METODE ZA ODREIVANJE ANP U VODI Vlatka Wertheimer, Vlatko Vueti, Goran Leko Kinezioloki fakultet Sveuilita u Zagrebu

Uvod Dijagnostika funkcionalnih sposobnosti u sportu, u uvjetima precizno kontroliranih optereenja, daje informacije o trenutnom stanju srano-ilnog, dinog i miinog sustava u njihovoj osnovnoj zajednikoj zadai - izmjeni plinova. Opeprihvaeni parametri za procjenu aerobnoga kapaciteta, jesu maksimalni primitak kisika te aerobni (AeP) i anaerobni prag (AnP). AeP i AnP odreuju se temeljem laboratorijskog ili terenskog mjerenja ventilacijskih i metabolikih parametara (ventilacijski AnP), odreivanjem toke defleksije na krivulji frekvencije srca u progresivnom testu optereenja (FSDP) ili mjerenjem koncentracije laktata u krvi (laktatni AnP) (Vueti i entija, 2005). Utvrivanje AnP kod sportaa je osnova za izradu optimalnog trenanog plana i programa, te praenja razine treniranosti sportaa. Anaerobni prag definira se kao intenzitet pri kojem sustav opskrbe kisikom znaajnije aktivira mehanizam anaerobne glikolize i pri kojem je akumulacija mlijene kiseline u krvi jednaka njenoj razgradnji. Koncentracija laktata u krvi pri AnP varira od pojedinca do pojedinca, te od sporta do sporta, ali ipak kod veine se javlja pri koncentraciji laktata u krvi od oko 35mmo/L (Janssen, 2001). Vano je znati da netrenirane osobe u prosjeku prelaze prag ve pri 50-60% maksimalnog optereenja (npr. Maksimalne frekvencije srca - FSmax), dok vrhunski sportai u aerobnim sportovima prelaze pri 85-95% maksimalnog optereenja (Janssen, 2001; Vueti i entija, 2005). Mali broj sportaa ima privilegiju primjenjivati uestalo mjerenje laktata iz krvi. Stoga je nuno odrediti upravo frekvenciju srca pri individualnom anaerobnom pragu primjenom specifinih testova na poetku sezone. Ako je mogue, testiranje je optimalno ponoviti 1-2 puta tijekom sezone, radi utvrivanja napredka ili pada razine treniranosti sportaa. U idealnim uvjetima mjerenje laktata moe se primjeniti u gotovo svakom treningu gdje se nastoje saznati akutni efekti trenanih operatora, ali isto tako i tim putem dozirati optereenje. Da bi se odredio AnP potrebno je provesti dijagnostiku funkcionalnih sposobnosti u laboratorijskim ili terenskim uvjetima s praenjem ventilacijskih i metabolikih parametara. Upravo se tu javlja glavni problem kod sportaa kao to su plivai, triatlonci ili vaterpolisti, koji provode svoj trenani program u vodi. Ve je poznata stvar da se atletiari testiraju na pokretnoj traci za tranje, veslai na veslakom ergometru, a biciklisti na bicikl ergometru. Rezultati plivaa i drugih sportaa u vodi dobiveni na pokretnoj traci, bicikl ergometru ili veslakom ergometru nisu adekvatni za upotrebu u specifinom vodenom 1

svijetu. Glavni uzrok tome je manja FSmax prilikom plivanja nego pri vjebanju na suhom za otprilike 10 do 15 otkucaja u minuti.(DiCarlo, 1991; Maglischo, 2003) Postoji vie faktora koji utjeu na to: 1. Plivai se u vodi nalaze u horizontalnoj poziciji, te srce radi pod manjim optereenjem. 2. Temperatura vode (26 - 27 C) smanjuje temperaturu tijela i uzrokuje manju dehidraciju. 3. Veinu propulzivne sile stvaraju ruke (manja miina masa) 4. Vei je udarni volumen srca i dijastoliko punjenje u leeoj poziciji. Iz svega navedenoga proizlazi kako je dijagnostiku i analizu treniranosti sportaa potrebno provoditi u skladu sa zakonitostima sporta, tj. kineziolokim i antropolokim odrednicama. Do danas je proveden veliki broj istraivanja koja su dokazala vanost odreivanja individualnog AnP i ostalih parametara kao to su FS i brzina plivanja pri AnP radi kasnijeg tonijeg i adekvatnijeg provoenja trenanog procesa. Utvrivanjem AnP dolazimo do tonijih informacija o zonama prema otkucajima srca u minuti ili odnosu prema individualnom AnP (primjer u tablicama 1 i 2). Upravo na temelju tih informacija plivaki treneri najee doziraju optereenje u okviru est do osam zona. Manjim ili veim odstupanjima, do kojih dolazi radi neznanja ili greaka u provoenju testova, sportai provode trening u neprilagoenoj zoni. Najvei se problem pojavljuje kod trenanih efekata koji ne odgovaraju planiranim ciljevima i znaju dovesti do preoptereenja, a zatim i do pretreniranosti.

Tablica 1. Prikaz '4 zonske' raspodijele

Zone Intenziteta Zona oporavka Aerobna ekstenzivna zona Aerobna intenzivna zona Zona VO2 max % FS max < 60% 60 -80% 80 - 90% 90 - 95% % ANP < 70% 70 - 90% 90 - 100% > 100%

Tablica 2. Prikaz '8 zonske' raspodijele

Zone Intenziteta Zona oporavka Aerobna ekstenzivna zona Aerobna intenzivna zona Zona ANP Zona VO2 max Laktatna produkcija Laktatna tolerancija Brzina % FS max < 60% 60 -80% 80 - 90% 85 - 90% 90 - 95% 90 - 95% 95 - 100% 90 - 95% % ANP < 70% 70 - 90% 90 - 100% 100% > 100% > 100% > 100% > 100%

MAKSIMALNI PRIMITAK KISIKA Maksimalni primitak kisika (VO2max) definira se kao ona razina primitka kisika u minuti pri kojoj daljnje poveanje radnog optereenja ne dovodi do daljnjeg poveanja primitka kisika. VO2max se definira i kao maksimalna koliina kisika koju organizam moe potroiti u jednoj minuti pri intenzivnoj tjelesnoj aktivnosti. Maksimalni primitak kisika (VO2max) izraava se u apsolutnim (litre kisika u minuti lO2 min-1) ili relativnim vrijednostima (mililitri kisika po kilogramu tjelesne teine mlO2 / kg-1min-1). Maksimalni primitak kisika ovisi o sposobnosti srano ilnog i dinog sustava da dopremi atmosferski kisik do miinih stanica i o sposobnosti radne muskulature da iskoristi kisik u procesu oksidativne razgradnje hranjivih tvari. Vrijednost maksimalnog primitka kisika mogue je izraunati prema formuli:

VO2max = MVDmax x O2 (I E)max

pri emu je MVD minutni volumen disanja korigiran faktorom STPD, a O2 (I E) inspiracijsko-ekspiracijska razlika u koncentraciji kisika, ili prema formuli:

VO2max = MVS x O2 (A-V)

pri emu je MVS minutni volumen srca, a O2 (A-V) arterijsko-venska razlika u koncentraciji kisika u krvi.

Koliina kisika kojeg koriste miii svake minute direktno je povezana s intenzitetom vjebanja. Jedna od karakteristika plivaa, odnosno mjerenja primitka kisika prilikom plivanja je postizanje VO2max pri manjoj brzini u odnosu na maksimalnu brzinu plivanja. Plivai nastavljaju poveavati brzinu plivanja i nakon to su dosegnuli VO2max na raun kapaciteta anaerobnog metabolizma. Poveanje brzine je kratkorono, jer ubrzo dolazi do zakiseljenja, odnosno promjene pH iz neutralne do 'kisele' u miiima (7.3 6.8). Ta injenica donosi jo jedan razlog zato se preporua da se plivai, vaterpolisti i triatlonci testiraju u vodi.

STPD = engl. Standard, Temperature, Pressure, Dry

METODE UTVRIVANJA VO2max 1. Prva metoda utvrivanja primitka kisika u vodi je vrlo zahtjevna. Pliva mora nositi masku preko nosa i ustiju koja je povezana s aparatom za mjerenje ventilacije, preko dugake cijevi. Aparat se nalazi na pokretnoj platformi koju pomonik gura po rubu bazena paralelno s plivaem. Na maski se nalazi dvostruki ventil koji omoguuje udisanje atmosferskog zraka te usmjeravanje izdaha prema aparatu koji analizira svaki izdah. Pliva je kod ove metode sprijeen u izvoenju okreta. Maska moe stvarati dodatni otpor, te okretanje glave radi disanja nije potrebno. 2. Druga metoda je slina prethodnoj, no puno laka za provedbu. Pliva se nalazi u plivakom flumu, odnosno u bazenu sa suprotnim tokom vode, te pliva na mjestu s ime omoguuje stacionarnu poziciju aparata. Jedna velika razlika izmeu ove dvije metode je to to strujanje vode namee brzinu, pa postoji mogunost dostizanja brzine koja nije mogua tijekom plivanja u bazenu. Druga razlika se pojavljuje kod prsne i dupin tehnika kod kojih se tijekom retropulzivne faze rada ruku plivaevo tijelo kree unatrag, to u plivanju nikada nije sluaj. Obje metode mogu uzrokovati male pogreke u rezultatu, no manje nego da se uzmu rezultati testiranja na suhom. Takoer su dosta zahtjevne i skupe za provedbu. 3. Kako bi se smanjila pogreka prethodnih dviju metoda istraivai su pokuali s metodom uzimanja uzoraka izdahnutog zraka, odmah nakon zavretka dionice. Kod te metode nisu potrebne maske i cijevi prilikom plivanja pa su smanjeni ometajui faktori. Kritiari ove metode, backward extrapolation, vjeruju da je mogua velika greka zbog uzimanja samo malih uzoraka zraka. Pliva tijekom protokola, nakon svake otplivane dionice 20 sek izdie u masku, gdje se onda analiziraju podaci o koliini O2 i CO2 u izdahnutom zraku, te se procjenjuje primitak kisika u skladu s brzinom plivanja. No unato svemu metoda je praktinija i prema istraivanjima rezultati su vrlo slini s podacima dobivenim prvim dvjema metodama.

TEST PROTOKOLI ZA PROCJENU AnP U VODI Slijedei niz testova karakterizira postupno poveanje brzine plivanja, dionice 100, 200, 300 metara, vaenje laktata iz krvi, konstantno praenje FS, tono definirano vrijeme opravaka. Analizom rezultata takvog testa omoguuje se definiranje AeP i AnP, brzine, koncentracije laktata u krvi pri oba praga, usporedbe kvalitete tehnike pri razliitim brzinama plivanja, naravno uz adekvatno snimanje i biomehaniku analizu. Odreivanje FS u skladu s 4

brzinom plivanja nam omoguuje preciznije definiranje brzine plivanja i FS za svaku zonu intenziteta. Takoer omoguuje usporedbu inicijalnih, tranzitivnih i finalnih stanja sportaa tijekom sezone. Upravo ti podatci omoguuju koritenje odgovarajuih trenanih operatora u svakom stadiju trenanog procesa.

1. 7 x 200 m PROGRESIVNI TEST KRAUL TEHNIKOM (INCREMENTAL STEP TEST)

Progresivni test 7 x 200 m je test kod kojeg se mjere kardiovaskularni i metaboliki odgovori na poveanje brzine plivanja kraul tehnikom. Dionica od 200 m uzeta je kao kompromis izmeu postizanja stabilnog stanja metabolizma tijekom dionice i brzine koja je specifina natjecateljskoj razini.

Protokol: 7 x 200 m kraul pri reimu rada od 5 minuta koje ukljuuje plivanje zadane dionice definiranim tempom i pauzu. Unutar svake dionice pliva se jednakim tempom (pace). Svaka dionica je sve bra, od lagane do maksimalne brzine. Brzina plivanja svake dionice definira se tako da se na najbolji rezultat doda 5 sekundi zbog uvjeta koji nisu jednaki kao na natjecanju, te svakoj sljedeoj dionici jo po 5 sekundi. Pliva se obrnutom redoslijedu, od sporijeg prema brem vremenu.

Npr. PB(personal best) nekog plivaa je 2:10.

DIONICE 7 6 5 4 3 2 1

ZADANO VRIJEME PLIVANJA PB + 5 sek=2:15 2:15 + 5 sek= 2:20 2:20+ 5 sek= 2:25 2:25 + 5 sek=2:30 2:30 + 5 sek=2:35 2:35 + 5 sek=2:40 2:40 + 5 sek=2:45

% cca. 100 % cca. 95 % 90% 85% 80% 75% 70%

U ovom primjeru pliva e prvu dionicu plivati 2:45, a zadnju, najbru dionicu 2:15.

Tijekom itavog testa mjeri se FS ispitanika, a 'najvanija' informacija je FS u trenutku kad pliva zavri odreenu dionicu. Laktati u krvi se mjere van bazena nakon to pliva otpliva zadanu dionicu, a mogu se vaditi iz une resice ili iz jagodica prstiju. Pliva mora ui u vodu najkasnije 15 sekundi prije starta nove dionice. Sve dionice startaju se iz vode. Primjer rezultata:
DIONICA VRIJEME 1 2:43 2 2:39 3 2:35 4 2:31 5 2:25 6 2:19 7 2:13 PRVIH 100m 80.0 sek 79.0 76.0 74.0 70.0 66.0 63.0 FINALNIH 100m 83.0 sek 80.0 79.0 77.0 75.0 73.0 70.0 PROSJEK 100m 81.5 sek 79.5 77.5 75.5 72.5 69.5 66.5 BRZINA (m/sek) 1.23 1.26 1.29 1.32 1.37 1.43 1.50 FS(o/min) 144 152 158 166 175 185 191 LAKTATI (mmol/L) 1.5 1.9 2.5 3.6 4.7 7.4 11.4

Iz prikupljenih podataka analiziraju se relacije izmeu brzine plivanja, laktata u krvi, te FS, a mogu se jo upotrijebiti i podaci o frekvenciji zaveslaja, duljini zaveslaja itd.

2.

10 x 100 m MULTIDISCIPLINARNI TEST

Ovaj test je multidisciplinaran jer omoguuje promatranje s fiziolokog aspekta, ali i s biomehanikog i tehnikog izvoenja zadane dionice. Protokol: 1. 10 x 100 m kraul. 3 x 100 unutar aerobne zone (1500 m pace) pri reimu rada 1'40'' koja ukljuuje plivanje i pauzu svake dionice od 100m. 200 m laganim tempom unutar aerobne ekstenzivne zone. 3 x 100 na anaerobnom pragu (400 m pace) pri reimu rada 1'50''. 200 m laganim tempom unutar aerobne ekstenzivne zone. 3 x 100 unutar zone maksimalnog primitka kisika (200 m pace) pri reimu rada 2'00''. 200 m laganim tempom unutar aerobne ekstenzivne zone. 5 min pasivne pauze. 100 m maksimalna brzina(intenzitet).

Vrlo vano je, kao i kod svih slinih testova, da pliva ima dobro razvijene sposobnosti plivanja u zadanom tempu. Za svakih 100 m uzima se vrijeme potrebno za isplivavanje dionice, FS, ukupan broj zaveslaja, broj zaveslaja u min, dok se laktati uzimaju nakon svakih 3 x 100 m. Kod 100 m max, mjeri se FS odmah nakon zavrenog zadatka, nakon 30 sek, nakon 60 sek, nakon 90 sek, dok se uzorak krvi uzima 3-5 min poslije zavretka dionice. Kao i kod drugih testova, zagrijavanje, rasplivavanje i isplivavanje je obavezno. Kod veine testova, a tako i kod ovog, uzorak krvi se uzima i nakon isplivavanja radi utvrivanja brzine oporavka, odnosno efikasnosti aerobnog kapaciteta. Rasplivavanje predstavlja specifino zagrijavanje u vodi koje je karakteristino za svakog plivaa, odnosno ekipu. Najvei dio rasplivavanja provodi se u aerobnoj ekstenzivnoj i intenzivnoj zoni. Isplivavanje predstavlja specifinu regeneraciju u vodi koja za svrhu ima omoguiti sportau daljnji nastavak radnog dana, smanjiti FS i ostale ventilacijske i metabolike parametre priblino onim vrijednostima kakve su bile prije treninga. Ovaj dio treninga odvija se zoni oporavka i aerobnoj ekstenzivnoj zoni.

3.

2 x 400 m MADEROV TEST, V4 PROTOKOL (1976.)

Mader i suradnici bili su uvjereni da je 4mmol/L izvrsna toka za gledanje promjena u aerobnom kapacitetu. Prosjene vrijednosti koncentracije laktata u krvi iznose 4 mmol/L. Kod vrhunskih sportaa prosjek nije dovoljan i mora se preciznije utvrditi pri koliko mmol/L se nalazi ANP. Maderov test sastoji se od plivanja 2 x 400m kraul tehnikom gdje se prvih 400m pliva 30 sek sporije od najboljeg rezultata. Slijedi aktivna pauza od 10- 12 min gdje se pliva isplivava, a nakon toga drugih 400m, i to 15-20 sek sporije od najboljeg rezultata. Poslije drugih 400m slijedi isplivavanje. Laktati u krvi se mjere prije poetka testa, nakon prvih i drugih 400m i/ili 1 do 3 min nakon otplivane dionice. Ovom testu se moe dodati plivanje 100 do 200 m/y maksimalnog intenziteta radi postizanja viih laktata i kasnije utvrivanja brzine oporavka. Mader je zakljuio da bi nakon prvih 400m laktati trebali biti oko 4mmol/L, a nakon drugih 400 m iznad 4 mmol/L.

4.

8 x 100 m MAGLISCHO (1993.)

Test 8 x 100 m kraul tehnikom pokazao se dobar za sprintere, no zbog kratkoe dionica nije najbolji za procjenu ANP kod srednje i dugoprugaa. Protokol: 3 x 100m pri reimu rada 75% od maksimalne brzine s pauzom od 1 minute izmeu ponavljanja i 3 minute nakon serije. Uzorak krvi se vade tijekom 2 i 3 minute odmora. 2 x 100m pri reimu rada 85% od maksimalne brzine s pauzom od 1 minute izmeu ponavljanja i 4 minute nakon serije. Uzorak krvi se vadi u 3 i 4 minuti odmora. 1 x 100m pri reimu rada 90% od maksimalne brzine s pauzom od 6 minuta. Uzorak krvi vadi se u 4 i 5 min. 1 x 100m pri reimu rada 95% od maksimalne brzine s pauzom od 20 minuta. Uzorak krvi vadi se u 5 i 6 min. 1 x 100m pri reimu rada 100% od maksimalne brzine, te se uzorak krvi vadi u 3,5,7,9 minuti poslije plivanja zadnje dionice. Kako bi test bio prilagoen srednje i dugoprugaima, moe ga se modificirati kao 8 x 200 m. Parametri koji su uzimaju isti su kao i u prethodni testovima. to vie parametara se uzime, to e biti i vie mogunosti za interpretaciju rezultata i donoenje preciznijih zakljuaka.

5.

5 x 300 m LACTATE MINIMUM TEST, GRIESS 1988.

Protokol: 2 x 50m kraul pri reimu rada od 100% maksimalne brzine s 10 sekundi pauze izmeu ponavljanja. Cilj je postizanje visoke razine laktata koji se mjere u 8 min nakon drugih 50 m. 5 x 300 m progresivno s ciljem da se svakih narednih 300 m ubrza za 6 sek, odnosno da se vrijeme plivanja skrati. Uzorak krvi se uzima nakon svake dionice od 300 m.

Specifinost testa je u tome to pliva kree u zadatak s visokom koncentracijom laktata u krvi. Prilikom plivanja ispod ANP, razina laktata u krvi opada. Pri brzini kada razina laktata u krvi ponovno pone rasti, pliva je preao ANP. Jedini problem se javlja u tome to s ovim testom zapravo procjenjujemo brzinu gdje koncentracija laktata u krvi zapoinje progresivno rasti, tj. njihovo nakupljanje je vee od razgradnje, a ne ANP gdje je produkcija i ienje laktata u ravotei. No moe se procijeniti da je ANP tada malo nii, odnosno, da je pri manjoj brzini u plivanju definiran ANP. 8

METODE DETERMINACIJE ANP

Nakon provoenja specifinih test protokola podatke je potrebno pretvoriti iz tablinog oblika u grafiki. Za prezicnije odreivanja praga bitno je da razlike u dionicama nisu prevelike, no to ovisi o samom plivau. Treba voditi brigu da su plivai upoznati s testovima koji se provode. Grafiki prikaz odnosa laktata u krvi (mmol/L) i brzine plivanja (m/s) nudi mogunosti odreivanja ANP razliitim metodama determinacije. Postavljanjem ostalih parametara, kao to su FS (o/min), frekvencija zaveslaja itd., moemo i njih usporediti s brzinom plivanja, te odrediti vrijednosti pri anaerobnom pragu. No treba uzeti u obzir ukupno vrijeme i prosjeno vrijeme plivanja na 100m. Od velike pomoi moe biti i Borgova skala (RPE) gdje nam pliva nakon svake odraene dionice pokazuje svoj subjektivni osjeaj optereenja. Dovoenjem u odnos svih parametara precinije se moe odrediti ANP.
GRAF 1. lactate increase above baseline

1.Lactate increases above baseline Po ovoj metodi anaerobni prag se nalazi tono 1 mmol/L iznad prve prijelomne toke. Gledajui grafikon lijevo prva prijelomna toka nalazi se na 2,5 mmol/L, to bi znailo da se anaerobni prag nalazi na 3,6 mmol/L. 2.Intersection metoda je jednostavna metoda odreivanja individualnog anaerobnog praga, tako da se promatranjem odredi toka (ANP) pri kojoj krivulja prelazi iz zakrivljenosti u linearan pravocrtan oblik.

GRAF 2. D-max metoda

3.

D-max

metoda

Povezivanjem prve i zadnje plivake dionice dobije se oblik slova D po emu je i nazvana ova metoda.

Anaerobni prag se nalazi pri brzini kojoj odgovara toka koja se dobije povezivanjem sredine ravne linije i

doticanjem toke krivulje.

najudaljenije

GRAF 3. Modificirana D-max metoda

4. Modificirana D-max metoda

Modificiranom

metodom

nastoji se jo tonije odrediti anaerobni prag i brzina pri anaerobnom pragu. Kod modificirane metode

nastoji se preciznije odrediti ANP tako da se zadnja plivaka dionica povee s prvim znatnim poveanjem laktata u krvi. Daljnji postupak je isti kao kod D-max metode.

DRUGE METODE I TESTOVI ZA PROCJENU BRZINE PRI ANAEROBNOM PRAGU

1. T-3000 Test 3000m izvodi se tako da pliva otpliva dionicu od 3000 metara podjednakim tempom maksimalno cijelu dionicu kraul tehnikom. Nakon zavretka rezultat se preraunava u prosjenu brzinu na 100m. Upravo ta prosjena brzina odgovara brzini pri anaerobnom pragu upravo zbog njenog dugakog izvoenja maksimalnim tempom. U sluaju poveanja brzine 10

pliva ne bi mogao zadrati taj tempo zbog ometanja ravnotee u proizvodnji i odstranjivanju laktata. (Stegmann i Kindermann, 1982) 2. T-2000 Test 2000 m napravljen je kao modifikacija testa 3000m, jer ipak veliki broj plivaa smatra tu distancu dovoljno dugakom za dobivanje preciznih podataka o brzini. Sam protokol testa i kalkulacije za odreivanje brzine pri ANP je isto kao kod testa 3000m. 3. Kritina brzina plivanja (CSS, Vcrit) Kritina brzina plivanja predstavlja onu brzinu koji pliva moe zadrati bez nakupljanja umora. Ta brzina trebala bi odgovarati ANP. Kritina brzina rauna se tako da pliva otpliva neke od ovih disciplina: 50, 100, 200 ili 400m. U zavisnosti od trenera, pliva moe plivati samo 2 discipline izmeu kojih mora biti 30 min aktivne pauze, a ako ih pliva vie potrebno ih je podijeliti na 2, pa ak i 3 dana radi maksimalnog oporavka. Uvrtavanjem svih rezultata u koordinatni sustav izraunava se prosjena brzina (m/sek) za svaku dionicu, te izraunava prosjena brzina svih disciplina zajedna koja bi trebala odgovarati brzini pri ANP, odnosno ta brzina predstavlja kritinu brzinu (Vcrit) .

ZAKLJUAK

Utvrditi ANP izuzetno je delikatan posao u sportu od kojega se zahtijeva preciznost, ali i veliko iskustvo. Interpretacija rezultata nikako nije jednostavna, a sam trener mora znati povezivati rezultate prolih testiranja s trenutnim. Trener mora znati interpretirati uzrono posljedinu vezu pomaka krivulje u pozitivnom (desno i dolje ) ili u negativnom smjeru (lijevo i gore). Takoer, mora biti upoznat s utjecajem testa na laktatnu krivulju, utjecajem distance na pojavljivanje ANP. to je dua dionica, ANP e se javljati pri manjoj brzini (Olbrecht, 2000). Od plivaa se mora zahtijevati da zadatke pliva kontinuiranim tempom s pravilnom tehnikom. U tom sluaju trener moe interpretirati ostale parametre u odnosu na ANP. To podrazumijeva odreivanje brzinu pri ANP, FS na temelju koje dijelimo trenane zone, povezivanje rezultata sa subjektivnim osjeajem plivaa, s brojem zaveslaja, frekvencijom disanja i drugim relevantim parametrima koji su presudni za vrhunski rezultat u plivanju.

11

LITERATURA

1. Cellini, V., Vitello, P. i sur.(1986):Noninvasive determination of the anaerobic threshold in swimming. Int. J. Sports Med. 7(6)1986.(347-351). 2. Cheng, B., Kuipers, H. I sur. (1992):A new approach for the determination of ventilatory and lactate thresholds. Int. J. Spoerts Med. 13(7) 1992. (518-522). 3. Colwin, C.M. (1998). Plivanje za 21. stoljee. Zagreb: Gopal. 4. Counsilman, J.E., Counsilman, B.E. (1994). The new science of swimming. New Jersey: Prentice Hall. 5. DiCarlo, L.J., Sparling, P.B. i sur.(1991): Peak heart rates during maximal running and swimmig: implications for exercise prescription. Int. J. Sports Med. 12(3) 1991. (309-312). 6. Gore, C.J. (2000). Physiological tests for elite athletes. Human Kinetics. USA. 7. Janssen, P. (2001). Lactate Threshold Training. Human Kinetics. USA. 8. Leko, G., N. Gri Zubevi (2001): Zone optereenja u plivanju, u: Zbornih radova 10. Ljetne kole pedogoga fizike kulture Republike Hrvatske, Pore, 173-176. 9. Maglischo, E.W. (1982). Swimming Even Faster. Mountain View: Mayfield Publishing Company. 10. Maglischo, E. (2003). Swimming Fastest. Human Kinetics, UK. 11. Olbercht , J. (2000). The Science of Winning: Planning, Periodizi ng and Optimizing Swim Training. Swimshop, Luton, England . 12. Pyne, B.P., Hamilton, L., Swanwick, M.K. (2000): Monitoring the lactate threshold in world-ranked swimmers. Medicine and science in sports and exercise.2000. 13. Stegmann, H.,i Kindermann, W.(1982): Comparison of prolonged exercise tests at the individual anaerobic threshold and the fixed anaerobic threshold of 4 mmol.l(-1) lactate. Int. J. Sports Med. 3(2) 1982. (105-110). 14. Sweetenham, B. and Atkinson, J. (2003). Championship Swim Training. Human Kinetics, Leeds, UK. 15. ango, J., Vueti, V., (2005). CONCONIJEV TEST Jednostavna metoda odreivanja anaerobnnog praga. Kondicijski trening. UKTH, Zagreb 2(3) 2005. (2530). 16. Vueti, V., D. entija, Br. Matkovi (2002): Doziranje i kontrola intenziteta treninga u sportovima dugotrajne aerobne izdrljivosti, u: Zbornik radova Dopunski sadraji sportske pripreme, 11. Zagrebaki sajam sporta i nautike, Zagreb, 29-37. 17. Vueti, V., entija, D. (2005). Dijagnostika funkcionalnih sposobnosti zato, kada i kako testirati sportae?. Kondicijski trening. UKTH, Zagreb 2(2) 2005. (8-14). 18. Vueti, V., entija, D. (2005). Doziranje i distribucija intenziteta u trenanom procesu zone trenanog intenziteta. Kondicijski trening. UKTH, Zagreb 2(3) 2005. (36-42).

12