Seminarski rad Umjetnost 19.

st Profesor Kamenov

Matea olak 3. godina likovna kultura

PEJZANO SLIKARSTVO U HRVATSKOJ OD HOTZENDORFA DO CRNIA I KOVAEVIA

1.0.Uvod Pejsa kao umjetnika tema se poeo vie vrednovati i razvijati u renesansi, dotad je ponegdje posluio kao slikarska pozadina ili deskriptivni element slike. I u veem djelu renesanse je tretiran kao takav, ali mu se posveuje vie panje te s vremenom poinje zauzimati sve vee dijelove kompozicije1.Nakon simbolinog pejzaa koji je karakteristika petnaestoga stoljea, slikari se poinju interesirati za pojavu svijetla. Novi pristup prirodi nosio je osjeaj ugode, a nastao kao rezultat flamanskog slikarstva sedamnaestoga stoljea. Novi pejsa injenice stvorit e viziju 19.stoljea. S pejzaom simbola usko je povezan i idealni pejsa: i jedan i drugi nadahnue pronalaze u zemaljskom raju, oba su nastojali stvoriti sklad izmeu ovjeka i prirode. Constablovo otkrie naturalistikog pejsaa nastalo je na utiscima stvarnih objekata u prirodi. Devetnaesto stoljee stvoriti e svoju osobnu estetiku u kojoj je pejsa dominantna umjetnost, nastala na osnovu doivljaja prirode koja je kao takva, snano djelovala na slikare2. Iako se na poetku 19.st. sumnjalo u ispravnost uenja pejzaa na akademijama, za pola stoljea potom pejza postaje njezin sastavni dio. Uz to, liberalizacija umjetnikog kolovanja na Akademiji nakon polovine 19. st. svoje je teite usredoila na tafelajno slikarstvo te kolorizam i slikarski postupak. Slikarski akademski realizam nastojao se pribliiti prirodi teei otkrivanju njezinih koloristikih vrijednosti i bogatstvu motiva u vremenu nastupajue industrijalizacije i snanog porasta gradova. U Europi su istaknuti predstavnici: Caspar David Friedrich iz Njemake, dok su najvei dometi ostvareni u Francuskoj barbizonskoj koli i kod engleskih slikara Turnera i Constablea. To je ovako ukratko jedan openiti opis za tu tematiku u Europi, no kao to emo vidjeti, u Hrvatskoj stvari nisu ile ba glatko. Njeno openito stanje je bilo nepovoljno u geografskom i politikom smislu. Svijest o cjelovitoj dravi u ranom devetnaestom stoljeu jo nije postojala, stoga razlikujemo: Banovinsku Hrvatsku, Vojnu Krajinu, Istru i Dalmaciju. Svaka pobuna bi bila uguena od strane Bekog Novog Mesta. U takvom vremenu u umjetnosti funkcionira crkva kao naruitelj, te prevladavaju klasicistike kompozicije i portreti. Za daljni razvoj situacije bitno je stvaranje risarskih koli u Zagrebu, Varadinu, Rijeci i Osijeku, gdje e nam naroito osjeka biti plodna to se pejsaa tie. Odluka je to iz beke direkcije 1777.godine, naredba Marije Terezije, uslijed reformi boljeg kolstva nakon spoznaje o korisnosti zanata crtanja za ostale zanate openito. Na takvim kolama su u poetku predmeti kao to su geometrija, astronomija, stereometrija ali i crtanje figure, veduta te su takoer sluile umjetnicima kao pripreme za akademije3. Prva takva kola osnovana je u Zagrebu i Karlovcu, zatim u Rijeci 1787., a najznaajnija u Osijeku 1800. godine. U tim kolama nalazimo i po par primjera pejsaa, no ne jako znaajnih, ee naivnih ili u slubi dokumentacije koja je u poetku i bila via svrha dok je umjetnika dimenzija bila shvaena kao usput dobrodola. S druge strane imamo i velik broj stranih prolaznika koji ostavljaju i svoja neka djela.(Sjeverna je Hrvatska izloena utjecaju Bea, Dalmacija - Italije, a Rijeka - Italije, Maarske i Bea). Takvih primjera imamo sve do pojave Huga Conrada von Hotzendorfa, koji potjee iz osjeke risarske kole, a kojeg Grgo Gamulin4 istie kao naeg prvog pejzaista, slikara zaviajnih predjela, i to romantiara, ruinista, ali i slikara slavonskih uma, voda, movara i gorja. Stoga u ovaj pregled razvoja pejzaa kroz 19.st. u Hrvatskoj zapoeti s njim, a

zavriti s Kovaeviem, izmeu njih u obraditi i Medovia, Maia, Crnia, koji su uspostavili temelje za afirmaciju ove slikarske vrste u Hrvatskoj do poetka dvadesetoga stoljea.

1.1. Hugo Conrad von Hotzendorf (1807.-1869.) Sin Franje Hotzendorfa, drugog po redu uitelja na Osjekoj risarskoj koli, koji je nakon njegove smrti preuzeo njegov posao 1841. Godine. Osim mogue poduke od oca, poznato je i njegovo beko obrazovanje. (iako ne akademsko5), a pretpostavlja se da je nakon kolovanja putovao po Italiji, posjetivi Firenzu i Rim. Iako je imao beko obrazovanje, B. Suljji navodi kako je jedan od vjerojatnih razloga ne upisivanja na beku akademiju, podcjenjenost pejzanog slikarstva kao predmeta , meu kojima je dominiralo historijsko slikarstvo ili pak portret, a kola pejzaa je bila ograniena na crtanje ( crtanje koje je svoje zagovarae imalo u nasljediteljima klasicizma). Najvie se vanosti pridavalo komponiranom pejsau, tj. pejzau konstruiranom po strogim kompozicijskim pravilima. U prvim desetljeima devetnaestoga stoljea beko pejzano slikarstvo moglo bi se podijeliti u skupine: 'idealni pejza', 'talijanski pejza u duhu Hackerta', 'pejza efekta' i 'zaviajni pejsa'.Na naeg Hotzendorfa je najvie utjecao slikar idealnog pejsaaSchodlberger, koji je bio naklonjen i pejzau efekta (slikao je i vodopad Traun). Nakon Bea dolazi u Osijek na spomenuto radno mjesto te esto putuje po Srijemu, te zbog tih putovanja, imamo zabiljeke u crteu koje pokazuju njegov interes za prirodne promjene i ono sve to ljudsko oko moe zabiljeiti u prirodi, tu se oituje nekakva naznaka koja upuuje prema tzv. realistinom obiljeju krajolika, to ovdje jo nije sluaj, kako istie G.Gamulin, on je zapravo unio u nas romantiarski osjeaj za prirodu:Ipak je imao, sreom, znanje komponiranja, primljeno u Beu, ali i pokupljeno s mnogih nizozemskih bakropisa, slagao je s njima'umjetno' i one viene elemente slavonskog krajolika u nove i izrazite cjeline. Izdigao se tako iznad naturalistikog odnosa i u tome je njegova bitna razlika prema krajolicima Ivana Zaschea, a osobito litografijama 'Jurjavesi'. Hotzendorfov opus ini 30 ulja, malo akvarela i 60 crtea. Crtee moemo podijeliti u dva dijela, u crtee prije kolovanja u Beu i na crtee koji su nastali nakon kolovanja u Beu. Prvoj skupini pripadaju crtei nastali za putovanja po Srijemu: Crtei koji 'nose ' romantiarski ugoaj, nastali su kao inspiracija djelima zaljubljenika u Slavoniju pjesnika Ilia i kao rezultat psiholokog doivljaja prirode. U svojim crteima Hotzendorf polazi od tamnih dijelova prvog plana crtea, prema osvijetljenim dijelovima u srednjem planu, sve do najsvijetlijih u pozadini. Detalje u crteima naglaava blagim sjenanjem pomou olovke, a istim sjenanjem ostvaruje atmosferske efekte.6 Najei motivi koje slika su stoljetni hrastovi, slomljeno deblo, ostavljeno, utonulo u movaru, ume, misteriozna cesta kroz umu ili slap sve do arhitektonskih ruevina, ali kao dominantan motiv oituje se uma (npr. Slavonska uma 1836.). U drugoj grupi oituje se nastojanje da se priblii bekom realistinom pejzau, te su relistikog obiljeja, biljei detalje te rafira sjene, naglaava ljepotu domovinskog pejsaa pomou patriotskog motiva (npr. Kod Skrada i kod izvora Savice). Za tu drugu fazu B. Sulji primjeuje novinu Kod

Skrada gdje slikar ustupa mjesto dominantne konture plohi rafiranju, radi kontraste izmeu bijelogorinog drva i crnogorinog te postie tako mekou konturne linije i pokretljivost povrine7. Iz tog perioda postoje i crtei sa ivotinjama, naprimjer, Lovaki pas na tragu II, koji nam otkrivaju Hotzendorfovo prouavanje kako uhvatiti trenutak. Godine 1864. napravio je album od 42 crtea olovkom, pod naslovom 'Skizzen einiger Waldszenen so wie einiger historischen malerishen Ruinen Slavoniens', koji je bio izloen na Prvoj izlobi dalmatinsko-hrvatsko-slavonskoj u Zagrebu 1864. godine, te je prema njemu donesena ocjena Hugova slikarstva.8 Drvea, stabla, grmovi i ruevine kao i konfiguracija zemljita posveeni su Naicama, Erdutu, Orahovici, Daruvaru. Unutar tih pejzanih kompozicija mogla bih rei da je imao dvije grupe motiva. U jednoj su mu grupi kao motiv unutar pejsaa bili umski predjeli; puni osjeaja melankolije i osamljenosti sa akcentom na atmosferske ugoaje; svjetlosne efekte; naglaavanje dubine prostora inspirirani romantiarskom pejzanom kompozicijom. U drugoj je grupi naglasio velika prirodna prostranstva Naica ili Ferinaca.9-Primjeri su- kula u valpovakom dvorcu, Ruevina u Iloku. I u njegovom uljnom slikarstvu moemo istaknuti realistino obraene slike na kojima se oituje neki utjecaj Bea i one koje odskau po ugoaju. Realistino sagledavanje krajolika vidljivo je u Heiligenblutu i Planinski kraj, ije su zajednike odlike naglaeni sredinji plan, planinski masiv koji ima ulogu zatvaranja scene te nenaglaeni prednji plan, naravno uz osjeaj za dokumentarizam zapaenog. Pejza pod imenom Zimski pejza zato svjedoi o neem drugom, o rasvijetljenoj paleti i nervoznom potezu kista, gotovo impresionistikoj razigranosti. Osim pejsaa, Hotzendorf je ubacivao i anr motive, u kojima moemo primjetiti utjecaj flamanskog slikarstva, naroito F.Snyadersa, i to je najvidljivije u njegovim pastoralama u kojima obrauje ivotinjice u prirodi (naprimjer dvije srne i jedno lane s pozadinom-planinama). Pred kraj svog opusa, 60-ih godina 19.st., njegovo slikarstvo poinje imati sve vie romantiarski ugoaj, pokuavajui tako doarati promatrau svoju povezanost s prirodom i zabiljeiti neko emociionalno stanje te tu istu povezanost, ugoaj, prenijeti promatrau. Sulji je istaknula umu zimi iz 1865. god. kao jednu od najee reproduciranih njegovih romantiarskih pejsaa u kojim se motiv saonica u borbi sa prirodom moe prepoznati kao romantiarska tenja izlaganju ivotnoj opasnosti. Rad Huga von Hotzendorfa doista moemo ocjeniti dosljednim i predanim u svojoj istinskoj okupaciji i bjeanju u prirodu.

1.2. Adolf Waldinger Adolf Waldinger je takoer bio jedna od centralnih linosti pejzanog slikarstva izmeu ostalog i uenik Huga Conrada von Hotzendorfa. Od svog uitelja je usvojio graenje prostora planovima kod kojih naglaava dubinu, a u prednjem planu prikazuje konfiguraciju terena sa pojedinanim stablima ili grupom stabala, umom kao glavnim motivom te je on takoer teio romantiarskom pejsau uz javljanje sklonosti realizmu, sklonosti za objektivno promatranje prirode. Kao i Hugo , svom je zvanju bio predan svojim ivotom: Dnevno sam od zore mraka u prirodi, u umi pod sjenatim hrastovima. Tebe, arobnice prirodo prouavam s ljubavlju. Tebe nastojim tono iznijeti u svojoj slici... Domovino, tvoja uma moj je atelje10 (zapisao u svojim papirima). Ovaj slikar je ujedno bio i na prvi pictor-viator,

odnosno putnik sa slikarskim stalkom. Iako je njegovo prikazivanje bilo realistino, njegov panteizam spram prirode uinio ga je romantiarem tijekom cijelog ivota, kako istie Grgo Gamulin11. Ovaj slikar takoer dolazi iz Osijeka, nakon uenja kod Hotzendorfa odlazi na beku akademiju (samo jedan semestar), gdje je na njega najvie utjecao beki slikar Schinder, majstor ugoajnog pejsaa koji je naglasak u kompoziciji stavljao na poeziju prirode, a od kojeg je nauio kako se priroda osjea duhom.U svom romantiarskom zanosu, oslanja se i na Corota i njegov intimni pejsa i efekte atmosfere, dok se kasnije odluio za realistino prikazivanje pejsaa. Ve sam natuknula da je njegov glavni motiv bila uma, uma koja je bila podobna da izrazi i vlastite osjeaje, depresivne, tjeskobne, koje je ta uma ostavljala na nj. (naprimjer kada crta sunce koje se probija kroz olujno nebo, osvjetljavajui sablasno, u bljesku cijeli pejsa).umom je najbolje mogao opisati 'velianstvenost' prirode, duboko se predajui tom mikrokozmosu, jer je za njega i najmanja vlat trave znaila ivot.12 U slici Hrastova uma koja je jedno od njegovih najboljih djela te se smatra nagovjetajem realistinog pejzanog slikarstva, na realistiki je nain prikazao stoljetnu umu, sa jednim lijepim nijansiram svijetlosti i zelenila koje pridonijelo i osjeaju mira prikazane ume. Izmeu ostalog Waldinger je i mnogo putovao po Austriji, Bavarskoj, Junom Tirolu te sjevernoj Italiji, na tim putovanjima on prouava vegetabilni svijet svijet u prirodi. To je vidljivo i u crteima (npr. drvee, pejzana studija). Imamo 40-ak crtea iz osjekog perioda u koje spadaju oni koji prate rast drvea, stabala, granice (npr. Dva hrasta) i oni koji su koncentrirani na vegetabilni svijet (npr.paprat). Po drugoj skupini, kaliografski crtanih vegetabilnih motiva Waldinger je bio poznatiji jer su se oni reproducirali i u asopisima. Autor je slikao i s ugljenom te se smatra zaslunim i za ostvarenje plenerizma i u toj tehnici. Naprimjer, umski pejsa primjer je plenerizma u crteu i poblie oznauje pojam plenerizma svojom prozranou atmosfere, bogatstvom valera te utiskom svjetlosti na sunanoj livadi, a lie djeluje kao plohe koje se prelijevaju, odajui tako autorovu nakanu za prikazivanjem ume u trenutku treperenja svijetlosti i sjene po umi. Iz opisanog uoila sam tri momenta Waldingerova pejsaa- poetni idealistiki crte, zatim realistiki crte te pleneristiki crte. Waldingerov bijeg u prirodu, nje bio samo iz radosne elje, nego i radi ogorenosti tadanjom situacijom na gradskoj sceni: nije bio zapaen od strane biskupa Strossmayera kao ni od kultur efa-Krnjavija, njegovo financijsko stanje s vremenom je biilo sve loije, a ini se da je u to doba pejzano slikarstvo jo uvijek bilo podcijenjeno. Premda je veinom iza sebe ostavio crtee, ostao nam je i mali broj uljenih krajolika (Poslije oluje, Mlin u umi kraj potoka, krajolik s dvije seljanke), oni svjedoe o tom jednom realizmu i plenerizmu, ali jo uvijek nisu moderno slikarstvo kakvo emo upoznati s Quiquerezom, Medoviem, Crniem. Do kraja svog ivota bio je zaboravljen , i to od strane Ise Krnjavija, ali i od suvremenika, da bi ga otkrili trideset godina nakon njegove smrti, i danas mogli istaknuti i uoiti njegovu vrijednost za pejzano slikarstvo Hrvatske.

1.3. Izidor Krnjavi Izidor Krnjavi vano je ime nae umjetnosti 19. stoljea, slikar je to prvenstveno realizma, a od pejzaa prouavamo njegove zimske pejsae i vedute iz Capria i Sorrenta, koje su za Izidora bile samo skice za budue kompozicije, jer radove tako osloboenog poteza on je

smatrao nedovrenima. No, prije nego se uputim u analizu ovog opusa, valja napomenuti tko je on zapravo bio. Zapoeo je svoje kolovanje kod Huga von Hotzendorfa, zatim je u Beu studirao povijest i povijest umjetnosti, a tek 1870. na munchenskoj akademiji, da bi 1877. doao konano u Zagreb te dvije godine nakon dolaska pokrenuo, osnio, Drutvo umjetnosti, a na preporuku Josipa Juraja Strossmayera postaje profesor povijesti umjetnosti i arheologije, a 1880. osniva Obrtnu kolu i Muzej za Umjetnost i obrt. Godine 1883. postaje prvim ravnateljem Strossmayerove galerije slika, do samo godinu dana kasnije, godine 1884., dolazi u sukob sa akovakim biskupom Strossmayerem i postaje maaronski zastupnik te time i predstojnik Odjela za bogotovlje i nastavu te je s tim poeo organizaciju kolstva, izgradnju kola i crkava, Arheolokog muzeja, Sveuiline knjinice, Glazbenog zavoda, osnivanje kazalita i ostalih zavoda, umjetnikih ateljea, ali moramo imati na umu da je to bilo pod predstavnitvom maarske vlasti, od koje je ponekad dobivao narudbe i davao ih svojim uenicima na akademiji. U svom slikarstvu bio je slijedbenik historicizma Sempera i le Duca. Grgo Gamulin ga ponegdje opisuje kao kontroverznu linost, ali koja je pak dosta pridonijela sa svojim zasnivanjem nekih temeljnih institucija, ali (po mom miljenju) za zamjerit mu je to je otjerao iz Zagreba Bukovca i Medovia, niti je razumio umjetnost svog miljenika - iko Sesije, niti naprimjer spomenute Waldingerove pejsae (Waldinger je dolazio iz istog grada kao i on te mu je bio suvremenik), za njega je historicizam bio jedini pravi nain. Iako se izjasnio kao predstavnik slikarstva relizma u 19.st., on zapravo preuzmivi sve te funkcije, vrlo rano prestaje sa svojim slikarstvom.Njegovo vrijeme odredilo ga je i ograniilo, ovog 'kompletnog intelektualca' u naoj umjetnosti, 'ludog naeg efa bogotovlja i nastave', i reformatora, koji je osnovao toliko kulturnih, kolskih i umjetnikih ustanova da ih je nabrojiti nemogue, a koji je-kau- bio legenda u zlu i u dobru. Ali to od toga u povijesti zaista ostaje? Od umjetnosti, zaista nije mnogo ostalo. Prerano ju je napustio, prekasno joj se vratio. 13A sada u se skoncentrirati na njegov pejsani opus. Iz najranijeg perioda, poznat je Zimski pejza na kojem se oituje utjecaj Huga von Hotzendorfa, u glatkim potezima kista, sivkastoplavkastom tonalitetu koji vodi skoro do monokromije, te sjetni romantiarski ugoaj. Nakon Munchena oito je njegovo pribliavanje slikarstvu realizma u slici umski predjel s gljivama iz 1872., a karakterizira ju tamni kolorit, relistiki prikaz motiva gjive, slobodni tretman povrine ( to su ujedno i karakteristike djelovanja Diezove slikarske kole iz Munchena). Iz razdoblja kad je otiao na svoje slikarsko usavravanje u Italiji, nastaju skice, male vedute i krajolici koji su puni svijetla juga Italije i sunca rimske Campagne, npr. Stepenice ribarske kue u Sorrentu, Barke, Caprii slino. Interesantna je slika stepenica u Sorrentu koja je dio jedne zamisli kao cjeline, a on je ovdje zabiljeen kao detalj koji slikar doivljava na sebi svojstven nain, biljei samo detalj ( to se razlikuje od naina Waldinger koji u veduti pokuava zahvatiti to veu i prostraniju atmosfersku sliku). Ove manje skice koje je on gledao kao nedovrene, posluile su nam da vidimo kako je on u njima izrazio svoj talent, uoavanje detalja, igre svijetlosti i sjene, jednu slikarsku intuiciju koja prestaje sa titulom profesora povijesti i povijesti umjetnosti.

1.4. Ferdo Quiquerez Slikar za kojeg Grgo Gamulin kao uvodnu rije koristi usklik: Napokon: 'pravi slikar i isto slikarstvo, i to (dijelom) izvan akademske romantike,ali i izvan akademskog realizma14. Svoju nauku stjee kod Josipa Franje Muckea, slikara povijesnih kompozicija te zatim 1870. godine odlazi na Akademiju u Munchen na kolovanje za koje se smatra da je crpilo rezultate barbizonske kole i Corota koje je ostavilo trajne tragove na Ferdu Quiqureza te e utjecati na zasnivanje njegovog intimnog pejsaa. Stoga e Quiquerez i napustiti akademiju te krenuti u putovanje u Italiju gdje e prirodu doivjeti i opjevati. Za vremena u Italiji nastaju brojne vedute u kojima naglaava volumen i povrinu, bitan mu je efekt svjetlosti na kamenim povrinama grada, a sivm sjenama pojaava cjeinu oblika, njegovu povezanost. Ovdje moemo uoiti utjecat Corota u svijetlu koje je blago i dodatno praeno ili pojanjeno sa sjenama koje oivljavaju prostor. U registru bi obavezno koristio sivu uz jo dvije do tri boje. Znaajna veduta je Pogled s Palazzo Venezia- gdje u prvom planu vidimo kamenu ulicu koja ulazi sve dublje u kompoziciju, a zgrade koje je prate naglaene su igrom svijetlosti i sjena, dok se duboko u perspektivi pojavljuju i tornjevi grada koji su kao u blagoj izmaglici. Jo jedan primjer, al u ovom sluaju s romantino sjetnim ugoajem bio bi Pogled na kupolu Sv. Petra, koja kree iz tamnog jasnog dijela u kojem vidimo i vegetabilne motive koji su rasli po Italiji, prema sve daljim, svijetlijim koji kao da nestaju prema atmosferi. Vidjeli smo intimnistiku vedutu, zatim s romantiarskim ugoajem, a sada emo opisati vedutu Obala Tibra koja ubraja Quiquereza u nae najznaajnije pejzaiste realizma iz 1874. god. , a prikazuje pogled na desnu stranu obale Tibra, na dio Rima pod nazivom Ripetta. Slika je tonski i koristi tople zemljane tonove od okera do umbre u kontrastu i kombinaciji sa plavosivim nebom, a suneva svijetlost stvara tople sjene. Quiqerez slika u mrljama s 'mekim' potezima kista. Do sada u naem slikarstvu pejsaa i veduta, nitko nije slikao ovako toplim bojama koje su, rekla bih prele i na vodu. Uspio je naturalistiki prikazati 'istinu' u motivu onakvim kakav on zaiste jeste; da bi toplim koloritom doarao njegovu ljepotu. 15 Nakon boravka u Italiji, po izbijanju basansko-hercegovakog ustanka, Quiquerez dolazi u Crnu Goru, zatim u Srijem i Slavoniju gdje takoer slika vedute mjesta koja je posjetio, a te su vedute kasnije bile iskoritene za ilustraciju Klaievog Prirodnog zemljopisa Hrvatske. Iz te zbirke znaajna je veduta Manastir na Cetinju u kojoj naglaava ravnoteu arhitektonskih planova, pa ak i samom bojom , gdje svaka boja ima i svoju protutenu, suprotnu boju (npr. ruiastoj kuli u obliku valjka sa desne strane odgovara visoka zgrada u lijevom redu , motiv nie koji se ponavlja na arkadama i slino). Kad se vratio u Zagreb vjerojatno je vidio Waldingerovu izlobu s temom drvea koja je utjecala na njega. U pejsau Stan crnogorskog vojvode, Quiquerez slika pejsa kao samostalni motiv, bez ljudi, ivotinja, srhitetkture, ali taj njegov pejsa, uma, opet nije tako studiozna kao Waldingerova, ovdje on slika u masama naglaavajui efekte svijetla i sjene slikajui u prirodi i paljivo rjeavajui i problem prostora. No, ipak moramo istaknuti da je ovaj slikar za ivot radio povjesne kompozicije, u koje je komponirao vlastiti izmiljeni krajolik, npr. Dolazak Hrvata k moru. U njegovu dugakom djelovanju moemo doi i do nagovjetaja secesije, primjer je Pejsa sa apljama ili Movara, u pejsau sa apljama koncentraciji koja ide u krug oko dvije aplje suprostavljena su izvan kruga - vertikalno postavljena stabla koja su simboliki suprotstavljena tom au, kao ivot koji ide dalje, koji se nastavlja, a neki smatraju da su mu

ove dvije aplje naruile kompoziciju, kao na primjer Zdenko enoa. Pejsa sa apljama mogao je nastati 80-ih godina kao spontani primjer matovitog ugoajnog slikarstva, nikako ne neki zakanjeli Effektstuck, nego kao slutnja budunosti koja se nije dogodila.- G. Gamulin.

1.5. Nikola Mai Nikola Mai takoer nije bio iskljuivo slikar pejsaa, u njegovu opusu nai emo uz portrete i anr scene i mrtvu prirodu. On takoer kolovanje zapoinje u Beu gdje susree i Izidora Krnjavija. Vrijeme je to kad su se u Munchenu borili akademska idealizacija i Leiblova tenja realizmu, a profesor kod kojeg je preao, pak koristi neke novine stigle iz Pariza, pribliavajui tako Nikolu Maia francuskom impresionizmu. Crtei koje radi na Akademiji koncentriraju se na pokret, a nastava se odvija unutar akademije. Ta institunalizacija utjee na to da Mai ide na izete u bavarska sela i radi crtee ili vedute posjeenih mjesta. U njima se vidi topla kromatska primjena za zemlju i jedan lirski ugoaj gdje na slikar opisuje svoje osjeaje viene prirode. Nakon boravka na bekoj akademiji, kao i ve spomenuti Quiquerez i Krnjavi, i Mai odlazi na putovanje u Italiju, u Rim, ali njegov nemiran duh ubrzo ga je doveo do Napulja i Caprija, gdje se opet bavi vedutama, ali u kojima vie dominira pejsa. Takva je i Kua na Capriu , 1880. Godine. I tu se oituju tople boje, boje zemlje, od okera i umbre do napuljsko ute. Za ove talijanske krajolike s pravom bi se moglo rei da se radi o pravom impresionizmu, od naina kako slika, preko poteza kojim slika, sve do pristupa prirodi u koju uporno nastoji unijeti 'idilini' tih.16 Mai je za vrijeme boravka u Parizu razvio plenerizam i registrirao dra i privlanost energinog impresionistikog poteza, tamo se upoznao i s Williamom Bouguereauom, kod kojeg je izrazito dominirao kolorit spram crtea, te e i takav nain rada utjecati na naeg Maia, bez crtea, direktno bojom. Nakon svog obrazovanja i putovanja i on se vraa u Hrvatsku, i premda nije iskljuivi slikar pejsaa, slika pejsae i po Hrvatskoj, naroito po Hrvatskom Zagorju, te je tako dospjevi u posavska sela napravio niz anr scena, ali i cijelog seoskog ambijenta, staja, sjenika, pei (npr. stara zemljana pe). Sulji istie kako je za njega taj seoski ruinizam realan motiv; kog on doivljava na svoj emotivan nain17. U ovom razdoblju, posavina ga oduevljava vodom, te zanimljiv je primjer Oblaci nad Savom gdje su njegovi istaknuti motivi vode i oblaka prikazani u zrcaljenju na istoj i mirnoj povrini rijeke, te dominiraju cijelom kompozicijom unato brdima u pozadini, kompozicija je puna prozranosti prostora u kojem se slui efektima svijetlosti i igrom svijetla i sjene. Voda je ovdje prikazana naturalistiki premda on direktno slika bojama to mu daje mogunost da karakteristinim, umjerenim potezima kista izrazi i svoje osjeaje. Moemo osjetiti da je prikazana tema idilina i daje osjeaj mirnoe. Za njegova pak, boravka u Lici, biva inspiriran kamenom- pr. Iz okoline Otoca gdje su opet bitni efekti svijetla i sjene, jer to ima vie svijetla tu su i sjene sloenije, dok ovdje pak kamen dominira cijelom kompozicijom. Maievu paletu najee tvore: crna, bijela, umbra, oker, cinober i kobalt s kojima naglaava najivlja mjesta u slici, a kasnije i ultramarin, karmin i napuljsku utu. Vidljivo je da paleta ne sadri tmurne boje, a specifino za njega je odnos ute i ljubiaste boje, njihove su game najnjenije a potez stoga blag, a upravo taj odnos moe ga povezati sa okrznutim impresionizmom, epohom za koju je taj odnos

karateristian. Iz svega vienog moemo zakljuiti da je Maievo slikarstvo puno plein-aira, stvarno impresionistiki na granici takozvanog idilinog akademizma koji je za cilj imao dopadljivost i raznoliku uporabu boja. (nastao pod utjecajem W.A.Bouguereaua, J.Villegasa te M.Fortunya). . 1.6. Celestin Medovi Ovaj osebujan slikar potjee s Kune na Peljecu, bio je franjevac, te kad je iao na zareenje u Dubrovnik zapazili su njegov talent te biva poslan u Rim. U Rimu su ga smjestili u samostan, Saint Isidoro, koji je bio poznat po svojoj nazarenskoj umjetnosti. On je odbio prihvatiti taj zastarjeli stil slikanja te trai drugog uitelja i, zbog nesuglasica sa nadreenima, seli u Firenzu u privatnu kolu Antonia Ciseria i boravi tamo devet mjeseci. Budui da nijedan njegov uitelj nije bio jaka linost, Medovi nije postigao eljeni rezultat. Godine 1886. poglavar franjevakog reda ga je poslao nazad u Dubrovnik. Meutim, na urgiranje venecijanskog slikara Emila Jacoba Schindlera, koji je potvrivao Medoviev nepobitan talent i takoer neke njegove nedostatke, dubrovaki intelektualci su ga uspjeli poslati na Akademiju u Munchenu. U Munchenu je Medovic bio poduavan u duhu nakidenih povijesnih slika
Karla Pilotya. Sa svojoj zavrnom slikom, "Bakanal", doivio je neoekivani uspjeh, ne samo na izlobi, Glaspalast ,nego i u mnogim Europskim gradovima. Kada se 1893. vratio u Dubrovnik, Celestin je bio nesretan jer vie nije vidio mogudnost daljnjeg umjetnikog napredovanja. Dr. Franjo Raki (lan HAZU) i Dr. Iso Krnjavi (ef odjela za kulturu) su ga pozvali u Zagreb da se pridrui umjetnikoj koloniji koja se okupljala oko Vlaha Bukovca, koji je bio upravo napustio Pariz i smjestio se u Zagreb. eljeli su da proiri umjetniki ivot u glavnom gradu Hrvatske. Medovid je zatraio sekularizaciju, napustio je franjevaki red i nastanio se u Zagrebu 1895. godine. Medovid je u Zagrebu postao dobar prijatelj sa naim reformatorom Vlahom Bukovcem, te je ak sauvan jedan slikarski Bukovev rad na kojem je naslikan Celestin kako gleda kroz prozor. Od 1895. - 1907. boravi u Zagrebu i slika brojna religijska djela i povjesne kompozcije bazirane na hrvatskoj povijesti. To rano zagrebako razdoblje rezmirano je na velikoj izlobi 1901. Godine. Izloba C.Medovid, O. Ivekovid i drugovi' prvi put je zagrebaku javnost upoznala s Medovidem, koji je apstinirao od Salona, a ipak je oznaila poetak rastanka: zlobne kritike Ise Krnjavog, une polemike o umjetnikim grupama i stavovima bio je to zaista kraj poleta to ga u povijesti hrvatske umjetnosti predstavlja posljednje desetljede 19. Stoljeda.18-G.Gamulin. Razoaran, Medovid odlazi na Peljeac gdje stalno boravi te slika mrtvu prirodu, morske pejzae, pejzae i svojim bojama dodaje svjetlost i njene sjene. Potkraj prvog desetljeda je bio umoran od svoje izolacije, trebao je poticaj iz nekog vedeg umjetnikog sredita. Otiao je iz Hrvatske i boravio je u Beu (1912-1914). Taj boravak nije mnogo utjecalo na njegov rad osim to je moda unijelo vie zanosa. Godine 1914. je imao izlobu u Opatiji gdje je prodao sve svoje slike. Kada je poeo rat otiao je u Kunu gdje je sa mjetanima ivio u tekim uvjetima. Kao to smo mogli vidjeti Celestin Medovid je bio svestran u svom slikarskom opusu, ostavio je brojne religijske i historijske prikaze, ali i realistike portrete pod utjecajem Munchenske akademije te takoer i mrtvu prirodu, ali nama su posebno zanimljivi njegovi pejzai, u kojima je bio veliki pokreta Hrvatske moderne tog razdoblja, premda mu je to priznanje u to vrijeme uskradeno, slino kao i Vlahi Bukovcu. Najplodnije razdoblje koje se tie pejsaa su upravo radovi za vrijeme samode na Peljecu kada slika mrtvu prirodu, morske pejsae te pejsae prirode, uglavnom teme koje su bile deficitarne na prijelazu iz 19. U 20.st. u Hrvatskoj. Pod utjecajem Vlaha Bukovca i kao rezultat slikanja u prirodi

njegova paleta postaje svijetlija, a boje bistrije, kao to je bila ranije na kraju 19. stoljeda. Smea, siva i tamno zelena su postale ide i bile su zasjenjene crveno ljubiastom bojom vrijesa te utom bojom smilja i sa irokom paletom morskoplave boje. Naputajudi pedantno slikanje detalja jo prisutnog u njegovom radu na poetku stoljeda, godine 1905. njegov neobino mali nacrt iz prirode predstavlja ga vrlo temperamentnim. Od 1907. godine prevladava nova tehnika s neobino gustim i naglim potezima kista tj. pointilizam (usitnjavanje poteza, arolika ljestvica boja koritena u slikanju peljekih pejzaa). Bududi da je pointilizam bio grafiki uveden u "ranoj Peljekoj fazi" (1908 - 1912) na platnima velikih dimenzija, u "kasnijoj Peljekoj fazi" (1914 - 1918), na malim slikama s impresivnim motivima, potezi su postajali mekaniji s razasutim komadidima boje. On je bio jedan od prvih koji je zapazio svu ljepotu i vrijednost obalnih pejzaa, njegovao je kao nezavisnu granu slikarstva u kojoj je bio dominantnim na poetku 20. stoljeda.19 (V.K.Uchytill) ivedi povuen u svom rodnom kraju, svijet u kojem se kretao postao je malen, zato i slika ono to mu je blisko, pregrt netom ulovljenih riba, konkretnih oblika i ive materije, koje slika u najsvijetlijim tonovima...Opdenito gledajudi, Medovideve su nature morte slikovite upravo zato to nisu iskonstruirane kompozicije efektnog aramana. On slika jedan zaustavlljeni trenutak.20 Pratedi njegova dijela mogu primjetiti jednu svijetlinu u paleti te jednu spontanost i energinost u potezu kista koja se polako oslobaala tokom rada prema njegovu kraju, tu bi istaknula njegov poznati motiv vrijesa iz 1911. koji kao da titra na suncu i gdje energini potezi tvore cjelinu jednog vrijesa. Jo vie poentilistiki i divizionistiki je slika i Peljeki krajolik s vrijesom, gdje je sve slikano energino i u mrljama. Ali osim vidljivog impresionistikog odnosa , Medovid je napredovao i u smislu koloristikog krajolika. Kada se u toku prvog desetljeda Medovideva paleta osjetno rasvijetlila (rumena, uta, bogate gradacije zelene, ljubiasta postaje da, varijante modrih i smeih boja), nastoji umjetnik u toj novoj skali sintentski zahvatit motiv koji se postepeno sve vie svodi samo na boju poput finog malog 'Peljekog krajolika'. Koji put saivljujudi se s bojom kao jedinim slikarskim medijem, zanemaruje i sam motiv koji mu i nije poterban da realizira doivljenu impresiju poetinih Briina iz posjeda Danice Medovid, gdje se tamnouti cvat brnistre samo nasluduje u nekoliko poteza prvog plana, a dubinu slike gradi gustim namazima sone boje.21 (V. Kruid- Uchytil). Danas se radi na tome da se uvidi vrijednost Medovidevih pejsaa u otvaranju puta modernog hrvatskog pejsaa, gdje je njegovo djelo bilo odskona daska, Postoje, meutim, daleko vanije injenice, to jo uvijek trepere u slutnjama, poput tajni, o ulozi Mate Celestina Medovida u hrvatskom modernom slikarstvu. Premda se esto istie da je s Vlahom Bukovcem utemeljitelj slikarstva hrvatske Moderne, ta njegova pozicija u hrvatskoj povijesti umjetnosti pisanom rijeju nije vrsto usidrena. to vie, strukovni pregledi, kao da iz bojazni ili repekta prema suvremenim mu kritiarima, Izidoru Krnjavome i Ljubi Babidu, koji su zbog meusobnih prijepora imali osobne razloge za umanjivanje njegova znaaja, i dalje zaobilaze odrediti mu ono pravo mjesto koje mu pripada u toj umjetnikoj povijesti. Je li stvarno rije o inerciji preuzimanja povijesnih zabluda koje su utemeljili ti, izgleda jo uvijek neupitni, bardovi? Radi li se o nedostatku istraivake strasti? Moda o strahu pred novim interpretacijama? ak ni Grgo Gamulin se nije bezrezervno odredio prema Medovidevu slikarstvu! A i njegove su interpretacije Celestinova opusa vie opteredene umjetnikovom tematikom, kojoj sakralni udio ini uteg, pa onda i barijeru raspoznavanja istoga slikarskog prinosa krajolicima i mrtvim prirodama. Taj raspon Medovideva interesa i mogudnosti od povijesnih kompozicija, preko oltarnih pala, aktova i portreta do mrtvih priroda i krajolika, u kojima se odraavaju razliiti pristupi i slikopisi kao da ved itavo stoljede zbunjuju kritiare njegova djela. Istina, Vera Kruid Uchytil upozorila ja na njegov plenerizam, naglasivi, pod utjecajem Bukovca. No, otiao je Medovid i dalje od tog utjecaja, na to je ipak upozorio Vladimir Malekovid, ustvrdivi da je Medovidev peljeki krajobraz svojim izraajnim drhtavim prosvjetljenjima bitni segment utemeljivanja

hrvatskog impresionizma. Meutim, njegove impresije, tako znakovite u krajolicima, suvremenici su kritiki oznaili kao improvizacije, potvrdivi time da jo nisu bili u stanju raspoznati nove tijekove umjetnikoga izraza. Nisu zapravo spoznali da je on izvrio revoluciju u hrvatskom pejzanom slikarstvu.22- program povodom retrospektivne izlobe Celestina Medovida u Klovidevim dvorima koja se odrala od prosinca 2011. Godine do veljae 2012.

1.7. Dvojica velikih hrvatskih slikara koji su se u svom svestranom opusu dotakli i pejsaa Ovdje bih eljela spomenuti Vladu Bukovca i Belu iko-Sesiju koji su ostvarili brojne zasluge u vidu razvoja nae moderne umjetnosti. Vlaho Bukovac kao veliki talent i svjetski obrazovan ovjek koji je organizirao i okupio oko sebe grupu naih umjetnika pod nazivom arena zagrebaka kola i pridonjeo u borbi za pokret hrvatske moderne, potaknuvi i knjievnike te na neki nain pokrenuvi hrvatsku nacionalnu svijest, njegova biografija je vrlo zanimljiva, na kraju i pomalo tragina jer Bukovac ogoren naputa Zagreb, ali vie o tom moe se nadi u Knjizi V.Kruid-Uchytil,monografiji ili njegovu dijelu Moj ivot. Drugi slikar je Bela iko-Sesija, navodno najpovueniji iz grupe zagrebake kole, koji je umjetnost promiljao duhovno i refleksivno, i postavio temelj slikarskog pravca simbolizma u Hrvatskoj. Kod Vlahe Bukovca poznat ciklus koji se vee uz pejza potjee iz vremena boravka u Parizu, iz prirode Fontainebleaua, u kojima je vidljiva njegova sklonost ili priklon impresionizmu,neki od njih nose i romantina obiljeja, barbizonska (npr. primorski pejza) kao npr. i pejsa s Montemartrea u kojem kao da je rije o nekom kasnom Corotu- svijetao registar sveden izmeu sivog i smeeg, a tu je rije i o motivu obinog neuglednog zida( takoer romantiarski motiv), jedna od njegovih najzanimljivijh pejsaa je slobodna improvizacija Mukarca u pejsau sa gustim impastom i dinaminim pokretom, energijom, ujedno sa sigurnim i virtuoznim smislom za organizaciju cjeline. Kada je Bukovac osloboen diktata publike i salona, rue se oko njega sve konvencionalne barijere; tada poletnim vervom on nepogrjeivo slijedi svoj snani slikarski nagon i sugestivno prenosi svoje impresije na platno. To je onaj drugi Bukovac,autor malih svjeih pejsaa, intimnih, psiholoki razraenih portreta, privlanih studija i slika na kojima nema traga akademizmu. One potvruju da je unato svemu , u svojo biti bio duboko tangiran naprednim slikarskim idejama svojih suvremenika. Niz slika paarike faze, nastalih paralelno s onima iz Salona, ocrtava jedan novi, dugo nepoznat, profil umjetnika 24(V.Kruid). Svojevrsno i Bela iko-Sesija za vrijeme profesionalnog putovanja u Italiju, biljei prirodu Napuljskog juga, kao to je bio sluaj sa Quiqerezom i Krnjavijem, te i u njegovu paletu dospjeva toplina i rasvijetljavanje palete. Monotipi i uljene slike ovog trenutka njegova ivota , prema G. Gamulinu, nalaze se u razvoju naeg pejzanog slikarstva izmeu pleneristikih slika Bukovca i Medovidevih krajolika oko 1900.25, vidljiva je redukcija motiva kojom se istiu slikarske vrijednosti, a ono to od motiva preostaje die do razine simbola. (npr. Obala u Bosco Tre Case). Ved na 'Vezuvu s opservatorijem' stvorio je iko nau znaajnu protosecesijsku sliku: sutonsku, sa uto-crvenim nebom.26 (G. Gamulin). Bela iko Sesija je zasluan i za otkrivanje jednog velikog naeg talenta u akvarelu,Slavu Rakaj.

1.8. Menci Clement Crni Takoer jedan od naih istaknutih umjetnika. On je svoje se obrazovao u bekoj akademiji, a kasnije se prebacuje na Munchensku akademiju. Predstojnik Odjela za bogotovlje i nastavu- Iso Krnjavi -

uoivi u njemu izvanrednog crtaa, alje ga, sa stipendijom, god. 1894. na studij grafike poznatom grafiaru Wiliamu Ungeru na beku Akademiju. Studij grafike zavrio je 1897. godine. Za vrijeme studija grafike dobio je god. 1896. Fugerovu zlatnu medalju za najbolji rad, te 1897. specijalnu nagradu Akademije, a devet njegovih grafika nalaze se u zbirci Albertina u Beu. Do zavretka studija 1897. godine ivio je naizmjence u Beu i Lovranu, a potom stalno u Lovranu kod brata Alberta, do odlaska u Zagreb 1900. Ovaj svestrani umjetnik udario je temelje i grafikoj umjetnosti u Hrvatskoj, a jo vanije je da je osnovao kolu za umjetnost i obrt, a zajedno sa ikoem osnovao privatnu slikarsku kolu, koja godine 1907. prerasta u Viu kolu za umjetnost i potom u Akademiju likovnih umjetnosti na kojoj je bio profesor do kraja ivota. Njegovi prvi radovi koje radi i izlae u Zagrebu su pod utjecajem realizma Munchenske kole, ali zato iznenauje tadanju kritiku svojom samostalnom izlobom iz 1900/1901. Godine na kojoj je predstavio marine ili primorske krajolike. Tu se ved afirmira kao pejsani slikar i unato njegovoj svestranosti, pejsano slikarstvo mu je dominantna strast; A more dominantan, inspirativni i pokretaki motiv kojeg slika s oduevljenjem i ljubavlju. Prikazivao ga je ivim koloritom u pjenuavim i bijelim valovima, tmurnim maglama ili u crvenilu zalazedeg sunca i hladnom plavetnilu neba. U Uka i Jugovinavidimo jo neka tonska rjeenja, u daljnim radovima vidimo vede zaokupljanjem plenerizmom, pod utjecajem Bukovca te svijetlodu. (Rab u predveerje, 1900, Pergole , Pred oluju). Korak dalje je vidljiv u daljenjem razmiljanju o bojama i njihovu skladu, pastuoznim nanosima, vanosti mrlje te naputanju pomnog obraivanja detalja. On realno promatra prirodu ali joj udahnjuje svoje osjedaje te je pokuava doarati kroz vlastiti doivljaj, a da slika u cjelini djeluje uvjerljivo. Iz opisanih osobina tako je postigao da njegove marine ponekad posjeduju dramatinost u sebi, ali i osvjetljenje u skladu s atmosferom ( Kod Hvara, Na obali, Bura, Maestral), znao je doarat i mirnodu prilagoavajudi nain rada, tehnici (More-lazura bijelim tonom, ili Bonaca). 1908. Godine kritika istie kolj Sv.Marka kao jedno od njegovih najboljih djela. (varirao tu temu pod nazivom Voz, eksperimentirajudi sa osvjetljenjem i kutom gledanja). Nova etapa u njegovu pejsau dogaa se potaknuta odlaskom u Velebit gdje promjenom motiva-dakle kra i kamena mjenja i nain slikanja, ima nove boje koje prilagoava sadraju ali zato inzinstira na bljetavoj titravosti zraka, napr. Dolci (jo i: Velebit- gdje se oituju i koloritska rjeenja,Velika Paklenica, Klanac...). Sljedede putovanje odvija se po unutranjosti zemlje, (Motiv s Korane, Slunj), gdje prelazi iz kolorizma u zagasitije rjeavanje problema, glatkim nanosima boje postiudi efekt prozirnosti i dojam nedogledne daljine ( Jugovina 1915.-1920.,Marina, Bonaca oko 1916.). U posljednjem desetljedu svoga stvaralatva vrada se tonskom djelovanju, rjeavanju problema svijetla, ak se vrada i portretima. U tom razdoblju djela nisu dosegla uspjeh marina , osim kako tvrdi Lj.Babid, posljednjeg, nedovrenog Pogled na Savu kod Podsuseda: Kao da su se u toj stvari posljednji put nale na okupu sve njegove odlike roenog pejzaiste... To je jasno rjeenje naeg pejsaa, pa i u toj posljednjoj slici vidimo Crnidevu sklonost za vedute dalekih perspektiva, panoramski prikaz pejzaa, koji je Crnid kroz cijeli ivot od vremena na vrrijeme u svojim slikama iznosio.27

1.9. Ferdo Kovaevi I posljedni veliki pejsaista u ovom seminaru, bit de slikar Ferdo Kovaevid, koji iako djeluje u doba secesije, ne nosi secesijske osobine u svom pejsau, nego se javlja kao zakanjela romantika koja se u manjoj mjeri oslanja na realnost, a vie na doivljaj i ugoaj, no secesijsko je tu to je tehnika

simbolizma razliita meusobno od slikara do slikara, ali zajedniko simbolikom pejsau je da se otklanja od realizma i od golog realnog motiva usmjerujudi se prema senzaciji i dekorativnom dojmu, istie G.Gamulin. Vaan simboliki detalj je najeda melankolija koja se provlai kroz djela, stoga iskljuivo iz domadeg tla jer osim kratkih umjetnikih poduka koje je stekao na bekoj umjetnikoj koli, sve ostalo nauio je u domovini. Roen u Zagrebu, u Zagreb se vrada te postaje vjerojatno prvi slikar naega sjevernog krajolika, naroito savskog, sve to poetkom 20.st., a umjetnosti krajolika ostaje vjeran do kraja ivota. Pod utjecajem Vlahe Bukovca, Kovaevid je napustio atelje i otiao slikati u prirodu, na Savu. Otada je boravio u krajoliku dan i nod te u svim godinjim dobima postavi tako sastavni dio te prirode te promatra svih njenih mjena. U svom stalnom traganju za svijetlom, gradedi sve bojom samom, traedi je i u sjeni, a izbjegavajudi liniju, Ferdo Kovaevid je ostavio svoj prinos plenerizmu, modificiranom hrvatskom impresionizmu. Sam umjetnik nije bio cjenjen od strane Krnavija, stoga vjerojatno nije poslan na kolovanje u inozemstvo kao to smo imali prilike vidjeti, da je vedinu umjetnika ovdje spomenutih bila poslana, niti je dobio zaposlenje, ali on sam je bio vrlo aktivan te je pokrenuo je Drutvo Hrvatskih umjetnika i prvi Hrvatski salon 1898. godine, a na akdemiji likovnih umjetnosti odgojio niz generacija. Prvi je uspjeh postigao na prvom hrvatskom salonu svojoim radom Groblje, tipinom secesijskom temom tiine i sjete u sutonskom ugoaju. Poznata je njegova slika Put Sv. avera, 1901. koju je izloio na izlobi drutva umjetnosti, kritiar Lunaek: Neka tiha i podatna melankonija odrazuje se u tim slikama...Topla uta jesenska boja, onim sivim maglovitim jesenskim tonom procijeena, one crne grane i stabla- sve to odie osuenim uvellim tonom flore na umoru, kao da sluamo utanje opala brijestova lida. U usporedbi sa Crnidem vidimo u Kovaevidem djelima jednu sanjarsku , smirenu karakteristiku samog autora. Na jubilarnoj izlobi drutva umjetnosti izlae pet slika koje opisuju njegovo podneblje (Pod kraj ljeta, Jesen, Jesenje Jutro, Zimski Suton, Vrbe), 1905., a godine 1907. kao znak stila ostaje njegov krajolik U predveerje, te je autor ostao napoznatiji i zapaeniji po slikanju Save, koju je pretkraj djelovanja prikazao snanijom penelatom i zgunjavanjem vizije. Stekao je dobar prijam publike te ga je navodno galerist Urlich ekao svaku veer da se vrati sa Save i donese naslikano, kako bi to sutra mogao prodati.

1.10. Zakljuak Opdenito stanje u Hrvatskoj nije bajno, a za pejzano slikarstvo pogotvo, u prvoj polovici 19.st., jo veliku ulogu igra mecenatstvo te historijska i religijska umjetnost. Stvar se pokrede sa osnivanjem praktinih risarskih kola, iz kojih nam nakon nekoliko desetljeda poinju izlaziti umjetnici. Naroito plodna kola bila je ona Osjeka koja je sa Hugom von Hotzendorfom, dala znaajne linosti kao to je Iso Krnjavi, Waldinger. Poteklo iz Osijeka, nastavlja se u Zagrebu u trenutku kada on postaje povoljno mjesto za tiho vrijenje nacionalne svijesti (nakon Bachova apsolutizma). Gotovo svi nai umjetnici, ovdje opisani, primaju poduku iz Europe, iz tri centra: Bea ili Munchena i na profesionalnom putu u Italiju, a Vlaho Bukovac dolazi i u blii susret sa francuskom umjetnodu, kod nas se ti razliiti utjecaji, kolorizma, realizma i impresionizma mjeaju, te valjda nije udo to su nas nazvali 'arenom zagrebakom kolom'. Dolazi do razvoja takozvanog plenerizma, modificiranog hrvatskog impresionizma koji je najoitiji u doba bolje razvijene nae pejzane umjetnosti. Pejzau u Hrvatskoj put nije bio lagan, te je i sam Medovid koji se smatra unositeljem impresionistikih i koloristikih novina u hrvatski pejsa, umro bolestan, osamljen i sam kao i Adolf Waldinger kojeg su prezreli i otkrili tek trideset godina nakon njegove smrti. Tako je bilo sve do Crnida koji se uspio

afirmirati svojim primorskim pejsaom, a Ferdo Kovaevid posavskim. Kada ovoj dvojici dodamo i Maida, moemo uoiti da se sada hrvatsko domoljublje i borba za nacionalnu svijest pokuava doarati i na modernije nain, a i samim oslikavanjem vlastitog krajolika, Maid i kulture jer oslikava hrvatske seljake i obiaje tog podneblja, premda krajolik dominira. Kada zasebno kronoloki pratimo opisana djela moemo primjetiti kako se krajolik od jednog realnog krajolika sa ugoajnim tonom i atmosferom pretvara u jedan slobodan krajolik podloan autorovu doivljaju i interpretaciji.

1.11. Biljeke 1. vidi predgvor u : diplomski rad, Barbara Suljid 2. vidi pod 1 3.Vie o risarskim kolama vidi u O obuci risanja, tiskano 1786 u Pounu, Ofen 4.Grgo Gamulin, Hrvatsko slikarstvo XIX. Stoljeda, str. 248. 5. kako stavlja Barbara Suljid u vlastitom diplomskom radu 6. B.Suljid, diplomski rad, Hugo von Hotzendorf 7. vidi pod 6 8. G.Gamulin, Hrvatsko slikarstvo XIX. st. str. 255. 9. vidi pod 8 10. vidi vie u : Kazivanja A. Wadingera kao i sjedanja njegove kderke Konstance; M.Peid, Hrvatski umjetnici, Zagreb, 1968, str. 75. 11. Grgo Gamulin, Hrvatsko slikarstvo XIX. Stoljeda, str. 301. 12. B. Suljid u : diplomski rad: A. Waldinger 13. Grgo Gamulin, Hrvatsko slikarstvo XIX. Stoljeda, str. 342. 14. Grgo Gamulin, Hrvatsko slikarstvo XIX. Stoljeda, str. 321. 15. B. Suljid u : diplomski rad: F. Quiquerez 16. B. Suljid u : diplomski rad: N. Maid 17. vidi 16 18.vidi u Gamulin, Hrvatsko slikarstvo XIX. Stoljeda, str. 363. 19. vie vidi u V. Kruid- Uchytil u monografiji Medovid 20. u V. Kruid- Uchytil u monografiji Medovid, str. 118. 21. vie vidi u V. Kruid- Uchytil u monografiji Medovid

22. program je dostupan i na internetu 23. V. Kruid- Uchytil, monografija Bukovac, ivot i djelo 24. vidi pod 23 25. G. Gamulin, Hrvatsko slikarstvo na prijelazu iz XIX. u XX. Stoljede, str.97. 26. G. Gamulin, Hrvatsko slikarstvo na prijelazu iz XIX. u XX. Stoljede, str. 88. 27. vie u Ljubo Babid: Umjetnost kod Hrvata u XIX. stoljedu, Zagreb 1934

1.12. Popis literature 1. Gamulin, Grgo: Hrvatsko slikarstvo XIX. Stoljeda,Naprijed, Zagreb, 1995. 2. Gamulin, Grgo: Hrvatsko slikarstvo na prijelazu iz XIX. u XX. Stoljede,Naprijed, Zagreb, 1995. 3. Suljid, Barbara: Pejzano slikarstvo XIX stoljeda u Hrvatskoj, diplomski rad, ffzg, odsjek za pum, Zagreb, 1998. 4. Uchytil, V. Kruid: V. Kruid- Uchytil, monografija Bukovac, ivot i djelo, Zagreb 1968. 5. . Uchytil, V. Kruid: V. Kruid- Uchytil, monografija Medovid, Zagreb, 1978.

http://www.scribd.com/doc/46979752/19-St-Fakt-Za-Kolokvij