badju, manifest (napisa): 1. SMRT FILOZOFIJE - smrt filozofije 2.

UVJETI - poetak u Grkoj - raznolikost uvjeta (= generikih procedura istine) - Platon: komposibilnost procedura; 4 vrste generikih procedura: MATEM, POEM, POLITIKA INVENCIJA i LJUBAV - paradoks istine: ona je u isti mah novina, neto rijetko jer zahtijeva propitivanje, ali i ono u ontolokom smislu najtrajnije i najblie "prvobitnom stanju stvari"; porijeklo istine pripada redu DOGAAJA (v. "Bitak i dogaaj", usp. M. Heidegger "Bitak i vrijeme") i jer pripada redu dogaaja ona se bitno razlikuje od istog gomilanja znanja - kako se takva istina unosi u iskaz? ona se u iskaz(e) unosi posebnim imenovanjem, uprizorenjem jednog oznaitelja vie, nje same; u situaciji koju ne nadopunjuje nikakav dogaaj istine nema, samo vjerodostojnost - uloga filozofije: ona ne uspostavlja nikakvu posebnu istinu, nego utanuje mjesto istina, ona je "naelo sabiranja i obuhvaanja duha vremena" (Heidegger: "izvorna zadaa filozofije jest da usloi, optereti tubitak koji tada postaje povijesni"), a istina je njezin bitni uvjet (Descartes, uvjeti filozofije: bitak, istina, subjekt); istina je jedino pitanje filozofije jer samo filozofijanudi nain pristupa jedinstvenosti jednog trenutka istina, ona ne izraava istinu ve mislivi uvjet istine 3. MODERNOST - postoji li moderno razdoblje filozofije? filozofiju danas karakterizira iscrpljenost operatora (posebice kategorije subjekta, ali uvelike istine i bitka) i to zbog bitno pogrenog pristupa mnotvenosti - povijest filozofije: promjene paradigmi uvjeta Descartes --> Leibnitz - prevlast MATEMA Rousseau --> Hegel - prevlast POL. INVENCIJE Nietzsche --> Heidegger - prevlast POEMA psihoanaliza --> prevlast LJUBAVI kritine nedoumice: 1) treba li uz preinake zadrati ili posve odbaciti kategoriju subjekta?; dekonstrukcija subjekta zadnji je udarac metafizici, tu razum postaje neprijatelj filozofije 2) misli li se jo vrijeme? (alt. ili nastupa kraj povijesti) 4. HEIDEGGER VIEN KAO OPE MJESTO Heideggerove zasluge: 1. Dovrenje subjekta. Prepoznaje univerzalnu objektivizaciju svijeta. Vladavina tehnike. Kraj metafizike. 2. Tehnika preuzima ulogu metafizike. Ono to je metafizika (filozofija) pridravala i znaila u svezi s moi bitka, danas se ostvaruje kao razorna volja Zemlje. Tehnika poima bitak kao sirovu grau, to vodi unitenju Zemlje.

3. Tehniko ispunjenje metafizike: a) av matema: moderna znanost, b) av pol. invencije: totalitarna drava; misao kao NIHILIZAM 4. Pjesnitvo - temelj sabiranja Otvorenoga, nasuprot beskonanoj i zatvorenoj raspoloivosti bivstvovanja kojim upravlja tehnika - pjesnici nisu ouvali bitak (njegova se sudbina dovrava u "nesrei" naeg vremena), ve pitanje bitka, oni su stoga u punom smislu pastiri bitka; Hlderlin, Rilke, Trakl. 5. Platon kao prva etapa zaborava bitka jer je tumaio bitak i istinu kao ideju tj. ponitenje poema u ime profita - matema; povratak predplatonicima koji su uvali Otvorenost bitka 6. Trostruki pokret misli: a) ovladanje uvjetom poema b) interpretacija Platona kao imperativa metafizike c) tumaenje predsokratovske misli 5. NIHILIZAM - Heidegger: reakcionarna romantina seljaina (?) - to nihilizam nije (nasuprot Heideggeru)? Nema dovoljno tehnologije da tehnika zavlada, vladavina je KAPITALA zauzdava i pojednostavljuje (op. iako Heidegger kapital vidi u horizontu slijepe volje za voljom tehnike) - Heidegger nekritiki izjednauje znanost i tehnologiju, znanost koja je sutinski beskorisna (kao npr. teoremi moderne matematike), te nauku i tehniku koji su njeni usputni proizvodi - to nihilizam jest? RAZDVAJANJE (RAZ-AVLJENJE), slobm tradicionalne figure veze (usp. Marx: graanstvo osvaja vlast i ostavlja jedino vezu hladnog interesa) - Bitak je bitno mnotven (odgovor do kojeg smo doli "potaknuti kapitalom"); mogu izlaz - miljenje Dvoga (av ljubavi) - DESAKRALIZACIJA: nuni uvjet da bi se pristup bitku i istini otvorio misli. Ona ponitava simboline predodbe u kojima je veza imala privid bitka. - nae doba nije tehnoloko (ono je to samo u osrednjoj mjeri), ni nihilistiko (zbog desakralizacije) --> ZAGONETKA DOBA lei u lokalnom zadravanju posveenog; filozofija sve do najnovijeg doba nije bila misaono na visini kapitala, te se gubila u patosu vlastita dovravanja (Hegel) --> novo poglavlje "nauavanja" ISTINE: mnotvo-bez-jednoga 6. AVOVI - UAVLJIVANJE: prijenost uloge filozofije na neki od njenih uvjeta, na jednu generiku proceduru - svako uavljivanje preutno pretpostavlja dokidanje filozofije (npr. "marksizam" zbog sudjelovanja u kojem se Badiou kaje, pretpostavlja uavljenje u av politike, te av znanosti, koje uavljenje Staljin totalizira u totalni politiki sistem) - UZROK NEIZVJESNOSTI "ULOGE" FILOZOFIJE OD HEGELA: uhvatila se u mreu avova svojih uvjeta, napose znanstvenih i politikih, te je izgubila mogunost uoblienja openite komposibilnosti - novi sistematski aksiom: "nemogunost sistematike"; Lyotard: filozofija kao diskurs u potrazi za vlastitim pravilima, dakle onaj diskurs koji se bavi iskljuivo samim sobom

- kritika Lyotarda: njegova definicija filozofije negira barem dva univerzalna propisa: 1) filozofija mora raspolagati dogaajnim imenovanjima svojih uvjeta (tzv.preduvjet komposibilnosti) 2) filozofija mora biti sistematina na svoju ruku (u protivnom obznana nemogunosti sistema izruuje je jednom od uvjeta) - Nietzsche --> Heidegger: "poemska reakcija", izlaz u umjetnosti (takoer, na neki nain, "protivnici" filozofije) 7. DOBA PJESNIKA - odsutstvo SLOBODNE IGRE (meu generikim procedurama) u filozofiji bacilo je njezinu ulogu na pjesnitvo, koje je najee nije bilo svjesno - DOBA PJESNIKA (Hlderlin --> Celan): pjesnitvo kao najotvoreniji pristup pitanju bitka gdje je prostor komposibilnosti najmanje zahvaen okrutnim uavljenjima; POEM (i) razara fetiizam objekta, (ii) dezobjektivizacijom istie suprotnost izmeu istine i znanja, te (iii) ukazuje na temelju dezorijentiranost naeg doba - 7 historijski bitnih pjesnika doba: Hlderlin, Rimbaud, Mallarme, Trakl, Pessoa, Mandeljtan i Celan - pjesnike zasluge, osobitosti doba pjesnika: 1. SVRGNUE KATEGORIJE OBJEKTA (omoguuje odmak od filozofijskih uavljenja) - Rimbaud, Mallarme - iskaz pjesme ne proizlazi iz odnosa subjektobjekt - bitak je nestalan ("na nestalnosti naslonjen" Celan) 2. HEIDEGGER: PREKLAPA STROGO FILOZOFIJSKU KRITIKU OBJEKTIVNOSTI S NJEZINIM PJESNIKIM UKIDANJEM a) nakon Kanta, svojom "fundamentalnom ontologijom" ukida kategoriju objekta, granicu i nit vodilju kantovske kritike b) ne zapada, kao Husserl, u subjektivizam, nego dekonstruira subjekt, posljednji avatar metafizike (tzv. "hermenutika tubitka") c) strogo razlikuje ZNANJE i ISTINU, SPOZNAJU i MISAO, koja je razlika latentni temelj pjesnikog pothvata d) dospijeva do toke izruenja filozofije poeziji 3. HEIDEGGEROVE GREKE - izlae modernu znanost u kategoriji objektivizacije svijeta i subjekta kao ponitavajue volje - izlae antinomiju matem/poem na nain da se ona poklapa sa suprotnou izmeu znanja i istine ili para subjekt/objekt i Bitka; PJESNICI TO NE MISLE: Pessoa i Lauteramont naglaavaju estetsku istovjetnost matema i poema jer su oni, bolje od samih matematiara, znali da ne postoji objekt matematike 4. SVAKI PJESNIK POSJEDUJE VLASTITU "METODU DEZOBJEKTIVACIJE" - dva izvora: stanja manjka i vika a) MANJAK: ponitenje, samodokinue objekta, njegovo odsustvo (Mallarme, Trakl, simbolisti) b) VIAK: objekt rastjeran iz polja svog pojavljivanja, rainjen samotnim izdvajanjem postajui tako zamjenjiv sa svakim drugim, umnaanje objekta do njegova ieznua (Rimbaud, Pessoini heteronimi, nadrealisti) 8. DOGAAJI

- cilj: iznova sastaviti nit modernog razbora, uiniti jo jedan korak u slijedu "kartezijanske meditacije" - dogaaji koji omoguuju "povratak filozofije": 1. MATEM - generika mnotvenost istine: Cantor, Gdel, Cohen - Paul Cohen: artikulira sredinji paradoks teorije o mnotvu otkrivi da se racionalna misao o bitku-kao-takvome ne podreuje vladavini jezika (uzimanje u obzir postojanja bilo kakvih neimenljivih "generikih mnotvenosti"). Ako istina nije prisutna u znanju, nego postoji samo kao proizvodnja istina, bez znanja o istini, znai da je istina miljena matematiki u svom bitku, dakle kao ista mnotvenost - generika, liena svakog jasnog odreenja. - tri tipa misli: a) NOMINALISTIKA MISAO - priznaje samo imenljive mnotvenosti, ona je konzervativna. b) TRANSCENDIRAJUA MISAO - podnosi nerazaberivo, ali kao prijelaznu posljedicu neprepoznavanja nekog "vrhunskog" mnotva; ne proglaava opstojnost vika za zakon bitka, nego se nada potpunome jeziku; ona je proroanska. c) GENERIKA MISAO - nerazaberivo kao vrsta bitka svekolike istine, opstojnost vika je "stvarnost bitka"; svaka je istina beskonani proizvod koji ovisi o dogaaju, nesvodiv na uspostavljena znanja, i jedino odreen aktivnou zagovornika tog dogaaja; ta je misao borbena. 2. LJUBAV - Freud, Lacan; Je li psihoanaliza generika procedura? Ne, poto je tek dispozitiv miljenja koji se oslanja na institucionalne prakse - Lacan (anti-filozof): "povratak Descartesu" - dispozitiv koji je Husserl nazvao "kartezijanskom meditacijom"; nauavanje o Platonovom "Symposiumu" s kojim Lacan neumorno dijalogizira (ontoloko odreenje: "U susretu s bitkom kao takvim na djelu je ljubav.") - ljubav je ono od ega se poinje misliti Dvoje, ona je proizvoenje, u odanosti spram dogaaja-susreta, istine o Dvome 3. POLITIKA INVENCIJA - nepredvidljivi dogaaji: Maj '68, Kineska kulturna revolucija, Iranska revolucija, radniki i nacionalni pokret Poljske "Solidarnost"... - dogaaji o kojima je rije jo nisu imenovani, tj. rad na njihovu imenovanju (intervencija u dogaaj) jo nije dovren; filozofijaomoguuje da politiki izmiljena imenovanja budu komposibilna s onime to simultano (u naem dobu) prodire u poredak matema, poema i ljubavi; filozofija ne donosi zakone politici, ve promilja o suvremenom ponovnom otvaranju mogunosti politike 4. POEM - "pjesnitvo kojem se filozofija izruila" (v.7. - "Doba pjesnika") - znaajan dogaaj: susret Celana (idova) i Heideggera (Nacista); utnja o eksterminaciji - utnja dovela do stupnja nepodnoljivosti osiromaujue i ponitavajue posljedice ava; Celan: "Pjesma pokazuje, oigledno, sklonost da zamukne." - u svim ovim generikim procedurama nije rije o tome da se dogaanje totalizira (metadiskurs) jer dogaaji su raznovrsni, nisu istog reda, ve valja proizvesti pojmove i pravila misli, takve da se preko njih moe predoiti vrijeme u kojem se s

milju dogodilo ono to se nikada nije dogodilo. 9. PITANJA - reformulacija "kartezijanske meditacije" 1. PITANJE DVOGA (paralela Kartezijevoj istini) - dvoje se ne sjedinjuje u jedno, ve se jedno razdvaja u dvje bez ikakve sukcesivne "dijalektike" sinteze - dvoje nije objektivna bit (princip), nego dogaajni proizvod, politiki proizvod (usp. marksizam "borba klasa", "revolucija" - pokretpovijesti koji je ustrojilo neko bitno dvoje), a ne neki pretpostavljeni "znanstveni cilj" - dvoje, a ne kao neko jedno, jest ono to postaje; ono je post-dogaajno; Jedno je dodijeljeno ovjeku kao njegova tekoa i zadaa, na nama je da istodobno proizvodimo Dvoje i misao o Dvome (generiku misao) 2. PITANJE OBJEKTA I OBJEKTIVNOSTI (paralela Kartezijevu subjektu) - svekolika je istina bez objekta! - pitanje objekta povlai za sobom ukidanje subjekta (uinak vidljiv kod brojnih pjesnika iz doba pjesnika) - Heidegger odbacuje te kategorije, dok Lacan zadrava objekt samo kao "uzrok elje", a koji je zbog nepreciznosti i nepodlonosti simbolizaciji vrlo blizak Kantovu "transcendentalnom objektu", x) - filozofije matemskog ava: "objektivne" (pozitivizmi i tzv. realizmi) - filozofije ava pol. invencije: ili tvrde da se subjekt pomalja iz objektivnosti (prijelaz od klase-po-sebi na klasu-za-sebe, zaslugom Partije) ili dosljedno ukidaju subjekt na raun objektivnosti (Althusser: "Graa istine proizlazi iz procesa bez subjekta"), inei tako od subjekta pukog izvritelja graanske ideologije - subjekt bez objekta (bez "vis-a-vis-a") na loem je glasu jer priziva apsolutni idealizam (kao kod biskupa Berkeleya); pitanje nadilaska a. idealizma - kljuno pitanje - pojam GENERIKE PROCEDURE jedini obuhvaa dezobjektivizaciju istine i onu subjekta, te se subjekt pojavljuje kao puki dovreni fragment post-dogaajne istine bez objekta- put prema subjektu --> "kartezijanska meditacija" 3. PITANJE NERAZABERIVOG (paralela Kartezijevom bitku) - vladavina je jezika danas opa dogma (i pozitivisti i "hajdegerijanci") - Lyotard: injenica da na rubovima jezika i bitka nema niega i da ILI postoji neko mogue "sabiranje bitka" u jeziku (Heidegger) ILI pak ovo to jest nije takvo dok nije imenovano (Kant?), ILI je pak bitak kao takav podveden pod jezik, to je oduvijek imalo samo jednu zadau - da ga se izrui drugom jeziku, bio to jezik pjesnika, nesvjesnog ili Boga (tu jedino MATEM moe biti vodi, Badiou) - STRAH OD NERAZABERIVOG (Lacan: uas od onog to se ne moe podvesti pod simbol; Wittgenstein: 7. teza Tractatusa) - Paul Cohen: dokazao nerazaberivo i opstojnost mnotvenosti koja potpada pod pojam "generike" - ONO O EMU SE NE MOE GOVORITI TREBA IMENOVATI, RAZABRATI GA KAO NERAZABERIVO - iako ono slabi razdvajaku snagu jezika, nije stoga manje podlono pojmu koji moe opipljivo ozakoniti njegovu opstojnost - OBJEKT: beskonana procedura/nerazaberivo mnotvo 10. PLATONSKA GESTA

- to je platonsko u ovoj reformi filozofije? Platon je svojedobno: 1) zabiljeio kraj doba pjesnika (poem: odbaen) 2) okupio u vektor ontologije suvremene oblike matema (matem: sabran) 3) mislio ljubav u njezinoj ulozi istine (ljubav: miljena) 4) upisao putanju poetka politike (politika: preudeena) - "alergija na Platona": Staljinov rjenik, pod Platon stoji upisano "ideologija robovlasnika"; Nietzsche, "zapad je bolestan, bolest se zove Platon" - Nietzsche gaa Platonov pojam istine, izlijeiti od Platona znai ponajprije izlijeiti od istine, odnosno od matema (op. zar ne iskrsava istina u komposibilnosti svih procedura?); Nietzsche odbacuje matem na isti nain kao svojedobno Platon poem - Filozofija e postojati samo tako dugo dok bude nudila, prema mjeri vremena, novi stupanj u povijesti kategorije istine. Istina je danas nova misao Europe.; novost te misli rasvjetljuje posezanje za matematikom 11. GENERIKO - moderni filozof od velike sofistike zadrava sljedee: BITAK JE BITNO MNOTVEN - 20. stoljee - bog je usitinu mrtav; stoljee osporavanja Jednoga - NOVI PUT: platonizam mnotvenoga; temeljno pitanje: ako je bitak mnotven, kako spasiti kategorije istine? - moderna je sofistika od nje prisiljena odustati ne mogavi nadvladati "relativizam mnotvenosti istine" - GENERIKA MNOTVENOST utemeljuje platonizam mnotva omoguujui miljenje istine u isto vrijeme kao rezultat-mnotvo neke jednostavne procedure i kao pukotinu, ili izuzimanje, na polju imenljivoga; ona je okosnica prostora u koji se kao komposibilni mogu okupiti 4 uvjeta filozofije koji kao naini zbiljske proizvodnje, u situacijama mnotvenosti generikih mnotava, predstavljaju istinu tih situacija (v. "Bitak i dogaaj"...) - pojam generinosti izvjetuje o uincima nutarnjima nekoj situaciji-mnotvu, o dogaaju koji je nadopunjuje; meuprostor - mnotvo postojanosti kojima upravlja neka situacija i dogaajna neizvjesnost koja ga nadopunjuje upravo je mjesto ISTINE SITUACIJE; ta istina proizlazi iz BESKONANE PROCEDURE, a sve to se za nju moe rei da je ona GENERIKA ili NERAZABERIVA - istina iznosi na svjetlo dana nestalnost koja se u krajnjem ishodu oslanja na stalnost predoavanja - misao o bitku kao takvome dovrava se u matematici (!!), a filozofija kako bi obuhvatila i uinila komposibilnima svoje uvjete, mora odrediti "ono to nije bitak kao takav", a to Badiou odreuje kao DOGAAJ - matematika je djelatna ontologija, beskonani upis istog mnotva, mnotva bez predikata; bezdogaajna je i bitak joj je onog generiki nerazaberivog, bilo kojeg dijela koji, proizvodei mnotvo u anonimnosti svojih mnotvenosti, iskazuje svoj bitak - TRI KRITERIJA ISTINE: 1. imanentna je mnotvu - dio poetnog mnotva, situacije o kojoj ima istine 2. iz mnotvenosti bitka "proizlazi" mnotvenost istine - ona nije ve dani ili prisutni dio-mnotvo, ve posljedica (!) posebne procedure koja e moi zapoeti tek kao nadopuna neega to je viak u odnosu na situaciju, tj. dogaaja; svaka je istina post-dogaajna! (za strukturalne iskaze o situaciji neemo rei da su istiniti, ve vjerodostojni jer ne proizlaze iz istine, nego iz znanja)

3. istina je generiki dio situacije - ona je bilo koji dio situacije, ona ne kazuje nita posebno o situaciji, izuzev upravo njezin bitak-mnotvo kao takav, njegovu temeljnu nestalnost; istina je ta minimalna stalnost (dio, imanentnost bez pojma) koja u situaciji razotkriva nestalnost koja ini njezin bitak; ona uspostavlja beskonani obzor-mnotvo post-dogaajne procedure koju Badiou naziva generikom procedurom (matem, poem, pol. invencija, ljubav - unutar kojih se "konstruira" subjekt kao dovreni trenutak generike procedure) - tek u ovom svjetlu istine moe se okupiti iznova trojstvo uvjeta moderne filozofije (Descartes): 1) bitak 2) subjekt 3) istina