VITA ACTIVA LJUDSKA UVJETOVANOST -izrazom vita activa H.A.

oznaava tri temeljne ljudske djelatnosti -one su temeljne jer svaka od njih odgovara jednom od osnovnih uvjeta pod kojima je ovjeku dan ivot na Zemlji -rad, proizvoenje i djelovanje -condicio humana; obuhvaa uvjete pod kojima je ovjeku dan ivot na Zemlji -ali i sve one uvjete koje ovjek sam stvori, jer sve sa ime ovjek doe u dodir postaje uvjetom njegove egzistencije -izraz vita activa je star koliko i tradicija politikog miljenja -u S.V. je oznaavo prijevod Aristotelovog bios politikos -Aristotel je razlikovao tri naina ivota koje su mogli birati slobodni ljudi (nezavisni od ivotnih nunosti) -ivot tjelesnog uivanja, ivot posveen stvarima polisa, ivot posveen kontemplaciji i istraivanju -dakle u antici je izraz v.a. oznaavao podruje djelovanja -sa nestankom antikog grada-drave izraz v.a. gubi svoje znaenje i poinje oznaavati sve vrste djelatnosti (rad, proizvoenje i djelovanje) -nisu se rad i proizvoenje uzdigli do slobodnih djelatnosti (djelovanja), ve se djelovanje (bez ivota kontemplacije) spustilo -kontemplacija je ostala jedini istinski nain ivota -prema tomu sada izraz vita activa obuhvaa sve ljudske djelatnosti i odgovara gr. askolia (nemir) kojim je Aristotel oznaio one djelatnosti koje ne spadaju u bios politikos -takav je ostao do poetka modernog doba (Marxov i Nietzscheov hijerarhijski preokret) -glavna briga vite contemplative (theorie) je iskustvo vjenog -glavna briga vite active (praxis) je iskustvo besmrtnog -besmrtnost je trajanje u vremenu -nasuprot njoj postoje smrtnici, ljudi u besmrtnom ali ne i vjenom Univerzumu - zadatak i veliina smrtnika je u proizvoenju stvari koje su dostojne da budu neprolazne - na taj nain smrtnici mogu nai svoje mjesto u besmrtnosti -iskustvo vjenog pripada viti contemplativi, filozofiji i kao takvo ono se moe pojaviti samo izvan podruja ljudskih poslova i pluraliteta ljudi (iskustvo vjenosti kao smrt, odnosno prestanak bivanja meu ljudima)

JAVNO I PRIVATNO PODRUJE

-razlika izmeu javnog i politikog podruja postoji od antike i odgovara razlici izmeu kunog i politikog -pojavljivanje drutvenog je relativno nova pojava kuanstvo; -ljudi su u kuanstvima ivjeli zajedno jer su nagnani svojim potrebama, nunostima -pokretaka sila je bio ivot sam, opstanak; rad mukarca za izdravanje pojedinca i raanje ene za opstanak vrste -ovladavanje nunostima ivota u kuanstvu bilo je uvjet za slobodu polisa -sila i nasilje su bili opravdani jer su jedina sredstva kojima se gospodari nunou (robovima) i postaje slobodan -u kuanstvu je vladala ne-sloboda i nejednakost polis; -polis je bio podruje slobode, koja je bitna za eudaimoniu -u polisu vlada jednakost (u kuanstvu nejednakost) -u S.V su se ta dva podruja odrala -u modernom dobu dolazi do uzdizanja kuanstva i njegove ekonomije -ono ulazi u javno podruje i postaje briga svih -tako se javlja drutvo -ono je zastrlo granicu izmeu privatnog i javnog i promijenilo je znaenje ta dva termina -privatnost danas znai intimnost i kao takva je danas suprotstavljena drutvenom podruju s kojim je zapravo povezana (jer je sadraj drutvenog prije pripadao privatnom) -drutvo uvijek zahtijeva da njegovi lanovi djeluju kao lanovi jedne ogromne obitelji koja ima jedno miljenje i jedan interes (prije je taj interes u privatnom predstavljao gospodar kue) -danas interes i miljenje drutva predstavlja vladavina nikoga (to nije ne-vladanje) koje moe biti jedan od najokrutnijih i najtiranskijih oblika vlasti -vladanje jednoga je zamijenio nitko (birokracija) -nitko je jedinstvenost ekonomskih interesa i jedinstveno miljenje drutva kao cjeline -drutvo iskljuuje mogunost djelovanja koje je ranije bilo iskljueno iz kuanstva -djelovanje je zamijenilo ponaanje prema konvencijama, normama i pravilima

-drutvena znanost je ekonomska znanost sa svojim glavnim oruem statistikom (matematika obrada stvarnosti) -u drutvu vlada uniformnost koja se odreuje statistiki -nema natjecateljskog duha kao u antici, individualnosti

-izraz javno oznaava dvije pojave: 1. sve ono to se javno pojavljuje svatko moe uti i vidjeti

-za nas pojavnost tvori stvarnost -nita nema postojanje sve dok se ne deprivatizira -stvarnost nam osigurava prisustvo drugih koji vide i uju ono to i mi sami vidimo i ujemo -u javnosti nemogu opstati nevane stvari (ali i ljubav) 2. oznaava svijet sam, ukoliko je on svima nama zajedniki; zajedniki svijet -javno nas podruje kao zajedniki svijet okuplja i razdvaja (u masovnom drutvu je on izgubio tu mo) -zajedniki svijet je ono u to ulazimo kada se raamo i to naputamo kada umiremo, i on nadilazi na ivotni vijek u prolosti i budunosti -nestanak brige za besmrtnost u novom vijeku je dokaz o gubljenju javnog podruja -ljudi su stoljeima ulazili u javno podruje jer su eljeli neto to e biti trajnije od njihovih zemaljskih ivota RAD -temeljni uvjet rada je ivot sam (roenje, rast, propadanje), odnosno nunosti ivota koje jedino on moe zadovoljiti -on osigurava individualni opstanak i opstanak ljudske vrste -proizvodi prozvoenja osiguravaju trajnost i postojanost; upotrebne predmete -proizvodi djelovanja i govora su najmanje trajni, nemaju opipljivost -proizvodi rada osiguravaju potrona dobra koja nemaju postojanost i koja slue za neprekidnu potronju -ovjek bez njih ne bi mogao ivjeti -prema tome je animal laborans prisiljen potrebama svojeg tijela, ne koristiti svoje tijelo slobodno (kao to h.f. koristi svoje ruke) -on je zatvoren u privatnosti svojeg tijela i besvjetovan je, protjeran iz svijeta -rad je antipolitiki nain ivota; ovjek nije ni sa svijetom ni sa drugima, ve sam sa svojim tijelom sueljen sa nunou samoodranja -(upotreba slugu je nain da se ukine teret biolokog ivota; prema tome je ropstvo uvjet radnike klase) -orua koja olakavaju rad a.l. je izradio h.f. -orua su svjetovni predmeti, to se najbolje vidi u radnom procesu gdje su oni jedino opipljivo to nadivljuje i radni proces i potronju -orua su za radnika trajnost i stabilnost svijeta -alat u prizvoaa ostaje u svakom trenutku sluga njegovih ruku -alati i strojevi to ih koristi a.l. zahtijevaju da ih on slui, da prirodni ritam svoga tijela prilagodi njihovu mehanikom kretanju -ono to vlada radnim procesom nije proizvod ve kretanje samog procesa i ritam to ga on namee radnicima -rad za najbolje rezultate zahtijeva ritmino ureenu izvedbu (radnike pjesme) -automatizam su sva kretanja koja se odvijaju sama od sebe i koja su stoga izvan domaaja

voljnog i svrhovitog uplitanja -podjela rada; izrasta izravno iz radnog procesa (i ne bi se smjela zamijeniti za prividno slian princip usavravanja u proizvoenju) -temelji se na injenici da dva ovjeka mogu spojiti svoje radne snage i ponaati se kao jedan -podjela rada je suprotnost suraivanju -rad ne zahtijeva strunost te je radna klasa multicipliranje primjeraka, ljudi bez individualnosti i identiteta -radno druvo poiva na istosti, a ne na jednakosti (zajedno raditi kao jedan) -svaki je lan zamijenjiv drugim -djelatnost rada, kao djelatnost koja zadovoljava potrebe ljudskog tijela, nema kraja i ne ovisi o smrti -kraj moe biti u potronji ili nestanku radne snage, a nijedno od njih nije konano -beskrajnost radnog procesa je osigurana potrebama potronje koje se stalno obnavljaju -beskrajnost proizvodnje se moe osigurati samo ako njezini proizvodi izgube upotrebni karakter i postanu predmeti potronje (tj. ako se izgubi razlika izmeu upotrebe i potronje) - upravo je u moderno doba, nakon industrijske revolucije proizvoenje zamijenjeno radom -tako su sve stvari modernog svijeta postale proizvodi rada, ija je sudbina da se troe -ideali h.f., proizvoaa svijeta (stalnost, postojanost, trajnost) su rtvovani obilju ideala a.l. -ivimo u drutvu radnika, jer je jedino rad sa svojom priroenom plodnou podoban za stvaranje obilja -poto su rad i potronja dva stupnja istog procesa koji je ovjeku nametnula nuda ivota moe se rei da je drutvo radnika = drutvo potroaa -u moderno doba je dolo do emancipacije rada i radnike klase (prava...) -iako je ta emancipacija ukinula nasilje, ona nije donjela i slobodu, ve nunost u njenom najosnovnijem obliku -tu opasnost da emancipacija rada nee objaviti slobodu nego da e potjerati ovjeanstvo pod jaram nunosti, opazio je Karl Marx koji je tvrdio da cilj revolucije ne smije biti emancipacija radnike klase, nego emancipacija ovjeka od rada -Marx je onda mislio da e slobodno vrijeme a.l. uiniti proizvodnim, tj. da e on poeti gajiti druge vie djelatnost -prema H.A. Marx je u zabludi jer slobodno vrijeme a.l. se troi jedino u potronji -ako bi se ta utopija ostvarila (a moe ju omoguiti automatizacija) ostao bi jo jedino napor potronje -to bi dovelo prema h.a. do unitavanja biolokog ivota, sve dok ovjeanstvo, potpuno osloboeno okova boli i napora, ne bi bilo slobodno da troi cijeli svijet -uspon rada sa najnieg na najvii poloaj ljudskih djelatnosti; zapoinje kada je Locke otkrio da je rad izvor vlasnitava, nastavlja se kada je Smith otkrio da je rad izvor bogatstva i kulminira kada Marx vidi rad kao izvor produktivnosti i same ovjenosti ovjeka -marx je definirao ovjeka kao a.l. i onda ga je uveo u drutvo gdje ta najovjenija mo vie nije nuna (emancipacija ovjeka od rada)

-razlika rada i proizvoenja; -u antici, poto su i rad i proizvoenje bili smjeteni u nunosti (nisu bile dio bios politikos) izmeu njih se ne pravi razlika -to su ropska zanimanja koja osiguravaju slobodu gospdara -u novom vijeku dolazi do prevrata tradicije i rad postaje najvia vrijednost, ali i dalje nema teorije koja bi razlikovala rad i prozvoenje -Marx, Smith i Locke razlikuju; a) produktivni i neproduktivni rad b) kvalificirani i nekvalificirani rad c) fiziki i umni rad

PROIZVOENJE -temeljni uvjet mu je svjetovnost -ono prolaznost ivota obdaruje odreenom mjerom stalnosti i postojanosti -proizvodi proizvoenja su predmeti za uporabu i imaju svoju trajnost -posao h.f., se sastoji u reifikaciji (opredmeivanju, injenju neega stvarnim, predmetnim) modela -model prethodi, vodi i nadivljuje proizvodni proces, spreman da ga se multiciplira bezbroj puta (za razliku od pukog ponavaljanja koje obiljeava rad; potrebe i elje dolaze i odlaze be vrste egzistencije) -fabrikacija ima odreen poetak i predvidiv kraj (rad ima cikliko kretanje koje nema ni poetak ni kraj) -orua kod h.f. su sredstva koja slue za izraivanje proizvoda -h.f. koristi mjerila sredstava i ciljeva (cilj opravdava sredstva) -kada izradi finalni proizvod ista mjerila se primjenjuju i na sam proizvod -kod h.f. sve mora biti upotrbljivo -prema tome proizvod nikada ne moe krajnji cilj (iako on predstavlja svretak procesa fabrikacije), on postaje upotrebni predmet(stolica, sredstvo za udoban ivot, razmjenu) -potekoa utilitarizma je beskrajni lanac sredstava i ciljeva, a da se nikada ne doe do principa -h.f. je nesposoban za razumijevanje smisla (kao to je a.l. nesposoban za razumijevanje instrumentalnosti); besmislenost postaje cilj za sebe -proizvoa jedini ima mo izgradnje svijet, ali ako tim svijetom nastave djelovati mjerila sredstva i cilja kao u procesu proizvodnje, taj svijet postaje bezvrijedan -jedini izlaz iz te besmislenosti za h.f. je antocentriki utilitarizam -u njemu krajnji cilj je ovjek koji okonava mjerila sredstva i cilja -on nalazi svoj najvii izraz u Kantu (nijedan ovjek ne smije postati sredstvom za neko cilj, svako je ljudsko bie svrha u sebi

-Protagora (ovjek je mjera svih stvar), Platon (Bog je mjera svih stvari)

DJELOVANJE -osnovni uvjet djelovanja i govora je pluralnost -ono se moe odvijati jer pluralnost ima dvojak uvjet jednakosti i razliitosti; naime svi smo mi isto, ljudi i zbog toga se moemo razumjeti; s druge strane svi smo mi kao ljudi razliiti, jer da nismo djelovanje i govor ne bi imali smisla -tu jedinstvenu ralzliitost otkriva djelovanje i govor; ljudi sebe razlikuju -djelovanje je jedina djelatnost koja se odigrava izravno izmeu ljudi -bez djelovanja i govora ljudski ivot ne bi bio ljudski; ono je bitna karakterisitka ljudskosti -(robovi koji su robovali nunosti u antici se nisu smatrali ljudima) -djelovanje i govor su blisko povezani; jedno bez drugog nije mogue -djelovanje se oituje u tome da jedino ovjek moe djelovati, a to znai zapoeti neto novo, poduzeti inicijativu, uiniti neto nevjerojatno, neoekivano... -djelovanje kao zapoinjanje neeg novog uvijek upada u splet drugih djelovanja (u splet ljudskih odnosa), te zajedno pokreu nov proces -djelovanje i govor okrueni su i u stalnom dodiru su sa spletom inova i rijei drugih ljudi -proizvodi djelovanja nisu opipljivi, te su najmanje trajni -proizvodi istog djelovanja su pripovjesti, koje se onda kasnije mogu zabiljeiti (spomenici, dokumenti, umjetnika djela...) -izvorni lijek za krhkost ljudskih stvari u Antici je bio polis -polis je osiguravao da najlomnije od ljudskih djelatnosti, djelovanje i govor postanu neprolazni -polis je bio vrsta organiziranog pamenja, on je bio organizacija ljudi kakva nastaje iz zajednikog djelovanja, a ne puka fiziki odreena drava -djelovanje, odnosno pripovjest nema svog autora, ona otkriva djelatnika, ali on nije njen autor -djelovanje probija sve granice; ono je bezgranino -tu bezgraninost mogu ograniiti ljudske institucije i zakoni, ali su nemone pred nepredvidljivou djelovanja (jer pria svoj znaaj dobiva tek kada je zavrena)

-djelovanje ima nevolju koja se oituje na tri naina; nepredvidljivost njegova ishoda, ireverzibilnost procesa i anonimnost njegova autora -zbog te nevolje ljudi su traili zamjenu za djelovanje u jednoj djelatnosti, gdje bi jedan ovjek ostao gospodarom svojih postupaka -to se zove zamjena spravljanja za djelovanje

-svaki pokuaj da se ukine djelovanje ukida i pluralnost, a time i javno podruje -time se ovjeku ukida i bitno svojstvo ljudskosti -ljudi su muku rada eliminirali tako da se proizvoenje poelo zbivati na nain rada, ali oni nikad nee moi ukinuti ili kontrolirati proces djelovanja, jer se snaga procesa djelovanja nikada ne iscrpljuje (kao u proizvoenju sa proizvodom) -procesi djelovanja imaju neogranieno trajanje i zato ga ne moemo predvidjeti -ovjek koji djeluje zapravo nezna to ini, ali je uvijek kriv za konsekvencije -mogui spas od ireverzibilnosti (nemogunosti da opozovemo ono to smo uinili) jest u sposobnosti pratanja -spas od nepredvidljivosti, neizvjesnosti budunosti je u sposobnosti da se daju obeanja