Pregled sadraja

Predgovor Uvod I DIO: UPOZNAVANJE S RAUNALIMA

1. poglavlje: 2. poglavlje: 3. poglavlje: 4. 5. 6. 7. 8. poglavlje: poglavlje: poglavlje: poglavlje: poglavlje: Raunala nekad i danas Kupnja osobnog raunala Ukljuivanje raunala Matine ploe i mikroprocesori Pohrana podataka Grafike kartice i monitori Tipkovnice i mievi Pisai Lokalne mree Beine komunikacije Modemi, ISDN i DSL Skeneri Digitalni fotoaparati Zvuk na raunalu Video na raunalu Snimanje optikih medija Raunalne igre Sastavljanje osobnog raunala BIOS Mobilno raunalstvo Korisni linkovi Kviz

xxiii xxxi 1
3 21 35

II DIO: DIJELOVI RAUNALA

49
51 93 135 157 181

III DIO: MRENE I MODEMSKE KOMUNIKACIJE

9. poglavlje: 10. poglavlje: 11. poglavlje: 12. 13. 14. 15. 16. 17. poglavlje: poglavlje: poglavlje: poglavlje: poglavlje: poglavlje:

201
203 223 249

IV DIO: MULTIMEDIJA I ZABAVA

279
281 297 315 337 351 371

V DIO: NAPREDNO KORITENJE RAUNALA

18. poglavlje: 19. poglavlje: 20. poglavlje:

383
385 397 415

VI DIO: DODACI
DODATAK A: DODATAK B:

447
449 457

Rjenik Kazalo

467 477

4.

POGLAVLJE

Matine ploe i mikroprocesori

procesor

U ovom poglavlju:

to je matina ploa i emu slui Kakvu matinu plou odabrati za pojedini Intelovi i AMD-ovi procesori Vrste memorijskih ipova i modula
vo poglavlje govori o kljunim komponentama svakog raunala. Kad bismo povukli paralelu izmeu raunala i ljudskog organizma, matina ploa mogla bi se usporediti sa srcem, mikroprocesor s mozgom, razne sabirnice tvorile bi kraljenicu, a memorija bi predstavljala upravo to pamenje. Nain na koji ovaj sloeni sustav komunicira samo je na prvi pogled kompliciran postoji velik broj razliitih matinih ploa, procesora i memorijskih modula, pa se nekad zaista ini da pogaanje ispravne kombinacije zahtijeva veliko znanje. K tome, pria o matinim ploama, procesorima i memoriji prepuna je raznih vrlo zbunjujuih skraenica No, unato tome, ne biste se trebali uplaiti! Cjelovitu sliku o tome kako raunalo radi moi ete stvoriti tek nakon ovog poglavlja, u kojemu su, postupno i precizno, objanjene sve skraenice vezane uz pojedine tehnologije. Kombiniranje odgovarajue matine ploe i procesora nije sloen posao im nauite da je svaka matina ploa, slino kao i vrsta memorije, prilagoena radu s odreenim procesorom.

II. DIO: DIJELOVI RAUNALA

Matina ploa

Matina ploa glavna je komponenta u raunalu, koja bitno odreuje njegovu namjenu, performanse i mogunosti proirenja. To je tiskana ploa, vrlo esto izvedena u vie razina tiskanih vodova, koja meusobno povezuje sve komponente osobnog raunala, poput mikroprocesora, memorije, tvrdih diskova i grafikog podsustava. Osim toga, matina ploa (na engleskom motherboard ili main board) ima niz utora za dodatne kartice, poput grafikih, zvunih i mrenih kartica, to omoguava lako i jednostavno proirivanje raunala. Ovakav koncept osobnog raunala naslijeen je jo od originalnog IBM-ovog PC-a (odnosno da sve bude posve precizno slian se koncept matinih ploa mogao pronai jo na velikim mainframe raunalima) te je velikim dijelom razlog uspjeha koncepcije PC-a. Svi su se ureaji i proirenja, naime, mogli lako zamijeniti, odnosno raunalu je bilo mogue pridodati nove funkcije bez promjene matine ploe. Kupujete li novo raunalo, odluka o matinoj ploi moda je i najtea, budui da e matina ploa velikim dijelom definirati mogunosti vaeg novog raunala. Nove matine ploe esto ukljuuju mnotvo integrirane elektronike, poput ugraene podrke za mreu ili modem, integriranog grafikog ili zvunog podsustava i slino. Dakako, kao to ete vidjeti u ovom poglavlju, matina ploa bira se ovisno o vrsti mikroprocesora koji elite imati u svojem raunalu i nizu drugih faktora. Takoer, ako ve posjedujete raunalo, upoznavanjem matine ploe vidjet ete koje su njegove mogunosti, a i mogunosti budueg proirenja.

Slika 4-1: Tipina matina ploa za raunalo

Formati matinih ploa

Matine ploe razlikuju se po svojim dimenzijama, ali i po poloaju prikljuaka (konektora) i prostora za vijke. Stoga matina ploa mora po svojim dimenzijama i ostalim fizikim karakteristikama odgovarati kuitu u koje je namjeravate ugraditi. Premda je danas stanje na tritu prilino jasno po pitanju formata matinih ploa, tijekom svojeg druenja s raunalima mogli biste se susresti s dva razliita formata:

52

4. POGLAVLJE: MATINE PLOE I MIKROPROCESORI

AT, Baby AT Ovaj format matine ploe koristio se na IBM-ovom PC AT raunalu jo 1984. godine, a preivio je sve otad, iako je danas vrlo rijedak. Primjerice, ploe za najnovije procesore gotovo se vie uope ne izrauju u ovom formatu. Osim toga, AT ploe vrlo esto ne ukljuuju podrku za razne nove tehnologije, pa nema nikakvih razloga da se danas odluite za kupnju AT ploe. Njih biste mogli susresti jedino prilikom popravljanja ili nadogradnje starih raunala. Uz AT plou e vam, dakako, biti potrebno i AT kuite za raunalo. Kuite mora imati prilagoen raspored prikljuaka na stranjoj strani, te odgovarajui AT konektor za napajanje. ATX Sve dananje matine ploe namijenjene suvremenim procesorima koriste ATX format. Dodue, on postoji u nekoliko verzija primjerice, mini ATX i micro ATX koji su namijenjeni specijalnim primjenama (poput koritenja u prijenosnim raunalima ili malim, kompaktnim kuitima za stolna raunala). Uz standardnu ATX matinu plou morate, dakako, nabaviti i ATX kuite. Ono se, osim po rasporedu prostora za konektore na stranjoj strani, razlikuje i po koritenju ATX konektora za napajanje. Sastavljate li ili kupujete novo raunalo, odluka je jednostavna ATX matina ploa.

Prikljuci i utori na matinoj ploi

Ono to moe biti zbunjujue prilikom prvog pogleda na matinu plou jest koliina konektora koji se na njoj nalaze s onima koji se nalaze na njezinom boku, a zapravo izviruju na stranjoj strani raunala, ve ste se upoznali u prethodnom poglavlju, ali matina ploa posjeduje jo niz konektora i utora namijenjenih spajanju ostalih ureaja.
PS/2 prikljuci za tipkovnicu i mia Paralelni prikljuak MIDI/GAME prikljuak

Slika 4-2: Standardni raspored konektora sa stranje strane raunala

USB Multimedijski prikljuci

Serijski prikljuci

Raspored konektora sa stranje strane raunala standardiziran je premda se s njime susreete svaki put kada na raunalo spajate vanjske ureaje, ovaj je raspored jo jednom prikazan na slici 4-2. Svaka matina ploa ima PS/2 prikljuke za mia i tipkovnicu, barem 2 USB prikljuka, jedan paralelni i dva serijska prikljuka, te prikljuke za multimedijske ureaje (zvunik, mikrofon, slualice). Mnoge matine ploe posjeduju jo prikljuke za mreni kabel i telefonski kabel (zbog ugraenog modema), te MIDI/GAME prikljuak. Na buduim matinim ploama sasvim sigurno e prevladati trend naputanja odreenih prikljuaka poput serijskog i paralelnog u korist veeg broja USB konektora.

53

II. DIO: DIJELOVI RAUNALA

Memorijski utori Konektori za vanjske ureaje ATX konektor za napajanje Floppy konektor

Socket za procesor Northbridge AGP utor PCI utori CNR utor IDE/ATA konektor Southbridge Baterija

Slika 4-3: Matina ploa za Pentium 4 Sama matina ploa ima, meutim, jo itav niz konektora i utora namijenih prikljuivanju ostalih komponenti raunala. Vrsta, izgled, smjetaj i broj pojedinih utora mogu se razlikovati od jedne do druge matine ploe, ovisno o tome kojoj je vrsti mikroprocesora namijenjena, te kakvo

Slika 4-4: Shema matine ploe za Pentium 4

54

4. POGLAVLJE: MATINE PLOE I MIKROPROCESORI

se raunalo uope moe temeljiti na matinoj ploi. Na slici 4-3 prikazana je stvarna matina ploa namijenjena Pentium 4 procesoru, dok se na slici 4-4 nalazi shema takoer matine ploe namijenjene Pentiumu 4, kako biste lake razaznali pojedine konektore i ostale elemente matine ploe. Osnovni elementi naznaeni su na obje slike. Utori i konektori na matinoj ploi mogu se naelno podijeliti u sljedee skupine: u utore za proirenja (ISA, PCI, AGP AMR, ACR, CNR) umeu se razne vrste kartica, , o emu e biti vie rijei u sljedeim odjeljcima; na konektore za tvrde diskove i disketne pogone prikljuuju se jedinice vanjske memorije, o emu e biti vie rijei u ovome poglavlju i u sljedeemu; utor ili podnoje za mikroprocesor koristi se za umetanje mikroprocesora, a njegov izgled i oblik ovise o porodici i modelu mikroprocesora koji elite koristiti vie informacija saznat ete u nastavku ovoga poglavlja; utori za memoriju koriste se za umetanje memorijskih modula, o emu ete vie informacija pronai na kraju ovoga poglavlja; ostali utori naznaeni na slikama 4-3 i 4-4 koriste se za specifine svrhe, poput prikljuivanja ATX naponskog prikljuka i raznih dodatnih naponskih prikljuaka.

Utori za proirenja (ISA, PCI, AGP)

U donjem lijevom kutu na slici 4-3 nalaze se utori za proirenja, tj. za umetanje dodatnih kartica kojima se proiruje funkcionalnost raunala. Matina ploa sa slike 4-3 ima tri takva utora, dok ih ona na naoj shemi 4-4 ima ukupno pet. U oba sluaja radi se o PCI utorima (Peripheral Component Interconnect) koji su danas standardni za razne vrste kartica od modema, preko mrenih, grafikih i zvunih kartica, pa do dodatnih kontrolera za diskove. PCI sabirnica sa svojim karakteristinim PCI utorima standardna je na svim matinim ploama koje su namijenjene Pentium procesorima ili novijima, ukljuujui i Pentium 4. PCI specifikacija prola je kroz nekoliko verzija i revizija: trenutano je aktualna 2.3, a specifikacija za PCI 3.0 trebala bi biti usvojena u mjesecima koji slijede nakon izlaska ove knjige iz tiska. Detalji oko PCI verzije ne bi vas, meutim, trebali previe zamarati: PCI 3.0 omoguavat e veu propusnost podataka, no kartice e biti meusobno kompatibilne. Na starijim matinim ploama pronai ete u pravilu i ISA (Industry Standard Architecture) utore, koji su naslijeeni jo sa PC XT i PC AT raunala. Sve do prije godinu-dvije, gotovo sve matine ploe sadravale su i ISA utore. Meutim, na novijim matinim ploama ovi su utori postali nepotrebni, budui da su sve kartice za proirenja u meuvremenu bile na raspolaganju u PCI verzijama. Kako ISA sabirnica omoguava malu propusnost podataka, te kako se moe raditi iskljuivo o 16-bitnim karticama, danas se ak i modemi izrauju u PCI izvedbi. Utor koji se na slici 4-3 nalazi odmah iznad PCI utora (dakle, utor koji izgleda kao da je pomaknut malo prema desno) je AGP utor. AGP (Accelerated Graphics Port) namijenjen je spajanju brzih grafikih kartica. AGP ponajprije koriste grafike kartice namijenjene trodimenzionalnoj grafici. Ovaj se utor nalazi na svim matinim ploama namijenjenim estoj generaciji
55

II. DIO: DIJELOVI RAUNALA

Intelovih procesora (od Pentiuma Pro nadalje), ali se moe pronai i na zadnjim matinim ploama koje su bile napravljene za petu generaciju procesora (Pentium). Matine ploe imaju samo jedan AGP utor, ali vano je znati o kojoj se verziji radi. AGP je takoer proao kroz nekoliko verzija: AGP 2X udvostruio je kapacitet prijenosa podataka kroz ovo suelje (to je bilo vano za brze grafike kartice), dok je AGP 4X ponovno dvostruko bri od svojeg prethodnika. Meutim, informirajte se o tome podrava li vaa matina ploa oba tipa kartica ili moe raditi iskljuivo s jednim. Naime, starije AGP 2X grafike kartice rade na naponu od 3,3 V, dok nove (AGP 4X) rade na naponu od 1,5 V.

Zbog ove razlike u naponima, neki chipseti, odnosno neke matine ploe s AGP 4X konektorom ne podravaju koritenje AGP 2X kartica: umetanjem AGP 2X kartice u 4X utor mogli biste otetiti i karticu i matinu plou.

Jo utora za proirenja (AMR, ACR, CNR)

Na veini matinih ploa nove generacije pronai ete jo neki od utora navedenih u ovome naslovu, no njihova je korisnost prilino upitna, a broj ureaja koji ih koriste vrlo malen. Proizvoai chipseta i matinih ploa najprije su na njih integrirali AMR utor (Audio Modem Riser), namijenjen kao to mu i samo ime kae prije svega prikljuivanju modema. AMR inicijativu pokrenuo je Intel, ali njegova je korisnost vrlo upitna. Proizvoai hardvera uope ga nisu dobro prihvatili stoga to nije pruao potpune plug-and-play mogunosti, a i njegova funkcionalnost bila je vrlo ograniena; osim modema, nije bilo potrebe za spajanjem bilo ega drugog putem ovoga utora. Korisnici su pak zamrzili AMR utor stoga to bi uvijek pojeo jedno mjesto na kojem bismo na matinoj ploi radije vidjeli jo jedan (mnogo korisniji) PCI utor. Stvar na podruju inovacija s besmislenim utorima krenula je dalje; sljedei na redu bio je CNR. Uoivi da AMR definitivno nije dobro rjeenje, Intel je predstavio CNR (Communications and Networking Riser), utor kojega i na naim slikama 4-3 i 4-4 moete pronai na samom rubu matine ploe, uz PCI utore. Iako je dodao podrku za plug-and-play, tj. automatsku konfiguraciju

Slika 4-5: ACR, AMR i CNR utor

56

4. POGLAVLJE: MATINE PLOE I MIKROPROCESORI

kartica umetnutih u ovaj utor, CNR kartice i dalje se nalaze na tritu u tragovima. Proizvedeno je malo modema i zvunih kartica, ali to je uglavnom sve. Budui da su i AMR i CNR Intelove tehnologije, ostali proizvoai mikroprocesora, chipseta i matinih ploa (poput AMD-a i tvrtke VIA) razvili su ACR utor (Advanced Communications Riser). ACR utor izgleda poput bilo kojeg PCI utora, no obino je postavljen u drugom smjeru, kako biste ga lako razlikovali od PCI utora. Najee je ACR utor okrenut okomito u odnosu na PCI utore. No, ACR nije doekala nita bolja sudbina na tritu gotovo da i ne postoje ACR kartice.

Namee se jednostavan zakljuak: AMR, CNR i ACR utori posvemanji su gubitak prostora na matinoj ploi u praksi vam nita nee znaiti. Stoga radije potraite matinu plou koja posjeduje vei broj PCI utora, koji uvijek mogu dobro doi.

Konektori za diskove i disketne pogone

Na desnom rubu matine ploe na slici 4-3 nalaze se IDE/ATA konektori za spajanje tvrdih diskova. Na raspolaganju su dva standardna IDE/ATA prikljuka (sa 40 pinova) za tvrde diskove, te jedan prikljuak za disketne pogone. Na svaki od IDE/ATA prikljuaka mogu se spojiti ukupno 2 diska (jedan IDE/ATA prikljuak odgovara jednom tzv. IDE kanalu). Vie o prikljucima za diskove i disketne pogone te o nainu spajanja ovih ureaja na matinu plou saznat ete u sljedeem poglavlju.

Ovisno o matinoj ploi koju posjedujete, mogue je da postoji i vie od dva konektora za prikljuivanje tvrdih diskova. Primjerice, neke matine ploe imaju etiri kanala za tvrde diskove, pa samim tim i 4 IDE/ATA konektora na matinoj ploi. esti su i sluajevi da matina ploa ima ugraen RAID kontroler, a u tom e sluaju za spajanje diskova postojati dva standardna IDE/ATA konektora, te dva dodatna, namijenjena spajanju na RAID. Takvi su konektori za diskove obino oznaeni drugim bojama.

Utori za procesore (slot, socket)

Razliiti modeli procesora dolaze u razliitom pakiranju kao to ete vidjeti kasnije u ovom poglavlju, postoje procesori namijenjeni umetanju u podnoje (socket), te oni izvedeni na posebnim karticama koje se umeu u utor (slot). Razlika je jednostavna: podnoje je etvrtastog oblika (pogledajte ponovno slike 4-3 i 4-4) te posjeduje rupice u koje sjedaju pinovi (noice) procesora. S druge strane, utori su slini ostalim utorima na matinoj ploi u njih sjedaju procesori napravljeni u slot izvedbi. Ono to, meutim, nije uvijek lako razlikovati jesu vrste utora i podnoja. Vodei proizvoai procesora Intel i AMD najprije su proizvodili socket procesore koji su se umetali u podnoja na

57

II. DIO: DIJELOVI RAUNALA

matinim ploama. Pojavom Pentiuma Pro, Intel je preao na slot izvedbe procesora, u emu ga je slijedio i AMD. Slot izvedbe procesora omoguavale su tada jednostavniju izvedbu hlaenja, kao i integraciju vee koliine cache memorije uz sam procesor. No, obje tvrtke ubrzo su zakljuile kako su slot procesori preskupi u masovnoj proizvodnji te su se ponovno, kako bi Tablica 4-1: Utori i podnoja za mikroprocesore Utor ili podnoje Socket 1 Socket 2 Socket 3 Socket 4 Socket 5 Socket 6 Socket 7 Socket 8 Socket 370 Slot 1 Slot A Socket A Socket 423 Socket 478 Broj pinova 169 238 237 273 320 235 321 387 370 242 353 462 423 478 Mikroprocesori koji ga koriste Intel 486 Intel 486SX, 486SX/2, 486DX, 486DX/2, 486 DX/4 Intel 486SX, 486SX/2, 486DX, 486DX/2, 486 DX/4 Intel Pentium 60/66 MHz Intel Pentium 75-300 MHz Socket 6 nikada nije uao u primjenu Intel Pentium 75-300 MHz Intel Pentium Pro Intel Celeron (PPGA, FC-PGA), Intel Pentium III (FC-PGA) Intel Pentium II, Celeron, Pentium III AMD Athlon AMD Thunderbird, Duron Intel Pentium 4 Intel Pentium 4, Celeron (4)

omoguile proizvodnju svojih procesora za masovno trite, vratile na socket izvedbe. Neki su se procesori, meutim, mogli nai u oba izdanja, poput Celerona i Pentiuma III. Bez previe kompliciranja i ulaenja u tehnike detalje, situaciju oko brojnih slotova i socketa najlake je pojasniti tablicom. U tablici 4-1 navedene su sve trenutano postojee vrste utora i podnoja za procesore, broj pinova (odnosno konektora) te mikroprocesori koji koriste pojedini tip slota ili socketa. Primijetit ete, dakako, da su podnoja od Socket 1 pa do Socket 5 namijenjena procesorima iz prvih pet Intelovih generacija mikroprocesora, kakve ete danas pronai jedino u starim raunalima. Sve ostale utore i podnoja pronai ete na novijim raunalima, ovisno o verziji procesora koji koriste.

58

4. POGLAVLJE: MATINE PLOE I MIKROPROCESORI

Brzine memorije, sabirnice i procesora

Matine ploe u pravilu su projektirane tako da podravaju niz razliitih procesora unutar jedne porodice primjerice, matina ploa za Celeron procesore moe primiti Celeron procesore razliitih taktova (brzina). Budui da je taktu na kojem radi sam mikroprocesor potrebno prilagoditi i ritam rada ostalih komponenti raunala ukljuujui tu i memoriju matine ploe omoguavaju koritenje procesora razliitih brzina, dajui korisniku mogunost da sam odabere takt glavne memorijske sabirnice, kao i mnoitelj kojim se ovaj takt mnoi kako bi se dobio takt procesora. U praksi ete to jednostavno svladati, pratite li sljedee savjete i objanjenja. Osnovna brzina na kojoj mikroprocesor komunicira s memorijom naziva se memory bus speed, odnosno, mnogo ee FSB (Front Side Bus) brzina. Intelove specifikacije originalno su ukljuivale taktove od 50, 60 i 66 MHz (megaherca), ali su drugi proizvoai matinih ploa i chipseta podravali i brzine poput 75, 83, 90, 95, 100 i 112 MHz, to je omoguavalo i poveavanje takta memorijske sabirnice, ali i samog procesora. Tome su esto pribjegavali napredni korisnici, kako bi poveali takt mikroprocesora iznad nazivnog to se naziva overclocking.

to oznaavaju megaherci (MHz)?

ijekom cijelog ovog poglavlja susretat ete se s mnotvom brojanih podataka izraenih u megahercima. Brzina komunikacije s memorijom (FSB), brzina PCI sabirnice, brzina same memorije i brzina procesora izraeni su u megahercima. Zapravo, umjesto pojma brzina, koji esto kolokvijalno koristimo, tonije je rei takt. Promatrate li raunalo poput orkestra, potrebno je da sve njegove komponente rade usklaenim ritmom. Generator takta na matinoj ploi stvara signale koji omoguuju pojedinim komponentama raunala da obavljaju svoj posao u ciklusima. Konana brzina procesora, dakle,

izravno ovisi o tome koliko naredbi procesor moe izvriti tijekom jednog ciklusa. Slino tome, brzina komunikacije s drugim ureajima ovisit e o tome koliko podataka PCI sabirnica moe prenijeti takoer tijekom jednog ciklusa. Broj ciklusa u sekundi naziva se taktom, a kako se frekvencija mjeri megahercima i takt je izraen u ovoj mjernoj jedinici. Stoga, primjerice, podatak da neki ureaj ili sabirnica rade taktom od 133 MHz znai da tijekom jedne sekunde izvede 133 milijuna ciklusa, a podatak da mikroprocesor radi na taktu od 2 GHz znai da u jednoj sekundi proe kroz 2 milijarde ciklusa.

59

II. DIO: DIJELOVI RAUNALA

Danas, matine ploe namijenjene estoj generaciji Intelovih procesora koriste standardnu FSB brzinu od 66 MHz. Novije ploe takoer podravaju 100 i 133 MHz. S druge strane, ploe namijenjene AMDovim mikroprocesorima u pravilu podravaju brzine FSB-a od 100, 133, 166, 266, te 333 MHz.

Sinkrone i asinkrone matine ploe

Na veini matinih ploa, odabirom FSB brzine, tj. odabirom takta kojim se komunicira s memorijom, takoer je odreena i brzina PCI sabirnice, dakle takt komunikacije s ureajima koji se nalaze u PCI utorima. Takve matine ploe, kod kojih brzina PCI sabirnice ovisi o odabranoj FSB brzini, nazivaju se sinkronim matinim ploama.

Konfiguriranje matine ploe i BIOS

atine ploe prilino se razlikuju u pogledu naina konfiguracije. Dugo je na starim matinim ploama jedini nain za podeavanje raznih parametara rada bilo koritenje kratkospojnika (jumpera) na matinoj ploi. Kod suvremenih matinih ploa, veina podeavanja, ukljuujui i namjetanje FSB brzine te mnoitelja, obavlja se koritenjem BIOS Setupa. BIOS (Basic Input Output System), premda mu u

ovom poglavlju nije posveen znaajniji prostor (osim ovog okviria), kljuan je dio za funkcioniranje matine ploe: radi se o softveru koji je trajno pohranjen u CMOS ipu na matinoj ploi, a obavlja razne poslove na potpuno niskoj razini, tj. komunicira sa samim hardverom. U 19. poglavlju, namijenjenom naprednijim korisnicima, pronai ete upute o podeavanju pojedinih opcija u BIOS Setupu.

PCI brzina, meutim, nikada nije jednaka FSB brzini, ve se koristi djelitelj. Sinkrone matine ploe dijele FSB takt s cjelobrojnim djeliteljem kako bi dobile brzinu PCI sabirnice. Tako se za FSB brzine od 50, 60 i 66 MHz u pravilu koristi djelitelj 2, pa PCI sabirnica u tim sluajevima radi na taktovima od 25, 30 i 33 MHz. Kod FSB takta od 100 MHz, djelitelj je 3, pa PCI sabirnica radi na 33,3 MHz, a za FSB takt od 133 MHz djelitelj je 4, pa PCI sabirnica u tom sluaju takoer radi na taktu od 33,3 MHz. (33 MHz bila je maksimalna brzina prve verzije PCI standarda, to je odgovaralo prvoj generaciji Pentium procesora koji su u pravilu koristili navedene FSB taktove, pa nije udo da se PCI taktovi i dalje vrte oko te brojke; nove verzije PCI sabirnice trebale bi podii ovu brojku.)

Neke matine ploe omoguavaju podizanje takta PCI sabirnice na 66 MHz i vie, no to nije jamstvo da e sve PCI kartice u tom sluaju raditi, premda mnoge mogu podravati takvu brzinu.

60

4. POGLAVLJE: MATINE PLOE I MIKROPROCESORI

Neke matine ploe pak omoguavaju da se FSB i PCI taktovi postave neovisno primjerice, PCI brzina uvijek e biti ograniena na 33 ili 33,3 MHz (to je najvea pouzdana brzina koju doputa trenutana verzija PCI standarda), a FSB brzina komunikacije s memorijom moe se podeavati neovisno o tome. Ovakve matine ploe najee ne doputaju sinkrono poveanje takta PCI sabirnice ovisno o FSB taktu, jer bi se moglo i pretjerati: primjerice, uz danas prilino uobiajeni FSB takt od 133 MHz, te uz koritenje djelitelja 3, PCI sabirnica bila bi natjerana da radi na 44,4 MHz, to je desetak megaherca iznad sigurne vrijednosti. Stoga bi moglo doi do potekoa u komunikaciji s PCI karticama (i jo gore njihova pregrijavanja), a raunalo bi se moglo poeti ponaati prilino nestabilno.

Mnoitelj za brzinu procesora

Brzina dananjih mikroprocesora vie se ne mjeri samo megahercima, ve i gigahercima. Stoga, dakako, oni ne rade na osnovnom FSB taktu. Matine ploe omoguavaju podeavanje mnoitelja kojim se mnoi FSB takt kako bi se dobio takt procesora. Podravanjem irokog raspona mnoitelja, proizvoai matinih ploa mogu podrati vei broj modela procesora iz pojedine porodice. Najei su, ipak, mnoitelji od 1,5 pa do 10. Evo nekoliko primjera kako stvar radi: Pentium procesor osnovnog takta 100 MHz koristi FSB takt od 66 MHz. Uz koritenje mnoitelja 1,5 (1,5 x 66 = 99 MHz) dobiva se takt procesora. Pentium III ili Athlon procesor koji radi na 1,2 GHz koristi osnovni FSB takt od 133 MHz. Uz koritenje mnoitelja 9 (9 x 133 = 1197 MHz, tj. 1,197 GHz) dobiva se priblini takt procesora. Kao i u prethodnom sluaju, stvarne brzine procesora nie su za nekoliko megaherca od nazivne brzine u njegovom imenu.

Na svim novim Intelovim procesorima, mnoitelj takta zakljuan je u samom procesoru, to znai da ga nije mogue promijeniti. Intelova elja je da se time sprijee oni koji kupuju procesore manjih brzina, kako bi kasnijim poveanjem FSB takta ili mnoitelja poveali brzinu procesora iznad nazivne (tzv. overclockiranje). Slian je sluaj i na AMD-ovim novim procesorima.

Chipseti
Skup ipova koji upravljaju radom matine ploe nazivaju se, jednostavno chipset. Vrsta chipseta bitno odreuje mogunosti matine ploe i njezine performanse, a uz svaku porodicu mikroprocesora potrebno je koristiti odgovarajui chipset koji zna raditi s tim mikroprocesorom. Chipset zna kako komunicirati RAM memorijom, koji taktovi FSB-a i PCI sabirnice stoje na raspolaganju, kako se komunicira s grafikim karticama umetnutima u AGP utor, diskovima spojenima na IDE/ATA suelje ili pak vanjskim USB ureajima. Kada treba obaviti bilo koju od ovih radnji, mikroprocesor raunala oslanja se upravo na chipset matine ploe. Iako je mogue da sva ova funkcionalnost bude integrirana u jednom ipu, u veini sluajeva radi se o dva ili tri ipa (odatle i naziv chipset skup ipova).

61

II. DIO: DIJELOVI RAUNALA

Poveavanje takta procesora (overclockiranje)

ria je poznata: proizvoai mikroprocesora tijekom proizvodnog ciklusa proizvode mikroprocesore razliitih brzina. Tek nakon to procesori budu proizvedeni, testiraju se najprije na najveoj brzini koju proizvoa eli podrati. Ako na njoj rade, ova brzina deklarira se kao nazivna. Meutim, mogue je da procesor ne eli raditi na toj, ali radi na nekoj od niih brzina. Stoga se prva nia brzina na kojoj procesor pouzdano radi proglaava nazivnom, te se procesor kao takav prodaje. Napredniji korisnici raunala dosjetili su se, dakako, da se razliitim kombinacijama FSB takta i mnoitelja konani takt na kojem procesor radi moe poveati tim vie to je u veini sluajeva procesor ionako vjerojatno bio testiran na veu brzinu. Premda su dugo rezultati i dobici u brzini koji su se mogli postii popularnim overclockiranjem bili dobri, cijelo se vrijeme postavlja pitanje vrijedi li nekoliko dobivenih megaherca rizika spaljivanja procesora ili matine ploe. Mnogi nepovratno oteeni Celeroni mogu svjedoiti o tome. Kako i Intel i AMD pokuavaju na sve mogue

naine zakljuati mnoitelj na samom procesoru, dobici od mogueg nasilnog poveavanja takta vrlo su diskutabilni. Primjerice, Athlon na 1,2 GHz koristi FSB takt od 133 MHz (i mnoitelj 9), a budui da ne moete mijenjati mnoitelj, moete jedino posjedujete li takvu matinu plou poveati FSB brzinu. Kada biste podigli FSB brzinu na 140 MHz (a vie ne biste trebali jer je upitno bi li raunalo radilo pouzdano, to jest bi li uope radilo), ovaj bi Athlon poeo raditi na taktu od 1,26 GHz. Dobitak od ukupno 60 MHz na ovoj brzini gotovo je neprimjetan, a njime ste ugrozili stabilnost rada raunala i (vjerojatno) skratili ivotni vijek procesora. Ne moemo govoriti o prednostima overclockiranja. Naprednim korisnicima podizanje takta procesora moe pruiti odreeno zadovoljstvo, no manje iskusni korisnici ne bi se trebali uputati u takvo to. Treba li vam procesor veeg takta, potrebno je odvojiti stotinjak ili dvjestotinjak kuna vie. Do razlika u taktu koje se mogu postii overclockiranjem dolazi upravo u tom cjenovnom rasponu.

Primjerice, Intelov chipset 815/815E, namijenjen estoj generaciji Intelovih procesora (Pentium II, Celeron, Pentium III), sastoji se od dva ipa sa ijim ete se nazivima u strunoj literaturi sretati dosta esto. Prvi od njih, nazvan Northbridge (sjeverni most) brine se za komunikaciju s komponentama koje zahtijevaju brz protok podataka to su mikroprocesor (CPU), grafika kartica spojena na AGP suelje i memorija. Drugi, imena Southbridge (juni most) brine se o komunikaciji s komponentama koje su manje zahtjevne u pogledu brzine prijenosa podataka, poput PCI sabirnice, USB portova, serijskih i paralelnih portova, IDE/ATA suelja za diskove i slino. U ne-

62

4. POGLAVLJE: MATINE PLOE I MIKROPROCESORI

kim izvedbama chipseta u igru ulazi i trei ip, tzv. Super I/O Controller, koji nadopunjuje funkcionalnosti Southbridge ipa.

Slika 4-6: Intelov 815E chipset lijevo je Northbridge, a desno Southbridge ip

Broj chipseta na tritu nije velik budui da chipset uvelike ovisi o karakteristikama mikroprocesora, a novi se modeli procesora pojavljuju svakih nekoliko mjeseci, razvoj chipseta sloen je i skup posao koji si mogu dopustiti samo najvee tvrtke. Chipsete za svoje procesore, dakako, razvija i sam Intel, a ostali veliki proizvoai su VIA Technologies (koji izrauje chipsete i za Intelove i za AMD-ove procesore), te ALi i SiS. Ostali proizvoai matinih ploa licenciraju chipsete od navedenih proizvoaa, te ih koriste na svojim matinim ploama.

Vrste chipseta
Unato relativno malenom broju proizvoaa chipseta, broj chipseta (a samim tim i broj matinih ploa koje se mogu pronai na tritu) vrlo je velik. Stoga je nemogue na jednom mjestu pobrojati sve postojee verzije chipseta za sve generacije procesora ovdje se stoga ograniavamo na chipsete namijenjene matinim ploama za estu generaciju Intelovih procesora (Pentium II, Celeron, Pentium III), sedmu generaciju (Pentium 4), te chipsete namijenjene radu s AMD-ovim Athlon procesorima. Osim toga, skrenut emo panju na one najpopularnije chipsete dakle, one koje proizvode sami Intel i AMD, te najvei nezavisni proizvoa, VIA. Karakteristike ovih chipseta najjasnije su kada se pregledno prikau tablicama. Tako ete u sljedeim tablicama pronai informaciju o tome kojim procesorima je pojedini chipset namijenjen, koje FSB taktove omoguava i podrava, s kakvom se memorijom moe koristiti, te koju verziju PCI sabirnice podrava. Takoer, navedeno je koju verziju AGP grafikog suelja podrava, te ima li integiran IDE/ATA kontroler za diskove. Premda vam se na prvi pogled moe uiniti kako se radi o mnotvu tehnikih podataka, ove informacije e vam itekako dobro doi ponete li se uputati u sastavljanje vlastitog raunala.

Vie informacija o vrstama memorije pronai ete na kraju ovog poglavlja, vie informacija o IDE/ATA sueljima i njihovim brzinama nalazi se u sljedeem, a vie detalja o verzijama AGP-a nalazi se u 6. poglavlju.

63

II. DIO: DIJELOVI RAUNALA

Uz prvu seriju procesora este generacije, Intel je predstavio chipsete ije su oznake poinjale brojkom 4. Oni su navedeni u tablici 4-2, a zajedniki je nazivnik ove generacije chipseta da ne podravaju brzu memoriju (poput PC133 SDRAM-a), ni FSB brzinu od 133 MHz. Ipak, unato tome to se radi o starijim chipsetima, neki od njih, poput 440BX, bili su toliko popularni da se i danas mogu pronai u mnogim, pa ak i novim raunalima. Tablica 4-2: Intelova prva serija chipseta za estu generaciju procesora 440EX Procesori Pentium II (FSB 66) Pentium II (FSB 100) Pentium III (FSB 100) Pentium III (FSB 133) Celeron (FSB 66) Celeron (FSB 100) Maks. br. procesora na ploi Memorija EDO PC66 SDRAM PC100 SDRAM PC133 SDRAM RDRAM ECC PCI sabirnica PCI verzija AGP podrka 2.1 1X, 2X 2.1 1X, 2X 2.1 1X, 2X 2.1 1X, 2X 2.1 1X, 2X 256 MB 256 MB 1 GB 512 MB 1 GB 1 GB 256 MB 256 MB 256 Mb 1 2 2 1 1 440LX 440BX 440ZX 440ZX66

S pojavom novih procesora este generacije, Intel je predstavio i novu seriju chipseta ije brojane oznake zapoinju osmicom: oni su pobrojani u tablici 4-3. Ovi novi chipseti imaju dva USB kontrolera, pa tako podravaju ukupno 4 USB prikljuka, dodana je podrka za PC133 SDRAM memoriju, te FSB brzinu od 133 MHz. Neki od novih chipseta bili su teki promaaj na tritu: primjerice, chipset 820/820E mogao je koristiti iskljuivo vrlo skupu DDR memoriju, pa nije bio omiljen meu korisnicima. Intel je greku u koracima ispravio predstavljanjem vrlo popularnog 815/815E chipseta.

64

4. POGLAVLJE: MATINE PLOE I MIKROPROCESORI

Tablica 4-3: Intelova druga serija chipseta za estu generaciju procesora S10 Procesori Pentium II (FSB 100) Pentium III (FSB 100) Pentium III (FSB 133) Celeron (FSB 66) Celeron (FSB 100) Maks. br. procesora na ploi Memorija PC100 SDRAM PC600 SDRAM PC700 SDRAM PC800 SDRAM RDRAM ECC PCI sabirnica PCI verzija AGP podrka IDE/ATA podrka 66 66/100 2.2 2.2 2.2 1X, 2X, 4X 66/100 2.2 1X, 2X, 4X 66 2.2 1X, 2X, 4X 66/100 1 GB 1 GB 1 GB 8 GB 8 GB 512 MB 1 1 2 2 1 810E/810E2 820/820E 840 815/815E

U tablici 4-4 prikazane su karakteristike chipseta koje je drugi najvei proizvoa VIA namijenio koritenju uz Intelovu estu generaciju procesora. Danas se uglavnom koriste samo dva posljednja chipseta, Pro133A i Pro166. Slika 4-7: VIA-jin Pro266 chipset, namijenjen Pentium III i Celeron procesorima

65

II. DIO: DIJELOVI RAUNALA

Tablica 4-4: VIA-jini chipseti namijenjeni estoj generaciji Intelovih procesora PM601 Procesori Pentium II (FSB 66) Pentium II (FSB 100) Pentium III (FSB 100) Pentium III (FSB 133) Celeron (FSB 66) Celeron (FSB 100) Maks. br. procesora na ploi Memorija EDO PC66 SDRAM PC100 SDRAM PC133 SDRAM RDRAM ECC PCI sabirnica PCI verzija AGP podrka IDE/ATA podrka 100 2.2 2.2 1X, 2X 66 2.2 1X, 2X, 4X 66 2.2 1X, 2X, 4X 100 1 GB 1 GB 1 GB 1,5 GB 1,5 GB 1,5 GB 1,5 GB 1,5 GB 1,5 GB 1,5 GB 1,5 GB 4 GB 4 GB 4 GB 1 1 2 2 Pro133 Pro133A Pro266

U tablicama 4-5 i 4-6 prikazane su karakteristike VIA-jinih i AMD-ovih chipseta namijenjenih koritenju uz AMD-ove procesore este generacije Athlon i Duron. Razlika je u tome to se u prvoj tablici (4-5) nalaze chipseti namijenjeni radu sa SDR-SDRAM memorijom, to predstavlja prvu i drugu seriju chipseta za AMD-ove procesore, dok su u drugoj (4-6) oni namijenjeni za DDR-SDRAM memoriju, dakle, trea serija chipseta za AMD. U obje je tablice podrka za pojedine vrste procesora prikazana u obliku informacija o tome koje utore i podnoja, odnosno FSB brzine pojedini chipseti podravaju.

66

4. POGLAVLJE: MATINE PLOE I MIKROPROCESORI

Tablica 4-5: Chipseti namijenjeni estoj generaciji AMD-ovih procesora i koritenju SDR-SDRAM memorije AMD 750 Procesori Slot A Socket A Athlon Duron FSB 66 FSB 100 FSB 133 Maks. br. procesora na ploi Memorija EDO PC100 SDRAM PC133 SDRAM RDRAM ECC PCI sabirnica PCI verzija AGP podrka IDE/ATA podrka 2.2 1X, 2X 66 2.2 1X, 2X 66 2.2 1X, 2X, 4X 100 2.2 1X, 2X, 4X 100 768 MB 1 GB 2 GB 2 GB 1,5 GB 1,5 GB 1,5 GB 1,5 GB 1,5 GB 1,5 GB 4 GB 1 1 1 1 VIA KX133 VIA KT133 VIA KT133A

Tablica 4-6: Chipseti namijenjeni estoj generaciji AMD-ovih procesora i koritenju DDR-SDRAM memorije AMD 760 Procesori Slot A Socket A Athlon Duron FSB 66 (nastavlja se) AMD 760 MP AMD 760 MPX VIA KT266 VIAKT266A

67

II. DIO: DIJELOVI RAUNALA

(nastavak tablice) AMD 760 Procesori FSB 100 FSB 133 FSB 166 Maks. br. procesora na ploi Memorija PC 133 SDRAM PC 1600 SDRAM PC 2100 SDRAM ECC PCI sabirnica PCI verzija AGP podrka IDE/ATA podrka 2.2 1X, 2X, 4X 100 2.2 1X, 2X, 4X 100 2.2 1X, 2X, 4X 100 2.2 1X, 2X, 4X 100 2.2 1X, 2X, 4X 100 2 GB 2 GB 3 GB 3 GB 4 GB 4 GB 1 2 2 1 1 AMD 760 MP AMD 760 MPX VIA KT266 VIAKT266A

2 GB 2 GB 2 GB

2 GB 2 GB 2 GB

Sedma generacija Intelovih procesora Pentium 4 zahtijevala je izradu potpuno novih chipseta. Tako oni nisu jednostavna nadogradnja chipseta namijenjenih za estu generaciju procesora, jer donose podrku za nove vrste memorije, poput RDRAM-a, koje Pentium 4 procesor moe u praksi iskoristiti. U tablici 4-7 prikazana je prva serija chipseta namijenjenih Pentium 4 procesoru, dok se u tablici 4-8 nalaze tehnike karakteristike sljedee, trenutano najnovije generacije chipseta namijenjenih ovom procesoru.

Umjesto konkretnih imena i taktova procesora, u tablici ete pronai imena podnoja (socketa) i jezgri na kojima su ovi procesori zasnovani kasnije u ovom poglavlju, o odjeljku o Pentium 4 procesoru, pronai ete detaljnija obrazloenja ovih imena.

Slika 4-8: Intelov 850 chipset, namijenjen Pentium 4 procesoru (na slici zajedno s procesorom)

68

4. POGLAVLJE: MATINE PLOE I MIKROPROCESORI

Tablica 4-7: Prva generacija chipseta namijenjenih Intelovom Pentium 4 procesoru Intel 850 Jezgra procesori PGA 423 (Willamette) mPGA 478 (Willamette) mPGA 478 (Northwood) Maks. br. procesora na ploi Memorija PC 133 SDR-SDRAM PC1600 DDR-SDRAM PC2100 DDR-SDRAM PC2700 DDR-SDRAM PC600 RDRAM PC700 RDRAM PC800 RDRAM ECC PCI sabirnica PCI verzija AGP podrka IDE/ATA podrka 2.2 1X, 2X, 4X 100 2.2 1X, 2X, 4X 100 2.2 1X, 2X, 4X 100 2 GB 2 GB 3 GB 2 GB 2 GB 4 GB 4 GB 4 GB 1 1 1 Intel 845 VIA P4X266A

Slika 4-9: VIA-jin P4X266A chipset prisutan je na mnogim matinim ploama za Pentium 4

69

II. DIO: DIJELOVI RAUNALA

Kako prepoznati chipset?

e morate otvoriti svoje raunalo da biste saznali ime chipseta koji se koristi: moete se posluiti nekim od dijagnostikih alata, poput Sandre, predstavljene na kraju

chipset pronai ete podatak o chipsetu koji se koristi, brzini FSB-a, te mnoge druge tehnike pojedinosti s kojima ste se upoznali u ovom poglavlju. Uz koritenje nekih chipseta, priSlika 4-10: Informacija o chipsetu koji raunalo koristi

prethodnog poglavlja, kako biste saznali proizvoaa i model chipseta na kojem je zasnovana vaa matina ploa. Ako koristite Sandru, odaberite modul Mainboard information. Uz ostale informacije, u odjeljku System

marno onih VIA-jinih, potrebno je instalirati upravljake programe (drivere) kako bi bili ispravno prepoznati, te da bi operacijski sustav znao s njima raditi kako treba.

Tablica 4-8: Druga generacija chipseta namijenjenih Intelovom Pentium 4 procesoru 850E Procesori PGA 423 (Willamette) mPGA 478 (Willamette) mPGA 478 (Northwood) mPGA 478 (Willamette 128) (nastavlja se) 845E 845G 845GL

70

4. POGLAVLJE: MATINE PLOE I MIKROPROCESORI

(nastavak tablice) 850E Maks. br. procesora na ploi Memorija PC133 SDR-SDRAM PC1600 DDR-SDRAM PC2100 DDR-SDRAM PC2700 DDR-SDRAM PC600 RDRAM PC700 RDRAM PC800 RDRAM ECC PCI sabirnica PCI verzija AGP grafika IDE/ATA podrka 2.2 1X, 2X, 4X 100 2.2 1X, 2X, 4X 100 2.2 1X, 2X, 4X 100 2.2 1X, 2X, 4X 100 2 GB 2 GB 2 GB 2 GB 2 GB 2 GB 2 GB 2 GB 2 GB 2 GB 2 845E 1 845G 1 845GL 1

Mikroprocesor (CPU)

Mikroprocesor, katkad krae zvan jednostavno procesor, mozak je svakog raunala. Mikroprocesor, odnosno CPU (Central Processing Unit) obavlja sve raunske zadatke i, zapravo, veinu posla u raunalu, to ukljuuje i upravljanje svim ostalim komponentama raunala, poput grafikih kartica, pristupa memoriji, tvrdih diskova i mrene komunikacije. Dakako, u suvremenim raunalima, sredinji je mikroprocesor esto osloboen velikog dijela ovih poslova; primjerice, grafike kartice imaju vrlo jake grafike procesore, a diskovima se bave diskovni kontroleri. Unato tome, glavnu rije u raunalu uvijek ima CPU. Prvi mikroprocesor, imena 4004, napravila je tvrtka Intel 1971. godine. Iako ovaj procesor nije bio naroito snaan (mogao je raditi samo sa etiri bita istovremeno, a bio je ogranien na zbrajanje i oduzimanje), tehnologija je ve tada pokazala to se sve moe ugurati na jedan jedini ip. Uslijedio je munjevit razvoj procesora, pa dananji mikroprocesori sadre i po nekoliko desetaka milijuna puta vie tranzistora od ovog prvog mikroprocesora. Kroz tablicu 4-9 mogue je sagledati ovaj napredak: pogledajte kako se poveavao broj tranzistora sadranih u mikroprocesoru, kako se smanjivao broj mikrona i poveavala preciznost izrade (dakle, komponente mikroprocesora mogle su biti sve manje), s rastom takta procesora i milijunima instrukcija u sekundi (MIPS) koje je pojedina generacija procesora mogla izvravati. Naveden je broj tranzistora koje je procesor imao, te takt koji je mogao postii u trenutku predstavljanja.

71

II. DIO: DIJELOVI RAUNALA

Tablica 4-9: Razvoj procesora kroz proteklih 30 godina Procesor 8080 8088 80286 80386 486 Pentium Pentium II Pentium III Pentium 4 Godina 1974. 1979. 1982. 1985. 1989. 1993. 1997. 1999. 2000. Br. tranzistora 6.000 29.000 134.000 275.000 1.200.000 3.100.000 7.500.000 9.500.000 42.000.000 Mikroni 6 3 1,5 1,5 1 0,8 0,35 0,25 0,18 Takt procesora 2 MHz 5 MHz 6MHz 16MHz 25MHz 60MHz 233 MHz 450 MHz 1,5 GHz MIPS 0,64 0,33 1 5 20 100 300 510 1700

Arhitektura procesora
Mikroprocesor izvrava niz naredbi koje mu govore to da radi. Osnovni dio mikroprocesora, koji obavlja tu zadau, jest tzv. ALU aritmetiko-logika jedinica (Arithmetic/Logic Unit). Ona obavlja sve matematike operacije, poput zbrajanja i oduzimanja, dijeljenja i mnoenja. Mikroprocesor takoer obavlja niz drugih radnji, poput pristupa memoriji i kopiranja podataka s jednog mjesta na drugo, a ovisno o tome to zahtijeva program koji se izvrava, mikroprocesor takoer donosi odluke o grananju kroz programski kod, ovisno o tome je li ispunjen neki uvjet.

Slika 4-11: Shema mikroprocesora (Pentium 4)

72

4. POGLAVLJE: MATINE PLOE I MIKROPROCESORI

Brz rad s cijelim brojevima znaajka je svih dananjih mikroprocesora, no rad s pominim zarezom dakle, decimalnim brojevima uvijek je predstavljao velik problem. Stoga veina dananjih mikroprocesora na istom ipu sadri i napredne, vrlo brze FPU procesore (Floating Point Unit), koji su namijeni upravo izuzetno brzom izvoenju matematikih operacija s decimalnim brojevima. Broj tranzistora koji ine mikroprocesor ima velik utjecaj na njegove performanse. Vei broj tranzistora znai da je u jednoj sekundi mogue izvriti mnogo vei broj programskih naredbi. Moderni procesori, osim poveanja broja tranzistora, koriste i druge napredne tehnike kako bi se ubrzalo izvravanje programskog koda. Na slici 4-11 prikazana je shema Pentium 4 mikroprocesora, na kojoj se vidi velik broj tranzistora koji su podijeljeni u razne elemente procesora neki od njih slue kao ALU, neki kao FPU, neki predstavljaju memoriju, a drugi koordiniraju radom cijelog procesora.

Analogno i digitalno: u emu je razlika?

ijekom ove knjige, esto ete se susretati s pojmovima analogno i digitalno. Ljudi razmiljaju analogno. Analogni su signali poput sinusoide, vala koji tijekom vremena ima razliite vrijednosti. Na taj nain moemo prikazati zvuk, intenzitet boja ili bilo to drugo. Analogni signal moe poprimiti razne vrijednosti u nekom rasponu. Primjerice, koritenjem analognog signala moete regulirati jainu svjetla u svojoj sobi. Za razliku od tog sustava, raunala se primarno koriste digitalnim nainom prikazivanja podataka. Digitalni signal moe imati samo dvije diskretne, precizne vrijednosti: ili neega ima, ili nema. Primjerice, svjetlo moe biti ukljueno ili iskljueno i to su jedine dvije mogunosti u digitalnom sustavu.

Iako mikroprocesor i svi ostali ipovi znaju raditi iskljuivo s digitalnim informacijama, mnogi drugi ureaji povezani s raunalom obavljaju pretvorbu digitalne informacije u analognu. Primjerice, taj se postupak dogaa u grafikoj kartici (jer veina monitora moe primiti samo analognu sliku) i u modemu (jer analogna telefonska linija moe prenijeti samo analogni signal zvuk). Slino se dogaa i u digitalnom fotoaparatu, koji svjetlost (analogni signal) pretvara u diskretan elektrini signal koji predstavlja tono odreene naponske vrijednosti, dakle niz digitalnih podataka brojki. Sami ureaji koji obavljaju pretvorbu iz digitalnoga u analogno nazivaju se DAC konverterima (Digital-to-Analog Converter), a oni koji obavljaju suprotni posao ADC konverterima (Analog-to-Digital Converter).

Primjerice, pipelining tehnologija omoguava procesoru da odjednom dohvati vie programskih naredbi te da se njihovo izvravanje preklapa. Drugim rijeima, tijekom svakog ciklusa mikroprocesor obavlja po dio svake naredbe, od kojih bi svaka inae zauzela po nekoliko ciklusa. Slino tome, mnogi mikroprocesori koriste tehniku predvianja grananja (branch prediction),

73

II. DIO: DIJELOVI RAUNALA

koja im omoguava da predvide u kojem bi se smjeru program mogao granati, ovisno o trenutanim rezultatima nekog raunanja. Ako je ovo predvianje uspjeno, dio mikroprocesora koji iz radne memorije dohvaa sljedee naredbe moe ih unaprijed pripremiti, da ALU ne bi morala ekati u trenutku kada doe red na njihovo izvravanje.

Takt procesora
Takt procesora, izraen u megahercima (milijunima ciklusa u sekundi) ili gigahercima (milijardama ciklusa u sekundi), oznaava koliko brzo mikroprocesor izvrava naredbe. Tijekom svakog ciklusa mikroprocesor moe izvriti odreen broj naredbi taj konkretan broj ovisi o arhitekturi samog procesora, ali no poveanjem broja ciklusa (dakle, poveanjem radnog takta) izravno se poveava i broj naredbi koje u jednoj sekundi procesor moe obraditi.

Brzina procesora: nije sve u MHz (ili pak jest?)

rzina procesora ne ovisi samo o istom taktu u megahercima; zbog razliitih arhitektura i tehnologija, Intelov i AMD-ov procesor, ak i kada rade na jednakom taktu, nee pruiti jednake performanse. Mnogo je faktora koji utjeu na ukupni uinak procesora, pa se ne moe generalno rei da je procesor koji radi na viem taktu ujedno i bri jer to vrlo esto nije sluaj. Intel uz svoje procesore navodi stvarni takt na kojemu procesor radi. Dugo je to inio i AMD, pa su uz Athlon i Duron procesore takoer bili navedeni stvarni taktovi. Meutim, budui da se AMD

nije mogao natjecati s Intelovim Pentium 4 procesorima u pogledu takta, pribjegao je starom triku proizvoaa procesora: uz procesor se ne navodi njegov stvarni takt, ve relativni takt u odnosu prema svojim starim jezgrama. Taj je takt uvijek vii od stvarnoga, pa izgleda kao da Athlon XP radi na viem taktu te da je izravno usporediv s Pentium 4 procesorima u tom pogledu. Tako, primjerice, Athlon XP 2000 ne radi na 2000 MHz (2 GHz), ve koristi takt od 1,67 GHz, no zasluio je ovu oznaku jer, prema tvrdnjama AMD-a, prua jednake performanse kao kada bi prola generacija Athlon procesora (sa starom Athlon jezgrom) radila na 2 GHz.

Ipak, odnos izmeu taktova dvaju procesora nije linearan, ak ni kada se radi o istoj porodici procesora. Primjerice, Celeron procesor na 1000 MHz (1 GHz) ne mora nuno biti dvaput bri od Celerona na taktu od 500 MHz. Zbog razlika u arhitekturi, kao i stoga to koriste drugaiju jezgru i tehnologiju izrade, moe se dogoditi da novi procesor, unato dvostruko veem taktu, daje ak i vie nego dvostruke performanse. Razlog tome je poboljana tehnologija izmeu dvaju

74

4. POGLAVLJE: MATINE PLOE I MIKROPROCESORI

generacija tih procesora. No, kada se koristi ista jezgra, poveanje takta od 20 posto ne znai uvijek i poveanje performansi od 20 posto ono je esto manje.

Podatke o taktu procesora uvijek treba promatrati s rezervom. To je jedan od pokazatelja brzine procesora, ali nije jedini; performanse procesora ovise i o nizu drugih faktora.

L1 i L2 cache memorija
Budui da mikroprocesor radi na vrlo visokim taktovima koje memorija raunala ne moe pratiti, komunikacija izmeu mikroprocesora i memorije esto je usko grlo. Da bi se izbjegli takvi problemi, mikroprocesori koriste tzv. cache memoriju radi se o dodatnoj, relativno maloj koliini memorije, koja moe raditi na jednakom taktu kao i procesor. Ova je memorija skupa, jer je najee izvedena kao statiki RAM (SRAM), ali znaajno ubrzava komunikaciju izmeu procesora i memorije, jer mikroprocesor u njoj moe uvati podatke koji su esto potrebni te ih kasnije dohvatiti iz brzog cachea umjesto iz spore radne memorije. Mikroprocesori gotovo uvijek koriste dvije razine cachea: Level 1 cache odnosno L1 ?=?DA, primarna je cache memorija. Radi se o vrlo brzoj (ali i skupoj) memoriji, koja je integrirana na isti ip na kojemu se nalazi i mikroprocesor. Koliina memorije obino je mala od 8 do 128 KB ali moe znaajno utjecati na poboljanje performansi procesora. L1 cache memorija uvijek radi na istom taktu kao i procesor, te joj on moe izuzetno brzo pristupati. Level 2 cache odnosno L2 ?=?DA, sekundarna je cache memorija. Kako se svi problemi u pristupu radnoj memoriji ne mogu rijeiti samo uvoenjem L1 cachea na samom procesoru, moderni se procesori uvijek oslanjaju i na L2 cache, dakle cache memoriju druge razine. L2 cache ne nalazi se na istom ipu na kojem je smjeten i procesor, ve je dio matine ploe ili, katkad, dio kartice na kojoj se nalazi procesor (u sluaju procesora koji dolaze u slot verzijama). L2 cache je po brzini pristupa sporiji, ali njegova nia proizvodna cijena omoguava koritenje veih koliina ove memorije. Uz suvremene procesore nerijetko se stoga koristi i do 512 KB L2 cache memorije, a postoje i sluajevi kada ona raste i do 1 MB. L2 cache memorija kod procesora vie klase u pravilu radi takoer na taktu procesora, a kod procesora nie i srednje klase radi u rasponu od jedne treine do jedne polovine takta procesora.

Jezgre i tehnologije izrade

im se upustite u priu o procesorima s naprednim korisnicima i zaljubljenicima u osobna raunala, ut ete termine poput Katmai, Tualatin, Northwood, Palomino To su imena jezgri na

75

II. DIO: DIJELOVI RAUNALA

kojima proizvoai procesora temelje svoje proizvode. Premda jezgre imaju razliita imena, krajnjem korisniku ona zapravo nisu previe vana dovoljno je znati da nova jezgra obino koristi niz novih tehnologija koje u pravilu omoguavaju podizanje takta na kojem radi procesor. Glavna razlika izmeu pojedinih jezgri procesora obino je u tehnologiji koja se koristi za njihovu izradu. irina pojedinog voda unutar procesora mjeri se mikrometrima (milijunti dio metra, tisuiti dio milimetra), odnosno mikronima. Je li bolja 0,25-mikronska ili 0,18-mikronska jezgra? Dakako, ova druga: svi se proizvoai procesora trude prijei na to je mogue manju mikronsku mjeru, jer to ne samo da omoguava smjetanje veeg broja tranzistora na jednu silicijsku ploicu (te time poveanje performansi procesora zbog veeg broja tranzistora), ve se i smanjuje napon koji je potreban za rad procesora. Manji napon znai i manje zagrijavanje, odnosno mogunost prelaska na vie taktove.

Intelovi procesori
Prva su osobna raunala bila izgraena oko procesora 8086 i 8088. Tom prvom generacijom procesora zapoeta je porodica procesora 80x86. Uslijedili su 80186 i 80188 (oba vrlo rijetko koritena), 80286, 80386, te zatim 486 (koji se, unato popularnom vjerovanju, nikad nije slubeno zvao 80486). Svi su ovi procesori bili nadogradnje osnovnog 8088. Razlikovali su se po koliini bitova s kojom su mogli istovremeno raditi (8088 bio je 8-bitni, dok je 486 32-bitni procesor), taktovima i brzinama rada, te drugim tehnologijama. Primjerice, 486 po prvi je put u Intelovoj porodici procesora imao integriranu FPU jedinicu za operacije s pominim zarezom, koja se ranije mogla nabaviti kao zasebni procesor (8087, 80287, 80387). Danas ove procesore iz prve etiri Intelove generacije procesora, dakako, vie neete pronai u suvremenim osobnim raunalima. I sljedea, peta generacija procesora, Pentium, u meuvremenu je naputena, no dobro ju je upoznati stoga to je jo uvijek esta u starijim raunalima. Na tritu stoga preostaju procesori este i sedme generacije, s tim da Intelovi planovi idu prema tome da se i procesori este generacije postupno napuste moda vie nee komercijalno postojati na tritu samo nekoliko mjeseci nakon izlaska ove knjige iz tiska.

Pentium i Pentium MMX

Peta generacija Intelovih procesora zapoela je predstavljanjem Pentiuma, 1993. godine. Ovo je prvi Intelov procesor koji je donio vrlo znaajna poboljanja u odnosu na svoje prethodnike, poput poveavanja FSB brzine s 33 na 60 i 66 MHz, vee koliine cache memorije, te znaajnih zahvata u samoj arhitekturi procesora. Nakon gotovo pet godina postojanja na tritu, Pentiumi su se mogli pronai u ukupno tri verzije: P54 bila je prva, originalna verzija Pentiuma. Ima 16 KB L1 cache memorije, a koristi FSB taktove od 50, 60 i 66 MHz. Mnoitelj je uvijek bio 1, pa su ovi Pentiumi radili na tim istim navedenim brzinama.

76

4. POGLAVLJE: MATINE PLOE I MIKROPROCESORI

P54C predstavlja drugu generaciju Pentiuma, predstavljenih krajem 1994. Povean je broj tranzistora u procesoru s 3,1 na 3,3 milijuna. FSB brzine su ostale iste, ali su se mogli koristiti mnoitelji 1,5, 2, 2,5 i 3. Radni taktovi ovih Pentiuma tako su bili 75, 90, 100, 133, 150, 166 i 200 Mhz. P55C na tritu se naao poetkom 1997. Uz vei broj tranzistora (4,1 milijuna), ovi su procesori dobili dvije znaajne novosti. Veliina L1 cachea poveana je na 32 KB, a ugraen je i poseban skup instrukcija namijenjenih radu s multimedijskim podacima zvukom, videom i ostalim grafikim podacima. (MMX, kako je ovaj skup instrukcija nazvan, slubeno, prema Intelu, ne znai nita kao skraenica, no objanjenje MultiMedia eXtensions nekako se namee samo po sebi.) P55C verzija Pentiuma koristi FSB taktove od 60 i 66 MHz, a kako omoguava mnoitelje 2,5, 3, 3,5, 4 i 4,5, ovi Pentiumi rade na taktovima od 120 MHz, preko 133, 150, 166, 200, 233 i 266 MHz, pa sve do maksimalnih 300 MHz. To su ujedno i posljednji proizvedeni Pentiumi.

Pentium Pro
Krajem 1995., Intel je predstavio Pentium Pro svoj prvi procesor este generacije. Nikad se nije koristio na kunim raunalima. Intel ga je primarno namijenio upotrebi u posluiteljima, ali budui da je procesor bio skup u proizvodnji, u tom se trinom segmentu i zadrao. No, ni ondje nije poluio naroito dobre rezultate, pa je ubrzo zamijenjen Pentiumom II Xeon. Pentium Pro sadravao je 5,5 milijuna tranzistora, te je nudio velike koliine L2 cache memorije u pravilu 256 KB, iako su postojale i verzije s 512 KB ili ak i 1 MB. Zbog tako velike koliine cachea na samom procesoru, proizvodnja je bila sloena, pa je broj neispravnih procesora u proizvodnji bio velik, a proizvodnja samim tim skupa, to objanjava i trini neuspjeh ovog procesora. No, Pentium Pro nije znao komunicirati ni sa svojim L2 cacheom na punoj radnoj brzini procesora, ve iskljuivo na polovici. Pentium Pro postojao je u verzijama za radne taktove od 133, 150, 166, 180 i 200 MHz.

Pentium II
Prvi Intelov procesor este generacije koji je namijenjen irokom krugu korisnika bio je Pentium II, predstavljen sredinom 1997. godine. Donio je nekoliko poboljanja i optimizacija, poput smanjivanja radnog napona (to je omoguilo troenje manje energije i stvaranje manje topline), kao i znaajna poboljanja u pogledu rada s L2 cache memorijom. Primjerice, Pentium II procesori standardno su imali 512 KB L2 cache memorije, s kojom su mogli komunicirati punim taktom procesora. Tijekom svojeg ivotnog ciklusa, Pentium II pojavio se u sljedeim izvedbama, nazvanima po imenima jezgri koje su koristile pojedine verzije procesora:

77

II. DIO: DIJELOVI RAUNALA

Klamath je koristio FSB takt od 66 MHz, a sam procesor radio je na 233, 266, 300 ili 333 MHz. Ovi su procesori izraeni koritenjem 0,35-mikronske tehnologije. Deschutes jezgra, predstavljena sredinom 1998., koristila je FSB takt od 100 MHz, a sami su procesori temeljeni na ovoj jezgri radili na 350, 400 i 450 MHz. Deschutes jezgra bila je izraena na 0,25-mikronskoj tehnologiji. Svi Pentiumi II zasnovani na Klamath ili Deschutes jezgri koristili su SECC konektor (Single Edge Contact Connector), koji je po izgledu slian utorima za proirenje, a po imenu se ee naziva Slot 1. Na SECC kartici nalaze se mikroprocesor i L2 cache memorija.

Slika 4-12: Pentium II Xeon bio je namijenjen posluiteljima

Xeon verzija Pentiuma II bila je namijenjena upotrebi u posluiteljima, gdje je naslijedila ne ba uspjean Pentium Pro. Jedina nije koristila SECC konektor.

Celeron
Intel je napravio Celeron s jasnom namjerom: pribliiti procesore este generacije masovnom tritu, kuim korisnicima i uredskoj upotrebi. Celeron je prvi put predstavljen 1998. godine, kao jeftina verzija Pentiuma II, no naziv ove serije procesora zadran je i kasnije, pa se danas i jeftine verzije Pentiuma III te Pentiuma 4 takoer nazivaju Celeronima. One zasnovane na Pentium II i Pentium III tehnologijama zavrile su svoj ivotni ciklus (predstavljeni su svi modeli koje je Intel planirao napraviti), pa ih je stoga ovdje mogue navesti sve. Celeroni zasnovani na Pentium II tehnologiji pojavili su se ponovno izraeni na dvjema jezgrama: Klamath (Cowington) jezgra rezultirala je procesorima na 266 i 300 MHz, ali budui da uope nisu imali L2 cache memoriju (zbog Intelove elje za maksimalnim sniavanjem cijene), performanse ovih procesora bile su loe.

78

4. POGLAVLJE: MATINE PLOE I MIKROPROCESORI

Deschutes (Mendocino) serija Celerona ispravila je ovaj nedostatak, pa su ovi procesori dobili 128 KB L2 cache memorije koja je radila na punom taktu procesora. Mendocino jezgra koristi 0,25-mikronsku tehnologiju izrade, a procesori zasnovani na ovoj jezgri radili su na taktovima od 300, 333, 366, 400, 433, 466, 500 i 533 MHz. Da bi se Celeron na 300 MHz s Mendocino jezgrom razlikovao od Celerona na tom istom taktu, ali s Cowington jezgrom, ovaj novi nazvan je 300A. Svi Celeroni Mendocino jezgre koristili su FSB od 66 MHz. Za Celerone koji su zasnovani na sljedeoj, Pentium III tehnologiji, koritene su sljedee izvedbe jezgri: Coppermine128 jezgra varijacija je Coppermine jezgre na kojoj je zasnovan i sam Pentium III. Ovi Celeroni imaju 128 KB cache memorije (umjesto 256, to je standardno za Coppermine jezgru), koriste FSB na taktu od 66 MHz, a prvi je Celeron zasnovan na Coppermine128 jezgri radio na 500 MHz. Zatim su predstavljeni Celeroni na taktovima od 533, 566, 600, 633, 667 (da, trebao se zvati 666, ali odustalo se od vrajeg broja), 700, 733 i 766 MHz. Da bi se verzije na taktovima od 500 i 533 MHz razlikovale od Celerona na istim taktovima koji koriste Mendocino jezgru, ovi novi dobili su A u imenu 500A i 533A. U sljedeim izdanjima Coppermine128 Celerona prelo se na FSB takt od 100 MHz, to je omoguilo predstavljanje Celeron procesora na taktovima od 800, 850, 900, 950 MHz, te 1 i 1,1 GHz. Tualatin jezgra omoguila je daljnje poveanje takta. Prvi Celeroni zasnovani na ovoj jezgri radili su na 1,2 GHz (uz FSB takt od 100 MHz), sljedee izdanje radilo je na 1,3, a posljednje na 1,4 GHz. Celeroni izgraeni na Tualatin jezgri razlikuju se od svojih prethodnika i po tome to imaju 256 KB L2 cache memorije. Slika 4-13: Celeron u slot (SEPP) i socket (PPGA) izdanjima

79

II. DIO: DIJELOVI RAUNALA

Ono to mnoge kod Celerona moe zbuniti jest velik broj razliitih pakiranja u kojima ih se moe nai. Ne samo to postoje u slot i socket izdanjima, ve je i takvih ukupno etiri. Da stvar bude kompliciranija za poetnike, njihova imena zapetljane su skraenice, a pojedine verzije procesora mogle su se pronai u razliitim verzijama pakiranja. Dakle, Celeroni su se, ovisno o nainu izvedbe, mogli nai u sljedeim inaicama, koje su vrlo esto ovisile o pojedinoj generaciji Celeron procesora: SEPP pakiranje (Single-Edge Processor Package) koristili su svi Celeroni do takta od 433 MHz. Radi se o procesorskoj kartici s 242 kontakta, koja po svojem izgledu podsjea na SECC izvedbu kod Pentium II procesora. PPGA izvedba (Plastic Pin Grid Array) omoguavala je umetanje procesora u utor Socket 370. Svi Celeroni zasnovani na Mendocino jezgri bili su proizvedeni u PPGA izvedbama, s tim da je Celeron na taktu od 466 MHz prvi koji je bio na raspolaganju iskljuivo kao PPGA izvedba. FC-PGA izvedba (Flip Chip Pin Grid Array) namijenjena je Celeronima iz Pentium III generacije, tonije onima s Coppermine128 jezgrom, poevi od takta od 533 MHz navie. FC-PGA izvedba razlikuje se od PPGA izvedbe po tome to je jezgra procesora smjetena na vrhu ipa, to omoguava bolji kontakt s hladnjakom i bolje odvoenje topline. Iako FC-PGA procesor moete umetnuti u Socket 370 na PPGA matinoj ploi, on na njoj nee raditi: potrebna vam je Socket 370 matina ploa s podrkom za FC-PGA procesore. FC-PGA2 izvedba namijenjena je Celeronima koji su zasnovani na Tualatin jezgri. Takoer im je potrebna Socket 370 matina ploa, naravno, ona s podrkom za FC-PGA2 procesore.

Pentium III
Posljednji Intelov procesor este generacije je Pentium III. Proizveden je u tri inaice, ponovno ovisno o vrsti jezgre koja se koristila za izradu procesora: Katmai jezgra donijela je procesoru nove instrukcije za rad s multimedijom slubeni njihov naziv bio je Streaming SIMD (Single Instruction Multiple Data), ali su u javnosti bile poznate pod imenom MMX 2. Procesori izgraeni na Katmai jezgri koristili su 0,25mikronsku tehnologiju i FSB takt od 100 MHz, te su imali 512 KB L2 cache memorije koja je radila na polovici takta procesora. (L1 cache i dalje je bio veliine 32 KB.) Pentium III procesori zasnovani na Katmai jezgri bili su na raspolaganju na taktovima od 450, 500, 550 i 600 MHz, a mogli su se pronai u SECC2 pakiranju (slinom onome kod Pentiuma II) ili kao FC-PGA izdanja.

80

4. POGLAVLJE: MATINE PLOE I MIKROPROCESORI

Coppermine jezgra donijela je mogunost koritenja FSB-a na taktu od 100 ili 133 MHz, kao i nekoliko drugih tehnikih poboljanja (poput smanjivanja napona procesora) i prelazak na jezgru izraenu 0,18-mikronskom tehnologijom. Veliina L2 cache memoSlika 4-14: Pentium III u slot verziji (SECC2)

rije smanjena je na 256 KB, ali ona radi na punom taktu procesora. Poput Pentiuma II s Katmai jezgrom, i Coppermine procesori mogli su se nai u SECC2 ili FC-PGA izvedbama. U konanici su na Coppermine jezgri bili zasnovani Pentiumi III na brojnim taktovima, sve od 533 MHz pa do 1 GHz. Tualatin jezgra oznaava posljednja izdanja Pentiuma III. Izraena 0,13-mikronskom tehnologijom, ova jezgra omoguava smanjivanje zagrijavanja procesora te donosi vee taktove. Pentiumi III zasnovani na Tualatin jezgri imaju 512 KB L2 cache memorije koja radi na taktu procesora, a sami su procesori napravljeni za taktove od 1,13 GHz dalje, ukljuujui i 1,4 GHz. Meutim, kako je Pentium 4 ve postojao na tritu, Intel je Pentium III procesore namjerno uinio neto skupljima, tako da se vie isplatila kupnja Pentium 4 procesora.

Slika 4-15: Pentium III u socket verziji (FC-PGA2), namijenjen prijenosnim raunalima

81

II. DIO: DIJELOVI RAUNALA

Pentium 4
Pentium 4 prvi je predstavnik Intelove sedme generacije procesora. Iako je na izdavanje procesora Intel u velikoj mjeri bio prisiljen zbog iznenaenja koje mu je sa svojim probijanjem gigahercne granice priutio AMD-ov Athlon, Pentium 4 koristi znaajnu novu tehnologiju (poput boljeg predvianja grananja, mogunosti koritenja vrlo visokih taktova te najbru komunikaciju s memorijom koja se danas moe pronai na raunalima, to ukljuuje podrku za Rambus RDRAM memoriju na taktu od 400 do 533 MHz). Zbog svojih tehnolokih prednosti, Pentium 4 ve je sada spreman za postizanje vrtoglavih gigahercnih taktova verzije na 2 i 3 GHz postoje ve danas, a Intel tvrdi kako s Pentium 4 tehnologijom, teoretski, moe ii i iznad 10, ili moda ak i 15 GHz.

Slika 4-16: Pentium 4

Pentium 4 takoer je izraen u nekoliko verzija koje se temelje na razliitim jezgrama: Willamette jezgra izraena je 0,18-mikronskom tehnologijom. Moe se pronai u PGA-423 izdanju (dakle, kao socket procesor sa 423 pina) odnosno u manjem, mPGA478 izdanju sa 478 pinova. Willamette procesori radili su na taktovima od 1,3, 1,4, 1,5, 1,6, 1,7, 1,8, 1,9 i 2 GHz, a svi imaju 256 KB L2 cache memorije. Northwood jezgra koristi 0,13-mikronsku tehnologiju. Za razliku od Willamette jezgre, Northwood procesori postoje samo u mPGA-478 izdanju, a poetni su taktovi 2 i 2,2 GHz no svakim se danom pojavljuju novi, bri Pentiumi 4. Pentium 4 zasnovan na Northwood jezgri ima 512 KB L2 cache memorije, koja radi na taktu procesora.

Celeron (4)
S pojavom sedme generacije procesora ponovno se pojavila potreba za jeftinijim izvedbama, ime je nastavljen ivot Celerona. Iako se oni i dalje slubeno zovu jednostavno Celeron, zasnovani su na novoj, Willamette128 jezgri. Ona nudi 128 KB L2 cache memorije, te postizanje jednakih taktova kao i kod Pentium 4 procesora. S vremenom, nema nikakve sumnje da e Intel

82

4. POGLAVLJE: MATINE PLOE I MIKROPROCESORI

predstaviti i Celerone zasnovane na verziji Northwood jezgre (koja e se vjerojatno zvati Northwood128), kako bi i Celeroni sedme generacije pratili svoju veliku brau, Pentiume 4.

Slika 4-17: Celeron (4) zasnovan na Willamette128 jezgri

AMD-ovi procesori
Mnogo je tvrtki tijekom godina pokuavalo konkurirati Intelu. To su radile s veim ili manjim uspjehom, ali u svakom sluaju vrlo esto promjenjivim. Procesori drugih proizvoaa esto su se svodili na pokuaje kopiranja Intelove tehnologije, pa se esto dogaalo da Intel ve izlazi s novom generacijom procesora u trenutku kada su svi ostali tek uspjeli predstaviti svoje procesore kompatibilne s prolom generacijom. Mnoge tvrtke, poput Cyrixa, putem su nestale danas ih gotovo nema na tritu, osim u sluaju specijaliziranih procesora. Jedina tvrtka koja je uspjela odrati korak s Intelom (te ga, ak tovie, nekoliko puta neugodno iznenaditi, na zadovoljstvo korisnika) jest AMD (Advanced Micro Devices). Intel je bio potpuno zateen kada je krajem 1999. AMD predstavio Athlon procesor bri od bilo ega to je Intel imao u ponudi. Athlon je s lakoom nadmaivao performanse tada aktualnih Pentiuma III, zasnovanih na Katmai jezgri. AMD je i prije toga imao seriju relativno uspjenih procesora koji su se po brzini samog CPU-a mogli mjeriti s Intelom, no njihova inferiorna FPU jedinica (za operacije s pominim zarezom) uinila ih je u konanici slabijima od Intelovih proizvoda.

Athlon (K7, K75)

Athlon je razvijan pod imenom K7, no svoje je trino ime dobio prilikom predstavljanja. Athlon je omoguavao izvravanje vie instrukcija tijekom jednog procesorskog ciklusa nego to je to bio sluaj kod Pentiuma III, a osim toga je, zbog drugaijeg i breg naina rada s FSB-om, ponudio vee brzine pristupa memoriji. Primjerice, Athlon moe prenositi podatke dvaput tijekom jednog FSB ciklusa, pa FSB takt od 100 MHz u praksi znai 200 MHz; 133 MHz tako se pretvorilo u 266 MHz. Dakako, Pentium III procesori prenose podatke samo jednom, tijekom jednog FSB ciklusa.

83

II. DIO: DIJELOVI RAUNALA

Poput Intelovih procesora, i AMD je proizveo Athlona u nekoliko varijanti. Prvi su Athloni bili zasnovani na K7 i K75 (Pluto/Orion) jezgrama: K7 jezgra koristi 0,25-mikronsku tehnologiju izrade, a K75 donijela je 0,18-mikronsku tehnologiju. L2 cache memorija uvijek je, kod procesora zasnovanih na ovim jezgrama, bila kapaciteta 512 KB te je u pravilu radila polovicom takta procesora, osim kod posljednjih Athlona, koji su bili zasnovani na K75 jezgri, gdje je L2 cache radio treinom takta. Taktovi Athlona s K7 i K75 jezgrama kretali su se od poetnih 500 MHz, pa do 1 GHz. Ovi se Athloni vie ne mogu pronai na tritu. Svi su koristili Slot A utore, dakle bili su upakirani na karticu koja se umetala u slot na matinoj ploi. S Athlon generacijom procesora, AMD je takoer predstavio svoj 3D Now! skup instrukcija za podrku multimedijalnim aplikacijama. 3D Now! na Athlon procesorima obavlja istu zadau koju MMX i Streaming SIMD imaju kod Intelovih procesora.

Athlon (Thunderbird)
Sljedei korak AMD-a bilo je predstavljanje Athlon procesora zasnovanog na novoj, Thunderbird jezgri. Izraena 0,18-mikronskom tehnologijom, ova je jezgra omoguavala prelazak na vee taktove. Iako je u poetku koriten samo FSB od 100 MHz, ubrzo su se pojavile i verzije koje su podravale FSB na taktu od 133 MHz. Predstavljanjem Athlona s Thunderbird jezgrom, AMD je, poput Intela, takoer odustao od slot verzija procesora i okrenuo se prema socket izdanjima. Athlon Thunderbird tako se umee u Socket A podnoje. Athlon Thunderbird posjeduje 256 KB L2 cache memorije koja radi punim taktom procesora, a taktovi se kreu od 750 MHz pa do 1 GHz. Iako su bili vrlo popularni, i ovi procesori danas su rijetki na tritu naslijedio ih je Athlon XP .

Duron (Spitfire)
Poput Intela, i AMD je odluio proizvesti jeftiniju verziju svojeg procesora. Komercijalnog imena Duron (a kodnog imena Spitfire, dobivenog po imenu jezgre), ovaj je procesor trebao biti jaka konkurencija Celeronu. No, to se, jednostavno nije dogodilo, premda je u Hrvatskoj, primjerice,

Slika 4-18: AMD Duron u mobilnoj verziji (za prijenosna raunala)

84

4. POGLAVLJE: MATINE PLOE I MIKROPROCESORI

prodano mnogo raunala koja su koristila Duron procesore. Duron je trebao biti namijenjen i prijenosnim raunalima, no proizvoai prijenosnika takoer ga nisu prigrlili. AMD je pokuao popraviti stvari sniavanjem cijene, te pazei da Duron uvijek bude jednu stepenicu nie u pogledu takta od aktualnih verzija Athlona, no procesor ni unato tome nije postigao znaajniji uspjeh.

Athlon XP (Palomino)
Athlon XP trenutano aktualna verzija Athlona, zasnovana je na novoj Palomino jezgri. Niz , poboljanja u arhitekturi procesora omoguava Athlonu XP da radi na znatno veim taktovima nego Athloni zasnovani na Thunderbird jezgri. Tako Athloni XP rade na taktovima koji poinju na 1,3 i u ovom trenutku idu do 1,6 GHz, a dokle e tono ii ovisi samo o AMD-u.

Kod Athlona XP AMD se odluio za izraavanje brzine u relativnom obliku, tj. kao odnosa , prema ranijim generacijama procesora. To znai da primjerice Athlon XP 1600 ne radi na 1,6 GHz. Njegov stvarni takt je 1,3 GHz, no kako, prema AMD-u, on prua performanse koje su usporedive sa situacijom kada bi Athlon na staroj (Thunderbird) jezgri radio na taktu od 1,6 GHz, zasluio je oznaku 1600. Slino tome, Athlon XP 2000 ne radi na taktu od 2 GHz, ve samo 1,6 GHz. Ovakva je politika AMD-a prilino udnovata: kada su taktovima s lakoom nadmaivali Intel, gurali su se sa svojim brojkama; sada, kada ne mogu po stvarnom taktu sustii Intel, AMD ide ak tako daleko da nigdje ni u kojim materijalima ne navodi stvarni takt procesora. Athlon XP posjeduje 256 KB L2 cache memorije koja radi na taktu procesora, a svi podravaju FSB takt od 133 MHz.

Slika 4-19: AMD Athlon XP

85

II. DIO: DIJELOVI RAUNALA

Duron (Morgan)
Slino kao to to Intel ini sa svojim Celeronima, i AMD je s predstavljanjem novih Athlona predstavio nove verzije procesora namijenjenih irokim masama. Novi Duron (kodnog imena Morgan) jednostavno koristi novu, Palomino jezgru, na kojoj je zasnovan i Athlon XP U osnovi, ova je jez. gra ista, osim to umjesto 256 KB L2 cache memorije posjeduje samo 64 KB. Duron s Morgan jezgrom komercijalno je uspjeniji na tritu jer daje bolje performanse od Pentiuma III s Coppermine jezgrom i Celerona s Tualatin jezgrom. Zasad se moe pronai na taktovima koji se kreu izmeu 1 i 1,2 GHz, no AMD e ih podizati kao to se podie takt kod Athlona XP .

Athlon MP
Athlon MP takoer je zasnovan na Palomino jezgri. U osnovi posjeduje potpuno iste tehnike karakteristike i performanse kao Athlon XP osim to je prilagoen dvoprocesorskom radu, dakle , radu u raunalima s vie procesora.

Jedina razlika izmeu Athlona XP i MP je u tome to je MP certificiran za rad u vieprocesorskom okruenju. elite li kupiti matinu plou koja podrava rad s dva procesora, ne morate nuno nabaviti i Athlon MP mnogi testovi pokazuju da i dva Athlona XP takoer znaju raditi u ovoj kombinaciji.

Slika 4-20: AMD Athlon MP

Memorija, odnosno RAM (Random Access Memory) sasvim je sigurno dio vaeg raunala koji ete esto eljeti proiriti. Tijekom rada, raunalo u memoriji dri sve podatke vane za njegov rad poput vaih dokumenata, samog operacijskog sustava i slino. RAM memorija, dakako,

Memorija

86

4. POGLAVLJE: MATINE PLOE I MIKROPROCESORI

gubi svoj sadraj iskljuivanjem raunala, pa se stoga za trajno pohranjivanje podataka koriste jedinice vanjske memorije, s kojima ete se upoznati u sljedeem poglavlju. Dananji operacijski sustavi, aplikacije i igre prilino su gladni memorije dok su se prva PC raunala jedva mogla pohvaliti sa 640 KB ili 1 MB RAM-a, dananji apsolutni minimum je 128 MB, a sve se vie korisnika odmah u startu odluuje za RAM veliine 256 MB. Vie radne memorije omoguuje operacijskom sustavu da lake die, da rjee posee za datotekama koje su pohranjene na tvrdom disku (a pristup tvrdom disku mnogo je sporiji od pristupa radnoj memoriji) te da, openito, na svojem raunalu ugodnije radite. Postoji mnogo razliitih vrsta memorija: razlikuju se po svojim brzinama i ostalim tehnikim karakteristikama, kao i po fizikim karakteristikama memorijskog modula (dakle, samim dimenzijama). Memoriju za svoje raunalo morate nabaviti ovisno o tome kakve memorijske module moe podrati vaa matina ploa. No, ni tada izbor nije jednostavan valja donijeti odluku o vrsti i brzini memorije.

Vrste memorije prema izvedbi

Na raunalima se koriste dva naina izvedbe RAM memorije, dakle samih memorijskih ipova koji se nalaze na memorijskom modulu: Dinamiki RAM (DRAM) jeftin je u proizvodnji i iroko je dostupan, no zahtijeva stalno osvjeavanje sadraja (tzv. refresh) kako bi sadraj ostao sauvan, na to memorijski kontroler mora potroiti znaajnu koliinu vremena. Stoga nudi sporiji pristup i, openito, loije performanse. Glavna radna memorija raunala (RAM) obino je izvedena pomou DRAM ipova. Statiki RAM (SRAM) mnogo je skuplji, no moe sauvati informaciju tijekom duljeg razdoblja (sve dok postoji napajanje energijom) bez potrebe da raunalo osvjeava sadraj memorije. SRAM se, zbog svoje cijene, stoga koristi primarno na onim mjestima na kojima je brz pristup nuan primjerice, L1 i L2 cache memorija mikroprocesora realizirane su kao statiki RAM.

Vrste memorije prema nainu pristupa

Ovisno o nainu na koji se pristupa memoriji, ona se moe podijeliti u etiri skupine: Asinkroni DRAM rijetko se koristi na dananjim osobnim raunalima. Bio je popularan i prilino est sve dok su na tritu jo uvijek vladali 486 i Pentium procesori. Asinkroni DRAM mogao se pronai u nizu razliitih verzija, od kojih se najee koristio EDO DRAM (Enhanced Data Out DRAM). Danas vie ne postoji velika potreba za njim, pa je

87

II. DIO: DIJELOVI RAUNALA

asinkroni DRAM esto i po nekoliko puta skuplji od sinkronog. Na suvremenim matinim ploama vie se uope ne koristi, pa bi vam mogao zatrebati jedino ako nadograujete neko staro raunalo premda e cijena EDO DRAM-a, primjerice, toliko nadmaiti cijenu sinkronog DRAM-a da je isplativost nadogradnje upitna. Sinkroni DRAM (SDRAM) danas prevladava na osobnim raunalima. Moe se pronai u nekoliko verzija, a najee ete uti za PC100 SDRAM i PC133 SDRAM. Ove oznake znae da ovakva memorija odgovara Intelovim PC100, odnosno PC133 specifikacijama, to pak znai da moe raditi uz FSB takt (takt pristupa memoriji) od 100, odnosno 133 MHz. Veina osobnih raunala, kod kojih je bitna niska cijena, danas i dalje koristi PC100 ili PC133 memoriju. ak i ako vae raunalo (primjerice, s Pentium procesorom) podrava samo PC66 memoriju i FSB takt od 66 MHz, nema prepreka da s njim koristite PC100 ili PC133 memorijske module. Ipak, valja pripaziti jer neke matine ploe znaju iskazivati probleme kada se koristi kombinacija PC66, PC100 i PC133 memorijskih modula. Tijekom jednog ciklusa FSB-a, sinkroni DRAM prenosi odreenu koliinu podataka; esto se stoga naziva i SDR-SRAM memorijom, da bi se naglasilo kako se radi o osnovnoj koliini podataka (Single Data Rate), budui da je DDR tehnologija udvostruava.

Slika 4-21: Memorijski modul PC133 SDRAM memorije

DDR-SDRAM je, u osnovi, jedna od verzija sinkronog DRAM-a, no izdvajamo ga kao posebnu vrstu memorije zbog niza prednosti koje nudi, kao i injenice da je sve ei i u kunim raunalima. DDR (Double Data Rate) memorija udvostruuje koliinu podataka koja se moe prenijeti tijekom jednog ciklusa. Tako se osnovni FSB takt od 100 ili 133 MHz pretvara u efektivnih 200, odnosno 266 MHz prilikom pristupa memoriji. DDR-SDRAM tako se naziva PC1600, odnosno PC2100, pri emu prvi radi na 200, a drugi na 266

88

4. POGLAVLJE: MATINE PLOE I MIKROPROCESORI

MHz (no imena su dobili po propusnosti koju pruaju prilikom prijenosa podataka). Danas je cijena DDR memorije gotovo izjednaena s PC100 ili PC133 memorijom, pa je izbor jednostavan: podrava li vaa matina ploa DDR, svakako biste se trebali odluiti za ovu vrstu memorije. Na veini matinih ploa mogu se mijeati DDR PC1600 i PC2100 moduli.

Slika 4-22: Memorijski modul DDR-SDRAM memorije

Rambus (RDRAM) memorijsku tehnologiju zajedniki su razvili Intel i tvrtka Rambus, stoga se radi o patentiranoj tehnologiji koja je jo uvijek dosta skupa. Iako koristi FSB taktove od 100 i 133 MHz, Rambus memorija pronalazi se pod oznakama PC600, PC700 i PC800, od kojih se prva i posljednja vrsta najee koriste na matinim ploama (vratite se na tablice ranije u ovom poglavlju u potrazi za vie detalja). Ove brojke nemaju veze s taktom na kojemu memorija radi, ve s ukupnom propusnou. Kako tijekom jednog ciklusa Rambus memorija prenosi dva po dva bajta odjednom, PC600 memorija daje propusnost od 1.200 MB/s, PC700 daje 1.400 MB/s, a PC800 1.600 MB/s.

Slika 4-23: Memorijski modul Rambus memorije

89

II. DIO: DIJELOVI RAUNALA

Bitovi i bajtovi

ko niste upoznati s osnovnom informatikom terminologijom, ovo je poglavlje pravi trenutak da nauite kako se mjeri koliina podataka u raunalu bez obzira nalazili se oni u memoriji raunala ili na nekom ureaju vanjske memorije. Osnovna mjera za koliinu podataka je bit. Termin je nastao kao skraenica rijei BInary digiT (binarna znamenka). Budui da raunala zapravo mogu prepoznati samo dvije znamenke binarnog sustava nulu (nizak napon) i jedinicu (vii napon), bit moe imati vrijednost 0 ili 1. To je, dakle, prilino mala koliina informacija, no promislite li, ona je i najei

tip podataka koje koristimo u svakodnevnom ivotu. Ima li vremena za kavu popodne? pitanje je na koje se moe odgovoriti jednim bitom. Osam bitova ini bajt. Jednim bajtom mogu se prikazati brojevi od 0 do 255. No, ni bajt ba nije mnogo, pa se bajtovi grupiraju u kilobajte, megabajte, gigabajte i tako dalje. Za razliku od kilograma, koji ima 1000 grama, jedan kilobajt ima 1024 bajta (do ega dolazi stoga to je 1024 brojka koja se dobiva dizanjem broja 2 na desetu potenciju). Slino tome, jedan megabajt ima 1024 (a ne 1000!) kilobajta, jedan gigabajt ima 1024 megabajta i tako dalje.

Vrste memorijskih modula

Prema svojem izgledu i nainu na koji su fiziki razmjeteni memorijski ipovi, te smjetaju i broju kontakata, memorijski moduli postoje u ak est verzija. Koju od njih ete koristiti ovisi, dakako, o vaim potrebama ali i o mogunostima matine ploe morate nabaviti memorijski modul koji odgovara onome to matina ploa vaeg raunala moe primiti. Preskoimo li izvedbe memorijskih modula koje danas gotovo vie nisu u upotrebi, danas biste trebali znati za sljedee izvedbe: SIMM (Single Inline Memory Module) moduli postoje u verziji sa 30 ili 72 pina. Konektori se nalaze samo s jedne strane, isto kao i memorijski ipovi. Koristili su se iskljuivo do raunala sa 486-procesorima gotovo je nevjerojatno da e vam danas zatrebati memorija u SIMM modulu kako biste je koristili u raunalu. No, zaudo, moduli i dalje postoje na tritu jer se mogu koristiti kao memorijsko proirenje kod nekih pisaa. SIMM utori na raunalima uvijek su organizirani u parove, te se tako moraju i popunjavati (broj modula mora biti paran, a utori se moraju popunjavati redom). DIMM (Dual Inline Memory Module) imaju 168 pinova, a konektori se, kao i memorijski ipovi, nalaze s obje strane modula. Neke vrste memorije koriste DIMM module sa 100 ili 144 pina (primjerice, SDR-SDRAM memorija na raspolaganju je u ovom obliku), a DDR-SDRAM dolazi u obliku DIMM modula sa 184 pina. Kod DIMM modula ne

90

4. POGLAVLJE: MATINE PLOE I MIKROPROCESORI

postoji ogranienje u pogledu broja modula svojem raunalu moete dodati i samo jedan DIMM modul, ako elite. Nije bitno da DIMM utori budu popunjeni redom, niti da broj DIMM modula bude paran.

U priruniku matine ploe provjerite koju vrstu memorijskih modula ona prima. Zbog razliitog rasporeda konektora i rupica na memorijskom modulu, nemogue je pogreno umetnuti memoriju u pogrean utor. No, provjerom vrste modula koji vam je potreban za vau matinu plou izbjei ete situacije u kojima biste kupili memoriju u pogrenoj vrsti memorijskog modula. SODIMM (Small Outline Dual Inline Memory Module) posebna je izvedba DIMM modula namijenjena zbog svojih dvostruko manjih dimenzija upotrebi u prijenosnim raunalima. Pogledajte 20. poglavlje za vie informacija.

Memorija bez pogreaka

ostoji nekoliko naina na koji raunalo moe detektirati memorijske pogreke. Na starijim osobnim raunalima esto se koristila provjera ispravnosti memorije koritenjem tzv. pariteta (parity): za svaki bajt podataka (8 bitova) postojao je jo jedan dodatni, deveti bit, koji bi bio postavljen na 1 tako da broj jedinica u bajtu bude paran, odnosno na 0 ako je ve bio paran (to se nazivalo even parity, tj. parni paritet; kod neparnog pariteta, odd parity, bit se postavlja na 1 kako bi broj jedinica u bajtu bio neparan). U novije vrijeme neki chipseti ponovno podravaju provjeru pariteta, ali zaista ne postoji nijedan razlog zato biste je koristili. Pripazite: iako se i dalje moe pronai na tritu, neka raunala ne podravaju mijeanje modula koji koriste paritet i onih koji ga ne koriste.

Paritet je danas zastarjeli nain provjere ispravnosti podataka koji su zapisani u memoriji, te se umjesto toga uglavnom koristi ECC memorija. ECC (Error Checking and Correction) memorija ne samo da moe prepoznati pogreke do kojih eventualno doe u radu, ve ih moe i ispraviti, to nije mogue uz tehniku provjere pariteta. ECC ovo obavlja automatski, bez prekidanja rada raunala, ali uz vrlo malen gubitak performansi (spominje se brojka od svega 2-3 posto). ECC funkciju je potrebno dodatno omoguiti u BIOS Setupu (pogledajte 19. poglavlje), dakako, samo ukoliko ste nabavili memorijske module koji podravaju ECC (a koji su u pravilu neto skuplji od obinih memorijskih modula).

91

II. DIO: DIJELOVI RAUNALA

RIMM zaudo, nije skraenica, premda ovo R gotovo sasvim sigurno dolazi od Rambus. RIMM moduli su, naime, primarno namijenjeni za izvedbu Rambus memorije, a postoje u 168-pinskim i 184-pinskim verzijama. Danas se uglavnom koriste ove druge.

92