SONATA ''Intimus'' ZA DVIJE VIOLINE (1951.) nastala je za vrijeme skladateljevog boravka u Stubikim Toplicama zbog ozbiljne bolesti.

Nedostajao mu je njegov prijatelj od pouzdanja (lat. intimus), doktor prava Mirko Lei (1909.-1984.), s kojim je esto svirao skladbe za dvije violine. Prisjeajui se zajednikog muziciranja, komponirao je ovu sonatu i posvetio mu je. Sonata je oito uspomena na te trenutke kada su dva majstora svirala i vodila u muzikom zanosu svoj dijalog. (Ipak, nije iskljuena mogunost da je Sonata Intimus posveena violinistu i skladatelju Ladislavu Miranovu, sa kojim je - kao i sa drugim glazbenicima ekog podrijetla Kocakov odravao prijateljske odnose). Kocakov je sonatu komponirao koristei se jedino svojom violinom, jer nije imao na raspolaganju klavir. Budui da u toplicama nije mogao nabaviti ni nove listove papira, bio je sve prisiljen pisati, brisati i mijenjati na jednim te istima. Srea to je imao olovku i gumicu.. Kada se vratio u grad Zagreb, ispisao je istopis, unijevi u notni tekst tek neznatne promjene te mnogo dinamikih i poneto drugih oznaka. Skladba po nadnevku nastanka datira u razdoblje u kojemu se Kocakov vie nije bavio glazbom profesionalno. ANALIZA Glazba 20. stoljea je jedinstvena u protoku povijesti Zapada po svom pluralizmu, eklekticizmu, polistilizmu. Skladatelji su poinjali isprobavati vie osobni i individualni pristup glazbenom stvaranju, formirajui vlastite mikrokozmose. Vie ne bivajui vezani za pravila odreena jednim glazbenim pristupom, prilagodili su zvuk tako da pristaje njihovim osobnim gleditima i preferencama. Istina 20. stoljea je kompleksna. Ovo grananje takoer je ukljuivalo mnogo stilskih crossovera i unakrsnih utjecaja. Dijeljenje tih stilova u razluive cjeline je vjeta ko; neke je skladatelje naprosto nemogue uredno kategorizirati. Vano je razumjeti da su tek nekoliko, ako i jedan skladatelj, koristili bilo koji od ovih mikrokozmosa u svojoj cjelokupnoj stvaralakoj produkciji. U najboljem duhu 20. stoljea, oni bi pobirali i izabirali stilska obiljeja, i mijenjali privrenost u toku svojih karijera, uzimajui u obzir samo one elemente koji su predstavljali njihovu viziju u vrijeme skladanja. Prvi dojam koji Sonata Intimus ostavlja u kontaktu sa interpretom jest asketska jednostavnost notnog zapisa. Koncentriranog interesa nad glazbenom esencijom, pisana u pomalo minimalistikoj maniri (reduciranje broja nota koje nisu neophodne za ostvarenje glazbene zamisli, saimanje glazbenih misli na pregnantne motive, esto ponavljanje fraza, figura, motiva prepoznatljivih ritmikih obrazaca i njihovo postupno transformiranje, procesualno nadovezivanje, fazno izmjenjivanje), nije sloena u pogledu tehnike, no njena dublja, misaona dimenzija vjerno reflektira autorova suptilna proosjeanja koja rezultiraju zahtjevnim sadrajem od kojega izriaj trai zrelog interpretatora, i time jasno odudara od osnovne ideje minimalista. Djelo Kocakovovo utoliko ima obiljeja apstrakcije jer je ilo ispred i mimo publike, pribliavajui se motivu elei zabiljeiti njegovu bit, a produkt toga su glazbeni prizori koji kao da oslikavaju 'iznutra', jednu zamiljenu duhovnu dimenziju motiva u kojoj on interagira s autorovim duhovnim svijetom, i alterira se sukladno vibracijama njegovih emocija. U tom umjetnikom postupku Kocakov ipak ne nadvisuje vanjski svijet i ne nadrasta njegovu skuenu klasinu tradiciju (za razliku, Sergei Prokofiev je u svojoj sonati bio neto uspjeniji u tome), ve ' zapisu u vremenu' istih likovnih vrijednosti (zvukovi, umovi, boje, vibracije, intenzitet, ritam, itd.) dodjeljuje, pod utjecajem neoklasicizma, jasno prepoznatljive elemente iz te tradicije. I premda je time naruio izvornu inspirativnost prvoroenih zamisli, podeavajui ih, pri prenoenju iz apstraktnog podruja misli na papir, prema formalnim zakonima 'dobre stare tradicije', postigao je odreenu stabilnost i preglednost, koje one u svojoj nesputanoj, autohtonoj izvornosti, vjerojatno nisu odraavale. Promiljanja o uspjenosti Sonate Intimus i proizlaze iz o ve problematike, budui da su skladatelji koji su pisali pod utjecajem neoklasicizma posuivali glazbene elemente razliitih stilova iz dugakog vremenskog raspona, te se nije rijetko dogaalo da nisu uspjeli ostvariti stilski ujednaenu kompoziciju, u kojoj se ti elementi skladno

slau jedni s drugima. Ipak, to u njenome sluaju ne bi trebalo predstavljati problem, budui da ne pripada neoklasicizmu, ve samo nosi neka njegova obiljeja. Ona je polientitetna, kao i brojna druga djela koja stilski pripadaju izmeu dva rata, a predominantna svojstva na kojima se temelji njena originalnost su ona impresionizma, koja naalost, zbog podreenosti sadraja neoklasinim formama, na nekim mjestima dolaze premalo do izraaja. Koliko je oit utjecaj impresionizma kad sagledamo neka njegova obiljeja: Izraavanje sugestijama i atmosferom, a izbjegavanje emocionalnih ispada romantizma. Prikazivanje 'ideje' jednog objekta, radije no objekta samog; gdje svijetlo i boja, radije no linija i oblik, odreuju sliku. Takoer je snana veza sa simbolizmom.. Slikovito reeno, impresionizam je kao prekapanje uspomena pri kojemu detalji ustupaju pred opim dojmovima. Melodije su esto nepravilne u oblikovanju fraza, i uglavnom vrlo motivike po prirodi. No, meni osobno najvanije impresionistiko obiljeje Sonate Intimus, koje je moda trebalo najprije no najposlije istaknuti, jest osloboenje od kontrapunkta. Ta vana definirajua znaajka klasinog razdoblja, prestaje biti kanon; to je jedna od najveih revolucija 20. stoljea, i zaista uzrokuje zakljuno odrjeenje od prolosti. Time su glazbi otvorena vrata budunost, a u skladu sa duhom demokracije.. Zahvaljujui svojoj dalekovidnosti, Kocakov je u Sonati Intimus uspio ouvati barem neto od one nesputane, autohtone izvornosti prvoroenih zamisli, te ju istovremeno uinio sudionikom te nositeljem duha te revolucije. I na kraju, neke karakteristine atmosfere i geste u Sonati Intimus moglo bi se prepoznati u bojama, potezima kista te tematskim obiljejima slika koje je Drago Kocakov naslikao u tome razdoblju: Vie nije slikao samo stari grad, intiman i ve po tome privlaan motiv, nego je jo ee zahvaao u nove predjele grada, biljeio susrete starih i novih oblika. Vie nije birao samo 'istu prirodu', nego je esto slikao prirodu u kojoj je ovjek posredovao. Industrijske interpolacije ovdje se skladno uklapaju u krajolik i djeluju poetino. Zanimljivi su takoer njegovi pogledi s prozora, pogledi ne vodoravni nego u dubinu. To su slike udne skladbe i neuobiajene perspektive.. OBILJEJA Originalnost Sonate Intimus zasniva se na krenju formalnih pravila harmonije i kontrapunkta u cilju postizanja ravnotee izmeu dvije violine. Vrlo rjeita kompozicija raznolikih ugoaja (polet, iskrenost, sjeta, strast, ..).

Sonata Intimus hvalevrijedan je pokuaj 'hvatanja u kotac' s nezgodnom i nezahvalnom formom violinskog dua. O njenoj uspjenosti, odnosno da li je Kocakov uspio stvoriti djelo trajne vrijednosti, suditi e njeni interpretatori i publika, a ja se nadam da e njihovo polazite za takvu prosudbu ipak biti oslukivanje vlastitih osjeaja namjesto podlonost tuem ukusu.

Napomene Budui da Kocakov nije objavio ovu kompoziciju, nije morao svoje naine oznaavanja prilagoditi slubenim, jer je to korak koji se radi onda kada se kompozicija priprema za tisak, u suradnji sa glazbenim lektorom. U ovome izdanju, specifine Kocakovove oznake naprosto su imitirane (njihov oblik i poloaj u odnosu na notni tekst), a to se prvenstveno odnosi na crescende e decrescende. Neka violinist-interpret sam donese odluku u tim sluajevima.

pr. 1 ili Decrescendo. p oznaava da u toj toci glasnoa je piano, a zatim se jo stiava. pr. 2 Decrescendo koji izgleda redaktor radije ostavlja kakav jest, umjesto da ga zapie budui da je p zadana vrijednost glasnoe u toj toci decrescenda, a ne poetna novog. npr. umjesto

pr. 3a Jednolino stiavanje. pr. 3b Nejednolino stiavanje. Glasnoa na kraju prvog decrescenda u ovome jednostavnom primjeru mogla bi biti mp, a odmah na poetku drugog decrescenda mf . Treba voditi rauna da je sve u kontekstu stalnog stiavanja. pr. 3c Nejednolino pojaavanje - sloeni oblik. Vrijednosti na poetku drugog i treeg crescenda manje su no na kraju prvog i drugog, a sve u kontekstu stalnog pojaavanja. pr. 4 Stiavanje glasnoe od vrijednosti f do proizvoljne nie vrijednosti, pa zatim nagli prijelaz na vrijednost f i stiavanje do vrijednosti p. pr. 5 Dakle, poetna vrijednost ovog crescenda jest p, a zavrna je proizvoljna vea od f. Po zavretku crescenda dogaa se nagli prijelaz na vrijednost p. Nakon detaljnog uvida u Sonatu Intimus, na osnovu tih nekim glazbenicima naoko besmislenih oznaka, relativno jednostavno se moe zakljuiti da je Kocakov duboko proivljavao ovo djelo dok ga je komponirao, te je moda iz tog razloga zaao u - uvjetno reeno - krajnosti.

Prijedlozi upueni interpretatoru * rije je o partituri kojoj treba pristupiti minuciozno, s osobitom pozornou prema svakom pojedinanom glazbenom detalju, ali i njegovom mjestu unutar itave cjeline (jednog stavka). Oznake tempa openite su naznake, a samo kreativno, individualnom interpretativnom energijom proeto usklaivanje slobodnijeg itanja zapisa moe realizirati autorovu intenciju i uspostaviti ravnoteu izmeu improvizacijsko g tona i konstruirane strukture * u I. i IV. stavku, bilo bi korisno naglaavati osminske parove. U prvome stavku to e poveati ritamski intenzitet, uiniti melodiju dinaminom, te povoljno utjecati na njenu razgovijetnost, dok u etvrtome stavku sviranje osminskih parova kao 'malih koraka' moe znatno pridonijeti ostvarivanju karakteristinog, pomalo rapsodijskog, karaktera i tona.

Ispravci tipografskih izostavki Violino I., stavak IV., takt 53 ispred D4 treba biti povisilica Violino I., stavak IV., takt 55 ispred G4 treba biti povisilica Violino I., stavak IV., takt 59 ispred G5 treba biti povisilica Violino II., stavak IV., takt 108 ispred D5 treba biti povisilica Violino II., stavak IV., takt 127 ispred D4 treba biti povisilica