Professional Documents
Culture Documents
Nemacka Klasicna Filozofija Seling I Hegel
Nemacka Klasicna Filozofija Seling I Hegel
(17751854)
Aleksandar ukovi, Ekonomski fakultet, Subotica
4. apsolutni idealizam
5. filozofija slobode
Kritika Fihteovog Ja, koje je progutalo stvar, tj. prirodu Neophodno je:
uspostaviti sutinsku vezu izmeu ja i prirode vratiti vanost prirodi
transcendentalnu problematiku (kao dinaminu istoriju samosvesti, koja mora da rezultuje u pojmljenom podudaranju svesti i predmeta) Na svakoj se strani mora potraiti ono drugo, ni filozofija prirode ni transcendentalni idealizam ne ine (svaki za sebe) celovit sistem istine, jer:
filozofija prirode: polazi od pojma objekta i dokazuje njegovu nezavisnost od subjekta transcendentalni idealizam: polazi od pojam subjekta i nastoji da dokae kako subjekt uslovljava i odreuje objekt
filozofija prirode
Filozofija prirode pokazuje pretvaranje:
prirode u inteligenciju prirodnih nauka u filozofiju prirode
Priroda:
nije celina statikih mehanizama
je dinamiki svrhoviti proces (i u celini i u svim svojim delovima) dveju suprotnih sila: pozitivne i negativne (zakon polariteta)
u mehanici: atrakcija i repulzija
u elektro-magnetizmu: pozitivni i negativni pol u fiziologiji: iritabilnost i senzibilnost
Protivdelovanje ovih sila vodi u njihovo jedinstvo (cointidentia oppositorum) zajedniku osnovu organske i neorganske prirode Postoje:
opta priroda, odnosno svetski duh ili vidljivi duh
duh, koji je nevidljiva priroda
4
transcendentalna filozofija
Pred njom je dvostruki zadatak: 1. teorijski zadatak da razume kretanje svesti do saznanja objekta 2. praktiki zadatak da razume objektivne proizvode duha (pravo, dravu, istoriju , religiju, umetnost) Refleksija svesti na svoju sopstvenu delatnost samosaznanje svesti eling i Kant:
kao i kod Kanta, osim teorijske i praktike filozofije dodaje se trei lan: filozofiju prirodnih svrha teleologija, koja svoj kraj ima u filozofiji umetnosti za razliku od Kanta, ovde se jaz 1. i 2. lana prevazilazi dinamikom napredovanja transcendentalnog saznanja
Na taj nain se ukida razumsko stanovite: U osnovi empirijskog samorazvijanja svesti jeste sopstvena apsolutnost svesti
5
oset produktivni opaaj refleksija apsolutna apstrakcija praktiki apsolutni akt volje
intelektualni opaaj
apsolutna sloboda
ulno opaanje razlikuje:
samo opaanje ono to se opaa
Intelektualno opaanje:
je organ sveg transcendentalnog miljenja je uopte akt iste samosvesti
za svoju sadrinu ima apsolut, boga, tj. apsolutnu indiferenciju subjektivnog i objektivnog
1. Moj realitet (Ja) iezava u beskonanom realitetu (apsolutno Ja) 2. On reprodukuje sa sveu i slobodom ono to nesvesna inteligencija (priroda) izvorno i nuno produkuje 3. Zato se prvi saznajni akt moe da uporedi s estetskim stvaralakim aktom
Filozofija se odnosi prema umetnosti kao um prema organizmu: tek putem umetnosti filozofija postaje neposredno objektivna
7
moe da uini oitom izvornu stvarnost apsolutnog identiteta, bez zakuastih filozofskih posredovanja
Posebno je: sluajno, nestvarno, neistinito Ideja je u umetnosti data kroz fantaziju
Intelektualno opaanje je jedno znanje koje se sastoji u proizvoenju svoga objekta ulno opaanje razlikuje:
samo opaanje ono to se opaa
Intelektualno opaanje:
je organ sveg transcendentalnog miljenja je uopte akt iste samosvesti kao svoju sadrinu ima apsolut, boga, tj. apsolutnu indiferencija subjektivnog i objektivnog
2. On reprodukuje sa sveu i slobodom ono to nesvesna inteligencija (priroda) izvorno i nuno produkuje
3. Zato se prvi saznajni akt moe da uporedi s estetskim stvaralakim aktom Filozofija se odnosi prema umetnosti kao um prema organizmu: tek putem umetnosti filozofija postaje neposredno objektivna
8
(1770-1831)
Aleksandar ukovi, Ekonomski fakultet, Subotica
fenomenologija duha
Ovo delo zamiljeno je kao uvod u svoj sistem, ali je u njemu ipak realizovan veliki deo budueg sistema Napisano je s namerom da se ljudski razum povede:
10
Napredak prema ovim viim nainima jeste, tako, unutranji proces samog iskustva i nije proizveden spolja Ako ovek obrati punu panju na rezultate svoga iskustva, napustie jedan tip saznanja i poi ka drugome usled suprotnosti u koje se svest sama zaplela: ulna izvesnost opaanje razumevanje samoizvesnost Fenomenologija je imanentna povest ljudskog iskustva
To vie nije iskustvo zdravog razuma, ve iskustvo u kome je sigurnost u razum ve poljuljana zbog oseaja da ono ne poseduje punu istinu
italac Fenomenologije ve mora obitavati u elementu filozofije
11
Meutim, proces saznanja otkriva da to dvoje ne stoje u izolaciji: postaje jasno da predmet dobija svoju objektivnost od subjekta
12
samosvest i stvarnost
Stvarno (to ga svet aktualno sadri u beskonanom toku oseta i opaaja) je optost koja se ne moe svesti na objektivne elemente slobodne od subjekta (kvalitet, stvar, sila, zakon)
13
negativitet subjekta
Ovo nije samo saznajno-teorijska delatnost i ne moe se nastaviti samo unutar procesa saznanja Taj proces ne moe se odvojiti od istorijske borbe izmeu oveka i njegovog sveta, borbe koja je sama po sebi sastavni deo puta ka istini i istine same
Subjekt mora uiniti svet svojim vlastitim delom ako sebe eli priznati za jedinu stvarnost
Proces saznanja postaje proces istorije Svet (stvarnost) pokazuje se kao delo subjekta
14
Naini ili oblici svesti javljaju se kao objektivne istorijske stvarnosti, stanja sveta
Stalno prelaenje od filozofske ka istorijskoj analizi ima svrhu da verifikuje i pokae istorijski karakter temeljnih filozofskih pojmova Svaki oblik svesti koji se javlja u imanentnom napretku saznanja kristalie se kao ivot jedne date istorijske epohe (od polisa do francuske revolucije) Drava stvorena revolucijom:
promenila je spoljanji oblik objektivnog sveta, uinivi ga sredstvom subjekta
Fenomenologija je nauka o
svesti
stvarnosti
16
2. Analizom uviamo da ono to ulna izvesnost zadrava kao neto nepromenljivo usred toka utisaka nije predmet ve da on postoji ovde i sada 3. Oni jedini ostaju stalni u neprestanom menjanju objektivnih podataka, oni postoje kao identini, jer su neto opte
4. Suprotno oekivanju, istina ulne izvesnosti nije pojedinani predmet nego optost 5. Leite optosti je subjekt, a ne predmet: Optost postoji u saznanju koje je smatrano nebitnim iniocem: Predmet ne postoji po sebi ve zato to ga ja saznajem 6. Dalja analiza otkriva da ja prolazi kroz isti dijalektiki proces kao predmet i da pokazuje da je ono neto opte (opte ja) 7. ulno iskustvo tako otkriva da istina nije ni kod njegovog posebnog predmeta ni kod pojedinanog ja 8. Istina je rezultat dvostrukog procesa negacije:
razvoj svesti
Objektivnost je tako:
dvaput posredovana (konstruisana sveu)
Razvoj objektivnog sveta se postepeno preplie sa razvojem svesti: samo iskustvo prelazi u vie naine saznanja koji tee optosti (ulna izvesnost pretvara se u opaaj) Sloenim i protivrenim kretanjem svest se uzdie:
do samosvesti i dalje do apsolutnog duha, koji se ispoljava kao:
um (umna svest)
duh (moral) umetnost religija apsolutno znanje (filozofija)
Samorazvitak svesti u njenom odnosu prema svetu je nuno skraeni proces koji se ograniava na vanije take razvojne linije ljudskog roda ULNA IZVESNOST OPAAJ RAZUM SAMOSVEST UM
18
Subjekt doslovno sainjava objektivni svet: svaka stvarnost je ostvarenje, razvoj subjekta
Miljenje odgovara stvarnosti samo utoliko to je preobraava shvatajui njeno protivreno ustrojstvo: izvornost subjekt-objekt Subjekt oznaava:
Primer:
kamen postoji (materijalno)
Um:
postoji samo kroz svoje ostvarenje
Um je delatan:
u ivotu individue (razliiti oblici svesti dovode do slobode umskog shvatanja) u istoriji Duh (razliita razdoblja su razliiti stepeni ostvarenje uma)
Dok god postoji jaz izmeu stvarnog i mogueg, treba delovati na stvarno i menjati ga, dok ne doe u sklad sa umom Stvarno:
ne znai sve ono to naprosto postoji
(to je pre pojava (jedna izmeu mnogih mogunosti) znai ono to postoji u obliku koji odgovara merilima uma
20
Svaka stvar sebi protivrei: njena sutina protivrei datom stanju egzistencije
Sutina (prava priroda) stvari sili tu stvar da:
prekorai stanje egzistencije u kome se nalazi da pree u druga prestupi granice svoje vlastite posebnosti i stavi se u sveopti odnos prema drugim stvarima to e naposletku odvesti do opteg kao istinskog oblika stvarnosti
21
Stvaranje pojma:
23
Logos je:
izvor osnova sadraj bitka
Neto to postaje:
nije jo ono to e postati
Iz pojma bitka sledi pojam kvaliteta, iz kvaliteta kvantiteta... Tako se sav sadraj iskustva izvodi iz istog miljenja
25
u
POJAVAMA Ideja = sveukupna stvarnost: razliita stanja sveta (stupnjevi stvarnosti) samo su razliiti stupnjevi samokretanja ideje
26
filozofija istorije
Um vlada svetom, ali njegova vlast gotovo da nije vidljiva lukavstvo uma
Sve se zbiva po planu uma, tj. ostvaruje se napredak svesti o slobodi
27
filozofija istorije
Hegel razlikuje tri osnovna istorijska razdoblja: a) Drevni Istoni narodi (Kine, Indije itd.) jo nisu znali da je duh ili ovek kao takav po sebi slobodan, zbog ega ljudi i nisu bili slobodni, ve je to samo jedan bio slobodan (koji, usled toga i nije bio istinski slobodan, ve samovoljan) b) Grci i Rimljani su znali da su neki slobodni, ali ne i ovek kao takav, nego su mnogi ljudi smatrani robovima c) Germanski narodi su zahvaljujui reformaciji stekli svest o tome da je ovek slobodan kao takav, ime su dostigli krajnji cilj drutvenog razvitka Teodiceja (opravdanje postojanja zla u svetu) objanjava se celokupnim istorijskim dogaanjem: sve to se dogodilo ne samo da nije bez boga, ve je u sutini boije delo
praktina filozofija
Objektivni duh jeste ostvarenje slobodne volje, a drava ostvarenje moralnopravnog poretka
2. Moralnost ovek se pojavljuje kao subjekt, tj. od spoljanjih stvari okree se u sebe samoga, uzima sebe za predmet zbog ega moe da bude samosvestan pravo na sopstveno, intimno uverenje savest priznavanje forme uverenja, ali ne i njegovog sadraja
3. Obiajnost a) porodica (brak, uslovi postojanja, vaspitanje dece) b) graansko drutvo (odnos privatnih vlasnika stvara ekonomski sukob, tj. stanje nunosti ili zavisnosti svih od svih, zbog ega spoljanja drava pridolazi kao sredstvo odranja ekonomske mehanike (razumska ili pravna drava)) c) drava (kao podruje realne slobode, tj. opte volje predstavlja jedinstvo pojedinanih i optih interesa, drutvene i individualne slobode kao umnost)
29
u vlastitu apsolutnost
apsolutni duh vid umetnost religija filozofija forma ulno saznanje predstava pojam sadraj istina (otkrivanje Apsolutnog)
30
32
Duh:
samog sebe misli (miljenje kao miljenje miljenja)
To je spekulativno-dijalektiki i povesni proces istorija filozofije Hegel kao utemeljiva discipline istorije filozofije
33
34
VEBE
Pravi oblik u kome istina egzistira moe biti jedino njen nauni sistem. Zadatak koji sam sebi postavio jeste da saraujem na tome da se filozofija priblii formi nauke cilju da bude u stanju da odbaci svoje ime ljubav prema znanju i da predstavlja stvarno znanje.
Zahtev za filozofijom kao celovitim znanjem: potreba objanjenja celokupne stvarnosti koja e da se ispostavi kao stvarnost duha Istina van naunog sistema nije istina samosvesti: da bi svest sve razumela ona mora da postane svesna svega pa i sebe same Razumska filozofija (Kant) jo ne uvia da su transcendentalni uslovi znanja konstitutivni za stvarnost kao takvu, pa joj preostaje nedohvatnost stvari po sebi
Pojam filozofije kao ljubavi prema mudrosti ukazuje na konanu nedohvatnost krajnjeg znanja, a ovde je re o apsolutnom znanju
36
Da ono to je istinito jeste stvarno samo kao sistem, ili da je supstancija u sutini subjekat, to je izraeno u onoj predstavi koja iskazuje ono to je apsolutno kao duh, taj najuzvieniji pojam, a koji pripada novijem vremenu i njegovoj religiji. Jedino ono to je duhovno jeste stvarno...
Stvarno, to ga svet aktualno sadri u beskonanom toku oseta i opaaja, je optost koja se ne moe svesti na objektivne elemente slobodne od subjekta (kvalitet, stvar, sila, zakon)
Istinito jeste celina. Celina pak jeste ona sutina koja se zavrava putem svoga razvoja. O apsolutnom treba rei da ono sutinski predstavlja rezultat, da ono tek na kraju jeste ono to uistinu jeste; i upravo u tome se sastoji njegova priroda, da bude ono to je stvarno, subjekat i samopostajanje.
Istina je rezultat procesa dijalektikog razvoja (teza antiteza sinteza)
Celina nije samo skup razliitih momenata, ve i njihova dinamika povezanost u kojoj oni bivaju postavljeni, meusobno suprotstavljeni i prevazieni
Svet (stvarnost):
jeste rezultat samokretanja subjekta
38
Dok god postoji jaz izmeu stvarnog i mogueg, treba delovati na stvarno i menjati ga, dok ne doe u sklad sa umom Stvarno znai:
ne sve ono to naprosto postoji (to je pre pojava (jedna izmeu mnogih mogunosti) ve ono to postoji u obliku koji odgovara merilima uma
Ionako je filozofija, koja sebe naziva tako, izriito izrekla da se samo ono istinito ne moe spoznati, nego da je istinito ono za ta svako u obiajnosnim predmetima, naroito o dravi, upravljanju i ustavu, moe dati da se uzdigne iz njegova srca, due i oduevljenja.
Protiv Kantovog relativizma koji:
ideje (istog uma) shvata tako da:
one nemaju nikakvu konstitutivnu vrednost s obzirom na nae (teorijsko) saznanje (koje svoj sadraj mora dobiti iz iskustva)
ve samo regulativnu vrednost s obzirom na nae (praktiko) delanje (za koje je dostatna zamislivost njihovog realiteta)
naelima praktikog uma nije u stanju da obezbedi teorijsku verifikaciju, ve samo praktiku upotrebljivost, zbog ega ona ostaju na nivou subjektivne moralnosti i ne mogu da se uzdignu do drave
Objektivni duh jeste ostvarenje slobodne volje, a drava ostvarenje
moralno-pravnog poretka
Drava je krajnji oblik objektiviranja duha (apstraktno pravo, moralnost) u obiajnosti (porodica, graansko drutvo)
40
Filozofija istorije, str. 35. Kao to se ovde prethodno istakla razlika u pogledu hrianskoga principa samosvesti, slobode, tako ona bitno postoji i u pogledu principa slobode uopte. Svetska je povest napredovanje u svesti o slobodi napredovanje koje imamo da spoznamo u njegovoj nunosti.
Time, to sam uopteno rekao o razlici znanja o slobodi, i to pre svega u formi, da su istonjaci znali samo to da je jedan slobodan, grki i rimski svet pak, da je nekolicina slobodna, dok mi znamo da su po sebi slobodni svi ljudi, tj. da je ovek kao ovek slobodan time je ujedno navedena podela svjetske povesti i nain na koji emo je raspraviti... No da je ta sloboda, kao to je navedeno, sama jo neodreena re s beskonano mnogo znaenja, da ona, budui da je ono najvie, dovodi sa sobom beskonano mnogo nesporazumaka, zabuna i zabluda, obuhvatajui u sebi sva mogua preterivanja, to je neto, to se nikada nije bolje znalo i iskusilo nego u sadanje vreme.
Istorija kao napredovanje u svesti o slobodi: antiki svet, hrianstvo i reformacija Zapoinjanje prve rasprave o toku istorije Krajnji cilj istorijskog razvoja je potpuna sloboda, odnosno samosvest kraj istorije Istorija je jedinstveni proces u kome ispod prividnih sluajnosti vladaju zakoni lukavstvo uma Sloboda se u potpunosti ostvaruje tek u dravi uma, a orue tog razvoja su veliki ljudi i duh naroda
41