Philip Yancey ISUS KAKVOG NISAM POZNAVAO Biblioteka DUHOVNA BA TINA Naslov izvornika Philip Yancey: The Jesus

I Never Knew Copyright 1995 by Philip Yancey ISBN 0-310-38570-9 Copyright za hrvatsko izdanje Prometej, Zagreb, 2007. Sva prava pridr ana Urednici Neda Rude Bo o Rude CIP zapis dostupan u raunalnom katalogu Nacionalne i sveuili ne knji nice u Zagrebu po d brojem 628694 ISBN 978-953-6460-66-3 Philip Yancey ISUS KAKVOG NISAM POZNAVAO Preveo s engleskog Hinko Ple ko P R O M E T E J Zagreb, 2007. Zahvale Razredu kojeg sam poduavao i koji je mene poduavao u crkvi LaSalle Street u Chicag u. Timu Staffordu, Budu Ogleu i VValteru VVangerinu mlaem, iji su me pronicljivi kome ntari nagnali da ovu knjigu preradim vi e puta nego to sam to elio. Verlvinu Verbruggeu za pa ljivu tehniku provjeru biblijske tonosti. Mojem uredniku J ohnu Sloanu, koji je strpljivo podnosio i pomogao pobolj ati sve nacrte ove knjige . nrihna ZELINA Sadr aj itatelju ..............................................7 Prvi dio: Tko je bio Isus? 1. Isus kakvog sam mislio da poznajem.....................13 2. Roenje - Posjet planetu .............................27 3. Podrijetlo i okolnosti - idovski korijeni i tlo ..............45 4. Ku nje - obraun u pustinji ...........................63 5. Pojava - to bih ja zamijetio?..........................79 Drugi dio: Za to je do ao? 6. Bla enstva - Sretni su nesretni.........................99 7. Poruka - Uvredljiva propovijed........................ 123 8. Misija - Revolucija milosti ........................... 141 9. uda - Sliice natprirodnog.......................... 157 10. Smrt - Posljednji tjedan............................. 177 11. Uskrsnue - Nevjerojatno jutro ....................... 197 Trei dio: to nam je ostavio? 12. Uza a e - Prazno vedro nebo........................213 13. Kraljevstvo - P enica meu korovom...................227 14. Njegov utjecaj.....................................245 Literatura ...........................................265 O piscu.............................................281 itatelju Urukama dr ite knjigu koja je stubokom promijenila na u duhovnost. Ovu ete reenicu uti od milijuna itatelja Yanceyevih knjiga. To nije fraza. Rije je o autoru koji je iz nimno nadaren. Za njega je Billy Graham, jedan od najveih kr anskih propovjednika XX . stoljea, doslovno rekao: "U evangelikom svijetu nema pisca kojemu se vi e divim i kojega vi e cijenim." itajui knjigu Isus kakvog nisam poznavao osjetili smo kako smo godinama, itajui evanelja, zapravo koraali svijetom s prilino iskrivljenom slikom Is usa iz Nazareta. Philip Yancey predstavlja nam Isusa kakvog zaista nismo poznava li. Kako mu je to uspjelo? Ponajprije, poku ao je zaboraviti sve ablonske predod be I susa. A onda je uinio ono to i sami trebate uiniti. itajui o Isusu iz Biblije kao net ko tko ulazi u djeviansku pra umu, divio se svim detaljima koji su se u prija njim su sretima s Isusom povijesti i s Isusom vjere gubili, kao to se prekrasan cvijet il i egzotina ptica gube iz vida onome koji u pra umi ne podi e pogled. A Yancey je uinio upravo to: podigao je pogled tra ei pomo milosrdnog Boga, jer je bi

o svjestan da sam nikada ne bi uspio nai nadahnue za istinski susret s Isusom. To se, nekako, dogodilo i nama. Oarani tim novim pogledom na Isusa, koji je, nada mo se, zauvijek promijenio na odnos s Bogom, odluili smo, poznavajui istanane kriter ije izdavake kue Prometej, ponuditi vam ovu uistinu posebnu knjigu. Ta posebnost j e u njezinoj snazi da mijenja na ivot nabolje. Upoznat ete i otkriti Isusa Krista, koji je briljanISUS KAKVOG NISAM POZNAVAO tan, topao, suosjeajan, ali istodobno provokativan, hrabar, nekonvencionalan i, n adasve, uvjerljiv. Preporuka za itanje ove knjige nalazi se i u snazi Yanceyeve biografije. Njegov j e otac umro kada je Philipu bilo tek godinu dana. Kako sam ka e, bilo bi blago rei da je odrastao u strogom protestantskom okru enju. Prije bi se moglo rei da je odra stao u jednoj ekstremno fundamenta-listikoj crkvi ( to se vidi i u odluci crkvenog starje ine da se otac iskljui s respiratora jer bi ga Bog trebao udesno izlijeiti, to se nije dogodilo, pa je Philip ostao siroe) a koja je, osim toga, prakticirala est oki bijeli rasizam, negirajui sva prava crnakoj populaciji, pla ei vjernike neminovni m odlaskom u pakao ukoliko bi prestali slijediti upute crkvenoga vodstva. Ta se crkva odlikovala negacijom svakog oblika ekumenske suradnje, ak i s tzv. sestrins kim crkvama. Yancey je gotovo izgubio vjeru, a ipak ostao vjernik, to ponosno istie, ne samo un ato crkvi, ve zato to je odluio potpuno iznova prouavati Isusov lik na najizvorniji n ain. Bio je, ka e, oajan i silno eljan pronala enja smisla i razloga da ostane vjerniko m. Ta e za istinom i utemeljenjem pretvara njegove knjige u najitanija kr anska djela u koja unosi svoj novinarski nemir i istananu sposobnost uoavanja onog to zaista ti t i u dubini srca svaku vjernicu i vjernika, svakog istinskog traga-telja za Bogom i Bo jim. Znao je iskoristiti materijale do kojih je dolazio kao urednik najtira -nijeg kr ansk og tjednika u SAD-u Christianity Today (Kr anstvo danas) i tako su nastala prekrasn a i do suza potresna djela: Where Is God When It Hurts?, 1977. (Gdje je Bog kada boli?); Disappointment VVith God, 1988. (Razoaranje Bogom); What's So Amazing Ab out Grace?, 1997. (Bo ja milost nasuprot ljudskoj osudi); Reachingfor the Invisibl e God, 2000. (Tragajui za nevidljivim Bogom); Soul Survivor: How Thirteen Unlikel y Mentors Helped My Faith Survive the Church, 2001. (Pre ivjela du a: Kako je trinae st atipinih mentora pomoglo mojoj vjeri da opstane unato crkvi); Prayer: Does It M ake Any Difference?, 2006. (Molitva: donosi li ikakvih promjena?) itd. Do svega to je reeno, uvjereni smo, bez obzira na to to Philip Yan-cey ne stvara te ologiju, da bi knjiga Isus kakvog nisam poznavao trebala nai mjesto u obveznoj li teraturi na svim kolegijima Kristologije, gdje god se u nas ue teologija i biblij ske znanosti. 8 ITATELJU Konano, radujemo se to Philip Yancey, zaslu eno, postaje dijelom na e duhovne ba tine. D ogode li se i kod vas promjene kakve smo mi do ivjeli, i jo do ivljavamo, zahvaljujui ovom briljantnom autoru, bit e to znak da se nepoznati Isus smjestio u va a srca. A ko ni ta drugo, znat emo da se Isusova kola prijateljstva iri meu nama. To je prijatel jstvo koje se ovoga trenutka iri knjigom, a mo e, budete li odva ni, ovaj svijet uinit i boljim mjestom za ivot. Claudia i Drago Pilsel Uskrs, 2007. 9 Prvi dio TKO JE BIO ISUS? 1. Isus kakvog sam mislio da poznajem Pretpostavimo da ujemo za nepoznatog ovjeka kojega mnogi spominju. Pretpostavimo d a nas zbunjuje kad ujemo kako neki govore da je previsok, a neki opet da je preni zak; neki mu zamjeraju zbog gojaznosti, drugi ga ale zbog mr avosti; neki smatraju da je previ e tamnoput, a drugi da je svjetloput. Jedno bi obja njenje bilo... da je vjerojatno udna izgleda. Ali postoji jo jedno obja njenje. Mogao bi imati prikladan oblik... Mo da je (ukratko reeno) sve ovo izuzetno, zapravo, sasvim obino; upravo n ormalno, ono glavno.

G. K. Chesterton 1. Isus kakvog sam mislio da poznajem Isusa sam upoznao jo kao dijete kad sam u nedjeljnoj koli pjevao pjesmu "Isus me v oli", kad sam se u molitvama pred spavanje obraao "Dragom Isusu" i kad sam u Bibl ijskom klubu promatrao uitelje kako na flanelografu premje taju izreske figura. Isu sa sam povezivao sa slatki ima, biskvitima i zlatnim zvijezdama dijeljenim za redo vnu prisutnost. Posebno se sjeam jedne slike iz nedjeljne kole, ulja na platnu obje enog na betonsko m zidu. Isus je imao dugu valovitu kosu kakvu nisam vidio kod drugih ljudi. Lice mu je bilo mr avo i plemenito, vo tano i mlijenobijelo. Bio je zaogrnut grimiznim pl a tem, a umjetnik se potrudio prikazati igru svjetla i sjene na njegovim naborima. U naruju je dr ao usnulo janje. Zami ljao sam sebe kao to janje, osjeajui neiska-zivo bla enstvo. Nedavno sam proitao knjigu koju je stariji Charles Dickens napisao kao sa etak Isus ova ivota za svoju djecu. U njoj je prikazan kao blaga viktorijanska dadilja koja djeake i djevojice tap e po glavi i dijeli savjete kao to su: "Djeco, morate biti do bri prema mami i tati." Iznenada sam se sjetio Isusove slike iz nedjeljne kole, s kojom sam odrastao: ljubazan i uvjerljiv, bez o trih rubova - neka vrsta Mistera Rogersa prije pojave djeje televizije. Kao dijete, osjeao sam da takva osoba djelu je umirujue. Kasnije, kad sam pohaao biblijski koled , nai ao sam na drukiju sliku. Popularna slika u to vrijeme prikazivala je Isusa ispru enih ruku, kako visi u dalijevskoj pozi, u zgradi Ujedinjenih naroda u New Yorku. To je bio kozmiki Krist u kome je sve sa dr ano, smirena toka u svijetu koji 15 ISUS KAKVOG NISAM POZNAVAO se mijenja. Ovaj svjetski lik pro ao je dugi put od pastira s janjetom u naruju iz mog djetinjstva. Zaudno, studenti su o kozmikom Isusu govorili sa okantnom in-timno u. Uitelji su nas po zivali da razvijemo "osobni odnos s Isusom Kristom", a na bogoslu jima u kapeli is kazivali smo himnama svoju ljubav prema njemu najprisnijim izrazima. U jednoj pj esmi je bilo rijei o hodanju pored njega u vrtu s kapljicama rose na ru ama. Studen ti su svjedoili o svojoj vjeri usputnim frazama poput "Gospodin mi je rekao..." Z a boravka u koled u moja je vjera bila pro eta nekom vrstom sumnjiavosti. Bio sam opr ezan, zbunjen i prepun pitanja. Razmi ljajui o godinama koje sam proveo u biblijskom koled u, vidim da mi je, usprkos svih pobo nih prisnosti, Isus postao sve udaljeniji. Postao je predmet pa ljivog is pitivanja. Nauio sam napamet popis trideset i etiri naroita uda iz evanelja, ali nije dno od njih nije me se dojmilo. Nauio sam napamet Bla enstva, ali se nikad nisam su oio s injenicom da nitko od nas - a prije svega ja - ne mo e shvatiti ove tajanstven e izreke, a jo manje ivjeti u skladu s njima. Ne to kasnije, ezdesete godine (koje su, zapravo, doprle do mene, kao i do crkve, t ek poetkom sedamdesetih) sve su dovele u sumnju. Na sceni su se iznenada pojavili Isusovi hipiji - izraz koji bi bio proturjenost u smirenim pedesetima - kao da s u ih donijeli izvanzemaljci. Isusovi sljedbenici vi e nisu bili umiveni predstavni ci srednjeg stale a; neki od njih bili su nepoe ljani, neobrijani radikali. Teolozi o sloboenja poeli su na poste-rima Isusa prikazivati kao dio trojke s Fidelom Castro m i Che Guevarom. Sinulo mi je da su zapravo svi prikazi, ukljuujui Dobrog pastira iz moje nedjeljne kole i Isusa Ujedinjenih naroda u mojem biblijskom koled u, Isusa prikazivali s br kovima i bradom, to je oboje bilo strogo zabranjeno u biblijskom koled u. Sad su se pojavila pitanja koja mi u djetinjstvu nikad nisu do la na um. Na primjer: Kako s e mo e razapeti ovjeka koji govori ljudima da budu ljubazni jedni prema drugima? Ko ja bi to vlast smaknula Mistera Rogersa ili kapetana Kangarooa?* Thomas Paine * Mister Rogers bio je voditelj meunarodno priznatog televizijskog programa za dj ecu od 1968. do 2001. Kapetan Kangaroo bio je djeji televizijski program, prikazi van od 1955. do 1984, koji je nagla avao tople odnose izmeu djedova i baka i djece. Pokojni Bob Keeshan igrao je Kapetana koji bi priao prie, primao goste i izvodio 1 razne majstorije.

16 ISUS KAKVOG SAM MISLIO DA POZNAJEM je rekao da nijedna religija s uenjem koje vrijea osjetljivost malog djeteta ne mo e biti istinski bo anska. Bi li se u to trebao ubrojiti i kri ? Godine 1971. prvi put sam vidio film Evanelje po sv. Mateju, talijanskog redatelj a Piera Paoloa Pasolinija. Njegov je uradak sablaznio ne samo religijski svijet, koji je na platnu jedva prepoznao Isusa, ve i filmsku zajednicu koja je Pasolini ja poznavala kao otvorenog homoseksualca i marksista. Pasolini je ironino posveti o film papi Ivanu XXIII, ovjeku koji je bio neizravno odgovoran za njegovo stvara nje. Uhvaen u velikoj prometnoj gu vi tijekom Papina posjeta Firenci, Pasolini je u najmio sobu u jednom hotelu, u kojoj je iz dosade s nonog ormaria uzeo primjerak N ovog zavjeta i proitao Evanelje po Mateju. Ono to je otkrio toliko ga je zapanjilo da je odluio snimiti film, ne koristei drugi tekst osim rijei iz Matejeva evanelja. Pasolinijev film odlino prikazuje ponovno razmatranje Isusa, do kojeg je do lo u ezd esetim godinama. Snimljen u ju noj Italiji, s malim proraunom, film podsjea bjelinom krede i pra njavim sivilom na palestinski okoli u kojem je Isus ivio. Farizeji nose visoke turbane, a Hero-dovi vojnici pomalo slie fa istikim squadristima. Uenici se p ona aju kao zbunjeni svje i regruti, ali sam Isus, s vrstim i prodornim pogledom, izg leda neustra iv. Dok juri od mjesta do mjesta, on u prispodobama i drugim govorima preko ramena ispaljuje jezgrovite fraze. Dojam Pasolinijeva filma mo e razumjeti samo onaj koji je pro ao kroz adolescentno d oba tijekom tog burnog razdoblja. U ono vrijeme film je imao mo da u utka mno tvo pod rugljivaca u kinima. Radikalni studenti shvatili su da nisu prvi koji objavljuju okantnu protumaterijalis-tiku, protulicemjernu poruku koja zastupa mir i ljubav. to se mene tie, film me je prisilio na zbunjujuu ponovnu procjenu moje slike o Isus u. Fizikim izgledom Isus je nalikovao onima koje bi izbacili iz biblijskog koled a i koje bi veina crkava odbacila. Meu svojim suvremenicima nekako je stekao glas "p ijanice i pro drljivca". I vjerske i politike vlasti smatrale su ga izazivaem nereda , remetiteljem mira. Govorio je i postupao kao revolucionar, prezirui slavu, obit elj, imetak i druge tradicionalne mjere uspjeha. Nisam mogao izbjei injenicu da su rijei u Pasolinijevu filmu u cijelosti bile uzete iz Matejeva evanelja, ali njiho va se poruka nikako nije uklapala u moje prija nje shvaanje Isusa. 17 ISUS KAKVOG NISAM POZNAVAO Nekako u to vrijeme, Bili Milliken, djelatnik organizacije Young Life, osniva kom une u blizini sredi ta grada, napisao je knjigu So Long, Sweet Jesus. Njezin naslo v imenovao je promjenu koja se zbivala u meni. U to vrijeme radio sam kao uredni k asopisa Campus Life, slu benoga glasila organizacije Youth For Christ. Uostalom, tko je bio taj Krist?, pitao sam se. Dok sam pisao i obavljao uredniki posao na t uim tekstovima, nada mnom je lebdjela siu na lutajua du ica sumnje. Vjeruje li stvarno u to? Ili se jednostavno dr i stranake linije, za to si plaen da vjeruje ? Jesi li se pri dru io sigurnom, konzervativnom establi mentu - suvremenoj verziji skupina koje su o sjeale da ih Isus ugro ava? Naje e sam izbjegavao izravno pisati o Isusu. Kad sam jutros upalio raunalo, Microsoft VVindovvsi prikazali su datum, posredno priznajui da je, bez obzira na to to o tome mogu misliti, Isusovo roenje bilo tolik o va no da je povijest podijelilo na dva dijela. Sve to se ikad dogodilo na ovom pl anetu spada u kategoriju prije Krista ili poslije Krista. Richard Nixon je 1969. bio izvan sebe od odu evljenja kad su se astronauti Apola p rvi put spustili na Mjesec. "Ovo je najvei dan od stvaranja naovamo!" - likovao j e predsjednik dok ga Billv Graham nije podsjetio na Bo i i Uskrs. Po svim mjerilima povijesti, Graham je bio u pravu. Ovaj Galilejac, koji je za svog ivota govorio toliko malom broju ljudi da bi te ko ispunili jedan od mnogih stadiona koje je Gra ham napunio, promijenio je svijet vi e nego itko drugi. On je u povijest uveo novo polje sile i sada u iva odanost treine svih stanovnika svijeta. Danas se ljudi slu e Isusovim imenom ak i u psovkama. Kako bi neobino bilo kad bi ne ki poslovni ovjek, nakon to je igrajui golf proma io rupu, uzviknuo: "Thomas Jefferso n!" ili kad bi vodoinstalater, uda-riv i se francuskim kljuem po prstu, vrisnuo: "M ahatma Gandhi!" Ne mo emo se osloboditi tog Isusa. "Vi e od 1900 godina kasnije", rekao je H. G. VVells, "povjesniar poput mene, koji

se ak i ne naziva kr aninom, nalazi da se slika neodoljivo usredotouje na ivot i karak ter ovog najznaajnijeg od ljudi... Test kojim povjesniar odreuje veliinu pojedinca j est ' to je ostavio da ra18 ISUS KAKVOG SAM MISLIO DA POZNAJEM ste?' Je li potaknuo ljude na razmi ljanje novim smjerovima sa arom koji je ostao i poslije njega? Prema ovom testu, Isus se nalazi na prvom mjestu." veliinu nekog broda koji se izgubio iz vidokruga mo ete procijeniti prema veliini vala koji ostav lja iza sebe. A ipak ne pi em knjigu o Isusu zato to je velikan koji je promijenio povijest. Nisa m u isku enju da pi em o Juliju Cezaru ili kineskom caru koji je sagradio Veliki zid . Neodoljivo me privlai Isus jer se postavio na razmeu ivota - mog ivota. "Tko se go d prizna mojim pred ljudima, i Sin ovjeji priznat e se njegovim pred anelima Bo jim", rekao je. Prema Isusu, ono to mislim o njemu i kako reagiram, odredit e moju sudbinu za vjeno st. Ponekad prihvaam Isusove glasne tvrdnje bez pitanja. A ponekad, priznajem, pi tam se kako bi na moj ivot trebao utjecati ovjek koji je prije dvije tisue godina iv io u Galileji. Mogu li rije iti unutarnju napetost izmeu sumnje i ljubavi? Koristim pisanje kao sredstvo suoavanja s vlastitim sumnjama. Naslovi mojih knjig a - Gdje je Bog kad boli i Razoaran s Bogom - to pokazuju. Stalno se vraam na ista pitanja, kao da diram staru ranu koja nikad potpuno ne zacjeljuje. Mari li Bog za bijedu na ovoj zemlji? Imamo li ikakvo znaenje za Boga? Jednom sam zbog snijega dva tjedna bio zarobljen u nekoj planinskoj kolibi u Col oradu. Snije ne meave zatvorile su sve ceste i, slino kao Pasolini, nisam imao ni ta d rugo za itanje osim Biblije. itao sam polako, stranicu po stranicu. U Starom zavje tu ustanovio sam da se mogu poistovjetiti s onima koji su odva no zastupali Boga: s Mojsijem, Jobom, Jeremijom, Habakukom, psalmistima. Dok sam itao, imao sam osjea j da promatram dramu s ljudima koji su na pozornici glumili svoj ivot s malim tri jumfom i velikom tragedijom, povremeno se obraajui nevidljivom upravitelju pozorni ce: "Nema pojma kako je biti ovdje!" Job je bio najdrskiji, optu ujui Boga rijeima: " Jesu li u tebe oi tjelesne? Zar ti vidi kao to ovjek vidi?" esto sam mogao uti odjek glasa kako tutnji iza pozornice, iza zastora. "Da, a ti n ema pojma kako je ovdje otraga!", govorio je Mojsiju, prorocima, a najglasnije Jo bu. Meutim, kad sam pre ao na evanelja, optu ujui glasovi u utjeli su. Bog je, ako smijem tako rei, "ustanovio" kakav je ivot u granicama planeta zemlje. Isus je osobno up oznao alost, u kratkom munom ivotu nedaleko pra njavih ravnica na kojima je Job 19 KNJI NICA ZELINA ISUS KAKVOG NISAM POZNAVAO patio. Od mnogih razloga za utjelovljenje jedan je nesumnjivo bio odgovor na Job ovu optu bu: Jesu li u tebe oi tjelesne? Neko vrijeme ih je Bog imao. Ponekad pomislim: Kad bih bar mogao uti glas iz vihora i kao Job razgovarati sa s amim Bogom! A mo da sam upravo zato sada odluio pisati o Isusu. Bog nije nijem: Rij e je progovorila, ne iz vihora, ve iz ljudskog grla jednog palestinskog idova. U Is usu je Bog doista legao na stol za seciranje, ispru en u polo aju kri a na ispitivanje svim skepticima koji su ikad ivjeli. Ukljuujui i mene. Vizija Krista to je vidi Najvei je neprijatelj vizije moje: Tvoj ima veliki kukasti nos kao ti, Moj ima prast nos kao ja... Obojica danju i nou Bibliju itamo, Ali ti i ta crno dok ja itam bijelo. VVlLLIAM BLAKE Kad razmi ljam o Isusu, pada mi na pamet analogija Karla Bartha. Neki ovjek stoji i gleda kroz prozor na ulicu. Vani ljudi rukama zasjenjuju oi i zure u nebo. Meutim , zbog zgrade ovjek ne mo e vidjeti na to pokazuju. Mi koji ivimo dvije tisue godina p oslije Isusa imamo pogled slian pogledu ovjeka koji stoji pored prozora. ujemo uskl ike. Prouavamo pokrete i rijei u evaneljima i mnogim knjigama koje su iz njih potek le. Ali nikakvo istezanje vrata nee nam omoguiti da nazremo Isusa u tijelu. Zbog toga, kao to to VVilliam Blake tako dobro iskazuje u pjesmi, ponekad oni meu nama koji tragaju za Isusom ne mogu vidjeti dalje od svojeg nosa. Pleme Lakota, na primjer, ka e za Isusa da je "bivolje tele Bo je". Kubanske vlasti dijele sliku n a kojoj je Isus prikazan s pu kom prebaenom preko ramena. Za vrijeme vjerskih ratov

a s Francuskom, Englezi su obiavali vikati: "Papa je Francuz, ali je Isus Krist E nglez!" Suvremeni biblijski strunjaci jo vi e zamuuju sliku. Ako prolistate akademske knjige u knji ari nekog teolo kog seminara, moi ete sresti Isusa kao politikog revolucionara, kao arobnjaka o enjenog Marijom 20 ISUS KAKVOG SAM MISLIO DA POZNAJEM Magdalenom, kao galilejskog karizmatika, kao rabina, kao idovskog cinika sa sela, kao farizeja, kao protufarizejskog esena, kao eshatolo kog proroka, kao "hipija u svijetu klasinihyuppieja"* i kao halucinogenog voe nekog svetog gljivarskog kulta . Ova djela pi u ozbiljni strunjaci, a pritom v& pok^iu^u. t\ima.la nelagode.** Atletiari daju kreativne prikaze Isusa koji se ne sla u sa suvremenim strunjacima. N orm Evans, biv i ragbi navalni igra Miami Dolphinsa, napisao je u svojoj knjizi On God's Squad: "Jamim vam da bi Krist bio naj ilaviji momak koji je ikad igrao ovu ig ru... Kad bi danas ivio, zamislio bih 195 cm visokog i 120 kg te kog obrambenog igr aa koji bi u svakom trenutku bio na mjestu i koga bi bilo te ko maknuti iz stra njeg dijela polja radi napadaa kakav sam ja." Fritz Peterson, biv i igra New York Yankee] a, lako zami lja Isusa u dresu igraa bejzbola: "vrsto vjerujem da bi Isus Krist, kad bi prelazio u drugu bazu, odbacio drugog igraa u lijevo polje da prekine dvostru ku igru. Krist mo da ne bi bacio znojem ili slinom navla enu loptu, ali bi igrao o tro sukladno pravilima." Usred takve zbrke, to emo odgovoriti na jednostavno pitanje: "Tko je bio Isus?" Sv jetovna povijest ne pru a mnogo podataka. S posebnom ironijom, osoba koja je promi jenila povijest vi e nego itko drugi, uspjela je izbjei pozornost veine znanstvenika i povjesniara svojeg vremena. ak su i etvorica pisaca evanelja izostavili mnogo tog a to bi zanimalo suvremene itatelje, preskaui devet desetina njegova ivota. Budui da n ijedan od njih ni rije ne posveuje fizikom opisu, ni ta ne znamo o Isusovu izgledu, s tasu ili boji oiju. Pojedinosti iz njegova obiteljskog ivota tako su oskudne da st runjaci jo uvijek raspravljaju je li imao ili nije imao brae i sestara. Biografske i njenice koje suvremeni ovjek smatra bitnima, uope nisu zanimale pisce evanelja. * Mladi, ambiciozni, visokoobrazovani strunjak zaposlen u gradu, srednjeg stale a, s dobro plaenim zaposlenjem, koji kupnjom skupih stvari voli pokazati da ima mnog o novca. ** Amerika javnost obino ignorira takve trendovske prikaze. Nedavno izvr eno Gal-lup ovo ispitivanje pokazalo je da 84 posto Amerikanaca vjeruje da je Isus Krist bio Bog ili Sin Bo ji. Veina Amerikanaca vjeruje da je Isus bio bezgrje an, odva an i emoc ionalno zdrav. Ne to manje od toga broja smatra ga lako razumljivim (!), fiziki sna n im i privlanim, praktinim, toplim i dragim. 21 ISUS KAKVOG NISAM POZNAVAO Prije poetka pisanja ove knjige proveo sam nekoliko mjeseci u trima seminarskim k nji nicama - jednoj katolikoj, drugoj liberalnoj protestantskoj i treoj konzervativn o evangelikoj - itajui o Isusu. Bilo je gotovo zastra ujue ui prvog dana i ugledati ne samo police ve itave zidove posveene knjigama o Isusu. Jedan znanstvenik sa ika kog sv euili ta smatra da je u posljednjih dvadeset godina o Isusu napisano vi e nego u prot eklih devetnaest stoljea. Imao sam osjeaj da se ostvario preuvelian komentar na kra ju Ivanova evanelja: "A ima jo mnogo toga to uini Isus i kad bi se sve redom popisal o, sav svijet, mislim, ne bi obuhvatio knjiga koje bi se napisale." Gomila znanstvenih radova poela je djelovati na mene otupljujue. Proitao sam desetk e izvje taja o etimologiji Isusova imena, rasprave o jezicima koje je poznavao, de bate o tome koliko je dugo ivio u Nazaretu ili Kafarnaumu ili Betlehemu. Svaka od ivotno stvarnih slika pretvorila se u nejasnu, neodreenu mrlju. Poeo sam slutiti d a bi sam Isus bio zaprepa ten mnogim prikazima koje sam itao. Istovremeno sam s velikom dosljedno u ustanovio da se magla naizgled dizala kad god bih se vratio samim evaneljima. Poslije prevoenja i parafraziranja evanelja, J. B. Phillips je napisao: "Proitao sam na grkom i latinskom mno tvo mitova, ali ovdje ni sam na ao ni najmanju primjesu mita... Nijedan ovjek nije mogao napisati ovakve pri proste i ranjive izvje taje ako iza njih nije postojao neki stvaran Dogaaj." Neke religiozne knjige odi u oporim mirisom promid be - ali ne i evanelja. Marko opis uje ono to bi mogao biti najva niji dogaaj u cjelokupnoj povijesti, dogaaj koji teolo

zi nastoje protumaiti rijeima kao to su "pomirenje, okajanje, rtva", jednom reenicom: "A Isus zavapi jakim glasom i izdahnu." Pojavljuju se neobini, nepredvidivi priz ori, poput onoga kad ga obitelj i susjedi ele ukloniti zbog sumnje da je lud. Ako pi ete hagiografiju, za to biste ukljuili ovakve prizore? Najvjerniji Isusovi sljedb enici obino se uspiju izvui samo e kanjem po glavi - Tko je taj momak? - vi e zbunjeno nego zavjereniki. Sam Isus, kad su ga pitali, nije pru io vrst dokaz svojeg identiteta. Istina, tu i tamo dao je nagovje taje, ali je isto tako, nakon poziva da pru i dokaz, odgovorio: "Blago onom tko se ne sablazni o mene." itajui ove izvje taje, te ko je nai nekoga tko se oko neega ne sablazni. Evanelja u prilinoj mjeri odluku vraaju itatelju. Ona djelu ju vi e kao krimi 22 ISUS KAKVOG SAM MISLIO DA POZNAJEM (kako je to istaknuo Alister McGrath) nego kao crte koji nastaje povezivanjem toak a. U ovoj znaajki evanelja na ao sam novu snagu. ini mi se da sve smi ljene teorije o Isusu, koje su se spontano javljale od dana nj egove smrti, samo potvruju zadivljujui rizik koji je Bog preuzeo kad se ispru io na stolu za seciranje - rizik koji je izgleda rado preuzeo. Ispitajte me. Istra ite m e. Vi odluujete. * * * Talijanski film Slatki ivot (La dolce vita) poinje snimkom helikoptera koji prevoz i golemi Isusov kip u Rim. Ispru enih ruku Isus visi u omi i, dok helikopter prelaz i preko krajobraza, ljudi ga poinju prepoznavati. "Hej, pa to je Isus!", vie stari seljak, skae s traktora i tri preko polja. U blizini Rima djevojke u bikiniju, su najui se pored bazena, prijateljski ma u, a pilot helikoptera obru ava se da ih bolje vidi. utljiv, s gotovo sjetnim izrazom na licu, betonski Isus nezgrapno lebdi nad suvremenim svijetom. Moja potraga za Isusom odvela me u novom smjeru kad mi je filmski redatelj Mel W hite posudio zbirku od petnaest filmova o Isusovu ivotu, od Kings o/Kings, nijemo g klasinog filma Cecila B. DeMillea iz 1927, do mjuzikla kao to su Godspell i Cott on Patch Gospel te izuzetno suvremenog francusko-kanadskog filma Isus izMontreal a (Jesus of Mon-treal). Pa ljivo sam ih pregledao, ispitujui scenu po scenu. A onda , sljedee dvije godine, odr avao sam predavanja o Isusovu ivotu, slu ei se filmovima ka o odskonom daskom za diskusiju. Predavanja su funkcionirala ovako. Kad bismo stigli do nekog glavnog dogaaja u Is usovu ivotu, pregledao bih razliite filmove i iz njih izabrao sedam ili osam obrad a koje su mi se inile va nima. Na poetku predavanja pokazao bih u trajanju od dvije do etiri minute isjeke iz svakog filma; poeo bih s kominim i ukoenim prikazima i pre ao na dublje i temeljitije obrade. Ustanovili smo da je gledanje istog dogaaja oima sedmorice ili osmorice redatelja pomoglo ukloniti patinu predvidljivosti koja je nastala tijekom niza godina provedenih u nedjeljnoj koli ili u itanju Biblije. Ja sno je da su neka filmska tumaenja bila pogre na - oito su proturjeila jedna drugima - ali koja? to se stvarno dogodilo? Nakon primjedbi na filmske isjeke okrenuli bis mo se izvje tajima iz evanelja i rasprava bi zapoela. 23 ISUS KAKVOG NISAM POZNAVAO Ova smo predavanja odr avali u crkvi LaSalle Street, u sredi tu Chi-caga, sa ivahnim vjerni tvom meu kojim su bili doktori filozofije kao i beskunici koji su to vrijeme koristili da odspavaju u toploj prostoriji. Zahvaljujui u velikoj mjeri ovim pred avanjima, postupno sam do ivio preobrazbu u nainu na koji sam do ivio Isusa. Walter K asper je rekao: "Ekstremna shvaanja... vide Boga obuenog kao svetog Nikolu ili oso bu koja je navukla ljudsku narav, kao ovjeka koji navlai radno odijelo s namjerom da popravi svijet prije nego to se raspadne. U prosjenoj kr anskoj glavi ini se da ne prevladava biblijsko i crkveno uenje da je Isus bio potpuno ovjek s ljudskim razum om i ljudskom slobodom." Priznajem da nije prevladavalo ni u mojoj glavi dok nis am predavao u crkvi LaSalle Street i nastojao sresti Isusa kao povijesnu osobu. injenica je da su mi ovi filmovi pomogli u obnovi Isusove ljudskosti. Vjerovanja koja se ponavljaju u crkvama govore o Isusovu prapostojanju i slavnom ivotu posli je smrti i uskrsnua, ali uglavnom zanemaruju njegov zemaljski ivot. Sama evanelja p isana su godinama poslije Isusove smrti, daleko nakon Uskrsa, izvje ujui o dogaajima

toliko udaljenima od pisaca kao to je nama danas korejski rat. Filmovi su pomogli da se vratim bli e Isusovu ivotu kako su ga vidjeli njegovi suvremenici. Kako bih se osjeao da sam bio na rubu okupljenog mno tva? Kako bih reagirao na tog ovjeka? Da li bih ga pozvao na ruak kao Zakej? Ili bih se alostan okrenuo kao bogati mladi k nez? Ili bih ga izdao kao Juda i Petar? Ustanovio sam da Isus nije bio nimalo slian liku Mistera Rogersa kojeg sam upozna o u nedjeljnoj koli, a posebno nije bio slian osobi o kojoj sam uio u biblijskom ko led u. Jedno je bilo jasno, on je bio mnogo manje pitom. Prema mojoj prija njoj slic i, shvatio sam, Isusova osobnost je odgovarala osobnosti Vulkanca u Zvjezdanim s tazama: ostao je miran, stalo en i sabran dok je kao robot hodao meu uzbuenim biima n a svemirskom brodu nazvanom Zemlja. Taj prikaz nisam na ao u evaneljima ni u boljim filmovima. Isusa su se sna no doimali bli nji: tvrdoglavost bi ga frustrirala, samo pravednost bi ga razbjesnila, jednostavna vjera bi ga odu evila. Nesumnjivo, inilo se da je osjeajniji i spontaniji od prosjenog ovjeka. I vatreniji. to sam vi e prouavao Isusa, to je te e postalo definirati ga. Gotovo ni ta nije rekao o rimskoj okupaciji, glavnom predmetu razgovora meu sunarodnjacima, a ipak je uzeo bi da istjera neznatne pekulante iz i24 ISUS KAKVOG SAM MISLIO DA POZNAJEM dovskog hrama. Zahtijevao je poslu nost Mojsijevom zakonu, a progla avali su ga kr ite ljem zakona. Mogao je osjeati bolnu suut za stranca, a istovremeno svog najboljeg prijatelja o tro ukoriti: "Nosi se od mene, sotono!" Imao je beskompromisna stajal i ta o bogata ima i raspu tenim enama, ali su i jedni i drugi voljeli njegovo dru tvo. Jednoga dana uda bi jednostavno istjecala iz Isusa, dok bi sljedeeg dana manjkava vjera naroda sprijeila djelovanje njegove sile. Jednog bi dana iznosio pojedinost i o svom drugom dolasku; drugog dana ne bi znao ni dana ni asa. U jednom bi trenu tku pobjegao pred uhienjem, dok bi mu u drugome nemilosrdno i ao u susret. Govorio je rjeito o mirotvorstvu, a onda je svojim uenicima rekao da nabave maeve. Njegove ekstravagantne tvrdnje o sebi stavljale su ga u sredi te proturjenosti, ali kad bi uinio ne to stvarno udotvorno, nastojao je to prikriti. Kao to je rekao VValter Wink: da Isus nije nikad ivio, mi ga ne bismo bili u stanju izmisliti. Dvije rijei ne bismo nikad mogli primijeniti na Isusa iz evanelja: dosadan i predv idljiv. Kako se onda dogodilo da je crkva ukrotila takvu linost - i uspjela, kako je to rekla Dorothv Savers, "vrlo djelotvorno obre-zati pand e Lavu Judinu, pretv oriv i ga u pristalog kunog ljubimca za blijede kapelane i pobo ne stare gospoe"? Povjesniarka Barbara Tuchman, nagraena Pulitzerovom nagradom, uporno zahtijeva po ti vanje jednog pravila u pisanju povijesti, a ono glasi: "nikakvo istravanje". Kad je, na primjer, pisala o borbama u Ardenima u Drugom svjetskom ratu, oduprla se ku nji da ukljui reenicu: "Naravno, svi znamo kako je to zavr ilo." A injenica je da sa veznika vojska ukljuena u borbe u Ardenima nije znala kako e zavr iti. Prema svim izg ledima moglo se dogoditi da budu otjerani natrag na obale Normandije, otkud su d o li. Povjesniar koji eli sauvati privid napetosti i dramatinosti u odvijanju dogaaja n e usuuje se skoiti unaprijed do mjesta s kojega se sve vidi. Ako to uini, napetosti nestaje. Naprotiv, dobar povjesniar obnavlja za itatelja povijesne prilike koje o pisuje, stvarajui osjeaj "da ste bili tamo". To je, zakljuio sam, problem s veim dijelom na ega pisanja i razmi ljanja o Isusu. Mi i tamo evanelja s leama onoga to je unaprijed poznato od crkvenih sabora odr anih u Nic eji i Kalcedonu, kroz promi ljene crkvene poku aje da ga shvate. 25 ISUS KAKVOG NISAM POZNAVAO Isus je bio ljudsko bie, idov iz Galileje s imenom i obitelji, osoba koja je na je dan nain bila poput drugih ljudi. Pa ipak, na drugi nain razlikovao se od svakoga tko je ikad ranije ivio na zemlji. Crkvi je trebalo pet stoljea aktivne debate da uspostavi neku vrstu epistemolo ke ravnote e izmeu "kao svatko drugi" i "uistinu druki ji". Za nas koji smo odgojeni u crkvi ili smo odrasli u navodno kr anskoj kulturi, ravnote a se neminovno pomie prema "uistinu drukiji". Kao to je rekao Pascal: "Crkva je imala isto toliko te koa da, onima koji su to nijekali, poka e kako je Isus Krist bio ovjek kao to ih je imala da poka e kako je bio Bog. A vjerojatnoe su bile jednako velike." elim jasno rei da ne odstupam od kreda. Ali u ovoj knjizi nastojim se vratiti iza

tih formulacija. Nadam se, koliko je to mogue, vidjeti Isusov ivot "odozdo", kao g ledatelj, jedan od mnogih koji su i li za njim. Kad bih bio japanski redatelj i do bio pedeset milijuna dolara, bez scenarija, osim teksta iz evanelja, kakav bih fi lm snimio? Nadam se, prema Lutherovim rijeima, da u "povui Krista to je dublje mogue u tijelo". Tijekom pisanja ponekad sam se osjeao kao turist koji hoda oko velikog spomenika, pun strahopo tovanja i divljenja. Kru im oko Isusova spomenika ispitujui sve njegove dijelove - izvje taje o roenju, nauavanju, udima, neprijateljima i sljedbenicima - k ako bih o njima razmi ljao i poku ao shvatiti ovjeka koji je promijenio povijest. U drugim prilikama osjeao sam se kao restaurator umjetnosti izvijen na skelama u Sikstinskoj kapeli, uklanjajui naslage prljav tine povijesti s navla enom grudicom va te. Budem li dovoljno jako trljao, hou li ispod svih tih slojeva nai original? U ovoj knjizi poku avam ispriati priu o Isusu, ne svoju vlastitu. Meutim, neminovno j e da se potraga za Isusom pretvara u potragu za samim sobom. Nitko tko sretne Is usa vi e ne ostaje isti. Ustanovio sam da sumnje koje me napadaju iz mnogih izvora - od znanosti, od usporedne religije, od uroenih nedostataka skepticizma, do ave rzije prema crkvi -dobivaju novi smisao kad ih donesem ovjeku koji se zove Isus. Rei vi e u ovoj fazi, u ovom prvom poglavlju, bilo bi kr enje omiljenog naela Barbare Tuchman. 26 2. Roenje - Posjet planetu Bog silni, dok se kretao Odjeven u velianstvenu odjeu slave, Odluio je da zasvijetl i, pa je jednog dana Si ao, na putu se svlaei. George Herbert Roenje - Posjet planetu Pregledavajui gomilu estitki koje su stigle pro log Bo ia, primjeujem kako su se u ovaj blagdan uspjeli uvui svakojaki simboli. Veina njih prikazuje krajobraze gradova u Novoj Engleskoj, zametenih snijegom, obino uz dodatak saonica s upregnutim konjem . Na drugim estitkama slobodne ivotinje: ne samo jeleni ve i vjeverice, rakuni, zeb e i simpatini sivi mi . Na jednoj estitki le i afriki lav s prednjom apom prebaenom prek janjeta. U pro lih nekoliko godina u velikom stilu vratili su se aneli, a izdavai estitaka, Ha llmark i American Greetings, danas ih prikazuju posebno upeatljivima, ali kao sti dljiva, puna na stvorenja, daleko od vrste koja bi ikad trebala najaviti: "Ne boj se!" Izriito religiozne estitke (u uoljivoj manjini) prikazuju svetu obitelj i ve na prvi pogled mo ete rei da su te osobe drukije. Izgledaju smireno i spokojno. Nad nj ihovim glavama lebde svijetle zlatne aureole, sline krunama s nekog drugog svijet a. U samim estitkama istiu se ljubazne rijei kao to su ljubav, dobrohotnost, srdanost, s rea i toplina. Lijepo je, pretpostavljam, to sveti blagdan po tujemo s takvim osjeaji ma. Ali kad se okrenem evaneoskom izvje taju o prvom Bo iu, ujem sasvim drugi ton i osj eam da je na djelu uglavnom poremeaj. Sjeam se jedne epizode televizijskog programa Thirtysomething, u kojoj kr anka Hope raspravlja s Michaelom, svojim mu em idovom, o blagdanima. "Za to se trudi oko Hanuke? ", pita ona. "Zar stvarno vjeru29 ISUS KAKVOG NISAM POZNAVAO je da je aica idova odoljela golemoj vojsci koristei nekoliko svjetiljki kojima udom n ije ponestalo ulja?" Na to je Michael planuo: "Da? A Bo i ima vi e smisla? Zar stvarno vjeruje da se neki a neo javio tinejd erici koja je zanijela bez spolnog odnosa i na konjskim leima putov ala do Betlehema gdje je provela no u tali i rodila dijete za koje se ispostavilo da je Spasitelj svijeta?" Otvoreno govorei, Michaelova skeptinost ini se vrlo slinom onome to itam u evaneljima. Marija i Josip sigurno su se morali suoiti sa sramotom i ruganjem obitelji i susj eda, koji reagiraju, naravno, slino Michaelu ("Zar stvarno vjeruje da se aneo javio ... "). ak i oni koji prihvaaju natprirodan izvje taj o ovim dogaajima, priznaju da e uslijedi ti velike nevolje: jedan stari stric moli se za spasenje "od neprijatelja na ih i

od ruke sviju koji nas mrze"; imun mrano upozorava djevicu: "A i tebi e samoj ma pro bosti du u"; Marija u hvalospjevu spominje ohole vladare zbaene s prijestolja i uni t ene. Nasuprot onome u to bi nas estitke htjele uvjeriti, Bo i nije sentimentalno pojednost avio ivot na planetu zemlji. Mo da upravo to osjeam kad se izmjenjuju bo ine estitke, pa se od vedrine koju ire okreem istom opisu u evaneljima. Umjetnost vezana uz Bo i prikazuje Isusovu obitelj kao ikone utisnute na zlatnoj fo liji, sa smirenom Marijom koja prima vijest navije- tanja kao kakav blagoslov. Ali Luka ovaj dogaaj uope tako ne opisuje. Marija "se prepade" od pojave anela i kad j e on izgovorio uzvi ene rijei o Sinu Previ njega ije kraljevstvo nee imati svr etka, Mari ja je na umu imala ne to mnogo svjetovnije: Alija sam djevica! Jednom je prigodom mlada neudana pravnica Cvnthia hrabro stala pred moju crkvu u Chicagu i govorila o grijehu za koji smo svi ve znali: svake nedjelje vidjeli sm o njezina hiperaktivnog sina kako trkara izmeu redova. Cvnthia je krenula osamljen im putem raanja i odgajanja nezakonita djeteta nakon to je njegov otac odluio otii i z grada. Cvnthijin grijeh nije bio ni ta gori od mnogih drugih, a ipak, rekla nam je, imao je tako uoljive posljedice. Ona nije mogla sakriti posljedice ovog jedno g 4 jedinog popu tanja strasti, budui da se mjesecima isticao na njezinu 30 ROENJE - POSJET PLANETU trbuhu dok se dijete nije pojavilo da promijeni svaki sat svakog dana u ostatku njezina ivota. Nije udo da se idovska tinejd erica Marija jako smela: ekali su je isti izgledi, ak i bez strastvenog ina. U suvremenim Sjedinjenim Amerikim Dr avama, u kojima svake godine milijuni tinejd eri ca izvanbrano zatrudne, Marijin neugodan polo aj nesumnjivo je izgubio ne to od svoje snage, ali u vrsto povezanom idovskom dru tvu, u prvom stoljeu, vijest koju je donio aneo nije ba mogla biti dobrodo la. Zaruenu enu koja je zanijela zakon je smatrao pre ljubnicom koju eka smrt kamenovanjem. Matej pria kako je Josip velikodu no odluio u privatnosti napustiti Mariju, bez optu b e, dok se nije pojavio aneo da ispravi njegovo shvaanje o izdaji. Luka govori o uz drhtaloj Mariji koja uri jedinoj osobi koja je mo da mogla razumjeti to je eka: k svo joj roakinji Elizabeti koja je udom zanijela u starosti poslije jednog drugog aneos kog navije tanja. Elizabeta vjeruje Mariji i dijeli njezinu radost, a ipak prizor dirljivo nagla ava suprotnost izmeu ove dvije ene: itava okolina govori o Elizabetino j iscijeljenoj utrobi dok Marija mora skrivati sramotu svog vlastitog uda. Poslije nekoliko mjeseci rodio se Ivan Krstitelj usred velikog slavlja, zajedno s babicama, uzbuenom rodbinom i tradicionalnim seoskim pjevakim zborom koji prosla vlja roenje mu kog idova. est mjeseci kasnije rodio se Isus, daleko od doma, bez babi ce, ire obitelji i prisutnosti seoskog zbora. Mu ka glava domainstva bila bi dovoljn a za rimski popis stanovni tva; je li Josip vukao svoju trudnu enu u Betlehem da je po tedi od sramote poroaja u zaviajnom mjestu? C. S. Lewis o Bo jem je planu pisao: "Cijela se stvar su ava i su ava, dok se ne svede na malu toku, malu kao vrh koplja - idovske djevojke na molitvi." Kad danas itam i zvje taj o Isusovu roenju zadrhtim pri pomisli na sudbinu svijeta koja je poivala na odgovorima dvoje seoskih tinejd era. Koliko puta je Marija ponavljala anelove rijei dok je osjeala kako Sin Bo ji udara o zid njezine maternice? Koliko puta je Josip smatrao upitnim svoj vlastiti susret s anelom - samo san? - dok je trpio vrelu sr amotu ivei meu seljanima koji su jasno mogli vidjeti kako se mijenja izgled njegove zarunice? Ni ta ne znamo o Isusovim djedovima i bakama. to su oni mogli osjeati? Jesu li reagi rali kao to danas reagiraju mnogi roditelji nevjenanih tinejd era, s provalom moraln e srd be, a zatim razdobljem smrknute ti i31 ISUS KAKVOG NISAM POZNAVAO ne, dok konano ne stigne slatko novoroene da otopi led i stvori krhko obiteljsko pr imirje? Ili su, kao mnogi gradski djedovi i bake danas, ljubazno ponudili da pri me dijete pod vlastiti krov? Devet mjeseci munog obja njavanja, prisutnosti mirisa skandala -ini se da je Bog pri premio najponi avajue mogue okolnosti za njegov dolazak, kao da je elio izbjei svaku o ptu bu za favoriziranje. Silno me se doima to se Sin Bo ji, kad je postao ljudsko bie,

pona ao prema pravilima, strogim pravilima: mala mjesta nisu ljubazno postupala p rema djeacima koji su odrastali sa sumnjivim oinstvom. Malcolm Muggeridge primjeuje da je injenica kako bi u na e vrijeme, s klinikama za p laniranje koje nude prikladne naine za ispravljanje "pogre ke" koja bi mogla nanije ti sramotu obiteljskom imenu, "u postojeim okolnostima bilo izuzetno nevjerojatno da bi Isusu uope bilo dozvoljeno da se rodi. Marijina trudnoa, u siroma nim prilika ma i s nepoznatim ocem, bila bi oito sluaj za pobaaj; a njezina pria, da je zaee poslj edica intervencije Svetog Duha, ukazivala bi na potrebu za psihijatrijskim lijeen jem i jo pojaala uvjerenje da trudnou treba prekinuti. Tako bi na nara taj, kojemu je Spasitelj potrebniji, mo da, nego ijednome koji je postojao, bio suvi e human da dop usti da se takav rodi." Meutim, djevica Marija, ije roditeljstvo nije planirano, reagirala je drukije. Sasl u ala je anela, razmislila o posljedicama i odgovorila: "Evo slu benice Gospodnje, ne ka mi bude po tvojoj rijei!" esto Bo je djelo dolazi s dvije o trice, velikom rado u i ve likim bolom, i u tom jednostavnom odgovoru Marija je prihvatila oboje. Bila je p rva koja je prihvatila Isusa pod njegovim uvjetima, bez obzira na osobnu cijenu. * * * U esnaestom stoljeu, kad je isusovaki misionar Matteo Ricci oti ao u Kinu, ponio je s a sobom primjerke religiozne umjetnosti da prika e kr ansku priu ljudima koji je nikad nisu uli. Kinezi su spremno usvojili slike Djevice Marije s djetetom na rukama, ali kad je pokazao slike raspea i poku ao objasniti da je Bog-dijete odrastao da bi bio razapet, slu ateljstvo je reagiralo sa zgra anjem i u asom. Vi e im se sviala Djevic a pa su dali do znanja da e radije tovati nju nego razapetog Boga. 32 ROENJE - POSJET PLANETU Dok i dalje prevrem gomilu bo inih estitki, shvaam da mi u kr anskim zemljama inimo to o. Mi slavimo topao, pripitomljen blagdan, osloboen svakog nagovje taja skandala. O sim toga, mi ga oslobaamo od svakog podsjeanja na to da je pria koja je poela u Betl ehemu zavr ila na Golgoti. U Lukinu i Matejevu izvje taju o Isusovu roenju samo jedna osoba, ini se, shvaa tajan stvenu prirodu onoga to je Bog pokrenuo: stari Si-mun, koji je u bebi prepoznao M esiju, instinktivno je razumio sukob do kojeg e sigurno doi. "Ovaj je evo postavlj en na propast i uzdignue mnogima u Izraelu i za znak osporavan...", rekao je, a z atim prorekao da e ma probosti du u Mariji. imun je nekako slutio, premda se na povr in i malo toga promijenilo - autokrat Herod jo je uvijek vladao, rimska vojska jo uvi jek je prikupljala domoljube, Jeruzalem je jo uvijek bio preplavljen prosjacima ispod toga sve se promijenilo. Stigla je nova sila koja e potkopati svjetske sil e. Isprva, Isus uope nije izgledao kao prijetnja tim silama. Rodio se pod cezarom Au gustom, u vrijeme kad se Rimskim Carstvom pronio da ak nade. August je, vi e od bilo kojeg drugog vladara, potaknuo oekivanja o tome to bi voa mogao ostvariti i to bi d ru tvo moglo postii. Zapravo, August je prvi posudio grku rije za "evanelje" ili "rado snu vijest" i primijenio je kao etiketu za svoj novi svjetski poredak predstavlj en njegovom vladavinom. Carstvo ga je proglasilo bogom i uspostavilo obrede bogo slu ja. Njegov prosvijetljeni i stabilni re im, vjerovali su mnogi, trajat e zauvijek kao konano rje enje problema vladanja. U meuvremenu, u opskurnom uglu Augustova carstva, kroniari tih dana nisu zapazili roenje djeteta koje je dobilo ime Isus. Za njega znamo uglavnom zahvaljujui etirima knjigama koje su napisane vi e godina poslije njegove smrti, u vrijeme kad je man je od pola postotka rimskog svijeta ikad ulo za njega. Isusovi biografi takoer e po suditi rije evanelje, navije tajui potpuno drukiju vrstu novog svjetskog poretka. Spom enut e Augusta samo jednom, onako usput, da odrede datum popisa puanstva, kojim je osigurano da se Isus rodi u Betlehemu. Najraniji dogaaji u Isusovu ivotu, ipak, pru aju nagovje taj opasnosti nevjerojatne bo rbe. Herod Veliki, idovski kralj, nametnuo je rimsku vlast na lokalnoj razini, a ironijom povijesti njegovo ime poznajemo uglavnom zbog masakra nevinih. Nikad ni sam vidio bo inu estitku 33 ISUS KAKVOG NISAM POZNAVAO koja prikazuje ovaj dr avom poduprt in terora, ali i on je bio dio Kristova dolaska

. Premda svjetovna povijest ne govori o tom zloinu, nitko tko je upoznat s Herodo vim ivotom ne sumnja da je za to bio sposoban. Dao je pogubiti dva urjaka, svoju v lastitu enu Marijamnu i dva svoja sina. Pet dana prije svoje smrti zapovjedio je uhienje mnogih graana i naredio da se na dan njegove smrti pogube kako bi u zemlji osigurao odgovarajue ozraje alovanja. Za takvog despota manja procedura istrebljen ja u Betlehemu nije predstavljala nikakav problem. U stvari, rijetko je koji dan pod Herodovim re imom pro ao bez pogubljenja. Politika klima u vrijeme Isusova roenja bila je slina onoj u Rusiji 1930-ih, pod Staljinom. Graani se nisu mogli javno okupljati. U Herodovoj glavi zapovijed da pobiju betl ehemsku novoroenad bila je vjerojatno sasvim razuman in, preventivni postupak da sau va stabilnost svojeg kraljevstva protiv glasina o invaziji nekog drugog. U knjizi For the Time Being, W. H. Auden nastoji prikazati to se moglo odvijati u Herodovoj glavi dok je donosio odluku o masakru: Danas je bio jedan od onih savr enih zimskih dana, hladan, prozraan i tako savr eno t ih da se lave pastirskog psa uje kilometrima, velianstvene se divlje planine pribli e gotovo do samih gradskih vrata, a um se osjea savr eno budan, i ove veeri, dok stoj im pored ovog prozora visoko u utvrdi, nema nieg u cijeloj velianstvenoj panorami ravnice i planina to bi ukazivalo da Carstvu prijeti opasnost vea od bilo kakve in vazije Tatara na trkaim devama ili zavjere pretorijanske garde... ovjee, za to se to bijedno dijete nije rodilo negdje drugdje? I tako je Isus Krist u ao u svijet usred sukoba i terora i svoje djetinjstvo prove o skriven u Egiptu kao izbjeglica. Matej bilje i da je lokalna politika ak odredila gdje e Isus odrasti. Kad je umro Herod Veliki, jedan je aneo javio Josipu da se s ada mo e sigurno vratiti u Izrael, ali ne u kraj u kojem je vlast preuzeo Herodov sin Arhelaj. Zato je Josip odveo svoju obitelj u Nazaret, na sjeveru, gdje su ivj eli pod upravom Antipe, drugog od Herodovih sinova, onoga kojeg e Isus nazvati "l isicom" i koji e zapovjediti da Ivanu Krstitelju odsijeku glavu. Nekoliko godina kasnije, Rimljani su preuzeli izravnu vlast nad ju nom provincijom koja je obuhvaala i Jeruzalem, a najokrutniji i najzlo34 ROENJE - POSJET PLANETU glasniji od tih upravitelja bio je ovjek koji se zvao Poncije Pilat. S dobrim vez ama, Poncije Pilat o enio se unukom cezara Augusta. Prema Luki, Herod Antipa i rim ski upravitelj Pilat smatrali su jedan drugoga neprijateljem do dana kad ih je s udbina povezala da odlue to e uiniti s Isusom. Tog su dana suraivali, nadajui se da e spjeti tamo gdje je Herod Veliki do ivio neuspjeh: uklanjajui neobinog pretendenta i tako spa avajui kraljevstvo. Od poetka do kraja sukob izmeu Rima i Isusa inio se potpuno jednostranim. Isusovo p ogubljenje uinit e prividno kraj svakoj prijetnji, ili se tako pretpostavljalo u t o vrijeme. Tiranija e ponovno pobijediti. Nikome nije palo na pamet da bi njegovi tvrdoglavi sljedbenici mogli nad ivjeti Rimsko Carstvo. * * * injenice o Bo iu, opjevane rimama u pjesmama, recitirane u crkvenim igrokazima, ilus trirane na estitkama, postale su tako uobiajene da je lako propustiti poruku iza t ih injenica. Nakon jo jednog itanja ovih izvje taja o Isusovu roenju, pitam se: Ako na m je Isus do ao otkriti Boga, to me ovaj prvi Bo i ui o Bogu? Iznenauju me rijei koje mi dolaze na um dok razmi ljam o ovom pitanju. Ponizan, pris tupaan, prezren, odva an - rijei koje se ba ne ine prikladnima da se primijene na bo ans tvo. Ponizan. Prije Isusa gotovo nijedan poganski pisac nije upotrijebio rije "ponizan " kao pohvalu. Meutim, dogaaji povezani s Bo iem neizbje no ukazuju na ono to se ini pro urjenim: ponizan Bog. Bog koji je do ao na zemlju nije to uinio u bjesnilu vihora ni ti u vatri koja pro dire. Nezamislivo, Tvorac svega smanjio se, smanjio, smanjio i postao malen kao jaja ce, jedno i jedino oploeno jaja ce, jedva vidljivo golom oku, jaja ce koje e se dijeliti i ponovno dijeliti dok fetus ne dobije oblik, poveavajui s e stanicu za stanicom u nervoznoj tinejd erici. "Beskraj-nost zatvorena u tvojoj d ragoj utrobi", s uenjem je rekao pjesnik John Donne. On "sam sebe 'oplijeni'... po nizi sam sebe", rekao je apostol Pa-vao prozainije. Sjeam se kako sam tijekom jednih bo inih blagdana sjedio u prekrasnom auditoriju u L ondonu i slu ao Handelova Mesiju, dok je veliki

35 ISUS KAKVOG NISAM POZNAVAO zbor pjevao o danu kad e se "slava Gospodnja otkriti". To prijepodne proveo sam u muzejima promatrajui nekada nju slavu Engleske - krunske dragulje, ukra eno ezlo od is tog zlata, gradonaelnikova pozlaena kola - pa mi je sinulo da su upravo slike takv og bogatstva i moi morale ispunjavati misli Izaijinih suvremenika koji su prvi uli to obeanje. Kad su idovi itali Izaijine rijei, nema sumnje da su se s velikom nosta lgijom sjeali slavnih Salomonovih dana kad je "uinio da u Jeruzalemu bude srebra k ao kamenja". Meutim, Mesija koji se pojavio bio je obuen u drugu vrstu slave, u slavu poniznost i. "Povik muslimana 'Bog je velik' je istina za ije pouavanje ljudi nije potrebno natprirodno bie", pi e otac Neville Figgis. "Da je Bog malen istina je kojoj je Isu s uio ovjeka." Bog koji je huao, koji je vojske i carstva mogao povlaiti kao figure na ahovskoj ploi, taj se Bog pojavio u Palestini kao novoroene koje nije moglo govor iti, jesti tvrdu hranu i kontrolirati svoj mjehur, koje je za skloni te, hranu i l jubav ovisilo o tinejd erici. Kad sam u Londonu bacio pogled prema kraljevskoj lo i u kojoj je sjedila kraljica sa svojom obitelji, naas sam primijetio tipian nain na koji se vladari kreu u svijet u: s tjelesnim uvarima, zvukovima trube i isticanjem sjajne odjee i blje tava nakita . Kraljica Elizabeta nedavno je posjetila Sjedinjene Amerike Dr ave i novinari su s u ivanjem prenosili to je sve u to bilo ukljueno: tisuu osamsto kilograma prtljage s dva kompleta odjee za svaku prigodu, alobnu odjeu za sluaj neije smrti, dvadeset lit ara krvne plazme i bijelom jareom ko nom presvuena zahodska daska. Dovela je sa sobo m svog frizera, dvije sobarice i mno tvo drugih poslu itelja. Kratak posjet kraljevs ke osobe stranoj zemlji mo e lako ko tati dvadeset milijuna dolara. U skromnoj suprotnosti, Bo ji posjet zemlji odigrao se u zaklonu za ivotinje bez pr isutnih poslu itelja; osim u jaslama nije bilo mjesta da se polo i novoroene. A dogaaju koji je podijelio povijest, pa i na e kalendare u dva dijela, vjerojatno je prisu stvovalo vi e ivotinja nego ljudi. Mula ga je mogla pogaziti. "Kako je tiho, kako j e utke dan udesni dar."* * Jedna od bo inih pjesama: "How silentlv, how silently, the vvondrous gift is give n / So God imparts to human hearts the blessings of his heaven." 36 ROENJE - POSJET PLANETU U jednom trenutku nebo je bilo obasjano anelima, ali tko je vidio taj prizor? Nep ismeni najamnici koji su uvali tua stada, beznaajni ljudi koji nam nisu ostavili ni svoja imena. Pastiri su bili na tako zlu glasu da su ih pristojni idovi spominja li zajedno s "bezbo nicima", pa su smjeli doi samo u vanjska predvorja hrama. A upr avo je njih Bog izabrao da pomognu proslaviti roenje onoga koji e kasnije biti poz nat kao prijatelj gre nika. U Audenovoj pjesmi mudraci objavljuju: "Ba ovdje, u ovim trenucima, na e beskrajno putovanje zavr ava." A pastiri ka u: "Ba ovdje, u ovim trenucima, na e beskrajno putova nje poinje." Potraga za svjetskom mudro u zavr ila je; pravi je ivot upravo poeo. Pristupaan. Oni meu nama, koji su odgojeni u tradiciji neformalne ili privatne mol itve, mo da ne cijene promjenu koju je Isus izvr io u nainu na koji ljudska bia pristu paju bo anstvu. Hinduist prinosi rtve u hramu. Muslimani se na koljenima spu taju tak o nisko da elom dodiruju tlo. injenica je da je u veini tradicionalnih religija str ah primarni osjeaj kad netko pristupa Bogu. Nema sumnje da su idovi povezivali strah s bogo tovljem. Gorui Mojsijev grm, Izaijin a erava, nezemaljska Ezekijina vienja - osoba "blagoslovljena" izravnim susretom s Bogom oekivala je da e ostati samo opr ena ili e zraiti svjetlom ili mo da biti obogalj ena kao Jakov. Takvi su jo bili sretnici: idovska djeca ula su prie o svetoj gori u pustinji koja je bila smrtonosna za svakoga tko bi je dotaknuo. Pogre no postupi s kovegom saveza i umire . Ui u Svetinju nad svetinjama i nikad vi e nee iv izii. Meu narodom koji je u hramu odvojio posebno sveti te za Boga i ustezao se izgovorit i njegovo ime, Bog se iznenada pojavio kao djete ce u jaslama. to mo e biti manje zas tra ujue od novoroeneta kome su udove vrsto povezali uz tijelo? U Isusu je Bog na ao nai da se javi ljudskim biima na nain koji ne izaziva strah. Zapravo, strah nije nikad valjano djelovao. U Starom zavjetu nalazimo vi e slabih nego uzvi enih trenutaka. Bio je potreban novi pristup, novi Savez, da se poslu imo

rijeima Biblije, koji nee isticati veliki ponor izmeu Boga i ovjeanstva ve e ga, napro iv, premostiti. Moja prijateljica Kathv koristila se igrom "Pogodi tko je?" da pomogne svom estog odi njaku da upozna razliite ivotinje. On je bio na redu: 37 ISUS KAKVOG NISAM POZNAVAO "Mislim na sisavca. Velik je i vr i arolije." Kathv je neko vrijeme razmi ljala, a on da odustala: "Ne znam." "To ti je Isus!", rekao je njezin sin pobjedonosno. U to m trenutku je ovaj odgovor izgledao bez po tovanja, rekla mi je Kathv, ali kasnije , kad je o njemu razmi ljala, shvatila je da je njezin sin pokazao uznemirujui uvid u dubinu utjelovljenja: Isus je bio sisavac. Utjelovljenje sam upoznao kad sam imao akvarij s morskom vodom. Otkrio sam da od r avanje takvog akvarija nije jednostavno. Morao sam imati prijenosni kemijski lab oratorij za praenje razine du ikovih soli (nitrata) i koliinu amonijaka. Unosio sam vitamine i antibiotike, sulfa lijekove i dovoljno enzima da od njih kamen pone ra sti. Filtrirao sam vodu kroz staklena vlakna i ugljen i izlagao je ultraljubiasto m svjetlu. Pomislili biste da e moje ribe, s obzirom na svu energiju koju sam utr o io za njih, pokazati bar zahvalnost. Nije tono. Svaki put kad bi se nad akvarijem pojavila koja sjena, one bi zaronile da se sakriju u najbli u koljku. Prema meni s u pokazivale samo jednu "emociju" - strah. Premda sam otvarao poklopac i redovno davao hranu, triput dnevno, na svaki moj posjet reagirali su kao na siguran zna k moje namjere da ih izlo im muenju. Nisam ih mogao uvjeriti u svoje dobre namjere. Za moje ribe bio sam bo anstvo. Bio sam za njih suvi e velik, a moji postupci suvi e n eshvatljivi. Moja milosrdna djela smatrali su okrutno -u, moje poku aje ozdravljenja kao uni tenje. Da bih promijenio njihovo shvaanje, poeo sam uviati, bio bi potreban n eki oblik utjelovljenja. Morao bih postati riba i "govoriti" im jezikom koji bi mogli razumjeti. Da ljudsko bie postane ribom, to nije ni ta u usporedbi s onim to je Bog postao beba . A prema evaneljima, upravo se to dogodilo u Betlehemu. Bog koji je stvorio mate riju oblikovao se unutar nje, kao da umjetnik postane tokica na platnu ili da dra mski pisac postane neki lik u svojoj vlastitoj drami. Bog je napisao priu, korist ei se stvarnim licima, na stranici stvarne povijesti. Rije je postala tijelom. Prezren. Trzam se dok pi em ovu rije, posebno u vezi s Isusom. Gruba je to rije koja opisuje ljude za koje se oekuje da budu neuspje ni i rtve nepravde. Ali itajui izvje ta je o Isusovu roenju ne mogu a da ne zakljuim, premda je svijet vi e naklonjen bogati ma i monima, da je Bog naklonjen prezrenima. "Silne zbaci s prijestolja, a uzvisi neznatne. Gladne napuni dobrima, a bogate otpusti prazne", rekla je Marija u sv ojem hvalospjevu. 38 ROENJE - POSJET PLANETU Laszlo Tokes, rumunjski pastor, ije je zlostavljanje izazvalo gnjev i potaknulo p obunu protiv komunitikog vladara Ceausescua, pria kako je pripremao bo inu propovijed za malu planinsku crkvu u koju su ga prognali. Policija je zatvarala disidente i u itavoj zemlji je izbilo nasilje. Bojei se za ivot, Tokes je zakljuao vrata, sjeo i jo jednom proitao izvje taje u Lukinu i Matejevu evanelju. Nasuprot veini pastora k oji e propovijedati na Bo i, izabrao je za svoj uvodni tekst retke koji opisuju Hero dov masakr nevinih. Bio je to tekst koji je najizravnije govorio njegovoj pastvi . Oni su dobro razumjeli to je ugnjetavanje, strah, nasilje i svakodnevna sudbina gubitnika. Sljedei dan, na Bo i, proulo se da je Ceausescu uhien. Zazvonila su crkvena zvona i ra dost je preplavila Rumunjsku. Pao je jo jedan kralj Herod. Tokes se prisjea: "Svi dogaaji bo inog izvje taja sada su za nas poprimili novu, sjajnu dimenziju, dimenziju povijesti ukorijenjene u stvarnosti na eg ivota... Za one od nas koji su ih do ivjeli , bo ini dani 1989. godine predstavljali su bogati zvuni vez Bo ine prie, vrijeme kad je bilo lako shvatiti Bo ju providnost i ludost ljudske zloe, kao to je lako shvatiti sunce i mjesec iznad vjenih transilvanskih bre uljaka." Prvi put u etiri desetljea Ru munjska je slavila Bo i kao narodni blagdan. Mo da je najbolji nain da shvatimo "prezrenu" narav utjelovljenja tako da je izrazi mo pojmovima koje danas razumijemo. Neudana majka, bez doma, bila je prisiljena potra iti zaklon dok je putovala da udovolji te kim zahtjevima kolonijalnih vlasti u

vezi s porezom. ivjela je u zemlji koja se oporavljala od nasilnoga graanskog rat a i jo uvijek nemirnoj - situacija slina onoj u suvremenoj Bosni, Ruandi ili Somal iji. Kao polovica svih majki koje se danas poraaju, ona je rodila u Aziji, u njen om najudaljenijem zapadnom uglu, u dijelu svijeta koji e pokazati da uope ne mari za sina kojega je rodila. Taj je sin postao izbjeglica u Africi, na kontinentu n a kojem se i danas nalazi najvei broj izbjeglica. Pitam se to je Marija mislila o svojem militantnom hvalospjevu tijekom potresnih godina provedenih u Egiptu. Kod idova je Egipat izazivao prekrasne uspomene na mon oga Boga koji je uni tio faraonovu vojsku i donio osloboenje; sada je Marija tamo p objegla, oajna, tuin-ka u tuoj zemlji, koja se skriva od svoje vlasti. Mo e li njezin o dijete, proganjano, bespomono, u bijegu, ikako ispuniti pretjerane nade svojeg naroda? 39 ISUS KAKVOG NISAM POZNAVAO ak je i jezik majine obitelji podsjeao na njihov prezren polo aj: Isus je govorio ara mejski, trgovakim jezikom bliskom arapskom, bolnim podsjetnikom na podjarmljenost idova tuinskim carstvima. Neki su strani astrolozi (vjerojatno iz podruja dana njeg Iraka) do li u posjet Isusu , ali su idovi onog vremena te ljude smatrali "neistima". Naravno, kao svi dostoja nstvenici oni su prvo posjetili vladajueg kralja u Jeruzalemu, koji nije imao poj ma o djetetu u Betlehemu. Nakon to su vidjeli dijete i shvatili tko je, ovi su po sjetitelji pokazali graanski neposluh: da za tite dijete prevarili su Heroda i oti li kui drugim putem. Odluili su se za Isusovu stranu, protiv monika. Kad je odrastao, Isus je postao posebno osjetljiv prema siromasima, bespomonima i ugnjetavanima - ukratko, prema prezrenima. Danas teolozi raspravljaju o priklad nosti fraze "Bo je davanje prednosti siromasima" kao naina da opi u Bo ju brigu za prez rene. Budui da je Bog pripremio okolnosti u kojima e se roditi na ovom planetu - b ez moi ili bogatstva, bez prava, bez pravde - njegov izbor o tome kome daje predn ost govori sam za sebe. Odva an. Godine 1993. itao sam novinski izvje taj o "Mesijinu javljanju" u Crovvn Hei ghtsu, dijelu Brooklvna, u New Yorku. Dvadeset tisua Lubavitcherovih hasidijskih i dova ivi u Crovvn Heightsu i 1993. mnogi od njih vjerovali su da Mesija obitava m eu njima u osobi rabina Menachema Mendela Schneersona. Vijest o rabinovu pojavljivanju u javnosti pronijela se kao prerijska vatra ulic ama Crovvn Heightsa i lubavitcherovci kovravih zulufa, u svojim crnim kaputima us koro su urili plonicima prema sinagogi u kojoj se rabin obino molio. Sretnici koji su bili povezani mre om bipera mogli su biti meu prvima, trei prema sinagogi u trenut ku kad su osjetili lako vibriranje. Stotine ih se naguralo u glavnu dvoranu, pro bijajui se laktovima i penjui se ak na stupove da naine vi e prostora. Dvorana je bila ispunjena oekivanjem i mahnitanjem koje obino nalazimo na nekom sportskom dogaaju, a ne na bogoslu ju. Rabin je imao devedeset i jednu godinu. Pro le godine do ivio je mo dani udar i otad n ije mogao govoriti. Kad su zastor konano povukli u stranu, oni koji su se okupili u sinagogi mogli su vidjeti krhkog starca s dugakom bradom koji je mogao samo ma hnuti, nagnuti glavu i pokrenuti obrve. Meutim, ini se da nitko meu slu ateljstvom ni je 40 ROENJE - POSJET PLANETU na to obraao pa nju. " ivio na gospodar, na uitelj, na rabin, Kralj, Mesija, zauvijek i vijek!", pjevali su jednoglasno stalno ponavljajui, sve jae, dok rabin nije uinio m ali, delfski pokret rukom i zastor se spustio. Polako su se razi li, u ivajui u tom t renutku, u nekom stanju ekstaze.* Kad sam prvi put itao ovaj novinski izvje taj, zamalo sam se glasno nasmijao. Koga ti ljudi poku avaju prevariti - devedesetogodi nji nijemi Mesija u Brooklvnu? A onda sam iznenada shvatio: reagirao sam na rabina Schneersona upravo kao to su ljudi u prvom stoljeu reagirali na Isusa. Mesija iz Galileje? Tesarov sin? Sva ta. Prezir koji sam osjeao itajui o rabinu i njegovim fanatinim sljedbenicima omoguio mi je da bolje razumijem reakcije s kojima se Isus suoavao tijekom svog ivota. Njegov i su susjedi pitali: "Nije li mu majka Marija, a braa Jakov, i Josip, i imun, i Ju da?" "Odakle ovomu ta mudrost i te udesne sile?" Drugi su se sunarodnjaci rugali:

"Iz Naza-reta da mo e biti to dobro?" Njegova vlastita obitelj poku ala ga je ukloni ti, uvjerena da je poludio. Vjerski strunjaci nastojali su ga ubiti. Sto se tie pr evrtljivih obinih ljudi, u jednom su trenutku tvrdili: "Zloduha ima pa mahnita!" da bi ga ve u sljedeem poku ali silom okruniti za kralja. Trebalo je hrabrosti, vjerujem, da Bog odlo i svoju silu i slavu i zauzme mjesto m eu ljudskim biima koja e ga pozdraviti istom mje avinom bahatosti i sumnjiavosti koju sam osjetio kad sam prvi put uo za rabina Schneersona u Brooklynu. Trebalo je hrabrosti da sie na planet poznat po nemilosrdnom nasilju, meu narod po znat po odbacivanju proroka. Koju je jo luu stvar mogao Bog uiniti? I prva no u Betlehemu zahtijevala je hrabrost. Kako se Bog Otac osjeao te noi, besp omoan kao svaki ljudski otac, gledajui kako se Njegov sin pojavljuje krvlju umrlja na lica u grubom, hladnom svijetu? U mislima mi se javljaju stihovi dviju bo inih p jesama. Prvi, "Mali Gospodin Isus nikada ne plae", ini mi se smirenijom verzijom o noga to se dogaalo u Betlehemu. Zami ljam da je Isus te noi plakao kao svako dru* Rabin Schneerson umro je u lipnju 1994. Sada mnogi lubavitcherovci oekuju nje govo tjelesno uskrsnue. 41 ISUS KAKVOG NISAM POZNAVAO go dijete koje je do lo na svijet, svijet koji e mu dati itekoliko razloga da plae i kao odrasla osoba. Drugi stih, iz "O Betleheme, grade mali", izgleda savr eno toan danas kao i prije dvije tisue godina: "Nade i strahovi cijelog svijeta noas na te bi poivaju."* "Od svih kreda, kr anstvo je dodalo hrabrost Stvoriteljevim vrlinama", rekao je G. K. Chesterton. Potreba za tom hrabro u poela je s Isusovom prvom noi i nije zavr ila do njegove posljednje noi. Postoji jo jedno gledi te o Bo iu koje nikad nisam vidio na bo inoj estitki, jer mu nijed n umjetnik, pa ni William Blake, nije mogao dati ono to zaslu uje. Otkrivenje 12. d aje nam nakratko mogunost da nazremo kako je Bo i morao izgledati negdje daleko iza Andromede: Bo i s gledi ta anela. Izvje taj se radikalno razlikuje od izvje taja o roenju u evaneljima. Otkrivenje ne sp ominje pastire niti kralja djecoubojicu; umjesto toga opisuje zmaja koji vodi est oku borbu na nebu. ena obuena u sunce s krunom od dvanaest zvijezda vie u boli i mu kama raanja. Odjednom se pojavljuje golemi crveni zmaj koji svojim repom skida tr einu zvijezda s neba i baca ih na zemlju. On se gladno postavlja pred enom, ekajui d a pro dre njeno dijete im se rodi. U posljednjem trenutku novoroene biva odneseno u s igurnost, ena bje i u pustinju, i izbija opi kozmiki rat. Otkrivenje je po svim mjerilima neobina knjiga i itatelji moraju razumjeti njezin stil kako bi shvatili ovaj izuzetni prizor. U svakodnevnom ivotu simultano se odv ijaju dva paralelna zbivanja, jedno na zemlji, a drugo na nebu. Meutim, Otkrivenj e ih vidi zajedno, dozvoljavajui brzo bacanje pogleda iza scene. Na zemlji se rod ilo dijete, kralj je to nauo i potraga je zapoela. Na nebu je poela velika invazija , odluan napad vladara sila dobra na prijestolje zla u svemiru. John Milton je ovaj trenutak velianstveno izrazio u Izgubljenom raju i Vraenom raj u (Paradise Lost i Paradise Regained), u pjesmama koje nebo i pakao ine sredi tem z animanja, a zemlju pravim boji tem za nji* "The little Lord Jesus, no crving he makes" i "O Little Town of Bethlehem" sa stihom: "The hopes and fears of ali the vvorld do rest on thee tonight." 42 ROENJE - POSJET PLANETU hove sukobe. Suvremeni pisac J. B. Phillips takoer je poku ao istaknuti ovo gledi te, na manje epskoj razini, i pro log Bo ia obratio sam se Phil-lipsovoj ma ti kako bih po ku ao izbjei svoje gledi te vezano za zemlju. Prema Phillipsovoj verziji, stariji aneo pokazuje jednom veoma mladom anelu ljepot e svemira. Oni promatraju vrtoglavo okretanje galaksija i u arenih sunca, a onda p olete preko beskonanih udaljenosti svemira dok konano ne uu u jednu galaksiju s pet sto milijardi zvijezda. Kad su se njih dvojica pribli ili zvijezdi koju nazivamo na im suncem i planetima ko ji kru e oko nje, stariji je aneo pokazao na malu i dosta beznaajnu kuglu koja se ja ko sporo okretala oko svoje osi. Malom anelu, ije su misli bile ispunjene dotad vie nom veliinom i sjajem, izgledala je nezanimljiva kao prljava teniska loptica.

"Obrati posebnu pa nju na nju", rekao je stariji aneo upirui prstom. "Pa, meni se ini jako mala i prilino prljava", rekao je mali aneo. " to je kod nje po sebno?" Dok sam itao Phillipsovu fantaziju, pomislio sam na slike koje su astronauti Apol la slali na zemlju, opisujui kako je na planet "itav okru-gao i lijep i malen", pla vozelena i smea kugla obje ena u prostoru. Kad je kasnije govorio o tom prizoru, Ji m Lovell je rekao: "Bilo je to jo jedno nebesko tijelo, oko etiri puta vee od mjese ca. Ali je sadr avalo svu nadu i ivot i sve to je posada Apolla 8 poznavala i voljel a. Bila je to najljep a stvar koja se mogla vidjeti na itavom nebu." To je bilo gle di te ljudskih bia. No, malom anelu zemlja nije izgledala dojmljivo. Sa zapanjenom nevjericom slu ao je kad mu je stariji aneo rekao da je taj planet, malen i beznaajan i ne ba ist, bio p oznati Posjeeni planet. "Misli rei da je na veliki i slavni Princ... si ao osobno na ovu petorazrednu malu lo ptu? Za to bi uinio tako ne to?" Lice malog anela namr tilo se od gnu anja. " eli li mi rei", kazao je, "da se spustio tak o nisko da postane jedno od tih puzavih, gmizavih stvorenja na toj lebdeoj lopti? " "Da, i ne vjerujem da bi mu se svialo da ih tim tonom naziva 'puzavim, gmizavim st vorenjima'. Koliko god nam to izgledalo neobi43 ISUS KAKVOG NISAM POZNAVAO no, On ih voli. Si ao je da ih posjeti nastojei ih podii kako bi postali slini njemu. " Mali je aneo izgledao zbunjeno. Takva misao gotovo je nadilazila njegovo shvaanje. Ona gotovo nadilazi i moje shvaanje, pa ipak, prihvaam da je ovo shvaanje klju za ra zumijevanje kr anstva i, zapravo, kamen temeljac moje vjere. Kao kr anin vjerujem da iv imo u paralelnim svjetovima. Jedan od njih sastoji se od bre uljaka i jezera, od s jenika i politiara i pastira koji nou uvaju stada. Drugi se sastoji od anela i mranih sila i nekih mjesta negdje vani, nazvanih nebo i pakao. Jedne hladne noi, u mrak u, meu naboranim betlehemskim bre uljcima, ova su se dva svijeta na la u dramatinoj tok i sjeci ta. Bog, koji ne zna za prije ili poslije, u ao je u vrijeme i prostor. Bog, koji ne poznaje granica, preuzeo je okantnu sputanost ko om novoroeneta, zloslutno o granienje koje pru a smrtnost. Kasnije e jedan apostol pisati: "On je slika Boga nevidljivoga, Prvo-roenac svakog stvorenja... on je prije svega i sve stoji u njemu." Ali ono malo oevidaca te bo in e noi nije ni ta od toga vidjelo. Vidjeli su novoroene kako se upinje da upotrijebi n ikad dotad kori tena plua. Mo e li ova betlehemska pria o Stvoritelju, koji je si ao da se rodi na jednom malom planetu, biti istinita? Ako jest, to je pria bez premca. Nikad vi e ne moramo se pi tati znai li ono to se dogodilo na ovoj prljavoj maloj teniskoj lopti i ta za ostali svemir. Nije nikakvo udo da je aneoski zbor sna no spontano zapjevao i uznemirio ne samo nekoliko pastira ve itav svemir. 44 3. Podrijetlo i okolnosti - idovski korijeni i tlo / ovo je velika proturjenost: premda je bio idov, njegovi sljedbenici nisu bili ido vi. voltaire 3. Podrijetlo i okolnosti - idovski korijeni i tlo Kao djeak koji je odrastao u Bijeloj protestantskoj dru tvenoj zajednici u Atlanti (WASP), u amerikoj saveznoj dr avi Georgiji, nisam poznavao nijednog idova. Zami ljao sam idove kao strance s jakim naglaskom i neobinim e irima, koji ive u Brooklvnu ili n ekom udaljenom mjestu gdje svi studiraju za psihijatre i glazbenike. Znao sam da su idovi imali neke veze s Drugim svjetskim ratom, ali gotovo ni ta nisam uo o holo kaustu. Ti ljudi svakako nisu imali veze s mojim Isusom. Tek sam se u svojim ranim dvadesetim godinama sprijateljio s jednim idovskim foto grafom koji me oslobodio mnogih predrasuda o njima. Kad smo jedne veeri do kasno ostali razgovarati, opisao mi je kako je izgledalo kad je u holokaustu izgubio d

vadeset i sedam lanova svoje obitelji. Kasnije me upoznao s Eliem VVieselom, Chai mom Potokom, Martinom Bu-berom i drugim idovskim piscima, i poslije svih tih susr eta poeo sam itati Novi zavjet drugim oima. Kako sam to mogao propustiti! Isusovo p lavooko idovstvo iskae iz Matejeve prve reenice koja ga predstavlja kao "sina David ova, sina Abrahamova". U crkvi smo Isusa priznavali kao "jedinoroenoga Sina Bo jega. Roenog od Oca prije sv ih vjekova... pravoga Boga od pravoga Boga". Meutim, ovo je vjerovanje svjetlosni m godinama daleko od evaneoskog izvje taja kako je Isus odrastao u idovskoj obitelji i u zemljoradnikom gradu Nazaretu. Kasnije sam saznao da ak ni obraeni idovi - koji su mogli prikazati Isusa mnogo jae ukorijenjena u idovskom tlu - nisu bili pozvan i na kalcedonski sabor koji je formulirao ovo vjerovanje. Mi pogani 47 ISUS KAKVOG NISAM POZNAVAO izlo eni smo stalnoj opasnosti da dopustimo da nam promakne Isusovo idovstvo, pa ak i njegova ljudska priroda. Povijesna je injenica da smo mi usvojili njihova Isusa. Kad sam Isusa bolje upozn ao, postao sam svjestan da svoj ivot nije proveo meu Zidovima prvog stoljea samo za to da bi u dvadesetom spasio Amerikance. Jedini je od svih ljudi u povijesti ima o povlasticu da izabere gdje i kada e se roditi, a on je izabrao pobo nu idovsku obi telj koja je ivjela u zabaenom protektoratu poganskog imperija. Sada vi e ne mogu za misliti Isusa odvojenog od njegova idovstva kao to ne bih mogao razumjeti Gan-dhij a odvojenog od njegova indijskog podrijetla. Moram se vratiti daleko u pro lost i zamisliti Isusa kao idova u prvom stoljeu s filakterijem na zape u i palestinskom pra i nom na sandalama. Martin Buber je rekao: "Mi idovi znamo [Isusa] na neki nain - u impulsima i osjeaji ma njegova idovstva - koji ostaje nedostupan nezna-bo cima koji mu se pokoravaju." U pravu je, naravno. Da bih upoznao izvje taj o Isusu, moram, na isti nain kao to up oznajem izvje taj o bilo kome drugome, saznati ne to o njegovoj kulturi, obitelji i okru enju. Slijedei ovo naelo Matej ne poinje svoje evanelje kao to bih ga ja poeo, provokativnim pitanjem: "Kako e ova knjiga promijeniti va ivot", ve sa suhoparnim popisom imena, Isusovim rodoslovljem. Matej je izabrao reprezentativni uzorak od etrdeset dva na ra taja idova kako bi utvrdio Isusovo kraljevsko podrijetlo. Kao i jadni potomci sv rgnutih europskih kraljevskih kua, seljaka obitelj Josipa i Marije mogla je svoje podrijetlo pratiti unatrag do nekih poznatih predaka, ukljuujui najveeg izraelskog kralja Davida i njegova izvornog utemeljitelja Abrahama.* * Matejev popis imena sadr i i neke neugodne tajne. Sjetite se spomenutih ena (rije tkosti u idovskom rodoslovu). Bar su tri od njih bile tuinke, to je mo da bio nain na koji je Matej elio nagovijestiti da je Isus predstavljao univerzalno obeanje. idovs ki Mesija imao je neznabo ake krvi! Tamara, udovica bez djece, morala se obui kao prostitutka da bi zavela svog svekr a ne bi li mogla pridonijeti Isusovu rodoslovu. Rahaba se nije pretvarala ve je d oista zaraivala za ivot kao prostitutka. A "Urijina ena", ili Bat eba, bila je cilj Davidove po ude, to je izazvalo najpoznatiji kraljevski skandal Starog zavjeta. Ovi 48 PODRIJETLO 1 OKOLNOSTI IDOVSKI KORIJENI I TLO Isus je odrastao u vrijeme obnove " idovskog ponosa". Kao protuudar na pritisak da usvoje grku kulturu, obitelji su nedavno poele usvajati imena koja podsjeaju na do ba patrijarha i na izlazak iz Egipta (kao etniki Amerikanci koji za svoju djecu b iraju afrika ili panjolsko-portugalska imena). Tako je Marija dobila ime po Mojsij evoj sestri Mirjam, a Josip, kao i etvorica Isusove brae, po jednome od dvanaest J akovljevih sinova. Isusovo ime dolazi od rijei Jo ua - "on e spasiti" - to je u ono vrijeme bilo uobiajen o ime. (Kako pokazuju popisi igraa prve lige bejzbo-la, Isusovo ime postaje popul arno meu Latinoamerikancima.) Njegova uobiajenost, ne to slino kao "Bob" ili "Joe" da nas, morala je vrijeati idovske u i u prvom stoljeu dok su slu ali Isusove rijei. idovi isu izgovarali asno ime BOG, osim to je to jednog dana u godini inio veliki sveenik, a ortodoksni idovi ak i danas pa ljivo sriu B_G. Za ljude odrasle s takvom tradicijo m ideja da bi obian ovjek koji se zove Isus mogao biti Bo ji Sin i Spasitelj svijeta djelovala je uistinu sabla njivo. Isus je bio ovjek, za ime Bo je, Marijin djeak.

Znakovi Isusova idovstva izbijaju na povr inu u svim evaneljima. Kao bebu su ga obre zali. Znakovito je to jedini prizor iz djetinjstva pokazuje kako je njegova obite lj prisustvovala obveznom blagdanu u Jeruzalemu, nekoliko dana hoda od njihova d oma. Kao odrastao ovjek Isus je dolazio na bogoslu je u sinagogu i hram, slijedio j e idovske obiaje i govorio izrazima koje su njegovi sunarodnjaci razumjeli. ak i nj egovi sukobi s drugim idovima, kao to su bili farizeji, podvlaili su injenicu da su od njega oekivali da dijeli njihove vrijednosti i postupa slino njima. Kao to je istaknuo njemaki teolog Jiirgen Moltmann, da je Isus ivio u Treem Reichu, vjerojatno bi bio igosan kao drugi idovi i poslan u plinsku komoru. Pogrom u njego vo vrijeme, kad je Herod masakrirao djecu, bio je posebno usmjeren protiv Isusa. Jedan moj prijatelj rabin spomenuo mi je da kr ani Isusov uzvik s kri a: "Bo e moj, Bo e moj, za to si me ostavio?" smatraju posebno znaajnim trenutkom borbe izmeu Oca i Sin a. idovi, meutim, u ovim rijeima sumnjivi preci pokazuju da je Isus u ao u ljudsku povijest otvoreno, voljni potoma k njezine sramote. Nasuprot tome, Herod Veliki, kralj koji je vladao u vrijeme I susova roenja, iz ta tine je naredio da se uni te izvje taji o njegovu rodoslovlju, jer nije elio da itko usporeuje njegovo podrijetlo s podrijetlom drugih. 49 ISUS KAKVOG NISAM POZNAVAO uju samrtni krik jo jedne idovske rtve. Isus nije bio prvi, a svakako ni posljednji i dov koji je izlo en muenju povikao ove rijei iz Psalama. No, poslije samo nekoliko nara taja od Isusova ivota, do lo je do neobina preokreta. U z rijetke iznimke, idovi su ga prestali slijediti i crkva je postala potpuno nezn abo aka. to se dogodilo? ini mi se da Isus nije uspio ispuniti oekivanja Mesije kojeg su idovi oekivali. * * * Bilo bi nemogue meu vjernim idovima preuveliavati va nost rijei Mesija. Rukopisi otkriv eni 1947. kod Mrtvoga mora potvruju da je kumranska zajednica oekivala neposredni dolazak mesijanske osobe, ostavljajui jedno prazno mjesto za njega prigodom sveto g obroka. Koliko god izgledalo drsko sanjati da e mala provincija, stije njena izmeu velikih sila dati vladara svijeta, idovi su upravo to vjerovali. U svojoj su bud unosti vidjeli kralja koji e njihovoj zemlji vratiti slavu. Tijekom Isusova ivota u zraku je lebdjela pobuna. Povremeno bi se pojavili la ni me sije da povedu pobune koje bi bile ugu ene energinim mjerama. Uzmimo samo jedan pri mjer: neki prorok poznat kao "Egip-anin" privukao je u pustinju mno tvo pred kojim je objavio da e se na njegovu zapovijed uru iti jeruzalemske zidine. Rimski upravit elj poslao je za njima odred vojnika i pobio etiri tisue pobunjenika. Kad se proulo da se jo jedan dugo oekivani prorok pojavio u pustinji, mno tvo je po lo da vidi divljeg ovjeka obuenog u devinu ko u. "Nisam ja Krist [Mesija]", ponavljao j e Ivan Krstitelj i nastavio jo vi e poticati nade govorei uzvi enim rijeima o onome koj i e se uskoro pojaviti. Ivanovo pitanje upueno Isusu: "Jesi li ti Onaj koji ima doi ili drugoga da ekamo?" bilo je stvarno najva nije pitanje onog vremena, koje se sv uda aptalo. Svaki je hebrejski prorok uio da e jednog dana Bog uspostaviti svoje kraljevstvo n a zemlji i to je bio razlog to su glasine o "sinu Davi-dovu" tako rasplamsale idov ske nade. Bog e osobno dokazati da ih nije zaboravio. Izaija je to prikazao rijeim a: "O, da razdre nebesa i sie ... pred licem tvojim tresla bi se brda, pred tobom bi drhtali narodi." Budimo iskreni. Kad se na sceni pojavio onaj na koga je Ivan ukazivao, niti su s e tresla brda niti su drhtali narodi. Isus ni izdaleka nije zadovo50 PODRIJETLO I OKOLNOSTI IDOVSKI KORIJENI I TLO ljio rasko ne nade idova. Dogodilo se suprotno: poslije jednog nara taja rimski vojni ci sravnili su Jeruzalem sa zemljom. Mlada kr anska crkva prihvatila je razaranje h rama kao znak kraja saveza izmeu Boga i Izraela, i poslije prvog stoljea jako se m alo idova obraalo na kr anstvo. Kr ani su prisvojili idovska Pisma, preimenovali ih u "S ari zavjet" i uinili kraj veini idovskih obiaja. Odbaeni od strane crkve, okrivljeni za Isusovu smrt, neki su idovi poveli kampanju protiv kr ana. Pro irili su glasinu da je Isus bio nezakoniti potomak Marijine veze s jednim rimskim vojnikom i napisali okrutnu parodiju evanelja. Isus je obje en uoi

Pashe, stajalo je u jednom izvje taju, jer se "bavio vraanjem i varao i zavodio Izr aela". ovjek ije su roenje aneli slavili s proglasom mira na zemlji postao je veliko razvode u povijesti ovjeanstva. * * * Prije nekoliko godina sreo sam u Nevv Orleansu deset kr ana, deset idova i deset mus limana. Psihijatar i pisac M. Scott Peck pozvao nas je da ustanovi mo emo li na e ra zlike nadvladati toliko da stvorimo neku vrstu dru tvene zajednice. Svaka je religija odr ala jedno bogoslu je - muslimani u petak, idovi u subotu, kr ani u nedjelju - dok su ostali bili pozvani da promatraju. Bogoslu ja su pokazala upeatl jive slinosti i podsjetila nas koliko toga je svima trima vjerama zajedniko. Mo da i ntenzitet osjeaja meu ovim trima tradicijama potjee iz zajednike ba tine: obiteljske s vae su uvijek najte e, a graanski ratovi najkrvaviji. U Nevv Orleansu nauio sam novu rije: istisnutost. idovi su bili ogoreni idejom da je kr anska vjera istisnula judaizam. "Smatram to kuriozitetom povijesti, kao da je m oja religija stavljena u staraki dom", rekao je jedan. "Uostalom, smeta mi kad uje m izraz 'starozavjetni Bog' pa ak i 'Stari zavjet'." Kr ani su takoer preuzeli rije Me sija, ili njezinu grku jednoznanicu "Krist". Jedan je rabin ispriao kako je odrasta o u jedinom idovskom domainstvu u malom gradu u Virginiji. Svake godine su kr ani tra i li da njegov otac, po tovani lan dru tva (i kao idov nepristran u suenju), ocijeni izlo b u bo ine rasvjete i odlui koje kue zaslu uju nagrade. Kao djeak, ovaj rabin vozio se s o cem pored svake 51 ISUS KAKVOG NISAM POZNAVAO kue u gradu, eznutljivo i s neshvaanjem zurei u blje tavu bo inu rasvjetu: doslovce "Mes jina svjetla".* Nisam znao da muslimani obje religije smatraju istisnutima. Prema njima, kr anstvo je poteklo iz judaizma i odatle preuzelo neke dijelove, islam je potekao iz kr anst va i preuzeo dijelove iz obiju religija. Abra-ham je bio prorok, Isus je bio pro rok, ali Muhamed je bio pravi Prorok. Stari zavjet ima svoje mjesto kao i Novi, ali Kur'an je "konano otkrivenje". Kad sam uo kako se o mojoj vjeri govori takvim pokroviteljskim izrazima, shvatio sam kako su se idovi osjeali tijekom dva tisuljea. Nakon to sam uo kako tri religije jasno pokazuju svoje razlike, shvatio sam koliku je duboku podjelu Isus izazvao. Muslimansko bogoslu je sastojalo se uglavnom od p obo nih molitava Svemoguemu. idovsko bogoslu je imalo je itanje iz Psalama i Tore i ne to toplog pjevanja. Svaki od ovih elemenata nalazimo i u kr anskom bogoslu ju. Ono to na s je razdvajalo od drugih bilo je slavljenje Gospodnje veere. "Ovo je tijelo moje koje se za vas predaje", itao je na voditelj prije nego to je podijelio kruh - Kri stovo tijelo, toku neslaganja. Kad su muslimani osvojili Malu Aziju, pretvorili su mnoge kr anske crkve u d amije i uklesali o tar natpis kao upozorenje preostalim kr anima: "Bog ne raa i nije roen." Ist u frazu mogli bismo staviti na zidove sinagoge. Velika razdjelnica povijesti se e unatrag do Betlehema i Jeruzalema. Je li Isus stvarno Mesija, Bo ji Sin? Kako su id ovi u Nevv Orleansu objasnili, Mesija koji umire u dobi od trideset i tri godine , narod koji poslije Spasiteljeve smrti ide nizbrdo, svijet koji se sve vi e, a ne manje cjepka - ove injenice ba ne idu u prilog pripadnicima Isusova naroda. Pa ipak, unato ove velike razdjelnice od dvije tisue godina, unato svemu to se dogod ilo u ovom stoljeu nasilnog antisemitizma, meu idovima raste zanimanje za Isusa. Ka d je 1925. hebrejski znanstvenik Joseph Klausner odluio napisati knjigu o Isusu, mogao je nai samo tri cjelovite rasprave o Isusovu ivotu, koje su napisali suvreme ni idovski znanstvenici. Danas ih je na stotine, ukljuujui i neke veoma duboke stud ije. Suvremena izraelska kolska djeca ue da je Isus bio veliki uitelj, mo da najvei od idovskih uitelja, kojeg su neznabo ci postupno "usvojili". * Dr imo na umu da je ime Krist na engleskom Christ, a Bo i Christmas. Otuda pisac ig rom rijei pokazuje da se radi o Kristovim, odnosno "Mesijinim svjetlima". 52 PODRIJETLO I OKOLNOSTI IDOVSKI KORIJENI I TLO Je li mogue itati evanelja bez jednostranosti? idovi ih itaju s oprezom, spremni na z gra anje. Kr ani ih itaju kroz iskrivljene lee crkvene povijesti. Uvjeren sam da bi obj e skupine dobro postupile kad bi zastale da razmisle o Matejevim prvim rijeima: " Rodoslovlje Isusa Krista, sina Davidova, sina Abrahamova." Sin Davidov govori o

Isusovoj mesijanskoj tituli koju idovi ne bi trebali ignorirati; "titula, koje se nije htio odrei da spasi svoj ivot, ne mo e za njega biti bez znaenja", ka e C. H. Dod d. Sin Abrahamov govori o Isusovu idovskom podrijetlu koje ni mi kr ani ne bismo smj eli ignorirati. Jaroslav Pelikan pi e: Da li bi bilo takvog antisemitizma, da li bi bilo toliko pogroma, da li bi bilo Auschwitza, da je svaka kr anska crkva i svaki kr anski dom u svojoj pobo nosti i po tovan ju Marije vidio ne samo Majku Bo ju ili Kraljicu neba ve idovsku djevojku i novu Mir ijam, a u ikonama Krista ne samo Pantokratora ve i rabina Je uhu bar-Josipa, rabina Isusa iz Nazareta? Kao dijete nisam poznavao nijednog idova. Sada poznajem. Znam ne to o njihovoj kult uri. O vrstim vezama koje odr avaju ivima svete blagdane ak i kod obitelji koje vi e ne vjeruju u njihovo znaenje. O vatrenim raspravama koje su me isprva pla ile ali su me ubrzo privlaile kao nain osobnog anga iranja. O po tovanju, ak i tovanju legalizma us red dru tva koje uglavnom cijeni autonomiju. O tradicionalnom znanstvenom krugu ko ji je pomogao sauvati kulturu, unato bezobzirnim poku ajima drugih da je zatru. O sp osobnosti da se ljudi uhvate ispod ruke i ple u i pjevaju i smiju se, ak i onda kad svijet pru a malo razloga za slavlje. To je bila kultura u kojoj je Isus odrastao - idovska kultura. Da, on ju je promi jenio, ali uvijek sa svojeg polazi ta, kao idov. Kad se danas pitam kako je Isus iz gledao kao tinejd er, pomislim na idovske djeake koje poznajem u Chicagu. I kad me t e misli uzdrmaju, sjetim se da je Isus u svoje vrijeme izazvao suprotnu reakciju . idovski tinejd er, svakako -ali Bo ji Sin? 53 ISUS KAKVOG NISAM POZNAVAO * * * Isus je izabrao ne samo narod, ve je izabrao i vrijeme i mjesto u kojem e se rodit i. Prema Bonhoefferovim rijeima, ovaj dio povijesti postao je "maternica roenja Bo ga". Za to ba ovaj dio? Ponekad se pitam za to Isus nije do ao u suvremenije doba kad b i imao prednosti masovne komunikacije. Ili u Izaijine dane kad je oekivanje Mesij e bilo na vrhuncu i kad je Izrael jo uvijek bio nezavisna dr ava. to je to bilo u pr vom stoljeu to ga je uinilo pravim trenutkom da se Bog spusti u svijet? Svako doba ima svoje obilje je: devetnaesto stoljee s vedrim pouzdanjem, dvadeseto stoljee s nasilnim kaosom. U doba Isusova roenja, dok je Rimsko Carstvo bilo na vr huncu, prevladali su nada i optimizam. Kao i u Sovjetskom Savezu prije raspada i li u Britanskom Imperiju u doba kraljice Viktorije, Rimljani su maem uvali mir, al i su ak i pokoreni narodi uglavnom suraivali. Osim Palestine, naravno. U vrijeme Isusova roenja o ivjelo je oekivanje "novog poretka". Rimski pjesnik Vergi lije skovao je ovu frazu koja je zvuala kao rijei starozavjetnog proroka kad je ob javio da e "novi ljudski rod sii s nebeskih visina", da e doi do promjene zahvaljujui "roenju djeteta kojim e zavr iti eljezno doba ljudskog roda i otpoeti zlatno doba". M eutim, Vergilije ove mesijanske rijei nije napisao o Isusu ve o cezaru Augustu, "sa da njem bo anstvu", "obnovitelju svijeta", koji je poslije graanskog rata izazvanog u morstvom Julija Cezara ponovno uspio ujediniti Carstvo. Odanim rimskim podanicima August je ponudio mir, sigurnost i zabavu, u dvije rij ei: kruha i igara. Pax romana pobrinuo se da graani imaju za titu od vanjskih neprij atelja i da u ivaju koristi od rimske pravde i graanske vlasti. U meuvremenu je grki duh ispunio tijelo rimske politike. U cijelom carstvu narod se odijevao poput Gr ka, gradio zdanja u grkom stilu, bavio se grkim sportovima i govorio grkim jezikom. Osim u Palestini. Palestina, komad koji anakonda nije mogla probaviti, beskrajno je izluivala Rim. Nasuprot rimskoj toleranciji mnogobo tva, idovi su se grevito dr ali ideje o jednome B ogu, svojem Bogu, koji im je otkrio posebnu kulturu Izabranog naroda. VVilliam B arclav opisuje to se dogodilo kad su se sudarila ova dva dru tva. "Jednostavna je p ovijesna injenica da je u trideset godina izmeu 67. do 37. godine prije Krista, pr ije pojave Heroda Velikog, 54 PODRIJETLO I OKOLNOSTI IDOVSKI KORIJENI I TLO u revolucionarnim ustancima u Palestini nestalo vi e od sto pedeset tisua ljudi. U svijetu nije bilo eksplozivnije i zapaljivije zemlje od Palestine." idovi su se oduprli helenizaciji (nametnutoj grkoj kulturi) isto tako estoko kao to su se borili protiv rimskih legija. Rabini su ovu odbojnost odr avali na ivotu pods

jeajui idove na poku aje seleukidskog luaka Antioha, koji je prije vi e od jednog stolje poku ao helenizirati idove. Antioh je prisiljavao djeake da se podvrgnu operacijama koje poni tavaju obrezanje kako bi se mogli goli pojaviti na grkim atletskim natje canjima. Jednog starog sveenika dao je izbievati na smrt zato to je odbio jesti svi njetinu, a jednu majku i njezino sedmero djece dao je zaklati zato to se nije htj ela pokloniti pred jednim kipom. U gnusnom inu koji je postao poznat kao "groza p usto i" provalio je u Svetinju nad svetinjama u hramu, prinio neistu svinju na rtven ik u ast grkog boga Zeusa i zamrljao sveti te njezinom krvlju. Antiohova kampanja je bijedno zavr ila, tjerajui idove na otvorenu pobunu predvoenu M akabejcima. ( idovi jo i danas slave Hannuku kao uspomenu na ovu pobjedu.) Zapravo su Makabejci gotovo itavo stoljee odolijevali tuinskim napadaima, dok se rimska sila nije okomila na Palestinu. Rimskim armijama trebalo je trideset godina da ugu e s vaki znak pobune; onda su lokalnog diktatora Heroda postavili za svoju marionetu kao "Kralja idovskog". Gledajui Rimljane kako ubijaju ene i djecu u njihovim kuama, na trgovima pa ak i u hramu, upitao je jednog generala: "Hoe li Rimljani li iti gra d svih njegovih stanovnika i imetka i ostaviti me kao kralja u pustinji?" Zamalo . U vrijeme kad je Herod stupio na prijestolje, ne samo Jeruzalem, ve i itava zeml ja le ala je u ru evinama. Herod Veliki jo je uvijek vladao kad se Isus rodio. Palestina je ostala razmjerno mirna pod njegovom eljeznom akom, jer su dugi ratovi iscrpili duh i resurse idova. Potres 31. godine prije Krista pobio je 30.000 ljudi i mnogo stoke, to je izazva lo jo veu oskudicu. idovi su takve tragedije nazvali "Mesijine muke" i molili Boga za izbavitelja. Te ko je nai suvremenu usporedbu, s obzirom da je sovjetski imperij propao, s nesig urnom situacijom u kojoj su se idovi na li pod rimskom vla u. Tibet ili Kina mo da? Crnc i u Ju noj Africi prije nego to su se oslobodili vladavine manjine? Najprovokativni ji zakljuci dolaze od posjetitelja dana njeg Izraela, koji ne mogu a da ne zamijete slinost polo aja galilejskih idova u Isusove dane i Palestinaca u na e vrijeme. Jedni i 55 ISUS KAKVOG NISAM POZNAVAO drugi slu ili su gospodarskim interesima svojih bogatih susjeda. Jedni i drugi ivje li su u malim zaseocima, ili izbjeglikim logorima, usred mnogo suvremenije i stra ne kulture. Jedni i drugi bili su izlo eni redarstvenim satima, racijama i diskrim inaciji. Malcolm Muggeridge je 1970-ih primijetio: "Ulogu rimskih legionara preuzela je i zraelska vojska. Sada su Arapi bili pokoreni narod s pravom da, kao idovi u Isuso vo vrijeme, odlaze u svoje d amije i ive svoju religiju, ali se prema njima inae pos tupa kao prema drugorazrednim graanima." Obje skupine, dana nji Palestinci i galilejski idovi imaju istu prijem-ljivost za u sijane glave koje e ih pozvati na oru ani ustanak. Sjetite se dana njeg Bliskog istok a sa svim nasiljem, intrigama i sukobljenim strankama. U takvoj se zapaljivoj sr edini rodio Isus. * * * Putovanje iz Judeje u Galileju u proljee putovanje je od smeega do zelenog, od bez vodnog, kamenitog terena do nekih od najbujnijih polja u mediteranskom bazenu. V oe i povre raste u izobilju, ribari love ribu u Galilejskom jezeru, a iza valoviti h bre uljaka na zapadu svjetluca plavi Mediteran. Isusov zaviajni grad Nazaret, tak o opskuran da se ak ne nalazi na popisu ezdeset i tri grada spomenutih u Talmudu, nalazi se na bre uljku 400 metara iznad morske razine. Pogled s jednog grebena pru a iroku panoramu, sve od gore Karmel pored mora do snije nog vrha gore Hermon na sje veru. S plodnom zemljom, prekrasnim prizorima i umjerenom klimom, Galileja ima svoje p rivlanosti; Isus je tu u djetinjstvu nesumnjivo u ivao. Poljsko cvijee i korov koji je rastao izmeu usjeva, naporno odvajanje p enice od pljeve, smokvina stabla i vino gradi na padinama bre uljaka, njive koje se bijele pred etvu - sve to pokazat e se k asnije u njegovim prispodobama i kazivanjima. Isto tako slikovita, neka se obilj e ja Galileje nee pokazati. Samo pet kilometara sjeverno, vidljiv iz Nazareta, nala zio se svjetlucavi grad Seforis koji se upravo obnavljao. Isusovi susjedi -mo da i njegov otac - bili su tamo zaposleni u graevinarstvu.

Vei dio Isusova ivota graevinari su radili u ovoj prekrasnoj grko-rimskoj metropoli, s ulicama pod kolonadama, forumom, palaom, kupa56 PODRIJETLO I OKOLNOSTI IDOVSKI KORIJENI I TLO li tem s gimnastikom dvoranom i luksuznim vilama, sve sagraeno od bijelog vapnenca i obojenog mramora. U velianstvenom kazali tu koje je moglo primiti etiri tisue gledat elja, grki su glumci, ili hypocriti, zabavljali multinacionalno mno tvo. (Isus e kas nije posuditi ovu rije da opi e one koji u javnosti igraju la nu ulogu.) Tijekom Isusova ivota Seforis je slu io kao galilejska prijestolnica, druga po va nos ti iza Jeruzalema u cijeloj Palestini. Meutim, evanelja nijednom ne bilje e da je Is us posjetio ili ak spomenuo ovaj grad. Nije posjetio ni grad Tiberijadu, Herodovo zimovali te koje se nalazilo u blizini Galilejskog jezera. On je u irokom luku zao bilazio sredi ta bogatstva i politike moi. Premda je Herod Veliki uspio pretvoriti Galileju u najnapredniju provinciju u Pa lestini, samo je nekolicina od toga imala koristi. Seljaci bezem-lja i uglavnom su slu ili interesima bogatih zemljoposjednika (jo jedna injenica koja e se pojaviti u Isusovim prispodobama). Bolest ili uzastopne godine lo eg vremena predstavljale bi katastrofu za veinu obitelji. Znamo da je Isus odrastao u siroma tvu; njegova obit elj nije sebi mogla priu titi janje za rtvu u hramu i zbog toga je trebala prinijet i par grlica i dva golubia. Galileja je bila na glasu kao plodno tlo za revolucionare. etvrte godine prije Kr ista, nekako u vrijeme Isusova roenja, jedan od pobunjenika provalio je u arsenal u Seforisu i opljakao ga da naoru a svoje sljedbenike. Rimska vojska ponovno je os vojila grad i spalila ga - to obja njava za to ga je trebalo ponovno graditi - i raza pela dvije tisue idova koji su sudjelovali u ustanku. Deset godina kasnije, jedan drugi pobunjenik po imenu Juda podigao je ustanak, tra ei od svojih sunarodnjaka da ne plaaju porez poganskom rimskom imperatoru. Pomogao je u osnivanju stranke zel ota koja e est desetljea zadavati muke Rimu. Dva su Judina sina razapeli poslije Is usove smrti, a njegov posljednji sin e Rimljanima oteti utvrdu Masadu, zaklinjui s e da e je braniti dok ne umre i posljednji idov. Na kraju je 960 idovskih mu karaca, e na i djece izvr ilo samoubojstvo samo da ne padne u ruke Rimljanima. Galilejci su bili do sr i ljubitelji slobode. Bez obzira na napredak i politiku aktivnost, Galileja nije ba u ivala neko po tovanje ostalih dijelova zemlje. Bila je najudaljenija provincija od Jeruzalema i kultur no najzaostalija. Rabinska literatura onog vremeI 57 ISUS KAKVOG NISAM POZNAVAO na prikazuje Galilejce kao prostake, predmet etnikih ala. Galilejci koji su uili he brejski izgovarali su ga tako grubo da ih u drugim sinagogama nisu pozivali da it aju Toru. Govoriti uobiajenim aramejskim jezikom dosta nemarno bio je izdajniki zn ak galilejskih korijena (kako e to imun Petar ustanoviti jednog dana kad ga je u j ednom dvori tu izdao njegov seljaki naglasak). Aramejske rijei sauvane u evaneljima po kazuju da je i Isus govorio sjevernjakim dijalektom, to je sigurno pojaalo sumnjiavo st prema njemu. "Pa zar Krist dolazi iz Galileje?" "Iz Nazareta da mo e biti to dob ro?" Drugi su Zidovi smatrali da je Galileja takoer nemarna prema duhovnim stvarima. P oslije osamnaest godina provedenih u Galileji jedan se farizej alio: "Galileja, G alileja, ti mrzi Toru." Kad se Nikodem zauzeo za Isusa, u utkali su ga ukorom: "Da nisi i ti iz Galileje? Istra i pa e vidjeti da iz Galileje ne ustaje prorok." Sama I susova braa hrabrila su ga: "Otii odavle i poi u Judeju." Gledano iz perspektive vj erskog sjedi ta u Jeruzalemu, Galileja nikako nije mogla biti mjesto iz kojeg bi s e moglo oekivati Mesiju. * * * Kad itam evanelja, poku avam se vratiti u ono doba. Kako bih ja reagirao na ugnjetav anje? Da li bih se trudio da budem primjeran graanin i dr ao se po strani od nevolj e, da ivim i dam drugima da ive? Bi li na mene utjecali vatreni pobunjenici kao to su zeloti? Da li bih se borio na podmukliji nain, mo da izbjegavajui plaanje poreza? Ili bih svoju energiju ulo io u neki vjerski pokret i izbjegavao politike sukobe? K

akav bih idov bio da sam ivio u prvom stoljeu? U to je vrijeme u Rimskom Carstvu ivjelo osam milijuna idova, ne to malo vi e od etvrti ne toga broja u samoj Palestini*; ponekad su rimsko strpljenje izazivali do kraj njih granica. Rimljani su idove igosali kao "ateiste" jer su odbijali po tovati grke i rimske bogove, a smatrali su ih dru tvenim izrodima zbog njihovih neobinih obiaja: idovi su odbijali jesti "neistu" hranu svojih susjeda, prestajali bi sa svim posl ovima u pe* Uglavnom zbog holokausta, broj idova je devetnaest stoljea kasnije pribli no isti, s tim to isti omjer ivi u Palestini. 58 PODRIJETLO I OKOLNOSTI IDOVSKI KORIJENI I TLO tak uveer i u subotu, i prezirali su graanske slu be. No, Rimljani su judaizmu ipak dodijelili pravni status. Nevolje idovskih voa u mnogo emu su sliile onima u ruskim crkvama pod Staljinom. Mog li su suraivati, to znai pokoriti se mije anju vlasti, ili su mogli ii svojim putem, to je znailo nesmiljeno progonstvo. Herod Veliki dobro se uklapa u Staljinov model, dr ei vjersku zajednicu u stanju sumnjienja i terora preko mre e svojih uhoda. "Svoje velike sveenike mijenjao je kao to bi mijenjao odjeu", alio se jedan idovski pisac. Kao odgovor na to, idovi su se raspali u stranke koje su i le razliitim putevima kol aboracije ili separatizma. To su bile stranke koje e slijediti Isusa, slu ati ga, i sku avati ga, procjenjivati. Eseni su bili najodvojeniji od svih. Kao pacifisti nisu se aktivno opirali Herod u ili Rimljanima ve su se radije povukli u samostanske zajednice u piljama gole pu stinje. Uvjereni da je rimska invazija do la kao kazna jer se nisu uspjeli pridr ava ti Zakona, oni su se posvetili istoi. Eseni su se svakog dana obredno okupali, str ogo su se dr ali propisa o prehrani, nisu vr ili veliku nu du subotom, nisu nosili nak it, nisu se zaklinjali i sva su materijalna dobra dr ali zajednikima. Nadali su se da e svojom vjerno u potaknuti dolazak Mesije. Zeloti, koji su predstavljali drukiju strategiju separatizma, zastupali su oru anu pobunu za izbacivanje neistih tuinaca. Jedna grana zelota specijalizirala se za po litiki terorizam protiv Rimljana, dok su drugi djelovali kao neka vrsta "moralne policije" da ostale idove dr e na uzdi. U jednoj ranijoj verziji etnikog i enja, zeloti su objavili da treba smaknuti svakoga tko bi se o enio osobom druge rase. Tijekom godina Isusove slu be, promatrai su sigurno primijetili da se u njegovoj skupini na lazio i Simun Zelot. S druge strane, Isusovi dru tveni kontakti s neznabo -cima i st rancima, ne spominjui prispodobe kao to je ona o milosrdnom Samarianinu, izazvali b i bijes ovinistikih zelota. Na drugoj strani, kolaboracionisti su poku ali djelovati unutar sustava. Rimljani su dali ogranienu vlast idovskom savjetu zvanom Sanhe-drin, a zauzvrat za svoje pr ivilegije Sanhedrin je suraivao s Rimljanima, dojavljujui svaki znak ustanka. U nj ihovu je interesu bilo da sprijee ustanke i nemilosrdnu odmazdu koju bi sigurno i zazvali. idovski povjesniar Josip Flavije govori o mentalno bolesnom seljaku koji bi u jeku narodnih blagdana vikao "Te ko Jeruzalemu!" i uznemiri59 ISUS KAKVOG NISAM POZNAVAO vao mno tvo. Sanhedrin ga je poku ao kazniti, ali uzalud, pa su ga predali rimskom u pravitelju na te ko bievanje. Izbievali su ga nasmrt i mir je uspostavljen. Na isti je nain Sanhedrin poslao predstavnike da ispitaju Ivana Krstitelja i Isusa. Jesu li ozbiljna prijetnja miru? Ako jesu, treba li ih predati Rimljanima? Kajfa, vel iki sveenik, savr eno je prikazao kolabo-racionistiko gledi te rijeima: "I ne mislite k ako je za vas bolje da jedan ovjek umre za narod, nego da sav narod propadne!" Saduceji su bili najoitiji kolaboracionisti. Prvo su se helenizirali pod Grcima, zatim su suraivali s Makabejcima, Rimljanima i sada s Hero-dom. Humanisti po teol ogiji, saduceji nisu vjerovali u ivot poslije smrti, niti u bo ansku intervenciju n a ovoj zemlji. Sto se dogaa, dogaa se, a kako u budunosti nema sustava nagrade i ka zne, ovjek treba u ivati u ogranienom vremenu na zemlji. Iz sjajnih, palaama slinih do mova te srebrnog i zlatnog kuhinjskog posua koje su otkrili arheolozi, ini se da s u saduceji znali u ivati u ovom ivotu. Od svih stranaka u Palestini, birokratski sa duceji mogli su najvi e izgubiti iz svake prijetnje prema status quo.

Farizeji, popularna stranka srednjeg stale a esto se na la na razmeu, kad se trebala o dluiti izmeu separatizma i kolaboriranja. Oni su po tovali visoka mjerila istoe, poseb no u pogledu svetkovanja subote, obredne istoe i tonog vremena blagdana. idove koji se toga nisu pridr avali smatrali su "neznabo cima", iskljuivali ih iz mjesnih savjet a, bojkotirali njihove poslove i izbjegavali ih pozivati na obroke i dru tvene sas tanke. Ali i farizeji su ve podnijeli svoj dio stradanja: jednom je prigodom u je dnom jedinom danu razapeto osamsto farizeja. Premda su arko vjerovali u Mesiju, f arizeji su oklijevali da prebrzo slijede nekog varalicu ili udotvorca, koji bi ze mlji mogao donijeti nesreu. Farizeji su pa ljivo birali svoje bitke izla ui svoj ivot samo kad je bilo nu no. Jednom prigodom Poncije Pilat prezrivo je odbio po tovati raniji sporazum prema kojemu r imska vojska nee ulaziti u Jeruzalem sa zastavama na kojima je careva slika ("iko na"). Farizeji su to smatrali ido-lopoklonikim inom. Protestirajui, mno tvo idova, vein om farizeja, pet je dana i noi provelo ispred Pilatove palae u nekoj vrsti mirnog prosvjeda, plaui i molei ga da promijeni zapovijed. Pilat je nalo io da se okupe na h ipodromu gdje je u zasjedi ekala vojska pa je zaprijetio da e ubiti svakoga tko ne prestane moljakati. Svi su kao jedan pali na 60 PODRIJETLO I OKOLNOST] IDOVSKI KORIJENI I TLO lice, otkrili svoje vratove i objavili da e radije umrijeti nego prekr iti svoje za kone. Pilat je popustio. * * * Dok sam razmi ljao o svakoj ovoj skupini, zakljuio sam da bih najvjerojatnije zavr io u farizejskoj stranci. Divio bih se njihovu pragmatinom pristupu postojeoj vlasti , uravnote enom sa spremno u da se zalo e za naela. Kao ljudi reda, farizeji su bili dob ri graani.* Radikali kao to su bili eseni i zeloti kod mene bi izazvali nervozu; s aduceje bih prezirao kao oportuniste. I tako bih, kao simpatizer farizeja, staja o po strani od Isusovih slu atelja, promatrajui ga kako se nosi s goruim problemima svakida njice. Bi li me Isus pridobio? Koliko god to elim, ne mogu lako odgovoriti na ovo pitanj e. Vremenom je Isus uspio uznemiriti sve glavne skupine u Palestini i otuiti se o d njih. On se dr ao treeg puta, niti odvajanja niti suradnje, i time je vidljivo pr omijenio naglasak s Herodova ili Cezarova kraljevstva na Bo je kraljevstvo. U retrospektivi, ini se te ko primijetiti nijanse koje su odvajale jednu stranku od druge, ili razumjeti sukob koji bi izbio oko manje va nih elemenata Isusova uenja. Bez obzira na razlike, eseni, zeloti, farizeji i ak saduceji imali su jedan zaje dniki cilj: sauvati ono to je izrazito idovsko, bez obzira to to bilo. Tom cilju Isus je predstavljao prijetnju i ja sam siguran da bih je primijetio. U biti su idovi podizali ogradu oko svoje kulture u nadi da e svoj mali narod uzvi e nih ideala spasiti od pogana koji su ih okru ivali. Je li ih Bog mogao osloboditi od Rima kao to ih je neko oslobodio od Egipta? Jedna je tradicija obeavala da e, ako se Izrael bude kajao itavog jednog dana, ili ako bude savr eno svetkovao dvije sub ote, uskoro slijediti Mesijino izbavljenje. Neko se duhovno buenje zbivalo, potak nuto sjajnim novim hramom. Sagraen na irokoj platformi koja je dominirala i* Strunjaci su raspravljali o tome za to evanelja bilje e toliko sukoba izmeu Isusa i f arizeja, kad je s njima imao mnogo vi e zajednikog nego sa saducejima, esenima i ze lotima. Jedno je obja njenje da su evanelja pisana nekoliko desetljea poslije Isusov e smrti. U to vrijeme je Jeruzalem ve bio razoren i druge su stranke u biti nesta le. Naravno, pisci evanelja bili su usmjereni na jedinu pre ivjelu prijetnju, na fa rizeje. 61 ISUS KAKVOG NISAM POZNAVAO tavim Jeruzalemom, hram je postao sredi te nacionalnog ponosa i nada za budunost. Upravo u takvoj sredini ja bih, kao drugi idovi, prosuivao Isusove izjave o legali zmu, svetkovanju subote i hramu. Kako bih mogao uskladiti svoje po tovanje prema o biteljskim vrijednostima s komentarima kao to je ovaj: "Doe li tko k meni, a ne mr zi svog oca i majku, enu i djecu, brau i sestre... ne mo e biti moj uenik"? to je Isus time elio rei? Slino tome, za slu bene u i Sanhedrina izvje taj o primjedbi kao to je bi a: "Mogu razvaliti Hram Bo ji i za tri ga dana sagraditi" nije bilo prazno hvalisa nje ve oblik hule i ak izdaje, jer je napao upravo ono to je idove dr alo na okupu. Is

usova ponuda da ovjeku oprosti grijehe inila im se bizarno neprikladnom, kao da pr ivatna osoba danas ponudi da e nekome izdati putovnicu ili graevinsku dozvolu. to j e on mislio tko je, prisvajajui itav hramski sustav? Kako se ispostavilo, idovski strah od kulturnog samoubojstva pokazao se potpuno o pravdanim. Ne Isus, ve druga karizmatina linost podignut e ustanak koji je na kraju, 70. godine, izazvao Rim da razori hram a Jeruzalem sravni sa zemljom. Grad e kas nije biti obnovljen kao rimska kolonija s hramom bogu Jupiteru koji je podignut na mjestu razorenog idovskog hrama. idovima je pod prijetnjom smrtne kazne bilo za branjeno ui u grad. Rim je pokrenuo egzil koji nee zavr iti do na eg nara taja i on je z auvijek promijenio lice judaizma. 62 4. Ku nja - Obraun u pustinji Evanelja tvrde da je Isus, idov koji je odrastao u ruralnoj Galileji, bio nitko dr ugi do Bo ji Sin koji je do ao s neba boriti se protiv zla. S obzirom na ovu zadau, o dmah se javljaju odreena pitanja o Isusovim prioritetima. Na vrhu popisa su priro dne katastrofe: ako je Isus imao mo lijeiti bolesti i podizati mrtve, za to se nije upustio u rje avanje nekoliko makro-problema kao to su potresi i uragani ili mo da ita va plejada zlokobnih mutirajuih virusa koji mue zemlju? Filozofi i teolozi smatraju da je za mnoga od ostalih zemaljskih zala kriva ljud ska sloboda, to opet raa mno tvo novih pitanja. Imamo li stvarno preveliku slobodu? Imamo slobodu da povrijedimo i ubijamo jedni druge, da vodimo globalne ratove, d a opljakamo svoj planet. ak slobodno prkosimo Bogu time to emo ivjeti bez sputavanja, kao da ne postoji drugi svijet. Da u utka kritiare, Isus je u najmanju ruku mogao smisliti nekoliko neoborivih dokaza, koji bi dali odlunu prednost Bogu. Ovako izg leda da je lako ignorirati ili ne priznati Boga. Isusov prvi "slu beni" in kao odrasle osobe, kad je oti ao u pustinju da se licem u l ice suoi s tu iteljem, dao mu je priliku da rije i ove probleme. Sam Sotona je isku ava o Bo jega Sina navodei ga da promijeni pravila i svoje ciljeve ostvari preacem na bl istav nain. U pje anim ravnicama Palestine na kocki je bilo ne to vi e od Isusova karakt era; na kocki je bila povijest ljudskog roda. 65 ISUS KAKVOG NISAM POZNAVAO * * * Kad je John Milton napisao nastavak svojeg epa Izgubljeni raj, pretvorio je ku nju , a ne raspee u najhitniji dogaaj u Isusovu nastojanju da povrati svijet. U vrtu s u mu karac i ena pali na Sotonino obeanje da e se uzdignuti iznad polo aja koji im je d odijeljen. Tisuljeima kasnije, drugi predstavnik - Drugi Adam, kako to Pavao ka e suoio se sa slinim ispitom, premda neobino izopaenim. Mo ete li biti poput Boga?, upit ao je napasnik u Edenu; Mo e li uistinu biti ovjek?, pitao je napasnik u pustinji. Kad itam izvje taj o ku nji, s obzirom na nedostatak oevidaca, postajem svjestan da su sve pojedinosti morale potei od samoga Isusa. Iz nekog razloga Isus se smatrao o bveznim da svojim uenicima otkrije taj trenutak borbe i osobne slabosti. Pretpost avljam da je ku nja bila stvaran sukob, a ne uloga koju je Isus glumio s unaprijed poznatim rezultatom. Isti napasnik koji je na ao fatalno mjesto ranjivosti kod Ad ama i Eve usmjerio je ubojitom precizno u svoj napad na Isusa. Luka postavlja scenu u lagano dramskom tonu. "Isus se, pun Duha Svetoga, vratio s Jordana i Duh ga etrdeset dana vodio pustinjom, gdje ga je isku avao avao. Tih dan a nije ni ta jeo, te kad oni isteko e, ogladnje." Kao dva usamljena borca, dva su se svemirska diva sukobila u pusto i. Jedan, koji je tek poeo obavljati svoju zadau na neprijateljskom teritoriju, stigao je u stanju malaksalosti. Drugi, samouvjeren i na svojem domaem terenu, preuzeo je inicijativu. Iznenauju me pojedinosti ku nje. Sotona je tra io da Isus pretvori kamen u kruh, ponu dio mu sva kraljevstva svijeta i poticao ga da skoi s visokog mjesta kako bi ispr obao Bo je obeanje o fizikoj sigurnosti. Gdje je u ovim zahtjevima zlo? Ove tri ku nje izgledaju kao Isusova prava, upravo ono to se oekuje od Mesije. Nee li Isus umno iti kruh za pet tisua, to je mnogo dojmljivije? On e uz to pobijediti smrt i ponovno u stati da postane Kralj kraljeva. Ove tri ku nje same po sebi nisu se inile zle - al i se u pustinji oito dogodilo ne to od kljune va nosti. Britanski pjesnik Gerard Manlev Hopkins prikazuje ku nju kao neku vrstu sastanka n a kojem se Isus i Sotona trebaju upoznati. U neizvjesnosti oko utjelovljenja, So

tona nije bio siguran je li Isus bio obian ovjek ili teofanija, ili mo da aneo s ogra nienim silama kao on sam. 66 KU NJA - OBRAUN U PUSTINJI Izazivajui Isusa da uini uda, elio je ispitati moi svojeg protivnika. Martin Luther i de dalje, nagaajui da se Isus tijekom svojeg ivota "pona ao veoma skromno i dru io s gr e nim ljudima pa ga zbog toga nisu posebno cijenili". Zbog toga "ga je avao previdi o i nije ga prepoznao. Jer avao je dalekovidan; on tra i samo ono to je veliko i uzv i eno, i uz to se vezuje; ne gleda na ono to je maleno i ispod njega". U evaneoskim izvje tajima dva borca postupaju jedan prema drugome s nekom vrstom op reznog po tovanja, kao dva boksaa koji u ringu kru e jedan oko drugoga. Za Isusa je v jerojatno najvei napor bio pristanak da se uope izlo i ku nji. Za to jednostavno ne uni ti ti napasnika i time spasiti povijest ovjeanstva od njegove po asti? Isus je oklijeva o. Sa svoje strane Sotona je ponudio da vlast nad svijetom preda u zamjenu za zadov oljstvo to je nadvladao Sina Bo jeg. Premda je Sotona pripremio ispite, na kraju je sam pao na njima. Na dva testa Isus se samo trebao dokazati, ali trei je bio pit anje bogo tovlja, na to Bog nikad nee pristati. Ku nja je raskrinkala Sotonu, dok je Bog i dalje ostao pod krinkom. Ako si Bog, re kao je Sotona, zadivi me. Postupaj kako Bog treba postupati. Isus je odgovorio: Samo Bog donosi ovakve odluke, stoga ni ta ne inim na tvoju zapovijed. U lijepim filmovima Wima VVendersa o anelima [Nebo nad Berlinom; In Weiter Ferne, SoNah!), nebeska bia s djetinjim divljenjem raspravljaju kakav je osjeaj piti kav u i probavljati hranu, osjetiti toplinu i bol, osjetiti kretanje kostura dok hod ate, osjetiti dodir drugog ljudskog bia, rei "Ah!" i "Oh!" jer se sve ne zna unapr ijed, ivjeti prema minutama i satima i tako upoznati sada umjesto vjenosti. U dobi od trideset i ne to godina, kad se prvi put sukobio sa Sotonom u pustinji, Isus j e shvatio sve "prednosti" toga to je ljudsko bie. Sasvim se ugodno osjeao u vlastit oj ko i. Kad se osvrnem na ove tri ku nje, vidim da je Sotona nudio primamljivo pobolj anje. Isku avao je Isusa na dobrim stranama ljudskoga ivota a ne na zlim: da osjeti okus kruha bez podlo nosti utvrenim pravilima gladi i zemljoradnje, da se suoi s rizikom bez prave opasnosti, da u iva u asti i vlasti bez mogunosti bolnog odbacivanja - ukr atko, da nosi kru67 ISUS KAKVOG NISAM POZNAVAO nu a ne kri . (Za ku njama kojima se Isus odupro jo uvijek eznu mnogi od nas koji su n jegovi sljedbenici.) Apokrifna evanelja, koja je crkva proglasila sumnjivima, daju naslutiti kako bi i zgledalo da je Isus popustio Sotoninim ku njama. Ovi izmi ljeni izvje taji tvrde da je Isus kao dijete izraivao glinene vrapce koje je jednim dahom mogao o ivjeti, a bac anjem osu enih riba u vodu mogao je udom uiniti da zaplivaju. Da bi svojim drugovima u igri odr ao lekciju, pretvarao bi ih u koze, a ljude bi oslijepio ili oglu io da u iva u njihovu ozdravljenju. Apokrifna evanelja iz drugog stoljea pandani su suvrem enim stripovima o Superboyu i Batgirl. Njihova vrijednost je uglavnom u suprotno sti koju predstavljaju stvarnim evaneljima, a koja otkrivaju Mesiju koji se udotvo rnim silama nije slu io u svoju korist. Poev i s ku njama Isus je pokazao da se ne kani povinovati zemaljskim pravilima. Za vrijeme snimanja dokumentarca u Izraelu, Malcolm Muggeridge razmi ljao je o Isu sovoj ku nji: Neobino je to se dogodilo, u pravom trenutku za poetak snimanja kad su sjene bile j o dugake a svjetlost tek dovoljna, da sam u blizini primijetio mno tvo kamenja, sve jednake veliine, koje je sliilo na dobro peene i smee hljebove. Kako je lako Isus mo gao ove kamene kruhove pretvoriti u jestive, kao to e kasnije pretvoriti vodu u vi no na svadbi! Uostalom, za to i ne bi? Rimske su vlasti dijelile besplatan kruh da promiu Cezarovo kraljevstvo, a Isus je na ovaj nain mogao promicati svoje... Trebao je samo potvrdno kimnuti i mogao je imati izgraeno kr anstvo, ne samo na etiri ma klimavim evaneljima i pora enom ovjeku razapetome na kri , ve na osnovi zdravih dru tv enoekonomskih planova i naela... Svaka se utopija mogla ostvariti te obistiniti s vaka nada i svaki san. Kakav bi dobrotvor Isus bio! Prihvaen podjednako na london

skom ekonomskom fakultetu i harvardskoj poslovnoj koli; s kipom na Parliament Squ areu i s jo jednim na Capitol Hillu i na Crvenom trgu... Umjesto toga, odbio je p onudu, uz obrazlo enje da se treba pokloniti samo Bogu. Kako to Muggeridge vidi, isku enje se vrtilo oko pitanja koje je za Isusove zemlja ke bilo na prvome mjestu: kako bi trebao izgledati Mesija? 68 KU NJA - OBRAUN U PUSTINJI Narodni Mesija koji bi pretvarao kamenje u kruh da nahrani mno tvo? Torin Mesija k oji bi stajao na vrhu hrama? Kraljevski Mesija koji ne bi vladao samo nad Izrael om nego nad svim zemaljskim kraljevstvima? Ukratko, Sotona je Isusu ponudio pril iku da bude gromoviti Mesija kojeg mislimo da elimo. U Muggeridgeovu opisu svakak o sam prepoznao Mesiju kojeg bih ja elio. Mi elimo sve drugo samo ne Mesiju patnika - a to je u odreenom smislu i Isus elio. Sotona je bio sasvim blizu s prijedlogom da se Isus baci s najvi eg mjesta da prov jeri Bo ju brigu. Ta e se ku nja ponovno pojaviti. Jednom, u nastupu ljutnje, Isus je Petra o tro ukorio: "Nosi se od mene, sotono!" - rekao je, "... jer ti nije na pa meti to je Bo je, nego to je ljudsko!" Petar je ustuknuo pred Isusovim pretkazivanje m patnje i smrti - "Bo e sauvaj, Gospodine! Ne, to se tebi ne smije dogoditi!" -i t a instinktivna za titna reakcija izazvala je Isusa. On je u Petrovim rijeima ponovn o uo Sotonino zavodniko isku avanje da izabere lak i put. Prikovan na kri Isus e ovo posljednje isku enje uti ponovljeno kao izrugivanje. Jedan od zloinaca se rugao: "Nisi li ti Krist? Spasi sebe i nas!" Promatrai su dobaciva li: "Neka sada sie s kri a pa emo povjerovati u nj... Neka ga sad [Bog] izbavi ako m u omilje!" Ali nije bilo spa avanja, ni uda, ni lake, bezbolne smrti. Da bi spasio druge, jasno je, nije mogao spasiti sebe. Ovu je injenicu morao znati kad se suoio sa Sotonom u pustinji. * * * to se mojih isku enja tie, sklon sam uobiajenim porocima po ude i pohlepe. Meutim, kad r azmi ljam o Isusovim ku njama, shvaam da su one bile usmjerene na razlog njegova dola ska na zemlju, na njegov "stil" djelovanja. U biti je Sotona mamio Isusa ubrzani m ostvarenjem njegove zadae. Mogao je zadobiti mno tvo stvaranjem kruha po potrebi i preuzeti vlast nad svjetskim kraljevstvima, a pritom se sauvati od opasnosti. " Za to tako sporo vue noge prema onome to je najbolje?", rugao se Sotona u Miltonovu s pjevu. Prvi put sam ovu misao na ao u spisima Dostojevskoga, koji je prizor ku nje uinio sre di tem svojeg velikog romana Braa Karamazovi. Agnostiki brat Ivan Karamazov pi e pjesm u nazvanu "Veliki Inkvizitor", 69 ISUS KAKVOG NISAM POZNAVAO smje tenu u Sevillei esnaestog stoljea, kad je inkvizicija bila na samome vrhu. Prem a pjesmi, preru eni Isus posjeuje grad u vrijeme kad na lomai svakodnevno spaljuju k rivovjerce. Veliki Inkvizitor, inae kardinal, "starac od gotovo devedeset godina, visok i uspravan, sme urana lica i upalih oiju", prepoznaje Isusa i baca ga u zatv or. Ovdje njih dvojica razgovaraju u prizoru koji namjerno podsjea na Isusovo isk u enje u pustinji. Inkvizitor ima optu bu: time to je odbio ku nju, Isus je protratio tri najvee sile koj e su mu bile na raspolaganju, "udo, tajanstvenost i vlast". Trebao je poslu ati Sot onin savjet i uiniti tra eno udo kako bi poveao svoj ugled u narodu. Trebao je prihva titi ponudu vlasti i moi. Zar Isus nije shvatio da ljudi vi e od svega ele tovati ono to je uspostavljeno bez osporavanja? "Umjesto da zavlada ovjekovom slobodom, ti si je pro irio i duhovno kraljevstvo ljudskog roda njome zauvijek opteretio. elio si o vjekovu slobodnu ljubav, da te dragovoljno slijedi, da ga potakne i osvoji ." Time to se odupro Sotoninoj ku nji da se ne obazire na ovjekovu slobodu, Inkvizitor smatra da je Isus uinio da ga se suvi e lako odbaci. Odrekao se svoje najvee prednos ti: moi da nametne vjeru. Na sreu, nastavlja lukavi Inkvizitor, crkva je prepoznal a zabludu i ispravila je i otad se oslanja na uda, tajanstvenost i vlast. Inkvizi tor mora zbog toga jo jednom pogubiti Isusa da ne ometa rad crkve. Ovaj prizor iz romana Braa Karamazovi ima poseban znaaj zato to su se u Rusiji, u v rijeme nastanka ovog romana, organizirali komunistiki revolucionari. Kako je Dost ojevski primijetio, i oni e ovu tehniku posuditi od crkve. Obeali su da e pretvorit

i kamenje u kruh, jamiti za titu i sigurnost svim graanima u zamjenu za ne to vrlo jed nostavno: svoju slobodu. Komunizam e postati novom crkvom u Rusiji, isto tako ute meljenoj na udu, tajanstvenosti i vlasti. Vi e od stoljea nakon to je Dostojevski napisao ovaj jezivi dijalog o vlasti i slobo di, imao sam priliku posjetiti njegovu domovinu i osobno vidjeti posljedice seda m desetljea komunistike vladavine. Oti ao sam u Rusiju u studenom 1991. godine, kad se sovjetsko carstvo uru avalo, kad je Mihail Gorbaov odstupio pred Borisom Jeljcin om i kad je itava zemlja nastojala ponovno otkriti sebe. eljezni stisak sile popus tio je i narod je sada u ivao u slobodi da govori to god eli. 70 KU NJA - OBRAUN U PUSTINJI ivo se sjeam sastanka s urednicima Pravde, biv eg slu benog glasnogovornika Komunistike partije. Pravda je kao i svaka druga ustanova ropski slu ila komunistikoj "crkvi". Meutim, sada je naklada Pravde drastino pala (od jedanaest milijuna na sedamsto t isua) zajedno s padom komunizma. inilo se da su urednici Pravde ozbiljni, iskreni, u potrazi - i potreseni do sr i. Toliko potreseni da su sada tra ili savjet od emis ara jedne religije koju je njihov osniva podrugljivo nazvao "opijumom za narod". Urednici su sjetno primijetili da kr anstvo i komunizam imaju mnoge zajednike ideale : jednakost, zajedni tvo, pravdu i rasni sklad. Ali su morali priznati da je marks istiko ostvarenje ove vizije proizvelo najstra nije none more koje je svijet ikada v idio. Za to? "Mi ne znamo kako pokrenuti ljude da poka u sa aljenje", rekao je glavni urednik. "P oku ali smo skupiti novac za djecu u ernobilu, ali prosjeni ruski graanin svoj e novac radije potro iti na pie. Kako vi popravljate i motivirate ljude? Kako uspijevate d a postanu dobri?" Sedamdeset i etiri godine komunizma dokazale su izvan svake sumnje da se dobrota ne mo e nametnuti zakonom iz Kremlja i provesti oru jem. Te ka je ironija da poku aji pr isiljavanja na moralnost obino proizvode prkosne podanike i vladare tirane koji g ube svoju moralnu jezgru. Napustio sam Rusiju sa sna nim osjeajem da bi za nas kr ane bilo dobro da ponovno nauimo temeljne lekcije iz Isusovih ku nji. Dobrotu nije mogue nametnuti izvana, odozgo prema dolje; ona mora rasti iznutra, sa samoga dna. Isku enje u pustinji otkriva temeljnu razliku izmeu Bo je i Sotoni-ne sile. Sotona im a mo da prisili, zaslijepi, da nametne poslu nost, da uni ti. Ljudi su mnogo toga naui li od te sile i vlasti obilno crpe iz njezina spremi ta. S biem ili pendrekom ili s AK-47 ljudska bia mogu prisiliti druga ljudska bia da uine sve to ele. Sotonina sila djeluje izvana i vr i prisilu. Nasuprot tome, Bo ja sila djeluje iznutra i ne vr i prisilu. "Ne mo e ovjeka podjarmiti u dom niti oekivati slobodno izra avanje vjere ako nije zasnovana na udu", rekao je In kvizitor Isusu u romanu Dosto-jevskog. Takva sila mo e ponekad izgledati kao slabo st. U odlunosti da nje no preobra ava iznutra prema van i u nepopustljivoj ovisnosti o ljudskom izboru, Bo ja sila mo e izgledati kao neka vrsta abdikacije. Kao to 71 ISUS KAKVOG NISAM POZNAVAO je svakom roditelju i zaljubljenoj osobi poznato, ljubav mo e izgubiti mo ako je vo ljena osoba odluila da je prezrivo odbije. "Bog nije nacist", rekao je Thomas Merton. Svakako nije. Gospodar svemira postat e njegova rtva, bespomoan pred odredom vojnika u vrtu. Bog se uinio slabim samo iz jednog razloga: da ljudskim biima omogui da slobodno odlue to e uiniti s njim.* Soren Kierkegaard pisao je o Bo jem nje nom dodiru: "Svemogui koji na ovaj svijet mo e spustiti svoju te ku ruku, mo e svoj dodir uiniti tako lakim da stvorenje dobije neza visnost." Priznajem, ponekad bih volio da Bog upotrijebi jai dodir. Moja vjera pa ti od prevelike slobode, od suvi e isku enja da ne vjerujem. Ponekad bih elio da me B og svlada, da nadvlada moje sumnje sigurno u, da pru i konane dokaze svojega postojanj a i brige. elio bih da Bog preuzme aktivniju ulogu u ljudskim zbivanjima. Da je pru io ruku i samo prstom maknuo Saddama Husseina s prijestolja, koliko bi ivota bilo spa eno u Z aljevskom ratu? Da je to isto uinio s Hitle-rom, koliko bi idova bilo po teeno? Za to B og ni ta ne poduzima? Volio bih da Bog preuzme aktivniju ulogu u mojem osobnom ivotu. elim brze i spekta kularne odgovore na svoje molitve, ozdravljenje od bolesti, za titu i sigurnost za

moje voljene. elio bih imati Boga bez dvosmislenosti, Nekoga na koga mogu uprije ti prstom zbog mojih sumnjiavih prijatelja. Kad o tome razmi ljam, prepoznajem u sebi tanki, uplji odjek izazova koje je Sotona dobacio Isusu prije dvije tisue godina. Bog se danas opire ovim isku enjima kao to im se Isus opro na zemlji, i umjesto toga odluuje se za sporiji, nje niji put. Prem a rijeima Georgea MacDonalda: * U drami Dorothv Savers TheMan Born to Be King (ovjek roen za kralja), kralj Hero d govori magima: "Ne mo ete vladati ljudima ljubavlju. Kad naete svoga kralja, reci te mu to. Samo e troje vladati ljudima - strah, pohlepa i obeanje sigurnosti." Kra lj Herod je poznavao rukovodea naela po kojima Sotona djeluje, ona ista koja je Is us' odbio u pustinji. 72 KU NJA - OBRAUN U PUSTINJI Umjesto da bo anskom snagom uni ti silu zla; umjesto prinudne pravde i uni tenja zlih; umjesto stvaranja mira na zemlji pomou vladavine savr enog kneza; umjesto okupljan ja jeruzalemske djece pod svoja krila eljela to ona ili ne, i njihova spa avanja od u asa koji su izazvali tjeskobu u njegovoj prorokoj du i - pustio je da zlo vr i svoju volju dok ivi; zadovoljio se sporim, neohrabrujuim putevima stvarne pomoi; da ljud e ini dobrima, da istjera, a ne samo kontrolira Sotonu... Voljeti pravednost znai pomoi joj da raste, a ne koristiti je za odmazdu... On se opirao svakom poticaju da radi br e za manje dobro. "Jeruzaleme, Jeruzaleme", uskliknuo je Isus u prizoru na koji aludira MacDonald. "Koliko li puta htjedoh okupiti djecu tvoju kao to kvo-ka okuplja pilie pod krila, i ne htjedoste." Uenici su predlo ili Isusu da zapovjedi ognju da sie s neba i uni ti neskru ene gradove; nasuprot tome, Isus je svojim usklikom izrazio bespomonost, za panjujue "kad bi bar" si lo je s usana Bo jeg Sina. On se nije nametao onima koji to nisu eljeli. to vi e upoznajem Isusa to sam vi e pod dojmom onoga to je Ivan Karamazov nazvao "udom obuzdavanja". uda koja je Sotona predlagao, znakovi i uda koje su farizeji zahtije vali, konani dokaz za kojim eznem - sve ovo ne bi predstavljalo ozbiljnu prepreku za svemogueg Boga. Vi e zauuje njegovo odbijanje da se poka e i nadvlada. Bo je stra no na tojanje na ovjekovoj slobodi tako je neogranieno da nam je dao snagu da ivimo kao d a on ne postoji, da mu pljujemo u lice, da ga razapne-mo. Sve to je Isus morao z nati kad se u pustinji suoio s napasnikom, usmjeravajui svoju veliku snagu na obuz davanje. Vjerujem da Bog nastoji na takvom obuzdavanju jer nikakav pirotehniki prikaz svem oi nee postii odgovor za kojim ezne. Premda mo mo e prisiliti na poslu nost, samo ljubav mo e izazvati odgovor ljubavi, a to je upravo ono to je Bog elio od nas i to je razlo g zbog kojeg nas je stvorio. "A ja kad budem uzdignut sa zemlje, sve u privui k se bi", rekao je Isus. U sluaju da nismo shvatili to eli rei, Ivan dodaje: "To ree da oz nai kakvom e smru umrijeti." U Bo joj je prirodi davanje sebe; on svoje pozive zasniv a na po rtvovnoj ljubavi. Sjeam se kako sam jednog poslijepodneva u Chicagu sjedio na terasi nekog restoran a, slu ajui utuena ovjeka koji je priao o svom odluta73 ISUS KAKVOG NISAM POZNAVAO lom sinu. Jake, njegov sin, nije mogao zadr ati ni jedan posao. Sav je novac tro io na alkohol i droge. Rijetko je kad dolazio kui i roditeljima je donosio malo rado sti a mnogo jada. Jakeov otac opisao mi je osjeaj svoje bespomonosti rijeima vrlo s linima onima koje je Isus upotrijebio za Jeruzalem. "Kad bih ga bar mogao vratiti , zakloniti i poku ati mu pokazati koliko ga volim", rekao je. Onda je zastao nast ojei da zavlada svojim glasom i dodao: "Neobino je, premda me on odbija, Jakeova m i ljubav znai vi e nego ljubav moje drugo troje odgovorne djece. udnovato, zar ne? E to, takva je ljubav." Osjeam da je u toj posljednjoj reenici u nekoliko rijei vi e uvida u tajnu Bo jeg suzdr a vanja nego to sam je na ao u bilo kojoj knjizi o teo-diceji. Za to se Bog zadovoljava sporim, neohrabrujuim nainom da potakne rast pravednosti umjesto da je osveti? Et o, takva je ljubav. Ljubav ima vlastitu mo, jedinu silu koja je u stanju osvojiti ljudsko srce. * * *

Premda odbijen u sve tri ku nje, Sotona je vjerojatno napustio mjesto sukoba smiju ljei se. Isusovo odluno odbijanje da se ravna prema Sotoni-nim pravilima znailo je da se Sotona i dalje mo e ravnati po tim pravilima. Uostalom, jo je uvijek imao na raspolaganju kraljevstva ovog svijeta, a sada je nauio lekciju o Bo jem obuzdavanju . Bo je obuzdavanje pru a priliku onima koji se protive Bogu. Naravno, doi e do drugih okr aja. Isus bi silom istjerivao demone, ali Duh kojim ih je nadomjestio bio je daleko manje posesivan i uvijek ovisan o volji opsjednute osobe. Bilo je obilje prigoda za pakost: Isus je to priznao kad je Bo je kraljevst vo koje raste usred zla usporedio s p enicom koja raste meu korovom. S gledi ta Sotonina, Isusove ku nje bile su novo produ enje ivota. Djeca iz Gospodara m uha (Lord of the Flies)* mogla su du e lutati po otoku, naizgled slobodna od autor iteta odraslih. Osim toga, mogla su optu iti Boga ako bi ne to po lo krivo. Ako Bog up orno propu ta reagirati dok * U Goldingovu prvom romanu Gospodar muha iz 1954. djeca kolske dobi nakon brodol oma na jednom pacifikom otoku tijekom atomskog rata ponovno pokazuju ovjekov pad u grijeh kad njihovi odnosi iz nedu nog drugarstva prijeu u totalitarni pokolj. 74 KU NJA - OBRAUN U PUSTINJI se odvijaju avolje pakosti kao to su kri arski ratovi i holokaust, za to ne okriviti R oditelja umjesto djece? ini mi se da je Isus odbijanjem ku nji u pustinji stavio na kocku Bo ji ugled. Bog je obeao da e jednoga dana obnoviti savr enstvo zemlje, ali to u meuvremenu? Movara ljuds ke povijesti, brutalnost, ak i u crkvenoj povijesti, budua apokalipsa - je li sve to vrijedno bo anskog suzdr avanja? Otvoreno reeno, je li ovjekova sloboda vrijedna te cijene? Nitko tko ivi usred procesa obnove, a ne na njegovu kraju, ne mo e po teno odgovoriti na to pitanje. Sve ega se mogu sjetiti jest da je Isus, usamljeni borac koji se suelice silovito sukobio sa Zlom da ga uni ti, izabrao drukiji put. Za njega je ouvan je slobodne volje po zlu poznate vrste izgledalo vrijedno cijene. Odluka nije mo gla biti laka, jer je ukljuivala njegovu vlastitu patnju kao i patnju njegovih sl jedbenika. Kad ispitujem ostatak Isusova ivota, vidim da je nain obuzdavanja uspostavljen u p ustinji bio prisutan u cijelom njegovu ivotu. Nikako ne mogu zamisliti da je Isus nekoga nagovarao. Umjesto toga, isticao je posljedice izbora, a onda odluku pre pu tao drugoj strani. Na pitanje jednog bogata a odgovorio je beskompromisno i zatim ga pustio da ode. Marko umjesno dodaje ovaj komentar: "Isus ga nato pogleda, za voli ga..." Isus je imao realnu spoznaju o tome kako e ga svijet primiti: "Razmah at e se bezakonje i ohladnjeti ljubav mnogih." Ponekad se slu imo izrazom "kompleks spasitelja" da opi emo nezdravi sindrom opsjedn utosti rje avanjem problema drugih ljudi. Meutim, znakovito je da je pravi Spasitel j bio potpuno slobodan od takvog kompleksa. Nije bio pod pritiskom da za svog ivo ta obrati itav svijet ili da lijei ljude koji nisu bili spremni za lijeenje. Prema Miltonu, Isus je to "prikazivao na humaniji nain, vi e nebeski, / privlanim rijeima d a osvoji spremna srca, / pu tajui da uvjeravanje govori umjesto straha". Ukratko, Isus je pokazao nevjerojatno po tovanje prema ovjekovoj slobodi. Kad je So tona tra io priliku da ku a Petra i da ga re eta kao p enicu, ni tada Isus nije odbio za htjev. Njegov je odgovor glasio: "Ali ja sam molio za tebe da ne malak e tvoja vje ra." Kad mu je mno tvo okrenulo lea i kad su ga mnogi uenici napustili, Isus je Dvan aestorici gotovo tugaljivo rekao: "Da mo da i vi ne kanite otii?" Kad se njegov ivot kretao prema kobi u Jeruzalemu, raskrinkao je Judu, ali nije poku ao sprijeiti nje govo zlodjelo - i to je posljedica obuzdavanja. 75 ISUS KAKVOG NISAM POZNAVAO "Hoe li tko za mnom,... neka uzme svoj kri i neka ide za mnom", rekao je Isus u sv ojem najmanje manipulativnom pozivu koji je ikad uputio. * * * Iznenadila me ova osobina obuzdavanja kod Isusa - mogli bismo je gotovo nazvati bo anskom pla ljivo u. Obraujui izvje taj o Isusu u evaneljima, shvatio sam da sam od nje oekivao iste osobine koje sam sreo u ju noj fundamentalistikoj crkvi svojeg djetinjs tva. Tamo sam se esto osjeao rtvom emocionalnog pritiska. Doktrina se servirala u s

tilu "Vjeruj i ne postavljaj pitanja!" Slu ei se silom uda, tajanstvenosti i vlasti, crkva nije ostavljala mjesto sumnji. Takoer sam upoznao manipulativne tehnike za "zadobivanje du a"; neke od njih su ukljuivale pogre no prikazivanje samoga sebe oso bi s kojom sam razgovarao. Ali mi nikako ne polazi za rukom da ijednu od tih oso bina naem u Isusovu ivotu. Ako ispravno itam crkvenu povijest, mnogi Isusovi sljedbenici popustili su upravo onim ku njama kojima je Isus odolio. Dostojevski je o troumno prikazao prizor ku nje u eliji za muenje Velikog Inkvizitora. Kako je crkva, osnovana od onoga koji je od olio ku nji, mogla provesti inkviziciju nametanja vjerovanja koje je trajalo pola milenija? U meuvremenu, u ne to bla oj protestantskoj verziji u enevi, du nosnici su poh aanje crkve proglasili obveznim, a odbijanje primanja euharistije zloinom. I tu su krivovjerce spaljivali na lomai. Na svoju sramotu, kr anska povijest otkriva neprestane poku aje da se pobolj a Kristov put. Ponekad se crkva udru uje s vlastima, to nudi preac do moi. " tovanje uspjeha je o penito oblik tovanja idola koje avao neumorno njeguje", pisao je Helmut Thielicke o poetnoj zanese-nosti njemake crkve Hitlerom. "U prvim godinama nakon 1933. mogli smo primijetiti gotovo sugestivno primoravanje koje proizlazi iz velikog uspjeha i kako su pod utjecajem ovih uspjeha ljudi, ak i kr ani, prestali pitati u ije ime i po kakvu cijenu..." Ponekad crkva proizvodi svoje vlastite mini-Hitlere, ljude s imenima kao Jim Jon es i David Koresh, koji predobro razumiju mo koju predstavljaju uda, tajanstvenost i autoritet. A ponekad crkva jednostavno posuuje sredstva manipulacije koja su u savr ili politiari, trgovci i strunjaci 4 za izradu reklama. 76 KU NJA - OBRAUN U PUSTINJI U prepoznavanju ovih nedostatak sam brz. Ali kad se okrenem od crkvene povijesti i ispitam sebe, ustanovim da sam i ja ranjiv na takve ku nje. Nedostaje mi snaga volje da se oprem preacu rje avanja ljudskih potreba. Nedostaje mi strpljenje da do pustim Bogu da djeluje polako, na "gentlemanski" nain. elim sam preuzeti kontrolu, prisiliti druge da pomognu ostvariti ciljeve u koje vjerujem. Spreman sam odrei se odreenih sloboda za jamstvo sigurnosti i za tite. Spreman sam odrei se i mnogo vi e toga za priliku da ostvarim svoje ambicije. Kad osjetim kako se u meni javljaju ove ku nje, vraam se izvje taju o Isusu i Sotoni u pustinji. Isus je otporom Sotoninim ku njama sauvao za mene upravo onu slobodu ko ju imam kad se suoim s vlastitima. Molim se za povjerenje i strpljenje koje je Is us pokazao. I radujem se to, kako stoji u Hebrejima, "nemamo takva Velikog sveenik a koji ne bi mogao biti supatnik u na im slabostima, nego poput nas isku avana svime , osim grijehom. Doista, u emu je isku an trpio, mo e isku ava-nima pomoi." 77 5. Pojava - to bih ja zamijetio? Sve u vezi s Kristom iznenauje me. Njegov duh me zadivljuje, a njegova me volja z bunjuje. Izmeu njega i svih drugih na svijetu, nema nieg s ime bi se mogao usporedi ti. On je uistinu bie za sebe... Uzalud istra ujem u povijesti da naem nekoga slinog Isusu, ili ne to to bi bilo pribli no slino evanelju. Ni povijest, ni ljudski rod, ni r azdoblja, ni priroda, ne nude mi ni ta s ime bih to usporedio ili objasnio. Sve je izuzetno. Napoleon 5. V Pojava - Sto bih ja zamijetio? Apostolsko vjerovanje brzo prolazi kroz Isusov ivot u jednom odlomku, koji poinje s njegovim roenjem i odmah prelazi na njegovu smrt, silazak u pakao i uza a e na nebo. Samo trenutak - ne manjka li ne to? to se dogodilo u razdoblju izmeu njegova roenja od Djevice Marije i stradanja pod Poncijem Pilatom? Nekako sve to je Isus rekao i uinio u trideset i tri godine na zemlji kao da je zanemareno u nastojanju da se protumai njegov ivot. Kako je proveo vrijeme na zemlji? Uspomene iz nedjeljne kole zapravo oslabljuju moja nastojanja da zamislim Isusov svakida nji ivot, jer je bio prikazan be ivotnim prizorima na flanelografu. Evo ga gdje pouava. Ovdje dr i janje. Sada razgovara sa Samarian-kom, a evo, jo jedan

razgovor s ovjekom koji se zove Nikodem. Najaktivniji prizor bio je prikaz uenika u njihovim minijaturnim amcima kako poskakuju na plavom moru flanelografa. Sjeam se prizora Isusa koji stoji u hramu s biem u ruci, ali to se nije slagalo ni sa im e to sam uio o njemu. Svakako ga nikad nisam vidio da prisustvuje nekoj zabavi. U nedjeljnoj koli mogao sam nauiti injenice o Isusovu ivotu, ali kao osoba ostao je ud aljen i dvodimenzionalan. Filmovi o Isusu pomogli su mi da o ivi. Neki od njih, kao Zeffirellijev Isus iz Na zareta, silno se trude da stvore ozraje sukladno evaneoskim izvje tajima. Nasuprot s mirenim prizorima na flanelografu, filmovi pokazuju Isusa na djelu, okru ena nemir nim promatraima koji se naguravaju kako bi ga bolje vidjeli i koji mu dodijavaju svojim zahtjevima. 81 ISUS KAKVOG NISAM POZNAVAO Kad gledam te filmove, pa se vratim evaneljima, poku avam preuzeti svoju omiljenu u logu novinara ili bar njezin ekvivalent iz prvog stoljea. Stojim po strani, slu am i pravim zabilje ke, s namjerom da u svojim izvje tajima uhvatim ne to od tog Isusa, d ok sam istovremeno svjestan kako utjee na mene osobno. to vidim? to me se doima? to me zbunjuje? Kako ga mogu prenijeti svojim itateljima? Ne mogu poeti kako obino poinjem kad izvje ujem o nekome, opisivanjem njegova izgleda. Nitko ne zna kako je izgledao. Prvi polurea-listini Isusovi portreti pojavili su se tek u petom stoljeu i bili su isto nagaanje; dotad su ga Grci prikazivali kao m ladu osobu bez brade, slinu bogu Apolonu. Godine 1514. netko je izradio krivotvoreni dokument pod imenom Publija Lentulija , rimskog upravitelja koji je naslijedio Poncija Pilata; on sadr i ovaj opis Isusa : Visok je, pristao i ljubazna i dostojanstvena pona anja; boju kose je te ko usporedi ti s nekom drugom, a pada u valovitim uvojcima... razdijeljena je na tjemenu i s pu ta se naprijed po obiaju nazireja; elo mu je visoko, veliko i dostojanstveno; obr azi su bez mrlja i bora, prelijepe rumene boje; nos i usta su oblikovani u savr en oj simetriji; brada, ija boja odgovara boji kose, se e ispod brade i u sredini je r azdijeljena u ra lje; oi su mu veoma plave, bistre i smirene... Prepoznajem tog Isusa s uljane slike koja visi na betonskim zidovima crkve iz mo ga djetinjstva. No krivotvoritelj se izdao sljedeom reenicom: "Nitko ga nije vidio da se smije." Je li on itao ista evanelja koja sam ja itao, dokumente u kojima nem a ni jedne rijei o Isusovoj fizikoj pojavi, ali opisuju kako vr i svoje prvo udo na s vadbi, kako daje zgodne nadimke svojim uenicima i kako nekako dolazi na glas kao "izjelica i vinopija"? Kad su sveti ljudi kritizirali njegove uenike zbog nemara u duhovnim stvarima, Isus je odgovorio: "Mogu li svatovi postiti dok je zarunik s njima?" Od svih moguih slika koje je mogao primijeniti na sebe, Isus se opredije lio za sliku zarunika ije vedro raspolo enje veseli sve sudionike svadbe. 82 POJAVA TO BIH JA ZAMIJETIO? Jednom sam u razredu pokazao desetak umjetnikih dijapozitiva koji na vi e naina prik azuju Isusa - kao Afrikanca, Koreanca, Kineza - i zatim tra io da opi u kako je po n jihovu mi ljenju Isus izgledao. U biti su svi tvrdili da je bio visok ( to se ba nije moglo rei za idova iz prvog stoljea), veina je rekla da je bio zgodan, ali nitko ni je rekao da je bio debeo. Pokazao sam im BBC-ev film o Kristovu ivotu, u kojem je Krista glumio jedan puna an glumac; neki u razredu to su smatrali uvredljivim. Na ma je dra i visok, privlaan i, prije svega, vitak Isus. Prema jednoj predaji iz drugog stoljea, Isus je bio grbavac. U srednjem vijeku meu kr anima bilo je ra ireno uvjerenje da je Isus bolovao od gube. Veina kr ana danas bi ov akve ideje smatrala odbojnima i mo da ak krivovjernima. Zar nije bio savr en primjera k ljudskog roda? Ali u itavoj Bibliji mogu nai samo jedan fiziki opis, proroanstvo n apisano stotinama godina prije Kristova roenja. Evo Izaijina opisa usred ulomka k ojeg Novi zavjet primjenjuje na Isusov ivot: Kao to se mnogi u asnu e vidjev i ga - tako mu je lice bilo neljudski iznaka eno te oblije m vi e nije naliio na ovjeka... Ne bija e na njem ljepote ni sjaja da bismo se u nj za gledali, ni ljupkosti da bi nam se svidio. Prezren bje e, odbaen od ljudi, ovjek bol i, vian patnjama, od kog svatko lice otklanja, prezren bje e, odvrgnut. Zbog utnje evanelja mi ne mo emo sa sigurno u odgovoriti na temeljno pitanje o Isusovu

izgledu. To je dobro, uvjeren sam. Na idealizirani prikaz Isusa govori vi e o nama nego o njemu. Oko njega nije bilo natprirodnog sjaja: Ivan Krstitelj je priznao da Isusa nikad ne bi prepoznao da nije bilo posebnog otkrivenja. Prema Izaiji, m i ne mo emo ukazivati na njegovu ljepotu ili velianstvenost, ili bilo to drugo u nje govoj pojavi, da objasnimo njegovu privlanost. Klju se nalazi negdje drugdje. * * * Prelazim s tjelesne pojave da razmotrim kakav je Isus bio kao osoba. Kakve bi oc jene dobio na testu profila osobnosti? Osobnost koja se pojavljuje u evaneljima znatno se razlikuje od slike Isusa s koj om sam odrastao, slike koju sada prepoznajem u nekim starijim 83 ISUS KAKVOG NISAM POZNAVAO holivudskim filmovima o Isusu. U njima Isus govori svoj tekst jednolino i bez emo cije. On koraa kroz ivot kao jedina smirena linost meu mno tvom smetenih statista. Ni ta ga ne uzbuuje. On dijeli mudrost jednolinim, odmjerenim tonovima. On je, ukratko reeno, Isus Prozak. Nasuprot tome, evanelja prikazuju ovjeka koji je bio toliko kariz-matian da su ljud i bili spremni sjediti neprekidno tri dana, bez hrane, samo da uju njegove zaniml jive i uzbudljive rijei. On izaziva uzbuenje, nagonski je ispunjen "smilovanjem" i li "sa aljenjem". Evanelja otkrivaju itavu lepezu Isusovih emotivnih reakcija: iznen adno suosjeanje prema osobi s gubom, veselje zbog uspjeha uenika, eksplozija srd be zbog bezosjeajnih legalista, tuga zbog nepokajanog grada i onda oni stra ni povici tjeskobe u Getsemaniji i na kri u. Imao je gotovo neiscrpno strpljenje s pojedinci ma, ali uope nije imao strpljenja prema institucijama i nepravdi. Jednom sam u tihom odmarali tu prisustvovao seminaru za mu karce, kojemu je bio cilj da pomogne ljudima "da se upoznaju sa svojim emocijama" i oslobode restriktivni h stereotipa mu kosti. Dok sam sjedio u maloj skupini, slu ajui druge kako priaju o sv ojoj borbi da prika u sebe i dozive istinsku intimnost, shvatio sam da je Isus svo jim ivotom prikazao ideal mu kosti koji i nakon devetnaest stoljea izmie veini mu karaca . Najmanje je triput zaplakao pred svojim uenicima. Nije skrivao svoje suze niti oklijevao tra iti pomo: "Du a mi je nasmrt alosna", rekao im je u Getsemaniji; "Ostani te ovdje i bdijte sa mnom!" Koliko bi se monih voa danas pokazalo tako ranjivima? Nasuprot veini mu karaca koje poznajem, Isus je volio pohvaliti druge. Kad je uinio u do, esto bi zaslugu za to prenio na primatelja: "Vjera te tvoja spasila." Natanae la je doekao rijeima: "Evo istinitog Izraelca u kojem nema prijevare!" O Ivanu Krs titelju rekao je da nema veega roenog od ene. Nepostojanom Petru promijenio je ime u "Stijena". Kad mu je jedna ponizna ena rasipnim inom ukazala odanost, Isus ju je branio od kritiara i rekao da e se zauvijek govoriti o njezinoj dare ljivosti. Evanelja pokazuju da je Isus brzo uspostavljao vezu s ljudima koje bi sreo. Bilo da je razgovarao sa enom na zdencu, vjerskim voom u vrtu ili s ribarom pored jezer a, on je odmah prelazio na sr stvari i poslije nekoliko kratkih reenica razgovora ovi su ljudi povjeravali Isusu svoje \ najskrivenije tajne. Ljudi su danas sklon i rabine i "svete ljude" dr ati na 84 / POJAVA TO BIH JA ZAMIJETIO? pristojnoj udaljenosti, ali Isus je iz ljudi izvlaio ne to drugo, toliku udnju da su se okupljali oko njega samo zato da bi dotakli njegovu odjeu. Romansijerka Marv Gordon spominje Isusovu osjetljivost prema enama i djeci kao je dnu od glavnih znaajki koja ju je privukla: "Nema sumnje da je on jedini srdaan ju nak u knji evnosti. Tko je u stanju zamisliti srdanog Odiseja, Eneju?" Na Isusove r ijei upuene jeruzalemskim kerima: "Jao trudnicama i dojiljama u to vrijeme", Gordon ova odgovara: "Znam da sam htjela imati djecu; osjeala sam da su ove rijei upuene m eni. Sada mislim: koliko bi mu karaca uzelo u obzir te koe trudnoe i dojenja?" Isus nije mehaniki slijedio popis "stvari koje danas trebam obaviti" i sumnjam da bi cijenio na e suvremeno nagla avanje tonosti i preciznog rasporeda. Prisustvovao j e svadbama koje su trajale danima. Dopu tao je da ga uznemiruje neka "neva na osoba" koju bi sreo, bilo da se radilo o eni koja je krvarila pa je potajno dotaknula n jegovu odjeu ili o slijepom prosjaku koji je od sebe napravio gnjavatora. Dva svo ja najupeatljivija uda (uskrsnue Lazarovo i Jairove keri) uinio je zato to je prekasno

stigao da izlijei bolesnika. Isus je bio "ovjek za druge", kako je to odlino rekao Bonhoeffer. Bio je slobodan - slobodan za druge. Prihvatio bi gotovo bilo iji poziv na veeru, pa zbog toga nij edna javna osoba nije imala raznolikiji popis prijatelja, od bogatih ljudi, rims kih satnika i farizeja do ubiraa poreza, prostitutki i rtava gube. Narod je volio biti s Isusom; tamo gdje je bio on, bila je radost. Pa ipak, bez obzira na sve ove osobine koje ukazuju na ono to psiholozi vole nazv ati samoaktualizacijom, Isus se nije dao ukalupiti. Kako je to izrazio C. S. Lew is: "On uope nije nalikovao slici psihologa kao cjelovita, uravnote ena, prilagoena, sretno o enjena, zaposlena, popularna graanina. Ne mo ete biti jako dobro 'prilagoeni ' svojem svijetu ako vam on ka e da u sebi 'imate avla' i na kraju vas gola prikuje na drveni stup." * * * Kao veina Isusovih suvremenika i ja bih nesumnjivo ustuknuo pred neobinom kombinac ijom ekstravagantnih tvrdnji koje potjeu od idova 85 i ISUS KAKVOG NISAM POZNAVAO sasvim obina izgleda. Tvrdio je da je Bo ji Sin, a jeo je i pio kao drugi ljudi, ak se umarao i osjeao osamljenost. Kakvo je to stvorenje? ini se da se Isus ovdje nekako osjeao "kod kue", ali se u nekom drugom smislu oito " nije osjeao kod kue". Mislim na onaj jedinstveni prizor iz njegova adolescentnog d oba kad je nestao u Jeruzalemu pa ga je majka grdila. turi izvje taj o reakciji nje gove majke idovke: "Sinko, za to si nam to uinio?" nekako ne odgovara dogaaju - uosta lom, njegovi su ga roditelji tra ili tri dana. Isus je odgovorio: "Za to ste me tra il i? Niste li znali da mi je biti u onome to je Oca mojega?" Isusa i njegovu obitel j ve je dijelio rascjep, sukob dviju odanosti. ivei na planetu na kojem vlada slobodna volja i pobuna, Isus je esto morao imati os jeaj da "nije kod kue". U takvim bi se trenucima povlaio i molio se, to je bilo kao da udi e isti zrak iz sustava za odr avanje ivota, koji e mu dati snagu da nastavi ivjet i na zagaenom planetu. Ali na svoje molitve nije uvijek dobio ukalupljene odgovor e. Luka izvje uje da se pred izbor dvanaestorice uenika molio cijelu no - pa ipak je u skupini bio i jedan izdajica. U Getsemaniji se isprva molio da ga mimoie a a patnj e, ali ga nije mimoi la. Ovaj prizor u vrtu pokazuje ovjeka koji svakako "nije bio kod kue", ali se odupro svim ku njama da se izbavi natprirodnim putem. Za mene jedan prizor u evaneljima povezuje Isusovu narav "kod kue" i "ne kod kue". Na Galilejskom jezeru bjesnila je oluja koja je skoro potopila amac u kojem je Is us spavao. On je ustao i zavikao vjetru i valovima: "Utihni! Umukni!" Uenici su u stuknuli u u asu. Kakav je to ovjek koji je mogao vikati na vjetar kao da ukorava n eposlu no dijete? Oitovanje sile usred oluje uvjerilo je uenike da Isus nije bio kao drugi ljudi. Al i ono nagovije ta i dubinu njegova utjelovljenja. "Bog je ranjiv", rekao je filozo f Jacques Maritain. Uostalom, Isus je zaspao od pre-morenosti. tovi e, Bo ji Sin je, osim ovog jednog trenutka uda, bio jedna od njenih rtava: tvorac ki nih oblaka bio j e izlo en ki i, tvorcu zvijezda bilo je vrue pa se znojio pod palestinskim suncem. Is us se pokorio prirodnim zakonima, ak i kad su se u neemu protivili njegovim eljama ("Ako je mogue, neka me mimoie ova a a."). On e ivjeti, i umrijeti, prema pravilima zem lje. 86 POJAVA TO BIH JA ZAMIJETIO? * * * On se kao jo nepoznat pojavljuje u jednom seocu u Donjoj Galileji. Prate ga hladn i, otvrdnuli pogledi zemljaka koji dovoljno dugo ive nastojei opstati tako da tono znaju gdje je crta izmeu siroma tva i neima tine. On izgleda kao prosjak, ali u njego vu pogledu nedostaje odgovarajua poniznost, njegovu glasu odgovarajua plaljivost, n jegovu hodu prikladno povlaenje nogu. On govori o Bo joj vladavini i oni ga slu aju v i e iz radoznalosti nego iz nekog drugog razloga. Poznato im je sve o vladanju i m oi, o kraljevstvu i carstvu, ali to poznaju prema pojmovima poreza i dugova, neis hranjenosti i bolesti, zemljoradnikog ugnjetavanja i opsjednutosti demonima. U st vari, ele znati to kraljevstvo Bo je mo e uiniti za uzeto dijete, slijepog roditelja, p oludjelu du u koja vri ti u munoj osamljenosti izmeu grobova koji obilje avaju rub sela.

(John Dominic Crossan) Isusovi susjedi ubrzo su ustanovili to on mo e uiniti za njih. Uinio je da uzeto dije te prohoda i da slijepi roditelj progleda i istjerao je demone iz mahnite du e meu grobovima. Kad je Isus zapoeo slu bu lijeenja i pouavanja, njegovi su se susjedi poe ali po glavi i zabezeknuto pitali: "Nije li ovo drvodjeljin sin? Nije li mu majka M arija...?" "Odakle ovomu ta mudrost i te udesne sile?" Isprva, mo da godinu dana, Isus je imao veliki uspjeh. Toliko je ljudi nagrnulo k njemu da se ponekad morao skloniti u amac odmaknut od obale. idovi, koji su vjerov ali da avao uzrokuje bolest i da zato sveti ljudi mogu biti kanali za Bo ju interve nciju, imali su dugu povijest udo-tvoraca. (Jedan, koji se zvao Honi, ivio je nepo sredno prije Isusa i spominje ga povjesniar Josip Flavije.) Isus je nesumnjivo po znavao neke rivale jer je obuzdao te nju svojih uenika da ih osude. Oko treine evaneoskih izvje taja o Isusu odnosi se na fizika ozdravljenja i svojim no vinarskim instinktom ja bih vjerojatno istra io te prie, ispitivao medicinske izvje t aje i intervjuirao obitelji onih koji su tvrdili da se dogodilo udo. Ozdravljenja su bila raznolika i ne uklapaju se ni u kakav uzorak. Najmanje jednu osobu Isus je ozdravio na daljinu; neka su bila trenutna, a druga postupna; mnoga su zahti jevala od ozdravljene osobe da slijedi posebne upute. 87 ISUS KAKVOG NISAM POZNAVAO Zamijetio bih kod Isusa neobinu podvojenost u pogledu uda. S jedne strane, Isus je ozdravljao u spontanom odgovoru na ljudsku potrebu; vidio bi pred sobom osobu k oja pati, osjetio bi sa aljenje i ozdravio je. Nijednom nije odbio izravnu molbu z a pomo. S druge strane, Isus nije nikada reklamirao svoje moi. Osudio je "nara taj o pak i preljubniki" koji je zahtijevao znakove i, kao u pustinji, odupro se svim k u njama izazivanja spektakularnosti. Marko bilje i sedam odvojenih prigoda kad je Is us osobi koju je ozdravio rekao: "Nikome ne govori!" U podrujima u kojima ljudi n isu imali vjere, Isus nije inio uda. Ja bih vjerojatno nagaao to bi ovjek s takvim moima mogao uiniti u Rimu, Ateni ili Al eksandriji. Isusova braa predlo ila su mu da svoj rad koncentrira u Jeruzalemu, gla vnom gradu Izraela. Sam Isus vi e je volio ostati po strani, a ne u sredi tu pozorno sti. Nepovjerljiv prema mno tvu i javnom mnijenju, proveo je vei dio vremena u manj im, beznaajnim gradiima. Unato podvojenosti Isus nije oklijevao da se slu i udima kao dokazom tko je: "Vjeruj te mi: ja sam u Ocu i Otac u meni. Ako ne inae, zbog samih djela vjerujte", govor io je uenicima. A kad je njegov neak Ivan Krstitelj, zanemaren u svojoj tamnikoj eli ji posumnjao da je Isus stvarno Mesija, Isus je Ivanovim uenicima predao ovu poru ku (kako ju je parafrazirao Frederick Buechner): Idite i ispriajte Ivanu to ste ovdje vidjeli. Recite mu da ima ljudi koji su proda li pse za slijepe i po li promatrati ptice. Recite mu da ima ljudi koji su alumini jske hodalice zamijenili obuom za pje aenje. Recite mu da su se utueni i odbaeni pretv orili u ivahne i otvorene osobe, i da mnoge propalice prvi put u svojem ivotu ive p unim ivotom. * * * Ako bih tra io samo jednu rije kojom bih opisao Isusa njegovim suvremenicima, izabr ao bih rije rabbi, uitelj. Ne znam to bi se u Sjedinjenim Amerikim Dr avama dalo uspor editi s Isusovim ivotom. Svakako da njegov stil nema nikakve slinosti sa suvremeni m evanelistima koji okupljaju mase u atorima i na stadionima, s timovima koji vr e p ripreme i s oglasnim panoima i kampanjama upuivanja poziva, s njihovim i 88 POJAVA STO BIH JA ZAMIJETIO? elektroniki popraenim izlaganjima. Njegova mala skupina sljedbenika, koja nije ima la trajnu bazu iz koje bi djelovala, putovala je od grada do grada bez neke zamj etljive strategije. "Lisice imaju jazbine i ptice nebeske gnijezda, a Sin ovjeji nema gdje bi glavu na slonio", rekao je Isus. Da su ivjeli u suvremeno doba s mjerama koje se poduzimaj u protiv beskunika, Isusa i njegove uenike vjerojatno bi ikanirala policija i prisi ljavala da ide dalje. Meutim, drevna vremena poznavala su mnoge takve uitelje (u s

tvari, postojala je kola filozofa koji su se nazivali peripateticima, utemeljena na ovom uobiajenom nainu usputnog izlaganja mudrosti). U Indiji sam imao priliku osobno promatrati ne to slino ivotu koji je Isus vodio. Ta mo kr anski evanelisti slijede primjer putujuih hin-duskih i budistikih "svetih ljudi" . Neki se zadr avaju oko eljeznikih postaja, predstavljaju se putnicima koji ekaju na vezu i pitaju ih ele li saznati ne to vi e o Bogu. Neki pje ae od grada do grada, praeni svojim uenicima. Drugi pozivaju uenike da se s njima sretnu u a ramu gdje se zajedn iki mole i prouavaju Sveto pismo. Skupina koju je Isus vodio nije imala glavnog stana ili drugi imetak i oito nije imala druge du nosnike osim rizniara (Judu). Financijski su se, ini se, jedva pokriv ali. Da bi nabavio novac za plaanje poreza, Isus je Petra poslao u ribolov. Posud io je novac da bi dao lekciju o cezaru i morao posuditi magarca jedini put kad j e odluio da ne pje aci. Kad su uenici prolazili kroz njive trgali su klasje i jeli s irovo zrnje, koristei prednost Mojsijevih zakona koji su vodili brigu o siromasim a. Kad bi se Isus sastao s utjecajnim ljudima kao to je bio Nikodem ili bogati ml adi knez, ini se da mu nikad nije palo na um da bi mogao iskoristiti osobu koja i ma novca i utjecaja. Kako se Isus uzdr avao? Na Bliskom istoku u ono vrijeme uitelji su ivjeli od darova zahvalnih slu atelja. Luka istie kako su se neke ene koje je Isus izlijeio - ukljuujui nu Herodova ministra financija! -brinule za njega. Dirljivo je to su ove ene pre le dugaak i opasan put od Galileje do Jeruzalema u vrijeme blagdana Pashe i ostale u z Isusa na kri u kad su ga napustili njegovi najbli i uenici. Po svemu sudei, Isus je bio izvanredan uitelj. Sljedbenike je privlaila magnetska s ila njegovih rijei koje su, prema opisu pjesnika Johna Berrvmana, bile "kratke, p recizne, stra ne i pune osvje enja". Isus je I 89 ISUS KAKVOG NISAM POZNAVAO svoje najtrajnije pouke davao na licu mjesta, u spontanom odgovoru na pitanja. N eka je ena imala sedam mu eva jednog za drugim: ija e biti u buduem ivotu? Je li zakoni to plaati poreze poganskim vlastima? to moram uiniti da ba tinim vjeni ivot? Tko je naj vei u nebeskom kraljevstvu? Kako se ovjek mo e roditi kad je star? Jaroslav Pelikan pria o starom rabinu kojeg je njegov uenik upitao: "Za to vi rabini svoje pouke tako esto dajete u obliku pitanja?" Rabin je uzvratio: " to je kod pit anja pogre no?" Isus je vrlo esto uzvratio pitanjem u sokratskom stilu, primoravajui osobu koja pita da se izjasni. Njegov odgovor dopirao je do sr i pitanja i do src a njegovih slu atelja. Sumnjam da bih ijedan od susreta s Isusom napustio osjeajui s amodopadnost ili samozadovoljstvo. Divio bih se Isusovim prispodobama, obliku izlaganja koji je postao njegov za titn i znak. Pisci su se oduvijek divili njegovoj sposobnosti preno enja istine pomou sv akodnevnih pria. Dosadna ena iscrpljuje suevo strpljenje. Neki kralj ulazi u lo e pla niran rat. Skupina djece svaa se na ulici. ovjeka napadaju razbojnici i ostavljaju ga mislei da je mrtav. Udovica koja je izgubila novi postupa kao da je izgubila sv e to je imala. U Isusovim prispodobama nema izmi ljenih stvorenja niti komplicirani h zapleta; on jednostavno opisuje ivot oko sebe. Prispodobe su savr eno poslu ile Isusovim ciljevima. Svatko voli dobru priu, a Isusov smisao za prianje zadr avao je zanimanje veinom nepismenog dru tva seljaka i ribara. Budui da se prie lak e pamte od ideja ili openitih obja njenja, prispodobe su takoer pom ogle u ouvanju njegove poruke: godinama kasnije, kad su ljudi razmi ljali o onome to je Isus uio, ivo su se prisjeali pojedinosti iz njegovih prispodoba. Jedno je govo riti apstraktnim rijeima o beskonanoj, neogranienoj Bo joj ljubavi, a sasvim ne to drug o govoriti o ovjeku koji pola e svoj ivot za prijatelje ili o vrlo poti tenom ocu koji svake veeri motri obzorje ne bi li primijetio neki znak svog zabludjelog sina. Isus je do ao na zemlju "pun milosti i istine", ka e Ivanovo evanelje, i ova fraza pr edstavlja dobar sa etak njegove vijesti. Prvo milost: nasuprot onima koji su poku al i komplicirati vjeru i okameniti je legaliz-mom, Isus je propovijedao jednostavn u vijest o Bo joj ljubavi. Bez razloga - svakako ne zato to to zaslu ujemo - Bog je o dluio ukazati nam ljubav koja dolazi bez naplate, bez skrivenih uvjeta, "na raun k ue". 90

POJAVA TO BIH JA ZAMIJETIO? Prema jednoj rabinskoj prii iz onog vremena, vlasnik imanja oti ao je u grad unajmi ti privremene radnike za etvu. Kako je dan proticao, on je tek u jedanaesti sat u najmio posljednju skupinu radnika kojima je ostao samo jedan sat da doka u koliko vrijede. U poznatoj verziji ove prie, ovi posljednji nadniari nadoknadili su izgub ljeno vrijeme radei tako marljivo da je predradnik odluio nagraditi ih cjelodnevno m plaom. Meutim, u Isusovoj verziji nema rijei o marljivosti radnika. On je umjesto toga naglasio velikodu nost poslodavca - Boga - koji svojom milo u obasipa podjednak o veterane i novoprido lice. Nitko nije prevaren i svatko je nagraen, daleko vi e neg o to zaslu uje. Unato ovom nagla avanju milosti, nitko nije mogao optu iti Isusa da razvodnjava Bo ju s vetost. Ja bih se vjerojatno spotakao o istinu koju je Isus navije tao, istinu koj a je daleko beskompromisnija od one koju je po-j uavao najstro i rabin u njegovo vr ijeme. Suvremeni uitelji nastoje "ne nametati ogranienja dru tvu dok veina u dru tvu ne bude u stanju da ih podnese". Isus nije pokazivao takvo uzdr avanje. On je pro irio ubojstvo obuhvaanjem srd be, preljub ukljuivanjem po ude, krau eljom za tuim. "Budite d kle savr eni kao to je savr en Otac va nebeski", rekao je i time postavio etiko mjerilo koje nitko nije mogao dosei. Kao to je Elton Trueblood primijetio, svi glavni simboli kojima se Isus koristio imali su o tru, ak i uvredljivu osobinu: te ki jaram, a a stradanja, runik slu enja i na k aju kri smaknua. "Proraunaj tro kove", rekao je Isus i time po teno upozorio svakoga tk o bi ga se usudio slijediti. * * * Jedan suvremeni rabin po imenu Jacob Neusner, svjetski poznat strunjak za judaiza m u razdoblju ranog kr anstva, posvetio je jednu od svojih pet stotina knjiga (A Ra bbi Talks with Jesus) pitanju kako bi reagirao na Isusa. Neusner je osjeao veliko po tovanje prema Isusu i kr anstvu i priznaje da ga uenje kao to je Propovijed na Gori ostavlja "impresioniranim - i dirnutim". Ono bi izazvalo dovoljno zanimanja, ka e , pa bih se vjerojatno pridru io mno tvu koje je slijedilo Isusa od mjesta do mjesta , u ivajui u njegovoj mudrosti. Meutim, u konanici Neusner zakljuuje da bi napustio rabina iz Nazareta. "Isus ini va a n korak - u pogre nom smjeru", ka e, premje? 91 ISUS KAKVOG NISAM POZNAVAO tajui naglasak s "mi" kao idovske zajednice na "ja". Neusner nije mogao prihvatiti prijelaz s Tore na samog Isusa kao sredi nji autoritet. "Problem je Isus kao osoba , a ne uenje... Na kraju uitelj, Isus, postavlja zahtjev koji postavlja samo Bog." Neusner se s po tovanjem okree, nesposoban da uini skok vjere. Neusner je u pravu kad ka e da se Isusov sadr aj nikako ne uklapa u uzorak drugih ra bina, da i ne spominjemo putujue uitelje poput Kon-fucija ili Sokrata. On istinu n ije toliko tra io koliko je na nju ukazivao, ukazujui na sebe samog. Prema Matejevi m rijeima, "uio ih kao onaj koji ima vlast, a ne kao njihovi pismoznanci". Knji evni ci nisu iznosili osobna mi ljenja ve su svoje primjedbe zasnivali na Pismima i odob renim komentarima. Isus je imao mnoga osobna mi ljenja i slu io se Pismima kao komen tarom. "uli ste da je reeno... A ja vam ka em..." postao je njegov zapovjedni pripje v. On je bio izvor i kad je govorio nije pravio razlike izmeu svojih i Bo jih rijei. Njegovi su slu atelji jasno shvatili kamo to vodi, pa su ih ak odbacivali. "Ovaj h uli!", govorili su. Isus, neustra iv, nikad nije ustuknuo pred nekim sukobom. Suprotstavio se svim mog uim rugaima i onima koji su ga prekidali pitanjima. Jednom je zaustavio rulju koja je namjeravala kamenovati enu uhvaenu u preljubu. Drugom prilikom, kad su ga stra a ri htjeli uhvatiti, vratili su se u hram praznih ruku: "Nikada nitko nije ovako govorio", rekli su zadivljeni njime. Isus je izravno zapovijedao demonima: "Umuk ni!" "Nijemi i gluhi du e, ja ti zapovijedam, izii iz njega i da nisi vi e u nj u ao!" (Zanimljivo je da demoni nisu nikad propustili prepoznati ga kao "sveca Bo jeg" il i "sina Svevi njega"; ali su zato ljudska bia sumnjala u njegov identitet.) Isusove tvrdnje o njemu samome (Ja i Otac jedno smo; imam vlast opra tati grijehe; sagradit u hram za tri dana) bile su besprimjerne i stalno su ga uvaljivale u ne volju. Svakako je njegovo uenje bilo tako isprepleteno s njegovom osobom da ga mn

oge od njegovih rijei nisu mogle nad ivjeti; velianstvene tvrdnje umrle su s njim na kri u. Uenici koji su ga slijedili kao uitelja, vratili su se svom ranijem ivotu, alo sno mrmljajui: "A mi se nadasmo da je on onaj koji ima otkupiti Izraela." Tek je uskrsnue navjestitelja istine pretvorilo u navije tanoga. 92 ? POJAVA TO BIH JA ZAMIJETIO? * * * \ Zauzeo sam mjesto na rubu mno tva, u Isusove dane, kao iskreni istra iva kojeg je ova j rabin privukao, ali oklijevam vezati se uz njega. Meutim, odvratim li pogled od Isusa na skup onih koji me okru uju, primjeujem nekoliko grupa promatraa koji oko n jega stvaraju koncentrine krugove. Najdalje od njega, u vanjskom krugu su neopredijeljeni, znati eljnici i drugi koji poput mene poku avaju dokuiti tko je Isus. Prisutnost tolikog mno tva titi Isusa: guna jui kako "svijet ode za njim", njegovi neprijatelji oklijevaju da ga uhvate. Naroi to su se u prvim danima vrtjeli oko njega idovski patrioti, elei da Isus najavi pob unu protiv Rima. Primjeujem da Isus nikad ne brine o toj vanjskoj grupi. Istina, on im propovijeda i to ga razlikuje od esena i drugih sljedbi koje svoje skupove prireuju samo za upuene. Malo bli e primjeujem skupinu od mo da stotinu iskrenih sljedbenika. Mnogi od njih pr ate ga na putovanjima i znam da su mu se pridru ili poslije uhienja Ivana Krstitelj a - Ivanovi uenici alili su se kako "svi" prelaze Isusu. Prezirui popularnost, Isus veinu svojih komentara ne upuuje mno tvu ve ovim iskrenim tragaima za istinom. On ih stalno potie na veu predanost sna nim rijeima pred kojima se drugi mogu sakriti. Ne m o ete slu iti dvojici gospodara, ka e. Odrecite se ljubavi prema novcu i zadovoljstava koja nudi svijet. Odrecite se sebe. Slu ite drugima. Uzmite svoj kri . Ova posljednja fraza nije prazna metafora: uzdu cesta u Palestini Rimljani su red ovito razapinjali najgore zloince kao zornu lekciju Zidovima. Kakvu su sliku mogl e izazvati rijei ovog "poziva" u mislima njegovih sljedbenika? Namjerava li vodit i povorku muenika? Po svemu sudei, da. Isus ponavlja jednu reenicu vi e nego ijednu d rugu: "Tko nae ivot svoj, izgubit e ga, a tko izgubi svoj ivot poradi mene, nai e ga." uo sam naju i krug sljedbenika, dvanaestoricu, kako se hvale da prihvaaju takvu rtvu. "Ne znate to i tete", odgovorio je Isus. "Mo ete li piti a u koji u ja piti?" "Mo emo", t rde naivno. 93 ISUS KAKVOG NISAM POZNAVAO * * * Ponekad se pitam da li bih po elio pridru iti se dvanaestorici. Ne bi uspjelo. Nasup rot rabinima, Isus je sam izabrao unutarnji krug uenika umjesto da njima dopusti da oni izaberu njega. Isus je bio toliko privlaan da je bilo dovoljno nekoliko fr aza kako bi ih uvjerio da ostave svoj posao i obitelji i da mu se pridru e. Dva pa ra brae - Jakov i Ivan, Petar i Andrija - bili su partneri na ribarskim amcima i k ad ih je pozvao oni su napustili svoj posao (da ironija bude vea, to se dogodilo nakon to im je upriliio najuspje niji ribolov). Svi osim Jude Iskariotskog do li su iz Isusove zaviajne provincije Galileje; jedini je on do ao iz Judeje, to pokazuje kol iko se glas o Isusu pro irio po zemlji. Zbunila bi me neobina mje avina koju su predstavljala dvanaestorica. imun Zelot prip ada stranci koja se nasiljem protivi Rimu, dok je Matej ubira poreza, donedavno z aposlen kod rimskog marionetskog vladara. Nijedan ueni ovjek, kao to je Nikodem ili bogati pokrovitelj poput Josipa iz Arimateje, nije uspio ui meu dvanaestoricu. ovj ek se mora upinjati ne bi li otkrio neke sna ne rukovoditeljske sposobnosti. Prema mojem zapa anju ini se da je najoitija karakterna crta kod uenika bila njihova ogranienost. "Tako? Ni vi ne razumijete?" pita Isus, i ponovno: "Dokle mi je biti s vama! Dokle li vas podnositi!" Dok ih poku ava uiti sposobnosti slu enja, oni se p repiru oko toga tko zaslu uje najvi i polo aj. Njihova patuljasta vjera srdi Isusa. Po slije svakog uda njih izjeda zabrinutost kakvo e biti sljedee. Mo e li nahraniti pet tisua -a mo e li etiri tisue? Vei dio vremena dvanaestoricu od Isusa razdvaja magla ne shvaanja. Za to Isus toliko ula e u ove oite gubitnike? Da dobijem odgovor na ovo pitanje, okree m se Markovu pisanom izvje taju, koji spominje Isusove pobude za izbor dvanaestori ce: "da budu s njime i da ih alje propovijedati."

Da budu s njime. Isus nikad nije poku avao prikriti svoju osamlje-nost i ovisnost o drugim ljudima. Svoje uenike nije birao da budu sluge ve prijatelji. S njima je dijelio trenutke radosti i alosti i tra io ih kada su mu bili potrebni. Oni su post ali njegova obitelj, zamjena za majku, brau i sestre. Sve su napustili radi njega , kao to se on odrekao svega zbog njih. Volio ih je toplo i jednostavno. 94 POJAVA TO BIH JA ZAMIJETIO? Da ih alje propovijedati. Od prvog poziva upuenog dvanaestorici Isus je imao pred sobom ono to e se jednog dana dogoditi na Golgoti. Znao je da je njegovo vrijeme n a zemlji kratko i da krajnji cilj njegove misije ne ovisi samo o onome to je ostv ario u nekoliko godina, ve o onome to e dvanaestorica - tada jedanaestorica, a usko ro tisue pa onda milijuni - uiniti nakon to on ode. Neobino je, dok iz sada nje perspektive gledam Isusovo vrijeme, da mi upravo ova pr iprostost uenika daje nadu. Izgleda da Isus ne bira svoje sljedbenike na osnovi u roenog talenta ili usavr ivosti ili potencijala za veliinu. Za svojeg ivota na zemlji okru io se obinim ljudima koji su ga pogre no shvatili, koji nisu uspjeli pokazati n aroitu duhovnu snagu i ponekad su se pona ali kao neotesana kolska djeca. Isus je po sebno izdvojio trojicu sljedbenika (brau Jakova i Ivana, i Petra) za svoje najstr o e ukore - ali dvojica od njih postat e najpoznatiji voe prvih kr ana. Ne mogu izbjei dojam da je Isus volio raditi s novacima koji nisu mnogo obeavali. Jednom prigodom, nakon to je poslao sedamdeset dva uenika na misiju koja e im slu iti kao kola, Isus se radovao uspjehu o kojem su ga izvijestili po povratku. Nijedan drugi tekst u evanelju ne pokazuje ga toliko odu evljena. "U taj isti as uskliknu I sus u Duhu Svetom: 'Slavim te, Oe, Gospodaru neba i zemlje, to si ovo sakrio od mu drih i umnih, a objavio malenima. Da, Oe! Tako se tebi svidjelo.'" Od takve tralj ave dru be Isus je osnovao crkvu koja devetnaest stoljea nije prestala rasti. 95 Drugi dio ZA TO JE DO AO? 6. Bla enstva - Sretni su nesretni Svetac je onaj koji pretjeruje u onome to svijet zanemaruje. G. K. Chesterton Bla enstva - Sretni su nesretni Propovijed na Gori nije mi davala mira u doba adolescencije. itao bih knjigu kao t o je In His Steps Charlesa Sheldona i sveano se zavjetovao da u postupati "kao to j e Isus postupao", tra ei smjernice u Mateju od 5. do 7. poglavlja. to uiniti s takvim savjetima? Trebam li se osakatiti nakon vla nog sna? Ponuditi tijelo da me u koli izmlate "kriminalci" to voze motocikle? I upati^ezik nakon to sam bratu uputio grubu rije? Jednom sam bio tako uvjeren da sam ovisnik o materijalnim dobrima da sam svom pr ijatelju poklonio skupocjenu zbirku od 1100 sliica igraa bejzbola, ukljuujui i origi nal Jackiea Robinsona iz 1947. te sliicu profesionalca Mickeva Mantlea. Oekujui bo an sku nagradu za takvo odricanje, morao sam umjesto toga trpjeti golemu nepravdu, gledajui kako moj prijatelj cijelu zbirku prodaje na dra bi s velikom zaradom. "Bla go progonjenima zbog pravednosti", tje io sam se. Premda sam danas odrasla osoba, kriza oko Propovijedi na Gori jo je uvijek prisut na. Iako sam ponekad u njoj poku ao vidjeti retoriko pretjerivanje, to vi e prouavam Is usa, to postajem svjesniji da izjave u njoj predstavljaju samu sr njegove vijesti . Ako ne uspijem razumjeti njezino uenje, ne uspijevam razumjeti njega. Isus je ovu poznatu propovijed odr ao u vrijeme kad je njegova popularnost rasla. Kamo god po ao pratilo ga je mno tvo opsjednuto jednim jedinim pitanjem: Je li Mesij a konano do ao? U ovoj neobinoj prigodi Isus je preskoio prispodobe i svojim slu atelji ma pru io cjelovitu " i101 ISUS KAKVOG NISAM POZNAVAO votnu filozofiju", ne to slino kao kad kandidat otkriva novu politiku platformu. Kak va je to platforma! * * * Kad je do lo vrijeme da u svom razredu, u crkvi LaSalle Street u Chi-cagu, poduavam

o Bla enstvima, slijedio sam svoju redovnu rutinu pregledavanja filmova o Isusu. Budui da sam uzimao dijelove iz petnaest razliitih filmova, gledanje i pronala enje pravih dijelova zahtijevalo je svakog tjedna nekoliko sati mojeg vremena; najvei dio vremena utro io sam na brzo premotavanje videokaseta naprijed ili natrag do pr ikladnih scena. Da se ne bih dosaivao dok je videoplayer zujao i premotavao do pr avih mjesta, gledao sam na televizijskom monitoru ispred sebe program CNN-a. Dok je aparat premotavao, recimo, do oznake od osam minuta i dvadeset sekundi u fil mu Kralj kraljeva (King of Kings) Cecila B. DeMillea, ja sam pratio vijesti sa s vih strana svijeta. Zatim bih stisnuo dugme "plav" i ureaj bi me prenio natrag u Palestinu prvog stoljea. Dok sam pouavao Bla enstva 1991. godine, mnogo toga se dogaalo u svijetu. U kopnenom ratnom pohodu koji je trajao jedva stotinu sati, saveznike snage su u Zaljevskom ratu izvojevale zapanjujuu pobjedu nad Irakom. Kao veina Amerikanaca jedva sam mo gao vjerovati da je tako brzo zavr io rat kojega smo se bojali, s tako malo ameriki h rtava. Dok je u pozadini moj videoplayer pretra ivao celuloidne sliice s Isusom, r azni komentatori su uz pomo grafikona i zemljopisnih karata prikazivali to se tono dogaalo u Kuvajtu. A onda se pojavio general Norman Schvvarzkopf. CNN je najavio prekid redovnog programa: prenosit e u ivo konferenciju za tisak zap ovjednika saveznikih snaga, odr anu dan kasnije. Neko sam se vrijeme ve poku avao prip remiti za svoj razred. Gledao sam pet minuta Pasolinijeva Isusa kako izgovara Bl a enstva, a zatim nekoliko minuta verziju generala Schvvarzkopfa kako saveznike tru pe prilaze gradu Kuvajtu. Ubrzo sam sasvim zanemario videoplayer - Olujni Norman pokazao se previ e zanimljivim. Govorio je o "zavr nom napadu" na iraku elitnu repub likansku gardu, o invaziji s mora, koja je trebala zavesti Ira-ane, o sposobnosti saveznika da nesmetano idu do Bagdada. Pohvalio je Kuvajane, Britance, Saudijce i sve druge sudionike meunarodnih sna102 BLA ENSTVA - SRETNI SU NESRETNI ga. Kao general koji je potpuno predan svojoj zadai i neizmjerno ponosan na vojni ke koji su je proveli, Schwarzkopf je imao majstorski nastup. Sjeam se da sam raz mi ljao: To je prava osoba koju eli da vodi rat. Konferencija za tisak je zavr ila, CNN je pre ao na reklame, a ja sam se vratio vide o kasetama. Max von Sydow, plavokos, bljedoliki Isus, davao je u filmu Najvea pria ikad ispriana nevjerojatan prikaz Propovijedi na Gori. "Blago... siromasima... d uhom", govorio je sporim, prepoznatljivim skandinavskim naglaskom, "njihovo... j e... kraljevstvo... nebesko". Morao sam se prilagoditi sporom tempu filma u uspo redbi s tiskovnom konferencijom generala Schwarzkopfa; trebalo mi je nekoliko se kundi da postanem svjestan ironije: upravo sam gledao suprotna Bla enstva. Blago jakima, glasila je generalova poruka. Blago pobjedonosnima. Blago dovoljno bogatoj vojsci koja ima pametne bombe i rakete Patriot. Blago osloboditeljima, vojnicima koji osvajaju. Bizarna suprotstavljenost dvaju govora osvijestila me za valove oka koje je Propo vijed na Gori morala prouzroiti meu izvornim slu ateljima, Zidovima u Palestini prvo g stoljea. Umjesto generala Schvvarzkopfa imali su Isusa, i potlaenom narodu koji je te io za osloboenjem od rimske vladavine Isus je dao zapanjujui i nedobrodo ao savj et. Ako te neprijateljski vojnik pljusne, okreni drugi obraz. Raduj se progonstv u. Budi zahvalan za svoje siroma tvo. Iraani, ka njeni na boji tu, posegnuli su za ru nim nainom osvete time to su zapalili kuv ajtska naftna polja; Isus nije zapovijedio odmazdu ve ljubav prema neprijateljima . Kako dugo bi neko kraljevstvo zasnovano na takvim nainima pre ivjelo protiv Rima? "Blago bombardiranima i beskunicima", mogao je Isus rei. "Blago gubitnicima i onim a koji ale za palim drugovima. Blago Kurdima koji jo uvijek pate pod irakom vladavi nom." Svaki strunjak za grki rei e vam da je rije za "blago" suvi e mirna i bla ena da b prenijela snagu uvjerljivosti, to je bila Isusova namjera. Grka rije izra ava ne to sl ino kratkom uzviku radosti: "O, ba si sretan!" Zapravo, Isus je rekao: "Kako su nesretni zapravo sretni!" 103 ISUS KAKVOG NISAM POZNAVAO * * * Nekoliko godina poslije Zaljevskog rata dobio sam pozivnicu za Bijelu kuu. Predsj ednik Bili Clinton, zabrinut zbog opadanja potpore meu evangelikim kr anima, pozvao j

e dvanaestoricu nas na privatni doruak da uje na a mi ljenja. Svaki od nas imat e pet m inuta da ka e to god eli kako bi predsjednik i potpredsjednik to uli. U tom trenutku u mojim mislima pojavilo se pitanje: "Sto bi Isus rekao u takvoj prilici?" i ja sam lecnuv i se shvatio da su jedini put kad se sreo s monim politikim voama Isusu bi le vezane ruke, a lea puna zgru ane krvi. Otad su crkva i dr ava imali ne ba lagodan o dnos. Obratio sam se Bla enstvima i ponovno se iznenadio. to bi bilo kad bih njihovu poru ku preveo u suvremene izraze? Gospodine Predsjednie, prvo bih vam savjetovao da se prestanete toliko brinuti ok o ekonomije i radnih mjesta. Ni i bruto nacionalni proizvod zapravo je dobar za ze mlju. Zar ne znate da su siroma ni sretnici? to u Sjedinjenim Dr avama imamo vi e sirom aha, to smo blago-slovljeniji. Njihovo je kraljevstvo nebesko. I nemojte toliko vremena posveivati zdravstvenom pitanju. Znajte, gospodine Preds jednie, blago onima koji tuguju, jer e se utje iti. Znam da ste od Religiozne desnice* uli o sve veoj sekularizaciji na e zemlje. U kolam a vi e nije dozvoljeno moliti se, a oni koji protestiraju protiv pobaaja mogu biti uhieni. Opustite se, gospodine. Tlaenje od strane vlasti daje kr anima priliku da bud u progonjeni i zbog toga blago njima. Hvala vam za pro irene mogunosti. Nisam predsjedniku Clintonu odr ao ovakav govor; umjesto toga izlo io sam mu neposre dne brige amerikih kr ana, ali sam nakon toga bio ponovno zbunjen. Kakvo znaenje mogu Bla enstva imati za dru tvo koje cijeni agresivne, samosvjesne i bogate? Blago sret nima i jakima, smatramo. Blago onima koji gladuju i eaju za zabavom, koji tragaju za osobom Broj jedan. * Religiozna desnica (Religious Right) oznaava skup politikih i vjerskih pokreta i grupa konzervativnih i desniarskih pogleda, koje u Sjedinjenim Amerikim Dr avama po du-4 pire znatan broj evangelikih kr ana povezanih s desniarskim politikim pokretima. 104 BLA ENSTVA - SRETNI SU NESRETNI Rukovoeni Freudom, neki psiholozi i psihijatri istiu Bla enstva kao dokaz Isusove ne uravnote enosti. U govoru pripremljenom za Roval So-cietv of Medicine jedan je poz nati britanski psiholog rekao: Duh samopo rtvovnosti koji pro ima kr anstvo i koji se toliko cijeni u kr anskom vjerskom votu je umjereno ugaanje mazohizmu. Njegov mnogo jai izraz nalazimo u Kristovu uenj u u Propovijedi na Gori. Ona progla ava bla enima siromahe, krotke, progonjene; pozi va nas da se ne odupiremo zlu ve da onome koji nas udari okrenemo drugi obraz i d a inimo dobro onima koji nas mrze i opra tamo ljudima njihove prijestupe. Sve to od i e mazohizmom. to je onda: mazohizam ili bezgranina mudrost? Tko god brzo i olako odgovori na ovo pitanje vjerojatno nije dovoljno ozbiljno shvatio Bla enstva. Otvoreno reeno: jesu li Bla enstva istinita? Ako jesu, za to crkva ne ohrabruje siroma tvo i tugovanje i k rotkost i progonstvo umjesto to se bori protiv njih? to je pravo znaenje Bla enstava, ove tajanstvene etike jezgre Isusova uenja? * * * Da sam sjedio meu slu ateljima kad je Isus iznosio Bla enstva, uvjeren sam da bih oti a o zbunjen ili uvrijeen, a ne utje en. Devetnaest stoljea kasnije, jo uvijek nastojim shvatiti njihov smisao. Ali sada, posebno kad se sjetim svojih tinejd erskih dana mahnitog legalizma, vidim da se moje shvaanje razvijalo u fazama. Nisam, i mo da nikad neu biti, spreman izjaviti: "Evo, to znae Bla enstva." Ali postup no, skoro osmotino, uspio sam ih prepoznati kao va ne istine. Za mene, ona se mogu primijeniti na najmanje trima razinama. Obeanja kao mamci. U prvoj fazi razumijevanja smatrao sam Bla enstva sredstvom za u mirivanje koje je Isus dobacio nesretnima: "Eto, po to niste bogati i zdravlje vam nije najbolje, a lice vam je vla no od suza, bacit u vam nekoliko zgodnih fraza da biste se bolje osjeali." Kasnije, kad je moj cinizam izblijedio a moja vjera ojaa la, vidio sam u njima stvarna obeanja bitna za Isusovu vijest. 105 ISUS KAKVOG NISAM POZNAVAO Nasuprot srednjovjekovnim kraljevima koji su mno tvu bacali tri novia (ili suvremeni m politiarima koji neposredno prije izbora daju obeanja siroma nima), Isus je imao s posobnost da svojim slu ateljima ponudi trajne, ak i vjene nagrade. Nasuprot svim lj

udima na zemlji, Isus je zapravo ivio "na drugoj strani" i on, koji je si ao s neba , dobro je znao da nagrade nebeskog kraljevstva mogu lako biti protute a svakoj bi jedi s kojom se mo emo sresti u ovom ivotu. Oni koji tuguju bit e utje- eni; krotki e b a tiniti zemlju; gladni e se nasititi; isti e vidjeti Boga. Isus je takva obeanja moga o dati s autoritetom jer je do ao uspostaviti Bo je kraljevstvo koje e vjeno vladati. Jednog ljeta sastao sam se sa skupinom prevoditelja iz udruge Wy-cliffe Bible Tr anslators, u njihovu priprostom sjedi tu u pustinji Arizone. Mnogi su ivjeli u kamp kuicama, a mi smo se okupljali u zgradi sagraenoj od betonskih blokova s metalnim krovom. Duboko me se dojmila posveenost ovih profesionalnih lingvista koji su se pripremali za ivot siroma tva i te koa na udaljenim isturenim polo ajima. Posebno su ra do pjevali jednu pjesmu: "Ja aljem vas da radite bez nagrade, da slu ite bez plae, n evoljeni, netra eni, neznani..."* Dok sam ih slu ao, pojavila se misao da je pjesma malo pogrije ila: ovi misionari nisu namjeravali raditi bez nagrade. Prije bi se r eklo da su trpjeli odreene te koe imajui u vidu druge nagrade. Oni su slu ili Bogu, uzd ajui se da e Bog njihov rad zauzvrat uiniti vrijednim truda - ako ne ovdje, onda u vjenosti. Ujutro, prije nego to je sunce iza lo visoko iznad vrhova bre uljaka, oti ao sam trati p uteljcima koji su vijugali izmeu ponosnih saguaro kaktusa. Oprezan zbog egrtu a i kor piona, uglavnom sam trao pognute glave gledajui put pred sobom, ali jednog jutra n a novom putu podigao sam na trenutak pogled i ugledao kako preda mnom treperi pr izor sportskog odmarali ta, gotovo kao privienje. Pri ao sam bli e i ugledao dva olimpi jska bazena, dvorane za aerobik, trkau stazu posutu ljakom, bujne vrtove, igrali ta za bejzbol, za nogomet i staje za konje. Ovi objekti, saznao sam, pripadali su p oznatoj klinici za poremeaje u prehrani, koja se orijentirala na filmske glumce i atletiare. Klinika ogla ava najnovije tehnike programa u dvanaest koraka, ima osob lje s mno tvom diploma doktora filozofije i medicine i klijentima naplauje oko tris to dolara dnevno. * "So send I you, to labor unrevvarded, to serve unpaid, unloved, unsought, unkn ovvn..." 106 BLA ENSTVA - SRETNI SU NESRETNI Polako sam trao natrag prema razbacanim kuicama i zgradama u bazi wycliffovaca, ja sno svjestan suprotnosti blje tavoj arhitekturi klinike za poremeaje u prehrani. Je dna je institucija nastojala spasiti du e, pripremati ljude da slu e Bogu ovdje i u vjenosti; druga je nastojala spasiti tijela, pripremati ljude da u ivaju u ovom ivot u. Bilo je oito koju instituciju svijet po tuje. U Bla enstvima je Isus ukazao po tovanje onima koji mo da u ovome ivotu nee u ivati neke p rivilegije. Siromasima, onima koji tuguju, krotkima, gladnima, progonjenima, sir oma nima u srcu ponudio je uvjerenje da njihova slu ba nee ostati nepriznata. Oni e pr imiti bogatu nagradu. C. S. Levvis je pisao: "Stvarno, ako uzmemo u obzir neobina obeanja i zapanjujuu prirodu nagrada obeanih u evaneljima, ini se da Gospodin na e elj ne smatra prejakima ve preslabima. Mi smo malodu na stvorenja, prtljamo s piem i se ksom i ambicijom, premda nam je ponuena beskonana radost, slino nerazumnu djetetu i z siroma nog predgraa koje eli nastaviti praviti kolae od blata jer ne mo e zamisliti to znai ponuen godi nji odmor na moru." Znam da je kod mnogih kr ana isticanje budue nagrade iza lo iz mode. Moj biv i pastor Bi li Leslie obiavao je rei: "Kako crkve postaju bogatije i uspje nije, tako se potreba za crkvenim pjesmama mijenja iz 'Taj svijet nije moj dom jer sam samo prolaznik ' u 'To svijet je oca mog."'* Barem u Sjedinjenim Amerikim Dr avama, kr anima je posta lo toliko udobno da se vi e ne poistovjeujemo sa skromnim prilikama o kojima je Isu s govorio u Bla enstvima - a to mo e biti obja njenje za to ona na im u ima zvue tako strano Pa ipak, kako nas podsjea C. S. Levvis, ne usuujemo se smanjiti vrijednost buduih n agrada. Dovoljno je poslu ati pjesme koje su skladali ameriki robovi da shvatimo ut jehu ovog vjerovanja. "Spustite se, draga kola, doite da me povezete mojem domu." "Kad na nebo doem, obui u svoju haljinu, klicat u da nebo e Bo je odzvanjati." "Uskoro emo biti slobodni, uskoro emo biti slobodni, kad nas Gospodin pozove domu."** * "This vvorld in not my home" i "This is my father's vvorld". ** "Svving low, svveet chariot, comin' for to carv me home", "VVhen I get to hea ven, goin' to put on my robe, goin' to shout ali over God's heaven", "We'll soon be free, we'll soon be free, when the Lord will call us home".

107 ISUS KAKVOG NISAM POZNAVAO Da su ove pjesme robovlasnici pisali za robove, to bi bila bestidnost; ali one s u dolazile iz usta samih robova, od ljudi koji u ovome svijetu nisu imali nikakv u nadu, ali su zato imali trajnu nadu u budui svijet. Za njih je sredi te nade bio Isus. "Nitko ne zna nevolju koju vidim, nitko osim Isusa." "Sve u nevolje svoje s taviti na Isusova lea."* Vi e ne ismijavam vjene nagrade spomenute u Bla enstvima kao "kule u zraku". Kakva je korist od nadanja u budue nagrade? to je koristilo Terrvu VVaiteu da vjeruje kako nee provesti ostatak ivota lancem vezan za vrata u jednom prljavom bejrutskom sta nu, ve da ga eka svijet obitelji i prijatelja i milosra i ljubavi i glazbe i hrane i dobrih knjiga, ako samo skupi snagu da izdr i malo du e? to je koristilo robovima v jerovati da Bog nije zadovoljan svijetom koji obuhvaa te ak rad i gospodare naoru ane bievima za stoku i u adi za lin? Vjerovati u budue nagrade znai vjerovati da e se duga a Gospodnja ruka ispru iti prema pravdi, vjerovati da e jednog dana raspr iti oholice , a neznatne uzvisiti i gladne nasititi dobrima. Izgledi za budue nagrade ni u kojem sluaju ne dokidaju na u potrebu da se sada, u ov om ivotu, borimo za pravdu. Ali je jasna povijesna injenica da za osuenike u sovjet skom gulagu, za robove u Americi i kr ane u rimskim kavezima, koji su ekali na red d a se suoe s divljim zvijerima, obeanje nagrade nije bilo izvor srama ve nade. Ona v as odr ava na ivotu. Ona vam dopu ta da unato svemu vjerujete u pravednog Boga. Kao zv ono koje se ogla ava s drugog svijeta, Isusovo obeanje o nagradama objavljuje da, b ez obzira kako sada stvari stoje, zlo nema budunosti, samo dobro. Moja supruga Janet radila je sa starijim graanima u blizini jednog ika kog projekta stambene izgradnje u dru tvenoj zajednici koja je smatrana najsiroma nijom u Sjedinj enim Dr avama. Oko polovice njenih klijenata bili su bijelci, a polovica crnci. Sv i su oni pro ivjeli te ka vremena - dva svjetska rata, Veliku depresiju,** velike dr u tvene prevrate - i svi * "Nobodv knovvs the trouble I see, nobodv knows but Jesus", "I'm gonna' lav ali my troubles on Jesus' shoulder". ** Pojam Great Depression odnosi se na katastrofalni slom njujor ke burze u listop adu 1929. Vrijednost dionica je do kraja 1932. pala na samo dvadeset posto, to je drastino povealo nezaposlenost (na 20-30 posto radne snage) i propast mnogih inve stitora i tedi a. Takvo je stanje potrajalo do 1933. 108 BLA ENSTVA - SRETNI SU NESRETNI su oni, u svojim sedamdesetim i osamdesetim godinama, ivjeli svjesni da dolazi sm rt. Meutim, Janet je primijetila upadljivu razliku u nainu na koji su se bijelci i crnci suoavali sa smru. Bilo je izuzetaka, naravno, ali trend je bio ovakav: mnog i bijelci postali su sve stra ljiviji i zabrinutiji. alili su se na svoj ivot, svoje obitelji i pogor anje zdravlja. Nasuprot tome, crnci su zadr ali zdrav humor i trij umfalni duh, premda je izgledalo da imaju vi e razloga za ogorenost i oaj. to je bilo uzrok ovoj razlici? Janet je zakljuila da je odgovor bio nada, nada iji tragovi v ode izravno do temeljnog vjerovanja crnaca u nebo. Ako elite uti suvremene prikaze neba, prisustvujte na nekoliko crnakih pogreba. Propovjednici s karakteristinom r jeito u prikazuju slike tako spokojnog i osjetilnog ivota da se svi u zajednici poinju vrpoljiti u elji da tamo stignu. Pogoeni smru, prirodno, osjeaju tugu, ali ona ima svoje pravo mjesto: ona je prekid, privremeni neuspjeh u borbi kojoj je kraj ve o dreen. Uvjeren sam da za ove svete zanemarene, koji su nauili oekivati Boga i radovati mu se usprkos svim te koama u svojem zemaljskom ivotu, nebo izgleda vi e kao dugo oekivan i povratak domu nego posjet nekom novom mjestu. U njihovu ivotu Bla enstva su se ob istinila. Ljudima koji su uhvaeni u stupicu bola, propalih domova, ekonomskog kao sa, mr nje, straha i nasilja - njima Isus nudi obeanje vremena, mnogo du eg i vi e zbil jskog od ovog zemaljskog, vremena zdravlja i cjelovitosti, zadovoljstva i mira. Vremena nagrade. * * * VELIKI OBRAT. S vremenom sam nauio po tovati, pa ak i te iti za nagradama koje je Isus obeao. Pa ipak, one su bile negdje u budunosti, a obeanja kao mamci ne zadovoljava ju neposredne potrebe. Osim toga, poeo sam vjerovati da Bla enstva ne opisuju samo

budunost ve i sada njost. Ona jasno pokazuju kako uspjeti u nebeskom kraljevstvu nas uprot uspjeha u kraljevstvu ovoga svijeta. J. B. Phillips ovako je prikazao Bla enstva koja se primjenjuju na kraljevstvo ovo ga svijeta: Blago onima koji se "guraju", jer e napredovati u svijetu. Blago otvrdnulima, jer nikad ne dopu taju da ih ivot povrijedi. 109 ISUS KAKVOG NISAM POZNAVAO Blago onima koji se ale, jer na kraju dobiju ono to ele. Blago bezbri nima, jer se ni kad ne brinu zbog svojih grijeha. Blago goniima robova, jer e dobiti rezultate. Bl ago ljudima koji poznaju svijet, jer poznaju zaobilazne putove. Blago izgrednici ma, jer e uspjeti da ih ljudi zamijete.* Suvremeno dru tvo ivi po pravilima pre ivljavanja najsposobnijeg. "Pobjeuje onaj tko u mire s najvi e igraaka", pi e na jednoj automobilskoj naljepnici. To vrijedi i za zem lju s najboljim naoru anjem i najveim bruto nacionalnim proizvodom. Prigodom (privr emenog) umirovljenja Michaela Jordana, vlasnik Chicago Bullsa dao je sa etak pravi la koja upravljaju vidljivim svijetom. "On ivi ameriki san", rekao je Jerry Reinsd orf. "Ameriki san je u ivotu dostii toku kad vi e ne morate raditi ni ta to ne elite i e raditi to god elite." To je mo da ameriki, ali svakako ne i Isusov san kako je prikazan u Bla enstvima. Bla e nstva sasvim jasno pokazuju da Bog ovaj svijet gleda kroz drukiji par lea. Izgleda da su Bogu miliji siromasi i oni koji tuguju nego petstotina najbogatijih ili s upermodeli koji u ivaju na pla i. Neobino je da Bogu mo e biti miliji South Central u L os Angelesu od Malibu Beacha i Ruanda od Monte Carla. U stvari, Propovijedi na G ori umjesto podnaslova "pre ivljavanje najsposobnijih" mogli bismo staviti "trijum f rtava". Razliiti prizori iz evanelja pru aju dobru sliku vrste ljudi kojima se Isus divio. U dovica koja je kao dar dala svoje posljednje dvije lepte. Nepo teni ubira poreza, t oliko zabrinut da se popeo na drvo kako bi bolje vidio Isusa. Bezimeno, obino dij ete. ena s nizom od pet nesretnih brakova. Slijepi prosjak. Preljubnica. Gubavac. Snaga, pristalost, veze i instinkt za natjecanje mogu u na em dru tvu donijeti uspj eh, ali upravo ove osobine mogu zaprijeiti ulazak u nebesko kraljevstvo. Ovisnost , tuga, pokajanje, te nja za promjenom - to su vrata u Bo je kraljevstvo. "Blago siromasima duhom", rekao je Isus. Jedan komentar prevodi: "Blago oajnicima ." Kako se nemaju kome obratiti, oajnici se mogu obra* Po svemu sudei, Isus je prilagodio oblik poslovica uobiajen u njegovo vrijeme da istakne suprotnu misao. Prema VValteru Kasperu, grka i idovska mudrosna literatur a opisuje kao bla enog ovjeka koji ima poslu nu djecu, dobru enu, vjerne prijatelje, k oji je uspje an i tako dalje. Isus je dodao suprotan smisao onome to su slu atelji oek ivali. 110 BLA ENSTVA - SRETNI SU NESRETNI titi Isusu, jedinome koji mo e ponuditi izbavljenje za kojim eznu. Isus je stvarno vjerovao da ovjek koji je siromah u duhu, ili koji aluje, ili je progonjen, ili je gladan i edan pravednosti ima neobinu "prednost" ispred nas ostalih. Mo da e, doista , oajan ovjek povikati Bogu za pomo. Ako to uini, onda je doista blagoslovljen. Katoliki strunjaci skovali su frazu "Bo ja odlunost za davanje prednosti siromasima" kako bi opisali pojavu koju nalaze u Starom i Novom zavjetu: Bo ju pristranost pre ma siroma nima i gubitnicima. Za to bi Bog izmeu svih ostalih grupa odabrao siroma ne d a im uka e posebnu pa nju?, znao sam se pitati. Zbog ega siromasi zaslu uju Bo ju brigu? U potrazi za odgovorom na ovo pitanje pomogla mi je spisateljica Monika Helhvig, koja nabraja sljedee "prednosti" siroma tva: 1. Siromasi znaju da im je hitno potrebno izbavljenje. 2. Siromasi znaju da su ne samo ovisni o Bogu i monicima ve i jedan o drugome. 3. Siromasi se za sigurnost ne oslanjaju na stvari ve na ljude. 4. Siromasi nemaju pretjerani osjeaj vlastite vrijednosti niti pretjeranu potrebu za privatno u. 5. Siromasi ne oekuju puno od natjecanja, ali oekuju mnogo od suradnje. 6. Siromasi mogu razlikovati potrebne od luksuznih stvari. 7. Siromasi mogu ekati jer su stekli neku vrstu nepokolebljivog strpljenja potekl

og iz svijesti o ovisnosti. 8. Strahovi siromaha mnogo su realniji i manje pretjerani, jer ve znaju da ovjek m o e izdr ati velike patnje i oskudicu. 9. Kad se siromasima propovijeda evanelje, ono im zvui kao radosna vijest, a ne ka o prijetnja ili grdnja. 10. Siromasi mogu odgovoriti na evaneoski poziv odreenim odricanjem i nekomplicira nom cjelovito u jer imaju tako malo izgubiti pa su spremni na sve. U sa etku, recimo da se siromasi, ne svojom voljom - oni mogu ozbiljno eljeti da bu de drukije - nalaze u polo aju koji dolikuje Bo joj milosti. S obzirom na njihovo sta nje potrebe, ovisnosti i nezadovoljstva ivotom, oni mogu objeruke prihvatiti Bo ji b esplatni dar ljubavi. 111 ISUS KAKVOG NISAM POZNAVAO Radi vje be, jo sam jednom pre ao popis Monike Hellwig, s tim t< sam rije "siromasi" za mijenio rijeju "bogati" i svaku reenicu okrenui suprotno. "Bogati ne znaju da im j e hitno potrebno izbavljenje... Bogat se za sigurnost ne oslanjaju na ljude ve na stvari..." (Isus je ne to slini uinio u Lukinoj verziji Bla enstava, ali taj dio priv lai mnogo manje po zornosti: "Ali jao vama, bogata i: imate svoju utjehu!...") Zatim sam probao ne to to djeluje mnogo opasnije: zamijenio san rije "siromasi" s ri jeju "ja". Razmatrajui svaku od deset tvrdnji pitac sam se je li moj pristup slinij i siroma nima ili bogatima. Priznajem li lake svoje potrebe? Jesam li spreman oslo niti se na Boga i na druge? U emi je moja sigurnost? Jesam li spremniji natjecati se ili suraivati? Mogu 1 razlikovati potrebne od luksuznih stvari? Jesam li strp ljiv? Zvue li mi Bla enstva kao radosna vijest ili kao grdnja? Poslije ove vje be poeo sam shvaati za to se toliki sveti dragovolj no pokoravaju stez i siroma tva. Ovisnost, poniznost, jednostavnost, su radnja i osjeaj napu tenosti vrl o su cijenjene osobine u duhovnorr ivotu, ali izuzetno neshvatljive ljudima koji i ve u udobnosti. Mo d ima drugih puteva k Bogu, ali, oh, tako su te ki - te ki kao progu rati devu kroz u icu igle. U Velikom obratu Bo jeg kraljevstva vrlo su rijetki uspje n i sveti. Ne vjerujem da su siromasi moralniji od drugih (premda sam zakljuio da su suosjeaj niji i esto dare ljiviji), ali oni su manje skloni praviti se moralnijima. Kod njih nema arogantnosti srednjeg stale a koji svoje probleme vrlo spretno prikriva pod krinkom samopravednosti. Oni su prirodnije ovisni jer nemaju drugog izbora; da b i pre ivjeli moraju se oslanjati na druge. Sada Bla enstva ne gledam kao pokroviteljske slogane ve kao duboki uvid u tajnu ovje kova postojanja. Bo je kraljevstvo preokree sve naglavce. Uistinu je blago siromasi ma, gladnima, onima koji tuguju i potlaenima. Naravno, ne zbog njihova bijednog s tanja - Isus je za svojeg ivota proveo mnogo vremena da ga ukloni. Umjesto toga, njima je blago zbog priroene prednosti koju imaju nad onima koji ive udobnije i ne o-visnije. Bogati, uspje ni i lijepi mogu prolaziti kroz ivot oslanjajui se na svoje prirodne darove. Ljudi kojima nedostaju takve prirodne prednosti, pa zbog toga nisu dovoljno kvalificirani za uspjeh u kraljevstvu ovog svijeta, mogu se u tren ucima potrebe obratiti Bogu. 112 BLA ENSTVA - SRETNI SU NESRETNI Ljudska bia ba nisu spremna priznati oajanje. Kada to uine, pri-bli uje im se kraljevs tvo nebesko. * * * Psiholo ka stvarnost. Nedavno sam uvidio da u Bla enstvima postoji trea razina istine . Ne samo to nam je Isus ponudio ideal kojemu trebamo te iti imajui u vidu odgovaraj uu nagradu, ne samo to je naopako izvrnuo shvaanje na eg dru tva koje je postalo ovisni k o uspjehu ve je iznio i jednostavnu formulu psiholo ke istine, najdublje razine i stine koju mo emo upoznati na zemlji. Bla enstva otkrivaju da ono to slijedi u nebeskom kraljevstvu takoer mnogo koristi n ama u ovom ivotu. Trebale su mi mnoge godine da prepoznam ovu injenicu i tek sada sam poeo shvaati Bla enstva. Jo uvijek me neugodno iznenade svaki put kad ih itam, ali me neugodno iznenade zato to u njima prepoznajem bogatstvo koje raskrinkava moje vlastito siroma tvo. Blago siromasima duhu... Blago krotkima. Knjiga kao to je Intel-lectuals Paula Jo

hnsona iznosi s uvjerljivim pojedinostima ono to svi znamo da je istina: ljudi ko jima plje emo, koje nastojimo opona ati i ije se slike nalaze na naslovnim stranicama popularnih asopisa nisu zadovoljne, sretne i uravnote ene osobe kako bismo mogli po misliti. Premda bi se za Johnsonove osobe (Ernesta Hemingvvava, Bertranda Russel la, Jean-Paula Sartrea, Edmunda VVilsona, Bertolta Brechta i druge) moglo po svi m suvremenim mjerilima rei da su bili uspje ni, te ko bi bilo okupiti dru tvo koje poka zuje veu bijedu, egomaniju i zlostavljanje. Moj posao novinara pru io mi je mnoge prilike da intervjuiram "zvijezde", ukljuujui velikane nacionalne nogometne lige, filmske glumce, glazbene izvoae, pisce uspje nic a, politiare i poznate televizijske linosti. To su ljudi koji dominiraju medijima. Mi im se ulagujemo, pa ljivo pratimo svaku sitnicu u njihovu ivotu: odjeu koju oblae , hranu koju jedu, rutinu aerobika koju slijede, osobe koje vole, zubnu pastu ko ju koriste. Ali vam moram rei, sa svojim ogranienim iskustvom, da sam ustanovio ka ko je naelo Paula Johnsona tono: na i "idoli" su najbjedni-ja skupina ljudi koje sam ikada sreo. Veina ih ima nesreene ili propale brakove. Gotovo svi su neizljeivo ov isni o psihoterapiji. I, kao najvea 113 ISUS KAKVOG NISAM POZNAVAO ironija, ove junake koji se ine veima nego to jesu, ini se, mue sumnje u sebe. Proveo sam vrijeme i s ljudima koje nazivam "slugama"; lijenicima i medicinskim s estrama koji rade meu potpuno izopenima, gubavci-ma u ruralnoj Indiji; s ovjekom ko ji je diplomirao na Princetonu, a koji sada vodi hotel za beskunike u Chicagu; zd ravstvenim radnicima koji su ostavili odlino plaen posao da slu e u nekom zabaenom gr adiu Mis-sissippija; humanitarcima u Somaliji, u Sudanu, u Etiopiji, u Banglade u i drugim skladi tima ljudske patnje; doktorima filozofije koje sam sreo u Arizoni, a koji su sada raspr eni po pra umama Ju ne Amerike prevodei Bibliju na opskurne jezike . Bio sam spreman ovim slugama odati ast i izraziti divljenje, istaknuti ih kao pri mjere nadahnua. Ali nisam bio spreman zavidjeti im. No kad sada razmi ljam o objema skupinama, jednom uz drugu, zvijezdama i slugama, sluge se jasno pojavljuju kao posebne, cijenjene osobe. Nema sumnje da bih radije provodio vrijeme meu slugama nego meu zvijezdama; oni posjeduju osobine dubine i bogatstva i ak radosti koje n isam nigdje drugdje na ao. Sluge rade za malu plau, duge sate i bez pljeska, "tratei " svoje talente i sposobnosti meu siroma nima i neobrazovanima. Ali nekako, u proce su gubljenja ivota, oni ga zapravo nalaze. Vjerujem da su siromasi u duhu i krotki doista blagoslovljeni. Njihovo je kralje vstvo nebesko i oni e naslijediti zemlju. Blago onima koji su istoga srca. Tijekom razdoblja kad sam se borio sa spolnim is ku enjima, u ruke mi je dospio lanak koji me uputio na tanku knji icu s naslovom What IBelieve ( to vjerujem), francuskog katolikog pisca Francoisa Mauriaca. Iznenadilo me to je Mauriac, ovjek u godinama, posvetio dosta prostora raspravi o vlastitoj p o udi. Objasnio je: "Starost je izlo ena riziku da bude razdoblje udvostruenog ispiti vanja, jer ma ta starog ovjeka na grozan nain nadomje ta ono to mu priroda uskrauje." Znam da je Mauriac razumio to je po uda. Romani Zmijsko leglo i Poljubac gubavcu, k oji su mu pomogli da dobije Nobelovu nagradu za knji evnost, prikazuju po udu, obuzd avanje i spolnu srd bu na nain koji nadilazi sve to sam o tome ikada itao. Za Mauriac a spolna je ku nja bila poznato boji te. 114 BLA ENSTVA - SRETNI SU NESRETNI Mauriac je odbacio veinu argumenata u prilog spolne istoe kojima su ga uili u katolik om obrazovanju. "Brak e izlijeiti po udu": za Mauriaca to nije bio lijek, kao i za m noge druge, jer po uda ukljuuje privlanost nepoznatih stvorenja i te nju za pustolovin om i sluajnim poznanstvima. "Po udu mo e svladati samosavlaivanjem": Mauriac je ustanov io da je seksualna elja slina plimnom valu toliko sna nom da e otplaviti sve najbolje namjere. "Pravo ispunjenje mo e nai samo u monogamiji": to mo e biti tono, ali nikako ne izgleda tono kod onoga koji je zakljuio da ni monogamija ne ubla ava seksualne po rive. Tako je razmotrio tradicionalne argumente u prilog istoe i ustanovio da ne s toje. Mauriac je zakljuio da su samosavlaivanje, obuzdavanje i razumni razlozi nedostatn o oru je za borbu protiv pobude prema neistoi. Na kraju je na ao samo jedan razlog da

bude ist, a to je onaj kojeg je Isus naveo u Bla enstvima: "Blago istima srcem: oni e Boga gledati." Prema Mauriacovim rijeima: "Neistoa nas odvaja od Boga. Duhovni ivot po tuje zakone koji se mogu provjeriti kao i zakoni u fizikom svijetu... istoa je uv jet za uzvi eniju ljubav - za posjedovanje neega to nadilazi sve: posjedovanje Boga. Da, na kocki je to i ni ta manje." itanje rijei Francoisa Mauriaca nije uinilo kraj mojoj borbi s po udom. Ali moram rei da sam bez ikakve sumnje ustanovio kako je njegova analiza tona. Ljubav koju nam Bog nudi zahtijeva da sve svoje sposobnosti oistimo prije nego to mo emo primiti uzv i eniju ljubav koju ne mo emo stei ni na koji drugi nain. To je motiv da ovjek ostane is t. Ako njegujem po udu, ograniavam osobnu intimnost s Bogom. Doista, blago onima koji su ista srca, jer e Boga gledati. To jest tako jednostavn o, ali i te ko. Blago milosrdnima. Istinu ovog bla enstva nauio sam od Henrva Nouvvena, sveenika koj i je predavao na Harvardu. Na vrhuncu svoje karijere Nouwen je napustio Harvard i preselio u komunu blizu Toronta, nazvanu Davbreak, da bi odgovorio obvezama to ih je zahtijevalo njegovo prijateljstvo s ovjekom koji se zvao Adam. Nouvven sada ne slu i intelektualcima ve jednom mladom ovjeku kojeg mnogi smatraju beskorisnom o sobom koju je trebalo ukloniti. Nouvven ovako opisuje svojeg prijatelja: 115 ISUS KAKVOG NISAM POZNAVAO Adam je dvadesetpetogodi njak koji ne mo e govoriti, ne mo e se obui ni svui, ne mo e sam hodati, ne mo e jesti bez posebne pomoi. On ne plae niti se smije. Samo povremeno us postavlja kontakt oima. Njegova su lea iskrivljena. Pokreti njegovih ruku i nogu s u nekoordinirani. Pati od epilepsije i unato jakim lijekovima malo koji dan proe b ez sna nog epileptikog napada. Ponekad, kad se iznenada ukoi, ispu ta zavijajue stenjan je. U nekoliko sluajeva vidio sam kako mu se niz obraz skotrljala velika suza. Treba mi sat i pol da Adama probudim, da mu dam lijekove, odnesem ga u kupaonicu , operem ga, obrijem, operem mu zube, obuem, odvedem u kuhinju, dam mu doruak, sta vim ga u invalidska kolica i od-vezem do mjesta gdje vei dio dana provede u terap eutskim vje bama. Kad sam Nouvvena posjetio u Torontu, gledao sam kako sve to obavlja s Adamom i m oram priznati da sam u jednom trenutku posumnjao da je to najbolji nain na koji k oristi vrijeme. uo sam Henrva Nouvvena kad govori i itao sam mnoge njegove knjige. Toliko toga mo e ponuditi. Zar nije netko drugi mogao preuzeti poni avajuu obvezu da brine za Adama? Kad sam ovu temu oprezno naeo sa samim Nouwenom, rekao mi je da sam potpuno pogre no shvatio to se dogaa. "Ja se niega ne odriem", tvrdio je. "/a, a n e Adam, imam najveu korist od na eg prijateljstva." Onda mi je Nouvven poeo nabrajati sve koristi koje je stekao. Sati koje je proveo s Adamom, rekao je, dali su mu toliko veliki unutarnji mir da mu se njegove dru ge, plemenite obveze ine dosadnima i povr nima. Ranije, dok je sjedio pored ovog be spomonog djeteta-ovjeka, shvatio je koliko je njegova te nja za akademskim uspjehom i kr anskom slu bom bila obilje ena rivalstvom i natjecanjem, koliko je bila opsesivna. Adam ga je nauio da "ono to nas ini ljudima nije na um ve na e srce, nije na a sposobno t da razmi ljamo ve na a sposobnost da volimo". U Adamovoj jednostavnoj naravi nazreo je "prazninu" koja mora postojati prije nego to je Bog mo e popuniti - vrstu prazn ine koju su pustinjski redovnici stekli tek nakon mnogo traganja i discipline. Tijekom na eg daljnjeg razgovora, Henrv Nouwen vraao se na moje pitanje, kao da nij e mogao vjerovati da bih takvo to uope mogao pitati. Nastavio je razmi ljati o drugi m nainima na koje je imao korist od svoje veze s Adamom. Doista je u ivao novu vrst u duhovnog mira kojeg nije 116 BLA ENSTVA - SRETNI SU NESRETNI mogao stei u otmjenim harvardskim dvori tima ve pored kreveta inkon-tinentnog Adama. Napustio sam Davbreak osvjedoen u svoje vlastito duhovno siroma tvo, ja, koji sam kao pisac pa ljivo uredio svoj ivot da bude djelotvoran i usmjeren cilju. Zaista je blago milosrdnima, nauio sam, jer e postii milosre. Blago mirotvorcima... Blago progonjenima zbog pravednosti. Ova istina do la je do mene na neizravan nain. Veliki romanopisac Lav Tol-stoj poku ao ju je slijediti, al i na putu mirotvorstva stalno bi se isprijeila njegova naprasita ud. Tolstoj je ve

oma izra ajno pisao o Propovijedi na Gori. Meutim, pola stoljea kasnije, hinduski as ket Mohandas Gandhi itao je Tolstojevu knjigu Kraljevstvo je Bo je u vama i odluio iv jeti prema doslovnim naelima Propovijedi na Gori. U filmu Gandhi postoji zgodna scena u kojoj Gandhi poku ava svoju filozofiju objas niti prezbiterijanskom misionaru Charlieu Andrevvsu. Dok su zajedno etali jednim ju noafrikim gradom, put im je iznenada zaprijeila skupina mladih nasilnika. Veleasni Andrews gleda jedan trenutak prijetee gangstere i odluuje bje ati. Gandhi ga zausta vlja. "Zar Novi zavjet ne ka e ako te neprijatelj udari po desnom obrazu, okreni m u lijevi?" Andrevvs mrmlja kako je mislio da ovu frazu treba razumjeti kao metaf oru. "Nisam ba siguran", odvraa Gandhi. "Pretpostavljam da je mislio kako morate p okazati odva nost - biti spremni da prihvatite udarac, vi e udaraca, da poka ete kako neete uzvratiti niti ete odustati. I kad to uinite to budi ne to u ljudskoj prirodi, ne to to umanjuje njegovu mr nju, a poveava njegovo po tovanje. Mislim da je Krist to sh vatio i ja sam vidio da djeluje." Godinama kasnije, jedan je ameriki propovjednik, Martin Luther King mlai, prouavao Gandhievu taktiku i odluio je primijeniti u Sjedinjenim Amerikim Dr avama. Mnogi su crnci napustili Kinga zbog njegova stava nenasilja i vratili se retorici o "crno j moi". Nakon to vas je policijski pendrek udario desetak puta po glavi i nakon to vas je zatvorski uvar jo koji put bocnuo tapom za stoku, poinjete sumnjati u djelotv ornost nenasilja. Ali King se nikad nije pokolebao. Kad su izbili neredi u Los Angelesu, Chicagu i Harlemu, King je putovao od grada do grada nastojei smiriti strasti, uporno podsjeajui demonstratore da se moralna p romjena ne mo e ostvariti nemoralnim sredstvima. On je nauio naelo iz Propovijedi na Gori i od Ganghija, i 117 ISUS KAKVOG NISAM POZNAVAO gotovo u svim svojim govorima ponavljao je ovu poruku. "Kr anstvo je", govorio je, "uvijek tvrdilo da kri koji nosimo prethodi kruni koju emo nositi. Da bi bio kr anin, ovjek mora uzeti svoj kri , s cjelokupnim sadr ajem te koa i muka i napetosti, i nositi ga dok taj kri ne ostavi traga na nama i ne oslobodi nas za onaj bolji put koji dolazi samo kroz patnju." Martin Luther King imao je nekih slabosti, ali u jednom je bio u pravu. Unato svi m nepovoljnim okolnostima, usprskos svim instinktima za samoouvanjem, ostao je vj eran naelu mirotvorstva. Nije uzvraao udarac. Dok su drugi pozivali na odmazdu, on je pozivao na ljubav. Zagovornici graanskih prava svojim su tijelima stali pred e rife s pendrecima, vatrogasne cijevi i re ee njemake ovare. To je, zapravo, donijelo pobjedu koju su tako dugo oekivali. Povjesniari istiu jedan dogaaj u kojem je ovaj p okret dostigao kritinu masu javne podr ke. Zbio se na mostu izvan Selme, u saveznoj dr avi Alabami, kad je erif Jim Clark naredio da se njegovi policajci okome na nen aoru ane crne demonstrante. Amerika javnost, u asnuta prizorima nasilne nepravde, kon ano je pristala usvojiti zakon o graanskim pravima. Odrastao sam u Atlanti, na drugoj strani grada od Martina Luthera Kinga, i sa st idom priznajem: dok je on vodio demonstracije u Selmi i Montgomervju i Memphisu, ja sam bio na strani bijelih erifa s pendrecima i njemakim ovarima. Bio sam brz u tome da ukazem na njegove moralne nedostatke, a spor da prepoznam svoj vlastiti slijepi grijeh. No zato to je ostao vjeran nudei svoje tijelo kao metu, ali nikad kao oru je, probio se kroz moju moralno debelu ko u. Pravi cilj, obiavao je King rei, nije poraziti bijela ovjeka, ve "probuditi osjeaj sr ama kod ugnjetavaa i napasti njegov la ni osjeaj superiornosti... Kraj je pomirenje; kraj je osloboenje; kraj je stvaranje dru tva u kojemu vlada ljubav." I to je ono t o je Martin Luther King konano pokrenuo, ak i u rasistima kakav sam bio ja. King je, kao Gandhi prije njega, umro kao muenik. Poslije njegove smrti sve vi e i vi e ljudi poelo je prihvaati naelo nenasilnog protesta kao naina zahtijevanja pravde. Na Filipinima, poslije muenike smrti Benigna Aquina, obian narod sru io je vlast oku pljanjem na ulicama u molitvi; tenkovi vojske zaustavili su se pred kleeim Filipin cima kao da su blokirani nekom nevidljivom silom. Kasnije, u znaajnoj 1989. godin i, u Poljskoj, Mad arskoj, ehoslovakoj, Istonoj Njemakoj, Bugarskoj, 118 BLA ENSTVA - SRETNI SU NESRETNI Jugoslaviji, Rumunjskoj, Mongoliji, Albaniji, Sovjetskom Savezu, Nepalu i ileu vi e

od pola milijarde ljudi zbacilo je nenasilnim sredstvima jaram ugnjetavanja. U mnogim ovim zemljama, posebno u onima u istonoj Europi, predvodnik je bila Kr anska crkva. Demonstranti su prolazili ulicama nosei svijee, pjevajui crkvene himne i mol ei se. Kao u Jo uino vrijeme, zidovi su pali i sru ili se. Mirotvorci e se zvati Bo ji sinovi i keri. Blago i onima koji su progonjeni zbog pra vednosti, jer je njihovo kraljevstvo nebesko. Blago onima koji tuguju. Budui da sam napisao knjige pod naslovom VVhere Is God W hen It Hurts? i Disappointment with God* proveo sam dosta vremena meu onima koji tuguju. Isprva su me upla ili. Nisam imao odgovore na pitanja koja su mi postavlja li, pa sam se suoen s njihovom tugom osjeao nelagodno. Posebno se sjeam jedne godin e kad sam se na poziv susjeda pridru io jednoj terapeutskoj skupini u obli njoj boln ici. Ova skupina, koja se nazivala Uini dana nji dan vrijednim, sastojala se od lju di koji su umirali i ja sam godinu dana sa svojim susjedom dolazio na njihove sa stanke. Istina je, ne mogu rei da sam "u ivao" u ovim okupljanjima; to bi bila pogre na rije. Ali ovi su sastanci za mene postali najznaajniji dogaaj svakog mjeseca. Suprotno n ekoj zabavi na kojoj sudionici nastoje zadiviti jedni druge znakovljem polo aja i moi, u ovoj skupini nitko nije poku avao ostaviti neki dojam. Odjea, moda, namje taj, titule, novi automobili - to sve to znai ljudima koji se pripremaju za smrt? Vi e od svih drugih ljudi koje sam sreo, skupina Uini dana nji dan vrijednim usredotoila se na najva nije. Ustanovio sam kako pri eljkujem da neki od mojih povr nih, hedonistikih prijatelja posjete neki od ovih sastanaka. Kad sam kasnije pisao o onome to sam nauio od ljudi koji tuguju i pate, poeli su mi se javljati neznanci. Imam tri fascikla, svaki debljine preko pet centimetara, prepuna njihovih pisama. Ona su moje najvee blago. Jedno pismo od dvadeset i est s tranica, napisano na papiru s plavim crtama, napisala je majka koja je sjedila u ekaonici dok su kirurzi operirali tumor na mozgu njezine etverogodi nje kerkice. Dru go mi je poslao kvadriplegiar koji je "pisao" puhanjem zraka u cijev, koji je raun alo pretvaralo u slova na pisau. * Gdje je Bog kad boli? i Razoaranje s Bogom. 119 ISUS KAKVOG NISAM POZNAVAO Mnogi od onih koji su mi pisali nisu imali sretne zavr etke svojih pria. Neki su i dalje imali osjeaj da ih je Bog napustio. Malo njih je na lo odgovore na pitanja "Z a to?" Ali vidio sam dovoljno tuge da steknem vjeru u Isusovo obeanje da e se oni ko ji tuguju utje iti. Znam za dvije male organizacije voene iz privatnih domova, koje su nastale iz tug ovanja. Prva je nastala kad je jedna ena u Kaliforniji otkrila da joj sin, zjenic a njezina oka, umire od AIDS-a. Njezina crkva i dru tvo nisu joj pru ili suut i podr ku jer je mladi ovjek bio homoseksualac. Osjeala se tako usamljenom i potrebitom da je odluila poeti s izdavanjem biltena koji je uspostavio mre u roditelja homoseksual ne djece. Premda nudi malo strune pomoi i ne obeava magina ozdravljenja, danas stoti ne drugih roditelja ovu odva nu enu smatraju spasiteljicom ivota. Jedna druga ena, u saveznoj dr avi Wisconsin, izgubila je sina jedinca u padu morna rikog helikoptera. Godinama se nije mogla osloboditi mranog oblaka tuge. Odr avala j e sinovljevu sobu nedirnutom, onako kako ju je ostavio. Onda je poela primjeivati uestalost izvje taja o padu helikoptera. Poela je razmi ljati o drugim obiteljima koje su do ivjele tragedije sline njezinoj, pa se pitala to bi mogla uiniti da pomogne. K ad se danas sru i neki vojni helikopter, ona alje paketi pisama i korisnog materijal a du nosniku u ministarstvu obrane, koji ga prosljeuje pogoenoj obitelji. Polovica n jih poinje se redovno dopisivati, i u svojim umirovljenikim danima ova ena vodi svo je "dru tvo patnika". Naravno, ovaj rad nije rije io problem tugovanja za sinom, ali joj je dao osjeaj svrhe i ona se vi e ne osjea bespomonom prema toj tuzi. Nema djelotvornijeg iscjelitelja, ustanovio sam, od onog kojeg Hen-ry Nouvven na ziva "ranjeni iscjelitelj". Blago onima koji tuguju, jer e se utje iti. Blago ednima i gladnima pravednosti. U izvjesnom smislu svatko koga sam spomenuo u ovom nizanju Bla enstava oituje ovo posljednje Isusovo obeanje. "Sluge" koji ula u s voj ivot za siroma ne i nevoljne, Frangois Mauriac koji se trudi da ostane ist, Henr y Nouvven koji kupa i oblai Adama, Martin Luther King mlai i uenici nenasilja, majk e homoseksualaca i mornarikih pilota, koje nadilaze svoju tugu - svi oni reagiraj

u na muke zbog gladi i ei za pravedno u. Svi su oni primili nagradu, ne samo u buduem ve i u ovom ivotu. 120 BLA ENSTVA - SRETNI SU NESRETNI Jedna je albanska redovnica provela esnaest godina u nepristupanom samostanu pouava jui zemljopis najbogatije bengalske i britanske keri u Kalkuti. Jednog dana, dok j e putovala vlakom prema Himalajama, ula je glas koji ju je pozvao da promijeni pu teve i poslu i najsiroma nijima. Mo e li itko ozbiljno sumnjati da je Majka Tereza na la potpunije osobno zadovoljstvo u svojem kasnijem radu nego u prija njem? Vidio sam kako se ovo naelo u svecima i u obinim ljudima pojavljuje tako esto da sada lako r azumijem za to evanelja ponavljaju jednu Isusovu tvrdnju e e od ijedne druge: "Tko hoe i ot svoj spasiti, izgubit e ga, a tko izgubi ivot svoj poradi mene, nai e ga." Isus nam je rekao da nije do ao uni titi ivot ve zato da ga mo emo imati obilnije, "u iz obilju". Paradoksalno je da ovaj izobilni ivot dobivamo na naine na koje nismo raun ali. Dobivamo ga ulaganjem u druge, odlunim zauzimanjem za pravdu, slu enjem slabim a i potrebitima, slijedei Boga a ne sebe. Ne usuujem se sa alijevati ni jednog od on ih koje sam upravo spomenuo, premda su svi ivjeli s nevoljama. Bez obzira na sve njihove " rtve", izgledaju mi puniji ivota, a ne prazniji. Oni koji gladuju i eaju za pravedno u doista se nasite. U Bla enstvima, ovim neobinim tvrdnjama koje na prvi pogled izgledaju apsurdne, Isu s nudi paradoksalni klju za izobilni ivot. Nebesko kraljevstvo, rekao je na drugom e mjestu, slino je blagu toliko vrijednome da e svaki o trouman ulaga "sav radostan" prodati sve to ima da bi ga kupio. Ono predstavlja stvarniju i trajniju vrijednos t od svega to ovaj svijet mo e ponuditi, jer daje kamate ne samo ovdje na zemlji ve i u buduem ivotu. Isus ne nagla ava ono to dajemo, ve ono to primamo. Nije li u na em os bnom interesu da tra imo takvo blago? Kad sam prvi put uo Bla enstva, zvuala su mi kao nemogui ideali koje je dao neki sanj arski mistik. Meutim, sad ih vidim kao istine koje je objavio realist u svemu pra gmatian kao general Norman Schvvarzkopf. Isus je znao kako funkcionira ivot u nebe skom kao i u zemaljskom kraljevstvu. U ivotu obilje enom siroma tvom, alovanjem, krotk o u, glau za pravedno u, milosrem, istoom, mirotvorstvom i progonstvom, Isus je sam utj vio Bla enstva. Mo da je i smislio Bla enstva kao propovijed za samog sebe kao i za na s ostale, jer e imati obilje prilika da ove te ke istine provede u praksu. 121 7. Poruka - Uvredljiva propovijed Ispit vr enja Kristova uenja je svijest o na oj neuspje nosti da postignemo idealno sav r enstvo. Ne mo emo vidjeti stupanj do kojeg mu se pribli avamo, ali mo emo vidjeti koli ko od njega odstupamo. Lav Tolstoj 7. Poruka - Uvredljiva propovijed Bla enstva predstavljaju samo prvi korak u razumijevanju Propovijedi na Gori. Nako n to sam odavno shvatio trajnost istine Bla enstava, jo uvijek se nisam mogao otrest i mranih misli o beskompromisnoj strogosti preostale Isusove propovijedi. Njezina odrje itost ostavila me bez daha. "Budite dakle savr eni kao to je savr en Otac va nebe ski", rekao je Isus; ovu je tvrdnju kao sluajno spremio izmeu zapovijedi da ljubim o neprijatelje i zapovijedi da darivamo novac. Biti savr en kao Bog? to je time mis lio rei? Ne mogu olako odbaciti ovaj ekstremizam jer se javlja i na drugim mjestima u eva neljima. Kad je bogata upitao Isusa to da uini kako bi osigurao vjeni ivot, Isus mu je rekao da podijeli svoj novac - ne deset posto ili osamnaest i pol ili ak pedeset posto, nego sve. Kad je jedan uenik upitao treba li svome bratu oprostiti sedam puta, Isus je odgovorio: "Ne ka em ti do sedam puta, nego do sedamdeset puta sedam ." Druge su religije uile varijacije "zlatnog pravila", ali su ga formulirale na ogranieniji, negativniji nain: "Ne inite drugima to ne elite da oni ine vama." Isus je ovo pravilo pro irio u neogranien oblik: "Sve, dakle, to elite da ljudi vama ine, init e i vi njima." Je li ikada itko ivio savr enim ivotom kao Bog? Je li ikada itko po tovao zlatno pravi lo? Kako je uope mogue ostvariti takav nemogui ideal? Mi ljudi volimo zdrav razum i

uravnote enost, ne to bli e Aristotelovoj zlatnoj sredini nego Isusovu zlatnom pravil u. 125 ISUS KAKVOG NISAM POZNAVAO * * * Moja prijateljica Virginia Stem Owens uklopila je Propovijed na Gori u nastavni program knji evnosti na teksa kom A&M sveuili tu. Tra ila je od studenata da napisu krata k esej. Oekivala je da e pokazati bar osnovno po tovanje prema tekstu, budui da se "b iblijski pojas"* prote e preko Teksasa, ali reakcije studenata oslobodile su je il uzija. "Po mojem mi ljenju, religija je velika prijevara", pisao je jedan. "Postoj i stara poslovica da ne treba vjerovati sve to ovjek ita; nju treba primijeniti u o vom sluaju", pisao je drugi. Virginia se sjetila da je Propovijed na Gori upoznala u nedjeljnoj koli, gdje su pastelne slike pokazivale Isusa kako sjedi na zelenom obronku okru en nestrpljivom djecom ru iastih obraza. Nikad joj nije do lo na um da bi na to reagirala ljutnjom i li zgra anjem. Njezini su studenti mislili drukije: Ono to crkve propovijedaju izuzetno je strogo i ne dozvoljava gotovo nikakvu zaba vu bez razmi ljanja je li to grijeh ili nije. Ne svia mi se esej "Propovijed na Gori". Bilo ju je te ko itati; izazvala je u meni osjeaj da moram biti savr en, a to nitko nije. Ono to se tra i u ovoj propovijedi apsurdno je. Pogledati enu je preljub. To je naje kstremnija, najgluplja i najneovjenija tvrdnja koju sam ikada uo. "U tom trenutku", pisala je Virginia o ovom dogaaju, "poela sam se osjeati ohrabren om. Ima ne to predivno nevino u tome to ne shvaate da Isusa ne biste trebali smatrat i glupim... To je bila ona prava, prastara reakcija na evanelje, nefiltrirana dvo milenijskom kulturalnom maglicom... Nalazim neobino ohrabrujuim to to Biblija ostaj e uvredljivom za iskrene, neobrazovane u i, upravo kao u prvom stoljeu. Za mene to nekako pokazuje nepobitnost njezina znaenja. Dok je Sveto pismo u pro lom stoljeu go tovo sasvim izgubilo svoj karakteristini opor znaaj, sada nja nas opa biblijska nepis menost treba prebaciti u situaciju koja je mnogo pribli nija onoj izvornog slu atelj stva u prvom stoljeu." * Podruje na jugu Sjedinjenih Amerikih Dr ava za koje se smatra da nekritiki prihvaa d oslovnost Biblije; u irem smislu podruje gorljivog religioznog fundamentalizma. 126 PORUKA - UVREDLJIVA PROPOVIJED Uvredljiva, opora - da, to su prikladne rijei koje mo emo primijeniti na Propovijed na Gori. Dok sam gledao petnaest filmskih prikaza ove scene, samo je jedan naiz gled prikazao ne to slino originalnoj uvredljivosti. Jedna niskobud etna produkcija B BC-a pod naslovom Son o/Man (Sin ovjeji) prikazuje Propovijed na Gori s pozadinom kaosa i nasilja. Rimski vojnici upravo su upali u jedno galilejsko selo da izvr e odmazdu zbog nekih prijestupa protiv Imperija. Objesili su idovske mu karce sposobn e za borbu, bacili njihove histerine ene na zemlju i ak kopljem proboli bebe da bi "ovim idovima dali lekciju". U taj buan prizor krvi, suza i glasnog naricanja nad mrtvima dolazi Isus krupnim koracima i plamteim oima. A ja vam ka em: Ljubite neprijatelje, molite za one koji vas progone. Oko za oko, zub za zub, zar ne? Tako su govorili va i preci. Ljubi bli nje, a mrzi n eprijatelje, zar ne? Ali ja ka em da je lako ljubiti svojega brata, ljubiti one ko ji vas ljube. To ine ak i ubirai poreza. elite da vam estitam to ljubite svoje roake? e, ljubite svoje neprijatelje. Ljubite ovjeka koji vas udara nogom i pljuje po vama. Ljubite vojnika koji e vam g urnuti ma u trbuh. Ljubite zatvor - i onoga koji vas pljaka i mui. Slu ajte me! Ljubite svoje neprijatelje! Ako te rimski vojnik udari po lijevom obr azu, okreni mu desni. Ako te neki ovjek iz vlasti prisili da ide s njim jednu milj u, poi dvije. Ako bi se netko htio s tobom parniiti da bi se domogao tvoje donje h aljine, prepusti mu i gornju. Slu ajte! Ja vam ka em, te ko je slijediti me. Ovo to vam govorim nije bilo reeno otkad svijet postoji. Mo ete li zamisliti kako seljani odgovaraju na takav nepo eljan savjet? Propovijed n a Gori ih nije zbunila; ona ih je razbjesnila. * * * Na poetku Propovijedi na Gori Isus je otvoreno naeo pitanje koje je zaokupljalo vei

nu njegovih slu atelja: je li bio revolucionar ili pravi idovski prorok? Evo Isusov a opisa vlastitog odnosa prema Tori: 127 ISUS KAKVOG NISAM POZNAVAO Ne mislite da sam do ao ukinuti Zakon ili Proroke. Nisam do ao ukinuti, nego ispunit i. Uistinu ka em vam: ne bude li pravednost va a vea od pravednosti pismoznanaca i fa rizeja, ne, neete ui u kraljevstvo nebesko. Ova posljednja reenica navela je mno tvo da se trgne i pone pozorno slu ati. Farizeji i uitelji zakona meusobno su se natjecali u tonosti. Atomizirali su Bo ji zakon u 613 pravila - 248 zapovijedi i 365 zabrana - i potkrijepili ih s 1521 amandmanom. D a bi izbjegli prekr iti treu zapovijed "Ne uzimaj uzalud imena Jahve, Boga svoga", odbili su uope izgovarati Bo je ime. Da bi izbjegli seksualno isku enje obiavali su sp ustiti glavu i ak ne pogledati enu (najskrupulozniji meu njima bili su poznati kao "krvarei farizeji" jer su zbog toga esto udarali o zidove i druge prepreke). Da iz bjegnu oskvrnuti subotu proglasili su nezakonitima trideset i devet aktivnosti k oje su se mogle smatrati "radom". Kako je pravednost obinog ovjeka mogla ikada nad ma iti pravednost tako strunih svetih ljudi? Propovijed na Gori jasno pokazuje to je Isus mislio i upravo je ova izriitost izgl edala tako apsurdnom studentima dvadesetog stoljea na teksa kom A&M sveuili tu kao i id ovima prvog stoljea u Palestini. Slu ei se Torom kao polazi tem, Isus je zakon pogurnu o u istom smjeru, dalje nego to se to ijedan farizej usudio uiniti, dalje nego to s e ijedan redovnik usudio ivjeti. Propovijed na Gori uvela je u moralni svemir nov i mjesec, i on je otad djelovao svojom vlastitom gravitacijom. Isus se pobrinuo da nitko ne mo e vr iti zakon, a onda nam je zapo-vijedio da ga vr im o. Razmislimo o nekim primjerima. Svako ljudsko dru tvo u povijesti imalo je zakon koji je zabranjivao ubojstvo. Nar avno, postoje varijacije: Sjedinjene Dr ave dopu taju ubojstvo u samoobrani ili u ne obinim okolnostima kao to je zlostavljanje branog druga. Ali nijedno dru tvo nije uspostavilo ni ta slino Isusovoj pro irenoj definiciji ubojstv a: "A ja vam ka em: Svaki koji se srdi na brata svoga, bit e podvrgnut sudu... A tk o ree: 'Luae!', bit e podvrgnut ognju paklenomu." Dok sam odrastao sa starijim brato m, bunio sam se protiv ovog retka. Mogu li dva brata prebroditi oluje adolescenc ije bez pribjegavanja rijeima kao to su "glupane" i "luae"? 128 PORUKA - UVREDLJIVA PROPOVIJED Svako dru tvo ima tabue za seksualnu raskala enost. Danas bar jedan koled zahtijeva o d mu kih studenata da od enskih studenata zatra e dozvolu za svaku fazu seksualnog ko ntakta. U meuvremenu, feministike skupine nastoje pravno povezati pornografiju i z loine prema enama. Ali nijedno dru tvo nikad nije uspostavilo tako strogo pravilo ka o to je Isusovo: "Tko god s po udom pogleda enu, ve je s njome uinio preljub u srcu. A ko te desno oko sabla njava, iskopaj ga i baci od sebe. Ta bolje je da ti propadne jedan od udova, nego da ti cijelo tijelo bude baeno u pakao." uo sam zahtjeve za kastriranjem serijskih silovatelja, ali nikad nisam uo prijedlo g za sakaenje lica zbog po ude. Uostalom, po uda je u Americi postala nacionalna zaba va, slavljena u reklamama za traperice i pivo, u sezonskim izdanjima Sports Illu strated koji reklamiraju kupae kostime i u dvadeset milijuna primjeraka pornograf skih magazina prodanih svakog mjeseca. Kad je predsjedniki kandidat Jimmv arter u intervjuu asopisu Playboy poku ao objasniti ovaj redak, tisak je reagirao na nain ko ji je John Updike opisao kao "nervoznu razdraganost". "Kako neobino zvui", rekao j e Updike, "na im suvremenim u ima ideja da je po uda - seksualna elja koja u nama navir e jednako nehotice kao slina - sama po sebi zla". to se razvoda tie, u Isusovo doba farizeji su ustro raspravljali o tome kako treba tumaiti starozavjetna pravila. Glasoviti rabin Hillel je uio da se ovjek mo e rastati od svoje ene ako ona uini i ta to bi izazvalo njegovo nezadovoljstvo, ak i ako je to tako beznaajno kao to je zagorjelo jelo; suprug je trebao samo triput rei "rastajem se od tebe" i razvod bi bio punova an. A Isus je uzvratio: "A ja vam ka em: Tko god otpusti svoju enu - osim zbog bludni tva - navodi je na preljub i tko se god otpu te nom o eni, ini preljub." Na kraju je Isus iznio naelo nenasilja. Tko bi uope mogao pre ivjeti s pravilom koje je Isus uspostavio: "A ja vam ka em: Ne opirite se Zlomu! Naprotiv, pljusne li te

tko po desnom obrazu, okreni mu i drugi. Onomu tko bi se htio s tobom parniiti d a bi se domogao tvoje donje haljine prepusti i gornju." Uporno piljim u ove i druge stroge zapovijedi iz Propovijedi na Gori i pitam se kako reagirati. Zar Isus od mene stvarno oekuje da udijelim svakom ulinom prosjaku kojeg sretnem? Trebam li se odrei svakog inzi-stiranja na pravima potro aa? Otkazat i policu osiguranja i za budunost 129 ISUS KAKVOG NISAM POZNAVAO se pouzdati u Boga? Rije iti se televizora da izbjegnem opasnost po ude? Kako takve etike ideale mogu prenijeti u svoj svakida nji ivot? Jednom sam se upustio u italaki maraton u potrazi za "kljuem" razumijevanja Propovi jedi na Gori. Malo me utje ilo kad sam saznao da nisam prvi koji se zapetljao oko njenih visokih ideala. Tijekom crkvene povijesti ljudi su nalazili prepredene nai ne da Isusove odlune zahtjeve pomire s nemilom stvarno u ljudske pokvarenosti. Toma Akvinski podijelio je Isusovo uenje u Propise i Savjete, koje bismo suvremen im jezikom mogli preimenovati u Zahtjeve i Prijedloge. Propisi su obuhvaali ope mo ralne zakone kao to su Deset zapovijedi. Ali to se tie idealistinijih zapovijedi, ka o Isusove izjave o srdnji i po udi, Akvinac je primijenio drukije mjerilo: premda i h trebamo prihvatiti kao dobar primjer i nastojati ih ispuniti, oni nemaju moral nu snagu Propisa. Rimokatolika crkva je kasnije kodicifirala Akvinevo razlikovanje u popis "smrtnih" i "oprostivih" grijeha. Martin Luther je Propovijed na Gori tumaio u svjetlosti Isusove formule: "Podajte caru carevo, a Bogu Bo je!" Kr ani imaju dvojako dr avljanstvo, rekao je: jedno je u K ristovu kraljevstvu, a drugo u kraljevstvu ovoga svijeta. Ekstremizam u Propovij edi na Gori odnosi se apsolutno na Kristovo, ali ne i na zemaljsko kraljevstvo. Uzmite zapovijedi "Ljubite svoje neprijatelje" i "Ne opirite se zlu"; naravno, o ne se ne odnose na dr avu. Da bi sprijeila anarhiju, dr ava se mora oprijeti zlu i su zbiti neprijatelja. Zbog toga kr anin treba nauiti razdvajati du nost od osobe: kr anski vojnik, recimo, mora izvr avati zapovijedi da se bori i ubije, dok istovremeno u s vojem srcu slijedi Kristov zakon da ljubi neprijatelje. U Lutherovo vrijeme razni su anabaptistiki pokreti izabrali radikalno drukiji pris tup. Svi takvi poku aji razvodnjavanja Isusovih nedvosmislenih zapovijedi pogre ni s u, reko e. Nije li prva crkva e e nego ikad tijekom prva etiri stoljea citirala Kristovu zapovijed: "Ljubite svoje neprijatelje"? Jednostavno itajte Propovijed na Gori. Isus ne pravi razliku izmeu Propisa i Savjeta, niti du nosti i osobe. On ka e da se n e opirete zlom ovjeku, da se ne zaklinjete, da dajete siromasima, da ljubite svoj e neprijatelje. Njegovu zapovijed trebamo vr iti u najdoslovnijem mogu130 PORUKA - UVREDLJIVA PROPOVIJED em smislu. Zbog toga su se neke grupe zavjetovale da nee imati osobnog imetka. Dru ge, kao to su kvekeri, odbile su izgovoriti zakletvu ili skinuti e ir dr avnom slu benik u i protivili su se odr avanju vojske, pa ak i policije. Zbog toga su u Europi, Eng leskoj i Rusiji pobijene tisue anabaptista; mnogi od pre ivjelih uspjeli su prijei p reko oceana u Ameriku gdje su poku ali osnovati kolonije i komune utemeljene na nae lima Propovijedi na Gori.* U devetnaestom stoljeu u Americi pojavio se teolo ki pokret s novim tumaenjem Propov ijedi na Gori. Dispenzacionalizam je ovo uenje proglasio posljednjim tragom doba zakona koje e uskoro nadomjestiti doba milosti poslije Isusove smrti i uskrsnua. Z ato ne trebamo slijediti njegove stroge zapovijedi. Poznata Scofieldova Biblija opisuje ovu propovijed kao "isti zakon" ali s "prelijepom moralnom primjenom na k r anina". Jo jedno tumaenje poteklo je od Alberta Schweitzera, koji je Propovijed na Gori vi dio kao skup privremenih zahtjeva za neobina vremena. Uvjeren da e svijet uskoro z avr iti u apokalipsi, Isus je uspostavio neku vrstu "izvanrednog stanja". Budui da svijet nije do ao kraju, njegove upute moramo danas drukije tumaiti. Prouavao sam marljivo sve ove pokrete, poku avajui razumjeti Propovijed na Gori iz n jihova ugla gledanja - i, moram priznati, poku avajui nai nain da se izmigoljim njiho vim strogim zahtjevima. Svaka je filozofska kola dala va no razumijevanje, ali je s vaka izgleda imala i slijepu mrlju. Kao i veina obja njenja dobrih doktora, i Akvine ve kategorije Propisa i Savjeta bile su utemeljene na zdravom razumu, ali takvu

razliku Isus nije uinio. Naprotiv, ini se da je Isus propis "Ne ini preljuba" poist ovjetio sa Savjetom "Tko god s po udom pogleda enu, ve je s njome uinio preljub u src u". Lutherovo rje enje je izgledalo naravno i mudro, ali Drugi svjetski rat pokaza o je u kakvu se izofreninu zlouporabu mo e izroditi. Mnogi luteranski kr ani slu ili su u Hitlerovoj vojsci iste savjesti: "po tujui zapovijedi" provodili su zahtjeve vlasti , dok bi istovremeno sauvali svoju unutarnju odanost Kristu. * U odgovoru anabaptistima Luther je prezrivo pisao o nekom kr aninu koji je dopust io da ga grickaju u i jer nije htio ubiti gamad i tako je izbjegao mogunost da prek r i zapovijed: "Ne opirite se zlu." 131 ISUS KAKVOG NISAM POZNAVAO to se tie anabaptista i drugih literalista, njihova nenasilna reakcija na progonst vo ostaje kao jedan od svijetlih trenutaka u crkvenoj povijesti. Ali oni su i sa mi priznali neuspjeh da doslovno ispune svaku zapovijed iz Propovijedi na Gori. Na primjer, kvekeri su na li naine da zaobiu pravila kako bi pomogli amerikoj revoluc iji. A to rei o Isusovim nepopustljivim izjavama protiv srd be i po ude? Origen je pri je mnogo stoljea upozorenje protiv po ude doveo do njene doslovne krajnosti, ali je u asnuta crkva zabranila njegovo rje enje kastracijom. Dispenzacionalisti i apokaliptisti na li su lukave naine da izbjegnu te e zahtjeve u Isusovoj propovijedi, ali oni mi izgledaju kao upravo ono to jesu: naini izbjegava nja. Sam Isus nije dao naznake da se njegove zapovijedi primjenuju samo za kratk o razdoblje ili u posebnim okolnostima. On ih je iznio s autoritetom ("Ali ja va m ka em...") i strogo u ("Tko dakle ukine jednu od tih, pa i najmanjih zapovijedi i t ako naui ljude, najmanji e biti u kraljevstvu nebeskom..."). Koliko god se trudio, nisam mogao nai neki lak i zaobilazni put oko Propovijedi na Gori ili kroz nju. Kao kakav sluaj blage depresije, moje spoznajno neslaganje s I susovim rijeima odr avalo me u stanju duhovnog nemira. Zakljuio sam, ako Propovijed na Gori postavlja Bo ja mjerila svetosti, onda na samom poetku mogu dii ruke od sveg a. Propovijed na Gori mi nije pomogla da budem bolji; jednostavno je otkrila sve u emu nisam postao bolji. * * * Najzad, klju za razumijevanje Propovijedi na Gori nisam na ao u spisima velikih teo loga ve na najnevjerojatnijem mjestu: u spisima dvojice ruskih romanopisaca iz de vetnaestog stoljea. Zahvaljujui njima stvorio sam vlastito gledi te na Propovijed na Gori i njezin mozaik zakona i milosti, a ono se sastoji od jedne polovice Tolst oja i jedne polovice Dostojevskog.* * Poetkom 1970-ih Malcolm Muggeridge iznenadio se kad je uo da su lanovi intelektua lne elite u Sovjetskom Savezu do ivljavali duhovno buenje. Anatolij Kuznje-cov, koj i je ivio u izgnanstvu u Engleskoj, rekao mu je da u Sovjetskom Savezu nema gotov o ni jednog pisca, umjetnika ili glazbenika koji nije istra ivao duhovne teme. Mug geridge je rekao: "Upitao sam ga kako se to moglo dogoditi, s obzirom na enorm132 PORUKA - UVREDLJIVA PROPOVIJED Od Tolstoja sam nauio duboko po tovati Bo ji nepopustljiv, apsolutni ideal. Etike idej e koje je Tolstoj sreo u evaneljima privlaile su ga kao vatreni plamen, premda ga je njegova nesposobnost da ivi u skladu s njima na kraju uni tila. Kao anabaptisti, Tolstoj se trudio da doslovno slijedi Propovijed na Gori i njegova estina ubrzo je dovela do toga da se njegova obitelj osjeala rtvom njegova traganja za sveto u. Na primjer, nakon to je proitao Isusov nalog upuen bogatom mladiu da razda sve, Tolsko j je odluio osloboditi kmetove, odrei se svojih knji evnih prava i li iti svojega gole mog posjeda. Oblaio se u seljaku odjeu, sam je izraivao cipele i poeo obraivati zemlju . Kad je njegova supruga Sofija vidjela da e financijska sigurnost obitelji ispar iti, protestirala je razdra ljivo dok nije uinio neke ustupke. itajui Tolstojeve dnevnike, vidio sam bljeskove svojih vlastitih posezanja za savr e nstvom. Dnevnici opisuju mnoge sukobe izmeu Tolstoja i njegove obitelji, ali mnog o vi e sukobe izmeu Tolstoja i njega samog. U poku aju da dostigne savr enstvo poeo je s mi ljati popis novih pravila. Odrekao se lova, pu enja, pia i mesa. Skicirao je "Prav ila za razvoj emocionalne volje. Pravila za razvijanje uzvi enih i eliminiranje po kvarenih osjeaja". Ali nikada nije mogao ostvariti samodisciplinu potrebnu da se dr i tih pravila. Vi e nego jednom Tolstoj se javno zavjetovao na spolno suzdr avanje

i tra io razdvojene spavae sobe. Ali nikad nije mogao dugo izdr ati i, na njegovu sra motu, Sofijinih esnaest trudnoa objavljivalo je svijetu njegovu nedosljednost. Ponekad bi Tolstoj uspio ostvariti veliko dobro. Na primjer, poslije duge stanke napisao je u dobi od sedamdeset i jedne godine svoj posljednji roman Uskrsnue ka o podr ku doukhoborima - jednoj anabaptistikoj grupi koju je car progonio - kojima je poklonio svu zaradu za financiranje njihova iseljenja u Kanadu. Kao to sam spo menuo, Tolstojeva filozofija nenasilja, uzeta ravno iz Propovijedi na Gori, vr ila je utjecaj, koji ga je dugo nad ivio, na ideolo ke potomke kao to su Gandhi i Martin Luther King, mlai. no pranje mozga graanstva protiv religije, i s obzirom na nedostatak cjelokupne k r anske literature, ukljuujui i evanelja. Njegov je odgovor bio znakovit; vlasti su, r ekao je, zaboravile zabraniti djela Tolstoja i Dostojevskog, najsavr enije tumae kr an ske vjere u suvremenom razdoblju." 133 ISUS KAKVOG NISAM POZNAVAO Za svakog Gandhija, potaknutog takvim visokoumnim idealima, na alost, postoji krit iar ili biograf odbijen Tolstojevim bijednim proma ajima u nastojanju da ostvari ov e ideale. Iskreno reeno, on nije uspio ivjeti kako je propovijedao. Njegova je ena to dobro rekla (u oito pristranom izvje taju): Tako je malo prave topline u njemu; njegova ljubaznost ne potjee iz srca ve samo i z naela. Njegovi e biografi pisati kako je radnicima pomogao nositi vedra s vodom, ali nitko nikad nee znati da svojoj eni nikad nije dao odmora i da nikad - u sve ove trideset dvije godine -svom djetetu nije dao gutljaj vode ili proveo pet min uta pored njegova kreveta da mi pru i malo odmora od svih mojih poslova. Tolstojevi strastveni koraci prema savr enstvu nikad nisu doveli do neke slinosti m iru i spokoju. Sve do trenutka njegove smrti, dnevnici i pisma su se stalno vraal i na skru enu temu proma aja. Kad je pisao o svojoj vjeri ili poku avao ivjeti prema nj oj, suprotnost izmeu stvarnosti i ideala progonila ga je kao kakav dibek.* Previ e po ten da bi varao sebe, nije mogao u utkati savjest koja ga je osuivala jer je znao da je ona u pravu. Lav Tolstoj bio je duboko nesretan ovjek. Grmio je protiv pokvarene Ruske pravosl avne crkve svojeg vremena, to je i bio razlog da su ga izopili. Izjalovili su se s vi njegovi planovi za samopobolj anje. Morao je sakriti sve konopce na posjedu i s kloniti sve pu ke kako bi se odupro ku nji da poini samoubojstvo. Na kraju je pobjega o od slave, obitelji, veleposjeda, identiteta; umro je kao skitnica na jednoj se oskoj eljeznikoj postaji. to, dakle, uim iz traginog ivota Lava Tolstoja? itao sam mnoge njegove religijske spi se i svaki put sam bio nadahnut njegovim o troumnim uvidom u Bo ji ideal. Nauio sam d a, suprotno onima koji ka u da evanelje rje ava na e probleme - probleme pravde, novca, rasne probleme - evanelje zapravo na mnogo naina poveava na teret. Tolstoj je to vi dio, ali nikad nije umanjio ideale evanelja. ovjeka, koji je spreman osloboditi sv oje kmetove i podijeliti imetak zato to jednostavno eli * Dibek, prema idovskom folkloru lutajua du a pokojnika koja ulazi u tijelo ive osobe i kontrolira njezino pona anje. 134 PORUKA - UVREDLJIVA PROPOVIJED poslu ati Kristovu zapovijed, nije lako odbaciti. Samo da je mogao ivjeti u skladu s tim idealima - samo da sam ja mogao ivjeti u skladu s njima. Svojim kritiarima Tolstoj je odgovarao: Ne sudite Bo je svete ideale prema mojoj ne sposobnosti da ih ostvarim. Ne sudite Krista po nama koji nesavr eno nosimo njegov o ime. Jedan poseban ulomak, uzet iz privatnog pisma, pokazuje kako je Tolstoj p ri kraju ivota odgovorio takvim kritiarima. On predstavlja sa etak njegova duhovnog hodoa a, a istodobno je zvuna potvrda istine u koju je vjerovao cijelim svojim srcem i glasan poziv za milost koju nikad nije potpuno shvatio. " to je s vama, Lave Nikolajeviu; dobro propovijedate, no provodite li ono to propov ijedate?" Ovo je najprirodnije od svih pitanja, koje mi uvijek postavljaju. Obino ga postavljaju pobjedonosno, kao da je ono nain da mi zaepe usta. "Vi propovijeda te, ali kako ivite?" A ja odgovaram da ne propovijedam, da nisam u stanju propovi jedati, premda bih to arko elio. Propovijedati mogu samo svojim postupcima, a oni su lo i... I ja odgovaram da sam kriv i lo i dostojan prezira zbog proma aja da ih pr

ovedem. U isto vrijeme, ne radi opravdanja, ve jednostavno da objasnim svoju nedosljednos t, ka em: "Pogledajte moj sada nji ivot i onda moj pro li ivot i vidjet ete da ih poku ava provesti. Istina je da nisam ispunio ni tisuiti dio njih [kr anskih naela], ali ja s e toga ne stidim; ispuniti ih nisam uspio ne zato to nisam elio ve zato to nisam mog ao. Pouite me kako mogu pobjei iz mre e ku nji koja me okru uje, pomozite mi i ja u ih is puniti; ak i bez pomoi elim i nadam se da u ih ispuniti. Napadajte me, ja to sam inim, ali napadajte radije mene nego put kojim idem i na koji ukazujem svakome tko me pita gdje mislim da se nalazi. Ako znam put kui pa a ko i pijan idem njime, on nije ni ta manje pravi put zato to teturam s jedne strane na drugu. Ako to nije pravi put, poka ite mi drugi; ali ako teturam i izgubim put , morate mi pomoi, morate me odr ati na pravom putu, kao to sam ja spreman podr ati va s. Nemojte me zavesti na krivi put, nemojte se radovati to sam se izgubio, nemojt e s veseljem klicati: 'Pogledajte ga! Rekao je da ide kui, a evo ga gdje puzi pre ma movari!' Ne, nemojte u tome u ivati, ve mi pomozite i podr ite me." 135 ISUS KAKVOG NISAM POZNAVAO Dok sam itao Tolstojeve vjerske spise obuzela me tuga. Rentgenski vid u ljudsko s rce, koji ga je uinio velikim romanopiscem, uinio ga je i kr aninom izlo enim mukama. K ao losos koji se treba mrijestiti, on je itavog svojeg ivota plivao protiv struje i na kraju se sru io od moralne iscrpljenosti. Pa ipak, prema Tolstoju osjeam zahvalnost za njegovo neumorno traganje za autentin om vjerom, koje je na mene ostavilo neizbrisiv dojam. Prvi put sam se sreo s nje govim romanima tijekom razdoblja dok sam patio od zaka njelih posljedica "biblijsk og zlostavljanja djeteta". U crkvama u kojima sam odrastao bilo je suvi e mnogo pr ijevara, ili sam bar to tako vidio u svojoj arogantnoj mladosti. Kad sam vidio v eliki raskorak izmeu ideala evanelja i nedostataka njegovih sljedbenika, bio sam u velikom isku enju da napustim te ideale kao beznadne i nedosti ne. A onda sam otkrio Tolstoja. On je za mene bio prvi pisac koji je uspio ostvariti najte u zadau: prikazati Dobro tako uvjerljivo i privlano kao Zlo. U njegovim sam r omanima i priama na ao vulkanski izvor moralne snage. Neosporno, on je pro irio moje vidike. * * * Tolstojev biograf A. N. Wilson primjeuje da je Tolstoj patio od "temeljne teolo ke nesposobnosti da razumije Isusovo utjelovljenje. Njegova je religija u biti bila religija zakona a ne milosti, plan za pobolj anje ovjeka, a ne vienje Boga koji ula zi u pali svijet." U svjetlosti Bo jeg ideala Tolstoj je kristalnom jasnoom vidio s voju nedostatnost. Ali nije mogao uiniti sljedei korak, pouzdati se u Bo ju milost d a nadvlada tu nedostatnost. Ubrzo nakon itanja Tolstoja otkrio sam njegova sunarodnjaka Dosto-jevskog. Ova dv ojica najpoznatijih i najnadarenijih ruskih pisaca ivjeli su i djelovali tijekom istog povijesnog razdoblja. Neobino je, ali nikad se nisu sreli, i mo da je to bilo dobro - bili su u svemu opreni. Dok je Tolstoj pisao vedre, vesele romane, Dosto jevski je pisao mrane i tjeskob-ne. Dok je Tolstoj pravio asketske planove za sam opobolj anje, Dostojevski je povremeno tro io svoje zdravlje i bogatstvo na alkohol i kockanje. Dostojevski je mnogo toga pogre no shvatio, ali u jednom je bio u prav u:4 njegovi romani govore tolstojevskom snagom o milosti i opra tanju. 136 PORUKA - UVREDLJIVA PROPOVIJED Rano u svojem ivotu Dostojevski je do ivio stvarno uskrsnue. Uhitili su ga zato to je pripadao skupini koju je car Nikolaj I. smatrao izdajicama pa ih je, da bi mlad e salonske radikale suoio s te inom njihovih zabluda, osudio na smrt i pripremio im itaciju pogubljenja. Urotnike su obukli u bijele mrtvake halje i izveli na javni trg gdje ih je ekao streljaki odred. Zavezanih oiju, obuene u bijele mrtvake pla teve, ruku vrsto vezanih na leima, proveli su ih pred buljeim mno tvom i zatim vezali za st upove. U posljednjem trenutku, kad je odjeknula zapovijed "Spremni, gaaj!" i kad su zategnuti kokoti i pu ke podignute, dojurio je jaha s unaprijed pripremljenom ca revom porukom: njihove e presude milostivo pretvoriti u prisilni rad. Dostojevski se nikad nee oporaviti od ovog iskustva. Ori je gledao smrti u oi i od tog trenutka ivot je za njega postao dragocjeniji od svega. "Sad e se moj ivot pro

mijeniti", rekao je. "Ponovno u se roditi u novom obliku." Kad je ulazio u vlak z a osuenike koji e ga odvesti u Sibir, jedna pobo na ena pru ila mu je Novi zavjet, jedi nu knjigu koja je bila dozvoljena u zatvoru. Uvjeren da mu je Bog dao drugu pril iku da ispuni svoj poziv, Dostojevski se tijekom zatoenja udubio u Novi zavjet. P oslije deset godina vratio se iz progonstva s nepokolebljivim kr anskim osvjedoenjim a, kako je to izrazio u jednom poznatom ulomku: "Kad bi mi itko dokazao da je Kr ist izvan istine... ja bih radije ostao s Kristom nego s istinom." Zatvor je Dostojevskom pru io jo jednu priliku. Prisilio ga je da ivi zajedno s lopo vima, ubojicama i pijanim seljacima. ivot koji je dijelio s ovim ljudima kasnije ga je naveo na neusporedivu karakterizaciju likova u njegovim romanima, kao to je ubojica Raskoljnikov u romanu Zloin i kazna. Njegov liberalni pogled o uroenoj do broti u ovjeanstvu propao je u sudaru s granitnim zlom koje je na ao u onima s kojim a je dijelio eliju. Ali povremeno bi i u najgorim zatvorenicima nazreo sliku Boga . Do ao je do uvjerenja da je ljudsko bie u stanju voljeti samo ako je voljeno; "Mi ljubimo jer on [Bog] nas prije uzljubi", kako ka e apostol Ivan. U romanima Dostojevskog sreo sam milost. Zloin i kazna prikazuje podlo ljudsko bie koje ini odvratan zloin. Ali milost ulazi i u Raskolj-nikovljev ivot preko obraene prostitutke onje, koja ga slijedi u Sibir i vodi spasenju. Braa Karamazovi, mo da na jvei ikad napisan roman, usporeuje briljantnog agnostika Ivana i njegova pobo nog br ata Aljo u. 137 ISUS KAKVOG NISAM POZNAVAO Ivan mo e kritizirati proma aje ljudskog roda i svaki politiki sustav smi ljen da rje ava ove proma aje, ali ne mo e ponuditi rje enja. Aljo a nema rje enja za intelektualne probl eme koje Ivan postavlja, ali ima rje enje za ljudski rod: ljubav. "Ne znam odgovor na problem zla", rekao je Aljo a, "ali poznajem ljubav". Na kraju, u arobnom roman u Idiot, Dostojevski prikazuje Kristov lik u obliku epileptikog kneza. Knez Mi kin se tiho, tajanstveno kree u krugovima ruskog vi eg stale a, raskrinkavajui njihovo lic emjerje, ali istodobno osvjetljava njihov ivot dobrotom i istinom. Uzeta zajedno, ova dva Rusa postala su za mene, u kobno vrijeme mojeg kr anskog hod oa a, duhovni ravnatelji. Pomogli su mi da se slo im s jednim od sredi njih paradoksa kr a skog ivota. Od Tolstoja sam nauio gledati unutra, u Bo je kraljevstvo koje je u meni . Vidio sam kako sam jasno proma io visoke ideale evanelja. Ali od Dostojevskog sam nauio punu veliinu milosti. Ne samo to je Bo je kraljevstvo u meni, ve tu nastava sam Krist. "Ali gdje se umno io grijeh, nadmono izobilova milost", kako je to Pavao iz razio u Poslanici Rimljanima. Postoji samo jedan nain za svakog od nas da rije imo napetost koja vlada izmeu visok ih ideala evanelja i okrutne stvarnosti nas samih: prihvatiti injenicu da nikad nee mo zadovoljiti, ali da to i ne moramo. Sueni smo po Kristovoj pravednosti koja ivi u nama, a ne po na oj vlastitoj. Tolstoj je upola bio u pravu: sve to u meni izazi va lagodnost u odnosu na Bo ja moralna mjerila, sve to u meni izaziva osjeaj "Konano sam stigao" - okrutna je obmana. Ali Dostojevski je bio u pravu u drugoj polovic i: sve to ini da se osjeam nelagodno zbog Bo je pra ta-jue ljubavi, isto je tako okrutna obmana. "Nikakve dakle sada osude onima koji su u Kristu Isusu", vijest je koju Lav Tolstoj nije nikad potpuno shvatio. * * * Apsolutni ideali i apsolutna milost: nakon to sam od ruskih romanopisaca nauio ovu dvojaku vijest, vratio sam se Isusu i ustanovio da ona pro ima njegovo uenje u eva neljima i posebno u Propovijedi na Gori. U njegovu odgovoru bogatom mladom knezu, u prispodobi o milosrdnom Samarianinu, u njegovim komentarima o razvodu, novcu i li bilo kojem ^ drugom moralnom predmetu, Isus nikad nije snizio Bo ji ideal. "Bud ite 138 PORUKA - UVREDLJIVA PROPOVIJED savr eni kao to je savr en Otac va nebeski", rekao je. "Ljubi Gospodina Boga svojega s vim srcem svojim, i svom du om svojom, i svim umom svojim." Nitko, ni Tolstoj, ni Franjo Asi ki, ni Majka Tereza, nisu potpuno izvr ili ovu zapovijed. Pa ipak, isti je Isus nje no ponudio apsolutnu milost. Isus je oprostio preljubnic i, razbojniku na kri u, ueniku koji je nijekao da ga poznaje. Tog izdajnikog uenika P etra dodirnuo je i pomogao mu da nae svoju crkvu, a ubrzo nakon toga se obratio ov

jeku koji se zvao Saul, poznatom progonitelju kr ana. Milost je apsolutna, nepopust ljiva i sveobuhvatna. Ona se e ak do onih koji su Isusa razapeli na kri . "Oe, oprosti im, ne znaju to ine", bile su posljednje rijei koje je Isus izgovorio. Godinama sam se osjeao tako nedostojnim pred apsolutnim idealima Propovijedi na G ori da sam propustio vidjeti ijedan nagovje taj milosti. Meutim, u trenutku kad sam shvatio dvojakost vijesti, vratio sam se i ustanovio da vijest milosti pro ima ita vu propovijed. Ona poinje s Bla enstvima - Blago siromasima u duhu, onima koji tugu ju, krotkima, blago oajnima - i kree prema Oena u: "I otpusti nam duge na e... izbavi n as od zla." Isus je ovu veliku propovijed poeo nje nim rijeima za one s potrebom i n astavio s molitvom koja je postala uzorom za sve grupe koje primjenjuju dvanaest koraka. "Dan po dan", ka u alkoholiari u AA*; "Kruh na svagdanji daj nam danas", ka u kr ani. Milost je za oajne, za potrebite, slomljene, one koji sami nisu u stanju ri je iti probleme. Milost je za sve nas. Godinama sam mislio da je Propovijed na Gori nacrt za ovjekovo pona anje, koji nitk o nije u stanju provesti. itajui je, ponovno sam ustanovio da Isus ove rijei nije d ao zato da nas optereti ve da nam ka e kakav je Bog. Bo ji karakter je pratekst Propo vijedi na Gori. Za to trebamo ljubiti svoje neprijatelje? Zato to na milostivi Otac i ni da njegovo sunce izlazi nad zlima i dobrima. Za to da budemo savr eni? Zato to je Bog savr en. Za to skupljati blago na nebu? Zato jer tamo ivi Otac i on e nas bogato n agraditi. Za to ivjeti bez straha i tjeskobne brige? Zato to je isti Bog koji odijev a poljske ljiljane i travu u polju obeao da e se brinuti za nas. Za to se moliti? Ak o zemaljski otac svojem sinu daje kruh i ribu, koliko e vi e nebeski Otac dati dobr e darove onima koji ga mole. * Terapeutska udruga Anonimni alkoholiari. 139 ISUS KAKVOG NISAM POZNAVAO Kako sam mogao propustiti da to vidim? Isus nije objavio Propovijed na Gori da b ismo se, slino Tolstoju, namr tili u oaju to nismo u stanju postii savr enstvo. Objavio ju je da nam poka e Bo ji ideal prema kojem nikad ne trebamo prestati te iti, ali i da nam poka e da ga nitko od nas nikad nee dostii. Propovijed na Gori prisiljava nas d a priznamo veliku udaljenost izmeu Boga i nas i da svaki poku aj da tu udaljenost s manjimo ubla avajui njezine zahtjeve predstavlja potpuni proma aj njene svrhe. Najvea bi tragedija bila pretvoriti Propovijed na Gori u jo jedan oblik legalizma; u stvari, trebala bi uiniti kraj svakom legalizmu. Legali-zam slian legalizmu far izeja uvijek e do ivjeti neuspjeh, ne zato to je suvi e strog ve zato to nije dovoljno s trog. Gromoglasno, neosporno, Propovijed na Gori dokazuje da pred Bogom svi stoj imo na istoj razini: ubojice i napra iti, preljubnici i pohotnici, razbojnici i po hlepni. Svi smo mi oajnici i to je zapravo jedino stanje prikladno za ljudska bia koja ele upoznati Boga. Budui da smo do ivjeli pad od apsolutnog ideala, ne mo emo se spustiti nigdje do u sigurnosnu mre u apsolutne milosti. 140 4 8. Misija - Revolucija milosti Dok smo u mojem razredu u Chicagu itali evanelja i gledali filmove o Isusovu ivotu, uoili smo upeatljiv fenomen: to su ljudi bili lo iji, inilo se da se ugodnije osjeaju u Isusovoj blizini. Takve je ljude Isus privlaio: od samarianskog izopenika iz dru tv a, asnika tiranina Hero-da, kvislin kog ubiraa poreza, biv e domaice sedmorice demona. Nasuprot tome, mnogi estitiji ljudi Isusa su hladno doekali. Pobo ni farizeji smatra li su ga neotesanim i svjetovnim, bogati mladi knez oti ao je odmahujui glavom pa j e ak i nepristrani Nikodem tra io da se sastanu pod okriljem mraka. Rekao sam razredu kako je ovaj fenomen neobian, budui da kr anska crkva danas privlai e stite ljude, jako sline onima koji su bili najsumnjiaviji prema Isusu dok je bio n a zemlji. to se dogodilo da se taj fenomen iz Isusovih dana promijenio? Za to gre nic i ne vole biti u na oj blizini? Sjeam se jednog dogaaja koji mi je ispriao prijatelj koji radi s naj-bjednijima u C hicagu. Do la mu je prostitutka u jadnu stanju, beskunica, naeta zdravlja, koja nije imala ime kupiti hranu za svoju dvogodi nju kerkicu. Oi su joj bile prepune suza, pr iznala je da je iznajmljivala svoju ker - dvogodi njakinju! - mu karcima zainteresira nima za perverzije, kako bi mogla zadovoljavati svoju ovisnost o drogama. Moj pr

ijatelj jedva je mogao slu ati grozne pojedinosti njezine prie. Sjedio je bez rijei, ne znajui to da ka e. Konano ju je upitao je li ikad pomislila da potra i pomo u crkvi. "Nikad neu zaboraviti pogled istog iznena143 ISUS KAKVOG NISAM POZNAVAO enja koji joj se pojavio na licu", priao mi je kasnije. "'Crkva!', uzviknula je. ' Za to bih ikad i la k njima? Samo ine da se osjeam lo ijom nego to ve jesam!'" Na neki nain stvorili smo u crkvi dru tvo estitih, rekao sam svojem razredu. Odbaeni, takvi kakvi su hrlili k Isusu dok je ivio na zemlji, vi e se ne osjeaju dobrodo lima. Kako je Isus, jedina savr ena osoba u povijesti, uspio privui notorno nesavr ene? I t o nas zadr ava da danas krenemo njegovim stopama? Netko je u razredu rekao da je legalizam u crkvi podigao prepreku strogih pravil a zbog koji nekr ani osjeaju nelagodu. Rasprava u razredu odjednom je krenula novim smjerom kad su pre ivjeli iz kr anskih koled a i fundamentalistikih crkava poeli izmjenji vati ratne prie. Ispriao sam im kako sam poetkom sedamdesetih godina bio zbunjen ka d je zastra ujui Moodvjev biblijski institut, udaljen samo etiri bloka od na e crkve, studentima zabranio bradu, brkove i kosu ispod u iju - premda su svakog dana prola zili pored velikog ulja na platnu koje je prikazivalo Dwighta L. Moodvja, obrasl og kr itelja svih triju pravila. Svi su se smijali. Svi osim Grega, koji se vrpoljio na sjedalu i nastojao da ne plane. Vidio sam kako mu se lice zacrvenilo, a onda problije-dilo od srd be. Konano je podigao ruku i iz njega su provalili bijes i ogorenost. Gotovo je mucao: "Osj eam potrebu da odem odavde", rekao je, i odjednom je u prostoriji zavladala grobn a ti ina. "Kritizirate druge to su farizeji. Rei u vam tko su pravi farizeji. To ste vi [upro je prst u mene] i vi ostali u uionici. Mislite kako ste uzvi eni, moni i zr eli. Ja sam postao kr anin zahvaljujui Moodvjevoj crkvi. Vi tra ite grupu na koju ete g ledati s visoka, od koje ete se osjeati duhovniji, a onda iza njihovih lea govorite o njima. To ine farizeji. Vi ste svi farizeji." Sve oi u razredu okrenule su se prema meni oekujui odgovor, ali ja ga nisam imao. G reg nas je zatekao na djelu. U duhovnoj arogantnosti, danas s visoka gledamo na druge kao na farizeje. Pogledao sam na sat, nadajui se da e uskoro odmor. Nije bil o sree: pokazao je da je ostalo jo petnaest minuta do kraja nastave. ekao sam za bl jesak nadahnua, ali ga nije bilo. Ti ina je postajala sve glasnijom. Osjeao sam se z bunjen, uhvaen u zamku. A onda je Bob podigao ruku. Bob je bio novi u razredu i do svojeg j posljednjeg dana uvijek u mu biti zahvalan to me je spasio. Poeo je 144 MISIJA REVOLUCIJA MILOSTI tiho, razoru avajue: "Drago mi je to nisi oti ao, Greg. Potreban si nam ovdje. Drago m i je to si ovdje i elim ti ispriati za to sam ja do ao u ovu crkvu. Iskreno reeno, poistovjetio sam se sa ika kom prostitutkom koju je Philip spomenuo. Bio sam ovisnik o drogama i ni u milijun godina mi ne bi palo na pamet potra iti p omo od crkve. Ali svakog utorka ova je crkva dopustila ogranku Anonimnih alkoholia ra da se okuplja u podrumskoj prostoriji u kojoj sada sjedimo. Poeo sam dolaziti u tu grupu i nakon nekog vremena zakljuio da crkva koja dobrodo licom doekuje skupin u AA - opu ke, prolivenu kavu i ostalo - ne mo e biti tako lo a pa sam odluio posjetiti jedno bogoslu je. Moram vam rei da su mi isprva ti ljudi izgledali prijetei. inilo se da sve imaju po d kontrolom, dok sam se ja jedva dr ao na nogama. Ljudi se ovdje odijevaju prilino slobodno, pretpostavljam, ali najbolja odjea koju sam ja imao bile su plave trape rice i majice. Uspio sam nekako progutati svoj ponos i poeo dolaziti nedjeljom pr ije podne te utorkom uveer. Ljudi me nisu izbjegavali. Pribli ili su mi se. I tako sam ovdje sreo Isusa." Kao da je netko otvorio hermetika vrata, tijekom Bobova jednostavnoga govora iz p rostorije je nestalo sve napetosti. Greg se opustio, ja sam promrmljao ispriku z bog vlastitog farizejstva i nastava je zavr ila u duhu jedinstva. Bob nas je vrati o na zajedniko tlo, kao gre nike koji imaju jednako oajnu potrebu za Bogom. to bi bilo potrebno, upitao sam na kraju, da crkva postane mjesto na kojem bi se rado okupljale prostitutke, ubirai poreza i ak farizeji s primjesom osjeaja krivnje

? * * * Isus je bio prijatelj gre nika. Voljeli su biti u njegovoj blizini i eznuli za njeg ovim dru tvom. U meuvremenu su ga legalisti smatrali o-kantnim, pa su se ak i zgra ali nad njim. U emu je bila Isusova tajna koju smo mi izgubili? "ovjeka prepoznajete po dru tvu u kojem se kree", ka e jedna poslovica. Zamislite zapr epa tenost ljudi u Palestini prvog stoljea, koji su poku avali primijeniti to naelo na Isusa iz Nazareta. Evanelja spominju osam sluajeva kad je Isus prihvatio poziv na veeru. Tri od njih 145 ISUS KAKVOG NISAM POZNAVAO (svadba u Kani, gostoljubivost Marije i Marte i prekinut obrok u Emausu, poslije njegova uskrsnua) bili su normalno dru tveno okupljanje meu prijateljima. Meutim, os talih pet su suprotni svim pravilima pristojnog pona anja u dru tvu. Jednom je zgodom Isus bio na ruku kod imuna Gubavca. Zahvaljujui mojoj suradnji s d r. Paulom Brandom, specijalistom za lepru, i ja sam jeo s gubavim pacijentima i mogu vam rei da je dvije tisue godina napretka medicine jako malo uinilo da umanji dru tvenu stigmu te bolesti. Jedan profinjen, obrazovan ovjek u Indiji priao mi je k ako je onoga dana kad se vjenala njegova ki sjedio plaui u automobilu pored crkve. N ije se usuivao pokazati svoje izoblieno lice da svi uzvanici ne bi oti li. Nije moga o biti ni domain na tradicionalnom svadbenom ruku, jer tko bi u ao u kuu gubavcu? U Palestini su strogi zakoni pojaali stigmu protiv gube: oboljeli su morali ivjeti izvan gradskih zidina i vikati "Neist!" kad bi im se itko pribli io. Ali Isus je i gnorirao ova pravila i le ao nauznak za stolom ovjeka kojemu je ova stigma bila dio imena. Da stvar bude gora, tijekom obroka, jedna je ena na lo em glasu izlila skup ocjeni miris na Isusovu glavu. Prema Marku, Juda Iskariotski je s gnu anjem napust io objed i oti ao ravno sveenikim glavarima da izda Isusa. U jednom drugom prizoru, u vrlo slinim okolnostima, Isus je bio gost jednog drugo g ovjeka koji se zvao Simun - i tu je jedna ena Isusa pomazala mirisom, bri ui mu nog e svojom kosom i suzama. Ovaj Simun pak, kao pravi farizej, zgrozio se na takav nepromi ljen postupak. Isus mu je odgovorio o trim rijeima koje obja njavaju za to je vi e volio dru tvo "gre nika i skupljaa poreza" nego uglednih graana kakav je bio Simun: Vidi li ovu enu? Uoh ti u kuu, nisi mi vodom noge polio, a ona mi suzama noge oblila i kosom ih svojom otrla. Poljupca mi nisi dao, a ona, otkako ue, ne presta mi no ge cjelivati. Uljem mi glave nisi pomazao, a ona mi poma u noge pomaza. Stoga, ka em ti, opro teni su joj grijesi mnogi jer ljublja e mnogo. Komu se malo opra ta, malo lju bi. Jednom drugom zgodom Isus je prihvatio gostoprimstvo poznatog farizeja. Kao dvos truki agenti, vjerski voe slijedili su ga i pozivali na objed, pratei pritom svaki njegov pokret. Provokativno, unato tome to je bila 146 MISIJA - REVOLUCIJA MILOSTI subota, Isus je izlijeio ovjeka koji je imao vodenu bolest, a onda istaknuo bolnu razliku izmeu banketa farizeja koji su slu ili da se poka e tko je tko u dru tvu i Bo je gozbe prireene za "prosjake, sakate, slijepe i hrome". Evanelja ne bilje e druge obj ede s poznatim graanima i meni nije te ko razumjeti razlog: Isus svakako nije bio l askajui gost.* Posljednja dva objeda za koja znamo bila su u domovima "carinika" ili ubiraa pore za, nepopularnog stale a u sva vremena, a posebno u Isusovo vrijeme. Oni su ubiral i poreze kao posrednici, stavljajui u vlastiti d ep vi ak kojeg su mogli iznuditi od mje tana; veina idova smatrala ih je izdajicama koji slu e Rimskom Carstvu. Rije carini k postala je sinonim za pljaka a, razbojnika, ubojicu i bezbo nika. Za idovske sudove dokaz ubiraa poreza nije bio zakonski valjan i njegov novac nije se mogao primiti kao milostinja za siromahe ili mijenjati, jer je bio steen na tako prezira vrije dan nain. Znakovito je to se Isus sam ponudio ui u domove obojice ubiraa poreza. Kad je primi jetio bojkotiranog Zakeja, tako niskog da se morao popeti na drvo kako bi vidio Isusa, Isus ga je pozvao da sie i zatra io da ue k njemu u kuu. Mno tvo je zbog toga ne godovalo, ali Isus je sve primjedbe odbacio rijeima: "Ta Sin ovjeji doe potra iti i sp asiti izgubljeno!" Drugog takvog bezbo nika, Levija, Isus je sreo u carinarnici gd

je je upravo uzimao omrznuti porez. Ovaj put je mno tvu rekao: "Ne treba zdravima lijenika, nego bolesnima." itajui o Isusovu izabranu dru tvu za stolom, tragam za neim to bi moglo objasniti za to je Isus mogao uiniti da se jedna skupina (gre ni-ci) osjea tako ugodno, dok se druga (pobo ni) osjeala tako nelagodno. Tako ne to nalazim u jo jednom prizoru iz evanelja u kojem se sastaju farizeji i oita gre nica. Farizeji su jednu enu uhvatili u samom in u preljuba, to je zloin koji zahtijeva smrtnu kaznu. to Isus eli da uine? pitaju, nad ajui se uhvatiti ga u zamku izmeu moralnosti i milosra. Isus zastaje, neko vrijeme pi e po tlu, a onda ka e tu iteljima: "Tko je od vas bez gr ijeha, neka prvi na nju baci kamen." Kad su jedan za drugim * Farizeji su svoj stol za objedovanje smatrali "malim hramom", to obja njava za to n isu htjeli jesti s neznabo cima i gre nicima. Mo da je i Isus svoj stol smatrao malim hramom, to obja njava za to je jeo s tako arenim dru tvom. Velika gozba, rekao je, sada je pristupana svima, a ne samo onima koji su izvr ili odgovarajue i enje. 147 ISUS KAKVOG NISAM POZNAVAO svi oti li, Isus se okree pognutoj eni. " eno, gdje su oni? Zar te nitko ne osudi?", p ita. "Ni ja te ne osuujem. Idi i odsada vi e nemoj grije iti." Ovaj uzbudljivi prizor otkriva jedno jasno naelo u Isusovu ivotu: on izvlai na povr i nu potisnuti grijeh, ali opra ta svaki iskreno priznati grijeh. Preljubnica je oti l a s opro tenjem, s novom prilikom u ivotu; farizeji su se od uljali, udareni posred s rca. Mo da su se prostitutke, ubirai poreza i drugi poznati gre nici tako rado odazivali I susu jer su nekako znali da su krivi pa im je Kristova spremnost opra tanja izgled ala jako privlana. Kao to je C. S. Levvis rekao: "Prostitutke nisu u opasnosti da svoj sada nji ivot smatraju tako privlanim da se ne mogu obratiti Bogu: u opasnosti su oholi, pohlepni, samopravedni." * * * Isusova je poruka nai la na podijeljenu reakciju meu idovima u prvom stoljeu; mnogi o d njih bili su skloniji stilu Ivana Krstitelja, s njegovom prehranom kukcima i o t rom vijesti o sudu i gnjevu, nego Isusovoj poruci o milosti i gozbi pripravljeno j za sve. Ovu neobinu naklonost prema zakonu mogu razumjeti budui da sam odrastao u legalistikom okru enju. Milost je bila klizava, rasplinjujua, te ko obja njiva. Grijeh je bio konkretan, vidljiv i laki cilj po kojem se mo e udarati. Pod zakonom sam u vijek znao gdje mi je mjesto. Wendy Kaminer, suvremeni idov koji je poku avao shvatiti kr anstvo, priznao je da mu j e, "kao lanak vjere, neprivlano ovo uenje o spasenju milo u i sama milost. Mislim da j e potreban poseban prezir prema pravdi da se idealizira Bog koji vjerovanje cije ni toliko vi e od postupka. Dra i mi je Bog koji gleda dolje na nas (prema jednoj vr lo staroj ali) i ka e: 'Volio bih da prestanu brinuti postojim li ili ne i ponu vr iti moje zapovijedi.'" Zapravo i nama kr anima mo e biti lak e slijediti Boga koji jednostavno ka e: "Ponite vr it moje zapovijedi." idovi su u Isusovo doba zami ljali ljestve koje se di u sve vi e i vi e prema Bogu, to je hijerarhija izra ena samom arhitekturom hrama. Ne-znabo ci i "polutani" kao Samariani smjeli su ui samo u vanjsko predvorje neznabo aca; zid ih je razdvajao od sljedeeg dijela u koji su smjele 148 MISIJA - REVOLUCIJA MILOSTI ui idovske ene. idovski mu karci mogli su ui jo dalje, ali samo su sveenici smjeli ui eto podruje. Na kraju, samo je jedan sveenik, veliki sveenik, smio ui u Svetinju nad svetinjama, i to samo jednom godi nje na dan Yom Kippur. Dru tvo je u stvari bilo religiozni klasni sistem zasnovan na stepenicama koje vod e svetosti, a farizeji su ga svakodnevno skrupulozno provodili. Svi njihovi prop isi o pranju ruku i izbjegavanju oskvrnjenja bili su poku aji da se uine prihvatlji vima Bogu. Nije li Bog dao popis po eljnih (bez mane) i nepo eljnih (s manama, neisti h) ivotinja za rtvovanje? Nije li zabranio ulaz u hram gre nicima, enama s mjesenicom, fiziki deformiranima i drugim "nepo eljnima"? Kumranska esenska zajednica stvorila je pravilo: "U Zajednicu ne smije ui luak ili budala, ni slijepac ili unaka en, ni hrom ili gluh ovjek, niti maloljetan."

Usred ovog religioznog klasnog sistema pojavio se Isus. Na oajanje farizeja, nije strepio od dru enja s djecom ili s gre nicima ili ak sa Sama-rianima. Dodirivao je "n eiste" i dodirivali su ga: oni s gubom, nakazni, krvaree ene, luaci i opsjednuti. Pr emda je Levitski zakonik propisivao dan i enja poslije dodirivanja bolesnika, Isus j e provodio masovna izli-jeenja u kojima je dodirivao rane bolesnika; nikad nije m ario za propise o oskvrnuu nakon kontakta s bolesnima i ak s mrtvima. Uzimajui samo jedan primjer revolucionarnih promjena koje je Isus pokrenuo, razmo trimo Isusov odnos prema enama. U ono vrijeme idovski su mu karci na svakom bogoslu ju u sinagogi molili: "Blagoslovljen bio, o Gospodine, to me nisi stvorio kao enu." e ne su sjedile u odvojenom dijelu, nisu se ubrajale u kvorum i rijetko su bile po uavane iz Tore. U dru tvenom ivotu rijetko bi koja ena progovorila s mu karcem izvan sv oje obitelji, a ena nije smjela dotaknuti mu karca, osim svojeg mu a. Ali Isus se slo bodno dru io sa enama i neke od njih uio kao svoje uenike. Jednu Samarianku, koja je i za sebe imala pet mu eva, Isus je potaknuo da povede duhovno buenje (zamijetimo, ra zgovor je otpoeo time to je nju zamolio za pomo). Pomazanje od jedne prostitutke pr ihvatio je sa zahvalno u. ene su putovale zajedno s njegovom skupinom sljedbenika, to je nesumnjivo izazvalo dosta ogovaranja. ene nalazimo u Isusovim prispodobama i ilustracijama, esto je za njih inio uda. Prema biblijskom znanstveniku VValteru Win ku, Isus je prekr io obiaje svojeg vremena u svakom pojedinom susretu sa enama zapis a149 ISUS KAKVOG NISAM POZNAVAO nom u etirima evaneljima. Stvarno, kako e Pavao kasnije rei, u Kristu "nema vi e: idov - Grk! Nema vi e rob - slobodnjak! Nema vi e mu ko - ensko!"* Nema sumnje da je Isus za ene i druge ugnjetavane ljude okrenuo naglavce prihvaenu mudrost onog vremena. Farizeji su vjerovali da je dodirivanje neiste osobe oskvr nulo onoga koji ju je dotaknuo. Ali kad je Isus dotaknuo ovjeka s gubom, on se ni je uprljao - guba se oistila. Kad je nemoralna ena oprala Isusu noge, ona je oti la s opro tenjem i preobra ena. Kad je prkosio obiaju pa u ao u kuu poganinu, poganski slug a je ozdravio. Rijeju i djelom Isus je navije tao radikalno novo evanelje milosti: d a nekoga oisti ovaj nije morao otii u Jeruzalem, prinositi rtve i proi obrede i enja. S e to je ta osoba trebala uiniti bilo je da slijedi Isusa. Kako ka e VValter Wink: "Z araza svetosti nadvlauje zarazu neistoe." Ukratko, Isus je naglasak s Bo je svetosti (ekskluzivnosti) pomaknuo na Bo je milosre (inkluzivnost). Umjesto poruke: "Nije dopu teno nepo eljnima", objavio je: "U Bo jem kraljevstvu nema nepo eljnih." Time to se sastajao s neznabo cima, jeo s gre nicima i d oticao bolesne, Isus je pro irio podruje Bo jeg milosra. Za idovske voe Isusovi postupci su predstavljali opasnost za itav religiozni klasni sistem - ne udi to evanelja spo minju vi e od dvadeset sluajeva kad su kovali urotu protiv Isusa. Jedna od Isusovih pria, u kojoj pobo nom farizeju suprotstavlja pokajnikog ubiraa por eza, jezgrovito prikazuje sveobuhvatnost evanelja Dorothv Savers posebno istie: "Mo da nije udno to su ene bile prve kod kolijevke i pos ljednje kod kri a. Nikad nisu upoznale ovjeka kakav je ovaj bio - nikad nije bilo s linoga. Prorok i uitelj koji im nikad nije dosaivao, koji im nikad nije laskao, nit i im se ulagivao ili se pokroviteljski pona ao prema njima; koji se nikad nije alio na njihov raun, nikad prema njima postupao u smislu 'Oh te ene, pomozi nam Bo e' il i 'O ene, Bog vas blagoslovi'; koji je korio bez prigovaranja i pohvaljivao bez s nishodljivosti; koji je ozbiljno uzimao njihova pitanja i argumente; koji im nik ad nije odreivao okru je, nikad ih nije poticao da budu enstvene niti im se podrugnu o zato to su ene; koji nije imao sjekiru kojom bi napadao niti nesigurno mu ko dosto janstvo koje je trebalo braniti; koji ih je uzimao takve kakvima ih je na ao i bio potpuno smiren. U itavom evanelju nema postupka, propovijedi ni prispodobe koji posuuju svoju o trinu od enske izopaenosti; nitko iz Isusovih rijei nije mogao zakljuiti da ima i ta 'smije n o' u prirodi ene. Ali to lako mo emo nai kod njegovih suvremenika i kod njegovih proroka prije i njeg a i kod njegove Crkve do dana njeg dana." 150 MISIJA - REVOLUCIJA MILOSTI milosti. Farizej, koji je postio dvaput tjedno i davao desetinu kada je trebalo,

pobo no je zahvalio Bogu to je iznad razbojnika, zlikovaca i pre-ljubnika - i dale ko iznad ubiraa poreza koji stoji pored njega. A ubira poreza, toliko skroman da s e ne usuuje podignuti oiju prema nebu, molio se najjednostavnijom moguom molitvom: "Bo e milostiv budi meni gre niku!" Isus je zakljuio: "Ka em vam: ovaj sie opravdan [pre d Bogom] kui, a ne onaj!" Mo emo li iz Isusove prie zakljuiti da pona anje nije va no, da nema moralne razlike izm eu discipliniranog legalista i razbojnika, zlikovca i preljubnika? Naravno da ne mo emo. Pona anje je i te kako va no, ali ono jednostavno nije nain da bi nas Bog prihv atio. Skeptik A. N. Wilson komentira Isusovu prispodobu o farizeju i ubirau porez a: "Ovo je o-kantna, moralno anarhistika pria. ini se da je u ovoj prii jedino va no Bo e svojstvo da opra ta." Upravo tako. * * * U svim svojim dru tvenim susretima Isus je praktino provodio "veliki obrat" najavlj en u Bla enstvima. Normalno je da u ovom svijetu gledamo na bogate, lijepe, uspje ne . Meutim, milost uvodi svijet nove logike. Budui da Bog ljubi siromahe, one koji p ate, progonjene, i mi ih trebamo ljubiti. Budui da za Boga nema nepo eljnih, ni za nas ne smije biti nepo eljnih. Svojim primjerom Isus nas je pozvao da gledamo na o vaj svijet kroz, kako to Irenej naziva, "milo u iscijeljene oi". Isus je svojim prispodobama naglasio ovu zadau jer je esto siromahe i ugnjetavane uinio glavnim junacima svojih pria. Jedna takva pria prikazivala je siromaha Lazara - jedinu imenovanu osobu u Isusovim prispodobama - kojeg je izrabljivao neki bo gata . Isprva je bogata u ivao u rasko noj odjei i obilnoj hrani dok je prosjak Lazar, p rekriven ranama, le ao izvan njegovih vrata, sa psima. Meutim, smrt je zapanjujue pr omijenila njihovu kob. Bogata je uo od Abrahama rijei: "Sinko! Sjeti se da si za ivo ta primio dobra svoja, a tako i Lazar zla. Sada se on ovdje tje i, a ti se mui ." Ova sna na pria duboko se usjekla u svijest prvih kr ana; mnogi od njih pripadali su n i im ekonomskim stale ima. Bogati i i siroma ni kr ani izvr ili su pogodbu: bogati su prist ali financirati dobrotvorni rad a 151 ISUS KAKVOG NISAM POZNAVAO siroma ni e moliti za njihove du e. Bog je svakako bio naklonjeniji molitvama siromah a, smatrali su. (ak i danas na pogrebima benediktinski redovnici mole da se "Laza r spomene" njihova palog kolege, slijedei tradiciju da Lazar, a ne Petar, uva ulaz u nebo.) Neko vrijeme se crkva jako trudila da slijedi ovu novu logiku i zbog toga su kr ani u Rimskom Carstvu bili poznati po brizi za siroma ne i one koji pate. Nasuprot sv ojim poganskim susjedima, kr ani su bili spremni otkupiti svoje prijatelje od barba rskih osvajaa i, kad bi nai la kuga, kr ani su njegovali svoje patnike, dok su pogani napu tali bolesne na prve znakove oboljenja. U prvih nekoliko stoljea crkva je dosl ovno uzela Kristove zapovijedi da primaju strance, oblae gole, hrane gladne i pos jeuju one u tamnici.* itajui Isusove prie i prouavajui povijest prve crkve, istovremeno sam osjeao nadahnue nemir. Pitanje koje sam postavio svojem razredu u Chicagu vraa se da me osudi. S obzirom na Isusov jasni primjer, kako to da je crkva danas postala dru tvo ugledn ih, u kojem se obespravljeni vi e ne osjeaju dobrodo lima? Trenutno ivim u Coloradu gdje idem u crkvu u kojoj je veina iste rase (bijele) i i stog dru tvenog stale a (srednjeg). Zapanjuje me kad otvorim Novi zavjet i vidim u k akvom je mje ovitom tlu prva crkva uhvatila korijena. Crkva srednjeg stale a, koju m nogi od nas danas poznaju, ima vrlo malo slinosti s raznolikom grupom dru tveno pre zrenih, opisanih u evaneljima i Djelima apostolskim. Prebacujui se u Isusovo vrijeme, poku avam zamisliti prizor. Siromasi, bolesni, ubi rai poreza, gre nici i prostitutke okupljaju se oko Isusa dirnuti njegovom vije u o oz dravljenju i opra tanju. Bogati i moni stoje po strani, ku ajui ga, uhodei, poku avajui g uhvatiti u zamku. Poznate su mi ove injenice iz Isusova doba, pa ipak, iz udobno sti crkve srednjeg stale a u bogatoj zemlji kao to su Sjedinjene Amerike Dr ave, lako gubim iz vida radikalnu sr Isusove poruke. U nastojanju da korigiram viziju, itao sam propovijedi koje potjeu iz kr anskih jedno stavnih zajednica u Treem svijetu. Evanelje gleda* Prema crkvenim povjesniarima ovo dobrotvorno djelo nastavljeno je do Konstantinova trijumfa, koji je legalizirao vjeru i osnovao slu benu imperijalnu crkvu. Od

tog trenutka crkva je nastojala spiritualizirati siroma tvo i prepustiti "dobrotvo rni rad"4 imperatoru. Tijekom vremena sama crkva je postala dio bogatog visokog dru tva. 152 MISIJA - REVOLUCIJA MILOSTI no kroz oi Treeg svijeta izgleda sasvim drukije od evanelja koje se propovijeda u mn ogim amerikim crkvama. Siroma ni i neobrazovani ne mogu u Isusovoj izjavi o njegovo j zadai ("... jer me Jahve pomaza, posla me da radosnu vijest donesem ubogima... da zarobljenima navijestim slobodu i osloboenje su njevima...") uvijek prepoznati c itat iz knjige proroka Izaije, ali je svakako uju kao radosnu vijest. Oni ne shvaa ju veliki obrat kao apstrakciju ve kao Bo je obeanje prkosne nade i Isusov poziv upue n njegovim sljedbenicima. Bez obzira kako svijet postupao prema njima, siromasi i bolesni imaju sigurnost, zahvaljujui Isusu, da Bog ne poznaje nepo eljne. * * * Upravo su mi spisi jednog japanskog romanopisca, Shusaku Enda, ukazali na to da fenomen obrata predstavlja samu sr Isusove zadae. U zemlji u kojoj crkva predstavlja samo jedan posto stanovni tva, Enda je odgojila pobo na kr anska majka pa se krstio u dobi od jedanaest godina. Kako je odrastao kao kr anin u predratnom Japanu, imao je stalan osjeaj otuenosti pa su ga njegovi drugov i u koli ponekad tiranizirali zbog povezanosti s jednom "zapadnom" religijom. Po zavr etku Drugog svjetskog rata otputovao je u Francusku, nadajui se nai duhovne ist omi ljenike. Ponovno se suoio s progonstvom, ali ovaj put zbog rase, a ne religije. Kao jedan od prvih japanskih studenata u razmjeni u jednoj saveznikoj zemlji, En do je postao rtva rasne netrpeljivosti. "Kosooki uroenik", nazivali su ga neki. Odbaen u svojoj domovini, odbaen u svojoj duhovnoj domovini, Endo je upao u stra nu krizu vjere. Poeo je posjeivati Palestinu istra ujui Isusov ivot, i tamo je do ivio preo bra avajue otkrie: i Isus je upoznao odbacivanje. tovi e, Isusov je ivot bio odreen odba ivanjem. Njegovi su ga susjedi ismijavali, njegova je obitelj sumnjala da je zdr avog razuma, njegovi su ga najbli i prijatelji izdali, a njegovi sunarodnjaci razm ijenili su njegov ivot za ivot jednog terorista. Tijekom svoje slu be Isus je gravit irao prema siromasima i odbaenima, prema svjetini. Ova nova spoznaja o Isusu pogodila je Enda snagom otkrivenja. Sa svoje udaljene toke prednosti, u Japanu, on je kr anstvo vidio kao trijumfalnu, konstantinovsku vje ru. Prouavao je Sveto Rimsko Carstvo i 153 ISUS KAKVOG NISAM POZNAVAO blje tave kri arske ratove, divio se fotografijama velikih katedrala u Europi, sanja o o tome da ivi u zemlji u kojoj ovjek mo e biti kr anin a da ne bude izlo en sramoenju. sada, prouavajui Bibliju, vidio je da sam Krist nije izbjegao "sramoenje". Isus je bio Sluga patnik, kako ga opisuje Izaija: "Prezren bje e, odbaen od ljudi, ovjek bo li, vian patnjama, od kog svatko lice otklanja..." Endo je osjeao da ovaj Isus, ka o nitko drugi, svakako mo e razumjeti odbacivanje koje je sam do ivio. Kako to Shusaku Endo vidi, Isus je vijest o majinskoj ljubavi donio kao ravnote u oi nskoj ljubavi u Starom zavjetu.* Naravno, i u Starom zavjetu se pojavljuje milos re, ali ono se lako izgubi u znatno nadmonom isticanju suda i zakona. Obraajui se ku lturi odgojenoj na strogim zahtjevima Tore, Isus je govorio o Bogu kojemu su dra e molbe obinog gre nika od molitava vjerskog profesionalca. On je Boga usporedio s p astirom koji ostavlja devedeset i devet ovaca u toru i grozniavo traga za jednom zalutalom; s ocem koji ne prestaje razmi ljati o svojem buntovnom, nezahvalnom sin u, premda ima drugoga koji je poslu an i pun po tovanja; s bogatim domainom koji otva ra vrata gozbene dvorane za mena eriju beskunica i skitnica. Isusa je esto obuzimalo "sa aljenje" i u novozavjetno vrijeme sama ta rije koristila se da izrazi ono to majka osjea prema djetetu u svojoj utrobi. Isus se posebno tr udio da obuhvati nevoljene i nevrijedne, ljude za koje ostalo dru tvo uope ne mari - oni izazivaju nelagodu, elimo da odu - da doka e kako ak i oni koji su "nitko i ni t a" imaju neizmjernu vrijednost za Boga. Jedna neista ena, suvi e povuena i stidei se d a Isusu pristupi licem u lice, zgrabila je njegov pla t, nadajui se da on to nee pri mijetiti. Ali on je primijetio. Nauila je, kao i toliki koji su "nitko i ni ta", da ne mo e lako izbjei Isusovu pogledu. Isus je osobno dokazao da Bog ljubi ljude ne kao rasu ili vrstu ve kao pojedince.

Mi Bogu mnogo znaimo. "Time to si volio nevoljene", rekao je Augustin, "uinio si d a postanem voljen". * Terapeut Erich Fromm ka e da dijete iz uravnote ene obitelji dobiva dvije vrste lj ubavi. Majinska je ljubav obino bezuvjetna i prihvaa dijete bez obzira na sve, bez obzira na pona anje. Oinska ljubav je obino uvjetna i pokazuje odobravanje kad dijet e po tuje odreena mjerila pona anja. Idealno je, ka e Fromm, da dijete dobije i usvoji obje vrste ljubavi. Prema Endu, Japan, kao zemlja autoritativnih oeva, shvatio je Bo ju oinsku, ali ne i majinsku ljubav. 154 MISIJA - REVOLUCIJA MILOSTI * * * Ponekad mi nije lako vjerovati u Bo ju ljubav. Ne ivim u siroma tvu kao kr ani u Treem sv ijetu. U ivotu nisam upoznao odbacivanje kao Shusaku Endo. Ali sam upoznao svoj d io patnje, to je ivotna injenica koja prelazi sve rasne i ekonomske granice. I onim a koji pate potrebne su milo u iscijeljene oi. Jednog stra nog tjedna dva su me ovjeka nazvala jedan za drugim da porazgovaraju o jednoj mojoj knjizi. Prvi, jedan mladi pastor iz Colora-da, upravo je saznao da mu supruga i tek roena beba umiru od AIDS-a. "Kako svojoj grupi mladih mogu uope g ovoriti o Bogu ljubavi nakon ovoga to mi se dogodilo?", upitao je. Sutradan mi je jedan slijepac priao kako je prije nekoliko mjeseci kao in milosra u svoj dom na o poravak primio jednog ovisnika o drogama. Nedavno je saznao da je taj ovjek, pod njegovim krovom, vodio ljubav s njegovom enom. "Za to me Bog ka njava kad se trudim d a mu slu im?", pitao je. U tom trenutku telefonska se linija prekinula jer oito vi e nije imao kovanica za ubacivanje i nikad mi se vi e nije javio. Nauio sam da niti ne poku am odgovoriti na pitanja "Za to?" Za to je supruga mladog pas tora dobila jednu zara enu bocu krvi? Za to neki dobri ljudi budu progonjeni zbog sv ojih djela, dok neki zli ljudi zdravi doekaju duboku starost? Za to je usli eno samo nekoliko od milijuna molitava za tjelesno ozdravljenje? Ne znam. Meutim, jedno me pitanje vi e ne izjeda kao nekad, pitanje koje, vjerujem, vreba iz a veine na ih problema s Bogom: "Mari li Bog?" Znam samo jedan odgovor na to pitanj e i dobio sam ga zahvaljujui prouavanju Isusova ivota. U Isusu Bog nam je dao lice, i ja na tom licu mogu izravno itati kako se Bog osjea zbog ljudi kao to je onaj ml adi pastor ili slijepac koji mi se nikad nije predstavio. Isus svakako nije uklo nio svu patnju - izlijeio je samo nekolicinu na jednom malom djeliu globusa - ali je obznanio odgovor na pitanje mari li Bog. Triput je, koliko nam je poznato, patnja natjerala Isusu suze na oi. Plakao je ka d je umro njegov prijatelj Lazar. Sjeam se jedne grozne godine kad su tri moja pr ijatelja umrla ubrzo jedan za drugim. Tuga, ustanovio sam, nije ne to na to se mo emo naviknuti. Moje iskustvo s prve dvije smrti nikako me nije pripremilo za treu. T ugovanje me je udarilo kao teretni vlak i spljo tilo me. Pustilo me da hvatam zrak i nisam mogao 155 ISUS KAKVOG NISAM POZNAVAO drugo do plakati. Nekako nalazim utje nim to je Isus osjeao ne to slino kad je umro nje gov prijatelj Lazar. To mi iznenada pokazuje kako se Bog morao osjeati zbog moja tri prijatelja koje je i on volio. Drugom prigodom Isusu su suze navrle na oi kad je pogledao Jeruzalem i shvatio ka kva sudbina oekuje slavni grad. Zavapio je shrvan onim to je Shusaku Endo nazvao m ajinskom ljubavlju: "Jeruzaleme, Jeruzaleme, koji ubija proroke i kamenuje one- to su tebi poslani! Koliko li puta htjedoh okupiti djecu tvoju kao to kvoka okuplja pil ie pod krila, i ne htjedoste." Osjeam u tom gru emocionalnog bola ne to slino onome to roditelj osjea kad sin ili ki krenu lo im putem, kad se epire slobodom i odbacuju sve u to su ih odgajali da vjeruju. Ili bol mu karca i ene koji su upravo saznali da ih je napustio brani drug - bol ostavljenog ljubavnika. To je bespomona, nemilosrdna bol besmislenosti i mene zapanjuje kad shvatim da je sam Sin Bo ji mogao kriknuti tako bespomono imajui u vidu ovjekovu slobodu. ak ni Bog, sa svom svojom silom, ne mo e prisiliti ovjeka da voli. Na kraju, stoji u Hebrejima, Isus je "sa silnim vapajem i suzama prikazivao moli tve i pro nje Onomu koji ga je mogao spasiti od smrti". Ali, naravno, nije bio spa e n od smrti. Je li suvi e rei da je sam Isus postavio pitanje koje me progoni, koje s vremena na vrijeme progoni veinu nas: Mari li Bog? to mo e drugo znaiti njegov cita

t iz onog mranog psalma: "Bo e moj, Bo e moj, za to si me ostavio?" A opet, nalazim neobino utje nim to je Isus, suoen s bolom, odgovorio slino kako to ja inim. On se u vrtu nije molio: "O, Gospodine, tako sam ti zahvalan to si me izabr ao da patim za tebe. Radujem se toj prednosti!" Ne, on je iskusio tugu, strah, n apu tenost i nekako se ak pribli io oaju. Pa ipak je trpio, jer je znao da u sredi tu sv emira ivi njegov Otac, Bog ljubavi, u kojega se mogao pouzdati bez obzira kako su stvari u to vrijeme izgledale. Isusov odgovor ljudima koji pate i onima koji su "nitko i ni ta" daje priliku da z avirimo u Bo je srce. Bog nije nepokolebljivi Apsolut ve prije Ljubljeni koji se pr ibli ava ovjeku. Vjerujem da me Bog gleda sa svim mojim slabostima, kao to je Isus g ledao udovicu koja je stajala pored mrtvakih nosila svojeg sina, i imuna Gubavca, i drugog imuna, Petra, koji ga je proklinjao, iako je dobio nalog da osnuje i vod i njegovu crkvu, zajednicu koja bi uvijek trebala nai mjesto za odbaene. 156 9. uda - Sliice natprirodnog Pravi realist, ako je nevjernik, uvijek e nai snagu i sposobnost da ne vjeruje u ud otvorno, i ako se suoi s udom kao neporecivom injenicom, on e radije odbiti da vjeru je vlastitim osjetilima nego priznati ovu injenicu. Vjera ne... dolazi od uda, ve ud o od vjere. Fjodor Dostojevski 9. uda - Sliice natprirodnog Ozraje u kojem sam odrastao bilo je prepuno uda. Veinu nedjelja ljudi u na oj crkvi s vjedoili bi o udesnim usli enjima molitava tijekom proteklog tjedna. Bog je na ao park irali te za majke koje su svoju djecu vozile lijeniku. Izgubljena nalivpera bi se t ajanstveno ponovno pojavila. Tumori su se smanjili samo jedan dan prije operacij e. U ono vrijeme zami ljao sam Isusa kao Velikog arobnjaka i stoga me se pria o tome ka ko je hodao po vodi posebno dojmila. Kad bih bar ja takvo to mogao izvesti u svoj oj koli, samo jednom! Kako bih volio pro-letjeti prostorijom poput anela i svojom levitacijom u utkati sve koji se rugaju meni i drugim religioznim skupinama. Kako bih volio nepovri-jeen proi kroz palir nasilnika na autobusnoj postaji kao to je Isu s pro ao kroz gnjevnu rulju u svom zaviajnom gradu. Nikad mi nije uspjelo poletjeti uionicom, a nasilnici su me nastavili muiti bez ob zira kako sam se usrdno molio. ak su me i "odgovori na molitve" zbunjivali. Uosta lom, ponekad nije bilo slobodnih mjesta za parkiranje i nalivpera su ostala zagu bljena. Ponekad su ljudi iz crkve ostali bez posla. Ponekad su umirali. Velika j e sjena zamraila moj vlastiti ivot: otac mi je umro od djeje paralize nakon mog prv og roendana, unato lanca molitava dvadeset i etiri sata na dan u kojima su sudjelov ale stotine iskrenih kr ana. Gdje je Bog tada bio? Proveo sam dobar dio svog ivota kao odrastao ovjek kako bih izi ao na kraj s pitanji ma koja su se pojavila u mojoj mladosti. Ustanovio sam da molitva ne funkcionira kao automat za prodaju: ubaci zahtjev, dobi159 ISUS KAKVOG NISAM POZNAVAO je odgovor. uda su upravo to, uda, a ne svakodnevne "uobiajenosti". I moja se slika Isusa promijenila. Kad sada razmi ljam o njegovom ivotu, uda imaju neva niju ulogu neg o kad sam ma tao kao dijete. Superman - nije bio. Istina, Isus je inio uda - tridesetak, ovisno o tome kako ih brojite - ali evanelja im ne pridaju neku veliku va nost. Isus je esto zahtijevao od onih ko ji su vidjeli udo da o tome nikome ne govore. Neka uda, kao to su Preobra enje ili us krisivanje dvanaestogodi nje djevojice, dopustio je da vide samo njegovi najbli i ueni ci, uz strogi nalog da o tome ne govore. Premda nikad nije odbio nekoga tko je m olio tjelesno zdravlje, uvijek je odbio zahtjeve za demonstracijom da zapanji mn o tvo i zadivi znaajne ljude. Isus je vrlo rano shvatio da uzbuenje koje izazivaju ud a ne prerasta lako u vjeru koja mijenja ivot. Naravno, kod nekih skeptika nema mjesta za uda i, prema njima, svaki izvje taj o ne kom natprirodnom dogaaju mora se neminovno odbaciti. Muzej Smithsonian u VVashing

tonu ima izlo enu u ko u uvezanu knjigu u koju je Thomas Jefferson nalijepio sve ulo mke iz evanelja u kojima nema elemenata uda. To je bila Biblija koju je pri kraju i vota itao svaki dan, prihvatljivije evanelje Isusa kao uitelja, a ne udotvorca. Pristup Thomasa Jeffersona povijesni je odjek onoga to se zbivalo u Isusovo vrije me. I tada su racionalisti razmatrali Isusovo uenje i pa ljivo ispitivali njegova ud a. Ponekad su nijekali jasan dokaz koji su imali pred sobom, a ponekad su tra ili druga obja njenja (magiju, avolju silu). Rijetko kad ljudi olako vjeruju u uda; izgl edala su jednako neobina u prvom stoljeu kao to bi izgledala da se danas zbivaju. U ono vrijeme, kao i sada, uda su izazivala sumnjiavost, prezir, a samo ponekad vje ru. Budui da prihvaam Isusa kao Bo jeg Sina koji je do ao na zemlju "praen oblacima slave", prihvaam uda koja je uinio kao prirodnu dopunu njegovu radu. Pa ipak, uda kod mene izazivaju mnoga pitanja. Za to ih je.tako malo? Za to ih uope ima? Za to upravo takva, a ne neka druga uda? Novinar sam, a ne teolog, pa u svojoj potrazi za nagovje tajim a ne gledam uda kao sustavne kategorije, ve kao pojedinane prizore, impresionistike sliice iz Isusova ivota. 160 UDA SLIICE NATPRIRODNOG Isusovo prvo udo bilo je mo da najneobinije od svih. Nikad nije ponovio ne to slino i ud o je, ini se, iznenadilo Isusa jednako kao sve ostale. U dobi od tridesetak godina Isus je do ao na jednu svadbu sa svojom novoosnovanom skupinom uenika. Do la je i njegova majka, vjerojatno s drugim lanovima obitelji. U seoskom ivotu u Galileji svadba je unosila veselje u inae sivu svakida njicu. Mlado en ja i njegovo mu ko dru tvo u povorci su i li ulicama uz svjetlo baklji do mladenke i n jezina dru tva, da bi se onda svi zajedno po urili do mlado enjine kue na gozbu dostojn u kraljevskih linosti. Sjetite se radosnih prizora iz Guslaa na krovu: prizora idov skih seljakih obitelji koje ple u u dvori tu odjevene u prekrasnu vezenu odjeu, prizor a glazbe i smijeha, stolova punih glinenih pladnjeva s hranom i vreva vina. Svadb a bi znala trajati do tjedan dana, dokle god je bilo hrane i vina i dobrog raspo lo enja. Vjenanje je uistinu bilo vrijeme posebne radosti. Isusovi uenici vjerojatno su ovaj neprikladan prizor gledali s nevje-ricom, poseb no oni koji su do li Isusu od Ivana Krstitelja s njegovom pustinjskom prehranom i odjeom od ivotinjskog krzna. Jesu li ovi asketi sada plesali sa idovskim djevojkama i pretrpavali se kulinarskim specijalitetima? Jesu li ih mje tani ispitivali o Iv anu Krstitelju, koji je najvi e sliio izraelskom proroku u posljednjih etiri stotine godina? Ivanovo evanelje to ne ka e. Samo nam ka e da je u trenutku dru tvene krize sv adbena sveanost zamalo prekinuta. Nije bilo vi e vina. S obzirom na hitne sluajeve, ovaj svakako ne zaslu uje biti na vrhu popisa. Nema su mnje da je izazvao nelagodu, ali zar je potrebno da se Mesija, koji je do ao lijeit i bolesne i oslobaati zarobljene, bavi dru tvenom pogre kom? "Draga eno, za to me uplie u to?" odgovorio je Isus majci kad mu je spomenula problem . "Jo nije do ao moj as!" Mo emo jedino pogaati to je u tih nekoliko sekundi prolazilo Isusovim umom dok je od vagivao Marijinu molbu. Ako reagira, to znai da je do ao njegov as i od tog trenutka ivot e mu se promijeniti. Ako se sazna za njegove moi, uskoro e uti molbe nevoljnih od Tira do Jeruzalema. Mno tvo e navaliti: epileptiari, paralizirani, gluhonijemi, o psjed161 ISUS KAKVOG NISAM POZNAVAO nuti demonima, a da ne spominje ulinog prosjaka koji bi htio besplatnu a u vina. Iz prijestolnice e poslati isljednike. Poet e otkucavati sat koji do Golgote nee presta ti s otkucajima. A onda je Isus, isti onaj koji je nedavno postei u pustinji odbio Soto-ninu ponud u da kamenje pretvori u kruh, donio odluku. Prvi, ali svakako ne posljednji put u svome javnom ivotu, promijenio je planove da izie u susret nekome drugome. "Napu nite posude vodom!", rekao je slugama. udesno, u posude je u la voda, a isteklo vin o - najbolje vino, izabrano vino koje se obino slu ilo na poetku dok je okus najizbi rljiviji, kad je mogue posebno zadiviti goste. Ivan ne pokazuje da su gosti pa ni domain znali kakva se mala drama odvija u poza

dini. Naravno, Marija je znala, kao i sluge. A i Isusovi uenici su znali: "Tako.. . objavi svoju slavu te povjerova e u njega njegovi uenici." to mo emo nauiti iz ovog neobinog dogaaja? Pisci George Mac-Donald i C. S. Levvis u nj emu vide podsjetnik na Bo ju opu milost, skupljenu u ovom sluaju u usku zraku slino s unevim zrakama koje prolaze kroz povealo. Oni primjeuju da Isusova uda obino nisu bil a u suprotnosti s prirodnim zakonima, ve ponavljanje normalne aktivnosti stvaranj a drukijom brzinom i u manjem opsegu. "Neka od uda ine lokalno ono to je Bog ve uinio univerzalno", pi e Levvis. "Bog je stvorio lozu i ui je kako da svojim korijenjem c rpi vodu i uz pomo sunca tu vodu pretvara u sok koji e vrenjem dobiti odreene osobi ne. Tako svake godine, od Noina vremena do danas, Bog pretvara vodu u vino." Slin o tomu, antitijela i antigeni svakodnevno provode udotvorno iscjeljenje u na em tij elu, ali na sporiji, manje senzacionalan nain od naina na koje e Isus lijeiti. Dobro, a to rei o znaenju koje se krije iza toga? to je ovo neobino prvo udo oznaavalo Odstupajui od obiaja, Ivan propu ta protumaiti nam udotvorni "znak" koji za njega got ovo uvijek znai i simbol, neku vrstu izvedene prispodobe. Neki komentatori u ovom e vide prethodnicu Posljednje veere, kad Isus ne pretvara vodu u vino ve vino u kr v, svoju krv prolivenu za cjelokupno ovjeanstvo. Mo da. Meni je dra e znatno nepredvidljivije tumaenje. Ivan u svojem izvje taju primjeuje da su posude iz kojih je do lo vino bile veliki vrevi (zapremnine stotinjak litara) ko ji su puni vode stajali pred kuom, a koje su Zidovi koji su pazili na propise kor istili da postupe prema propisima za obredno i enje. Isus je, mo da uz mig oka, preobr azio ove posude, 162 UDA SLIICE NATPRIRODNOG glomazne simbole starog puta, u vinske mijehove, vjesnike novog puta. Od vode ko ja je farizejima slu ila za i enje do lo je posebno novo vino jedne itave nove ere. Vrije me obrednog i enja je pro lo; poelo je vrijeme proslavljanja. Proroci poput Ivana Krstitelja propovijedali su sud i injenica je da su mnoga uda u Starom zavjetu bila izraz tog osjeaja strogog suda. Meutim, Isusovo prvo udo bilo je udo nje nog milosra. Uenicima, nedavno pozvanima od Krstitelja, koji su te veeri b ili na svadbi u Kani, nije promakla ova pouka. * * * udo pretvaranja vode u vino, jedinstveni dogaaj, zbilo se iza reflektora, u opskur nom gradiu o ijoj se lokaciji arheolozi ni danas ne mogu slo iti. Meutim, nije trebal o dugo i Isus je pokazivao udotvorne moi pri jasnom danjem svjetlu pred odu evljenim mno tvom. Kao i danas, uda fizikog iscjeljivanja privukla su najveu pozornost i Ivan u devetom poglavlju govori o jednom takvom udu u Jeruzalemu, glavnom gradu i sre di tu protivljenja Isusu. Ivan ovom dogaaju posveuje itavo poglavlje i daje klasian pr ikaz onoga to se dogaa kad Isus poremeti prihvaeni poredak. Pria poinje tamo gdje mnogi bolesnici poinju, s pitanjem uzroka. Za to ja? to mi Bog p oku ava rei? U Isusovo doba narod je pretpostavljao da tragedija snalazi one koji t o zaslu uju.* "Nema smrti bez grijeha i nema patnje bez bezakonja", uili su farizej i koji su ruku kazne vidjeli u prirodnim katastrofama, uroenim manama i takvim du gotrajnim po* Primijetio sam znakovitu promjenu od Isusova vremena u nainu na koji ljudi razm i ljaju o nesrei. Danas smo skloni kriviti Boga, kako za kataklizme (koje osigurava jua dru tva nazivaju "djelo Bo je") tako i za beznaajne sitnice. Na Zimskim olimpijski m igrama 1994, kad je Dan Janssen u brzinskom klizanju zagrebao led i ponovno iz gubio utrku na 500 metara, njegova supruga Robin je instinktivno povikala: "Za to, Bo e, opet? Pa Bog ne mo e biti tako okrutan!" Nekoliko mjeseci kasnije jedna je ml ada ena napisala dr. Jamesu Dobsonu sljedee pismo: "Prije etiri godine hodala sam s jednim ovjekom i zatrudnjela. Bila sam uni tena. Upitala sam Boga: 'Za to si dopusti o da mi se to dogodi?'" Zapravo ne mogu a ne pitati se kakvu vezu ima Bog s kliz aem na ledu koji je u zavoju izgubio kontrolu i mladim parom koji je izgubio kont rolu dok su bili zajedno? 163 ISUS KAKVOG NISAM POZNAVAO sljedicama kao to su sljepoa i uzetost. Upravo tu na pozornicu stupa "ovjek slijep od roenja". Poueni u dobroj idovskoj tradiciji, Isusovi uenici raspravljali su o tom

e to bi prouzroilo takav uroeni nedostatak. Je li taj ovjek mo da sagrije io in uterol I li je patio zbog posljedica grijeha svojih roditelja - to je bilo lak e zamisliti, ali nesumnjivo nepo teno. Isus je u odgovoru izokrenuo ope mi ljenje o tome kako Bog gleda na bolesne i inval idne ljude. Zanijekao je da ovjekova sljepoa potjee od bilo kakva grijeha, kao to je odbacio ope mi ljenje da se tragedije dogaaju onima koji ih zaslu uju (vidi Luka 13,1 -5). Isus je elio da bolesnici shvate da ih Bog posebno voli, a ne da su prokleti . Svako njegovo udo ozdravljenja zapravo je potkopalo tradicionalno rabinsko "To si zaslu io." Uenici su tra ili unatrag, da ustanove "Za to?" Isus je njihovu pozornost vratio napr ijed, odgovarajui na drukije pitanje: "S kojim ciljem?" Njegov je odgovor glasio: "Niti sagrije i on niti njegovi roditelji, nego je to zato da se na njemu oituju dj ela Bo ja." Ono to je poelo kao tragina pria o sljepoi jednog ovjeka zavr ava kao nadrealistina pr sljepoi svih drugih. Susjedi tra e od tog ovjeka da doka e svoj identitet, farizeji g a podvrgavaju formalnim saslu anjima, a njegovi se vlastiti roditelji (koji su, uo stalom, bili dovoljno be utni da ga puste voditi prosjaki ivot) kolebaju pod svim tim pritiskom. Sto se tie biv eg slijepca, on nije imao smisla za takva teoretska razm i ljanja: "Je li gre nik, ja ne znam", svjedoi o Isusu. "Jedno znam: slijep sam bio, a sada vidim." U Jeruzalemu, gdje su Isusa osuivali kao heretika, javno udo, posebno ono uinjeno u subotu, predstavljalo je te ku prijetnju slu benoj doktrini. Premda farizeji nisu m ogli opovri udo - slijepi prosjak sada ih je gledao u oi i podrugivao im se javno n a sudu - na kraju su pribjegli svojim istro enim teorijama o kazni. "Sav si se u g rijesima rodio, i ti nas da ui ?", otresli su se na ovjeka. Teolo ki naonjaci ne otpada ju lako. Odgovor na ovo udo, kao i na veinu drugih o kojima evanelja izvje tavaju, potvruje dub oko naelo vjere: premda vjera mo e proizvesti uda, uda ne moraju nu no proizvesti vjeru . 164 UDA - SLIICE NATPRIRODNOG * * * Bolest mo ete smatrati mehanikim slomom tjelesnih stanica ili je u irem smislu mo ete smatrati stanjem nelagode u koje su ukljueni tijelo, um i du a. To sam nauio od paci jenata dr. Paula Branda, specijalista za lepru, ijim sam knjigama bio koautor. Os im u vrlo ranim fazama, pacijent obolio od gube ne osjea fiziku bol. U tom i jest problem: nakon to bacil lepre umrtvi ivane stanice, pacijenti koji vi e nisu upozorav ani na opasnost nastavljaju ozljeivati vlastito tijelo. Gubavac mo e itav dan hodati po o trim metalnim vijcima ili koristiti rascijepljeni dr ak ekia ili grepsti inficir ano mjesto na onoj jabuici. Svaki od ovih postupaka uni tava tkivo i mo e na kraju dov esti do gubitka uda ili vida, ali ni u kojem trenutku pacijent ne osjea ozljedu. Premda ne osjeaju ozljedu, pacijenti doista pate, vi e od svih drugih ljudi koje sa m upoznao. Gotovo sav bol koji osjeaju potjee izvana, bol odbaenosti koju im je nam etnulo dru tvo koje ih okru uje. Dr. Brand priao mi je o jednom mladom ovjeku kojega j e lijeio u Indiji. Tijekom pregleda, Brand je polo io ruku na pacijentovo rame i pr eko prevoditeljice objasnio lijeenje koje ga oekuje. Na njegovo iznenaenje, ovjek se poeo tresti od prigu enih jecaja. "Jesam li ne to pogre no rekao?", upitao je Brand pr evoditeljicu. Ona je ispitivala pacijenta bujicom tamilskog jezika i izvijestila : "Ne, doktore. On ka e da plae zato to ste mu stavili ruku na rame. Dosad ga nitko mnogo godina nije dotaknuo." U suvremenim zapadnim zemljama, gdje je lepra rijetka, nova je bolest preuzela m nogo od njezine moralne i dru tvene stigme. "AIDS je suvremena guba", ka e biv i minis tar zdravstva C. Everett Koop. "Ima ljudi koji se danas prema pacijentima s AIDS -om odnose kao to su se mnogi odnosili prije stotinjak godina prema gubavcima." P oznajem jednog oboljelog od AIDS-a koji je pre ao 17.500 km da bi Dan zahvalnosti proveo sa svojom obitelji u Michiganu. Nije ih vidio sedam godina. Roditelji su ga doekali s dozom opreza i kad je poslu ena veera svatko je dobio povelik komad pur ana i sve priloge na najboljim porculanskim tanjurima tvrtke VVedgvvood - osim n jihova sina oboljelog od AIDS-a, kojemu su servirali na papirnatom tanjuru s pla stinim priborom. Isus je dobro poznavao stigmu koja prati bolest kao to je AIDS ili guba. Levitski

zakoni su propisivali da osoba oboljela od gube mora ivjeti 165 ISUS KAKVOG NISAM POZNAVAO izvan grada, zadr ati tri metra udaljenosti od svake druge osobe i oblaiti odjeu pop ut osobe koja odlazi na pogreb oplakivati umrloga. Nije mi te ko zamisliti uznemir enost mno tva kad je takav izopenik pro ao kroz njih - nesumnjivo su ustuknuli od nje ga - i bacio se pred noge Isusu. "Gospodine, ako hoe , mo e me oistiti", povikao je. Matej, Marko i Luka daju razliite izvje taje o ovom dogaaju, ali sva trojica su uklj uila eksplozivnu reenicu: "Isus pru i ruku i dotakne ga." Mno tvo je moralo ujno uzdahn uti - zar Mojsije nije zabranio takav postupak? Mo da se i gubava rtva trgnula. Kol iko je mjeseci ili godina ovjek bio li en osjeaja dodira toplog ljudskog tijela? Ova j jedan Isusov dodir uinio je kraj stanju ne-lagode. Obnovljen je alom. Isusova reakcija na stanje ne-lagode postavila je primjer za crkvu koja se osnov ala oko njega i kr ani su nastavili slijediti njegov primjer brige za bolesne, siro ma ne i odbaene. U sluaju gube, premda je crkva ponekad svojom porukom "prokletstvo Bo je" pojaavala bijedu, istovremeno su se pojavljivali pojedinci koji su krili put prema lijeenju. Vjerski redovi posvetili su se brizi za gubave i znanstveni napre dak u lijeenju ove bolesti treba zahvaliti misionarima jer su oni bili jedini vol jni raditi s gubavim pacijentima.* Na slian nain kr ani su danas ukljueni u slu enje obo ljelima od AIDS-a i u hospicijima, to je suvremeni pokret posveen onima koji nemaj u mnogo nade u fiziko ozdravljenje, ali imaju veliku potrebu za ljubavlju i njego m. Majka Tereza, ije sestre u Kalkuti vode hospicij i kliniku za gubavce, jednom je rekla: "Mi imamo lijekove za bolest kao to je lepra. Ali ovi lijekovi ne rje avaju glavni problem, bolest nepo eljnosti. To se nadaju osigurati moje sestre." Bolesni i siroma ni, rekla je, pate vi e od odbae* Bizarno vjerovanje u srednjem vijeku potaknulo je crkveno ukljuivanje skrbi za gubave pacijente. Zbog Jeronimova pogre nog prijevoda, crkveni voe su povjerovali d a je Izaijin opis Sluge patnika kao "poni avanog" ili "muenog" znaio da je bio pogoen gubom. Zbog toga su ljudi u dvanaestom i trinaestom stoljeu zakljuili da je Isus morao bolovati od lepre. Ovakvo je vjerovanje potpuno okrenulo nain na koji se gl edalo na gubu: vi e nije bila Bo je prokletstvo ve "sveta bolest". Kri arima koji su se vratili gubavi ukazivalo se veliko po tovanje, a "lazareve kue" za lijeenje ove bol esti (imenovane po prosjaku Lazaru) pojavile su se svuda - samo u Francuskoj oko dvije tisue njih. Ovaj povijesni pokret stoji kao izvanredan primjer crkve koja doslovno slijedi Isusovu zapovijed da " to god uiniste jednomu od ove moje najmanje brae", zapravo inite samome Kristu. 166 UDA SLIICE NATPRIRODNOG nosti nego materijalne oskudice. "Jedan alkoholiar u Australiji rekao mi je, kad ide ulicom i uje da mu bilo tko dolazi u susret ili prolazi pored njega, ta osoba ubrzava korake. Osamljenost i osjeaj nepo eljnosti je najstra nije siroma tvo." ovjek n e mora biti lijenik ili udotvorac da zadovolji ovu potrebu. * * * Jedna prekrasna pria koja u evaneljima slijedi odmah nakon izvje taja o ozdravljenju gubavca pokazuje to mogu uiniti prijatelji za nekoga tko pati. Oduzeti ovjek, koji se morao oslanjati na druge za hranu, kupanje pa ak i fizike potrebe, sada je tre bao pomo da poka e svoju vjeru. Sjeam se svojih razornih pobuda koje su me obuzele kad sam prvi put u nedjeljnoj k oli uo ovaj dogaaj. Taj ovjek tako je oajniki elio sresti Isusa da je nagovorio svoja tiri prijatelja da probiju krov i da ga spuste kroz tu rupu. ovjek koji je svoj iv ot provodio vodoravno imat e jedan trenutak okomite slave. Biblijski komentatori trude se spomenuti kako je slamnate ili crijepom pokrivene krovove u Palestini b ilo mnogo lak e razotkriti i popraviti nego krovove koji danas ukra avaju na e kue. Pri tom ne vide bitno: rupa u krovu svakako nije normalni nain ulaska u kuu. tovi e, bez obzira kako krov bio slab, probijanje rupe e svakako prekinuti ono to se dogaa ispo d njega. Leti pra ina, na goste padaju djelii slame i gline, buka i kaos prekidaju razgovor.* Svjetini ija je prisutnost onemoguila pristup prireena su dva ozbiljna oka. Prvi je

bio neuredan nain na koji su prijatelji rije ili problem. A onda je do la Isusova pot puno neoekivana reakcija. Kad je Isus vidio njihovu vjeru - mno ina, nagla avajui ulog u etvorice prijatelja u ozdravljenju - rekao je: "Hrabro, sinko, otpu taju ti se gr ijesi!" Engleski King James Version prvu frazu prevodi: "Sine, budi dobre volje! " Doslovno: "Raduj se!" * Sveenik po imenu Donald Senior iznio je zapa anje o ovom dogaaju koje nikad ranije nisam primijetio, u vezi s pristupano u za invalide. Senior pi e: "Svaka inva-lidna o soba mo e ispriati mnoge prie sline ovoj - ulaziti u crkvu kroz sakristiju (ili, jo go re, biti no en uz prednje stepenice kao dijete), dolaziti u predavaonicu teretnim dizalom i onda kroz kuhinju ili spremi te da bi se konano pridru ila 'normalnim' ljud ima koji ulaze na prednja vrata." 167 ISUS KAKVOG NISAM POZNAVAO Oito je Isus u ivao u prekidu. Izuzetna vjera uvijek ga se doimala, a ova etverolana ekipa za ru enje svakako ju je pokazala. Ali njegova reakcija zbunila je promatrae. Tko je uope spomenuo grijehe? I tko je bio Isus da ih opra ta? Na tipian nain religi jski strunjaci poinju raspravljati o Isusovu pravu da opra ta grijehe, sve vrijeme i gnorirajui jadnika koji le i usred smea. Isus je u utkao raspravu zagonetnim rijeima koje kao da predstavljaju sa etak njegova opeg odnosa prema fizikom lijeenju: "Sto je lak e rei: 'Otpu taju ti se grijesi' ili re : 'Ustani i hodi'"? Premda je za trenutak pustio da pitanje visi u zraku, njegov a cijela slu ba daje odgovor. Fiziko lijeenje bilo je daleko lak e, nesumnjivo. I kao da eli dokazati tvrdnju, Isus je jednostavno pozvao uzetoga i ovaj je ustao, smot ao svoj le aj i po ao hodajui - ili mo da skaui - kui. Isus nikad nije sreo bolest koju ne bi mogao izlijeiti, uroeni nedostatak koji ne bi mogao ukloniti, demona kojeg ne bi mogao istjerati. Ali je sreo skeptike koje nije mogao osvjedoiti i gre nike koje nije mogao obratiti. Opro tenje grijeha zahtij eva in volje od strane primatelja i neki koji su uli Isusove najozbiljnije rijei o milosti i pra tanju odlazili su nepokajani. "Ali da znate: Vlastan je Sin ovjeji na zemlji otpu tati grijehe!", najavio je Isus skepticima kad je izlijeio tog ovjeka, to je bila jasna ilustracija "ni ega" u slu bi " vi emu". Isus je znao da duhovna ne-lagoda (bolest) djeluje vi e pora avajue nego bilo koje tjelesno oboljenje. Svaka ozdravljena osoba na kraju ipak umire - a onda? O n nije do ao da lijei prvenstveno svjetovne ljudske stanice, ve njihove du e. Kako lako mi koji ivimo u materijalnim tijelima zanemarujemo duhovni svijet. ini m i se da, premda je Isus utro io mnogo vremena na pitanja licemjerja, legalizma i o holosti, ne poznajem nijedan televizijski nastup posveen lijeenju onih koji imaju "duhovne" probleme, ali znam mnogo njih koji se usredotouju na tjelesna oboljenja . Meutim, upravo kad se poinjem osjeati samodopadno, sjetim se kako lako osjeam muku na znak najmanje pojave fizike patnje, a kako se rijetko osjeam muen grijehom. Kad je rije o udima, Isus je imao drukije prioritete od veine svojih sljedbenika. 168 UDA - SLIICE NATPRIRODNOG * * * Samo je jedno udo opisano u svima etirima evaneljima. Dogodilo se na travnatim bre ul jcima uz obalu Galilejskog jezera u vrijeme kad je Isusova popularnost - a i nje gova ranjivost - bila na vrhuncu. Kamo god po ao, slijedilo ga je mno tvo u kojemu j e bilo mnogo poremeenih i bolesnih. Dan prije ovog velikog uda Isus je pre ao na drugu stranu jezera da izbjegne mno tvo. Herod je upravo pogubio Ivana Krstitelja, Isusova roaka, njegova prethodnika i p rijatelja, i Isusu je trebalo vremena da aluje nasamo. Nema sumnje da je Ivanova smrt potaknula ozbiljne misli o sudbini koja ga eka. Na alost, nije bilo osamljena mjesta. Golema skupina juera njeg mno tva pre la je esnaest kilometara oko jezera i ubrzo su se oko Isusa okupile stotine, ak i tisue ljudi. G ledajui ih, ka e Marko, "sa ali mu se jer bijahu kao ovce bez pastira". Umjesto da pr ovede dan u obnavljanju svojeg duha, Isus ga je proveo lijeei bolesne, stalno iscr pljujui snagu i govorei mno tvu dovoljno velikom da ispuni suvremenu ko arka ku dvoranu. Onda se pojavio problem hrane. to uiniti? Tu je najmanje pet tisua ljudi, ne brojei e ne i djecu. Po alji ih kui, savjetovao je jedan od uenika. Kupite im veeru, rekao je Isus. to? ali li se? Ovdje govorimo o plai za osam mjeseci. Onda je Isus preuzeo komandu na nain koji nikad nitko ranije nije vidio. Posjedaj

te ljude u skupine po pedeset, rekao je. Bilo je nalik politikom skupu - sveano, u redno, hijerarhijski - upravo ono to se mo e oekivati od Mesije. Neizbje no je da Isusov ivot danas itamo unatrag, znajui to e se dogoditi. Tog dana nit ko osim Isusa nije imao pojma. Mrmorenje se ulo u skupinama na pretrpanoj padini. Je li to onaj? Mo e li biti? U pustinji je Sotona pred Isusom dr ao mamac mogunosti da uini udo kojim e zadovoljiti mno tvo. A sada, ne zato da ugodi mno tvu ve da nasiti n jihove eluce, Isus je uzeo dvije slane ribice i pet malih kruhova i uinio udo na ko je su svi ekali. Tri od evanelja tu zastaju. "I jeli su svi i nasitili se. I od ulomaka na-kupi e dv anaest punih ko ara, a i od riba", izvje uje Marko predivnom jednostavno u. Samo Ivan ka e to se poslije dogaa. Isus, konano, 169 ISUS KAKVOG NISAM POZNAVAO ostaje sam. Dok uenici veslaju natrag preko jezera, borei se neprekidno s olujom, Isus provodi no na gori, sam u molitvi. Te noi, kasnije, pridru uje im se hodajui po vodi. Sljedee jutro, u gotovo kominom prizoru strke, mno tvo je zauzelo sve amce i krenulo u ustru potragu, kao jato riba koje jure po jezeru za neim neobinim. Poslije jednog dana u ivanja u udu, sada su oekivali jo vi e. Isus je shvatio pravu nakanu rulje: da ga silom uhvate i zakralje. Dat u ti sva kraljevstva svijeta, obeao je Sotona. Do lo je do razgovora izmeu obiju strana koje kao da su svaka govorile drukijim jezi kom. Isus je bio neobino o tar, optu ujui mno tvo za lakome pobude, da ele samo hranu za svoje trbuhe. Izgovorio je provokativne tvrdnje kao: "Ja sam kruh ivota" i "Si ao s am s neba". Rekao je neshvatljive stvari kao "... ako ne jedete tijela Sina ovjeje ga i ne pijete krvi njegove, nemate ivota u sebi!" Kao u grkome koru, slu atelji su dramatino odgovarali na njegove o tre rijei. Gunali su. Meutim, nisu namjeravali lako odustati od svojeg sna. Jedna stara idovska predaja uila je da e Mesija obnoviti Moj-sijevu praksu davanja mane; nije li Isus upravo to uinio dan ranije? Jo uvijek probavljajui u svojim trbusima juera nje udo, tra ili su o jedan udesni znak. Postali su ovisnici. Na kraju je Isus "pobijedio" u raspravi. On svakako nije bio njihova vrsta Mesij e: nee osigurati kruh i cirkuse na zahtjev. Veliko, nemirno mno tvo poelo se razilaz iti; i Isusovi vlastiti uenici poeli su meusobno mrmljati. "Tvrda je to besjeda! Tk o je mo e slu ati?", rekli su. Mnogi su ga napustili, do lo je do razlaza uenika, koji spominje samo Ivan. "Da mo da i vi ne kanite otii?", alosno je Isus upitao dvanaesto ricu. Sluaj u kojem je Isus nahranio pet tisua pokazuje za to je, bez obzira na sve natpri rodne sile na raspolaganju, pokazao takvu podvojenost prema udima. Ona su privlail a mno tvo i pljesak, da, ali rijetko kad poticala na pokajanje i dugotrajnu vjeru. On je donosio te ku vijest o poslu nosti i rtvi, a ne manje predstave za one koji vo le buljiti i one koji tra e senzacije. Od tog dana Isusovo uenje dobiva drukiji oblik. Kao da su protekli prizori klicanj a i odbacivanja pojasnili njegovu budunost, poeo je sve otvorenije govoriti o svoj oj smrti. Neobine govorne figure kojima se poslu io prilikom obraanja mno tvu postale su jasnije. Kruh ivota nije bio 170 UDA - SLIICE NATPRIRODNOG magija, kao mana; on je do ao s neba da bude slomljen i pomije an s krvlju. Govorio je o svojem vlastitom tijelu. Prema rijeima Roberta Farrara Capona, "Mesija nije do ao spasiti svijet udima, pru anjem prve pomoi: uti anom olujom ovdje, nahranjenim mno t vom ondje, usputnim lijeenjem svekrve. Umjesto toga, trebalo ga je spasiti pomou d ublje, mranije, neobine tajne u ijem je sredi tu bila njegova vlastita smrt." Isus je na onom travnatom bre uljku iznad jezera pro ao neku vrstu ku nje. Sotona mu j e u pustinji dao samo prikaz, ali ku nja je bila vi e teoretska. Ovo je bila stvarno st, ku nja ponuenog kraljevstva na koje je imao svako pravo - i koje je odbio u pri log te eg, poniznijeg puta. "Nara taj opak i preljubniki znak tra i", rei e Isus kad je netko tra io da poka e svoju m I u Jeruzalemu, u prijestolnici, premda su mnogi vidjeli uda koja je uinio i povj erovali u nj, "sam se Isus njima nije povjeravao", jer je znao to je u njihovim s rcima.

Znak nije isto to i dokaz; znak je samo oznaka za onoga tko gleda u pravom smjeru . * * * Posljednji veliki "znak" u Evanelju po Ivanu nalazimo tono u sredini Evanelja, u je danaestom poglavlju; on predstavlja spoj svega to prethodi i svega to slijedi. Iva n istie udo vezano uz Lazara kao dogaaj koji je vjerske vlasti definitivno okrenuo protiv Isusa. Njegov izvje taj predstavlja izvanredan sa etak onoga to je udo ostvaril o i onoga to nije ostvarilo u vrijeme koje je Isus proveo na zemlji. Izvje taj o Lazaru je jedinstven po "insceniranosti". Isus je obino, nakon to bi pri mio vijest o nekom bolesniku, odmah reagirao; ponekad bi ak promijenio planove da udovolji molbi. Ovaj put, nakon to se saznalo da je jedan od njegovih dobrih pri jatelja bolestan, zadr avao se jo dva dana u gradu. To je uinio namjerno, potpuno sv jestan da e odgaanje dovesti do Lazarove smrti. Ivan ukljuuje Isusovo zagonetno obj a njenje uenicima: "Lazar je umro. Ja se radujem to ne bijah ondje, i to poradi vas - da uzvjerujete." Isus je namjerno pustio Lazara da umre, a njegovu obitelj da tuguje. U jednom drugom sluaju Luka opisuje razliite karaktere Lazarovih dviju sestara: Ma rtu, u urbanu domaicu zaokupljenu kuhinjom, i Mari171 ISUS KAKVOG NISAM POZNAVAO ju, sklonu razmi ljanju, zadovoljnu to sjedi do Isusovih nogu. Marta je po urila cest om ususret Isusovoj skupini izvan sela. "Gospodine", predbacila mu je, "da si bi o ovdje, brat moj ne bi umro". Ne to kasnije do la je Marija i s bolom ponovila iste rijei: "Gospodine, da si bio ovdje, brat moj ne bi umro." U rijeima sestara odzvanja ton predbacivanja, optu be protiv Boga koji nije odgovor io na molitvu. Bez obzira koliko se trudili, oni meu nama koji aluju za nekim ne m ogu izbjei rijei kao to su "da je bar". Da se bar nije potukao. Da je bar prestala pu iti. Da sam bar uzeo vremena da se oprostimo. U ovom sluaju Marija i Marta imale su jasnog krivca za svoje "da je bar": samog Bo jeg Sina, svojeg prijatelja, koji je mogao sprijeiti smrt. Za ovo ne treba kriviti nedostatak vjere. Marta je uvjeravala Isusa da vjeruje u ivot poslije smrti i, znakovito, ak je Isusa proglasila Mesijom, Bo jim Sinom. Ova je djetinja vjera bila u osnovi itavog problema: Za to je Isus nije nagradio? Prija telji i rodbina grubo su govorili: "Zar on, koji je slijepcu otvorio oi, nije mog ao uiniti da ovaj ne umre?" Marta je plakala. Marija je plakala. Svi su prisutni plakali. Onda je i sam Isus , duboko "potresen u duhu i uzbuen", briznuo u pla. Ivan ne ka e za to je Isus plakao. Budui da je ve otkrio svoju namjeru da uskrisi Lazara, svakako nije osjeao istu tu gu kao tugujue dru tvo. Kad je pri ao grobu, opet je osjetio gr, "ponovno potresen", k a e jedan prijevod. Isusa nikad ranije nije smetala smrt. Bez napora vratio je sina udovici iz Naina kad je zaustavio pogrebnu povorku. Vratio je Jairovu ker u ivot uz gotovo nesta nu zapovijed: "Dijete, ustani!" - kao roditelj koji ka e da je dosta spavanja. Meutim, kod Lazarove obitelji on je izgledao zabrinut, potresen, uznemiren. Isusova molitva pored groba daje naslutiti uzrok: "Oe, hvala ti to si me usli ao. Ja sam znao da me svagda usli ava ; no rekoh to zbog nazonog mno tva: da vjeruju da si me ti poslao." Nigdje drugdje ne nalazimo da se Isus molio dr ei na umu prisutno slu at eljstvo, kao glumac koji glumi u nekom Shakespearovu komadu pa se okree publici s nekom usputnom primjedbom. U tom trenutku Isus je, ini se, bio potpuno svjestan svojeg dvojakog identiteta: istovremeno Onaj koji je do ao s neba i sin ovjeji roen na zemlji. 172 UDA SLIICE NATPRIRODNOG Javna molitva, vrlo glasna, popraena gestama - sve su to obilje ja duhovne bitke ko ja se odvijala. Isus je ovdje uinio "znak" na oigled itave javnosti i kao nigdje dr ugdje objavio "meustanje" svega to je Bog stvorio. Naravno, Isus je znao da je Laz ar sada u miru, u svakom sluaju rije io se ivotnih muka. Marta i Marija to su takoer znale, bar teoretski. Ali, suprotno Isusu, one nisu nikad ule zvukove smijeha s o ne strane smrti. Vjera u Bo ju mo i ljubav bili su u ovom trenutku nadvladani alovan

jem. Sve ega su bile svjesne bio je gubitak, sve to su osjeale bio je bol. Ovo "meustanje" gubitka i boli mo da je obja njenje izvora Isusovih suza. Strunjaci za grki jezik ka u da rije prevedena "potresen u duhu" sadr i vi e od potresenosti; ona po drazumijeva srd bu, ak i gnjev. U tom je trenutku sam Isus visio izmeu dva svijeta. Stajanje pred smrdljivim grobom predstavljalo je koban znak onoga to ga je oekival o u ovom prokletom - doslovno prokletom - svijetu. To to e njegova vlastita smrt t akoer zavr iti uskrsnuem nije umanjilo strah ili bol. On je bio ovjek: morao je prijei preko Golgote da dospije na drugu stranu. Dogaaj s Lazarom, gledan u punom ciklusu, ne daje samo nagovje taj Isusove budunosti ve i sa et pogled na itav planet. Svi mi ivimo svoje dane u "meustanju" vremena, inte rvalu kaosa i mete a izmeu Lazarove smrti i ponovne pojave. Premda takvo vrijeme mo e biti privremeno i postati beznaajno s obzirom na slavnu budunost koja nas oekuje, ovo to je sada je sve to poznajemo i dovoljno je da izazove suze u na im oima - dovol jno da izazove suze u Isusovim oima. Uskrsnue jednog ovjeka, Lazara, nee rije iti dilemu planeta zemlje. Za to e biti potre bna smrt jednog drugog ovjeka. Ivan dodaje iznenaujuu, ironinu pojedinost da je udo n a Lazaru zapeatilo Isusovu sudbinu. "Toga dana dakle odlue da ga ubiju." I od tog dana, znakovito, prestali su Isusovi znakovi i uda. * * * Kad sada itam izvje taje izabranih uda iz Isusova vremena, nalazim u njima potpuno d rukiju poruku. Kao dijete vidio sam uda kao apsolutni dokaz za Isusove tvrdnje. Meutim, u evanelji ma uda nisu nikad davala takvu sigurnost ak ni 173 ISUS KAKVOG NISAM POZNAVAO onima koji su ih osobno vidjeli. Isus je o skepticima rekao: "Ako ne slu aju Mojsi ja i Proroka, nee povjerovati sve da i od mrtvih tko ustane." Vjerojatno je misli o na vlastito uskrsnue, ali slijed dogaaja s Lazarom dokazuje istu injenicu: glavar i sveeniki besramno su nastojali zatajiti udo ubijanjem jadnog Lazara. S nepobitnim dokazom spektakularnog uda koje u osobi Lazara slobodno hoda, oni su zlokobno ko vali zavjeru kako bi uni tili taj dokaz. Ni u jednom dogaaju uda nisu "ru ila" ljude i tako ih natjerala da povjeruju. U protivnom ne bi bilo mjesta vjeri. Kao dijete, smatrao sam uda jamstvom osobne sigurnosti. Nije li Isus obeao: "... n i jedan [vrabac] od njih ne pada na zemlju bez Oca va ega"? Kasnije sam shvatio da se ovo obeanje pojavljuje usred niza ozbiljnih upozorenja upuenih dvanaestorici ue nika, u kojima Isus pretkazuje njihovo uhienje, progonstvo i smrt. Prema predaji, sva su jedanaestorica uenika koji su nad ivjeli Judu umrli muenikom smru. Isus je str adao, kao i apostol Pavao i mnogi prvi kr anski voe. Vjera nije polica osiguranja. I li, kako to Eddie Askew misli, mo da je ovako: osiguranje ne sprjeava nesree, ali pr u a sigurnu bazu iz koje se mo emo suoiti s njihovim posljedicama. Kao dijete, te io sam za vi e vjere. Odrasli su mi govorili da trebam razviti vjeru; imao sam nekoliko nagovje taja kako to ostvariti. itajui sve izvje taje o iscjeljenji ma, danas u evaneljima otkrivam neku vrstu "ljestava vjere". Na vrhu stoje oni ko ji su obradovali Isusa odva nom, nepokolebljivom vjerom: jedan stotnik, jedan name tljiv slijepi prosjak, jedna uporna Kanaanejka. Ovi izvje taji o vrstoj vjeri pla e m e, jer rijetko kad imam takvu vjeru. Lako me obeshrabri Bo ja utnja. Kad mi molitve nisu usli ene, u isku enju sam da odustanem i vi e ne molim. Zbog toga gledam niz lje stve da naem ljude sa slabijom vjerom; ohrabruje me to saznajem da je Isus voljan raditi i s najmanjim treperenjem vjere koje se pojavljuje. Hvatam se suosjeajnih izvje taja kako je Isus postupao s uenicima koji su ga se odrekli i onda sumnjali u njega. Isti Isus koji je pohvalio odva nu vjeru onih visoko na ljestvama takoer je blago o ivljavao klonulu vjeru svojih uenika. Posebno me tje i priznanje oca djeaka o psjednutog demonom, koji je rekao Isusu: "Vjerujem! Pomozi mojoj nevjeri!" ak i o vom kolebljivom ovjeku Isus je usli io molbu. Kao dijete, vidio sam uda svuda oko sebe. Sada ih rijetko kad vidim i izgledaju n eodreena, izlo ena razliitim tumaenjima. Moja djetinja 174 UDA SLIICE NATPRIRODNOG vizija nesumnjivo je s vremenom postala zamagljena i ja to smatram gubitkom. Ali

zbunjujuu selektivnost uda svakako nije bilo ni ta lak e shvatiti u Isusovo doba nego danas. ovjek koji je mogao hodati po vodi uinio je to samo jednom. Kakvo samosvla davanje! Da, vratio je Lazara u ivot i osu io suze njegovim sestrama - a to je s mno gim drugim sestrama i suprugama i kerima i majkama koje su tog dana tugovale za v oljenima koje su izgubile? Kad je sam Isus otvoreno govorio o udima, istaknuo je njihovu neuestalost. U djetinjstvu su mi uda izgledala kao magija. Sada ih vidim kao znakove. Kad je I van Krstitelj le ao u tamnici, Isus mu je poslao izvje taj o ozdravljenjima i uskrsn uima da doka e kako je "onaj"; meutim, ubrzo poslije toga Ivan je poginuo od krvniko ve ruke. Isusova poruka Ivanu nije nimalo olak ala fiziko stanje u kojem se nalazio i mi ne znamo kako je djelovala na njegovu vjeru. Ali bez obzira na to, poruka je bila izraz karaktera kraljevstva koje je Isus do ao pokrenuti. To je bilo kralj evstvo osloboenja u kojem e slijepi vidjeti, hromi skakati, gluhi uti, gubavi se ois titi i siromasi biti osloboeni. Za neke (u tridesetak nama poznatih udesnih sluajev a) osloboenje je do lo dok je Isus prolazio putevima Galileje i Judeje. Drugi su do i vjeli osloboenje zahvaljujui posveenoj slu bi Isusovih sljedbenika. Ali drugi, Ivan K rstitelj meu njima, nisu na zemlji upe do ivjeli takvo osloboenje. Za to, onda, ijedno udo? Jesu li ona ne to promijenila? Spremno dopu tam da je Isus, s nekoliko desetaka ozdravljenja i aicom uskrisivanja mrtvih, malo uinio da rije i prob lem boli na ovom planetu. To nije razlog zbog kojeg je do ao. Pa ipak, u Isusovoj je prirodi bilo da tijekom svog boravka na zemlji djeluje protiv posljedica palo g svijeta. Dok je prolazio ivotom Isus se slu io natprirodnom moi da popravi ono to j e bilo lo e. Svako fiziko iscjeljenje ukazivalo je natrag na vrijeme u Edenu kad fi zika tijela nisu osljepljivala, nisu postajala bogalji niti krvarila tijekom dvan aest godina - i takoer ukazivala naprijed na vrijeme kad e nastupiti obnova. uda ko ja je uinio kidajui lance bolesti i smrti nagovje uju mi svijet kakav je trebao biti i daju mi nadu da e Bog jednog dana ispraviti sve to je krivo. Blago reeno, Bog ovo m zemljom nije ni ta zadovoljniji od nas; Isusova su uda nagovje taj onoga to Bog namj erava uiniti. Neki uda smatraju neuvjerljivim privremenim obustavljanjem djelovanja zakona fizik og svemira. Meutim, kao znakovi oni slu e upravo 175 ISUS KAKVOG NISAM POZNAVAO suprotnoj svrsi. Smrt, propadanje, entropija i uni tavanje pravo su obustavljanje djelovanja Bo jih zakona; uda su rani nagovje taji obnove. Prema rijeima Jiirgena Molt manna, "Isusova ozdravljivanja nisu natprirodna uda u prirodnom svijetu. Ona su j edina 'prirodna' stvar u neprirodnom, demonizirom i izranjenom svijetu." 176 10. Smrt - Posljednji tjedan Crkva u kojoj sam odrastao brzo je prelazila preko dogaaja Velikog tjedna da bi ul a zvukove uskr njih cimbala. Nikad nismo imali bogoslu je na Veliki petak. Slavili s mo Gospodnju veeru samo jednom u tri mjeseca, neugodnu ceremoniju u kojoj su svean i poslu itelji pratili kretanje poslu avnika s a icama i razlomljenim krekerima posutim a solju. Rimokatolici ne vjeruju u uskrsnue, reeno mi je, to je obja njavalo za to su katolike dj evojke nosile kri eve "s ovjeuljkom na njima". Misa se, saznao sam, slavila uz zapal jene svijee u nekoj vrsti kultnog obreda, simptoma njihove opsjednutosti smru. Mi protestanti smo drukiji. Mi smo uvali svoju najbolju odjeu, svoje uzbudljive himne i nekoliko svojih ukrasa u crkvi za Uskrs. Kad sam poeo studirati teologiju i crkvenu povijest, ustanovio sam da je moja crk va imala pogre no mi ljenje o katolicima koji su vjerovali u Uskrs jednako sna no kao i mi i u stvari napisali mnoga kreda kojima su bolje izrazili to vjerovanje. Iz evanelja sam takoer saznao da, za razliku od moje crkve, biblijski izvje taj usporav a, a ne ubrzava, kad dolazi do Velikog tjedna. Evanelja su, rekao je jedan od ran okr anskih komentatora, kronike Isusova posljednjeg tjedna, s uvodima koji postaju sve du i. Od biografija koje sam proitao, malo njih posveuje vi e od deset posto svojih strani ca smrti osobe - ukljuujui biografije ljudi kao to su Martin Luther King mlai i Maha tma Gandhi, koji su umrli nasilnom i politiki znaajnom smru. Meutim, evanelja posveuju

gotovo jednu treinu svoje du ine najuzbudljivijem posljednjem tjednu Isuso179 ISUS KAKVOG NISAM POZNAVAO va ivota. Za Mateja, Marka, Luku i Ivana smrt je predstavljala sredi nju Isusovu ta jnu. Samo dva evanelja spominju dogaaje vezane uz njegovo roenje, a sva etiri daju samo n ekoliko stranica o njegovu uskrsnuu, ali svaki kroniar daje detaljan izvje taj o dog aajima koji su doveli do Isusove smrti. Tako ne to nije se dogodilo nikad ranije. N ebeska bia ulazila su i izlazila iz na e dimenzije prije Isusova utjelovljenja (sje timo se Jakov-ljeva hrvanja i Abrahamovih posjetitelja) i samo se nekoliko ljudi probudilo iz mrtvih. Ali kad je Bo ji Sin umro na planetu zemlji - kako se moglo dogoditi da jedan Mesija do ivi poraz, a Bog bude razapet? Sama priroda uzdrmala s e na taj in: zemlja se tresla, pucale su stijene, nebo se zamrailo. Tijekom nekoliko godina, kad se pribli avao Veliki tjedan, itao sam zajedno sve eva neoske izvje taje, ponekad od straga prema naprijed, ponekad povezane u obliku "har monije evanelja".* Svaki put me se doima njihova dramatinost. Jednostavno, neukra en o izlaganje ima sna an utjecaj i gotovo da u pozadini ujem pratnju dubokog alobnog z vuka bubnja. Ne pojavljuju se uda, nema poku aja natprirodnog osloboenja. To je trag edija koja nadma uje Sofokla i Shakespearea. Svjetske sile, najrafiniraniji vjerski sustav onog vremena povezan s najmonijim p olitikim carstvom, udru uju se protiv samotnika, jedinog savr enog ovjeka koji je ikad a ivio. Premda mu se one rugaju, a njegovi ga prijatelji napu taju, evanelja daju sn a an, ironian osjeaj da on sam ipak nadgleda itav dugi postupak. On je odluno krenuo p rema Jeruzalemu, znajui kakva ga sudbina eka. Kri je sve vrijeme bio njegov cilj. S ada, kad se smrt pribli ava, on odreuje proceduru. Jedne godine do ao sam do ovog evaneoskog izvje taja upravo nakon itanja cijelog Staro g zavjeta. Probijajui se kroz povijesne knjige, poeziju i proroanstva, upoznao sam Boga mi iave snage. Glave su se kotrljale, kraljevstva propadala, itavi su narodi n estajali s lica zemlje. Svake godine idovi su zastali da se kao narod sjete Bo jeg velikog djela osloboenja iz Egipta, dogaaja prepunog uda. Osjeao sam odjek okova Izla ska u psalmima i prorocima, nagovje taje opsjedanom plemenu da bi Bog koji je neko usli io njihove molitve to mogao jo jednom uiniti. * Sinteza svih etiriju evanelja. 180 SMRT - POSLJEDNJI TJEDAN Dok su mi ovi izvje taji odjekivali u u ima, stigao sam do Matejeva opisa prizora za prizorom Isusova posljednjeg tjedna. Ponovno su se Zidovi okupili u Jeruzalemu da se sjete Izlaska i proslave Pashu. Ponovno se pojavila vjena nada: Do ao je Mesi ja!, irila se glasina. A onda, kao strijela ispaljena u srce nade, do li su Isusova izdaja, suenje i smrt. Kako mo emo mi, koji unaprijed znamo kraj, ikad shvatiti stra ni osjeaj ovo-je-kraj-s vijeta, koji je zavladao Isusovim uenicima? Tijekom niza stoljea pria je postala to liko poznatom da ne mogu shvatiti, a jo manje obnoviti utjecaj koji je ovaj poslj ednji tjedan imao na sve koji su ga pro ivjeli. Jednostavno u zapisati ono to se ini istaknuto dok jo jednom ponavljam pasionsku priu. * * * Trijumfalni ulazak. Sva etiri evanelja spominju ovaj dogaaj koji na prvi pogled izg leda kao Isusovo odstupanje od izbjegavanja takvog klicanja. Mno tvo je po putu pr ostiralo haljine i granje drvea da iska e svoje po tovanje i divljenje. "Blagoslovlje n Kralj, Onaj koji dolazi u ime Gospodnje!", klicalo je mno tvo. Premda bi Isus ob ino uzmicao pred takvim izljevom fanatizma, ovaj put pustio ih je da viu. Ogorenim je farizejima objasnio: "Ka em vam, ako ovi u ute, kamenje e vikati!" Je li se prorok iz Galileje sada dokazivao u Jeruzalemu? "Eno, svijet ode za nji m!", uskliknuli su uznemireni farizeji. U tom trenutku, s vi e stotina tisua hodoasn ika okupljenih u Jeruzalemu, za cijeli svijet je izgledalo da je stigao Kralj ko ji s pravom zahtijeva svoje prijestolje. Sjeam se kad sam se kao dijete vraao s bogoslu enja na Cvjetnu nedjelju, odsutno kid ajui peraste palmine listove i prelijeui pogledom u bilje nici tromjesenog gradiva iz nedjeljne kole preko predmeta odreenog za sljedei tjedan. Nije izgledalo logino. S t akvim mno tvom koje mu se jednog tjedna baca pred noge, kako su ve idueg tjedna Isus

a mogli uhititi i pogubiti? Kad sada itam evanelja, vidim nevidljive struje koje poma u obja njenju ovog prijelaza . Na Cvjetnu nedjelju okru ila ga je skupina iz Betanije, jo uvijek odu evljena udom n ad Lazarom. Nesumnjivo su hodoasnici iz Galileje koji su ga dobro poznavali inili veliki dio mno tva. Matej istie kako su podr ku pru ili slijepi, hromi i djeca. Ali iza ovog 181 \ ISUS KAKVOG NISAM POZNAVAO dru tva vrebala je opasnost. Vjerske vlasti nisu podnosile Isusa, a rimske legije, , dovedene da nadziru mno tvo okupljeno za blagdan, poslu at e procjenu Sanhedrina o tome tko bi mogao predstavljati prijetnju. Sam Isus imao je pomije ane osjeaje tijekom bune parade. Luka izvje tava da je nadomak grada poeo plakati. Znao je kako se svjetina brzo mo e okrenuti. Glasovi koji su j ednog tjedna vikali "Hosana!" mogu idui tjedan vri tati "Raspni ga!" Trijumfalni ulazak okru ivala je aura podvojenosti i kad itam zajedno sve izvje taje, sada mi pada u oi burleskna priroda itavog dogaaja. Zami ljam rimskog asnika kako gal opira da vidi razlog nemira. On je prisustvovao procesijama u Rimu gdje to rade kako valja. Osvajaki general sjedi u zlatnim kolima, s pastusima koji zate u uzde, dok klinovi na kotaima bljeskaju na suncu. Iza njega asnici u sjajnim oklopima di u zastave pora enih vojski. A pozadi ide dronjava povorka robova i okovanih zatvoren ika, ivi dokaz onoga to se dogaa onima koji prkose Rimu. Pri Isusovu trijumfalnom ulasku, mno tvo koje ga obo ava predstavlja zbrda-zdola sas tavljenu povorku: hromi, slijepi, djeca, seljaci iz Galileje i Betanije. Kad asni k tra i predmet njihove pa nje primjeuje bespomonog ovjeka, koji plae, i ne ja e pastuha iti se vozi kolima ve sjedi na magariu, s posuenim pla tem prebaenim umjesto sedla prek o magareih lea. Da, postojao je da ak trijumfa na Cvjetnu nedjelju, ali ne one vrste koja bi se mo gla dojmiti Rima i ne one vrste koja bi du e vrijeme privlaila pozornost mno tva u Je ruzalemu. Uostalom, kakav je to bio kralj? Posljednja veera. Svaki put kad itam Ivanov izvje taj iznenaen sam njegovim "suvremen im" tonom. Na tom mjestu, kao nigdje drugdje, jedan pisac evanelja daje realistian , usporen prikaz cijelog dogaaja. Ivan citira duge ulomke dijaloga i bilje i emocio nalnu meuigru izmeu Isusa i njegovih uenika. U Ivanu od 13. do 17. poglavlja imamo intimne memoare Isusove najtjeskobnije noi na zemlji. Dok su obavljali pashalni obred, prepun simbolike, uenike je te veeri oekivalo mnog o iznenaenja. Kad je Isus glasno itao izvje taj o Izlasku, misli uenika su razumljivo mogle "Egipat" zamijeniti "Rimom". 182 SMRT - POSLJEDNJI TJEDAN Mo e li Bog imati bolji plan nego ponoviti oitovanje sile u takvom trenutku, sa svi m hodoasnicima okupljenima u Jeruzalemu? Isusove sveobuhvatne izjave potaknule su njihove najlue snove: "Ja vam stoga u ba tinu predajem kraljevstvo" i "ja sam pobi jedio svijet". Dok itam Ivanov izvje taj, vraam se neobinom incidentu koji prekida veeru. "Isus je zn ao da mu je Otac sve predao u ruke", poinje Ivan kieno i onda dodaje neprimjeren z avr etak: "Usta od veere, odlo i haljine, uze ubrus i opasa se." U odjei sluge sagnuo se i oprao jeruzalemsku pra inu s nogu svojih uenika. Kako neobian nain postupanja poasnog gosta na posljednjoj veeri s prijateljima. Kakv o neshvatljivo pona anje vladara koji e za koji trenutak objaviti: "Ja vam stoga u ba tinu predajem kraljevstvo." U ono se vrijeme pranje nogu smatralo toliko poni ava juim da gospodar takav zahtjev nije mogao postaviti idovskom sluzi. Petar je na ta kvu provokaciju problijedio. Prizor pranja nogu ostaje za pisca M. Scotta Pecka kao jedan od najznaajnijih dog aaja u Isusovu ivotu. "Do tog trenutka sve je u ivotu bilo podreeno tome da netko do spije na vrh i kad je to uspio da ostane na vrhu ili se poku a uspeti jo vi e. A ovdj e je bio ovjek koji se ve nalazio na vrhu - koji je bio rabin, uitelj, gospodar - k oji se iznenada spu ta na dno i poinje prati noge svojim sljedbenicima. Ovim jednim inom Isus je simboliki preokrenuo itav dru tveni poredak. Ne shvaajui to se dogaa, a i njegove vlastite uenike u asnulo njegovo pona anje."

Isus je od nas, svojih sljedbenika, tra io da uinimo tri stvari njemu u spomen. Tra i o je da krstimo druge kao to je Ivan krstio njega. Tra io je da se sjeamo obroka to g a je te veeri blagovao s uenicima. I na kraju, tra io je da operemo noge jedan drugo me. Crkva je uvijek po tovala dvije od ovih zapovijedi, premda uz mnogo rasprave o tome to one znae i kako ih je najbolje ispuniti. Ali danas smo skloni treu, pranje nogu, povezati s malim vjerskim zajednicama zaklonjenima u bre uljcima Appalachij e. Samo nekoliko vjerskih zajednica po tuje praksu pranja nogu; ostalima se itava i deja ini primitivnom, seljakom i naivnom. Mo emo raspravljati o tome je li Isus ovu zapovijed namijenio samo dvanaestorici ili svima nama, ali nemamo dokaza da su i dvanaestorica slijedila ove upute. Kasnije te iste veeri meu uenicima izbila je rasprava oko toga tko bi trebao biti n ajvei. Znakovito je to Isus nije nijekao ljudsku te nju za 183 ISUS KAKVOG NISAM POZNAVAO natjecanjem i ambicijom. On ju je jednostavno preusmjerio: "Najvei meu vama neka b ude kao najmlai; i predstojnik kao poslu itelj." Tada je izjavio: "Ja vam stoga u b a tinu predajem kraljevstvo" - kraljevstvo, drugim rijeima, utemeljeno na slu enju i poniznosti. U pranju nogu uenici su vidjeli ivi prikaz onoga to je mislio. U dvije tisue godina slijediti ovaj primjer nije postalo ni ta lak e. * * * Izdaja. Usred intimnosti ove veeri s najprisnijim prijateljima, Isus je dao okantn u izjavu: jedan od dvanaestorice okupljenih oko njega te e ga noi izdati vlastima. "Uenici se zgledahu meu sobom u nedoumici o kome to govori" i poe e se meusobno raspi tivati. Isus je pogodio u ivac. "Da nisam ja?", reagirali su na to uenici, razotkrivajui sv oje duboke sumnje. Izdaja nije bila nova misao. U Jeruzalemu, gdje su se stalno plele zavjere, tko zna kojim su uenicima pristupili Isusovi neprijatelji, nadajui su uspjehu. Sama Po sljednja veera bila je zaogrnuta opasno u; gornju sobu je kradomice pripremio tajans tveni ovjek koji je nosio vr s vodom. Nekoliko minuta poslije okantne izjave Juda je potiho napustio prostoriju ne izaz ivajui niije sumnje. Prirodno je da je rizniar skupine mogao imati izgovor da treba nabaviti neke potrep tine ili, mo da, obaviti neko dobrotvorno djelo. Ime "Juda", neko veoma poznato, potpuno je nestalo. Nijedan roditelj ne eli djetet u dati ime najveeg izdajice u povijesti. A ipak, na moje iznenaenje, dok itam evaneo ske izvje taje, istie se upravo Judina obina pojava, a ne njegova podlost. Isus ga j e, kao i druge uenike, osobno izabrao nakon dugonone molitve. Oito je kao rizniar u iv ao povjerenje drugih. ak je i za vrijeme Posljednje veere sjedio na poasnom mjestu do Isusa. Evanelja nigdje ne nagovje uju da je Juda bio "krtica" koja se uvukla unut ar kruga da ostvari svoj pokvareni in. Kako je onda Juda mogao izdati Bo jeg Sina? Dok jo postavljam ovo pitanje mislim na preostale uenike kako bje e od Isusa u Getsemaniji i na Petrovo zaklinjanje, "Ne z nam toga ovjeka", kad se u dvori tu na ao izlo en pritisku, i na jedanaestoricu koja su tvrdoglavo odbijala povje184 SMRT - POSLJEDNJI TJEDAN rovati u izvje taje o Isusovu uskrsnuu. Judin in izdaje razlikovao se u stupnjevima, a ne u vrsti, od mnogih drugih izdaja. Znati eljan da vidim kako e Hollywood prikazati in izdaje, gledao sam petnaest films kih prikaza Jude. Obilje teorija. Prema nekima bio je gladan novca. Drugi ga pok azuju kao upla enog ovjeka koji se odluio nagoditi kada su navalili Isusovi neprijat elji. Neki ga prikazuju kao razoarana ovjeka - za to je Isus biem oistio hram umjesto da podigne vojsku protiv Rima? Mo da mu je dosadila Isusova "mekoa": slino militanti -ma u suvremenoj Palestini ili Sjevernoj Irskoj, Juda nije imao strpljenja za po laganu, nenasilnu revoluciju. Ili, nasuprot tome, mo da se nadao prisiliti Isusa d a reagira. Ako je Juda dogovorio uhienje, to e svakako potaknuti Isusa da se izjas ni i uspostavi svoje kraljevstvo. Hollywood nastoji Judu prikazati kao slo enog, junakog pobunjenika, a Biblija, kad je napustio stol da obavi svoje djelo, jednostavno ka e: "ue u nj Sotona". U svakom sluaju, Judino razoaranje i opet se samo u nekoliko stupnjeva razlikovalo od onog

a koje su osjeali uenici. Kad je postalo jasno da Isusova vrsta kraljevstva vodi n a kri , a ne na prijestolje, svaki od njih je nestao u mraku. Juda nije ni prva ni posljednja osoba koja e izdati Isusa, ali je svakako najpozn atiji. Shusaku Endo, kr anski romanopisac u Japanu, mnoge je svoje romane posvetio temi izdaje. Silence, njegov najpoznatiji roman, govori o japanskim kr anima koji s u se odrekli svoje vjere pod progonstvom oguna.* Endo je proitao mnoge uzbudljive izvje taje o kr anskim muenicima, ali nijedan o kr anskim izdajicama. Kako je i mogao? Ni jedan nije bio napisan. No za Enda je najsna nija Isusova poruka bila njegova neu gasiva ljubav za - naroito za - one koji su ga izdali. Kad je Juda do ao u vrt s ru ljom ednom krvi, Isus ga je oslovio s "prijatelju". Drugi su ga uenici napustili, ali on ih je i dalje volio. Njegova zemlja ga je pogubila, ali dok je gol bio is pru en u polo aju krajnjeg poni enja, Isus je skupio snage da vikne: "Oe, oprosti im... " Ne znam za oitiju suprotnost izmeu dviju sudbina - Petrove i Ju-dine. Obojica su i mala vodeu ulogu u skupini Isusovih uenika. Obojica su vidjela i ula predivne stvar i. Obojica su pro la isti naizmjenini ciklus nade, straha i razoaranja. Kad se pokaz alo da je na kocki sve vi e toga, * Niz vojnih guvernera koji su vladali Japanom do revolucije 1867-1868. 185 ISUS KAKVOG NISAM POZNAVAO obojica su se odrekla svoga Uitelja. Ali tu prestaje slinost. Juda je, alei, ali oito ne kajui se, prihvatio logine posljedice svojeg ina, oduzeo je sebi ivot i u ao u pov ijest kao najvei izdajica. Umro je ne elei prihvatiti ono to mu je Isus do ao ponuditi . Petar, posramljen, ali jo uvijek otvoren za Isusovu vijest milosti i pra tanja, p oveo je duhovno buenje u Jeruzalemu i nije prestao dok nije stigao u Rim. * * * Getsemanija. Iz gornje sobe u Jeruzalemu, prepune vonja janjetine, gorkog bilja i znojavih tijela, Isus i njegova skupina jedanaestorice ustali su i krenuli pre ma prohladnom, prostranom masliniku u vrtu koji se zvao Getsemanija. Proljee je b ilo u punom cvatu, a no ispunjena mirisom cvjetova. Le ei naslonjeni na boku, pod mj esecom i zvijezdama, u smirenom okru enju, po strani od gradske buke, uenici su brz o utonuli u san. Meutim, Isus nije osjeao takav mir. "Spopade ga alost i tjeskoba", ka e Matej. "Spopa de ga u as", dodaje Marko. Oba pisca bilje e njegove moleive rijei upuene uenicima: "Du a mi je nasmrt alosna. Ostanite ovdje i bdijte sa mnom!" Isus se esto odvajao da mol i sam; ponekad je uenike slao od sebe amcem da bi no mogao provesti sam s Ocem. Meut im, ove noi mu je bila potrebna njihova blizina. Mi ljudi instinktivno elimo imati nekoga pored sebe u bolnici no prije operacije, u domu za starije kad nam se pribli ava smrt, u trenutku neke velike krize. Osjeamo potrebu za ohrabrujuom prisutno u ovjeka - zatvaranje u samicu najgora je vrsta kazn e koju je na a vrsta smislila. U evaneoskim izvje tajima o Getsemaniji otkrivam velik u dubinu osam-ljenosti koju Isus nikad ranije nije osjetio. Mo da ove trenutke Isus ne bi proveo sam da su ene bile ukljuene u Posljednju veeru. Isusova majka je, predosjeajui, do la u Jeruzalem - prvi put je spomenuta u evaneljim a nakon poetka slu be svoga sina. Iste ene koje e stajati kod kri a, umotati njegovo uk oeno tijelo i u zoru po uriti do groba, svakako bi s njim sjedile u vrtu, dr ale mu g lavu, obrisale mu suze. Ali samo su mu ki prijatelji pratili Isusa. Pospani od veer e i vina, spavali su dok je Isus neizrecivo trpio, sam. Kad su ga uenici iznevjerili, Isus nije poku avao prikriti bol: "Zar niste mogli je dan sat probdjeti sa mnom?" Njegove rijei daju naslutiti 186 SMRT - POSLJEDNJI TJEDAN ne to vi e zlokobno nego to je osamljenost. Je li mogue da prvi put u ivotu nije elio os tati sam s Ocem? Odvijala se velika borba i evanelja opisuju Isusove muke na nain koji nije slian ido vskim i kr anskim izvje tajima o muenikoj smrti. "Otkloni a u ovu od mene", molio je. To isu bile smjerne, formalne molitve: "A kad je bio u smrtnoj muci, usrdnije se mo lio. I bija e znoj njegov kao kaplje krvi koje su padale na zemlju." U emu se zapra vo sastojala borba? Strah od boli i smrti? Naravno. Isusu se budunost nije sviala ni ta vi e nego vama ili meni. Ali na djelu je bilo ne to vi e, novo iskustvo za Isusa,

koje mo emo samo nazvati - od Boga zaboravljen. U biti Getsemanija predstavlja priu o neusli anoj molitvi. a a patnje nije otklonjena. Svijet je odbacio Isusa: dokaz je bila povorka s bakljama, koja se pribli avala pu tevima kroz vrt. Uskoro e ga se uenici odrei. Za vrijeme ovih molitava, oajnikih molb i koje su do le pred kameni zid utnje, svakako je morao imati osjeaj da se i Bog okr enuo od njega. John Howard Yoder nagaa to se moglo dogoditi da je Bog intervenirao i usli io molbu "Otkloni a u ovu od mene." Isus nije bio bespomoan. Da je nastojao na svojoj, a ne Oe voj volji, pozvao bi dvanaest legija anela (72.000) da uu u Sveti rat na njegovoj strani. U Getsemaniji Isus je jo jednom pro ivio Sotonino isku avanje u pustinji. Sva ki put je problem zla mogao rije iti primjenom sile, naglim udarcem tu itelja u pust inji ili u ogorenoj borbi u vrtu. Tada ne bi bilo crkvene povijesti - ni crkve, z apravo - jer bi itava ljudska povijest stala i sada nje bi doba zavr ilo. Sve je to b ilo na dohvatu Isusovoj sili, samo da je rekao rije, izbjegao osobnu rtvu i odreka o se nesigurne budunosti otkupljenja. Nikakvo kraljevstvo ne bi napredovalo kao g oru iino sjeme; kraljevstvo bi zapravo si lo kao olujna tua. Ali, kako nas Yonder podsjea, kri , "a a" koja je sada izgledala tako zastra ujua, bila j e upravo razlog Isusova dolaska na zemlju. "Ovdje na kri u je ovjek koji ljubi svoj e neprijatelje, ovjek ija je pravednost vea od pravednosti farizeja, koji je bogat osiroma io, koji daje kabanicu onima koji mu uzimaju ko ulju, koji moli za one koji ga prkosno zlostavljaju. Kri nije obilaznica ili prepreka na putu za kraljevstvo, niti je put u kraljevstvo; on je kraljevstvo koje dolazi." Poslije vi e sati mune molitve Isus je odluio. Njegova i Oeva volja stopile su se. "N ije li trebalo da Krist sve to pretrpi...?", rei e kasnije. 187 ISUS KAKVOG NISAM POZNAVAO Probudio je posljednji put svoje pospane prijatelje i odva no krenuo kro: mrak pre ma onima koji su ga namjeravali ubiti. * * * Suenja. U na e vrijeme televizijski programi i najuspje niji romani upoznaju nas s ne ko tajanstvenim zakonskim postupkom. Za one koji ele vei realizam, kabelski kanali u ivo prenose najodvratnija suenja za ubojstva i spolna zlostavljanja. Uvijek iznov a amerika je javnost fascinirano promatrala kako odvjetnici smi ljaju lukavu obranu da oslobode poznate osobe, premda svi gledatelji znaju da su optu eni nesumnjivo krivi. U razdoblju manjem od dvadeset etiri sata Isus je saslu avan est puta; neka su saslu a nja vodili Zidovi, a neka Rimljani. Na kraju je raz-ljuen upravitelj odredio najs tro u kaznu dozvoljenu prema rimskom zakonu. Kad itam izvje taje o suenju, istie se Isu sova neza tienost. Nijedan svjedok ne ustaje u njegovu obranu. Nijedan voa nema snag u da ustane protiv nepravde. ak se ni Isus ne poku ava braniti. I kroz sve to Bog O tac ne ka e ni rijei. Sam postupak suenja obilje ava prebacivanje odgovornosti. ini se da nitko ne eli preu zeti punu odgovornost za Isusovo pogubljenje, ali ga se svi ele rije iti. Znanstven ici su napisali tisue rijei da tono odrede koji dio krivnje za Isusovu smrt snosi R im, a koji idovi.* Zapravo, obje su strane sudjelovale u odluci. Usmjerenost na s ve nepravilnosti prilikom suenja prijete da iz vida izgubimo najva nije: Isus je pr edstavljao ozbiljnu prijetnju vlastima u Jeruzalemu. Kao karizmatini voa s mno tvom sljedbenika, Isus je odavno izazvao sumnjiavost Heroda u Galileji i Sanhedrina u Jeruzalemu. Istina je * Smatrati itav idovski narod krivim za Isusovu smrt jedna je od najveih kleveta u povijesti. Nitko ne smatra dana nje Talijane odgovornima za ono to su njihovi preci uinili prije devetnaest stoljea. Joseph Klausner pi e: "Kao narod, idovi su bili man je krivi za Isusovu smrt nego Grci kao narod za Sokratovu smrt; ali kome danas p ada na pamet da osveti Sokratovu krv na njegovim sunarodnjacima, sada njim Grcima? Ali u ovih tisuu devetsto proteklih godina svijet je stalno osveivao Isusovu krv na njegovim sunarodnjacima Zidovima, koji su ve ka njeni, i koji jo uvijek nastavlja ju plaati rijekama i bujicama krvi." I to unato injenici da je Isus rekao kako je d o ao "k izgubljenim ovcama Izraela" i unato injenici da su gotovo svi prvi kr a-1 ni bi li idovi. 188

SMRT POSLJEDNJI TJEDAN da su pogre no shvatili prirodu njegova kraljevstva, ali neposredno prije svojeg u hienja Isus je upotrijebio silu da istjera mjenjae novca iz hrama. Za marionetsku vladu Sanhedrina, koja je za svoje rimske gospodare nastojala sauvati "mir pod sv aku cijenu", takav je dogaaj bio znak za uzbunu. Osim toga, irile su se glasine da je Isus tvrdio kako mo e hram razoriti i ponovno ga sagraditi za tri dana. idovski voe su imali problema nai svjedoke koji bi se slo ili oko toga to je Isus tono rekao, ali njihova je zbunjenost razumljiva. Zamislite danas reakciju kad bi neki Arap in trao njujor kim ulicama i vikao: "Svjetski trgovaki centar e odletjeti u zrak, a j a ga mogu ponovno sagraditi za tri dana." Za sveenike i pobo ne, ove politike prijetnje izblijedile su pred izvje tajima o Isuso vim religioznim zahtjevima. Farizeji su esto probli-jedili na Isusovu odva nost da jednostrano opra ta grijehe i Boga naziva svojim Ocem. Njegovo prividno nepo tovanje subote sabla njavalo ih je; Mojsijev zakon je kr enje subote uinio najveim zloinom. Is us je predstavljao prijetnju Zakonu, rtvenom sustavu, hramu, propisima o ko er hran i i mnogim razlikama izmeu istoga i neistoga. Na kraju, na suenju, veliki sveenik pozvao se na sveanu Zakletvu svjedoanstva - "Zak linjem te Bogom ivim" - i postavio pitanje na koje je Isus kao optu enik po zakonu bio du an odgovoriti: "Ka i nam jesi li ti Krist [Mesija], Sin Bo ji?" Konano je Isus p rogovorio: "Ti kaza!" Optu enik je nastavio govoriti uzvi enim izrazima o Sinu ovjejem koji dolazi na oblaci ma nebeskim. To je bilo previ e. Za vjernog idova Isusove su rijei zvuale bogohulno, bez obzira kako nategnuli pravdu. " to nam jo trebaju svjedoci?", rekao je veliki s veenik i razderao svoje haljine. Postojala je samo jedna alternativa na bogohuljenje i smrtnu presudu koja ga je pratila: da su Isusove rijei bile istina i da je Isus bio Mesija. Mo e li to uope bi ti? Vezan, okru en naoru anim vojnicima, prizor potpune bespomonosti, Isus je izgleda o najmanje slian mesijanskoj figuri u itavom Izraelu. No bogohuljenje nije ni ta znailo za Rimljane koji su nastojali ostati po strani od lokalnih vjerskih rasprava. Za rimske suce tvrdnja da je Mesija nije vi e podrazu mijevala bogohuljenje ve pobunu. Uostalom, ta je rije znaila kralj, a Rim nije tole rirao nijednog agitatora koji je prisvajao takvu titulu. 189 ISUS KAKVOG NISAM POZNAVAO Pred Herodom, istim vladarem koji je Ivanu Krstitelju odsjekao glavu i dugo elio sam ispitati Isusa, Isus je ostao smireno utei. Samo je Pilat mogao dobiti od njeg a bilo kakvo priznanje. "Ti li si kralj idovski?", upitao je. I opet je Isus, ruk u vezanih iza lea, lica nateena od ne-spavanja, s otiscima dlanova vojnika na obra zima, jednostavno odgovorio: "Ti ka e !" Mnogo puta je Isus ranije odbio priliku da ka e tko je. Kad su ozdrav-ljeni ljudi, uenici i ak demoni u njemu prepoznali Mesiju, on ih je u utkivao. U vrijeme najvee p opularnosti, kad ga je mno tvo progonilo oko jezera kao to fanatici jure za slavnom osobom, on je pobjegao. Kad su ga ovi obo avatelji uhvatili, spremni da ga zakral je na licu mjesta, on je odr ao tako neugodnu propovijed da su ga napustili svi os im nekolicine. Samo tog dana, prvo pred vjerskim, a zatim pred politikim vlastima, samo kad njeg ove tvrdnje budu izgledale kao vrhunac apsurdnosti, priznat e tko je zapravo. "Si n Bo ji", rekao je vjerskim vlastima koje su ga imale u aci. "Kralj", rekao je rims kom upravitelju, koji se morao glasno nasmijati. Jadni primjerak, vjerojatno je Pilata podsjetio na jednog od rimskih luaka koji su tvrdili da su cezar. Slab, odbaen, osuen, potpuno sam - samo tada je Isus smatrao sigurnim da se otkrij e i prihvati titulu "Krist". Kako to Karl Barth komentira, "on ne priznaje svoje mesijanstvo do trenutka kad je konano pro la opasnost osnivanja jedne religije". Takva je ideja bila sablazan, kako e to kasnije rei Pavao. Kamen spoticanja - kame n koji je odbaen kao neupotrebljiv, smetnja na gradili tu. Ali takva se stijena mo e s Bo jom silom pretvoriti u ugaoni kamen novog kraljevstva. * * * Golgota. U sjeanjima iz godina prije Drugog svjetskog rata, Pierre Van Paassen pr ia o inu poni enja od strane nacistikih juri nika koji su uhvatili starijeg rabina i od

vukli ga u svoje zapovjedni tvo. Na drugom kraju prostorije dvojica kolega su na s mrt tukli jednog idova, ali su ovi s rabinom odluili malo se s njim pozabaviti. Sk inuli su ga do gola i za-povijedili mu da odr i propovijed koju je pripremio za su botu u sinagogi., Rabin je upitao mo e li nositi svoju jarmulku i nacisti su, smij ui se, pri190 SMRT - POSLJEDNJI TJEDAN stali. To je bio dodatak ali. Dr ui rabin nastavio je hrapavim glasom iznositi propov ijed o tome to znai hoditi ponizno pred Bogom, dok su ga nacisti derui se stalno po dbadali i udarali, a on slu ao posljednje krikove svog bli njeg na kraju prostorije. Kad itam evaneoske izvje taje Isusova uhienja, muenja i pogubljenja, sjetim se tog gol og rabina kako stoji poni avan u policijskoj postaji. I nakon to sam vidio desetke filmova o tom dogaaju i uvijek iznova itao evanelja, jo uvijek ne mogu shvatiti poni e nje, sramotu koju je Bo ji Sin trpio na zemlji, skinut do gola, bievan, popljuvan, udaran po licu, ovjenan trnjem. idovski voe, kao i Rimljani, namjerno su izrugivanje uinili parodijom zloina za koji je rtva bila osuena. Mesija, ha? Odlino, da ujemo neko proroanstvo. Pljus. Tko te ud ari? Tres. Hajde, ka i, ispljuni, Proroe. S obzirom da si Mesija ba i ne zna mnogo. Ka e da si kralj? Hej, kapetane, daj to ovamo. Ovdje imamo pravog kralja. Hajde, kl ekntmo svi pred efom. to? Kralj bez krune? O, to ne ide. Evo, va e Visoanstvo, sad emo ti pripremiti krunu. Grrr. Kako izgleda? Malo ukrivo? Sad u to srediti. Hej, bud i miran! O kako smo skromni! Evo, sad emo taj pla t - ne to ime emo pokriti krvavu masu na tvojim leima. to se dogodilo, je li va e velianstvo do ivjelo pad? I tako je to i lo sve vrijeme, od igre u dvori tu velikog sveenika, kad su zatvorenik u vezali oi i udarali ga zahtijevajui da pogodi tko ga je udario, do profesionalno g siled ijstva Pilatovih i Herodovih stra ara, do podrugljivog dovikivanja promatraa koji su se okupili da se rugaju zloincima koji su se spoticali dugim putem do Gol gote i na kraju do samoga kri a gdje je Isus uo neprekidna izazivanja ispod sebe, p a ak i s obli njeg kri a. Naziva se Mesijom? Sii onda s kri a! Kako e nas spasiti, ako n ebe ne mo e spasiti? udio sam se, a ponekad se ozbiljno zapitao kakvo je to samosa-vlaivanje Bog pokaza o tijekom povijesti, dopu tajui D ingis Kanovima i Hitlerima i Staljinima da rade to el e. Ali ni ta - ama ba ni ta - ne mo e se usporediti sa samosavlaivanjem pokazanim tog mr anog petka u Jeruzalemu. Uz svaki udarac biem, svaki udarac stisnute ake o tijelo, Isus je u mislima ponovno morao pro ivjeti ku nju u pustinji i u Getsemaniji. Legije anela oekivale su njegovu zapovijed. Jedna rije i muenje e prestati. 191 ISUS KAKVOG NISAM POZNAVAO "Ideja kri a nikad ne smije doi blizu tijela rimskih graana", rekac je Ciceron; "nik ad ne smije proi njihovim mislima, oima ili u ima". Z; Rimljane je razapinjanje na k ri bilo najokrutniji oblik smrtne kazne, re zerviran za ubojstvo, pobunu robova i druge gnusne zloine u koloni jama. Rimskim su graanima odrubili glavu, ali ih nis u razapinjali. idov su dijelili njihovu odvratnost - "jer je obje eni prokletstvo B o je", stoj u Ponovljenom zakonu - pa su radije kamenovali kad su imali vlast d izv r e pogubljenje. Evanelisti, arheolozi i medicinari opisali su grozne pojedinosti raspea tako temel jito da ne vidim potrebu za ponavljanjem. Osim toga, ako su "posljednjih sedam I susovih rijei" ikakav pokazatelj, Isus je na umu imao druge stvari, a ne bol. Ono to bismo mogli smatrati najbli im fizikoj albi je njegov usklik: " edan sam!" A ak i ta da je odbio ocat ponuen kao anestetik. (Ironija je to je onaj, koji je stvorio des etine litara vina za svadbu, koji je govorio o ivoj vodi koja e zauvijek ugasiti s vaku e, umirao nateena jezika i s kiselim zadahom prolivenog octa po svojoj bradi.) Kao uvijek, Isus je mislio na druge. Oprostio je onima koji su uinili to to su uini li. Postarao se za svoju majku. Obeao je pokajanom razbojniku da e ui u raj. Evanelja bilje e razliite djelie razgovora na Golgoti, i samo dvojica se sla u koje su bile posljednje Isusove rijei. Luka citira njegove rijei: "Oe, u ruke tvoje predaje m duh svoj!" kao posljednji in povjerenja prije nego to je izdahnuo. Ivan ima krat ak sa etak njegove cjelokupne misije na zemlji: "Dovr eno je!" Ali Matej i Marko daj u najtajanstve-nije kazivanje, bolni citat: "Bo e moj, Bo e moj, za to si me ostavio?" *

Samo ovaj put, izmeu svih molitava u evanelju, Isus rabi formalnu, pone to udaljenu rije "Bo e" umjesto "Abba" ili "Oe". Isus je citirao iz jednog psalma, naravno, ali je isto tako izrazio duboki osjeaj otuenosti. U Bo anstvu je do lo do nezamislive puko tine. Sin je osjeao da ga je Otac napustio. * Komentatori su primijetili da je izvje taj u Mateju i Marku jedan od najjaih doka za da imamo autentian izvje taj onoga to se zbilo na Golgoti. S kojim bi razlogom os nivai nove religije stavili tako oajne rijei u usta svojeg umirueg junaka - ako one nisu znaile upravo ono to je rekao. 192 SMRT - POSLJEDNJI TJEDAN "Mo da 'sakrivanje' Boga najbolnije osjeaju oni koji su mu na drugi nain najbli i i zb og toga e sam Bog, koji je postao ovjekom, izmeu svih ljudi biti najnapu teniji od Bo ga", pisao je C. S. Levvis. Nema sumnje da je u pravu. Nije va no ako me uvrijedi djevojka na blagajni super-marketa ili ak susjed koji ivi dva bloka niz ulicu. Ali ako moja ena, s kojom sam kao odrastao ovjek proveo itav ivot, iznenada prekine kom unikaciju sa mnom - to itekako boli. Nema teologa koji mo e prikladno objasniti prirodu onoga to se dogodilo u Trojstvu tog dana na Golgoti. Sve to imamo jest uzvik bola od djeteta koje osjea da je napu t eno. Je li to koristilo to da je Isus oekivao kako e njegova misija na zemlji ukljui vati takvu smrt? Je li Izaku pomogla spoznaja da je njegov otac Abraham jednosta vno slijedio zapovijedi kad ga je vezao na rtveniku? to bi se dogodilo da se aneo n ije javio i da je Abraham zabio no u srce svoga sina, svoga jedinca kojeg je toli ko volio? to onda? To se dogodilo na Golgoti i Sin je osjeao kao da ga je Otac nap ustio. Nije nam reeno to je u tom trenutku Bog Otac uzviknuo. To mo emo samo zamisliti. Sin je postao "za nas prokletstvom", rekao je Pavao Galaanima, a Korinanima je pisao: "Njega koji ne okusi grijeha Bog za nas grijehom uini." Znamo to Bog misli o grij ehu; osjeaj napu tenosti vjerojatno se odnosio na oboje. * * * Dorothv Savers pi e: "On je jedini Bog koji je imao datum u povijesti... Ne postoj i neobiniji slijed pojmova od onih koji su, u Nicejskom vjerovanju, stavljeni jed an do drugoga: 'Bog(a) od Boga' pod Poncijem Pilatom muen'. Diljem svijeta, tisue puta dnevno, kr ani izgovaraju ime neuglednog rimskog prokonzula... samo zato to to ime odreuje u okviru nekoliko godina datum smrti Boga." Unato svega poni enja i tuge nekako je ono to se dogodilo na bre uljku zvanom Golgota nesumnjivo postalo najva nijom injenicom u Isusovu ivotu - za pisce evanelja i poslan ica, za Crkvu i, ukoliko smijemo nagaati, za samoga Boga. Crkvi je trebalo vremena da prizna poni enje kri a. Crkveni oci zabranili su njegovo prikazivanje do vladavine rimskog imperatora Kon193 ISUS KAKVOG NISAM POZNAVAO stantina, koji je imao viziju kri a i koji ga je uz to zabranio kao nain pogubljenj a.* Tako je tek u etvrtom stoljeu kri postao simbol vjere. (Kako to istie C. S. Levv is, raspee u umjetnosti nije postalo uobiajeno dok nisu pomrli svi koji su bili sv jedoci stvarnog raspea.) Meutim, sada je ovaj simbol svuda prisutan: umjetnici kuju zlato u obliku rimskog sredstva za pogubljenje, igrai bejzbola kri aju se prije udaranja lopte, a slastiar i ak proizvode okoladne kri eve koje vjernici mogu jesti tijekom Velikog tjedna. Kol iko god to udno izgledalo, kr anstvo je postalo religijom kri a - vje ala, elektrine stol ice, plinske komore, reeno suvremenim izrazima. Kad netko umre smru zloinca, obino smatramo da je gubitnik. Ali Pavao e kasnije razm i ljati o Isusu: "Skinu Vrhovni tva i Vlasti, javno to pokaza: u pobjednikoj ih povor ci s njime [kri em] vodi." to je time mislio rei? S jedne strane mislim na pojedince u na e vrijeme koji razoru uju sile. Rasistiki erif koji je Martina Luthera Kinga mlaeg strpao u zatvorsku eliju, Ruse koji su deport irali Sol enjicina, ehe koji su zatvorili Vaclava Havela, Filipince koji su ubili B enigna Aquina, ju noafrike vlasti koje su zatvorile Nelsona Mandelu - svi su oni mi slili da rje avaju problem, ali umjesto toga sve je zavr ilo raskrinkavanjem njihova nasilja i nepravde. Moralna snaga djeluje razoru avajue. Kad je Isus umro, ak je i jedan zlovoljan rimski vojnik morao usklik-nuti: "Zaist

a, ovaj ovjek bija e Sin Bo ji!" Suvi e je jasno vidio razliku izmeu svojih okrutnih kol ega i njihove rtve koja im je svojim umiruim izdisajima oprostila. Blijeda pojava prikovana na kri razotkrila je vladajue sile svijeta kao la ne bogove koji su prekr il i svoja vlastita uzvi ena obeanja o moralu i pravdi. Religija je, a ne nereligija, optu ila Isusa; zakon ga je, a ne bezakonje, pogubio. Svojim namje tenim suenjima, sv ojim bievanjem, svojim nasilnim protivljenjem Isusu, politike i vjerske vlasti tog su dana sebe prikazale onakvima kakve su bile: samo uva* Prema povjesniaru Michaelu Grantu, Konstantina uope nije zanimao Isus kao osoba, a kri je u njemu izazivao nelagodu. U znakovitoj ironiji, smatrajui "kri ne toliko znakom patnje ve maginim totemom koji potvruje njegov uspjeh", Konstantin je kri pr etvorio iz simbola po rtvovne ljubavi i poni enja u simbol trijumfa: dao ga je4 nacr tati na titove svojih vojnika. 194 SMRT - POSLJEDNJI TJEDAN ri status quo, branitelji svoje vlastite sile. Svaki napad na Isusa razgolitio j e njihovo bezakonje. Razbojnici razapeti svaki s jedne strane Isusa pokazali su dvije mogue reakcije. Jedan se rugao Isusovoj bespomonosti: Mesija koji ni sebe ne mo e spasiti? Drugi je prepoznao drukiju vrstu moi. Preuzimajui rizik vjere, molio je Isusa: "Sjeti me se kada doe u kraljevstvo svoje." Nitko drugi, osim u ruganju, nije oslovio Isusa ka o kralja. Umirui razbojnik je jasnije nego bilo tko drugi vidio prirodu Isusova k raljevstva. U izvjesnom smislu ova dva razbojnika predstavljaju odluku koju itava povijest mo ra donijeti o kri u. Promatramo li Isusovu bespomonost kao primjer Bo je nemoi ili kao dokaz Bo je ljubavi? Rimljani, odgojeni u duhu moi bo anstava kao to je Jupiter, nisu ni ta bo anskoga mogli prepoznati u skvrenom tijelu koje je visjelo na drvetu. Pobo ni idovi, odgojeni na priama o Jahvinoj sili, nisu vidjeli ni ta vrijedno divljenja u ovom bogu koji je umro u slabosti i sramoti. Kako to pokazuje Justin Muenik u "Di jalogu sa idovom Trvphonom", Isusova smrt na kri u bila je za idove odluan dokaz prot iv njegova mesijanstva; razapinjanje je ispunilo kletvu zakona. Unato tome, s vremenom je kri na bre uljku promijenio moralni krajobraz svijeta. M. Scott Peck pi e: Ne mogu biti odreeniji u pogledu metodologije ljubavi nego da citiram rijei jednog starog sveenika koji je mnoge godine proveo u borbi: "Postoje deseci naina kako i zai na kraj sa zlom i nekoliko naina da ga pobijedimo. Svi su oni stranice istine o tome da je jedini pravi nain za savlaivanje zla dopustiti da ga ugu imo u voljnom, ivom ljudskom biu. Kad je tamo upijeno kao krv u spu vi ili koplje u neijem srcu, on o gubi svoju silu i ne mo e dalje." Iscjeljenje zla - znanstveno ili drukije - mo e se ostvariti samo ljubavlju pojedin aca. Potrebna je voljna rtva... Ne znam kako se to dogaa. Ali znam da se dogaa... K ad god se to dogodi dolazi do laganog pomaka u ravnote i sila u svijetu. Ravnote a sila vi e nego lagano pomakla se onog dana na Golgoti zbog onoga koji je u pio zlo. Da je Isus iz Nazareta bio samo jo jedna nevina rtva kao to su King, Mande la, Havel i Sol enjicin, ostavio bi svoj trag 195 ISUS KAKVOG NISAM POZNAVAO u povijesti i nestao s pozornice. Oko njega ne bi se rodila religija. Ono to je p romijenilo povijest bilo je raanje svijesti kod uenika (da bi se osvjedoili trebalo se dogoditi uskrsnue) da je sam Bog izabrao put slabosti. Kri prikazuje Boga kao onoga koji je spreman odrei se sile u prilog ljubavi. Isus je, prema frazi Doroth v Solle, postao "Bo je jednostrano razoru anje." Sila, bez obzira koliko bila dobronamjerna, obino uzrokuje patnju. Ljubav, budui d a je ranjiva, upija je u sebe. U srazu do kojeg je do lo na Golgoti, Bog se odreka o jedne u prilog druge. 196 4 11. Uskrsnue - Nevjerojatno jutro Zakljuio sam da Veliki tjedan iscrpljuje; bez obzira koliko sam puta do ivio Isusov o raspee, moj se nemir zbog njegova uskrsnua ne smanjuje -bojim se da se ove godin

e nee dogoditi; da se one godine nije dogodilo. Svatko mo e biti sentimentalan u po gledu Isusova roenja; svaka budala se na Bo i mo e smatrati kr aninom. Ali Uskrs je glavn i dogaaj; ako ne vjerujete u uskrsnue, niste vjernik. John Irving, Molitva za Owena Meanyja 11. Uskrsnue - Nevjerojatno jutro Uranom djetinjstvu Uskrs sam povezivao sa smru a ne s uskrsnuem zbog onoga to se je dne sunane uskrsne nedjelje dogodilo jedinoj maki koju sam imao. Boots* je bila est tjedana stara makica, potpuno crna osim bijelih "izmica" na svakoj nozi, kao da j e elegantno stupila u plitku posudu s bojom. ivjela je u kartonskoj kutiji na mre o m za tienoj verandi i spavala na jastuku napunjenom cedrovim strugotinama. Moja je majka, zahtijevajui da Boots mora nauiti braniti se prije nego to krene u iroki svij et, kao vrst datum za veliki ispit odredila uskrsnu nedjelju. Konano je do ao i taj dan. Georgijsko sunce ve je namamilo proljee u punu cvatnju. Bo ots je tog dana onju ila svoju prvu travku, apicom udarila svoj prvi sunovrat i pri krala se svojem prvom leptiru, visoko skoila u zrak i proma ila. Nastavila nas je z abavljati dok nisu do la djeca iz susjedstva tra iti uskrsna jaja. Kad su stigla djeca na ih najbli ih susjeda, dogodilo se nezamislivo. Njihov terijer Pugs, koji ih je slijedio u na e dvori te, ugledao je Boots, duboko zare ao i napao. Vrisnuo sam i svi smo potrali prema Boots. Pugs je makicu ve dr ao u zubima, tresui je kao arapu. Mi djeca smo okru ili prizor vri tei i skaui gore-dolje da upla imo Pugsa. Be pomono smo promatrali vrtlog iske enih zuba i letenje uperaka krzna. Konano je Pugs i spustio mlohavu makicu i otkaskao. * Engleska rije za visoke cipele ili izme. 199 ISUS KAKVOG NISAM POZNAVAO Nisam to mogao izraziti u ono vrijeme, ali ono to sam tog Uskrsa pod podnevnim su ncem nauio bila je ru na rije nepovratno. itavo poslijepodne molio sam da se dogodi ud o. Ne! Ne mo e biti! Reci mi da nije istina! Mo da e se Boots vratiti - nije li uitelj ica u nedjeljnoj koli ispriala takve dogaaje o Isusu? Ili se mo da itavo prijepodne ne kako mo e izbrisati, vratiti i ponovno odigrati bez ove grozne scene. Mogli smo Bo ots dr ati zauvijek na verandi osiguranoj mre om, ne dopu tajui joj nikad da izae. Ili s mo mogli nagovoriti susjede da podignu ogradu za Pugsa. Sljedeih dana glavom su m i prolazile tisue mogunosti, dok stvarnost nije prevladala i ja sam konano prihvati o da je Boots mrtva. Nepovratno mrtva. Otad su uskrsne nedjelje u mojem djetinjstvu bile umrljane sjeanjem na onu smrt u travi. Kako su se godine gomilale, nauit u znatno vi e o rijei nepovratno. * * * Nema tome dugo, kako sam spomenuo, da su moja tri prijatelja umrla brzo jedan za drugim. Jedan od njih, umirovljenik odlina zdravlja, sru io se mrtav na parkirali tu nakon to je u gradu veerao sa svojom enom. Drugi, ena etrdesetih godina, poginula je u plamenu na putu za crkvenu misijsku konferenciju, kad se kamion cisterna zabi o u stra nji dio njezina automobila. Trei, moj prijatelj Bob, poginuo je ronei s boc ama kisika u jezeru Michigan. Te godine ivot se triput zaustavio. Govorio sam na sva tri pogreba i svaki put dok sam razmi ljao to rei, ona stara, ru na rije nepovratno vraala mi se s veom snagom nego to sam je ranije poznavao. Ni ta to sam mogao rei, ni t to sam mogao uiniti ne bi ostvarilo ono to sam elio vi e od svega: da mi se prijatelj i vrate. Onog dana kad je Bob posljednji put ronio sjedio sam, nesvjestan dogaaja, u kafiu na ika kom sveuili tu, itajui My Ouestfor Beauty Rolla Mava. U toj se knjizi poznati ter apeut prisjea prizora iz svoje dugogodi nje potrage za ljepotom, posebno posjeta go ri Athos, poluotoku punom manastira, povezanom s Grkom. Tu je sluajno nai ao na cjel o-nonu proslavu pravoslavnog Uskrsa. Miris tamjana pro imao je zrak. Jedino svjetlo potjecalo je od svijea. Na vrhuncu tog bogoslu ja sveenik je^ svakome dao tri uskrs na jaja, prekrasno ukra ena i umotana u koprenu. 200 USKRSNUE - NEVJEROJATNO JUTRO "Christos Anesti!", rekao je - "Hristos voskrese!" Svi prisutni, ukljuujui i Rolla Maya, uzvratili su u skladu s obiajem: "Vaistinu voskrese!" Rollo May pi e: "Odjednom me zaokupio trenutak duhovne stvarnosti: to bi za na svije

t znailo da je stvarno uskrsnuo?" itao sam ovaj ulomak neposredno prije nego to u se vratiti kui i saznati za Bobovu smrt i pitanje koje je Rollo May postavio stalno mi se kovitlalo u glavi, progonei me nakon to sam uo stra nu vijest. Sto je za na svi jet znailo da je Krist uskrsnuo? U oblaku tuge zbog Bobove smrti poeo sam u novome svjetlu gledati znaenje Uskrsa. Kao petogodi njak na uskrsnu nedjelju nauio sam grubu lekciju nepovratnosti. Sada, kao odrasla osoba, shvatio sam da Uskrs zapravo sadr i velianstveno obeanje povratka . Ni ta - da, ak ni smrt - nije bilo konano. ak se i to moglo obrnuti. Kad sam govorio na Bobovu pogrebu, pretoio sam pitanje Rolla Mava u razmi ljanje o na em tugovanju. to bi za nas znailo kad bi Bob uskrsnuo? Sjedili smo u kapeli, otup jeli trodnevnim alovanjem, dok nas je smrt pritiskala kao kakav veliki teret. Kak o bi bilo izii van, na parkirali te, i na na e ope uenje sresti Boba. Boba! S njegovim o dlunim hodom, nakrivljenim osmijehom, bistrim sivim oima. To ne bi mogao biti nitk o drugo do Bob, ponovno iv! Ova mi je slika dala naslutiti to su uenici osjetili onog prvog Uskrsa. I oni su t ugovali tri dana. U nedjelju su uli novi, skladan zvuk, jasan kao odjek zvona u p laninskom zraku. Uskrs daje novi ton nade i vjere da Bog ono to je neko uinio na gr oblju u Jeruzalemu mo e ponoviti i ponovit e u mnogo veem obimu. Za Boba. Za nas. Za svijet. Uprskos svemu, nepovratno e se vratiti. * * * Prvi su kr ani sve nade polagali u Isusovo uskrsnue, toliko da je apostol Pavao reka o Korinanima: "Ako pak Krist nije uskrsnuo, uzalud je doista propovijedanje na e, u zalud i vjera va a." Je li se stvarno dogodio ovaj dogaaj bez kojeg je na a vjera bes korisna? Kako mo emo biti sigurni da se zbio? Oni koji odbacuju Isusovo uskrsnue skloni su prikazati uenike na jedan od dva naina : ili kao lakovjerne neotesance slabe prema pria201 ISUS KAKVOG NISAM POZNAVAO ma o duhovima ili kao lukave zavjerenike koji su smislili zaplet uskrsnua kao nain da pokrenu svoju novu religiju. Biblija prikazuje potpuno drukiju sliku. Sto se prve teorije tie, evanelja prikazuju Isusove sljedbenike kao osobe najsumnj iavije prema glasinama o uskrslom Isusu. Jedan od uenika, "nevjerni Toma", stekao je glas kao skeptik, ali su zapravo svi uenici pokazali nedostatak vjere. Nitko o d njih nije povjerovao neobinim izvje tajima koje su ene donijele o praznom grobu; " tlapnjom" su ih nazvali. ak i nakon to im se Isus osobno javio, ka e Matej, "neki po -sumnja e". Jedanaestoricu, koje je Isus ukorio za tvrdoglavo odbijanje da povjeru ju, te ko da mo emo nazvati lakovjernima. Druga teorija, o zavjeri, propada kod pobli eg ispitivanja, jer ako su uenici odluil i smisliti besprijekornu priu da poslu i za prikrivanje, onda su bijedno proma ili. C huck Colson, koji je sudjelovao u uzaludnom prikrivanju poslije provale VVaterga te, ka e da prikrivanje funkcionira samo ako svi sudionici sauvaju jedinstvenu uvje rljivost i kompetentnost. To uenici nikako nisu mogli. Evanelja pokazuju da su se uenici skutrili u zakljuanim prostorijama, bojei se da se ono to se dogodilo Isusu mo e dogoditi njima. Suvi e upla eni da bi prisustvovali Isus ovu pokopu, prepustili su skupini ena da se pobrinu za njegovo tijelo. (Ironija j e to se Isus zalagao da prednost pred subotnjim zabranama imaju milosrdna djela, a ene su poslu no ekale do nedjelje ujutro da zavr e postupak balzamiranja.) Uenici su djelovali potpuno nesposobno da krivotvore uskrsnue ili da svoj ivot stave na kock u kraom njegova tijela; niti im je tako to palo na um u stanju oajavanja. Prema svim etirima evaneljima, ene su bile prvi svjedoci uskrsnua, injenica koju nije dan zavjerenik u prvom stoljeu ne bi smislio. idovski sudovi nisu primali svjedoenj e enskih svjedoka. Namjerno prikrivanje svratilo bi pozornost na Petra ili Ivana, ili, jo bolje, Nikode-ma, a ne da se oslanja na izvje taje ena. Kako su evanelja pis ana nekoliko desetljea poslije ovih dogaaja, pisci su imali dovoljno vremena da is prave takvu anomaliju - ukoliko, naravno, nisu smi ljali legendu ve zapisivali jasn e injenice. Zavjera bi takoer izvr ila promjene u svjedoenju prvih svjedoka. Jesu li bile dvije ili samo jedna osoba obuena u bijele haljine? Za to je Marija 202 USKRSNUE - NEVJEROJATNO JUTRO

Magdalena zamijenila Isusa s vrtlarom? Je li bila sama ili sa Salomom i drugom M arijom? Izvje taji o otkriu praznoga groba zvue uzbudljivo i nepotpuno. ene su se vraa le "sa strahom i velikom rado u", ka e Matej, a Marko ka e: "spopade ih strah i trepet" . Isus se ne pojavljuje dramatino, na dobro re iran nain da ugu i sumnje; prvi izvje taj i izgledaju mr avi, tajanstveni i zbunjujui. Svakako bi zavjerenici obavili bolji p osao u opisivanju onoga za to bi kasnije tvrdili da je kljuni dogaaj u povijesti. Ukratko, evanelja ne prikazuju Isusovo uskrsnue kao to to ine apologeti, s argumenti ma uredno slo enima da se doka e glavna misao, ve prije kao okantnu pojavu koju nitko nije oekivao, a najmanje Isusovi zastra eni uenici. Prvi svjedoci reagirali su kao to bi reagirao svatko od nas - kao to bih ja postupio kad bih na zvonjavu otvorio v rata i iznenada ugledao svog prijatelja Boba kako stoji na ulazu: sa strahom i v elikom rado u. Strah je refleksna ljudska reakcija na susret s natprirodnim. Ali je strah nadvladala radost, jer je vijest koju su uli bila suvi e lijepa da bi bila i stinita, pa ipak tako lijepa da je morala biti istinita. Isus je iv! Snovi o Mesi ji vraali su se dok su ene trale na krilima straha i radosti, da uenicima prenesu vi jest. Zapravo, postojala je zavjera, ali nju nisu pokrenuli Isusovi uenici ve vlasti koj e su se morale suoiti sa zbunjujuom injenicom praznoga groba. Mogli su zaustaviti s ve te divlje glasine o uskrsnuu samo da su ukazali na zapeaen grob ili pokazali tij elo. Ali peati su bili polomljeni, a tijela nije bilo; zbog toga je postojala pot reba za slu benim planom djelovanja. Dok su ene jo trale da izvijeste o svojem otkriu, vojnici su uvje bavali opravdanje, svoju ulogu u planu popravljanja tete. Vojnici koji su stra arili pred Isusovim grobom bili su jedini oevici najveeg uda u p ovijesti. Matej ka e da su, kad se zemlja potresla i kad se pojavio aneo sjajan kao munja, popadali kao mrtvi.* Ali ovdje ima * Uskrsnue je zapravo predstavljalo in graanske neposlu nosti jer u njemu je slomljen Pilatov peat i napadnuta je slu bena stra a. U ovom sluaju, trijumf nad vlastima znaio je aktivni otpor. Apokrifno Petrovo evanelje daje ma tovit prikaz onoga to se zbilo kod groba. Dvije s u osobe si le u oblaku svjetla, tako sjajnom da su se mnogi oevici okupili da vide t o se dogaa. Kamen se sam od sebe otkotrljao i sjajne pojave uzdigle su se iz grob a podr avajui treu, za kojom je slijedio magini kri . Glave ovih dviju pojava "sezale s u do neba... ali glava onoga koga su vodili... nadvisivala je nebesa". Ovo je up ravo ona vrsta senzacionalizma koju su autentina evanelja upadljivo izbjegla. 203 ISUS KAKVOG NISAM POZNAVAO jedna zapanjujua injenica: kasnije tog poslijepodneva, vojnici, koji si vlastitim oima vidjeli dokaz njegova uskrsnua, svoju su priu promi jenili u la , ponavljajui rij ei sveenika da "nou dok smo mi spavali doo e njegovi uenici i ukrado e ga". Ovaj je izgo or svakako imao ne dostataka (golemi kamen otkotrljan, a da se nitko ne probudi? Kako si mogli znati da se radilo o uenicima ako su spavali?), ali bar za stra are nije bilo opasnosti. Kao sve u Isusovu ivotu, uskrsnue je izazvalo razliite reakcije Oni koji su vjerova li, preobrazili su se; nadahnuti nadom i hrabro u po li su promijeniti svijet. Oni ko ji nisu vjerovali, na li su naine da zanemare i najjae dokaze. Isus je to prorekao: "Ako ne slu aju Mojsija i Proroka, nee povjerovati sve da i od mrtvih tko ustane." * * * Mi koji itamo evanelja s ove strane Uskrsa, koji ovaj dan imamo oznaen u svojim kal endarima, zaboravljamo kako je uenicima bilo te ko povjerovati. Sam po sebi prazan grob nije ih osvjedoio: samo im je pokazao "On nije ovdje", a ne "On je uskrsnuo" . Da bi se uvjerilo ove skeptike, bit e potrebno upriliiti intimne, osobne susrete s onim koji je tri godine bio njihov Uitelj, i tijekom sljedeih est tjedana Isus j e upravo to inio. Pisac Frederick Buechner iznenaen je neupadljivim Isusovim javljanjima poslije ne djelje uskrsnua. Na nebu nije bilo anela koji bi pjevali himne, ni kraljeva koji b i iz daleka donosili darove. Isus se pojavljivao u najobinijim okolnostima: na pr ivatnoj veeri, dvojici putnika na cesti, eni koja plae u vrtu, nekim ribarima na je zeru. U ovim javljanjima vidim hirovitost, kao da Isus, poput ptice, u iva u slobodi svo jeg uskrslog tijela. Na primjer, Luka dirljivo izvje tava kako se Isus iznenada po

javio na putu uz dvojicu tu nih i jadnih putnika na putu za Emaus. Znali su da su e ne otkrile prazan grob i da je to Petar kao oevidac potvrdio. Ali tko mo e vjerovat i takvim glasinama? Nije li sama smrt nepovratna? "A mi se nadasmo da je on onaj koji ima otkupiti Izraela", rekao je jedan od njih s oitim razoaranjem. Ne to kasnije, za vrijeme veere, stranac ini znaajnu gestu, lomi kruh, i tog trenutka stvari su se poklopile. Pa to je Isus koji je hodao pored 204 USKRSNUE - NEVJEROJATNO JUTRO njih i sada sjedi za njihovim stolom! Ali najudnije je to, u trenutku kad ga prepo znaju, njihov gost nestaje. Nakon to obojica po ure natrag u Jeruzalem, nalaze jedanaestoricu okupljene iza zab ravljenih vrata. Oni istresaju svoju priu koja potvruje ono to je Petar ve znao: Isu s je negdje vani, iv. Bez upozorenja, dok sumnjiavci jo o tome raspravljaju, Isus s e pojavljuje meu njima. Nisam duh, ka e. Dotaknite moje o iljke. To sam ja glavom! Jo i tada ostaje sumnja, dok Isus ne pristane pojesti komad peene ribe. Duhovi ne je du ribu; privienje ne mo e uiniti da hrana nestane. I tako se to nastavlja gotovo punih est tjedana: Isus je ovdje, pa ga nema. Javlj anja nisu privienja ve susret od krvi i mesa. Isus uvijek mo e dokazati tko je - nit ko drugi iv nema o iljke od raspea - ali se esto dogaa da ga uenici u prvi mah ne prepo znaju. Strpljivo se spu ta do razine njihove sumnjiavosti. Za sumnjiavog Tomu to znai osobni poziv da opipa njegove o iljke. Za osramoenog Petra to znai slatkogorku scen u rehabilitacije pred estoricom prijatelja. Javljanja, desetak njih, pokazuju odreeni uzorak: Isus posjeuje male skupine ljudi u zabaenim krajevima ili u zatvorenim prostorima. Premda su ovi privatni sastanc i ojaali vjeru onih koji su ve vjerovali u Isusa, koliko je nama poznato nijedan n evjernik nije vidio Isusa poslije njegove smrti. itajui izvje taje o pogubljenju i uskrsnuu jedan za drugim, ponekad sam se pitao za to se Isus nije e e javljao. Za to je svoja javljanja ograniio samo na svoje prijatelje? Z a to se nije pojavio na verandi Pilato-ve kue ili pred Sanhedrinom, ovaj put sa sna n im iskazivanjem srd be prema onima koji su ga osudili? Mo da odgovor na takav postup ak mo emo nai u rijeima koje je uputio Tomi onog dana kad je zauvijek nestalo njegov e sumnjiavosti: "Budui da si me vidio, povjerovao si. Bla eni koji ne vidje e, a vjeru ju!" U est tjedana koji su pro li izmeu Isusova uskrsnua i uza a a Isus je, ako tako smijemo r , "prekr io vlastita pravila" o vjeri. Pokazao je da je to on tako oito da nijedan uenik to nije mogao nijekati (i nije). Ukratko reeno, Isus je vjeru svjedoka nadi ao : tko god je vidio uskrslog Isusa vi e nije imao slobodu izbora da vjeruje ili ne vjeruje. Isus je sada bio nepobitan. ak je i Isusov brat Jakov, uvijek oprezan, k apitulirao nakon jednog od njegovih javljanja - toliko da je postao starje ina 205 ISUS KAKVOG NISAM POZNAVAO crkve u Jeruzalemu i prema Josipu Flaviju umro kao jedan od prvih kr anskih muenika. "Budui da si me vidio, povjerovao si", rekao je Isus. Ova nekolicina privilegiran ih nije mogla ne vjerovati. Ali to rei za druge? Kao to je Isus dobro znao, ubrzo e njegova osobna javljanja prestati, ostavljajui samo one "koji ne vidje e". Crkva e o stati ili pasti ovisno o tome koliko e ovi oevici biti uvjerljivi za sve - ukljuujui i nas danas - koji nismo vidjeli. Isus je imao na raspolaganju est tjedana da za sva vremena utvrdi svoj identitet. To to je Isus licemjernu skupinu nepouzdanih sljedbenika uspio promijeniti u neus tra ive evaneliste, to su ta jedanaestorica koji su ga napustili kad je umirao sada silazili u grobove muenika priznavajui svoju vjeru u uskrslog Krista, to je ovih ne koliko svjedoka bilo u stanju osloboditi silu koja e nadvladati protivljenje prvo u Jeruzalemu a onda u Rimu - takav znaajan slijed preobrazbe predstavlja najuvje rljiviji dokaz za Isusovo uskrsnue. to drugo mo e objasniti trenutnu promjenu u ljud ima poznatima po kukaviluku i nepostojanosti? Drugi su se pojavili - najmanje petnaest idova u razdoblju od stotinu godina od I susa - tvrdei da su Mesije, da bi zabljesnuli i i eznuli kao umirua zvijezda. S druge strane, fanatina odanost Isusu njegovom smru nije nestala. Ne to se dogodilo, ne to b ez presedana. Svakako uenici ne bi bili spremni polo iti ivot radi neke grubo sklepa ne zavjerenike teorije. Svakako bi bilo mnogo lak e, i prirodnije, tovati mrtvog Isu

sa kao jednog od proroka muenika ije su grobove idovi toliko po tovali. Dovoljno je itati evaneoske opise uenika koji ue iza zakljuanih vrata i onda u Djelima apostolskim prijei na opise istih ljudi koji otvoreno navije taju Krista na ulicam a i u tamnikim elijama, da bismo shvatili seizmiki znaaj onoga to se dogodilo na uskr snu nedjelju. Isusovo uskrsnue je epicentar vjerovanja. Ono nije, ka e C. H. Dodd, "vjerovanje koje se pojavilo unutar crkve; ono je vjerovanje oko kojega je sama crkva stvorena i 'dano' vjerovanje na kojemu je utemeljena njezina vjera". Roman opisac John Updike izra ava istu istinu na pjesniki nain: Pogrije iti nemojte: ako je uope uskrsnuo onda je to u njegovu tijelu bilo; da se raspadanje stanica nije okrenulo, molekule se 206 USKRSNUE - NEVJEROJATNO JUTRO ponovno spojile, aminokisellne proradile, Crkve ne bi bilo. * * * "Bla eni koji ne vidje e, a vjeruju!", rekao je Isus sumnjiavom Tomi nakon to je u utkao njegove sumnje opipljivim dokazom uskrsnog uda. Osim petstotinjak osoba kojima s e uskrsli Isus javio, svaki kr anin koji je ikad ivio spada u kategoriju "bla enih". P itam se: Za to vjerujem? - ja, koji sam svojim skepticizmom i sporo u da prihvatim on o to je nemogue nedvojbeno dokazati sliniji Tomi nego bilo kojem drugom ueniku. Odvagnuo sam argumente u prilog uskrsnua i oni su nesumnjivo dojmljivi. Engleski novinar Frank Morison veinu ovih argumenata obradio je u svom klasinom djelu VVho Moved the Stone? Premda je Morison poeo s namjerom da uskrsnue prika e kao mit, poda ci su ga uvjerili u suprotno. Ali znam takoer da su mnogi inteligentni ljudi razm otrili iste podatke i ustanovili da nije mogue vjerovati. Premda mnogo toga u vez i s Isusovim uskrsnuem zahtijeva vjeru, ni ta je ne namee. Vjera zahtijeva mogunost o dbacivanja, u protivnom nije vjera. to mi onda daje uskrsnu vjeru? Priznajem da j e jedan od razloga to sam spreman vjerovati to to u dubini du e elim da izvje taj o usk rsnuu bude istina. Vjera izrasta iz dubljeg tla te nje i u ljudskim se biima ne to izv orno buni protiv vladavine smrti. Bez obzira poprima li nada oblik egipatskih fa raona koji svoje dragulje i kola skrivaju u piramidama, ili poprima oblik amerike opsjednutosti odr avanja tijela na ivotu do posljednje mogue na-nosekunde, a onda g a s balzamirajuim tekuinama zatvaraju u dvostruko zalemljene lijesove, mi ljudi op iremo se ideji da smrt ima posljednju rije. elimo vjerovati suprotno. Sjeam se godine kad sam izgubio svoja tri prijatelja. Vi e od svega elio sam da Uskr s bude stvarnost zbog njegova obeanja da e mi se moji prijatelji jednog dana vrati ti. elim zauvijek ukinuti rije nepovratno. Pretpostavljam da mo ete rei kako elim vjerovati u bajke. Nisam u tome sam. Nije li svako doba stvaralo bajke? Prvo ih u svojoj kolijevci ujemo od roditelja i djedov a i baka, a ponavljamo ih svojoj djeci koja e ih priati svojoj djeci, i tako dalje . I u ovo doba znanosti neki od najunosnijih filmova varijacije su na bajke: Rat ovi zvijezda, Aladin, Kralj lavova. Zau207 ISUS KAKVOG NISAM POZNAVAO ujue s obzirom na ljudsku povijest, veina bajki ima sretan zavr etal Pojavljuje se st ari instinkt, nada. Kao ivot, bajke ukljuuju mnogo borb i boli, ali ih ipak uspiju rije iti na nain koji e suze nadomjestiti osmijf hom. Uskrs ini upravo to, i stoga, kao i zbog mnogih drugih razloga, o zvui istinito.* Mno tvo koje je prisustvovalo Isusovom raspeu tra ilo je da s obznani sila enjem s kri a, ali nitko nije mislio da e se to i dogoditi: d e umrijeti i o ivjeti. Meutim, kad se dogaaj odigrao, za one koji su na bolje poznavali Isusa to je imalo savr en smisao . Takav nain uklapa si u Bo ju metodu i karakter. Bog je uvijek birao spor i te ak nai n, po tu jui ovjekovu slobodu, bez obzira na cijenu. "Bog nije ukinuo injenici da pos toji zlo: on ga je preobrazio", pi e Dorothv Savers. "On nije sta< s raspeem: uskrs nuo je od mrtvih." Heroj je podnio sve posljedice, al je ipak trijumfirao. Vjerujem u Isusovo uskrsnue prvenstveno zato to sam upoznac Boga. Znam da je Bog l jubav, a isto tako znam da mi, ljudska bia, elimc ouvati na ivotu one koje volimo. N isam pustio da mi prijatelji umru; on ive u mojem sjeanju i u srcu, unato tome to je od na eg susreta pro le mnogo vremena. Bez obzira na razlog - u sr i je ovjekova slobo da, pretpostavljam - Bog dozvoljava postojanje planeta na kojem ovjek u najboljoj

snazi umire u ronjenju s bocom kisika, a ena pogiba u vatrenom sudaru dok ide u crkvu na misijsku konferenciju. Ali vjerujem - kad to ne bih vjerovao onda ne bi h vjerovao u Boga ljubavi - da se Bog ne zadovoljava ovako upropa tenim planetom. Bo anska ljubav e nai naina da pobijedi. "Smrti, ne oholi se", pisao je John Donne: B og nee dopustiti smrti da pobijedi. Jedna pojedinost iz izvje taja o Isusovu uskrsnuu uvijek pobuuje moju radoznalost: z a to je Isus zadr ao o iljke od svojeg raspea? Pretpostavljam da je mogao imati uskrslo tijelo kakvo god elio, ali je izabrao tijelo s vidljivim i opipljivim o iljcima. Z a to? * j. r. R. Tolkien, mo da jedan od najveih tvoraca bajki u ovom stoljeu (20. stoljee, op. prev.), esto se suoavao s optu bom da je fantazija "eskapistiki" nain skretanja p ozornosti s pritisaka "stvarnog svijeta". Njegov je odgovor glasio: Sve ovisi o onome od ega netko bje i. Mi na bijeg dezertera gledamo sasvim drukije nego na bijeg zatvorenika. "Za to bi trebalo prezirati ovjeka koji se kao zatvorenik eli oslobodi ti i otii kui?" 208 USKRSNUE - NEVJEROJATNO JUTRO Uvjeren sam da bi uskrsni izvje taj bez o iljaka na Isusovim rukama, nogama i slabin i bio nepotpun. Kad ljudska bia ma taju, mi sanjamo o savr eno bisernim pravilnim zub ima i ko om bez bora i seksi idealnim oblicima. Sanjamo neprirodno stanje: savr eno tijelo. Ali biti zatvoren u kosturu i ljudskoj ko i za Isusa je bilo neprirodno st anje. O iljci su za njega znak ivota na na em planetu, trajni podsjetnik na dane zatoe nja i patnje. Isusovi o iljci pru aju mi nadu. Gledani iz nebeske perspektive, oni su naju asniji do gaaj koji se ikad zbio u povijesti svemira. Meutim, ak je i taj dogaaj - raspee - usk rsenje pretvorilo u uspomenu. Zahvaljujui Isusovu uskrsnuu, mogu se nadati da e suz e koje ronimo, udarci koje primamo, emocionalni bol, du evna patnja zbog izgubljen ih prijatelja i voljenih, sve to postati uspomene kao Isusovi o iljci. O iljci nikad potpuno ne nestaju, ali vi e ni ne bole. Imat emo obnovljena tijela, obnovljeno ne bo i zemlju. Imat emo novi poetak, novi Uskrs. ie ie ie Zakljuio sam da postoje dva naina gledanja na ljudsku povijest. Jedan je usmjeriti se na ratove i nasilje, na propadanje, bol, tragediju i smrt. Iz takvoga gledi ta Uskrs izgleda bajkovit izuzetak, zapanjujua proturjenost u ime Boga. To pru a neku utjehu, premda priznajem, kad su moji prijatelji umrli, bol tuge bila je tako ja ka da je svaka nada u ivot poslije smrti izgledala slaba i nejaka. Postoji i drugi nain gledanja na svijet. Ako kao polazi te uzmem Isusovo uskrsnue, n eospornu injenicu o tome kako Bog postupa prema onima koje ljubi, onda povijest ov jeanstva postaje proturjenost, a Isusovo uskrsnue uvid konane stvarnosti. Tada nada tee kao lava ispod skorene povr ine svakodnevnog ivota. Mo da ovo opisuje promjenu u gledi tu uenika dok su sjedili u zakljuanim prostorijama raspravljajui o neshvatljivim dogaajima koji su se zbili na uskrsnu nedjelju. U ne kom smislu ni ta se nije promijenilo: Rim je jo uvijek bio okupator Palestine, vjer ske vlasti jo su uvijek tra ile njihovu glavu, a smrt i zlo vani su i dalje vladali . Meutim, postupno je ok shvaanja ustupio mjesto dugom, sporom podzemnom toku rados ti. Ako je Bog to mogao uiniti... 209 Trei dio TO NAM JE OSTAVIO? 12. Uza a e - Prazno vedro nebo Ali Bo ji vlastiti silazak U tijelu zami ljen Kao prikaz je... Duh u tijelo ulazi i ne tedei se dolazi na zemlju roenjem za roenjem Uvijek iznova, iznova. ROBERT FROST 12. Uza a e - Prazno vedro nebo Ponekad razmi ljam kako bi na svijet bio drukiji da Isus nije uskrsnuo od mrtvih. Pr emda uenici ne bi izlagali svoj ivot objavljivanjem nove vjere na jeruzalemskim ul icama, oni ga ne bi zaboravili. Dali su Isusu tri godine. Mo da nije Mesija (bez u

skrsnua svakako ne bi bio), ali je na njih ostavio dubok dojam kao najmudriji od svih uitelja i pokazao djelovanje sila koje nitko ne bi mogao objasniti. Poslije nekog vremena, kad bi emocionalne rane poele zacjeljivati, uenici bi poku al i nai neki nain da Isusa pretvore u uspomenu. Mo da bi prikupili njegova kazivanja u pismenom obliku, slino jednome od evanelja, premda bez senzacionalnijih tvrdnji. Ili bi, zajedno s onovremenim idovima, koji su iskazivali tovanje drugim prorocima muenicima, podigli spomenik Isusovu ivotu. U tom sluaju, mi koji ivimo u ovo na e vri jeme, jo uvijek bismo mogli posjetiti taj spomenik i uiti o tesa-ru-filozofu iz Na zareta. Mogli bismo prosijavati njegove izreke, uzimajui ili ostavljajui ono to nam se svia. Po cijelome svijetu Isus bi bio po tovan kao to se po tuje Konfucije ili Sok rat. Meni bi u mnogo emu bilo lak e prihvatiti neuskrsnulog Isusa. Ali zbog njegova uskr snua moram slu ati njegove neobine tvrdnje i vi e ne mogu birati to u uzeti od njegovih izreka. tovi e, njegovo uskrsnue znai da on negdje mora postojati. Kao i njegovi uenic i, nikad ne znam gdje bi se mogao pojaviti, kako mi se mo e obratiti, to bi od mene mogao zahtijevati. Kako to ka e Frederick Buechner, njegovo uskrsnue znai "da ga ni kad ne mo emo prikovati na kri , ak i ako bi 215 ISUS KAKVOG NISAM POZNAVAO avli koje bismo koristili bili pravi i kri na koji bismo ga razapeli bio isto tako stvaran". Uskrsnue prikazuje Isusov ivot u sasvim novom svjetlu. Bez uskrsnua smatrao bih tra gedijom to je Isus umro mlad, nakon tek nekoliko kratkih godina slu enja. Ono za ime bih alio bilo bi to je tako brzo oti ao, to je utjecao na tako malen broj ljudi u ma lom dijelu svijeta. Ali kad sve to gledam kroz lee uskrsnua, onda vidim to je Isus sve vrijeme planirao. Ostao je upravo toliko dugo da oko sebe okupi sljedbenike koji e drugima prenijeti poruku. Ubiti Isusa, ka e Vvalter Wink, bilo je kao puhanj em poku ati uni titi sjemenu glavicu maslaka. Kad se Isus poslije smrti vratio da ukloni svaku sumnju meu ostatkom svojih sljed benika, ostao je samo etrdeset dana prije nego to je zauvijek nestao. Vrijeme izmeu uskrsnua i uza a a bilo je meuepizoda i ni ta vi e. Ako je u ivotu uenika uskrsna nedjelja bila najuzbudljiviji dan, za Isusa je to vj erojatno bio dan uza a a. On, Stvoritelj, koji se tako duboko spustio i toliko se tog a odrekao, sada je odlazio kui. Kao vojnik koji se preko mora vraa poslije duga i krvava rata. Kao astronaut koji se oslobaa svojeg svemirskog odijela da udahne po znatu zemljinu atmosferu. Konano kod kue. Isusova molitva na Posljednjoj veeri s uenicima otkriva ne to od ovog gledi ta. "Ja te be proslavih na zemlji dovr iv i djelo koje si mi dao izvr iti", molio se Isus. "A sad a ti, Oe, proslavi mene kod sebe onom slavom koju imadoh kod tebe prije negoli je svijeta bilo." Prije nego postade svijet. Kao kakav starac koji se prisjea - ne, kao beskonani Bog koji se prisjea - Isus, koji je sjedio u zagu ljivoj prostoriji u Jeruzalemu, dopustio je svojim mislima da odlutaju u vrijeme prije nastanka Mli jenog puta i Andromede. One noi, potamnjele od straha i prijetee opasnosti, Isus je obavljao pripreme da se vrati kui, da ponovno uzme slavu koju je odlo io. * * * Onog dana kad se Isus uznio, uenici su stajali otupjeli, kao djeca koja su izgubi la svojeg roditelja. Bog im je poslao dva anela da im posta-4 ve oito pitanje: "Ga lilejci, to stojite i gledate u nebo?" Nebo je bilo 216 UZA A E - PRAZNO VEDRO NEBO prazno. Ali oni su i dalje stajali i gledali, ne znajui kako da nastave ili to sad a trebaju uiniti. Dok sam pisao ovu knjigu, esto sam se osjeao kao jedan od tih uenika, zurei napeto u prazno plavo nebo. Oekujem neki znak od Isusa, neki vidljivi nagovje taj. A kad se osvrnem oko sebe da vidim Crkvu koju je ostavio iza sebe, elim odvratiti pogled. Kao oi uenika, i moje eznu za jasnim pogledom na Onoga koji je uza ao. Za to nas je, p itam ponovno, morao ostaviti? Ali kad se vraam evaneljima, poku avajui zamisliti kako je sam Isus gledao na vrijeme provedeno na zemlji, ini mi se oitim da je svoj odl azak planirao od samog poetka. Ni ta Isusa nije vi e zadovoljilo od uspjeha njegovih uenika; ni ta ga nije vi e uznemirilo od njihova neuspjeha. On je do ao na zemlju s cil

jem da opet ode, nakon to svoju zadau prenese na druge. Blagi ukor anela mogao je i sto tako i on uputiti: " to stojite i gledate u nebo?" Kad je Isus prvi put uenike poslao same, upozorio ih je na protivljenje koje e vje rojatno imati oblik bievanja i javnog muenja. "Evo, ja vas aljem kao ovce meu vukove ", rekao je. itajui ova ozbiljna upozorenja, ne mogu se osloboditi munog prizora iz romana Silence Shusaku Enda. Jedan portuglaski sveenik, vezan, prisiljen je gled ati kako samurajski stra ari mue japanske kr ane, jednog po jednog, a zatim ih bacaju u more. Samuraj se kune da e nastaviti s ubijanjem kr ana dokle god se sveenik ne odr ekne svoje vjere. "On je do ao u ovu zemlju polo iti svoj ivot za druge, ali, umjesto toga, Japanci su jedan po jedan polagali svoj ivot za njega." Kako se mogao osjeati Isus, koji je s prodornom pronicavo u mogao vidjeti strahovite posljedice onoga to je potaknuo u svijetu, ne samo za sebe ve i za nekolicinu koj a se skupila oko njega, njegove najbolje prijatelje na svijetu? "Brat e brata pre davati na smrt i otac dijete... Svi e vas zamrziti zbog imena moga..." Muim se da pomirim ovo gledi te - roditelja koji svoju djecu izruuju bandama, genera la koji nareuje svojim trupama da krenu na vatreni polo aj - s onim to se dogodilo n a Posljednjoj veeri. Dok je otkrivao planove za svoj odlazak izrazima koje nitko nije mogao pogre no razumjeti, Isus je rekao: "No ka em vam istinu: bolje je za vas da ja odem." Sve je vrijeme planirao otii da bi svoje djelo nastavio u drugim tij elima. Njihovim tijelima. Na im tijelima. Novom Kristovu tijelu. 217 ISUS KAKVOG NISAM POZNAVAO U ono vrijeme uenici nisu imali pojma na to Isus misli. Kako mo e biti bolje da ode? Oni su jeli "tijelo... koje se predaje za vas" ne shvaajui drastinu promjenu, da z adau, koju je Bog povjerio svom Sinu, Sin sada povjerava njima. "Kao to ti mene po sla u svijet tako i ja poslah njih u svijet", molio se Isus. Isus je na zemlji ostavio malo tragova o sebi. Nije napisao knjige, pa ak ni neki traktat. Bio je putnik koji nije ostavio doma pa ak ni ne to svojega to bi se moglo izlo iti u nekom muzeju. Nije se enio, nije se nigdje nastanio i nije zaeo neku din astiju. Zapravo, ne bismo o njemu znali ni ta osim tih nekoliko tragova koje je os tavio u ljudskim biima. To je bila njegova namjera. Zakon i Proroci su kao zraka svjetla osvijetlili onoga koji je trebao doi, a sada e se to svjetlo, kao da prolazi kroz prizmu, razlomiti i bljes-nuti u ljudskom s pektru valova i boja. est tjedana kasnije, uenici e shvatiti to je Isus mislio rijeima bolje za vas. Kako j e to Augustin rekao: "Uza ao si na na e oi i mi smo se tugujui okrenuli da bismo te na l i u svojim srcima." Zar bi bilo previ e rei da je Isus, ak i poslije uza a a, potra io druga tijela u kojima onovno poeti ivjeti ivotom kojim je ivio na zemlji? Crkva slu i kao produ etak utjelovlj enja, kao Bo ji temeljni nain uspostavljanja njegove prisutnosti u svijetu. Mi smo "poslijekristi", kako je to skovao Gerard Manlev Hopkins: ... jer Krist igra na deset tisua mjesta, s dra i u oima i udovima, igra Ocu svom kroz crte ljudskih lica. Crkva je gdje Bog ivi. Ono to je Isus donio nekolicini - ozdravljenje, milost, por uku radosne vijesti o Bo joj ljubavi - to Crkva mo e danas donijeti svima. To je bil a zadaa, veliki nalog, koji je Isus dao neposredno prije nego to je nestao iz vida zapanjenim uenicima. "Ako p enino zrno, pav i na zemlju, ne umre", objasnio je ranije , "ostaje samo; ako li umre, donosi obilat rod". Razmno avanje metodom maslaka. 218 UZA A E - PRAZNO VEDRO NEBO Tako je bar u teoriji. Meutim, moram se, istine radi, postaviti s uenicima koji ra zjapljenih usta gledaju kako se Isus uzdi e u zrak kao kakvo beskrilno stvorenje k oje prkosi sili te i. "Gospodine, hoe li u ovo vrijeme Izraelu opet uspostaviti kral jevstvo?", upravo su pitali - i sad ovo! Oti ao je! Suosjeam s njihovom zbunjeno u jer i ja te im za monim Mesijom da uvede red na ovom svijetu zla, nasilja i bijede. Po t o ivim dva tisuljea poslije uenika, gledam unatrag i udim se kako je malo crkva promi jenila u takvome svijetu. Za to nas je Isus ostavio same da vodimo ove bitke? Kako mo e biti bolje to je oti ao? U stvari, zakljuio sam da njegovo uza a e predstavlja moju najveu borbu vjere - ne je l

i se dogodilo, ve za to se dogodilo. Ono me zaokuplja vi e nego problem bola, vi e od t e koe usklaivanja znanosti i Biblije, vi e od vjerovanja u Isusovo uskrsnue i druga uda. Izgleda neobino priznati takvu misao - nikad nisam itao knjigu ili lanak koji je n amijenjen odgovorima na sumnje u uza a e - ali kod mene ono to se dogodilo od Isusova odlaska pogaa sr moje vjere. Ne bi li bilo bolje da nikad nije bilo uza a a? Da je Isus ostao na zemlji mogao je odgovoriti na na a pitanja, rije iti na e sumnje, posredovat i u raspravama o doktrini i propisima. Mnogo mi je lak e prihvatiti injenicu da se Bog utjelovio u Isusu iz Nazareta nego u ljudima koji posjeuju moju mjesnu crkvu - i u meni. Ali od nas se upravo oekuje da to vjerujemo; i oekuje se da tako ivimo. Novi zavjet tvrdi da crkva odreuje budun ost svemira (vidi Rimljanima 8,19-21; Efe anima 3,10). Isus je odigao svoju ulogu i oti ao. Sada je nama ostalo da odigramo svoju. "Ozbiljno je", pisao je C. S. Levvis, " ivjeti u dru tvu moguih bogova i bo ica, dr ati n a umu da najneinteligentnija i najnezanimljivija osoba s kojom razgovarate jedno g dana mo e biti stvorenje kojem ete, ako ste sada zapazili, biti u velikoj ku nji da se poklonite, ili e biti takav u as i pokvarenost kakve sada, ako uope, susreete sam o u nonoj mori. Tijekom svakog dana mi u odreenoj mjeri poma emo jedan drugome prema jednom ili drugom odredi tu." Drevne religije, kao to je rimsko poganstvo u Isusovo vrijeme, vjerovale su da po stupci bogova gore na nebesima utjeu dolje na zemlju. Ako se Zeus rasrdio, sijeva le su munje. Kao djeca koja s mostova nad autoputom bacaju kamenje na automobile koji prolaze, tako bogovi bacaju kata219 ISUS KAKVOG NISAM POZNAVAO klizme na zemlju. "Kako gore, tako dolje", glasila je jedna drevna formula. Meuti m, Isus je izokrenuo ovu formulu: "Kako dolje, tako gore." "Tko vas slu a, mene sl u a", rekao je Isus svojim sljedbenicima; "tko vas prezire, mene prezire". Vjernik moli, a nebo odgovara; gre nik se kaje, a aneli se raduju; misija uspije, a Sotona pada kao munja; vjernik se pobuni, a Sveti Duh se alosti. Ono to mi ljudi ovdje in imo djeluje odluujue na svemir. Ja to vjerujem, ali nekako to stalno "zaboravljam". Zaboravljam da su moje molit ve Bogu va ne. Zaboravljam da poma em svojim bli njima da stignu do vjenog odredi ta. Zab oravljam da odluke koje danas donosim donose Gospodaru svemira u ivanje - ili tugu . ivim u svijetu drvea, telefona i faksova, i stvarnost ovog materijalnog svemira sklona je da nadvlada moju vjeru u duhovni svemir, upijajui sve. Gledam u prazno plavo nebo i ne vidim ni ta. Svojim uza a em Isus je preuzeo rizik da ga zaborave. * * * Nedavno sam, itajui Evanelje po Mateju, s iznenaenjem primijetio da je sam Isus pred vidio mogunost da bude zaboravljen. etiri prispodobe pri kraju Evanelja, meu posljed njima koje je Isus ispriao, u pozadini imaju zajedniku temu. Neki ovjek ostavlja sv oju kuu praznom, odsutan zemljoposjednik postavlja slugu da vodi brigu, mlado enja dolazi tako kasno da se njegovim gostima prispava i oni zaspu, jedan gospodar di jeli talente svojim slugama i odlazi - sve ove prispodobe govore o temi odlaska Boga. Zapravo, Isusove prispodobe su unaprijed ukazale na sredi nje pitanje u suvremenom svijetu: "Gdje je Bog sada?" Suvremeni odgovor, od ljudi kao to su Nietzsche, Fr eud, Marx, Camus i Beckett, glasi da nas je zemljoposjednik napustio, ostavljajui nas da postavimo vlastita pravila. Deus absconditus. Na mjestima kao to su Ausch witz i Ruanda vidjeli smo ive verzije ovih prispodoba, zorne primjere toga kako e netko postupiti kad prestane vjerovati u suverenog zemljoposjednika. Ako nema Bo ga, kako je to rekao Dostojevski, onda je sve dozvoljeno. itajui dalje, do ao sam do jo jedne prispodobe, one o ovcama i^ jarcima, vjerojatno p osljednje koju je Isus ispriao. 220 UZA A E - PRAZNO VEDRO NEBO Kad Sin ovjeji doe u slavi i svi aneli njegovi s njime, sjest e na prijestolje slave svoje. I sabrat e se pred njim svi narodi, a on e ih jedne od drugih razluiti kao to pastir razluuje ovce od jaraca. Postavit e ovce sebi zdesna, a jarce slijeva. Tada e kralj rei onima sebi zdesna: "Doite, blagoslovljeni Oca mojega! Primite u ba t

inu Kraljevstvo pripravljeno za vas od postanka svijeta! Jer ogladnjeh i dadoste mi jesti; o ednjeh i napojiste me; stranac bijah i primiste me; gol i zaogrnuste me; oboljeh i pohodiste me; u tamnici bijah i dooste k meni." Tada e mu pravednici odgovoriti: "Gospodine, kada te to vidjesmo gladna i nahrani smo te; ili edna i napojismo te? Kada te vidjesmo kao stranca i primismo; ili gol a i zaogrnusmo te? Kada te vidjesmo bolesna ili u tamnici i doosmo k tebi?" A kralj e im odgovoriti: "Zaista, ka em vam, to god uiniste jednomu od ove moje najma nje brae, meni uiniste!" Zatim e rei i onima slijeva: "Odlazite od mene, prokleti, u oganj vjeni, pripravlje n avlu i anelima njegovim! Jer ogladnjeh i ne dadoste mi jesti; o ednjeh i ne dadost e mi piti; stranac bijah i ne primiste me; gol i ne zaogrnuste me; bolestan i u tamnici i ne pohodiste me!" Tada e mu i oni odgovoriti: "Gospodine, a kada te to vidjesmo gladna, ili edna, il i stranca, ili gola, ili bolesna, ili u tamnici, i ne po-slu ismo te?" Tada e im on odgovoriti: "Zaista, ka em vam, to god ne uiniste jednomu od ovih najman jih, ni meni ne uiniste." I otii e ovi u muku vjenu, a pravednici u ivot vjeni. Ova mi je posljednja prispodoba bila dobro poznata. Ona je sna na i zbunjujua vi e od svega to je Isus ikada rekao. Ali nikad ranije nisam primijetio njezinu loginu po vezanost sa etirima prispodobama koje joj prethode. Prispodoba o ovcama i jarcima na dva naina odgovara izravno na pitanje koje posta vljaju ostale prispodobe: problem odsutnog zemljoposjednika, odsutnog Boga. Prvo nagovje ta da e se gospodar vratiti na dan suda, kad e doi neizbje na kazna - doslovno . Odsutni e se vratiti, Ovaj 221 ISUS KAKVOG NISAM POZNAVAO put u sili i slavi, da naplati sve to se dogodilo na zemlji. "Galilejci", rekli s u aneli, " to stojite i gledate u nebo? Ovaj Isus koji je od vas uznesen na nebo is to e tako doi kao to ste vidjeli da odlazi na nebo." Drugo, prispodoba ukazuje na meuvrijeme, na stoljetni interval u kojem danas ivimo , na vrijeme kad se ini da je Bog odsutan. Odgovor na ovo najsuvremenije pitanje istovremeno je dubok i okantan. Bog se uope nije potajno sklonio. Umjesto toga pre ru io se na najneoekivaniji nain, u stranca, siromaha, gladnoga, zatvorenika, bolesn ika, bijednika na zemlji: "Ka em vam, to god uiniste jednom od ove moje najmanje brae , meni uiniste!" Ako ne mo emo otkriti Bo ju prisutnost u svijetu, mo da smo ga tra ili n a pogre nim mjestima. Komentirajui ovaj ulomak, veliki ameriki teolog Jonathan Edvvards rekao je da je B og odredio siromahe za svoje "primatelje". Po to svoju ljubav ne mo emo izraziti inei ne to od ega e Bog izravno imati koristi, on eli da uinimo ne to korisno za siromahe koj ima je dodijeljena zadaa da primaju kr ansku ljubav. Jedne veeri, dok sam odsutno mijenjao kanale na televizoru, nai ao sam na ne to to je izgledalo kao djeji film; glumila je mlada Havlev Mills. Opustio sam se i poeo pra titi odvijanje radnje. Ona i dvije prijateljice su, igrajui se u sjeniku, nai le na skitnicu (Alan Bates) koji je spavao u slami. "Tko si ti?", pitala je Mills. Sk itnica se iznenada probudio i, ugledav i djecu, promrmljao: "Isus Krist!" Ono to je smatrao beznaajnim rijeima djeca su uzela kao istinu. Stvarno su vjeroval a da je taj ovjek Isus Krist. Tijekom itavog filma [Whistle Down the Wind) postupa la su prema skitnici s divljenjem, po tovanjem i ljubavlju. Donosili su mu hranu i pokrivae, sjedili i razgovarali s njim i priali mu o svojem ivotu. S vremenom je n jihova nje nost preobrazila skitnicu, pobjeglog osuenika koji nikad nije nai ao na ta kvo milosre. Millsina majka napisala je ovu priu s namjerom da bude alegorija onoga to bi se mo glo dogoditi kad bismo svi doslovno uzeli Isusove rijei o siromasima i nevoljnima . Slu ei njima, mi slu imo Isusu. "Mi smo kontemplativan red", rekla je Majka Tereza jednom bogatom amerikom posjetitelju koji nije mogao shvatiti njezinu gorljivu po sveenost talogu Kalkute. "Prvo meditiramo o Isusu, a onda izlazimo i tra imo^ ga pr eru enog." 222 UZA A E - PRAZNO VEDRO NEBO Dok sam razmi ljao o posljednjoj prispodobi u Mateju, 25. poglavlju, postao sam sv

jestan da su mnoga moja pitanja o Bogu zapravo slina bumerangu koji mi se odmah v raa. Za to Bog dopu ta da se u getu Brook-lvna ili pored rijeke smrti u Ruandi raaju b ebe? Za to Bog dopu ta da postoje zatvori, skloni ta za beskunike, bolnice i izbjegliki logori? Za to Isus nije sredio zbrku u svijetu tijekom godina koje je proveo na ze mlji? Prema ovoj prispodobi, Isus je znao da e u svijetu koji ostavlja za sobom biti si romaha, gladnih, zatvorenika i bolesnih. Jadno stanje svijeta nije ga iznenadilo . On nije planirao da se pozabavi njime: imao je jedan dugoroan i jedan kratkoroan plan. U dugoroni plan ubrajao je svoj povratak u sili i velikoj slavi, da uredi planet zemlju. Kratkoroni plan znaio je preno enje zadae na one koji e na kraju dovest i do osloboenja svemira. On je uza ao da bismo mi mogli zauzeti njegovo mjesto. "Gdje je Bog kad ljudi pate?", esto sam pitao. Odgovor je jo jedno pitanje: "Gdje je crkva kad ljudi pate?" * * * Posljednje pitanje je, naravno, problem povijesti u nekoliko rijei, ali i razlog t o ka em da Isusovo uza a e predstavlja moju najveu borbu vjere. Kad je oti ao, Isus je klj ueve kraljevstva ostavio u eprtljavim rukama. Za sve vrijeme mojeg traganja za Isusom povlaila se jedna suprotna tema: potreba da skinem slojeve pra ine i prljav tine koje je stavila sama crkva. U mojem sluaju Is us je bio zamraen rasizmom, netolerancijom i sitniavim legalizmom fundamentalistiki h crkava na jugu. Ruski ili europski katolik suoava se sa sasvim drukijim procesom obnove. "Jer ne samo pra ina, ve i previ e zlata mo e pokriti pravu osobu", pisao je N ijemac Hans Kiing o svojoj vlastitoj potrazi. Mnogi, preveliki broj njih, potpun o napu ta potragu; odgurnuti od crkve, oni nikad ne uspiju stii do Isusa. " teta to odmah za Isusovim petama dolaze kr ani", primjeuje Annie Dillard. Njezina izj ava podsjea me na majicu koju mo emo vidjeti na suvremenim politikim skupovima: "Isu se, spasi nas... od svojih sljedbenika." I na jednu reenicu iz novozelandskog fil ma Nebeska stvorenja (Heavenlv Creatures) u kojem dvije djevojke opisuju svoje z ami ljeno kraljevstvo: "Ono je kao nebo, samo bolje - u njemu nema kr ana!" 223 ISUS KAKVOG NISAM POZNAVAO Problem se ve rano pokazao. Komentirajui crkvu u Korintu, Frede-rick Buechner pi e: "Oni su u stvari bili Kristovo tijelo, kao to im je Pavao ovdje pisao u jednoj od najtrajnijih metafora - Kristove oi, u i, ruke - ali nain na koji su djelovali moga o je Krista ostaviti samo krvlju podlivenih oiju, gluhih u iju i sakatih ruku da na stavi Bo je djelo u pa-lome svijetu." U etvrtom stoljeu je oajni sv. Augustin pisao o podijeljenoj crkvi: "Oblaci odjekuju grmljavinom da Dom Gospodnji treba graditi po itavoj zemlji; a ove abe sjede u svojoj movari i krekeu - 'Mi smo jedini kr ani!'" Mogao bih nekoliko stranica napuniti takvim ivopisnim citatima, a svi oni nagla ava ju rizik u povjeravanje Bo jeg renomea takvima kakvi smo mi. Protivno Isusu, mi ni smo savr en izraz Rijei. Mi govorimo zbrkanom sintaksom, mucamo, mije amo jezike, sta vljamo naglaske na pogre nim mjestima. Kad svijet gleda ne bi li vidio Krista, on vidi, slino piljskim stanovnicima u Platonovoj alegoriji, samo sjene stvorene svje tlom, ali ne i samo svjetlo. Za to ne izgledamo vi e kao crkva koju je Isus opisao? Za to Kristovo tijelo tako malo nalikuje njemu? Ako je Isus mogao predvidjeti takve katastrofe kao to su kri arski ratovi, inkvizicija, kr anska trgovina robljem, apartheid, za to je uope uza ao? Ne mogu dati uvjerljiv odgovor na takva pitanja, jer sam sam dio problema. Ako g a potanko ispitam, moje pitanje poprima zbunjujui osobni oblik: Za to mu ja tako ma lo nalikujem? Nudim samo tri zapa anja koja mi poma u da shvatim ono to se dogodilo o d Isusova uza a a. Prvo, crkva je donijela svjetlo, ali i tamu. U Isusovo ime sv. Franjo je poljubi o prosjaka i skinuo svoju odjeu, Majka Tereza je osnovala Dom za umirue, Wilberfor ce je oslobodio robove, general Booth je osnovao urbanu Vojsku spasa, a Dorothv Dav je hranila gladne. Takvo se djelo nastavlja: kao novinar sreo sam edukatore, urbane propovjednike, lijenike i medicinske sestre, lingviste, dobrotvorne radni ke i ekologe koji diljem svijeta slu e za malu plau i jo manje priznanja, a sve u Is usovo ime. S druge strane, Michelangelo, Bach, Rembrandt, graditelji katedrala i mnogi slini njima ponudili su najbolje svojim stvaranjem "samo na slavu Bogu". B o je ruke na zemlji su od uza a a postale ire.

Ne vidim svrhe u prebrojavanju i odvagivanju proma aja crkve i njezinih uspjeha. K onana rije e doi od vlastite Bo je prosudbe. Prvih 224 UZA A E - PRAZNO VEDRO NEBO nekoliko poglavlja Otkrivenja pokazuje kako Bog realno gleda na crkvu, a ipak No vi zavjet na drugim mjestima jasno pokazuje da smo Bogu dragi: mi smo "draga svo jina", "miris ugodan", "mila moja ba tina". Ne mogu shvatiti ovakve tvrdnje; jedno stavno ih prihvaam vjerom. Samo Bog zna to mu je ugodno. Drugo, Isus preuzima punu odgovornost za bitne dijelove svoga tijela. "Ne izabra ste vi mene, nego ja izabrah vas", rekao je svojim uenicima, a to su bili upravo oni vragolani koji su ga tjerali u oaj i koji e ga uskoro napustiti u trenucima na jvee potrebe. Mislim na Petra ija arogantnost, ljubav, tvrdoglavost, pogre no usmjer ena strast i bezvjerna izdaja u obliku embrija prikazuju devetnaest stoljea povij esti. Na "stijeni" kakva je on, Isus je sagradio svoju Crkvu i obeao da je vrata paklena nee nadvladati.* Hrabri me kad promatram Isusa s njegovim uenicima. Nikad ga nisu vi e razoarali nego u noi njegove izdaje. A upravo tada, ka e Ivan, Isus ih je "do kraja ljubio", a on da im je povjerio kraljevstvo. Na kraju, problem Crkve se ne razlikuje od problema pojedinog kr anina. Kako skup n esvetih mu karaca i ena mo e biti Kristovo tijelo? Mogu odgovoriti drukijim pitanjem: Kako mo e gre ni ovjek, ja sam, biti prihvaen kao Bo je dijete? Jedno udo omoguuje drugo. Podsjeam se na uzvi ene Pavlove rijei o Kristovoj zarunici i Bo jem hramu, koje je uput io skupini grozno pokvarenih pojedinaca u mjestima kao to je Korint. "To pak blag o imamo u glinenim posudama da izvanredna ona snaga bude oito Bo ja, a ne od nas", pisao je Pavao u jednoj od najtonijih ikad napisanih izjava. Romanopisac Flannerv O'Connor, kojeg se nikad nije moglo optu iti da prelazi preko ljudske pokvarenosti, jednom je odgovorio na pismo itatelja koji se alio na stanj e u crkvi. "ini mi se da itavo va e nezadovoljstvo s Crkvom potjee od nepotpunog razu mijevanja grijeha", poeo je O'Connor: ... ini mi se da zapravo zahtijevate da Crkva uspostavi nebesko kraljevstvo na ze mlji sada odmah, da se Sveti Duh odmah preobrazi u * Charles VVilliams komentira da se Isus, "prema komentatorima o vjerskim voama s vojeg vremena nikad nije mnogo nadao od crkvenih du nosnika. Najvi e to je mogao bilo je obeati da je vrata pakla nee nadvladati. Gledajui povijest Crkve, to je jedino t o mo emo smatrati da nisu uinila." 225 ISUS KAKVOG NISAM POZNAVAO svakom tijelu. Sveti Duh se rijetko kad pokazuje na povr ini bilo ega. Vi tra ite da se ovjek odmah vrati u stanje u kojem ga je Bog stvorio, a izostavljate stra nu rad ikalnu ljudsku ponositost koja uzrokuje smrt. Krist je bio razapet na zemlji, a Crkva je razapeta u vremenu... Crkva je osnovana na Petru koji se triput odrekao Krista i koji sam nije mogao hodati po vodi. Vi oekujete od njegovih nasljednika da hodaju po vodi. itava se ljudska priroda estoko opire milosti, jer nas ona mij enja, a promjena je bolna. Sveenici joj se opiru kao i ostali. Imati Crkvu onakvo m kakvom je vi elite zahtijevalo bi stalno udotvorno Bo je mije anje u ljudske poslove ... Dvjema frazama vrijednima spomena O'Connor je prikazao izbor pred kojim se Bog n alazi kad promatra ljudsku povijest: anga irati se u "stalnom udotvornom mije anju u ljudske poslove", ili dopustiti sebi da bude "razapet u vremenu" kao njegov Sin na zemlji. S nekoliko izuzetaka, Bog, ija je priroda ljubav koja ivi sama za sebe, odluio se za drugu mogunost. Krist nosi rane crkve, kao to je nosio rane prouzroene raspeem. Ponekad se pitam to je bolnije. 226 13. Kraljevstvo - P enica meu korovom Ljudska me komedija ba mnogo ne privlai. Ne pripadam potpuno ovom svijetu... Ja sa m od drugdje. I vrijedi potra iti to drugdje iza zidova. Ali gdje je? ElIGENE IONESCO 13. Kraljevstvo - P enica meu korovom

Svake jeseni crkva koju sam pohaao u djetinjstvu prireivala je proroku konferenciju . Sjedokosi mu karci poznatih imena ra irili bi preko podijuma svoje proroke karte plahte na kojima su fluorescentnim bojama prikazane zvijeri i vojske - i obja njav ali "posljednje dane" u kojima ivimo. Slu ao sam zadivljen i u strahu dok su povlaili ravnu crtu ju no od Moskve do Jeruzal ema i skicirali pokrete milijunskih armija koje e se uskoro okomiti na Izrael. Sa znao sam da je deset lanica Europskog zajednikog tr i ta upravo ispunilo Danielovo pro roanstvo o zvijeri s deset rogova. Ubrzo emo svi nositi broj utisnut na svojem elu, ig zvijeri i biti registrirani na raunalu negdje u Belgiji. Na na em planetu izbit e nuklearni rat i mi emo se nai na samom rubu uni tenja, dok se u posljednjoj sekundi ne bude vratio sam Isus vodei vojske pravednosti. Ovaj scenarij izgleda mnogo nevjerojatniji sada kad je mo Rusije opala i kad se Z ajedniko tr i te (danas Europska unija) pro irilo na vi e od deset lanica. Meutim, ono to je ostalo do danas nisu toliko pojedinosti proroanstva koliko njihov utjecaj na moje osjeaje. Odrastao sam istovremeno upla en i pun oajnike nade. U srednjoj koli poeo sam uiti kineski, a moj brat ruski, kako bi jedan od nas mogao komunicirati s os vajakom vojskom s bilo koje strane. Moj stric je oti ao korak dalje: spakirao je sv oju obitelj i preselio u Australiju. Ali usred sveg tog straha imali smo i nadu: premda sam bio siguran da e svijetu uskoro doi kraj, ipak sam svoju djetinju vjer u polagao na uvjerenja da e Isus nekako pobijediti. 229 ISUS KAKVOG NISAM POZNAVAO Kad sam kasnije itao crkvenu povijest, saznao sam da su ranije -tijekom prvih des etljea kr anstva, krajem desetog stoljea, krajem etrnaestog, u Napoleonovo doba, za Pr vog svjetskog rata, za vrijeme osovine Hitler-Mussolini - esto na povr inu izbijale vizije o kraju svijeta. Nedavno, za vrijeme Zaljevskog rata 1991, Saddam Hussei n je progla en Antikristom, novim ovjekom koji e pokrenuti apokalipsu. Svaki put su kr ani prolazili kroz ciklus straha, nade i postienog razoaranja. Nakon svega, kraj s vijeta jo nije stigao. Takoer sam saznao da je idovski narod stalno prolazio kroz isti ciklus, nikad toli ko oit kao u prvom stoljeu na e ere. U to su vrijeme mnogi idovi oekivali da se pojavi Mesija koji e ih osloboditi od terora Rima; to je bila nada koju je ovjek iz Naza reta prvo zapalio, a onda ju je ugu io. Da bih razumio Isusa i zadau koju je poslij e svojeg uza a a ostavio za sobom, moram se jo jednom vratiti u njegovo doba, ponovno se smjestiti u njegovo vrijeme, slu ati ga dok govori o temi koja mu je bila dra a o d bilo koje druge: o Bo jem kraljevstvu. Ono to je o Bo jem kraljevstvu rekao u prvom stoljeu ima veliku va nost za mene danas u dvadesetome. * * * U Isusovo vrijeme idovi su pa ljivo prouavali iste ulomke iz Daniela i Ezekiela koji e kasnije imati tako va no mjesto u prorokim konferencijama u mojem djetinjstvu.* M i se nismo slagali u nekim pojedinostima - sjeverna Europa je u to vrijeme bila u ma prepuna barbara a ne Zajedniko tr i te, a Rusija je bila nepoznata - ali na e vizije Mesije su se poklapale: oekivali smo heroja osvajaa. Tko god objavio: "Zbilja je do lo kvarna kraljevstvo Bo je", svakako bi u mislima svojih slu atelja izazvao sliku politikog voe koji e se pojaviti, preuzeti vlast i poraziti najmonije ikad poznato c arstvo. U takvoj sredini Isus je dobro razumio eksplozivnu silu rijei Mesija. Prema prosu dbi VVilliama Barclava: "Da je Isus javno ustvrdio da je Mesija, * Knji evnici koji su tako uporno prouavali starozavjetna proroanstva nisu prepoznal i Isusa kao ispunjenje tih proroanstava. Ne bi li njihov proma aj u tumaenju znakova prvog dolaska trebao biti upozorenje za nas danas koji s takvim pouzdanjem obja vljujemo znakove Isusova drugog dolaska? 230 KRALJEVSTVO - P ENICA MEU KOROVOM ni ta ne bi moglo zaustaviti beskorisnu plimu ubijanja." Premda se sam Isus nije s lu io ovom titulom, prihvaao ju je kad su ga drugi nazivali Mesijom, a evanelja poka zuju kako je i njegovim uenicima postupno svanjivalo da njihov uitelj nije bio nit ko drugo do dugo oekivani Kralj. Isus je poticao takva uvjerenja slu ei se rijeju koja je ubrzala puls njegova naroda . "Pribli ilo se kraljevstvo nebesko!", objavio je u svojoj prvoj poruci. Svaki pu

t kad bi je izgovorio, ova bi rije budila uspomene: arene zastave, blje tave vojske, zlato i slonovau iz Salomonovih dana, obnovu dr ave Izrael. Ono to e se dogoditi, re kao je Isus, daleko e nadma iti sve to se dogodilo u pro losti: "Ka em vam: mnogi su pro roci i kraljevi htjeli vidjeti to vi gledate, ali nisu vidjeli; i uti to vi slu ate, ali nisu uli!" Jednom drugom prigodom provokativno je izjavio: "Ovdje je i vi e od Salomona!" Zeloti su stajali na rubu okupljenih Isusovih slu atelja, naoru ani i dobro organizi rani gerilci, nestrpljivo ekajui da se bore protiv Rima, ali na njihovo zaprepa tenj e signal za pobunu nije nikad do ao. S vremenom, Isusov nain pona anja razoarao je sve koji su tra ili tradicionalnog vou. Bio je sklon izbjei, a ne te iti k velikim skupin ama. Uvrijedio je uspomenu na Izraelove slavne dane kad je kralja Salomona uspor edio s obinim ljiljanom. Jednom ga je mno tvo htjelo silom okruniti za kralja, ali on se tajanstveno povukao. I kad je Petar konano izvukao ma da ga brani, Isus je i scijelio rane rtvi. Nezadovoljnom mno tvu postalo je jasno da Isus govori o sasvim drukijem, neobinom kr aljevstvu. idovi su htjeli ono to su ljudi oduvijek htjeli od vidljivog kraljevstv a: pile u svakom loncu, punu zaposlenost, jaku vojsku koja e odbiti napadae. Isus je navije tao kraljevstvo koje je znailo odrei se sebe, uzeti na sebe kri , odrei se bo gatstva, ak ljubiti svoje neprijatelje. Dok je to obja njavao, oekivanja mno tva su se raspadala. Do trenutka kad su Isusa pribili na ukr tene drvene grede, svi su izgubili nadu i povukli se. Znanstvenici ka u da idovi prvog stoljea nisu znali za Mesiju patnika. to se dvanaestorice tie, bez obzira koliko esto ili koliko jasno ih je Isus upozorav ao na svoju predstojeu smrt, to im nikada nije bilo jasno. Nitko nije mogao zamis liti Mesiju koji umire. Rije kraljevstvo znaila je za Isusa jedno, a za mno tvo sasvim drugo. Isusa su u vel ikoj mjeri odbacili zato to nije odgovarao nacionalnoj slici o tome kako bi Mesij a trebao izgledati. 231 ISUS KAKVOG NISAM POZNAVAO Jedno me pitanje dugo proganjalo. S obzirom na njihova oekivanja, za to je Isus rij eju kraljevstvo stalno poticao nade svojih sljedbenika? (Samo u Matejevu evanelju javlja se pedeset i tri puta.) Uporno se vezivao uz izraz kojeg su oito svi pogre n o razumjeli. Na to je Isus mislio pod Bo jim kraljevstvom! Velika je ironija da je onaj, koji je tako razoarao oekivanja svojeg naroda u povi jesti, postao poznat kao kralj - u toj mjeri da je oblik ove rijei postao njegovo "prezime". Krist, ili Christos na grkom, prijevod je hebrejske rijei Messiah, koj a znai pomazanik i odnosi se na drevni nain krunidbe kraljeva. Svi mi koji se nazi vamo krist-jani, odjek smo rijei koja je toliko zbunjivala ljude u Isusovo doba. Pitam se: da li mi bolje razumijemo kraljevstvo Bo je? * * * Isus nije nikad ponudio jasnu definiciju kraljevstva; umjesto toga iznosio je sv oje vienje tog kraljevstva neizravno preko niza pria. Njegov izbor slika vrlo je d ojmljiv: svakodnevni prikazi obraivanja zemlje, ribarenja, ene koja pee kruh, trgov ca koji kupuje bisere. Nebesko kraljevstvo je kao zemljoradnik koji izlazi sijati. Kao to to svaki zemlj oradnik zna, nee svako sjeme koje posijete donijeti rod. Neko padne meu kamenje, n eko pojedu ptice i poljski mi evi, neko ugu i korov. Sve to zemljoradniku izgleda normalno, ali heretino tradicionalnom graditelju kra ljevstva. Ne prosuuju li se kraljevi po svojoj moi, svojoj sposobnosti da podanici ma nametnu svoju volju, po svojoj snazi odbijanja neprijatelja? Isus je ukazivao na to da Bo je kraljevstvo dolazi sa silom kojoj se mo emo oprijeti. Ono je krotko, nenametljivo i koegzistira sa zlom - to je poruka koja svakako nije mogla zadovo ljiti patriotske idove sklone pobuni. Pogledajte goru iino sjeme, tako maleno da mo e pasti na zemlju i ostati neprimijeeno za ljude i ptice. Meutim, ako mu damo vremena, sjeme mo e niknuti i narasti u grm k oji nadilazi sve druge biljke u vrtu, toliko velik i bujan da dolaze ptice i gni jezde se u njegovim granama. Tako funkcionira Bo je kraljevstvo. Ono poinje tako ma leno da ga ljudi preziru i ne vjeruju da e uspjeti. Ali usprkos svemu, Bo je kralje vstvo

232 KRALJEVSTVO - P ENICA MEU KOROVOM e rasti i iriti se diljem svijeta, donosei sjenu bolesnima, siromasima, zatvorenici ma, nevoljenima. Nebesko kraljevstvo slino je trgovcu koji se specijalizirao za rijetke dragocjeno sti. Jednog dana nalazi tako prekrasan biser da bi princeze poludjele od zavisti . Prepoznajui njegovu vrijednost, trgovac prodaje sve to ima da bi ga kupio. Premd a ga kupnja ko ta svega to ima, on se zbog toga ni trenutka ne kaje. On kupuje s ra do u, smatrajui to krunskim uspjehom svojeg ivota: blago e ga nad ivjeti, ostat e dugo n kon to nestane njegovo obiteljsko ime. Tako djeluje Bo je kraljevstvo. rtva - odreci se sebe, uzmi svoj kri - ispada da je mudro ulaganje kojemu posljedica nije kaja nje ve neiskaziva radost. To su prie koje je Isus ispriao. Meutim, dok ponavljam ove prispodobe shvaam kako se moje razumijevanje daleko odvojilo od ovih domaih slika. Sklon sam zami ljati istu vrstu kraljevstva kao idovi: vidljivo, mono kraljevstvo. Mislim na Konstantina ko ji vodi svoju vojsku, sa titovima ukra enima kri em, sa sloganom "U ovome znaku pobij edi!" Mislim na vojske koje stupaju preko plahti na prorokim konferencijama. Oito je potrebno da ponovno ujem Isusov opis Bo jeg kraljevstva. Mi u dvadesetom stoljeu, u eri koja ima malo pravih "kraljeva", zami ljamo kraljevs tva s pojmovima sile i polarizacije. Mi smo djeca revolucije. Prije dva stoljea u Sjedinjenim Amerikim Dr avama i u Francuskoj ugnjetavani su ustali i svrgnuli vlad ajue sile. Kasnije su, u mjestima kao to su Rusija i Kina, marksisti poveli pobune s ideologijom koja je postala neka vrsta religije: oni su, u stvari, svu povije st poeli smatrati proizvodom klasne borbe ili dijalektikog materijalizma. "Radnici , ujedinite se! Odbacite svoje okove!", vikao je Marx i oni su to uinili, u veem d ijelu na eg krvavog stoljea. Neko vrijeme poku ao sam itati evanelja oima liberalne teologije. Na kraju sam morao zakljuiti da, bez obzira to ono bilo, Bo je kraljevstvo svakako nije poziv na nasiln u revoluciju. idovi u prvom stoljeu vjerojatno su oekivali takav pokret. Boji nice su bile jasne: ugnjetavani idovi protiv zlih Rimljana - pogana koji su ubirali pore ze, trgovali robljem, regulirali religiju i nasilno uklanjali disidente. U takvi m prilikama 233 ISUS KAKVOG NISAM POZNAVAO zeloti su uputili poziv slian Marxovu: " idovi, ujedinite se! Odbacite svoje okove! " Ali Isusova vijest o kraljevstvu nije imala veze s politikom polarizacije. Dok sam itao evanelja, inilo mi se da Isus iznosi dvojaku poruku. Ugnjetavaima je up utio rijei upozorenja i suda. Prema silama vlasti postupao je s blagim omalova avan jem, Heroda je nazvao "lisicom" ( idovski izraz za bezvrijednu i beznaajnu osobu) i pristao platiti hramski porez "da ih ne sablaznimo". Nije se mnogo bavio politi kom; uostalom, vlast je bila ta koja ga je poku avala uni titi. Ugnjetavanima, svojim primarnim slu ateljima, Isus je ponudio vijest utjehe. Sirom ahe i tlaene nazvao je "bla enima". Nikad nije poticao ugnjetavane da se dignu i zb ace svoje okove. Rijeima koje su morale ra-srditi zelote, Isus je zapovijedio: "L jubite neprijatelje." On je prizivao drukiju vrstu sile: ljubav, a ne prisiljavan je. Ljudi koji su u Isusu vidjeli svojeg politikog spasitelja stalno su bili zbunjiva ni njegovim izborom dru tva. Postao je poznat kao prijatelj ubiraa poreza, skupine koja je bila javno povezana s tuinskim izrabljivaima, a ne s izrabljivanima. Premd a je igosao vjerski sustav svojeg vremena, postupao je s po tovanjem prema voi kao to je bio Nikodem; iako je upozoravao na opasnost koju donosi novac i nasilje, pok azao je ljubav i sa aljenje prema bogatom mladom knezu i rimskom centurionu. Ukratko, Isus je po tovao dostojanstvo ljudi, bilo da se s njima slagao ili ne. Ni je namjeravao uspostaviti svoje kraljevstvo na rasnoj ili klasnoj osnovi, ili na drugim slinim podjelama. Svatko, ak i polutanka poput one ene s pet mu eva ili umirui razbojnik na kri u, bio je dobrodo ao u njegovo kraljevstvo. Osoba je uvijek bila v a nija od bilo kakve kategorije ili etikete. Osjeam kako me ova Isusova karakterna crta osuuje svaki put kad se ukljuim u neku s tvar u koju vrsto vjerujem. Kako je lako pridru iti se politici polarizacije, pa us tanoviti kako preko povorke demonstranata dovikujem "neprijatelju" na drugoj str

ani. Kako je te ko zapamtiti da me Bo je kraljevstvo poziva da ljubim enu koja je upr avo izi la iz klinike za pobaaj (da, i njezina lijenika), promiskuitetnu osobu koja umire od AIDS-a, bogatog veleposjednika koji izrabljuje Bo je stvaranje. Ako ne mo gu voljeti takve ljude, onda se moram pitati jesam li stvarno razumio Isusovo ev anelje. 234 KRALJEVSTVO - P ENICA MEU KOROVOM Politiki pokret po svojoj prirodi povlai crte, pravi razlike, progla ava sud; nasupr ot tome, Isusova ljubav prelazi preko crta, nadilazi razlike i dijeli milost. Be z obzira na opravdanost nekog predmeta - bilo da se radi 0 desniarskom lobijupro-life* ili ljeviarskom lobiju mir-i-pravda - politiki pokret i se izla u riziku da se ogrnu pla tem sile koji gu i ljubav. Od Isusa uim da, bez obzi ra u kakvoj aktivnosti sudjelujem, ne smijem odagnati ljubav i poniznost; u prot ivnom izdajem nebesko kraljevstvo. * * * Ako sam u isku enju da Bo je kraljevstvo vidim kao jo jednu strukturu vlasti, dovoljn o je da se obratim izvje taju o suenju u Jeruzalemu, sceni koja dva kraljevstva dov odi u oito suprotan polo aj. Tog najva nijeg dana vladari "kraljevstva ovoga svijeta" licem u lice suoili su se s Isusom 1 njegovim kraljevstvom. Dva kralja, Herod i Isus, utjelovila su vrlo razliite vrste vlasti. Herod je imao legije rimskih vojnika da silom nametne svoju volju, a povijest bilje i kako je t u silu koristio: ukrao je enu svome bratu i dao zatvoriti sve disidente, odrubio je glavu Ivanu Krstitelju, kao vrhunac zabave. I Isus je imao silu, ali ju je mi losrdno koristio da nahrani gladne i ozdravi bolesne. Herod je imao zlatnu krunu , palae, stra are i sva vidljiva obilje ja kraljevske vlasti. Za Isusa je najbli e form alnoj krunidbi, ili Mesi-jinu "pomazanju", bio zbunjujui prizor kad je jedna ena n a lo em glasu izlila miris na njegovu glavu. Dobio je titulu "Kralj idovski" kao pr esudu za zloin. Njegova "kruna", nainjena od trnja, bila je samo jo jedan izvor bol a. I premda je mogao pozvati legiju anela da ga za titi, on je to odbio. Isus je dosljedno odbijao koristiti silu primoravanja. Svjesno je pustio jednog uenika da ga izda i onda se predao bez protesta onima koji su ga do li uhititi. Nik ad se ne prestajem uditi da kr anska nada poiva na ovjeku ija je vijest odbaena i ija ljubav prezrena, koji je bio osuen na smrt kao zloinac. Unato Isusova jasnog primjera, mnogi od njegovih sljedbenika nisu se mogli odupri jeti izboru Herodova puta umjesto Isusova. Kri ari koji su opljakali Bliski istok, konkvistadori koji su maem obratili Novi svijet, * Pro-life je pokret koji se protivi pobaaju. 235 ISUS KAKVOG NISAM POZNAVAO kr anski istra ivai u Africi koji su suraivali s trgovcima robljem - jo uvijek osjeamo o antne posljedice njihovih pogre aka. Povijest poka u je da kad god se crkva slu i alat ima svjetovnih kraljevstava, ona gubi dje lotvornost ili postaje tiranijom kao s vaka druga struktura vlasti. I kad goc se crkva mije a s dr avom (Sveto Rimsko Carst vo, Cromwellova Engle ska, Calvinova eneva), privlanost vjere takoer trpi. Ironija je to na < po tovanje u svijetu opada razmjerno energinosti kojom poku avamc druge prisi liti da prihvate na e gledi te. Ovce meu vukovima, siu no sjeme u vrtu, kvasac u kru nom tije stu, sol u hrani: Isusov e metafore kraljevstva opisuju vrstu "tajne sile' koja djeluje iznutra. On nije rekao ni rije o trijumfalnoj crkvi koja dijel mo s vlastima. Bo je kraljevstvo, po s vemu sudei, najbolje djeluje i manjinskim pokretima, nasuprot kraljevstvu ovoga s vijeta. Kad naraste vee, priroda kraljevstva se neprimjetno mijenja. Zbog toga me, moram usput rei, zabrinjava nedavna pojava moi meu kr anima u Sjedinjeni m Amerikim Dr avama, koji se izgleda sve vi e i vi e oslanjanju na politika sredstva. U pro losti su kr ani bili ignorirani ili prezirani; sada im se ulaguje svaki bistri po litiar. Posebne se evangelici poistovjeuju s odreenim politikim stavom, i to u toj m jeri da mediji naizmjenino koriste izraz "evangelika" ili "religijska desnica". Ka d upitam nekog stranca: " to je evangeliki kr anin?" dobivam odgovor koji otprilike gl asi ovako: "Netko tko podr ava obiteljske vrijednosti i protivi se pravima homosek sualaca i pobaaju."

Ovaj me trend zabrinjava, jer Isusovo evanelje nije bila politika platforma. Treba se suoiti s problemima s kojima se kr ani suoavaju u svjetovnom dru tvu, razgovarati o njima i donijeti odgovarajue zakone, a demokracija daje kr anima sva prava da ka u sv oje mi ljenje. Ali mi se ne usuujemo toliko investirati u kraljevstvo ovoga svijeta da zanemarimo svoju glavnu zadau upoznavanja ljudi s drukijom vrstom kraljevstva, onoga koje se temelji iskljuivo na Bo joj milosti i pra tanju. Progla avanje zakona za provoenje moralnosti slu i potrebnoj funkciji, da obuzda zlo, ali ono nikad ne rje a va ljudske probleme. Ako za jedno stoljee, od danas, jedino to povjesniari mogu rei za evangelike bude da su 1990-ih zastupali obiteljske vrijednosti, onda nismo us pjeli ostvariti zadau koju nam je Isus povjerio: da gre nicima prenesemo Bo ju ljubav pomirenja. 236 KRALJEVSTVO - P ENICA MEU KOROVOM Isus nije rekao: "Po ovom e svi znati da ste moji uenici: ako budete progla avali za kone, potiskivali nemoralnost i obnovili obzirnost u obitelji i vlastima", ve "ak o budete imali ljubavi jedni za druge". On je to izjavio u noi prije svoje smrti, u noi kad se ljudska sila predstavljena monim Rimom i cjelokupnom snagom idovskih vjerskih vlasti izravno sukobila s Bo jom silom. Cijelog svog ivota Isus je bio ukl juen u neku vrstu "rata kulture" protiv krute vjerske institucije i poganskog imp erija, ali je reagirao tako to je svoj ivot dao za one koji su mu se protivili. Na kri u im je oprostio. Do ao je odozgo da prika e ljubav: "Uistinu, Bog je tako ljubio svijet te je dao svoga Sina Jedinoroenca..." Kad ga je rimski upravitelj Pilat otvoreno upitao je li on idovski kralj, Isus je odgovorio: "Kraljevstvo moje nije od ovoga svijeta. Kad bi moje kraljevstvo bil o od ovoga svijeta, moje bi se sluge borile da ne budem predan idovima. Ali kralj evstvo moje nije odavde." Odanost kraljevstvu koje "nije odavde" osokolilo je kr an ske muenike koji su od smrti svojeg osnivaa nailazili na otpor kraljevstava ovoga svijeta. Nenaoru ani vjernici upotrijebili su ovaj tekst protiv svojih rimskih pro gonitelja u Koloseumu, Tolstoj ga je upotrijebio da potkopa autoritet careva, a demonstranti za graanska prava koristili su ga u borbi protiv zakona o apartheidu na jugu Sjedinjenih Amerikih Dr ava i u Ju noj Africi. On govori o vladavini koja na dilazi granice - a ponekad i zakone - dr ave i carstva. Drugom prigodom farizeji su upitali Isusa kada e doi Bo je kraljevstvo. On je odgovo rio: "Kraljevstvo Bo je ne dolazi primjetljivo. Niti e se moi kazati: 'Evo ga ovdje! ' ili: 'Eno ga ondje!' Ta evo - kraljevstvo je Bo je meu vama!" Jasno je da Bo je kraljevstvo djeluje po pravilima koja se razlikuju od pravila sv akog zemaljskog kraljevstva. Bo je kraljevstvo nema zemljopisnih granica, nema pri jestolnice, nema zgrade parlamenta, nema vidljivih kraljevskih vanjskih obilje ja. Njegovi sljedbenici ive meu svojim neprijateljima, a ne odvojeni od njih nekom og radom ili zidom. Ono ivi i raste unutar ljudskih bia. Oni meu nama koji slijede Isusa zbog toga imaju dvojno dr avljanstvo. Mi ivimo u van jskom kraljevstvu obitelji, gradova i dr ava, dok 237 ISUS KAKVOG NISAM POZNAVAO istovremeno pripadamo Bo jem kraljevstvu. Svojom zapovijedi, "Podajt dakle caru ca revo, a Bogu Bo je", Isus je naglasio osnovnu napetost di koje bi moglo doi. Za prv e kr ane odanost Bo jem kraljevstvu ponekai je znaila sudbonosni sukob s Cezarovim vid ljivim kraljevstvom. Povjesni ar Will Durant zakljuuje u svom djelu The Story of C ivilisation: Nema vee drame u ljudskoj povijesti od pogleda na nekolicinu kr ana, prezrenih i ugn jetavanih od niza imperatora, koji podnose sve nevolje vatrenom ustrajno u, mno e se bez buke, izgrauju red dok su njihovi neprijatelji stvarali kaos, bore se rijeju p rotiv maa, nadom protiv brutalnosti i na kraju pobjeuju najmoniju dr avu koju povijes t poznaje. Cezar i Krist su se sukobili u areni i Krist je pobijedio. Vidjeli smo zorne primjere sukoba ovih kraljevstava u na e vrijeme, U komunistikim zemljama - Albaniji, SSSR-u, Kini - vlasti su prisilile Kr ansku crkvu da prijee u ilegalu tako da je, doslovce, postala nevidljiva. U valovima progonstva, tijekom 1960-ih i 1970-ih, na primjer, kineski vjernici bili su ka njavani globama, zatva rani i mueni, a lokalni propisi zabranili su veinu vjerskih aktivnosti. Ali unato o vom pritisku od strane vlasti, izbilo je duhovno buenje, mo da najvee u povijesti cr

kve. Oko pedeset milijuna vjernika iskazalo je svoju privr enost nevidljivom kralj evstvu, premda su zbog toga stradali od vidljivog kraljevstva. U stvari, ini se da problemi nastaju kad crkva postane suvi e usmjerena prema van i suvi e se sprijatelji s vlastima. Kao to je poslije obilaska Kine rekla jedna pomon ica amerike zakonodavne vlasti: "Uvjerena sam da za nas postoji upozorenje u apol itikoj naravi kineske podzemne crkve. Oni revno mole za svoje voe, ali pa ljivo odr av aju nezavisnost. Mi imamo prednost to ivimo u sudionikoj demokraciji, ali radei goto vo itavo desetljee u amerikoj politici vidjela sam vi e od jednog vjernika koji je sv oju kr ansku ba tinu prodao za obrok zemaljskog variva. Mi se moramo stalno pitati: J e li na prvi cilj promjena na e vlasti ili nastojanje da se ivoti u vlasti i izvan n je mijenjaju za Krista?" Ili da pitanje postavimo ovako: je li na prvi cilj promjena vanjskog, politikog kr aljevstva ili promicanje Bo jeg transcendentnog kraljevstva? U zemlji kakve su Sje dinjene Amerike Dr ave to je dvoje lako mogue pobrkati. 238 KRALJEVSTVO - P ENICA MEU KOROVOM Odrastao sam u crkvi koja pored amerike zastave ponosno izla e "kr ansku zastavu" i mi bismo izra avali odanost objema. Ljudi bi primjenjivali na Sjedinjene Dr ave ulomke iz Starog zavjeta koji su oito bili namijenjeni vremenu kad je Bog djelovao prek o vidljivog kraljevstva na zemlji, preko izraelske dr ave. Na primjer, esto sam slu a o citiranje ovog retka kao formulu za nacionalno duhovno buenje: "Ako se ponizi m oj narod na koji je prizvano Ime moje i pomoli se i potra i lice moje i okani se z lih putova, ja u ga tada usli ati s neba i oprostiti mu grijeh i izlijeit u mu zemlju ." Naravno, naelo se mo e primijeniti u opem smislu, ali je ovo nacionalno obeanje da no kao dio Bo jeg zavjetnog odnosa s drevnim Hebrejima; prigoda je bila posveenje S alomonovog hrama, mjesta gdje e Bog boraviti na zemlji. Imamo li ikakva razloga p retpostaviti da je Bog nainio slian zavjetni sporazum sa Sjedinjenim Dr avama? Uostalom, imamo li ikakvoga pokazatelja da Bog sada smatra Sjedinjene Dr ave ili b ilo koju drugu zemlju nekim nacionalnim entitetom? Isus je svoje prispodobe o kr aljevstvu ispriao dijelom zato da ispravi takve nacionalistike ideje. Bog prvenstv eno ne djeluje preko naroda ve preko kraljevstva koje nadilazi narode. Kad sada razmi ljam o Isusovim priama o kraljevstvu, osjeam da dosta nelagode meu kr ani ma danas potjee od nejasnoe u pogledu ova dva kraljevstva, vidljivog i nevidljivog . Svaki put kad dolaze izbori, kr ani raspravljaju o ovom ili onom kandidatu, je li "Bo ji ovjek" za Bijelu kuu. Ako se vratim u Isusovo vrijeme, te ko mi je zamisliti d a bi on razmi ljao je li Tiberije, Oktavijan ili Julije Cezar bio "Bo ji ovjek" za Ca rstvo. Za Bo je kraljevstvo politika Rima bila je potpuno neva na. U dana nje vrijeme, kad Sjedinjene Amerike Dr ave postaju sve svje-tovnije, ini se da crkva i dr ava idu u dva razliita smjera. to vi e razumijem Isusovu vijest o Bo jem kral jevstvu, to sam manje uznemiren ovim trendom. Na stvarni izazov, na koji bismo tr ebali usredotoiti svoju snagu, ne bi trebao biti kristijaniziranje Sjedinjenih Dr a va ( to je uvijek izgubljena bitka) ve nastojanje da budemo Bo je kraljevstvo u sve n epri-jateljskijem svijetu. Kako je to rekao Karl Barth: "[Crkva] postoji zato... da u svijetu postavi novi znak koji se radikalno razlikuje od njegovog [svjetov nog] pona anja i koji mu protuslovi na nain koji puno obeava." Ironija je u tome: ako se Sjedinjene Dr ave stvarno kli u niz klizavu moralnu padinu , bilo bi bolje dopustiti crkvi - kao u Rimu i u Kini - da 239 ISUS KAKVOG NISAM POZNAVAO "postavi novi znak... koji puno obeava". Bilo bi mi dra e, priznajem, i vjeti u zeml ji u kojoj veina po tuje Deset zapovijedi, pona a se civilizi rano jedan prema drugom e i jednom dnevno saginje glavu na obinu, politiki neopredijeljenu molitvu. Osjeam odreenu nostalgiju za dru tvenom klimom 1950-ih u kojoj sam odrastao. Ali ako se ta sredina ne vrati, neu zbog toga izgubiti san. Dok Amerika klizi, ja u raditi i mo liti se da Bo je kraljevstvo napreduje. Ako vrata paklena ne mogu nadvladati crkvu , sada nja politika scena te ko mo e predstavljati neku prijetnju. * * * Martin Buber je 1933. godine u Stuttgartu, u Njemakoj, raspravljao s jednim strunj akom za Novi zavjet o tome za to on, idov, ipak ne mo e prihvatiti Isusa, premda mu s e divi. Za kr ane, poeo je, idovi moraju izgledati tvrdoglavi jer nepokolebljivo ekaju

dolazak Mesije. Za to ne priznati Isusa Mesijom? "Crkva poiva na vjeri da je Krist do ao i da je u tome spasenje koje je Bog dao ovjeanstvu. Mi, Izrael, ne mo emo u to vjerovati... Mi znamo duboko u sebi, istinitije, da povijest svijeta nije preokr enuta u samom svojem temelju - da svijet nije spa en. Mi slutimo da se ne mo e spasi ti." Buberova klasina tvrdnja dobila je dodatno znaenje tijekom sljedeih nekoliko g odina, jer je u Njemakoj 1933. na vlast do ao Adolf Hitler i uklonio sve sumnje oko toga je li svijet spa en ili nije. Kako bi pravi Mesija mogao dopustiti da ovakav svijet i dalje postoji? Jedino mogue obja njenje nalazimo u Isusovu uenju da Bo je kraljevstvo dolazi u fazama . Ono je "sada", ali i "jo ne", sada nje, ali i budue. Ponekad je Isus nagla avao sada n ji vid, kao kad je rekao da je kraljevstvo "blizu" ili "u vama". U drugim prilik ama pokazao je da se to kraljevstvo nalazi u budunosti, kao kad je svoje uenike uio moliti: "Doi kraljevstvo tvoje! Budi volja tvoja kako na nebu tako i na zemlji!" Martin Buber je u pravu kad ka e da se na zemlji oito ne vr i Bo ja volja kao na nebu. Na vi e raznih naina to kraljevstvo jo nije potpuno do lo. Mo da bi se sam Isus slo io s Buberovom procjenom stanja svijeta. "U svijetu imate m uku", rekao je svojim uenicima. Takoer je upozorio na predstojee katastrofe: "A ut et e za ratove i za glasove o ratovima. Pazite, ne uznemirujte se. Doista treba da se to dogodi, ali to jo nije svr etak." Prisutnost zla jami da e povijest biti prepun a sukoba i da e 240 KRALJEVSTVO - P ENICA MEU KOROVOM se initi kako se svijet ne mo e spasiti. Neko vrijeme Bo je kraljevstvo mora postojat i uz aktivnu pobunu protiv Boga. Bo je kraljevstvo napreduje polako, skromno, kao tajna napadaka sila koja djeluje unutar kra-ljevstava kojima vlada Sotona. Kako j e to izrazio C. S. Levvis: Za to Bog dolazi preru en u ovaj od neprijatelja okupiran svijet i osniva neku vrstu tajnog dru tva da potkopa avla? Za to ne dolazi s vojnom silom, vr ei invaziju? Mo da zat o to nije dovoljno moan? Zapravo, kr ani misle da e doi sa silom, osim to ne znamo kada Ali mo emo pogoditi za to odla e svoj dolazak: eli nam pru iti mogunost da mu se dragovol jno pridru imo... Bog ne vr i invaziju. Ali pitam se da li ljudi, koji mole da se ot voreno i izravno umije a u na svijet, stvarno shvaaju kako e to izgledati kad doe. Kad se to dogodi, to e biti svr etak svijeta. Kad dramski pisac stupi na pozornicu, ko mad je zavr io. Isusovi najbli i uenici imali su problema da shvate ovaj dvojaki pogled na kraljevs tvo. Poslije njegove smrti i uskrsnua, kad su konano shvatili da Mesija nije do ao k ao kralj osvaja ve obuen u poniznost i slabost, ak i tada ih je zaokupljala jedna mi sao: "Gospodine, hoe li u ovo vrijeme Izraelu opet uspostaviti kraljevstvo?" Nesum njivo su mislili da e vidljivo kraljevstvo nadomjestiti vladavinu Rima. Isus se n ije obazirao na njihovo pitanje ve im je zapovijedio da vijest o njemu prenesu do krajeva zemlje. Upravo je tada, na njihovo iznenaenje, uzi ao i nestao im iz vida, kad su nakon nekoliko trenutaka aneli objasnili: "Ovaj Isus koji je od vas uznes en na nebo isto e tako doi kao to ste vidjeli da odlazi na nebo." Kraljevstvo za ko jim su eznuli svakako e doi, ali ne jo sada. Moram priznati da sam mnogo godina izbjegavao razmi ljati o Isusovu drugom dolasku - djelomino, siguran sam, zbog reagiranja na maniju vezanu uz proroanstva u crkvi moga djetinjstva. Ovo uenje izazivalo je nelagodu, kao prie to su privlaile ljude k oji su vjerovali u letee tanjure. Jo uvijek nisam siguran u pojedinosti drugog dol aska, ali sada ga vidim kao potrebni vrhunac Bo jeg kraljevstva. U razmjeru u koje m crkva gubi vjeru u Kristov povratak i zadovoljava se onim to je u ovome svijetu udobno, a nije prethodnica kraljevstva iz drugog svijeta, mi se izla emo opasnost i da izgubimo vjeru u suverenog Boga. 241 ISUS KAKVOG NISAM POZNAVAO Bog je stavio na kocku svoj dobar glas. Novi zavjet ukazuje na vrije me kad e se prignuti "svako koljeno... I svaki e jezik priznati: 'Isus Krisl jest Gospodin!'" Ovo se oito jo nije dogodilo. Nekoliko desetljea poslije Isusova uskrsnua apostol P avao govorio je kako sva stvorenja za jedno uzdi u i mue se u poroajnim bolima ekajui izbavljenje koje se jo nije ostvarilo. Isusov prvi dolazak nije rije io probleme pl aneta zemlje ve je predstavio viziju Bo jeg kraljevstva kako bi pomogao skr iti zemal

jsku oaranost obmanom. Bo je kraljevstvo pojavit e se u svoj svojoj punini tek prigodom Kristova drugog do laska. U meuvremenu radimo za bolju budunost, uvijek osvrui se na evanelja kao primje r kakva e biti budunost. Jiirgen Moltmann primijetio je da je fraza "dan Gospodnji " u Starom zavjetu uvijek izazivala strah, ali u Novom zavjetu ona izaziva povje renje, jer su njegovi pisci upoznali Gospodina tog Dana. Oni su sada znali to mog u oekivati. Kad je Isus bio na zemlji uinio je da slijepi vide i hromi hodaju; on e se vratiti da vlada kraljevstvom u kojemu nee biti bolesti ni invalidnosti. Na zemlji je um ro i uskrsnuo; kad se vrati, smrti vi e nee biti. Na zemlji je izgonio demone; kad se vrati, uni tit e Zloga. Na zemlju je do ao kako novoroene u jaslama; vratit e se kao blje tava pojava opisana u knjizi Otkrivenje. Kraljevstvo koje je pokrenuo na ovoj zemlji nije bilo kraj, samo poetak kraja. Svakako, Bo je kraljevstvo e napredovati na zemlji kako crkva bude stvarala alterna tivno dru tvo koje e pokazivati to svijet nije, ali e jednog dana biti: Barthov recep t "novog znaka koji se radikalno razlikuje od njegovog [svjetovnog] pona anja i ko ji mu protuslovi na nain koji puno obeava". Dru tvo koje prima dobrodo licom ljude svi h rasa i dru tvenih klasa, koje obilje ava ljubav a ne polarizacija, koje se najvi e s tara za svoje najslabije lanove, koje je za pravdu i pravednost u svijetu na-dahn utom sebino u i dekadencijom, dru tvo u kojem e se lanovi natjecati za prednost da slu e edan drugome - to je Isus podrazumijevao pod Bo jim kraljevstvom. etiri jahaa Apokalipse daju sliku kako e svijet zavr iti: u ratu, gladi, bolesti i sm rti. Ali Isus je dao osobnu sliku kakav e biti obnovljeni svijet, poni tavajui djelo vanje etvorice jahaa: on je donio mir, hranio gladne, lijeio bolesne i mrtve vraao u ivot. Vijest Bo jeg kraljevstva 242 KRALJEVSTVO - P ENICA MEU KOROVOM uinio je monom jer je ivio po njoj, jer ju je ostvario meu ljudima oko sebe. Proroka bajkovita predskazivanja o svijetu osloboenom od patnje, suza i smrti nisu se odn osila na neki mistini svijet ve na ovaj svijet. Mi u crkvi, Isusovi nasljednici, ostavljeni smo sa zadaom da poka emo znakove Bo jeg kraljevstva i svijet koji promatra prosudit e po nama vrijednosti tog kraljevstva . Mi ivimo u prijelaznom vremenu - prijelaza od smrti u ivot, od ljudske nepravde u bo ansku pravdu, od staroga u novo - tragino nedostatnom pa ipak tu i tamo, koji put, obilje enom nagovje tajima onoga to e Bog jednog dana postii u savr enstvu. Bo ja vla avina ulazi u svijet, a mi mo emo biti njezini navjestitelji. 243 14. Njegov utjecaj Drugi su bogovi bili jaki, a slab si bio Ti; Oni su jahali, a Ti nisi srljao pre ma prijestolju; Ali na im ranama samo Bo je rane mogu govoriti, A nijedan bog nije i mao rana ve samo Ti. Edvvard Shillito 14. Njegov utjecaj Scott Peck pi e kako je isprva skeptino pri ao evaneljima, sumnjajui da e naii na izvje e namijenjene javnosti to su ih napisali ljudi koji su povezali nejasne pojedinos ti i uljep ali svoje biografije o Isusu. Evanelja su ga brzo razuvjerila u takvom r azmi ljanju. Bio sam potpuno zaprepa ten izuzetnom stvarno u ovjeka kojeg sam na ao u evaneljima. Otkr io sam ovjeka koji je gotovo stalno do ivljavao razoaranje. Njegovo razoaranje doslov ce iskae sa svake stranice: "Sto da vam ka em? Koliko puta vam to moram rei? Sto mor am uiniti da to shvatite?" Takoer sam otkrio ovjeka koji je esto bio tu an, a ponekad poti ten, esto zabrinut i upla en... ovjeka koji je bio stra no, stra no osamljen, ali je sto imao oajniku potrebu da bude sam. Otkrio sam ovjeka tako nevjerojatno stvarnog kakvog nitko nije mogao izmisliti. Onda mi je do lo na um: da su pisci evanelja htjeli praviti reklamu i uljep avati, ka ko sam pretpostavljao, stvorili bi Isusa kakvog tri etvrtine kr ana poku ava stvoriti. .. prikazanog sa slatkim, neprekidnim osmijehom na licu, koji tap e malu djecu po glavi, koji hoda zemljom smireno, nepokolebljivo stalo en... Ali Isus iz evanelja -

za kojeg neki ka u da je najbolje uvana tajna kr anstva -nije bio "smiren" kao to obino mislimo kad je rije o smirenosti u svjetovnom smislu, a mo da ni mi, ukoliko smo n jegovi sljedbenici, ne bismo mogli biti. 247 ISUS KAKVOG NISAM POZNAVAO Kako mo emo upoznati "pravog Isusa" kojeg je Scott Peck samo naslutio: Svjesno sam poku ao vidjeti Isusa "odozdo", shvatiti najbolje to mogi kako je bilo osobno prom atrati izuzetne dogaaje koji su se odigravali u Galileji i Judeji. Kao Scott Peck , i ja sam ostao zaprepa ten onim tc sam na ao. Ikone u pravoslavnoj crkvi, vitraji u europskim katedralama i umjetniki prikazi u nedjeljnim kolama u amerikoj crkvi prikazuju blagog, "pitomog" Isusa, ali Isus ko jeg sam sreo u evaneljima bio je sve drugo osim pitom. Njegovo beskompromisno po te nje navelo ga je da je u nekim situacijama bio veoma netaktian. Malo ljudi se ugo dno osjealo u njegovoj blizini; tako su se osjeali samo tipovi u ijoj se blizini ni tko drugi nije ugodno osjeao. Bio je poznat po tome da ga se te ko moglo predvidjet i, primorati na odluivanje, pa ak i razumjeti. Zavr avam svoje istra ivanje Isusa s toliko pitanja koliko i odgovora. Svakako ga ni sam uspio pripitomiti ni za sebe, a kamoli za bilo koga drugoga. Sada imam ugraen u sumnjiavost prema svim poku ajima kategoriziranja Isusa, nastojanja da ga se ukal upi. Isus je potpuno drukiji od bilo koga tko je ikad ivio. Prema frazi Charlesa V Villiamsa, razlika je izmeu "onoga koji je primjer ivljenja i onoga koji je sam ivo t". Sa imajui ono to sam nauio o Isusu, navodim niz dojmova. Oni nikako ne ine itavu sliku, ali to su dijelovi Isusova ivota koji me potiu i, kako mi se ini, nikad me nee pres tati poticati. * * * Bezgre ni prijateljgre nika. Kad je do ao na zemlju demoni su ga prepoznali, bolesnici hrlili k njemu, a gre nici smoili njegove noge i glavu mirisom. U meuvremenu je uvr ijedio pobo ne idove s njihovim strogim unaprijed stvorenim zakljucima o tome kakav bi Bog trebao biti. Zbog njihovog se odbijanja pitam postupaju li danas religioz ni ljudi upravo suprotno. Mo da ovjekovjeujemo sliku Isusa koja odgovara na im pobo nim oekivanjima, ali ne i osobi tako ivo prikazanoj u evaneljima. Isus je bio prijatelj gre nika. Pohvalio je poniznog ubiraa poreza umjesto bogoboja znog farizeja. Prva osoba kojoj se otvoreno otkrio kao Mesija bila je ena Samarian ka iza koje je bilo pet propalih brakova i koja je trenutno ivjela s jo jednim ovje kom. Svojim posljednjim 248 NJEGOV UTJECAJ dahom oprostio je razbojniku koji nee imati nikakvu priliku za duhovno napredovan je. Ali Isus sam nije bio gre nik. Uio je: "Uistinu, ka em vam: ne bude li pravednost va a vea od pravednosti pismoznanaca i farizeja, ne, neete ui u kraljevstvo nebesko." Fa rizeji su uzalud tra ili dokaz da je prekr io Mojsijev zakon. Da, on je prkosio neki ma od njihovih tradicija, ali na formalnom suenju jedini "zloin" koji mu se mogao pripisati bio je onaj koji je na kraju priznao, njegova tvrdnja da je Mesija. S uenjem gledam Isusovu beskompromisnu mje avinu milostivo-sti prema gre nicima i nepr ijateljstva prema grijehu, zato to u dobrom dijelu crkvene povijesti vidim zaprav o suprotno. Mi ustima priznajemo da "mrzimo grijeh, a ljubimo gre nika", ali u koj oj mjeri prakticiramo ovo naelo? Kr anska crkva je uvijek na la naina da ubla i Isusove ozbiljne rijei o moralnosti. Tri s toljea su kr ani nastojali doslovce uzimati njegovu zapovijed "Ne opirite se Zlomu", da bi crkva na kraju razvila uenje o "pravednom" i ak "svetom ratu". U razna vrem ena male skupine kr ana slijedile su Isusove rijei o odricanju od bogatstva, ali vein a njih ivjela je na rubu bogate crkvene institucije. I dan-danas mnogi od kr ana, ko ji estoko osuuju homoseksualnost, koju Isus nije spomenuo, preziru njegovu jasnu z apovijed protiv razvoda. Mi nastavljamo tumaiti grijeh i mijenjati naglaske. Istodobno, institucionalizirana crkva tro i mnogo energije postavljajui se protiv v anjskog gre nog svijeta. (Izraz "moralna veina" zvui privlano samo onome tko se u nju ve ukljuio.) Nedavno sam prisustvovao predstavi zasnovanoj na priama iz jedne skup ine za podr ku koju ine osobe s AIDS-om. Ravnatelj kazali ta rekao je da je ovaj koma

d odluio postaviti na pozornicu nakon to je mjesnog propovjednika uo kako govori da slavi svaki put kad proita osmrtnicu nekog neo enjenog mladog ovjeka, uvjeren da je svaka smrt jo jedan znak Bo jeg negodovanja. Bojim se da se na crkvu sve vi e gleda kao neprijatelja gre nika. Suvi e esto gre nici osjeaju da ih crkva ne voli, a crkva sa svoje strane mijenja svoj e definicije grijeha - upravo suprotno Isusovu primjeru. Ne to je po lo krivo. U jednoj od svojih ranijih knjiga, Sram, Salman Rushdie je rekao da se prava pov ijesna bitka ne vodi izmeu bogatih i siroma nih, socijalista 249 ISUS KAKVOG NISAM POZNAVAO i kapitalista ili crnih i bijelih, ve meu onima koje je nazvao epikurej-cima i pur itancima. Klatno dru tva kree se sad na jednu sad na drugu stranu, izmeu jednih koji ka u "Sve je dopu teno" i onih koji ka u "O, ne, nemoj!": Restauracije* protiv Cromvv ella, ACLU** protiv religijske desnice, modernih sekularista protiv islamskih fu ndamentalista. I kao da dokazuje kako je u pravu, ubrzo nakon toga Iran je s mil ijun dolara ucijenio Rushdijevu glavu; pre ao je crtu. Povijest nam pru a obilje primjera legalizma, ali i dekadencije. No, kako netko mo e odr ati visoka naela moralne istoe, a istovremeno pokazati milost onima koji ta naela kr e? Kako prigrliti gre nika, a ne ohrabrivati grijeh? Kr anska povijest pokazuje mal o kopija primjera kojeg je Isus ostavio. Dok sam istra ivao Isusov ivot, itao sam istodobno nekoliko podu ih studija o prva tri stoljea vjere. Prva crkva je dobro poela, visoko vrednujui moralnu istou. Kandidati za kr tenje morali su proi duga razdoblja pouavanja, a crkvena stega se rigorozno pr imjenjivala. Povremeno progonstvo rimskih careva pomoglo je oistiti crkvu od "mla kih" kr ana. Ali ak je i poganske promatrae privlaio nain na koji su kr ani pomagali dr ma vodei brigu o ugnjetavanima i posveujui se bolesnima i siroma nima. S imperatorom Konstantinom do lo je do velike promjene: on je prvo ozakonio kr anstvo i uinio ga od dr ave subvenciranom religijom. U to vrijeme njegova vladavina inila se najveim trijumfom vjere, jer je imperator sada koristio dr avna sredstva za izgr adnju crkava i podupirao teolo ke konferencije umjesto da progoni kr ane. Na alost, tri jumf nije do ao bez cijene: dva su se kraljevstva pomije ala. Dr ava je poela imenovati biskupe i druge crkvene slu be i uskoro je nastala hijerarhija koja je uredno kop irala hijerahiju samog carstva. to se pak biskupa tie, oni su poeli nametati moraln ost itavom dru tvu, a ne samo crkvi. Od Konstantina naovamo crkva se suoavala s ku njom da postane "moralna policija" dr u tva. Katolika crkva u srednjem vijeku, Calvino-va eneva, Cromvvellova Engleska, Wi nthropova Nova Engleska, Ruska pravoslavna crkva - svaka od njih poku ala je oznak oniti neki oblik kr * Restauracija - obnova monarhije u Engleskoj 1660. pod kraljem Charlesom II. ** ACLU - kratica za American Civil Liberties Union (Ameriki savez graanskih slobo da). 250 NJEGOV UTJECAJ anske moralnosti i svaka je na svoj nain ustanovila da je te ko prenositi milost. Svjestan sam, kad gledam Isusov ivot, koliko smo daleko oti li od bo anske ravnote e ko ju nam je postavio. Slu ajui propovijedi i itajui spise suvremene crkve u Sjedinjenim Amerikim Dr avama, ponekad otkrivam vi e Konstantina nego Isusa. ovjek iz Nazareta bi o je bezgre ni prijatelj gre nika, to je primjer koji bismo svakako trebali opona ati. * * * Bogo-ovjek. Ponekad mislim kako bi bilo lak e da nam je Bog dao komplet ideja da o njima duboko razmi ljamo i raspravljamo te odluimo hoemo li ih prihvatiti ili odbaci ti. On to nije uinio. Dao je sam sebe kao osobu. "Isus spa ava" - najavljuju naljepnice na automobilima; zamislimo kako bi smije no z vualo kad biste umjesto Isusova imena stavili Sokrata ili Napoleona ili Marxa. Bu da je svojim uenicima dozvolio da ga zaborave dokle god po tuju njegovo uenje i slij ede njegov put. Platon je rekao ne to slino o Sokratu. Meutim, Isus je pokazao na se be i rekao: "Ja sam Put." Gledajui na Isusov ivot prvenstveno "odozdo", nisam nagla avao pojmove kao to su pret postojanje i bo anska bit i dvojaka narav, koji zauzimaju toliko mjesta u teolo kim knjigama. Crkvi je trebalo pet stoljea da izradi detalje o Isusovoj bo ansko-ljudsk

oj naravi i ja sam namjerno ostao uz stajali ta koja su iznijeli Matej, Marko, Luk a i Ivan, a ne uz in-terpretativnu mre u oblikovanu u ostatku Novog zavjeta i form aliziranu Nicejskim i Kalcedonskim koncilima. ak i tako, sama evanelja prikazuju tajnu Isusova dvojnog identiteta. Kako je ovaj galilejski idov, s obitelji i zaviajnim gradom, mogao postii da ga tuju kao "Boga od Boga"? Jednostavno: itajte evanelja, posebno Ivanovo. Isus je prihvatio Petrovo to vanje kad mu se poklonio. Uzetom ovjeku, preljubnici i mnogim drugima rekao je za povjednikim glasom: "Opra tam ti grijehe." Za Jeruzalem je rekao: " aljem vama prorok e i mudrace i pismoznance", kao da nije bio rabin koji je stajao pred njima ve su vereni Bog povijesti. Kad su ga izazvali, Isus je otvoreno odgovorio: "Ja i Otac jedno smo." "Prije negoli Abraham posta, Ja jesam!" 251 ISUS KAKVOG NISAM POZNAVAO rekao je drugom prigodom, izgovarajui svetu hebrejsku rije za Boga i sluaju da ne s hvate to eli rei. Pobo ni idovi dobro su shvatili; neke liko puta dohvatili su kamenje da ga kazne za bogohuljenje. Isusove jasne tvrdnje o samom sebi predstavljaju ono to mo e bit sredi nji problem cj elokupne povijesti, prijelomnica izmeu kr anstvi i drugih religija. Premda muslimani , a sve vi e i idovi po tuju Isusa kat velikog uitelja i proroka, nijedan musliman ne mo e zamisliti da Mu hamed ustvrdi kako je Alah, kao to ni idov ne mo e zamisliti da b Mojsije tvrdio da je Jahve. Isto tako hinduist mo e vjerovati u mnoge re inkarnac ije, ali ne u Jednu, dok budist nema kategorija u kojima bi mogac zamisliti da s uvereni Bog postane ljudsko bie. Jesu li Isusovi uenici kasnije mogli dopunjavati njegovo uenje d obuhvati i takve d rske tvrdnje kao dio njihove zavjere u osnivanju nove religije? Nemogue. Kao to sm o vidjeli, uenici su bili nesposobni za vjerenici i evanelja ih u stvari prikazuju kako se opiru samoj ideji da je Isus bo anske naravi. Svaki uenik, uostalom, pripa dao je najvatreni-jem monoteistikom narodu na zemlji. ak i posljednje noi koju je I sus proveo s njima, nakon to su uli sve tvrdnje i vidjeli sva uda, jedan od njih za molio je Uitelja: "Poka i nam Oca." Oni jo uvijek nisu sve to mogli shvatiti. Isusov nikad jasniji odgovor bio je: "Tko je vidio mene, vidio je i Oca." Neosporna je povijesna injenica da su ga Isusovi sljedbenici, isti ovi koji su se e kali po glavi zbog rijei na Posljednjoj veeri, nekoliko tjedana kasnije navije tali kao "Sveca i Pravednika", "Gospodina", "izvor ivota". U vrijeme kad su pisana eva nelja smatrali su ga Rijeju koja je Bog, kroz koju je sve stvoreno. U jednom kasni jem pismu Ivan se trudio istaknuti: " to bija e od poetka, to smo uli, to smo vidjeli oi a svojim, to razmotrismo i ruke na e opipa e o Rijei, ivotu - da, ivot se oitova." Otkri enje opisuje Isusa kao blje tavu pojavu ije je lice "kao kad sunce sjaji u svoj svo joj snazi", ali pisac je uvijek ovog kozmikog Krista povezao sa stvarnim Galilejc em kojeg su uenici uli, vidjeli i opipali. Za to bi uenici tako ne to izmislili? Sljedbenici Muhameda ili Bude, spremni da polo e i vot za svojeg uitelja, ne prave takve skokove u logici. Za to bi uenici, tako spori da to sami prihvate, od nas zahtijevali da vjerujemo ne to to je tako te ko progutati ? Za to prihvaanje Isusa ote ati umjesto olak ati? 252 NJEGOV UTJECAJ Alternativa teoriji o zavjeri, prema kojoj je sam Isus izvor ovih smionih tvrdnj i, samo poveava problem. Dok itam evanelja, ponekad ih poku avam gledati kao vanjski promatra, na isti nain kao to itam Kur'an ili Upani ade. Kad gledam iz te perspektive, uvijek me iznova zapanjuje, ak i vrijea, arogantnost onoga koji ka e: "Ja sam Put i Istina i ivot: nitko ne dolazi Ocu osim po meni." Dovoljno je da proitam nekoliko stranica i ve u se spotaknuti o jednu takvu tvrdnju koja izgleda toliko strana da potkopava sve njegovo mudro uenje i dobra djela. Ako Isus nije Bog, onda je u te k oj zabludi. C. S. Levvis ovo je sna no istaknuo: "Nesuglasje izmeu dubine i zdravog razuma i (d opustite da dodam) pronicljivosti njegova moralnog uenja i nekontrolirane megalom anije koja mora postojati iza njegova teolo kog uenja ako nije Bog, nikad nije bilo zadovoljavajue rije eno", pisao je uMiracles. Levvis je ovaj argument mnogo slikov itije prikazao u poznatom citatu iz Mere Christianity: "ovjek koji bi bio samo ovj ek i rekao ono to je Isus rekao ne bi bio veliki moralni uitelj. Ili bi bio luak -

slian ovjeku koji ka e da je peeno jaje - ili bi bio sam pakleni avao. Morate se odluit i. Ili je ovaj ovjek bio i jest Sin Bo ji; ili je luak ili ne to jo gore." Sjeam se kako sam ovaj citat iz Mere Christianity itao u koled u i smatrao ga veliki m pretjerivanjem. Poznavao sam mnoge ljude koji su po tovali Isusa kao velikog mor alnog uitelja, ali ga nisu smatrali ni Sinom Bo jim ni luakom. Tako sam zapravo razm i ljao u ono vrijeme. Meutim, kad sam prouavao evanelja, morao sam se slo iti s Levvisom. Isus nikad nije o klijevao niti se kolebao oko svojeg identiteta. On je bio ili Bo ji Sin poslan da spasi svijet ili varalica koji zaslu uje da ga se razapne. Narod je u njegovo vrij eme odlino razumio ovaj dvojaki izbor. Sada vidim da itav Isusov ivot stoji ili pada na njegovoj tvrdnji da je Bog. Ne mo gu se uzdati u obeano opro tenje, ako nema vlast da ostvari takvu ponudu. Ne mogu s e uzdati u njegove rijei o drugoj strani ("Idem pripraviti vam mjesto..."), ako n e vjerujem rijeima kako je do ao od Oca i da se vraa k Ocu. to je jo va nije, ako nije n a neki nain bio Bog, moram na kri gledati kao na in bo anske okrutnosti, a ne samopo- r tvovne ljubavi. Sidnev arter napisao je ovu uznemirujuu pjesmu: 253 ISUS KAKVOG NISAM POZNAVAO Ali Bog je na nebu I ni ta ne poduzima, Dok milijuni anela promatraju, I nikad kril a da pokrenu... Boga bi trebali razapeti Umjesto tebe i mene, Rekao sam to Tesar u Dok je visio na kri u. Teolo ki, jedini je odgovor na Carterovu optu bu tajanstveno uenje da je, prema Pavlo vim rijeima, "Bog u Kristu svijet sa sobom pomirio". Na neshvatljiv nain Bog je os obno iskusio kri . U protivnom bi Golgota u la u povijest kao oblik kozmikog zlostavl janja djeteta, a ne kao dan koji nazivamo Velikim petkom.* * * * Bo ji portret. George Buttrick, biv i kapelan na Harvardu, sjea se kako bi studenti d o li u njegov ured, spustili se na stolicu i izjavili: "Ja ne vjerujem u Boga." Bu ttrick bi na to razoru avajue odgovorio: "Sjednite i recite mi u kakvog to Boga ne vjerujete. U takvog Boga vjerojatno ni ja ne vjerujem." A onda bi govorio o Isus u, protusredstvu protiv svih na ih pretpostavki o Bogu. Teolo ke knjige nastoje definirati Boga po onome to on nije: Bog je 6ez-smrtan, nevidljiv, frez-konaan. Ali kakav je Bog zapravo? Kr aninu na takva va na pitanja odgova ra Isus. Apostol Pavao Isusa je odva no nazvao "slika Boga nevidljivoga". Isus je bio tona kopija Boga: "Jer svidjelo se Bogu u njemu nastaniti svu Puninu." Bog je, slobodno ka emo, slian Kristu. Isus je pokazao Boga u ljudskoj ko i, kojeg mo e mo uzeti ili ostaviti, ljubiti ili ignorirati. U ovom vidljivom, umanjenom model u mo emo jasnije zamijetiti crte Bo jeg lica. * Prema rijeima Fredericka Buechnera: "Ono to je novo u Novom zavjetu, zato, nije ideja da Bog toliko ljubi svijet da za njega iskrvari, ve tvrdnja da on time zais ta pobolj ava situaciju, a ne samo pria o tome. Kao otac koji svom bolesnom djetetu ka e: 'Uinit u sve da ozdravi ', Bog se na kraju poziva na svoje rijei i to ini. Isus K rist je ono to Bog ini, a kri na kojem je to uinio je sredi nji simbol vjere Novog zav jeta." 254 NJEGOV UTJECAJ Moram priznati da je Isus u tijelu promijenio mnoge moje grube i neprivlane ideje o Bogu. Za to sam kr anin? Ponekad to pitam sam sebe i, da budem savr eno iskren, razlozi se svode na dva: (1 ) nedostatak dobrih alternativa i (2) Isus. Briljantan, neukrotiv, nje an, kreativ an, neuhvatljiv, neumanjiv, paradoksalno ponizan - Isus je na raspolaganju pa ljiv om ispitivanju. On je ono to elim da moj Bog bude. Martin Luther je pozivao studente da bje e od skrivenog Boga i tre Kristu, a ja zna m za to. Ako uzmem povealo da temeljito pogledam neku slikariju, predmet u sredi tu p oveala ostaje o tar i jasan dok rubovi postupno pokazuju sve iskrivljeniju sliku. Z a mene je Isus postao ari -na toka. Kad razmi ljam o te ko shvatljivim temama kao to su p roblem bola ili providnosti, nasuprot slobodnoj volji, sve postaje maglovito. Al i ako gledam na samog Isusa, na to kako je postupao s ljudima koji su trpjeli bo l, na njegove pozive za slobodno i marljivo djelovanje, jasnoa se vraa. S pitanjim

a kao to su: " to vrijedi moliti se kad Bog ve sve zna?" mogu se toliko opteretiti d a stvorim stanje duhovne dosade. Isus u utka-va takva pitanja: on se molio pa se i mi trebamo moliti. Tijekom rada na The Student Bible proveo sam vi e godina zadubljen u Stari zavjet. Konstantnim konzumiranjem "starim Savezom" usvojio sam ne to slino pona anju ortodok snog idova. Stari zavjet istie golemi ponor izmeu Boga i ljudskog roda. Bog je najv i i, svemogu, uzvi en i rizian je svaki, ma koliko ogranien kontakt s ljudskim biima. Bo goslu -bene upute u knjizi kao to je Levitski zakonik podsjeaju me na prirunik o ruko vanju radioaktivnim materijalom. Donesi u Sveti te samo janjce bez mane. Ne diraj Koveg. Neka ga uvijek pokriva dim; ako pogleda u Koveg, umrijet e . Nikad ne ulazi u S vetinju nad svetinjama, osim velikog sveenika onog jedinog dopu tenog dana u godini . Tog dana, Yom Kippura, zave i u e oko njegova gle nja i zvono, tako da se mo e, ako po grije i i unutra umre, izvui njegovo truplo. Isusovi uenici odrasli su u takvoj sredini, nikad ne izgovarajui Bo je ime, pokorava jui se zamr enim propisima istoe, po tujui zahtjeve Mojsijevog zakona. Smatrali su samo po sebi razumljivim, kao i veina religija u to doba, da bogoslu je mora ukljuivati rt vu: ne to je moralo umrijeti. Njihov Bog je zabranio prino enje ljudskih rtava pa je za neki blagdan Jeruzalem bio ispunjen blejanjem i mukanjem etvrt milijuna 255 ISUS KAKVOG NISAM POZNAVAO ivotinja predvienih za hramski rtvenik. Buka i miris rtve bili su o tr osjetilni podsj etnici na veliki ponor izmeu Boga i njih. Toliko sam dugo radio na Starom zavjetu da me, kad sam jednog dan pre ao na Djela a postolska, oprenost dobro protresla. Sada su se Bo j sljedbenici, veina njih dobri id ovi, sastajali u privatnim domovima, pje vali himne i oslovljavali Boga s neform alnim Abba. Gdje je bio strah i sveani protokol koji se oekivao od svakoga tko se usudio pristupiti my-steriumu tremendumul Nitko nije dovodio ivotinje za rtvu, smr t nije ulazila u bogoslu je osim u sveanom trenutku kad su zajedno lomili kruh i pi li vino, podsjeajui se na Isusovu jedanput zauvijek prinesenu rtvu. Na ove naine Isus je uveo temeljite promjene u to kako gledati Boga. Uglavnom, pr ibli io je Boga. idovima koji su poznavali udaljenog, neopisivog Boga, Isus je doni o vijest da se Bog brine za travu u polju, da hrani vrapce, da broji vlasi na ovj ekovoj glavi. idovima koji se nisu usuivali izgovoriti ime, Isus je donio okantnu i ntimnost aramejske rijei Abba. To je bio poznat izraz obiteljske ljubavi, onomato pejski kao "tata", prva rije koju izgovaraju mnoga djeca. Prije Isusa nitko ne bi pomislio da takvu rije primijeni na Jahvu, suverenog Gospodara svemira. Poslije njega, postala je standardni pojam oslovljavanja, ak i u zajednicama grkog govora; opona ajui Isusa, one su posudile stranu rije da izraze vlastitu intimnost s Ocem. Dok je Isus visio na kri u, jedan je dogaaj, ini se, zapeatio novu intimnost za mladu crkvu. Marko izvje uje da u trenutku kad je Isus izdahnuo, "zavjesa se hramska raz drije nadvoje, odozgor dodolje". Te ki zastor slu io je kao zid kojim je bila odvoje na svetinja nad svetinjama gdje je prebivao Bog. Kao to e pisac poslanice Hebrejim a kasnije primijetiti, kidanje ovog zastora nesumnjivo je pokazalo to je Isusova smrt zapravo ostvarila. Nikad vi e nee se tra iti prino enje rtava. Nijedan veliki sveeni k ne mora drhtati pri ula enju u svetu prostoriju. Mi, koji smo u suvremeno vrijeme ivjeli tako dugo izlo eni ovoj novoj intimnosti, s matramo je samu po sebi razumljivom. Mi pjevamo himne Bogu i obraamo mu se jednos tavnim molitvama. Ideja prino enja rtve izgleda nam primitivna. Suvi e lako zaboravlj amo to je Isusa ko talo da svima nama - obinim ljudima, a ne samo sveenicima - omogui neposredni pristup Bogu. Mi poznajemo Boga kao Abbu, ljubljenog Oca, samo zahval jujui Isusu. 256 NJEGOV UTJECAJ Prepun ljubavi. Prepu ten sebi imao bih potpuno drukiju ideju o Bogu. Moj Bog bio b i statian, nepromjenjiv; ne bih mogao zamisliti Boga koji "dolazi" i "odlazi". Mo j Bog bi sve kontrolirao silom, svako bi protivljenje brzo i odluno ugu io. Kao to j e jedan muslimanski djeak rekao psihijatru Robertu Colesu: "Alah bi rekao svijetu , svakome: 'Bog je velik, vrlo velik'... On bi natjerao svakoga da vjeruje u nje ga i, ako bi tko odbio, umro bi - to bi se dogodilo kad bi Alah do ao ovamo." Meutim, zahvaljujui Isusu, moram prilagoditi svoje instinktivne zamisli o Bogu. (M

o da je to bila sr njegove misije?) Isus otkriva Boga koji traga za nama, Boga koji daje prostora za na u slobodu, ak i ako ga to ko ta sinovljeva ivota, Boga koji je ra njiv. Iznad svega, Isus je otkrio Boga koji je ljubav. Da li bi, prepu ten samom sebi, itko od nas do ao na ideju da postoji Bog koji voli i ezne da bude voljen? Oni koji su odrasli u kr anskoj tradiciji mo da ne mogu shvatit i ok Isusove vijesti, ali ljubav doista nije nikad bila normalan nain opisivanja o noga to se zbiva izmeu ljudskih bia i njihova Boga. Kur'an rije ljubav nijednom ne p ripisuje Bogu. Aristotel je otvoreno rekao: "Bilo bi neobino da itko tvrdi kako v oli Zeusa" - ili da je, na primjer, Zeus volio ljudska bia. Kr anska Biblija, u zapa njujuem kontrastu, potvruje "Bog je ljubav" i tvrdi da je ljubav glavni razlog to j e Isus do ao na zemlju: "U ovom se oitova ljubav Bo ja u nama: Bog Sina svoga jedinor oenoga posla u svijet da ivimo po njemu." Kako je pisao Soren Kierkegaard: "Ptica na grani, ljiljan na livadi, jelen u umi, riba u moru i bezbroj radosnih ljudi pjeva: Bog je ljubav! Ali ispod svih tih s oprana, kao da je podr avajua basovska dionica, zvui de profundis rtvovanoga: Bog je ljubav." Isusove prie o Bo joj ljubavi izraz su izuzetno velike potrebe. U Luki, u 15. pogla vlju, Isus pria o eni koja tra i cijelu no dok ne nae vrijedan novac i o pastiru koji tra i po mraku dok ne nae onu jednu za-lutalu ovcu. Svaka ova prispodoba zavr ava pri zorom radosti, radosnog okupljanja na nebu na vijest da se jo jedan gre nik vratio. Na kraju, vodei do emotivnog vrhunca, Isus pria priu o izgubljenom sinu, mladiu koj i prezire oevu ljubav i protrati svoju ba tinu u dalekoj zemlji. 257 ISUS KAKVOG NISAM POZNAVAO Sveenik Henri Nouvven sjedio je satima u muzeju Ermita u Sank Petersburgu u Rusiji , meditirajui o Rembrandtovoj velikoj slici Povratal izgubljenog sina. Zurei u tu sliku Nouvven je stekao nov uvid u ovu pri spodobu: tajnu da je sam Isus radi na s postao ne to slino izgubljenon sinu. "Napustio je dom svojeg nebeskog Oca, do ao u stranu zemlju, raz dao sve to je imao i preko kri a se vratio u Oev dom. A sve je to uinic ne kao buntovni ve kao poslu ni sin, poslan da vrati kui svu izgubljeni Bo ju dj ecu... Isus je izgubljeni sin izgubljenog Oca, koji je razdao sve to mu je Otac p ovjerio kako bih ja mogao postati slian njemu i s njime se vratiti u Oev dom." Biblija nam od Postanka, 3. poglavlje, do Otkrivenja 22 najsa etije iznosi priu o B ogu koji je bez obzira na opasnost odluio vratiti svoju obitelj. Bog je izvr io odl uni pokret pomirenja kad je poslao Sina na dugo putovanje do planeta zemlje. Posl jednji prizor u Bibliji, kao u prispodobi o izgubljenom sinu, zavr ava proslavljan jem: obitelj je ponovno ujedinjena. Na drugim mjestima evanelja govore dokle je Bog i ao da ostvari ovaj plan spa avanja ljubavlju. U ovom je ljubav: ne da smo mi ljubili Boga, nego - on je ljubio nas i poslao Si na svoga kao pomirnicu za grijehe na e. Vee ljubavi nitko nema od ove: da tko ivot svoj polo i za svoje prijatelje. Uistinu, Bog je tako ljubio svijet te je dao svoga Sina Jedino-roenca... Sjeam se kako sam jedne duge noi sjedio na neudobnim stolicama u zrakoplovnoj luci O'Hare, nestrpljivo ekajui na let koji je bio odgoen pet sati. Dogodilo se da sam sjeo pored mudre ene koja je putovala na istu konferenciju. Kombinacija dugog odg aanja i kasnog sata stvorila je melankolino raspolo enje i u tih pet sati imali smo vremena za razgovor o te koama u djetinjstvu, na em razoaranju s crkvom, na im pitanjima 0 vjeri. U to vrijeme pisao sam knjigu Disappointment with God (Razoaranje Bogom) pa sam se osjeao optereen bolom i tugom, sumnjama 1 neusli anim molitvama drugih. Moja susjeda dugo me je slu ala bez rijei, a onda je odjednom kao grom iz vedra neb a postavila pitanje koje nikad vi e nisam zaboravio. 258 NJEGOV UTJECAJ "Philipe, jeste li ikad dopustili Bogu da vas voli?", rekla je. "Smatram to pril ino va nim." Iznenada sam shvatio da je ukazala na veliku rupu u mojem duhovnom ivotu. Bez obz ira to sam bio zaokupljen kr anskom vjerom, propustio sam shvatiti najva niju poruku. Izvje taj o Isusu je izvje taj o proslavi, izvje taj o ljubavi. Da, on ukljuuje bol i r

azoaranje, kako za Boga tako i za nas. Ali Isus utjelovljuje obeanje o Bogu koji n ee aliti truda da nas vrati k sebi. Nije najmanje od Isusovih ostvarenja to nas je nekako uinio milijima Bogu. Romanopisac i knji evni kritiar Revnolds Prie to je rekao ovako: "On najjasnijim gla som to ga imamo izgovara reenicu za kojom ljudski rod ezne u priama - Tvorac svega m e voli i eli... Ni u jednoj drugoj knjizi iz na e kulture ne mo emo vidjeti jasniji p rikaz ove potrebe, veliki blje tavo sjajan luk - krhka stvorenja stvorena Bo jom ruk om, baena u svemir, koja konano hvata ovjek koji je u neemu slian nama." * * * Portret ljudskog roda. Kad u neku prostoriju donesete svjetlost, ono to je bilo p rozor postaje ogledalo u kojem se odr ava ono to je u toj prostoriji. U Isusu ne sa mo to imamo prozor Bogu ve i ogledalo samih sebe, odraz onoga to je Bog imao na umu kad je stvorio ovu "jadnu, golu, podvojenu ivotinju". Uostalom, ljudska bia su st vorena na Bo ju sliku, a Isus pokazuje kako ta slika treba izgledati. "Utjelovljenje pokazuje ovjeku veliinu njegove bijede veliinom potrebnog spasenja", rekao je Pascal. Isus je na veoma uznemirujui nain razotkrio na e proma aje kao ljuds kih bia. Mi smo skloni opravdati na e mnoge pogre ke govorei: "To je ljudski." Mu karac se napije, ena ima nedozvoljenu vezu, dijete mui ivotinju, neka zemlja ide u rat: s ve je to ljudski. Isus je zauvijek uinio kraj takvim rijeima. Pokazujui primjerom k akvi bismo trebali biti, pokazao je kakvi smo zami ljeni da budemo i kako smo dale ko od cilja. "Evo ovjeka!", uskliknuo je Pilat. Pogledajte najbolji primjer koji je dalo ovjeans tvo. Ali vidite dokle ga je to dovelo. Isus je za sva vremena raskrinkao zavist, te nju za moi, nasilje koje je kao virus zarazilo ovaj planet. Na neobian nain ovo j e bila namjera Isusova utjelovljenja. Kad 259 ISUS KAKVOG NISAM POZNAVAO je dolazio na ovaj planet, Isus je znao u to se upu ta; njegova je smrt bila odreena od samog poetka. Do ao je uiniti najnerazumniju razmjenu, kako je opisana u Poslani cama: Premda bogat, radi vas posta siroma an, da se vi njegovim siroma tvom obogatite. On, trajni lik Bo ji, nije se kao plijena dr ao svoje jednakosti s Bogom, nego sam s ebe "oplijeni" uzev i lik sluge, postav i ljudima slian. Njega koji ne okusi grijeha Bog za nas grijehom uini da mi budemo pravednost Bo ja u njemu. ... i za sve umrije da oni koji ive ne ive vi e sebi, nego onomu koji za njih umrije i uskrsnu. Na e bogatstvo za siroma tvo, bo anstvo za lik sluge, savr enstvo za grijeh, svoju smrt za na ivot - razmjena izgleda jako jednostrana. Ali na drugim mjestima u Poslanica ma mo emo nai zagonetne nagovje taje da je Isusovo utjelovljenje imalo znaenje i za Bo ga kao za ljudska bia. Nema sumnje da je stradanje koje je pretrpio na zemlji slu i lo kao neka vrsta "iskustva uenja" za Boga. Ovakve rijei zvue pomalo heretino, ali j a jednostavno slijedim ono to pi e u Poslanici Hebrejima: "premda je Sin, iz onoga t o prepati, naviknu slu ati." Na drugom mjestu u ovoj Poslanici pi e da je zaetnik na eg spasenja stradanjem "postigao savr enstvo". Komentari esto izbjegavaju ove fraze j er ih je te ko pomiriti s tradicionalnim idejama Bo je nepromjenjivosti. Za mene one prikazuju odreene "promjene" do kojih je moralo doi unutar Bo anstva prije nego to j e moglo doi do pomirenja. Za vrijeme tog mre kanja u vremenu, poznatog kao Isusovo utjelovljenje, Bog je isk usio to znai biti ljudsko bie. U trideset i tri godine koje je proveo na zemlji, Bo j i Sin je upoznao to su siroma tvo i obiteljske prepirke i dru tvena izopenost i verbal no zlostavljanje i izdaja. Takoer je upoznao to je bol. Kako je na svojem licu osj eati crveni otisak prstiju tu itelja. Kako je na svojim leima osjeati udarac biem s pr ivezanim komadiima metala. Kako je osjeati probijanje o trih eljeznih klinova kroz mi ie , tetive i kosti. Bo ji Sin je na zemlji sve to "nauio". Bo ji karakter nije dopu tao mogunost da se nad ovim defektnim planetom jednostavno o bjavi: "Nije va no." Bo ji Sin morao se osobno 260 NJEGOV UTJECAJ suprotstaviti zlu na nain na koji savr eno bo anstvo nikad nije srelo zlo. Trebao je

oprostiti grijeh uzimajui na sebe na grijeh. Trebao je poraziti smrt umiranjem. Tr ebao je upoznati simpatiju za ljudska bia tako to je postao jedno od njih. Pisac P oslanice Hebrejima izvje tava da je Isus postao "suosjeajan" zastupnik za nas. Post oji samo jedan nain da ovjek naui to je suosjeajnost, kako to pokazuje korijen grke ri jei, syn pathos, "suosjeati ili patiti sa". Poslanica Hebrejima podrazumijeva da B og, zahvaljujui utjelovljenju, uje na e molitve na nov nain, budui da je ivio ovdje i m olio se za slaba i ranjiva ljudska bia.* U jednoj od posljednjih izjava prije nego to je umro, Isus se molio: "Oe, oprosti im" - svima njima, rimskim vojnicima, vjerskim voama, njegovim uenicima koji su po bjegli u mrak, vama, meni koji sam ga se toliko puta odrekao - "oprosti im, ne z naju to ine". Samo time to je postao ljudsko bie, Bo ji Sin je mogao s istinskim razum ijevanjem rei: "ne znaju to ine". On je ivio meu nama. Sada je razumio. * * * Ranjeni Iscjelitelj. Goethe je pitao: "Tamo kri stoji, gusto obavijen ru ama. Tko j e stavio ru e na kri ?" Na mojim putovanjima u strane zemlje primijetio sam upadljive razlike simbola ve likih religija. U Indiji, gdje koegzistiraju etiri najvee religije, pro ao sam ubrza nim korakom kroz Bombav, putem kojim sam obi ao sva etiri bogoslu bena sredi ta. Hinduske hramove mogli ste sresti na svakom koraku, ak i prijenosne hramove na ko licima kakva koriste ulini prodavai, i svaki je imao pa ljivo izrezbarene, arkim boja ma naslikane slike koje prikazuju neke od tisua bogova i bo ica u hinduskom panteon u. U sna noj suprotnosti, velika d amija u sredi tu grada nije imala nikakvih slika, a visoki minaret uzdizao se prema nebu, prema jedinome Bogu, Alahu, kojeg se nika d nije moglo umanjiti do mjere nekoga kipa. Promatrajui hindusku i muslimansku zg radu, u stvari jednu pored druge, mogao sam bolje razumjeti za to svaka religija s matra drugu tako neshvatljivom. * Kao to mi je rekao jedan lijenik u hospiciju: "Kad se moji pacijenti mole, oni s e obraaju nekome tko je stvarno umro - ne to to se ne mo e rei ni za kojeg savjetnika i li strunjaka za smrt." 261 ISUS KAKVOG NISAM POZNAVAO To poslijepodne posjetio sam i budistiki hram. U usporedbi s pretrpanim, bunim uli cama, pru ao je ozraje spokoja. Redovnici u pla tevima boje afrana kleali su molei se u mranoj, tihoj prostoriji, natopljenoj mirisom tamjana. Pozlaeni Budin kip dominira o je prostorijom, a njegov je tajanstveni osmijeh izra avao budistiko vjerovanje da klju zadovoljstva le i u razvijanju unutarnje snage koja ovjeku omoguuje da u ivotu s vlada svaku patnju. A onda sam do ao do kr anske crkve, jedne protestantske crkve koja ne postavlja kipov e. Ona je bila jako slina d amiji, s jednim izuzetkom: na vrhu tornja iznad nje sta jao je velik, ukra en kri . U stranoj zemlji, i upan iz svoje vlastite kulture, gledao sam taj kri drugim oima i odjednom mi se uinio bizarnim. to je opsjelo kr ane da su ovo sredstvo pogubljenja uz eli kao simbol vjere? Za to ne inimo sve to je u na oj moi da izbri emo sjeanje na ovu sk ndaloznu nepravdu? Mogli smo naglasiti Isusovo uskrsnue, spominjui kri samo kao nes retnu fusnotu povijesti. Za to ga uiniti sredi tem vjere? "Ta bi slika mogla nagnati neke ljude da izgube vjeru!", uskliknuo je jedan od likova u romanu Dostojevskog , nakon to je vidio Holbeinovu sliku raspetoga Krista. Naravno, jasno je da nam je Isus zapovijedio da se prisjeamo njegove smrti kad se okupimo na bogoslu je. Za Cvijetnicu ili Uskrs nije trebao rei: "Ovo inite na moju uspomenu", ali je jasno da nije elio da zaboravimo na ono to se dogodilo na Golgot i. Kr ani to nisu zaboravili. Prema rijeima Johna Updikea, kri je "duboko vrijeao Grke s njihovim zaigranim, lijepim i neranjivim panteonom i idove s njihovim tradicio nalnim oekivanjima kraljevskog Mesije. Ali je injenica da je odgovarao neemu to je d uboko u ljudima. Razapeti Bog je nainio most izmeu na eg ljudskog shvaanja okrutno ne savr enog i ravnodu nog svijeta i na e potrebe za Bogom, na eg ljudskog osjeaja da je Bog prisutan." Dok sam stajao na uglu ulice u Bombavu, okru en pje acima, biciklistima i domaim ivoti njama, shvatio sam za to je kri postao toliko znaajan za kr ane, za to je postao toliko z naajan za mene. Kri obnavlja u nama duboke istine koje bez njega ne bi imale smisl a. Kri daje nadu kad nade nema.

Apostol Pavao uo je Bo je rijei: "Dosta ti je moja milost jer snaga se u slabosti us avr uje", a onda je sam zakljuio: "Kad sam slab, onda 262 NJEGOV UTJECAJ sam jak." "Zato", dodao je, "u ivam u slabostima, uvredama, pote koama, progonstvima, tjeskobama poradi Krista". Ukazivao je na tajnu koja nadilazi budistiki nain prih vaanja stradanja i te koa. Pavao nije govorio o rezigniranju ve o preobrazbi. Upravo ono to ini da osjeamo nedostatnost, to nam otima nadu, jest ono to Bog koristi za ost varenje svojeg djela. Za dokaz pogledajmo na kri . Volio bih da netko s Miltonovim ili Danteovim talentom opi e prizor onoga to se mog lo dogaati onog dana kad je Isus umro. Nesumnjivo je izbilo pakleno slavlje. Zmij a iz Postanka ujela je Bo ju petu; zmaj iz Otkrivenja konano je pro dro dijete. Bo ji S in, poslan na zemlju u misiju spa avanja, zavr io je visei s kri a kao kakvo odrpano st ra ilo. O, kakve li avolske pobjede! O, kakve li kratkorone pobjede! U najironinijem obratu u povijesti, ono to je Soton a namislio kao zlo, Bog je namislio kao dobro. Isusova smrt na kri u premostila je ponor izmeu savr enog Boga i smrtonosno o teenog ovjeanstva. Na dan koji nazivamo Velik im petkom, Bog je porazio grijeh, iskorijenio smrt, trijumfirao nad Sotonom i us pio povratiti svoju obitelj. U tom inu preobrazbe Bog je uzeo najgori in u povijes ti i pretvorio ga u najveu pobjedu. Nije udo to ovaj simbol nikad nije mogao nestat i; nije udo to je Isus zapovijedio da ga nikad ne smijemo zaboraviti. Zahvaljujui kri u, imam nadu. Rane Sluge iscijelile su nas, rekao je Izaija - a ne njegova uda. Ako Bog mo e istrgnuti takav trijumf iz ralja oitog poraza, ako mo e izvui snagu iz trenutka potpune slabosti, to Bog mo e uiniti s oitim proma ajima i te koama u ojem vlastitom ivotu? Ni ta - ak ni ubojstvo Bo jeg Sina - ne mo e raskinuti vezu izmeu Boga i ljudskih bia. U alkemiji otkupljenja, najte i zloin postaje na a iscjeljujua snaga. Smrtno ranjen iscjelitelj vratio se na Uskrs, u dan koji iz ugla vjenosti daje bl ijedi prikaz kako e izgledati cjelokupna povijest, kad se budu svaki o iljak, svaka bol, svako razoaranje vidjeli u drukijem svjetlu. Na a vjera poinje tamo gdje se inil o da zavr ava. Izmeu kri a i praznoga groba lebdi povijesno obeanje: nada za svijet i nada za svakog od nas koji u njemu ivi. Njemaki teolog Jurgen Moltmann izrazio je jednom jedinom reenicom veliki raspon iz meu Velikog petka i Uskrsa. Ona je, zapravo, sa etak 263 ISUS KAKVOG NISAM POZNAVAO ljudske povijesti, pro le, sada nje i budue: "Bog plae s nama da bismc se jednog dana mogli s njim smijati." * * * Pisac i propovjednik Tonv Campolo iznosi adaptiranu dirljivu propovijed jednog s tarijeg crnog pastora u svojoj crkvi u Philadelphiji. "Petak je, ali dolazi nedj elja", glasi naslov i, kad ga ujete, odmah znate itavu propovijed. U ritmu koji po veava tempo i jainu, Campolo usporeuje kako je svijet izgledao u petak - kad su sil e zla nadvladale sile dobra, kad je svaki prijatelj i uenik pobjegao u strahu, ka d je Bo ji Sin umro na kri u - i kako je izgledao u uskrsnu nedjelju. Uenici koji su do ivjeli oba dana, petak i nedjelju, nikad vi e nisu posumnjali u Boga. Nauili su da Bog mo e biti najbli i kad izgleda najodsutniji, kad izgleda najslabiji, on mo e biti najmoniji, kad izgleda potpuno mrtav, on se mo e vratiti u ivot. Nauili su da nikad ne izostavljaju Boga. Meutim, Campolo je u svojoj propovijedi preskoio jedan dan. Druga dva dana dobila su u crkvenom kalendaru svoje ime: Veliki petak i Uskrs, uskrsna nedjelja. Ali u stvarnom smislu mi ivimo u subotu, danu koji nije dobio ime. Ono to su uenici isku sili u malom stupnju - tri dana alovanja nad ovjekom koji je umro na kri u - mi sada do ivljavamo na kozmikoj razini. Ljudska povijest tee dalje, izmeu doba obeanja i isp unjenja. Mo emo li vjerovati da Bog mo e uiniti ne to sveto i lijepo i dobro od svijeta koji obuhvaa Bosnu i Ruandu, i geta u velikim gradovima i pretrpane zatvore u na jbogatijoj zemlji na svijetu? Na na em planetu je subota; hoe li ikad doi nedjelja? Ovaj mrani, golgotski petak mo emo nazvati Velikim samo zbog onoga to se dogodilo u uskrsnu nedjelju, u dan koji daje primamljivo rje enje za zagonetku svemira. Uskrs je otvorio pukotinu u svemiru koji se kree prema entropiji i raspadanju, zapeativ i

obeanje da e Bog jednog dana uveati udo Uskrsa do kozmike razine. Dobro je sjetiti se da u kozmikoj drami mi pro ivljavamo svoje dane u subotu, neime novanom danu izmeu petka i nedjelje. Poznajem enu ija baka le i pokopana ispod sto pe deset godina starog hrasta na groblju jedne episkopalne crkve u ruralnoj Louisia ni. U skladu s bakinim uputama, na nadgrobnom spomeniku uklesana je samo jedna r ije: "ekam." 264 KNJI NICA ZELINA Literatura 1. poglavlje 15. Dickens: Charles Dickens, The Life ofOur Lord. London, Associated News-paper s Ltd., 1934. 17. Pasolini: Richard H. Campbell i Michael R. Pitts, The Bible on Film. Metuche n, N.J., The Scarecrow Press, 1981, str. 54. 18. Milliken: Bili Milliken, So Long, SweetJesus. Nevv York, Prometheus Press, n .d. 18. H. G. Wells: citirano iz The Greatest Men in History u Mark Link, S.J., He I s the Stili Point of the Turning World. Chicago, Argus Communications, 1971, str . 111. 19. "Tko se god prizna": Luka 12,8. 19. "Jesu li u tebe oi": Job 10,4. 20. Blake: William Blake, "The Everlasting Gospel", The Portable Blake. Nevv Yor k, The Viking Press, 1968, str. 612. 20. Barth: Karlo Barth, The Word ofGod and the Word ofMan. Nevv York, Harper & R ow, Piiblishers, 1957, str. 62. 20. Lakota: Cullen Murphv, "Who Do Men Sav That I Am?", The Atlantic Monthly, pr osinac 1986, str. 58. 21. Norm Evans: citirano u "Making It Big", The Reformed Journal, prosinac 1986, str. 4. 21. Fritz Peterson: citirano u The Chicago Tribune, 24. svibnja 1981. 22. "znanstvenik sa ika kogsveuili ta": David Tracy, citirano u Murphv, "Who Do Men Sa y That I Am?", op. cit., str. 38. 22. Phillips: J. B. Phillips, Ring of Truth. Wheaton, 111., Harold Shaw Publishe rs, 1977, str. 79. 22. "A Isus zavapi": Marko 15,37. 265 ISUS KAKVOG NISAM. POZNAVAO 22. "Blago onom": Matej 11,6. 23. McGrath: Alister McGrath, UnderstandingJesus. Grand Rapids, Zondervan Publis hing House, 1987, str. 52. 24. Kasper: VValter Kasper,/ess the Christ. Nevv York, Paulist Press, 1977, str. 46. 25. "Nosi se od mene": Matej 16,23. 25. Wink: VValter VVink, Engaging the Powers. Minneapolis, Fortress Press, 1992, str. 129. 25. Sayers: Dorothv Savers, Christian Letters to a Post-Christian World. Grand R apids, VVilliam B. Eerdmans Publishing Companv, 1969, str. 15. 25. Tuchman: Barbara Tuchman, Practicing History. Nevv York, Alfred A. Knopf, 19 81, str. 22. 26. Pascal: Blaise Pascal, Pensees. Nevv York, E. P. Dutton, Inc., 1958, str. 22 8. 26. Luther: citirano u Jlirgen Moltmann, The Wayof Jesus Christ. San Francisco, Harper-San Francisco, 1990, str. 84. 2. poglavlje 30. "od neprijatelja na ih": Luka 1,71. 30. "A i tebi e samoj": Luka 2,35. 31. Levvis: C. S. Levvis, "The Grand Miracle", u God in the Dock: Essays on Theology and Ethics. Grand Rapids, VVilliam B. Eerdmans Publishing Companv, 1972, s tr. 84. 32. Muggeridge: Malcolm Muggeridge, Jesus: the Man Who Lives. Nevv York, Harper

& Row, 1975, str. 19. 32. "Evo slu benice Gospodnje": Luka 1,38. 32. Ricci: Jonathan D. Spence, The Memory Palae of Matteo Ricci. Nevv York, Pengu in Books, 1984, str. 245. 33. "Ovaj je evo postavljen": Luka 2,34. 33. August: John Dominic Crossan, The Historical Jesus: The Life of a Mediterraneanjewish Peasant. San Francisco, HarperCollins Publishers, 1991, str. 31. 33. vidi i str. 50; Herod Veliki: Joseph Klausner,/esus ofNazareth: His Life, Ti mes, and Teaching. London, George Allen & Unwin, Ltd., 1925, str. 146. 34. Auden: The Collected Poetry of W. H. Auden. Nevv York, Random House, 1945, s tr. 455. 35. Donne: John Donne, "Nativitv", The Complete English Poems. Nevv York, Pengui n Books, 1971, str. 307. 35. "sam sebe 'oplijeni'": Filipljanima 2,7. 36. "srebra kao kamenja": 1 o kraljevima 10,27. 36. Figgis: Neville Figgis, The Gospel and Human Needs. London, Longmans, Green, 1909, str. 11. 266 LITERATURA 37. "Ba ovdje, u ovim trenucima": W. H. Auden, The Collected Poetry, op. cit., st r. 443-444. 38. "Silne zbaci s prijestolja": Luka 1,52. 39. Tokes: Laszlo Tokes, The Fali o/Tyrants. VVheaton, 111., Crossway Books, 199 0, str. 186. 40. Lubavitcher: David Remnick, "VVaiting for the Apocalvpse in Crovvn Heights", The New Vorker, 21. prosinca 1992, str. 52 i dalje. 41. "Nije li mu majka": Matej 13,54-55. 41. "IzNazareta": Ivan 1,46. 41. "Zloduha ima": Ivan 10,20. 42. Chesterton: G. K. Chesterton, Orthodoxy. Garden Citv, N.Y., Doubledav/ Image Books, 1959, str. 137. 43. Phillips: J. B. Phillips, New Testament Christianity. London, Hodder & Stoug h-ton, 1958, str. 27-33. 43. astronauti Apolla: citirano u VVilliam M. Justice, Our Visited Planet. Nevv York, Vantage Press, 1973, str. 167. 44. "On je slika ": Kolo anima 1,15,17. 3. poglavlje 48. Buber: citirano u Geza Vermes, Jesus the Jew: A Historian's Reading of the G ospels. London, Collins, 1973, str. 9. 49. Moltmann: Jiirgen Moltmann, The Way of Jesus Christ, op. cit., str. 168. 49. "Bo e moj, Bo e moj": Matej 27,46. 50. "Nisam ja Krist": Ivan 3,28. 50. "Jesi li ti onaj": Matej 11,3. 50. "O, da razdre nebesa": Izaija 64,1. 51. "bavio vraanjem": Joseph Klausner, Jesus of Nazareth, op. cit., str. 27. 52. "Bog ne raa": Jiirgen Moltmann, The Crucified God. Nevv York, Harper & Row, 1 974, str. 235. 53. Dodd: C. H. Dodd, The Founder of Christlanity. London, The Macmillan Companv , 1970, str. 103. 53. Pelikan: Jaroslav Pelikan, Jesus Through the Centuries. Nevv Haven, Conn., Y ale University Press, 1985, str. 20. 54. Bonhoeffer, Dietriech Bonhoeffer, Christ the Center. San Francisco, Harper & Row, Publishers, 1978, str. 61. 54. Vergilije: citirano u Jaroslav Pelikan, Jesus Through the Centuries, op. cit., str. 35. 54. Barclay: citirano u Malcolm Muggeridge, Jesus: the Man Who Lives, op. cit. , str. 74. 267 ISUS KAKVOG NISAM POZNAVAO 55. Antioh: Donald B. Kravbill, The Upside-Down Kingdom. Scottsdale, Pa., The Herald Press, 1990, str. 38. 55. "Hoe li Rimljani": Joseph Klausner, Jesus of Nazareth, op. cit., str. 144.

56. Muggeridge: Malcolm Muggeridge, Jesus: the Man VVho Lives, op. cit., str. 13 . 58. "Pa zar Krist dolazi": Ivan 7,41. 58. "IzNazareta": Ivan 1,46. 58. "Galileja, Galileja, ti mrzi ": Vermes, Jesus the Jew, op. cit., str. 53. 58. "Da nisi i ti iz Galileje?" Ivan 7,52. 58. "Otii odavle": Ivan 7,3. 59. "Svoje velike sveenike": Joseph Klausner, Jesus of Nazareth, op. cit., str. 1 51. 59. Josip Flavije: A. N. VVilson, Jesus. Nevv York, W. VV. Nortomn & Companv, 19 92, str. xii. 60. "/ ne mislite": Ivan 11,50. 62. "Doe li tko k meni": Luka 14,26. 62. "Mogu razvaliti": Matej 26,61. 4. poglavlje 66. "Isus se, pun Duha": Luka 4,1-2. 66. Hopkins: The Sermons and Devotional VVritings of Gerard Manley Hopkins. Lond on, Oxford Universitv Press, 1959, str. 180-183. 67. Luther: citirano u F. Forrester Church, Entertaining Angels. San Francisco, Harper & Row, Publishers, 1978, str. 54. 68. Muggeridge: Malcolm Muggeridge, Jesus: the Man Who Lives, op. cit., str. 52 i dalje. 69. "Nosi se od mene": Matej 16,23. 69. "Bo e sauvaj": Matej 16,22. 69. "Nisi li ti Krist?": Luka 23,39. 69. "Neka sada sie": Matej 27,42-43. 69. Milton: "Paradise Regained", The Complete Poems ofjohn Milton. Nevv York, VVashington Square Press, Inc., 1964, str. 393. 69. Karamazov: Fvodor Dostoevskv, The Brothers Karamazov. Garden Citv, N.Y., Nelson Doubledav, Inc., n.d., str. 229-239. 72b. Sayers: Dorothv Savers, The Man Born to Be King. Grand Rapids, VVilliam B. Eerdmans Publishing Companv, n.d., str. 35. 72. Kierkegaard: citirano u D. R. Davies, On to Orthodoxy. London, Hodder and Stoughton, 1939, str. 162. 72. MacDonald: George MacDonald, Life Essential, The Hope of the Gospel. VVheato n, 111., Harold Shaw Publishers, 1974, str. 24-25. 73. "Jeruzaleme, Jeruzaleme": Matej 23,37. 268 LITERATURA 73. "A ja kad budem": Ivan 12,32-33. 75: "Isusga natopogleda": Marko 10,21. 75. "Razmahat e se": Matej 24,12. 75. "je to inio humanije": Milton, "Paradise Regained", op. cit., str. 368. 75. "Alija sam molio": Luka 22,32. 75. "Da mo da i vi": Ivan 6,67. 76. "Hoe li tko za mnom": Matej 16,24. 76. Thielicke: Helmut Thielicke, Our Heavenly Father. Grad Rapids, Baker Book Ho use, 1974, str. 123. 77. "nemamo takva Velikog sveenika": Hebrejima 4,15; 2,18. 5. poglavlje 82. Lentullje: Shervvood VVirt, Jesus, Man ofJoy. Nashville, Thomas Nelson, 1 991, str. 28. 82. "izjelica i vinopija": Luka 7,34. 82. "Mogu 11 svatovi postiti": Marko 2,19. 83. "Kao to se mnogi": Izaija 52,14; 53,2-3. 83. Ivan Krstitelj je priznao: Ivan 1,33. 84. "Du a mije nasmrt alosna": Matej 26,38. 84. "Vjera te tvoja spasila": Matej 9,22. 84. "Evo istinitog Izraelca": Ivan 1,47. 85. Mary Gordon: Alfred Corn, urednik, Incarnation: Contemporary Writers on the New Testament. Nevv York, Viking Penguin, 1990, str. 21. 85. Lewis: C. S. Levvis, The Four Loves. London, Geoffrev Bles, 1960, str. 67. 86. "Sinko, za to": Luka 2,48-49. 86. "UtihnU": Marko 4,39.

86. Maritain: citirano u John S. Dunne, The Church of the Poor Devil. Nevv Yor k, Macmillan Publishing Co., Inc., 1982, str. 111. 86. "Ako je mogue": Matej 26,39. 87. Crossan: John Dominic Crossan, The Historical Jesus, op. cit., str. xi. 87. "Nije li ovo": Matej 13,54-55, parafrazirano. 88. "nara taj opak i preljubniki": Matej 12,39. 88. "Vjerujte mi": Ivan 14,11. 88. Buechner: Frederick Buechner, Peculiar Treasures. San Francisco, Harper & Ro vv, 1979, str. 70. 89. "Lisice": Matej 8,20. 89. Berryman: John Berrvman, "Eleven Addresses to the Lord", u Love & Fame. Nev v York, Farrar, Straus and Giroux, 1970, str. 92. 269 ISUS KAKVOG NISAM POZNAVAO 90. Pelikan: Jaroslav Pelikan, Jesus Through the Centuries, op. cit., str. 13 . 90. "pun milosti i istine": Ivan 1,14. 91. "ne nametati": Joseph Klausner, From Jesus to Paul, citirano u Everett F. Ha rrison, A Short Life of Christ. Grand Rapids, VVilliam B. Eerdmans Publishing Co mpany, 1968, str. 98. 91. "Budite savr eni": Matej 5,48. 91. Trueblood: Elton Trueblood, The Yoke of Christ and Other Sermons. VVaco, Tex ., Word Books, 1958. str. 113. 91. "Prorauna) tro ak ": Luka 14,2 8. 91. Neusner: Jacob Neusner, A Rabbi Talks with Jesus. Nevv York, Doubledav, 1993 , str. 24, 29, 31, 53. 92. "uio ih kao onaj": Matej 7,29. 92. "uli ste": Matej 5,21 i dalje. 92. "O vaj h uli!": Matej 9,3. 92. "Nikada nitko": Ivan 7,46. 92. "Umukni!": Marko 1,25. 92. "Nijemi i gluhi du e": Marko 9,25. 92. "A mi se nadasmo": Luka 24,21. 93. "svijet ode": Ivan 12,19. 93. "Tko nae": Matej 10,39. 93. "Ne znate to i tete": Matej 20,22. 94. "Tako?": Marko 7,18. 94. "Dokle mi je biti": Matej 17,17. 94. "da budu s njime": Marko 3,14. 95. "U taj isti as": Luka 10,21. 6. poglavlje 101. "Blago...": Sva bla enstva su uzeta iz Mateja, 5. poglavlje. 105. "Duh samopo rtvovnosti": citirano u Alister Hardy, The Biology ofGod. Nevv Yo rk, Taplinger Publishing Companv, 1975, str. 146. 107. Lewis: C. S. Levvis, The VVetght of Glory. Grand Rapids, VVilliam B. Eerdma ns Publishing Companv, 1965, str. 1-2. 109. Phillips: J. B. Phillips, Good News. London, Geoffrey Bles, 1964, str. 33-3 4. 110b. Kasper: VValter Kasper,/esus the Christ, op. cit., str. 84. 111. Hellwig: Monika Hellvvig, "Good News to the Poor: Do They Understand It Bet ter?", u Tracing the pirit, James E. Hug, urednik. Mahvvah, N.J., Paulist Press, 1983, str. 145. 114. Mauriac: Frangois Mauriac, What I Believe. Nevv York, Farrar, Straus and Co mpanv, 1963, str. 47-56. 270 LITERATURA 116. "Adam je dvadesetpetogodi njak", Henri Nouwen, "Adam's Peace", u World Visio n Magazine, kolovoz-rujan 1988, str. 4-7. 118. "Kr anstvo je uvijek tvrdilo": Martin Luther King mlai, citirano u David J. Garrovv, Bearing the Cross. Nevv York, VVilliam Marrow and Companv, Inc., 1986, str. 532. 118. "probuditi osjeaj": isto, str. 81. 121. "Tko hoe": Matej 16 ,25 i dalje. 121. "u izobilju": Ivan 10,10. 121. "sav radostan": Matej 13,44. 7. poglavlje

125. "Budite dakle savr eni": Matej 5,48. 125. "Ne ka em ti do sedam puta": Matej 18,22. 125. "Sve, dakle, to elite ": Matej 7,12. 126. Owens: Virginia Stem Ovvens, "God and Man at Texas A&M", u The Reformed Jou rnal, studeni 1987, str. 3-4. 128. "Ne mislite da sam do ao": Matej 5,17,20. 128. "Ne uzimaj uzalud": Izlaza k 20,7. 128. krvarei farizeji: Marv Stevvart Van Leeuvven, "Why Christians Should Take th e Men's Movement Seriouslv", \iRadix, sv. 21, br. 3, str. 6. 128. "A ja vam ka em": Sve takve izjave uzete su iz Propovijedi na Gori, Matej, 57. poglavlje. 129. Updike: John Updike, "Even the Bible Is Soft on Sex", u Nevv York Times Boo k Review, 20. lipnja 1993, str. 3. 130. "Podajte caru carevo": Matej 22,21. 132b. Muggeridge: Malcolm Muggeridge, "Books", \iEsquire, travanj 1972, str. 39. 133. Tolstoj: Vidi VVilliam L. Shirer, Love and Hatred: The Stormy Marriage ofLe v and Sonya Tolstoy. Nevv York, Simon & Schuster, 1994. 134. "Tako je malo prave topline": iz dnevnika Sofije Tolstoj, 26. sijenja 1895. 135. " to je s vama": citirano u A. N. VVilson, The Lion and the Honeycomb: The Re ligious Writings of Tolstoy. San Francisco, Harper & Row, Publishers, str. 147-1 48. 136. VVilson: isto, str. 17. 136. Dostojevski: vidi Joseph Frank: Dostoevsky, The Years ofOrdeal, 1850-1859. Princeton, N.J., Princeton University Press, 1983. 137. "Mi ljubimo": 1. Ivanova 4,19. 138. "Aligdje se umno io grijeh": Rimljanima 5,20. 138. "Nikakve dakle": Rimljani ma 8,1. 138. "Budite savr eni": Matej 5,48. 271 ISUS KAKVOG NISAM POZNAVAO 139. "Ljubi Gospodina Boga": Matej 22,37. 139. "Oe, oprosti im": Luka 23,34. 8. poglavlje 146. "Vidi li ovu enu?": Luka 7,44-47. 147. "prosjake, sakate": Luka 14,21. 147. "Ta Sin ovjeji doe": Luka 19,10. 147. "Ne treba zdravima": Matej 9,12. 147. "Tko je od vas": Ivan 8,7-11. 148. Lewis: C. S. Levvis, The Problem ofPain. Nevv York, The Macmillan Companv, 1962, str. 98. 148. Kaminer: VVendv Kaminer, iz By the Book: America's Self-Help Habit, citiran o u "Saving Therapv: Exploring the Religious Self-Help Literature", The-ology To day, listopad 1991, str. 301. 149. "UZajednicu ne smije ui": Hans Kiing, On Being a Christian. Garden City, N.Y ., Doubleday & Company, Inc., 1976, str. 235. 149. "Blagoslovljen bio": Marcus J. Borg,/esus, A Nevv Vision. San Francisco, Ha rper & Rovv, 1987, str. 133-134. 149. Wink: VValter VVink, Engaging the Powers, op. cit., str. 129. 150. "nema vi e": Galaanima 3,28. 150b. Sayers: Dorothy L. Sayers, Are Women Human. Dovvners Grove, 111., Inter Va rsitv Press, 1971, str. 47. 150. VVink: VValter VVink, Engaging the Povvers, op. cit., str. 130. 151. "Bo e milostiv budi": Luka 18,13-14. 151. Wilson: A. N. VVilson,/esus, op. cit., str. 30. 151. "Sinko! Sjeti se": Luka 16,25. 152b. Konstantin, prvi kr ani, vidi Robin Lane Fox, Pagans and Christians. Nevv Yor k, Alfred A. Knopf, 1989. 152. jednostavne zajednice u Treem svijetu, vidi Robert McAfee Brovvn, Unex-pecte d News: Reading the Bible with Third World Eyes. Philadelphia, The VVestminster Press, 1984. 153. "... jer me Jahve pomaza ": Izaija 61,1. 153. Endo: Shusaku Endo, A Life of Jesus. Nevv York, Paulist Press, 1973.

156. "Jeruzaleme, Jeruzaleme": Matej 23,37. 156. "sa silnim vapajem": Hebrejima 5,7. 156. "Bo e moj": Matej 27,46. 272 LITERATURA 9. poglavlje 161. udo pretvaranja vode u vino: Ivan 2,1-11. 162. Levvis: C. S. Levvis, "Miracles", u God in the Dock, op. cit., str. 29. 163. "Nema smrti": bilje ka na Ivan 9,2, u The NIV Study Bible. Grand Rapids, Zond ervan Publishing House, 1985, str. 1614. 164. udo ozdravljenja slijepca: Ivan 9,1-41. 165. Koop: iz osobnog razgovora. 166. udo ozdravljenja gubavca: Matej 8,1-4; Marko 1,40-44; Luka 5,12-14. 166b. "s veta bolest": Patrick Feenv, The Fight Against Leprosy. Nevv York, American Leprosv Mission, 1964, str. 25, 32. 166. Majka Tereza: iz televizijskog intervjua. 167. udo izljeenja paralize: Matej 9,1-8; Marko 2,1-12; Luka 5,17-26. 167b. "Svaka invalidna osoba": Donald Senior, C. R, "VVith Nevv Eves", u Stauros Notebook, sv. 9, br. 2, str. 1. 169. udo hranjenja pet tisua: Matej 14,13-21; Marko 6,30-44; Luka 9,10-17; Ivan 6 ,5-71. 171. Capon: Robert Farrar Capon, Parables of the Kingdom. Grand Rapids, Zonderv an Publishing House, 1985, str. 27. 171. "Nara taj opak i preljubniki": Matej 12, 39. 171. "sam se Isus njima nije povjeravao": Ivan 2,24. 171. udo uskrisivanja Lazara: Ivan 11,1-54. 174. "Ako ne slu aju Mojsija ": Luka 16,31. 174. "... nije dan [vrabac/": Matej 10,29. 174. Askew: Eddie Askevv, Disguises ofLove. London, The Leprosv Mission Internat ional, 1983, str. 50. 174. "Vjerujem! Pomozi": Marko 9,24. 175. Ivan Krstitelj: Matej 11,1-7. 176. Moltmann: Jiirgen Moltmann, The Way of Jesus Christ, op. cit., str. 99. 10. Poglavlje 181. "Blagoslovljen Kralj": Luka 19,38. 181. "Ka em vam"-. Luka 19,40. 181. "Eno, svijet ode": Ivan 12,19. 183. "Ja vam stoga": Luka 22,29. 183. "ja sam pobijedio": Ivan 16,33. 183. "Isus je znao": Ivan 13,3-4. 183. Peck: M. Scott Peck, The Different Drum. Nevv York, Touchstone/Simon & Schu ster, 1988, str. 293. 273 ISUS KAKVOG NISAM POZNAVAO 184. "Najvei meu vama": Luka 22,26. 184. "Uenici se zgledahu": Ivan 13,22. 184. "Da nisam ja?": Marko 14,19. 184. "Ne znam toga ovjeka": Matej 26,74. 185. "Ue u nj Sotona": Ivan 13,27. 185. "Oe, oprosti im...": Luka 23,34. 186. Getsemanija: Matej 26,36-56; Marko 14,32-52; Luka 22,39-53. 187. Yoder: John Howard Yoder, The Politics of Jesus. Grand Rapids, VVilliam B. Eerdmans Publishing Companv, 1972, str. 55-56, 61. 187. "Nije li trebalo": Luka 24,26. 188b. Klausner: Joseph Klausner, Jesus of Nazareth, op. cit., str. 348. 189. "Zakllnjem te": Matej 26,63-65. 190. "Ti li si kralj": Luka 23,3. 190. Barth: Karl Barth, The Word of God and the Word of Man, op. cit., str. 82. 192. Ciceron: citirano u VValter Kasper, Jesus the Christ, op. cit., str. 113. 192. "jer je obje eni": Ponovljeni zakon 21,23. 192. " edan sam!": Ivan 19,28. 192. "Oe, u ruke tvoje": Luka 23,46.

192. "Dovr eno je!" Ivan 19,30. 192. "Bo e moj, Bo e moj": Matej 27,46; Marko 15,34. 193. Levvis: C. S. Levvis, Letters to Malcolm: Chiefly on Prayer. London, Geoffr ev Bles, 1964, str. 65. 193. "za nas prokletstvom ": Galaanima 3,13. 193. "Njega koji ne okusi": 2. Korinanima 5,21. 193. Sayers: Dorothv Savers, The Man Born to Be King, op. cit., str. 5. 194b. Konstantin: Michael Grant, Constantine the Great. Nevv York, Charles Scrib -ner's Sons, 1994, str. 149, 222. 194. Levvis: C. S. Levvis, Letters to Malcolm: Chiefly on Prayer, op. cit., str. 113. 194. "Skinu Vrhovni tva": Kolo anima 2,15. 194. "Zaista, ovaj ovjek": Marko 15,39. 195. "Sjeti me se": Luka 23,42. 195. Justin Muenik: Hans Kiing, On Beinga Christian, op. cit., str. 339. 195. Peck: M. Scott Peck, People of the Lie. Nevv York, Simon and Schuster, 1983 , str. 269. 196. Solle: Dorothv Solle, OfVVar and Love. Marvknoll, N.Y., Orbis Books, 1984, str. 97. 274 LITERATURA 11. poglavlje 200. May: Rollo May, My Questfor Beauty. Dallas, Saybrook Publishing Companv, 19 85, str. 60. 201. "Ako pak Krist nije": 1. Korinanima 15,14. 202. "tlapnjom": Luka 24,11. 202. "nekiposumnja e": Matej 28,17. 203. "sa strahom": Matej 28,8. 203. "spopade ih strah": Marko 16,8. 203. Evanelje po Petru: citirano u Ferederick Buechner, The Faces of Jesus. San F rancisco, Harper & Row Publishers, 1989, str. 218. 204. "nou dok smo mi spavali": Matej 28,13. 204. "Ako ne slu aju": Luka 16,31. 204. "On nije ovdje": citirano u Hans Kiing, On Being a Christian, op. cit., st r. 365. 204. Buechner: Frederick Buechner, Whistling in the Dark. San Francisco, Harper & Row Publishers, 1988, str. 42. 204. Na putu u Emaus: Luka 24,13-49. 205. "Budui da si me vidio": Ivan 20,29. 206. Dodd: C. H. Dodd, The Founder of Christianity, op. cit., str. 163. 206. Updike: John Updike, "Seven Stanzas at Easter", u Collected Poems 1953-1993 . Nevv York, Alfred A. Knopf, 1993, str. 20. Kori teno uz dozvolu. 208b. Tolkien: J. R. R. Tolkien, "On Fairy Tales", citirano u Robert McAfee Brow n, Persuade Us to Rejoice. Louisville, Ky, VVestminster/John Knox Press, 1992, s tr. 145. 208. Sayers: Dorothy L. Sayers, The Mlnd ofthe Maker. London, Methuen & Co. Ltd. , 1959, str. 67. 12. poglavlje 215. Buechner: Frederick Buechner, The Magnificent Defeat. Nevv York, The Sea-bu ry Press, 1979, str. 86. 216. VVink: VValter VVink, Engaging the Powers, op. cit., str. 143. 216. "Ja t ebe proslavlh ": Ivan 17,4-5. 216. "Galilejci, to stojite": Djela 1,11. 217. "Evo, ja vas aljem ": Matej 10,16. 217. Endo: Shusaku Endo, Sllence. Nevv York, Taplinger Publishing Companv, 1979, str. 203. 217. "Brat e brata": Matej 10,21-22. 217. "No, ka em vam": Ivan 16,7. 218. "Kao to ti mene": Ivan 17,18. 275 ISUS KAKVOG NISAM POZNAVAO 218. Hopkins: "Inversnaid", u Gerard Manlev Hopkins, Poems and Prose. Balti-more , Md., Penguin Books, 1953, str. 51.

218. "Ako p enino zrno": Ivan 12,24. 219. "Gospodine, hoe li": Djela 1,6. 219. Levvis: C. S. Levvis, The Weight of Glory, op. cit, str. 15. 220. "Tko vas slu a": Luka 10,16. 221. "Kad Sin ovjeji": Matej 25,31 -46. 222. "Galilejci": Djela 1,11. 222. Edvvards: Gerard R. McDermott. "VVhat Jonathan Edvvards Can Teach Us About Politics", Christianity Today, 18. srpnja 1994, str. 35. 223. Kiing: Hans Kiing, On Being a Christian, op. cit., str. 132. 223. Dillard: Alfred Corn, Incarnation, op. cit., str. 36. 224. Buechner: isto, str. 123. 224. Augustin: citirano u Paul Johnson, A History ofChristianity. Nevv York, Ath e-neum, 1976, str. 115. 225. "Ne izabraste vi": Ivan 15,16. 225b. Williams: Charles VVilliams, He ame Dovvnfrom Heaven. London, VVilliam Hein emann Ltd., 1938, str. 108. 225. "do kraja ljubio": Ivan 13,1. 225. "To pak blago imamo": 2. Korinanima 4,7. 225. O'Connor: Flannerv O'Connor, The Habit of Being. Nevv York, Vintage Books, 1979, str. 307. 13. poglavlje 230. "Zbilja je do lo k vama": Matej 12,28. 230. Barclay: citirano u Malcolm Muggeridge, Jesus: the Man Who Lives, op. cit., str. 74. 231. "Pribli ilo se": Matej 3,2. 231. "Ka em vam: mnogi": Luka 10,24. 231. "Ovdje je i vi e": Matej 12,42. 234. "lisicom": Luka 13,32. 234. "da ih ne sablaznimo": Matej 17,27. 234. "Ljubite neprijatelje": Matej 5,44. 237. "Po ovom e svi znati": Ivan 13,35. 237. "Uistinu, Bog je tako ljubio": Ivan 3,16. 237. "Kraljevstvo moje nije": Ivan 18,36. 237. "Kraljevstvo Bo je ne dolazi": Luka 17,20. 238. "Podajte dakle caru": Matej 22,21. 276 LITERATURA 238. Durant: VVill Durant, The Story of CMlization Part III: Caesar and Christ. Nevv York, Simon & Schuster, 1944, str. 652. 238. Pomonica amerike zakonodavne vlasti u Kini: Karen M. Feaver, "Chinese Lessons ", Christianity Today, 16. svibnja 1994, str. 33. 239. "Ako se ponizi moj narod": 2. Ljetopisa 7,14. 239. Barth: Karl Barth, iz Church Dogmatics, citirano u Stanlev Hauervvas i VVil liam H. VVillimon, Resident Aliens. Nashville, Abingdon Press, 1989, str. 83. 240. Buber: Citirano u Jiirgen Moltmann, The Way of Jesus Christ, op. cit., str. 28. 240. "Doi kraljevstvo tvoje!": Matej 6,10. 240. "U svijetu imate": Ivan 16,33. 240. "A ut ete za ratove": Matej 24,6. 241. Lewis: C. S. Levvis, Mere Christianity. Nevv York, The Macmillan Companv, 1 960, str. 65. 241. "Gospodine, hoe li": Djela 1,6. 241. "Ovaj Isus koji je": Djela 1,11. 242. "svako koljeno...": Filipljanima 2,10-11. 14. poglavlje 247. Peck: M. Scott Peck, Further Along the Road Less Traveled. Nevv York, Simon & Schuster, 1993, str. 160. 249. "Uistinu, ka em vam": Matej 5,20. 251. "Ja sam Put": Ivan 14,6. 251. " aljem vama proroke": Matej 23,34. 251. "Ja i Otac": Ivan 10,30.

251. "Prije negoli Abraham ": Ivan 8,58. 252. "Poka i nam Oca": Ivan 14,8. 252. "Tko je vidio mene": Ivan 14,9. 252. " to bija e od poetka": 1. Ivanova 1,1. 252. "kao kad sunce sjaji": Otkrivenje 1,16. 253. "Ja sam Put": Ivan 14,6. 253. Lewis: C. S. Levvis, Miracles. Nevv York, The Macmillan Companv, 1947, str. 113. 253. Levvis: C. S. Levvis, Mere Christianity, op. cit., str. 56. 253. "Idem pri praviti": Ivan 14,2. 253. arter: Citirano u Gordon Bridger, A Day That Changed the World. Dovvners Grove, III, InterVarsitv Press, 1975, str. 56. 254b. Buechner: Frederick Buechne r, VVishful Thinking. San Francisco, Harper & Rovv Publishers, str. 17. 277 ISUS KAKVOG NISAM POZNAVAO 254. "slika Boga nevidljivoga": Kolo anima 1,15. 254. "Jer svidjelo se Bogu": K olo anima 1,19. 256. "zavjesa se hramska razdrije": Marko 15,38. 257. Coles: Robert Coles, The Spiritual Life of Children. Boston, Houghton Mif-f lin Companv, 1990, str. 231. 257. Aristotel: Aristotle, Magna Moralia, citirano u Diogenes Allen, Love. Cam-b ridge, Mass., Covvlev Publications, 1987, str. 115. 257. "Bog je ljubav": 1. Ivanova 4,8. 257. "U ovom se oitova": 1. Ivanova 4,9. 257. Kierkegaard: citirano u Karl Barth, The Word of God and the Wbrd of Man, st r. 84. 258. Nouvven: Henri J. M. Nouvven, The Return of the Prodigal Son. Nevv York, Im age Books/Doubledav, 1994, str. 55. 258. "U ovom je ljubav": 1. Ivanova 4,10. 258. "Vee ljubavi": Ivan 15,13. 258. "Uistin u, Bog je tako ljubio": Ivan 3,16. 259. Prie: citirano u Alfred Corn, Incarnation, op. cit, str. 72. 259. Pascal: Bl aise Pascal, Pensees, op. cit., str. 143. 259. "Evo ovjeka.'": Ivan 19,5. 260. "Premda bogat": 2. Korinanima 8,9. 260. "On, trajni lik Bo ji": Filipljanima 2 ,6-7. 260. "Njega koji ne okusi": 2. Korinanima 5,21. 260. "... iza sve umrije": 2. Korinanima 5,15. 260. "Premda je Sin": Hebrejima 5,8. 261. "Oe, oprosti im": Luka 23,34. 261. Goethe: citirano u VValter Kasper, Jesus the Christ, op. cit., str. 182. 262. Dostojevski: citirano u Hans Kiing, On Being a Christian, op. cit., str. 14 2. 262. Updike: citirano u Alfred Corn, Incarnation, op. cit, str. 10. 262. "Dosta ti je moja milost": 2. Korinanima 12,9-10. 263. Moltmann: Jiirgen Moltmann, The Way of Jesus Christ, op. cit., str. 322. 278 LITERATURA Drugi izvori Osim gore navedenih izvora navoda, moram zahvaliti ovim piscima koji su mi pomog li da bolje shvatim Isusa: Anderson, Sir Norman, Jesus Christ: The Witness of History. Dovvners Grove, 111. , InterVarsitv Press, 1985. Baillie, John. The Place of Jesus Christ in Modern Chr istianity. Edinburgh, T&T Clark, 1929. Bainton, Roland H. Behold the Christ. Nevv York, Harper & Row, 1974. Baker, John Austin. The Foolishness oj God. Atlanta, John Knox Press, 1970. Barclav, VVilliam. Jesus As They Saw Him. Grand Rapids, VVilliam B. Eerdmans Pub lishing Companv, 1962. Barton, Bruce. The Man Nobody Knows. Nevv York, The Macmillan Publishing Companv , 1987.

Batev, Richard, Jesus and thePoor. San Francisco, Harper & Row, Publishers, 1972 . Berkhof, Hendrik. Christ and the Powers. Scottsdale, Pa., Herald Press, 1977. Bright, John. The Kindom of God. Nashville, Abingdon, 1980. Brown, Colin. Miracles and the Critical Mind. Grand Rapids, VVilliam B. Eerdmans Publishing Companv, 1984. Bruce, F. F. Jesus and Christian Origins Outside the New Testament. Grand Rapids , VVilliam B. Eerdmans Publishing Companv, 1974. Bruce, F. F. What the Bible Teaches About What Jesus Did. VVheaton, 111., Tvndal e House Publishers, 1979. Capon, Robert Farrar. Hunting the Divine Fox. Nevv York, The Seaburv Press, 1974 . Cullman, Oscar. Jesus and the Revolutionaries. Nevv York, Harper & Rovv, Publish ers, 1970. Ellul, Jacques. The Subversion of Christianity. Grand Rapids, VVilliam B. Eerdma ns Publishing Companv, 1986. Falk, Harvey./e55 the Pharisee: A NewLook at the Jewish ness of Jesus. Nevv York, Paulist Press, 1985. Fretheim, Terence E. The Suffering of God. Philadelphia, Fortress Press, 1984. Guardini, Romano. The Lord. Chicago, Regnery Gatevvav, Inc., 1954. Guthrie, Donald. A Shorter Life of Christ. Grand Rapids, Zondervan Publishing, 1 970. Hellvvig, Monika. Jesus, The Compassion of God. VVilmington, Del., Michael Gla-z ier, Inc., 1983. Hengel, Martin. The Charismatic Leader and His Followers. Nevv York, Cross-road, 1981. Kierkegaard, Soren. Training in Christianity. Princeton, N.J., Princeton Univers ity Press, 1947. 279 ISUS KAKVOG NISAM POZNAVAO Ladd, George Eldon. The Gospel of the Kingdom. Grand Rapids, VVilliam B. Eerdman s Publishing Companv, 1959. Macquarrie, John. The Humility of God. Philadelphia, The VVestminster Press, 197 8. Macquarrie, John. Jesus Christ in Modern Thought. Philadelphia, Trinitv Press In ternational, 1990. Mason, Steve.Josephus and the New Testament. Peabodv, Mass., Hendrickson Publish ers, 1992. McGrath, Alister. Understanding Jesus. Grand Rapids, Zondervan Publishing House, 1988. Meier, John P. A Marginal Jew. Nevv York, Doubledav, 1991. Moltmann, Jiirgen, The Trinity and the Kingdom. San Francisco, Harper & Rovv Pub lishers, 1981. Morison, Frank. Who Moved the Stone? London, Faber and Faber Limited, 1944. Niebuhr, H. Richard. Christ and Culture. Nevv York, Harper & Brothers Publishers , 1956. Oppenheimer, Helen. Incarnation and Immanence. London, Hodder and Stough-ton, 19 73. Pfeiffer, Charles. Between the Testaments. Grand Rapids, Baker Book House, 1959. Stott, John. Christian Counter-Culture: The Message of the Sermon on the Mount. Dovvners Grove, 111., InterVarsitv Press, 1978. van Buren, Paul M. A Theology of the Jewish-Christian Reality: Part III, Christ in Context. San Francisco, Harper & Rovv, 1988. VVillis, VVendell, urednik. The Kingdom of God in 20th-Century Interpetation. Pe abodv, Mass., Hendrickson Publishers, 1987. VVright, N. T. Who WasJesus? Grand Rapids, VVilliam B. Eerdmans Publishing Compa nv, 1992. Ziolkovvski, Theodore. Fictional Transfigurations of Jesus. Princeton, N.J., Pri nceton University Press, 1972.

280 O piscu Philip Yancey roen je 1949. u Atlanti. Diplomirao je komunikaciju i engleski jezi k. Dugogodi nji je urednik asopisa Chri-stianity Today. Jedanaest njegovih knjiga n agraeno je s Gold Medallion Avvard, ukljuujui Where Is God When It Hurts?, 1977; Di sappointment with God, 1988; The Gift of Pain, 1997; The Bible Jesus Read, 1999. Knjige The Jesus I Never Knew (Isus kakvog nisam poznavao), 1995. i What's So A mazing About Grace, 1997. progla ene su kr anskim knjigama godine. Slijedile su zatim uspje nice poput Reaching for the Invisible God, 2000; Rumors of Another vVorld, 2003; vVhen We Hurt: Prayer, Preparation & Hope for Life's Pain, 2006. i Prayer: Does ItMake Any Difference?, 2006. * * * Odrastajui u strogoj, fundamentalistikoj crkvi na jugu Sjedinjenih Amerikih Dr ava, m ladi je Phillip Yancey do ivio Boga kao roditelja zlostavljaa - krutog, srditog, sp remnog da osudi svaki pogre ni korak. Mo da je posebno zbunjujue u Yanceyim ranim god inama bilo to to je u njegovoj crkvi jo ivio ostatak kr anskog milosra. Ako bi susjedov a kua izgorjela u po aru, vjerni tvo iz Yanceyeve crkve bilo bi prvo na licu 281 ISUS KAKVOG NISAM POZNAVAO mjesta da poka e ljubav - ako je, naravno, kua pripadala bijelom ovjeku, nekome tko je prihvaao krutu teologiju njegove crkve. Crkvene voe su ak nagovarale Yanceyeva b olesnog oca da se skine s elinih plua, aparata koji mu je pomagao da di e, uvjeravajui ga da e ozdraviti. Starje ina Yancey je umro tjedan dana kasnije, kad je Phillip i mao samo godinu dana. Yanceyev jedini prozor u stvarni svijet kao mladog ovjeka bile su knjige. Gutao i h je - one su otvorile njegov um, osporavale njegov odgoj i protivile se svemu em u su ga uili - knjige kao to je 1984, ivotinjska farma i Ubiti pticu rugalicu. to je vi e itao to je bivao frustriraniji. Zahvatio ga je osjeaj izdaje. "Bio sam ljuta, ranjena osoba koja se pojavljuje iz otrovne crkve i jo se danas oporavljam", ka e Y ancey. "Pro ao sam razdoblje reagiranja na sve emu su me uili i u jednom trenutku ak sam potpuno odbacio svoju vjeru. Na put vraanja vjeri krenuo sam uglavnom zahvalj ujui susretu sa svijetom koji je bio potpuno drukiji od onoga o kojemu sam uio, svi jetu ljepote i dobrote. Kad sam to iskusio, shvatio sam da su mi mo da pogre no prik azali Boga. Poeo sam se vraati, oprezno kru ei oko vjere." Dok je Yancey istra ivao, razmatrao i ispitivao duboka pitanja o vjeri, pisao je vodei milijune itatelja sa sobom dok je strastveno pisao best-sellere kao to su Di sappointment vvith Bog (Razoaranje Bogom) i Where is God VVhen it Hurts? (Gdje je Bog kad boli?). Trenutno je, prema inter-netu, prodano vi e od dvadeset i etiri mi lijuna njegovih knjiga. Isus kakvog nisam poznavao i What' So Amazing About Grac e? ( to je toliko udesno kod milosti?) njegovo su istra ivanje najhitnijih imbenika kr an ske vjere. Meutim u svojoj knjizi Rumors of Another World (Glasine o drugom svije tu) o kojoj ka e: "Priznajem da sam ponekad kr anin koji se skanjuje, muen sumnjama. I stra io sam ova iskustva u drugim knjigama pa sam odluio vi e ne kopati po pro losti. P otpuno sam svjestan svih razloga da ne vjerujem. Ali Rumors je moj poku aj da u se bi otkrijem za to vjerujem." "Inae knjige pi em za sebe", ka e. "Pi em ih da rije im ono to me mui, ono za to nemam od ora. Moje su knjige proces istra ivanja i ispitivanja. Zbog toga sam sklon pozabav iti se razliitim problemima koji su povezani s vjerom, stvarima koje mi znae, o ko jima razmi ljam i brinem." Yancey pi e s novinarskim okom za detalj, s ironijom i is krenom sumnjiavosti. 282 O PISCU Kako se onda dogodilo da se ovjek kao Yancey, koji je pro ao kroz sve to, pribli i Bo gu kojeg se neko bojao? Yancey provodi svako jutro oko sat vremena u itanju knjiga koje ga duhovno hrane, u meditaciji, molitvi, u ivajui u osjeaju Bo je prisutnosti. T o vrijeme ujutro, ka e, provodi jednostavno da se "uskladi" s Bogom za taj dan. On da poslije podne ita Bibliju, po jedno poglavlje dnevno. "Vraam se Bibliji kao mod elu jer ne poznajem po teniju knjigu", obja njava. "Ne mogu smisliti nijedan argumen t protiv Boga koji ve nije ukljuen u Bibliju. Zbog toga onima koji se mue s mojim k njigama jednostavno ka em: 'U tom sluaju ne biste ih trebali itati.' Ali nekima su p

otrebne knjige koje pi em. Opekla ih je crkva ili su vrlo uznemireni zbog nekih el emenata kr anstva. Osjeam se pozvanim da se obratim onima koji ive u graninom podruju v jere." 283 Philip Yancey ISUS KAKVOG NISAM POZNAVAO Nakladnik PROMETEJ Zagreb, Kaptol 25 tel/fax: 01 4810 190 www.prometej.net e-mai l: prometej@zg.t-com.hr Za nakladnika Bo o Rude Prijevod s engleskog Hinko Ple ko Lektura Neda Rude Korektura Darija Klancir Dizajn naslovnice Cindy Davi Fotografije na naslovnici Posljednja veera: Bridgeman Art Mu karac: Christian Larti llot, Gettyimages Prijelom Alias, Zagreb Darija Klancir Tisak Parvus d.o.o., Zagreb 540028323