problema. LINDO interaktivno modelirajue okruenje se moe koristiti za jednostavnu izgradnju i rjeavanje problema optimizacije. Windows verzija osigurava intuitivno modelirajue okruenje sa pull-down menijima, toolbarovima i editorima za modeliranje. Mogue je takoer integriranje LINDO rjeenja sa Windows aplikacijama pisanim u Visual Basicu, C/C++ ili bilo kojem drugom jeziku koji podrava DLL standard.
Slika 8.56. LINDO CPLEX solver firme Cplex (www.cplex.com), odnedavno u vlasnitvu firme Ilog (www.ilog.com) je vrlo moan softver za rjeavanje problema linearnog, nelinearnog, kvadratnog, cjelobrojnog programiranja i to za
492
velike modele. Rasploiv je ne samo za PC platformu, ve i za UNIX radne stanice, mainframe raunare i za superraunare.
Slika 8.57. CPLEX
8.2.16. Softver za upravljanje projektima

Softver za upravljanje projektima se koristi kao podrka savremenih metoda upravljanja projektima kao to su CPM i PERT koje se takoer mogu smatrati metodama operacijskih istraivanja. Najpoznatiji softver na PC platformi je Microsoft Project (www.microsoft.com), dok od ostalih programa treba spomenuti: SuperProject firme Computer Associates (www.cai.com) koji je raspoloiv i na drugim platformama (OS/2, UNIX/Sun, VAX/VMS).
Slika 8.58. SuperProject firme Computer Associates

493
Slika 8.59. Microsoft Project - osnovni ekran
Slika 8.60. Microsoft Project primjer predstavljanja aktivnosti
494
8.3. Tehnologija business
za
elektronsku
trgovinu
elektronski
Elektronska razmjena podataka (Electronic Data Interchange - EDI) Elektronska razmjena podataka (Electronic Data Interchange - EDI) predstavlja prijenos poslovnih dokumenata elektronskim putem direktno izmeu raunarskih sistema, odnosno kompanija koje posluju jedna s drugom. Ovakav nain komuniciranja omoguava eliminiranje manuelnog rukovanja dokumentima kao to su narudbe, fakture, razne potvrde itd. i na taj nain pospjeuje efikasnost u poslovnom komuniciranju. Zahtijeva poseban hardver i softver, tj. dodatna ulaganja, to je jedna od loijih strana ovog koncepta. Prema podacima Forrester Group (www.forrester.com), dok 95% firmi iz sastava Fortune 1000 (najvei poslovni sistemi u SAD) koriste EDI sistem, dotle od ukupno 6 miliona poslovnih subjekata u SAD-u samo 2 posto koristi ovaj sistem. EDI koncept se zasniva na sljedeim karakteristikama: Za razliku od E-maila, EDI se bavi standardnim dokumentima i slui za podrku poslovnim transakcijama. EDI koristi odreene standarde u pogledu formata dokumenata. U SAD i Kanadi se koristi standard X-12, dok su meunarodni standard razvili Ujedinjeni narodi pod nazivom EDIFACT. Konverziju podataka u standardne formate obavljaju posebni programi koji se nazivaju EDI translatori. EDI koristi iznajmljene linije i tzv. VAN (Value Added Networks) servise.
Extranet i Elektronska trgovina (Electronic Commerce)

Internet tehnologija omoguava uspostavljanje efikasnijih odnosa s poslovnim partnerima, kupcima i dobavljaima. Za razliku od EDI koncepta koji podrazumijeva instaliranje dodatnog hardvera, koncept Ecommercea zasnovanog na Internet (Web) tehnologiji se potpuno oslanja na postojeu Internet infrastrukturu te na taj nain predstavlja jeftiniji i fleksibilniji sistem komuniciranja na tzv. elektronskom tritu. Elektronska trgovina je kao dio elektronskog poslovanja kupovina ili prodaja dobara ili usluga putem Interneta, odnosno WWW-a. Fokus elektronske trgovine je na sistemima i procedurama pomou kojih dolazi
495
do razmjene razliitih finansijskih dokumenata i informacija. Ovi sistemi ukljuuju transakcije kreditnim karticama, e-cash (elektronska gotovina), e-billing (elektronski rauni), e-cheques (elektronski ekovi), electronic invoices (elektronske fakture), narudbe i sl. Kod savremenih E-commerce sistema web browser predstavlja sve to je potrebno na client strani. to se server softvera tie, firmama su na raspolaganju proizvodi tipa e-commerce servera kao to su Microsoftovi proizvodi Commerce Server i BizTalk Server ili Netscapeov skup Commerce aplikacija koji sadri module za razmjenu informacija i dokumenata, kupovinu, prodaju, oglaavanje itd., sve putem Interneta. Ovi moduli omoguavaju i integraciju s postojeim aplikacijama. Na sljedeoj slici je predstavljena arhitektura jednog od modula SellerXperta.
Slika 8.61. SellerXpert e-commerce modul firme Netscape Najnovije dostignue na planu elektronske trgovine su tzv. EDIINT (Electronic Data Interchange Internet Integration) specifikacije za integraciju EDI koncepta i Interneta. EDI-Internet Integraciji doprinosi i nedavno usvajanje tzv. AS2 protocola (Electronic Data Interchange Internet Integration Applicability Statement 2) koji omoguava efikasnija rjeenja sa aspekta enkripcije podataka (sigurnost) i kompresije podataka (bolje performanse prijenosa podataka). AS2 takoer eliminira potrebu instaliranja posebnog EDI softvera jer je uz AS2 protokol EDI transakcije mogue ostvariti koristei web browser, odnosno AS2-bazirani klijent softver.
496
Kao poseban oblik primjene elektronske trgovine i extraneta moemo navesti i Elektronski transfer fondova (Electronic Funds Transfer - EFT) koji se danas masovno koristi u bankarskom poslovanju - kod novanih fondova, kredita, naplata i plaanja koja se elektronski obavljaju izmeu banaka. Poslovni sistemi se danas mogu razvrstati u tri grupe, prema on-line prisustvu na tritu: cigla-i-malter (engl. brick-and-mortar) je oznaka za sisteme koji koriste iskljuivo tradicionalne metode prodaje i distribucije. cigla-i-klik (eng. brick-and-click) odnosi se na poslovne sisteme koji klasine kanale prodaje i komunikacije kombiniraju sa Internet servisima (nabavka, prodaja, komunikacija) dot-com su poslovni sistemi koji kompletno poslovanje vre u virtuelnom svijetu Interneta i e-trgovine.
8.4. Tehnologija za sistemsku integraciju 8.4.1. Aplikacijski protokoli za integraciju Razvoj softvera u multiplatformskim okruenjima nuno podrazumijeva i rjeavanje problema efikasne integracije aplikacija u smislu razmjene podataka. U tom smislu u okviru informacijske tehnologije postoje odgovarajui standardi koji se koriste kao osnova za interakciju izmeu razliitih programskih rjeenja, softverskih i hardverskih platformi. Ovdje emo navesti samo one vanije: ODBC (Open Database Connectivity) je iroko prihvaen aplikacijsko-programski interfejs za pristup bazama podataka. OLE (Object Linking and Embedding) je Microsoftov standard za integriranje objekata iz razliitih aplikacija. OLE DB je Microsoftov standard koji proiruje mogunosti pristupa podataka izvan dometa koji prua ODBC, omoguavajui pristup podacima bez obzira na format ili metod pohranjivanja. Predstavlja objektno orijentiranu arhitekturu koja omoguava jednostavniji interfejs u odnosu na ODBC ADO (ActiveX Data Objects) je Microsoftov objektno orijentirani metod pristupa podacima sa tzv. OLE DB
497
provajdera kao to je sistem ASP (Active Server Pages). Posebno je kreiran za pristupe podacima bazirane na web tehnologiji. CORBA (Common Object Request Broker Architecture) je standard razvijen u cilju efikasnije razmjene objekata programa zasnovanih na objektno orijentiranom pristupu u mrenom okruenju. Omoguava programima na razliitim lokacijama, koje su razvili razliiti proizvoai, da komuniciraju kroz tzv. "interface brokere". Razvio ga je konzorcij proizvoaa Object Management Group (www.omg.org). COM je standard koji predstavlja odgovor Microsofta na koncept CORBA. Koristi se takoer za meusobnu komunikaciju objekata u distribuiranom okruenju. COM koncept ukljuuje COM+, DCOM i ActiveX interfejse. Postoje i programi koji omoguavaju komuniciranje izmeu COM i CORBA objekata. XML (Extensible Markup Language) je novi format-protokol za razmjenu i integraciju podataka putem web tehnologije. Definira strukturu podataka na korisniku razumljiviji nain u odnosu na klasini HTML. XML se smatra jezikom za opis podataka (metalanguage) koji koristi opisne tagove za definiranje strukture podataka. Sa logino opisnim tagovima, elementi u datoteci ili na web stranici nisu samo naslovi i tekstovi, nego postaju korisni i upotrebljivi podaci. XML je razvila radna grupa W3 konzorcijuma (W3C) i prihvaen je u automatizaciji procesiranja poslovnih podataka. Koristei Internet kao nain komuniciranja, XML je uinio EDI jo funkcionalnijim bez velikih poveanja trokova. Simple Object Access Protocol (SOAP) predstavlja novo nastojanje u osiguravanju komunikacije izmeu aplikacija koje se izvravaju na razliitim operativnim sistemima koristei protokole HTTP i XML kao mehanizme za razmjenu podataka. SOAP su razvile kompanije Microsoft, DevelopMentor i Userland Software. MSIL. Jedna od kljunih komponenata Microsoftove .NET platforme je tzv. MSIL (Microsoft Intermediate Language) jezik u koji se prevode svi Visual Studio .NET jezici. Zahvaljujui ovoj platformi, moue je pisati, testirati i debagirati razvojne aplikacije u razliitim jezicima.
498
8.4.2. Windows/UNIX interoperabilnost - SAMBA

Samba predstavlja aplikaciju koja omoguava umreavanje Windows, Unix i drugih operativnih sistema koristei SMB protokol (Small Message Block). Sambu moemo tretirati kao most izmeu ovih dvaju najee koritenih operativnih sistema. Samba je koristan mreni alat koji omoguava Windows korisnicima (mainama) da dijele fajlove i printere sa UNIX korisnicima (mainama) i vice versa. Prednost Sambe nad ostalim slinim programima jeste u performansama koje ona iskazuje pod teim optereenjima mree, a tu je i niska cijena odravanja. Samba je izdata pod GPL licencom koja omoguava besplatno koritenje ovog softvera. Samba je aplikacija koja koristi SMB protokol (Server Message Block). SMB protokol koriste Windows i OS/2 operativni sistemi za pruanje klijent-server mrenih usluga za fajl i printer dijeljenje te pratee operacije. Server koristi ovaj protokol kako bi se omoguilo meusobno dijeljenje resursa izmeu ovih platformi. Samba server nudi sljedee servise: dijeljenje direktorija, dijeljenje jednog ili vie distribuiranih fajl sistema, dijeljenje printera instaliranog na serveru s drugim Windows klijentima na mrei, pomae klijentima u browsanju mreom, autentifikuje korisnika koji se logira u windows domenu, pomae kod WINS name server resolviranja.
SWAT (Samba Web Administration Tool) prua grafiki interfejs resursima koje Samba dijeli sa svojim klijentima:
499
Slika 8.62. SAMBA Web administracijski alat
8.4.3. Middleware alati

Rekli smo da, kada se radi o aplikacijama koje podravaju poslovne transakcije, uglavnom postoje dva tipa softvera: tzv. legacy sistemi i client/sever aplikacije. I jedna i druga platforma imaju dobre i loe osobine, i mada je tendencija ka naputanju legacy sistema i prelasku na client-server modele poslovnog kompjutinga, veina firmi ipak ne moe osigurati neto to bi se moglo nazvati "bezbolna" tranzicija s jednog takvog sistema na novu platformu. Ono to je bitno istai je da sve vie firmi prihvataju, ili su prisiljene da prihvate, ideju o koegzistenciji ovih dvaju tipova aplikacija. U tu svrhu, sve je vie proizvoaa softvera ili konsultantskih firmi koje pruaju usluge tzv. sistemske integracije. Kao osnova za sistemsku integraciju koristi se posebna vrsta softvera koja se naziva middleware, ili u slobodnom prijevodu "softver koji je neto izmeu" i koji slui za povezivanje dvaju ili vie softvera. Radi se, ukratko, o softverskim rjeenjima koji premoavaju razlike u izvedbama, formatima, platformama izmeu starijih i novijih aplikacija. Naprimjer, proizvod Attunity Connect firme Attunity (www.attunity.com) omoguava razmjenu podataka izmeu aplikacija koje rade na razliitim platformama kao to su: Windows NT, OpenVMS za Digital-ove Alpha i stare VAX maine, Digital UNIX, HP-UX, Sun Solaris, DG/UX, IBM AIX i
500
Tandem NSK. Takoer osigurava razmjenu podataka izmeu relacijskih i nerelacijskih baza podataka, kao i onih aplikacija koje koriste tzv. flat fajlove, odnosno indeksirane datoteke. Pomou ovog alata se podacima iz nerelacijskih baza podataka moe pristupati na praktino isti nain kako se pristupa relacijskim, koristei standardne SQL naredbe. To znai da je pristup legacy podacima mogu od strane c/s aplikacija, a takoer je mogu i direktni pristup iz web browsera. Naredna slika prikazuje osnovnu arhitekturu ovog proizvoda:
Slika 8.63. Attunity Connect arhitektura Veoma vana osobina Attunity Connect softvera je da moe konvertirati legacy podatke, pa ak i one koji nisu u formatu baza podataka, kao to su npr. OpenVMS RMS fajlovi, u ODBC/SQL format koji je faktiki DBMS standard. Web-to-Host (Web2Host) alati U historiji informacijske tehnologije uvoenje grafikog korisnikog interfejsa predstavljalo je revolucionarni korak sa aspekta krajnjih
501
korisnika. GUI interfejs je u posljednjih 10-ak godina postao dominantan, ne samo u podruju operativnih sistema, ve i u oblasti aplikacijskog softvera. Sljedei bitan korak, moe se rei takoer revolucionarni, desio se sa uvoenjem Internet tehnologije, posebno onog dijela koji se odnosi na web tehnologiju. Ispostavilo se da je korisniki interfejs koji je baziran na web-browseru najpogodniji za krajnje korisnike, te je stoga sve vei broj proizvoaa softvera, kako aplikativnog tako i sistemskog prihvatio tu filozofiju i nastoji je ugraditi u svoja rjeenja. Osnovni cilj se sastoji u nastojanju da se koritenje aplikacije svede u to je mogue veoj mjeri na tzv. "mouse-click" logiku. To je postalo mogue zahvaljujui prije svega novim Internet protokolima kao to su: HTTP i HTML. Novi softverski alati nazvani "Web-to-host connectivity tools", odnosno alati koji slue za osiguranje browser - baziranog pristupa tradicionalnim host mainama predstavljaju rjeenja koja olakavaju pristup razliitim vrstama podataka. Web tehnologija se, dakle, moe koristiti, pored ostalog, i za poboljanje pristupa podacima na host sistemima. Na narednoj slici se mogu identificirati sljedei podsistemi jednog poslovnog informacijskog sistema ijim podacima se moe pristupati pomou Web-to-Host alata: Sistemi poslovne obrade (Transaction Processing Systems) koji obino sadre rjeenja u formi tzv. legacy aplikacija ili novih client/server aplikacija Messaging sistem Sistem za upravljanje dokumentima i workflow sistem Sistemi za podrku odluivanju, u irem smislu tzv. Business Intelligence Systems ERP sistemi.
502
Slika 8.64. Web2Host alati - osnovni okvir primjene U nastavku emo dati primjere nekih proizvoda iz ove kategorije. Reflection EnterView (www.wrq.com) je Java-bazirani legacy host access program firme WRQ. Kao to se moe vidjeti sa sljedee slike, alat prua korisnicima mogunost pristupa direktno iz web browsera.
503
Slika 8.65. EnterView firme WRQ Report.Web (www.nsainc.com) je takoer Web-to-legacy program koji se koristi ne samo za pristup podacima na legacy sistemima, ve i za generiranje odgovarajuih izvjetaja direktno sa host maina na web servere. Podrava pristup IBM mainframe mainama i Digitalovim VAX sistemima, pruajui mogunost konvertiranja host podataka u sljedee formate: Spredit, WRF (Web Reporting Format), HTML, PDF. Web2 Mail ili Mail2Web (www.mail2web.com) program je softver koji omoguava koritenje e-maila direktno iz web browsera. To znai da nikakav e-mail klijent program (telnet bazirani pine, Eudora, Pegasus, Exchange) nije potreban. Gotovo svi javni mail serveri (yahoo, hotmail itd.) rade na ovom sistemu.
Slika 8.66. Web2Mail Interface Web2Fax program, koji je vrlo slian programu Web2Mail, prua mogunost slanja i primanja faksova koristei web browser.
504
Slika 8.67. Web2Fax Interfejs "Web-enabled Desktop DSS" alati Wanguard's (www.vanguardsw.com) DecisionPro Web Edition Web verzija DSS alata DecisionPro omoguava njegovo koritenje na remote osnovi i iz web browsera. Menaderi ne moraju imati nikakav poseban softver osim web browsera. Model odluivanja moe biti kreiran i pohranjen na serveru, menaderi i ostali donosioci odluka mogu koristiti taj model sa udaljenih lokacija. Naprimjer, model za voenje cjenovne politike u nastupu prema kupcima moe kreirati prodajni menader, a moe ga koristiti prodajno osoblje u toku pregovaranja s kupcima. "Web-enabled" sistemi za izvjetavanje. Po svojoj osnovnoj definiciji, EIS sistemi ili sistemi za poslovno izvjetavanje podrazumijevaju "userfriendly" pristup podacima. Obino se radi o DBMS-baziranim aplikacijama koje obezbjeuju pristup podacima iz client/server aplikacija ili legacy sistema. U drugom sluaju se po pravilu koriste tzv. middleware ili gateway alati koji slue za konvertiranje legacy podataka. Primjer webbaziranog pristupa EIS aplikacijama je dat na sljedeoj slici.
Slika 8.68. Impromptu Web Reports firme Cognos (www.cognos.com)
505
"Web-to-Enterprise-wide DSS" sistemi. Web-browser baziran interfejs je takoer raspoloiv kod svih poznatijih integriranih poslovnih DSS sistema.
Slika 8.69. WebIntelligence firme BusinessObjects

(www.businessobjects.com)
Slika 8.70. DSS Web firme MicroStrategy (www.strategy.com) "Web-to-ERP". SAP R/3 integrirani set poslovnog softvera ukljuuje takoer komponente Internet tehnologije koje omoguavaju koritenje sistema putem web browsera.
506
9. Aspekti projektiranja, sigurnosti i upravljanja raunarskim mreama

9.1. Projektiranje raunarskih mrea
Kreiranje (projektiranje, engl. Design) podatkovnih komunikacijskih sistema, odnosno raunarskih mrea je kompleksan zadatak i njemu, slino kao i u procesu razvoja softvera i informacijskih sistema, treba prii na jedan sistematian nain, koristei naune metodologije i savremene informacijske tehnologije. Dennis (7) definira dva pristupa u izgradnji raunarskih mrea: a) Tradicionalni pristup b) Building Block pristup Tradicionalni pristup razvoju raunarskih mrea, kako ga opisuje Dennis, bazira se na strukturnoj sistem analizi i projektiranju procesu koji je slian onom kod razvoja aplikacija i informacijskih sistema. Prema ovom pristupu, mreni analitiari (slino kao sistem analitiari) organiziraju sastanke i intervjue s korisnicima kako bi definirali njihove zahtjeve. Oni zatim procjenjuju podatkovni saobraaj (data trafic) na svakom dijelu mree, projektiraju ureaje neophodne za podrku takvog podatkovnog saobraaja, nakon ega slijedi implementacija. Prije svega, zbog stalnih izmjena u komunikacijskoj tehnologiji, kao i stalnom porastu podatkovnog saobraaja, Dennis smatra tradicionalni pristup neadekvatnim u dananjim uvjetima. Pristup koji predlae je tzv. Building Block Approach koji se bazira na sljedeim fazama (slika 9.1).

Analiza potreba (needs analysis) Projektiranje tehnologije (technology design) Procjena trokova (cost assessment)
Nakon zavretka inicijalne procjene trokova, proces se iterativno vraa na analizu potreba i ponovo ide kroz sve tri faze, rafinirajui rezultate svake od njih pojedinano.
507
Slika 9.1. Building Block pristup Cilj prve faze je logiki dizajn mree (logical network design), koji ima zadatak da opie sve komponente mree na logikom nivou, tj. koje mrene komponente su neophodne da bi se ostvarili postavljeni ciljevi. Projektiranje tehnologije podrazumijeva kreiranje jednog ili vie modela komunikacijsko-mrene infrastrukture. Trokovi ukljuuju:
trokove komunikacijskih ureaja, trokove internetworking ureaja, kao to su ruteri, bridevi i sl., hardverske trokove vezane za raunarske sisteme (serveri,
memorija, mrene kartice itd.), trokove softvera (mreni operativni sistem, komunikacijskomreni aplikacijski softver i sl.), izdatke za hardversko-softverska rjeenja koja se odnose na mreno upravljanje, trokove koji se odnose na testiranje i odravanje mree.
508
9.2. Sigurnost i zatita mrenih sistema

Sigurnost raunarskih mrea je svakako glavni problem s kojim se susreu kako krajnji korisnici, tako i administratori mrenih sistema. Prema anketi koju je radio USA Computer Security Institute u saradnji sa FBI agencijom, vie od 90% anketiranih potvrdilo je da su iskusili razne tipove mrenih upada u posljednjih 12 mjeseci. Takoer, prema analizi asopisa Information Week, gubici nastali usljed takvih upada procjenjuju se na godinjem nivou od oko 1,6 milijardi dolara. Ovi podaci dovoljno govore o znaaju koji ima sigurnost mrenih sistema. Najei problemi u vezi sa sigurnou mrenih sistema su: disruption, odnosno gubici ili reduciranje mrenih usluga, destrukcija podataka, prirodne ili ovjekovom nepanjom izazvane nepogode (katastrofe) koje mogu otetiti host raunare ili itavu mreu, odnosno dijelove mree, neautorizirani pristup podacima, bilo od profesionalnih hakera, bilo od zaposlenih unutar firme, oteenja ili kvarovi na mrenoj tehnologiji itd.
Stoga je razvoj sigurne, ili to je mogue sigurnije mree, jedan od osnovnih priorieta svake organizacije koja ima odreeni oblik mrene infrastrukture. Postoje uglavnom tri oblika kontrole:

preventivna kontrola detektivna kontrola korektivna kontrola
Prevencija odreenih neeljenih dogaaja na mrei ukljuuje:

kreiranje redundantne mrene infrastrukture (UPS, fault-
tolerant serveri, RAID sistemi itd.),

prevenciju krae, prevenciju od napada raunarskih virusa (poseban naglasak
na viruse koji dolaze sa e-mail sistema),

prevenciju od tzv. denial-of-service napada. 509
Poseban aspekt prevencije je kreiranje adekvatne politike korisnikih accounta na mrenoj infrastrukturi (profili korisnika, fizika sigurnost, remote access, pametne kartice, biometriki sistemi i sl.). Firewall. Firewall-i ili, kako se esto prevode vatreni zidovi, posebna su vrsta hardvera ili softvera iji je osnovni zadatak spreavanje ili minimizacija neeljenih, odnosno neautoriziranih pristupa mrenoj infrastrukturi.
Slika 9.2. Firewall Firewall moe biti ruter, gateway ili posebno odreeni raunar sa odreenim softverom, koji vre restrikciju pristupa odreenoj mrei. Dva osnovna tipa firewalla su: a) packet-level i b) application-level.
Slika 9.3. Tipina mrea sa firewal instalacijama

510
9.3. Mreno upravljanje (Network Management)

Mreno upravljanje predstavlja skup aktivnosti usmjerenih na nadgledanje i kontrolu mrene infrastrukture tako da ona funkcionira na odgovarajui nain, pruajui usluge korisnicima. Osnovna podruja mrenog upravljanja su:
1. 2. 3. 4. 5.
Upravljanje konfiguracijom, Upravljanje performansama mree i kvarovima na mrei, Podrka krajnjim korisnicima, Upravljanje trokovima, Sistemska i mrena integracija.
Upravljanje konfiguracijom podrazumijeva konfiguriranje mrenog hardvera i softvera, uz pratee dokumentiranje tih aktivnosti, dodavanje i brisanje korisnikih rauna, auriranje softvera na klijent raunarima i sl. Upravljanje performansama mree tie se nadgledanja (praenja) rada mree i poduzimanja odreenih korektivnih akcija, dok se upravljanje kvarovima (fault management) odnosi na prevenciju, otkrivanje i korekciju kvarova na bilo kojem segmentu ili komponenti mree. Podrka krajnih korisnika znai rjeavanje konkretnih problema koje imaju krajnji korisnici a tiu se mrene infrastrukture. Upravljanje trokovima se odnosi na izdatke koji se tiu mrene infrastrukture, pri emu se koristi model tzv. ukupnih trokova (total cost of ownership - TCO). Sistemska i mrena integracija odnosi se na skup hardverskih i softverskih protokola, alata i tehnika za uspostavljanje efikasnije integracije izmeu razliitih hardverskih i softverskih OS i mrenih platformi. Mogu se klasificirati na sljedei nain: OS protokoli: Transmission Control Protocol/Internet Protocol - TCP/IP, Mac/PC - UNIX integracija (MacTCP, PCTCP, Open Transport, Macintosh Application Environment - MAE), Softveri za sistemsko upravljanje Intra i inter mreni integracijski protokoli o kojima smo govorili u poglavlju u komunikacijskoj tehnologiji: TCP/IP, IPX/SPX, NetBIOS, DECNet, AppleTalk-EtherTalk, SLIP i PPP
511
protokoli, Ethernet, Token-Ring, T1, T3, Switched 56, ISDN, FDDI, ATM, itd). Integracija glasovnih i podatkovnih komunikacija Integracija raunarske i telefonske tehnologije (Telephony Application Programming Interface - TAPI, Telephony Services API - TSAPI, itd.).
Za integrirano upravljanje sistemskim i mrenim resursima postoji posebna vrsta softvera koji se obino naziva softver za sistemsko upravljanje (systems management software). Poznatiji sistemi iz ove klase softverskih proizvoda koji se mogu nai na tritu su: OpenView firme Hewlett-Packard (www.hp.com) Unicenter firme Computer Associates (www.cai.com) NetView firme IBM (www.ibm.com) Microsoftov System Center (www.microsoft.com) Sunov SunManagement Center i N1 System Manager (www.sun.com).
9.4. Virtualni business - umreena preduzea Koncept virtualnog preduzea Razvoj komunikacijske tehnologije i mrenog kompjutinga u cjelini doprinio je sve veoj primjeni ovih tehnologija u savremenom poslovanju. Koncepti virtualnog poslovanja (virtual business), virtualne proizvodnje (virtual manufacturing), odnosno virtualnih preduzea (virtual enterprises - VE), virtualnog informacijskog sistema (VEIS) oznaavaju nove pristupe u organiziranju savremenog poslovanja. Virtualna preduzea imaju vie razliitih modaliteta. Najee koriteni modeli VE su: Groupwork-bazirano VE. Grupa ljudi pojedinaca s razliitih geografskih lokacija mogu formirati preduzee na virtualnoj osnovi. Formiranje i voenje ovakvog businessa mogue je upravo zahvaljujui razliitim komunikacijskim tehnologijama (telefon, fax, GSM, e-mail, Web, talk, videoconferencing itd).
512
Slika 9.4. Groupwork-bazirano virtualno preduzee VE bazirano na poslovnoj specijalizaciji. Grupa manjih ili veih firmi koje se specijaliziraju u odreenoj formi businessa mogu kreirati privremenu ili stalnu VE infrastrukturu.
Slika 9.5. Virtualno preduzee bazirano na poslovnoj specijalizaciji VE bazirano na tzv. konceptu virtualnog manufacturinga (proizvodnje). Baziran na konceptu tzv. agilnog manufacturinga (Agile Manufacturing) ovaj pristup podrazumijeva koritenje tzv. modela outsourcinga za pojedine operacije, dijelove ili itave proizvode ili usluge.
513
Slika 9.6. VE bazirano na tzv. konceptu virtualnog manufacturinga Extranet-bazirani VE model. Ovo je sluaj u kojem firma uspostavlja poseban tip odnosa s kupcima/dobavljaima u smislu odreenog stepena integracije informacijske arhitekture.
Slika 9.7. Extranet-bazirani model virtualnog preduzea VE model baziran na konceptu tzv. distribuiranog kompjutinga. Ovo je sluaj u kojem se koriste prednosti objektno-orijentiranog i distribuiranog kompjutinga u kojem razliiti objekti (poslovne aplikacije ili njihovi dijelovi) iz razliitih informacijskih arhitektura formiraju odreene
514
oblike poslovnih integracija. To je mogue zahvaljujui OO tehnologijama kao to su: CORBA, COM, DCOM, itd.
Slika 9.8. VE model baziran na konceptu distribuiranog kompjutinga Na kraju emo predstaviti i koncept tzv. umreenog preduzea prema Turbanu i dr. (Networked Enterprise) koji je dat na slici 9.9. Sa slike se mogu uoiti osnovni subjekti iz poslovnog okruenja (kupci, dobavljai, banke, vladine institucije i sl.) s kojima firma stupa u odreene forme virtualnog poslovanja, kao i tehnologije koje se koriste u postupku formiranja tzv. umreenog preduzea (Internet, Intranet, Extranet, EDI, VAN, itd.).
515
Slika 9.9. Koncept umreenog preduzea (Networked Enterprise)
516
10. Upravljanje razvojem informacijskih sistema

10.1. Uvod u razvoj informacijskih sistema Problematika razvoja (analize i projektiranja) informacijskih sistema predstavlja zasebno podruje primjene informacijskih tehnologija. U proteklom 40-godinjem periodu (od sredine 60-ih godina prolog stoljea) uporedo sa sve veom primjenom IT-a u poslovnim sistemima, razvijen je veliki broj metoda, metodologija, tehnika, alata itd. koje se koriste u razvoju poslovnih i informacijskih sistema openito. Kod svih pristupa, meutim, prisutan je stav da je razvoj poslovnog informacijskog sistema funkcija stratekih ciljeva poslovnog sistema (slika 10.1, Turban et al., 2005):
Slika 10.1. Razvoj IS-a: osnovni okvir
517
Pristupi u razvoju informacijskih sistema koji se danas najee koriste su: 1. Tradicionalni - strukturirani razvoj sistema zasnovan na ivotnom ciklusu sistema (System Development Life Cycle - SDLC) 2. Softverski inenjering, uz koritenje CASE alata 3. Prototipski razvoj (Prototyping) 4. Korisniki razvoj 5. Zajedniki dizajn aplikacija (Joint Application Development JAD) 6. Brzi razvoj aplikacija (Rapid Application Development - RAD) 7. Objektno-orijentirani razvoj (Object-oriented Development) 8. Ekstremno programiranje (Extreme Programming - XP) 9. Komponentni razvoj (Component-based Development) 10. Outsourcing ili ASP pristup (Application Service Providers) 11. Nabavka kompletnih integriranih softverskih rjeenja (paketa) 12. Utility ili On-demand kompjuting U teoriji i praksi informacijskih sistema postoji vie metodolokih pristupa izraenih metodologija koje su razvili IT/IS naunici i profesionalci kao to su: SDM, ISAC, BSP, IE, SSADT, Yourdon, Fusion, UML itd. Jedna takva metoda (Fusion) bit e obrazloena detaljnije u poglavlju o softverskom inenjeringu. Koncept ivotnog ciklusa razvoja sistema (SDLC) predstavlja formalni i sveobuhvatni okvir za razvoj IS-a. SDLC (System Development Life Cycle) definira glavne korake u toku realizacije projekta razvoja IS kao: Iniciranje projekta Studija izvodljivosti Analiza sistema Logika analiza i projektiranje Razvoj ili akvizicija Implementacija Funkcioniranje Postimplementacija Odravanje
Treba napomenuti da nazivi i broj faza u SDLC modelu ovise o konkretnoj metodologiji i pristupu autora.
518
Slika 10.2. SDLC pristup u razvoju sistema Softverski paketi namijenjeni kompjuterski asistiranom razvoju sistema koriste se u okviru projekata softverskog inenjeringa. Integrirani softverski paketi u formi CASE alata, generatora aplikacija i generatora izvjetaja pomau korisnicima ili analitiarima sistema u razvoju aplikacija. Savremeni CASE alati podravaju i funkcije automatskog generiranja koda (code generator), direktno iz skupa dijagrama koji su prethodno kreirani u fazi logikog dizajna. Savremeni CASE alati i alati za razvoj aplikacija sadre i tzv. code advisor module koji imaju mogunost savjetovanja u procesu pisanja koda i ispravljanja greaka. CASE alati podravaju automatsko generiranje sistemske dokumentacije i rjenika podataka. Sadre i alate za tzv. reverzni inenjering, pri emu je mogue iz dijela programskog koda generirati logike sheme i dijagrame. Prototipski razvoj je tzv. brzi i prljavi nain u razvoju sistema gdje se aktuelni radni model (prototip) informacijskog sistema koji treba korisnik brzo razvija, uz koritenje generatora aplikacija i interaktivnog procesa izmeu analitiara i korisnika. Korisnik moe odmah otpoeti s koritenjem prototipa i analitiar ga modificira sve dok on ne bude prihvatljiv za korisnika. Tada se radi finalna verzija sistema, koja se zatim
519
predaje nazad korisniku na upotrebu. Umjesto pravljenja detaljnih specifikacija, projektanti generalno zapisuju ono to korisnici ele. Korisniki razvoj sistema se esto naziva i uradi sam nain razvoja sistema. Primjenjuju ga informatiki obrazovani korisnici koji, uz mone CASE alate i integrirane sisteme za razvoj aplikacija, mogu razvijati informacijske sisteme i bez profesionalnih sistem analitiara. JAD je metoda prikupljanja zahtjeva grupe korisnika i kreiranje sistemskih projekata. Najee se koristi unutar faze analize i projektiranja prethodno navedene SDLC metode. U kasinom SDLC pristupu, analitiari sistema intervjuiraju direktno korisnike da bi razumjeli potrebe svakog korisnika. Kod JAD metode organiziraju se grupni sastanci na kojima uestvuju i korisnici i analitiari. U toku tih sastanaka korisnici definiraju sistemske zahtjeve i dolazi do usaglaavanja. Brzi razvoj aplikacija (Rapid Application Development - RAD) predstavlja pristup u razvoju aplikacija kao centralne komponente informacijskog sistema. Koriste se odgovarajui RAD alati (application development suites) koji obino sadre sljedee komponente: CASE alat, kompajler(e) za jedan ili vie programskih jezika, programske biblioteke, alate za razvoj GUI interfejsa, komponente za viestruku upotrebu (reusable components), potprograme biblioteke, predefinirane GUI templejte kao to su: prozori (windows), dugmad (buttons), dijaloki ekrani i sl., generator koda, itd.
Slika 10.3. RAD pristup u razvoju sistema Objektno-orijentiran razvoj i komponentno-zasnovan razvoj predstavljaju kvalitativno nove pristupe u razvoju softvera i informacijskih sistema u cjelini. O ovim pristupima e detaljnije biti govora u nastavku u
520
okviru sekcije koja govori o softverskom inenjeringu. Ovoj listi treba svakako dodati pristupe zasnovane na BPR-u (Business Process Reeingineering), projekte koji obino podrazumijevaju kako reinenjering postojeih poslovnih procesa, tako i reinenjering postojeeg informacijskog sistema. Ovakvi projekti su u veini sluajeva ERPoriented, rezultirajui u veini sluajeva nabavkom i implementacijom ERP softverskih paketa. Ova kombinacija se isto tako moe smatrati pristupom u izgradnji informacijskog sistema. Takoer, treba naglasiti da su mogue (i poeljne) kombinacije i istovremeno koritenje dvaju ili vie metodolokih pristupa. Outsourcing funkcija IS-a odnosi se na povjeravanje dijela ili kompletne obrade podataka drugoj firmi koja se specijalizirala u toj vrsti biznisa. Ovdje postoje razliiti modaliteti, pri emu je jedan od najvanijih i najee koritenih pristupa tzv. ASP model. ASP firme (Application Service Providers) se profesionalno bave organizacijom obrade podataka za svoje klijente (firme) na nain da na svojim serverima postavljaju i organiziraju kompletne aplikacijske platforme za firme klijente. I ovaj pristup, kao i ostali, ima svoje prednosti i nedostatke. Glavna prednost za firmu koja unajmljuje takvu vrstu usluge je u tome to se moe fokusirati na svoj core business bez potrebe organizacije zasebne informatike slube. Osnovni nedostatak je u tome to firma postaje apsolutno ovisna o ASP-u. Nedostaci oursourcing pristupa doveli su do pojave tzv. backsourcing-a, koji predstavlja proces u kojem firma ponovo preuzima odgovornost za IT funkcije koje su prethodno povjerene drugoj firmi. Najnovija tehnologija u podruju poslovnog kompjutinga kao varijanta ASP modela je tzv. On-demand Computing (Utility Computing, SaaS - Software as a Service). On-demand Computing se kao tehnologija pojavila prije nekoliko godina i predstavlja kvalitativno nov pristup u organizaciji obrade podataka u poslovnim i drugim organizacijskim sistemima. Radi se o novoj paradigmi u obradi podataka koja omoguava leasing (iznajmljivanje) resursa za obradu podataka, njihovo koritenje i fakturisanje po tzv. principu Pay-As-You-Go). Po slinosti s koritenjem i plaanjem elektrine energije kod tzv. Utility sistema (kod nas su to elektroprivredne organizacije), cjelokupna paradigma je dobila naziv Utility Computing. U novije vrijeme, vie se koristi termin SaaS. Skoro svi glavni softverski giganti prihvatili su SaaS model.
521
10.2. Softverski inenjering upravljanje razvojem aplikacija

Pojam "softverski inenjering" (software engineering) obino se definira kao raunarsko programiranje u irem smislu i uglavnom koristi u kontekstu kompleksnijih softverskih projekata. Mi se neemo detaljnije baviti tim konceptualnim pitanjima ve e nam cilj biti pruiti jedan metodoloko-pragmatiki okvir primjene informacijske tehnologije u postupku razvoja aplikacija. Stoga emo softverski inenjering jednostavno posmatrati kao skup metoda, tehnika, alata i postupaka koji se koriste u procesu razvoja raunarskih aplikacija. Naredna slika predstavlja softverskog inenjeringa: pokuaj definiranja osnovnog okvira
Slika 10.4. Osnovni okvir softverskog inenjeringa Prva faza u razvoju aplikacije, bez obzira na OS okruenje, obino se odnosi na odreivanje cilja i definiranje liste zahtjeva koje treba da zadovolji odreena aplikacija. Nakon toga slijedi razmatranje i usvajanje odgovarajue paradigme koja e biti osnova za razvoj. U dananjim uvjetima razvoja softvera to je skoro po pravilu objektno-orijentirani pristup, mada nije iskljuena ni primjena drugih pristupa. Sljedea
522
instanca je u selekciji OO metoda ili metodologija koja treba da poslui kao vodi u razvoju softvera. Kada je u pitanju OO pristup, danas se uglavnom koriste sljedee metode: Rumbaugh OMT Booch OOAD Martin/Odell OOIE Fusion Shlaer/Mellor OOA Coad/Yourdon OOAD UML
UML metoda (Unified Modelling Language) je postala de-facto standard kada je u pitanju OO-bazirani razvoj aplikacija. Danas je ova metoda prerasla u jedinstveni (unificirani) meta-jezik ili skup specifikacija za modeliranje OO aplikacija. Pokriva ne samo modeliranje aplikacijske arhitekture, ve i modeliranje podataka i poslovnih procesa (www.uml.org).
Slika 10.5. UML i OMG Ovisno o izboru metode, sljedei korak se sastoji u odabiru odgovarajueg CASE alata koji podrava tu metodu. Pri izboru CASE alata treba voditi rauna da postoje dvije grupe programa koji se obino nazivaju CASE alatima. U prvu grupu spadaju programi koji slue iskljuivo za crtanje odgovarajuih dijagrama, a bez istinskih obiljeja pravih CASE alata. U ta obiljeja spadaju: mogunost kreiranja rjenika podataka, automatsko propagiranje informacija izmeu pojedinih faza u razvoju, automatsko generiranje koda u odreenom programskom jeziku, reverzni inenjering itd. Koji alat e se izabrati ovisi o sloenosti samog projekta, kao i o finansijskim sredstvima koja stoje na raspolaganju. Pravi CASE alati podravaju ak i neke aspekte faze implementacije, kao to je generiranje koda. Meutim, i pored toga, neophodno je imati na raspolaganju odgovarajui razvojni softver koji u potpunosti podrava faze implementacije i testiranja softvera. Razvojni softver obino sadri sljedee komponente:
523
editor za vizualni dizajn klasa u sistemu (Class Editor), programski editor, ili editor za kodiranje (Program Editor), programski bilder (Program Builder), programski debuger (Program Debugger), komponente za integraciju sa bazom podataka, kod-savjetnik (Code Advisor); ovo je obino opcionalni modul.
Razvojni alat obino sadri i komponentu koja se koristi u razvoju grafikog korisnikog interfejsa (Graphical User Interface - GUI). Ako to nije sluaj, onda je neophodno osigurati i taj program koji znaajno poboljava produktivnost u razvoju GUI-a. Ovi programi obino sadre vei broj standardnih GUI komponenata kao to su: meniji, dijalog windowsi, ikone itd. U PC okruenju obino su zasnovani na Microsoftovom MFC (Microsoft Foundation Class Librrary) ili Borlandovom OWL (Object Windows Library), odnosno VCL (Visual Class Library) standardu, dok su na UNIX platformi obino bazirani na tzv. X/Motif standardima i njihovim raznim modifikacijama. Na slici 10.6. prikazan je jedan mogui pristup u izboru razvojnog okruenja na UNIX platformi:
Slika 10.6. Osnovni okvir softverskog inenjeringa (UNIX)
524
Kao to se moe vidjeti, pristup je baziran na sljedeim komponentama*: OO pristup kao razvojna paradigma Fusion kao OO metod Paradigm Plus kao CASE alat HP SoftBench kao razvojno okruenje UIM/X kao GUI razvojni alat C++ kao implementacijski jezik STL, Motif, Ux kao programske biblioteke ORACLE kao sistem za upravljanje bazom podataka.
Naravno, mogue je koristiti i druge kombinacije metoda i alata, kao to prikazuje slika 10.7. gdje je dat mogui okvir razvoja za PC Windows platformu:
Slika 10.7. Osnovni okvir softverskog inenjeringa (PC) Drugi pristup je baziran na koritenju sljedeih metoda (alata):
*
Navedeni set komponenata je starijeg datuma i odnosi se na raspoloive metode i alate s kraja 90-ih godina. Neki od navedenih metoda, alata i tehnika su ili naputeni u smislu daljnjeg razvoja ili redefinirani u okviru nekih novih proizvoda. 525
OO paradigma UML metod Rational ROSE CASE alat C++ Builder aplikacijsko i GUI razvojno okruenje C++ implementacijski jezik STL, VCL, API programske biblioteke Inter Base sistem za upravljanje bazom podataka.
U nastavku emo prikazati tok jednog ovakvog softversko-inenjerskog projekta i dati karakteristike triju osnovnih komponenata: OO metoda, CASE alata, te razvojnog okruenja. Kao primjer navedenih metoda koriteni su: Fusion metod, Paradigm Plus CASE alat, i HP SoftBench razvojni alat. Nakon razmatranja ovog skupa, dat emo kratak osvrt i na neke druge metode (alate) koje su u novije vrijeme sve vie aktuelne: UML metod, Rational ROSE CASE alat i C++ Builder kao razvojno okruenje.
Osnovni pojmovi u objektno-orijentiranom pristupu

Objektno-orijentirani pristup u razvoju softvera zasniva se na sljedeim osnovnim terminima i konceptima: Objekti (Objects) - Predstavljaju osnovnu jedinicu u cjelokupnom procesu razvoja, od analize, preko dizajna do same implementacije, odnosno programiranja. Objekti se mogu definirati kao instance organizirane u klase sa zajednikim svojstvima. Poruke (Messages) - Objekti, klase i njihove instance komuniciraju razmjenjivanjem poruka. Poruke su najee implementirane putem odgovarajuih funkcija ili funkcijskih poziva. Enkapsulacija (Encapsulation) Strukture podataka i implementacijski detalji jednog objekta sakriveni su od drugih objekata u sistemu. Jedini nain pristupa objektu sastoji se u slanju odgovarajue poruke koja ima za rezultat inicijalizaciju odreenog metoda u okviru klase. Nasljeivanje (Inheritance) - Instance unutar odreene klase po pravilu imaju sva svojstva te klase. Meutim, mogue je takoer da klasa nasljeuje odreena svojstva neke njoj nadreene klase koja se obino naziva superklasa. Polimorfizam (Polymorphism) - Predstavlja mogunost koritenja jednog istog izraza za izvravanje razliitih operacija.
526
Objektno-orijentirani pristup, slino kao i ostali pristupi u razvoju aplikacija, cjelokupan proces dijeli u nekoliko faza. Ovisno o konkretnoj OO metodi, taj broj ide od tri pa do deset ili ak vie, ali se moe rei da su osnovne faze sljedee: Analiza (Analysis) Projektiranje(Design) Implementacija (Implementation)
O ovim fazama bit e govora detaljnije u nastavku kada budemo govorili o jednoj od OO metoda (Fusion).
Fusion metoda
Fusion je naziv za metodu za razvoj aplikacija zasnovanih na objektnoorijentiranom pristupu. Razvio ju je Hewlett-Packard poetkom 90-ih godina. Smatra se da pripada drugoj generaciji OO metoda i predstavlja kombinaciju tehnika koje koriste neke druge OO metode kao OMT, Booch, Objectory itd. Na slici 10.8. je dat prikaz Fusion metode* i njenih osnovnih faza. Kao to se sa slike moe vidjeti, Fusion metoda cjelokupan proces razvoja aplikacije dijeli u tri faze: analiza, dizajn, implementacija.
U daljnjem tekstu dat emo neke osnovne karakteristike svake od ovih faza. Analiza. Proces razvoja aplikacije poinje definiranjem liste zahtjeva koje treba da ispuni ta aplikacija. Fusion nema posebne tehnike za njihovo vizuelno opisivanje, u tu svrhu se koristi obini tekstualni dokument, dok neke druge OO metode koriste tzv. Use Case dijagrame. U toku analize,
*
Fusion metoda je doivjela sudbinu velikog broja metoda i tehnika taj projekat je naputen prije svega zbog prihvatanja UML-a kao standardnog jezika i metodologije za razvoj OO aplikacija. Mi smo Fusion predstavili kao primjer OO metode koja ukljuuje sve znaajnije karakteristike OO pristupa i pokuali objasniti osnovne elemente OO razvoja. UML koristi veliki broj notacijskih simbola i tehnika kao i Fusion. 527
kreiraju se dva modela: Objektni model (Object Model) i Interfejs model (Interface Model). Objektni model je ustvari graf koji predstavlja statiku strukturu sistema. Baziran je na principima tzv. Entity-Relationship pristupa u modeliranju podataka koji se koristi kao osnova za kreiranje baza podataka. U odreenoj mjeri, ER pristup je modificiran da bi se udovoljilo sintaksi i semantici OO pristupa. Tako, naprimjer, u Objektnom modelu se ne koristi termin "entitet" ve "klasa" i slino. Slika 10.9. daje prikaz notacije koja se koristi u izgradnji Objektnog modela.
Slika 10.8. Osnovne faze Fusion metode Poto Objektni model predstavlja statiku strukturu sistema, postoji potreba da se na odgovarajui nain obuhvati i dinamiki aspekt sistema, tj. funkcioniranje sistema i njegova interakcija sa okruenjem. U tu svrhu se kreira Interfejs model koji u analizu uvodi tzv. agente (Agents), odnosno entitete iz okruenja koji na bilo koji nain komuniciraju sa
528
sistemom. Fusion tu komunikaciju opisuje dvjema vrstama aktivnosti koje se nazivaju: sistemske operacije (System Operations) i sistemski dogaaji (System Events). U prvom sluaju se radi o aktivnostima koje agent usmjerava ka sistemu, a drugo su aktivnosti koje teku od sistema ka agentima. Interfejs model sainjavaju tri modela (dijagrama): Dijagrami scenarija (Scenario Diagrams Diagrams) Operacijski model (Operation Model) Model ivotnog ciklusa (Life-Cycle Model) ili Time-line
Slika 10.9. Notacija za Objektni model

529
Dijagrami scenarija ili scenarijski dijagrami se koriste za grafiko prikazivanje moguih scenarija koritenja sistema od strane agenata iz okruenja. Na sljedeoj slici je dat prikaz jednog takvog scenarija:
Slika 10.10. Scenarijski dijagrami Operacijski model detaljno definira sistemske operacije i u tu svrhu se koristi sintaksa prikazana na sljedeoj slici:
Slika 10.11. Sintaksa Operacijskog modela ivotni ciklus opisuje kako sistem djeluje prema okruenju. Definiraju se sve mogue aktivnosti i njihov tok za to Fusion ima odgovarajuu sintaksu. Radi se o tekstualnom opisu aktivnosti funkcioniranja sistema sa dosta simbola, "if-then" iskaza, to kod sloenijih projekata ozbiljno ugroava preglednost i itljivost jednog takvog ivotnog ciklusa. Dizajn. Nakon detaljno uraene analize i nakon unoenja svih elemenata analize u tzv. rjenik podataka (Data Dictionary), pristupa se dizajnu sistema. U okviru dizajna se kreiraju odreene OO programske strukture koje predstavljaju osnovu za treu fazu - fazu implementacije, u kojoj se vri efektivno kodiranje u odgovarajuem programskom jeziku. Fusion metoda posmatra proces dizajna kroz etiri vrste modela (grafova):
530
Grafovi koji prikazuju interakciju objekata (Object Interaction Graphs - OIG). Ovi grafovi se izrauju za svaku sistemsku operaciju definiranu u analizi sistema, u dijelu koji se odnosi na scenarijske dijagrame i operacijski model. Predstavljaju detaljan opis sistemske operacije sa definiranjem objekata ili kolekcija objekata i relacija izmeu njih radi izvrenja cilja te operacija. Treba naglasiti da relacije izmeu objekata imaju formu "poruka" (messages) shodno OO pristupu. Svaki OIG pored grafikog prikaza sadri i tekstualni dio koji opisuje strukturu poruka koje e kasnije u fazi implementacije biti prevedene u odgovarajue rutine ovisno o programskom jeziku. Sljedea slika predstavlja sintaksu koja se koristi u konstrukciji OIG-a:
Slika 10.12. Sintaksa OIG-a

531
Grafovi vidljivosti (Visibility Graphs - VG). Ovi grafovi slue da se za svaku poruku sa OIG-a odredi niz parametara koji su bitni sa aspekta implementacije. Odreuje se npr. da li je konkretna poruka, odnosno veza izmeu dva objekta stalna ili privremena, da li jedan objekat (server) ekskluzivno koristi drugi objekat (klijent) ili se klijent dijeli sa drugim server objektima itd. Slika 10.13 daje pregled sintakse grafova vidljivosti:
Slika 10.13. Notacija kod grafova vidljivosti
532
Opisi klasa (Class Descriptions). Opisi klasa predstavljaju sintetiki izraz atributa klasa (objekata), relacija i karaktera relacija izmeu objekata. Ovi opisi se prave za svaku klasu definiranu u postupku analize i predstavljaju osnovu za narednu fazu - fazu implementacije. Za razliku od prethodna dva aspekta dizajna, opisi klasa nisu bazirani na grafikom prikazu ve se radi o tzv. pseudo kodu koji nije nita drugo nego najobiniji tekst dokument. Neki CASE alati podravaju ovaj aspekt Fusiona, ak i direktno generiranje koda u odreenom programskom jeziku, to u znatnoj mjeru skrauje postupak implementacije. Na slici 10.14 je opisan postupak generiranja opisa klasa:
Slika 10.14. Nain kreiranja Opisa klasa
533
Grafovi nasljeivanja (Inheritance Graphs). Ovi grafovi slue da se Opisi klasa dopune tzv. Inheritance strukturama. Ove strukture su jedno od glavnih svojstava OO pristupa, kako je naglaeno u definiciji OO pristupa.
Slika 10.15. Tipovi nasljeivanja klasa Implementacija (Implementation). Implementacija je posljednja faza u Fusion projektu razvoja aplikacija. Moe biti vrlo jednostavna i moe se provesti relativno brzo ako su prethodne faze analize i dizajna uraene detaljno i korektno. Kodiranje se izvodi koritenjem informacija iz sljedeih izvora: Opisi klasa, Tekstualni opisi iz OIG-a, ivotni ciklus sistema, Rjenik podataka.
Sam proces implementacije se uglavnom bazira na pisanju koda u prethodno odabranom programskom jeziku. Naravno, vrlo je teko postii da faze analize i dizajna rijee sve probleme u razvoju aplikacije, te je stoga programersko iskustvo vrlo bitno u ovoj fazi.
534
Paradigm Plus CASE alat

Nakon definiranja osnovnog metodolokog okvira u razvoju OO aplikacija, te razmatranja jedne od metoda koja se moe koristiti kao vodi u tom procesu, sljedei korak u ciklusu razvoja softvera je izbor odgovarajueg CASE alata koji podrava odabrani metodoloki okvir. U tom cilju, u nastavku predstavljamo jedan od CASE alata - Paradigm Plus firme Platinum (www.platinum.com), sada u sastavu firme Computer Associates (www.cai.com). Paradigm Plus CASE alat je redefiniran i dopunjen, najprije u ERwin, a danas je sastavni dio CA-ovog modelskog alata AllFusion. U nastavku dajemo osnovne karakteristike Paradigm Plusa, prvenstveno u funkciji prezentiranja sadraja jednog tipinog CASE alata. Osnovne karakteristike Paradigm Plus CASE alata Paradigm Plus CASE alat je sveobuhvatan program zato to podrava skoro sve poznatije OO metode koje se danas koriste: Rumbaugh/OMT metoda, Booch OOAD metoda, UML metoda, Fusion metoda, Martin/Odell OOIE metoda, Shlaer/Mellor OOA metoda, Coad/Yourdon OOAD metoda, OOCL metoda. Pored toga, Paradigm Plus sadri i neke druge tehnike koje su neovisne o konkretnoj metodi, kao to su: Project Model, Use Case Model i Architecture Model. Ove dodatne tehnike su korisne u upravljanju projektom, sveobuhvatnijem tretiranju zahtjeva korisnika i efikasnijem definiranju arhitekture sistema. Pored podrke u razvoju OO aplikacija, Paradigm Plus podrava takoer razvoj DB aplikacija, na nain to omoguava kreiranje logikog i fizikog modela baze podataka. Bez obzira na karakter aplikacije, jedan ovakav CASE alat je koristan jer obezbjeuje sljedee: grafike tehnike analize i dizajna sistema, dokumentaciju preko rjenika podataka, upravljanje projektom, dijelom podrava i fazu implementacije, odnosno generiranja koda u odreenom programskom jeziku.
Paradigm Plus je raspoloiv kao PC i kao UNIX verzija. U knjizi je koritena PC verzija. S obzirom da smo ve dali osnovne karakteristike Fusion metode, u nastavku emo prezentirati nekoliko dijagrama kreiranih u pojedinim
535
fazama Fusion projekta pomou Paradigm Plus CASE alata. Namjera nam nije pokazati nain kreiranja dijagrama s obzirom na to da je alat vrlo jednostavan za koritenje (user-friendly). "Use Case" dijagram
Slika 10.16. "Use-Case" dijagram Objektni dijagram
Slika 10.17. Objektni dijagram ivotni ciklus
Slika 10.18. ivotni ciklus (jedna od sistemskih operacija)

536
Scenario Dijagram
Slika 10.19. Scenario dijagram // Operacijski model FUSION METHODOLOGY - OPERATION MODEL
OPERATION: run_model DESCRIPTION: requests to obtain an optimum production plan for a model -----------------------------------------------------READS: modellid CHANGES: SENDS: ASSUMES: RESULT: interface:GUI new solverinput:SolverInput enduser:{model_validation_request} solver:{solver_input} An open model can be run End user asks system to run the currently open model. Slika 10.20. Sadraj operacijskog modela
537
Object Interaction Graph
Slika 10.21. Object Interaction Graph Visibility Graph
Slika 10.22. Visibility Graph Opisi klasa i generiranje koda
Paradigm Plus podrava kreiranje opisa klasa (Class Descriptions) u okviru Dizajn faze Fusion metode. Takoer, Paradigm Plus omoguava automatsko generiranje koda u odgovarajuem programskom jeziku (C, C++, Delphi, itd.), iako treba imati u vidu da tako generiran kod nije potpun. Konkretno, kod Fusion metode nedostatak se sastoji u tome to P+ generira kod koristei informacije samo sa Objektnih dijagrama. Zato kaemo da je tako generiran kod nepotpun, jer prema Fusion metodi,
538
opisi klasa moraju sadravati informacije ne samo sa Objektnih dijagrama, ve i sa sljedeih dijagrama (modela): Object Interaction Graphs i Visibility Graphs. Postoje i neke druge nedosljednosti, kao npr. direktno prevoenje agregacijskih relacija (aggregation relationships) u objektne atribute (object-valued attributes) bez uzimanja u obzir informacija sa Visibility grafova itd. U nastavku je dat primjer .h i .cpp fajlova generiranih pomou Code Generation skripta, C++ opcije . //+==================================================== //| [PRODUCT NAME], Copyright [YEAR] [COMPANY NAME] All Rights //Reserved. //|-----------------------------------------------------------------//This software contains valuable trade secrets and //proprietary //| information of [COMPANY NAME] and is protected by law. It may not //be copied or distributed in any form or medium, disclosed to third //parties, reverse engineered or used in any manner without prior //ritten authorization from [COMPANY NAME]. //------------------------------------------------------------------//| MODULE: //|-----------------------------------------------------------------//| Who | Date | Description //|-----------------------------------------------------------------//| P+ | Oct 19, 98 | Last Code Generation //+==================================================== #ifndef Drum_H #define Drum_H #include "Manifest.h" #include "Loading_.h" #include "tore_Bu.h" //##begin class Drum //+==================================================== //| CLASS: Drum //|-----------------------------------------------------------------//| PURPOSE: Container for a chemical. //|-----------------------------------------------------------------//| ATTRIBUTES: //| char chemical_type //|------------------------ Association Attributes -----------------539
//| Manifest *documents //| Loading_Bay *contains //| tore_Building *holds //|-----------------------------------------------------------------//| Who | Date | Description //|-----------------------------------------------------------------//| P+ | Oct 19, 98 | Last Code Generation //+===================================================== class Drum { private: Manifest *documents; Loading_Bay *contains; tore_Building *holds; public: Drum(void); ~Drum(void); char chemical_type[30]; }; //##end class Drum #endif Slika 10.23. Automatsko generiranje koda C++ opcija
SoftBench razvojni alat

HP SoftBench je integrirani razvojni alat firme HP (www.hp.com) koji se do prije nekoliko godina koristio za razvoj aplikacija u HP-UX okruenju. Spada u grupu tzv. RAD (Rapid Application Development) alata i podrava razvoj aplikacija u C, C++ i COBOL-u. Slino kao i Paradigm Plus, HP SoftBench je redefiniran i inkorporiran u novije razvojne alate (detaljnije vidjeti na www.hp.com). Ovdje ga navodimo kao primjer razvojnog alata u kontekstu prezentiranja osnovnih komponenata i mogunosti jednog takvog alata. Naredna slika prikazuje osnovni ToolBar SoftBencha:
540
Slika 10.24. HP SoftBench Sa slike se moe vidjeti da se SoftBench sastoji od sljedeih alata (modula): Programski editor (Program Editor) - vrlo moan editor teksta. Programski bilder (Program Builder) - za kompajliranje izvornog koda. Statiki analizator (Static Analyzer). Static Analyzer je alat za analizu izvornog koda i vrlo je koristan za razumijevanje strukture koda. Omoguava vizuelnu prezentaciju sloenih relacija izmeu pojedinih modula softverskog projekta. Konfiguracijski menader (Configuration Manager). Konfiguracijski menader osigurava podrku u timskom radu na sloenijim projektima u smislu upravljanja razliitim verzijama izvornog koda. Debager (Debugger) - za otkrivanje greaka u run-time modu. Analizator performansi (Performance Analyzer) - za analizu performansi sistema. Editor klasa (Class Editor). Class Editor omoguava vizuelno kreiranje C++ koda, ukljuujui osnovne strukture objektnog programiranja kao to su: klase, relacije nasljeivanja, funkcijske i data module klasa. Na osnovu vizuelnog modela, Class Editor automatski kreira izvorni C++ kod.
541
"Savjetnik" za kod (Code Advisor). Koristi se za otkrivanje onih greaka u kodu koje se inae teko pronalaze. To je omogueno pomou na pravilima zasnovanog (rules-based) modula koji se naziva "eker" izvornog koda (source code checker).
Osnovni modul SoftBencha koji pomae u fazi kreiranja kompletne strukture klasa je Class Editor koji omoguava konstrukciju C++ programa koristei vizuelni, tj. GUI nain. Ima odreena svojstva CASE alata, posebno u dijelu koji se odnosi na definiranje strukture klasa i automatsko generiranje koda.
Slika 10.25. SoftBench Class Editor
UIM/X GUI razvojni alat

UIM/X je proizvod firme Visual Edge (www.visualedge.com), koja je od sredine 2005. godine u sastavu firme Integrated Computer Solutions (www.ics.com). Koristi se za razvoj grafikog interfejsa (GUI) u razvoju aplikacija za UNIX platforme. Alat ima verzije za komercijalne UNIX platforme (Solaris, HP-UX, IRIX, AIX), kao i za RedHat Linux. Baziran je na OSF/Motif-platformi koja se smatra standardom kada je u pitanju grafiko okruenje na UNIX mainama. Sadri ugraeni C-interpreter, a takoer moe da generira i C++ kod. U znatnoj mjeri olakava razvoj GUI interfejsa jer raspolae paletom tzv. videt ikona (widget icons) koji predstavljaju prethodno kreirane GUI objekte. Ikone su organizirane u razne kategorije, kao to su napr: Primitives, Managers, Menus, Dialogs, Shells i Compound Objects.
542
Slika 10.26. UIM/X Prethodna slika daje prikaz raspoloivih GUI formi koje je mogue na vrlo jednostavan nain kreirati pomou UIM/X-a. Ove forme su raspoloive u okviru tzv. palete i njihovo ukljuivanje u odgovarajue programske module je uglavnom bazirano na tzv. copy-paste ili drag-and-drop tehnikama.
543
UML metoda
Unified Modelling Language (UML) je nastao kao OO metoda, ali se u posljednje vrijeme nametnuo kao standard u smislu definiranja jedinstvenog jezika i notacije koja se koristi u postupku razvoja softvera (www.uml.org, www.omg.org). Interesantno je napomenuti da su ga kao takvog prihvatili i autori drugih OO metoda razvijenih u posljednjih 10-ak godina, a i proizvoai CASE alata kao Platinum i Rational. Prethodno opisani Paradigm Plus podrava UML metodu, dok je ROSE CASE alat firme Rational u potpunosti baziran na ovoj metodi. Tekua verzija UML standarda (2.0) definira 13 vrsta dijagrama podijeljenih u tri kategorije: Dijagrami strukture (Structure Diagrams) Dijagrami ponaanja (Behavior Diagrams) Interakcijski dijagrami (Interaction Diagrams)
Strukturni dijagrami slue za predstavljanje statike aplikacijske strukture. U tu svrhu se koriste sljedei dijagrami: Dijagram klasa (Class Diagram), Dijagram objekata (Object Diagram), Dijagram komponenata (Component Diagram), Dijagram kompozitne strukture (Composite Structure Diagram), Dijagram paketa (Package Diagram), Dijagram uvoenja (Deployment Diagram). Dijagrami ponaanja ukljuuju: Use Case Dijagrame, Dijagrame aktivnosti (Activity Diagrams) i tzv. Dijagrame statikih maina (State Machine Diagram). Interakcijski dijagrami sadre sljedee tipove: Dijagrami sekvenci (Sequence Diagrams), Dijagrami komunikacija (Communication Diagrams), Vremenski dijagrami (Timing Diagram), Pregledni interakcijski dijagrami (Interaction Overview Diagram).
544
Na narednim slikama su prikazani primjeri UML dijagrama. Moe se uoiti visok stepen slinosti sa Fusion notacijom.
Slika 10.27. Use Case dijagram
Slika 10.28. UML - Sekvencijski dijagram

545
Slika 10.29. UML Component model
Slika 10.30. Class Diagram

546
Rational ROSE CASE alat

Rational ROSE firme Rational Software (www.rational.com) je CASE alat novije generacije i razvijen je u potpunosti kao podrka u razvoju OO softvera koristei UML standard. Moe se koristiti kako na Windows platformi tako i na veini UNIX platformi (Sun Solaris, IBM AIX, HP-UX, SGI IRIX). Podrava C++, Visual Basic, Java i Oracle razvojna okruenja.
Slika 10.31. Rational ROSE Prije nekoliko godina IBM je kupio firmu Rational Software tako da se sada Rational CASE alat razvija i prodaje u okviru IBM-a.
Slika 10.32. Rational software - IBM

547
Microsoft Visio
Visio predstavlja Microsoftov proizvod za kreiranje raznih modela i dijagrama u razliitim oblastima primjene kao to su: razvoj planova, BPR, modeliranje baza podataka, procesni inenjering itd.
Slika 10.33. Microsoft Visio
C++ Builder razvojno okruenje

C++ Builder je RAD (Rapid Application Development) alat firme Borland (www.borland.com) za razvoj aplikacija koje e raditi u Windows okruenju i s grafikim interfejsom i koje e kao implementacijski jezik imati C++. Radi se o integriranom aplikacijskom okruenju koje se moe koristiti za izradu raznih aplikacija kao to su:
548
Standardne single-user aplikacije Client-server aplikacije DBMS aplikacije Internet i intranet aplikacije itd.
C++ Builder razvojno okruenje (IDE - Integrated Development Environment) sastoji se od sljedeih glavnih dijelova (slika 8.30):
Slika 10.34. C++ Builder Glavni menu i toolbar (Main Menu and Toolbar) Paleta s komponentama (Components Palette) Dizajner formi (Form Designer) Editor koda (Code Editor) Objektni inspektor (Object Inspector) Projektni menader (Project Manager)
Pored toga to se radi o integriranom razvojnom alatu, glavna pomo se sastoji u kreiranju korisnikog interfejsa poto C++ Builder prua itav niz predefiniranih, odnosno prethodno uraenih objekata tako da programer
549
ne mora da pie iznova kod za veliki broj komponenata koje ine grafiki interfejs. Kreiranje interfejsa, pa ak i nekih aspekata same aplikacije, prilino je jednostavno, meutim, treba odmah napomenuti da je poznavanje implementacijskog programskog jezika neophodno i veoma bitno za uspjean razvoj aplikacije. Ovo znai da, iako svaka nova verzija nekog razvojnog alata donosi manji ili vei broj unapreenja u smislu oslobaanja programera od odreenog obima programerskih rutina, jo uvijek je znanje i iskustvo programera nezamjenjivo u ovom poslu. Inae, C++ Builder je nastao nakon to je firma Borland 1995. godine na trite izbacila jedan kvalitativno nov, po mnogima ak i revolucionaran, proizvod nazvan Delphi. Delphi je omoguavao razvoj aplikacija koristei tzv. komponente, koje nisu nita drugo do odreeni objekti koji su se mogli direktno sa ToolBara integrirati u aplikacijski okvir. Svaka komponenta ima odreeni broj svojstava, metoda i tzv. dogaaja koji se iniciraju od korisnika. Delphi je nastao kao nadgradnja Pascalu, pri emu je prethodno razvijen objektno orijentirani Pascal, i moe se rei da je Delphi oznaio jednu efikasnu integraciju objektno - orijentiranog Pascala i na formama zasnovanog vizuelnog programiranja (form based programming). Meutim, ne treba zaboraviti da je "form based programming" najprije uveden od Microsofta sa uvoenjem Visual Basica. Delphi je takoer donio novi standard u vizuelnom programiranju nazvan Visual Component Library (VCL), koji je kasnije preuzet kao osnova i za C++ Builder. Inae, kad smo ve kod ovih standarda, odnosno aplikacijskih okruenja, kratko emo navesti one najvanije kada je u pitanju Windows platforma. To su: Borlandov Object Windows Library (OWL) Microsoftov Micosoft Foundation Class Library (MFC) Borlandov Visual Component Library (VCL)
Naredna slika prikazuje tri osnovna Borland proizvoda za razvoj aplikacija: Delphi, C++ Builder I C# Builder (sredina 2006. godine).
550
Slika 10.35. Borland razvojni alati U nastavku dajemo osnovne informacije i nekoliko screenshotova (ekrana) koji prikazuju najnoviju verziju Borlandovog C++ Buildera (2006). C++ Builder je sastavni dio Borlandovog razvojnog seta Borland Developer Studio 2006. Sadri veliki broja standardnih C-baziranih programskih rutina (tzv. libraries), VCL set programa za razvoj aplikacija u Windows okruenju, kao i znaajan broj templejta.
Slika 10.36. C++ Builder templejti Builder C++ Builder ukljuuje podrku za UML standardni notacijski jezik:
551
Slika 10.37. C++ Builder podrka za UML-a
Slika 10.38. C++ Builder podrka za UML-b

552
Od ostalih RAD alata koji se mogu nai na tritu spomenut emo sljedee: Visual Studio (www.microsoft.com), Oracle razvojni alati (www.oracle.com), PowerBuilder i PowerDesigner (www.sybase.com). Bitno je napomenuti da veina RAD alata, kako na PC, tako i na UNIX platformama, koristi slian okvir za kreiranje aplikacija, posebno onog dijela koji se odnosi na korisniki interfejs, to se moe vidjeti ako se uporede UIM/X, C++ Builder i, naprimjer, Visual Basic.
Razvoj aplikacija za DBMS okruenje

DBMS razvojno okruenje se obino sastoji od sljedea dva osnovna proizvoda ili skupa proizvoda: DBMS Server Razvojni alati
s tim da treba imati u vidu da veina proizvoaa DBMS softvera imaju razvijene i odreene aplikacije za pojedina podruja poslovanja. Jedan od najpoznatijih DBMS vendora firma Oracle, u svom programu, pored DBMS softvera, ima i razvojne alate ali i cjelovita ERP rjeenja. O ovim alatima opirnije na web stranicama proizvoaa (Oracle, Sybase, Microsoft, itd.). Prethodno navedeni C++ Builder podrava takoer razvoj DBMS-baziranih aplikacija. Naredna slika prikazuje najee koritene DBMS sisteme koje podrava ovaj alat.
Slika 10.39. C++ Builder podrka za DBMS

553
10.3. Metode za poboljanje kvaliteta poslovnih informacijskih sistema/poslovnih procesa

Veina savremenih poslovnih i openito organizacijskih sistema ima izgraene informacijske sisteme. Meutim, to ne znai da tu staju napori organizacija na poboljanju kvaliteta informacijske podrke i efikasnosti poslovnih procesa u cjelini. To se posebno odnosi na problematiku poboljanja kvaliteta, efikasnosti i efektivnosti poslovnih procesa u organizacijama. Ovi projekti se, posebno u posljednjih 10-15 godina, smatraju jednim od glavnih naina ostvarenja stratekih prednosti organizacijskih sistema. U tom kontekstu se informacijska tehnologija posmatra kao obavezan i odluujui faktor u postizavanju tih ciljeva. U principu, danas postoje tri naina (metode) za poboljanje kvaliteta poslovnih procesa, odnosno kvaliteta postojeeg informacijskog sistema. a) Reinenjering poslovnih procesa (Business reengineering - BPR) b) TQM pristup (Total Quality Management) c) Pristup klasine sistemske analize i dizajna Process
Reinenjering poslovnih procesa (Business Process Reengineering BPR), kao jasno definirana metoda, prvi put se javlja 1990. godine u SAD od kada se znaajno iri na podruje Evrope. Krajem devedesetih, BPR se u SAD postepeno naputa, dok se trite usmjerava ka jugoistonoj Evropi, Australiji i Junoj Americi. Nastanak reininjeringa poslovnih procesa kao metode ili tehnike unapreenja poslovanja vee se za imena dvojice autora: Michaela Hammera i Thomasa Davenporta. BPR predstavlja obiman poduhvat u reorganiziranju poslovnog sistema i esto se poredi s hirurkom operacijom u medicinskom ili dravnim udarom u politikom smislu. Stoga se, kao i svaka operacija i svako svrgavanje s vlasti, BPR smatra rizinim projektom. Shvaen u klasinom smislu, reinenjering obino podrazumijeva angairanje vanjskih konsultanata (uglavnom velike konsultantske firme tipa: Arthur Andersen, Ernst & Young, PriceWaterhouse-Coopers, itd., u svijetu biznisa poznate kao Big-Six Companies).
554
Najee citiranu i koritenu definiciju reinenjeringa poslovnih procesa (BPR) su dali Michael Hammer i John Champy u svoj poznatoj knjizi "Reengineering the Corporation-A Manifesto for Business Revolution," koju je objavio Harper Collins, 1993. Oni definiraju BPR kao: "Temeljito redefiniranje i radikalni redizajn poslovnih procesa radi postizanja drastinih poboljanja kljunih parametara poslovanja (trokovi, kvalitet, brzina)". Kljuni dijelovi ove definicije su: Temeljito zato se neto radi i zato se radi ba na taj nain. Radikalno pokuaj da se neto iznova osmisli, a ne da se pobolja, uredi ili modificira. Drastino ne treba se baviti sitnim poboljanjima postojeeg ve kvalitativnim skokovima. Procesi baviti se procesima, umjesto zadacima.
Karakteristina je i definicija* koja BPR definira u odnosu prema TQM-u i JIT-u: "Reinenjering poslovnih procesa (BPR) je blisko povezan sa JIT i TQMom, mada je BPR, ustvari, radikalna metoda a ne samo kontinuirano poboljavanje. On intenzivira pokuaje JIT I TQM-a da bi se napravila procesna orijentacija stratekih alata i sutinske kompetencije organizacije. BPR se koncentrira na sutinski poslovni proces i koristi specifine tehnike unutar toolboxa JIT-a i TQM-a dok ne ostvare procesnu viziju." BPR je, dakle, temeljno promiljanje i radikalni redizajn poslovnih procesa radi ostvarivanja drastinih poboljanja osnovnih performansi sistema kao to su: trokovi, kvalitet proizvoda i usluga i sl. Iz same definicije reininjeringa (temeljito, radikalno, drastino) jasno je da se ova metoda ne zadovoljava malim pomacima. Osnovni pokretai BPR-a su: Prvo, obim i bogatstvo ponude na tritu i s tim u vezi sve zahtjevniji i sofisticiraniji kupci.
Johansson, H. J., McHugh, P., Pendlebury, A. J. & Wheeler III, W. A., Business Process Reengineering: BreakPoint Strategies for Market Dominance, Wiley, 1993 555
Drugo, promjena prirode konkurencije koja dolazi s Dalekog istoka, a zasniva se na sposobnosti inovacije, a ne na cijeni. Tree, pokreta koji podupire prethodna dva - tehnoloki razvoj, koji je prisutan u mikroelektronici i posebno njenoj primjeni u informacijskoj tehnologiji.
Specifinost promatranja poslovnih procesa ogleda se u izmijenjenim pretpostavkama savremenog poslovanja koje se prema nekim autorima vie ne zasniva na zakonitostima ekonomije ponude ve ekonomije potranje. U tom smislu posebno su bitne dvije karakteristike procesa: Procesi imaju svoje kupce, to znai da nije bitno samo kako se neto radi, ve zato i za koga se to radi. Procesi prelaze granice organizacijskih odjela (npr. nabave, prodaje, raunovodstva) pa se prethodno djeljivi zadaci sada reobjedinjavaju u koherentne poslovne procese.
Ovakvo promiljanje procesa uvjetuje potrebu promjene tradicionalne industrijske organizacije preduzea. U fokusu BPR-a nije unapreenje onoga to ve radi ve promiljanje zato se neto uope radi tako kako se radi, odnosno moe li se raditi na drugi nain bre, bolje i jeftinije. Brojna istraivanja pokazuju rastui interes za BPR. Prema izvjetaju Business Intelligencea za Veliku Britaniju 77% ispitanika je ve ukljueno u programe reininjeringa, dok 13% planira pokrenuti projekte. Iako se rezultati individualnih pregleda mogu razlikovati, nema sumnje da znaajan broj kompanija u Velikoj Britaniji pokazuje ozbiljan interes za BPR. Jedino vjerodostojno objanjenje rastue popularnosti BPR-a je u tome da reininjering uspostavlja preduzee koje posjeduje neophodne mehanizme s kojima se lake prilagoava stalnim promjenama turbulentnog okruenja u kojem djeluje. Ovakav pogled nalazi potvrdu i u nedavno objavljenom izvjetaju Technology Foresight panela koji tvrdi da preduzea moraju nauiti da samo promjene koje optimiziraju procese, a ne funkcije, mogu dovesti do svjetski priznatih performansi. Najznaajniji principi na kojima se zasniva BPR su: 1. Od vie poslova napraviti jedan. 2. Zaposleni donose odluke (odluivanje postaje dio svakog posla).
556
3. Poslovni procesi prestaju biti linearni, a uvode se, gdje god je mogue, paralelizmi koji rezultiraju utedama u vremenu i resursima. 4. Procesi imaju vie verzija. 5. Rad se obavlja tamo gdje ima najvie smisla. 6. Reducira se kontrola i provjera, uz jaanje povjerenja u zaposlene. 7. Uvode se hibridne centralizirano-decentralizirane operacije, uz pomo informacijske tehnologije. BPR projekti su takoer IT-bazirani projekti jer podrazumijevaju koritenje razliitih aspekata informacijske tehnologije. Najee koritene tehnike i alati su: 1. Data-flow dijagrami (alati koji omoguavaju izradu i analizu data-flow dijagrama kao to su: Visio ili napredni CASE alati tipa Paradigm Plus, ROSE, itd.), 2. Simulacijski alati kao to su: SIMPROCESS, ProModel, BPS Simulator, 3. Alati za analizu radnih procesa (Work analyses tools): I-think, BizCase, Turbo SPR, 4. Workflow alati, 5. Kompleksna ERP rjeenja na nivou itavog poslovnog sistema Ovdje treba istai da BPR projekti nisu iskljuivo IT-projekti jer ukljuuju itav niz tehnika koje su usmjerene na poboljanje efikasnosti i efektivnosti poslovnih procesa. Postoji velik broj metodologija koje se koriste za upravljanje projektima BPR-a. Najee koritene su: Hammer-Champy metodologija Davenport metodologija Manganelli/Klein metodologija Kodak metodologija
Hammer-Champy metodologija definira est koraka faza: 1. 2. 3. 4. Uvod u BPR otpoinjanje BPR projekta od strane CEO-a Identifikacija poslovnih procesa Izbor poslovnih procesa Razumijevanje izabranih poslovnih procesa
557
5. Redizajn izabranih poslovnih procesa 6. Implementacija redizajniranih poslovnih procesa Davenport metodologija stavlja informacijsku tehnologiju u sredite BPRa. Informacijska tehnologija po Davenportu ima najvaniju ulogu u inovaciji poslovnih procesa. Zahvaljujui primjeni informacijske tehnologije, stara pravila odvijanja poslovnih procesa bivaju zamijenjena novim BPR-pravilima. Naredna tabela daje prikaz zamjene starih pravila novim, uz naznaku informacijske tehnologije koja je to omoguila:
Staro pravilo Informacija postoji istovremeno samo na jednom mjestu. Samo eksperti mogu obavljati sloene poslove. Poslovni sistem treba izabrati izmeu centralizacije i decentralizacije. Menaderi donose sve odluke. Zaposleni na terenu trebaju lokalni ured u kojem e se prikupljati, obraivati i pohranjivati informacije. Najbolji kontakt s kupcem je osobni kontakt. Treba traiti da bi se saznalo gdje se ta nalazi. Planovi se povremeno revidiraju i auriraju. Novo pravilo Informacija se istovremeno pojavljuje i koristi na toliko mjesta u organizaciji koliko je potrebno. Generalisti mogu obavljati poslove eksperata. Mogue je stvoriti novu organizaciju te se istovremeno koristiti prednostima centralizacije i decentralizacije. Svaki zaposleni donosi neke odluke. Zaposleni alju i primaju informacije ondje gdje rade. IT Zajednika baza podataka Ekspertni sistemi Telekomunikacijske mree
Sistemi za podrku odluivanja, pristup bazama podataka Beina komunikacija i prijenosni raunari Interaktivni videodisk, multimedija Automatska identifikacija, bar kodovi Sve moniji hardver i softver
Najbolji kontakt s kupcem je djelotvoran kontakt koji moe biti omoguen razliitim medijima. Stvari se same identificiraju. Planovi se mogu neprestano revidirati i prilagoavati novim uvjetima poslovanja.
Tabela. 10.1. Uloga IT-a u BPR-u

558
Po Davenportu uloga IT-a u BPR-u se reflektira putem: Automatizacije eliminira se ljudski rad iz procesa, Informatizacije skupljanje informacija o procesu s ciljem boljeg razumijevanja procesa Sekvencije mijenjaju se procesne sekvence Praenja posmatranja statusa procesa i objekata Koordiniranja procesa na daljinu Integracijske koordinacije izmeu zadataka i procesa Prikupljanja i distribuiranja znanja o procesu Eliminiranja posrednika iz procesa Poboljavanje analize informacije i donoenje odluka
Kod upravljanja BPR projektima treba voditi rauna o skupu rizika koji na razliite naine mogu utjecati na krajnje rezultate ovih projekata. Tu se, prije svega, misli na sljedee tipove rizika: finansijski - stopa povrata sredstava (ROI) je ispod planirane; tehniki problemi u neadekvatnoj primjeni informacijskih tehnologija za poboljanje procesa; organizacijski nesklad izmeu sposobnosti i postavljenih ciljeva, otpor zaposlenih, gubitak podrke rukovodstava i sl.
Pored BPR-a postoje i drugi pristupi koji spadaju u skupinu tzv. programa za kontinuirano poboljanje (continuous improvement programs), a koji mogu supstituirati ili nadopuniti BPR projekte. TQM (Total Quality Management) je jedna takva filozofija pristup koji ima za cilj da na nivou itave organizacije uspostavi obavezu (organizationwide commitment) na stalnom poboljanju poslovnih procesa u smislu zadovoljenja zahtjeva kupaca (improve quality wherever and whenever possible). Za razliku od BPR pristupa koji tei radikalnim zahvatima u redefiniranju poslovnih procesa, TQM pristup je fokusiran na postepene i inkrementalne promjene u smislu poboljanja poslovnih procesa. TQM predstavlja na organizacijskom nivou definirano opredjeljenje (organization-wide commitment) za kontinuirano poboljanje rada i zadovoljavanje zahtjeva kupaca. Radi se o jednom organiziranom naporu da se pobolja kvalitet proizvoda i usluga gdje god i kad god je to mogue. TQM se fokusira na niz uzastopnih i kontinuiranih promjena u smislu poboljanja poslovnih procesa, dok se BPR oslanja na radikalne i
559
drastine izmjene u redizajnu tih procesa. Prema Davenportu, TQM se oslanja na poboljanje procesa (process improvement), dok se BPR oznaava kao inoviranje procesa (process inovation). BPR je kao pristup nastao u SAD, dok TQM filozofija stie iz Japana. Iako se ova dva pristupa smatraju dvjema razliitim filozofijama, njihova kombinacija je mogua i poeljna. U oba sluaja informacijska tehnologija moe potpomoi proces projekta poboljanja efikasnosti i efektivnosti poslovnih procesa na nain to poboljava aspekt upravljanja informacijama. U opredjeljenju: BPR versus TQM, interesantno je navesti stav koji uglavnom zastupaju pristalice prvog pristupa. Prema tom shvatanju, TQM pristup u smislu kontinuiranog poboljanja je dobar ako je firma svjetski lider u svemu to ini u okviru svog biznisa, ali je loa ili ak katastrofalna ideja ako je firma dobrano u zaostatku za svjetskim kriterijima.
Slika 10.40. Sinergijski efekti kombiniranog BPR-TQM pristupa
10.4. Aspekti upravljanja ERP projektima

U poglavlju o aplikativnoj platformi navedeno je da je cijena ERP paketa vrlo visoka, iako je, zbog sve vee konkurencije, prisutan trend njihovog pada. Ono to je bitno istai sa aspekta potencijalnih korisnika je da izdaci za sam paket (initial costs) predstavljaju samo dio ukupnih trokova vezanih za implementaciju ovih rjeenja. Cijena se obino odreuje prema broju klijenata i ona iznosi izmeu 2000 i 4000 USD po
560
klijentu, s tim da broj modula koji se nabavlja takoer moe determinirati ukupnu cijenu. Sljedea bitna stavka su tzv. implementacijski trokovi koji se, prema nekim istraivanjima,* kreu izmeu 3 i 10 USD na svaki dolar inicijalnih trokova. Poto se radi o kompleksnim, standardiziranim i integriranim proizvodima, potrebno je uiniti znaajne napore u praktinoj implementaciji tih rjeenja. Poslove implementacije obino obavljaju konsultantske firme kao to su: Arthur Andersen, Ernst&Young, PriceWaterhouseCoopers. U posljednje vrijeme, u cilju sniavanja trokova i skraenja vremena implementacije, ERP proizvoai uvode posebne pristupe, kao to je npr. SAP-ov ASAP (Accelerated SAP). Kada se radi o implementaciji ERP rjeenja, iskustva su pokazala da je neophodno: nivo kastomizacije (prilagoavanja ERP rjeenja vlastitim zahtjevima) drati na minimalnom nivou, s obzirom da ERP rjeenja sadre tzv. best-practice rjeenja za pojedine grane; definirati set kriterija za kastomizaciju ERP rjeenja; pripremiti plan za fazu nakon implementacije (postimplementation stage); pripremiti adekvatan plan za otpor promjenama (resistance to change) za vrijeme implementacije i postimplementacije; biti spreman za investiranje u nova aplikativna rjeenja koja se naslanjaju na ERP sistem kao to su: Business Intelligence, Customer Relationships Management, E-commerce itd.; pripremiti adekvatnu retention strategy, tj. politiku zadravanja ERP specijalista koji spadaju u kategoriju tzv. "hot-skills" zaposlenih; osigurati tzv. job-based training, odnosno obuku na radnom mjestu za sve zaposlene i na kontinuiranoj osnovi; osigurati obuku menadera u smislu tzv. Reporting i Decision Support mogunosti ERP sistema u cilju donoenja boljih poslovnih odluka.
Treba takoer imati u vidu da veinu ERP implementacija karakterizira tzv. performance gap pojava koja se odnosi na pad performansi poslovnog sistema nakon implementacije ERP rjeenja koja traje, prema iskustvima implementacija, izmeu 4 i 12 mjeseci.
*
Vidjeti lanke o ERP-u u asopisima CIO (www.cio.com) i Datamation (www.datamation.com). 561
Slika 10.41. Pad performansi neposredno nakon implementacije ERP-a Naredne dvije slike daju prikaz nekih osnovnih finansijskih fakata u vezi sa implementacijom ERP rjeenja i strukturom trokova ERP projekata.
Slika 10.42. Fakti u vezi s ERP projektima
562
Slika 10.43. Trokovi ERP projekata injenice koje su evidentne na osnovu implementacijskih iskustava su:

ERP projekti su skupa rjeenja. Projekat se isplati, ali tek nakon izvjesnog vremena. Neposredno nakon same implementacije business trpi izvjesne negativne posljedice.
Prednosti ERP sistema ukljuuju: eliminiranje redundantnih podataka, procesa i operacija; mogua kastomizacija prema zahtjevima korisnika; laki i jednostavniji pristup podacima na nivou firme; podrka za Y2K i Euro; pouzdana fajl struktura; softver je inkorporirao tzv. best practices u obavljanju poslovnih procesa; poveana efikasnost, uz snienje trokova; sistem je adaptibilan u odnosu na promjene u okruenju; funkcionalnost i mogunost integracije u odnosu na ostale module.
Nedostaci: skupa i dugotrajna implementacija, visoka cijena odravanja, vezanost na jednog softverskog vendora (ERP firma).
563
Faktori koje treba imati u vidu prilikom izbora ERP rjeenja: zahtijevani obim kastomizacije; ukupni trokovi, ukljuujui: inicijalne trokove (softver), cijenu licence, obuku, implementaciju, odravanje, kastomizaciju, novi IT personal, hardverske zahtjeve; rspoloivost lokalne podrke; sepen integracije komponenata ERP sistema; Return On Investment ROI analiza; kompleksnost versus orijentiranost korisniku; tehnologija, client/server osobine, sigurnost, database rjeenja; mogunost bre implementacije, krai ROI period; mogunost regularnih upgradea.
564
11. Upravljanje informacijskim resursima

11.1. Uvod
Imajui u vidu stepen penetracije informacijske tehnologije u savremenom poslovanju, kao veoma znaajno se namee pitanje zatite podataka i informacijskog sistema u organizaciji kao cjelini. Postoji itav niz potencijalnih uzroka nestanka ili oteenja podataka, od klasinih kraa raunara, preko kvarova na hardverskim ureajima, padova operativnih sistema i aplikativnih rjeenja, namjernih hakerskih upada u sistem, namjernih ili nenamjernih ljudskih greaka, do raznih oblika nesrea (poar, poplava, zemljotres, teroristiki akt itd.). U savremenom businesu postoji sintagma: YOUR DATA IS YOUR BUSINESS PROTECT IT! Jedan od autora iz podruja IT-a Michael Croy* je to slikovito objasnio na sljedei nain: After Katrina, companies need a different paradigm. The heart of American business is now IT. Business continuity needs to be part of daily operations. Its not an IT issue, its a business issue, its a corporate governance issue. Drugi autor (Barraza, 2002) kae, with worldwide buyers and sellers operating on a 24/7/365 basis, the need for building information systems that approach 100 percent uptime and data availability is more acute that ever. Simply put, the global economy runs on information. More importantly, it runs on available information. Stoga je neophodno na nivou organizacijskog sistema definirati i usvojiti adekvatan sistem informacijskog upravljanja (Information Management) koji e osigurati sigurnost, kvalitet, integritet i kontinuitet podataka. U tom kontekstu je od posebnog znaaja definiranje i usvajanje sistema kontinuiranog backupa podataka, naina povrata (recoveryja), zatim tzv. definiranje plana za oporavak od katastrofa (Disaster Recovery). Posebna disciplina koja se pojavila u posljednjih 10ak godina i koja integrira sve navedene komponente naziva se planiranje poslovnog kontinuiteta (Business Continuity Planning).
Ybarra, M. (2006). The Long Road Back, CIO Decisions magazine, January 2006. Barraza, O. (2002). Achieving 99,9998 % + Storage Uptime and Availability, White Paper, DotHill Systems 565
*
Termin business continuity naglaava ulogu koju savremeni poslovni kompjuting ima za poslovanje firme u cjelini, po sistemu da je IT odgovorna za Keeping Business in Business. Savremena informacijska tehnologija prua irok spektar tehnologija za osiguranje tzv. kontinuiranog kompjutinga (Continuous Computing) koji je osnova za kontinuitet poslovanja (Business Continuity ili Business Continuance), od tradicionalnih backup tehnologija, clusteringa, do sofisticiranih sistema online i off-site zatite podataka. U nastavku emo dati osnovne karakteristike najznaajnijih tehnologija. 11.2. Backup: koncept i tehnologije U poglavlju o raunarskom hardveru bilo je rijei o sekundarnoj memoriji, odnosno o ureajima i tehnologijama koje se koriste za pohranjivanje podataka. Ukratko su predstavljeni magnetni mediji kao to su magnetni disk i magnetna traka kao glavni predstavnici tehnologija za pohranjivanje i uvanje znaajnih koliina podataka, a definiran je i koncept backupa. Optiki mediji su takoer predstavljeni i reeno je da se i oni mogu koristiti u funkciji kreiranja rezervnih kopija podataka. Backup je, u najkraem, izrada rezervne kopije podataka, odnosno, kopiranje podataka s diska na neki medij i njegovo uvanje za sluaj gubitka podataka na disku, iz bilo kojeg razloga. To je operacija bez koje je nemogue zamisliti savremeni poslovni kompjuting, pa otuda velika uloga medija i ureaja koji se u tu svrhu koriste. Iako se sve vie koristi i u domenu tzv. personalnog kompjutinga, backup je od osobite vanosti ako se radi o tzv. mission-critical aplikacijama kod kojih se jednostavno ne smije dozvoliti situacija da neki hardverskosoftverski kvar na sistemu prouzrokuje kompletan gubitak podataka. Kvarovi na sistemu usljed kojih moe doi do gubljenja podataka uglavnom se odnose na: oteenje fajl sistema (file system corruption), sluajno ili namjerno brisanje fajlova, hardverske kvarove, "pad" sistema (system crash) itd.
Naredna slika prikazuje najee razloge gubitka podataka:
566
Slika 11.1. Razlozi gubitka podataka Stoga je na nivou poslovnog sistema neophodno definirati backup strategiju, odnosno uraditi plan po kojem e se izvravati backup operacije i definirati vraanje (recovery) podataka sa backup medija. Strategija ovisi o vie faktora, ali uglavnom se govori o dvjema vrstama backupa: potpuni (full) backup i parcijalni backup
pri emu ovaj potonji moe biti diferencijalni ili inkrementalni backup, kao i backup jednog dijela fajl sistema. Odreivanje tipa backupa koji e se koristiti samo je jedna dimenzija te operacije. Drugi bitan aspekt je vrijeme uzimanja backupa, npr. sedmino, dnevno, dvosatno itd., to sve ovisi o karakteru sistema i aplikacija. Jedna od moguih varijanti bi se sastojala u sljedeem: potpuni backup jednom sedmino, a inkrementalni backup svaki dan. Poetak startanja backup operacije se obino odreuje u kasnim veernjim ili ranim jutarnjim satima, uglavnom u vrijeme kada je koritenje raunarskog sistema na niskom stepenu ili se sistem ne koristi nikako.
567
Prilikom formuliranja backup strategije u firmi, potrebno je uzet u obzir sljedee: Koliko su vani podaci na sistemu, koje podatke treba sauvati, kako i kada? Kako esto se podaci mijenjaju? Koliko brzo treba i kako esto izvriti backup? Da li posjedujemo opremu za obavljanje backupa? Ko je odgovoran za backup i recovery? Koje je najbolje vrijeme za provoenje backup procedura? Da li je potrebno da se backup uva po principu ''off-site, tj. na nekoj drugoj lokaciji?
Za backup se, uglavnom, koriste magnetni mediji (najee magnetna traka). Meutim, imajui u vidu sve vei znaaj pohranjivanja i uvanja znaajnih masa podataka u poslovnom kompjutingu, u novije vrijeme su iznaena dodatna rjeenja na tom podruju. RAID sistemi, Storage Area Networks (SAN), disk-arrays, network-attached storage (NAS), serverbased storage itd. samo su neka od rjeenja. Optiki mediji i ureaji se takoer koriste za pohranjivanje znaajnih masa podataka u formi tzv. optikih duboksa (optical jukeboxes), slino sistemu viestrukih gramofonskih ploa. Ove tehnologije, uz, kako je to ranije naglaeno, magnetne trake, koriste se kod tzv. backup operacija, odnosno pohranjivanja znaajnih masa podataka na eksterne medije u cilju njihovog uvanja i restauracije u sluaju kvara na osnovnom magnetnom mediju (hard disku). Izbor odgovarajue backup tehnologije ovisi o nizu faktora, od kojih su najvaniji sljedei:

kapacitet medija, cijena medija i ureaja, pouzdanost, mogunost automatizacije backup procedure, mogunost nadogradnje dodatnih medija, jednostavnost koritenja, performanse hardvera i prateeg softvera, kompatibilnost.
Tehnologije koje se danas koriste za backup u poslovnim sistemima su:

568
Magnetne trake Magnetni diskovi (Disk-based backup) RAID sistemi Optike tehnologije Storage Area Networks (SAN) Network-Attached Storage (NAS) Server-based storage Off-site storage, itd.
Ureaji s magnetnom trakom se najee koriste za backup operacije. Kapacitet traka se mjeri u GB i ide do nekoliko stotina GB, ak i terabajta. Trake i ureaji koji ih koriste izrauju se u razliitim formatima: Digital Data Storage (DDS) Digital Linear Tape (DLT) Linear Tape-Open (LTO) Advanced Intelligent Tape (AIT) Quarter Inch Cartridge (QIC) ili Scalable Linear Recording (SLR) Itd.
U narednoj tabeli su dati kapaciteti i brzina prijenosa nekih standardnih tranih sistema: Duina trake (m) 60/90 120 125 150 170 Kapacitet Brzina (GB) (MB/s) 1.3/2.0 4.0 12.0 20.0 36.0 0.6 0.6 1.1 2.4 3.5
Format Godina
DDS-1 DDS-2 DDS-3 DDS-4
1989 1993 1996 1999
DAT 72 2003
Tabela 11.1. Formati magnetnih traka

569
Pored backupa na nivou firme u okviru savremenog poslovnog kompjutinga, neophodno je prakticirati backup operacije i na nivou personalnog kompjutinga, odnosno kunih, desktop I portabilnih raunara. Poseban problem su portabilni raunari (notebook i ostali modeli), sa kojih je takodjer potrebno uzimati backup. Ovi raunari su esto predmet kradje ili jednostavnog gubitka, pri emu je vrijednost izgubljenih podataka znanto vea od vrijednost otudjenog hardvera. U okviru pravljenja tradicionalnog tape-backupa postoje etiri osnovna nivoa zatite podataka, pri emu svaki naredni vii nivo osigurava veu zatitu podataka: 1. Podaci se pohranjuju na magnetnu traku koja se pohranjuje na istoj lokaciji gdje se nalazi i server s podacima. 2. Podaci se pohranjuju na magnetnoj traci ili nekom drugom mediju, ali su te trake pohranjene na udaljenoj lokaciji. 3. Postoje dvije kopije podataka: jedna je na istoj lokaciji kao i server, a druga kopija (traka) je dislocirana na neku od udaljenih lokacija. Ovaj sistem rada zahtijeva dodatne aktivnosti (osoblje, prijevoz) ime se podaci izlau dodatnim opasnostima, npr. krai ili gubitku tokom transporta. 4. Prave se dvije kopije podataka (trake): prva se zadrava na istoj lokaciji gdje se nalazi aplikacijski ili data server, dok se druga kopija pohranjuje na udaljenoj lokaciji, ali transferirana preko LAN/WAN ili Internet konekcije. Backup operacija se obino izvrava u dva moda (naina): a) Online backup provodi se u vrijeme efektivnog koritenja aplikacija i podataka od strane korisnika. Ovaj pristup se koristi kod sistema i aplikacija koje moraju biti raspoloive po principu 24x7x365, dakle uvijek. Mana ovog pristupa se sastoji u tome to backup operacija moe znaajno usporiti rad sistema, a esto se zna desiti da neki otvoreni fajlovi (fajlovi na kojima korisnici rade tokom izvravanja backupa) ne budu pohranjeni. b) Offline backup predstavlja klasinu backup operaciju. Obavlja se po principu prethodnog stavljanja sistema u off mode to se korisnika tie, ili se koristi u vrijeme kada korisnici ne koriste aplikacije (npr. u toku nonih sati). Prednost ovog naina je u tome to se backup obavlja bre,
570
nema izostavljanja ili oteenja bekapovanh fajlova. Mana je to se aplikacije ne mogu koristiti u to vrijeme. U poslovnim sistemima backup operacija moe se izvravati na vie naina, navest emo one karakteristine: a) Svaki raunar, u principu su to serveri a ne desktop raunari, moe imati svoj backup ureaj sa odgovarajuim backup medijem* (slika 11.2.):
Slika 11.2. Serveri sa zasebnim ureajima magnetne trake Osnovna prednost ovakvog naina bekapiranja je u tome to se ne koristi lokalna mrea za prijenos podataka, ve podaci idu direktno sa servera na backup ureaj, to znatno poveava brzinu odvijanja operacije. Meutim, osnovna mana je u nedostatku centraliziranog sistema upravljanja backup operacijama. b) Druga opcija je LAN-bazirani backup kod kojeg se konfigurira zaseban server (centralni ili glavni backup server) koji ima zadatak prikupljanja i transfera podataka na backup medij (slika 11.3.):
Ovo, naravno, ne znai da ne treba raditi backup na desktop raunarima (kunim i office). To je, takoer, neophodno initi na nain da se u uredima prakticira LAN-bazirani backup (u veini sluajeva na traku), dok se kod kunih raunara trake uglavnom ne koriste zbog cijene tranih ureaja, ve optiki mediji. 571
*
Slika 11.3. Server-bazirani backup c) Trea opcija je bazirana na koritenju tzv. storage sistema u koje spadaju: Direct Attached Storage (DAS) - kod ovog tipa storagea, disk storage je namijenjen samo jednom sistemu. Diskovi kod standardnih raunara se mogu tretirati kao DAS. Network Attached Storage (NAS) - radi se o neovisnom storage sistemu koji se moe po potrebi mountirati (vezati) na aplikacijske servere putem protokola kao to su: NFS i CIFS (Unix to Unix, Unix to Windows). Storage Area Network (SAN).
U okviru ovih konfiguracija se kombinuju: backup server, disk storage ureaji, ureaji magnetnih traka, komunikacijski ureaji itd. Na narednoj slici predstavljena su ova dva koncepta:
572
Slika 11.4. Storage tehnologije Storage Area Network je mrea koja je obino odvojena od LAN-ova i WAN-ova. Ovakva mrea obino se karakterizira visokim prijenosnim brzinama transfera podataka (Gigabits/sec).
Slika 11.5. SAN bazirani backup

573
Na narednoj ilustraciji se jasno vidi neovisnost SAN mree o ostalim segmentima infrastrukture firme (LAN, WAN).
Slika 11.6. Mjesto SAN-a u informacijskoj arhitekturi firme Kod veih i sloenijih sistema, sistema s znaajnim masama podataka, umjesto jednog ureaja magnetne trake, koriste se ureaji (konfiguracije) koji se nazivaju Tape Library (Biblioteka Traka) i koji omoguavaju automatsko upravljanje trakama (slika 11.7.):
Slika 11.7. Tape libraries

574
Slian ureaj je i tzv. Auto-loader tape sistem u okviru kojeg se trake u magacinu automatski mijenjaju po potrebi tokom backup ili recovery procesa.
Slika 11.8. HP StorageWorks DAT 72x6 Autoloader Tehnologija koja se takoer koristi je i tzv. duboks s trakama (Tape Jukebox, slika 11.9.).
Slika 11.9. MDL Powderhorn Tape Jukebox Odlaganje (uvanje) backup medija za pohranjivanje podataka je takoer od posebne vanosti. Naime, u sluaju uvanja magnetne trake na istoj lokaciji na kojoj je i server s podacima i aplikacijama, odreeni oblik ljudske greke ili prirodne katastrofe (poar, poplava, zemljotres) moe znaiti gubitak podataka i sa servera i sa backup medija. Stoga je preporuljivo trake s backupom uvati i na udaljenim lokacijama (slika 11.10.):
575
Slika. 11.10. uvanje backupa na udaljenim lokacijama (off-site) 11.3. Napredne tehnologije zatite podataka
RAID (Redundant Array of Inexpensive/Independend Drives/Disks) predstavlja koncept po kojem se isti podaci pohranjuju na vie diskova, pa otuda atribut redundantni. Uveo ga je Digital i odnosi se na osiguranje veeg stepena pouzdanosti i brzine obrade i pohranjivanja podataka. RAID moe bit implementiran hardverski pomou odgovarajueg RAID kontrolera i softverski, koristei za to predvienu OS podrku ili zaseban softver. Postoji nekoliko vrsta RAID konfiguracija koje se definiraju kao nivoi (levels): RAID 0 - upisuje podatke u drajvove koji su "u nizu" (array), po jedan segment. Ova konfiguracija naziva se jo i "striping." Striping omoguava visoke I/O brzine, poto read/write operacija moe biti obavljena simultano na vie drajvova. RAID 0 nivo se ne smatra pravim RAID sistemom jer ne podrava "fault-tolerant" nain rada. Nije preporuljivo da se koristi za business-critical aplikacije.
Slika 11.11. RAID 0
576
RAID 1 - upisuje podatke na dva drajva istovremeno. Ako zbog bilo kojeg razloga jedan drajv otkae, podaci se mogu nai na drugom drajvu. Ovaj proces se obino naziva "mirroring" i predstavlja skuplju RAID opciju, poto duplira kapacitete memoriranja, ali s druge strane osigurava znatno vei stepen pouzdanosti. Preporuuje se za aplikacije koje zahtijevaju visok nivo raspoloivosti. Slika 11.12. RAID 1 Trenutno je definiran sistem od 10 RAID nivoa (RAID 0, RAID 1, RAID 2, RAID 3, RAID 4, RAID 5, RAID 6, RAID 10, RAID 50, RAID 0+1). (www.acnc.com/raid.html). RAID 10 predstavlja kombinaciju stripinga i mirroringa (slika 11.13.) i preporuuje se za database servere koji zahtijevaju visoke performanse i fault tolerance sistem rada.
Slika 11.13. RAID 10 RAID 0+1 je takoer kombinacija stripinnga i mirroringa, ali na nain da se formira mirrored niz od RAID 0 nizova kao segmenata (slika 11.14):
577
Slika 11.14. RAID 0+1 RAID nizovima upravlja dodijeljeni hardver (dedicated hardware controller-based RAID) ili softver (host-based RAID). Hardver RAID je skuplji, ali osigurava vee performanse i pouzdanost. Hardverski RAID sistemi podravaju tzv. hot-swap i hot-spare opcije. Hot-swap tehnologija omoguava da se pokvareni disk zamijeni novim bez potrebe shutdowna raunara. Hot-spare RAID sistem koristi dodatni ve postojei i konfigurirani disk koji treba da zamijeni onaj koji je pokvaren. Fault Tolerance Fault tolerancija ili tolerancija greke je sposobnost sistema da nastavi funkcionirati i kada se dio sistema pokvari, odnosno padne. Faulttolerantni sistemi koriste redundantne diskovne kontrolere i UPS sisteme, te fault-tolerantne diskovne podsisteme. Fault tolerant sisteme treba kombinovati s klasinim bekapom, sve u cilju maksimiziranja nivoa zatite podataka od neeljenih pojava gubitka. Clustering tehnologija Visok stepen raspoloivosti sistema je glavni razlog zbog kojeg se, uglavnom vee firme, odluuju za clustering tehnologiju. Prema nalazima Strategic Research Comp. 90-95 procenata cluster servera su instalirani zbog osiguranja veeg stepena raspoloivosti, a ne zbog boljih performansi ili skalabilnosti.
578
Slika 11.15. Cluster Web servera kod Internet servis provajdera Posebno se stabilnim cluster platformama danas smatraju OpenVMS cluster sistemi. Clustering tehnologiju je, ustvari, definirao i uveo Digital poetkom 80-ih godina na svojim VAX mainama, koje su radile pod VMS (danas OpenVMS) operativnim sistemom. Procjenjuje se da danas u svijetu ima oko 25.000 instaliranih OpenVMS cluster sistema. Takoer se procjenjuje da vie od 75% od Fortune100 kompanija koriste OpenVMS clustere. U okviru clustera OpenVMS serveri mogu biti udaljeni i do 800 km, povezani T3 komunikacijskim sistemom, a da rade kao jedan cluster, tako da prekid operacija usljed bilo kakvog kvara, nesree ili prirodne katastrofe na jednoj lokaciji moe biti amortiziran automatskim i vrlo brzim preuzimanjem funkcije tog sistema od strane drugog. Uvezivanje UNIX maina u clustere nije jedini nain za poveavanje stepena raspoloivosti ovih servera. Kao nain poveanja stepena raspoloivosti Windows NT servera koristi se dogradnja tzv. "faulttolerant" hardvera (primjer jednog takvog rjeenja za Intel/Windows NT Server sisteme je Endurance 4000 firme Marathon Technologies, www.marathontechnologies.com).
579
Slika 11.16. Clustering opcija na Windows Server 2003 platformi Data Recovery Operacija suprotna backupu je data recovery ili, u slobodnom prijevodu, oporavak podataka ili vraanje podataka. Podaci jednom pohranjeni na neki backup medij se u sluaju gubitka na disku vraaju (kopiraju) na postojei ili novi disk s ciljem njihovog ponovnog koritenja. Ovdje su bitne dvije dimenzije recovery operacije: a) Recovery Point b) Recovery Time i u tom kontekstu su definirane dvije ciljne dimenzije: RPO (Recovery Point Objective) i RTO (Recovery Time Objective).
Taka recoveryja (RPO) je stanje podataka u kojem je backup uzet, dok se vrijeme recoveryja (RTO) odnosi na vremensku dimenziju potrebnu za vraanje podataka na disk sa trake ili nekog drugog backup medija. Od posebnog je znaaja da to vrijeme bude to je mogue krae.
580
Slika 11. 17. ilustrira glavne dimenzije data recoveryja, u odnosu na tehnologije, trokove i RTO ciljeve:
Slika 11.17. Recovery U novije vrijeme razvijena je tehnologija kontiniurane zatite podataka (Continuos Data Protection, slika 11.18) koja kontinurano snima promjene fajlova i omoguava: vraanje na bilo koju taku, podeavanje mogunosti vraanja, pristup promjenama podataka, offline backup.
Poseban sluaj data recoveryja je tzv. disaster recovery, pri emu je naglasak na mogunost, kvalitet i brzinu oporavka u sluajevima odreenih problema (nesrea) koje mogu pogoditi ureaje ili centre za obradu podataka. Savremeno poslovanje zahtijeva izradu tzv. disaster recovery ili disaster management planova, sve s ciljem bolje pripremljenosti za sluajeve iznenadnog gubitka podataka.
581
Slika 11.18. Kontinuirana zatita podataka Mirroring i Data Replication Mirroring i data replication su dvije tehnologije koje su usavrene u posljednjih nekoliko godina i koje se esto koriste u savremenom poslovnom kompjutingu kao dopune klasinim sistemima bekapiranja. Mirroring je proces pravljenja kopija podataka i njihovo odlaganje na drugo spremite. Razlika izmeu mirroringa i backupa je to uslikan (mirrored) podatak predstavlja pravu kopiju originalnog fajla i kao kopija je odmah spreman za koritenje i ne zahtijeva program za vraanje. Na ovaj nain se mogu praviti kopije itavih baza podataka pri emu jedan DBMS server dri kopiju odreene baze na odvojenom disku. Server automatski aurira sadraj baze na oba diska i automatski koristi drugu bazu ako doe do kvara na prvoj. Replikacija podataka (Data Replication) se zasniva na dupliciranju itavih servera, ne samo specifinih baza na razliitim diskovima. Na narednim slikama je objanjen koncept replikacije podataka:
582
Slika 11.19. Data replication: dva servera prije kvara Ako doe do odreene havarije na primarnom serveru, njegovi klijenti se redirektuju na sekundarni server.
Slika 11.20. Data replication: nakon havarije primarnog servera Ova dva koncepta su slina, ali ipak postoji razlika. Naredna slika ilustrira tu razliku:
Slika 11.21. Mirroring versus Data Replication

583
Data Vaulting Data Vaulting omoguuje automatizirani backup podataka na udaljenoj lokaciji, arhiviranje i recovery. Prijenos podataka se vri preko vrlo brzih komunikacijskih do posebnih lokacija skladita podataka. Skladitenje podataka na posebnim serverima, medijima, storage ureajima i sl. vre za to specijalizirane firme provajderi, na lokacijama koje su vrlo esto pod zemljom, u dobro utvrenim i osiguranim objektima. Primjer jedne takve firme je Iron Mountain (www.ironmountain.com). Ovaj oblik zatite se esto u irem smislu definira i kao Off-site Data Protection.
Slika 11.22. Electronic Data Vaulting
584
11.4.
Upravljanje sigurnou IS-a
Koritenje informacijskih tehnologija u funkciji poboljanja efikasnosti i efektivnosti poslovanja, poveanja konkurentnih prednosti firme, predstavlja pozitivnu stranu koritenja IT-a. Meutim, na drugoj strani se nalaze i potencijalni, svakim danom vei, rizici u vidu hakerskih napada, itavog spektra virusa, elektronske pijunae, kompjuterskog terorizma, neadekvatnog koritenja tehnologija itd., to sve skupa moe prouzrokovati gubitak podataka i tetne posljedice na cjelokupno poslovanje. Tipini rizici kojima je jedan poslovni sistem, bez obzira na njegovu djelatnost, veliinu, vrstu organizacije itd. danas izloen prezentirani su na sl. 11.23.:
Slika 11.23. Najei IT rizici Dva glavna meunarodna standarda koja se danas koriste u oblasti IT upravljanja i IT sigurnosti su*: COBIT ISO/IEC 17799:2005. COBIT (Control Objectives for Information and related Technology) je kreirala i publicirala IT zajednica. Ve 1996. godine, COBIT je postao meunarodno prihvaeni okvir za IT upravljanje i kontrolu.
U SAD je neposredno nakon Enron-krize uveden tzv. The Sarbanes-Oxley Act. Od ostalih slinih standarda i propisa, naveemo sljedee: COSO, ERM, IFRS, Basel II, OMB, ASX, itd. 585
ISO/IEC 17799:2005 (The Code of Practice for Information Security Management) je takoer meunarodni standard u podruju implementiranja upravljanja sigurnosti u podruju informacijskih sistema.
Treba rei da ova dva standarda nisu konkurenti ve da se meusobno dopunjuju, s tim da je okvir COBIT-a iri u odnosu na ISO/IEC standard. COBIT (Control Objectives for Information and related Technology) predstavlja skup najboljih praksi (okvir) za informacijsko upravljanje kreiran 1992. godine od strane asocijacije ISACA (Information Systems Audit and Control Association) I IT Governance Institute (ITGI). COBIT menaderima i revizorima sugerira skup opeprihvaenih mjera, postupaka, indikatora, procesa i najboljih praksi u funkciji pomoi u maksimiziranju benefita od koritenja informacijskih tehnologija i kreiranje odgovarajueg sistema upravljanja i kontrole IT-em u firmi. Prvo izdanje je publicirano 1996. godine, drugo 1998., tree 2000., a etvrto u decembru 2005. godine. COBIT pokriva sljedee etiri oblasti: Planiraj i Organizuj (Plan and Organize) Pribavi i Implementiraj (Acquire and Implement) Isporui i Podravaj (Deliver and Support) Posmatraj i Evaluiraj (Monitor and Evaluate)
Plan and Organize Define a Strategic IT Plan and direction Define the Information Architecture Determine Technological Direction Define the IT Processes, Organisation and Relationships Manage the IT Investment Communicate Management Aims and Direction Manage IT Human Resources Manage Quality Assess and Manage IT Risks Manage Projects
U nastavku dajemo liste aktivnosti, kako su definirane COBIT okvirom:

PO1 PO2 PO3 PO4 PO5 PO6 PO7 PO8 PO9 PO10
586
Acquire and Implement AI1 Identify Automated Solutions AI2 Acquire and Maintain Application Software AI3 Acquire and Maintain Technology Infrastructure AI4 Enable Operation and Use AI5 Procure IT Resources AI6 Manage Changes AI7 Install and Accredit Solutions and Changes Deliver and Support DS1 Define and Manage Service Levels DS2 Manage Third-party Services DS3 Manage Performance and Capacity DS4 Ensure Continuous Service DS5 Ensure Systems Security DS6 Identify and Allocate Costs DS7 Educate and Train Users DS8 Manage Service Desk and Incidents DS9 Manage the Configuration DS10 Manage Problems DS11 Manage Data DS12 Manage the Physical Environment DS13 Manage Operations Monitor and Evaluate ME1 Monitor and Evaluate IT Processes ME2 Monitor and Evaluate Internal Control ME3 Ensure Regulatory Compliance ME4 Provide IT Governance
Na narednoj slici je predstavljen glavni okvir COBIT-a:
587
Slika 11.24. COBIT model ISO/IEC 17799 nudi direktive i uputstva za upravljanje informacijskom sigurnou, odnosi se na politike i opu dobru praksu. Dokument se indentificira kao polazna taka za razvoj politika sigurnosti. U ovom standardu se navodi da se sva uputstva i kontrole koje sadri ne mogu primijeniti, kao i da mogu biti potrebne dodatne kontrole koje ne postoje u ISO 17799:2000. Ovaj standard kratko opisuje sljedee: Uspostavljanje sigurnosne politike organizacije Sigurnosna infrastruktura organizacije Klasifikacija i kontrola imovine
588
Sigurnost osoblja Fizika sigurnost i sigurnost okruenja Komunikacije i operativno upravljanje Kontrola pristupa Razvoj i odravanje sistema Upravljanje kontinuitetom poslovanja Saglasnost
Ovi dokumenti nalau da svaka organizacija koja koristi IT treba uraditi metodoloko i efikasno sigurnosno planiranje. U tom smislu, sigurnosni plan je dokument koji opisuje kako organizacija planira svoje sigurnosne potrebe i kako upravlja njima. 11.5. Upravljanje poslovnim kontinuitetom (Business Continuity Management
Raspoloivost i pouzdanost raunarskih sistema na kojima se zasniva savremeni poslovni kompjuting od neobinog je znaaja. Razlozi su brojni, a kao najvaniji mogu se navesti sljedei: globalizacija savremenog biznisa, mobilni kompjuting, Internet, intranet i extranet aplikacije, fokusiranost na zahtjeve kupaca, odnosno, potroaima orijenirani biznis.
Ovaj kriterij je vrlo bitan kada se radi o server operativnim sistemima koji podravaju mission-critical aplikacije. Za takve aplikacije je veoma bitno da je server non-stop u "on" modu, odnosno da je to manje van funkcije. Obino se kae da je to "24x7x365" kompjuting. Raspoloivost platforme se uglavnom mjeri procentima downtimea ili uptimea ("off" ili "on" vremena). Na dananjem stepenu razvijenosti informacijske tehnologije najbolje rezultate u tom pogledu imaju IBM-ovi mainframe serveri kod kojih se uptime procjenjuje na 99,999 %. Da bi se minimizirao downtime, poslovni kompjuting treba takvo hardversko-OS okruenje koje e biti u mogunosti da se "oporavi" u to je mogue kraem periodu. Kao svojstva od posebne vanosti za visok stepen raspoloivosti (high availability) mogu se navesti:
589
Aplikativni softver mora imati mogunost da izvrava transakcije bez prekida. U sluaju prekida (failure), oporavak (recovery) mora uslijediti veoma brzo. Operativni sistem mora kontinuirano odravati integritet podataka tako da samo manji broj operacija koje su se izvravale neposredno pred pad sistema mora biti ispitan. Firma bi trebala da ima tzv. "hot stand-by" strategiju koja se bazira na dvije lokacije tako da se moe napraviti recover od tete nastale usljed npr. poara ili nekog industrijskog incidenta. Ove lokacije mogu biti, ovisno o konkretnim uvjetima, odvojene sobe, odvojene zgrade, razliiti distrikti u gradu, pa ak i ire. Sistem mora podrati razne oblike akvizicije i spajanja firmi, odnosno rast biznisa. Sistem treba zatitu protiv gubitka podataka usljed kvarova na magnetnim medijima, od standardnog backupa, do savremenih RAID sistema, sve u cilju to je mogue breg nastavka obrade.
Sljedei aspekti okruenja raunarskog sistema utjeu direktno na njegovu raspoloivost: Fiziko okruenje - izvori elektrine energije, komunikacije, temperaturno okruenje. Sistemsko upravljanje - disciplina u upravljanju raunarskim sistemom, alati, usluge i sl. Hardware - hardverske konfiguracije koje omoguavaju viestruke, tzv. redundantne konekcije sa serverima. Software - prije svega, pouzdan i stabilan operativni sistem, uz dodatna softverska rjeenja koja omoguavaju brzi oporavak nakon krahiranja sistema. Servis, odnosno podrka od vendora.
Kao dogaaji koji mogu naruiti sistem tzv. kontinuiranog kompjutinga, mogu se navesti sljedei: padovi sistema usljed hardverskih i softverskih kvarova, administrativne intervencije na sistemu, nesree na nivou zgrade (poar, poplava, nestanak elektrine energije),
590
nesree na nivou gradskih zona (vei poari, poplave, zemljotresi i sl.), nesree na regionalnoj osnovi.
Istraivanje firme Eagle Rock Alliance, u saradnji sa Contigency Planning Research i Contigency Planning & Management Magazine, pod nazivom 2001-Cost of Downtime, dalo je sljedee rezultate vezane sa jedan sat downtimea: 46% kompanija u SAD 1 sat downtimea kotalo je 50.000 $, 28% kompanija sat downtimea kotalo je 51.000$ -250.000 $, 18% kompanija sat downtimea kotalo je od 251.000 $ 1.000. 000 $. 8% kompanija sat downtimea kotalo je vie od 1.000.000 $.
Poznata IT konsultantska kua Meta Group procjenjuje da je prosjean gubitak prihoda usljed downtimea sistema, za pojedine grane, po satu, na nivou od: Industry Energy Telecommunications Utilities Manufacturing Financial Retails Hourly revenue loss $2,817,846 $2,066,245 $643,250 $1,610,645 $1,495,134 $1,107,274
Slika 11.25. Gubitak prihoda po satu META group, 2004 Prema analizama firme Find/SVP (www.findsvp.com), na osnovu odgovora 450 Fortune1000 kompanija (najvee kompanije u SAD), prosjeni trokovi downtimea po satu su bili 82.500 USD. Contingency Planning Research (www.contingencyplanningresearch.com) je takoer vrila slinu analizu i dobila rezultate prema razliitim granama:
591
Application Brokerage Operations Credit Card/Sales Authorization Pay-per-view Home Shopping (TV) Catalog Sales Airline Reservations Tele-Ticket Sales Package Shipping ATM Fees
Industry Finance Finance Media Retail Retail Transportation Media Transportation Finance
Average hourly cost $6,450,000 $2,600,000 $150,000 $113,000 $90,000 $89,500 $69,000 $28,000 $14,500
Slika 11.26. Trokovi downtimea Downtime moe biti: planirani poluplanirani neplanirani.
Planirani downtime se odnosi na odreene, u principu, prethodno planirane aktivnosti rada na sistemu koje zahtijevaju da se sistem prevede u iskljueno stanje. To mogu biti odreene softverske i hardverske intervencije na sistemu, sistemskom, aplikativnom i mrenom softveru, zbog kojih je potrebno gasiti sistem. Meutim, u posljednjih nekoliko godina razvijene su tehnologije tzv. hot-swappinga koje omoguavaju ak hardverske izmjene komponenata bez potrebe gaenja raunara. Poluplanirani downtime se odnosi na one situacije u kojima administrator sistema oekuje odreene izmjene u sistemskom ili aplikativnom softveru od strane softverskog vendora (razni patchevi ili zakrpe, nove verzije softvera, protokola, programskih biblioteka i sl.). Kao takav, taj downtime ne moe se precizno predvidjeti, ali se mora imati u vidu. Najvei je problem s neplaniranim downtimeom, a to su sve one situacije kada sistem prestaje raditi zbog kvara neke komponente, dijela softvera, virusa, oteenja, bugova u softveru, prirodne nesree, otuenja i sl.
592
11.6. Otvoreni problemi informacijske tehnologije

Iako se radi o tehnologiji koja je nala primjenu u svim sferama drutvenog rada i ivota i bez koje se ne bi mogao zamisliti savremeni svijet, raunari i informacijska tehnologija u cjelini nisu perfektni. Oni koji se njima due bave znaju dobro da raunari mogu da zadaju velike glavobolje krajnjim korisnicima, a takoer i IT-profesionalcima. Ako spomenemo samo primjer tzv. 2YK problema ije rjeavanje je, kako se procjenjuje, samo SAD kotalo nekoliko desetina milijardi dolara, problema za ije rjeavanje su se zauzimali predsjednici drava, problema zbog kojeg su osiguravajue kompanije izuzimale no izmeu 31.12.1999. i 1.1.2000. godine iz osiguranja aviona, brodova itd., onda se na samo ovom primjeru da zakljuiti da raunari nisu samo "plug-andplay" ureaji. U knjizi se neemo detaljnije baviti ovim problemima, ve emo samo navesti neke od njih, s ciljem da se naznai imperfektnost i kompleksnost primjene informacijske tehnologije. Ovo je vrlo bitno zbog toga to se vrlo esto deava da menaderi i drugi krajnji korisnici, upravo tretirajui informacijsku tehnologiju kao neto savreno, za sve probleme s kojima se susreu u radu s raunarima optuuju IT profesionalce. U osnovi se radi o tri grupe problema: a) Problemi standardizacije b) Etika pitanja koritenja IT-a c) Utjecaj raunara na podruja ljudskog rada i ivota. Prva grupa odnosi se na probleme vezane za standardizaciju u podruju informacijske tehnologije. Tu se govori o hardverskoj i softverskoj portabilnosti, kompatibilnosti i integraciji, tj. mogunosti koritenja hardverskih i softverskih komponenata na razliitim platformama.
Portabilnost - mogunost da se odreena hardverska ili
softverska komponenta moe koristiti u razliitim sistemima.

Interoperabilnost - se odnosi na mogunost komponenata
hardverskih i softverskih sistema da razmjenjuju informacije neophodne za funkcioniranje sistema kao cjeline. Integracija - aspekt usko povezan s prethodna dva. Odnosi se na mogunost integracije odreenog hardversko-softverskog sistema unutar multiplatformskog sistema vieg nivoa.
593
Druga grupa se odnosi na tipina etika pitanja koritenja IT-a kao to su: Privatnost i zatita privatnosti kada su u pitanju podaci (prikupljanje, pohranjivanje, koritenje i distribuiranje). Pitanja svojine Pitanja pristupa podacima Kompjuterski kriminal. Kompjuterski kriminal je svakako najvei problem kada su u pitanju etiki aspekti koritenja IT-a. Pod kompjuterskim kriminalom se obino podrazumijeva koritenje raunara u injenju nedozvoljenih akata. Kompjuterski kriminal ima vie razliitih formi. Neke od najpoznatijih su:
Data diddling - Namjerno unoenje pogrenih podataka u
odreene fajlove.
Trojan Horse - Namjerno unoenje sitnih izmjena u programe
koje ne mijenjaju nita u samom izvravanju programa, ali koje mogu obaviti odreene nedozvoljene operacije. Posebno su osjetljivi programi u finansijskim institucijama gdje se moe desiti, naprimjer, da bankarski slubenik, odnosno programer, dopie dio koda koji e odreene iznose prebacivati na neki poseban raun. Salami shaving - pojava koja je takoer karakteristina za finansijske institucije, ali i ostale firme, i koja se sastoji u "odsijecanju" odreenog broja decimalnih jedinica u obraunima kamata na velike iznose i prebacivanju tog dijela na poseban raun. Radi se o vrlo malim pojedinanim iznosima, ije zakidanje se obino i ne primijeti na pojedinanom raunu, ali se njihovim kumuliranjem mogu namaknuti znaajna sredstva. Wiretapping - kao poseban sluaj "prislukivanja" raunarskih sistema preko upada u sisteme komunikacija. Neki komunikacijski mediji su posebno osjetljivi na takve upade kao npr. sateliti, dok su, recimo, fiber optiki kablovi poznati kao medij koji je vrlo teko "provaliti". Software Piracy - softversko piratstvo ili neovlateno kopiranje, odnosno koritenje softvera se u veini sluajeva posmatra kao oblik kompjuterskog kriminala. Hacking - hakerstvo je takoer oblik kompjuterskog kriminala i odnosi se na aktivnosti "razbijanja" sistema zatite raunarskih sistema. Kompjuterski virusi su programi koji izazivaju neeljene aktivnosti raunara koje mogu nanijeti razne vidove oteenja
594
na sistemu. Posljedice mogu biti od onih trivijalnih kao npr. "padanje" slova po ekranu, "etanje" ikona, itd. do onih katastrofalnih koje mogu izazvati unitenje napr. FAT tabele ili reformatiranje hard diska i na taj nain unitavanje podataka i programa. Postoji irok spektar ovakvih napada na raunarske sisteme (klasini virus, worm, trojan horse, trap door, sniffer, back doors, denial of services, itd.). Antivirus softver je posebna vrsta programa koja detektira viruse i brie ih. Najee koriteni antivirus programi su: McAfee, F-Prot, Symantec Norton, Kaspersky itd. Koriste se u razliitim izvedbama, od klasinih desktop verzija do serverskih integriranih rjeenja. Spam i junk mail kao posebna vrsta problema s kojom se susreu vlasnici e-mail rauna, a odnosi se na ogroman broj reklamnih i/ili malicioznih mailova kojima se zatrpavaju mail serveri i mail rauni korisnika. Anti-spam zatita je postalo jedno od najznaajnih IT-podruja danas. Otuivanje informacija s kreditnih kartica koritenih u sistemu e-businessa. Trea grupa problema se obino kvalificira kao utjecaj raunara na razliite aspekte ljudskog ivota i rada. Ovdje se prije svega misli na utjecaj IT-a na organizaciju poslovnih i drugih sistema, na poslove koje ljudi obavljaju i na zdravlje ljudi. U nastavku dajemo kratak opis ovih aspekata: Organizacijske promjene odnose se na promjene u hijerarhijskim nivoima organizacijske strukture, smanjivanju broja zaposlenih, poveanju broja zaposlenih na obradi podataka, promjene u strukturi neophodnih znanja za odreene profile kadrova, promjene usljed reinenjeringa poslovnih procesa il TQM-a, poveana produktivnost zaposlenih, promjene u nainu organiziranja sistema supervizije itd. Razvoj IT-a takoer utjee na sistem edukacije u cjelini uvodei kategoriju tzv. cjeloivotnog uenja (LifeLongLearning ili Continuing Education), samim tim i na sistem edukacije zaposlenih. injenica da su mnogi tradicionalni poslovi obrade podataka eliminirani ili znaajno redefinirani utjee na postojanje psiholokog efekta kod zaposlenih u smislu pitanja: Da li e moje radno mjesto biti eliminirano ili znaajno redefinirano?
595
Dehumanizacija radnih okruenja i ivota uope pod utjecajem informacijskih tehnologija je takoer jedno od znaajnih pitanja. U posljednjih 10-ak godina pojavilo se nekoliko novih termina koje neki ak karakteriziraju kao svojevrsne bolesti: ovisnost o Internetu i shodno tome visok stepen izoliranosti, pretrpanost informacijama (information overload), informacijska tjeskoba (information anxiety) itd. Strah od gubitka posla ili premjetaja usljed nepoznavanja rada na raunarima se posebno odnosi na poslove rutinskog karaktera koji su u savremenom poslovanju u znatnoj mjeri zamijenjeni raunarskim programima. Mnogi ljudi su ostali bez posla nakon uvoenja raunara, ali je ne mali broj i onih koji su se uspjeli obuiti za rad sa raunarima tako da svoj raniji posao i dalje obavljaju u izmijenjenim i kvalitativno novim uvjetima. Strah od zaostajanja usljed nemogunosti stalnog praenja promjena na podruju IT. Ovo je problem s kojim se susreu ne samo krajnji korisnici, ve i IT profesionalci. Vrlo este izmjene u informacijskoj tehnologiji, nove tehnologije i alati, zahtijevaju kontinuirano praenje tih trendova, drugim rijeima, kontinuirano uenje. Tranzicije na nove tehnologije nisu uvijek jednostavne i bezbolne pogotovo kod pojedinih kategorija krajnjih korisnika, pa ak i profesionalnih programera koji su godinama radili u npr. mainframe okruenju. Ponekad su izmjene takve da je vrlo teko preusmjeriti se na novu paradigmu. Kao primjere navest emo sluajeve s konceptom baza podataka, objektno orijentiranim pristupom u programiranju itd. Pretjerano koritenje kompjutera je takoer jedna od tema kada je u pitanju utjecaj kompjutera na zdravlje korisnika. Neki ak govore o posebnoj vrsti "bolesti" koja se naziva cyberphelia, za razliku od cyberphobiae koja se odnosi na strah od kompjutera. Oni koje "zahvati" ovakva bolest obino se oznaavaju kao "burnout-by-computer". Ergonomija. Ergonomija se generalno bavi problemima radnog okruenja, sa osnovnim ciljem stvaranja uvjeta za komforan i siguran rad. Kada je u pitanju informacijska tehnologija, ergonomija se uglavnom bavi sljedeim temama: utjecaj zraenja monitora na zdravlje ljudi, ergonomsko ureenje komponenata kompjuterskog sistema, utjecaj zraenja na trudnou kod ena, softverska ergonomija u
596
smislu lakoe koritenja operativnog sistema i aplikativnih programa. Utjecaj na privatnost i individualnost. Mogunost koju raunari posjeduju u pogledu pohranjivanja podataka o razliitim aspektima ovjekovog ivota i rada moe biti zloupotrijebljena. Mnogi povjerljivi podaci koji se odnose npr. na bankarske raune graana, personalne kartone u dravnim institucijama, mogu, na odreeni nain, postati predmetom neovlatenog koritenja i zloupotrebe. Naprimjer, poznat je sluaj Kevina Mitnicka koji je u februaru 1995. godine "provalio" u kompjuterski sistem jedne firme - Internet servis provajdera i otuio preko 20.000 brojeva kreditnih kartica. U ovom sluaju radi se istovremeno o kriminalnoj radnji i ataku na privatnost vlasnika kreditnih kartica. Utjecaj na produktivnost i zaposlenost. U pogledu radnih mjesta i zaposlenosti openito, raunari utjeu dvojako. U prvom redu, njihova primjena ima za rezultat znaajno smanjenje broja radnih mjesta odreenih profila kadrova. Sa druge strane, pojavljuju se novi profili to utjee na poveanje zaposlenosti. Naprimjer, pojava web tehnologije donijela je i novi tip strunjaka za izradu web stranica koji prije nije postojao. Slino je i sa svim poslovima vezanim za obradu podataka koji se se uobliavali s pojavom novih IT dostignua. Utjecaj na konkurentnost. Poveanje produktivnosti u proizvodnji dobara i usluga, kao i poboljanje kvaliteta donesenih odluka, sve kao rezultat primjene informacijske tehnologije, u znaajnoj mjeri utjee na konkurentnost firmi na tritu. Utjecaj na kvalitet ivota. S obzirom da raunari doprinose poboljanju produktivnosti, na posredan nain oni doprinose poboljanju kvaliteta proizvoda i usluga, uz manje cijene i za krae vrijeme.
597
12. Upravljanje IT- kadrovima

12.1. Profili IT kadrova Pored hardversko-OS, aplikacijske i komunikacijske platforme koje ine osnovu svake informacijske arhitekture, znaajnu komponentu svakog informacijskog sistema predstavlja kadrovska platforma, odnosno kadrovski resursi. Za razliku od perioda prije 20-30 godina kada su programeri i operateri bili glavni predstavnici IT kadrova, u savremenim uvjetima se radi o irokom spektru raznih profesionalaca iz podruja informacijske tehnologije. U nastavku dajemo kratak opis najznaajnijih profila IT kadrova koji se susreu u savremenom poslovnom kompjutingu: 1. Upravljake funkcije (IT/IS Management). Ovdje se misli na rukovodee kadrove u oblasti informacijske tehnologije i informacijskog upravljanja. Ovisno o veliini firme i broju ljudi zaposlenih na poslovima obrade podataka, ovi profili kadrova imaju razliite funkcije. U velikim korporacijama su to obino "Chief Information Officer" (CIO), ili ak imaju jedno od potpredsjednikih mjesta u korporaciji (Vice President). U srednjim i manjim firmama su to obino IS, MIS ili IT direktori, menaderi ili koordinatori. CIO je zvanini akronim od Chief Information Officer, mada se, u ali, esto navodi i kao Carrier Is Over, zbog nivoa i znaaja pozicije. Upravljake funkcije su, takoer, i: menader razvoja sistema (System Development Manager), menader odravanja sistema (System Maintenance Manager), menader data centra (Data Center Manager), menader za mree i telekomunikacije, menader IT projekata, menader sistema sigurnosti itd. 2. Hardver inenjeri i tehniari (Hardware Engineers and Technicians). Rade na razvoju, konfiguraciji i odravanju hardvera, od dizajniranja i proizvodnje hardverskih komponenata (firme koje se bave proizvodnjom i montaom hardvera), do njihove popravke i zamjene.
598
3. Razvoj aplikacija (Application Development) Sistemski programer (Systems Programer) Sistem analitiar (Systems Analyst) Dizajner aplikacija (Application Designer/Application Developer) Programer (Application Programer) Programer baza podataka (Database Programer) Administrator baza podataka (Database Administrator) Web master Dizajner Intranet/Extranet aplikacija itd. Sistemski programeri piu i odravaju sistemski softver. Moraju posjedovati odlino znanje o tehnikim karakteristikama odreenog raunarskog sistema, operativnog sistema pod kojim sistem radi, kao i programske jezike niskog i visokog nivoa. Sistem analitiari planiraju i implementiraju raunarske aplikacije i sisteme. Uspostavljaju vezu izmeu krajnjih korisnika i programera. Na osnovu zahtjeva menadera analiziraju sistem, odnosno operacije koje trebaju biti kompjuterizirane i kreiraju odgovarajua rjeenja koja onda programeri implementiraju u odreenom programskom jeziku. Aplikacijski programeri kreiraju programe kojim e se koristiti krajnji korisnici. U savremenim uvjetima razvoj aplikacija je baziran na koritenju alata za razvoj aplikacija koji se obino nazivaju Application Development Tools ili Rapid Application Development Tools (RAD Tools), sa naglaskom na brzini u razvoju aplikacija. Danas su najvie traeni programeri s poznavanjem sljedeih razvojnih alata: Visual Basic, Visual C++, Delphi, C++ Builder, Java, C#, PowerBuilder, itd. Programeri baza podataka su poseban profil aplikacijskih programera koji rade na razvoju aplikacija zasnovanih na koritenju sistema za upravljanje bazama podataka. Poto ovi sistemi obino dolaze sa integriranim alatima za razvoj database aplikacija, poznavanje takvih alata ini ovu grupu IT profesionalaca specifinom u odnosu na klasine
599
programere. Najee traeni su oni programeri koji poznaju razvojne alate koji dolaze u paketu sa sljedeim sistemima za upravljanje bazama podataka: ORACLE, Sybase, Informix, Ingres, DB2, MySQL, itd. Administrator baze podataka je osoba odgovorna za setovanje i upravljanje velikim bazama podataka koje slue kao osnova aplikativnih rjeenja u veim firmama. Web master je osoba odgovorna za kreiranje i odravanje Internet Web stranica, dok bolji poznavaoci web tehnologije (CGI, ASP, Java, itd.) rade na razvoju naprednijih Internet stranica, kao i Intranet i Extranet aplikacija. 4. Sistem i mrena administracija (System and Network Administration)
Sistem administrator (System Administrator) - osoba
odgovorna za odravanje operativnog sistema, jednog ili vie, ako se radi o multiplatformskom OS okruenju. Posebno je bitna uloga ovih kadrova u okruenjima kao to su: UNIX, Linux, Novell NetWare, WindowsNT Server, Windows 2003 Server, kao i kod tzv. proprietary OS platformi (IBM-ovi sistemi OS/400, OS/390, Digital-ov OpenVMS itd.). Sigurnost hardverskih-OS platformi je takoer dio odgovornosti ovih kadrova.
LAN mreni administrator (LAN Administrator) - slino
kao i sistem administrator, s tim da je ovaj profil kadra vie usmjeren na mrene operativne sisteme, a zadaci ukljuuju i itav niz aktivnosti vezanih za mrene protokole, sisteme kabliranja, mrene aplikacije, sigurnost LAN mrea i sl.
WAN specijalist (WAN Specialist) - osoba odgovorna za
setovanje, odravanje i sigurnost WAN mrea: postavljanje i konfiguracija rutera, brideva, modema, drugih komunikacijskih ureaja, nadgledanje performansi ureaja i komunikacijskih linija, kontaktiranje s nacionalnom telekom organizacijom, Internet service provajderom itd.
600
Sistemski integrator (System Integrator) - novi profil kadra,
pojavio se u posljednjih 10-ak godina. Osoba koja, u najkraem, osigurava da raunari "razumiju jedni druge" u multiplatformskim OS okruenjima. Ovi kadrovi su danas veoma traeni jer rade na rjeavanju problema efikasne integracije razliitih raunarskih sistema, operativnih sistema, mrenih protokola, a i aplikacija.
Operator (Computer Operator) - Operatori su odgovorni za
operacije unosa podataka, izvravanje backupa, izmjene backup i drugih ureaja, nadgledanje operacija i sl.
PC
tehniar (PC Technicien) - u dominantno PC okruenjima osoba odgovorna za odravanje PC opreme, dodavanje hardverskih ureaja, instalaciju sistemskog i aplikativnog softvera, podrku krajnjim korisnicima i slino.
Operator unosa podataka (Data Entry Clerk) - u okviru
starijih, preteno mainframe-baziranih sistema, ovaj profil kadra je bio odgovoran za unos podataka. U savremenim okruenjima ovaj tip kompjuterskih operatora gubi na znaaju. 5. Izvjetavanje i podrka odluivanju (Reporting and Decision Support) Ovu grupu sainjavaju kadrovi tipa poslovnih analitiara koji rade na pripremanju informacijske podloge za donoenje odluka. Njihova prvenstvena uloga je premoavanje jaza koji jo uvijek postoji izmeu menadera i informacijskog sistema organizacije u smislu efikasnog koritenja podataka. Navest emo neke od njih: Specijalist za izvjetavanje (Reporting Specialist) se bavi aktivnostima na pripremi razliitih oblika izvjetaja za razne nivoe menadmenta firme. Izvjetaji mogu biti u klasinom papirnom formatu, a moe se raditi i o raznim formama elektronskog i online izvjetavanja, uz koritenje standardnih Office aplikacija, specifinih reporting softvera, pa sve do enterprise-wide integriranih rjeenja za reporting.
601
Poslovni analitiar (Business Analyst) je osoba sa odlinim poznavanje logike odvijanja poslovnih procesa, obino su sa diplomama ekonomskih ili fakulteta poslovnih studija. Uz odgovarajue obrazovanje iz podruja management sciencea, industrijskog inenjeringa, naprednih poslovnih studija, poslovnih informacijskih sistema i sl., ove osobe su od posebnog znaaja u projektima izgradnje ili reinenjeringa poslovnih informacijskih sistema. Specijalist za podrku odluivanju (Decision Support, OLAP, Business Intelligence, Data Warehousing). Radi se o osobi koja takoer radi u procesu pripreme informacijske podloge procesa donoenja odluka. Za ovaj kadar je bitno da poznaju: poslovne procese, proces donoenja odluka, problemsko podruje, informacijske tehnologije, kvantitativne tehnike modeliranja i analize procesa odluivanja itd. 12.2. Upravljanje IT kadrovima IT kadrovi se razlikuju od drugih zbog prirode ovog posla. Znaaj ovih kadrova je svakim danom sve vei, sa sve veim stepenom penetracije informacijskih tehnologija. Naprimjer, uloga jednog programera koji je razvio i koji odrava aplikaciju za obraun plaa u firmi od prije 20-30 godina i programera koji danas odrava aplikaciju e-bankarstva nije ni izbliza ista. Obrada plaa na mainframe sistemu iz perioda od prije 20-30 godina obavljala se jednom u mjesecu, u toku jednog dana, dok je za savremene e-business aplikacije bitno da su always-on (uvijek raspoloive/dostupne). U savremenom poslovanju ne samo da performanse informacijskih sistema ovise o performansama IT kadrova, ve se, zbog sve veeg stepena ovisnosti poslovanja o IT platformama, moe rei da su znanja i sposobnosti IT kadrova znaajne determinante uspjeha cjelokupnog poslovanja. Ukoliko doe do pada sistema, odnosno neke e-business aplikacije, za firmu nije svejedno koliko e trajati oporavak (recovery) i povratak u prethodno stanje. Glavni prioriteti kada su u pitanju IT kadrovi za uspjenog IT menadera su:
602
zapoljavanje novih kadrova, razvoj, obuka i usavravanje postojeih kadrova, adekvatno nagraivanje za dobro uraen posao, nastojanje da se uini to je vie mogue kako bi se najbolji kadrovi zadrali.
Istraivanja su pokazala da su regrutiranje, zapoljavanje, razvoj, kompenziranje i zadravanje IT kadrova glavni prioriteti za menadere zbog direktnog utjecaja koji ljudski IT kapital ima na sposobnost organizacije da rijei svaki novi IT izazov. Naredna slika prikazuje proces usklaivanja poslovanja sa opom IT strategijom, kao i aktivnosti koje sainjavaju upravljanje IT kadrovima kao to su: regrutiranje, zapoljavanje, razvoj, kompenziranje i zadravanje ljudskog kapitala.
Slika 12.1. Proces usklaivanja poslovne i IT strategije i upravljanja IT kadrovima Pojam retencije (engl. Retention) ili zadravanja podrazumijeva aktivnosti na podizanju nivoa opeg zadovoljstva poslom i uklapanje u organizacijsku strukturu jedne firme. Strategije zadravanja trebaju se fokusirati na maksimiziranje tri tipa satisfakcije: lina, profesionalna i drutvena. Ljudi naputaju firme iz vie razloga, nabrojat emo samo neke:
603
nezadovoljstvo plaom, smanjenje ili nedovoljno poveanje plae, izmjena u nainu voenja firme, konflikt s direktnim nadreenim rukovodiocem, odlazak bliskih prijatelja iz firme, neeljena izmjena (poveanje ili smanjenje) odgovornosti itd.
Ljudi ostaju u firmi prvenstveno zbog: adekvatne kompenzacije koju ini ne samo osnovna plaa, ve i dodatne mogunosti kao to su: prekovremeni rad, specifini projekti, plaeno usavravanje itd., pripadnost organizaciji (firmi), ponos prema organizaciji, potovanje nadreenih, korektan odnos nadreenih prema zaposlenicima, dobro osmiljen rad itd.
12.3. Funkcija CIO-a Deset najvanijih izazova koji se pojavljuju u menadmentu IT kadrova su: 1. pronalaenje i privlaenje strunih kadrova, 2. efikasan sistem prijema tih kadrova, 3. odgovarajui sistem nagraivanja, vodei rauna o situaciji u okruenju, 4. uspostavljanje adekvatnih programa za razvoj karijere, 5. vodjenje rauna o omjeru stalnih i part-time zaposlenika, 6. omoguavanje tzv. teleworkinga (rad od kue), 7. odredjivanje kljunih kadrova, 8. osiguravanje kontinuiranog dokumentiranja svih bitnih parametara i procedura IT sistema (programska dokumentacija, sistemski rauni i pasvordi, aplikacijske i mrene eme i sl.), 9. odravanje koraka s novim IT tehnologijama i znanjima, 10. borba za adekvatan status IT kadrova na nivou firme. Aktivnosti CIO-a se mogu podijeliti u sljedeih pet osnovnih grupa: 1. strateki menadment IS-a: integriranje poslovnih problema i IT rjeenja. CIO djeluje u funkciji sistemskog integratora; 2. operacijski menadment IS-a: nadgledanje i koordiniranje aktivnosti IS-a firme;
604
3. menadment ljudskih resursa IS-a, bavljenje IT kadrovima; 4. relacijski menadment IS-a: razvoj adekvatnog odnosa s korporacijskim funkcijama i odjelima, menadmentom i krajnjim korisnicima, te promocija upotrebe IT-a; 5. organizacijski menadment IS-a: uspostavljanje balansa izmeu IS i organizacijskih funkcija. Autori Grover, Jeong, Kettinger, Lee u lanku The Chief Information Officer: A Study of Managerial Roles* navode najznaajnije uloge CIO-a, prema modelu menaderskih uloga postavljenom od Mintzberga: Kao poslovni voa, IS menader je zaduen za nadgledanje, zapoljavanje, obuku i motivaciju kadra ili specijaliziranog osoblja. Ova uloga je uglavnom interna u odnosu na IS organizaciju. Kao od glasnogovornika, od IS menadera se zahtijeva proirenje oraganizacijskog kontakta izvan odsjeka ili drugih podruja organizacije. Kao nadglednik, IS menader mora skenirati eksterno okruenje kako bi pratio tehnike promjene i konkurenciju. Kao tehniki inovator firme on mora koristiti vie izvora ukljuujui ponuae, profesionalne veze, mrene i osobne kontakte. Kao osoba zaduena za veze, IS menader mora komunicirati s vanjskim okruenjem ukljuujui razmjenu informacija sa IT vendorima i ostalim subjektima. Kao poduzetnik, IS menader identificira poslovne potrebe i razvija rjeenja. Glavna odgovornost IS menadera je da osigura da se nove tehnologije to bre i efektivnije implementiraju. Kao alokator resursa, IS menader mora odrediti kako da alocira ljudske, financijske i informacijske resurse.
Journal of MIS, 1993, Vol. 10, No2

605
12.4. Outsourcing u oblasti IT kadrova

Globalizacija savremenog businessa uinila je svoje i na podruju IT usluga i IT kadrova. Indija je, naprimjer, zemlja koja je u 2003. godini izvezla 13,5 milijardi dolara softvera i softverskih usluga, dok je taj iznos u proloj 2006. godini bio na nivou od 31 milijardu dolara. Procjenjuje se da je u IT industriji u Indiji u 2003. godini bilo zaposleno 650.000 ljudi, sa oekivanim porastom na 2,2 miliona do 2008. godine. Prosjena godinja plaa dobrog programera u SAD nije ispod 100.000 USD, dok je taj iznos u Indiji na nivou od 5-10.000 USD, u Kini jo manje. Ve dui niz godina Indija je lider u podruju tzv. off-shore outsourcinga, ali joj posljednjih godina konkuriraju Kina, Pakistan i neke zemlje iz ex-Istone Europe (Rusija i Rumunija). Prema predvianjima poznate konsultantske kue Gartner, svako deseto radno mjesto u informatikom sektoru e iz razvijenih zemalja biti prebaeno na tzv. off-shore sistem rada. Gartner predvidja da e do 2010. godine 25% klasinih IT poslova razvijenih zemalja biti prebaeno u druge zemlje s niim trokovima rada. Poznato je, takodjer, da na SAD univerzitetima godinje diplomira oko milion studenata, ali svega 70.000 studenata ima diplomu nekog engineering programa. Nasuprot tome, Kina i Indija imaju godinje 6,4 miliona diplomaca godinje sa skoro milion onih koji su zavrili neki engineering program. Svi ovi podaci su ilustracija raznih modaliteta outsourcinga kao pristupa u osiguranju kvalitetnih IT kadrova i IT rjeenja u cjelini, uz postizanje znaajnih ekonomskih efekata. Internet tehnologija i kvalitetneirokopojasne komunikacijske mree predstavljaju osnovne pretpostavke za ovakve vidove angamana.
606
Neka iskustva svjetskih kompanija u upravljanju informacijskim tehnologijama (Success Stories, White Papers)
Business Continuity
A Blueprint for Business Resilience and Operational Efficiency Solutions Brief
Partner Beyond Technology
Executive Summary
In todays always-on business world, fast and continuous access to applications and data is essential for success. As a result, business continuity has become an integral part of business and IT lexiconand an increasingly larger portion of the IT budget. Although large-scale disasters are foremost in most peoples minds when it comes to business continuity, application failures, system malfunctions, hacker attacks, and human error are far more likely to interrupt operations. In addition, corporate scandals and concerns over privacy have led to regulations governing secure data retention and protection. For Hitachi Data Systems, business continuity means first understanding your key business challenges and requirements, including risk exposure, regulatory compliance, and best practices. Then, it calls for providing solutions designed to protect organizations against loss of access to data while increasing business resilience and operational efficiency.
Securing Business Continuity
In todays highly competitive, 24/7 world of just-in-time delivery, global supply chains, around-the-clock customer demand, and alternative vendors a mouse click away, delays in resuming IT operations following an unexpected disruption can have a dramatic impact on bottom-line financial performance and competitive advantage. Research and consulting firm Meta Group (recently acquired by Gartner) estimates lost revenue from downtime at an average of US$1 million per hour; Contingency Planning Research says losses go as high as US$6.45 million per hour for retail brokerages. And the risks from unanticipated outages are not all financial. According to Binomial International, 50 percent of companies that lose critical business systems for more than 10 days never recover. In addition to securing business data against outages, many organizations face regulatory oversight dictating mandatory levels of data protection. The United States regulations now apply to health care (HIPAA), financial services (SEC 17a-4), corporate accountability (Sarbanes-Oxley Act), life sciences (21 CFR Part 11), and government (DoD 5015.2-STD). Elsewhere in the world the story is similar, from the New Basel Capital Accord (Basel II) globally to RIPA and FAS in the U.K. and to COB in France. Like government regulators,
Hitachi Data Systems Business Continuity Framework

Centralized, Automated, Policy-based Management
Risk Reduction and Business Resilience

Choosing a technology, or combination of technologies, to support business continuity starts with an assessment of the potential risks facing your organization. An operational risk management approach will clarify business requirements and reduce uncertainty, by estimating the likelihood, and loss potential, of each type of incident. This systematic analysis of each business-critical application will help to determine the extent of vulnerability, the business impact of downtime, and any regulatory requirements. With this information in hand, you can assess technologies to achieve the optimal balance of recovery speed, data value, and cost. Two key metrics used for business continuity planning are recovery-time objective (RTO) and recovery-point objective (RPO). RTO measures how long it takes to resume essential operationshow long it takes to get back on your feet. RPO is a measure of data currencyhow far behind the organization can afford to be when resuming operations after a disruption. Your RTO and RPO determine which data replication and recovery options your business needs and how much the solution will cost.
r Clusters Serve
Ex
d ten
ed Server Clust ers
Remote Replication Synchronous Asynchronous Server, HBA, Switch Path Failover Nondisruptive Backup Tape Vault Storage Point-in-time Copies Storage
Red un ates Sing dancy Elimin re le Point of Failu
Multisite Replication
Point-in-time Copies
Disas ter Recovery Plann ed Outages
Local Site
(High Availability)
Remote Site
(Disaster Protection)
Figure 1: Hitachi Data Systems business continuity framework ranges from enabling high availability at a single site to full failover capabilities involving a distant secondary site.
investors and insurers are now insisting that businesses maintain feasible business continuity plans to protect critical information. The fast restart of your business operations after a disruption is essential. Ideally, you will want to resume business at the point in time at which operations stopped functioning. To achieve this, the most up-to-date business data must be continually available at a location safely removed from the disaster area.
The perfect case scenario of a remote disaster site ready to go at a moments notice can be costly to implement and may not be warranted for all applications. The challenge for IT is to construct a comprehensive business continuity solution from the palette of interrelated capabilities that encompass local-site replication and recovery, offsite transportation of backup data, electronic vaulting, and remote data replication.
Evaluating the Options

Planning for business continuity involves matching the RTO and RPO values of each critical application to the capabilities of various data protection technologies. Figure 2 illustrates the correspondence between the RTO and RPO and the cost of a business continuity solution. For critical applications, data replication provides the most comprehensive recovery capabilities.
Cost versus Value of Data
Remote Disk Copy with Extended Server Clustering Synchronous Remote Disk Copy Asynchronous Remote Disk Copy
Cost
Remote Database Logging Electronic Tape Vaulting Tape Backup (Tapes Transported Offsite)
Value of Data
Days
Hours
Minutes
Immediate
3
Recovery-time Objective
Figure 2: Application recovery-time objectives and recovery-point objectives dictate the cost of data protection.
Local Data Replication

Tape backup technology is well-established as the historic cornerstone of data protection. While it still plays a key role in business continuity efforts, it is does not always meet recovery-time objectives. The growth of disk-to-disk and disk-to-disk-to-tape backup methods are alleviating some of the pressure on the backup window. Organizations need a comprehensive strategy that pulls from the entire array of disk and tape solutions to optimize data protection, improve data availability, and facilitate rapid access to stored information. Though the strategy must be comprehensive, it must also be cost-effective and simple to manage.
Local, In-system Replication

While remote replication receives much of the attention from business continuity planners, local, in-system, copy solutions add a valuable complementary layer to a business continuity configuration. Hitachi ShadowImage In-System Replication software provides high-speed, nondisruptive replication for any Hitachi storage system or pool of storage virtualized by the Universal Storage Platform or Network Storage Controller. ShadowImage software consistency groups allow a user-defined group of ShadowImage volume pairs to be simultaneously split, at a precise moment in time, with a single command. This method creates a consistent point-intime (PiT) copy of an entire system, database, or any related sets of volumes. This copy can then be used for remote replication in conjunction with Hitachi TrueCopy Remote Replication or Hitachi Universal Replicator software to another storage system anywhere in the world. Hitachi Copy-on-Write Snapshot software provides the same functionality, but stores only the changed data, resulting in a significant savings over full cloning methods.
time-consuming, manual, and error-prone multistep recovery process required by traditional tape-based backup. It also provides a variety of productivity benefits through secondary, or parallel, access to data, without affecting regular production workloads. Remote data replication increases data availability by:
: : Automating procedures to reduce the

duration of planned events, such as system maintenance, application testing and development, and data backups
: : Allowing nondisruptive backup of

current production data with no impact to the production application
Backup and Recovery

The Hitachi Data Protection Suite, powered by CommVault, is a unified platform that helps ensure outstanding data protection, high availability, and rapid access to information through the integration of backup and recovery, migration, archiving, replication, third-party disk-based copy capabilities, and a single point of control. Designed for disk-to-disk SAN-based data protection, the Data Protection Suite avoids the performance issues of products that have evolved from LAN-based disk-to-tape infrastructures. Using the CommVault Common Technology Engine as its foundation enables the Data Protection Suite to help organizations implement the right mix of components without adding complexity.
: : Speeding failover and data restoration

in the event of an outage by replacing slow and labor-intensive tape-based restores with continuously available online backups
: : Allowing secondary sites to take

over primary processing to eliminate scheduled downtime
: : Enabling frequent, nondisruptive

disaster recovery testing with an online copy of current and accurate production data Two basic variations of remote data replication are availablesynchronous and asynchronous.
Remote Data Replication

Replicating data to a remote secondary site represents the most effective insurance policy against system downtime. Remote data replication offers the fastest recovery time following an outage and the lowest risk of data loss. Replication eliminates the
Synchronous and Asynchronous Replication

Synchronous replication ensures that a remote copy of the data, identical to the primary copy, is created at the same time the primary copy is updated. In synchronous replication, an I/O update operation is not considered complete until confirmed at both the primary and remote sites. An incomplete operation is rolled back at both locations, guaranteeing that the remote copy is always an exact image of the primary. Synchronous replication offers very fast recovery. After a disruption, business operations can resume immediately at the remote site, starting from the exact point the primary site stopped. Only I/Os that were in-flight at the instant of disruption will be lost. And, because neither the primary nor remote site will have a record of these transactions, rolling back a database to the last confirmed state offers full data integrity.
The drawback to synchronous replication is distance. Fibre Channel, the primary enterprise storage transport protocol, can theoretically extend a remote copy as far as 200 kilometers (120 miles) from the primary site. However, as distance increases, so too does latency. Delays propagating updates to the secondary site can affect application performance. Depending on the applications sensitivity and the communications technology between the two sites, the effectiveness of synchronous copy can begin to degrade at 32 to 160 kilometers (20 to 100 miles). This may not be far enough to clear a wide-area disaster zone. However, TrueCopy synchronous replication can also be leveraged for no data loss out-of-region solutions in Hitachi Data Systems Three Data Center Solutions. Asynchronous replication provides a mechanism for mirroring data across any distance, usually involving IP networks. With asynchronous replication, the primary write operation is disconnected from the remote write operation. After a successful write of data to the primary storage system, the application continues processing without waiting for an acknowledgement of a successful write at the secondary storage. Asynchronous replication can span any distance without affecting application performance. Remote sites can be hundreds, or even thousands, of miles from the primary site, ensuring critical data is stored safely outside a disaster zone. The downside to asynchronous replication is the potential for I/O inconsistency between the primary and remote site, and the possibility of data loss. Because of the slight time lag between data being stored at the primary and remote sites, transactions lost in-flight during an outage can mean the remote database does not pick up operations instantly at the point the primary site failed. In such a situation, asynchronous replication caching, sequence numbering, time stamps, and other techniques used to automatically preserve write-sequence fidelity at the remote site are essential.
Hitachi TrueCopy Remote Replication Software

Issue
Data Loss
Asynchronous
Asynchronous mode may or may not lose some committed transactions in the event of an unplanned failover to the secondary site. However, a rapidly restartable data image is ensured because the remote database will be in an I/O-consistent state, resulting in the need to reapply only the most recent transaction logs to recover to the point of the outage.
Synchronous
Each I/O update operation waits until completion is confirmed at both the primary and mirrored sites. Any incomplete operation is rolled back at both locations; thus the remote copy is always an exact mirror image of the primary.
Distance
Asynchronous mode can span virtually any distance, because there is no propagation delay involved in confirming transactions at the remote site. Remote sites can be up to thousands of miles from the primary site, ensuring that the replicated copy of data is safely outside any likely disaster zone.
Maximum distance for synchronous mode theoretically extends to 200 kilometers, depending on channel extender specifications. But latency quickly becomes a problem as propagation delays (the time spent waiting for the update to travel to the remote site and confirmation to come back) lengthen with increased distance. The practical distance for synchronous replication of a busy transaction system is usually about 30 to 50 kilometers (20 to 30 miles), possibly further, depending on an applications tolerance for delayed response and other factors.
Performance Impact
The performance impact on the host is minimal.
Synchronous mode has a greater impact on performance than asynchronous mode, because a write from the host must wait for acknowledgment from the secondary storage system.
Data Integrity
Several mechanisms ensure the remote copy is made in precisely the same write sequence as the primary copy, including the use of sequence numbers and time stamps in the data packets.
With synchronous replication, data integrity issues caused by out-ofsequence writes do not arise because dependent writes are not initiated until prior writes on which they depend complete.
The Rolling Disaster Challenge

A rolling disaster occurs when an unplanned outage event takes place over a span of time. The time span can be anywhere from a few minutes to several hours. During a rolling disaster not all systems, storage, and network connections fail at precisely the same moment. In this situation, Network Infrastructure
When coupled with bridging technology from Cisco or McDATA, Hitachi Data Systems replication technologies support a wide range of network infrastructures, including IBM ESCON and FICON, IP, SONET, ATM, and others.
4
Table 1: The pros and cons of asynchronous versus synchronous replication with TrueCopy software.
a system may still be able to process transactions and issue updates to primary storage devices, but, due to earlier failures, updates may not replicate successfully to the secondary site. Rolling disasters pose a challenge because they often result in corrupted and unusable data at the remote site, requiring difficult and very lengthy recovery processes. To protect against rolling disasters, a data replication technology must be able to freeze remote replicas at a point in time prior to the onset of the outage. The ability to create frozen point-in-time images of data is what differentiates remote copy technology from simple mirroring. Because the remote and local I/O of a synchronous replication succeed or fail together, this replication approach does not introduce data inconsistencies following a disaster. Rolling disasters are primarily a challenge for remote asynchronous replication, and one of the principle problem areas is writesequence fidelity.
Write-sequence Fidelity
Database and file managers maintain very complex internal data structures, including indexes, structured data tables, directories, logs, and so forth. To preserve the integrity of these internal structures, each write is carefully sequenced so that, at any point in time, a correct file system or database state can be recreated. Writes to a database often depend on other writes. For example, a transaction may apply a credit to an account, followed by a debit; this sequence must be strictly preserved during a recovery. Careful write sequencing and strict adherence to dependencies allow file systems and databases to recover from failures, no matter what I/O activity is in progress when failure occurs. A replication solution must address writesequence fidelity. Writes to remote data copies must be in the same order as those at the primary storage. Asynchronous replication introduces potential write-sequence fidelity problems because packets of data can arrive at the remote site out of order. This is especially true of tech-
nologies that send disk track updates, which cannot preserve the original write sequence. To ensure the integrity of asynchronously replicated data in a rolling disaster, replication technology must employ techniques to automatically preserve write-sequence fidelity at the remote site.
Choosing Between Synchronous and Asynchronous Replication

Clearly, remote storage replication for recovery and business continuity requires more than just shipping data over a network. The selection process starts with an assessment of the potential risks and their probability. If your organization cannot tolerate any data loss and operations must be resumed quickly following an outage, synchronous replication is likely to be the best choice. Of course, the decision must also factor in how far the data has to be replicated to clear any likely disaster zone, and how much degradation of application performance can be tolerated. On the flip side, if your organization can tolerate being down while the last few transactions are reconstructedor cannot tolerate
Two Data Center and Three Data Center Configurations
As remote copy solutions improve, out-of-region replication becomes more efficient and cost-effective and will be used more widely. What are the characteristics and benefits of the alternative approaches?
In-region Recovery or Intermediate Site
Hitachi TrueCopy Remote Replication
Primary Site Two Data Center Synchronous Two Data Center Asynchronous Three Data Center Cascade
TrueCopy Remote Replication
Out-of-region Remote Site
TrueCopy Asynchronous Extension or Hitachi Universal Replicator
Universal Replicator
Three Data Center Multitarget
TrueCopy Remote Replication
Universal Replicator
Synchronous Replication
5
Figure 3: Comparing two data center and three data center replication strategy options.
Asynchronous Replication
the performance impact of synchronous propagation delaysasynchronous may prove to be a less costly option. Another approach to be considered combines the benefits of both synchronous and asynchronous replication: the three data center option.
complexity of the solution. Software, in-house expertise, and licenses must be duplicated for each vendors replication solution.
Tiered Storage and Universal Replicator Software

The Hitachi TagmaStore Universal Storage Platform and Network Storage Controller provide enterprise and midrange storage environments with a consistent interface to pooled multivendor storage. Using industry-leading controller-based virtualization, the Hitachi storage systems enable a single replication tool to operate against all heterogeneous storage resources in a tiered infrastructure. This significantly reduces the complexity and cost of replicating data, both locally and long distance. The Hitachi Universal Replicator software for TagmaStore Universal Storage Platform and Network Storage Controller provides advanced, controller-based replication among all of the storage systems certified for external attachment to the Universal Storage Platform and Network Storage Controller. Universal Replicator software disk-based journaling increases replication resilience, reduces the impact of replication on production applications, and lowers replication costs. When collecting data to be replicated, the primary Universal Storage Platform writes the designated records to a special set of performance-enhanced journal volumes.
The Three Data Center Option

Two data center replication strategies are viable for most in-region recoveryfor example, serving as a hot site for campuslevel or metro-level server clusterand for out-of-region recovery sites where propagation delays are not an issue. Synchronous replication provides very fast recovery time (low RTO) and good data currency (low RPO). However, asynchronous replication provides better protection against regional disasters, albeit with a less favorable RTO and RPO. A three data center strategy offers the best of both worlds: fast recovery and excellent data currency for local site failures, combined with advanced protection from regional disasters.
The remote Universal Storage Platform then reads the records from the journal volumes, offloading the primary system by pulling them across the communication link, instead of making the primary system push them, as in most other approaches. By writing records to journal disks instead of keeping them in storage system cache, Universal Replicator software no longer consumes a large percentage of available cache, freeing resources for production transactions. With only one set of procedures, tools, and skills to be mastered, regular and comprehensive disaster recovery testing of complex heterogeneous environments becomes more feasible and affordable. Combining Universal Replicator software and the Universal Storage Platform or Network Storage Controller enables three data center business continuity configurations to be achieved with less complexity, scripting, and overhead than previous solutions. This, in turn, makes three data center business continuity solutions more affordable for a broader range of enterprises and applications.
Universal Replication: A Major Breakthrough

With heterogeneous storage a feature of most midrange and enterprise data centers, the ability to replicate between systems from different vendors, locally and long distance, is critical to cost-effective business continuity planning. The downside to multivendor storage business continuity is the cost and
Financial Services Firm Use Case

A financial services firm needed to enhance its business continuity infrastructure with an out-of-region disaster recovery capability; it also needed to create daily PiT copies of the production online transaction processing
Three Data Center Multitarget with Hitachi Universal Replicator for Tagmastore Universal Storage Platform
In-region Recovery Data Center Primary Data Center

Hitachi TrueCopy Remote ReplicationSynchronous Remote Copy
Primary Data Volumes (Synchronous)
Universal Storage Platform
Out-of-region Remote Data Center

Journal Data Transfers Primary Data Volumes JNL Journal Read Requests JNL Primary Data Volumes (Asynchronous)
Universal Replicator Asynchronous Remote Copy
Figure 4: Three data center, multitarget replication configuration.
(OLTP) database, for use in an online decision support system (DSS) that requires up-todate customer data. Hitachi Data Systems, in consultation with the IT team, decided to apply the Universal Storage Platform business continuity framework to satisfy the requirements. The Universal Storage Platform, offering the industrys only controller-based virtualization, delivers unified data and storage services across heterogeneous storage systems to simplify information access and reduce management complexity.
The configuration uses ShadowImage software and Hitachi Business Continuity Manager software to split off PiT copies with ensured data consistency and integrity even through the database application reads and writes to several storage volumes. This approach creates duplicate DSS copies with no impact to production OLTP applications. As a part of the preproject assessment, the team determined that the financial benefits of running DSS queries on current data (rather than two-day-old data) would more than justify the cost of maintaining two full DSS copies of the production database.
software separately maintains an asynchronous copy at a remote disaster recovery site 1,000 miles away. Compared to a cascade or pass-through approach, this configuration eliminates the potential of having no disaster recovery should the intermediate site fail.
Backup and Testing

The solution also uses Universal Storage Platform capabilities to make copies of data on lower-cost, externally attached Hitachi Thunder 9500 V Series systems with the SATA Intermix Option. These copies are used for backup and disaster recovery testing. The advanced three data center configuration also supports rapid production takeover at the remote site when required for operational recovery, full disaster recovery testing, or scheduled upgrades and configuration changes. As this typical use case illustrates, Universal Storage Platform, ShadowImage software, Universal Replicator software, and TrueCopy software provide a robust and powerful foundation for meeting the requirements of large organizations with complex needs in
PiT Copies for a Large Database

The online DSS application requires up-todate copies of customer data, and large queries often run in excess of 36 hours. Hitachi Data Systems and the companys IT group determined that maintaining multiple copies of the production data would satisfy the requirementsa new PiT copy is made every 24 hours, allowing in-process queries to complete on earlier copies of the database.
Three Data Center Replication

To support its business continuity needs including regulatory agency guidance on out-of-region disaster recovery capabilities the project team selected an advanced three data center replication solution from Hitachi Data Systems. TrueCopy Remote Replication software maintains an exact, synchronous copy of the production OLTP data at an in-region disaster recovery hot site 20 miles away. Universal Replicator
production, development, testing, archiving, and business continuity. In addition, the solution supplies current information for more effective decision support.
Business Case for Solving the Problem

Adopting a sound business continuity strategy produces clear business benefits.
choose from among the available software and services to simplify disaster recovery, minimize downtime, speed recovery, and protect your information assets while maximizing the use of resources and personnel. Although reading is a good first step, consider engaging Hitachi Data Systems Global Solution Services professionals before you undertake a business continuity plan. Global Solution Services can help you:
: : Minimize downtime, gain better ROI:

Provide continuous access to business information and eliminate or minimize both planned and unplanned downtime; provide immediate remote access to time-critical information for other data mining and decision support systems with no impact on production systems; improve business confidence by enabling more frequent and non-disruptive testing and disaster recovery scenarios with current production data
: : Identify and analyze your business

goals, in terms of the exposure risks your company faces, the regulatory requirements your company needs to meet, and, in turn, the length of time your business can afford to be down and how much data the business can afford to lose
: : Identify your technical goals, based on

which replication strategy makes sense, the nature of your existing infrastructure, the topologies of your storage layout and placement, and traffic patterns by application and host
: : Protect valuable information assets:

Prevent loss of business information from site disasters, viruses, human error, and application and system failures by providing alternate remote and local copies of data and enabling rapid restart and recovery
: : Create a migration plan to a new

solution that includes test and verification components
: : Use resources and personnel

efficiently: Offload processing and data to alternate systems and locations; use advanced software tools to minimize the labor-intensive nature of backup and recovery procedures
: : Document the design and create a

detailed implementation and test plan
: : Manage the implementation and

execution phase of the plan Pertinent offerings from Global Solution Services include the Risk Analysis Workshop. To learn more about how Hitachi Data Systems can help you with your business continuity plans and to read more about business continuity, please visit www.hds.com/bc or call Hitachi Data Systems at 888 234 5601, ext. 950. Explore an engagement that will result in the optimal solution for your business continuity needs.
: : Standardize IT practices on fewer

storage platforms: Gain improved performance and greater scalability and availability; reduce burdens on IT staff
: : Simplify disaster recovery: Achieve

rapid restart/recovery over virtually any distance with minimal impact on application response time; eliminate inefficient and resource intensive tape-based replication/retrieval systems
Implementing Your Business Continuity Solution

This Hitachi Data Systems Business Continuity Solutions Brief has started you on the road to understanding the extent of your business continuity exposure and making a business case for solving it. With this basic understanding of what is involved in implementing the best business continuity solution for your organization, you are better equipped to
Hitachi Data Systems Corporation

Corporate Headquarters 750 Central Expressway Santa Clara, California 95050-2627 U.S.A. Phone: 1 408 970 1000 www.hds.com info@hds.com Asia Pacific and Americas 750 Central Expressway Santa Clara, California 95050-2627 U.S.A. Phone: 1 408 970 1000 info@hds.com Europe Headquarters Sefton Park Stoke Poges Buckinghamshire SL2 4HD United Kingdom Phone: +44 (0) 1753 618000 info.eu@hds.com
Hitachi Data Systems is registered with the U.S. Patent and Trademark Office as a trademark and service mark of Hitachi, Ltd. The Hitachi Data Systems logotype is a trademark and service mark of Hitachi, Ltd. TagmaStore, ShadowImage, Thunder 9500, and TrueCopy are trademarks of Hitachi Data Systems Corporation. CommVault is a registered trademark of CommVault Systems, Inc. All other product and company names are, or may be, trademarks or service marks of their respective owners. Notice: This document is for informational purposes only, and does not set forth any warranty, express or implied, concerning any equipment or service offered or to be offered by Hitachi Data Systems. This document describes some capabilities that are conditioned on a maintenance contract with Hitachi Data Systems being in effect, and that may be configuration-dependent, and features that may not be currently available. Contact your local Hitachi Data Systems sales office for information on feature and product availability. Hitachi Data Systems sells and licenses its products subject to certain terms and conditions, including limited warranties. To see a copy of these terms and conditions prior to purchase or license, please go to http://www.hds.com/products_services/support/license.html or call your local sales representative to obtain a printed copy. If you purchase or license the product, you are deemed to have accepted these terms and conditions. 2006, Hitachi Data Systems Corporation. All Rights Reserved. DISK-569-00 January 2006
Airbus UK
Success story
Airbus is a leading aircraft manufacturer with a family of airliners on the market ranging in capacity from 100 to more than 500 seats. The company has delivered over 3,100 aircraft to more than 180 customers worldwide since it first entered the market in the early seventies, and it boasts a healthy order book of more than 1,500 aircraft to be delivered over the coming years.
Airbus UK improves simulation capabilities, reduces costs with a high-performance technical computing infrastructure based on Itanium 2based systems from HP
Airbus, like other aerospace manufacturers, faces a number of challenges and urgent priorities: reducing programme costs and compressing product development schedules while producing lighter aircraft, which in turn reduce fuel requirements and costs, optimizing payload and maintaining and enhancing performance. In addition, manufacturers must maintain up-to-date records, meet strict Federal Aviation Authority (FAA) and Joint Aviation Authority (JAA) regulations, and, above all, guarantee safety. With their current and future competitiveness at stake, aircraft manufacturers require a high-performance technical computing (HPTC) platform that will scale to their computational requirements. At the same time, these companies place a high premium not only on performance but also on compute stability, longevity, and affordability.
HPTC reference architecture for CAE 2003
CAE clients Itanium 2/PA-RISC HP-UX IA-32 Windows High-availability CAE front end High-availability CAE data management File server Tape archive
Storage Job scheduler and preprocessing CAE compute servers (SMP) Superdome HP-UX CAE compute clusters (MPI) Itanium 2/HP-UX and/or IA-32 Linux
The use of HPTC solutions at Airbus UK highlights the challenges facing aerospace manufacturers and demonstrates how these challenges can be addressed by implementing an open HPTC reference architecture to optimize the use of digital simulation technology. Airbus UK uses HPTC systems from HP and other IT vendors to reduce engineering and test costs while improving engineering and analysis productivity in order to bring to market better aircraft at a lower total cost of hardware ownership. Airbus UK uses a heterogeneous high-performance computing environment with hardware from HP, Cray, Fujitsu, Hitachi, IBM, NEC, SGI, and Sun. The HP-UX 11i operating system from HP powers 70% of the CPUs in this environment, providing an open and flexible environment that helps Airbus UK integrate its HPTC infrastructure to efficiently run and maintain its CAE applications. According to Nigel Barry, IT architect at Airbuss Filton site near Bristol in the U.K., Itanium-based HPTC technology has helped Airbus UK reduce costs by speeding simulation runs and reducing the amount of software optimization maintenance required. In the past, the amount of time
required to run simulations was often very long and costly for Airbus UK Indeed, many simulation routines could take weeks to run. The cost associated with analysis is not in buying the hardwareit is in running the software, explains Barry. What HPTC means is that we can now run simulations faster. We could always run them, but we could not afford the time it would take to run the big simulations, because some of them would take many weeks to run. Now we can do 20 to 30 a night, and we can look for an optimum solution. Weve probably got two or three orders of magnitude more computing power than we had 10 years ago. The value of an Intel Itanium reference architecture lies not just in the design phase but extends throughout the life of the aircraft. If a plane built 20 years ago requires service, the manufacturer must be able to rerun the analysis code exactly as it was performed 20 years ago to ensure an identical response. A manufacturers ability to react quickly to maintenance problems is an important measuring stick for the airlines, and reliable HPTC solutions can help ensure positive customer perception.
We need a consistent high-performance computing architecture that will enable numerical accuracy throughout the lifespan of an aircraft, and HP Itanium 2based systems running HP-UX 11i provide us with all that and more. Nigel Barry, IT Architect, Airbus UK
Another crucial area in which HPTC reference architecture reduces the total cost of ownership is software maintenance and optimization. Airbus UK estimates it has some 10,000 software applications in use; of those, only about 20 are from commercial software developers. The rest are internally developed proprietary codes. Of the 10,000 applications, the majority are computer-aided engineering (CAE) or digital simulation applications, including applications for computational fluid dynamics (CFD), finite element analysis (FEA), aerodynamics, control systems, and structural analysis. The use of simulations has effectively revolutionized the wing design process, allowing for thousands more designs to be produced and analyzed and resulting in the most effective wing designall in shorter timeframes. Digital simulations have also been very helpful in confirming Airbus UK designers estimates of an aircraft wings weight. Digital simulation poses many computational challenges. Some applications are so large and complex that memory throughput and CPU performance become problems. Itanium-based processors have made advances in this area, in Airbus UKs experience. Itaniums have exceptionally large memory bandwidth and are very good at parallel processing, said Barry, and it is that balance that makes Itanium better than a lot of other processors. And because Intels volume is high, theyre much more affordable. They actually perform better and theyre lower cost. Thats unique in 64-bit computing. In addition, the Itanium processors are more highly scalable, according to Barry, providing Airbus UK with much sought after operational flexibility to run multiple applications at once.
Over the last few years, Airbus UK has upgraded its servers from Convex, IBM MVS, and DEC VAX to HP V-Class Enterprise and Superdome 64-bit PA-RISC servers and now to new Itanium 2based servers. The robust HP-UX compilers and development environment have allowed the company to port CAE applications from multiple hardware platforms to the Itanium-based servers. While the cost of porting the software to run on the Itanium architecture was not insignificant, Airbus UK believes that the computing power and the standardization of Itanium-based servers ensures it will not have to move to a new CAE infrastructure any time soon. This gets back to the necessity of having standard HPTC reference architecture. We want an architecture with a very long life, so by using HP-UX 11i and Itanium in the beginning, we hope to optimize those key applications to move forward so they do last a long time. Performance wont be an issue in 60 yearsit will be an issue of whether or not they will be able to run the applications. Airbus UK is banking on the combination of a standard Itanium reference architecture and the reliability of the HP-UX 11i operating system to enable it to do so. Barry counts the reliability of HP-UX 11i among its greatest strengths. When a failure occurs with the OS, the resulting downtime can be very costly. Certain long-term optimization routines can take two to three weeks to complete, and an OS failure in the middle of a long run may set Airbus UK back weeks. Airbus UK requires a stable operating system that doesnt break down. That obviously creates more uptime. HPUX 11i is the most reliable. It can handle temporary failures of the application without crashing the machine. Thats one of the problems with Linuxyou do tend to lose the machine if you have a crash on an application, said Barry.
Another benefit of HP, according to Airbus UK, is its strong ISV support team. When it comes to the third-party ISV applications that we do run, like NASTRAN and ABAQUS for instance, we rely on the vendor to optimize the application to run as fast as possible on their hardware, said Barry. HP has a very good ISV support team. This HPTC infrastructure has enabled Airbus UK to dispense with physical testing altogether in some areas and to dramatically reduce it in others. An example of the progress Airbus UK has made by combining the high-performance Itanium reference architecture with its digital simulation applications is illustrated in the development stages of the A340-600 and A380 aircraft. In the recent past, Airbus UK would have built not only full-wing test rigs but also a large number of component and subassembly test rigs. The ability to carry out detailed digital simulations has increased the companys confidence that many of these preliminary tests are no longer required. The HP and Airbus UK partnership has spanned many years, and it was with Airbus UKs collaboration that the HP-UX 11.0 operating system was first introduced. An important aspect of the partnership is that Airbus UK, as well as other manufacturers with advanced technical computing demands, can influence the actual design of the hardware and operating system.
Barry believes Airbus UKs relationship with HP is built on a high level of trust. I think weve reached the point now that if someone wanted to change how a major piece of software worked in HP, or a piece of hardware, Airbus would be one of the companies HP asks first, Do you want this to happen? Will you want it to be done differently? And were happy to oblige. This partnership is not one-sided. In many ways, Airbus UK is helping HP to define architecture, which can then be applied to other technical as well as commercial server solutions. This close collaboration helps keep HP at the cutting edge of computer technology and, at the same time, enables Airbus UK to run highly advanced yet commodity-based computer technology. Said Barry, We want to run a commodity computer infrastructurethe very top end of the commoditybut a commodity computer system nonetheless. So the fact that other companies run the same computer for different purposes is a great benefit to us. It is not costeffective to run a unique and very expensive computer. Itanium 2 is the next step in commodity computing.
Customer at a glance
Industry sector: aerospace Name: Airbus UK URL: www.airbus.com
Challenges
Dramatically accelerate simulation capabilities Reduce the cost of simulation Maintain standard reference architecture for HPTC
Solutions
HP rx2600 and rx5670 servers/ clusters based on Itanium 2 processors HP-UX 11i In-house and commercial computeraided engineering applications
Results
Faster turnaround time on simulation runs Costs lowered by reducing the amount of physical testing Close relationship with HP technical team reduces total cost of ownership
To learn more, visit www.hp.com.

2003 Hewlett-Packard Development Company, L.P. The information contained herein is subject to change without notice. The only warranties for HP products and services are set forth in the express warranty statements accompanying such products and services. Nothing herein should be construed as constituting an additional warranty. HP shall not be liable for technical or editorial errors or omissions contained herein. Intel and Itanium are trademarks or registered trademarks of Intel Corporation in the U.S. and other countries and are used under license. This case study is based on a Best Practices Report/White Paper conducted and written by Daratech, Inc., titled The Value of High-Performance Technical Computing Reference Architecture for Advanced Digital Simulation in the Aerospace Industry: The Airbus UK Story. These and other issues are the focus of Daratechs annual conference titled daratechDPS Aero: Digital Product Simulation Strategies for Aerospace and Defense. Details are available at www.daratech.com. Daratech is a market research and technology assessment firm specializing in CAD/CAM, CAE, PDM, ERP, BOM, plant creation, and GIS. 5982-1105EN, 10/2003
Windows Server 2003 Customer Solution Case Study
London Stock Exchange Cuts Information Dissemination Time from 30 to 2 Milliseconds
Overview
Country or Region: United Kingdom Industry: Finance Customer Profile The London Stock Exchange was established in 1801. With 440 employees, it is the worlds premier international equity exchange and a leading provider of services that facilitate the trading of shares. Business Situation The London Stock Exchange needed a scalable, reliable, high-performance, and agile stock exchange ticker plant to replace an outmoded system. About 40 per cent of its revenue comes from selling real-time market data. Solution Working with Microsoft and Accenture, the London Stock Exchange replaced its London Market Information Link (LMIL) system with Infolect. It used the Microsoft .NET Framework, the Microsoft Visual C# .NET development tool, and the Microsoft SQL Server 2000 database. Benefits Substantially faster for trades than previous system One hundred per cent reliable on highvolume trading days
No other exchange is undertaking such an ambitious technology refresh programme based on nextgeneration Microsoft technology. Weve always provided a first-class service, but now we can claim to be the fastest in the world as well.
David Lester, Chief Information Officer, London Stock Exchange
As part of its strategy to win more trading business and new customers, the London Stock Exchange needed a scalable, reliable, high-performance stock exchange ticker plant to replace its earlier system. Roughly 40 per cent of the Exchanges revenues are generated by the sale of real-time information about stock prices. Using the Microsoft .NET Framework in Windows Server 2003 and the Microsoft SQL Server 2000 database, the new Infolect system has been built to achieve unprecedented levels of performance, availability, and business agility. Launched in September 2005, it is maintaining the London Stock Exchanges world-leading service reliability record while reducing latency by a factor of 15. Its successful implementation, with support from Microsoft and Accenture, shows the London Stock Exchanges leadership in developing next-generation trading systems.
Situation
The London Stock Exchange, established in 1801, is the worlds premier international cash equity exchange and a leading provider of services that facilitate the raising of capital and the trading of shares for companies across the globe. The London Stock Exchange is the most international equities exchange in the world, with Europes largest pool of liquidity. The Main Market has 1,615 companies listed, and there are 1,579 companies quoted on AIM, the London Stock Exchanges market designed for smaller, growing companies. By the end of 2005, the market capitalisation of United Kingdom (U.K.) and international companies listed on the London Stock Exchanges markets amounted to 4.1 trillion (U.S.$9 trillion), with 5.2 trillion (U.S.$9.8 trillion) of equity business transacted over the year. The London Stock Exchange needed a scalable, reliable, high-performance, and agile market data dissemination system. The Infolect project is part of the London Stock Exchange Technology Road Map (TRM), a four-year transition to next-generation trading technology, due for completion in mid 2007. The London Stock Exchange previously disseminated data through the London Market Information Link (LMIL)based on an HP NonStop (Tandem) environment and written in COBOL language. HP acquired Tandem when it took over Compaq. Although the architecture is extremely reliable, new developments and capacity increases are complex, time consuming, and costly to implement. The London Stock Exchange needed more flexibility to facilitate new product and service development, reduce latency, and improve scalability. David Lester, Chief Information Officer at the London Stock Exchange, says: A new
platform was required that would be more scalable, with better performance, and be cheaper to manage, with higher capacity and equal reliability levels. The existing environment had major constraints that meant significant expenditure would be needed to give the levels of service our customers require. As our customers continue to use the latest technology to upscale their trading strategies, we have a strong business requirement to give them access to real-time information faster than any other exchange in the world. Infolect is, therefore, a critical component of our TRM. Through its successful implementation, we were able to demonstrate the exchanges leadership in the development of next-generation trading systems. Delivering a step change in scalability and flexibility was not the only reason the Exchange needed support for its TRM from Microsoft and Accenture. Infolect is designed to handle more than 15 million realtime messages every business day and is 15 times faster than the technology it has replaced. Lester says: The investment was justified on the basis of increased performance, which makes our markets more attractive to trade on for our customers. By using commodity server hardware and a Microsoft .NET infrastructure, it will be quicker, cheaper, and more cost effective to increase Infolects capacity.
Solution
Before choosing Microsoft technology, the London Stock Exchange reviewed several potential architectures to meet the requirements of Infolect and the TRM design objectives. The Microsoft .NET Frameworkan integral component of the Windows Server 2003 operating system
We selected the Microsoft .NET Framework on the basis of several technical and commercial factors, including real-time performance, agility, integration, and developer productivity.
Robin Paine, Chief Technical Officer, London Stock Exchange
was selected for a number of reasons, including developer efficiency, performance, and scalability. The Infolect application, which went into production in September 2005, was implemented on a total of 120 HP ProLiant servers across multiple data centres. This configuration allows Infolect to process an average of 15 million real-time messages a day distributed to more than 107,000 trading screens in more than 100 countries. In the development, roll-out, and implementation processes, Microsoft worked closely with the London Stock Exchange to ensure not only that they understood their immediate requirements, but that the solution fitted their long-term business plans as specified in the TRM project. Robin Paine, Chief Technical Officer at the Exchange, says: The London Stock Exchange was looking for a responsive partner to engage across all phases of the Technology Roadmap programme. The collaborative approach Microsoft offered made it an ideal choice. The decision by the London Stock Exchange to implement Infolect on a Microsoft architecture was a high-visibility assurance to customers of the importance placed on reliability and support. The London Stock Exchange made a considered decision to invest in a solution provided by partners able to guarantee ongoing support and an indepth understanding of its wider business requirements. To meet the objectives of our Technology Roadmap Programme, the London Stock Exchange needed a technology partner who understood both our business and technology objectives and who could be accountable to deliver mission-critical components of our architecture.
A prototype, which focused mainly on the architecture and the communications layer, was first developed with Microsoft and Accenture and guided the design and development of Infolect. Developers used many of the concepts and libraries and subsequently incorporated them into Infolect. Infolect is based on a Cisco network and a customised publish-and-subscribe communications layer, iBus, written using a Microsoft development tool. Paine says: We selected the Microsoft .NET Framework on the basis of several technical and commercial factors, including real-time performance, agility, integration, and developer productivity. An additional factor was the ability of Microsoft to comprehend the London Stock Exchanges TRM vision and provide appropriate senior executive sponsorship and support. The Infolect architecture, with the iBus messaging layer at its core, supports an Active-Active configuration, with all core components replicated across multiple data centres to achieve world-class levels of availability. Infolect is also designed to be both vertically and horizontally scalable through the use of a four-tier architecture implemented on commodity hardware. Paine says: Infolect is designed to receive real-time information feeds from multiple sources, including the London Stock Exchange trading system. These messages are translated into a common message format and then published to a transformation layer, which enriches the messages as necessary. By using the .NET Framework in Windows Server 2003 and the Microsoft SQL Server 2000 database, Infolect has been built to achieve unprecedented levels of performance and business agility, Paine says. It has also maintained the London
Stock Exchanges world-leading service reliability record, vital in maintaining its reputation for excellent and reliable service. Other Microsoft technologies deployed at the Exchange include the Microsoft Visual Studio .NET 2003 development system, Microsoft Operations Manager, and Microsoft ASP.NET programming technology. Paine says: Microsoft technology has proved highly reliable for the data centres. The London Stock Exchange is currently evaluating migration to Microsoft SQL Server 2005 and Microsoft Visual Studio 2005, but no decisions have been made as yet. However, the London Stock Exchange has found the Microsoft server software, including Windows Server, to be very reliable, which has been proven in more than four years in production. In addition to the Microsoft Visual C# .NET development tool, SQL Server forms a core part of the TRM architecture. Tight integration of the Microsoft development environment and database technologies provides increased developer productivity and thus increases application agility. Infolect went live on September 19, 2005. Paine says: There were several major challenges during the implementation phases, as would be expected for a project of this size. The biggest was to operate a stable and uninterrupted parallel run phase prior to Infolect cutover to ensure the system would be as reliable as its predecessor, which had a 100 per cent availability record.
Fifteen Times Faster for Traders than Previous System Infolect is performing better than the LMIL system in several key areas, which is helping to ensure London Stock Exchange customers can execute trades reliably and quickly particularly when engaged in algorithmic trading. Indeed, many market commentators consider that algorithmically generated trading operations now hold the key to the Exchanges commercial edge and future access. End-to-end latency, an inhibitor to those real-time, algorithmically generated trades, has been significantly reduced and performance increased with Infolect. It is approximately 15 times faster than LMIL, with an end-to-end latency as low as 2 milliseconds for the Infolect system. Lester says: No other exchange is undertaking such an ambitious technology refresh programme based on next-generation Microsoft technology. We have always provided a first-class service, but now we can claim to be the fastest in the world as well. Andrew King, Group Director of Financial Services at Microsoft, says: Infolect is an important milestone project for Microsoft, as well as the London Stock Exchanges TRM. The ever-increasing demand for real time, business-critical data fluidity that underpins efficient trading has been answered by powerfully deployed, innovative, and scaleable Microsoft technology. No Production Outages for Six Years Reliability is fundamental to the London Stock Exchange value proposition for the market and continues to give its senior managers peace of mind about system uptime. There are approximately 300 customers who connect directly to the live Infolect system to receive real-time market data directly from the London Stock
Benefits
London Stock Exchange customers now gain access to real-time information faster than on any other exchange in the world. The successful implementation of Infolect, with support from Microsoft and Accenture, shows the London Stock Exchanges leadership in the development of next-generation trading systems for traders worldwide.
Exchange. The data disseminated from Infolect is then displayed on more than 107,000 terminals in more than 100 countries. In the past six years, there have been no production outages at the London Stock Exchange, and the new systems running on Microsoft technologies are critical to maintaining this 100 per cent reliability record. The London Stock Exchange has a mission critical programme in place with Microsoft, which covers ongoing support. Lester says: Our testing regime makes us very sure Infolect will meet its targets. The level of technical failure testing was very high, and the scenarios from which we have proven resilience are extensive. One Hundred Per Cent Reliability for Traders on High-Volume Trading Days Infolect has three times more capacity than LMIL and has proven its resilience on some of the highest-volume trading days in London Stock Exchange history. Infolect currently has the capacity for message dissemination of 3,500 messages a second, with an ability to scale to more than 100,000 messages per second. This capacity and latency reduction has underpinned significant volume growth on the London Stock Exchange. Of the Exchanges 50 highest-volume trading days, 49 have happened since Infolect went live in 2005. Additionally, high-speed, real-time price dissemination leads to greater order execution certainty, which, in turn, generates increased transaction volumes. The virtuous circle concept is core to the vision driving the implementation of the TRM.
Exchange Managers Gain Cost Advantage over Competitors In a highly competitive environment, the London Stock Exchange is gaining a considerable cost advantage over its competitors by using the .NET Framework and Visual C# .NET. Paine says: The TRM gives us a significant cost advantage over our competitors for global liquidity. It will help us to continue investing in new products and services while minimising technology cost of operations. When the TRM is completed in 2007, Paine expects running costs will reduce on a likefor-like basis and scale upgrades cost a fraction of the pre-TRM cost. Traders to Get New Platform in Q2 2007 The final leg of the TRM, the new trading system called TradElect, will be implemented in mid 2007 using the same tried-and-tested Microsoft technologies currently deployed within Infolect. Developed over the last 18 months in the U.K. and India, the system has been delivered to London, where a team of 80 people are currently engaged in functional and technical testing. Lester says: Early testing already demonstrates world-leading levels of latency, performance, and scalability for order entry and execution services. From its rollout to customers in the second quarter of 2007, the TRM will meet our markets hunger for extra capacity and greater speed, with multi-asset class capability on the trading platform at a fifth of todays cost.
For More Information

For more information about Microsoft products and services, call the Microsoft Sales Information Center at (800) 4269400. In Canada, call the Microsoft Canada Information Centre at (877) 5682495. Customers who are deaf or hard-ofhearing can reach Microsoft text telephone (TTY/TDD) services at (800) 892-5234 in the United States or (905) 568-9641 in Canada. Outside the 50 United States and Canada, please contact your local Microsoft subsidiary. To access information using the World Wide Web, go to: www.microsoft.com For more information about Accenture products and services, call 1 (877) 8899009 or visit the Web site at: www.accenture.com For more information about London Stock Exchange products and services, call +44 (0) 20 7797 1000 or visit the Web site at: www.londonstockexchange.com
Windows Server 2003

The Windows Server 2003 family helps organizations do more with less. Now you can run your IT infrastructure more efficiently, build better applications faster, and deliver the best infrastructure for enhancing user productivity. And you can do all this faster, more securely, and at lower cost. For more information about Windows Server 2003, please visit: www.microsoft.com/windowsserver2003
Software and Services

Microsoft Server Product Portfolio Windows Server 2003 Microsoft Operations Manager Microsoft SQL Server 2000 Microsoft SQL Server 2005
Microsoft Visual Studio Microsoft Visual C# .NET Microsoft Visual Studio .NET 2003 Microsoft Visual Studio 2005 Technologies Microsoft .NET Framework
Partners
Accenture
This case study is for informational purposes only. MICROSOFT MAKES NO WARRANTIES, EXPRESS OR IMPLIED, IN THIS SUMMARY.. Document published October 2006
Microsoft Windows Server System Customer Solution Case Study
Siemens Manages 417,000 Users with Windows Server System, Saves Millions of Dollars Annually
Overview
Country: International Industry: Electronics and Electrical Engineering Customer Profile With more than 417,000 people in 130 business units in 190 countries, Siemens, headquartered in Munich, Germany, is one of the worlds largest electronics and electrical engineering companies. Business Situation Each Siemens business unit operates separately yet needs to work with other units to remain competitive and customer focused. Siemens needed to support global access and collaboration. Solution Siemens is adopting a single-forest, single-Active Directory infrastructure based on Microsoft Windows Server SystemTM, including Windows ServerTM 2003 with Active Directory and Exchange Server 2003. Benefits 417,000 user accounts in single Active Directory Millions of dollars in annual savings 75 percent file/print server consolidation Ability to add business value
We want to run our business tools with maximum efficiency, and Windows Server System delivers the manageability, performance, reliability, availability, and security that makes that possible.
John Minnick, Project Manager, Siemens Workplace Architecture Team
Today, Siemens has 417,000 people, 340,000 desktops, and 8,900 servers in 130 business units in 190 countries. A few years ago, Siemens supported its business with 1,000 domains in a highly decentralized structure. It wanted a single, centralized Active Directory to streamline user management, e-mail, and collaboration. Siemens was also developing an Entitlement Architecture based on a Siemens DirX solution for its corporatewide Identity Management infrastructure. Siemens achieved its goals, thanks to Microsoft Windows Server SystemTM integrated server software that incorporates innovations to help companies do more with less. Siemens has deployed a single-forest architecture and directory that simplifies and facilitates management, saves tens of millions of dollars annually, and helps Siemens to add new business value that it couldnt otherwise consider. Siemens expects to reduce file/print server count by 75 percent. The end result was a business solution where Windows Server System and Siemens DirX complement each other.
Windows Server System makes our global Any4 vision a reality.

Situation
The information technology challenge facing Siemens is vastas vast as the company itself. Today, Siemens employs 417,000 people in 190 countries, with some 340,000 desktops and 8,900 servers in a global network that supports 130 Siemens units in six business segments: Information and Communications, Automation and Control, Power, Transportation, Medical, and Lighting. With support from regional units, each unit is responsible for its own operations and has the flexibility to make its own decisions and build strong relationships with its customers. A few years ago, Siemenss decentralized and constantly changing structurethe company had 1,000 domains in 1998made it challenging to foster the cooperation among business units and regions that is critical to enabling the company to provide comprehensive customer-focused products, solutions, and services at competitive prices. It also made it challenging to provide a comprehensive, coordinated, and highly manageable IT infrastructure to support the enterprise and its growth. Just within one business unit, we had 15 different manufacturing systems on seven different platforms, says John Minnick, Project Manager on the Siemens Workplace Architecture Team. Identical products in different parts of the world may be made entirely differently because our systems cant work together as one. Multiply that situation throughout our 130 business units and it means were looking at rising costs of labor, rising costs to house and power redundant systems, and the fact that we couldnt communicate easily from one part of the world to the other. We could not effectively manage the environment as it was.
business operations toward the Internet. The goal was to give information workers better collaboration tools and more effective ways to communicate, which would increase business agility and improve employee efficiency while bringing the organization closer to its customers. A series of initiatives was launched to achieve this goal. One initiative, the global Any4 vision, entails providing personnel, vendors, suppliers, distributors, partners, and other authorized Siemens users with easy, around-the-clock access to resources from any locationanyone, anywhere, anytime, any resource.
The Need for a Single Forest

Achieving these objectives would require Siemens to unify its 130 separate IT infrastructures into a single, enterprisewide forest that would allow the organization to share a common directory, schema, configuration, and global catalog (GC). Centralizing services would also reduce operating expenses by lowering the companys hardware acquisition, IT administrative, and software licensing costs. The result of using the common infrastructure would be a highly manageable environment in which Siemens could do more with less, achieve greater levels of security and reliability, and cost-effectively increase productivity and add new business value to the enterprise. Creating this common infrastructure foundation, called the Siemens Global Network, represented a drastic and sweeping new direction for the company. To provide the leadership for that direction, Siemens established the international Siemens Workplace Architecture Team (SWAT) to develop the foundational design principles and policies for all Siemens operating companies to use.
Solution
As a first step, SWAT focused on implementing the Microsoft Windows 2000 Advanced Server operating system with the
Launching an Internet Initiative

To address these concerns, Siemens launched an initiative in 1998 to orient its
Active Directory service and Exchange 2000 Server to consolidate all separate networks into a global corporate directory and singleforest solution that would provide an enterprisewide addressing scheme and a messaging and collaboration environment. Today, Siemens is realizing its vision of a single, global infrastructure for user management, e-mail, and collaboration with both enterprisewide and local management for its more than 400,000 employees. Integrated with Siemens Identity Management Architecture based on Siemens DirXthis solution makes enterprise management both simpler and more effective. The solution is based on Microsoft Windows Server SystemTM integrated server software, which incorporates software innovations to simplify development, deployment, and management so that companies can reduce their costs of ongoing operations, deliver highly reliable and secure IT systems, and drive valuable new capabilities for the future growth of their businesses. Active Directory enables the singleforest architecture with forest root domain and second-tier domains that can manage all Siemens organizational units (OU), including user accounts, resources, business units, and other enterprise elements. Siemens is deploying Microsoft Windows ServerTM 2003, Enterprise Edition, with Active Directory and Exchange Server 2003, key components of Windows Server System. Siemens is extending the benefits of its centrally managed solution to the client side with Microsoft Office Professional Edition
2003 with the Microsoft Office Outlook 2003 messaging and collaboration client. Central to the Siemens solution is its singleforest architecture, which is bringing all business units together. It is providing employees with full functionality and transparent access to all resources with a global client, as well as providing a global standard for the design of Active Directory at Siemens. That directory design consists of a forest root domain and second-tier domains. The forest root domain provides functions necessary to the existence and interoperation of the other domains in the forest. Created directly off the forest root domain by the individual Siemens units, second-tier domains contain all of their administrator, user, and computer accounts and resources. Currently, the Siemens infrastructure consists of three forests: Siemens.net, which is the production forest; Sitest.net, which is a mirror of Siemens.net for business units to test new applications before implementing them in production; and Any4swat.net, which is the Siemens global lab testing environment. This last environment consists of 45 servers including domain controllers (DCs), Web servers, e-mail servers, and application serversin 16 locations around the world. Our test forest is bigger than some companies' production deployments, says Minnick.
Siemens.net
(Forest root)
Building Blocks of Greater Manageability

Siemenss extensive testing of Windows Server 2003 prior to deployment identified new features that are helping the company continue to improve the performance of, and access to, its global network, while preserving security and reducing management time and cost.
Second-tier domains (Siemens units, accounts, resources)

OU OU OU
OU OU OU OU
us001.siemens.net
de001.siemens.net
de002.siemens.net
Windows Server System is not only the right solution for us today. It will enable us to adapt and extend our environment to serve our business interests for years to come.
These features include: Updated Knowledge Consistency Checker (KCC)/Inter-Site Topology Generator (ISTG) algorithm, which significantly shortens the calculation time for the replication topology on the ISTG and thus easily scales to meet Siemens single-forest requirements. We found in lab testing that Windows Server 2003 enabled us to get beyond previous limits, says Minnick. KCC calculation time for 150 sites on Windows Server 2003 took just a few seconds. Logon connections without a global catalog. In Windows Server 2003, domain controllers in a site that does not contain a global catalog can be configured to cache universal group membership lookups when processing user connections. This allows a DC to process connections without contacting a GC. This can reduce the number of GCs, decrease hardware requirements for DCs, increase availability, and reduce the amount of bandwidth required for replication. This is of particular benefit for Siemens branch offices because it makes them simpler and less expensive to manage and support. Replica DC from media, which allows an administrator to set up initial replication from files created when backing up an existing DC or GC server. The backup files, generated by any Active Directoryaware backup utility, can be transported to the candidate DC using media (such as tape, CD, and DVD) or a network. With Windows Server 2003, the administrator only needs to send the data to the remote site and the initial Active Directory can be built from backup data. This provides faster, more flexible support of remote sites that have low bandwidth but need a local DC to support logon connections. Group membership replication improvements, which eliminate the 5,000-users
per-group limit of Windows 2000 Server and the need for group nesting. This reduces administrative complexity and replication traffic, and eliminates the potential risk of losing data during simultaneous updates of groups. New operational features. Object picker enhancements provide better, more efficient, and flexible support for finding objects in a large directory; reduce the impact of directory service on a network; and help users to narrow down a search to a specific organizational unit within the directory. This is expected to optimize administrator workflow and provide more efficient use and administration of the directory. With headless server support, Siemens can install and manage a server computer without a monitor, VGA display adaptor, keyboard, or mouse. Headless Server Emergency Management Services support for management controllers and ports allows servers to be managed even during system start or when a system has crashed. This will help Siemens reduce server hardware costs and provide better support for a server that has gone down. Active Directory Migration Tool enhancements, including support for password synchronization and a scripting interface, which are expected to help reduce migration costs. Improved management featuressuch as the new Group Policy Management Console user interface, improved reporting, backup and restore of Group Policy Objects (GPOs), and scripting of GPO operations as well as Microsoft Software Update Serviceswill streamline administration and improve server operations.
Consolidating Servers and Hubs

Siemens is achieving major consolidations in both its physical and logical architecture. Domains are telescoping from 1,000
Location Routing Group
Hub Routing Group

Location Routing Group Location Routing Group
Hub Routing G roup
Hub Routing G roup
Location Routing Group Location Routing Group Location Routing Group
Location Routing Group Location Routing Group
Through system consolidation, Siemens created a highly effective messaging infrastructure including three powerful hubs and 14 highly flexible routing groups.
Microsoft Windows NT Server 4.0 domains to 75 Windows Server 2003 domains. Server consolidation is proceeding at a four-to-one reduction for member servers (for example, application servers and file/print servers) in the Active Directory architecture. Minnick projects that Exchange Server 2003 could reduce the number of messaging servers by more than 75 percent when the deployment is complete, thanks to new features such as a multidatabase architecture and the ability to support more users per server compared with Exchange Server 5.5. The increased performance between Outlook 2003 clients and Exchange Server 2003 due to Cached Exchange Mode, a feature of Outlookalso will minimize the number of remote site servers, contributing further to server consolidation. Siemens is consolidating its organization names from more than 150 to just one, facilitating a consolidation of its hub structure to just three regional centers. The consolidated hubsin the Americas, Europe, and Asiacan take advantage of clustering in Windows Server 2003 and Exchange Server 2003 to
support hundreds of thousands of users who may need many terabytes of storage. By using Windows Server System for the messaging and collaboration infrastructure, Siemens is positioned to achieve further consolidation when it wishes, by moving to 64-bit computing with Windows Server 2003, Datacenter Edition. Siemenss three-hub structure supports 14 Exchange Server 2003 routing groups. These routing groups differ from Exchange 5.5 sites in that Exchange Server 2003 provides the flexibility to assign server management permissions to a specific IT support group, and assign management and configuration of message transfer to a more network-centric organization in the enterprise. The additional flexibility is a significant advantage over Exchange 5.5, providing easier administration. Routing groups also help manage messages and control the flow of messages across administrative boundaries. Unlike sites in earlier versions of Exchange, routing groups can be created and changed as required, and server membership can be dynamically
altered. So the entire routing architecture for Siemens can be modified easily without reinstallation. As the underlying network infrastructure changesfor example, when Siemens accommodates mergers and acquisitionsthe Exchange routing network can adjust quickly to the changes.
Implementing the Mobility Solution

A key goal of the Siemens Any4 vision is to enable information and application access from anywhere. That requires a mobility solution with which the companys users can gain secure, reliable system access from their homes, client locations, or anywhere else. Siemens is able to achieve that solution through use of Outlook Web Access (OWA) for secure access from any standard Web browser and Outlook Mobile Access (OMA) for secure access from Pocket PCs and Smartphones running Microsoft Windows MobileTM software. OWA and OMA are available automatically when Exchange Server 2003 is installed, and they take advantage of the same Active Directory structure that Siemens already is deploying, enabling the company to use these capabilities without the added burden and expense of managing a separate directory and mobility solution. Siemens is deploying OWA in a front-end and back-end architecture where the company
wants to maintain a single namespace to access all front-end servers or where it wants to provide enhanced security in a firewall or perimeter network environment. In this configuration, front-end servers communicate directly to client browsers and relay requests to back-end servers, but they do not contain any public or private databases. The private and public stores and databases are housed in the back-end server. OMA and the ActiveSync technology in Exchange Server help to provide secure access to Siemens e-mail from a variety of mobile clients. They also enable over-the-air synchronization on a scheduled or ondemand basis. This includes remote access to e-mail, calendar, contacts, tasks, and the global address list.
Moving Ahead with Deployment

In early 2003, Siemens began participating in the Office 2003 Rapid Adoption Program. In July 2003, Siemens engaged the Microsoft Enterprise Engineering Center to refine its plans for Windows Server 2003, establish plans for Exchange Server 2003, tie in the Microsoft Office System, and evaluate other Microsoft technologies against its business needs. Release-to-manufacturing versions of Exchange Server 2003 and Windows Server 2003 were completed in April 2003 and July 2003, respectively. The Office 2003 Editions launched in October 2003, and deployment at Siemens is targeted for the first quarter of 2004. Siemens expects to migrate approximately 350,000 mailboxes to Exchange Server 2003 by the end of December 2004.
Siemenss use of a front-end and backend architecture for Outlook Web Access enables user access from any standard client Web browser while enhancing reliability and security.
Benefits
With Microsoft Windows Server System, Siemens is on track to realize its vision for Any4 computing. The company is creating a dynamic system with easier management and operational efficiency for a lower total cost of
ownership compared with its previous infrastructure. It is implementing a fully integrated server infrastructure for reliability, security, scalability, and serviceabilitywith no surprises. And it is using Windows Server Systembased infrastructure and investment to add tremendous new business value for Siemens without tremendous new cost.
granular level, Windows Server System has helped the Siemens Workplace Architecture Team to develop an IT governance policy that addresses this challenge. Windows Server System enables us to have global governance for those things that impact scalability, security, reliability, and so on, yet give the local groups the freedom to run their businesses in the ways that theyre comfortable with, says Minnick.
A Single, Global Environment

The most important benefit of Windows Server System to Siemens, according to Minnick, is the realization of the companys single-forest, single-directory, global environment. Windows Server System makes our global Any4 vision a reality, says Minnick. We have a network thats reliable enough to handle the demands we place on it. Windows Server System provides our global enterprise with a single infrastructure, enabling all of our independent business groups to work together. We can manage it better, smarter. We can do things globally that we were only able to do locally before. To me, thats important; thats the meaning of a global company. Users and resources 5,000 miles away can be addressed as easily as users and resources in the building Im in right now. We want to run our business with maximum efficiency, and Windows Server System delivers the manageability, performance, reliability, availability, and security that makes that possible, adds Minnick. We can operate with global synergy because our business units and the people in them are aware of each other and can work together. We can focus on the strategic, not just the tactical. For example, to run a single enterprise with local interests in 190 countries, Siemens needs to balance local discretion to administer the IT infrastructure with global control over that infrastructure. By providing the flexibility to decentralize administration at a
Greater Manageability That Cuts Costs by Millions of Dollars

Thanks to the broad range of operational efficiencies and manageability benefits in Windows Server System, Siemens expects to save tens of millions of dollars per year as the new solution is fully deployeda savings that may come to more than 10 percent of infrastructure costs. Siemens expects the biggest portion of that savings to come from server consolidation. With a major reduction in servers, continuing hardware costs will fall by 50 percent (less than the 75 percent reduction in server counts because systems are being consolidated onto somewhat more powerful machines). This consolidation, in turn, will enable Siemens to reduce the costs of its outsourcing contracts for server maintenance by about 20 percent. Also contributing to the savings will be the increased effectiveness of network traffic enabled by Cached Exchange Mode, as well as the reduction in domains, organization names, and hubsall of which simplify the environment and thus minimize the time and cost of system management. As we consolidate our servers, our domains, and other aspects of our infrastructure, we are reducing the head count, the time, and the resources we must devote to managing our enterpriseenabling us to move people and resources to more strategic functions, says Minnick. And we are gaining network
capabilities and business value we never had before. Truly, Windows Server System is enabling us to doing more with less.
Added Business Value into the Future

By providing a powerful, single, global infrastructure, Windows Server System is doing more than enhancing manageability for Siemenss current operations. It is also providing the resources and framework that the company can exploit to add tremendous new business value for years to come without tremendous new expense. Taking advantage of Automated Deployment Services (ADS) for efficient and consistent server provisioning is one example. A feature of Windows Server 2003, Enterprise Edition, ADS is a powerful bare-metal server provisioning and mass server administering solution. Siemens Business Services Austria has decided to use ADS as its solution for internal and external server deployment. Once successfully deployed, ADS will enable fully automated zero-touch server build, drastically reducing the time and staffing cost for Windows-based server deployment. Furthermore, the data center can dynamically reprovision servers based on business needs to improve server utilization. ADS also comes with Task Sequencing, so that the data center can encode business best practices to increase server build consistency. As a base operating system feature, ADS exposes all application programming interfaces through the Windows Management Interface, enabling further customization. Siemens Business Services Austria also uses ADS as a way to roll out a large number of homogenous clients simultaneously. With ADS, Siemens can quickly reinstall prepared client images, in cases of failures, without any intervention by the local staff. Extending the Any4 environment to Web browsers, Pocket PCs, and smartphones is
another example of added business value. Siemens can extend its existing Exchange Server environment to these new devices without buildingand having to manage and maintaina separate messaging environment on the back end. Similarly, Siemens regards instant messaging (IM) is an important technology that can greatly facilitate collaboration among its farflung employees. But until now, it wasnt possible for Siemens to roll out the technology in a secure, reliable, and cost-effective way to all employees. Some employees were using third-party providers, and most employees were using no IM service at all. IM users were often stymied if colleagues were on a different service, behind a firewall, or without IM service. Now, Siemens is developing the architecture to deploy Microsoft Office Live Communications Server 2003, which provides enterprise-ready IM, presence technology, and an extensible environment for connecting people, information, and business processes. The server software enables file transfer, audio and video conferencing, and application sharing. Windows Server System enables us to adopt solutions like Live Communications Server without having to deploy an entirely new infrastructure and additional staff to support it, says Minnick. We have our Active Directory structure in place, and Live Communications Server plugs right into it. We couldnt afford to look at this otherwise. Windows Server System is not just the right solution for us today. It will enable us to adapt and extend our environment to serve our business interests for years to come.
For More Information

For more information about Microsoft products and services, call the Microsoft Sales Information Center at (800) 4269400. In Canada, call the Microsoft Canada Information Centre at (877) 5682495. Customers who are deaf or hard-ofhearing can reach Microsoft text telephone (TTY/TDD) services at (800) 892-5234 in the United States or (905) 568-9641 in Canada. Outside the 50 United States and Canada, please contact your local Microsoft subsidiary. To access information using the World Wide Web, go to: http://www.microsoft.com For more information about Siemens products and services, visit the website at: http://www.siemens.com
Microsoft Windows Server System

Microsoft Windows Server System is a comprehensive, integrated, and interoperable server infrastructure that helps reduce the complexity and costs of building, deploying, connecting, and operating agile business solutions. Windows Server System helps customers create new value for their business through the strategic use of their IT assets. With the Windows Server operating system as its foundation, Windows Server System delivers dependable infrastructure for data management and analysis; enterprise integration; customer, partner, and employee portals; business process automation; communications and collaboration; and core IT operations including security, deployment, and system management. For more information about Windows Server System, go to: http://www.microsoft.com/ windowsserversystem
IT systems at design time and creating a connection that flows from design to operations to the end users utilizing a system. Dynamic Systems are composed of applications that self describe their operational characteristics, operating systems that automatically respond to changing business needs and adjust data center resources accordingly, and management solutions that automate administration tasks and allow business policy to drive IT. The end result to your business is dramatically decreased operating costs, improved reliability, and increased responsiveness across the entire IT life cycle. The Microsoft strategy for delivering on DSI combines a long-term vision with a solid set of near-term product offerings that enable customers to take practical steps toward that vision today. Windows Server System products, including Windows Server 2003, Systems Management Server 2003, and the soon to arrive Microsoft Operations Manager 2004, are great ways to get on the DSI roadmap today. To learn more about DSI, go to: http://www.microsoft.com/dsi/
Manageability and Microsoft's Dynamic Systems Initiative

Improving the manageability of solutions built on Windows Server System is a key driver behind the Microsoft Dynamic Systems Initiative (DSI). DSI is a Microsoft-led industry initiative aimed at dramatically simplifying and automating how businesses design, deploy, and operate IT systems. DSI focuses on driving operational requirements back into
Software
Products Microsoft Windows Server System Microsoft Windows Server 2003, Enterprise Edition Microsoft Exchange Server 2003 Microsoft Office System Microsoft Office Professional Edition 2003 Microsoft Office Live Communications Server 2003
Technologies Active Directory Automated Deployment Services
Hardware
Fujitsu-Siemens Primergy servers HP Compaq ProLiant servers Dell PowerEdge servers
2004 Microsoft Corporation. All rights reserved. This case study is for informational purposes only. MICROSOFT MAKES NO WARRANTIES, EXPRESS OR IMPLIED, IN THIS SUMMARY. Microsoft, Active Directory, ActiveSync, Outlook, Windows, the Windows logo, Windows Mobile, Windows NT, Windows Server, and Windows Server System are either registered trademarks or trademarks of Microsoft Corporation in the United States and/or other countries. The names of actual companies and products mentioned herein may be the trademarks of their respective owners. Document published January 2004
Getting Maximum Business Value out of ERP

Sachin Kinare, Vivek Tatkare & Abhijit Dixit
Patni White Paper
COPYRIGHT
Copyright Patni Computer Systems Ltd. All Rights Reserved. November 2005 Restricted Rights This document may not, in whole or in part, be copied photocopied, reproduced, translated, or reduced to any electronic medium or machine-readable form without prior consent, in writing, from Patni Computer Systems Ltd. Information in this document is subject to change without notice and does not represent a commitment on the part of Patni. This document is provided "as is" without warranty of any kind including without limitation, any warranty of merchantability or fitness for a particular purpose. Further, Patni does not warrant, guarantee, or make any representations regarding the use, or the results of the use, of the written material in terms of correctness, accuracy, reliability, or otherwise. All other brand and product names are trademarks of their respective companies.
Patni Computer Systems Limited

India Akruti, MIDC Cross Road No.21 Andheri (E), Mumbai 400 093 Tel: +91 22 5693 0205 Fax: +91 22 5693 0211 North America One Broadway Cambridge MA 02142 Tel: +1 617-914-8000 Fax: +1 617-914-8200 UK & Europe Vistacentre, 50 Salisbury Road Hounslow, Middlesex, UK. TW4 6JQ Tel: +44 20 8538 0120 Fax: +44 20 8538 0276 Japan 4F, Yamaguchikensetsu No.1 Bldg 2-14-8, Akasaka, Minato-ku, Tokyo 107-0052 Tel: +81-3-5549-2200 Fax: +81-3-5549-2261
Table of Contents
Introduction ...............................................................................................................................................1 Factors Responsible for ERP Failures .......................................................................................................1 Key Steps for Ensuring Maximum Business Value from an ERP System....................................................2 Proper ERP Vendor Selection ............................................................................................................ 2 Business Process Optimization .......................................................................................................... 2 Business Technology Optimization (BTO)........................................................................................... 3 Total Cost of Ownership (TCO) Measurement .................................................................................... 4 Conclusion ................................................................................................................................................5 About the Authors......................................................................................................................................5 About Patni................................................................................................................................................5
Copyright Patni Computer Systems Ltd., 2005. All rights reserved.
INTRODUCTION
While the benefits from ERP systems have been well-documented, the expected ROI from implementing ERP packages has not been satisfactory for many organizations. As most ERP packages require extensive investments and form the backbone of an organizations IT strategy, the failure of the ERP package to deliver the desired results can be disastrous. This paper discusses the important factors, which are essential for delivering a positive ROI from an ERP implementation. The paper also highlights the significance of a Business Process and Business Technology Optimization strategy for reducing the total cost of ownership of an ERP implementation or upgrade.
FACTORS RESPONSIBLE FOR ERP FAILURES

To know how to get the best from an ERP package, it is important to first analyze the key factors that are responsible for ERP failures. Some major factors are described below: Incorrect Expectations: In an ERP implementation, inaccurate expectations are the standard. In the case of most ERP implementations, cost and schedule overruns are common. This indicates a lack of understanding of the complexities of ERP implementation. There are underestimates such as the cost of implementing and the time required to implement as well as overestimates such as the scope of what organizations are able to implement. Inaccurate Data: Accurate data is the lifeline of an ERP system. Experience has shown that at least 98% of inventory records and bills of material must be accurate to make the system usable to control the business. Inability to accurately map business processes: If the ERP package is implemented by professionals who do not have adequate knowledge about the business, it leads to improper mapping of the business processes. This can lead to an increase in implementation costs with no real business benefits. Since ERP systems attempt to get the most out of planned information, they are most useful when the existing procedures of the organization as well as the data structures can be adapted to match those implemented by the ERP. Compatibility issues with the new ERP system is mostly found when going live with the new system. Inability to factor in hidden costs: In addition to the cost of purchase, most organizations often fail to factor in hidden costs during evaluation, consulting, implementation, training and post implementation support. All the above factors can lead to cost overruns, schedule overruns and functionality overruns. This ultimately results in negative ROI and a prolonged payback period.
Copyright Patni Computer Systems Ltd., 2005. All rights reserved.
KEY STEPS FOR ENSURING M AXIMUM BUSINESS VALUE FROM AN ERP SYSTEM
PROPER ERP VENDOR SELECTION
The process of evaluating an ERP vendor involves not only looking at the technical aspects of the proposed solution, but also evaluating the expertise, experience and track record of the vendor's implementation team. Organizations must also work closely with the vendor team during the implementation process. Vendors hired should have extensive knowledge with respect to:
Project structure and timelines Data conversion Building interfaces with legacy systems System maintenance and administration.
Besides the above factors, the vendor should provide the necessary in-house training for IT staff and end users. The organization implementing the ERP system should also select a team from its side to participate in the implementation as active participation is essential for success.
BUSINESS PROCESS OPTIMIZATION

While organizations continue to implement ERP solutions to improve efficiencies, many ERP implementations have a long history of unsatisfactory results. A view of ERP implementation outcomes shows that 52% projects faced the situation of cost overruns. Organizations also have to understand that ERP implementations are not just technical implementations of software but are transformations that invariably impact business process and organizational design. For ensuring the success of an ERP implementation, it is evident that ERP technologies must be coupled with Process Optimization to realize its complete value. Integrating processes, technology and human resources with productivity improvements to match can result in significant cost savings. Business Process Optimization involves redesigning processes to achieve increased efficiencies. Process Optimization means gaining an understanding of the current state of processes, evaluating them for non-value adding steps, gauging the potential for standardization of similar processes all over the organization, identifying technology and process integration points and determining how best to take advantage of system features to achieve the desired functionality. These projects require top down support besides financial and resource commitments. Proactive application helps achieve significant cost reduction while creating an effective and result driven work force. This leads to maximizing the capabilities of an ERP system. Implementation of an ERP system with this approach gives the maximum ROI as it addresses process, people, information and technology simultaneously. Using this
Copyright Patni Computer Systems Ltd., 2005. All rights reserved
approach helps organizations in achieving a synergistic relationship between technology and process. Usually, unhappiness with ERP projects can be traced to the absence of strategic identification of business processes, which further must be designed and put in place before the purchase of the new technology.
BUSINESS TECHNOLOGY OPTIMIZATION (BTO)

BTO is an initiative for the optimization and alignment of technology with business performance. It gives the ability to capture and manage strategic initiatives. It also helps organizations execute this strategy flawlessly. A Business Technology Optimization solution could consist of three main components namely IT Governance, Application Management and Application delivery. This is represented in Figure 1.
Business Value
Demand Applications IT Governance
Are we working on the right things?
Is our IT output meeting the business objectives?
Application Delivery
Application Management
Development
Infrastructure
Figure: Framework of BTO Process
IT Governance
IT governance is a framework used to manage the business of IT. It ensures IT initiatives are in conformance with business strategy. This helps organization to effectively establish key performance indicators for organization. IT Governance also sets the direction, establishes guidelines prioritizes investments across the organization from demand to production. that the the and
Application Management
Managing change in an efficient and effective manner is crucial. Application Management gives IT the ability to manage and monitor application performance continuously, avoid application failure by detecting faults and performing quick fault resolution through the use of automatic escalation.
Application Delivery
For BTO to be truly effective, requirements for IT services must be well serviced. Integration, automation and streamlining of applications and processes are key to success. Suitable application delivery solutions can facilitate the IT organization to increase the operational capacities of infrastructure and perform intensive testing and tuning of applications before deployment and during product launches. An ideal BTO approach:
Drives all IT activities with a business-centric context Focuses on technology optimizations and identifies needed changes in processes and organization Aims for gradual steps that deliver immediate value Makes the most of proven BTO tools and processes Uses a standard set of metrics for measurement and evaluation of IT quality.
Once the gap between business objectives and actual execution is documented, an analysis of the root causes will help in identifying the process, technology and organization related issues. The next step is to concentrate on technology challenges and deal with related process and organizational issues. From the beginning to the end, the entire process is motivated and measured using a business-centric perspective. Broadly, a BTO implementation includes:
Measurement: Assessing the application or the entire IT infrastructure using the point of view of how well existing business processes are compatible with end user requirements Management: Involves looking at how to improve and achieve more with the business processes and applications that the organization has in place Maximization: Ensuring that the systems that are improved would continue to run existing business processes and offer a higher level of quality.
TOTAL COST OF OWNERSHIP (TCO) MEASUREMENT

TCO includes all costs related to an ERP system during its lifecycle. A TCO analysis can be extremely useful for budgeting or for choosing between alternative technologies. It is a standard process used to minimize risks, especially when budgets are tight. TCO must be compared to the total advantage or benefit of ownership in order to determine the feasibility of the purchase. TCO can be categorized into direct costs like fees for software licensing, hardware costs, cost of professional services, cost of internal staff, integration, costs for maintenance of software, and indirect costs like system downtime and the corresponding troubleshooting, cost of delays, cost of under productivity at the user end.
CONCLUSION
Organizations should realize that purchasing a proven package is only part of the solution. To ensure that ERP systems give maximum business value, organizations should use a combination of Business Process Optimization and Business Technology Optimization techniques. Following such an approach can help organizations achieve reductions in TCO and produce a positive ROI in a short timeframe.
ABOUT THE AUTHORS

Sachin Kinare has over nine years of functional experience in Production, Product Testing and Production Planning environments. In addition to having good knowledge about SAP functional modules, Sachin has also worked extensively on UML projects. At Patni, Sachin is part of the Verification and Validation team at Patni. Vivek Tatkare has over six years of experience in the Manufacturing Domain. In his career, he has worked in various areas related to Manufacturing Processes, Product Design and New Business development. Vivek is part of the Verification and Validation team at Patni. Abhijit Dixit has over six years of experience spanning the Manufacturing domain and the Software industry. His experience includes Materials Management & Purchasing functionalities, in non-SAP systems of ERP. At Patni, Abhijit is part of the Verification and Validation team at Patni.
ABOUT PATNI
Patni Computer Systems Limited (BSE: PATNI COMPUT, NSE: PATNI) is a global IT Services provider servicing Global 2000 clients through its industry practices in Insurance, Financial Services, Manufacturing, Telecom, Retail, Media & Entertainment, Energy & Utilities, and Logistics & Transportation; and through its technology practices. With an employee strength of over 10,000; multiple offshore development facilities across eight cities; and 24 international offices across the Americas, Europe and Asia-Pacific; Patni has registered revenues of US$ 326.6 million for the year 2004. Patni's technology focus spans enterprise applications, embedded technologies, ebusiness, business intelligence & data warehousing, and RFID. Our service offerings include: application development, application management, business process outsourcing, infrastructure management, product engineering, verification & validation, process consulting, engineering services, and IT governance. Committed to quality, Patni adds value to its client's businesses through well-established and structured methodologies, tools and techniques. Patni is an ISO 9001:2000 certified and SEI-CMMI Level 5 organization, assessed enterprise wide at P-CMM Level 3. In keeping with its focus on continuous process improvements, Patni adopts Six Sigma practices as an integral part of its quality and process frameworks. For more information, visit http://www.patni.com
WHIT E
PAPER
Managing Storage as Part of the Business
MANAGING STORAGE AS PART OF THE BUSINESS

February 2006
VERSION INCLUDES TABLE OF CONTENTS STYLES
TABLE OF CONTENTS
Table Of Contents ..................................................................................................................................................2 Introduction ............................................................................................................................................................3 Recognizing that there is a Problem ......................................................................................................................3 Identifying the Problem ..........................................................................................................................................3 What is Causing the problem - Business Challenges............................................................................................4 What is Causing the Problem - IT Challenges.......................................................................................................5 What will Fix the Problem? ....................................................................................................................................5 Fix the Problem ......................................................................................................................................................6 Verify that the Problem has been Fixed.................................................................................................................8 Conclusion .............................................................................................................................................................8 Why Veritas Command Central? ...........................................................................................................................9 For More Information..............................................................................................................................................9
Copyright 2003 VERITAS Software Corporation. All rights reserved. VERITAS, the VERITAS Logo and all other VERITAS product names and slogans are trademarks or registered trademarks of VERITAS Software Corporation. VERITAS, the VERITAS Logo Reg. U.S. Pat. & Tm. Off. Other product names and/or slogans mentioned herein may be trademarks or registered trademarks of their respective companies. Specifications and product offerings subject to change without notice.
INTRODUCTION
Companies today are very aware of the high costs associated with managing stored data and keeping this data available to business-critical applications. These management costs are escalating at a time when corporate IT organizations are looking to streamline operations to ensure that infrastructure investments are leading to increases in productivity and profitability. At the same time, pressure to manage more infrastructure resources with fewer personnel is at an all time high. Highly centralized data centers serving the needs of both internal departments and external customers are now regarded as the path to address these problems by centralizing procurement and administration of complex systems. These data centers inherently contain a massive amount of storage, on the order of tens and hundreds of terabytes, and a heterogeneous set of server platforms suited to the needs of each application or department. The one-size-fits-all approach to storage no longer works. Storage requirements now vary by application and even by user within an application. File storage for instance, has different requirements for performance, recoverability and scalability than customer facing web content, internal email, or mission critical database instances. Based upon the relative value to the business, data storage requirements have become very diverse and complex. This paper will shed light on how to get the most out of your existing storage infrastructure, how to scale storage resources for future growth (cost effectively), and how to build Storage Service Level Management process that is secure, manageable, and reliable enough to support mission-critical applications.
RECOGNIZING THAT THERE IS A PROBLEM

In most companies IT is a standalone department that operates independently of the business practices that make the company profitable. Unfortunately for the bottom line, this exclusion has created an environment in which a 40% return on every dollar spent has become acceptable. Imagine if a manufacturing company adopted the inventory control methods that most IT departments subscribe to for its assembly line. If Manufacturing only used 40% of parts purchased, it would only be a matter of time before the company went out of business. In fact, if this occurred on the assembly line of a publicly traded company and the process of supply chain management was being abused, the situation would be perceived as criminal malfeasance. Someone would certainly get fired and someone might even go to jail. So why is the lack of business process adherence accepted from IT? Is it due to the cultural differences between technology and business people that generally segregate them into one camp or the other? Granted there no doubt exists an us and them attitude between IT and the business side of the house, but I would argue that the cause is the same as any other form of prejudice, ignorance. Without an understanding of each others domain, the business will continue to believe that theyre not getting their moneys worth from IT and IT will continue to see the business as overly demanding and ungrateful.
IDENTIFYING THE PROBLEM

No where is this problem more prevalent within the business and IT relationship than as it relates to storage. With an uncontrolled demand for data from the business and constrained supply from IT there exists the classic supply and demand problem. Left unaddressed, this problem will cause the overall business to face increased information risks which will ultimately have a negative financial impact. Many of these risks have been publicized recently in the news. Specifically, corporate governance & compliance challenges are on the rise. Without the ability to reproduce a clear audit trail for settlement or revenue accounting, companies are at risk of violations and financial penalties. Additionally, business security & liability risks are increasing due to the need of having multiple copies of consumer data to support Web, call centers and mobile access. With more data touch points, identity theft and inconsistent enforcement of privacy policies has
become a real problem. Finally, in terms of revenue & customer satisfaction, data access bottlenecks can delay information required by the billing department to collect revenue from customers or create a negative experience for the customer trying to access information from the web site.
WHAT IS CAUSING THE PROBLEM - BUSINESS CHALLENGES

To understand the overall problem, business and IT must understand each others challenges and the combined issues they create for the business bottom line. Since IT exists to support the business, lets examine 3 challenges on the business side of the house first: 1) data proliferation, 2) regulatory & corporate governance risk and 3) diverse and demanding storage requirements. Data continues to grow at an uncontrolled rate for both unstructured and structured data. Some of the common growth drivers are: email, rich media, intranet/internet, electronic transactions and document management, decision support systems and data warehouses. For many large companies, customer relationships are driven almost exclusively by data. As competition increases, most companies respond by increasing their data intake in order to grow their customer and business intelligence. At the same time that companies are growing their data for competitive advantage, theyre being told that they have to keep more of the data that they generate for corporate governance and compliance. Some of the most recent requirements are Sarbanes Oxley (SOX), SEC 17A-4, Health Insurance Portability and Accountability Act (HIPPA) and Check 21. These laws are requiring companies to store more data, for longer periods of time and in a form that cant be tampered with. SOX demands a complete cross-referenced index of SEC filers, audit firms, offices, CPAs, services, fees, SEC enforcement actions and other critical disclosure information. As a result, all documents relevant to a companys financial statements are required to be retained for seven years. The burden of proof for this information is upon the enterprise to demonstrate that documents have auditable access and have not been destroyed. SEC 17A-4 mandates that securities exchange members, brokers and dealers preserve all records relating to the business for a period of not less than 3 years. This includes all financial records, communications, working papers, written agreements and legal documents, just to name a few. The communications requirement alone for email, instant messaging, voicemail, etc., could equate to hundreds of thousands of messages a day that have to be made accessible. HIPPA was the result of efforts to reform healthcare by encouraging the use of electronic transactions. Security rules require health care providers and insurers to protect patient information and ensure its availability in the event of a disaster. Patient medical records now have to be kept in their original form for two years after a patients death. A typical hospital generates 50TB-70TB of magnetic resonance imaging and computerized topography data per year. With HIPPA compliance, those hospitals will have to keep that data accessible for decades in many cases. Check 21 is a federal law that is designed to enable banks to handle more checks electronically. Instead of physically moving paper checks from one bank to another, Check 21 requires banks to process more checks electronically. Banks now have to capture a picture of the front and back of the check along with the associated payment information and store this information electronically. Finally, the one-size-fits-all approach to storage no longer works. Storage requirements now vary by application and even by user within an application. File storage for instance, has different requirements for performance, recoverability and scalability than customer facing web content, internal email, or mission critical database instances do. Based upon the relative value to the business, data storage requirements have become very diverse and complex.
WHAT IS CAUSING THE PROBLEM - IT CHALLENGES

Understanding IT is critical to understanding business. IT exists solely for the purpose of handling information in support of the business. The original intent of IT was to have a more cost effective and efficient organization dedicated to the storing, retrieving, moving and processing of information. Unfortunately, as a more efficient and cost effective manner of handling information was supplied by IT, the business demand for information increased exponentially. This has created a challenging environment where IT supply is continuously in catch up mode with business demand. Lets examine 3 challenges on the IT side of the house: 1) budgetary constraints, 2) an evolving underlying infrastructure and 3) immature or non-existent service management processes. Storage costs typically represent anywhere from 10-20% of the companys total IT hardware expenditure. Although the price of storage is decreasing approximately 25% annually, the average companys compounded annual growth rate for data is 55%1, which leaves an overall net increase in storage spending. Compound this with the related increase in operational costs to manage the additional storage, and IT is left trying to justify to the business why so much money is being spent on storage, when the IT budget is supposed to be flat or declining. In order to compensate for the increasing net costs of storage, IT has attempted to adopt many of the technologies that promise to make more efficient utilization of storage assets such as: NAS, SAN and iSCSI. Additionally, they have bought-in to many of the hardware vendors strategies that promise to help them decrease storage costs such as: utility storage, tiered storage and ILM. The net affect of chasing cost effective storage for most companies has been that the underlying IT infrastructure has become incredibly complex. Unaccounted costs and inefficient infrastructures stem from the underlying problem with most IT shops today, that being the lack of a service management focus and business integrated processes. The basic organizational structure for service management processes often exists but the processes are immature or informal, if they exist at all for: demand management, policy definition, capacity management and class of service planning. Critical skills and roles are also missing for service management. The skill sets that do exist are often rich with technology but lacking in terms of service delivery and management capabilities. Finally, the service delivery systems that are in place are typically inadequate. Measuring and monitoring hasnt been defined, automation doesnt exist for repeatable tasks and financial management systems cannot support a chargeback model.
WHAT WILL FIX THE PROBLEM?

Achieving business effectiveness and efficiency in the use of information systems requires that the IT Service delivery of storage be managed as part of the overall business. Its easy to get wrapped up in the daily activities of storage operations and lose sight of the fact that the sole purpose of the storage infrastructure is to support the business goal of making money. In short, storage technology exists to support core business values and it is ITs responsibility to understand and support the bottom line of the business. An example of companies that have bridged the gap of understanding between business and IT are the managed service providers. A typical scenario looks like this. The outsourcer comes in and promises to deliver better service than the company is receiving from internal IT for 20% less than the company is currently spending. Since the outsourcer is in business to make a profit, he needs to deliver the contracted services for 20% below what has been quoted; essentially having to deliver services for 40% less than the company is currently spending. So how can an outsourcer deliver IT services for 40% less than current internal costs? With clearly defined processes that link IT to the overall business. Managed service providers understand how to balance supply and demand by matching the needs of the business with the cost to provide services. This is typically done using Service Level Management (SLM). The purpose of SLM is to establish an objective process that will bridge the differences between the business and IT goals and to arrive at mutually acceptable terms. The process is one of negotiating with the business for services
1
Storage Spending Plans for 2004 - IDC

5
that will be provided and marketing the benefits of those services to the business. The goals of SLM are directly associated with the services defined in the outsourcers business plan so that IT is run as a business. With this type of comprehensive management model in place, storage can be delivered as a service that incorporates the service providers best practices. Fortunately, for the average company that hasnt spent years refining their service delivery model with best practices, industry models exist that define best practices such as the Information Technology Infrastructure Library (ITIL). ITIL is intended to assist organizations in developing a process for IT Service Management. ITIL isnt a model in and of itself, but merely a library of books documenting best practices in IT Service Management that are grouped together to represent a service model. The areas of IT Service Management that ITIL covers are: Configuration Management The Service Desk Incident Management Problem Management Change Management Release Management Service Level Management Financial Management for IT Services Availability Management Security Management Capacity Management
SLM built upon a delivery model, such as ITIL, will provide an objective process that helps build trust between IT and the business units and respect for each others challenges as they relate to the overall business.
FIX THE PROBLEM

In order for IT to implement an SLM model for storage, it must first understand the impact that storage related services have on the business by understanding the economic relationships between the business, its units and the IT storage group. The development of a business plan by IT for storage is the first step in establishing common goals for storage between IT and the business. The business plan for the delivery of storage services must be based on the requirements of the business, its units and specific application owners. With most companies today, the business side of the house hasnt defined what those requirements are and IT is faced with the dilemma of causality. Without an understanding of data requirements from the business units that create and own the data, IT doesnt have the information necessary to establish a business plan for the delivery of storage services. In order to bridge this gap IT needs to produce reports that describe the as is state of the storage environment from both an internal infrastructure and support perspective to a business consumption view. In order to solve a problem you must first understand what you have to work with and a Storage Management tool will be essential to this discovery process. Since Storage Management tools arent free, the cost of the tool will need to be considered in context to the value that it will provide the business. As with all procurements, enterprises need to align their IT purchases with business objectives. Purchasing a Storage Management product needs to adhere to the same business investment decision criteria as any other investment that impacts the business. When evaluating Storage Management tools, the best place to start is to look at how the goals of the tool vendors differ from the business. From a basic economic standpoint, if youre trying to achieve reduced capital and operational costs for storage, insure that those benefits are also in the best interest of your tool vendor. For instance, many of the hardware companies offer Storage Management tools that are focused more on the tactical day to day management of storage instead of the strategically focused goal of reducing the amount of storage that their customers purchase. This is because hardware vendors are in business to sell you more storage,
Copyright 2003 VERITAS Software Corporation. All rights reserved. VERITAS, the VERITAS Logo and all other VERITAS product names and slogans are trademarks or registered trademarks of VERITAS Software Corporation. VERITAS, the VERITAS Logo Reg. U.S. Pat. & Tm. Off. Other product names and/or slogans mentioned herein may be trademarks or registered trademarks of their respective companies. Specifications and product offerings subject to change without notice. 6
despite some of their marketing claims of late. More often than not, the sole objective of the hardware vendor is to maintain account control by bundling a Storage Management tool that appears to be good enough with a frame purchase. Unfortunately, these tools do not enable IT to deliver storage services to the businesses that are measurable, accountable and tightly integrated with business objectives. Neither do they assist IT in making more efficient utilization of storage or reducing the amount of storage that needs to be procured in the future. Additionally, the days of a pure heterogeneous environment are gone for most companies. From varying requirements among business units to acquisitions, most global enterprises have complex heterogeneous server and storage infrastructures equipped with a broad range of storage platforms and architectures such as direct attached, NAS and SAN storage devices. As a result, they are constantly looking for the best way to report against their heterogeneous IT environments. They also want to eliminate the manual process of aggregating data from disparate point products to understand how storage, backup and recovery and server resources are being utilized by applications, lines of business, geographies and any customized business view required by the user. At the same time, they need to report against service levels for various applications and business processes. Once again, the right Storage Management tool for the business will be one that enables a strategic focus by supporting the companys broad range of devices (not just a particular make or model), applications and business processes while providing accountability for both IT services and business unit consumption with SLM. The importance of selecting the right Storage Management tool cannot be overstated since it will provide the technical foundation to establish storage business adherence. Once established, the Storage Management tool will be as important as the storage business processes that it enables. After a Storage Management tool has been implemented, IT can use the SRM component to analyze file metrics for owner, size, age, frequency of access and the application that created it at the business unit level. From this discovery information, business units can begin to classify their data and the associated storage thats currently being consumed. This classification will provide IT with the business requirements for future storage service requests based upon the informations value to the business, compliance and security requirements. Data classification is an excellent way for IT to reach out to the business units and to get a handle on their data requirements. In most companies, the value of data to the business has not been defined and as a result, most if not all storage requirements are mapped to the high end of the scale. This is a common situation in many environments today, where everyones data is the most important and requires Tier-1 storage. Data classification will help to eliminate this problem by providing user accountability for high-end storage consumption and also laying the foundation for a cost model. Even a simple model of classifying data as having a High, Medium or Low value to the business will enable IT to align the storage infrastructure with the business value of the companys data. Once the value of the data is defined and the storage system is aligned with the datas value, tiers of storage can be defined as storage service offerings to meet the business requirements for specific data sets. IT can then develop a business plan for storage services that reflects those business requirements. Requirements will need to be aligned by developing a Service Catalog that contains detailed descriptions about IT storage offerings along with default levels and options. The storage services detailed within the Service Catalog will need to be defined in business terms by application (i.e. billing, CRM, data warehouse, email, office automation, etc.), policy (notification/escalation rules, RAID levels, snapshots/mirrors, zoning requirements, etc.) and class of service (availability, compliance/retention, performance, recoverability, security, etc.). This will give the business an overview of all available storage services as they relate to the specific business requirements of each application. With a business plan and clearly defined storage services in place, the level of service can then be negotiated as an agreement between IT and the business units benefiting from the Storage Management services. A common problem with initially setting service levels and their associated costs is a lack of knowledge, so establishing an initial baseline for service will be key. The more empirical data that can be collected regarding what is required and what is feasible to deliver, the better the baseline will be. While service levels are being negotiated,
consequences for not meeting those levels (typically positive or negative financial incentives) will also need to be agreed upon. Once Service Level Agreements (SLA's) have been reached, IT will need to use the Storage Management tool to measure and report against performance and to provide its customers with information regarding their consumption. In order to provide business level reporting, IT will need to display information on capacity, usage, costs and service levels for online storage, data protection, servers and clusters. By maintaining continuous and open dialog with the business units SLAs can be further refined in terms of what actual requirements are and what services have been delivered compared to the initial baseline. Due to the changing nature of the business, these agreements will require periodic review and adjustments to insure that the business requirements are logically mapped to the IT infrastructure. Achieving business effectiveness and efficiency in the use of information systems requires that the IT Service delivery of storage be managed as part of the overall business. Storage Service Level Management (SSLM) is designed to focus on the people, processes and technology issues that providers of storage services face. SSLM is a top-down, business driven approach to the management of storage that specifically addresses the strategic business value generated by IT and the need to deliver a high quality storage service to the business.
VERIFY THAT THE PROBLEM HAS BEEN FIXED

A large portion of SSLM is assessing the current state of service and making adjustments when deviations are identified in either the level of service provided or the underlying business requirement that the service is mapped to. To assess the current state of service that IT is delivering to the business, reports will need to be generated for both internal and business unit consumption. With reports serving as an initiator for continuous and open dialog, problems can be identified, performance can be measured and an objective accounting of IT's ability to meet the changing needs of the business can be attained. Additionally, just as business requirements will change over time, so will the relative merits of Storage Management tools. Vendors are releasing new and better tools as technology changes and the requirement for aligning strategic business objectives with business processes is gaining focus. As a result, the value of the selected Storage Management tool will need to be occasionally assessed in order to insure that the tool continues to align with the strategic objectives of the business.
CONCLUSION
IT organizations face a difficult balancing act to ensure market responsiveness while operating efficiently. Companies today are continually seeking new ways to innovate and closely align IT to the changing needs of their business. ITs job is never done when it comes to managing risk, cost and complexity across an enterprise. It takes innovation to drive market strategy and it takes efficiency to drive innovation. In order to unlock innovation, IT organizations must proactively attain greater productivity across existing resources and staff. Decision makers must keep abreast of the latest technologies that can help drive down IT costs and streamline the management of the storage environments in order to drive innovation. It is not until efficiency and innovation are recognized that value can be derived from the IT budget. In order to survive in todays marketplace, companies must continue to evolve. This continuous change will require that IT have a solid SSLM process in order to support business agility in a cost effective manner. Additionally, IT will require a Storage Management tool with the ability to support that process and to keep both capital and operational costs low. As with most process changes that provide significant value to an organization, the process of implementing SSLM will be evolutionary and not revolutionary. SSLM will need to occur in stages:
1. Understand the challenges - Understand how both the business and IT operate by understanding what they want and need to perform their function well as a part of the overall business. 2. Implement a Storage Management tool The selection of a Storage Management tool should be made based upon a clear understanding of its overall value to the business strategic objectives. 3. Classify data requirements The first savings to be realized will come from the proper establishment of the value of data based upon the level of protection, accessibility and storage media required. 4. Develop a Business Plan In order to manage storage as part of the business youll need to define a plan to include: mission statement, marketing plan (if youre selling services), pricing, income statement, balance sheet, etc. 5. Define tiers of storage and service offerings Based upon your data classification all data is not created equal, so match service offerings with business requirements. 6. Develop a Service Catalog Offer a menu of services that specifically address the business requirements for data. 7. Establish SLAs Mutually agree on service delivery for cost of storage and time to provision. 8. Report and adjust according to findings Open communication and occasional tuning will be required to insure that IT maintains alignment with the business strategy. From a business perspective, the money spent on IT for the management of storage is an investment decision. This is no different than any other investment decision that the business makes. If IT adheres to the same practices as the business side of the house and aligns itself with the business through an SSLM process, IT can transform itself from a cost center into a business enabler.
WHY VERITAS COMMANDCENTRAL?

Presenting business-level metrics for services throughout the organization, Veritas CommandCentral is the ideal solution for developing, executing and managing a Storage Service Level Management process. Business and IT users can measure service levels, performance, and resource utilization by department, geography, application or by any other customized view they desire. Users can analyze month to month, quarter to quarter or year-overyear performance and correlate trends between cost and resource utilization metrics. Policy based management ensures that service levels are met by alerting IT organizations to any issues arising before they become critical. For example, if a server has not been backed up over a specified period of time, IT will be notified proactively, so that the necessary adjustments in the environment may be employed. VERITAS CommandCentral is a comprehensive software solution that seamlessly integrates storage resource management, performance and policy management, provisioning and management capabilities, backup reporting, cost allocation and chargeback and process automation and workflow to ensure the storage infrastructure runs as efficiently as possible. The active management of storage resources drives service level agreements, ensuring optimal performance and availability of business critical applications by managing the entire data path from application to array and everything in between. CommandCentral provides companies with a hardware independent solution with capabilities that can be applied immediately to service requests for online storage management, backup/recovery and high availability services. CommandCentral provides a complete solution set designed to support centers of competency and serves as a business portal for IT to define infrastructure services, implement consistent and efficient processes for delivering those services, present those services to IT consumers, measure and report on service levels and resource usage, and even charge back to departments or lines of business for services used.
FOR MORE INFORMATION

1. Visit http://www.veritas.com/commandcentral 2. Contact your Symantec Sale Representative 3. Contact Symantec at 1.800.327.2232
ADVISORY
Top 10 Reasons for Using Disk-based Online Server Backup and Recovery
INTRODUCTION
Backup of vital company information is critical to a companys survival, no matter what size the company. Recent studies show that 93% of businesses that lose data due to a disaster go out of business within two years. Increasingly, businesses are turning to disk-based online server backup and recovery solutions as the most costeffective fit for their requirements, when they have neither the volume of data nor the level of technical staff that characterize most tape-based backup and recovery operations. Data protection solutions that combine the latest advancements in disk-based backup with secure, integrated online technologies offer businesses fast and assured recovery of their critical business data while freeing limited technical staff for more value-driven tasks. They also reduce the burden of removing the data and storing it safely off-site, protecting it from local disasters. This business advisory discusses the top ten reasons businesses are turning to this technology: 1. Comprehensive and reliable data protection assures up-to-date recovery of all critical business data, including the backup of data in open files 2. Automatic and secure off-site electronic vaulting guarantees successful disaster recovery 3. Better control over restoring data gives businesses access to data when and where its needed for any reason 4. Improved security for all sensitive data ensures protection during backup, transmission and storage 5. A complete data protection solution addresses the entire data protection workflow and provides a higher level of reliability, productivity and cost containment 6. Immediate data restoration either over the Internet or from on-site rapid recovery appliances reduces downtime costs 7. Enhanced ability to demonstrate compliance with regulations around information protection is enhanced through consistent, repeatable processes and controls 8. Freedom from routine backup and restore tasks allows redirection of staff time to value-driven projects with greater impact on productivity and profitability 9. Increased competitive advantage is promoted through improved access to data, more predictable cost control and flexible solutions that change with the business 10. Greater reliability in recovering all data where and when needed is ensured, with successful data recovery guaranteed in writing
US-EV-WP-709-06-001
(800) 899-IRON www.ironmountain.com/digital
REASON #1: COMPREHENSIVE AND RELIABLE DATA PROTECTION If lightning strikes your building at 5:10 p.m., you need to ensure you can restore that days data. Unfortunately, if you rely on a nightly backup process, complete restoration of that data will be impossible. Even then, a recent study of tape-based backup operations conducted by Storage Magazine revealed that only 37% of businesses actually test their internal backups regularly, and of those that did, an alarming 77% found they were unable to fully recover data from those tapes. The data they did recover was sometimes days or even weeks old. Online backup and recovery solutions solve this problem by automatically transmitting changes in files and databases across the Internet to a secure, off-site facility for more continuous backup. The effort by your staff to achieve this level of backup is minimal just set-it-and-leave-it, greatly increasing reliable data protection for your business. The best online backup and recovery solutions not only protect recently changed files that are closed but also capture changes in open files and databases, which represent some of your most important business data and do so without disrupting your business flow. They automatically capture system information as well as data, ensuring you can easily restore a full system to an alternate location, with minimal technical staff assistance. This kind of hands off, lights out comprehensive and continuous backup means that, in the event of a disruption or disaster, you can restore data from a point in time just moments before the interruption, rather than from the previous evening (or earlier), dramatically improving your ability to meet Recovery Point Objectives and reduce the cost of downtime.
REASON #2: AUTOMATIC AND SECURE OFF-SITE ELECTRONIC VAULTING You think youre doing everything right. You back up your data on a regular basis. You ensure your backup equipment and configurations are up-to-date and working properly. You test your restores. Yet, when a sprinkler pipe bursts in your building and spills water over your servers and backup media, you lose all of your critical data in one night. Even if youre extremely careful about backing up your data, thats only half of the process. To truly protect that data, you must also move it off-site. Too many businesses store backup media on-site, needlessly exposing them to risk from fire or flood. Some businesses assign an employee to take backup media home. While that might work (when they dont forget!), what if the employee leaves the media in a car, vulnerable to theft or temperature damage? The time and money you spend recreating lost data can be costly, not only in terms of lost productivity, but also in terms of lost revenue and customer good will. On the other hand, disk-based online backup and recovery uses your current Internet connection to automatically transfer data off-site. Your backup data is immediately off-premises in just minutes after its been updated. No matter what type of disaster strikes a business, you can restore data from moments before the disaster happened.
REASON #3: BETTER CONTROL OVER RESTORING DATA If you experience a site disaster and need to immediately get your data up and running at a different location, traditional backup and recovery methods can require more time and effort than is feasible for businesses with limited technical staff. No business, large or small, can afford to be without access to its critical data for hours, let alone days. One of the great benefits of online backup and recovery solutions is that the wide range of control it offers users. You choose which functions happen automatically while retaining the ability to manage and monitor the entire backup and recovery process anywhere and anytime.
IRON MOUNTAIN ADVISORY
When you need to recover from a site disaster or wish to restore data to a different location for any reason all authorized users have to do is log on to a Web interface, click on the files they want to restore and specify the location. The restore process begins automatically, recreating data at the desired location, even if its thousands of miles away. Online backup and recovery systems that automatically capture system information, as well as data ensure you can easily restore a full system to alternate hardware at the new location,with minimal technical staff assistance. Further, solutions that allow you to control retention scheduling and policies for data on a per-server (or per-folder basis), allow you to select the level of protection appropriate for the criticality of specific types of data on a per-server or even per-folder basis. You can also retrieve all versions of data quickly over the Web from catalog of historic versions.
REASON #4: IMPROVED SECURITY FOR ALL SENSITIVE DATA Your corporate server manages large amounts of sensitive data customer records, employee records, intellectual property, and more. These are vital information assets you never want to expose to external parties. A recent survey by the Enterprise Strategy Group indicates that only 7 percent of companies always encrypt their data. Yet, by failing to secure data through encryption, businesses unintentionally leave their data vulnerable to competitors, thieves, hackers and just plain human error. With online backup and recovery, stored at a highly secure, off-site location, your data remains safe. The best online backup and recovery solutions encrypt all of your data before it is transmitted over the Internet, sends it through a secure communication tunnel and then keeps it encrypted in the off-site location, so only authorized users with the correct keys can decrypt it. Online backup and recovery solutions can also allow customers to audit access to their administration management system for additional security as well as change control.
REASON #5: A COMPLETE DATA PROTECTION SOLUTION Data protection is not a single activity or one-time event. Its a multi-step, complex workflow of interconnected processes that extend far beyond simple on-site backup, including: 1. Backup or replication of critical data on another device 2. Removal of replicated data to an off-site location to protect it against man-made or natural disasters 3. Storage of replicated data that both protects and organizes data so that it can be easily and quickly recovered 4. Recovery of replicated data from storage whenever and wherever needed If your current data protection solution doesnt address all of these steps, your company risks the unacceptable exposure of only partial protection that could easily result in the loss of irreplaceable data and costly, crippling downtime. Fortunately, disk-based online backup and recovery solutions offer require one, low-overhead solution that addresses each step in the data protection workflow while actually reducing the time, workload and cost associated with them. They provide: Fast, comprehensive and continuous data backup Automatic and immediate transmission to an off-site location Secure storage that reflects your specific retention scheduling and policies Immediate recovery at the level of granularity you desire
REASON #6: IMMEDIATE DATA RESTORATION Businesses run in real time and rely on electronic data: anything from payroll and customer files, to email and other important documents. When disaster strikes, you dont have the luxury of waiting hours upon hours to restore your data. Since online backup and recovery services immediately move data off-site by backing it up to disk over the Internet, you not only have the security of data thats residing at least 50 miles away, you can also restore that data effortlessly. Instead of waiting hours, Internet-based restores enable you to recover data in minutes. The best online backup and recovery services transmit only changes in files and databases a highly efficient approach that optimizes fast recovery, particularly in cases of data corruption, one of the most common causes of data loss. They also give you control over how much bandwidth is used during any specified time to accommodate your workload and dataflow. They may also offer an optional on-site rapid recovery appliance to allow you to recover large amounts of data while meeting stringent Recovery Time Objectives.
REASON #7: ENHANCED ABILITY TO DEMONSTRATE COMPLIANCE Today, most industries are adopting their own ever-changing regulations governing off-site data protection and retention periods. For example, in healthcare, HIPAA requires patient information confidentiality, but if an office assistant puts the backup media containing the confidential information in his car and decides to stop at the store on the way home, the patients confidential information is exposed to theft or damage. Similarly, certain financial records must be retained for many years, but if you cant recover those records, you can be personally liable. Since fully half of companies that lose their data in a disaster go out of business as a result, most companies recognize their fiduciary responsibility to protect critical data assets. With disk-based online backup and recovery, you can automatically stay ahead of the game. Online backup and recovery enables you to automatically get your data off-site to a secure facility a requirement for many industries. As privacy and records-retention regulations take effect, online backup offers protection traditional on-site methods never can, because data is always secured in transmission, storage and access. Another benefit of outsourcing server data protection is that the best solutions help you demonstrate consistent, repeatable processes and controls around information protection. The same Web-based management tools that make it easy for you to manage and monitor backup and recovery also allow you to control archive requirements that ensure compliance with corporate and regulatory guidelines.
REASON #8: FREEDOM FROM ROUTINE BACKUP AND RESTORE TASKS The unpleasant reality is that many traditional backup and recovery methods are time-consuming and tedious. And while businesses know they must protect their data, those with limited technical staff would prefer to focus their time on more strategic, value-driven projects rather than monitoring the progress of manual backups, reviewing logs and troubleshooting problems. Set-it-and-leave-it online backup and recovery solutions reliably and automatically offload these functions, freeing staff for work that has a more direct impact on your competitive advantage, productivity and profitability. They also standardize the backup process across your organization without employing technical staff at each location. At the same time, as these solutions free staff from manual chores, they also empower them with Webbased management tools for managing and monitoring all aspects server data protection when desired.
IRON MOUNTAIN ADVISORY
There are two ways of implementing online backup and recovery solutions and they both give you more freedom in redirecting staff time. First, you may use these solutions on a subscription basis from reliable third parties offering them as managed services. Trained staff provide 24x7 coverage, proactively monitoring backup and recovery on behalf of their customers. The best of these managed services offer simple, predictable pricing, with resources that allow their customers instant scalability and no capital investment in traditional backup and recovery technology. Second, companies managing very large volumes of data may find it more cost-effective to license online backup and recovery software, installing and managing it in-house. Solution providers offering flexible buying models for both licensed software and managed services accommodate either type of implementation, supporting growth and change in your business.
REASON #9: INCREASED COMPETITIVE ADVANTAGE More than 37% of small and medium-sized businesses have already deployed disk-based backup solutions and nearly another one-third are considering it now. These solutions include online backup and recovery solutions. Access to all your data, all the time, is the prerequisite to successfully competing by responding faster, more proactively and more knowledgeably. Online backup and recovery gives you an edge by fully protecting your data and enabling you to immediately recover it when disaster strikes or when you wish to restore data to a different location for any reason. More importantly, you achieve a significant competitive advantage by freeing up valuable staff resources for other projects that have a more direct impact on your productivity and profitability. When used as a managed service, online backup and recovery solutions offer better cost-control with predictable pricing, with the service provider bearing the cost of scalable resources and updating technologies as disk-based backup evolves. This gives your business freedom and flexibility as it grows and changes another key to remaining nimble in a competitive environment.
REASON #10: GREATER RELIABILITY IN RECOVERING ALL DATA Even very large businesses with major investments in tape-based backup and recovery operations are moving to incorporate disk-based technologies into their backup and recovery data protection programs. In addition to a desire for faster recovery, another key driver of this evolution is that analysts have estimated that tape recoveries fail about half of the time due to a variety of reasons, including human error, bad media, software bugs and more. Disk technologies have proven to be much more reliable. As a result, the Gartner Group estimates that by the year 2008, the majority of data restores will occur from disk, not from tape. Online backup and recovery maximizes what matters most to businesses reliable recovery of all their data when they need it by combining more reliable disk media with the use of an existing Internet connection to securely move backed up data to a safe, remote off-site location. The ease of use of online backup and recovery ensures it will be reliably used because backup and recovery are automatic set-it-and-leave-it processes. Finally, the best managed service providers of online backup and recovery guarantee recovery in writing in their Service Level Agreements.
IRON MOUNTAIN ALERT
SUMMARY Many businesses dont identify critical vulnerabilities in their existing data protection methods until disaster strikes and then, of course, its too late. Online backup and recovery solutions fully protect business-critical data from natural and man-made disasters, human error, virus attacks, equipment failures and other business disruptions. The top ten reasons for using this type of data protection solution have been presented in this advisory to encourage you to examine your own data protection strategies for potential risk and improved costeffectiveness. For a more in-depth look at the benefits of online backup and recovery solutions and help in evaluating them, please see our White Papers: Protecting Server Data in Small and Medium-sized Businesses Protecting Server Data in Remote and Branch Offices
745 Atlantic Avenue

2006 Iron Mountain Incorporated. All rights reserved. Iron Mountain and the design of the mountain are registered trademarks and Iron Mountain Digital is a trademark of Iron Mountain Incorporated. All other trademarks and registered trademarks are the property of their respective owners.
Boston, Massachusetts 02111 (800) 899-IRON
Iron Mountain Digital, the worlds leading provider of data backup/recovery and archiving software as a service (SaaS), offers a comprehensive suite of data protection and e-records management software and services to thousands of companies around the world. For more information, visit our Web site at www.ironmountain.com/digital. (800) 899-IRON www.ironmountain.com/digital
LITERATURA
a) Knjige
1. Boar, B., The Art of Strategic Planning for Information Technology, John Wiley & Sons, 2001 2. Brand, H., SAP R/3 Implementation with ASAP: The Oficial SAP Guide, Sybex, 1999 3. Calvert. C., Borland C++ Builder 3 Unleashed, SAMS Borland Press, 1998 4. Chase, L., Shulock, E., Hanger, N.C., Essential Business Tactics for the Net, John Wiley & Sons, 2001 5. Chase, R.B., Aquilan, N.J., Jacobs, F.R., Operations Management for Competitive Advantage, McGraw-Hill, 2001 6. Coleman, D., Arnold, P., Bodoff, S., Dollin, C., Gilchrist, H., Hayes F., Jeremaes, P., Object-Oriented Development The Fusion Method, Prentice Hall, 1994 7. Dennis, A., Networking in the Internet Age, John Wiley & Sons, 2002 8. Goldman, J.E., Rawles, P.T., Applied Data Communications: A Business-oriented Approach, Wiley, 2004 9. Graham, I., Object - oriented Methods, Addison-Wesley, 1994 10. Jacobson, I., Booch, G., Rumbaugh, J., UML The Unified Software Development Process, Addison Wesley, 1999 11. Kendal, K.E., Kendall, J.E., Systems Analysis and Design, Prentice Hall, 1999 12. Kreitner, R., Reece, B.L., O'Grady, J.P., Business, Houghton Mifflin Company, 1990 13. Lagumdija. Z., Informatika za korisnike personalnih raunara (trilogija), Izdavai: L Promotions i Ekonomski fakultet Sarajevo, 1999 14. Laudon, K.C., Laudon, J.P., Management Information Systems - New Approaches to Organization and Technology, Prentice Hall, 1998 15. Lippman, S.B., C++ Primer, Addison-Wesley, 1991 16. Malan, R., Letsinger R., Coleman, D., Object-Oriented Development at work: Fusion In The Real World, Prentice Hall, 1996 17. Marki, B., Poslovna informatika, HKD Napredak, MostarSarajevo, 2002
18. Martin, W.W., Brown, C.V., DeHayes, D.W., Hoffer, J.A., Perkins, W.C., Managing Information Technology, PrenticeHall, 2005 19. McNurlin, B.C., Sprague, R.H.Jr., Information Systems Management in Practice, Prentice-Hall, 2004 20. Pearlson, K.E., Saunders, C.S., Managing and Using Information Systems, Wiley, 2004 21. Saba, Z, C++ Primer for Non C Programmers, McGraw-Hil, 1995 22. Silver., M.S., Systems That Support Decision Makers Description and Analysis, John Wiley & Sons, 1991 23. Sheldon, T., LAN TIMES Encyclopedia of Networking, Osborne McGraw-Hill, 1994 24. Schatt., S., Understanding Local Area Networks, H.W. Sams & Comp., 1990 25. Slay, J., Koronios, A., Information Technology Security & Risk Management, Wiley, 2006 26. unje A., Top-menader: vizionar i strateg, Tirada, Sarajevo, 2002 27. Taylor, D., Terhune, A.D., Doing E-Business, John Wiley & Sons, 2001 28. Turban, E., McLean, E., Wetherbe, J., Information Technology For Management Making Connections For Strategic Advantage, John Wiley & Sons, 2004 29. Turban, E., Rainer, R.K., Potter, R.E., Introduction to Information Technology, John Wiley & Sons, 2005 30. Wagter, R., Van der Berg, M., Luijpers, J., Steenbergen V.M., Dynamic Eterprise Architecture, Wiley, 2005 31. White, R., How Computers Work, QUE, 1999 b) Prirunici 1. Programming on HP-UX, Hewlett Packard, 1992 2. Turbo Pascal, Borland, 1991 3. Systems Administration on HP-UX systems, Hewlett Packard, 1992 4. SoftBench, Hewlett Packard, 1992 5. UIM/X, Hewlett Packard, 1992 6. Paradigm Plus, Platinum, 1997 7. Novell NetWare, Novell, 1993 8. Borland C++ Builder 3, Borland, 1999
II
c) On-line asopisi
1. 2. 3. 4. 5. 6. 7. 8. Datamation (www.datamation.com) CIO (www.cio.com) PC Magazin (www.pcmag.com) Information Week (www.informationweek.com) PC Week (www.pcweek.com) Computerworld (www.computerworld.com) Info (www.info.ba) Bug (www.bug.hr)
d) Radovi autora asopisima:
objavljeni
medjunarodnim
1. Bajgoric, N., Towards Always-On Enterprise Information Systems, in: Gunasekaran, A. (ed), Modeling and Analysis of Enterprise Information Systems, IDEA Group Publishing, 2007, Chapter 12, ISBN: 978-1-59904-477-4 2. Bajgoric, N., Information Technologies for Business Continuity: An Implementation Framework, Information Management and Computer Security, Vol. 14/5, 2006, pp. 450-466, ISSN: 0968-5227 3. Bajgoric, N., Information Systems for E-Business Continuance: A Systems Approach, Kybernetes: The International Journal of Systems and Cybernetics, Vol. 35, Issue 5, 2006, pp. 632-652, ISSN: 0368-492X 4. Bajgoric, N., Continuous Computing Technologies For Improving Performances Of Enterprise Information Systems, International Journal Of Enterprise Information Systems, Vol. 1, Issue 4, 2005, pp. 70 89, ISSN: 1548-1115 5. Bajgoric, N., ServerWare For Business Continuity, International Journal Of Information Technology, Vol. 1, Number 3, 2004, pp. 161-165, ISSN:1305-239X 6. Bajgoric, N., Information Technologies for Virtual Enterprise and Agile Management, in: A. Gunasekaran (ed), Agile Manufacturing: The 21st Century Competitive Strategy, Elsevier Science, 2001, pp. 397-417 7. Draman, M., Altinel, I.K., Bajgoric, N., Unal, A.T., Birgoren, B. An Object-Oriented Optimization-based Software for Agile Manufacturing In Process Industries, in: A. Gunasekaran (ed), Agile Manufacturing: The 21st Century Competitive Strategy, Elsevier Science, 2001, pp. 265-279
III
8. Draman, M., Altinel, I.K., Bajgoric, N., nal, A.T., Birgren, B., An Object-Oriented Graphical Modeler for Optimal Production Planning In a Refinery, in: Laguna, M., Gonzalez Velarde, J.L. (eds), Computing Tools for Modeling, Optimization and Simulation: Interfaces in Computer Science and Operations Research, Kluwer Academic Publishers, 2000, pp. 263-278 9. Bajgoric, N., Web-to-Host Connectivity Tools in Information Systems, in: Guruge, A., Lindrgen, L. (eds), Web-to-Host Connectivity, CRC Press, 2000 10. Bajgoric, N., Web-to-Host Connectivity Tools in Information Systems, in: Roxanne E. Burkey and Charles V. Breakfield (eds.), Designing a Total Data Solution: Technology, Implementation, and Deployment (Chapter 34) Auerbach Publications 2001, 11. Bajgoric, N., Server Operating Systems For E-Business: Features and Functions, Information Systems Management, Vol. 20, No 1, 2003, pp. 42-49 12. Bajgoric, N., Information Technologies For Agile Management, International Journal of Agile Manufacturing, ISSN: 1536-2639, Vol.6, No.2, 2003, Special Issue: Towards Responsive Manufacturing and Supporting Technologies, pp. 23-39 13. Bajgoric, N., Altnel, .K., Draman, M., nal, A.T., Some Aspects of Using CASE Tools In A Fusion-based Application Development Project for Production Optimization, Industrial Management and Data Systems, Vol. 102, No 8, 2002, pp. 463-471 14. Unal, A. T., Draman, M., Altinel, I.K., Bajgoric, N., Geriskovan, A.I., Clone-Based Modeling for Optimal Production Planning In Process Industries, International Journal of Production Research, Vol. 40, No 16, 2002 15. Draman, M., Altinel, I.K., Bajgoric, N., nal, A.T., Birgren, B., A clone-based graphical modeler and mathematical model generator for optimal production planning in process industries, European Journal Of Operational Research Vol. 137 (3), 2002, pp. 483-496 16. Bajgoric, N., Internet Technologies For Improving Data Access, Information Systems Management, Vol.18, 3, 2001, pp. 30-41 17. Bajgoric, N., Web-based Information Access for Agile Management, International Journal of Agile Management Systems - IJAMS 2/2, MCB University Press, 2000, pp. 121130
IV
18. Bajgoric, N., Organizational Systems Integration: Management Information Systems Perspective, The Journal of Enterprise Resource Management, APICS Australia, Vol. 1, 2000, pp. 32-40 19. Bajgoric, N., Web-to-Host Connectivity Tools in Information Systems, Systems Development Management, Auerbach Publications, 1999 20. Bajgoric, N., Organizational Systems Integration: A Management Information Systems Perspective, Journal of Concurrent Engineering, Vol.5, No 2, 1997, pp. 113-123 21. Bajgori, N., Information Technologies For Agile Management, ICRM-2002, 2nd International Conference on Responsive Manufacturing, Gaziantep, Turkey, June 2002 22. Bajgoric, N., Altinel, I.K., Draman, M., Unal, A.T., Some Aspects of Using CASE Tools In A Fusion-based Application Development Project, CASE 13, Opatija, 2001 23. Kseolu, D., Altnel, I.K., Draman, M., nal, A. T., Bajgorc, N., Object-Oriented Development Of A Decision Support Module For Parametric Anaysis Of Linear Programming, XXI. National Meeting on Operational Research-Industrial Engineering, June 2000, Eastern Mediterranean University, Industrial Engineering, Department, Famagusta, TRNC (Cyprus) 24. Murat Draman, I. Kuban Altinel, Nijaz Bajgoric, Ali Tamer nal, Burak Birgren, An Object-Oriented Graphical Modeler for Optimal Production Planning In a Refinery, 7th INFORMS Computing Society Conference on OR and Computing Tools for the New Millennium, Cancn, Mxico, January, 2000 25. Bajgoric, N, Altinel, I.K., Draman, M., nal, A.T, An Integrated Application Development Framework for An Object-Oriented Optimization-based Production Planning Software, 4th Annual International Conference on Industrial Engineering Applications and Practice, San Antonio, Texas, November 1999 26. Bajgoric, N, Altinel, I.K., Draman, M., nal, A.T., Using Paradigm Plus Case Tool in a Fusion-based Application Development Project, IEEE Conference TOOLS Asia99, Nanjing, China, 1999 27. Veledar, E., Bajgoric, N., Evaluating Systems Integration Using Fuzzy Sets Theory, 2nd Annual International Conference on Industrial Engineering Applications and Practice, November 12-15, San Diego, 1997 28. Bajgoric, N., Information Systems Integration Management: A Contingency Approach, 1st Annual International Conference
on Industrial Engineering Applications and Practice, Houston, 1996 29. Bajgoric, N., Systems Technology in Information Systems Integration, ISAS '96 (International Conference on Information Systems Analysis and Synthesis), Orlando, 1996
e) Web sajtovi za poglavlje o PC-hardveru

1. Timeline raunarske istorije http://www.computerhistory.org/timeline/ 2. How Stuff Works http://www.howstuffworks.com/ 3. Tech Repair http://www.millbury.k12.ma.us/~hs/techrepair/ 4. WhatIs www.whatis.com 5. Webopedia www.webopedia.com 6. Wikipedia www.wikipedia.org 7. Motherboards http://internal.vusd.solanocoe.k12.ca.us/Buck/pc_tech/study/moth erboard.htm 8. Hardware Guides http://www.waterwheel.com/Guides/hardwareguides.htm 9. HowPCsAreMade http://www.tweak3d.net/articles/howcpusaremade/ 10. 35 Technologies that shaped the industry http://www.computerworld.com/managementtopics/management/ story/0,10801,74632,00.html
VI

Menadžment IT

Uploaded by

Document Information

Copyright

Available Formats

Share this document

Share or Embed Document

Sharing Options

Did you find this document useful?

Is this content inappropriate?

Copyright:

Available Formats

Menadžment IT

Uploaded by

Copyright:

Available Formats

Naziv djela: MENADMENT INFORMACIJSKIH TEHNOLOGIJA Autor: Prof. dr.

----------------------------CIP- Katalogizacija u publikaciji Nacionalna i univerzitetska biblioteka Bosne i Hercegovine, Sarajevo

MENADMENT INFORMACIJSKIH TEHNOLOGIJA

Sarajevo, mart 2007.

S a d r a j: I DIO: SAVREMENO POSLOVANJE I POSLOVNI KOMPJUTING

II DIO: INFORMACIJSKA TEHNOLOGIJA

356 378 446 450 458 495 497

507 509 511 512

Menadment informacijskih tehnologija

1. Zahtjevi savremenog poslovanja

Menadment informacijskih tehnologija

1.2. Zahtjevi okruenja (Pressures, Drivers)

Slika 1.1. Organizacija i okruenje: zahtjevi i odgovori

Menadment informacijskih tehnologija

Menadment informacijskih tehnologija

odlaganje - unitavanje smea itd.);

Ostali aspekti drutvenih zahtjeva su:

Menadment informacijskih tehnologija

Slika 1.2. Savremeno poslovno okruenje zahtjevi prema poslovnom sistemu

1.3. Odgovori firmi (Responses)

Menadment informacijskih tehnologija

Poveanje produktivnosti. IT se u raznim oblicima primjene

Menadment informacijskih tehnologija

donoenja odluka (Empowerment of Employees)

Menadment informacijskih tehnologija

1.4. Porterov model za analizu kompetitivnih prednosti

Menadment informacijskih tehnologija

Opirnije o ovom modelu u knjizi Turban et al. 9

Menadment informacijskih tehnologija

1.5. Problematinost IT-a u savremenom poslovanju (IThorror stories)

25 Terrifying Information Technology Horror Stories

1. The Day the Beepers Died: Satellite Failure

Menadment informacijskih tehnologija

2. Black Monday: New York Stock Exchange

3. Blue Screen of Death: Bill Gates

4. Detective Story: The FBI

Menadment informacijskih tehnologija

5. The Purloined Letters: PlusNet

7. Nightmare Before Christmas: Comair

Menadment informacijskih tehnologija

9. All Systems Down: CareGroup Health

10. ERP I: School of Hard Knocks

Menadment informacijskih tehnologija

11. ERP II: The Pain Continues

12. ERP III: Exercise in Agony

13. ERP IV: Sweet Misery

Menadment informacijskih tehnologija

14. ERP V: Sudden Death

15. Storm of the Century: Katrina

Menadment informacijskih tehnologija

2. Poslovni kompjuting i poslovni informacijski sistemi

Menadment informacijskih tehnologija

Slika 2.2. Logika sistemskog koncepta primijenjena na sluaju proizvodnog sistema

Menadment informacijskih tehnologija

2.2. Informacijski sistem u poslovnom sistemu

Menadment informacijskih tehnologija

Menadment informacijskih tehnologija

Menadment informacijskih tehnologija

ukljuujui raunarski centar;

Nove (dodatne) IS funkcije:

2.3. Klasifikacija informacijskih organizacijsku strukturu

Odjeljenski IS (departmental IS), Poslovni (enterprise ili enterprise-wide) IS,

Menadment informacijskih tehnologija

Interorganizacijski informacijski sistemi (interorganizational information systems), Funkcionalni i poslovni sistemi.