Potovani itaoci, Zbog nedostatka finansijskih sredstava za tampanje i objavljivanje rukopisa NOVAK KILIBARDA U TOTALU I SVOME OGLEDALU na ovom

mjestu dajemo elektronsku verziju. Ako ste u finansijskoj mogunosti, a zainteresovani ste za njegovo objavljivanje, BUDITE SPONZOR! Uz Vau dobru volju i finansijsku podrku rukopis moe biti objavljen kao posebno izdanje. Sva prava zadrava AUTOR. Informacije na mob. telefon: (+382) 069-092-306.

DR MOMILO D. PEJOVI

NOVAK KILIBARDA U TOTALU I SVOME OGLEDALU

(Politiki portret prof. dr Novaka Kilibarde)

(elektronska verzija)

P O D G O R I C A,

2010.

Dr Momilo D. Pejovi

ORIGINAL

ALTER EGO

Prof. dr Novak Kilibarda

Foto-maska (IV-V vijek, Arheol. muzej, Kerlira-Krf)

NOVAK KILIBARDA U TOTALU I SVOME OGLEDALU

(Politiki portret prof. dr Novaka Kilibarde)

(elektronska verzija)

P O D G O R I C A,

2010.

...Ako nijesi u oporu, loe ti se pie, ne znam kako da pie, moj dragi prijatelju... Moe da pie, moe ak i dobro da pie, moj prijatelju, ali nemoj se iznenaditi ako se oni iz opora pobrinu da se o tom nita ne uje. Njihov tajni posao namjerno zaboravljanje, tj. ubijanje pisaca pojedinaca. Kod njih u prvom planu nijesu pisci, nego organizovanje opora, njegovo elementarno samoodranje. (Milutin Miovi) Velika srbenda Novak Kilibarda od rata do NATA! Novak Kilibarda u ratu za mir protiv Novaka Kilibarde u evolutivnom hodu vremena i promjena - Nekad u ratu za mir danas za NATO. Od istine do zablude i natrag do snova. Zagovornik opte mobilizacije i poziva Narodne stranke. Iz hobija u politiku. Snovi ili zablude o ideji vaspostavljanja slavne Dubrovake republike... slobodne, bescarinske zone! Kako je N. Kilibarda sebe pripremao da bude politiar. Od politiara na usluzi do politiara skutonoe. Renovator srpske svijesti ili srpskih Spartanaca u Crnoj Gori. Put njegove katarze jo traje i u fazi je aktivnog uanja. Revanista i pacifista. Silni mrzitelj komunista i reima Josipa Broza. Ratnik ili osvetnik. Preko snova i zabluda do podmetanja i pranja politikih biografija. Od Novaka Arlekina do Kilibarde politikog kameleona. rtva sopstvenog romantiarskog zanosa ili dobrovoljac na usluzi SDB-a, KOS-a! Od zagovaraa za harmoninu federaciju do borca za samostalnu Crnu Goru. Seoski mudrija ili politiki murija. Od prvoborca u ratu za mir do (prvo)borca u pokretu za crnogorsku nezavisnost. Od zarade u Americi kupio MICUBII ili od vajcarskog penzionera, nae gore list, dobio na poklon TOJOTU! Nekadanji veliki 200 odsto Srbin, mali Dukljanin i danas najcrnogorskiji Crnogorac. Od promiloevievca do antimiloevievca. Oboavalac pa nipodatavalac V. Kotunice. Uvijek sa Srbijom, nikad pod Srbijom! Strah od Haga otjerao Kilibardu u zagovornike crnogorstva! Sve Novakove ivotne zablude ili evolucija snova i zabluda. Ako bog da i srea junaka, srpsku novu godinu emo doekati na Stradunu! Od uvara srpske svijesti i pravoslavne duhovne tradicije do pripadnika najcrnogorskije svijesti i Crnogorske pravoslavne crkve. Od protivnika inovjerstva do njihovog najveeg protagoniste. Kilibardin antiislamizam, antiturski naboj, genocid na vjerskoj osnovi u Njegoevim djelima i njegova apologetika Osmanskome carstvu. Svi su krivi samo je Kilibarda nevin!? Seanse i tretmani za buenje i otrijenjenje uz pomo ambasadora. Novakova sistem politika - sad me vidi sad me ne vidi ili danas jedno sjutra drugo. Grijeh je uvijek u itaocima, nikad u tekstu. Od unikatnog i evolutivno - eruptivnog politiara do evolutivno - integrativne razvojne 5

politike linosti. Klik - klak predsjednik stranke. Kako je N. Kilibarda rjeavao finansijske i kadrovske probleme u Narodnoj stranci? Procesi Novaka Kilibarde i njegove projekcije u daleku prolost. Mijenjanje tokova istorije, cenzura knjievnih i istorijskih djela i pranje politikih biografija. Od rijei Gazi stazom stida mrtvi Kilibarda do stiha Smrt je laka no grdna sramota. Od velike Srbende do najcrnogorskije be(n)de. Od p(oli)tiara do samostalnog politikog optiara. Lano skroman ovjek, darovit pisac ili darovit prialac. Potira ili politiki otira? Od urednika Ogledala i pisca kolumne politiki trenutak preko pisca feljtona, hronika, dnevnika, mozaika, ispovijesti do samostalnog politiara i javne linosti. Mudrija, lakardija ili staro politiko klepetalo. Novakova Narodna Crna Kilibardina Gora Sloga. Sve na jednom mjestu o nekadanjem, dananjem i svakidanjem Novaku Kilibardi, politikom istuncu i naivcu iz pragmatinih razloga! Izjave, govori, intervjui, pripovijedanja, objanjenja, pojanjenja, tumaenja, propovijedanja, oprosti, izvinjenja, stid i sram, lini i politiki ponos i trijumf ideja koje je zastupao. Sanjar ili za(b)lueli politiar, kritiar ili udvorica, politiar, lider, diplomata, politiki kameleon, samo ne pjesnik i dravnik. Od nekadanje uslune politike djelatnosti do dananje politike bebisiterke za ljuljanje odojeta. Dva puta na politikom startu a stalno u politikom blatu. Gdje su pare, gospodo moja? Padobranac bez padobrana i osvetnik sa kamom ili olovkom u rukama! Politike maske su njegovo nadahnue i ivotni moto. Novak Kilibarda kao nekad svjestan i savjestan intelektualac protiv Novaka Kilibarde kao sanjalice, zabluenog politiara i uslune linosti, a danas na mjestu samostalnog p(oli)tiara i javne linosti. Maske iz politikog rukava Novaka Kilibarde nijesu sve nestale iako su mnoge sa njegovoga lica pale, one su samo stale ali ne i prestale. Sigurno, jo nije rekao punu istinu o svojim politikim snovima, zabludama i laima. Kuda ide dananji Novak Kilibarda? Njegovu konanu ispovijest oekujemo! Da li e (pro)govoriti, odgovoriti i negirati ili e kao i do sada politiki i pragmatiki (pr)ocijeniti da mu je samo potrebno ovla odgovoriti, zamazati, premazati, optuiti, (pre)baciti krivicu i odgovornost na drugoga i aktivno uati, a mudro (za)utati! NAPOMENA: Za izradu navedene studije koristili smo obimnu dnevnu i periodinu tampu, izmeu ostalih, navodimo kompletnu tampu dnevnih ili periodinih listova i asopisa: Pobjeda (Podgorica, 1990-2009), Vijesti (Podgorica, 2000-2009), Dan (Podgorica, 1999-2009), Monitor (Podgorica 1997-2009); i djelimino: Liberal - Cetinje; Onogot - Niki; Crnogorski knjievni list (CKL) - Podgorica, Narodno OGLEDALO (List Narodne stranke) - OGLEDALO (List Narodne stranke Crne Gore) - (Podgorica 1991-1995), Glas Crnogoraca - (Podgorica, 1999-2001), Politika - Beograd, Blic Beograd, Trend - Beograd, Svedok - Beograd, Peat - Beograd; Osloboenje - Sarajevo, Publika (Republika) - Podgorica, DANI - Sarajevo, i tako dalje, naravno samo ono to se odnosilo na imenovanu linost. Podrazumijeva se da smo koristili veliki broj izjava, intervjua, lanaka ili priloga, koje je prof. dr Novak Kilibarda davao novinarima ili objavljivao u vidu feljtona u dnevnoj tampi a objavljeno je u Crnoj Gori, tu prije svega mislimo na nezavisni dnevni list Vijesti, kao i na ostale dnevne listove, asopise i tako dalje, a koje smo naveli na kraju teksta kao koriene izvore ili literaturu. Gotovo da smo pregledali ili isitavali nekoliko stotina stranica tekstova koji su se mogli pretraivati na internetu pod imenom dr Novaka Kilibarde, izjave, intervjue i tekstove u kojima je suptilno priao i traio novo itanje knjievniih i istorijskih djela u kojima se po njegovom naunom gledanju i

tumaenju nalaze antiturska i antiislamistika djela, stihovi, rijei reenice i tako dalje. Nijesmo pregledali, niti su nam bili dostupni, a interesovali smo se na razne naine, da pregledamo stenogramske biljeke sa crnogorske skuptine-parlamenta, gdje bi tek tada mogli nai obilje materijala posebno iz vremena rata za mir. Takoe, nijesmo u potpunosti pregledali glasilo Ogledalo (Narodno ogledalo) Narodne stranke kao i jo po neka glasila u kojima se tadanji lider Narodne stranke po malo javljao - oglaavao. E, u svemu tome bi tek imali da izgubimo polijepo vremena, ali s druge strane bi to bilo isplativo, jer bi se onda kompletirala potpuna politika biografija o N. Kilibardi. Ipak smo neke izvode ili biljeke sa Skuptine Crne Gore koristili, jer su dati-objavljeni u nekim dnevnim listovima kao izvodi iz skuptinskih zasijedanja, ali samo ono to se odnosilo na N. Kilibardu, kao govornika ili kao izvode iz njegovih replika sa kolegama poslanicima. Smatramo da smo gotovo 90 odsto materijala pregledali i na osnovu toga napisali navedeni tekst koji je dat integralno za objavljivanje po prvi put. Znamo da je to ogromno izgubljeno vrijeme, ali je ipak vrijedno da se na jednom mjestu nae mnogo toga to je zapisano o N. Kilibardi i brojna reagovanja na njegovu politiku djelatnost u protekle dvije decenije. Bez ikakvih zadnjih namjera ili bilo kakvog minimiziranja njegove profesionalne ili politike linosti tekst je napisan na osnovu dokaza-injenica i dat objektivno i na metodoloki nain i pristup sagledavanja jedne linosti koja se pojavila na politikoj sceni Crne Gore, analizom i sintezom svega onoga to je reeno o njemu ili je on govorio, tumaio, izjavljivao i tako dalje. Sve je podastrto njegovim citatima ili onih koji su o njemu pisali i dokazima utemeljeno. Pisano je u formi kritikog i naunog sagledavanja i uporeivanjem svega onoga to se na njega odnosilo. Dato je objektivno i bezpristrasno, bez namjere da se njegova linost umanji ili uvelia, ve da se prikae u totalu onako kako je N. Kilibarda uistinu bio i inio to to je inio, bolje rei N. Kilibarda iz vremena posljednje decenije 20. vijeka protiv N. Kilibarde iz prve decenije 21. vijeka; i ujedno N. Kilibarda iz vremena snova i zabluda protiv osvijeenog N. Kilibarde, kao i brojnih reagovanja na njegovo politiko djelovanje od strane brojnih pisaca i knjievnika ili pojedinih novinara sa nekadanjeg prostora dravne zajednice SFR Jugoslavije. Naravno da nijesmo mogli sve obuhvatiti. Bez obzira koliko je ostalo toga to nije korieno ubijeeni smo da se sutina onoga to smo u datom tekstu rekli o politiaru N. Kilibardi ne moe se izmijeniti, ve samo dopuniti i moda jo jae naglasiti. Naravno, moe se u detalje o pojedinim pitanjima i politikim problemima govoriti i dopunjavati ali se osnova niukom pogledu ne moe promijeniti, jer je data objektivno i podastrta dokumentacijom objavljenom u tampanim i elektronskim medijima. Vjerujemo da je tokom svoga dvodecenijskog politikoga rada N. Kilibarda igrao mnogostruku igru svjesno, bez ikakvih svojih snova i zabluda i da je kako i sam kae iz pragmatikih razloga evoluirao u hodu vremena i promjena na crnogorskoj politikoj sceni, pa je na taj nain stvorio nepobitno ubjeenje kod ukupne javnosti da se radi o njanedosljednijoj politikoj linosti na koju se ne moe ozbiljan politiar osloniti. Toliko o tome segmentu kao bibliografskom a potrebnom radi italaca, koji e prepoznati tekstove u kojima se citiraju ona mjesta gdje se spominje Novak Kilibarda ili kritiki prikazuje njegova linost i politika djelatnost. Dakle, da zavrimo sa tim, jer je ovdje rije o sagledavanju politike linosti i djelovanja N. Kilibarde od 1990. godine pa sve do 2009. godine. U navedenom radu nijesmo imali pretenzije da budemo neko ko daje samo jedno neprikosnoveno miljenje ve nae lino vienje njegove politike linosti i

ubjeenje na osnovu ukupnog materijala sagledano kroz njegove poruke, izjave, djelovanja politika i sueljavanje onoga to je nekada priao i zagovarao, kao i onoga to danas zagovara i objanjava ili tumai na njemu svojstven nain kao samostalni politiar i javna linost kako bi on rekao i objasnio. Za korieni materijal i literaturu posebnu zahvalnost dugujemo autorima tekstova, priloga, lanaka, izjava, intervjua i tako dalje, gospodi: dr Marku Veoviu, knjievniku, (Sarajevo); Mr. Radenku ekiu, (Podgorica); Slavoljubu ekiu, (Podgorica); Branku Vojiiu, (Podgorica); Slavku Peroviu, (Prag); Fahrudinu Radoniu, (Sarajevo) Senadu Peaninu, (Sarajevo); Tamari Nikevi, (Podgorica-Beograd); elidragu Nikeviu, (Podgorica-Beograd), kao i brojnim autorima - novinarima ija imena nijesmo spomenuli, a ije smo fragmente tekstova koristili tokom rada za navedenu studiju. Iz tehnikih razloga u vidu napomena - fus nota ispod teksta nijesmo unijeli ili navodili korienu literaturu, brojnu dnevnu i periodinu tampu ili dokumentaciju, kao i preuzete djelove tekstova izjava, intervjua, lanaka, priloga, notica, blogova, sa web stranica pojedinih linosti i tako dalje sa pojedinih portala - elektronskih novina, koje smo nali na GOOUGLE-u, a odnosili su se na imenovanog politiara, ve smo sve to dali na kraju knjige u vidu zbirnog korienja ukupne literature, izvora i ostaloga dokumentacionog materijala, kao to su video zapisi. S obzirom da korieni materijal za navedenu studiju iznosi preko 5000 stranica, a preuzeti citati, koji se nalaze pod znacima navoda i izvoda u tekstu obima su vie od 30 stranica ili oko 150 bibliografskih jedinica, iz tehnikih razloga i itaoca radi nijesmo navodili stranice korienih izvora i literature ili video zapisa. Iz tih razloga izvinjavamo se onima koji prepoznaju izvode, fragmente, djelove korienog materijala, mada su stavljeni u zagradama - pod znacima navoda i izvoda kao tekst drugih autora. Na kraju navedene kritike studije naveli smo najvanije naslove koje smo koristili u datom radu. Takoe, iz tehnikih razloga u daljem tekstu izvoda - odlomaka umjesto punog imena i prezimena Novaka Kilibarde koristili smo skraenice: N. K., Kilibarda ili N. Kilibarda. Iz nepobitnih razloga, na osnovu kojih ete se uvjeriti tokom itanja i navedenih primjera datih u kritikoj studiji, smatrali smo da je nepotrebno stavljati naslove ili podnaslove u tekstu, jer se radi o jednoj linosti, politikom portretu Novaka Kilibarde, koja je tokom svoje politike karijere bila krajnje nedosljednja, nekozinstentna, prevrtljiva, nestalna, letargina, zamagljenja, kameleonska, samoreklamerska i samohvalisava, pa smo se odluili da takvu njegovu sistem politiku damo od sluaja do sluaja na brojnim primjerima, i naravno u cjelini sa samo dva podnaslova koja karakteriu cjelokupnu njegovu politiku linost u posljednje dvije decenije, poevi od lidera Narodne stranke do danas samostalnog p(oli)tiara i javne linosti, kako se on sam o sebi rado izjanjava ili samoreklamira.

Vama koji budete itali kritiki tekst navedene studije preporuujem oprez, strpljenje i paljivo itanje brojnih primjera i citata datih u vidu kratkih izvoda, koji su od strane politiara Novaka Kilibarde davani i objavljeni, jer se moete iznenaditi njegovim prvim miljenjem ili objanjenjem, upadicom, zabludom, zaboravom, potiranjem, suptilnijim itanjem, pa kasnije o svemu tome naii na sasvim drugaiju izjavu, nain razmiljanja, objanjenja, tumaenja a sve iz njegovih pragmatikih razloga i evolucije u hodu vremena i promjena. Njegovu dvodecenijsku politiku karijeru gotovo bez vremenske pauze pratili su snovi i zablude, iako se kasnije uz seansu tretman jednog ambasadora (o)trijeznio i odbacio sve ono to je nekada zagovarao, da bi danas postao politiki istunac koji svjesno i savjesno zagovara i iri evropske integracije i mirotvorstvo u interesu onih protiv kojih je nekada bio u ratu za mir! Takoe, iz pragmatinih razloga N. Kilibarda je zaboravio na srpstvo, nacionalni srpski ponos, dobrovoljake odrede, planove o Dubrovakoj republici, ujedinjenju srpskih zemalja - teritorija, srpsku Spartansku Crnu Goru, i sve to pokrio svojom evolucijom, velikim crnogorstvom i na kraju najcrnogorskijim Crnogorcem! Nije nam bila namjera da Novaka Kilibardu (pod)sjeamo na sve ono to je radio u politici, kao vjetini mogueg, jer je on pamtljiv ovjek, kako zna za sebe rei i itaoca obavijestiti, koji samo iz pragmatinih razloga svoju politiku prolost zaboravlja i nastoji tumaiti protekle dogaaje sopstvenim zabludama, suptilnijim, lijepim i mekim rijeima i drugaijim tumaenjima shodno evropskim zahtjevima! Samo smo htjeli itaocima iznijeti makar dio primjera sa kojima je N. Kilibarda tokom dvije decenije manipulisao, zamajavao pismene, nepismene i sve one koji su mu vjerovali tokom njegove politike karijere i staviti ga pred ogledalo(m)- njegovi(m) tekstovi(ma), da bi (nje)mu danas omoguili da kae ono to je propustio, odbacio ili namjerno zaboravio, a ()to su krupna pitanja u politici i zato ih je ostavio za neku drugu priliku! Da li e navedeni tekst (na)tjerati N. Kilibardu da (na)pie novu ispovijest i konano postane pravi pisac-beletrista, ono to nikad nije pomiljao kada je napunio trideset godina, a sada ima ansu sa duboko zagaenom osmom decenijom, ili e svestan injenice da je darovit prialac u ovome vremenu, koje je, ipak, vrijeme od prianja, za njega bogom dato priati prie obajvljujui feljtone od kojih e bolje ivjeti punei svoj skromni penzionerski budet! Neka barem pokua da (na)pie odgovor makar iz razloga ne da bi se druio - drugovao s narodnim priaocem ve da bi 9

njime vladao, jer najbolje se vlada kada im zna ama ba sve mane i vrline!? Da li N. Kilibarda poznaje autora navedene studije ili zna ama ba sve mane i vrline njegove? Eto prilike da N. Kilibarda iskae svoje poznavanje i dobro znanje istorije i dogaaja njemu bliskih iz vremena aktivnog uea u politikom i drutvenom ivotu Crne Gore u posljednje dvije decenije, a posebno njegovo vrijeme rata za mir, pa neka uporedi svoj lik iz ogledala - tekstova, koji su na ovome mjestu fragmentarno dati i tumaeni onako kako to odgovara objektivnom stanju stvari. Da li su graani Dubrovake Republike, kao latini, uspjeli tokom pregovora da nadmudre lukavu lisicu iz Banjana Novaka Kilibardu tako to od dogovora nije bilo nita, pa je on bio primoran, vidjevi da je ulovljen, bre bolje prihvatiti se dubrovakoga fronta da se sa svojim dobrovoljakim odredima pridrui regularnoj vojci JNA mislei da e ih svojom opsadom primorati na potovanje dogovora? Da li je argumentacija Novaka Kilibarde u vremenu rata za mir od njega davana besplatno i rodoljubivo iz ideolokih potreba ili je i tada, kao danas, imala samo pragmatine razloge? Mnogo je pitanja koja ekaju na odgovore Novaka Kilibarde! Novak Kilibarda je moralna vertikala i paradigma politikoga miljea dananje Crne Gore, nezavisne, demokratske, prosperitetne, potpuno privatizovane, uveliko kapitalistike, transparentno tranzicione i, naravno, da se ne zaboravi ekoloke prve u svijetu nezag(r)aene drave. U ovome kritikom radu podsjetiemo se i ne tako davnih dana i vremena kada se pjevalo Uskoro e Kilibarda Crnom Gorom da zavlada, preko Oj drugovi, jel vam ao, do Za kim zvona zvone! Iako (ni)je sve ba tako bilo, ipak, moe se rei da je on bio narodni tribun koji je ario i palio u Crnoj Gori i izvan njenih prostora, tu do Dubrovnika i Bosne i Hercegovine, naravno vie verbalno i zapjenuano nacionalistiki nego hladnim ili vatrenim orujem sa kamom u rukama ili vatrenim orujem za darovanje a sve za krst asni i slobodu zlatnu, sa devizom Vi naprijed, a ja u za vama, jer je lidera trebalo (sa)uvati od ne daj boe tekoga fizikog ranjavanja ili tragedije. Ne bi trebalo da se zaboravi vrijeme rata z mir, iako to Novaku Kilibardi ne odgovara pa sve (na)mjerno zaboravlja ili odbacuje zajedno sa ostalim politiarima njegovoga politikoga kalibra i karaktera sa upornim ponavljanjem izgovora bilo je to je bilo! Bie za njega, ipak, poeljno da napie drugi i mnogo istinitiji i potpuniji dio ispovijesti, a svakako da e honorar uslijediti iz pragmatinih njemu razloga. Bio je lider Narodne stranke onoga ne tako davnoga vremena crnogorskoga pluralizma - viestranaja, kada se u Crnoj Gori drutvo poelo demokratizovati po nacionalnom kljuu i raslojavati po linim primanjima, bankovnom kontu, imovini nekretninama i uopte po ivotnom standardu graana, ostavljajui komunizam i naputajui ga ili bolje rei (o)stavljajui - odlaui ga na ostrvo ubrita. Jedan je od plejade odlikovanih za svoje ratne zasluge i to Njegoevim ordenom, mada je u crnogorskoj javnosti takvu injenicu negirao. Da li mu se moe i treba vjerovati kada je od drugoga zahtijevao ili ga prozivao govorei: Gospodine..., prije izbora biete duni da orden koji ste dobili od Karadia izvadite iz fijoke, pa ili ga stavite na prsi ili ga vratite Karadiu, a ja orden neu vratiti koji sam dobio od Radovana Karadia, kliktao je starina Novak u jednoj od predizbornih kampanja. Da li je do dana dananjega nekoga od graana Crne Gore ili graana u Federaciji BiH uspio (ubi)jediti da nema toga ordenja niti on zna o tome neto za to ga mnogi prozivaju, iako je izgubio sudsku parnicu od onoga protiv koga je bio pokrenuo, a isti mu na sudu dostavio dokaze? A ta bi drugo

10

inio Kilibarda Novak, profesor koga studenti najvie vole, ili su voljeli, a moda ga jo uvijek vole, kao i oni na privatnom fakultetu - univerzitetu, ija su predavanja bila najposjeenija, nego da samoga sebe poslije neto manje od decenije negira svojim zabludama i besvjesnim stanjima, naravno, sve uz strunu pomo i osvijeenje tokom jednoga kratkoga susreta sa ambasadorom jedne strane drave, koja je bogme dosta mona i koja mu je otvorila oi uprkos naunom pozivu i ozbiljnim godinama ivota, a koje je uspio da nakupi sa samo est decenija ivota i predanoga rada, od kojih tada u visokokolskoj nastavi gotovo punih etiri decenije i po slovu zakona ve tada je mogao otii u starosnu i zasluenu penziju. Na samom poetku da se izjasnimo i naglasimo, jasno i potpuno, da ovdje nee biti rijei o Novaku Kilibardi kao naunom radniku, profesoru knjievnosti na Filozofskom fakultetu u Nikiu ili na nekom privatnom univerzitetu i proznom piscu, ve samo o njemu kao politiaru, zagovarau i tumau istorijskih procesa, dogaaja, knjievnih i istorijskih djela i stranakom lideru jedne od tada najjaih stranaka i najbrojnije opozicione stranke u Crnoj Gori iz vremena posljednje decenije 20. vijeka koja je imala svoj zenit upravo u tom periodu, a njen idol i voa, neprikosnoveni lider i politiar bio je alfa i omega u stranci kojoj je pripadao sve do njegovog smjenjivanja od njemu najbliih i posebno od eksperata, koje je on takvima (samo)proglasio. Nekoliko je faza u njegovoj politikoj biografiji koje karakteriu njegovu linost i habitus, karakter same linosti, poev od pojave na politikoj sceni ili pozoritu crnogorskog viestranaja pa sve do samostalnog politiara i dnevnopolitikog deurnog advokata njegove nove stranke odnosno njegovih novih vlastodraca, koji su mu znali zahvaliti za njegovo reagovanje, a on to, ipak, lijepo naplatio, makar samo medijskim svakodnevnim eksponiranjem i deurnim kritizerstvom. Treba istai da su mu se u vremenu njegovog politikog zenita udvarali svi mediji i pojedinci, pa i kasnije kada je, naravno, promijenio svoju opozicionu ulogu - poziciju sa novom u trgovinskoj misiji diplomatskoj karijeri u Sarajevu. On e i tada biti medijska linost Crne Gore, a pisci, knjievnici, nauni radnici, politiari svi e hvaliti njegovo knjievno djelo i naravno zaboravljati ili stavljati u zaborav - potiskivati njegovu politiku prolost, jer je i to Crna Gora dvolina i prepoznatljiva, posebno u periodu od kraja posljednje decenije 20. vijeka pa sve do dana dananjega. Nastojaemo da sa njegovim i drugim argumentima pokaemo njegovu ulogu politiara, lidera, sanjara, opozicionara, zabluelog politiara, diplomate, pa sve do deurnog i slobodnog samostalnog p(oli)tiara, koji sebe samoreklamira, medijski proteira i lino nastoji opravdati svoja injenja i neinjenja pa sve do svakodnevnog pranja svoje politike linosti iz vremena opozicione uloge u lanstvu i liderstvu u Narodnoj stranci. Kao politiki potira ili otira on e vriti spiranje politikog blata sa line politike karijere, koje se taloilo nekoliko godina u vremenu nacionalistike propagande posljednje decenije 20. vijeka, srpstva i srpskoga zanosa, nastojae da se opravda i opere ali bezuspjeno. Veliki nanos blata uspio je na sebe nanijeti - staviti u vremenu rata za mir i odbrane srpstva i srpskih zemalja na bivim jugoslovenskim prostorima, pa sada nema mnogo vremena da se od svega ratosilja iako bio to najvie elio, jer svakodnevno u raznim medijima suptilno i na drugaiji nain tumai ne tako daleku politiku prolost svoju i vrijeme u kojem je bio veoma aktivan sudjelujui u ratu za mir. Da li Novak Kilibarda danas, prilikom intoniranja crnogorske dravne himna jo uvijek stavlja desnu ruku na lijevu stranu i kao glasnogovornik die li visoko

11

tri prsta te iste desne ruke u vis i jo dva prsta lijeve ruke prilikom obraanja i pozdravljanja? Jednom rijeu, ta u stvari od svega toga die u vis i slua od dravnih himni starina N. Kilibarda a da je u sve to duboko uvjeren kao nekadanji veliki Srbin, koji je ne tako davno znao negirati svoje dananje politiko opredjeljnje i pripadnost nacionalnu i dravnu? Da li se moe rei da danas kao samostalni politiar svojim javnim djelovanjem, ipak, daje dobar doprinos i podupire prazninu, koju je nekada odbio dajui ostavku na lanstvo u Republikom savjetu za zatitu prava pripadnika nacionalnih i etnikih grupa? Da li danas prie koje pie objavljuje kao nekad pod drugim imenom ili mu se omakne da neki tui tekst potpie kao svoj, jer ...Pria me je natjerala da piem!? Koji su razlozi to se danas hvalie svojim znanjem iz istorije, najboljim poznavaocem Njegoevog knjievnoga djela pa i ukupnoga stvaralatva i, naravno, narodne knjievnosti ...umjesto da upoznavamo sebe..., mi se hvalimo? Da li je iz razoarenja u srpsku svijest u Crnoj Gori otiao upravo u drugi tabor dijametralno suprotan njegovoj dravnoj i nacionalnoj ideji i to kod onih njegovih politikih protivnika koji su negirali njegovu srpsku svijest, a izvjesno su vrijeme najljue lomili politika koplja u crnogorskome parlamentu? Da li im je na kraju odao priznanje poklonivi im se i priklonivi priznajui svoj poraz iz pragmatinih razloga!? Prosto da ovjek ne vjeruje u Kilibardinu titulu doktora knjievnosti. A to su mu komunisti dali, reim Josipa Broza, na koga on baca drvlje i kamenje... Kako ga je zaslijepila silna mrnja prema Josipu Brozu... Sjeam se kad je doktor Kilibarda u Skuptini pokazao da ne zna ko je Bodin... Znai, nije mu jasno ili nee da zna da je na podruju dananje Crne Gore bila kraljevina Duklja, kasnije nazvana Zeta. Zato nee da znaju ovi spartanski Srbi...? Danas je N. Kilibarda, svakako, imao razloga da vie sazna, naui i obogati svoje znanje iz istorije ranoga perioda srednjovjekovne Duklje i kasnije Zete!? O njegovoj naunoj karijeri neemo, niti je elimo ak ni dotai, a kamoli govoriti ili prepriavati ono to su drugi o njemu rekli. To ostavljamo onima koji su struni i kompetentni da kau svoju rije o njemu kao nauniku i profesoru, proznom piscu i knjievnom djelatniku. Ipak, moemo rei da ima onih koji su mnogo strunije sagledali njegovu ulogu knjievnika i naunoga radnika, a politiku djelatnost malo zapostavili ili bolje rei nastojali samo povrno da je prikau (u) javnosti. Naravno da nije lako dati potpunu sliku njegove politike karijere, jer treba pregledati obimnu grau dokumentaciju poev od njegovih prvih medijskih govora, izjava, tumaenja, obeanja, prijetnji, propagiranja, intervjua, audio i video zapise i sve do neprimijetnog, vjetog ili jasnog udvornitva, dodvoravanja vlastima i onima koji e mu omoguiti da se doepa vlasti i zasjedne u fotelju dravnu, i da participira u vlasti zarad pranja svoje politike biografije iz ne tako davne prolosti posljednje decenije 20. vijeka, a naravno i onih sa kojima je bio u vlasti na poetku prve decenije 21. vijeka. Da li je N. Kilibarda tokom svoje politike karijere bio bez kriterija u ulozi kao DPS i njezin reim... koji je birao partnera uz ija se plea mogu nasloniti da odre vlast? Moe li se tvrditi i jasno rei da je i N. Kilibarda cijelo vrijeme politike karijere u posljednje dvije decenije imao ime jedne nacionalne orijentacije a prezime druge, pa mu se upravo svidjelo ba ono to je kritikovao kod DPS-a i reima, as naginjui bjelaima a as naginjui zelenaima, koliko mu je i kad ustrebalo! A to ako je N. Kilibarda svakim svojim politikim gestom, izjavom, koalicijom, dogovorom ili pregovorom obezbjeivao sebi odranje u vlasti, bilo kao opozicija ili kao pozicija kada

12

je izvjesno vrijeme participirao u parlamentu i vlasti! Znao se Kilibarda kao opozicionar sjetiti jedne narodne mudrosti i prigovoriti tadanjoj vlasti, a koja kae: prevari me jednom ubio ga Bog, prevari me drugom ubio ga Bog, prevari me treom - ubio me Bog! ...Postoje u ivotu i politici neke granice preko kojih se ne smije ii. Nema tog cilja koji bi opravdao neljudski odnos ovjeka prema majci koja ga je rodila! ...Ne treba zaboraviti da su nam obilievski zaetnici i zatoenici ouvali nadu i slobodu, a politika Marka Kraljevia ouvala je nau bioloku supstancu... Mi se drimo one vukovske misli da se onaj koji upravlja narodom ne moe osramotiti ako to ta radi ide u korist tog naroda.... Nije valjda (u)mislio Kilibarda da upravlja narodom i da mu se zbog toga sve oprata. ta li je to Kilibarda uinio za dobro naroda da bi mu se bilo to moglo oprostiti vidjeemo u narednim primjerima podsjeajui ga na ono to je nekad priao i to danas pria i utvruje? A tek nain na koji pronalazi i to sve vidi u politici Marka Kraljevia na istoriar N. Kilibarda, posebna je pria o kojoj emo neto vie rei ujedno kada se budemo kritiki osvrnuli na ideoloko-politiku matricu koju nalazi u Njegoevim djelima, zajedno sa antiislamizmom, antiturskim nabojem i genocidom na vjerskoj osnovi. Zapanjujua je injenica koju nam Kilibarda podastire sa politikom Kraljevia Marka tumaei je kao spas za ouvanja bioloke supstance! Mone su to istorijske misli N. Kilibarde u kojoj je istina duboko povrijeena, a injenice istorijske nedostaju za kreiranje politike Kraljevia Marka. Samo Kilibardino poznavanje istorije moe potvrditi postojanje i poimanje duboke politike jednoga narodnoga junaka, pa makar to bio i Marko Kraljevi, unazad neto vie od est vjekova! Ni manje ni vie nego N. Kilibarda projektuje nekadanje svoje vienje, znanje i politiku iz rata za mir u daleko neko istorijsko vrijeme tamo unazak est cijelih vjekova. A tek ta bi pronaao kada bi spoveo arheloka iskopavanja na lokalitetima poznatim ili onih koje bi otkrio? Mora se priznati da je bio neumoran borac za postizanje sopstvenih ciljeva i odbacivanje svoje nacionalistike prolosti samo da ostane i opstane to due u vlasti sa onima protiv kojih je bio otar, uvredljiv, cinian, zlonamjeran, proraunat, prevrtljiv, kameleonski spretan da se odmah uklopi u novu politiku situaciju i bogme sebe uzdigne. Nekada je bio kadar stii i utei, a danas neto muca, tuca, zijeva, uzdie a ne die da valja, kripa plua mu se uje kad hoe malo da vrisne, ini se kao da ga je spopala neka golema nevolja! Od nekada velikog i monog politikog lidera, galamdije, kako u parlamentu crnogorskom tako i u javnosti, na skupovima stranakim ili na politikim mitinzima, sada je mnogo staloeniji, mirniji ili umjereniji u izjavama da ne bi koga povrijedio ili uvrijedio, meki na izrazima, suptilniji i ljubazniji sa politikim protivnicima sve do prve prilike dok dobije kakvo novo radno mjesto - politiki angaman i zasjedne opet u nekoj od fotelja diplomate, podpredsjednika ili ministra. Meutim, njegovo politikantstvo, pragmatinost i visoka politika je prohujalo sa vihorom i sada se samo pazi da koga ne nagazi pa mu taj vrne sa kamatom sve ono to je ekalo pune dvije decenije. Iako je bio nekoliko puta u tekim politikim nokdaunima i leao na patosu ili ee na koljenima se teturao. Lagano se podizao, iako sa izvjesnim zakanjenjima, uspijevao se odrati u politici i vlasti sve do trenutka kada su ga konano odbacili oni kojima je dobro zamiritao i koje je doveo do poloaja i funkcija nezaslueno je uivajui i na kraju od njih istih bio odbaen kao isluena krpa, marginalna politika linost. Njegov politiki ivot zavren je na onakav nain kakav je primjenjivao prema svojim oponentima,

13

neistomiljenicima ili otrim politikim suparnicima u Narodnoj stranci. Neki ga svrstavaju u najneprevoenije pisce i kau da je to ipak dobar pokazatelj ili dokaz sa kojim bi se tada moglo potvrditi da nakom seljakluku nigdje kraja nema i da u CG ivi polubudalasti polunarod. Nije on kriv to se ne moe prevoditi ono to on (na)pie i to ga ne razumiju oni koji itaju njegovu prozu, za koju drugi mnogo struniji kau da im se svia iako ne razumiju po neto ili (po)neke rijei koje on upotrebljava! Vjerovatno je ornitolog iz Banjana imao viziju sa kojom je htio da nadmai i samoga sebe i svoje umne i fizike mogunosti samo da bi politiki uspio u naumu da zavlada politikom scenom u Crnoj Gori i bude ono to ne moe biti mudrac nae posljednje decenije 20. vijeka. Ponekad je bio pod napadima lirske dijareje pa je koristio svoje eksperte kao zamjenu do njegovog ozdravljenja ili kao pauze za prikupljanje dokumentacionog materijala samo da svome politikom protivniku iz pozicije da ubjedljiv i dokumentovan odgovor njegovim lirskim nijansama.

14

- Novak Kilibarda u ratu za mir protiv Novaka Kilibarde u evolutivnom hodu vremena i promjena ... Ja Kilibardu podsjeam da je prekjue u Crnoj Gori, njegovo ime sluilo za uklin, da je bio ef stranke pljakaa, palikua i ubojica koji su uzeli obraz Crnogorcima, da je bratski slono sa eeljem osnivao Dubrovaku republiku, da je bio serijski etnik iz Slobove tvornice (koji je pozivao na ruenje damija), a.... Davna ideja Narodne stranke da se vaspostavi slavna Dubrovaka Republika i tako na miran i demokratski nain rijei pitanje granica izmeu Crne Gore i Hrvatske dobila je ovih dana na aktuelnosti i znaaju. Zapravo, ideja je poela da se pretvara u stvarnost! Predstavnici Narodne stranke i slobodoljubivih Dubrovana sastali su se prije nekoliko dana u Cavtatu i dogovorili se o daljim aktivnostima na realizaciji te ideje... Dubrovaka regija bi, prema ovoj zamisli, bila proglaena za slobodnu, bescarinsku zonu June Evrope, u kojoj bi vladali zakoni preduzetnitva i slobodnog trita. Vrlo brzo itelji ovog kraja imali bi dohodak vei od 12.000 dolara po glavi stanovnika. Narodna stranka odavno je lansirala ideju da se Dubrovniku vrati vjekovna samostalnost i nezavisnost izjavio nam je tim povodom dr Novak Kilibarda, predsjednik Narodne stranke... Narodna stranka, rekao je na kraju Kilibarda, u svakom sluaju, smatra pogibljenom i pomisao da se vojska povue sa dubrovakog fronta dok se prostor Dubrovnika potpuno ne demilitarizuje..... Kad je ovo pisao i objavio u Narodnom Ogledalu Novak Kilibarda ni slutio nije da e ga danas ono demantovati za sve ono to pria i pripovijeda u ispovijesti(ma) ili na javnim istupima, po kuloarima i tako dalje, bjeei od vremena rata za mir, a pripisujui radnju i krivicu na svoje istaknute lanove iz tadanje Narodne stranke. Botaniar, etnolog, batovan... u isti mah i optiar znao je da osjeti talas i najmanjeg povjetarca i razazna miris cvjetova koji nadolazi, pa ga je vjeto za sebe prilagoavao i njemu se podvrgavao. Politiki vjetrovi, koji su u nacionalistikim vremenima posljednje decenije 20. vijeka olujno duvali, na njega su samo pozitivno djelovali i pragmatino bili usmjeravani u pravcu njegovih politikih zanosa i vizija kao i osvajakih namjera prema srpskom Dubrovniku i svim srpskim zemljama na prostoru nekadanje velike i jedinstvene bratstvom i jedinstvom optoene monolitne Jugoslavije. ...Razumije se, treba priupitati vladajuu partiju ta je predvidjela kao protiv mjeru naftnom embargu... Da li Dubrovnik treba da proglasi svoju autonomiju zavisi od itelja s teritorije stare Dubrovake republike... Ja elim da vidim lijepe Konavljanke kako opet u miru prodaju svoje groe na naim pijacama. Ako stara Dubrovaka republika ostane kao to je bila teritorija s koje Hrvati pucaju na Crnu Goru, nee biti smirenja ni Hrvatima ni Crnogorcima, niti e konavljanske ljepotice u miru prodavati svoje groe! O njemu su izvjesni pisali veoma otro i negativno, uvredljivo ili realno dajui politike ocjene, kao na primjer: Kilibardine naune magaretine i nepodoptine... on bubne slinu, ali gromadniju budaletinu... rije kilibarda mogli bismo uzeti kao 15

jedinicu za banalnost... dosta je rei: Kilibarda je specijalist za pravljenje jezikih bogalja. I nakaza... poznao bih tvoju reenicu u koju je kuga udarila, pomorila to bjee pismeno i to mrvu pameti imae...... a poto mu je sluh za jezik uzet svaki as upada u komine, nekad groteskne nesporazume... Ja Kilibardu zovem Slobov Hrt Karaman, kako ga titulira i Jevrem Brkovi u romanu Monigreni... Eto taj uenjak koji veli samouvjerena u tursku pobjedu i smisaono znaenje - dobitnik je Trinaestojulske nagrade!... Kilibarda je majstor autoparodije.... Grom zagrmi na svetoga Savu usred zime, kad mu vrijeme nije, sinu munja na asne verige, potrese se zemlja sa istoka.... Ali da Kilibarda po stoti put krmi maglu i besmislice, to stoji. A moda je i drugaije, kako neko ree ili ocijeni, da se radi o svojevrsnom kilibardizmu u najpozitivnijem znaenju te rijei! Zato ne rei da je bio voa srpskih Spartanaca u Crnoj Gori..., a da se ...ove rede proslavio kao narodni guslar.... U dosadanjim rjenicima nema rijei - termina kilibardizam, ako se ve ne priprema dopuna toga rjenika! Nije nae da ulazimo u motive, razloge i ocjene iznijete u navedenim primjerima, ve samo navodimo neke od brojnih primjera u kojima ga tako napadaju pojedinci, istaknute linosti politike i kulture ili ga opisuju i politiki portretiu. Rekao bi N. Kilibarda Rade eca to vide od oca. Da li e konano podnijeti svoj izvjetaj o politikom radu pa makar to bio drugi dio njegovih ispovijesti? Na osnovu brojnih napisa, kritika, izjava, reagovanja, intervjua i tako dalje objavljenih u tampanim i elektronskim medijima, kao i izvjesne dokumentacije o Novaku Kilibardi kao politiaru dali smo njegov politiki lik onako kako je on uistinu izgledao i djelovao za protekle dvije decenije, nastojei da budemo objektivni u prikazivanju i argumentaciji, bez pristrasnosti i bilo kakve pomisli da uvrijedimo njegovu politiku linost. Kritici smo podvrgli sve ono do ega smo mogli doi i to je bilo za kritiku, a bilo nam dostupno analizirajui i uporeujui sve njegove izjave, intervjue i tako dalje. Nijesmo sakrili nita to je bilo pozitivno u njegovoj dvadesetogodinjoj politikoj djelatnosti. Da zlo bude vee danas je takoer uz Brkovia i najvei crnogorski veliko-Srbin iz 90-tih dr. Novak Kilibarda, koji se uz viegodinje urovanje sa Karadiem, Miloeviem & chetniks company, glasno zalagao za veliku Srbiju. Ovaj paarist je eeljevski sijao govore mrnje prema Turcima, mislei na Bonjake u Crnoj Gori, kojima je pokazivao put za Tursku i da nikada nee imati mira u CG. Tako je ovaj vrsni i rasni dananji Crnogorac sa Zurotiem, Buhom, Maksimoviem & comp., uz Momovo i Milovo aminovanje proganjao bonjake intelektualce sa posla! Ni to nije sve, jer vjerujem da Jevremu nije promaklo da su rezervisti iz Kilibardine stranke ili po Foi da ire ojstvo i junatvo. Nairoko je poznato da je u Foi na eljeznom mostu na Drini poklano nekoliko hiljada Bonjaka. To je i sam Kilibarda javno priznao u jednom intervjuu da su lanovi njegove stranke uestvovali u klanju i progonu Bonjaka Foe. Ali na Kilibardinom obraz-opanaku sve moe stati, pa ak do njegovog trgovinskog misionarstva na kojem ga Milo ustoliio usred Sarajeva da mu prenosi miljenja i stavove Bonjaka koji su mu hrlili u pohode, da ih Kilibarda oduevljava o Njegoevom pjesnitvu kako ga Bonjaci ba najbolje ne razumiju. Dodue Kilibarda je ak dvije godine prije pacifiste Vlahovia bio u Srebrenici i to na jednoj denazi identificiranih Srebreniana kada se krio iza tamnih naoala. Tada se u Kilibardi guslarski tumbalo i valjalo da li da klekne pred rtvama genocida i da postane srpski a moda i crnogorski Willy Brandt, ali mu se nije padalo na koljena da ne isprlja trgovinsko-misionarski

16

frak. Posao je to golem, pa je mogao hlae isprljati a mogao bi mu i Rao zahatariti, onda za ta su se skupa udarniki borili?! A da li ste razmiljali o savezu SUVERENIH drava Srbije i Crne Gore, tim prije, to bi, ini se, i partije crnogorskog bloka, mogle pristati na tu varijantu? KILIBARDA: Kada bi crnogorska svijest bila ona iz vremena knjaza Danila i kralja Nikole ja ne bih imao nita protiv toga da i Crna Gora bude suverena, pa da se onda ujedinjuje sa Srbijom koja se njoj dopada! Meutim, u Crnoj Gori su se nasloili afiniteti prema nekoj drugoj njenoj poziciji, onoj koju su slijedili guvernaduri Radonjii. Moemo da kaemo i ovako - neka oni koji zagovaraju suverenu Crnu Goru priznaju da je ona drava srpskog naroda, pa onda, hajde da razgovaramo i o suverenosti! ... Narodna stranka kao svoj politiki program temelji na uvjerenju da Crna Gora i Srbija treba stalno da ostanu u harmoninoj federaciji... Narodna stranka zauzima se za ravnopravnu Crnu Goru, za harmoninu federaciju, Srbiju i Crnu Goru i za zacrtavanje prostora za ujedinjenje srpskih zemalja.... Kao nekadanji veliki Srbin on danas sebe ne napada kao velikoga Crnogorca niti mu to ima zamjeriti, jer je to, ipak, njegova evolucija iz pragmatinih razloga! Meutim, on nekadanjem velikom Srbinu uveliko zamjera samo zbog snova i velikih zabluda u kojima je tada ili bolje rei sve do tada bio!? Teko je velikom Srbinu nekadanjem i sadanjem velikom Crnogorcu od pragmatinog i evolutivnog Novaka Kilibarde, koji e ih napadnuti samo kad mu neko uskrati privilegije. Kada se u njemu posvaaju ili politiki mimoiu veliki Srbin i veliki Crnogorac teko je onda rei ko e izvui deblji kraj ili biti pobjednik, jer i jedan i drugi znaju narodnu poeziju naizust, a posebno stihove sa kojima oni vjeto znaju manipulisati, a uz sve to obojica su tvrdoglavi i promjenjivi kao kameleon. Kada je Kilibarda doprtljao u Sarajevo posve se odomaio i postao starosjedelac koji zna u detalje ta se ovdje zbivalo u proteklih osam godina... Umije ovjek i taka. Svud se taj umije prilagoditi! Ne moe se s njime mjeriti ameba koja inae dri svjetski rekord u prilagodljivosti. Zato crnogorska ameba sa kokardam odbija polemisati sa Markom Veoviem? Nije valjda da mu nije nivo, iako je darovit pjesnik i intelektualan ovjek, a zaboravlja da njegovi jurinici jesu palili i pljakali po Bosni, ali ne divljaki, nego vazda uljudno, otmjeno, s ukusom, s mjerom, ne stihijski ve po protokolu. Inae M. Veovi opisuje Kilibardu kao dojueranjeg crnogorskog dvojnika eeljevog! Kilibarda je bio prihvaen od strane Izetbegovia bez ikakve uzdranosti pa njegovo prisustvo kao ovjeka koga je Karadi u ratu odlikovao ordenom - medaljom nije drugima smetalo!? Zato sada ne zakai taj orden na starake grudi, junake srpske i crnogorske i ne treba kao nekada da prijeti Treba lomit munar i damiju, a badnjake srpske nalagati, jer zemlja zaudara Muamedom ili ... da tjera Turke na buljuke kao Marko Kraljevi u narodnoj pjesmi. Mogue da su jedan drugom bili od velikog interesa! Da li je ba tako bilo?! Ali u redu: ako Kilibarda valja Izetbegoviu, eto mu ga pa nek se njime zakiti ko prvomajskim karanfilom! Zanemario je starina Novak tada profesuru i bacio pod noge pjesme, stihove i ordenje srpsko zarad jednog mjestaca inovnikog, foteljice. Takav je bio uvijek i na taj nain provodio viteke dane, moralne i estite! Da li je Slobov Hrt Karaman po Sarajevu enluio idui od jedne do druge kafane ili je u La familiji evocirao svoje uspomene iz ne tako davne prolosti i prisjeao se svojih vatrenih govora koje je drao po Bosni ponosnoj? Izjavio je negda i ne tako davno da nije Srbin, ali je srpskog porijekla, a danas je najcrnogorskiji Crnogorac vei i od onoga njegovog najveeg stopostotnog

17

Srbina! Da li je tada ili samo sada bilo pretjerivanja od njegove strane ili je pravi razlog da je on reimu od velike potrebe i svejedno mu je ta je tada priao ili sada to pria i zanoveta, jer ostao je onaj isti samo sada na toboe drugim politikim osnovama odnosno kursu crnogorske nezavisnosti!? to bi rekao jedan pjesnik i pisac I brabonjak je od cvijea, ali ne mirie. Reim stvara crnogorske janiare. A neemo navoditi citat pjesnika ta bi se desilo da Kilibarda kojim sluajem pane u septiku jamu?! Profesor Kilibarda je i danas vrlo prisutan u crnogorskoj javnosti, a naroito je bio medijski aktivan i prisutan ujedno i reklamiran u periodu svoje politike karijere u posljednjoj deceniji 20. vijeka u svojstvu lidera Narodne stranke. Sve u cilju samoreklame nekada je znao zapjevati i onu pjesmu Gdje sam bio nijesam se krio, pa na noge lagane stati i na svakom mjestu postojati. Zna on iz koje je to pjesme i iz kojega ciklusa, ali nije vie kadar stii i utei i na stranom mjestu postojati! A bogme je nekada letio i visoko uzlijetao i slijetao brzinom narodnoga pjevaa, a sada mu preostaje da oerupan zimuje meu kokokama! ega li se plai? Da li su u pitanju privilegije bijedne, koje bi mogao izgubiti ako progovori kako trebuje i priznanjem se izdigne iznad sebe samoga i svoje politike prolosti? U svojim metamorfozama, politikim mijenama i stavovima kao lider Narodne stranke je daleko otiao. Razlozi za takve promjene su psihike i mogue da trpi neke fizike pritiske. On mnogo vie govori sam o sebi i pria sam sa sobom nego to ima namjeru da itaocu objasni realnost onoga u emu je uestvovao. Njegovi nekadanji ideoloki i nacionalni stavovi evoluirali su do nekih stavova koji su potpuno neprepoznatljivi. Treba imati mnogo unutranjeg nemira da ovek doivi jednu takvu evoluciju, da ne bude Srbin nego velikosrbin, pa onda Crnogorac, a moda e u nekoj kasnijoj fazi biti Dukljanin. Njegovu izjavu tumaim kao reagovanje na politike primedbe koje sam izneo o Platformi Crne Gore. Zbog nekih njegovih naglih promjena i iskakanja iz voznoga reda traen je opoziv sa pozicije politikog savjetnika u ambasadi SiCG u Sarajevu od strane Fonda za humanitarno pravo ...zbog njegove otvorene viegodinje podrke politici hakih optuenika i podsticanja na mrnju protiv pripadnika drugih naroda. Kilibarda je bio svjestan injenice da e takvim napadima skrenuti ili privremeno otupiti otricu u javnosti i u oima onih koji su bili dobro upueni u njegovu politiku djelatnost u vremenu rata za mir. Podsjetiemo se na poetak posljednje decenije 20. vijeka i izjave N. Kilibarde: ...Treba napustiti hake razgovore i traiti da se jugoslovenski sluaj prebaci na Ujedinjene nacije, odnosno Savjet bezbjednosti... Ako gospodin Karington priznaje hrvatske granice koje su komunisti postavili, treba mu rei da su te granice nitavnije ak i od onih koje je Hrvatska imala tokom Pavelieve vladavine. Pavelieve granice priznale su sve faistike drave, a hrvatske granice, koje su odrezali brozovski komunisti, nemaju ama ba nikakvo pravno znaenje.... Sa kakvim i kolikim je znanjem iz istorije, a posebno uporeenja, tumaenja i zakljuci o ne tako davnoj prlosti, N. Kilibarda raspolagao tada? Do dana dananjega ostalo je to njegovo znaje iz istorije i posebno tumaenje i objanjenje istorijske prolosti i pojedinih a brojnih dogaaja na prostoru nekadanje jugoslovenske dravne zajednice. Da li su osnivai Narodne stranke prilikom njenoga osnivanja zaista imali jasne ciljeve na dan njenoga osnivanja... i da li su svi ciljevi postignuti posebno u periodu rata za mir da se danas ...oni koji su obnovili tu stranku nee postidjeti ni pred slavnim i mudrim precima ni pred, valjda, od nas srenijim potomcima!? Znao je sklapati brakove iz linog i stranakog rauna samo da se doepa bilo kakve vlasti, naravno prethodno dobro osmislivi nain na koji e to

18

uiniti vjeto i gotovo neprimjetno i kako da to bude u interesu njegovih biraa i naroda Crne Gore! Znao je igrati politike igre i biti dobar mamac na koji je hvatao sve one do kojih mu je bilo stalo samo da se priblii onima iz vladajue stranke i elnika DPS-a. Njegova partija Narodna stranka doivjela je zajedno sa njim najveu transformaciju i donekle prebrodila velike krize unutar same stranke, a moe se rei zahvaljujui njemu ipak o(p)stala na politikoj sceni Crne Gore u vrijeme njegovoga vostva-liderstva, mada je na posljednjim parlamentarnim izborima, zbog prethodnih previranja i ostavki lidera u toj stranci ona danas van parlamenta. Narodna stranka od radikalno srpske stranke postala je gotovo neprimjetna opoziciona graanska stranka bez politikih linosti koje su mogle stranku da omasove i unutar je reorganizuju. Njen prvi zaokret u politikom smislu je koalicija sa Liberalnim savezom, a neto malo kasnije sa DPS-om, da bi ta stranka poslije njegove smjene kao i naputanja nekih njenih politiara Predraga Drecuna, Dragana oa (ostao u stranci ali bez javnog politikog djelovanja i namjerava otii u zasluenu penziju koristei zakonske mogunosti i olakice za parlamentarce. Nije jedini, a izvjestan broj bivih parlamentaraca - narodnih poslanika ve je to pravo iskoristio). Zasluga svim tim preobraajima i brojnim previranjima u samoj Narodnoj stranci, tokom njenog aktivnog politikog djelovanja i postojanja, pripada samome Kilibardi, koji je svojom politikom dodvoravanja vlasti i zadovoljavanjem linih interesa prije svega Narodnu stranku doveo gotovo do raspada, posebno od kraja posljednje decenije 20. vijeka. Nedosljednim stavovima u politici i naputanje osnova programa stranke, kao i koaliciona saradnja sa strankama koje su bile potpuno suprotnih politikih opredjeljenja i stavova prema znaajnim pitanjima iz politike, i politikog programa prema dravi i prema graanima, a ujedno i prema svome birakom tijelu, Kilibarda je usmjerio stranku u sunovrat. Svemu tome velikim dijelom doprinijeli su i elnici Narodne stranke, pa je ta stranka jedina na politikoj sceni Crne Gore koja je iznjedrila najvie stranaka i time znaajno oslabila birako tijelo prije svega u Narodnoj stranci, a dijelom u javnosti i kod onih koji su bili stranaki neopredijeljeni, ali je ipak opstala mada danas nije prisutna u crnogorskom parlamentu. Zagovarajui reforme u dravi i graansku opciju Narodna stranka je posebno ulaskom u koaliciju sa DPS-om izgubila znatan dio svoga dugogodinjeg lanstva koje je kasnije prilazilo drugim partijama ili novoosnovanim srpskim strankama, pa je postala gotovo neprepoznatljiva iako je Kilibarda hoe prikazati kao graansku stranku. Otrinu opozicije koju je imala posebno u posljednjoj deceniji 20. vijeka ona je u prvoj deceniji 21. vijeka izgubila i postala jedna od opozicionih stranaka koja je izgubila ono mjesto koje je imala u opozicionom bloku Crne Gore. ...Gospodin predsjednik Vlade, na pitanje: da li je istina da Vlada radi neto i mimo zakona, odgovara...: Molim vas, u ovim tekim vremenima mora se, znate, hodati ivicom zakona, pa i neto da se uradi tako to nije ba, znate, usaglaeno uvijek sa nekim normama... To je gospodo moja, vrlo opasno. U vremenima tekim, ne smijemo imati taktiku saradnju sa kriminalom i bezakonjem. Vidite koliko je vladajua partija Crne Gore, u jednom unutranjem, moralnom smislu - nemoralna. Svaka pomisao na taktiku saradnju nekih formacija, u ratu, sa neprijateljem, vas dovodi do bijesa da dokazujete da su to bili goli izdajnici. A uvate li se gospodo, budunosti? ta e vam rei o vaoj taktikoj saradnji sa kriminalom?... Ali ta e biti kada oni siu sa vlasti? Mislite da e se te kohorte

19

kriminalaca pomiriti s tim da opet budu samo kriminalci? Ne, gospodo moja! To se udo ne dogaa. Kad oboli jedan dio organizma, to napreduje - pa e itav organizam ubrzo biti bolestan. A ta tek danas misli i radi N. Kilibarda pripadajui politiki i ivotno sa onima koje je tada gotovo nazvao kriminalcima? Kratkotrajnu politiku ljubav i saradnju u koalicijama Narodnu stranku i njene pristalice obezglavie njen lider, a dodatno e tome doprinijeti partijski elnici u stranci, poev od S. urevca, B. Bojovia, P. Drecuna i D. oa. Kako bi rekao N. Kilibarda politikim rascjepom u DPS-u Narodna stranka je vidjela svoju ansu, ali je to trajalo privremeno dok se DPS unutar politiki konsolidovao i opet preuzeo kormilo uvrstivi se jo vie na vlasti sa svojim koalicionim partnerom SDP-eom. Kilibardi nije pomoglo njegovo i njegovih eksperata studiozno posmatranje kuda ide konvoj nekada jednistvenog DPS-a. U koalicionom savezu Narodna stranka je samo posluila DPS-u da svoje lanstvo unutar sredi i organizuje, uvrsti i dobije na vremenu do novog sagledavanja politike situacije u tadanjoj zajednikoj dravi, a Narodna stranka je samo participirala na pojedinim ministarskim mjestima u saveznoj dravi i Crnoj Gori. U svemu tome Kilibarda je bio nadigran pa je bre bolje trao da bi uskoio u poslednji vagon zahuktalog politikog voza da se smjesti poslije, naravno, gubitka mjesta lidera u stranci i naputanja-izbacivanja iz stranke, na mjesto politikog savjetnika u Trgovakoj misiji u Sarajevu. Dvije godine pred kraj 20. vijeka on je pokuavao da spasi to se spasiti moglo, a to je prije svega poziciono mjesto poslije svih kriza u stranci i koaliciji na saveznom nivou, kada se jo uvijek kalkulisalo sa referendumom i brojnim obeanjima birakom tijelu stranaka i ukupnog graanstva u Crnoj Gori. Kupovina vremena od strane koalicije trajala je nekoliko godina bolje rei od 1998. pa sve do 21. maja 2006. godina, kada je na jedvite jade okonano i to pitanje dravne samostalnosti crnogorske. Lovio je Novak Kilibarda to se moglo i dalo uloviti, ali je to bilo sve sitno pri onome to je nekada imao i kakav je autoritet uivao ne samo u Narodnoj stranci ve i u Crnoj Gori, crnogorskoj javnosti i bio donekle vaan opozicionar koji je imao svoju rije u Srbiji - politikim krugovima Srbije, pa i na meunarodnom planu saradnje sa evropskim predstavnicima i brojnim delegacijama i komisijama, koje su radile na odravanju jo uvijek jedinstvene SiCG kao drave i bili zagovornici dravne cjeline. U koalicionoj vladi lavirao je samo da se odri na nekoj od slobodnih fotelja na mjestima ministra ili potpredsjednika kao nekada, ali ne tako vie uspjeno, jer je bio izgubio pozicije u Narodnoj stranci, pa mu je jedino bilo preostalo da se prikloni najjaoj politikoj partiji DPS-u i njenim stranakim liderima politikog trojca u DPS-u posebno M. ukanoviu, S. Maroviu i F. Vujanoviu. Njegovo kalkulisanje nije dalo neke velike rezultate, ali se ipak odrao u vlasti poslije onoliko lomova u samoj Narodnoj stranci, i izlaska naputanja te stranke, a sve zahvaljujui politikom preobraaju - zaokretu za cijeli krug samo da ne izgubi izvjesne politike privilegije koje su same po sebi dobro dole. Nestala je harmonija u zajednikoj dravi, a koje iskreno reeno i nije ni bilo ni sa jedne niti sa druge strane, pa se sve vjetaki odravalo uz veliku podrku Evropske Unije na elu sa Havijerom Solanom, tadanjim opunomoenim predstavnikom za odnose u dravnoj zajednici SiCG. Evo kratkih izvoda iz intervjua Novaka Kilibarde iz marta 1998. godine, u kojem on procjenjuje politiko stanje ne samo u Narodnoj stranci, ve u koaliciji i dravnoj zajednici, ali s tim da sebe prikae kao vanog inioca na politikoj sceni tadanje Crne Gore navodei da se radi o realnoj politici i uvaavanju stavova njihove stranke. Idemo

20

redom. Nedavno, prilikom formiranja nove Vlade, narodnjaci su uli i u koalicionu Vladu... Dok god Narodna stranka vjeruje u demokratski put partija koje danas imaju vlast u Crnoj Gori, ne moemo se smatrati opozicijom... Mi smo dio vlasti i pripadamo vladajuoj koaliciji partija samo do onog trenutka dok se potuju propozicije koje su nas odvele u tu koaliciju... Desio se istorijski dogaaj - prsla je iz temelja vladajua DPS... I kada smo ocijenili da struja Mila ukanovia obeava promjene, mi smo tu struju pomogli... Kao to smo mi pristupili demokratskom krilu DPS, tako je ukanovi prihvatio politiku Narodne stranke prema Srbiji. Sjetimo se da je premijer Filip Vujanovi, kao mandatar, u inauguralnom govoru izgovorio reenicu koja je upravo sinteza politike Narodne stranke: Crnoj Gori je korisno u dravnoj zajednici sa Srbijom, ali nita korisnije nego Srbiji sa Crnom Gorom. Od poetka djelovanja nae devize su: Sa Srbijom da, pod Srbijom ne. Ako smo braa, nijesu nam kese sestre. Milo ukanovi ne zasniva svoju politiku na odvajanju Crne Gore od Srbije, on je ne bi ni mogao odvojiti bez referenduma. Takav njegov put mi podravamo... Mi nemamo nikakvih razlaza po pitanju nacije. Mi smo jedina stranka sa srpskim predznakom u Crnoj Gori koja priznaje crnogorsku naciju kao istorijsku realnost. Jedino zahtijevamo od ljudi koji predstavljaju crnogorsku naciju da nas priznaju kao Srbe u Crnoj Gori... Saradnja sa Liberalnim savezom bila je istorijski znaajna i poetski lijepa... Ako bih se sluio metaforom, koalicija sa liberalima bila je na neki nain brak iz ljubavi, a sadanja koalicija je brak iz istog politikog rauna... Mi smo naeg lana Predraga Drecuna, koji je potpredsjednik Vlade, zaduili da sve uradi da bi se izvrila vauerizacija prije izbora da graanin bude siguran da e dobiti vauer, ako ne prije izbora, ono odmah poslije njih. Dakle, veoma smo zainteresovani da se prije izbora vidi trasa tranzicije i apsolutne privatizacije. Sto se tie borbe za Jugoslaviju, to je podmetnuta teza... Ovu Jugoslaviju rue Slobodan Miloevi i Momir Bulatovi... Vladajua partija se teko odvaja od same sebe. Oni sve ese daju izjave kojima ele da nas marginalizuju i jo vjeruju da mogu renovirati svoju partiju do moi i snage da sami upravljaju. Ako misle na koaliciju, oni e nam je ponuditi onda kada budu uvjereni da smo mi mali i slabi. Ja ih upozoravam da to ne rade. Mi se u Narodnoj stranci spremamo kao da emo sigurno sami izai na izbore. A uvjerenje je da bi bilo bolje da idemo u konvoju koalicionih snaga... Na poslanik Dragan o bio je u pravu kada je prije etiri godine rekao da je jugoslovenska federacija straara koju treba popraviti prije nego se srui. Bili smo napadnuti iz svih oruja DPS da smo ruioci Jugoslavije... Ipak, mi naglaavamo da bi ruenje Jugoslavije zbog Slobodana Miloevia znailo paljenje kue da bi izgorjeli mievi... Jo se DPS udvara Miloeviu. Nijesu imali hrabrosti ni da glasaju protiv budeta, nego su se uzdrali... DPS jo nije pravi branilac dravnosti Crne Gore i branilac ravnopravnosti u federaciji. To je izgleda u Crnoj Gori samo Narodna stranka... Narodna stranka e predloiti Skuptini rezoluciju o Kosovu.... Predsjednik NS i potpredsjednik Vlade Crne Gore N. Kilibarda kae da odbijanje poziva da se ide u rat sa meunarodnim vojnim snagama NATO-a ne znai dezerterstvo nego intelektualno rodoljublje, ponavljajui svoj stav da meunarodne vojne snage nisu agresor, ve iza njih stoji itavo demokratsko oveanstvo. Dokazivati ili raspravljati odnosno komentarisati navodno intelektualno rodoljublje N. Kilibarde je bespotrebno, a dovoljno se podsjetiti podstrekakih govora, nacionalistike mrnje i rei da je bio zapjenuani zagovornik odbrane srpstva i srpskih teritorija i govora podstrekakih da se ide u rat za mir i brani SFR Jugoslavija a protiv onih koji se

21

otcjepljuju, jer je otadbina u pitanju i neprijatelj je na naim granicama - ustae i muhamedanci! Uveliko se bio N. Kilibarda uplaio optunice da e Uprava Druge armije Vojske Jugoslavije, za koju je kae saznao iz pouzdanih izvora i bio je zaprepaen da e na njega podii optunicu zbog izjave o potrebi zatite teritorije Crne Gore u sluaju NATO bombardovanja, pa je bio jedno vrijeme dobro obezbijeen da ne bi pao u ruke onima koji su ga potraivali. A zato bi se N. Kilibarda plaio optunice od Vojske Jugoslavije kada je imao adute line da joj je znatno pomagao u ratu za mir: Crnogorska vlast duna je da narodu podnese izvjetaj o stepenu dostignute zatite. Dok se god ne proglasi opta mobilizacija u Crnoj Gori moemo se nadati da nam se dogodi ono to se dogodilo u idu i Apatinu.... Udri vraga ne ostav mu traga, ili gubi obadva svijeta... Armija treba da upotrijebi svu ubojnu mo da bi se deblokirale kasarne i da bi se spasio u Hrvatskoj srpski narod od istrebljenja. Ako tako armija hoe da postupi, treba sve rezerve rodoljubive snage da se rasporede po frontovima gdje to odredi komanda Armije. Nee li da upotrijebi svoju mo koja je zakonita, treba dobrovoljci i da se pregrupiu u nacionalnu vojsku i da djeluju shodno interesima naroda kome vojska pripada. Ja nemam povjerenje ni u jednog Hrvata i Slovenca koji je u Armiji jugoslovenskoj. Otkuda sada to da taj isti N. Kilibarda predlae da se vojci ukine voda i struja i da je baca u naruje NATO-a, koji je tada bombardovao SRJ i koji su tu sve kriteriji sa kojima on uvodi svoju sistem politiku as jedno as drugo? Nema ta nego je N. Kilibarda pokazao sebe i svoju dvodecenijsku politiku djelatnost u stilu znam ja da sam darovit pisac; bio bih i darovit prialac da ivim u vrijeme od prianja. Da li je danas zadovoljan dravom, politikom i onim politiarima sa kojima je vodio rat i mir ili se kao nekad, dok je bio ak mislei da niko na svijetu nema junake kao mi, ni more kao mi, ni zdravlje kao mi..., kasnije duboko razoarao i zaudio kad je vidio da amerike penzionerke imaju zdrave zube. A koliko je u nas stasitih nevjesta krnjavih i obezubljenih...!? Da li i danas ivi od pria i svojih ispovijesti, naravno sa dubokim zaboravom na tako njemu blisku prolost? Uslijedila je devetomjesena vojna opsada Dubrovnika, od jeseni 1991. do proljea 1992. godine. Nakon naglog porasta velikosrpskog i velikohrvatskog nacionalizma na samom poetku posljednje decenije XX vijeka Hrvatska se odvojila od nekadanje SFRJ 25. juna 1991. godine, da bi proglasila nezavisnost 8. oktobra iste godine. Uslijedile su godine ratovanja za ideologiju i teritorije izmeu srpskih i crnogorskih dobrovoljaca i paravojnih formacija, koje su bile pomagane od strane JNA sa jedne i slovenakih, hrvatskih, i snaga bosanskih muslimana sa druge strane. Crnogorski zvaninici iz tog vremena su koristili svaku priliku da naglase kako Crnoj Gori prijeti opasnost od invazije iz Hrvatske, i da podsjete da e se Crna Gora zaista braniti svim raspoloivim sredstvima. Kada je bila u pitanju vojna situacija u Hrvatskoj, i ratni sukobi uopte na prostorima nekadanje Jugoslavije, crnogorski graani su podsjeani na vrijednosti tradicionalnih koncepata poput pravde, ponosa, istorijskog prava, i njihove dunosti da brane otadbinu od sila faizma i da je agresija - napad na Dubrovnik neophodna akcija u cilju ouvanja teritorijalnog integriteta Crne Gore i Jugoslavije, spreavanja sukoba po liniji etnike pripadnosti, i kao jedini nain da se sprijei neustavna secesija Hrvatske. Vojna komanda je objavila poziv za mobilizaciju u Crnoj Gori 16. septembra 1991. godine. Komanda Titogradskog korpusa je naredila svim obveznicima, i svima koji su bili odreeni da prue materijalnu pomo, a koji su voeni kao pripadnici ratne jedinice br. 2277, da se

22

odmah upute ka ranije odreenoj lokaciji. Tada je Narodna stranka Crne Gore, pod rukovodstvom N. Kilibarde uputila poziv svojim lanovima da se prikljue jedinicama JNA, a njeno rukovodstvo podsjealo graane Crne Gore na sve njihove patnje koje je uzrokovao komunistiki reim apelovalo na osjeanje ponosa i pripadnosti srpstvu. ... Prije pet godina Narodna stranka nastala je kao autentina stranka, bez uzora. Bila je to, prosto, potreba tog trenutka!... Narodna stranka bila je prva stranka u Crnoj Gori koja nije antisrpska... a to je, pokazalo se, bio dobar mamac za vaskrs srpstva u Crnoj Gori, preko te stranke.... Ogledalo je nastalo kao prirodan izraz elje da se ideje NS plasiraju u javnost.... Dakle, jasne su i tada bile ideje novoformirane Narodne stranke i njenoga lidera zajedno sa ostalim istaknutim lanovima, a sve je bilo podreeno uslunoj djelatnosti njenoga lidera i najuega rukovodstva, a ostali i obini lanovi te stranke i njeni simpatizeri nijesu bili upoznati sa pravim politikim djelovanjem te stranke i naravno da su bili izmanipulisani i zavedeni za Gole planinu. Kasniji slijed politikih dogaaja i iskljuenja iz Narodne stranke, kao i politika Novaka Kilibarde, kao lidera te stranke, iz pragmatihih razloga se mijenjala, preobraavala, krivudala izgovarajui se da se radi o graanskoj opciji te stranke i visokom poimanju demokratskih naela i slobode miljenja i javne rijei bilo kojeg lana stranke. Proklamacijom od 24. septembra Narodna stranka je pozvala na oruje za odbranu srpstva, i estoko osudila svaki vid antiratne aktivnosti: Poziv na demilitarizaciju Crne Gore upravo je poziv na izdaju koju oekuju hadezeovski istomiljenici u Crnoj Gori, na Kosovu i Metohiji. Nakon dueg granatiranja, pjeadija je ula na hrvatsku teritoriju. ta rei o crnogorskim borcima na frontu? Tamo je velika hrabrost ali i velika pogibija. To su podvizi za legendu... Ja sam, kao predsjednik Narodne stranke, ponosan to lanovi nae partije i disciplinom i junatvom imaju visoko mjesto na frontu. Ali sam poraen vijestima da se tamo mnogo gine. Poruio bih lanovima Narodne stranke na frontu da ne uzimaju platu, nego neka se taj novac uruuje njihovim porodicama, odnosno, neka taj novac bude nadoknada za platu koju dobijaju na radnom mjestu. Nijedan lan Narodne stranke nee dozvoliti da ga neko smatra plaenim vojnikom. Nai su lanovi veliki broci i besplatni rodoljubi. Takvi e ostati i ubudue! Idue godine u ovo doba, ako Bog da, Dubrovnik e biti glavni grad Crne Gore, a Ljetnje igre bie u Nikiu. Uprkos injenici da je JNA bila ubjedljivo nadmona u odnosu na branioce Dubrovnika, njene jedinice nijesu uspjele da zauzmu grad. U maju 1992. godine, hrvatska vlada je postigla sporazum sa JNA o prekidu blokade i povlaenju vojske sa hrvatske teritorije. Dok je trajala agresija na Dubrovnik, i dok je meunarodna javnost estoko protestovala protiv ove akcije, vojni vrh i crnogorski politiari su djelovalu kao jedinstven front u pravcu kontrolisanja javne percepcije ovih deavanja. Ideja o teritorijalnom proirenju Crne Gore je zaista nala plodno tlo meu tada brojnim zagovornicima velikosrpskog nacionalizma. Nekadanji lider promiloevievske Narodne stranke, N. Kilibarda se nadao da e vojna invazija na hrvatsku teritoriju stvoriti uslove za rekompoziciju granica i materijalizovati san o formiranju Srpske Republike Dubrovnik. U kasno ljeto 1991. godine, on je bio glasnogovornik ekspanzionistikog nacionalizma, da bi tokom 2003. godine pokuao da se odbrani tvrdei da je i on, kao i mnogi graani Crne Gore manje obrazovaniji od njega, bio zbunjen, uplaen i izmanipulisan od strane medija!? Da li su uzroci njegove zbunjenosti, uplaenosti, izmanipulisanosti nastali kao rezultat sa brojnih seansi - tretmana, razgovora i susreta amerikoga ambasadora i narodnoga prvaka Novaka Kilibarde pa je hipnoza zaista djelovala po njega iscrpljujue ali i

23

otrenjujue? Ne smije se zaboraviti da pomirenje podrazumijeva suoavanje elita sa prolim grekama, ali i mirenje na individualnom nivou graana iz dvije drave, a to je jo jedan od rezultata seansi - tretmana sa ambasadorom! Gospodin Zimerman s panjom sasluao je na stav da se dubrovaka regija, odnosno teritorija bive dubrovake republike, mora militarizovati, kako bi bile mirne granice izmeu Crne Gore i Hrvatske. Osjetio sam da gospodin ambasador dobro poznaje program Narodne stranke i da ima formiran stav prema naoj politici. Dogovorili smo se da se nai razgovori nastave, kazao nam je, nakon ove posjete, dr Novak Kilibarda. Kakav je danas osjeaj N. Kilibarde i da li je on tada dobro izigran od jednog ambasadora ili je bilo jo nekih dogovora za koje javnost ne smije znati, jer je bilo rijei o izuzetno vanim pitanjima iz dome krupne politike!? ta sve skriva Novak Kilibarda od krupne politike a koju nije htio iznijeti u svojo ispovijesti? A ta je sve bilo na ostalim seansama ili razgovorima lidera Narodne stranke sa brojnim delegatima i delegacijama, visokih evropski zvaninika, ambasadorima i drugim linostima koji su imali razumijevanja za njegovu politiku koju je tada uporno zagovarao ...da su Srbijanci i Crnogorci ravnopravni nosioci srpske dravotvorne svijesti i da e uvijek ivjeti u istoj dravi...?! Da li su ga i oni izigrali i nadmudrili, a seansama ga opili i uvjerili da je lider Narodne stranke ostao politika lukava lisica iz Banjana, koja darovito pria, izmilja, insinuira, obre, prevre i kameleonski se mijenja iz asa u as shodno pragmatinim razlozima, evolucije njegove linosti i u hodu vremena i promjena? Utvrivanje politike odgovornosti je ipak prvi u nizu poteza. Kurtoazno poklonjenje rtvama, koje politiari obavljaju protokolarno, moe samo konzervirati bol i elju za osvetom. Istorija nas ui da se politike elite lako i esto mire iz sebinih razloga, pa stoga ne treba zdravo za gotovo prihvatiti ljeporeivu retoriku aljenja i oprosta koji kao eho politikog spasa odzvanjao i na jednoj i na drugoj strani. Crnogorska politika elita pribjegava generalizacijama, kako bi izbjegla da odgovori na vana pitanja o individualnoj politikoj i vojnoj odgovornosti. Napori vladajue elite u Crnoj Gori da jednako rasporede odgovornost za Dubrovaku operaciju na sve graane Crne Gore, sobom nosi snaan peat hipokrizije i paninu potrebu zatite linog interesa i line slobode. Takva retorika je namjerena ka depersonalizaciji krivice. Izrazi aljenja i izvinjenja crnogorskih politiara za Dubrovaku operaciju i ostala zla naneena susjedima, moe se rei da su bili vie motivisani savremenim politikim trenutkom i promijenjenim odnosom meunarodne zajednice prema situaciji na Balkanu. Naravno, ovakvi gestovi zasluuju panju, ali bude i sumnju u iskrenost govornika, odnosno, raaju nova pitanja o trenutnim politikim interesima kao motivu za akciju. Hrvatima je prvi izrazio aljenje crnogorski premijer, pa potom i predsjednik, Milo ukanovi. To je uinio na mjestu koje njegov gest neminovno obavija velom cinizma: u Cavtatu, u junu 2000. godine. Reakcije na njegove izraze aljenja su bile razliite. Vojislav Kotunica je ustvrdio da je ukanovi oprao ruke od svojeg uea u ratu, i sebe pokuao predstaviti kao potpuno promijenjenu osobu, i kao pravog zapadnjaka! On je, nadalje, podsjetio javnost da je tokom ranih 90-tih ukanovi kreirao crnogorsku i jugoslovensku politiku, te da se sada pretvara kako je to inio neko sasvim drugi. Tri godine kasnije, jo jedan crnogorski jastreb iz vremena Rata za Mir je proao kroz politiku katarzu slinu onoj koju je 2000. godine doivio ukanovi. Trenutni predsjednik novoformirane drave Srbija i Crna Gora, Svetozar Marovi, se izvinio Hrvatima i Bosancima za sva zla koje su protiv njih poinili graani novoformirane

24

drave. S. Marovi se, potom, izvinio svim graanima Crne Gore, koje su on i njegovi kolege, ukanovi i Bulatovi, progonili prije dvanaest godina. Prve ordene Radovan Karadi je dodijelio 9. januara 1994. godine na sveanoj sjednici Narodne skuptine Republike Srpske. Odlikovano je oko 180 najvienijih boraca za ideale saveza srpskih zemalja, odnosno velike Srbije. Orden Nemanjia se dodjeljuje za istaknute vojnike podvige. Izuzetno, i graanskim licima zbog posebnog doprinosa u organizovanju i voenju odbrane srpskog naroda i drave. Ljude od rijei, visokim odlijem, Ordenom Njegoa, Karadi je, izmeu ostalih, odlikovao ljubitelje lepe rei, koji su propagirali rat, veliku Srbiju i etniko ienje. Tako je Karadi Njegoem prvog reda odlikovao Novaka Kilibardu dugogodinjeg lidera ultraovinistike Narodne stranke, aktuelnog srpsko-crnogorskog diplomatu u Sarajevu. Da li je N. Kilibarda imao samo govornikog - retorinog udjela u paljenju Konavala i bombardovanje Dubrovnika ili je nacionalistiki ar razgarao sa svojim dobrovoljcima iz njegove Narodne stranke i onima koje je uspio usput zatrovati svojim lijepim govorima i snovima o srpstvu i prostranim srpskim teritorijima ak od srednjega vijeka? Da li je on bio samo huka rata ili i organizator ratnih operacija odnosno usmjeriva tih operacija ka ostvarenju srpskoga sna i Dubrovake republike? Da li on otkriva svu svoju istinu ili samo nastoji da svojim zabludama ovjeka u dobrano zrelim ili vremenim godinama kazuje da je bio opijen i obnevidio usljed nacionalistike zapjenuanosti i mrnje prema ostalim narodima i inovjernicima i svima koji nijesu Srbi? Da li je njegovo izvinjenje ili njegov oprost samo kurtoazno ponaanje i dodvoravanje ili veliko lano predstavljanje sa kojim eli oprati sva svoja nedjela politikog licemjerstva kao lidera tadanje Narodne stranke? Da li je njegov (raz)um onaj iz perioda rata za mir ili je ostao isti ali sada zavijen u oblandama miroljubivog koegzistiranja sa susjednim dravama i narodima na kojima je irio svoju ratnohukaku propagandu aljui svoje dobrovoljce i dajui im moralno pravo da osvajaju srpske teritorije koje su nekada bila srpske?! Da li su to sada zakanjeli kompromisi sa kojima nastoji izmiriti i sve narode na nekadanjim teritorijama na kojima su ratne strahote uzimale nebrojene ljudske rtve i nanijele ogromnu materijalnu tetu? ta je to to je kod njega iskreno, poteno i politiki moralno da bi ga od svega onoga opralo ili mu umanjilo moralnu i linu kaznu za njegova nedjela iz rata za mir? Da li su njegova izvinjenja i oprosti samo mudri nain politike bitange iz vremena rata za mir i snalaenje da spasi staru apruljinu u kojoj se danas nalazi i pokuava jo po neto profitirati politiki, neko mjesto (pri)dobiti i zadrati privilegije zbog onoga to svojim dananjim pravdanjima, govorima, razmiljanjima, nakadnom pameu o prolosti sudi, procjenjuje, ocjenjuje, zakljuuje, pametuje, improvizuje, zanemaruje, minimizira, opstruira, zbrinjava, riba neije obraze i tijelo, uva i abolira od krivice za sve to su on i njegovi tadanji istomiljenici i politiki sadrugovi inili u ratu za mir? Gospodin N. Kilibarda napadno je prisutan u crnogorskim medijima tampanim i elektronskim, na svim izlobama i naunim skupovima. Bio je uvijek spreman da i bez svoga linog prisustva kae koju rije ili prikae, da osvrt i ocijeni vrijednost o nekoj knjizi iz drutvenih nauka. Bez njega se nije moglo od kada je poeo da se bavi politikom pa sve do dananjih dana kada je samostalni p(oli)tiar i deurni cenzor svega to se pojavljuje u izdavakoj djelatnosti u Crnoj Gori. Bez njegovoga meritornog stava ili hvale i pohvale, ne moe nita imati onu vrijednost koju bi inae pojedino djelo zavrijedilo! Meutim, nije uspio da svoje ime upie makar u redakciju ili

25

Savjet za standardizaciju crnogorskoga jezika. Tu je njegova velika falinka koju je htio nadoknaditi indirektnom kritikom povodom onih koji su bili lanovi za standardizaciju crnogorskoga jezika i one koji su tu stvar doveli do kraja a bez njegova prisustva, kako tako. Njegova namjera da i tamo ima svoje mjesto iskliznula mu je iz ruku zbog njegovog odsustva, psiholoke motivisanosti i enje da se nae u odboru ili se makar nametne, ako ne kao lingvista a ono kao dugogodinji univerzitetski profesor, koji je generacije studenata oduevljavao epskom poezijom, narodnom knjievnou i posebno njegovim pripovijedanjem i tumaenjima. Ulazak na mala vrata ovaj put bio je za njega bezuspjean. No ne treba izuzeti iz vida injenicu da on olako ne odustaje od svojih namjera, makar samo da dio svoga plana nametne ili ostvari, pa e vjerovatno opet pokuati, ali mnogo opreznije i izokola kako samo on umije. Bio je angaovan politiki maksimalno na izradi deklaracije o preureenju odnosa Srbije i Crne Gore i tu je iskazao sva svoja nauna znanja i istraivanja projektujui srpstvo kao ideoloku osnovu na irokim prostorima srpskih zemalja za koje je on utvrivao granice i sanjao snove o Dubrovakoj republici i jedinstvu srpskih zemalja Duanovoga carstva na prostoru Balkana. Da li je tada imao (ja)snu viziju srpstva i srpskih zemalja i da li su mu bili realni zahtjevi na kojima je gradio nemoguu misiju za njega tada je sve bilo slavodobitno i brzo? Znao se tada nametnuti kao veliki ideolog srpskoga sna, zainiti sve to epskom poezijom i stihovima koji su promovisali srpstvo, da bi danas samo jednostavno rekao izvinite, oprostite bio sam u zabludi kao i da se stidi svojih injenja u vremenu rata za mir, a politika je bila njegov hobi i igrao se on sa onima koji su mu vjerovali, koje je zavodio, ubjeivao istorijskim argumentima-faktima, stalno se ispomaui stihovima iz kosovskoga ili hajdukoga ciklusa. Kilibarda Novak vie govori sam o sebi iz vremena njegovog srbovanja, vie nego to danas vodi (bez)uspjenu borbu da opere ono to se ne moe oprati, jer su naslage politikog blata na njemu debele i vrsto zakorale, a mnogi mladi ivoti noeni njegovim dobro ciljanim i odabranim stihovima padali su na mladost koja mu je vjerovala i ostavili su mnogi svoje ivote na braniku otadbine od koje se on odrekao. ... Treba imati mnogo unutranjeg nemira da ovek doivi jednu takvu evoluciju, da ne bude Srbin nego velikosrbin, pa onda Crnogorac, a moda e u nekoj kasnijoj fazi biti Dukljanin..., rei e o njemu jedan srpski politiar i dravnik. Izbor N. Kilibarde za politikog savjetnika u ambasadi DZSiCG u Sarajevu u Trgovinsko-informativnoj misiji nije tako glatko proao iako je znao rei i predstavljati se posebno crnogorskoj javnosti da je opte prihvaeno njegovo prisustvo i njegova politika linost, bez obzira na njegovo ranije politiko djelanje i da on nema potekoa ozbiljnijih koje bi mu stale na put da zauzme poziciju na koju je predloen od strane Crne Gore odnosno od vladajue partije. Mnoge nevladine organizacije u BiH zahtijevale su da se Kilibarda opozove sa mjesta diplomatskog savjetnika. Posebno se isticali u tim zahtjevima udruenje Mladi Muslimani koji su ga prozivali za njegova inodejstva politika, traei zajedno sa istaknutim pojedincima iz BiH da se ministar savjetnik u ambasadi Srbije i Crne Gore povue sa diplomatske pozicije koju je tada obavljao. Oni su insistirali i bili vrsti u svojim stavovima, smatrajui da Povlaenje Kilibarde sa ovog mjesta bio bi korak naprijed u uspostavljanju dobrosusjedskih odnosa izmeu dvije drave, dok bi dalji ostanak Kilibarde na tom mjestu, i pored brojnih javnih negodovanja, bila ista provokacija i pokazala da Srbija i Crna Gora i dalje ne ele da odnosi meu suverenim dravama regiona budu dobrosusjedski i prijateljski ili bar normalni. Na

26

jedvite jade uspio je spasiti mjesto na kojemu se nalazio samo zahvaljujuu A. Izetbegoviu, koji je naao interes da se pozicija politikog savjetnika u liku Novaka Kilibarde dobro politiki unovi i bude zvanina politika Crne Gore u priznanju krivice za ono to je injeno u ratu za mir. Kilibardin politiki i moralni konvertizam, njegovo pranje i opravdavanje oigledno je u intervjuu datom DANI-ma, gdje nakon posjete komemoraciji rtvama srebrenikog masakra kae: Rekao sam tada da molim i Boga i ljude da oproste Narodnoj stranci, iji sam bio predsjednik, to su njeni ljudi ili i na Hercegovinu i na Dubrovnik itd., nastoji da dodvoraki i snishodljivou puzavca pokua opravdati svoja nedjela i onih koji su bili tada kao protagonisti ili naredbodavci agresorske i zloinake politike prema bratskim narodima iz nekadanje monolitne SFRJ. Uspio se dakle odrati ne tako dugo koliko je imao namjeru. Nije uspio odrati niti sauvati onaj lini uticaj u naunim krugovima niti u krugovima politiara. Bio je moe se rei ponizni sluga koji je sve spreman istrpjeti za samo jo jedan mandat na mjesto savjetnika u ambasadi SiCG u Sarajevu. Bio je krpena lutka sa kojom su pokazivali i pravdali svoja nedjela iz rata za mir i jedna i druga strana, a njemu je bilo tako ugodno samo da je ambasador. Njegova diplomatska karijera nije mnogo trajala na njegovu alost i sve ono to je bio naumio samo da naslage politikog blata donekle, ako ne moe da skine, barem da smanji. Na tom planu i danas uveliko radi i sve to pie, pria i daje intervjue, objanjava i predskazuje, proroanski inicira, usmjereno je ka jo nekoj poziciji, pored one koju ima kao profesor i nauni univerzitetski radnik prilino aktivan na predavanjima iz knjievnosti prava kao predmeta za koji je sigurno najsposobniji i ak e vas uvjeriti i svjedodbom sve potvrditi. Pitanje kakvu je ulogu u ratnoj agresiji imao N. Kilibarda javnosti je u BiH bilo stalno potencirano i zahtijevano je od politikog muslimanskog rukovodstva da ga proglasi personom non grata. Bili su to teki politiki dani za nepoeljnog politikog savjetnika na mjesto - poziciji u ambasadi SiCG u Sarajevu u BiH. Da li je bio konano provaljen nekadanji lider Narodne stranke, izjavama da je njegovu stranku osnovala SDB? To bi u smom poetku njegove politike karijere bilo za njega katastrofalno pa ak mogue i tragino, ali se veoma vjeto, nakon svega i politikog pada kada nije uspio bolje unoviti svoju politiku karijeru, poeo otvarati dozirano, ipak, prozirno i ubjedljivo. Danas kao samostalni politiar ne igra vie ni onu ulogu koju je znalaki nekada igrao perui svoje dojueranje politike protivnike zarad nekog ambasadorskog mjesta ili lana u nekoj od komisija. Iz tih razloga su mu bila irom otvorena sva vrata tampanih i elektronskih medija i njegova gostovanja na nezavisnim, zavisnim televizijama ili dravnoj telviziji - javnom servisu bila sraunata i unaprijed osmiljenjo da preko njega dio krivice prebace na nekoga drugog, a jedan dio na opte stanje i nepotupuno informisanje, a u blagoj formi prihvate se dijela uoptavanja i kolektivne odgovornosti za tadanju nacionalistiku politiku i unitavanje ljudskih i privrednih resursa Crne Gore i nekadanje dravne zajednice poev od SFRJ pa sve do SiCG. Takve uloge prihvatio se namjerno ili nenamjerno, preutno ili otvoreno, samo da bude onaj koji e imati materijalne koristi i politiku poziciju u Crnoj Gori makar onoliku koliku je do tada imao, iako je nije mogao vjeno uvati, valjda je to shvatao ili je bio i tada u zabludi N. Kilibarda. Stvari su konano dole na svoje mjesto i N. Kilibarda se sam raskrinkao ne do u detalje ali u onim osnovnim stvarima u potpunosti se ogolio pa ga je sada konano pristigla kazna linoga stida za sva zla koja je inio ili su bila izazvana

27

njegovim neinjenjem. Da li danas ima neko ko ne poznaje Novaka Kilibardu i njegovu politiku linost i djelatnost? Da li ima neko kome nije jasna uloga N. K. u njegovoj najcrnogorskijoj politikoj djelatnosti, za razliku od nekadanje i ne tako davne najsrpskije politike djelatnosti? Kilibarda Novak kao veliki Srbin i veliki Crnogorac, najcrnogorskiji Crnogorac, kako bi to rekli njegovi podravaoci i zagovornici najcrnogorskije Crne Gore, danas je samome sebi najvea nepoznanica i ljuti politiki protivnik i to u jednom ne tako velikom vremenskom periodu politikog djelovanja, a tada i sada bio je u ozbiljnim srednjovjenim godinama bolje rei formirao se u ezdesetim godinama svoje starosne dobi, razvijao nekolike godine i bio veoma uspjean pliva u opoziciji gotovo bez premca, koji je uspijevao da i sebe samoga nadmai! Danas znamo ko ga je u tome najbolje pomogao, naravno oni koji su ga i osnovali. Danas je druga nova faza njegove politike linosti, koja je dijametralno suprotna od one prve a mnogo dua ali znatno staloenija, mirnija, do gotovo tihoga saoptavanja svojih zabluda i priznanja i naravno stida sa kojim e umrijeti ili e dugo mrijeti, a nee uspjeti da se toga (o)trsi(ti). To je i zasluio sadanji samostalni politiki lider za svoju politiku karijeru, koju je dobrovoljno u debelo zrelim godinama izgraivao, uvrivao, razvijao i na kraju poeo da srlja tonui u blato sopstvene politike karijere. Reklo bi se da je letio i visoije od moguega i na kraju pljusnuo u dugo pripremano blato, koje je sam stvarao uz simbolinu pomo onih od kojih je gledao da ugrabi za kratko aicu vlasti i bude minorna linost u nekoj od fotelja sa, takoe, kraim zadravanjem. Mora se priznati da u onome to je gradio i to je sebi samome zadavao kao cilj gotovo da je uvijek uspijevao, ako ne potpuno a ono ve polovino i uspjeno to se tie materijalne koristi i privilegija, koje su samo date za odraeni posao. Vidjeemo ta je sve pokuavao i ta je ostvario tokom svoje politike karijere za gotovo dvije decenije, poevi od osnivanja Narodne stranke pa sve do danas kada politiki nije aktivan u nekoj od postojeih stranaka, ali nije ni tako slobodan stijelac ve starina samostalna. On jo uvijek odrauje poslove pranja politike prolosti prije svega sopstvene pa zatim onih sa kojima je dugo bio ljuti protivnik, ostavljajui svoje eksperte po strani ak ni da ih prozove po koji put, a zna to uiniti onima koji su oznaeni za napad ili otkos politiki. Vjerovatno da meu njima, ipak, ima makar preutni sporazuma da se mnogo ili otro ne prozivaju u javnosti ili su bivi eksperti mnogo zadovoljni onim udomljenjem koje im je nekad upriliio njihov bivi lider! Naputio je odavno jato srpske demokratije i samo srpstvo i sve srpske zemlje koje je nekada znao nabrojati i teritorije vee ili manje gdje su Srbi naseljeni i gdje nemaju zatitu svoje matice. Sada se priklonio crnogorskom jatu kojemu nije pripadao vie od est decenija ve na kraju svoje politike karijere. Shodno svome burnome politikome ivotu teko da e izdrati jo jednu deceniju. Ako je ponekada po starije dana, kao razumni profesor i nauni djelatnik i pisac, knjievnik, mogao biti neobavijeten i zbog toga nadigran, sada je iako u poodmaklim godinama sa velikim politikim i ivotnim iskustvom u potpunosti nadigran i to od njemu mnogo mlaih politiara, a posebno njegovih eksperata i gotovo svih politiara koji su ga (o)stavili na ubrite istorije isluenih politiara. Imao je politiku ansu i dobru priliku da ostane onaj iz posljednje decenije 20. vijeka i slobodno naputi bavljenje politikom, jer bio situiran, materijalno i politiki. Meutim avo mu nije dao mira, to bi on rekao oenie se avoli, pa mu sada ne preostaje nita drugo do da grize nokte ili da prebira po savjesti svojoj iznosei po neto u javnost u vidu ispovijesti kao samostalni p(oli)tiar i javna linost!

28

Treba rei pa i istai da nije znao kada je pravi trenutak prestati da se bavi politikom. Tek kada je izbaen iz stranke ili kada je kako on kae napustio - ostavio liderstvo i stranku a prihvatio se druge suprotne strane i stranke, protiv kojih je vodio estoke politike borbe bolje rei ratove na crnogorskoj politikoj sceni. Dobrim dijelom on je vidio svoje politiko skretanje i pruenu ansu za bijeg od prolosti, makar i privremeno to je za njega bio ist dobitak. Meutim, njegovi pragmatini razlozi i politiki nerv nijesu mu dali da predahne, a usluna djelatnost mami jer donosi privilegije, pa sada zbog svega samo eka, aktivno uei, kada e veliko politiko zvono u njegovu glavu udariti i dotui ga kao da nije ni postojao. teta koju je nanio Srbima politikim dilom sa Demokratskom partijom socijalista bila je kasnije pogubna po ostale srpske stranke posebno u Crnoj Gori a najvie za Narodnu stranku, koja je postala gotovo stranka bez svoga identiteta i politike moi ne samo u parlamentu crnogorskom nego i kod birakoga tijela u Crnoj Gori, pa i izvan njenih prostora. N. Kilibarda je postepeno unitavao srpsko birako tijelo posebno savezima ili koalicijama koje je inio sa potpuno politiki suprotnim strankama. Stranke gotovo da nijesu imale nita zajedniko u pogledu politikog programa. Trenutni interes ih je samo privremeno povezao i jo vie politiki produbio jaz meu njima. Mnogi se sjeaju zapjenuanog, usplahirenog, violentnog Srpstva, borbe za ujedinjenje, rasprave oko zapadnih granica, sve dok N. Kilibarda nije napravio otvoreni dil sa Demokratskom partijom socijalista! Sada izigrava novog demokratu i slui kao dezodorans Srbina od 1997-me do 2000-te. Ne sjea se Kilibarda da se borio za Savez srpskih drava, odnosno za reenje srpskog pitanja u Crnoj Gori, koje bi destabilizovalo njene postojee unutranje politike odnose. Koketiranje i otvoreno flertovanje sa strankama na vlastikoalicijom DPS-SDP kotala je Narodnu stranku i srpsko birako tijelo, koje je bilo prilino stabilno sve od posljednjih godina 20. vijeka kod postojeih srpskih stranaka i u jednom trenutku kada je bilo pitanje referenduma. Meutim izdaja je bila oigledna ba od strane lidera opozicionih stranaka, a posebno srpskoga bloka i biraa koji su bili za zajedniku dravu. Politiko flertovanje sa koalicijom na vlasti jasno je pokazivalo izdaju srpskoga bloka, koji je bio bez ikakvog jasnog programa i budue vizije politikog djelovanja i jasnoga cilja. Nemogunost da zajedniki istupe opozicija je po ko zna koji put javno priznala svoj poraz i pokazala ozbiljne pukotine u srpskom birakom tijelu, a kod lidera srpskih stranaka oigledan je pokazatelj da su zadovoljni postignutim pozicijama i da ih nekada proklamovani cilj ne zanima pa ga naputaju pravei meusobne vjetake razmirice. Sve su inili samo da se ne postigne sporazum u emu su bili zaista jedinstveni, prebacujui krivicu sa jednog na drugoga lidera opozicije. Naravno da je takvo koketiranje i otvoreno flertovanje kotalo cijelu opoziciju na irem planu i spreavalo da se bilo to promijeni u Crnoj Gori ili da se znaajnije uzdrma politika scena crnogorska a sve u krajnjem cilju da se izazova pad vlade i doe do novih vanrednih izbora. Obojica lidera su vjerovali da e izai kao pobjednici iz tog flerta, te da su tolike ,,make da mogu preveslati i one s kojima koketiraju. Danas u opozicionim partijama nema jasnih, dosljednih stranakih lidera koji program svoje stranke u potpunosti sprovode. Sve je podreeno dobijanju politikih fotelja ili funkcija nekih nevanih mjesta u raznim komisijama, odraujui i otaljavajui poslove zarad buduih politikih privilegija, tako da prijeti ozbiljna opasnost da opozicija izgubi na vanosti postojanja, ako ve to nije na putu da izgubi i da se i to desi. Politika obojenost

29

crnogorske opozicije gotovo je izblijeela i samo se eka trenutak da se istopi i postane bezbojna politika masa, koja je svoju ulogu podredila poziciji na vlasti i radi za njene interese, a na drugoj strani se zadovoljava onim ta joj dodijeli koaliciona vlast odnosno politika elita. N. Kilibarda je u svojoj politikoj karijeri esto mijenjao svoje stavova prema potrebama linim i odraivanja zadataka u cilju odravanja steenih politikih pozicija i privilegija koje su mu od strane crnogorske vlasti poprilino davane iz isto pragmatikih razloga a za koje je on vezivao politiku karijeru! Istinu o njemu i njegovim mijenama politikim i brojna flertovanja sa njegovim dojueranjim politikim protivnicima, sa kojima je bio ,,kao grlo i dua ili njegovo prijateljevanje, kao iz vremena sa Slobodanom Miloeviem, zavaravala ga je dajui pogrenu procjenu da mu se nee nee nita desiti niti nauditi, u krajnjem samo se moglo neto saznati uopteno, ali bez nekih detalja koji bi ga mogli politiki ugroziti. Ipak koketiranja sa politikim stranka suprotnoga politikog programa nakodila su dobro njegovom politikom radu pa su poele izvjesne informacije da cure i izlaze na vidjelo. Nije razmiljao o daljem redoslijedu stvari na politikom miljeu Crne Gore ili ire, niti da ga moe neko zbog toga prozvati i nazvati ,,Slobovom lovakom kukom, Slobodanov Hrt Karaman ili ,,lovakim bizinom i tako ga dotui i pokopati mnogo dublje od dva metra u zemlju. ,,Razguslana kurvetina iz Banjana, kako ga je jedan od knjievnih stvaralaca oznaiookarakterisao krajnje otro, u crnogorskim medijima imala je, ipak, mogunost da do mile volje pria i pripovijeda ta god bilo da joj na um pane u interesu (o)pravdavanja i pranja politikih biografija onih koji su sa njim nekada bili zajedno u ,,Ratu za mir, pa zatim bili ljuti politiki protivnici da bi danas svi bili zajedno - (u)jedno i na istome zadatku samo sa presvuenim kouljicama. Udara Kilibarda na sva zvona priajui prie u koje ne moe niko povjerovati, a ponajmanje oni koji su bili uz njega cijelo vrijeme ratovanja i koji su bili prisutni kada mu je dodijeljen ,,Njegoev orden. Sada najvei prijatelj, do jedne ure, sa onima sa kojima je htio nai oruje da izae na megdan ali nije umio izabrati do metlu, a ivi u zemlji ,,pasjoj, kako je nazva njegov prijatelj. Nekada je sjedio u Senatu DANU i predsjedavao, tako da je i njemu nakaena titula akademika. N. Kilibarda je svaku stranku sa kojom je saraivao upropastio, izuzev najae stranke DPS-a koji ga je poslije jednokratne upotrebe (od)bacila kao politiara i danas je on samo politiar sluga na dnevno-politikom uslunom zadatku, koji se glaska u medijima shodno potrebama pravdanja neije biografije, stavljanja u zaborav ili kritikog napada, sve u zavisnosti koliko e dobiti za odraeni posao, makar neto od nekih privilegija tek toliko da se sam od sebe ne ugasi politiki. Danas neuspjeno igra ulogu samostalnog politiara i javne linosti rjee se javljajui u tampanim medijima a vie koristei nezavisne televizije ili javne servise. U politikom smislu njega mogu ubrojiti u ,,pozorite od ovjeka, koji je svoju dosljednu nedosljednost visoko istakao na crnogorskoj politikoj pozornici i tu nadmaio sve dotadanje politiare od poetka parlamentarnoga ivota u Crnoj Gori uopte unazad neto vie od stotine godina. Da li je to bila Kilibardina ,,crnogorska komedija liena humora, koja se moe i na njega u potpunosti primijeniti? Da li se i na njega kao politiara moe staviti karakteristika koju je za knjievnika izrekao ,,Andre id - sujetan, prevrtljiv, sebian, laljiv, ohol, licemjeran, uobraen, jednom rijeju - pravi knjievnik,

30

naravno da treba dodati i ono to je gospodin Marko Veovi, knjievnik, veoma dobro istakao da je ,,i pravi Crnogorac! Mogue da N. Kilibarda i dobije barem jednu od parnica koje je vodio tokom svoga politikoga ivota, posebno onu koju bi mogao potegnuti protiv pisca ovih redaka, ako mu se kae da je, ipak, dobio - bio darovan - ili nagraen ,,Njegoevim orednom od strane Radovana Karadia, mada je onima koji su ga zadirkivali u Crnoj Gori javno na televiziji rekao i poruio neka ga nau, zapitkujui i sebe i njih rijeima zato bi ga krio?! Neuspjeno se zavrila i tuba diplomate - savjetnika N. Kilibarde i to u iznosu 5.000 konvertibilnih maraka. Znao je on druge politiare i dravnike prozivati za dobijeno ordenje traei da ga izvade iz fioke: ,,prije izbora biete duni da orden koji ste dobili od Karadia izvadite iz fioke, pa ili ga stavite na prsi ili ga vratite Karadiu. Znao je N. K. vrsto stati za Karadia i u javnosti se gotovo zakleti da nije kriv odnosno da je nevin i da nema potpisa koji ga moe kompromitovati stavljajui ak u zalogu sve pripadnike i lanove u Narodnoj stranci njegovoj kao tadanjeg lidera. Tada je jo uvijek bio vrsto za srpstvo i srpski narod i na njegovim krilima letio i graktao ,,Ja orden neu vratiti koji sam dobio od Radovana Karadia. Na sveanoj sjednici Skuptine Republike Srpske, odranoj 9. januara 1994. godine, Karadi dijeli zaslunima ordenje. Meu onima kojima je R. Kardi dodijelio orden bio je i dr Novak Kilibarda. Njegova ,,osebujna transformacija iako po starije dane izdrala je to druga linost ne bi mogla bez tekih ili traginih posljedica po onoga koji se tako preobraava i premee skaui uvis i izvodei salto mortale. Proao je put od ,,najekstremnijeg etnikog hukaa u proteklim ratovima do transparentnog pokajnika, smatrajui da e pokajanjem i traenjem oprosta ili sa rijeima ,,stidim se svoje politike prolosti, stid me je to sam pripadao njima sve rijeiti u svoju korist i nikome nita, pa se sada pokajao, a za mnoge rtve koje su pale ili oni koji su poli za njim sa vatrenim nacionalistikim govorima nikome nita. On je sebi spasao glavu i danas popuje onima koje je predvodio i pozivao u ,,rat za mir, a istovremeno kitei se odlijem za ,,ratne zasluge. To nije moglo proi bez posljedica, makar samo onih koje e ga rijeima podsjeati na sve ono to je zagovarao, dogovarao, planirao, kitio, proraunavao, zbrajao, irio granice, oduzimao teritorije na kojima je srpski narod vjekovima ili nekoliko vjekova. Ima da ga zbog onih koji su stradali, patili, izgubili svoje domove prozivaju svi za ivota njegovoga, dokle od stida i srama za ono to je inio u ,,ratu za mir ne crkne, ili neka jednom ve prestane da objanjava i naknadnom pameu ocjenjuje dogaaje i svu odgovornost prebacuje na kolektiv. Na kraju neka dokae svoju nevinost u Hagu, dobrovoljno neka se podvrgne ispitivanju od strane sudija Hakoga tribunala i na taj jedini nain moe se vratiti osloboen grehova koje je poinio zajedno sa onima koji su dijelili narode i teritorije nekadanje velike SFRJ kao dravne zajednice. Danas Novak Kilibarda ima na pretek vremena da se pred cjelokupnom svjetskom javnou opravda i dokae svoju nevinost u vremenu rata za mir, jer rad Hakoga Tribunala je jo otvoren do 2014. godine odnosno produena je njegova nadlenost. Smatrao je Kilibarda da je dovoljno rei i ubijeivati narode na ratom zahvaenim teritorijama da se pokajao zbog izgubljenih, osakaenih, ranjenih i umrlih, protjeranih, razorenih i popaljenih domova i gradova: ,,Ja sam priznao svoje greke i javno se pokajao. Poput Vilija Branta. I nijesam zbog toga imao problema u Sarajevu. Moete zamisliti da sa pozivom na Vilija Branta, kojega uzima za primjer javnog pokajanja oprosta za uinjena zla! Na starina Novak Kilibarda svoja injena jednostavno brie

31

oprostom-javnim izvinjenjem i to sa pozivom na velikog Vilija Branta, zanemarujui znaajnu i temeljnu injenicu da Vili Brant nije zagovornik onih koji su iz njegovog naroda vodili Drugi svjetski rat. Dakle, on svoje uee hoe perfidno da odbaci oprostom Vilija Branta, a odgovornost za svoja ratna hukanja stavlja drugima na teret, namjerno i indirektno to ini mislei da e mu biti oproteno od onih koji ga znaju iz vremena ,,rata za mir, kada su njegovi lanovi stranke dijelili puke sa kamiona punog oruja. Kome to eli Kilibarda zamazati oi, staviti povez i zaepiti im ui da ne bi uli, i staviti krpu u usta da ne bi progovorili! Ne moe sporiti N. Kilibarda da nije u ,,ratu za mir imao znatnu ulogu nacionaliste, koji je irio mrnju meu narode, pozivao u odbranu srpstva, hukao na rat, drao govore i ratne poklie sa kojima su ili u ratne pohode oni koji su mu vjerovali, one koje je zaveo lijepim rijeima i stihovima iz narodne poezije, izmanipulisao svojim politikim govorima, a njih nije bio mali broj i zbog njih samih mora poloiti raune, ali ne oprostima i izvinjenjima, posebno ne priama, zanovetanjima i minimiziranjem line uloge u svemu tome. I jo ima obraza i snage, politike hrabrosti i morala da kae i potvrdi da je on moralni pobjednik: ,,Jer iza mene je stala itava bonjaka elita!? Kakva je to i koliko velika la Novaka Kilibarde. Da li je N. Kilibarda zaista moralni i oralni pobjednik ili je sram, stid i veliko politiko zastie? On smatra da je 12 potpisnika sva ,,bonjaka elita! Eto koliko on nipodatava i minimizira kulturu jednoga naroda i jedne drave u kojoj je bio ,,diplomata od karijere. Rei e i istai N. Kilibarda ,,A gdje god sam se kretao meu Bonjacima doivljavao sam ovacije!? Takve njegove izjave i tvrenja odnosno prikazivanje svoje linosti i izmiljanja je nita drugo nego ludost i budalatine, a posebno kada kae da je ...meu Bonjacima doivljavao ovacije! To je suludo od njega i to samo on moe rei i vidjeti kao jedan samostalni politiar i bivi diplomatski savjetnik-ef crnogorske Trgovinske misije u Sarajevu. Treba da se samo podsjeti onih brojnih zatjeva Mladih Muslimana koji su traila da bude opozvan sa mjesta diplomatskog predstavnika trgovako-informativne misije u Sarajevu! Tragikomina je njegova politika linost, a posebno nain na koji trai prihvatanje oprosta grehova u javnosti crnogorskoj ili na drugim prostorima u kojima je sanjao srpske snove ujedinjenja srpskih teritorija! Svjestan je on svega onoga to je inio i sada to ini samo da bi se slegla praina i pokrilo ono to je sve inio u ratu za mir sa svojim istomiljenicima. Ogroman bi bio prekriva i mnogo bi debeo morao biti da bi prekrio Kilibardinu politiku prolost i smrad, posebno iz perioda rata za mir, pa opaska to pjesnik ree da kojim sluajem Kilibarda upadne u septiku jamu bi je zagadio upravo je pravi i najslikovitiji izraz njegove politike djelatnosti. Misli da je mirotvorac, a nekada je bio ratni huka i da je danas dovoljno propagirati humanost a potirati prolost skoranju, kao da niko ne pamti Kilibardu iz vremena ratnih. Kao da nema tampe, video zapisa i ostaloga materijala i dokumentacije sa kojom se na vidjelo dana mora jednoga dana izai i rei to je Novak Kilibarda pa ocijenite, procijenite, kaznite, nagradite, oivite, potopite, proslavite ili unitite. Ostala je brojna dokumentacija na osnovu koje se moe dobro obraditi njegova politika linost iz vremena rata za mir i nai e se neko ko e ne samo njega detaljno prikazati u pravome ogledalu i kazati javnosti ono to on krije i namjerno zaboravlja, a ujedno dobro zna samo to pritajeno oslukuje vrijeme koje nailazi traei spas u protoku vremena. Neka ve jednom izau na vidjelo dana sakrivena krupna pitanja i krupna politika koju je vodio N. Kilibarda sa evropskim i svjetskim zvaninicima, delegacijama, ambasadorima

32

ili sa naim politiarima. Meutim, zaboravlja da e istoriari jednoga dana istraivati brojna dokumenta o svakoj ponaosob linosti koja je imala znaajniju ulogu u ratnim vremenima, a posebno onih linosti koje su bile na elu stranaka i koristili se masom kao zalogom i faktorom za ono to su radili u ime nje i lanstva stranke kojoj su politiki i ideoloki pripadali i sada bili neodgovorni za sva injenja i zla. Asocijacija Fatma istie, kao iskljuivo enska organizacija, daje podrku Natai Kandi, koja se bori za prava ovjeka i koja je na elu Fonda za humanitarno pravo, koji je od ministara vanjskih poslova Srbije i Crne Gore zatraio da se Kilibarda opozove.... Da li e sada reagovati oznojeni dr Novak Kilibarda na ono to je pisalo u tadanjoj tampi na bivim jugoslovenskim prostorima, a to smo samo djelimino sakupili kao relevantnu dokumentaciju na koju on sam nije bio toliko glasan, ve vie pasivan ili ak neobavijeten-neinformisan ta se o njemu pisalo svih ovih godina, a on samo u crnogorskoj tampi i na televiziji nastojao zatakati ili opravdati se politikom nacionalistikih deavanja na bivim prostorima SFR Jugoslavije i traiti krivca onamo gdje ga nema. Godinama se dr Novak Kilibarda trudio da ubijedi Crnogorce kako nijesu Crnogorci, ve Srbi. Jaui na tom paradoksu, kao na pobjednikom konju, taj isti N. Kilibarda danas je Crnogorac koji ubjeuje crnogorsku javnost da je sve to bila njegova velika zabluda!? ovjek bi mu mogao i povjerovati da nije taj isti prof. dr Novak Kilibarda ve bio poodmaklih godina, nauni radnik, visoki intelektualac koji je vaspitavao brojne generacije na Univerzitetu dravnom. Da li on sada treba da odgovara za ono to ih je zamajavao i pogreno tumaio istoriju narodne knjievnosti, crnogorske srpske ili je to bio i tada njegov veliki srpski san i zabluda, koja je konano otklonjena samo jednom seansom uz besplatnu pomo nekog stranog diplomate?! Moralnu odgovornost svim generacijama kojima je predavao prof. dr Novak Kilibarda duguje, ako je do tada negirao Crnogorce izjavljujui da su u Crnoj Gori svi Srbi, a danas drugim generacijama studenata tumai da su tek nastali odjednom ili ih je taj isti Kilibarda preveo u Crnogorce, prekrstio i ubiljeio u svoj notes - biljenicu za polaganje ispita. Teka je to njegova obmana kako tada tako i sada pa neka ponovo, ako ima vremena, iznova pie i prouava narodnu knjievnost u kojoj e shodno trenutku vremena, potreba i politikih deavanja krojiti istoriju knjievnosti! Da li se tu radi o podvalama i laima ili Kilibarda ima suhe injenice da ono to je nekada govorio, tumaio, ubjeivao sada na drugi nain krajnje suprotan tumai shodno linim potrebama i politikim pozicijama onih koji ga podravaju u svemu tome? Da li su stigli rauni za naplatu ili se on jo uvijek igra i brani svoje pozicije zbog svog dupeta koje eli da se ofunja u nekoj fotelji onako po stare dane pored fotelje profesora na privatnom (ili) dravnom univerzitetu, gdje ga studenti sada sluaju i gledaju u novoj ulozi predavaa, koji je zaboravio svoju nastavniku djelatnost na dravnom univerzitetu bezmalo etiri decenije, a moda i gotovo cijelih pet decenija profesure na visokokolskoj ustanovi. S obzirom da se (ne) nalazi na spisku politiara i poslanika koji bi imali pravo na dravnu penziju Kilibarda je vjerovatno iskoristio pravo da dobije pripadajuu penziju za koju on smatra da mu materijalno bolje odgovara, izuzev da je imao ponudu za nacionalnu penziju, koja je svakako vea o svih postojeih penzija koje jedan graanin drave Crne Gore ima mogunost da koristi shodno ispunjenim uslovima za privremenu ili starosnu penziju. Deavanja na crnogorskoj politikoj sceni u posljednjoj deceniji 20. vijeka i ujedno unutar-stranaka previranja, kao i meustranaka prozivanja i

33

podkusurivanja, ne smo ona koja su bila u okviru parlamenta nego i ona koja su se mogla u tampi proitati ili izmeu redova naslutiti, dobra su podloga za prouavanje i istraivanje ukupne politike panorame crnogorskog viepartizma od poeka 90-tih godina 20. vijeka pa gotovo sve do pred kraj prve decenije 21. vijeka. Mada Crna Gora nikada nije bila zemlja bogatih ljudi ili bogataa u njoj ipak danas ima milionera koji su se snali u vremenu revolucionarnih deavanja i dogaanja naroda u vremenu jogurt revolucije. Samo dvije decenije od jogurt revolucije i generacije koja je dola sa njom mladi, lijepi i (jo) pametni najveim dijelom su se dobro snali i unovili svoju politiku i nacionalnu pripadnost kao i osjeaj politiki da se na vrijeme okrenu kao kukurijek na dimnjaku seoske kue. Danas je to i opljakana zemlja. A promjene koje su se desile najvie su pogodile onaj (naj)siromaniji i srednji drtveni sloj. Oni koji su vjeto skakali i preskakali pa uskakali u jedan, drugi, trei i ko zna sve koji politiki ili stranaki tabor dobro su materijalno prosperirali i ne nalaze se na alterima brojnih banaka ve imaju svoje bankovne raune sa estocifrenim iznosima kapitala, a plate su danas na evropskom prosijeku priblino 400-500 eura, daleko ispod prosijeka jedne socijale u bilo kojoj zapadnoevropskoj zemlji. Sve su to Novakova dva oka u glavi kao asocijacije dravnog jedinstva i sloge Srbije i Crne Gore. Deviza ili floskula nekadanji nezavisnih intelektualaca, prvo drava pa demokratija danas nema alternativu i sve je podreeno politikoj eliti i koalicionoj vlasti. A bogme malo to nedostaje i opoziconarima stranakim i oni imaju od ega da prilino dobro ive trgujui i kalkuliui sa birakim tijelom koje nikako da shvati prevaru kako od onih na vlasti tako i od onih u opoziciji, bez obzira kojemu stranakom bloku pripadali ili pojedinano politikoj stranci. Nekadanji lider Narodne stranke i potpredsjednik Vlade RCG Novak Kilibarda htio je sve mijenjati to njemu lino nije odgovaralo a posebno komuniste, komunistiku i socijalistiku Jugoslaviju i sami naziv Jugoslavija, iz tada njemu vanih razloga i zbog uroka jer se naziv Jugoslavija nije pokazao srenim.... Da je kojim sluajem ostao due na vlasti ta bi sve on imao predloiti ne samo za promjenu naziv-imena nego i pojedinci bi bili uniformisani prema njegovom gledanju i poimanju estetike i izgleda, pa i oblaenja svakako. Bila bi to demokratija na njegov nain! Bio je za promjenu imena Jugoslavije isto kao nekada za promjenu naziva Univerziteta Veljko Vlahovi i brisanje toga imena i prezimena njemu odioznog zbog onoga to je on kao tadanji politiar znao vrednovati! A nikada se tada nije zapitao a to ako je u zabludi tadanji lider Narodne stranke i nekadanji potpredsjednik Vlade, koji je javno govorio i pisao da su Crnoj Gori svi Srbi?! Ko zna da li e se zbog zablude u kojoj je i besvijesti ikada sjetiti pa ga treba stalno podsjeati na njegove rijei, tumaenja, ocjenje, zakljuke, i ko zna jo koje isprazne floskule i predloge. Poslao bi Kilibarda u Hag mnoge koji su to zasluili i za koje on kae da treba da se odazovu pozivu Hakoga Tribunala, samo da se o njemu nita ne pria niti o njegovoj politikoj biografiji ne pokazuje uee u ratu za mir. Sada se prua ansa Novaku Kilibardi da sam iskusi snagu Hakoga Tibunala i prui sudijama dokaze o svojoj nevinosti politikoj u vremenu uea u ratu za mir i time jednom za uvijek skine svoju odgovornost za snove i zablude koje je tada imao, jer rad Hakoga Tribunala je produen do 2014. godine. Da li N. Kilibarda vidi sebe kao osumnjienog ili dobrovoljca da jednoga dana govori o svojoj politikoj ulozi u ratu za mir? Zna on da ocijeni, procijeni i odluno potvrdi ili bolje rei znalaki odgovori ko je veliki dravnik pa u

34

tom smislu i kae i to odmah nakon bombardovanja SRJ, Beograda i Srbije za predsjednika SAD Bila Klintona da je uz duboki poklon svim rtvama bombardovanja, a posebno djeci, Klinton veliki dravnik koji e ostati upamen kao moni dravnik u istoriji Amerike, a ne ratni zloinac! ta je sve Kilibarda izjavljivao poevi od dolaska za lidera na elu Narodne stranke? Odmah pred referendum o dravnoj zajednici 1992. godine on vrsto stoji na pozicijama srpstva i kae: Ovaj referendum nije novi korak, nego samo jedna stopa na putu kojim su se kretali Crnogorci u doba Njegoa i u doba kralja Nikole... Nikad nijesam sumnjao da srpska matrica u Crnoj Gori nee ostati matica jedinstvene snage. Svi protivnici jedinstva srpskog naroda imali su ansu da iskau svoje uvjerenje. Naravno da je ve tada Kilibarda sagledavao politiko vrijeme i dogaaje, da je birao trenutak kada e svoje izjave vjeto ukomponovati zarad svojih linih interesa samo da bi odrao lidersku poziciju u stranci i doepao se vlasti, kakve ministarske fotelje mimo one klupe u parlamentu. Vlast ga je opinjavala, opijala do besvijesti i zabluda tako da nije birao trenutak samo da bi dao izjavu sa kojom je tada sebe reklamirao. Nita toliko nije fasciniralo Kilibardu kao njegovo uee u vlasti, u ulozi potpredsjednika Vlade RCG, pa je sve podreivao velianju sopstvene uloge dajui brojne izjave od kojih se danas ustee, potire ih, ne sjea se ili jednostavno kae to je tada bilo tako, a dojueranjeg saveznika i koalicionog partnera u Narodnoj slozi on proziva sa mjesta potpredsjednika ocjenjujui da Liberali nanose veliku tetu Crnoj Gori i ukazujui mu kuda to svijet ide i ta to velike sile i dravnici onemoguavaju Crnoj Gori, koju su spasli niko drugi do Kilibarda sa koalicijom Da ivimo bolje. Pita (se) Novaka Kilibarda: Zato svijet nee samostalnu Crnu Goru? ...Predsjednik Narodne stranke, potpredsjednik Vlade RCG, ocijenio je da Liberalni savez Crne Gore nanosi tetu i sebi i naporima aktuelne vlasti, da sauva Crnu Goru od crveno-crne opasnosti... Liberalni savez ini tetu sebi, to ne priznaje injenicu da Crna Gora u istoriji nikad nije bila primjeenija u svijetu, nego to je bila danas i da je izborna koalicija Da ivimo bolje sauvala Crnu Goru od razaranja od avijacije NATO pakta... ,,...on je proitao i upitao liberale zato danas nema ni slovom, ni brojem znaajnih politiara u svijetu koji smatraju da Crna Gora treba, obavezno i hitno, da napusti dravnu zajednicu sa Srbijom ... podsjetio je na izjavu Klintonovu da ga ne interesuju nikakvo prekrajanje granica.... Kilibarda ne misli ono to je nekad mislio, nego misli ono to sada misli, do sljedee prilike.... Nikoga ni tada nijesu zaudili stavovi, snovi, zablude Novaka Kilibarde, odbrana srpskog nacionalizma u Crnoj Gori, stav protiv autokefalne crnogorske crkve, protiv posebnog crnogorskog jezika,.... Ne sjea se Novak Kilibarda intervjua iz 1988. godine datog u DUGI, a i zato bi to inio, Ratku Kneeviu, tadanjem novinaru, a kasnije efu trgovake misije u Americi i sadanjem biznismenu. ta sve nije Kilibarda izjavljivao u brojnim intervjuima pa je potpuno razumljivo da se ne moe sjetiti svega to je tada tvrdio zarad interesa ili onoga to danas tvrdi zarad trenutnih interesa svojih-linih i inih kojima su potrebna njegova tumaenja svih deavanja iz vremena posljednje decenije 20. vijeka, a ujedno pravdanja i presvlaenja kao i pranja ruku od mnogo prljavtine, a bogme i krvi koja se prosula u ratu za mir. Preko Novaka Kilibarde i njegovih intervjua nastoje se oprati pojedini politiari iz generacije mladi, lijepi i pameti, zaboraviti brojne injenice i dokazi o jednom sumanutom vremenu nacionalistike mrnje, koja je bila uperena prema drugim narodima u susjedstvu, i zagluiti se oni koji i danas podsjeaju sve one koji

35

prekriva zaborava stavljaju na sva deavanja i uea onih iz vremena rata za mir i naravno rukovodee strukture. Novak Kilibarda treba da odigra ulogu amortizera, a svojim zabludama i besvijesti(ma) opere, minimizira politiku filozofije razvoja, a rijeima stidim se i stid me je to sam pripadao jednom vremenu i politici... ispraznim i neiskrenim oprostom hoe zatrpati sopstvena injenja iz rata za mir i prebaciti krivicu na opte stanje duha i kolektiviteta na irokim prostorima ondanje SFRJ drave. Dakle, hoe da obesmisli sva zvjerstva ratnoga vremena iz posljednje decenije 20. vijeka. Iz tih razloga daje se Kilibardi da moe nadugo i nairoko da pria, pripovijeda, zanoveta, dezinformie, obesmiljava, minimizira svoju i drugih politiara ulogu iz generacije mladi, lijepi i (jo) pametni i ulogu svih politiara sa crnogorskih prostora koji su bili na rukovodeim mjestima i funkcijama vodei rat za mir. Teko je to tako brzo potisnuti, a kamoli zaboraviti i proi e najmanje jo dvije decenije da bi se smirilo stanje nekadanjeg ratnog nacionalistikog vihora na prostorima nekadanje dravne zajednice SFRJ. Nai e se oni koji e stalno prouavati ulogu svakoga pojedinano od politiara onih stranaka koje su imale velikog uea u ratu za mir a koji nijesu pozvani od strane Hakoga Tribunala, nego su svoj veliki dio krivice svalili indirektno na one koji se ve tamo nalaze na izdravanju kazne za poinjena ratna razaranja, ljudska nedjela, ubistva, zvjerstva, pojedinane i masovne zloine nad djecom, enama, starcima, nevinim i iznemoglim ljudima, razorenim i popaljenim domovima i ognjitima. Od brojnih intervjua koje je Kilibarda davao raznim dnevnim novinama ili nedjeljnim revijama i asopisima izdvojili smo nekolika, po naem miljenju znaajna za razumijevanje naglih promjena koje su mu se deavale u njegovom veoma plodnom politikom ivotu za kratak vremenski periodu od svega dvije decenije. Prva je faza u trajanju od jedne decenije aktivna faza njegovog politikog djelanja u Narodnoj stranci i druga faza ona u kojoj je kao samostalni p(oli)tiar, analitiar i kritiar, pisac i pripovjeda, deurni nadzornik svih kulturnih deavanja i aktivni posjetilac ili govornik na brojnim posjelima, skupovima, izlobama i tako dalje. Jedan od takvih intervjua je i ovaj koji dajemo u skraenoj verziji: Profesor sam po zanimanju, a pisac po sudbini. Pisanje naunih radova moja je akademska dunost, a pisanje proze moja je ljubav. Bavljenje naukom obavezuje, iscrpljuje, zamara, a knjievno pisanje je igra duha, zadovoljstvo, velika nada i jo vea iluzija... Moji su Banjani stalno bili na istorijskoj vjetrometini... Jo konkretnije: moje pisanje, opriavanje ivota, to je vraanje na praiskonski oblik prie... Kojoj knjievnosti Vi pripadate: crnogorskoj ili srpskoj? To su podjele u naim uslovima smijene. Mijeamo neke geografske i teritorijalne pojmove sa sutinom jednoga jezika, jedne kulture sa zajednikim korijenima. Ko da se nemamo niim pametnijim baviti? Naalost, i to nekome treba, pa se primitivno i anahrono dijelimo na to sitnije parie... A ja sam lan srpskog Udruenja (knjievnika) jer me je ono primilo za svog lana prije dvadesetak godina. I ne mislim ga naputati... Da u ovo vrijeme nema na knjievnom polju nita osim Matije Bekovia, opet bi Crna Gora dosta ostavila za knjievnu budunost... Vano je da Crnogorci stvaraju, a gdje obitavaju, to, zaista, nikoga ne bi trebalo posebno zanimati.... Da li je tako danas i da li N. Kilibarda ostaje pri svojoj tadanjoj izjavi ili su neki drugi interesi danas i pitanju? Kakav je danas odnos Novaka Kilibarde prema knjievnom stvaralatvu M. Bekovia? ta je samo priao nekada u svojoj prvoj politikoj fazi a ta u njegovoj drugoj fazi kao borac za

36

crnogorsku nezavisnost i da li je sve to N. Kilibada uspio zaboraviti, naravno kao veliki Crnogorac?. Crnogorska nacija razvila se iz srpskoga naroda, a taj ne narod slovenski narod. Tu notornu istinu zna svaki pismeni i nepismeni Crnogorac. Ali, naalost, odavno je nekome stalo da se Crnogorci razbratstve i od Srba i od Slovena... Od tedimlije do Brkovia, u pitanju su pojedinci da dokau kako svi Petrovii nijesu znali kome narodu pripadaju. To je toliko pametno kao kad bismo poeli dokazivati da istine o kritskomikenskoj kulturi treba traiti mimo Homera, a o Periklovu dobu mimo grkih tragiara, vajara i filozofa... Zlo je u tome to su takvi zanesenjaci oduvijek imali podsticaj u politikim krugovima. Tako i dananji nacionalisti, kojih je, ini mi se, ipak mali broj, imaju obilatu pomo nekih politiara... Zato, molim Vas, ja ne znam ta je to velikosrbin... pogledajte tzv. Cetinjsku knjievnu optinu Genezofobije Sava Brkovia i pamflete to ih drugi Brkovi, Jevrem, objavljuje u zagrebakoj tampi pa ete vidjeti da ta dva poslanika nijesu bila pa u zabludi. A tada su oba okarakterisana kao velikosrbi... Nacionalistiki pristup jeziku ne interesuje me ni kao pisca ni kao profesora. Vuk je uspostavio istine naem jeziku i ja slijedim taj smjer. Naalost, nad naim jezikom radi interesa dnevne politike vri se nasilje, i to na vie mjesta u zemlji. Ta kriminalna radnja kako sada, tako i u prolosti ima izvorite iskljuivo u politikoj svijesti, a ne u naunoj i knjievnoj... naveu jedan sluaj... Crnogorske bajke... U knjigu je ula bajka Meedovi, koju je Vuk zapisao od Teana Podrugovia, u Karlovcima 1851. godine. Tean je bio, kao to je poznato, iz okoline Gacka. No, prireiva je izmijenio jezik date bajke i prilagodio ga svojim pogledima na, kako ga nacionalisti nazivaju, crnogorski jezik... takva radnja nije civilizacijska... Ili, recimo, u nekim krugovima se radi na tome da se pribave dokazi da nije bilo istrage poturica u Crnoj Gori poetkom osamnaestog vijeka, i da je Bajazit, a ne Milo, ubio cara Murata na Kosovu. Cetinjski asopis Ars radi na tom projektu, koji je prije sve drugo nego nauni projekt. Eto, vidite ta uska, rigidna nacionalistika svijest i pamet mogu da uine. Ima li takvih primjera u drugim sredinama? Kako da ne? Recimo, godine 1944. Slavko Jei u knjizi Povijest hrvatske knjievnosti ustvrdio je da je ciklus pjesama o Marku Kraljeviu samo hrvatska knjievna batina. A skoro da se uo podatak na jednom simpozijumu da iptari raspolau sa deset hiljada stihova narodnih pjesama o kosovskom boju?! Zamislite-deset hiljada stihova u iptara, a sva klasina srpska epika o kosovskom boju, onako razuena i ogromna, sadri samo dvije hiljade stihova. Tako je u Jugoslaviji nastupilo neko smutno vrijeme gdje svak dokazuje ono to eli dokazivati! Komentar na datu izjavu je suvian, jer je danas Novak Kilibarda neka sasvim druga linost, suptilnija i sasvim neto drugo u dubokoj besvijesti i zabludi obitava u poodomakloj starosnoj dobi pri bistrome razumu i zdravoj pameti!? Da li se odrekao N. Kilibarda navedenoga u citiranome tekstu ili ga je zaboravio jer je pisan u vremenu nacionalistike i alkoholisane euforije njegovih dobrovoljakih odreda? O tome kakvo je Novakovo dananje politiko i nauno miljenje i gledanje za navedene primjere, koje smo istakli, suvino je ita rei ili komentarisati. Van, naravno, svake naune i istorijske relevantne istine... Crnogorsko rukovodstvo ponajmanje bi imalo pravo da negativno sudi o mitinzima... Zna se, naravno, da u svaku masu upliviu i neostvareni ljudi, bolesne osobe, bistri potok nosi i mnogo trunja... Lingvistika i sociolingvistika dobile su odlinog materijala na mitinzima, ... irok je raspon od parole Ako nam oduzmete transparente ostae nam motke do lapidarnosti

37

Sram vas bilo... Vuk je prvi primijetio da u pjesmama koje govore o crnogorskim bojevima ima vie istorije nego poezije... Nije velika mudrost rei da je Njego izrastao iz klasine usmene knjievnosti naega jezika, uostalom, kao to je i Homer izrastao iz klasine usmene grke knjievnosti. Kosovo je i poetak, i kraj, i sutina i bitak, i ishodite Njegoevog epa... Izdvajati repertoar koji prati samo crnogorske borbe i smatrati ga crnogorskim, a zaobilaziti Kosovski ciklus znai initi nasilje nad jednom istinom... Sve su nae podjele jadne i kukavne... Kao to je nemogue dijeliti nau klasinu, i lirsku i epsku poeziju na nacionalne djelove. Tako nije mogue ni ovaj na jezik na dva. Pa, zaboga, radi se samo o varijantama... Napisali ste po svojoj prii i scenarij za Smrt Smail-age engia? Da. Ta se pria i film zove Dedagina godina... Bie interesantna, nadam se, ta paralela sa ovim dananjim nasrtajima na Kosovu. Jo jedan dokaz da se istorija esto ponavlja, ali nimalo sluajno. Nemojte se zavaravati! Da li se danas N. Kilibarda ponavlja ili razlikuje u svojoj evoluciji i koliko u politikom i naunom smislu, ali samo iz pragmatikih razloga! Da li poslije samo ovakvog jednog intervjua odnosno izvoda iz njega treba bilo to komentarisati. Da N. Kilibarda nema drugaije nauno miljenje ili su sve to njegove zablude od kada je zavrio studije i postao profesor pa do dananjih dana, prije svega njegovih politikih izjava i danas brojnih tumaenja kako je sve zlo i naopako i upereno protiv samostalne Crne Gore i njenoga rukovodstva, a o jeziku podjelama, i slinom da ne govorimo? A gdje je tu Njego onako kako ga je nekada i posebno danas N. K. tumaio i trai da se nanovo iitava i tumai shodno dnevnopolitikom trenutku i potrebama onih kojima se mora dodvoravati i za iji raun politiki mora odraivati poslove ne samo nauke nego i politike. To je, dakle, Kilibarda Novak vjerni i iskreni tuma srpskoga i crnogorskoga naroda i knjievnosti narodne, istorije crnogorske i srpske. ta se u njegovoj politikoj glavurdi sklupalo pa ga hoe razmotati danas nakaradno da ne moe biti gore ni nauno ni struno ve politiko, kalkulantsko, nenauno, i do zla boga neznaveno i za njega posprdno. Zar ne vidi N. K. ili ako ne vidi zato se ne podsjeti onoga to je nekada uio i znao kao profesor, a sada kao politiar iz vremena njegovoga zapjenuanoga i zapaljivoga nacionalizma hoe da nakaradno pria i pripovijeda o narodnoj knjievnosti, o Njegou koji mu je danas izgleda glavni krivac ili smetnja da razvije novu filozofiju itanja i ispravljanja stihova pa bi na isto frizerski nain, makazama, skraivanjem stihova u kojima on vidi da sadre antiislamizam, antiturski naboj i genocid na vjerskoj onovi. Zar ne vidi N. K. da se sam sa sobom posprduje i zanoveta gazei sve to je inio na knjievnom polju i politikoj pozornici crnogorskoj! Da li e njegova trea faza razvoja najzrelijeg treega doba njegovoga donijeti neto novo i (ne)oekivano i za njega samoga? Kod Novaka Kilibarde nema iznenaenja, jer bi iznenaenje bilo da ono izostane. Zato je u stvari N. K. ostao najnedosljedniji politiar koji je do sada postojao i opstajao na crnogorskoj politikoj sceni posebno u vremenu viestranaja u Crnoj Gori od poetka posljednje decenije 20. vijeka pa sve do dananjega dana. Teko da e neki politiar biti u mogunosti da izda svoja politika naela, principe, stavove, ubjeenja i iskae toliku dozu dosljednje nedosljednosti pa makar i mnogo due bio na politikoj sceni ne samo u Crnoj Gori nego i na nekadanjim jugoslovenskim prostorima. Teio je da bude u svemu prvi, posebno u politici je smatrao da e se dokazati. Upravo je na tom polju duboko u blato pao i tu ostao bez mogunosti da se podigne i pored brojnih izvinjenja i oprosta koje je davao u cilju sopstvenog pokajanja. Na samom poetku politike karijere znao je izabrati opozicionu

38

stranu i staviti se na elo Narodne stranke i pridobiti brojno lanstvo svojim ljeporjeivim govorima, slakoreivim frazama, dosjetkama i sve to zainiti epskim stihovima iz narodne knjievnosti odnosno iz brojnih pjesama Kosovskoga i Hajdukoga ciklusa. Znao je dobro odabrati trenutak kada je okupljenoj masi pogaao nerv-icu da uje ono to su htjeli uti, a obrnuti za tili as ono kada nije pogodio u damar pa se dosjetkama vraao na poetak i sakupljao politike poene irom Crne Gore i dijelom Bosne i Hercegovine, pa i rjee Srbije, u Beogradu. Njegovi pristae birale su trenutak kada mu je trebalo pomoi i dati snage da zatalasa mase ne samo pristalica, simpatizera, lanova njegove stranke ve i onih gledatelja radoznalih koji su se tu nali da uju i vide ta se sve tamo zbiva. Mnogi su vrijeme prevrata ili Bal pod Maskama dobro unovili, a posebno ono to je malo kasnije dolo u vremenu rata za mir, politikog razvrata i cijepanja stranaka. Sve je to pogodovalo raznim meetarima iz nekadanjeg komunistikoga injela uz, naravno, odobravanje onih na vlasti zarad sopstvenih interesa iji poslovi su se tajno obavljali, a zvaninici o tome pojma nijesu imali!? Bio je roen za teatar i uloge prevrtljivca i licemjera politikog, koji je svoju sposobnost znao pred gledalite pokazati i dobiti ne samo aplauze nego ono ta je on htio. Kau da nema velikih predstava, bez velikih majstora teatra, pa je Lorens Olivije crnogorske politike scene, lider i predsjednik Narodne stranke, potpredsjednik Vlade Crne Gore, prof. dr Novak Kilibarda igrao onako kako su drugi reirali u periodu s kraja posljednje godine XX vijeka i tako nastavio sve do dananjih dana samo neto malo rjee, birajui uloge sa manje teim tekstom i problematikom. Ipak, na kraju politike karijere Dobro se zna ko se od nas u toku rata za ta zalagao. Ja nijesam lavirao kao vi, od velikog Srbina do senatora Dukljanske akademije. Vi ste, dakle, preli put od velikog srpskog do malog dukljanskog vojvode, moglo se uti u crnogorskome parlamentu povodom raznih prepucavanja sa politikim protivnicima, a kojima nije ni Kilibarda ostajao duan, mada je znao dobro (is)trpjeti opaske brojnih napada od poslanika suprotnih politikih opredjeljenja i opcija. Kada je osjetio da kola mogu poi niz brdo ili da njegova stranka bolje rei njegovi puleni eksperti ne mogu uariti vie od onoga to im se nudi znali su da u povlaenju budu mekani, a da ostane kao da nijesu sasvim zadovoljni. DPS ne smije smetnuti sa uma da smo mi koaliciona vlada... to ne znai da i mi ne treba da malo umirimo svoje stavove. Osnivaka skuptina Narodne stranke odrana je 12. maja 1990. godine u Podgorici. ...Bila je to, prosto, potreba tog trenutka!... Narodna stranka bila je prva stranka u Crnoj Gori koja je antisrpska... a to je... bio dobar mamac za vaskrs srpstva u Crnoj Gori, preko te stranke.... Tokom trajanja te stranke i njenoga lidera prof. dr Novaka Kilibarde vrena su provjetravanja od zaguljivog vazduha koji se danima nagomilavao i prijetio da kunim zadahom onesposobi, uspava njene najuticajnije lanove. Ve na samom poetku dolazi do iskrica koje su nagovjetavale nemire unutar stranke, koje e lider te stranke na vrijeme provjetravati prostorije i redove Narodne stranke i na taj nain poslije njihovog iskoriavanja odbacivati kao da nikada nijesu ni bili lanovi te stranke. Ve tada on pokazuje karakternu crtu potpunog korienja materijalno dobrostojeih lanova za dobro stranke, a prvom prilikom se oslobaa njihovog prisustva da mu ne smetaju u njegovom daljem radu i upravljanju strankom. Naravno da ima maksimalnu pomo svojih eksperata sa lijeve i desne strane odnosno lijeve i desne ruke koji ga podravaju, a istovremeno ojaavaju svoje stranake pozicije kako unutar stranke tako i na javnoj

39

politikoj sceni i posebno u parlamentu crnogorskom. Znao se na dobro planiran i lukavo izveden nain osloboditi onih lanova koji su mu bili velika opasnost kao stranaki rivali za liderstvo u Narodnoj stranci. Odmah poslije nekoliko mjeseci provedenih u stranci zajednikom stranakom ivotu, provedenog zajednitva u Narodnoj stranci, odlazi njen lan prof. dr Mitar vorovi i osniva drugu stranku. Oigledno da su obojica imali pretenzije na elno mjesto u stranci i da tu nije moglo doi do kompromisa. Novak Kilibarda se pokazao kao umjeniji politiar, a imao je podrku onih koji su ga osnovali i podrku mlaih kadrova iz rukovodstva stranke, to je vidljivo bilo i neminovno je da onaj koji nije imao strpljenja i podrke naputi Narodnu stranku i pokua svoje stavove nametnuti lanstvu novoformirane stranke. Imao je Kilibarda politiki nerv, a da li samo to pored one uslune djelatnosti, i intuiciju za blagovremeno uoavanje opasnosti i njeno otklanjanje, koja bi mu mogla ugroziti politike pozicije sve dok se stranako liderstvo njegovo nije uvrstilo. I tada je ono dobrim dijelom radilo, ali u manjoj mjeri, jer je zamijenjeno sada steenim iskustvom u stranci i na terenu politikom irom Crne Gore. Odlazei lan iz rukovodee strukture, dr M. vorovi, uspio je neto rei, dajui ostavku, to e se kasnije pokazati kao tano i nagovijestiti tada dogaaje u bliskoj budunosti u samoj stranci i na politikoj sceni crnogorskoj: Vrijeme e pokazati ko je bio u pravu ali e tada biti kasno za sve.... Nastavio je Kilibarda sa ienjem terena u samoj stranci i oslobaanjem od onih koji su mu partijsku disciplinu remetili ili se nijesu u potpunosti povinovali njegovim zahtjevima i planovima. Naime, ve tada su lanovi koji naputaju Narodnu stranku osjetili njegove namjere da svim silama nastoji sebe proteirati i za sebe osigurati elnu poziciju u stranci u emu je i uspio u konanom, sve do trenutka kada je poeo d zanemaruje program Narodne stranke i da koketira i flertuje sa drugim strankama koje su bile suta suprotnost sa djelovanjem Narodne stranke. Imao je i tada bezrezervnu podrku od strane svojih mladih i umnih eksperata, ali koji su mu ipak dozirano dozvoljavali neke rabote u samoj stranci i tokom brojnih kontakata sa drugim opozicionim strankama pa i onima na vlasti u poziciji. Smatrao je da je dobro uvrstio svoj liderski poloaj u stranci i poeo je poslije nekoliko godina da pravi neke iskorake, koji su bili inicijalna kapisla za prozivke unutar lanstva Narodne stranke i za preispitivanje djelovanja i rada politikog, koji je dobrim dijelom odudarao od programskih naela Narodne stranke!? Zaslijepljen dotadanjom politikom moi, prije svega u Narodnoj stranci i na politikom terenu u Crnoj Gori, uz izvjesnu podrku sa strane iz susjedstva posebno Srbije i srpskih stranaka, pa donekle i onih u Bosni i Hercegovi, inilo mu se da je njegov politiki vrhunac bio tako visok i moan da e trajati jo dugo. Ni pomiljao nije da bi mogao jednoga dana i to ubrzo zbog svojih politikih flertova i koalicija biti opozvan i sve mu stavljeno biti na teret pod firmom odstupanja od osnovnih naela programa Narodne stranke. Tako e kasnija saradnja sa koalicijom na vlasti i posebno njegov ulazak u lanstvo novoosnovane Dukljanske akademije nauka i umjetnosti i imenovanje za predsjednika Senata akademije biti samo formalnost na osnovu koje e morati partijski odgovarati i to pred onima koje je on inaugurisao u eksperte! Kao kap koja je prelila au u koju je Kilibarda sipao svoje politike ideje, nacrte, planove i lina akademska zvanja htio nadograditi i dopuniti lanstvom u DANU je bilo njegovo smrtno politiko sagreenje! Prije toga istaknuti lanove Narodne stranke ve su bili istjerani ili su sami napustili Narodnu stranku, jer se Kilibardina prekomjerna politika mo znala otro

40

razraunati sa neposlunicima ili onima koji ne umiju drati jezik za zubima. Znao je Kilibarda i da priprijeti svojim nekadanjim istomiljenicima i velikim propagatorima srpstva i podravaocima njegovoga srpskoga sna da ako se ne umire on e im staviti katanac na jezik! Tako je gradio svoju politiku karijeru u Narodnoj stranci, a za javnost je uvijek imao spreman odgovor i razumijevanje za ispade nekih svojih alnova da su u toj stranci razumni ljudi sa mnogo fleksibilnosti i tolerancije zbog izjava u tampi, kao i da nema zbora o bilo kakvim unutranjim nesuglasicama, a kamoli o neslozi sa rukovodstvom i tijelima te stranke, Glavnim odborom ili optinskim odborima. Ve poslije 1996. godine osjeaju se u Narodnoj stranci izvjesna previranja i lina prepucavanja sve u cilju odravanja ili preuzimanja pojedinih pozicija u samoj Narodnoj stranci. Novak Kilibarda je ve tada na velikim partijskim mukama, ali uspijeva da se odri i stranku ve od tada razjedaju unutranja neslaganja i rivalitet pojedinih linosti i neslaganja sa njegovom politikom, smjerom kretanja i daljeg djelovanja, posebno prema srpstvu i programu jaanja srpskih stranaka koje imaju na prvom mjestu osnovni zadatak jaanje srpstva u Crnoj Gori. Tako da 1998. godine Narodnu stranku naputa dr Boidar Bojovi i naravno svemu tome uveliko kumuje lider stranke sa svojim umnim ekspertima. Ono to se deavalo ranije sa pojedinim istaknutim lanovima Narodne stranke ve u 1999. godini poinje uveliko da se zahuktava i primjenjuje na samoga lidera te stranke N. Kilibardu. Iskustvo steeno tokom ranijih godina u nainu diskreditacije istaknutih lanova posluie ekspertima za smjenjivanje N. Kilibarde odnosno prvo njegovo opozivanje, kritikovanje i savjetovanje, kao i uzeto-iznueno obeanje da se nee vie tako ponaati, a posebno da se nee kandidovati za predsjednika Narodne stranke na sljedeim izborima. Dakle, ono to je radio drugima sada je preivljavao unutar Narodne stranke i to kao njen lider. Onemoali ovjeuljak politiki bez nekadanjih eksperata odnosno od njih je neoekivano dobio snaan udarac sa lea u poetku, a malo kasnije i direktno u glavu, po starini Novaku. Jo poetkom posljednje decenije 20. vijeka Narodna stranka posebno njen lider i eksperti bili su protiv referenduma i odvajanja Crne Gore i Srbije, pa izjava lidera stranke jasno govori o njegovim politikim opredjeljenjima bez ostatka ili moguem nasluivanju da e se znatno promijeniti veliki Srbin, ili kako su ga u narodu znali nazvati srbendom. Crna Gora od davnina ima suverenost i to ne treba ponovo dokazivati. Traiti od naroda da se izjasni je li za samostalnu Crnu Goru ili je za zajednicu sa Srbijom i drugim republikama koje to ele znai stavljanje Crne Gore u inferioran istorijski poloaj.... Narodna stranka je protiv referenduma. To je secesija, a ona je opasan zloin u svakoj dravi svijeta. U Kilibardinom politikom ivotu bilo je padova, ali je uspijevao da ih prebrodi veoma brzo. Meutim, od sredine posljednje decenije 20. vijeka svaki pad ostavljao je duboke tragove na njegovom politikom tijelu, a posebno oni koji su mu se direktno u glavu zabijali pa je ve od kraja te decenije bilo vidljivo da dalje bavljenje politikom u stranci je neodrivo i to je znao jasno razaznati pa je odluio da prihvati ponudu da se ne kandiduje za predsjednika Narodne stranke na izborima koji su malo kasnije uslijedili. Bolje rei predobro je procijenio da za njega vie nee biti sve glatko i bezpogovorno, posluno i onako kako on kae i da ostaje bez podrke svojih najbliih iz rukovodstva sa desne i lijeve strane posebno od njegovih mladih eksperata. Otiao je bez neke prevelike galame ili protivljenja, jer je ocijenio da bi mogao izgubiti i ono to je nekad imao od uloge velikog opozicionog lidera ne samo Narodne stranke ve i opozicionog bloka. Poodavno je Kilibardi bilo poznato da je

41

politika i bavljenje njome neiscrpno vrelo privilegija, makar iz pragmatinih razloga. Tada mu vrijeme nije dalo pa je u komunizmu bio skrajnut da uveliko ne osjeti sve njene blagodeti. Od tada e, barem ove posljednje dvije decenije, provoditi mnogo vie vremena u politici radei na svome politikom obrazovanju koristei politiku djelatnost kao vjetinu mogueg. Sve manje e imati vremena za nauku, jer prosto reeno njome se nije bilo profitabilnije baviti, a uz politiku se moglo po malo i naukom baviti i po neto istraiti pa objaviti bez trokova, a sve na tui raun iz dravnih jasli. Ujedno, kako i sam ree baviti se naukom bilo je veoma teko, zamorno i njemu neisplativo iz pragmatinih razloga to je dokazo svim svojim djelanjem u posljednjih dvadesetak godina. Tu svoju vjetinu mogueg do dana dananjega nije htio napustiti iako je angaovan na visokokolskim ustanovama kao profesor knjievnosti prava. Svi su izgledi da je N. Kilibarda jo poodavno izvukao pouku i nauk(u) iz vremena apstinencije u komunizmu da politika ide uz vlast i najbolja su kombinacija i najtrajnija slast. Da je samo malo mlai za koju deceniju, makar samo jednu bilo bi uda velikoga na politikoj sceni Crne Gore, rekao bi Kilibarda! Mada je sasvim jasno vidio slinost ili razliku izmeu SNP-a i DPS-a, izjavljujui da je ta razlika kao kao rasjeena jabuka nije mu smetalo da bude u koalicionoj vlasti sa DPS-om i SDP-om. Samo da je u vlasti i nekoj od fotelja pa ga uopte nije bilo stalo sa kojom je od tih stranaka imao estoke rasprave i nazivao ih kojekakvim pogrdnim rijeima, nazivima ili imenima. Pojednim linostima uopte nije dozvoljavao ni mogunost saradnje, a kamoli uea u vlasti. Sa najveim politikim protivnicima bez zazora ulazio je u koalicije i ak se pohvalno izraavao o liderima tih stranaka ili koalicija, da bi kasnije mnogo umjereniji bio od nekada uvredljivih imena sa kojima ih je aavao, mada mu ni oni nijesu ostajali duni. U njegovoj politikoj karijeri bilo je brojnih verbalnih duela ili stranakih otrih raspravljanja i izjava, kao i ljutitih govora. Meutim, ni sa jednim nije takao bio pitom i imao dobru, srdanu i plodnu saradnju kao sa najljuim protivnikom Srba i srpstva, kako je nekada N. Kilibarda znao rei za Aliju Izetbegovia. Iako je bio ve u poodmaklim godinama, a bogme uz to i (ne)ozbiljan kandidat za neko od mjesta u ambasadama tadanje dravne zajednice, ipak ga je (za)palo bolje rei namjeteno mu je da se i te fotelje doepa. Naravno, bila je to izvjesna nagrada za njegove politike usluge onima na vlasti. ta li je imao tada da porui diplomata od ugleda starina Novak i to bez i jednog dana diplomatskoga kursa-kole za diplomate? Pitanje je kako je uspio sve specijalistike zdravstvene i stroge preglede proi, i dobiti ljekarsko uvjerenje da je potpuno zdrav, a samo je punih desetak godina bio u snovima i zabludama, po njegovome priznanja. Gdje li su bili psiholozi i psihijatri da daju svoje specijalistiko zdravstveno miljenje za takav crnogorski diplomatski kadar? Njima na duu da je bio potpuno zdravstveno sposoban, a od snova i zabluda se oslobodio uz pomo-seansu jednog stranog ambasadora, opet po njegovome priznanju. Ponekad se Kilibardi deavalo da bude zabrinut za standard crnogorskih graana pa dok je bio u vlasti traio je uvoenje povoljnijih carina ili smanjenje cijena osnovnim proizvodima, ali to je samo bilo tek toliko da se i na tom polju izreklamira njegova linost i pokae vjetina upravljanja, zanovetanja i prevoenja ednih preko vode. ... Dravni prihod rtvovati u ime boljeg ivota - Izvrni odbor NS predlae da se standard graana Crne Gore zatiti tako to e se trite snabdjeti osnovnim ivotnim namirnicama po cijenama identinim ili niim od cijena proizvoaa hrane u Srbiji, tako to bi Vlada Crne Gore donijela odgovarajua akta kojima nee primjenjivati Zakon o

42

izmjenama i dopunama Zakona o carinskoj tarifi... Donoenjem predloenih izmjena o carinskim tarifama, treba istai da se drava Crna Gora svjesno odrie dijela sigurnog budetskog prihoda u interesu boljega ivota svojih graana.... Sve se na tome zavrilo pa je i njegova zabrinutost za poboljanje standarda graana i za njihov bolji ivot upravo najavljivala koaliciju Da ivimo bolje, koja je zaista pokazala i dokazala da mnogo brine o svojim linim privilegijama i sticanju to veih materijalnih dobara ne samo onih na vlasti nego i onih u opoziciji, a graani su tu bili zadnja rupa na svirali. Na taj nain opozicija je pruala pomo poziciji i njihovo meusobno ispomaganje samo je jo vie doprinijelo osiromaenju velikog broja graana Crne Gore, a politiari poput N. Kilibarde i oni sa njime dobro su unovavali svoje vatrene govore, sijanje magle i bacanje praine u oi svima onima koji su im vjerovalili i davali glas za odbranu nacionalnih i dravnih interesa. Sve je bilo usmjereno samo zarad boljega ivota vlastodraca i onih koji se u opoziciji hoe malo ogrijati i ugrabiti koje mjesto u nekoj od brojnih komisija, ambasadama, bordu direktora, upravnim odborima, ministarskim foteljama, savjetima elektronskih i tampanih medija ili televizija zavisnih, nezavisnih i dravne tv, transparentnoj tranziciji, rasprodaji i preprodaji svega to se moglo prodati strancima ili namjestiti njima meusobno. Narodu, graanima N. Kilibarda je ostavljao mogunost da krme maglu koju je on do tada prosipao i obeavao! Tako je tekao proces tranzicije i rasprodaja dravnih dobara i dravnih resursa u pojedinim firmama, dajui koncesija na rok od 30 do gotovo sto godina, a bez pare i dinara - marke - eura ulaganja ili simbolinog kapitala i tako dalje. O Novakovim sitnim dodvoravanjima ili advokatisanjem politikih primjera ima mnogo u periodu njegove dvodecenijske politike anagovanosti, a sve usmjereno u cilju pragmatinosti ne bili imao kakve koristi male ili velike. Od onih na vlasti za Kilibardu nije bilo ustruavanja ili sustezanja, ve je bezobzirno komentarisao mnoge politike poteze pojedinaca pa ak i onih koji za njega nijesu ni uli. Hitio se dobro dodvoriti i primai lideru DPS-a, predsjedniku Crne Gore, premijeru Vlade Milu ukanoviu samo da ukae na sebe i dokae svoju vjernost i obavezu da e odraivati sve radne zadatke samo da bude uz vlast ili na nekom veem poloaju-funkciji gdje se mnogo putuje, dobro ivi i dnevnice ubiraju, a rauni potpisuju i na dravni troak stavljaju. Evo jednog dobrog primjera koji najbolje govori o njemu kao ovjeku na vlasti i njegovom pokuaju da ostane dobar poslunik, a nagradu bi mogao svakako oekivati za dobro obavljeni posao koji mu nikada niko nije traio, ali je Kilibarda tako mislio i osjeao potrebu da podie kad treba i gdje treba, da u svemu stavi svoj zalog politiara. Naravno da nijesu bila uzaludna njegova podilaenja, dodvoravanja i slatkorjeivost dati u javnim izjavama, intervjuima i tako dalje. teta to Klinton i ukanovi nijesu ravnopravni - Predsjednik NS dr Novak Kilibarda izrazio je danas aljenje to predsjednik Sjedinjenih Amerikih Drava Bil Klinton nije mogao primiti crnogorskog predsjednika Mila ukanovia, kao predsjednika nezavisne i suverene drave... Klinton je primio ukanovia na nain kako mu to dozvoljavaju propozicije predsjednika najjae sile svijeta... Uz najbolju elju jednog predsjednika, isprijei se protokol, koji ukazuje da predsjednik SAD, kao ravnoga sebi, prima predsjednika, pa bilo to Malte, Izraela, ili Njemake... kada se uzme u obzir ta stroga protokolarnost, onda se moe rei da je Klinton predsjedniku ukanoviu ukazao najvee potovanje koje mu je mogao ukazati... ohrabrujue su injenice srdanost odnosa i nagovjetaj pomoi Crnoj Gori od strane amerikog Predsjednika ... Nadam se da e ukanovi posjetiti Bijelu kuu, to bi imalo izuzetan znaaj.... Tako Kilibarda

43

vidi pozicije svojega koalicionog partnera, kojemu je samo malo nedostajalo pa da bude ravnopravan sa predsjednikom SAD, jer se u tome isprijeio protokol, pa hoe nagovijestiti Kilibarda ili natuknuti nekome iz amerike ambasade da bi dobro bilo crnogorskog predsjednika drave ugostiti u Bijelu kuu makar sa pozivnicom za doruak ili nekim drugim povodom a to e uslijediti kasnije, a moda ba pomoima, zalaganjima ili (za)slugama onih poput samostalnog p(oli)tiara Novaka Kilibarde. Ubrzo poslije politikog pada i izlaska - naputanja Narodne stranke, ipak se desilo da je N. Kilibarda ustolien, kao penzioner, u fotelju politikog diplomatskog savjetnika u ambasadi drave SiCG kao predstavnik - ef trgovinsko-informativne misije u Sarajevu. Eto direktnoga rezultata koji je nastao iz njegovog reagovanja i proteiranja javnoga da se njegov predsjednik izjednai sa amerikim predsjednikom. Sve to je N. Kilibarda izjavljivao u javnosti imalo je konotaciju viesmislenu i posebno ugradnju linu, kako bi se jo koju godinu odrao u vlasti ili nekoj politikoj stranci i, naravno, da ne zaboravimo sigurno mjesto profesora na fakultetu u Nikiu na dravnom Univerzitetu, a neto kasnije sa osnivanjem privatnih univerziteta i tamo e imati (za)garantovano mjesto profesora narodne knjievnosti - pravo i knjievnost. Kad nije uspio dobiti onoliko koliko je procijenio on je sve snage upinjao da dobije makar polovinu od oekivanog i u tome je uspjevao za ove dvije decenije politikoga ivota i rada. Naravno da penzionerske dane aktivno provodi podjednako kao profesor, samostalni p(oli)tiar i analitiar drutvenih zbivanja, javna i zasluna linost, ovjek kome se mora vjerovati, jer je dugo godina bio u velikoj zabludi i besvijesti, a progledao tek poslije punih est i po decenija. Na vrijeme nema ta, rekli bi nai stari za kasno zrijevanje nekih pojedinaca iz bratstva ili plemena, a za koje se inae znalo rei da u poznim godinama zrijevaju! Naravno da je N. Kilibarda veliki, ali ne i jedini, krivac za naputanje osnovnog ili kako nekadanji njegovi stranaki drugovi rekoe izvornog programa Narodne stranke i cijepanje te stranke, koja su se kasnije ee deavala i na kraju dovela da Narodna stranka ne bude onaj vrsti opozicioni faktor srpskih stranaka na politikom prostoru u Crnoj Gori. ...Znam samo da je odgovoran za naputanje izvornog programa NSCG, to je bio neposredan povod za cijepanje stranke i njeno kasnije dijeljenje... Takvim ponaanjem, Kilibarda je nanio tetu Srbima u Crnoj Gori a i Crnoj Gori kao dravi i lanici SR Jugoslavije... Presudnu pomo u tim rabotama pruili su i neki dananji elnici stranke, koji ga sada ne eliminiu zato to ele da poprave te greke, ve iz namjere da tim inom pokuaju da jo jednom izmanipuliu srpski narod da im na sledeim izborima dadne podrku.... Vrijeme je pokazalo da e biti na gubitku svi oni u srpskoj opozicionoj strukturi i posebno u Narodnoj stranci. Njegovi lini interesi bili su iznad svih stranakih interesa posebno u periodu od 1999. godine ili bolje rei u drugoj fazi njegove politike karijere, kada je gotovo bio zaslijepljen svojim dokazivanjem da je politiar numero uno na politikoj pozornici Crne Gore. Za tu svoju zaslijepljenost i narcisoidnost politiara sa harizmom platio je visoku cijenu odlaskom-istjerivanjem, naputanjem iz Narodne stranke koju je osnovao i za koju je u nekoliko godina njenoga nastanka i ivota, ipak, ulagao mnogo znanja i linoga politikog angamana, zanemarujui ili bolje rei potiskujui u drugi plan line porive i nezajaljivu elju da osvoji vlast i bude lider o kome se diu prie i hvale irom Crne Gore. Politiki pad je bio neminovan samo se ekao ili ve traio pogodan trenutak za njegovo zbacivanje i slanje-odlaganje u politiku

44

penziju odstranjivanjem iz Narodne stranke. Sve to se kasnije deavalo poslije primoranog naputanja stranke bila je prazna zvonjava zvona i njegovo batrganje u javnosti sa davanjem brojnih izjava i intervjua sa kojima je ublaavao svoje politike boli i al to nije uspio ostvariti svoj srpski san. Onda je, naravno, preao u drugi dugo sanjani san uz jo jednu seansu koju mu je odrao jedan ambasador, da to mirnije i neprimijetno nestane iz nekadanjeg aktivnog bavljenja politikom. Da li N. Kilibarda u svojstvu dananjeg samostalnog p(oli)tiara upravo svojim injenjima podupire prazninu politike elite crnogorske na planu ukupnih drutvenih i politikih prilika, demokratskih standarda za poboljanje ivotnog standarda graana u Crnoj Gori, a za koje je nekada davao predloge u Skuptini? Koliko je bilo iznenaenje kada je postao lan DANU za pojedince, koji su ga dobro poznavali kao tadanjeg politiara i naunika, profesora i knjievnika, pisca, vidi se po njihovom priznanju da su im iz ruku i kaike ispadale. ...Kada sam uz ruak pregledajui novine, proitao da je Kilibarda lan Dukljanske akademije, ispala mi je kaika iz ruke? Crni M. Veoviu iz Crne Gore - kaem sebi - pa ti prekono postade teki jaran sa Kilibardom, iako sa tim gospodinom ne bi zajedno ni tramvaj ekao, a kamoli sjedio u istoj Akademiji...! Bilo je to iznenaenje i za mnoge pojedince, politiare, knjievnike koji su N. Kilibardu, kao politiara, mnogo bolje poznavali iz perioda posljednje decenije 20. vijeka kada mu je bilo srpstvo na glasu i stasu, i kada je srpstvom i odbranom srpstva putovao u svaku crnogorsku zabit i izvan Crne Gore, kada je imao krila srpstva i na njima letio visoko i tada nije bilo politikoga pada, jer mu nijesu dali oni sa kojima je bio, a njih je tada bilo mnogo pa i da je pao na rukama bi bio doekan i ne bi mu se moglo nita loe desiti. Naravno da bi bilo tako, samo da je ona strana koja je osnovala Narodnu stranku imala interesa i htjela da usluga bude takva! A, da li je on sebe iznenadio kada se najednom preokrenuo ili je on teren pripremao zadovoljan onim to je tada postigao, a udei za slavom i na drugom politikom polu suprotnom od srpstva njegovom pragmatinom crnogorstvu?! Moda se htio i tu okuati samo to nije mogao izabrati stranku u kojoj bi dominirao, jer ona u kojoj je bio sa nekadanjim mladim liberalom nije mu mogla dati neki vei rejting politiara, izuzev da i dalje zauzima mjesto u klupama narodnih poslanika u crnogorskome parlamentu. Bilo je to ve tada vidljivo i gotovo do koske ogoljeno, kao i da je izgubio politike orijentire, ostao bez kompasa i linog odsustva mjere i podrke za kojom je vapio, a u tadanjoj koalicionoj slozi nije mogao nai. Kalibar nekadanjeg velikog politikog voe i lidera u Narodnoj stranci sada je znatno bio prepravljen i umanjen da se nije mogao prepoznati. Jedino to mu je bilo preostalo je da dri govore i daje intervjue samo da bi makar jo neto od politike i politikantstva oskubao i odrao se kako tako, iako je ve bio duboko u blatu. Koalicioni partneri nijesu mu davali neku politiku podrku sa kojom bi nekadanjeg ljutog protivnika sada ponovo uzdizali i postavljali ili ponovo radili na njegovom uvrenju. Tu je izostala podrka, ali na drugoj strani bio je zadovoljan mjestom u ambasadi u Sarajevu i profesurom, na koju je dolazio povremeno, ali sa nabildovanim momcima da mu uvaju fiziki integritet. I sa time je bio zadovoljan samo da potraje. Raunao je da e i one protiv kojih je nekada bio obraditi svojim dodvoravanjima, umilnim govorima, lijepim rijeima, suptilnim i drugaijim tumaenjem ili izjavama za javnost. Meutim, nije uspio, ve je na tom planu bio izigran ili ostavljen da se sam snalazi, a bez njih je ipak ostao samo samostalni p(oli)tiar i javna linost, profesor univerzitetski, pisac.

45

Sve mu to nije bilo dovoljno, jer su privilegije koje je nekada imao mnogostruko nadilazile one na kojima se tada nalazio. Da li se neke izjave pojedinaca i pisaca, a vezane su za Kilibardu, mogu ba tako jasno kazati ili odrati mi u njih neemo zalaziti, ali emo ih navesti kao postojee izjave date u javnosti, a za koje nije bilo reagovanja sa njegove strane izuzev nekog mlakog odgovora, koji je vie bio (od)govor bez ikakvog znaenja ili negiranja onoga to mu je reeno. Mijenjao je Kilibarda svoja politika uvjerenja esto, naroito od samog kraja 20. vijeka pa sve do danas i zbog toga je i bio prozvan od njegovih protivnika politikih da je ...do juer, bio obina Miloevieva jebaica!? Znam, znam, politiari svoja uvjerenja mijenjaju ka Dika Mijojkin ene, i neka ih mijenjaju, od mene im bogom prosto bilo jer politiari su - s rijetkim izuzecima-preispoljne kurvetine, bar ovi na prostoru propale Jugoslavije... I stoga niti hou, niti mogu zaboraviti da Kilibardini lakci nijesu nai Hitleri nego prute! ...ja nijesam zaboravio onoga Kilibardu ija se politika filosofija temeljila na Avdikijem govedima i Konavljanskim zlatnicima, i jo uvijek odlino pamtim Kilibardu iz vremena kad je, im pone da pria, budio u meni napasnu elju da mu zavrnem rukav i potraim mu proizvodni broj na miici, jer bi mi odmah postalo jasno da imam posla sa serijskim Srbinom izalim iz Miloevieve tvornice... Ili da kaem sasvim neuvijeno: za mene lino, Kilibarda je savren uzorak nake nita robe i ne bih volio ni da mi ga u vrei kroz kuu pronesu, a kamoli da, bratski slono s njime, ... A to se tie Kilibarde koji je nakjuer proglaavao Dubrovaku republiku, da danas se prsi da je demokrata kakvoga nema u tri carevine, tome Kilibardi vjerujem koliko i Drini kad nadoe.... Ostao je, dakle, Kilibarda duan da jasno odgovori i negira ono to je reeno o njemu, ne samo onome koji ga je prozvao nego i javnosti kojoj je nekada znao pripovijedati i sve negirati, a posebno orden koji je dobio. Tako vrsto i vjeto je bio branilac svega onoga to je do tada radio kao lider Narodne stranke, iako su injenice bile protiv njegovih pria i njegovog javnog ubjeivanja u istinitost onoga to on kae i nain na koji se brani. Moda e nekad i o tome (pro)govoriti i odgovoriti onome ko ga je tako ocrnio sa razlogom koji za sada nije negiran od Novaka Kilibarde! Da bi sauvao poziciju kakvu takvu u Narodnoj stranci, poslije kritika od njegovih eksperata i ostalih lanova Glavnoga odbora, morao je dati obeanje da se nee kandidovati za predsjednika stranke. Kilibarda se nee ponovo kandidovati za predsjednika NS - ...Kolege budite meki u rjeniku, ali ne meki u kritikama.... Naravno da je bio zadovoljan i poslije izlaska iz Narodne stranke privilegijama koje su mu date od drave odnosno onih za ije interese je i radio odraivao poslove opravdavanja svega onoga to su radili u vremenu rata za mir i kao nagrada dolo je da: Sada imam jednog stalnog pratioca i dvojicu veoma obuenih i profesionalnih policajaca. Smatrajui sebe kao vanu politiku linost znao je javnosti skrenuti panju da se radi o procjeni ljudi koji se staraju o fizikom integritetu lanova crnogorske Vlade. Naravno da je svima jasno o kakvoj se (pr)ocjeni radi i o kakvoj politikoj linosti ili lanu crnogorske Vlade. Da li i drugi u njegovom rangu lanovi Vlade imaju obezbjeenje i privilegije i na iji teret padaju svi njihovi trokovi? Novac crnogorskih poreznika velikim dijelom odlazi na lina osiguranja i obezbjeenja i ostale trokove linosti zaslunih za nezavisnost Crne Gore. Zato je i standard graana crnogorskih na tako visokom nivou sa platama-linim dohocima koji su samo da podmire najminimalnije potrebe pojedinaca od prvog do 15-og u mjesecu, a potroaka korpa

46

reduciranih osnovnih namirnica daleko iznad trostrukog prosjenog mjesenog iznosa plate za potrebe jedne trolane porodice. Kilibardino flertovanje i koaliciono sporazumijevanje bilo je podreeno njegovim interesima i to je moralo dovesti do slabljenja Narodne stranke na politikom polju djelovanja i u samoj crnogorskoj opoziciji umanjiti njen ugled, a kod birakoga tijela uskratiti veliki broj glasova i dovesti do prelivanja u druge stranke. Krivac za nagli pad politikoga rejtinga Narodne stranke i samoga Kilibarde, tokom prve decenije ivota i rada te stranke, snosi najveim dijelom njen lider. Ceh takvoga slabljenja stranke morao se jednom obiti o njegovu glavu, jer do tada su se podjele unutar stranke obijale o glavu istaknutijih lanova te stranke, koji su je naputali i osnivali druge stranke i time usitnjavali politiko tijelo srpske opozicije u Crnoj Gori a posebno oslabili Narodnu stranku, koja je ne samo izgubila veliki broj lanova ve je i njena obojenost srpska poela uveliko da blijedi i gubi na povjerenju, kod onog dijela graana i biraa koji su se nadali i vjerovali toj stranci da e ona prebroditi politike krize i unutranje trzavice. Pad politiki i lini N. Kilibarde imao je odjeka na cjelokupno birako tijelo opozicije, a posebno onih stranaka koje su zagovarale politiku srpskoga jedinstva u Crnoj Gori. Kilibarda je svojom nestabilnom i nedosljednom politikom i igrama u koalicijama razvodnjavao srpsko birako tijelo u Crnoj Gori i tu je njegova zasluga za ono to e se kasnije desiti Narodnoj stranci da ne ue u parlament crnogorski u postreferendumskim parlamentarnim izborima. Od Narodne stranke, nekada mnogo jake opozicione stranke i faktora jakog u crnogorskom parlamentu, danas je ostala navodna stranka. Novi raskol u stranci je uslijedio i to od onih eksperata i Kilibardinih uzdanica i desne i lijeve ruke, koji su bili odluni da ga istjeraju iz stranke i naravno preuzmu kormilo-liderstvo u stranci, to se kasnije i desilo. ienje partijskih redova u Narodnoj stranci sada su preuzeli mlai lanovi i naravno oslobodili se njihovog nekada velikog lidera. Koalicije koje su nastajale pod dirigentskom palicom N. Kilibarde sa Liberalnim savezom i sa DPS-om vodile su stranku u propast voljom samoga lidera i cijepanjem glasakog tijela, koje je bilo dobrim dijelom okrenuto srpstvu, a s druge strane formirane su manje stranke na istim ili slinim osnovama ali mnogo slabijeg uticaja i sa ne tako velikim brojem lanova u tim strankama. Iako je tada tvrdio da je bez pojedinih istaknutih linosti stranka jaa ona je sutinski postajala slabija.... Mnogi analitiari i pojedinci koji su dobro poznavali crnogorsku politiku scenu dobro su ocijenili da opozicija, posebno ona sa srpskom orijentacijom i srpskim predznakom, ostala je bez svoje snage i nekog ozbiljnijeg djelovanja ili uloge u politikom ivotu Crne Gore u smislu da moe na njega ozbiljnije djelovati ili imati neku veu ulogu. Nita se novo nije deavalo, ve je bilo sve oekivano. Nita novo, bie novaka, bilo drecuna: zavren striptiz profesora Kilibarde. Dolo je do demokratskog pucanja, kokodakanja i kljucanja..., a u carstvu N. Kilibarde trule je dola do izraaja, a sa njom i vitalnost i visprenost ie iz Banjana. Mladi jastrebovi penzionisali su spiritus movens-a politikog marifetluka... nekadanjeg poznatog lidera Narodne stranke N. Kilibardu. Nekad je N. Kilibarda kao veliki lider u jednom vremenu dosta jake opozicione stranke mogao davati bilo kakve izjave, a da mu ne bude zamjereno ili da mu to proe bez i blagog reagovanja u stranci ili javnosti i lanstvu te stranke, ali sada je gubio onu mo i bogme politiki osjeaj za mjeru prilikom davanja izjava ili ocjena pa su jedva doekivane i otro kritikovane njegove procjene ili ocjene o pojedincima kao istorijskim linostima, nekada o Aliji Izetbegoviu a neto kasnije o Bilu Klintonu. Izjaviti u Crnoj

47

Gori da je Bil Klinton istorijska linost jednako je profitabilno kao i njujorkom Kipu slobode namontirati Slobodanovu glavu... svlaenje je zavreno, najprostije: ne prodaje se ipak rabota za najskuplje meso.... Bili su to jaki udarci koje, ni nekada dok je bio na poetku politike karijere i kada je bio moan oslonac srpstvu vaskolikom, teko da bi izdrao, a sada je sve vie tonuo i teko uspijevao da se pridigne makar na koljenima i uhvati malo daha. Podrke sa strane bolje rei od onih sa kojima je bio u koaliciji izostajale su dobrim dijelom, a samo ovla davano mu je da se u medijima opravdava za sva zla koja je nanio srpstvu, srpskom birakom tijelu, stranci koju je osnovao i lanstvu koje ga je napustilo najveim dijelom, uz obavezu da minimizira sva injenja drugih i da njihovu politiku linost opere to je vie mogue bacanjem krivice na kolektiv ili stanje duha koje je tada nacionalizmom bilo zahvatilo cijeli jugoslovenski teritorij. Tragovi tekih udaraca nanijeti od strane politikih protivnika, a posebno onih koji su dolazili iz srpskoga bloka i opozicije ili onih iz same Narodne stranke od eksperata bili su toliko vidljivi da je on bio na ivici snage fizike i politike, pa je morao da promijeni taktiku borbe sa protivnicima time to e izvinjenjima i oprostima za uinjena djela nastojati da otupi otricu napada i dobije na vremenu, da se pridigne iz tekih nokdauna u koje je sve ee zapadao. Dijelom je uspijevao da amortizuje udarce sa strane, ali one direktne od njegovih politikih protivnika iz opozicije nije mogao, pa se okrenuo da drugaije nastavi politiku borbu sa traenjem oprotaja od javnosti i time po njegovom miljenju dobije satisfakciju makar u javnosti ili kod jednog njenoga dijela, makar i onih koji su na sve gledali nezainteresovano. Smatrao je da je to jedini nain njegove borbe koja mu je preostala i koja ga je mogla ostaviti na politikoj sceni, makar i u onoj ulozi koju je on samom sebi dao samostalnog p(oli)tiara i javne linosti zaboravljajui da je to bio nekada, samo da sebe ne uniti. Da li je sada zadovoljan sa poloajem i privilegijama, koje su mu (o)stavljene na raspolaganje u pasjoj zemlji, kako se davno izrazi jedan knjievnik i pjesnik crnogorski i koji je imao pravo da takvu pjesniku metaforu upotrijebi za Crnu Goru rekavi kakav sam ja pas koji ivim u njoj! Da li je to ta zemlja Crnogoraca ili je to ona za koju opet pjesnik ree: Da su Crnogorci oni koji se nijesu odazvali takvoj ratnoj mobilizaciji, koji su odbili da pucaju na svoju brau. Da se mobiliu i idu izvan granica Crne Gore? Da li N. Kilibarda moe sebe nai u toj sveoptoj mobilizaciji i meu dobrovoljcima koje je regrutovala njegova Narodna stranka, i ta sve ima da kae starina Novak za onakvu Crnu Goru i ovu Crnu Goru u kojoj on danas uiva velike privilegije, kao radno sposobni, jo ne penzionisani univerzitetski profesor narodne knjievnosti sa ili bez tjelohranitelja za starinu koji se primakao osmoj deceniji ivota, zauzimajui mjesto nekom mnogo mlaem i bogme strunom profesoru sa univerzitetskim referencama?! Doista, istine radi, nije jedini takav sluaj u dananjoj Crnoj Gori, gdje su uveliko penzioneri pozauzimali radna mjesta mlaim kadrovima, jer nema novih zapoljavanja, ako nijesu politiki podobni odnosno ako nijesu bili u pokretu za nezavisnu Crnu Goru, a on naravno da je bio. Sada cijenite dosljednost i moralnu vrijednost onoga Kilibarde iz posljednje decenije 20. vijeka i ovoga dananjega Kilibarde iz tabora nezavisne Crne Gore! Jadan je to moral, makar se radilo i o samo politikom. Bijedna su zrijevanja ljudi u poznim godinama poslije este decenije, iako se tu kako bi on rekao radi o uvjerenjima koja se mijenjaju pa bila ona samo politika ili svi su izgledi i nauna, ona koja je on sticao decenijama prouavajui narodnu knjievnost?!

48

Da li e uspjeti da Crnoj Gori nametne potrebu novog, suptilnijeg i drugaijeg itanja i tumaenja Njegoa i njegovih djela, koje N. Kilibarda ve nekoliko godina zagovara i na taj nain pokuava da sebe opere i opravda sve svoje govore, izjave, intervjue i svoje politike budalatine. Rei da je bio u zabludi po stare dane za sve ono to je u radnome vijeku kao univerzitetski profesor generacijama studenata kazivao, tumaio i od njih traio da naue shodno njegovim naunim shvatanjima, a danas sasvim drugaije i sa novim i drugaijim itanjem i tumaenjem o djelu velikog filozofa, vladara i pjesnika Njegoa, nije nita drugo nego priina prie pria starine Novaka Kilibarde. Neka danas proita sve ono to je nekada u ratu za mir izjavljivao pa e se uvjeriti da je samom sebi skakao po stomaku. Ako je njegova tadanja Narodna stranka, iji je on lider bio dugo godina, bila osnovana od strane SDB-a zarad tajnih ciljeva nije valjda on bio ucijenjen da prihvati takvu ulogu sa svojim ekspertima i djeluje onako kako je to gotovo cijelu deceniju inio ili je i danas u slubi neke druge tajne slube pa zbog njih i za njihov raun tako tumai istoriju Crne Gore i njenu narodnu knjievnost! Ako je bio primoran da bude tada pod patronatom SDB-a onda neka i to javno kae ili je sebe htio opravdati i sa tom (ne)provjerenom injenicom! Nema dileme da je on zaista i u potpunosti jedna ista linost i da nema razlike izmeu njega iz onoga vremena do kraja 20. vijeka i onoga sada u prvoj deceniji 21. vijeka. Njegova politika linost gotovo je kao kod one kojom je htio javnosti ukazati na istinu o razlici SNP-a i DPS-a kao kad jabuku rasjee na pola. Narodna stranka nije osnovana iz moje glave. Momir Bulatovi i Milo ukanovi su preko SDB-a osnovali Narodnu stranku, kao uslunu stranku i mjesto gdje je trebalo da budu svi njihovi kadrovi kojima nijesu mogli da daju ministarske fotelje. Trebao im je i voa, pa su se odluili za mene, kao poznatog disidenta.... Da li je bilo jo stranaka koje je osnovao SDB trebalo bi ga (u)pitati. A to za sebe eli osigurati mjesto nekog velikog stradalnika i poznatog disidenta, to je samo jedan njegov samoreklamerski trik i potez, pokuaj da unaprijed sebi osigura dominantnu politiku i naunu figuru tekoga stradalnika u onoj Jugoslaviji i ovoj sadanjoj Crnoj Gori. Bio je aktivan uesnik politikih mitinga, poevi od mitinga solidarnosti do jogurt i AB revolucije pa preko balvan revolucije i demperaa kao generacije koja je uzela vlast u svoje ruke, a znao im je rei kako su doli na vlast i prozivati ih da vrate pare koje su pokrali narodu. On je, kasnije, zajedno sa njima naao pare i postao zadovoljan to su smjetene u dravnu kasu ili po privatnim depovima i na bankovnim raunima, a sve u cilju poboljanja ivotnog standarda graana Crne Gore! Teko tom narodu o kojemu je brinuo N. Kilibarda, to se i pokazalo, a da za sebe nije vidio na prvom mjestu makar lidersku poziciju ili prvi do prvoga. Rat na prostoru bive Jugoslavije donio mu je imid najveeg borca za Srbe i srpstvo prije svega u Crnoj Gori i ujedinjenje srpskih zemalja na cijelom prostoru ondanje monolitne bratstvom i jedinstvom optoene dravne zajednice, i na kraju sve je to krunisano ordenom Njegoevim, za lijepe rijei i doprinos srpstvu! A orden e dati onome ko ga nae neka ga uzme, znao je i takve rijei upotrijebiti odgovarajui na brojne prozivke onih koji su mu govorili da je bio nag(r)aen. Danas N. Kilibarda ne mitinguje, mirno ivi i radi aktivno izvodei nastavu na privatnom i(li) dravnom univerzitetu. Prisutan je u medijima i na izlobama za koje on (pr)ocijeni da treba biti vien i na njima prisutan, kao i na naunim skupovima, pa makar oni bili i iz istorije koju on odlino poznaje, a koju bi on mijenjao da mu moe biti, makar onako kako je naumio da tumai i iznova ita

49

Njegoeva djela, posebno one djelove koji govore o borbama sa Turcima - Osmanlijama, a svemu bi on dao poseban znaaj za generacije koje stasavaju i promijenio bi nastavne jedinice u udbenicima istorije i knjievnosti sa akcentom da je to u trendu evropeizacije i tranzicije. Za N. Kilibardu su, vjerovatno, i ratovi bili tranzicija samo to je on tada bio aktivan uesnik onoga potonjega iz posljednje decenije 20. vijeka i izaao sa ordenom, pa mu je samo malo nedostajalo da bude trostruki narodni heroj. Rekao bi Kilibarda nije mu bilo vrijeme naklonjeno pa je nagrada za zasluge izostala!? Sve ono to nije ostvario u vremenu komunizma on je nadomjestio u vremenu mladih, lijepih i pametnih sa kojima je na kraju sjedio, pio i jeo, a bogme i ministarska mjesta dijelio i debelo u vlasti uestvovao - participirao, i mnogima politiki odreivao ivotnu ili radnu sudbinu. Na talasu dogaanja naroda on je doao u politike vode crnogorskoga parlamentarizma viestranaja, a zajedno sa tadanjom vlau uz veliku pomo zvaninoga i pod dirigentskom palicom S. Miloevia brinuo o Srbima u Crnoj Gori i srpskim zemljama izvan Crne Gore i sanjao srpske snove, a i Dubrovaku republiku u kojoj je htio zasjesti i odreivati standard graanima te Republike. U tim danima nacionalistike mrnje i ratnohukake euforije ime Novaka Kilibarde sve je ee u dnevnoj tampi i medijima, a oni kojima se zamjerio poneto su o njemu i napisali ili ga opisali u svojim knjievnim djelima: Treu liniju pokrivaju ekstremisti, koji voeni rukom nekih ljudi iz tajne policije fiziki ugroavaju pjesnika i njegovu porodicu. Na jednom mjestu u Prljavom ratu opisuje se vrijeme u kojem su pisac i njegova porodica izloeni svakodnevnom pritisku etnikih vandala Novaka Kilibarde, koji ih svakonono maltretiraju: kamenuju prozore na stanu, pucaju, urliu, vrite, divljaju.... Da li N. Kilibarda moe izdrati i ove napade ili za njih on ne zna i nee da zna niti ga interesuju, jer dolaze od njegovoga sada velikog prijatelja i politikog istomiljenika pomou kojega se doepao titule akademika i predsjednika Senata DANU u jednom poduem mandatnom periodu. Nije lako Kilibardi sve to izdrati pa makar bila i polovina od onog to je objavljeno u tampi, elektronskim medijima, pojedinim knjievnim djelima i romanima nekolicine pisaca i knjievnika, a dijelom i novinara koji su njegovu politiku linost uspjeno portretisali. Samo u sopstvenom interesu da sve dozvoli da mu se kae u lice ili javno prozove Kilibarda je stavljao na stranu i zaboravljao, ne bi li se kako domogao institucija vlasti i onih pojedinaca koji bi mu mogli biti od pomoi da se dodvori rukovodstvu bilo koje jae opozicione stranke, a naroito stranke na vlasti ili koaliciji. Tako je Kilibarda zaboravio pored niza opisa u pojedinim romanima i na pozov za dvoboj sa knjievnikom gospodinom Jevremom Brkoviem. ...Brkovi je pozvao na dvoboj Kilibardu zato to se tadanji lider narodnjaka zalagao za ruenje Njegoevog mauzoleja na Lovenu. Po starom obiaju Brkovi je za tu priliku odredio i sekundante... Oruje, po izboru Novaka Kilibarde: ma, sablja ili pitolj. Rastojanje izmeu protivnika, opet po njegovom izboru: rusko od 13, ili evropsko od 17 metara. Uvijek za sprdnju raspoloeni Jevrem Brkovi je ... uplaenom protivniku poslao paketi - uredno upakovanu - ensku rau. U tom vremenu N. Kilibarda je bio duom i tijelom pristalica politike Slobodana Miloevia. Mada nije ostao duan za navedenu izjavu , ipak, N. Kilibarda je zaboravio to mu se deavalo od onih sa kojima je bio kratko u vlasti, prijateljevao iz pragmatinih razloga, ak zaboravio brojne nezgode i radnje koje su mu radili prilikom politikih kampanja ili promocija Narodne sloge, koalicije sa Liberalnim savezom Crne Gore? Imao je Kilibarda obiaj da naglo potisne sve u zaborav samo da se domogne boljega kolaa, veega

50

pareta i jednostavno sve bude kao da mu se dotada nije nita deavalo. Ali isto tako odmah je sve potirao to je radio u vlasti kada bi raskinuo sa njima ili bilo sa kojom drugom koalicijom ili strankom sa kojima je flertovao odnosno kalkulisao ta moe dobiti a ta e izgubuti. Ipak je na kraju onako iskusan, promiljen i lukav bio nadigran od onih sa kojima je izvjesno vrijeme dijelio vlast ali ne onako kako je on htio nego u onom dijelu koji su mu oni odredili da bude zadovoljan i nita dalje od toga. Ostalo je odraivao i peglao politiku prolost onih iz vrha vlasti koji su mu dozvoljavali malo igre i uea u vlasti sa onima od kojih je traio da se narodu vrate pare gdje su pare, gospodo moja vratite pare!? Mada je dobio odluan odgovor da jo ivi za sto godina nee saznati gdje su pare, pa mu i ne treba mnogo vjerovati da je saznao gdje su i kolika je suma, ve samo ono koliko ga je moglo zadovoljiti sa nekim namjetenjima u raznim komisijama i njega i njegove eksperte. Na jesen su Crnu Goru ekali parlamentarni izbori. Slavko Perovi i N. Kilibarda se udruuju. Formira se Narodna sloga 1996. godine. Zaista tragikomino izgledaju policijski slubenici koji otvoreno, bez zazora, snimaju nae skupove. Mi znamo da se kasnije ti snimci analiziraju kako bi se protiv odreenih lica sa tih skupova preduzimali razni pritisci. Ovaj kamermansko-policijski teror posebno je prisutan i na seoskom podruju, protestovao je Slavko Perovi, jedan od lidera Narodne sloge. Socijaldemokratska partija bila mnogo otrija i direktnija: Policijski slubenici - u uniformama ili bez njih - cijepaju plakate opozicionih stranaka; iskljuuju struju sa mjesta odravanja predizbornih skupova i tajno snimaju, sa oblinjih balkona i terasa, njihove uesnike u cilju zastraivanja graana. Tadanji ministar policije nije htio nita negirati ve je dao izjavu: Tano je da slubenici MUP-a kamerama snimaju promocije stranaka. Ova aktivnost je u funkciji obezbjeenja javnog reda i mira na ovim skupovima! Trebalo je imati debele ivce pa sve to izdrati ili imati velike politike dugove pa sve to odraivati i trpjeti ta je istrpio N. Kilibarda tokom politike karijere! Ozvuenje mu nije smetalo ni u stranci ni u hotelskoj sobi gdje je jedno vrijeme bila njegova kancelarija i smjetaj za boravak. Da li je neko htio ili mogao da se zapita ko li je plaao tolike trokove tadanjem lideru Narodne stranke, a ostalim predsjednicima stranaka nijesu davali ni ono to im je pripadalo po zakonu kao strankama u viepartijskom sistemu u Crnoj Gori? Da li su se meusobno ravnali rauni ostaje tajna i jednih i drugih, a mogue ne zadugo, jer e se promijeniti politika garnitura, a i doznati neke tajne radnje pojedinih predsjednika opozicionih stranaka a bogme i onih u koaliciji na vlasti. Nijesu mu smetale ni tadanje tube zbog kojih je sudski bio kanjavan upravo od onih koji su bili na vlasti. I preko toga e olako prei ak vjerovatno se i ne sjea tih sudskih poziva i presuda! A zato bi pamtio ono to mu se deavalo od onih koji ga upravo ba sada dosta dobro dre iako nije vie u vlasti, jer je on jo radno aktivan kao samostalni p(oli)tiar i javna linost, dodue neto usporeno i ne ba napadno ali sa dozom suptilnosti, skromnosti i umjerenosti tokom davanja izjava, intervjua ili kritikih razmatranja i reagovanje na odreene dogaaje i deavanja u Crnoj Gori, tek toliko da je prisutan u javnosti, jer bez njegovoga miljenja teko da se moe bilo ta u Crnoj Gori komentarisati i struno obraditi. udno je da povodom aktuelnoga trajka uenika Gimnazije na Cetinju nije koju progovorio, dao savjet kako i na koji nain da se rijei nastali problem i da on pokua sve to svojim mekim i lijepim rijeima uspjeno rijeiti?! Bivi Srbin a sadanji Crnogorac N. Kilibarda u jednom opisu od onih sa kojima je danas u dobrim

51

odnosima i nekada bio u koaliciji, na komian se i karikaturalan nain prikazuje, a koji kao Jedan pomalo frustrirani, naalost izgubljeni i sve manje kontrolisani profesor skae po kotorskim ulicama. Mogao bi Kilibarda za takvu karikaturu i opis podrugljivi rei da se radi o slobodnom pjesnikom izraavanju iako se radi o politiaru koji daje izjavu na sudu ili metafori koju ne umije taj politiar da skladno upotrijebi! Da li je Kilibarda branio srpstvo iz isto praktino-korisnih razloga ili je to bio njegov nacionalistiki ponos kombinovan sa onim to je kao profesor narodne knjievnosti znao upotrijebiti da bi postao lider Narodne stranke? Kao profesor srpskoga jezika i narodne knjievnosti Kilibarda je jedan od najveih srpskih nacionalista na politikom nebu Crne Gore u posljednjih deset godina 20. vijeka, a koji e se kasnije transformisati u najodanijeg Crnogorca i patriotu. U posljednje nekolike godine posljednje decenije drugoga milenijuma on i njegovi eksperti uestvuju u vlasti i oni stoje vrsto na liniji odbrane crnogorske drave dobro se prilagoavaju politici vladajue koalicije u kojoj su kratko vrijeme proveli i omirisali vlast, naravno (sa)znali za pare koje su zajedno sa Novakom traili i mirna Bosna, to bi na narod rekao zadovoljili svoje line interese i radoznalost koju su isprobavali tokom rada kao ministri, a njihov elnik kalkulisao i tvrdio pazar za budue dane i malo visoije politike pozicije od potpredsjednika Vlade na kojem se mjestu nekada nalazio. Udomio je Kilibarda bio svoje eksperte i najblie saradnike u ministarstvima na najvioj funkciji ministara, poevi od D. oa, P. Drecuna, B. Dubaka i na neka potpredsjednika mjesta ili mjesta sa pomonicima u ministarstvima tadanje Crne Gore. Ve tada je bila zapoela nekakva pria ili se najavljivala tobonja (ne)zavisnost odnosno kalkulisalo i kupovalo vrijeme ne samo kod graana nego posebno kod svojih biraa oslukujui rad njihovog politikog bila-ile kucavice. Ujedno je to znailo da jo nije bilo zrelo vrijeme za neke promjene dravnog ureenja i odvajanja od Srbije. Cjelokupna borba na planu daljeg puta Crne Gore ka osamostaljenju odvijae su uz puno brojnih i raznoraznih politikih trzavica, velikih nesuglasica uz naravno savjet Evropskih eksperata, a posebno Havijara Solane. Nije vrijeme sazrelo bilo za neku naglu promjenu tako su procjenjivali tajni politiki i vojni eksperti, iako je bilo povoljnih momenata da, ipak, doe do odvajanja Srbije i Crne Gore posebno nakon pada Slobodana Miloevia?! Mnogo su kalkulisali svi i posebno oni na vlasti, a opozicija je samo nastojala da od svega toga neto uari od jedne, druge i tree drave. Da li se radilo o N. Kilibardi kako ga neki svrstae u dva propala intelektualca, koji je politiku vidio kao ansu za dokazivanjem i nadomjetenjem svega onoga to je izgubio naputanjem Saveza komunista odnosno kad su ga liili lanstva? Treba li traiti uzroke u njegovoj politici revanizma komunistikom reimu i onima koji mu nijesu dali da se dokazuje u svakom pogledu? Da li je lanstvo i liderstvo u Narodnoj stranci konano bila poslednja ansa i prilika, koja se nije isputala bez velikih muka? Da li je zato on morao trpjeti sve to mu se deavalo u stranci i otro se razraunavati sa potencijalnim kandidatima koji bi mu mogli ugroziti liderstvo u stranci? Prebrodio je mnoge unutarpolitike krize i meusobne rasprave otre i opasne po rascjep u samoj Narodnoj stranci, naravno potpomognut od onih koji su ga i osnovali, jer takve lomove nijedna druga stranka na prostoru Crne Gore nije imala ili ako je i bilo odmah je nestala sa politike scene ili se raspadala na male djelove beznaajnih stranaka, koje su samo figurirale na politikoj pozornici Crne Gore.

52

U drugoj fazi njegove politike karijere, koja je neto mirnija i manje plodotvornija vezana je sa njegovim postavljenjem za efa crnogorske trgovako-informativne misije u Sarajevu. Sa uveliko steenim politikim iskustvom znao je pravi nain kako da izbjegne mnoge neprijatnosti, posebno zbog prozivki za njegovu politiku iz vremena rata za mir u Narodnoj stranci. Pa e u blagoj formi, suptilnije i mnogo drugaije reagovati na brojne napade i pritiske, posebno one koji su dolazili iz Sarajeva od izvjesnih udruenja da bude proglaen personom non grata zbog svoje prolosti a zbog ega je bio nazvan kao jedan od najveih ratnih hukaa..., na tadanjim prostorima Crne Gore i Srbije. Samo zahvaljujui podrci visokih politiara na elu SDA i Alije Izetbegovia, koji su u Kilibardi sada vidjeli veliku ansu da sebe promoviu i sve to je bilo izgubljeno na relaciji uspostavljanja i normalizacije odnosa sa susjednim dravama, posebno priznanja uea u ratu za mir, priznanja drave, nacije, jezika, uz nezaobilazno traenje izvinjenja za ono to je Crna Gora uinila. Sve to je tada izjavljivano preko diplomatskog savjetnika Novaka Kilibarde bilo je i trebalo se shvatiti kao zvanian stav i Crne Gore i svih politiara crnogorskih koji su bili na vlasti. Svi su bili zadovoljni, a najvie N. Kilibarda, koji se drao svoje diplomatske trgovako-informativne misije. ta sve nije bio spreman uiniti starina Novak samo da uspije i dohvati se politikog kolaa, pa i pod skute politike je stao i poljubio ih samo da mu se diplomatska fotelja udijeli, mada su i manje znaveni dobili mnogo bolja diplomatska mjesta nego to je njemu pripalo odnosno to su mu kao rtvenom jarcu dodijelili crnogorski politiari, a bogme i oni iz Bosne i Alijine drave. Da nije bilo Alije Izetbegovia i njegove dozvole politike uzalud bi Kilibarda obilazio sve visoke politiare i na tome mu je Nole duboko i visoko do neba zahvalan, jer ga je taj agreman nainio diplomatom! Naravno da e starina Novak pamtiti to dobroinstvo Alijino, nekadanjeg njegovog velikog i ljutog politikog protivnika i inovjernika, pa e mu na odru odrati hvalospjev, ujedno odati duboko potovanje i priznanje za politiku koju je sprovodio i bogme zatraiti oprost za sve grehove, koje je tadanji lider Narodne stranke poinio prema Muslimanima, alijas Bonjacima. Ni trepnuo nije, a ni mirkao dok je na odru Alijinom izgovarao onako krupne rijei u jednom dahu o pokojniku kao velikom dravniku, pokuavajui da svoju ocjenu nametne istoriarima i prejudicirajui da je on jedna od najkrupnijih linosti u sveukupnoj istoriji bonjakog naroda i da e ona svestrano nadjaati ocjenu njegove linosti koju izriu njegovi savremenici, a sve iz pragmatikih razloga kako bi i dalje ostao u fotelji ambasadora u Sarajevu. Znao se Noko dosjetiti i rei niko krupno ka Turin ne lae! Sve to je do tada N. Klilibarda izjavljivao protiv poturica i inovjernika na odru pokojnikovom morao je ispljuvati sebi samome u politiko lice. Tako je i uinio. Igrao je igru politikoga pajaca preko kojega su dvije strane rjeavale svoje nerijeene probleme ili traile priznanje i ostvarenje onoga to se ticalo otvorenih pitanja iz graanskoga rata. Mora se priznati da je ovoga puta N. Kilibarda bio prebrodio jednu duboku politiku krizu posle naputanja Narodne stranke i gotovo da je taj gubitak politikih pozicija uspjeno kompenzovao, bolje rei uhvatio je daha za dalju samostalnu politiku borbu u samoj Crnoj Gori sa mjesta efa trgovako-informativne misije u Sarajevu. Tokom 1992. godine rat se sve vie zahuktavao, a lideri nacionalistikih stranaka estoko propagirali ideje i programe svojih stranaka. Jedan od onih koji je zagovarao ideju velikosrpstva i srpskog nacionalizma i mrnje bio je N. Kilibarda koji je drao vatrene govore irom Crne Gore i dijelom Hercegovine u ratu za mir, zbog kojih e

53

kasnije biti prozivan u crnogorskoj i srbijanskoj tampi i irom federacije Bosne i Hercegovine. Tih dana Novak Kilibarda je izjavljivao da bosanske izbjeglice ive u miru dok srpska djeca i mukarci ginu.... Na sve naine (do)kazivao se kao poznavalac svega o emu se vodila rasprava, pa je znao predlagati da se vojne uniforme dravne zajednice Srbije i Crna Gore promijene: Vojska treba da ima svoju prepoznatljivu uniformu, jer dosadanja unifikovana uniforma ne odgovara statusu Crne Gore u dravnoj zajednici. I kada je bilo rijei o reformi kolstva i reformi nastave istorije u kolama imao je i tu brojne primjedbe od kojih su bile najvie potencirane da se istorija Turaka-Osmanlija mora na drugaijim osnovama izuavati i predavati posebno onaj dio u kojem se govori o muslimanskom - bosanskom ivlju. Bilo je tu i predloga za izmjenu zastave, grba, himne i tako dalje, koje je zajedno za koalicijom na vlasti Narodna sloga podravao. Narodna sloga smatra da treba formirati inovniku zastavu i himnu za potrebe predreferendumske konstelacije dravne zajednice, kazao je predsjednik Narodne sloge i dodao predlog da se u zastavu Srbije i Crne Gore ukomponuju dosadanja dravna znamenja (Boe pravde, Oj svijetla majska zoro i plava i plavetna boja), ima unitarni podtekst i nivo politikog kieraja.... Fond za humanitarno pravo u pismu ministrima Drakoviu i Vlahoviu traio je opoziv N. Kilibarde. Prisustvo Novaka Kilibarde u ambasadi SiCG u Sarajevu predstavlja vreanje rtava, nipodatavanje njihovog dostojanstva.... Kao veliki vjernik i Srbin, naravno koji brine o vaskolikom srpstvu na irokom prostoru bivih jugoslovenskih republika, bio je ispred i unutar Cetinjskog manastira da se priesti zajedno sa njegovim istaknutijim lanovima Narodne stranke, kao i svima onima koji su tada bili za srpstvo i velikosrpske ideje u cilju pripajanja svih srpskih zemalja dravi Srbiji. Danas se priklonio drugome taboru i gotovo da negira odnosno preutkuje takve injenice ili se zbog sramote i velikoga stida ne eli toga prisjeati ili na tu temu govoriti, jer je jednostavnije da kae da je bio u zabludi ili da su pragmatiki razlozi prevagnuli! Velike su njegove zablude i to ne zablude kao nezreloga ovjeka i nepunoljetnoga ili retardiranoga ve visoko-obrazovanog intelektualca, koji pod izgovorom zabluda eli minimizirati svoje uee i skinuti sa sebe ljagu politikog djelovanja u posljednjoj deceniji 20. vijeka i svoje uee u ratu za mir. to je radio i to sada radi i to hoe ili smjera sa izvinjenjima i traenjem oprosta od grijehova iz vremena rata za mir, mada nije bio nepunoljetan da bi bio zaveden i bogme je bio i u dobro zrelim godinama drugoga starosnoga doba. Htio je da nasred Cetinja igra srpsko kolo srpske Crne Gore, kako je govorio srpske Sparte i na toj platformi dobijao je politike poene svih nacionalistikih glasova. Tada je bio moan politiar jedne opozicione stranke, koja je zajedno sa njim kao liderom htjela ostvariti srpski san i naravno osnovati bolje rei ponovo uspostaviti Dubrovaku republiku. To je tada bio moni politiar i lider Kilibarda, a sada je mnogo manje politiki moan, ali isti samo na drugoj strani kao kada jabuku rasjee na pola, samo to sada radi sve samo da bi se makar malo iskupio ili sprao sa sebe velike politike i idejne grijehe koje je poinio pod parolom srpstva i srbovanja. Evo jednog od brojnih primjera prikazivanja linosti i uloge N. Kilibarde, kako ga vide i ta kau o njemu kao politiaru oni koji su sa njim u dobrim odnosima sada, a nekada su bili na razliitim stranama. to se Petrovdanskih dogaaja tie moram rei da je tada negativnu ulogu u pogledu izazivanja sukoba, svojom ondanjom politikom i samim dolaskom u manastir i ukupnim postupanjem, imao tadanji lider Narodne stranke prof. dr Novak Kilibarda.

54

Meutim, dr Novak Kilibarda ce kasnije, kada je radikalno promijenio svoju politiku, smoi snage i vie puta se izviniti zbog njegove uloge u nemilim Petrovdanskim dogaajima na Cetinju 12. jula 1991. godine. Dr Novak Kilibarda e, shvativi svu promaenost ideologije i politike kojoj je pripadao, realno priznati da je tadanja Narodna stranka vodila ratnohukaku i nacional-ovinistiku politiku i priznati vlastite zablude koje je due vrijeme imao. Imao je dr Novak Kilibarda snage da, metaforiki reeno, ostane u molitvi za oprotaj u minutu stida zbog politike koju je Narodna stranka na elu s njim vodila. I to je za potovanje. I dobio je oprotaj, to je hrianski, i potom stekao uvaavanje zbog borbe za Crnu Goru od 1998. do danas. Zbog petrovdanskih zbivanja prvo su mu oprostili crnogorski liberali i Slavko Perovi, stvarajui koaliciju Narodna sloga 1996. godine, koju su inili LSCG i Narodna stranka. Potom mu je oprostila i SDP Crne Gore stvarajui koaliciju sa njim 1998. godine Da ivimo bolje (koju su sainjavali DPS, NS i SDP). Kad se vratio iz emigracije Jevrem Brkovi 1999. godine je hrianski utemeljeno uvaio Kilibardino izvinjenje i molitvu za oprost i nakon dugogodinjeg sukoba, imenovao odlinog pisca i profesora Novaka Kilibardu za Predsjednika Senata DANU. Dr Novak Kilibarda je zaista doivio katarzu u najpozitivnijem znaenju. Otvoreno i jasno dr Novak Kilibarda od 1997. godine do dananjeg dana radi vrlo korisne stvari za Crnu Goru, njenu kulturu, naciju, jezik. Zalae se i za prava Crnogorske pravoslavne crkve, preferirajui sasvim izriito politiku u pravcu obnavljanja nezavisne Crne Gore i stvaranja graanskog, multikulturalnog drutva u njoj. Istina dr Novak Kilibarda preao je put od progonitelja do afirmatora crnogorske dravne i nacionalne svijesti i identiteta.... Kao to se vidi i moe zapaziti iz reenoga njima je vano ono ta je ovjek (u)radio sada za nezavisnu Crnu Goru i bie svima sve oproteno za ono to su radili prije toga, pa makar da su i ubijali! To je neko kvazimoralno gledanje i tumaenje jedne iste linosti sa dva ili vie razliitih lica i nalija, dvostruke linosti ili linosti koja umjesto lica ima masku koju mijenja shodno politikim potrebama i trenutku interesa onih na vlasti. ovjek, nauni radnik, visokoobrazovani intelektualac, a bez principijelnih stavova u nauci i politici nije ovjek ve arlatan, mangup, klovn, pajac, igraka u rukama svih samo zarad ostvarenja niskih potreba i strasti. To se kosi sa svim normama i obiajima ne samo gortaka, patrijarhalno vaspitanog, nego i ovjeka koji je svoju tradiciju i slobodarski odnos zamijenio nekom pozicijom u vlasti i zavisan je od njih koji ga dre dokle im bude igrao po taktu onih od kojih zavisi. Upao je u kolo onih protiv kojih je do jue bio tijelom i duom, politikom kao njegovim hobijem i harizmom, iz toga kola e vjerujem izai kada se opet bude pozivao na jo veu zabludu od one u kojoj je bio do tada. I poslije referenduma o nezavisnosti Crne Gore Kilibarda se nadao da e se nai jedno ambasadorsko mjesto za njega, ali ne vie kao slubenika dravne zajednice SiCG nego kao slubenik nezavisne drave Crne Gore. Iz tih razloga primirio se, pa se u javnosti samo dozirano pojavljuje, mnogo smirenije i bez pokuaja da iritira sagovornike ili one koji su ga peckali i prozivali za ne tako davnu politiku prolost, posebno onu dok je bio nosilac i zagovornik velikosrpskoga sna. Naravno uz oproste i izvinjenje i rijei srama i stida za onu politiku i stranku kojoj je pripadao kao i pokretu kojemu je kasnije priao iz njemu pragmatikih razloga. Ipak, sve mu to nije bilo dovoljno da dobije makar neko savjetniko mjesto u nekoj od crnogorskih brojnih ambasada makar u Evropi i susjedstvu. A oekivao je mnogo i tu je bio izigran, ali je utao i nadao se. Mogue je da se i dan danas nada da e

55

svoju ivotnu i politiku karijeru zaokruiti nekim ambasadorskim mjestom, ako ga godine budu drale?! Volje mu ne nedostaje, a bogme i nadanja su mu ne tako velika kao ona odmah poslije referenduma i crnogorske dravne nezavisnosti. Moda mu nije kasno, makar za poasnog diplomatu ako se moe takvo mjesto nai, kao neki koji nemaju nikakve kole ili su tu sa srednjom trgovakom, a to je nevano u ovakvoj dananjoj Crnoj Gori, gdje sve odluuje samo jedan vrhovnik dok ostali samo sprovode njegovu volju, odluke ili rela politiku preko svojih satrapa ili posilnika. S obzirom da nema vie savezne drave koju su muzli svi iz Crne Gore i Srbije, u kojoj je N. Kilibarda bio nekakav poslanik i primao za taj svoj veliki trud i rad novanu nadoknadu-platu od neto vie od 1000,00 eura, sada e biti teko nai dopunu za lini njegov budet i gubitak ostalih privilegija, putovanja i goenja po hotelima i restoranima, a znao je ukazati i prozivati pojedince i komunjare za jagnjee brigade i trokove koje su stavljani na raun one bive drave SFR Jugoslavije. Rekao bi N. Kilibarda to nije isto!? Tano da nije isto, jer su ovi koji su danas na vlasti mngostruko se vie obogatili, a za manje vremena svega desetak godina u ratu za mir i tranziciji ili bolje rei transparentnoj rasprodaji i prvobitnoj akumulaciji kapitala sa feudalcima i kapitalistima, ogromnim feudima na kojima danas niu hotelski kompleksi. Sve e to narod platiti i za one na vlasti pozlatiti. Politika karijera Kilibarde, kako pojedini pisci kau, je veoma impresivna od etnika do bosnoljupca i bonjakoljupca.... Ulizivao se politiki svuda i na svakom mjestu, poev od kraja posljednje decenije 20. vijeka pa posebno nastavio za vrijeme njegove diplomatske karijere u Sarajevu, za koje kae da se ne moe prepoznati, jer doputa nekim piscima da ga napadaju nezaslueno! Sarajevo je uvijek bilo grad, ponosan i snaan, to je ovo sad? Nemojte se ljutiti, ali ja moram rei: ovo je neki mazohizam, to li? Zar je ...Sarajevo mazohistiko to trpi Veovia, ono isto Sarajevo, koje nije mazohistiko zato to u njemu ex-etniku Kilibardi nitko nije rekao ni: crn ti obraz! Nitko, osim Veovia, jedinog! Sluiti se ovakvim krvavim cinizmom moe samo beznadno glup i samoljubiv, ili beskrajno beskrupulozan ovjek.... Mnogi lanovi u Narodnoj stranci vjeruju da je ona izgubila onu snagu i politiki rejting kao pokret sa ouvanje srpstva u Crnoj Gori samo zahvaljujui elnim ljudima N. Kilibardi, Predragu Drecunu i Draganu ou. Prije desetak godina su podrali Mila ukanovia na pokradenim predsjednikim izborima, pa potom uli u koaliciju sa DPSom i SDP-om, koja se zvala Da ivimo bolje. Ve tada je svim politiki pismenim osobama u Crnoj Gori bilo jasno da je to separatistika koalicija, koja ima zadatak da u samostalnoj Crnoj Gori sauva nelegalno steeni kapital od verca cigara i ostalih mutnih radnji elnika SDP-DPS-a. Dok je njihov elnik Dragan o bio ministar pravde, registrovana je antipravoslavna sekta tzv. Crnogorska pravoslavna crkva u policijskoj stanici na Cetinju po nekom starom zakonu o vjerskim zajednicama iz vremena Josipa Broza.... U vremenu evroatlantskih integracija i politike aktivne miroljubive koegzistencije i brojnih izvinjavanja od naih politiara, posebno Sveta, Mila, Filipa i N. Kilibarde nastavlja Crna Gora evropeizaciju i demokratizaciju, jer je zavrila sa tranzicijom! U sprovoenju takve politike i posebno u edukaciji graana i crnogorske javnosti veliku ulogu bolje rei usluni zadatak ima samostalni p(oli)tiar i javna linost Novak Kilibarda. On je ipak u svemu tome najgromoglasniji ali sa mekim, ljepim i suptilnijim rijeima, sa drugaijim tumaenjem, i ne kao nekada na galamdijski i bundijski nain.

56

Svi su oni vodili istu politiku u jednom periodu rata za mir samo u razliitim strankama, a sve za svoj interes na grbai narodnoj. Iz tih i slinih razloga je i danas tako nizak standard graana bolje rei mizeran, socijala koja jo vie vodi osiromaeni narod u potpunu zavisnost ekonomsku, ne dajui mogunost zaposlenima da se otkupe, kao nekada u doba feudalizma, da kmet moe otkupiti svoju linu i ekonomsku slobodu! Karakteristika crnogorskih politiara iz vremena viestranaja jeste da se ne sjeaju niega loeg to su inili i da sve bacaju u zaborav, a s druge strane nastoje da svoju prolost operu ili tetovaom preu preko svoje politike prolosti. Jedan od onih koji se samo sjea onoga to mu ide u prilog ili kao po njegovom miljenju politiki je to bilo mudro i pozitivno u cilju ouvanja mira u Crnoj Gori je i N. Kilibarda, koji upire sve svoje umne i fizike snage da prekrije oprostima, izvinjenjima i rijeima stid me je, bez ikakvog objanjenja i line odgovornosti pred zakonom. On ima ulogu politikog potiraa ili otiraa iako djeluje kao samostalni p(oli)tiar. I ne samo on nego i oni koji su bili sa njime aktivni uesnici ili naredbodavci, zagovornici, ratni hukai, propagatori, pozivnici da je drava u opasnosti, pa sve do toga da otadbinu treba sauvati. Da li je Kilibarda vodio podzemnu, prizemnu ili otvorenu politiku kao to je to znao rei kada je najavljivao da e uputiti poziv - pismo Matiji Bekoviu, piscu, da se suele na nekoj od televizija i brk u brk prozbore o srpstvu i crnogorstvu! Hoe li priznati da je i on vodio nacionalistiku, vjersku mrnju i netoleranciju u vremenu rata za mir, maskar protivu Muslimana inovjernika kako ih je tada nazivao i njih i njihovog vou A. Izetbegovia? Da li je on bio jedan od sijaa unitaristike politike na prostorima gdje Srbi ive i on njih brani od inovjernika - mudahedina? Da li je to zaboravio ili je nesvijest i zabluda teka bila zamraila njegov mozak i tada nije bio on ve njegov HOMO DUPLEX, dvojnik, klovn, pajac, igrokaz, vjetropir, zli duh, vjetrokaz, ratnohuka i jo koji ne sve politiki neovjek sa maskom na licu svom. Morao bi jednom dobro objasniti i injenicama potkrijepiti svoje velikosrpstvo i svoje snove o nekrtenom stanovnitvu, jer nekrst prijeti istrijebljenjem Srba na njihovim vjekovnim ognjitima! Tu oprost Kilibardu ne spaava niti ga ni za jotu moe spasiti od odgovornosti politike, moralne i na kraju zakona makar za propagandu, koju je zapjenuano sprovodio po srpskim teritorijama. Mora jednom uzeti dnevnu tampu, koja je izlazila u vremenu rata za mir i dobro prouiti svoje govore, izjave i onaj audio i video materijal pa posluati grozote koje je irio meu braom i sestrama, kako je nekada nastupao sa pozdravom prilikom otvaranja narodnih skupova, zborova ili predavanja pod vedrim nebom ili u nekoj zatvorenoj prostoriji gdje se dobro jelo i pilo uz muziku koja je tretala. Tek tada se neto od svega toga moe oprostiti N. Kilibardi. Nema na pretek vremena da odlae da svoju otvorenu politiku stavi na uvid javnosti, jer je izbjegava i u svojim sjeanjima ili ispovijestima a mnogo toga ni dodirnuo nije, a kamoli da je otvoren bio. Za teak poloaj Srba u Crnoj Gori i za slabljenje srpske opozicije u opozicionom bloku preovladava miljenje da je jedan od najveih krivaca takvoga stanja upravo Narodna stranka na elu sa njenim liderom i njegovim ekspertima. Jasno je da su Novak Kilibarda, Predrag Popovi, Dragan o, Budimir Dubak i Predrag Drecun najvei krivci za teak poloaj Srba na prostoru Crne Gore. Oni su nas direktno doveli u ovakvu situaciju, titei reimske mehanizme Demokratske partije socijalista i Mila ukanovia zbog linih privilegija i materijalne koristi. Podsjeamo sve nae glasae da, dok smo mi iz stranaka koje ine Srpsku listu branili zajedniku dravu, dotle su je pojedini prvaci Narodne stranke nazivali ,,straarom.

57

Morali smo, istovremeno, i da gutamo suzavac koji su nam bacali Kilibardini, Dubakovi i Popovievi jurinici.... Kada je Novak Kilibarda naglo evoluirao prije punih 12 godina, shvativi da se samo magarac ne mijenja, zakljuio je da je vrlo glupo biti runi, prljavi, bazdiljavi i nenaparfemisani Srbin, koji ne koristi dezodorans i kurtone, pa je i on krenuo u "modernizaciju" stranke! I onda mu se stranka svela na samo njih etvoricu (Nole, ole, Peco i Dreco), pa su im stranku prozvali "reno 4", jer su svi mogli komotno da se smjeste u taj mali auto.... Moe biti Kilibardi da pria i propovijeda kako je glatko doao u Sarajevo i da nije bilo onih koji su ga prozivali za njegovu politiku prolost iz vremena rata za mir, ali ostalo je mnogo toga zapisano u tampi objavljeno ako ne u Crnoj Gori, a makar ono u Bosni i Hercegovini. Nedavno su u Banjoj Luci ugostili Dobricu osia, a u Sarajevu Novaka Kilibardu koji je 90-ih na ovim prostorima pitao ima li jo ivih muslimana.... Naravno da tampa u Crnoj Gori je imala selektivan pristup u odabiru tekstova koji su govorili-pisali negativno o N. Kilibardi, jer je to tada bilo u interesu reima u Crnoj Gori i crnogorskog pokreta za nezavisnost kojemu je Kilibarda priao zbog dotadanje nesvijesti i zabluda. Isto tako, nedavno je u Sarajevu gostovao Novak Kilibarda, dakle, ovjek koji se 1991. godine na ovim prostorima pitao ima li jo muslimana. I sada takvoga ovjeka ugouju. To je strano. Da li se za Kilibardu i njegove eksperte i lanove na visokim funkcijama u Narodnoj stranci moe rei da su politiari sa karakterom morskog krastavca, koji su cijelu stranku sveli na veoma niske grane i gotovo stranku bez identiteta, ili su to instant politiari ubaeni da Narodnu stranku potpuno obezglave i svedu je na formu bez ikakvoga uticaja ne samo na politikoj pozornici Crne Gore nego ni kod opozicije posebno one koja titi srpske interese u Crnoj Gori? Da li e srpska opozicija u Croj Gori voena politikom svojih lidera, koji samo gledaju line interese, prestati da postoji ili e postojati ali u formi neke moderne evropske stranke, koja je nekada bila za Srbe i srpstvo, ujedinjenje srpskih zemalja? Ve dui niz godina srpske stranke u Crnoj Gori gube na otrini i naputaju svoj program samo da ostvare neke privilegije sa kojima se dobro ivi i osigurava njihov budui ivot pojedinaca, sigurna egzistencija sa dobrom penzijom zlu ne trebalo. Mnogo je primjera na kojima se moe prepoznati prevrtljivost srpskih stranaka i politika kojom su namjerno razbijali jedinstvo srpskih stranaka. Jedan od onih politiara koji je prvi takvu politiku primjenjivao bio je lider Narodne stranke u periodu od gotovo samoga kraja 20. vijeka i nastavio tu politiku razjedinjavanja u prvoj deceniji 21. vijeka, a za njim su poli i njegovi eksperti u Narodnoj stranci, a zatim se to poelo deavati i u ostalim srpskim strankama u Crnoj Gori. Danas se dobro vidi koliko je parola Obraz je najprei isprazna u samome opozicionom srpskom bloku, posebno njihovi brojni sastanci, dogovori pregovori o ujedinjenju, mada nije nita bolje stanje ni kod ostalih stranaka opozicije u Crnoj Gori, koje se svakim danom dijele i rasparavaju na tzv. patuljaste stranke sa novim liderima i borcima za ouvanje srpstva u Crnoj Gori. Sve su to igre opozicije koje ve dugo traju, a njenim stranakim liderima nita ne nedostaje, jer su na dravnim jaslama. Dakle, N. Kilibarda ve na samom poetku 21. vijeka vodi novu politiku sa kojom uvruje svoje line pozicije, zauzima poslaniko mjesto i tvrdi pazar za budue politike dane u novoj koaliciji koju stvara zajedno sa DPS-om, a pod nazivom Narodna sloga. Njegov nekadanji partijski drugar iz ekspertskoga tima na visokom poloaju do tada u stranci, a kasnije i lider Narodne stranke samo sa mnogo manje moi i snage u birakome tijelu i pristalicama srpskog

58

opozicionog bloka Predrag Popovi se pita: Osnovana je nova politika partija u Crnoj Gori - Narodna sloga. Predsjednik treba da bude poteni Srbin Novak Kilibarda. Ko osniva ovu partiju i koja joj je uloga namijenjena? Tu partiju osnivaju oni koji su osnovali Dukljansku akademiju, ove takozvane nezavisne medije, Crnogorsku pravoslavnu crkvu... To se osniva iz istoga centra. Novak Kilibarda e tu da bude samo portparol onog centra moi koji iza svega toga stoji. To su ljudi koji treba da poslue za jednokratnu upotrebu i nita vie! Dakle, niko drugi ne detektuje pravo stanje stvari do onoga koji je nekada dijelio i dobro i zlo u Narodnoj stranci, a za lidera imao N. Kilibardu, a sada samo zaboravlja na jednu injenicu i veliku sitnicu da je u vrijeme njihovoga ministarskoga mandata udjela u vlasti, kada su imali ministra pravde, upravo registrovana Crnogorska pravoslavna crkva, pa nikako da se zapita gdje je bio cijelo to vrijeme taj isti Predrag Popovi i njegovi drugari ministri i eksperti, a posebno N. Kilibarda, kao lider Narodne stranke, koji sada priznaje istu tu crkvu kojoj je nekada sve zamjerao! To su mnogostruke igre samih lanova visokih partijskih funkcionera Narodne stranke i na njih pada veliki udio slabljenja opozicionog srpskoga bloka. Oni su jedini ili najvei krivci u svemu tome, a N. Kilibarda samo je preskoio iz jednog tabora u drugi i spasao za neko vrijeme pozicije i glavu staru oekujui da bude nagraen nekom novom funkcijom u Crnoj Gori od onih protiv kojih je bio. To e mu se i ostvariti odlaskom za efa trgovinsko-informativne misije u Sarajevu kao politiki savjetnik u ambasadi dravne zajednice SiCG. Nita se nije desilo niti iznenadilo one koji su realno posmatrali metamorfoze istaknutih tadanjih lanova Narodne stranke, a posebno njihovog neprikosnovenog lidera. Ono to danas ini kao samostalni p(oli)tiar isto je to i nekada samo u drugom politikome bloku sada nezavisne drave Crne Gore, sve dotle dokle im god treba da spira njihove biografije iz perioda rata za mir. Imae on takvu ulogu i vjeto e je igrati da budu svi zadovoljni, a on ponajvie. To je sva sutina novoga Kilibarde kao samostalnog p(oli)tiara, javne linosti i djelatnika. N. Kilibarda je danas u ulozi politikog peraa ili otiraa biografija politikih, svoje i svojih nekadanjih protivnika i to preko sopstvenih lea i politikoga obraza, ako ga uote ima, odnosno preko obrazina i maski koje stalno skida i mijenja pokuavajui da spira blato koje se ne moe oprati. Sve to se vie pokuava distancirati ili oprati odnosno minimizirati sopstvenu ulogu u ratu za mir i njegovih tadanjih politikih protivnika, a sadanjih velikih politikih prijatelja sa kojima je na istome zadatku pranja politikih biografija i istodobno zaboravljanja prolosti ili pokrivanja te prolosti kolektivom i nacionalistikom euforijom, on sve vie tone u sopstvenome blatu. Ne treba se iznenaditi ako jednoga dana opet kae da je i ovoga puta i ko zna po koji put bio u zabludi da bi se vratio na predpolitiko doba u Crnoj Gori odnosno u vrijeme jednopartizma, njegovoga komunistikoga perioda u kojemu je proveo vie nego to e u ovoj novoj nezavisnoj dravi Crnoj Gori. Ako bude procijenio da mu novi tabor politiki bude potreban i donosio vie koristi ili ko mu ponudi vie on e tome prii i opet biti onaj stari N. Kilibarda ovjek sa maskama na licu, koje skida svakodnevno i nikako da doe do svoga sopstvenoga politikog lica, kojega svakako da nema, barem prema onome to je radio u svojoj dvadesetogodinjoj politikoj karijeri od poetka posljednje decenije 20. vijeka pa sve do danas na samome kraju prve decenije 21. vijeka.

59

Pristao je Kilibarda, naravno, poslije kratke seanse sa jednim ambasadorom stranim, da se oslobodi zablude i da sada ivi i politiki djeluje u Crnoj Gori zemlji gdje vlada diktatura sa osmjehom mada je jedno vrijeme ivio, radio i politiki djelovao u saveznoj dravi SiCG zemlji u kojoj je bila diktatura razjapljenih eljusti, a nije mu bila mrzna ni zemlja Srbija u kojoj je vladala diktatura bez osmjeha, ali sa zubima. Bila je to jugoslovenska federacija u kojoj je Kilibarda znao dobro plivati ak nadmaiti mnogo iskusnije politiare i podjednako letjeti od jedne do druge zemlje i jedne federacije. Pokazao je da mu ni golub prevrta nije ravan ni kada je trebalo braniti srpstvo i zagovarati ostvarenje srpskoga sna, niti kada je polako odustao od toga i namjestio se u saveznom parlamentu i na kraju odustao od svega i uao u tabor nezavisne Crne Gore. Evo jednog dobrog primjera Kilibardine lijepe rijei i slatkorjeivosti od koje i njega samoga danas mora zaboljeti ne samo eludac nego i zabluela politika glava i za koje e mu trebati makar jo jedna seansa nekog drugog ambasadora moda mlaeg iz zapadnoevropskih zemalja sa mnogo duom demokratskom parlamentarnom strukturom. Narodna stranka nije nikakva ratnohukaka stranka iji su projekti propali, pa sada hoe da se opravda. Mi ratni hukai nijesmo nikada bili. Mi smo bili vrlo realna stranka koja je znala da od tih velikih projekata nema nita sem lai. Mi smo se borili za jedinstvo srpskih interesa, a ne za jedinstvo srpskih drava. Mi bismo eljeli da postignemo jedinstvo srpskih drava kad bi se to moglo. Ko to ne bi elio da se postigne jedinstvo srpskog naroda! To je moja ljubav, to je moja elja, kao to je moja elja da budem najvei pisac ovjeanstva, kao to je moja elja uvijek bila da budem najljepi, najpametniji, najzdraviji... Neete mi, valjda, uzimati za grijeh - ni meni ni mojoj partiji - tu ljubav, tu moju plemenitu ambiciju, ali ambicija moe biti cijenjena samo dok ostane u granicama realne ljudske namjere, a ne kada preraste u zvonjavu, uplja obeanja i laganje naroda. Zaista je to bila uplja zvonjava N. Kilibarde koja i dan danas zvoni uplje i porazno za njega samoga i za sve one sa kojima tee politiku karijeru pranja politikih biografija, a sve pod firmom samostalnog politiara i javnoga radnika. Da li je Kilibarda negirao svoje uee ili odricao krivicu za propast politikog projekta ujedinjenja srpskih zemalja? Kada su kohorte nacionalno-revolucionarnih kretanja krenule na staru vlast i kada su za putovou uzele srpski nacionalizam, ja, kao Srbin po nacionalnoj pripadnosti, bio sam uvjeren da su voe kohorti nale uporite u meunarodnim prilikama, na osnovu kojih e srpsko jedinstvo pretvoriti u meunarodno pitanje. Podrazumijevao sam da ti ljudi imaju osnovnu politiku pismenost... moje uvjerenje, uvjerenje Narodne stranke, da e te snage pitanje srpskog jedinstva pretvoriti u pitanje od meunarodnog znaaja, pretvorilo se u ono mea culpa maxima. To ne dovodi, vjerujte, moju inteligenciju u pitanje, niti pamet Narodne stranke, nego je to, jednostavno, moja zabluda, naa greka. Ko to ne bi povjerovao! Naalost, oni nijesu imali nikakvog uporita, nego, jednostavno, jedna komunistika oligarhija borila se za vlast, sruila stariju komunistiku oligarhiju, a za motorno gorivo svoga pokreta uzela nacionalizam kao najzapaljiviju materiju. Najvie oktana ima nacionalizam. Narodna stranka, koja je sa simpatijama posmatrala buenje srpske svijesti, vrlo brzo je uvidjela da je to vie bila uplja zvonjava nego glas jednog zdravog tkiva. im smo vidjeli da to nema nikakvog realnog uporita u meunarodnim prilikama mi smo, razumije se, reterirali. Mi smo se s bolom udaljavali od svega toga, ne sa bolom to naputamo njih, nego zbog toga to moramo napustiti jednu svoju iluziju. Tako se Narodna stranka evolutivno i uspjeno

60

udaljavala od toga politikog primitivizma.... Vlast u Podgorici mnogi su skloni da ocijene kao osjetno liberalniju od one u Beogradu? - Ipak su to, znate, dvije neokomunistike partije i sve razlike izmeu njih su frizerske, stilistike prirode. Jedan malo vie privatizuje, ali on u stvari drutvenu imovinu daje u ruke ljudima svog sistema, onima koji e biti garant pobjede na sljedeim izborima. Onda, naa crnogorska granica malo je vie porozna prema Hercegovini nego ona na Drini. Onda, Srbija hapsi bosanske i krajike vojnike i sprema ih na front, a Crna Gora ne hapsi. Sve su to male razlike gdje crnogorska oligarhija pokazuje vjetinu, mora se priznati, a veliki brat to prata... Mene, znate, vie nervira diktatura sa osmjehom. U Crnoj Gori vlada diktatura sa osmjehom, ak sa izvjesnim rezom bijelih zuba, a u Srbiji je diktatura bez osmjeha, a sa zubima ... Pretpostavimo, gospodine Kilibarda, da Crna Gora postane samostalna drava. Da li bi to iziskivalo promjenu politikog programa Narodne stranke? - Mi bismo se samo prilagoavali. I dalje bismo uzgajali svoju srpsku svijest u Crnoj Gori koja je garant duhovnog jedinstva sa ostalim prostorima toga naroda. To bi, molim vas, ipak znailo mnogo. Mi se borimo za duhovno jedinstvo srpskog naroda, a ako nee biti dravnog i politikog jedinstva, mi za to nijesmo krivi. Nikada nismo sumnjali u srpsku svest u Crnoj Gori - ne moe se lako izbrisati ono ija je sinteza Gorski vijenac. Verujem u politiku mudrost Alije Izetbegovia, jer ako doe do krvoprolia, Bosne vie ne bi bilo. Zlo seme najvie uspeva u prelomnim vremenima - ne moe se na italijanskom klicati Crnoj Gori. Gdje li je Novak Kilibarda da danas (ras)tumai svoje snove i zablude i negira ono na osnovu ega je zavodio i brojne glasove dobijao, a politiki se uzdizao do nebesa?! Narodna stranka ostaje i dalje pri ranijem stavu da referendum u Crnoj Gori nije bio potreban. Njegovi rezultati upravo govore koliko smo bili u pravu, jer nikada nismo sumnjali u srpsku svest u Crnoj Gori. Da budem malo maliciozan: tu svest proveravali su oni koji u nju nisu imali poverenja. A ta svest je duboka i vekovi se ne mogu lako potreti, ne moe se olako izbrisati ono ija je sinteza Gorski vijenac... Onog trenutka kada muslimanski narod bude shvatio da je vjeta politika Benjamina Kalaja uradila da se politiko jedinstvo Muslimana i Hrvata stvori kao brana protiv Srba, kada vide da je to njihov veliki promaaj, onda e poeti harmonija naeg ivljenja... Dananji separatisti, crnogorski nacionalisti, koji na talijanskom uzvikuju ivjela Crna Gora, jesu alosni izraz toga, na neki nain, stalnog stanja... Ali, za ime Boga, ako mogu da oprostim jednom obinom oveku to tako pojednostavljeno gleda na stvari, nikako ne mogu da oprostim profesoru univerziteta.... ... Kako gledate na odnose sa Albancima? Znaajan deo iptarskog ivlja u Crnoj Gori je hrianske religije i to bi mogao biti ozbiljan temelj tolerantnog suivota. Ali, ne treba zaboraviti ni velikoalbansku ideju... Naa je nevolja to je komunistika vlast razmazila nacionalne manjine pa sada oni kod nas trae to to nigde u svetu nema. Tu je koren naih nesporazuma. Malo je rei da je politika sudbina dr Novaka Kilibarde, profesora Univerziteta u Podgorici, neobina. Roen 1934. godine u Banjanima, kolovan u Beogradu, postao je jedan od najznaajnijih prouavalaca narodne knjievnosti... Do pada titoizma pojavljivao se uglavnom tamo gde nema politiara. Dao je bezrezervnu podrku Momiru Bulatoviu i Milu ukanoviu onda kada su ruili staru vlast u Crnoj Gori. A onda je, razoaran ishodom, osnovao svoju partiju, Narodnu stranku. Izjanjavao se kao Srbin, pravoslavne vere. ...Prema tome, gospodin Bulatovi i njegova partija treba da uzmu nauk od crnogorskih gospodara, od vladike Danila do kralja Nikole, da narod Srbije i

61

Crne Gore ne treba vjetaki sjei dravnim granicama... Narodna stranka smatra da e se prostori nade za tragini Srpski narod u Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini otvoriti samo ako se oformi solidno dravno jedinstvo Srbije i Crne Gore... Vi ste svojevremeno Momiru Bulatoviu i celoj toj garnituri dali bezrezervnu podrku? Ja sam dao podrku mladim i kolovanim ljudima koji u metuzalemskoj priaonici samoupravne strahovlade svjee govore i predlau neto novo. Uinilo mi se da e ti mladii uspjeno razbijati marksistiko-titoistiku vlast i misao. Meutim, prevario sam se u tome to nijesam uzeo u obzir injenicu da su ti mladi ljudi pripremani u komunistikom duhu da jednoga dana zamijene te iste starce koje su i zamijenili. Prihvatili su viepartijski sistem zato to su morali, ali sve to su nauili u titoistikim licejima nastoje da ouvaju i da importuju u drutvena i dravna rjeenja koja izvode ili planiraju... Ako mislite na njihovu sposobnost da odre vlast i da se vjeto prilagoavaju, onda u vam rei da se istorija ne bavi takvim sitnicama. Ako mislite da njihovu namjeru da Crnu Goru osamostale im mognu, onda u vam rei da Crna Gora nikada ne moe biti ono to su drave tipa Lihtentajna. U ekonomskom znaenju, Crna Gora moe sama da opstane, Crna Gora nije siromana, kako se to obino misli. Ona moe da bude ekonomski sreena drava, ali e se u tom sluaju glasiti kao ekoloka oblast ili kao slobodna carinska zona. Meutim, ja takvu Crnu Goru jednostavno ne mogu zamisliti! Kako u je zamisliti kada na njenu teritoriju zijevaju ale sa svake strane, kako u je zamisliti kad ona nije jednovjerska i jednonacionalna! Tek kad se Balkan sredi bar onoliko koliko su se sredile zemlje zajednikog evropskog trita, moi e se govoriti o Crnoj Gori kao nekakvoj srenoj i sreenoj ekonomskoj jedinici balkanskoj. A kada e to biti? Na kukovo ljeto!... Koliko do jue zamlaivali su se srbijanski i crnogorski predsjednik s Tumanom, Kuanom, Alijom i Kirom. Ili s njima na sastanak iz republike u republiku, troili kerozin i zamajavali narod a raskolna etvorica radila svoj posao. Rijeju, politika koja je dovela do ovoga stanja treba pred narodom da poloi raune da bi se s takvom politikom ozbiljno razgovaralo. ta su te narodne voe uradile na planu konsolidovanja pravoslavnog svijeta da bi se pripremio teren kako bi jednoga dana pravoslavno krilo u Evropi bilo pandan zapadnom hrianskom krilu? ...U demografskom znaenju Sarajevo je srpsko kao i muslimansko, ali u duhovnom znaenju taj grad je muslimanski... Postigao je cilj. Srbi u Bosni i Hercegovini bore se za svoja elementarna prava, prvo da sauvaju golu egzistenciju, a onda, ako je sauvaju, da se jednoga dana ne izgube onako kako su se Hazari izgubili... Crnogorski narod ima istorijsku svijest i zna da kraljevska krv moe da se nasljeuje i sa enske kao i sa muke strane. Kralj Aleksandar je prvi srpski kralj u istoriji kome su i otac i majka srpskoga kraljevskog roda. Dakle, i za one Crnogorce koji ne priznaju da su Srbi, kralj Aleksandar bio je i crnogorski kralj zato to ga je rodila kerka kralja Nikole Petrovia. ta rei na samo malom broju primjera od brojnih izjava Novaka Kilibarde?! Da li on moe sebe danas prepoznati i negirati ili je sve bacio u mutnu Maricu, kako bi znao ponekad da kae? Sve je to politika!? A ona je: Politika nije samo dnevna praksa nego i mo predvianja i sposobnost sagledanja svoga mjesta u kontekstu opte politike situacije!? Koja je to mo predvianja N. Kilibarde kao dananjeg samostalnog p(oli)tiara i sposobnost sagledavanja... opte politike situacije ne samo u Crnoj Gori nego i u regionu ili su samo u pitanju njegovi pragmatini razlozi? Da li ba sve gospodine Kilibarda Novae? ta je to on kao politiar predviao i koju je mo predvianja imao i ostvario tada i danas? Kada su poela trvenja u Narodnoj stranci

62

imao je jo uvijek podrku veinskog dijela istaknutih lanova stranke i uspio se odrati na njenom elu, ali je ipak u drugoj polovini posljednje decenije 20. vijeka dolo da rascjepa, podjela i naputanja stranke. Ve due vreme traju trvenja u Narodnoj stranci Crne Gore. Ko je tu s kim i ko je tu protiv koga? Teko pitanje. Zato je dr Novak Kilibarda odluio da sazove vanrednu skuptinu stranke i stavi taku na ceo sluaj. Skuptina je odrana na Veliku subotu, u Podgorici, dr Kilibarda je dobio poverenje i ponovo izabran za predsednika stranke. Razgovaramo o svemu tome i o poneem jo... - Prva je namjera bila da se istjeraju iz stranke najpoznatiji poslanici stranke. Ja u ih pomenuti zaista: gospoda o i Drecun, gospodin Popovi, a uz njih, bogami, i druga gospoda znaajna, kao to su gospodin dr Markovi, gospodin Savo urevac, ... ali prvo su htjeli da istjeraju trojicu najpoznatijih, a tada nijesu dirali predsjednika. Htjeli su da ogole predsjednika, a kad ga ogole, onda e predsjednik otpasti kao gnjila kruka... Zato se crnogorska vlast toliko zaverila ba protiv koalicije Narodna sloga? - Sva je borba ovdje bila da se srui Narodna sloga kao koalicija koja je uspjela da pomiri za mnoge ljude nepomirljivo - ljude koji su za samostalnu Crnu Goru, a to su liberali, i ljude koji su za saveznu republiku sa Srbijom, a to je Narodna stranka... Mi smo stranka harmonije, mira, prosperiteta, Evrope... Ne, ne, Novak Kilibarda i Narodna stranka prava hoe da ouvaju u harmoniji i srpsku svijest i crnogorsku svijest u Crnoj Gori i da, razumije se, takvim nainom uklopimo ivot Crne Gore u solidnu federaciju, a federaciju da uklopimo u kontekst evroamerike civilizacije, to e rei da imamo otvorena vrata i u bankama i u vladama i na svim ostalim mjestima... Prema tome, ako je igdje vladajua partija odnosno oligarhija od dviju partija - SPS-a i DPS-a - uspjela da napravi mehanizam da se izazove eksplozija u Narodnoj slozi, uspjela je sada. I, ne treba zaboraviti, nije ovo borba protiv Narodne stranke nego protiv Narodne sloge... U Srbiji je otvorena diktatura, a u Crnoj Gori je perverzna diktatura, perverzna i perfidna diktatura... I ne moe se Milo ukanovi preko noi iskupiti da bude neto demokratsko, evropsko i svjetsko, a da Momir bude sve retrogradno, nevaljalo i zaostalo. Oni su to sve radili... hoemo da ouvamo srpstvo u Crnoj Gori, koje e imati ugled kao srpsko pravoslavlje. Evropa e samo cijeniti srpsku svijest u Crnoj Gori kako cijeni pravoslavlje u Grkoj, a Grka se ne boji Vatikana,... Vatikan je, znate, kao veliki udvara. Nikad on nee startovati na neku gospou za koju se nita nije ulo, nego na neku gospou gdje se moe nai prostora. Na to ide Don uan. Prema tome Grka se ne boji Vatikana jer je uvrena u vjeri. A neka se nai pitaju to se boje Vatikana. Zato to je gospoa koja vrti repom... Novak Kilibarda predstavlja srpsku svijest u Crnoj Gori koja je civilizovana i koju cijeni Evropa... Prema tome, zakljuio bih ovako: demokratska misao, iako ja nikada ne priznajem Milu ukanoviu da je do sada bio demokrata, krenula je irokim kolosjekom. I poruujem s ovoga mjesta kao Srbin iz Crne Gore i kao ovjek koji predstavlja srpsku stranku... Jer je duboko uvjerenje Narodne stranke kao srpske stranke iz Crne Gore koja priznaje crnogorsku naciju, ovo: sa Srbijom uvijek, a pod Srbijom nikad. Kilibarda govori sam o sebi. Va bivi politiki saveznik ... nazvao vas je akademskim eeljem. Kako to komentariete? - Mi smo 1993. godine napravili jednu dobru deklaraciju o preureenju odnosa izmeu Srbije i Crne Gore. Problem je to mi i dalje razmiljamo tako, dok je Novak Kilibarda daleko od toga otiao. Njegovi nekadanji ideoloki i nacionalni stavovi evoluirali su do nekih stavova koji su potpuno neprepoznatljivi. Treba imati mnogo unutranjeg nemira da ovek doivi jednu takvu evoluciju, da ne bude Srbin nego velikosrbin, pa onda

63

Crnogorac, a moda e u nekoj kasnijoj fazi biti Dukljanin. Njegovu izjavu tumaim kao reagovanje na politike primedbe koje sam izneo o Platformi Crne Gore. A Novak Kilibarda kao i dosad svoju ulogu prevrtaa, osmatraa i dodvornitva nastavlja i poslije referenduma. Prije neku no zvoni telefon: Pominje te Kilibarda, okreni Crnu Goru. Okrenem na javni servis, kad tamo Kilibarda i Hilda Zakrajek, biva slubenica Amerikog kulturnog centra u Podgorici. Kilibarda kao i uvijek, pun elje za priom, one oko ognja u kojoj teko da ima premca, krcat doskoica, namigivanja, podbadanja, podgurkivanja, oran, ali ve pomalo usporen i umoran od ove nove uloge koju igra u visokom tempu zadnjih godina. I pored toga rutinirano, sa iskustvom, saplie opoziciju, postavlja joj kuice, nije ba da je on za ovakvu vlast, nije, ali ovakva opozicija toj vlasti ne moe nita, pa neka vlast traje vjeno, a i ukanovi je pravi lider, pa to bi ga mijenjali. Slae se i gospoa Hilda, prosto njih dvoje uivaju u tome kako se nadopunjuju, sitno vezu, uivaju kako su pametni. Zna, ak, Kilibarda, boljku opozicije, pa to je njena nedosljednost! A Crnogorci nikako ne vole nedosljednost, oni ne vole prevrtae i obmanjivae, Crnogorci i Kilibarda vole isti raun, jer samo raunom podvuena ljubav najdue traje. Moglo bi se zakljuiti iz Kilibardine prie da je vlast dosljedna i da je zbog toga narod crnogorski, ako ne voli, ma sigurno vazda glasa, prosto, nema se u Crnoj Gori alternative! Ve smo navikli da Kilibarda u superlativima pominje Narodnu slogu, da kae neku lijepu za mene lino, valjda bih na tome, ja, crna ovca crnogorskog politikog ivota, trebao biti zahvalan. Kao da sve to Kilibarda ne radi samo zbog toga kako bi me ve u narednom koraku udario s lea pa to pravdao onom hvalom, odraujui tako izbalansirano za ukanovia. Naravno, kada Kilibarda hvali Slogu, nee ni rije rei kako je Narodna stranka, odmah poslije pokradenih izbora 1996-te hitro odustala od Narodne sloge i grabila put prema klupama vlasti, iste vlasti koja je izbore Slozi pokrala, iste one vlasti koju je u kampanji Narodne sloge Narodna stranka nazivala lopovskom, a njenog lidera lopovom, iste vlasti prema kojoj smo imali zajedniki slogan taku na pljaku! Nee rei ni to da je Narodna stranka odbila predizbornu koaliciju sa Liberalnim savezom za majske izbore 1998-me i da je Kilibarda uradio sve to je mogao da sprijei stvaranja Velike Opozicione Koalicije, udruivanja svih opozicionih stranaka za te iste majske izbore na emu je insistirao Liberalni savez uoavajui istorijsku ansu da se ujedinjena opozicija za svagda nametne kao kljuni, nezaobilazni faktor u Crnoj Gori, da se bez njenog uea ne moe niti smije povui ni jedan jedini vani politiki potez u Crnoj Gori... Nee se podsjetiti Kilibarda da mu je, svojevremeno, policija poklonila i drugu stranku iji je postao lider, onu smijenu, karikaturalnu, jednokratnu, Milovu Narodnu slogu koja je, kad su Novaka Kilibardu jednog dana Popovi i o iskljuili iz Narodne stranke, posluila za egaenje sa onom pravom Narodnom slogom pozivajui Liberalni savez na pravi put, onaj koji vodi direktno u probavni trakt reima... Sva Kilibardina pria u emisiji, bila je u okviru odavno zadate reimske teme: produbiti nacionalne podjele, meusobne animozitete, emu je sluilo i njegovo izvinjenje zbog Petrov-dana na Cetinju 1991-ve. Inae, crnogorska izvinjenja imaju istu vrijednost kao i one novanice sa dvanaest nula koje je tampala topiderska tamparija naduvavajui onda najveu, do onog asa poznatu, inflaciju na svijetu... Znam da je Narodna sloga sa Liberalnim savezom za Kilibardu bila otkrovenje, novo iskustvo, ali za mene nije... Tako shvaeno ono je bilo nae nadahnue i u onim danima kad je Kilibarda zagovarao Dubrovaku republiku i kad su se stvarali dobrovoljaki

64

odredi po Crnoj Gori. Sve to smo pregli, izviralo je iz tako shvaene crnogorske tradicije zahvaljujui kojoj smo, jednog dana, smogli snage da Kilibardi pruimo ruku uoavajui ogromni potencijal toga ina. S druge strane, zna to Kilibarda, pruili smo mu ruku spasa. Da li je tadanje politiko bauljanje Novaka Kilibarde bilo ujedno njegov prirodni nagon da kad ostvari svoje spasenje odmah prie onome koji mu se uinio pragmatinijim i isplatnijim za line interese ili je i dalje bio neiskren politiki savez, koji je samo koketirao i flertovao na politikoj pozornici u vremenu kada je bio raskol u DPS-a, i svakako vidio bolju ansu za napredovanje ostavljajui politiki savez u kojem nije mogao due ostati iz njemu znanih razloga, jer e biti ubrzo otkriven pa je bijeg od Liberalnog saveza bio za njega neminovnost i politiko kalkulantstvo i ujedno izdaja zarad interesa sa DPS-om i njegovim liderom. Bila je to Kilibardina politika nedostojnog ponaanja sa onima sa kojima ulazi u savez i jedno nedostojno bauljanje lidera Narodne stranke, koji svoju ansu nije htio iskoristiti da se konano obrauna sa onima na vlasti protiv kojih je do tada bio. Prihvatanje uea u koaliciji sa DPS-om i SDP-om Narodna stranka i njen lider i ostali lanovi te stranke samo su vidjeli zauzimanje politikih pozicija u neka od ministarstava, kao svoj najvei domet i time prepustili najjaoj politikoj stranci da ima presudnu ulogu u koaliciji. Naravno za Kilibardu, ali i veliki broj Crnogoraca, pitanja morala su trice i kuine, oni navijaju za to da je politika djelatnost u kojoj je moral zadnja rupa na svirali, pozivajui se i na svjetska, u tom smislu na alost, prebogata iskustva. U tom naopakom smislu Kilibarda i armije njemu slinih mogu nai opravdanja za svoja konkretna ponaanja... . Moda je Kilbarda procijenio tadanji politiki trenutak pa za sebe vidio ansu za svoju budunost i lini afinitet da vlada dravom, jer se ve (ost)vario kao lider jedne stranke srpske, da jednoga dana njegovi neostvareni snovi iz vremena rata za mir, kada je sanjao o Dubrovakoj republici u kojoj bi on stolovao i odluivao o sudbini graana te republike, preuzme kormilo dravne federacije ili neke nove dravne zajednice srpskih zemalja makar i dvolane sa srpskom Crnom Gorom i srpskom Srbijom. Nije on napustio savez bez odreenih kalkulacija i mogue izvjesnih obeanja, a skrivenih svojih elja, da se svima nametne i nadmudri sve svoje politike protivnike, to u njegovoj politikoj linosti je i osnovni motiv njegovog revanizma i svega onoga to je radio bavei se politikom. Da li je N. Kilibarda na seansama-tretmanima sa jednim stranim ambasadorom kovao-utvrivao neke planove, a koje mu danas osiguravaju ulogu samostalog p(oli)tiara i javnoga radnika ili je to visoka i krupna politika koju je on ostavio za neku drugu priliku, pa mu slui kao kec u rukavu za nedaj boe poziv iz Haga?! Porasli su bili njegovi apetiti poslije ostvarivanja koalicije sa Liberalnim savezom zvanoj Narodna sloga, ali je gotovo odmah moda vidio bolju priliku i efikasniji nain da preko nove koalicije u vlasti i postavljanjem njegovih eksperata na mjestima ministarskim uvrsti svoje politike pozicije i kao iskusan politiar bude tas na politikoj vagi njegovih koalicionih partnera DPS-a i SDP-a, koji su ipak bili veliki politiki rivali, pa mu se na trenutak uinilo da bi njegovo posredovanje moglo njega izbaciti na vrh te koalicije ! Sanjao je i imao velike politike apetite u koaliciji sa strankom na vlasti, ali je isto tako ubrzo uvidio zablude da se prekartao i da je najbolje uzeti ono to mu se nudi i da od njegovih buduih ostvarenja i elja zasada nema nita, pa je nastavio da taktizira u

65

blaoj i fleksibilnijoj formi sa koalicionim partnerima i da gradi neku novu politiku karijeru, a povratka nazad vie mu nije bilo u Liberalnom savezu. Preraunao se, ali je nastavio da smirenije i vre gradi svoje politike pozicije sa najistaknutijim lanovima DPS-a, preko kojih je jedino mogao napredovati i tu ansu nije htio ispustiti, zato se i dodvoravao sa brojnim izjavama koje je davao u javnost i miroljubivom evropskom politikom sa susjedima uz svoja izvinjenja i oproste za injenja u ratu za mir, a naravno i proteirajui glavne aktere nekadanjeg rata za mir kao nove linosti sa evropskim pogledima i tolerancijom suivota na prostorima nekadanjih jugoslovenskih republika. Na takvoj politikoj strategiji on e graditi novu politiku karijeru u koaliciji i sa svojim izjavama u javnosti propagirati novi vid demokratskih odnosa sa susjedima i prikazivati punu spremnost da nekadanji politiari rata za mir sada su novi ljudiosobe HOMO NOVUS - HOMO DUPLEX koje prevazilaze sve ono to su jedni drugima inili i bacaju sve to u zaborav sa eljom da grade nove odnose u susjedstvu i regionu. U tome su dobrim dijelom imali podrku Evropske Unije, a za uzvrat e raditi ono to im ta ista zajednica bude propisivala i odreivala kako i na koji nain da se izgrauje Crna Gora i susjedne drave. Jedno kratko vrijeme umislio je bio da bi mogao biti ozbiljan kandidat za predsjednika nove dravne zajednice Crne Gore i Srbije. Kilibarda je izjavio da nema zvaninih informacija o tome da bi mogao biti kandidat za predsednika Srbije i Crne Gore, ... ali da uje glasove o tome.... Znam jedino da bolje poznajem Srbiju i njenu politiku scenu, a naroito Vojislava Kotunicu, od svih koji se pominju kao kandidati za predsjednika dravne zajednice. Prema tome, ako neko predloi da bih ja mogao da zauzmem tu funkciju, a uzme u obzir injenicu da dobro poznajem srpsku politiku scenu, onda takav predlog ima osnova, izjavio je Kilibarda. Na uvoenje maternjeg jezika ... sa dodacima, srpski, crnogorski, bosanski... trajka aka i profesora u nikikoj gimnaziji izostalo je reagovanje velikog nekadanjeg borca za srpstvo i srpski jezik, kojim je Njego govorio, kako je nekada znao citirati i sve to potkrijepiti injenicama, a sada je za N. Kilibardu bilo vano uvoenje i crnogorskog jezika kao ravnopravnog sa ostalim jezicima ! Predsednik Narodne sloge, partije sa jednim poslanikom u crnogorskom parlamentu, Novak Kilibarda predloio je brai Srbijancima da ako veruju da su Srbi i Crnogorci nacionalno ista kategorija i ako priznaju da je Njego pisac zajednikog jezika da se njihov zajedniki jezik nazove crnogorski ... Ne bude li tako, Crnogorcima predlaem oprez, rekao je Kilibarda na jueranjoj konferenciji za novinare, povodom spora oko naziva nastavnog predmeta maternji jezik i knjievnost i trajka est profesora u nikikoj gimnaziji ... Crnogorcima i drugim narodima u Crnoj Gori preti stalna opasnost od unitarnoklerikalnih aspiracija velikosrpstva - naveo je Kilibarda kao razlog zato bi trebalo imenovati crnogorski jezik. Interesantno je navesti jedan podatak koji se pojavio u tampi iz 2004. godine, a koji ne mora da odgovara istinitom dogaaju ili primjeru, u kome se Novak Kilibarda pojavljuje za ahovskom tablom i daje se prikaz cijele ahovske partije koju je odigrao sa protivnikom, naravno izaao je kao pobjednik. Ta zanimljivost je veoma bitna za razumijevanje njegove politike linosti i ukupnog mentalnog sklopa sa kojim je on cijelu svoju struku i nauku nastojao da ugradi u svoju novu profesiju politiku kao sudbinu o kojoj je znao esto govoriti da je njegov hobi: uao sam u politiku iz hobija! Upravo je njegova politika linost kao u ahovskoj partiji smiljena, proraunata, lukava, promjenjiva, iznenadna, zakulisana, interesdijska, kalkulantska, perfidna, ponekad otra

66

i pomirljiva da zavara protivnika, naravno sa ciljem da bude pobjednik. Takvu politiku je vodio ciljelo vrijeme u politikom ivotu, partiji-stranci kojoj je pripadao i koju je morao napustiti - iz koje je istjeran, kao i saveze politike koje je imao. Meutim, ahovsku politiku partiju koju je igrao sa najjaom politikom strankom DPS-om u Crnoj Gori i i najjaim politikim protivnikom u toj partiji nije uspio dobiti odnosno bio se ve unaprijed predao dajui signale protivniku da e biti zadovoljan sa onim to mu se da. Tako je i bilo, izgubio je sve ahovske-politike okraje, ali je kao politiki protivnik dobio po neto to koaliciju nije ni zanimalo ili mogli su sebi i taj luksuz dozvoliti da Kilibarda misli ili da ima privid da e ih lako nadigrati. Potuen je u svim ahovskim i politikim duelima sa svojim protivnicima iz koalicije DPS - SDP. Nije imao snage, ni znanja, a bogme ni politike moi za politiku borbu u cilju ostvarenja svojih politikih ambicija i zauzimanja visokih pozicija u sistemu vlasti od onih protiv kojih je nekada bio i na kraju sebe potopio, da bi postao jo jedan u nizu politikih mrtvaca na crnogorskoj politikoj pozornici koji su sebe izbrisali sa scene kao (ne)dosljednog i (ne)principijelnog politiara. Ostavio je mnogo onoga o emu ni on ne bi znao da ga rastumai makar drugaije i na suptilniji nain, a posebno zablude i snove sa kojima je ratovao bavei se politikom, kao i brojne izjave koje je davao sa unaprijed smiljenim ciljem u linom interesu. Porazio je sebe, mrcvarei se i padajui u teke nokdaune, koje je veinom on sam namjetao svojim kalkulacijama i politikim flertovima sa mnogo mlaim politikim protivnicima. Neuspjeh je bio zagarantovan, a politiko blato kojim je prekriven jo uvijek se nije potpuno osuilo i zabetoniralo ga kao politiara koji je mnogo htio, a sebe djelimino u politici lino ostvario od lidera Narodne stranke do samoproklamovanog samostalnog p(oli)tiara kojemu je dozvoljeno da pria i pripovijeda, zanoveta i proteira sopstveno samoreklamerstvo i prosipa dosjetke u cilju pranja svoje i drugih politikih biografija, a sve sa ciljem da nadmudri sve one sa kojima je kontaktirao i na kraju sebi narok politiki uzeo. U tome je svakako uspio, ako mu je to satisfakcija ili nagrada za lino djelo bavljenja politikom iz hobija! Jedno vrijeme bio je od sebe stvorio u javnosti privid mud(r)o(g) politiara, da bi se kasnije se otkrio i ostao za(b)lueli politiar. Bila je to evolucija njegove politike linosti koja je imala unutarnju revoluciju neostvarenih snova i politikog revanizma sa komunistikim sistemom i onim politiarima kao protivnicima koji mu nijesu dali da se ostvari onako kako je elio i sa nezajaljivim ambicijama. Zbog otre kritike u javnosti kojoj je bila podvrgnuta Narodna stranka, a u vezi sa privatizacijom - prodajom Instituta dr Simo Miloevi i jo nekih preduzea i njegovih paualnih ocjena Kilibarda je prijetio najavom podnoenja ultimatuma o izlasku iz koalicije, ako se ne preduzmu otre mjere protiv Neboje Medojevia, koji je u jednom intervjuu kritikovao mjere i nain na koji se vri ta privatizacija, iako ministri iz Narodne stranke i sam njen lider nijesu demantovali ono to je gospodin Medojevi izjavio dnevnom listu DAN. Voena je sedmodnevna debata u crnogorskom parlamentu povodom prodaje Instituta dr Simo Miloevi, a koju su sprovodili i jedan lan iz Narodne stranke Predrag Drecun, pa je ak konstatovano da je Crna Gora tom prodajom dobro zaradila!? Ugovor nije mogao biti stavljen na uvid poslanicima ili ga neko nije smio dati, jer su se mogli provjeriti sporni datumi prodaje odnosno obrauna marke i dinarske protivvrijednosti. N. Kilibarda je na takve prozivke u narednim godinama ostajao nijem ili je uopteno odgovarao da je sve uinjeno onako kako je ta komisija i uinila prodaju-tranziciju, a gdje su pare od prodaje otile i da li su na zakonit nain troene ta i mnoga druga pitanja iz ostalih

67

ugovora o tranziciji - prodaji preduzea - dravnih u kojima je Narodna stranka participirala kao dio vlasti njen lider se nee oglaavati, jer vjerovatno da je (sa)znao gdje su te pare, kao i one koje je nekada traio u parlamentu!? Od svega to se raspravljalodebatovalo u parlamentu ostale su samo sumnje u regularnost prodaje-tranzicije Instituta.... Nije to bila jedina sumnjiva prodaja ili bolje rei rasprodaja o kojoj se samo debatovalo i na tome sve zavravalo, a avioni i ostalo opet nije bilo toliko interesantno za Narodnu stranku, a N. Kilibarda nije htio potencirati nabavku aviona odnosno i to je, svi su izgledi, zaboravio ulaskom u koaliciju i ueem u vlasti kao potpredsjednik Vlade i sa svojim ministrima kao ekspertima za ekonomiju, pravo i pravni sistem i kulturu Crne Gore. Izvjesno vrijeme N. Kilibarda je boravio i koristio avione za svoje politike potrebe iako nije znao ili ga nije interesovalo ko je njihov vlasnik i kako su kupljeni! Tri resora pokrivala je Narodna stranka, a ostale komisije u kojima su njeni lanovi uestvovali ostaju za neka druga vremena da se provjerava ili neto vie progovori. Mnogo toga preskae N. K. ili ostavlja za kasnije da u svojim izjavama za javnost, konferencijama za novinare objasni ili u intervjuima objelodani na tenane svu transparentnost i veliki dobitak za Crnu Goru!? Na tom i takvom terenu N. K. ne eli da se proeta ili makar provoza i sa svojim obezbjeenjem radi svake sigurnosti u cilju zatite fizikog integriteta. Spasio je starina Novak sijedu glavu na staraka ramena svoja. Ostala je za jo neku koaliciju ili participaciju u nekoj od dravnih komisija od kojih bi mogao imati makar neke koristi, ako ne materijalne a ono moralne, isto radi uvida da (sa)zna gdje su pare i da ne proziva vlast protiv koje je bio i sa kojom je uestvovao u transparentnoj tranziciji! O Prekookenskoj plovidbi i njenim brodovima, vauerizaciji, tranziciji i tako dalje neemo ovom prilikom. Novak Kilibarda se odluio za nimalo reformski i demokratski metod. Ucijenjujui Vladu i koaliciju, iza dobro zakljuanih vrata crnogorske vlade, Kilibarda je izgovorio sudbonosno - Medojevi ili novi izbori - i time otvorio mogunost da to bude stalni metod koalicionog vladanja. ...Narodna stranka prije mog ukljuivanja je bila poprilino radikalna sa predznacima koji nijesu bili po mom ukusu, ali moram priznati da sam imao simpatije prema toj partiji, jer sam u njoj prepoznao demokratske potencijale koji su vremenom postajali sve uoljivije.... Bio je Kilibarda u koalicijama poevi od Narodne sloge sa Liberalnim savezom Crne Gore, zatim Da ivimo bolje sa DPS-om i SDP-om, do koalicije Zajedno za Jugoslaviju. A ta njegovi partijski drugari iz Narodne stranke misle i ocjenjuju njegov rad i djelovanje stranako evo kraeg izvoda: Nijesam u prilici da itam ta njegova iskustva, ne pratim feljton, ali bojim se da je suvie rano i da je trebalo ispotovati vremensku distancu. Bojim se da te njegove isprike, koje on danas eli da prikae javnosti kao da se nije slagao sa tim vremenom u kojem je tako intezivno uestvovao, djeluju dosta neuvjerljivo. Ne udi me: 90 odsto Crnogoraca, s Kilibardom na elu, u ratu su se kao pjan plota drali Gorskog vijenca. Drali su se onog to u Gorskom vijencu ne valja, a namrtvo zaboravili ono to je u njemu besmrtno. Zaboravili su, na primjer, jarebice... ove jarebice su, u bijegu pred veim neprijateljem, potraile spas kod manjeg. Instinkt im je rekao da je manji. Kad su 1992. godine muslimanske jarebice pobjegle u CG jere ih je nevolja nagnala, nai policajci su ih marljivo hvatali i slali Rau pod no. Kako i nee kad im je Kilibarda, koga akademik Tunjo Filipovi zove mudracem, objasnio da je pria o jarebicama pikin dim, a da je Njego genije kad kae:

68

Kako smrde ove poturice, Trijebimo gubu iz torine, Udri vraga, ne ostav mu traga. Ovaj tekst, u kojem sam od Radonia uzeo izvorna svjedoenja, treba itati kao pomen, bez popa i tamjana, rtvama crnogorske, suvie crnogorske mrnje prema Turcima . ukanovievi ljudi idu na pregovore sa partijom na ijem je elu ovjek optuen za ratne zloine rezignirano je konstatovao Novak Kilibarda, prvak narodnjaka. Ovaj veliki pobornik multietnike, multikonfesionalne i multipartijske Vlade otiao je i korak dalje-izjavio je da se SNP i DPS razlikuju kao presjeene jabuke. Kilibarda je zaprijetio izlaskom iz koalicije, jer dogovori oko budunosti srpsko-crnogorske zajednice, po njemu nije partijsko, ve dravno pitanje.... Pogledajte ta iz toga sada imamo: dvije, crkve, dvije nacije, dvije akademije, dva udruenja pisaca, dva udruenja novinara... Na putu su i dvije policije, zatim najmanje dvije orijentacije za Nezavisnost, dvije drave sa dva razliita opredijeljenja za zajedniku... Imamo ak i dva 13. jula... Pa mi smo jebivjetri a ne politika svijest. Kad Kilibardu sluate, da on sam ne kae da je profesor knjievnosti, ne bi ovjek mogao da pogodi.... Novaka Kilibardu kao politiara pojedini ljudi, pisci, novinari razliito opisuju, ali svi se uglavnom u jednom slau da se radi o prevrtljivoj politikoj linosti sa kojom morate biti veoma obazrivi, jer e vas prevariti dok trepnete samo da svoje interese ostvari. Evo dva primjera u kojima se na najslikovitiji nain njegova linost kao politiara opisuje. Prvi primjer: ...na Kilibardinom primjeru sam podvrgao jedan moralni pojav za koji u crnogorskom jeziku postoji slikovita rije trokapi... Nezaboravan umjetniki prikaz takve spodobe, koja je ostala neprevarena pod svim carevima... Brzina, sa kojom se crnogorska nita roba prilagoava vremenu, sa kojom razvija i umnoava vlastite potencijale, takva je da jezik neizbjeno kasni za stvarnou... Kilibarda ima na glavi kapu koja je pola eir, pola ajkaa, pola korotna crnogorska kapa... Kilibardino pokrivalo za glavu ,,...sastoji se od tri polovine, to nagovjetava da ju je saio kroja koji je u isto vrijeme i guslar... ili kako bi Bekovi rekao, i Kilibarda spada u crnogorsku mumurinu i mutljavinu, koja se grila i turila, latinila i mintila, stoput se preprodala i prekupila, a poteno nije nikad nita bila. Da li se ima ta dodati ili oduzeti ili negirati iz njegove dvodecenijeske politike djelatnosti?! I drugi primjer: ....Vjekove odbacuju kao zmija svlak. U taj strani vode krimen: A......, M....., M.... i Novak. U debelo se crijevo, kau bratsko, uvlae Vodu krvavijeh ruku.... Kilibarda je vjeni, a ne dnevni! Dok postoji Crna Gora nee joj usfaliti trokapia kakav je Kilibarda ... Po Jevremu, Kilibarda je gadno nagren kad je od mene (Veovi Marka) proglaen Miloevievom jebaicom... a zar nije kada se kae da se Vodu krvavijeh ruku uvlai u debelo crijevo... brojne politike radodajke, kakav je i Jevremov Kilibarda, kojima pred svakim novim Vlastodrcem same gae spadaju? Odgovor Kilibarde: Ko naui Marka da ovako mrzi - Zapitao sam se ta bi sa Markom koga sam izuzetno cijenio i ko ga naui da ovako mrzi... Veovi vjerovatno nije imao vremena da prati moj politiki razvoj, niti veinu mojih izjava... Sretan sam to mogu da osjetim vrijeme... ao mi je to me je pjesnik Marko Veovi napao rjenikom koji ne odgovara ni njegovom stvaralakom ni intelektualnom nivou... Sve i da sam se ponaao onako kao to kae gospodin Veovi, a ... nije stigao da zavri studije Filolokog fakulteta u Beogradu gdje je studirao... alosna mu majka! Nijesam, bukvar politike pokazuje da je neopravdano vjeito opominjati politiara ta je nekad radio, a ne gledati ta danas radi... Da navedem jedan primjer: Njemaka je produkovala Hitlera i faizam i napravila jedan od najteih zloina u istoriji ljudskoga roda... Meutim, Njemaka jedana je demokratska zemlja...

69

Da bi ovjek govorio o mijenama politiara mora zaista da zna ta je politika... Rijeio sam da ne odgovaram na taj rjenik i te napade. ta rei poslije navedenog i kako negirati ono to mnogi o njemu piu iz vremena njegovog politikog djelovanja u Narodnoj stranci, koalicijama i danas kao samostalnog p(oli)tiara kako zna za sebe esto rei i potencirati tu po njemu nedvojbenu injenicu. Nikako da se zapita sam Kilibarda koliko je takvih slobodnih p(oli)tiara u crnogorskoj javnosti kojima je sve dozvoljeno u medijima, da sebe opravdavaju i da drugima mogu lijepiti etikete ili im drati as iz moralnoga vaspitanja i naina kako ovjek da se promijeni i preobrazi po nekoliko puta u ivotu i da nikom nita ne odgovara za ono to je javno inio dok je bio na liderskoj poziciji ili u vlasti. Takav nain i odnos prema javnosti i nakaradna tumaenja da bi sa sebe skinuo politiko blato kojim je pokriven jednostavno i blago reeno je politiko prostituisanje ili ljepe reeno javno i nono provodadisanje zabluelog starine. Imae priliku i vremena da odgovori na sve ono to je do sada zagovarao, hukao, izjavljivao, nagovarao, navodio da se ide u rat za mir, dobrovoljno bodrio i svojim vatrenim govorima o srpstvu, ostvarenju srpskoga sna i ujedinjenju srpskih zemalja, i sve to sa zaslunim ordenom na grudima da javno objasni svoju ulogu u tom vremenu i doprinos za zasluge od kojih sada bjei pozivajui se na promjene koje su svojstvene ljudskome biu, a ne kameleonu!? ta je sa moralnim principima, ulogom linosti i lidera o tome on ne eli da pria nego jednostavno objanjava nacionalistikim ludilom, a sebe izuzima iz toga ludila! Ako je i bio tada u tom ludilu zato ne kae koliko i kada je bio u zabludi, prizna da je sve u ludilu radio pa makar to bilo i nacionalistiko ludilo! Meutim, treba da zna, ako prizna da je to bilo njegovo ludilo kako je onda mogao kao profesor narodne knjievnosti biti na Univerzitetu i da li mu je i danas kao takvom tamo mjesto?! Da li neko o tome brine, makar onaj koji mu daje honorar za nastavu koju izvodi na visokokolskoj ustanovi? A ta e rei za diplomatsku karijeru ovjeka koji je dugo godina bio u nacionalistikom ludilu i kako se i na koji nain izlijeio od toga, a zna se da diplomate prolaze strogu medicinsku specijalistiku pretragu, i da tamo oni koji su u zabludi ili nekoj vrsti zablude-ludila ne mogu biti u slubi! Mnogo je pitanja na koja bi Kilibarda kao politiar poslije svega ovoga morao dati odgovor prije svega javnosti, a zatim i onima sa kojima je participirao u vlasti i ukupnoj politici, parlamentarcima, politikoj sceni Crne Gore. Neka dio po dio detaljno objasni i da odgovore na postavljena pitanja u navedenom tekstu o njemu kao politiaru sa portretom bez okvira. Da li je on zaista politiar na crnogorskim prostorima parlamentarizma koji zasluuje epitet politiara zvanog duplo golo u politici? Da li je on politiar od formata kako je znao nazvati rei, izraziti se o njegovim ekspertima ekonomije, prava i kulture, kako bi ih na taj nain promovisao unaprijed dajui im svojstvo ili certifikat koje nemaju, ali sve po onoj narodnoj ja tebe serdare a ti mene vojvodo?! Da li je nekadanjem lideru Narodne stranke konano odzvonilo i se jo uvijek uje njegova uplja zvonjava sa priom da je spasao srpsku politiku, nezavisnu Crnu Goru promovisao, zalijeio rane onima kojima ih je nanio u Crnoj Gori i posebno u Bosni i Hercegovini? A gdje su rtve rata na crnogorskoj strani, koje su platile svojim mladim ivotima svu bestijalnost njegovih zapaljivih govora i ratnoga hukanja da se ide u osvajanje srpskih zemalja, da se srpstvo brani i tako dalje? Da li zbog njih N. Kilibarda ima politikog i linoga obraza da preuti sva pitanja koja se ovdje postavljaju i za koja se trae odgovori? Samo zbog tih mladia morao bi biti odgovoran i javno svakodnevno moliti za oprost od grehova njegovoga

70

nacionalizma. Da li je to njegovo nacionalistiko ludilo sa kojim je zagovarao odlazak u rat, a crnogorska mladost izvjesnim brojem rtava platila, kao i velikim brojem ranjenih, i jednim manjim brojem nestalih? Da li se to moe nazvati (do)prinosom borbi za mir na ovim prostorima, a do tada to je radio sve baciti u zaborav. Ne, takva djelatnost bilo kojeg politiara iz vremena rata za mir i nacionalistikoga ludila ima imperativ da se pozove na odgovornost svako lice koje je svojom politikom doprinijelo tome ratnohukakom ludilu. Tu nema kolektivne odgovornosti, ve se lako prepoznaje svaija pojedinana i lina uloga i odgovornost, a posebno onih politiara koji su bili u svemu tome aktivni propagatori. N. Kilibarda je jedan od onih politiara i lidera Narodne stranke koji ima udio velike odgovornosti za uee u ratu za mir kao lider stranke i njegova odbrana ili bolje rei izgovor i fraza da je bio u zabludi samo je stavljanje poveza na oi cjelokupnoj javnosti i bijeg od odgovornosti. Neka se zna ta je zagovarao, priao i pripovijedao, hukao, vodio dobrovoljce u rat, dijelio oruje on i njegova Narodna stranka sa kamiona u kojem je bilo puno oruja, iao po raznim selima i zabitima crnogorskim da (po)zove ljude ili objasni istoriju srpstva i srpskih zemalja za koje treba da se ide u rat, da omasovi svoju partiju. Da li ga je svega toga stid i da li se kaje o tome ovdje nije rije, ve pitanje njegove linosti i politike odgovornosti za svoja djela i nedjela, naravno politika? Javnost neka prosudi in njegovoga kajanja i stida, a prije toga N. Kilibarda neka objasni svoje motive sa kojima je iz hobija uao u politiku da bi se njome bavio. Sigurno je jedno da oni ivoti koji su ostali na stratitima ratnim nijesu otili iz hobija ve na neiji poziv ili hukanje, nagovor ili ubjeivanje. Iz hobija neka sada nekadanji lider Narodne stranke N. Kilibarda odgovara. Politika ljaga blato prekrili su njegovu politiku linost koja se ne moe oprati niti se on odatle izvui bez line odgovornosti pred javnou crnogorskom i naravno u redovnom sudskom postupku. Premnogo je Kilibardinih izjava sa kojima minimizira ukupnu nacionalistiku politiku i svoje stranke i ostalih stranka. On je bio jedan od najizrazitijih lidera nacionalizma koji je zapjenuano iao i objanjavao crnogorskom narodu sveti poziv za odbranu srpstva ili njegovih snova i ostvarenje linih ambicija. Za ovjeka njegovih godina i linog integriteta iz vremena rata za mir ima samo jedno pitanje i jedan odgovor, a to je javno priznanje za politiku koju je vodio u ratu za mir i sudski nalog za krivinu odgovornost za ratnohukaku nacionalistiku politiku koju je zagovarao i javno iznosio. Da li je on imao jedini pravo ili ekskluzivu da od svih stranakih lidera daje izjave za koje nee snositi nikakvu moralnu niti materijanu odgovornost, kako bi on rekao da lideru narodnjaka treba biti dozvoljeno da daje izjave: koje imaju i vidljivo i nevidljivo znaenje ili je time taj isti lider imao namjeru da zaplai javnost i privue je za svoje interese u cilju osvajanja vlasti ili Biu iskren: ja sam imao namjeru da jednostavno malo zaplaim DPS da vie pazi na koalicioni red.... E, sa takvim izjavama nije se igrati posebno ne u zrelim godinama, pa bez obzira da li ste (ne)svjesni znaenja tih rijei, a posebno ako ste javna linost i politiar od uticajne opozicione stranke, pa makar to bila i njegova nekadanja Narodna stranka. Za svaki javni rad, ovjek na javnoj funkciji, mora imati i linu odgovornost pored one slubene, tako da se Kilibarda ne moe od toga osloboditi time to e se izviniti, rei da ga je stid ili traiti pro forme oprost za politiku i pokret kojem je pripadao, jer u pitanju su ne samo javne obmane nego i ljudski ivoti njegovih i drugih graana prije i iznad svega.

71

Savez studenata Federacije Bosne i Hercegovine i Unija studenata Univerziteta u Tuzli danas su podrali zahtjev studenata sarajevskog Univerziteta da se diplomata Srbije i Crne Gore u Sarajevu Novak Kilibarda zbog svoje ratne prolosti proglasi personom non grata. Opte je poznato da se radi o ratnom hukau koji je u toku rata na naim prostorima bio blisko povezan sa osobama optuenim za ratne zloine i dobitnik je i Njegoevog ordena, kojim ga je odlikovao Radovan Karadi... Unija studenata Univerziteta u Tuzli koja predstavlja 16 hiljada visokokolaca zahtijeva od bosanskohercegovakih zvaninika da Kilibardu udalje iz Bosne i Hercegovine. Optim zahtjevima bosanskih studenata da se Kilibarda protjera iz Sarajeva pridruio se i krovni Savez studenata Federacije Bosne i Hercegovine. U saoptenju tog saveza navodi se da je Kilibarda ratni huka koji je uestvovao u agresiji na Bosnu i Hercegovinu i Hrvatsku. Ovom prilikom od ministra spoljnih poslova Bosne i Hercegovine Mladena Ivania traimo da podri zahtjev studenata da se onemogui dalji boravak Kilibarde u zemlji. N. Kilibarda i njegovi saradnici eksperti bili su i za saradnju sa vlau i za saradnju sa opozicijom samo da bi bili u vlasti i to im je bilo jedni cilj i nita vie, zato su i svoju stranku doveli na mjesto gdje joj i pripada na opozicionu stranku koja vie ne predstavlja nita drugo sem jednu opozicionu stranku sa veoma malim brojem lanova i bez ikakvog znaaja na politikoj sceni Crne Gore ili kako neko ree danas je rije o navodnoj stranci. Ako je nekada zaista bila stranka koja je mogla da dobrim dijelom utie na opoziciono tijelo Crne Gore i povue neke znaajne poteze na tom planu u smislu mijenjanja politikog miljea, smjene ili bolje rei doprinosa demokratizaciji i reformama u crnogorskom drutveno-politikom biu ona je sada samo obina stranka statista, koja zavisi o drugih stranaka u opozicionom bloku i kako joj se odredi odigravanje uloga. Doprinos takvoj snazi dananje Narodne stranke naravno da su dali Novak Kilibarda, Predrag Drecun, Dragan o, i donekle Predrag Popovi, koji je ipak bio protivan takvom djelovanju stranke, iako ne kategorian, ali bio je prinuen da uvajui svoju politiku poziciju u stranci povinuje se stavovima lidera i partijskih drugara eksperata. Crnogorci su skloni da gledaju crno-bijelo, znao je da kae Dragan o... nijesu mu smetale koalicije sa Liberalima (Narodna sloga) ili sa partijom na vlasti u koaliciji Da ivimo bolje, koristili su privilegije koje nosi vlast na Balkanu... Kada je Novak Kilibarda sa Kotunicom 1993. godine predloio etvrtu Jugoslaviju, o je to okarakterisao i kvalifikovao kao neto izmeu unitarizma i separatizma. ...Priznajemo graanski i ljudski integritet, ako neko eli da bude Marsovac, za nas je to relevantna injenica... Kada Kilibarda u crnogorskom parlamentu, marta 1996. godine, sadanju Jugoslaviju nazove krvavim vanbranim djetetom, a o najavi da e sve preduzeti da se ova drava srui, ...to je metafora na reformsko demokratskom kursu... kao opozicionar zalagao se za demokratizaciju medija, a kada je bio dio vlasti htio je da preuzme kontrolu dravne TV... bio je nekad antisekretar i antikomunista, pa kada zatreba - ustreba i etnik i poetnik.... ta sada zapravo rade nekadanji lider i njegovi eksperti koji vie nijesu aktivni politiari, ve lica koja javno djeluju i reaguju na drutvena zbivanja tumaei prave poteze vlasti protiv koje su nekad bili, a sada se sa njom slizali i ne mogu se prepoznati, jer su politiki istunci kao i njihov nekadanji voa-lider, koji danas kao slobodan i samostalan p(oli)tiar, sebe tako naziva i promovie da bi se to visoije digao, aktivno ui i ukoliko ne uini neto pod sobom od dugoga uanja i ekanja moe se desiti da mu se udijeli kakva uloga na politikoj sceni Crne Gore na daskama koje

72

ivot znae. Lutkarsko pozorite najistaknutijih lanova Narodne stranke predvoeni njihovim bivim liderom imalo bi i mnogo posjetilaca na predstavama koje bi mogli organizovati i gledalitu saoptiti ta su sve bili spremni da uine samo da bi se domogli vlasti i to pomou onih koji su bili njihovi okoreli protivnici. Aktivni uavac ve je odavno na sceni nekadanjih lanova Narodne stranke na elu sa Kilibardom, koji je njihov predvodnik i dizajner budue scene u sopstvenoj reiji, a sve u cilju obezglavljenja kakve takve postojee Narodne stranke i onemoguavanja da se ona povrati ili makar da stane na svoje noge. Dok je N. Kilibarde i njegovih eksperata bilo u Narodnoj stranci teko da se ita moglo uiniti na planu obnavljanja, organizacionog jaanja i poveanja broja lanova i simpatizera. Veliki lomovi koji su pratili tu stranku, a ijim doprinosom je uveliko pomogao njen lider sa ekspertima, zakovali su Narodnu stranku za dno politike crnogorske scene i teko da e se tako brzo uspjeti podii na sopstvene noge. Vjeiti padobranac bez padobrana Kilibarda je obavljao skokova sa velikih politikih visina, a sve znaveno sa njegovim profesorskim iskustvom i brojnim prisustvom njegovih studenata tako da je znao kada treba ukinuti struju ili vodu vojsci sa kojom je nekada bio vrsto u ratu za mir i nerazdvojan sa visokim oficirima u graenju strategije i naoruanja njegovih dobrovoljaca. Znao se je obraunavati sa svima i to uvijek sa pobjednikim uspjehom pa i kada je trebalo disertaciju na Filozofskom fakultetu u Nikiu prihvatiti ili osporiti za odbranu, naravno uz njegove tjelohranitelje koji su mu obezbjeivali siguran prolaz do uionice ili kabineta njegovog. Tako je znao tititi autonomiju univerziteta i zalagati se za reforme visokokolskih ustanova na kojima e on biti doivotni profesor! U svom naumu nije uspio da se domogne titule profesor(a) emeritus(a) jo uvijek, iako je u penziji i istovremeno aktivan predava na privatnom univerzitetu. Mogue da e se nekako dosjetiti svojom doskoicom i pra(v)nom normom koja e se naknadno unijeti pa e se dograbiti i te titule, samo da ga njegovi zlobnici ne prozivaju. Nije imao potrebe Kilibarda da bude zabrinut za svoju sudbinu politiara i popularnost koju je stekao i uivao dok je bio lider Narodne stranke, Narodne sloge i nekoliko koalicija ili kao predsjednik komisija ili upravnih odbora. Takoe, nema razloga da se ali da mu je nedostajalo politike popularnosti koju je imao i izvan granica Crne Gore zbog svog politikog djelovanja i visokog rejtinga u plasiranju svojih ideja. Sa druge strane, takoe, ne treba da ga brinu ni kritike ili hvalospjevi za ono to je inio u proteklom politikom periodu ili se pripremao da uini. Dajmo si glas protiv - Kaj bu delal Kilibarda u CNK?!... zblanuti tragikominom obavijeu da je za stoernika Upravnog odbora CNK (Crnogorsko Narodno kazalite) izabran niko drugi do ravnatelj one otpelane k vragu Narodne stranke i kontrolor crnogorskog asnitva, stanoviti gospar N. Kilibarda!... Mi u Lipoj Naoj, tovatelji koji tovat znademo kazalite, ako zatreba daemo si protestirati v znak solidarnosti ispred naeg HNK i Splitskog kazalita... Va crnogorski nepomenik dao se deklarirati kao stanoviti destruktivac... Lele tebe, kazalite nae, ne no nama za tobom!... Nakon to je sebi dal za pravo prah i pepel Narodnu stranku, drugo, Narodnu slogu, i tree sve ega bu se dotakal, ka i ukinuti dotur, strujni i vodeni, armijskim domaim postrojbama... po sistemu trojanskoga konjisanja za ravnatelja CNK i CNK-ovih tovatelja...! uh li ja SVE TO i razumjeh li to se moe proitati za velikoga lidera N. Kilibardu odnosno sada samostalnog p(oli)tiara?! Ko e sjutra oprati crn obraz Crnoj Gori, od ivog blata u koji tone

73

zbog ponaanja nekih njenih elnika... bilo u vlasti ili opoziciji? Da li to dotie od svega navedenoga u ovome tekstu do nekadanjega lidera Narodne stranke, a dananjega samostalnog p(oli)tiara i javne linosti N. Kilibarde ili on na sve to ima spreman odgovor da se radi o onima koji mu zajedljivo i zlobno podastiru napise o njemu, a u kojima nema nita to bi moglo da ga kompromituje ili da se od toga zacrveni iako rije stidim se - stid me je podrazumijeva i da mu se obrazi zarumene od onoga njegovog politikoga djelovanja u ratu za mir. Svima je poznato da je predsjednik Narodne stranke Novak Kilibarda, nakon sramne odluke Vlade Crne Gore o neutralnosti, saoptio da, ako bude dejstvovala prema NATO paktu, Vojsci Jugoslavije treba ukinuti dotoke sredstava koja su joj potrebna. On je pozvao i lanove svoje stranke na dezerterstvo.... Nita to nije ve vieno i to nije reeno i oekivano od nekadanjega lidera Narodne stranke. I danas N. Kilibarda moe da pria i pripovjeda, tumai, i otkriva istinu svoju o proteklim ne tako davnim dogaajima barem na prostoru Crne Gore. Da li je svjestan injenice da ima mnogo svjedoka iz onoga vremena rata za mir i da pamte ta je on kao lider Narodne stranke proteirao, zagovarao, nudio, ubjeivao, okupljao, obeavao i tako dalje? Nee biti da se on toga svega ne sjea, jer je tada bio u ozbiljnim ezdesetim godinama, i kako je znao rei dobro se svega sjea i zna istoriju dobro, a i pamtljiv je, pamenje ga dobro slui! A sada, ta je sa njegovim pamenjem i mlaenjem!? Da li su maske pale ili se jo radi na daljem zamaskiranju svega onoga to je sa svojim saradnicima i ekspertima iz najuega rukovodstva Narodne stranke osmiljavao i spovodio u djelo? Misli li Kilibarda da je neko zaboravio njegovo kliktanje i ljubav prema NATO-u iskazivano iza govornice crnogorskoga parlamenta? Da li se danas radi o njemu i njegovoj politikoj transformaciji sa kojom nastoji pobjei od prolosti politike i sa novom razvojnom filozofijom mirotvorstva evropskoga osporiti pravo nekom da ga proziva za ono to je inio? Da li njegovo propagiranje saradnje sa susjedstvom, zagovaranje multietnike tolerancije i suivotom potire politike snove i zablude nekadanjeg lidera Narodne stranke? Ve dui niz godina Kilibarda pokuava sebe rehabilitovati kao i one iz vrha vlasti kod crnogorske javnosti za sve ono to je inio i oni sa njim u ratu za mir ili od 19901997. godine, svojim djelima i govorima, naredbama i izjavama, pozivima ili ubjeivanjem, obeanjima i sigurnim ostvarenjima. S druge strane podbacuje toj istoj javnosti sebe i druge kao politike istunce i plasira sopstveno mirotvorstvo i toleranciju za period od kraja 20. vijeka pa sve do danas i time potire svoju politiku prolost odnosno izjednaava dobro i zlo i na kraju nikome nita on je slobodan od svega, jer se sada iskupio za svoja politika nedjela, on i oni sa njim koji su bili na istome zadatku. Da li e uspjeti u svome naumu koji nije za potcjenjivanje, jer mu stoje na raspolaganju otvoreni mediji, javne govornice i konferencije za novinare. Smatra li da e stalnim ponavljanjem ispraznih izvinjenja, stida, srama i oprosta, tumaenjima i (do)kazivanjem njegove istine (ubi)jediti javnost da je samo njegova istina mjerilo svega i jedina zadata i nepromijenjena kao takva? Stalno potenciranje istina N. Kilibarde je degutantno i besmisleno bez ikakvoga znaaja u cilju saznanja novih injenica ili detalja iz njegove politike biografije. Tano je da je njegovo politiko iskustvo na propagiranju i ratnom hukanju veliko i gotovo nema premca na crnogorskom medijskom prostoru, ali nee uspjeti da izbrie duboke tragove svoga nacionalistikog zanosa sa kojim je irio mrnju meu narodima, susjedima bratskih republika na nekadanjem jedinstvenom jugoslovenskom prostoru.

74

O kakvom se politikom istunstvu Kilibarde radi i moe li se ita o tome rei, pa makar bio to i djeli i da li ga uopte ima u bilo kom vidu za vrijeme njegovoga djelovanja kao lidera Narodne stranke u ratu za mir i bavljenja politikom kao hobijem? Da li je tu prije svega rije o mnogostrukoj politikoj linosti koja je svoje maske skidala po potrebi i stavljala ih kad god joj se nova ansa ukazala da moe imati od toga koristi za sebe i svoju stranku prije svega i iznad svega u cilju prikazivanja svoje linosti kao i velianja liderske uloge na politikoj pozornici Crne Gore. Tana je injenica da je znao procijeniti trenutak i pokazivao zavidnu vjetinu brzog mijenjanja maske na svome politikom licu i tako sloviti za lidera koji masama zna upravljati i kojemu se mora vjerovati na rije! ta sve smjera danas i na koji nain tei za ostvarenjem svojih ciljeva sa kojima misli oprati svoju prljavu politiku biografiju, a uz nju i onih koji su bili sa njime i posebnom onih koji su u vrhu vlasti a bili su na strani rata za mir? Da li e preko onih koji su zajedno bili sa njim u istoj ili slinoj ulozi ili ak nadreenoj dravnikoj funkciji uspjeti da obriu ili makar privremeno zatrpaju politiku prolost stavljajui debeli prekriva praine i na taj nain staviti taku na rat i mir, pa danas kao politiki istunci zagovaraju druge opcije evroatlantske i evropske sa ulaskom u NATO savez-alijansu u cilju da se na drugi teren prebace i time u zaborav poalju njihovu prljavu politiku prolost?! Upravo ovaj tekst ima za cilj da ih podsjeti odnosno da N. Kilibardi skrene panju da nee uspjeti u svome naumu da izbrie prljavu politiku biografiju iz vremena rata za mir i da crnogorskoj javnosti pokae dio deavanja za koja nijesu znali ili su je privremeno zaboravili, a s druge strane da taj isti Kilibarda ne moe i dalje da dri tirade o svome djelovanju i hvalisanju da je toboe bio u velikoj zabludi a imao je blizu ezdeset godina starosti, pa bi sada da djeluje kao mirotvorac i evropejac kojemu Evropa odaje priznanje za takvo djelovanje! Moda oekuje da jednoga dana bude i nagraen opet nekom medaljom, ali sada za propagiranje i zagovaranje mirotvorstva i ulaska u NATO savez i bude odlikovan sa mnogo sjajnijom medaljom-ordenom koji nadilazi granice susjedstva i na evropskom je rangu! Ponosan bi bio N. Kilibarda na takvo odlije i ne bi ga skidao, niti ga odloio, ve na junaka prsa stavio i pokazivao sjaj odlija koje je zasluio! Nije mu za sada uspjelo da se doepa bilo kakvog visokog evropskog odlija-medalje pa je mnogo ljubomora na svoje sadanje politike prijatelje ili miljenike iz crnogorske politike elite koji su, ipak, uspjeli dobiti odlije i priznanje za ouvanje mira i dobrosusjedske saradnje. I tu je nadigran i izigran N. Kilibarda kao veliki nekadanji Srbin, lider Narodne stranke, sadanji Crnogorac, pobornik dananjeg mirotvorstva, (prvo)borac za nezavisnu Crnu Goru. Naravno da je razliku u godinama morao visoko platiti, a to mu se do prije deceniju i po ne bi moglo desiti!? Svi oni koji su nekad vodili rat za mir sa ovih prostora iz vremena posljednje decenije 20. vijeka ne mogu biti mirotvorci pa iako su na visokim politikim i dravnim funkcijama u Crnoj Gori ili izvan njenih granica u susjedstvu niti su politiki istunci zato to su promijenili nekadanju politiku i prihvatili je nevoljno, ali isplativo za svoje interese prinueni da tako propagiraju nekada rat, sada mir i ulazak u NATO. ta su to nego ve politiki marifetluci sa kojima se crnogorska javnost nastoji prisiliti da zaboravi nekadanje borce iz rata za mir. Bacanje praine u oi crnogorskoj javnosti i onemoguavanje da se prozovu krivci toga ratnohukakog vremena nije nita drugo nego politiki kriminal i marketing protiv zdravoga razuma, bjeanje od istine i

75

suoavanja sa istinom. Zloini, poinjeni na prostorima nekadanje Jugoslavije i brojne rtve na tom prostoru, moraju nai krivce i pozvati ih na odgovornost makar radi onih koji su ivi i onih generacija koje dolaze. Politika moralisanja N. Kilibarde danas su njegova pravdanja i minimiziranje uloge koju je imao kao lider Narodne stranke u vremenu rata za mir. Upravo pozivi na sjeanje i podsjeanje onoga ta su pojedinci radili u tom ratu u svojstvu stranke kojoj su pripadali ima za cilj da se javno prizna krivica onih koji su bili psi rata, u interesu onih koji su izgubli svoje najblie, kao i nevine ivote, stradali, raseljeni, izgubljeni ili nestali, zbog onih koji su svjedoci i koji trae pravdu i istinu o svojim najbliim i radi generacija koje dolaze. To je bio na osnovni motiv, ne zaboraviti prolost radi sadanjosti i budunosti. Pozvati na odgovornost sve koji su bili odluujui faktor da se uestvuje u tom besmislenom, suludom graanskom ratu zadojenom nacionalistikom mrnjom i slijepom eljom za osvetom, a propagatori takve politike su jo uvijek na slobodi i djeluju kao mirotvorci. Pozvati ih sve na odgovornost moralnu, politiku, slubenu, sudsku i linu politiku i materijalnu shodno poloaju i funkciji koju su imali u dravi ili stranci kojoj su pripadali. Dovijao se Kilibarda na razne naine i tumaio svoju politiku srpstva na svim prostorima za koje je on bio zainteresovan, pa e rei da nema nita protiv ni da Crna Gora bude suverena ali pod uslovom da se zna da je to drava srpskoga naroda. Kakvo je bilo uopte stanje u privredi politici ili kulturi Crne Gore na poetku njenog parlamentarnog ivota? Nita nijesmo bolji na politikom, ekonomskom, kulturnom planu danas, nego prije tri godine. Ne, no gori! Prema tome, zamjeram ovoj vlasti sto ne raspie izbore, pod hitno, pa da se jos jednom vidi, kao u Srbiji, da narod dobrovoljno ide u alosnu budunost... Kada bi crnogorska svijest bila ona iz vremena knjaza Danila i kralja Nikole ja ne bih imao nita protiv toga da i Crna Gora bude suverena, pa da se onda ujedinjuje sa Srbijom koja se njoj dopada! Meutim, u Crnoj Gori su se nasloili afiniteti prema nekoj drugoj njenoj poziciji, onoj koju su slijedili guvernaduri Radonjii. Moemo da kaemo i ovako - neka oni koji zagovaraju suverenu Crnu Goru priznaju da je ona drava srpskog naroda, pa onda, hajde da razgovaramo i o suverenosti! Na koji nain i sa kojim dokazima bi danas N. Kilibarda mogao sve to izbrisati, modelisati i nadograditi evropskom visokom politikom integracija ili njegovim snovima i zabludama? Da li je danas njegova Crna Gora srpska ili crnogorska drava i na kojim je to pozicijama N. Kilibarda, da li iz vremena tadanjega ili pragmatinih njegovih razloga dananjih? Prof. dr Novak Kilibarda je najpoznatiji graditelj i rastura stranke, stranaka i koalicija. Jo od vremena kada je rukom platio lanu dojavu da je vraen u Savez komunista pa sve do najnovije nesloge u Narodnoj slozi, Kilibardina aura vitas (ivotna snaga) bila je u znaku politike, odnosno trgovinske misije. Tu je nenadmaan. Sposoban je, na primjer, da za petnaestak dana stvori stranku, potom ue u dva parlamenta, pa da ga istjeraju iz stranke, i, opet, da ostane u dva parlamenta. Sada se gadno zakaio sa nekolike stotine Nikiana, koji ine jezgro njegove, sada ve bive stranke... Kilibarda uvijek djeluje na vie pravaca. arko je elio da bude u SANU, prieljkivao je CANU i zavrio u DANU... Sve je trgovinska misija.... Moda je i sanjao snove o Duanovom carstvu ili je te snove samo imao njegov ekspert za pravni sistem u Narodnoj stranci, tek toliko ni jednom ni drugom odnosno ni Narodnoj stranci nije ostvaren san da obnove Duanovo carstvo nego su se zadovoljili, kako Kilibarda tako i njegovi eksperti mladi, sa onom teritorijom koja je bila tek

76

dvadeseti dio od ondanjega carstva srpskoga. Nije Kilibarda jedini koji je svoje rijei esto epio pa ih ponovo u usta stavljao kada je u pitanju njegov politiki milje, bilo to u Narodnoj stranci ili koalicijama i naknadno u periodu poslije njegove uspjene i veoma plodne tagovako-informativne misije! Meutim, on je ipak pravi primjer nedosljednog politiara koji uskae u druge tabore protivnika i zadovoljava se politikim otpacima samo da ostane u vlasti i politici. Na poetku svoje politike karijere, koja je ve tada slutila da zablista punim sjajem na parlamentarnom crnogorskom zvjezdanom nebu na elu Narodne stranke, Kilibarda se dobro sluio i pridravao stihova iz narodne poezije i posebno Njegoevih stihova iz Gorskoga vijenca, a kojega danas treba iznova itati i tumaiti onako kako to njegov najvjerniji tuma i vrstan poznavalac danas propovijeda! Tako e pojedini stihovi iz narodnog epa ili iz Gorskoga vijenca, biti znalaki modifikovani i u slubi njegovih politikih ciljeva i materijalne koristi, pa e za krst asni i slobodno prisvajanje... biti jedna verzija nespojivog istorijskog nasljea u cilju oslobodilake borbe crnogorskog naroda i dananje transparentne tranzicije kojoj je uveliko i sam N. K. sa elnicima i ekspertima njegove stranke kumovao ili participirao u parlamentu ili direktno u vlasti kao lider Narodne stranke. Uspjeno je svoja nauna istraivanja sprovodio, utvrivao i ispravljao mnoge netanosti jo iz vremena mladosti, kada je jo tada vidio da neto nije u redu i da nedostaju stihovi: Dok ne vrati to je Duanovo. Kao profesor Univerziteta stao je na elo stranke koja svoje nastupe poinje i zavrava-guslama! Za svoje politike nastupe, brzoplete izjave i politike izlete znao je obavezno istai potapalicu sa kojom je sve objanjavao i pravdao Ja sam sebe samo pozajmio politici. Da li e time iznevjeriti pisca da bi ugodio politiaru ili e se vratiti ponovo u knjievnost znae se uskoro, poslije prvih narodnih izbora... sa svojom strankom narodnjaci imaju ansu da vrate svojoj dui crnogorski narod - srpskome stadu...; kao zaljubljenik ali i zarobljenik kosovskoga mita Kilibarda ostavlja utisak ovjeka iz epa koji nije konzervirao samo jezik, ve i misao.... ...kada je zateen on grabi za odstupnicom... koristei izgovor vrijeme e samo pokazati, ili e pogledati u proitati ta su mu savjetnici napisali! U kritikom sagledavanju antiislamizma Njegoevoga djela u Gorskome vijencu Kilibardino razmiljanje i propagiranje ide u pravcu suptilnijeg i drugaijeg itanja, a to znai narodski i prosto reeno osuditi i obezvrijediti navedeno knjievno djelo i na drugi nakaradan ga nain prikazati izostavljajui sve rijei koje poinju sa slovom T ili bolje rei na Kilibardin nain poimanja istorije i gledanja na istorijske tokove u prolosti i afirmativno gledanje na osvajaa i porobljivaa, zulumara. Ba briga N. Kilibardu za sve posjeene glave na crnogorskoj strani i na prevaru pogubljene, na danak nametnuti, na krvlju natopljene ravnice i planine, na ojaene majke, na izgubljene sinove, na odvedenu ili osakaenu djecu, na razapete i nabijene na kolac, na hajduke i sve junake i ljude pojedince koji su pruali otpor, i one koji se nijesu dali pokoriti i tako dalje. Kilibardino politiko sljepilo je uokvireno u rijeima suptilnog i drugaijeg naina tumaenja i gledanja na daleku prolost i odstranjivanje rijei koje govore o antiislamizmu i imaju antiturski naboj, kao i na sve ono to je opjevano u pjesmama narodnoga pjevaa a govori o oslobodilakoj borbi crnogorskoga i srpskoga naroda. Brojne su zablude N. Kilibarde posebno dananje ili onoga Kilibarde od poetka prve decenije 21. vijeka. U obavezi je Kilibarda, ako je u mogunosti, da zdravo rasuuje, jer je bio dugo u zabludi i teko mu je povjerovati da je danas politiki normalan i zdrav njegov razum da shvata ono to tumai i to propagira, jer je trijenjenje

77

dugo trajalo pa najvjerovatnije da su modane vijuge atrofirale uslijed njegovog dugog politikog pijanstva. Moete zamisliti kakve su, prema Kilibardi i njegovom tumaenju, ideoloke matrice ili pretpostavke Njegoeve i posebno ideoloko-politike, iako tu nema ni trunke od politike koju unosi i podmee Kilibarda tumaei dananjim mjerilima ideoloko-politiku platformu dravnika, pjesnika, knjievnika i folosofa Petra II Petrovia Njegoa. ta sve nee nai Kilibarda u Njegoevim djelima, a posebno u Gorskome vijencu! Ako bude dublje zaronio nije nemogue da pronae i politike osnove Beogradskoga sporazuma od prije nekoliko godina, a o platformama crnogorskim da ne priamo, toga bi on kao velik istoriar naao na pretek!? N. Kilibarda govori o Njegoevom idoloko-politikom polazitu i utemeljenju ali nigdje to ne potvruje sem to onako napamet pria, pripovijeda i zanoveta, pa kae: Meutim, jednako je izraen antiturski i antislamski stav u Njegoevom Gorskom vijencu. I pored injenice da je Njego genijalni pjesnik, obavezno treba naglasiti da je on i u svome knjievnom stvaralatvu imao ideoloko-politiko polazite. Da bi ujedinio, inae do tada uvijek razjedinjenu Crnu Goru, u borbi protiv Turaka, dravnik Njego je svoja djela, koja je pisao stihom to ga prirodno prihvata sluh Crnogoraca, nadojio jakim naponom antiturstva i antiislamstva. Zato obavezno treba naglasiti da takav Njegoev stav nije sinteza narodnoga duha koji je ostvaren u klasinoj usmenoj epici, nego je to plod Njegoeve dravno-politike ideologije. A treba naglasiti i to da je tematika Gorskog vijenca, tzv. istraga poturica, plod pjesnikove mate, a ne pak knjievna slika stvarnoga istorijskog dogaaja. Gdje tu Kilibarda prepoznaje ideoloko? Nije valjada Kilibarda vidi - prepoznao ideoloko u prirodni nagon ovjeka za slobodom i slobodnim ivotom i odbranom od osvajaa, koji je porobio pola Evrope i nadasve Crnoj Gori prijeti da uniti njeno stanovnitvo, koje nee da pokorno ivi! ta sve Kilibarda ne bulazni govorei da je sve to plod Njegoeve dravno-politike ideologije. Dakle, po Kilibardinom gledanju i tumaenju neprirodno je to se Njego u svojim stihovima oslanja na oslobodilaku borbu pojedinca, bratstva, roda, plemena i na kraju kolektivitet cijele Crne Gore i u tome je njegova ideoloka obojenost i polazite koje stoji na vrstim temeljima dravno-politike ideologije, antiislamstva i antiturstva meu porobljenim narodima i dravama!? Mora se priznati da to to vidi jedan N. Kilibarda, a posebno kako tumai ukupnu oslobodilaku borbu crnogorskog naroda da je to ne samo skandalozan nego degenerian pogled, skaradan nain vienja jedne iskonske borbe ovjeka da ivi u slobodi, bez obzira koliko bio taj osvaja civilizovan i na kojem tom stepenu civilizacije bio. Sada se jasno iskazuje taj Kilibardin unutranji nerv za politiki osjeaj koji ga ne vara iz njemu pragmatikih razloga. Svako dalje objanjenje ili pokuaj da se Kilibardi suprotstavi nauni nain gledanja i pristupa tumaenju istorijskih dogaaja i procesa bilo bi upravo smijeno, jer ga treba ostaviti u njegovoj zabludi od koje se on jo nije spasio, ve e trebati nekoliko ambasadora i veliki broj seansi da ga vrate na jedan koliko toliko normalniji ili prihvatljiviji nain ivota i njegovih problema, koje je imao usljed decenijskog politikog pijanstva. Trijenjenje Kilibarde iz pragmatskih razloga e dugo potrajati i samo timovi eksperata moda ga donekle mogu spasiti od snova, zabluda i ideoloko-politikih matrica, koje on danas vidi u dalekoj prolosti a posebno u Njegoevom Gorskom vijencu koji mu je poseban problem zbog evropskih integrativnih procesa. Morae Kilibarda tako veliki zalogaj da ostavi i da prie neemu to mu je laganije a posebno nekom dananjem piscu,

78

pripovjedau, knjievniku, romanopiscu, stihoklepcu i skorojeviu. Nikako N. Kilibarda da se sjeti stiha : Velja kruka u grlo zapane! Nema stiha ili bolje rei pjesme u knjievnom stvaralatvu Petra II Petrovia Njegoa u kojem N. Kilibarda ne vidi ideoloku osnovu na kojoj se gradi veliko knjievno djelo posebno u Gorskom vijencu i Lui mikrokozmi pa e Kilibarda zakljuiti ili rei: Htio je veliki pjesnik da kroz svoje narativno-deseterake pjesme projektuje ideolokopolitike stavove svoje vladavine. U tom smislu ispjevao je te dvije pjesme koje se slau sa sluhom njegova perjanika, oraa na njivi i lovenskog obanina. S naglaenijem ideoloko-politikim ciljem Njego je napisao i spjev Svobodijadu u narodnom osmercu.... N. Kilibarda u svakome stihu Njegoevom vidi ideoloki stav, antiturstvo i antiislamstvo, projicirajui dananju dnevno-politiku mirotvoraku, integrativnu evropeizaciju balkanskih prostora na neideolokim osnovama i osloboenu identiteta i nacionalizma i na tome gradi svu svoju filozofiju politike linosti kako bi (s)prao svoju politiku prolost iz posljedne decenije 20. vijeka. Hoe Kilibarda da preko narodne poezije iskazane u osmercu ili desetercu podijeli svoju politiku prolost i nae njenu ideoloku osnovanost u prolosti i to ni manje ni vie nego dva vijeka unazad. Takve projekcije N. Kilibarde idu na lini raun (o)pravdanja politike djelatnosti svim onim to je inio govorima, tumaenjima, propagiranjem, zavoenjem i zabludama do besvijesti. To je jedan vid njegove odstupnice i raspodjele krivice i odgovornosti za ono to je inio u ratu za mir traei sada spas u narodnoj poeziji, koja ga je dovela u zabludu da tako misli i tvrdi kako je propagirao u posljednjoj deceniji 20. vijeka. Danas se oslobodio takve zablude, jer je konano uoio poslije dugog niza decenija bavljenjem i istraivanjima narodne poezije i uopte knjievnosti u profesorskoj karijeri, uvidjevi da je tu bilo mnogo antiislamizma i antiturstva, a posebno ideoloko - politikih stavova velikoga genija, pjesnika Petra II Petrovia Njegoa! To je jedini nain i spas koji Kilibarda nastoji da nametne crnogorskoj javnosti i svima onima koji ga prozivaju za ono to je kao narodni stranaki voa inio kao politiar u ratu za mir. Ako u tom naumu uspije makar da preko medija svakodnevno zatrpava javnost smatra da e obesmisliti sve ono to je kao politiar proizveo, a krivicu i odgovornost e odbaciti i ostati velikim dijelom opran od blata kojim je i danas pokriven. I na kraju, zakljuie N. Kilibarda, onako u svome stilu projektovanja svojih vizija i dnevnopolitikog interesa, sljedeim rijeima: Prema tome, narodska ili imitativna knjievnost Crne Gore nije rezultat neumijea njezinijeh pisaca da stvaraju drugaije, nego produkt njihove namjere da preko popularnog stiha, osmerca i deseterca, ire svoju politiku ideologiju. Ni manje ni vie nego je sve to ideologija dinastije Petrovia projektovana sa namjerom za pismene ljude u narednim vjekovima, proroki stavljena da usmjerava dalje procese! Nema ta nego treba konstatovati da je N. Kilibarda ne samo vidoviti politiar, prorok, naunik, javna linost, samostalni p(oli)tiar, nego i linost koja itaocu na sebi svojstven, nenauan ali sraunat nain tumai sopstvenu linost u deavanjima rata za mir, a krivica i odgovornost za to pada na one koji su ga svojim stihovima ideoloki obojili pa je zbog toga dugo bio u zabludi. Pretpostavimo, iako je smijeno i tako neto zamisliti, da je Kilibarda potpuno u pravu, da su to bile zablude njegove pod uticaje velikih pjesnika!? A ta, ako se primjenom toga principa, isto to moe rei za Kilibardu da je mnogim generacijama svoje snove i zablude predavao, uio i usmjeravao generacije!? Koga sada optuiti nego samoga N. Kilibardu za takvu ulogu koju je

79

profesionalno obavljao i tek sada otkrio da je bio u zabludi?! Da li sada sve generacije studenata kojima je predavao treba da ga pozovu na odgovornost i kako sada takvu krivicu izbjei? Vjerujem da e N. Kilibarda i na to imati svoje (ne)nauno tumaenje i utemeljenje u narodnoj poeziji ili u dananjim evropskim integracijama i sve to pravdajui ideoloko-politikom matricom nekog drugog pjesnika od prije nekoliko vijekova, a koji nijesu sa prostora Balkana ili iz Evrope i naravno bez genocida na vjerskoj osnovi! Politikim glupostima N. Kilibarde nema kraja, a sa zabludama koje i dan danas traju i pored toga to se otrijeznio uz samo jednu seansu uz pomo stranog ambasadora, jo dugo e zagovarati javnost piui i pravdajui svoja injenja i zablude, prebacujui najvei dio krivice na sve druge samo ne uviajui u svemu tome svoju ulogu i odgovornost. On je, kao dijete u kolijevci, nevin za sve to je radio, jer je to bilo iz zablude i pod uticajem osmerakih i deseterakih pjesama u knjievnim djelima ili narodnoj imitativnoj knjievnosti i knjievnim djelima Petra II Petrovia Njegoa i knjaza kralja Nikole, a posebno izdvaja kao politiko-ideoloku obojenost, antiislamstvo i antiturstvo u Gorskome vijencu. Da samo moe Kilibarda bi sve izmijenio, ispravio, izbacio i upodobio dananjim evropskim integracijama, politikim potrebama i projekcijama, kao i svojim politikim interesima iz pragmatinih razloga, a sve to u duhu tranzicije i evropskih integracija u daleku prolost. Vjerovatno da bi Kilibarda sa daljim elaboracijama uspio prikazati Njegoa kao evropskog modernog projektanta dananje Evrope i evroatlantskih integracija, tranzicije u crnogorskom drutvu i evropskog puta ujedinjene Evrope! Siguran sam da bi, ali malo kasnije, opet N. Kilibardi neto zasmetalo i imao bi zamjerke i na tako projektovanu politiku pa bi opet i na tome zamjerio Njegou, jer nije u skladu sa onim to bi tada gledao iz dananje perspektive jedan bivi politiar-lider, velikosrbin, velikocrnogorac, najcrnogorskiji Crnogorac N. Kilibarda. Gdje bi nas odvela sva razmiljanja i projekcije Kilibarde i posebno njegova tumaenja u duhu irenja mirotvorstva i pranja njegovoga politikoga obraza iz vremena rata za mir, i danas najveeg zagovaraa da nije trebalo pruati otpor zavojevau i porobljivau velikoj Osmanskoj imperiji? Po njegovom gledanju i tumaenju sve je to evolucija pa bi i ona jednoga lijepoga dana prola samo to Kilibarda ne bi volio da ivi u takvom ambijentu jednog silnog Turina, gdje ne bi mogla doi do izraaja njegova usmena rije ili kakav junaki spjev izuzev da sve bude apoteoza velikom Turskom carstvu! A tek kakva bi bila duhovnost jednoga naroda, kultura, istorija i knjievnost kada bi sve poivalo samo na djelima jednoga N. Kilibarde i svega onoga to nam on tumai, pripovijeda, kazuje i dokazuje da je upravo sve to jedna njegova velika zabluda?! Da li on poima tu svoju svijest i kako bi tako neto prihvatio da jednom narodu izbrie sve vjekove i pisane tragove pa u takvoj prolosti na bjanko unese i nametne svoja tumaenja u politika i knjievna djela, da projektuje kroz tu prolost dananju stvarnost i budunost onakvu kavu on vidi za sve budue generacije, koje bi se samo nadahnjivale njegovim politikim govorima i antiislamistikim tumaenjima bez antiturskoga naboja? Pretenzije N. Kilibarde su ogromne, ambicije nadilaze njegovu umnu i fiziku linost i mogunosti, a elje i namjere da spere svoju politiku linost iz vremena rata za mir svode se na utopiju njegovog zabluelog sna i stvarnoga ivota u kojemu ivi, radi i meditira do besvijesti piui brojne nebuloze, koje prilie samo jednom senilnom starcu na kraju biolokoga sata.

80

Ne treba mnogo rijei da bi se objasnila kakva bi istorija Turske - Osmanskoga carstva bila kada bi je on pisao, a jo bolje tumaio kao jedan samostalni p(oli)tiar i javni radnik iz dananjega ugla gledanja i tumaenja integrativnih procesa, NATO alijanse, evroatlantskih integracija. Sve bi to bilo u duhu proislamizma bez ideolokopolitiko osnove i namjere line u vidu jednoga Kilibarde, koji bi zagovarao svoju politiku legalizma i legitimizma da osvojeni narodi nemaju prava na borbu za osloboenje, ve samo mogu biti potlaena i obespravljena raja na jednom velikom prostoru koji je osvojila jedna velika Osmanska imperija! Sve bi to bilo ba onako kako i treba da bude jo od dolaska Turaka na Balkan pa sve do dananjih dana sa bolesnikom na Bosforu i ostarjelim - prestarjelim carstvom - koji samo to nije izdahnulo, ali ga ivot potlaene raje jo odrava u ivotu i ostaje da ivi sve dotle dokle se god u takvom poloaju pod Osmanlijama! ta rei za takav nain gledanja na prolost i tumaenje jednoga velikoga politiara Srbina, pa Crnogorca najcrnogorskijeg i njegovih projekcija ne samo u prolost nego i sadanjost i daleku neku budunost. Bio bi N. Kilibarda zadovoljan, ali ne i prezadovoljan, kada bi raspoloenje naroda bilo protursko i proosvajako za interese islama kao vjere i to bi po njemu bio prirodan nain i evolutivan proces koji se i njemu samome desio uz pomo stranog ambasadora u hodu vremena i evropskih i evroatlantskih integracija, svakako sa NATO savezom kao velikom svjetskom silom i biem bojim da uspostavlja mir u svijetu, a sve bi se odvijalo bez genocida i ne na vjerskoj, naravno uz nadzor samoga N. Kilibarde! To ne bi bio osvaja niti porobljiva ve legalni nain osvajanja teritorija i uspostavljanja reda i mira prema neposlunom stanovnitvu ili pojedincu koji nee da prizna vlast jednoga porobljivaa! Vrag e ga znati ta jo lei pod kapom N. Kilibarde, koji govori o importovanju ideolokog-politikog u kolektivnu svijest Crnogoraca i na taj nain on smatra da genijalni pjesnik razvija kod stanovnitva jak antiislamizam i antiturski odnosraspoloenje-naboj! A zato pita se Kilibarda, kada je mogao bez toga?! Kilibardino tumaenje odreenih istorijskih dogaaja ili procesa usmjereno je ka negaciji ukupne oslobodilake borba svih porobljenih naroda kojima ostaje samo mit ili legenda i ko zna to jo ne! to sve Kilibarda ne kae i negira objanjavajui tokove evropskih integracija, da bi na kraju zakljuio: Tri legende bez istorijske statike Njego je umjetnikom snagom Gorskog vijenca importovao u kolektivnu svijest Crnogoraca. To su podvig Miloa Obilia na Kosovu 1389, istraga poturica pri svretku 17. vijeka, kako pjesnik datuje temu koju obrauje, i srpsko-slobodarsko herojstvo Baja Pivljanina na Vrtijeljci 1685. godine. Razumije se Kilibarda u statiku i mehaniku istorijskih zbivanja pa zakljuuje da u kolektivnoj svijesti Crnogoraca nema nikakve osnove o kojima Njego pjeva u osmercu ili desetercu, ve samo namjera da importuje ideoloko-politiku potku u svome djelu kojom nadjaava ili bolje rei podrava takav mit. N. Kilibarda poznaje sveukupnu istoriografiju jugoslovensku i crnogorsku posebno, onu koja je na osnovama romantiarskoga shvatanja i prikazivanja sve zulume turske vlasti, uvijek naglaava ili prenaglaava! Kilibarda ide jo dalje i mnogo otrije i gotovo pobjedniki da kae i tvrdi da Genocidno-vjerski smjer subjektivne ideje pjesnika Gorskog vijenca precizno definiu stihovi koje izgovara Vladika Danilo, Njegoev alter ego u Gorskom vijencu: Luna i krst, dva strana simvola / njihovo je na grobnice carstvo, / sljedovat im rijekom krvavom/ u laici teka stradanija. / To je biti jedno ili drugo! Ba briga Kilibardu to onako preko koljena prelama vjekove i

81

stradanja porobljenoga stanovnitva na balkanskim prostorima ili to zanemaruje injenicu da su se sukobile dvije vjere pravoslavna i islamska i da su u pitanju simboli njihovi, na jednoj strani luna a na drugoj krst, kao pravoslavlje koje stoji u odbrani daljem nadiranju islama ka Zapadu Evrope. U pitanju je opstanak pravoslavlja od velike Osmanske imperije i nema tu nikakvoga genocida od strane onoga koji se brani ve upravo od onoga koji osvaja i prijeti da zatre trag pravoslavlju na balkanskim prostorima. To to Kilibarda vidi i nain na koji tumai istorijske dogaaje i procese ne samo da je iskrivljena slika njegovoga gledanja, prikazivanja i tumaenja nego je u pitanju propagiranje neslobode i nepotovanje prirodnoga prava na odbranu za lini, porodini i narodni opstanak, pravo na otpor osvajau, borba protiv nadiranju islama, koji je tada prijetio da osvoji i pokori cijelu Evropu. Takve insinuacije jednoga samostalnog politiara, nekadanjega velikosrbina i sadanjega najcrnogorskijega Crnogorca jesu proizvod njegove ostraenosti i osvete za svoj politiki salto mortale. N. Kilibarda pokuava da prebaci veliki dio krivice i odgovornosti na sve i svakoga samo da umanji svoj udio u ratu za mir i da time izbjegne eventualnu mogunost poziva u Haki Tribuna sa ostalim uesnicima ili makar u Crnoj Gori kao osumnjieni. Da ne bi bilo tako drastino N. Kilibarda genocidno povezuje odnosno poistovjeuje sa vjerskim kako bi donekle amortizovao jainu iskazane misli sa rijeju genocidno, pa dalje nastoji biti malo meki u rijeima, poput onih koje je uputio svojim ekspertima kada su ga kritikovali i istjer(iv)ali iz Narodne stranke. N. Kilibarda dalje kae da je Njegoev alter ego u govoru vladike Danila, a to je ista dinastija i njegov predak, sa stihovima luna i krst... to je biti jedno ili drugo! Upravo radi se o Kilibardinom namjernom obesmiljavanju oslobodilake borbe Crnogoraca i inkorporiranju u toj borbi genocidne ideje na osnovu koje ne samo da eli se osloboditi od turskih zuluma i turske vlasti da zbaci jaram sile Turske, nego zbog toga otpora i borbe moe doi u pitanju opstanak islama kao vjere! Tu Kilibarda vidi i taj genocid a nastoji ga svim silama importovati i ugraditi u Gorski vijenac i u njemu ga trai samo on i jo par onih koji su tako neto proteirali u posljednjoj deceniji 20. vijeka, a Kilibarda je sve to usvojio i dalje nastavio pa propagira samo da bi se spasio od ukupne krivice i poziva na odgovornosti za zavoenje i propagiranje nacionalistike poasti u vremenu rata za mir. Sva Kilibardina mudrost i nauka, uenost i znanje data je u ispovijestima, hronikama, romanima, dramama i kome(n)dijama i brojnim proznim radovima, izjavama, intervjuima i feljtonima koje je objavio u posljednjih desetak godina iz pragmatinih razloga za promovisanje evropske integrativne politike a sa jednim ciljem pranja sopstvene politike biografije iz vremena rata za mir. Svo njegovo tumaenje, nakaradno poimanja i poznavanja istorijskih dogaaja i procesa u oslobodilakoj borbi crnogorskoga naroda, dijelom iskazano o Njegoevom pjesnikom djelu Gorski vijenac ima namjeru da prebaci krivicu sa sebe na drugoga i posebno velikome knjievniku, vladaru, pjesniku i filozofu Petru II Petroviu Njegou podbaci i importuje genocid na vjerskoj osnovi, antiislmstvo i antiturstvo, i umanji vrijednost toga knjievnoga djela, veliinu pjesnika i vladara crnogorskoga, naravno sa dodvoravanjem linim i politikim svima onima protiv kojih je bio u ratu za mir. Igra Kilibarda igru i die sprdnju na sebe samoga i ima na to pravo, ali nema da pravo da izmilja, insinuira ni malo slovo g od rijei genocid kojim on sam sebe eli opravdati. To je ta pozadina cjelokupne pisanije velikoga Srbina, najcrnogorskijeg Crnogorca i jednoga velikoga

82

zagovornika islamizma kojemu nije trebalo pruati otpor ve ekati da evolutivnim putem nestane sa evropske istorijske karte ili bolje rei iz istorijske prolosti porobljenih naroda od Osmanlija - velikog Turskoga carstva. Velianjem, propagiranjem i bezonim podvaljivanjem i stavljanjem - ugraivanjem genocidne ideje na vjerskoj osnovi, neega ega nema u Gorskome vijencu, iako ga on sam sa svojim snovima i zabludama vidi N. Kilibarda projektuje politiku dananjice u daleku prolost, a sve radi pranja i pravdanja sopstvene politike biografije steene u ratu za mir. Proteira i pripovijeda N. Kilibarda da se radi o zaetku i ideji antiislamstva i antiturskog naboja i ideoloko politikoj osnovi u Gorskome vijencu sa jo nekim istomiljenicima, a iji je on eksponent, izaslanik i (s)provodnik, nadajui se da e, svojim upornim ponavljanjima neistine ili bolje rei lai, ubijediti javnost laiku, a i strunu i naunu, u istinitost onoga to dugi niz godina propovijeda iz njemu pragmatinih razloga. Takva glupost svojstvena je samo jednom bivem lideru, velikom Srbinu i jo veem danas Crnogorcu, koji je bio u zabludi nekoliko decenija i konano se otrijeznio od politikoga pijanstva, slave, strasti i elje za dokazivanjem, pa poslije neuspjene politike iz vremena rata za mir sada igra igru koja mu se diktira iz isto politikih razloga, a uz sve to mu doe i po neto od sinekure ili nekog angamana u svrhu pravdanja i pranja politike biografije svoje i svih koji su sa njim bili uesnici u ratu za mir. Nedopustivo je Kilibardino propagiranje ideoloko-politike matrice i ideje genocida na vjerskoj osnovi ili bilo kojoj drugoj. Sama pomisao na rije genocid, a kamoli postojanje genocida po sebi je pogubna za jedno veliko pjesniko i filozofsko djelo o jednom narodu koji se eli spasiti od jedne osvajake politike i tekih zuluma zaostaloga feudalnog sistema. Na taj nain indirektno N. Kilibada hoe da negira oslobodilaku vievjekovnu borbu Crne Gore traei u njoj genocid, naravno preko pjesnikoga djela Gorski vijenac, koji po njegovom vienju, tumaenju, poimanju i propagiranju treba na drugaiji i suptilniji nain itati i osloboditi ga odreenih stihova, koji bi se odstranili ili uklonili iz nastavnih programa osnovnih i srednjih kola, a u krajnjem i sa visokokolskih ustanova, kada je rije o knjievnim i istorijskim djelima a posebno iz Gorskoga vijenca po uputstvima i itanjima Kilibarde! Da li e to biti dovoljno i na zadovoljstvo ne samo Kilibarde ve i onih koji tako neto zagovaraju ve poodavno kao kvaziistoriari i kvazinaunici? Uvjereni smo da se takvi naunici ne bi na tome zadrali ve bi imali jo da po neto kau i za ostale naune discipline i njihovo nauno stvaralatvo! N. Kilibarda ne preza da kae da je Njego stvarao istoriju po mjeri politike a nijednim valjanim argumentom to ne dokazuje sem svojim retorikim i suptilnim tumaenjima zasnovanim na mekim i lijepim rijeima i sa drugaijim nainom itanja, a sve u cilju apologetike antiislamizma i idoloko-politikog pristupa! Koliko je Njego umjeno stvarao istoriju po mjeri politike je u velikoj zavisnosti od onoga to nam Kilibarda podastire umno, razlono, logiki i argumentovano? N. Kilibarda je u svom metodolokom pristupu i nainu elaboracije i tumaenja-objanjenja odreenih istorijskih dogaaja umislio da je dovoljno ubaciti neke termine i sa njema neprestano obrtati, izvrtati i okretati tok istorije i prikazivati je shodno linim interesima i projekcijama sa kojima e se on udvorniki ponaati i od toga imati politike koristi iz isto pragmatinihrazloga. On u svojim metodolokim postavkama, principima i argumentaciji stalno izrabljuje genocid na vjerskoj osnovi antiislamizam, antiturski naboj, ideoloko-politiku obojenost ili osnovu, a sve to nastoji da zaodjene drugaijim

83

nainom itanja i suptilnijim pristupom na Njegoevo knjievno stvaralatvo, naravno sa akcentom da se izuzmu-izbriu stihovi u kojima se imenuje sve to je na fonu antiislamizma, antiturskog naboja koje samo on vidi! Jednom rijeju jasna je namjera N. Kilibarde, iako ne potpuno ili aposlutno otvorena i direktna, ve mnogostruko suptilna, uvijena u oblandama i podmetnuta stihovima izvuenim iz konteksta samoga spjeva ili pjesnikoga djela. Hoe se dodvoriti islamu i predstaviti oslobodilaku borbu crnogorskoga naroda i svih porobljenih naroda na Balkanskom poluostrvu kao jedan neprirodni proces kojemu je trebalo stati za vrat. Tako se propagira, od strane Kilibarde i njemu slinih autoriteta, da treba ivjeti podaniki i mirno trpjeti sve zulume jedne osvajake sile, koja je (z)gazila prije svega linu slobodu ovjeka-pojedinca, a htjela zatrijeti sve one koji su joj se suprotstavljali na tom putu kaio i na putu irenja ili prodiranja islama ka Zapadu Evrope. Glupost koju je ispoljio jedan bivi lider Narodne stranke nekadanji veliki Srbin, a sada veliki i najcrnogorskiji Crnogorac, samostalni p(oli)tiar i javna linost N. Kilibarda, takvih je razmjera da joj je teko nai primjera, a posebno osobe-linosti tako visokoga akademskoga zvanja za koju bi se moglo rei da je normalna i da tako neto propagira i svakodnevno medijski plasira crnogorskoj i iroj javnosti. Ta njegova glupost o drugaijem itanju i suptilnom nainu tumaenja i genocidnog prikazivanja Gorskoga vijenca nadilazi zdravorazumsko bie i moe se svrstati u bolesnika sa tekom dijagnozom metastaze modanih elija. Da li je bio u zabludi, i da li se otrijeznio od decenijskog politikoga pijanstva ili je rije o tekom patolokom stanju ispoljenom u tumaenju istorijskih dogaaja i procesa jednoga porobljenog naroda kojemu Kilibarda ne da mogunost niti pravo na odbranu linoga ivota i slobodnoga raanja, razvijanja, stvaranja i biolokoga opstanka, a koje je bilo ugroeno upravo od onih koje on pokuava prikazati ne kao dumane ve kao dobrotvore. Upravo je i samoga sebe takvim prikazao u svojim tumaenjima ili zakljucima o drutvenim promjenama ili procesima iz nae blie ili dalje prolosti. Niko ne spori pravo da Kilibarda moe slobodno da pie, pria, zanoveta i tako dalje. Ali, isto tako treba da je svjestan injenica da zbog onoga to plasira javnosti i u ta eli ubijediti strunu, naunu i laiku javnost moe izazvati ili pretrpjeti kritiku. Takoe, i preuzeti rizik da zbog nakaradnog i zlonamjernog tumaenja istorije, jednoga nekada porobljenog naroda koji ima prirodno pravo na odbranu i ivot dostojan ovjeka ili ostalih naroda na jednom uem ili irem prostoru, moe biti kritiki raskrinkan i stavljen pod lupu ukupnog sagledavanje politike i javne linosti pa makar on bio i samostalni p(oli)tiar. Dnevno-politike projekcije ili projekcije ne tako davnih dogaaja i dananjega politikoga trenutka, politikih implikacija i kretanja savremenoga drutva N. Kilibarda nalazi nigdje drugo nego u Gorskome vijencu odnosno usmjerava i ukalupljuje u kolektivnu svijest Crnogoraca. Za glavnog krivca i za sva izmiljanja, insinuacije ideolog svega toga je Njego, koji je sve to importovao pa e N. Kilibarda rei: Dravnik i politiar Petar II Petrovi Njego, realno je procijenio da treba ideoloki ujediniti bratstveniko-plemensku Crnu Goru za borbu protiv Turaka, koji su predstavljali stalnu opasnost kao sila koja jo vlada balkanskijem prostorima. Rukovoen zanosom dravnika, koji Crnu Goru zamilja kao meunarodno priznatu dravu, Njego je u svome spjevu Gorski vijenac pretvarao istoriju u legendu da bi ta legenda bila ideoloki usmjeriva borbe protiv Turaka. Dva eklatantna primjera Njegoeva presnivanja istorije u pjesniku legendu jesu opis istrage poturica, koja se nije istorijski

84

dogodila, i glorifikacija ratniko-slobodarskoga podviga Baja Pivljanina, hajdukoga harambae iji se podvizi, kao slobodarska kategorija, nijesu bili dotakli kolektivne svijesti crnogorske. Trea Njegoeva importacija legende u kolektivnu svijest Crnogoraca je kultni poloaj Miloa Obilia u Gorskom vijencu. Dodaje Kilibarda i ubacuje u Gorski vijenac sve to mu naum padne, pa kae da Njego ...Crnu Goru zamilja kao meunarodno priznatu dravu, a zanemaruje brojne injenice sa kojima Njego u tom istom Gorskom vijencu trai spas od turskih zuluma i opasnosti same Turska kao velikoga carstva koje hoe da uniti ili zarobi ovjeka i narod i stavi ga u poloaj obespravljene raje. Naravno da Kilibarda u Gorskome vijencu i Njegoevim pismima uopte ne vidi niti e da vidi velikoga dravnika, pjesnika i filozofa gdje poziva odreene istaknute pae, age, begove i vezire na mir u susjedstvu! O tome sa Kilibardom raspravljati ili mu pisma i sve ostalo citirati i tako dalje bila bi uzaludnja rabota, isto kao to je njegova rabota politika satkana od snova i zabluda, privianja i izmiljanja, podmetanja, insinuacije, neistine i lai. Duboko je svjestan Njego injenice da e borba crnogorskoga naroda biti neprestana i da e dugo trajati, kao i da e u toj borbi mnogi, bratstvenici, plemenici i ostali iz naroda stradati, ivotima svojim slobodu platiti branei rod, pleme bratstvo, crkvu i dravu: Mu je brani ene i djeteta, narod brani crkve i plemena. Sanjao je dugo N. Kilibarda brojne snove u svom zabluelom decenijskom i dubokom snu, pa ni sam vie nije svjestan svoga sopstvenoga sna i zabluda, a na javi mu se esto pojavljuju scene sa kojima je dugo u snovima bio. Nekada veliki Srbin poto je srpstvo istroio ili iscrpio, priao je crnogorstvu koje je negda ne tako davno negirao, ali mu je sada isplativije pa se njemu priklonio, a sjutra moe biti onamo gdje se mnogo vie politiki isplati i neka sinekura dobro bi dola, jer je navikao u vremenu posljednje decenije 20. vijeka da troi i uiva u privilegijama vlasti i poloaja visokoga lidera jedne stranke koju je kako ree za interese, a sa njegovim uslugama, osnovala dravna bezbjednost - SDB KOS. Svjestan je Kilibarda da je vlast neprikosnovena strast i najstrasnija koja do smrti ostaje, a s druge strane ona mu je za dlaku izmakla iz ruku upravo od onih koje pokuava svakodnevno rehabilitovati i oprati, naravno uz njihovu i svoju politiku biografiju, i na taj nain obesmisliti sva deavanja u nacionalistikoj euforiju u kojoj je igrao znaajnu ulogu, da se ne zaboravi, makar istoriari sve to moraju zapisati i istraivati, objelodaniti i realno prikazati. To je upravo i jedna od osnovnih nota ovoga pisanja i sagledavanja politike linosti Novaka Kilibarde. A kada je rije o Njegou i njegovome knjievnom stvaralatvu, ilustracije radi na ovome mjestu dajemo krae izvode iz Besjede Mirka Kovaa prilikom dodjele Njegoeve nagrade, na Cetinju, 13. novembra 2009. godine. Ono to je u jednom kratkom, a jezgrovitom i nadahnutom govoru rekao knjievnik M. Kova dovoljno govori o veliini pjesnikog i stvaralakog genija kakav je bio Petar II Petrovi Njego. elim odmah rei da mnoge nagrade koje sam dobio nose imena velikih pisaca,... ali nagrada s imenom velikog crnogorskog i evropskog pjesnika Njegoa ima u mom ivotu posebno znaenje,... Veliko Njegoevo djelo, Andri to naglaava, prelijevalo se preko granica njegove domovine Crne Gore i to na udesan nain da su ga zapravo i oni drugi doivljavali kao svoga. Moja je, i uopte naa privilegija, u tome to za Njegoa znamo otkako znamo za sebe same. Drugi ga otkrivaju, a mi se s njim raamo. Za sebe mogu rei da sam Njegoeve stihove sluao iz usta drugih, potom sam ga kao ak itao, kasnije uio nastojei da proniknem u taj veliki misaoni sistem, da nekako spoznam taj

85

fenomen genija, ali ni do dana dananjeg u tome nijesam uspio, jer to je naprosto metafizika injenica... I nemam nita protiv da se Njegoev mit osvijetli s vie strana, da se pjesnika pozicija na nov nain sagleda, to se danas sve vie radi i u drugim kulturama, svako se na razliite naine nosi sa svojim veliinama, ali ono to mi stariji moemo uiniti jest barem toliko da svojim iskustvom utiemo da se svako to preispitivanje obavlja otmjeno, da ukaemo ako se to radi grubo i osporimo ako je netano. Takva pjesnika linost kao to je Njego nee se nikada moi svesti samo na jednu dimenziju. Ovih posljednjih godina nailazio sam i na neka nepromiljena tumaenja koja dolaze, ini mi se, negdje s ruba politike i pod pritiskom savremenih istorijskih zbivanja i traginih dogaaja za koje poezija nije odgovorna, jer veliki pjesnici uvijek se mogu itati kako to nekome odgovara. Stihovi ne mogu biti pokrie za nevaljalstva koja inimo. U velikom romanu Hermana Broha Vergilijeva smrt na stotine stranica vodi se rasprava izmeu pjesnika slavne Eneide i vladara Oktavijana Cezara. U jednom trenutku Oktavijan e prigovoriti Vergiliju da su njegovi stihovi odgovorni za zlodjela kad god je iz njih probijala mrnja prema vladaru. Vergilije je to odbacio rekavi da je poezija uspjela kada u njoj ak i ubojica nalazi utjehu, ali ubojica bi, dragi Oktavijane, poinio zlodjelo i bez mojih stihova, oni su mu samo opravdanje, rekao je Vergilije. Andri je lijepo i tano napisao da je Njegoeva prisutnost vjena, ali to ne znai da ga moemo zloupotrebljavati, a toga je bilo i previe. Stihovi se ne ue napamet da bi se primijenili u loim i neljudskim prilikama... Kad bih ja sudjelovao u tim novim postavkama i preispitivanjima Njegoa i njegova djela, a da sam mlad vjerovatno bih, jer svako vrijeme namee i nov odnos prema tradiciji, ja bih poeo od toga da je Njego neosporna evropska pjesnika veliina, da je duhom i cijelim svojim biem bio evropski ovjek... Kada bih se ja, da je vremena, pozabavio Njegoem, istaknuo bih najprije, a da to ne bude redukcija, slobodu, moral, solidarnost kao sr njegova pjesnikog djela, a ti pojmovi i danas sve vie vrijede i jo ih osvajamo. Kad god kaem sloboda, ili itam one koji raspravljaju o slobodi, uvijek mi iskrsne Njegoev stih kao konana definicija da je sloboda sve ono to se nee u lance vezati, a tek potom slijede varijacije na tu temu. Ili, ako je rije o moralu, ne znam taniju formulaciju od Njegoeva stiha: Smrt je laka no grdna sramota. Njegov osjeaj za solidarnost ini mi se dirljivim. Svi znamo one njegove rijei kad pie hrvatskom banu Josipu Jelaiu i kae: Ja sam, istina je, s ovom akom naroda, pod anatemom tirjanstva i pionstva svobodan, ali ta mi je bolje kada gledam okolo sebe milione moje brae e stenju u tue lance. U toj jednoj reenici saeo je sva tri pojma slobodu, moral, solidarnost. Ali i ja bih, kada bi me dopala ta uloga da obraujem Njegoa, izokrenuo onu njegovu da se govori iz glave cijela naroda, pogotovu nakon svih ovih naih evropskih iskustava s totalitarizmima, a ponajmanje bih tome podredio poeziju i literaturu. Hvala demokratiji, lijepa je i vrijedi je njegovati, ali poezija ne moe govoriti iz glave cijela naroda, nego bi narod morao govoriti iz glave pjesnika, jezikom poezije. Da li je iz hobija, kao to se bavio politikom, uestvovao u ratu za mir i da li su i glave brojnim nevinim rtvama padale iz neijega hobija od bavljenja politikom treba upitati N. Kilibardu, jer on je u tome najpozvaniji i direktni je uesnik zagovaranja i propagiranja politike rata za mir i irenja nacionalizma. Pokuao se Kilibarda oprati sa svojim prisustvom i govorom na odru pokojnika koji mu je bio ljuti ideoloki i vjerski protivnik ili kako bi Kilibarda rekao inovjernik, da bi upravo kako je rekao zaslugom inovjernika nekadanjeg postao diplomatski savjetnik Ambasade u Sarajevu odnosno

86

sa njegovom dozvolom - agremanom. Dakle, od ljutog protivnika inovjernika do dobrotvora onoga istoga inovjernika-inovjerstva, a sada na usluzi njima i svijema onima koji su protiv otvorene borbe za slobodu ovjeka i njegovog dostojanstva, za slobodan ivot pojedinca i porodice, graanina, naroda i drave. Gdje je to mogue i kod kakve politike linosti i spodobe da je jedna te ista linost u veoma kratkom vremenskome roku bila protiv inovjernika i poturica pa samo malo kasnije do apologetike tih istih inovjernika sem kada je u pitanju N. Kilibarda, koji se sa tim, svi su izgledi, ponosi i uznosi i svima na nos stavlja kao svoju zaslugu za mirotvorstvo dananje i to iz rata za mir. Misli li Kilibarda da su svi oni koji su sa njim ili su u njegovome bliem ili daljem okruenju isti kao to je on, pa da im moe priati i propovijedati to mu na um zablueli pane i da sa time on ima prava nekome spoitavati svoj prvoboraki sta iz rata za mir i sadanjega (prv)oborca za nezavisnost crnogorsku. Ako njemu niko od drugova, kolega, prijatelja, politiara i inih nee da protivurjei iz ko zna kojih razloga neka ne misli N. Kilibarda da nema onih koji su neto itali, proitali, uili, saznavali i bogme brojnu arhivsku grau pretresali, naravno konsultujui brojnu literaturi i uporeujui je sa arhivskim izvorima prvoga reda. Da li je tu to nejasno Kilibardi ili i u tome vidi antiislamizam i genocid na vjerskoj osnovi, dae odgovor o tome svemu kao samostalni dananji politiar i javna linost? Naravno da trka za statusom i poloajem je njegova lina briga ili opsesija i na to ima pravo, ali nije u pravu kada svojim politikim izvrtanjima i iskrivljavanjem, insinuiranjem, podmetanjima i tako dalje nastoji da taj poloaj i status obezbijedi krivotvorei i zlonamjerno radei, bolje rei genocidno tumai djelo velikog vladara i dravnika, pjesnika, filozofa Petra II Petrovia Njegoa. Sva nastojanja Kilibarde da obesmisli pjesniko djelo i nae u Gorskome vijencu ili u Njegoevom stvaralakom opusu ideolko-politiku matricu ili genocid na vjerskoj osnovi ne mogu umanjiti vrijednost jednog genija evropskoga i svjetskoga formata u svom pjesnikom nadahnuu i filozofskom djelu. Samo pokuaj na koji to ini Kilibarda ostaje kao bezoan in jednoga samostalnog p(oli)tiara koji svoju krivicu i odgovornost iz vremena rata za mir nastoji da svali na sve druge i na samoga pjesnika ili da sa njim ili njima (po)dijeli krivicu prozivajui velikog pjesnika kao ideologa svega zla u kojem je Kilibarda, kao profesor narodne knjievnosti i kao lider Narodne stranke uestvovao aktivno, a danas nastoji da sve to negira, izigra i na novi nain ita, tumai pjesniko djelo koje je suptilno doprinijelo njegovoj zabludi. Takve gluposti u prilazu jednom knjievnom i umjetnikom djelu projiciranja politike sadanjosti u duboku i daleku prolost i prebacivanje krivice sa sebe na druge teko ili bolje rei nikako nee moi imati svoju prohodnost ni u javnosti, a najmanje u strunim i naunim krugovima. Da li je danas Kilibardi u nezavisnoj dravi Crnoj Gori komotnije, ugodnije i srenije ivjeti sa njegovim iskrenim rijeima koje je rekao sebi u bradu: Gazi stazom stida mrtvi Kilibarda ili sa stihom velikog pjesnikog genija: Smrt je laka no grdna sramota, ivjeti a biti mrtav?! Promotivne skupove koristio je kao svoju ansu za dalja politika napredovanja i velikim nezajaljivim ambicijama njegovim da jednoga dana bude dravnik na elu Crne Gore pa e se i kandidovati za predsjednikog kandidata. Meutim, ostao je kratkih rukava i posebno bez nekih ozbiljnijih rezultata. Bio je to njegov ve tada prvi politiki poraz ozbiljan i moda uveliko tragikomian po njegovu dalju politiku karijeru, jer je slabo procijenio svoje podravaoce od kojih se nadao velikom podrkom opozicionoga

87

bloka, zaboravljajui da je od istih bio pokopan onoga trenutaka kada se prijavio na predsjednikoj kandidaturi. Nekada je kao bio zagovornik crngorskoga jezika, najljui Srbin na prostoru Crne Gore, pa pristalica i vjerni tuma i poznavalac Njegoevih djela, a danas zagovornik i tuma, branitelj i propagator svega crnogorskoga, kao i negiranja bilo kojeg i kakvog postojanja srpstva u dananjoj nezavisnoj Crnoj Gori. Odluno je nekad znao rei, istai i zajapurena lica unijeti se nekome u lice pa kazati: Nijesmo mi prosrpski, nego smo srpski orijentisani zato to smo Srbi! Po sopstvenom priznanju dugogodinji je Srbin, do sada se nije smio tako izjanjavati... jer je on roen 1934. godine, a posle 1945. godine upisan je u dokumentima kao Crnogorac, ali u to doba: Ja sam 1945. godine u statistikim dokumentima upisan kao Crnogorac, ali u to vrijeme jo nijesam bio sposoban da mislim u pojmovima jer sam roen 1934. godine (mada u mnogim glasilima kao godina roenja figurira 1937.(sic) ... otkrio je da je vladajui tadanji reim manipulisao nacionalnim osjeanjima-opredjeljenjima... ovaj ovjek avolje metafore, folklorist i anegdotiar znao je o svemu priati to je vezano sa narodnom knjievnou i istorijom jugoslovenskih zemalja a posebno srpskom istorijom Crne Gore. Rekao bi N. Kilibarda da e se sve ovo objasniti kada on o tome napie veliku knjigu! Treba e mu vremena da napie i da sve to objasni. A moda je ve pri kraju sa pisanjem, samo da ne bude poput ispovijesti ili hronika. Vrata njegove stranke bila su jednako otvorena, kako sam kae: Srbinu, Muslimanu, Arbanasu i Hrvatu. Svima, osim Crnogorcima koji se ne izjanjavaju kao Srbi, koje dr Kilibarda, u sopstvenoj dravi, naziva - separatistima!... inae sav je u protivurjenostima... ovaj humanista vodio bi danas diferencijaciju ko je vjera a ko je nevjera kao i rat za krst... protiv dva ljuta neprijatelja: katolianstva i islama. Selo u kome je roen zove se Tupan... pa se prepucavaju neki sa oznaavanjem Kilibarde kao Panto od Tupana.... Preotra bi bila ocjena njegove ukupne politike djelatnosti koja bi se oznaila sa nazivom njegovoga mjesta roenja, jer je, ipak, on u poetnom periodu bio mnogo lukav, prepreden, vjet u manipulisanju sa kojim je znao zavoditi mase sve do trenutka dok je poeo srljati i kalkulisati sa drugim strankama raunajui i oslanjajui se na njegovo intuitivno zakljuivanje ili predosjeaj, sve iz pragmatinih razloga! U igri nadmudrivanja bio je u poetku dobar igra, ali je kasnije bio zaslijepljen svojim politikim uspjehom i marifetlukom koji je imao poetnu prolaznu fazu i uspjeh, ali na duge staze ostajao je kratkih rukava, mada se znao, iako sa zakanjenjem, vaditi ili spaavati da ne bi bio potopljen. Svoj potop je upravo doivio od onih iju je politiku prihvatio kao igru, smatrajui da e imati kondicije da je odigra, a upravo se pokazalo da je bio politiar kartkoga daha i na trenutak, pa nagli trzaj ili preokret, koji mu je u poetku dobro iao, sada je znatno usporen. Prevrtljiva njegova politika, bolje rei flertovanje, kalkulisanje, trgovanje, nagaanje i dugo pregovaranje kod njega je izazivala zamor, pa je grabio ta mu se god ponudilo, a drugima se to ipak nije moglo dati niti oekivati od opozicionih lidera. Uhvaen je na djelu kada su ga dobro osmotrili i ponudama obgrlili, a znajui da je na njih pohlepan, lakom i gramziv, da drugome to ne bi bilo dato prije nego njemu toga trenutka, skupo je platio politiku igru koju je igrao cijelo vrijeme od poetka posljednje decenije 20. vijeka pa sve do danas. Nije valjda da Kilibarda narodnom izrekom Vidjela aba kako konja potkivaju, pa i ona digla nogu objanjava svoju politiku koju je vodio svih ovih godina od poetka viestranaja u Crnoj Gori do njegovog sadanjeg samostalnog politikog djelovanja. Da li se moe rei da u svemu tome nije jasno vidio sebe u cijelom tom politikom

88

galimatijasu na crnogorskoj politiko-pozorinoj sceni? Da li mu je (p)ostalo nejasno ko je u njegovoj metafori ostao konj ili magarac, na malom politikom polju Crne Gore?! Da li je sa ljutim protivnicima, sa kojima se kasnije izmirio i izljubio, ostao onaj: Kilibarda koji e u politikom djelovanju igrati sporednu ulogu odnosno biti puki prenosilac poruka javnom mnjenju Crne Gore, a njihovi politiki oevi u hladu plandovati i preko njega prati ruke od svega? Da li je opet dolo vrijeme kao nekada: Moji preci ponaali su se, kako bi se to reklo-zecu bjei, hrtu dri. S Turcima su bili ulijepo, a s Crnogorcima uiskreno.... Da li je dovoljno ono njegovo izvinjenje koje se mora itati sa posebnom panjom i provjerom? Sa kolikom dozom iskrenosti je Kilibarda sve to izrekao i da li je usitinu to i mislio ili je traio kupovinu vremena, koje mu je tada nedostajalo i koje je on privremeno ipak uspio pridobiti od svojih politikih protivnika? Da vidimo u kratkim izvodima, jo jednom, ta je rekao izvinjavajui se javno za svoj minuli politiki rad u Skuptini Crne Gore. Pred licem javnosti izvinio se pozivajui se na velikoga Vilija Branta, zamolio i Boga i ljude da oproste Narodnoj stranci za ono to je inila (ne) znajui ta ini!? Bio je Novak Kilibarda jasan : Si parva licet componere magnis (ako je dozvoljeno poreivati malo s velikim), uzeo sam nauk od Vilija Branta, koji je pao na koljena pred spomenikom rtvama faizma, zatraivi oprotenje za njemaki narod to je produkovao nacizam. Narodna stranka je bila na ivici, a ponekad i preko ivice, da se oprlja svim onim ime su se oprljale ovinistike stranke u naoj zemlji. Ja kao predsjednik Narodne stranke, molim za oprotaj za svu njenu nacionalistiku netrpeljivost i vjersku netolerantnost i za neke moje izjave koje bih rado zaboravio. Eto kakvo je izvinjenje dao Kilibarda prevaljujui sve na nacionalizam i vjersku netoleranciju Narodne stranke! Takve su njegove izjave i nikome nita sve okruglo i na oe i uz sve to pominjanje krunskoga svjedoka za veliko izvinjenje Vilija Branta! Rekao je jednom Kilibarda bilo je to je bilo i sa time zavrio sve ono o emu je sanjao, bio u zabludi i samo radi pragmatskih razloga politiki djelovao, stavljajui taku na svoju politiku prolost posebno iz perioda posljednje decenije 20. vijeka. ta to umilja i kako se on moe pozvati i uzeti za primjer njemakog politiara ija je uloga u tome posve drugaija od one majunoga Kilibarde kao politiara koji je predvodio Narodnu stranku u ratu za mir? ta tu ima da pominje i da se poziva na (u)poreenja ili mogunosti poreenja malog sa velikim?! Pa, vjeto je pokuao Kilibarda izvesti svoj in izvinjenja u Skuptini i trenutno zaslijepiti prisutne, jer nijesu imali vremena svi koji bi i htjeli reagovati, kao ni javnost koja je to shvatila tako povrno i neobavezno znajui da je on sve to sroio vjeto i neobavezno, bezsadrajno i isprazno, sakrivajui sebe i svoju Narodnu stranku iza velikog dravnika i politiara, koji sa faizom nije imao dodirnih taaka, ali uloga njegova dravnika bila je u prvom planu i on je to tada uradio. U sluaju Kilibardinog izvinjenja to se nije moglo porediti i svi oni koji su mu oprostili su prosto reeno namagareni, jer je on traio oprost za sebe i svoju Narodnu stranku od crnogorskoga parlamenta, koji je bio javno prenoen i nje mogla imati onaj znaaj koji bi bio posebno i izriito dat od njega samoga, a ne kao od ponde i na uzgred da iskoristi javni prenos i izvine se i javnosti!? Dugo je Kilibarda birao trenutak da vjeto (u)komponuje svoju politiku kao vjetinu mogueg i ubaci je u javnost prikazujui je kao njegovo iskreno kajanje, traei oprost za toboe njegovu stranku, naravno najvie za sebe. Sva izvinjenja oprosti ili rijei stid me je, stidim se koja su date u javnosti uzgred u toku neke problematike o kojoj se raspravljalo ili je Kilibarda uzgred priupitan nemaju nikavu vrednost niti znaaj istinskoga izvinjenja, kao kada bi u javnim glasilima

89

izaao i podrobnije objasnio svoja politika nedjela i iskreno zatraio izvinjenje i oprost, izvinio se ne samo Crnoj Gori nego i svima u susjedstvu kojima je duan izvinjenje. Dobro je poznato njegovo politiko lice crnogorskoj javnosti pa se uzalud ne kae: lako se Novaku izvinjavati. On perfektno vlada jezikom, a time i ljudima... promijenie urak naopako, samo da bude uz vlast. Sada nije u vlasti pa je to i najvei njegov problem i sve ini da bude u istome kolu u kojemu je bio, bez obzira da li je to pozicija-koalicija ili neka jaka opoziciona stranka. On bi da bude vlast ili u vlasti, jer dobro zna koliko je to vano i kolike su tu privilegije za ovjeka koji voli da se mijenja, jer samo se glup ovjek ne mijenja, rekao bi Kilibarda! Njegov put od srboljupca do srebroljupca... sve uz citate o srpstvu, crnogorstvu, crkvi, Njegou, Crnoj Gori od Dubrovnika do Prizrena... Sa Srbijom uvijek, pod Srbijom nikad ...do izreke Ako smo braa, kese nam nijesu sestre, samo su njegove dnevno-none mijene i metamorfoze sa kojima je ivio dvije posljednje decenije bavljenja politikom iz hobija to kao lider u Narodnoj stranci, politiar, a to kao samostalni p(oli)tiar i javna linost. Kad se god ukazala i najmanja prilika Kilibarda je potezao koaliciju, stranku kojoj je pripadao, vlast ili dravu, poziciju ili slubenu funkciju da bi ih (is)koristio u promotivne svrhe ili kao mogunost za opipavanje pulsa javnosti ili mogunost njegovog novog izvinjenja, onima koji bi mu mogli zatrebati za neko od ambasadorskih mjesta. Meutim, nije u tome, ipak, uspio, ne zbog onih u Crnoj Gori, jer on zna da bi dobio pristanak - dozvolu, nego upravo od onih kojima je opipavao puls da li e se uhvatiti na njegov mamac. Nije potpuno uspijavao da sve svoje nekadanje politike protivnike privoli, prevari, namami ili vjeto im zamae oi, jer je bio politiki proitan pa nije mogao ni izazvati bilo kakvu reakciju u javnosti. Radiju Slobodna Evropa u izjavi Kilibarda je Hrvate nazvao braom i rekao da ne bi nita smetalo da se zbog, svih tih popaljenih kua, vlasti kojoj pripadam i koalicije u kojoj uestvujem, javno izvinim svim tim rtvama, svim tim namuenim ljudima, posebno u Konavlima. Njegovo politiko driblanje bilo je isplativo i vrlo vjeto kod onih u Crnoj Gori, koji su sa njim nekada bili u istome kolu i na istome politikome terenu, pa je iz tih razloga i bilo za njega lino uspjeno i materijalno dobro rezultiralo. Meutim, neuspjean je bio i pokuaj da na drugom terenu se i pojavi, a kamoli da pokua driblati, ve je bio srameljiv, dobroudan, tolerantan, veoma fleksibilan i staloen prilikom reagovanja na politiku prolost njegove Narodne stranke i njega samoga, pa je posezao za najuticajnijim pojedincima samo da bi se spasio politikoga pada. Igrao je politiku igru i bio politika varalica i nedosljedan tuma politike i istorijskih zbivanja u dalekoj prolosti i za njegova vremena u politikoj stranci ili koalicijama, kojima je pripadao i za koje se pohvalno izraavao, a zanemarujui injenicu da su to one stranke i koalicije o kojima je svega i svaega priao, izrekao, prozivao, ubjeivao javnost da je on u pravu za ono to kae o njima i tako dalje. Nije to bila nikakva pobjeda, ve samo njegova politika prevara i nita vie, a na koju se i on sam uhvatio i politikim padom u blato platio za sve to je gradio, radio, smiljao, izmiljao, planirao, ocjenjivao i na kraju odluivao. Nije sramota okaiti znamenje - medalju na junake grudi za podvige nejunatva, propagatorskoga rada u okupljanju onih koji e ii u rat za mir, a koje e predvoditi starina Novak i ponosno proetati kao nekada diui visoko ruke i kliui za srpstvo koje je bilo ugroeno. Sada on treba da korzoom opet proeta, kako bi na njegovim grudima sada kao nekada zasjalo potamnjelo znamenje koje on osvijetli na oprotajnom govoru svome politikom protivniku samo sebe da bi spasao i oprao

90

politiku prljavtinu ili bolje rei blato sa svoga politikog lika. Zato da se postidi neega to je s ponosom kazivao, a sada ga krije i pita samoga sebe gdje je ordenje i ika sve da ko mu ga nae on e ga zakaiti njemu na grudi mlaane ili starake. Pamti li Kilibarda ono to je nekada priao i pripovijedao ne pred samim sobom ve pred brojnim njegovim istomiljenicima i onima koje je zaveo za Gole planinu? Sjea li se iega danas ili glumi svoje snove i zablude pa mu treba terapija drugoga ambasadora iz neke od istonih drava sa kurom-terapijom trajnijom i drevnom pomou alternativne medicine akupunkturom, a moda samo i dobrom masaom? Sjea li se kada je govorio drugima trebalo je posluati Kilibardu!? Moda su to bile presudne rijei koje su mu nakaile visoko priznanje na starake grudi! Zato sada ne pokae znamenje, jer ga je tada zasluio, a sada ga krije samo on znade na kojem mjestu da mu ga ko ne preotme ili pokae kao corpus delicti. Krije li ga kao neka stara ofucana lisiina ili ga je o rep zakaio da bi se njegova prazna zvonjava jo ula, podupirui prazninu nastalu njegovim politikim djelovanjem kao samostalnog p(oli)tiara? Posljednji poj velikog Srbina, velikog i najcrngorskijeg Crnogorca, a mogue uskoro jednoga brzoga dana i velikog Bonjaka N. Kilibarde, to da ne!? Neka se Bonjaci ne uvrijede to smo takvu mogunost izrekli vjerujui da Kilibardi ne bi smetalo mijenjanje ni vjere ni nacije, gledajui barem prema njegovom politikom radu za ovih dvadesetak poslednjih godina, mada smo skloni da (po)vjerujemo da ga ne bi rado vidjeli niti primili ni za vjernika niti za graanina. Moglo bi se rei slino onome Niti ete vi sa njime to dobiti, a niti bi mi bez njega to izgubiti. Veliki istoriar i znalac istorije srpske sada crnogorske ili srpske-crnogorske i bonjake itd., veliko klepetalo staro, Kilibarda daje sebi za pravo da diktira i demokratizuje javna glasila, medije u Crnoj Gori u kojima e objavljivati svoja pisma ili tekstove samo oni koji su na njegovom spisku pametnjakovia odanih stvari za samostalnu i nezavisnu dravu na elu sa njim u pokretu nezavisnosti, samo to ne proitah ni njegovo ime niti ga tamo na tom skupu vidjeh, a niti se dao zapaziti, jer se sada strogo uvukao u neke kripove ili foteljice pa se ne vidi ni njegov vrat niti prsti za srpstvo ili moda viri neki prst(i) za nezavisnost! Kolika prsta je tada Kilibarda drao na uzdignutim rukama dva, tri, pet, sedam ili itavih deset ili samo stisnute pesnice smrt faizmu?! Kad je ve bilo sve pokrenuto i pokret za nezavisnost bio izvjestan naravno da se i on odmah u prve redove ubacio kao (prv)oborac, pa je vjerovatno i tu jednu od medalja ili crnogorskih odlikovanja u nezavisnoj dravi Crnoj Gori dobrano zamiritao-zasluio ili mu jo samo malo neto nedostaje? Svakako da je u stroju ili ui u redu za ekanje na jedno od visokih i najsvjetlijih odlikovanja!? Ne vjerujem da njegov politiki nerv ne kazuje ono to odavno nasluuje, jer bi Kilibarda mogao biti i drugaiji pa i suptilniji i tumaenja bi mogla biti sasvim suprotna! Zato on eka i oslukuje, mudro uei negdje u kakvom oku, ali uvijek na vidjelu i meti onih od kojih uvijek neto oekuje! ta li danas ima da porui diplomata od (ug)leda starina Novak, koji je bio bez i jednog dana odsluanog kursa za diplomatske crnogorske kadrove? Da li mu to zasluge iz rata za mir ne daju veliki prostor za manevar da se raspojasa, jer reference i preporuke tadanje za savjetnika ambasadora SiCG u Sarajevu nijesu ba imale istu politiku pozadinu, a bogme ni zdravstveni karton nije mogao biti na zavidnoj visini zbog snova i zabluda desetogodinjeg trajanja? Da li da njegova dananja rije treba da bude u svemu presudna, kao nekada komunistikih cenzora pojedinih aparatika, pa opet kao u ona

91

vremena ko je na crnoj listi ne moe mu biti objavljeno ni slovce od napisanog, sem ako je pohvala - oda onima na vlasti za sve to uinie graanima? Staro klepetalo gubei pozicije, tada kao efu trgovako-informativne misije kojemu se gasi kancelarija, nastoji da se dohvati makar kakvoga mjesta, biroa ili odjela u nekom od centara pa makar to bilo na Jadranu ili srpskom Dubrovniku, o kojem je nekada sanjao i mislilo da e u njemu stolovati kao upravitelj - gradonaelnik, a koje bi bilo dodijeljeno nikome drugome do starini Novaku da uva tradiciju i bude jedan veliki Srbin u njemu, a ujedno i veliki Crnogorac, mogue ubudue i Bonjak, pa da bude jedan za sva tri naroda, nacije i vjere i svi se spoje-ujedine u jednoj linosti. Dakle, takav gradonaelnik bio bi zastupnik i Srba, Crnogoraca, Makedonaca, Hrvata, Muslimana, Albanaca, Bonjaka i tako dalje. Ako bi ga svi prihvatili i on bi se onda rado prihvatio asne uloge gardonaelnike, bez obzira na zablude kojima je bio opsjednut. U samo jednoj linosti bile bi ujedinjene sve funkcije predstavnika svih naroda veeg dijela Balkana i bi bio njihov zastupnik. A na osnovu ispra(v)nog tumaenja, politikog iskustva u mijenjanju miljenja o tim narodima i znanja iz istorije znao bi sve dovesti pod konac! A on bi tu imao ulogu samo da se okree kao vjetrokaz, pa bi morao raditi posebne vjebe za istezanje vrata, ako mu ve vratni prljenovi nijesu spondilozom dobrano zahvaeni. Tada bi se njegova diplomatska uloga umnogostruila pojanjem pjesama, koje zna naizust iz narodne knjievnosti svih naroda ili sva tri naroda, iji bi bio predstavnik-zastupnik zvanini. A kao guslar imao bi priliku da jednom nedjeljno u danima vikenda poje pjesme na sva tri jezika to bi on i takvu ulogu znao dobro odigrati kao poliglota i dobar poznavalac govora sva tri naroda. Takvo njegovo guslanje i pojanje imalo bi odjeka i u parlamentu Evropske Unije koja bi ga rado vidjela kao predstavnika i rado proteirala u Ujedinjene nacije da im na praktian nain objasni njegovo uspjeno i diplomatsko djelovanje. Naravno, na grudima junakoga starine Novaka nalazila bi se medalja dobijena od hakog pritvorenika i osumnjienika i bila bi ikonografija kakva se rijetko ili nikada do tada nije viala. Sada nekadanji veliki Srbin pokuava odbraniti velikog Crnogorca od sebe nekadanjega, a u korist sadanjega N. Kilibarde. A kako ga odbraniti kada je onaj bio u zabludi, a ovaj se otrijeznio od politikoga dugoga pijanstva i osvijestio tek poslije zakanjenja od jedne decenije. Tako N. Kilibarda sam sebe brani od brojnih napada koje je nekada zagovarao pa ih sada treba doekati i protumaiti hladne glave, jer tada mu je bila (uza)vrela staraka krv. Ko e tu biti pobjednik teko je rei, jer su izgleda obojica tvrdoglavi i promjenjivi kao kameleon(i), pa se treba bojati da ne kau to jedan protiv drugoga i mnogo vie od onoga to su do tada rekli, jer dri starina Novak mnoge papire jo iz vremena dok je bio u zabludi. Mlati N. Kilibarda po onome N. Kilibardi kao po pranju i koliko moe, spoitavajui mu srpski Dubrovnik, skice, mape istorijske i geografske, i medalje koje ima, procente teritorija sa srpskim stanovnitvom i politikom procjenom i ucjenom ta e jednoga dana biti ako se to rat(om) za mir ne okona i sve tako u krug odakle ne moe izai. Sada Kilibarda kao pomiritelj vodi duge razgovore sa nekadanjim euforinim i nacionalistiki raspoloenim Kilibardom zarad linih interesa od kojih nee odustati sem po cijeni ambasadorske fotelje. Sukobili se jedan te isti N. Kilibarda sa dvije linosti svoje onom iz posljednje decenije 20. vijeka i ovom iz prve decenije 21. vijeka, a podgrijavaju ih maske sa vie lica i interesa pa se ne mogu dogovoriti, ve se za grla bijela hvataju i hoe se zubima klati. Nekada je imao jasne istorijske karte i mape, a sada mu je sve smijeno i jadno pa i svejedno ko se gdje nalazi i

92

sa kime ivi, koje je vjere i nacije, entiteta i promiskuiteta, ali se ne moe pomiriti da izgubi pozicije koje je nekada imao, to mu je od svega najalije! Posljednji poj velikog Srbina, velikoga i najcrnogorskijeg Crnogorca, velikoga pomiritelja a nekada kavgadije nacionalistikog i zagovornika ljutoga boja rata za mir, usmjeren je ka Evropskoj Uniji i integracijama na ovim ratom opustoenim teritorijama. Neko je starinu Novaka gazio po stomaku pa sada poje ispljaene jeziine ne bi li doao do daha, kako bi opet ispravio ono to je rekao na grobu njegovoga nekada ljutog politikog protivnika i inovjernika! Ne pada N. Kilibardi tako teko to mora sebe demantovati ili psovati za ono to je inio nego mu je ao to su jo svjea sjeanja pojedinih ljudi koji pamte ili itaju ono to je on nekada zagovarao, u to se kleo i za ije ciljeve je htio ivot dati! Kamata narasla za ovih prethodnih neto manje od dvije decenije pa ne stie da se vrati, a on malko ostario i hoe sve da se zaboravi. Meutim, oni kojima duguje ne daju da Kilibarda mlati i spira tako lako politiku ljagu i blato koje je sam sebi nabacio i stavio ili se sav debelo umazao pa ga ni brza Moraa ne moe oprati. Dugovi iz rata za mir pristigli i moraju se vraati! Ima Klibarda da guta blata, a ne da sre, da ga ne moe poruati da je jo mnogo mlai, makar za polovinu od ukupnih godina koje sada ima. Mora prei sa srkanja i lizanja na obliko gutanje, jer ako tako nastavi bie prekriven potpuno blatom koje mu je sada do uiju dolo pa ne moe ni da zijevne, a kamoli da zbori ili progovori. Mada je bio dobar politiki pliva, a jo bolji prevrta, sada mu je sve polo naopake. Iskustvo iz snova i politikih zabluda ne moe mu pomoi, jer ga godine valjaju, a bogme i reference politike su mu spale na niske grane pa trkara svuda kako bi sustigao mnogo mlae, a starake ga noge ve izdaju. Nije vie kadar stii i utei i na stranom mjestu postojati, a zna on iz koje je to narodne pjesme i kojega ciklusa. Zato sada ne klikne i zapita sebe: veliki Srbine, veliki Crnogore, to ne uzleti jadan?! Nije valjda da su ti i krila umazana blatom, a sunevi ih zraci nemilosrdno spekli pa ih ne moe nikako ni podii a kamoli rairiti i sa njima uzleeti kao nekada?! U silaznoj je politikoj putanji N. Kilibarda i vrtoglavom brzinom strmoglavo ide ka ponoru i blatu. Sada mu preostaje da mnoge zime zimuje meu oerupanim politikim kokokama sve kleei, jer se vie ne moe ni pridignuti. Ostaje u politikom brlogu koji je sam pripremio, umijesio zajedno sa svojim politikim istomiljenicima i bratijom njihovoga rata za mir. Ne bi trebalo da se plai gubitka bijednih politikih privilegija, jer ih se dosta nauivao ili su mu ostale sada jo vea strast i slast po stare dane samostalnog p(oli)tiara i javne linosti. Radi ono to mu se nareuje ili je na dobrovoljnoj osnovi, uoavajui jo uvijek to mu moe biti od koristi za sjutra. Nekada je bio gospodar ivota brojnih ljudi okolo sebe, a sada je (od)baen poto im je odradio brojne poslove za njihov bijedni sitni. Ne moe se N. Kilibarda izviniti niti oistiti od grehova koje je poinio i to dobro zna, ma koliko da ugaa i bilo kome na crnogorskoj politikoj sceni-pozornici. Da li je sadanji N. Kilibarda bio u dilemi ta da radi sa N. Kilibardom iz posljednje decenije 20. vijeka kao zagovornika rata za mir i velikog propagatora za srpske teritorije, svi Srbi u jednoj dravi, za srpski Dubrovnik, sve za ujedinjene srpske zemlje ili se ba sada ljuti na starinu Novaka kao pomiritelja iz prve decenije 21. vijeka?! Ko je od njih dvojice u istoj linosti zapoeo svau i kako da rijee spor nimalo lak, a za obojicu zao i naopak? Meutim, vjerujem da e ostarjeli lisac starina Novak sa iskustvom diplomatskog savjetnika, naravno, pronai diplomatsko rjeenje makar kao efa

93

trgovinsko-informativne misije, pa e pomiritelja Novaka posuti po glavi onim argumentima sa kojim je bio u zabludi i time oprati ono to se ne pere. Zablueli pomiritelj Novak morae Novaku u zabludi da se opravdava i za ovo vrijeme evropeizacije i transformacije narodnoga pisca i knjievnika, profesora i politiara, sveznalicu iz istorije, pripovjedaa i guslara. Udvoje guslaju N. Kilibarda iz vremena zabluda i N. Kilibarda iz ovoga vremena pomiritelja. Obojica poju i prstima u strune vjeto udaraju, ali da li se uju i koga sada podravaju? Da li poj glasnogovornika i propagatora rata za mir mora da brani i nadjaa N. Kilibardu guslara koji poje o pokojniku i dravniku veliajui najkrupniju linost u istoriji bonjakog naroda? Sada, kao onaj koji je reterirao ili bolje rei polizao ono to je (is)pljuvao ree da e ona linost nadjaati i onu ocjenu koju budu izrekli savremenici! Nije lako ni jednome ni drugome Novaku, a Kilibardi jednom i drugom svakako, jer se naoe u udu njih dvojica bolje rei obojica u isto vrijeme i na istom mjestu da vode i polemiku ili trae jedan drugom opravdanje za uinjene grijehe svoje. To pomalo lii na ono dijete to se umazalo pa prste jedne ruke lie a drugom ih mae! Nije Novak a ni Kilibarda dijete kojemu se moe oprostiti to je u kolijevci, ali on je u velikom politikome krevetu za odrasle osobe i sa zrelim i prezrelim godinama valjda. Povuci potegni deda Novak ne iupa repu, ve joj otkide rep pa mu sada preostaje da je otkopava rukama, a nema njemu njegovih saboraca da mu (pri)pomognu i zamijene ga kao nekada ili da ga bodre i podstaknu aplauzima slave i pobjeda da to prije pou na srpski Dubrovnik, koji kako ree u njemu e stolovati kao gradonaelnik, a graanima toga grada priae prie o velikosrpskom snu. Nijesu valjda jednoga i drugoga Novaka i Kilibardu svi snovi i zablude nekojeg za(b)luelog politiara Novaka Kilibarde zabrinuli ivotno i ozbiljno, pa se ne moe snai i rijeti sve to jo jednom, ali sada sa malo duom-trajnijom seansom uz pomo domaeg ambasadora sa velikim iskustvom, a ima ih nekoliko na izboru! Na ta sve nije bio spreman starina Novak samo da uspije i dohvati se politikoga kolaa pa i pod skute je poao i poljubio svoje politike protivnike i inovjernike samo da mu obeaju fotelju, mada su mnogi i manje znavenjii dobili mnogo bolja mjesta nego to je njemu tada pripalo. Dospio je ak tamo kod onih koje je najvie kudio i protiv kojih se borio kao inovjernika i poturica. Bio se primirio i samo ekao da taj mandat zapone i da traje dokle traje pa e injeti ta mu trebuje kako bi ostao jo godinicu koju, da bi mogao na miru da (na)pie diplomatske memoare ili sjeanja na vrijeme diplomatskog rada u Sarajevu meu Bonjacima, kao nekadanji veliki Srbin i dananji veliki Crnogorac, a ne manji njihov podanik i skutonoa. Napisae memoare o svome radu i zabludama, tokom preostaloga ivota iako ga snovi i zablude nijesu naputale. Tokom toga rada koristie uspjeno preporuenu terapiju sa elektrookovima stranoga diplomate ili nekoga od domaih diplomata i sve zainjeno dugim masaama. Nije daleko ni ona pomisao da Kilibarda danas trai svoj politiki identitet po stare dane kao nes(a)vjesni politiar i sanjalica, zablueli starina, pitajui se u rijetkim trenucima dolaska svijesti zato je ba tu, ko je i odakle je porijeklom?! Sve to je izjavljivao sada e morati da ukrsti sa onim Kilibardom iz vremena poslije rata odnosno u novom milenijumu, ali bez (za)bluda kojima je optereen bio cijeloga ivota, mogue zbog tekoga djetinjstva. Veliki znalac istorije i za(b)lueli starina Novak Kilibarda buni se protiv mirotvorca Novaka Kilibarde koji se osvijestio po stare dane poslije nekolike decenije teke kome, to ba i nije za Ginisovu knjigu rekorda, a to svakako treba provjeriti, jer se radi o visokom politiaru, letau i politikom prevrtau.

94

Pisac, pripovjeda, narodni guslar, znalac istorije, profesor, ovjek koji je bio dugo godina u zabludi pa se osvijestio elio se posvetiti diplomatskoj karijeri i poslije penzionerskih dana. U poodmaklim godinama uspio je u svojoj namjeri i ambicije svoje zadovoljiti, a sve na dravnim jaslima da dangubi i hvata zjale. Kao zgubidan, njemu poznati lik, traario je dane po Sarajevu, jer trgovinske razmjene ili kulturnih dogaanja nije bilo mnogo, posebno ne za njegovu savjetodavnu ulogu. Posla nekog velikoga nije bilo za penzionera i isluenog politiara ili na usluzi politiara pa je skrajnut i udomljen da tamo bude to dalje i da pusti na miru one sa kojima je bio u ratu za mir da im ne dosauje. Namjeten je ili posaen u diplomatsku fotelju da bude od koristi, samo da ne smeta ili politiki ne zavodi ili spletkari ve da po Sarajevu njegovom etkari i bude rado vien gost i na diplomatskom nivou bude primljen od onih protiv kojih je politiki bio kao Srbin, pravoslavac, a oni inovjernici, poturice i Turci! Zaboravio je one svoje izjave i propagandu svi Srbi u jednoj dravi pa je trkarao po Baariji hranei golubove ili odsijedao da da(h)ne duom i ponegdje koji evap u kajmaku p(r)odere ili svrati u neku od ainica - poslastiarnica i sve to zasladi kolaima kojima nije mogao odoljeti. Imao je na pretek vremena da se bakari i ljekari prisjeajui se dana iz rata za mir, da pripovijeda i zanoveta, a bogme i da se ponekad nasmije svojim vjetinama kako je uspio zadobiti takav poloaj i to od onih protiv kojih je ljutito i estoko bio. Mogue da je na sve to gledao kao na svoj lini politiki uspjeh i nagradu ili pohvalu za proteklo vrijeme iz posljednje decenije 20. vijeka. Svoje politike zasluge iz rata za mir krunisao je diplomatskom slubom ni manje ni vie i zaista je to pad moralni i politiki jedne vlasti i dravnoga rukovodstva koje se nije osvrtalo na politiku pozadinu bivega lidera Narodne stranke, a istovremeno su i zaboravljali na svoju ulogu u svemu tome. A gotovo su politiki isti, skoro kao jabuka kad se rasjee na pola, samo to je jedna polovina te jabuke sasvim trula a ona druga neto manje. Bila je to kompenzacija politike elite u Crnoj Gori data N. Kilibardi, univerzitetskom profesoru da sjedi u Bosni ponosnoj, Alijinoj dravi, kako je nekada govorio velika srbenda N. Kilibarda, obeavajui da se to nikada nee ostvariti, a sada je bio (pre)srean to se tamo u Sarajevu nae mjesto za njega i to ba u diplomatiji kao savjetnik, na dobrobit Crne Gore a ponajvie za njega. Kako ree jedan knjievnik dobro je doao, jer ne bi se imao sa kim sprdati po novinama da mu nije Kilibarde sa kojim se sprdnja die, a kada on poe iz Sarajeva nee imati za kime dizati sprdnju. Nekada je znao biti ispred manastira, hrama, ui u crkvu, kojoj je i pripadao, a sada pripada drugoj, kako kau registrovanoj kao nevladina organizacija i to u policijskoj stanici, za vrijeme jednog od njegovih ministara eksperata! Politika miljenja mijenjao je bre od semafora ili kameleona i bivao ono to nikada nije bio, a sve u trendu svoje tranzicione linosti, evropejske politike promenade. Niko bolje nije shvatio te (pro)mjene od njega lino i reforme ove mlade, lijepe i (jo) pametne generacije sa kojom je vodio rat za mir, pa mu sada uzvrau sa ponekom sinekurom koja dobro doe kao honorar u penzionerske dane. Da li se Kilibarda, dok je bio u diplomatskoj slubi, bavio diplomatijom kao to je politikom iz hobija? A to da ne, znao bi rei-uzviknuti kada je bio u koaliciji Narodna sloga sa LSCG! Sve to je iz politikih razloga radio i zagovarao dosljedno je sprovodio kao to je dosljedno tumaio svoje snove, zablude i osvijeenje od njih. elja mu se bila ispunila i postao je savjetnik u ambasadi SiCG onoj dravnoj zajednici prema kojoj je jedno vrijeme bio zaljubljenik, pa protivnik, a

95

sada je za dravnu nezavisnost. Nije mu danas vano iz pragmatinih razloga to je nekada bio za zajednitvo, jer mu ono vie ne donosi koristi, iscrpljeno je i moda je bolje drati se one narodne izreke to guzici godi to obrazu ne smeta! Da je sve u Crnoj Gori podreeno reformama ukupnog sistema sa kojima trebamo da krenemo u Evropu i preko Atlantika pokazuje najnovije Novakovo (Kilibarda) pojanje i komponovanje u BA(STA)DUR-u koje evo ve deceniju izvodi veoma uspjeno kao pisac-tekstopisac i kompozitor u trenucima razbibrige i naunoga prouavanja epskih i lirskih pjesama. Daleko je ostavio svoje politike protivnike u tome, koji su reterirali ili ve odavno aterirali u svojim politikim stavovima. Uprkos godinama njegovo stvaralatvo tek dolazi do izraaja od kada se osvijestio od snova i zabluda pomou jednog stranog ambasadora pa sada timuje i komponuje sve u BA(STA)DUR-u i njegovoj koreografiji, a isteui vrat ne bi li pogledao i vidio da li ga tamo neko prati ili slino radi kao on. Njegove glasovne mogunosti jo uvijek su na zavidnoj visini za tonove BA(STA)DUR-a u koje se zaljubio i dovodi ih do savrenstva! Sada se oekuje od kompozitora njegovoga stila i iskustva diploma kojom bi potvrdio svoju strunost, kako bi je mogao unoviti odnosno drati predavanje na nekom privatnom univerzitetu i, naravno, sjesti za klavirom izvodei kompoziciju iz rata zamir svojim saborcima i politikim istomiljenicima. U Narodnoj stranci u vremenu njenoga lidera N. Kilibarde izdeavalo se mnogo toga to to je tu stranku kotalo smanjenja broja njenoga lanstva, naputanja istaknutijih lanova te stranke i meusobnim podjelama, koje su rezultirale osnivanjem novih stranaka pod vostvom nekadanjih lanova Narodne stranke. Sve njene unutranje krize, koje su je u periodu posljednje decenije pogodile mnogostruko, politiki su je oslabile a njen rejting u opozicionom bloku je znatno bio umanjen. Takoe, u crnogorskoj javnosti je njen ugled splasnuo zahvaljujui kalkulantskoj politici njenoga lidera N. K. sa rukovodstvom te stranke odnosno istaknutijim lanovima, poevi od M. vorovia, B. Bojovia, S. urevca, S. Markovia, D. oa, P. Drecuna i P. Popovia, koji su jedno vrijeme bili u parlamentu i visoko se kotirali u opozicionoj parlamentarnoj strukturi. Nabrojiemo neke dogaaje koji su okarakterisali desetogodinji period rada i politikog djelovanja Narodne stranke od 1990. godine do 1999. godine sa kratkim izvodima, onako kako su to vidjeli i prenijeli oni iz Glasa Crnogoraca, pod naslovom: Prilozi za hronologiju ivota u viestranakoj Crnoj Gori krajem dvadesetog vijeka: Sva provjetravanja zaguljivog vazduha u Novakovoj Narodnoj stranci - 12. 05. 1990. godine Osnivaka Skuptina u Podgorici. Uoi same Skuptine osnivaki odbor naputaju ugledni intelektualci mlae generacije Savo Lauevi i Bogoljub ijakovi... besjede Bekovia Matije, Strugara i Miodraga Bulatovia... 12. 10. 1990. godine Prva iskra budueg sukoba. Povodom mitinga solidarnosti sa Srbima u Hrvatskoj dolazi do nesporazuma Kilibarde sa tzv. lijevom frakcijom (Mili Pavle, Boovi, Marku Jovan, Jovovi)... februara 1992. godine Klub poslanika NS pozvao narod na referendum za Jugoslaviju... 25. 5. 1992. godine dolazi do razmirica sa poslanicima... 17. 09. 1992. godine Narodnu stranku naputa dr Mitar vorovi i formira Demokratsku stranku... 20. 12. 1992. godine NS na izborima osvaja 14 mandata u Republikom i 4 u saveznom parlamentu.... aprila 1993. godine iskljuen je Rade Perovi iz NS... na sjednici od 6. jula u Kotoru iskljuen dr Radonja Zekovi... a pjesniku Momiru Vojvodiu izreena mjera kritika i opomena da e mu se staviti katanac na jezik... 26. 08. 1996. godine Narodna stranka i Liberalni savez sklopili Izborni savez Narodna slogai na izborima

96

kao savez u novembru 1996. godine osvojili 19 mandata u parlamentu, a NS ukupno 8 u saveznom parlamentu... ve tada ima problema sa Drecunom, oem, Staniem i Kilibardom.... donijete odluke o rasputanju nekih optinski odbora NS. U 1997. godini ima problema unutar stranke... zasijedao Glavni odbor... pa je rasputen... od strane predsjednika stranke... 28. 6. 1998. godine dr Boidar Bojovi i sjednica Glavnog odbora Skuptine Narodne stranke napustio akivno bavljenje politikom nakon izbornog kraha ... 10. 07. 1999. godine mladi lavovi se spremaju da izvjetre Novaka.... Ono to se znaajno deavalo u politikom radu Narodne stranke u njenom daljem gotovo dvodecenijskom radu nije nita drugo nego rezultat brojnih unutarstranakih nesuglasica i mimoilaenja u pristupu i primjeni osnovnih naela statuta i programa Narodne stranke, a posebno nain na koji je njen nekadanji lider N. K. vodio i osmiljavao dalju politiku te stranke. Zbog brojnih krupnih nesuglasica preko kojih rukovodstvo stranke na elu sa Draganom oem, kao predsjednikom stranke, nije moglo dalje tolerisati Novakove ispade i odstupanja od osnova politikog programa Narodne stranke on je udaljen iz stranke pa je na njegovo mjesto doao-izabran Dragan o. U daljem radu Narodna stranka nekako je uspjevala da odri kakvo takvo stanje stabilnosti unutar njenih redova i lanstva, kao i mjesnih odbora i tu nema nekih velikih trzavica, koje su mogle dovesti do nekih krupnijih problema i politikih podjela na frakcije, iako je bilo nesuglasica ne samo meu lanstvom ve u Glavnom odboru te stranke. Njen parlamentarni rad iao je ustaljenim ritmom pa je ona donekle stabilizovala svoje redove, iako je opadao broj lanstva posebno u periodu od 2005. godine do danas. Naputanjem mjesta potpredsjednika Narodne stranke i izlaska iz lanstva od strane Predraga Drecuna, a kasnije Dragana oa, ije je podnoenje ostavke na mjesto predsjednika stranke ostalo upranjeno pa je izabran Predrag Popovi. Oigledna je injenica da je Narodnoj stranci prijetila opasnost od gaenja odnosno prestanka rada te stranke. Nekako se ona, ipak, uspjela odrati i imati izvjesnu participaciju u parlamentu, ali odmah poslije referenduma (21. maj 2006. godine) politika mo te stranke i broj lanstva se znato smanjio. Stranka se na klimavim nogama drala sve do novih parlamentarnih izbora (mart 2009. godine) i na njima je izgubila mjesto u parlamentu odnosno njen glasaki - biraki rejting je toliko bio opao da nije mogla ispuniti cenzus za ulazak u parlament. To je ujedno bio i njen politiki krah poslije toliko godina postojanja, gotovo dvije decenije, ali brojni lomovi unutar stranke i neprincipijelna politika njenoga najueg rukovodstva, kao i brojna koketiranja i flertovanja sa vlau dali su negativan rezultat, pa je stranka ostala bez mjesta u crnogorskom parlamentu. Glavni krivci su upravo i njegov najvei udio je prvenstveno njen lider N. K. za period od osnivanja stranke pa do kraja 20. vijeka, a ostali krivci se manje vie podjednako dijelili politiki udio u porazu njihove stranke, njenom padu i dananjoj politikoj apstinenciji u parlamentu Crne Gore. Mnogo puta se tokom politikog rada i ivota Narodne stranke govorilo o njenoj unutranjoj slozi i snazi, jednistvu svih rukovodeih ljudi u toj stranci. Meutim, brojna naputanja stranke od istaknutih lanova, koji su bili nezadovoljni i to nezadovoljstvo javno iznosili u stranci i o tome raspravljali, doprinijelo je da je to bio privid koji je vjeto sakrivan od strane najueg rukovodstva stranke na elu sa N. Kilibardom i njegovim ekspertima. To je ono to je izalo na vidjelo danas, a ostalo to se u stranci deavalo i to se jo uvjek u njoj stavlja pod tepih kao i meusobna optuivanja o udjelu krivice za stanje u Narodnoj stranci i pad njenog politikog rejtinga kao i smanjenje njenoga nekada

97

brojnoga lanstva, dovelo je tu stranku do ivice nestanka sa politike scene. Narodna stranka je dakle u velikoj politikoj krizi i predstoji joj reorganizovanje, ako hoe da bude ponovo aktivna na politikoj sceni Crne Gore i crnogorskom parlamentu. Sigurno je da se njen bivi lider N. Kilibarda, s obzirom na nain kako je otiao iz stranke, gotovo vie na nju i ne osvre, a isto tako i oni bivi lanovi na nju gledaju kao na jednu prolost, koja im je koristila i donijela mnogo materijalne koristi i makar samo dravnu penziju za rad u crnogorskom parlamentu, a to su ve neki lanovi njeni iskoristili, dok drugi moda razmiljaju ili imaju mogunost nacionalne penzije koja je mnogo vea nego ova iz parlamentarnoga staa! Narodna stranka je bila mnogima od njih samo servis za zbrinjavanje i udoban parlamentarni ivot preko kojega su uivali sve privilegije koje narodni poslanik ima prema slovu zakona, a bilo je tu i poneto sa strane poevi od otvaranja privatnih preduzea, uea u raznim komisijama za rasprodaju - tranziciju dravnih preduzea i tako dalje. Nita se novo nije desilo ni u toj stranci to se ve nije deavalo u drugim strankama i mnogo veim i jaim. Birako tijelo je potpuno paralisano, barem to se tie realnog i objektivnog sagledavanja stanja u toj stranci i bogme u ostalim strankama, a oni koji dobro vide ulogu postojanja stranaka i ijim sve interesima slue oni teko se opredjeljuju za bavljenje politikom ili su nepoeljni kao lanovi u stranci, a posebno se daleko dre na distaci od onih koji upravljaju strankom od najuega rukovodstva. Prema onoj narodnoj izreci ko je blie ognju on se i ogrije. Poetkom devedesetih godina prolog vijeka Kilibarda je jezdio ovim prostorima sa ostalim srpskim liderima, drao zapaljive govore i premjeravao teritorije za buduu veliku nacionalnu dravu... Na Balkanu je sasvim sigurno teko nai slian primjer evolutivne promjene ovjeka, njegovih stavova i njegove misije. Jo tee je nai primjer ovjeka koji e sve te promjene i ranije zablude uz neiscrpnu autoironiju prilino iskreno priznati.... ...Kilibarda e stati na elo novoosnovane nacionalistike, rojalistike, velikosrpske partije koja e zajedno sa slinim politikim partijama i klerom raspirivati ratni poar po Hrvatskoj i Bosni i prizivati zlokobne podjele po Crnoj Gori. Nekoliko godina kasnije svoju stranku, iz velikosrpskog korpusa nastojae da prevede u partiju srpske prepoznatljivosti, a kasnije i u graansku partiju. Sa Liberalnim savezom formirao je Narodnu slogu i okrenuo se protiv reima koji ga je do tada smatrao uslunim servisom i koji je uspjeno opstajao odravajui srpsko-crnogorsku podjelu.... On, koji je nekada bez kucanja ulazio kod visokih srpskih svetenika na Cetinju, prihvatio je kao neoborivu injenicu autokefalnost Crnogorske pravoslavne crkve, pored Crnogorske akademije nauka i umjetnosti koja je godinama djelovala samo kao inferiorni prirepak SANU, Kilibarda je ne samo uvaio postojanje Dukljanske akademije nauka ve je postao i predsjednik njenog Senata. U kljunim momentima, kada je NATO krenuo na srpsku vlast zbog poinjenog genocida na Kosovu, Kilibarda je sa funkcije potpredsjednika crnogorske vlade zaprijetio da Vojsci Jugoslavije, koja se ponaala kao Miloevieva okupaciona sila, treba ukinuti struju, vodu i onemoguiti opstanak ukoliko ona u Crnoj Gori pokua da isprovocira razaranja.... ta li je sve N. Kilibarda inio da bi sebe promovisao na politikom nebu Crne Gore u periodu viestranaja? Letio je visoko iznad opozicionog bloka sputao se nisko i padao na zemlju. Prebrodio krize u Narodnoj stranci iji je bio lider. Mijenjao profilaciju stranke do gotovo njene neprepoznatljivosti i na kraju sam sebe politiki potopio. Ostao usamljeni slobodni i samostalni p(oli)tiar koji je ipak bio usluni servis onima koji

98

su ga i doveli na mjesto predsjednika Narodne stranke, koja je osnovana sa namjenom da slui reimu i onima koji su imali iza sebe tajnu policiju, slubu SDB-a i ostale manje stranke preko kojih je razjedano tkivo srpske stranke na prostoru Crne Gore. Dobrovoljno je pristao da igra takvu ulogu i nije lino oteen materijalno, upravo je dobro proao. S druge strane njegova politika linost doivjela je teke politike traume i psihike krize sa kojima je on vodio dosta uspjean meustranaki rat cijepajui postepeno Narodnu stranku na nekoliko novih stranaka koje je iznjedrila. Moda je to i njegova najvea uloga u cijelom njegovom politikom galimatijasu shodno njegovom poimanju politike ili izgovoru za sve to je inio da je uao u politiku iz hobija i da to sve ini ne znajui odnosno budui da je bio u velikoj zabludi zbog srpskoga sna, sa kojim je dostigao vrhunac politikog uspjeha i naravno pada kada je napravio zaokret u svojoj politici za 480 stepeni. Bio je to njegov salto mortale sa kojim je on onemoguavao opoziciju u Crnoj Gori koja je bila naklonjena srpstvu, srpskim strankama i srpskom opozicionom bloku. Prema svemu onome to je radio kao politiki lider ili kao neko ko je uestvovao u vlasti, pa zatim kao diplomata i na kraju kao islueni samostalni p(oli)tiar i javna linost on je svoj radni zadatak obavio onako kako su to od njega traili i bio bogato nagraen medijskim eksponiranjem u crnogorskoj tampi, prisutan na tv ekranima poevi od dravne televizije-javnog servisa do privatnih i nezavisnih televizija. Prostor za njegovo eksponiranje sa kojim je izlazio u javnost tumaei svoje snove, zablude i radnje, reklamirajui sebe kao velikog poznavaoca istorije, narodne knjievnosti i istorije crnogorske, on je sebe doivljavao kao bogom datu linost na politikoj pozornici Crne Gore i jedinog pravog i istinskog tumaa svih deavanja za posljednje dvije decenije. S druge strane bio je indirektna ili veinom direktna linost koja je igrala ulogu peraa politikih biografija svih onih koji su bili u vlasti na istaknutim poloajima, a uesnici su dogaaja iz vremena rata za mir. Sa njima je u dobrim linim i politikim odnosima i zato je uspjeno napredovao onoliko koliko su mu oni dozvoljavali samo zbog njihovog interesa i bijega u zaborav od onoga kroz to su graane Crne Gore proveli posebno u posljednjoj deceniji 20. vijeka. Bio je na uslunom ili tajnom politikom zadatku pozicije na vlasti vjeto i uspjeno se skrivajui iza Narodne stranke i njenoga prvog i najjaeg politiara kao lidera, sve do kraja posljednje decenije 20. vijeka kada je bio zaslijepljen svojim politikim uspjehom smatrajui da se moe osamostaliti od onih koji su ga promovisali kao lidera. Pravei paukovu mreu drugima sam je u nju upao ne osjetivi da je ulovljen i da je na dnu politikog bunara iz kojega se ne moe izvui. Crnogorcu naspe korito u Beogradu, da mu sve beneficije i onda taj Crnogorac igra kako oni sviraju. Ja imam pravo da ovo kaem jer ja u politiku nijesam uao kao apsolvent, nego kao redovni profesor univerziteta. Da sam ja htio igrati po taktu Srbije, ja bih danas bio jedan od glavnih pregovaraa u onom timu koji rjeava sudbinu Crne Gore. Ja ne elim ovim da istiem sebe, ali hou da polemiem sa nekim ljudima koji me stalno napadaju kako Kilibarda mijenja politiku kao koulje. Ne mijenja Kilibarda politiku kao koulje, nego je Kilibarda u politiku uao sa akademskim, profesorskim, knjikim stavovima i uvjerenjem da se moe govoriti i o jednom narodu i o jednoj dravi i o jednoj harmoniji. Ali, kad sam ja tokom pet-est godina bavljenja politikom vidio ta unitarni politiari Srbije misle, onda sam doivio stid. Vidio sam da sam krenuo putem koji ide protiv Crne Gore i njenog interesa. Ja sam imao snage da priznam svoju greku, da kaem - neu ja to da radim. A ja sam se vrlo esto nalazio

99

sa prvim ljudima, bio sam ei gost i kod Miloevia, sa Dobricom osiem i tim ljudima sam vrlo esto bio u Beogradu. Kad sam vidio da oni sutinski na Crnu Goru gledaju kao na najobiniju malu provinciju koja je dobra samo za unitarnu politiku, da se ona naglaava kao srpska Sparta, ja sam onda reterirao i krenuo ovim putem. I, pravo da vam kaem, kad sam javno kazao da neu ii tim putem, osjetio sam olakanje kao da sam se okupao poslije nekog stranog zamornog i znojavog dana.... ... i skoro da nema grada od Bilee do Banje Luke i od Foe do Broda gdje ja nisam govorio. I najee je na tim skupovima, na tim trgovima, bila trojka: Radovan Karadi, Jovan Rakovi, Kilibarda, pa onda i ovaj i onaj. To je bilo, molim vas, vrijeme prije rata.... Da li je ba tako kako tvrdi Kilibarda ili je on namjerno htio da zbuni one koji se dobro ne sjeaju i nemaju dobro pamenje kao on to je pamtljiv ovjek, a preskoio i zaboravljao upravo da postoje ivi svjedoci, uesnici dogaaja, snimci i video zapisi, fotografije u tadanjoj tampi da se radilo upravo i o godinama u toku rata. Pokuava Kilibarda da javnosti baci prainu u oi pa ko otkrije i nije mu toliko vano, samo koliko da u prvi mah zametne trag. Da li Kilibarda govori ponekad istinu ili iz neopreznosti ipak pokae svoju pravu namjeru kada govori da se sa Miloeviem sreo ukupno svega dva - tri puta, a maloas ree: bio sam ei gost i kod Miloevia,...!? Nije valjda da rije esto ima znaenje samo dva ili tri puta? Da se Vlasi ne dosjete, rekao bi Kilibarda. ...Ali bih elio da ljudi koji me napadaju paualno presluaju te govore pa da pronau neke, po mene danas, kompromitirajue reenice. No, ne mogu ih nai, jer takvih reenica u mojim izjavama i nije bilo. Da li je ba tako kako tvrdi Kilibarda ili je kao ono to je govorio i tvrdio za orden koji nije dobio ili ga je dobio pa ga izgubio, a znao ga je traiti onima sa kojima je zajedno bio na dodjeli ordenja i njemu istome okaen na junake grudi? Kilibarda voli da manipulie iako zna da to nije trajno ve privremeno, ali dobro je za njega i u onom vremenu to je imalo dobru prou pa nije ni provjeravano, a da bi ovjek posumnjao morao je mnogo da uloi truda da javno prozove N. Kilibardu za ono ime obmanjuje javnost ili govori neistinu. Meutim, u tampi je teko bilo objaviti bilo ta, a kamoli demanti protiv Kilibarde kao ostraenog Srbina, zagovornika srpskoga sna, borca za ujedinjenje srpskih zemalja i ratnoga hukaa. Dakle, to su razlozi zbog kojih je njegova tadanja politika uspjeno prolazila i njemu donosila veliku korist, naravno politiku, i javnu popularnost u narodu. Ali, ja sam kasnije vidio svoju zabludu i ja se ne stidim da iznosim svoje zablude. Kada sam prvi put poslije rata doao u Sarajevo, u zvaninoj delegaciji Crne Gore, kao potpredsjednik Vlade, na konferenciji za tampu jedan me novinar pitao kako se osjeam. Rekao sam da osjeam i radost i stid, i to sam iskreno mislio: radost to sam doao i uasan stid zbog svega to se dogodilo. Posebno me stid bilo kad sam uao u razrueno Sarajevo, koje je prije dvije i po godine ipak bilo razruenije nego danas, i vidio da niti jednoj crkvi ne fali niti jedan kamen, sem ako nije zalutalo zrno od ovih mojih sa brda. Kilibarda u navedenoj izjavi vidi samo to treba da vidi i to moe da godi onima koji ga sluaju ta govori i on upravo govori ono to oni ele uti. To je njegova istina i njegovo selektivno gledanje samo da bi opstao na mjestu na kojem se nalazio. Sve ostalo je za njega nevano i prolazno, da odradi konferenciju za tampu i ta je govorio to e drugom prilikom ispravljati, tumaiti ili rei da je jo uvijek u zabludi i da ga je stid i na tome bi se zavravalo njegovo tako uproeno gledanje na stvari i dogaaje u kojima je imao veliku ulogu propagatora rata za mir. Nikad ni u jednom

100

govoru, konferenciji za tampu, intervjuu N. K. nije ulazio u detalje i sutinu onoga to je radio niti se stavio u ulozi odgovornog ovjek i krivca koji je sa razumom iao u taj rat i svjesno plasirao ideje, planove, projekte, pokazivao istorijske i geografske karte i tako dalje, sa kojima je manipulisao, izazivao i raspirivao nacionalnu mrnju upravo kao profesor knjievnosti, koji je vjeto znao iz konteksta ubaciti stih iz narodne poezije i plasirati ga samo da doe do cilja i ostvari ono to je zacrtao. Nee valjda Kilibarda rei ili tvrditi da tada nije imao razum i svijest o onome to je priao, zagovarao i izjavljivao upravo kao profesor knjievnosti i univerzitetski profesor, koji je znao prolost i istoriju srpskoga naroda na jugoslovenskim prostorima. Do kada e tako da zanoveta i nalazi one koji e da mu povjeruju u njegove zablude koje su floskule starine Novaka, izgovor za pravdanje i pranje njegove politike biografije i ujedno linosti koja ne moe jednom rijeju da anulira sve to je radio sa onima koji su takoe zajedno sa njim to isto inili upravo njemu vjerujui da ine pravu stvar. Takav je on samo do sljedeeg mjesta ili sljedeeg intervjua, koji mu se upravo daju da on bude taj zvaninik i prenosnik, preko kojega se peru ili spiraju politike biografije, prije svih njegova sopstvena, a zatim ostalih istaknutih dananjih dravnika i politiara bolje rei politike elite na crnogorskoj politikoj sceni. Ne moe Kilibarda da proe sa takvim njegovim zanovetanjima i objanjenjima povrnim i vjeto upakovanim sa prebacivanjem line krivice na neto to je uopteno. Upravo je on bio ta stvarna linost iz rata za mir, konkretna linost koja je postojala sa svojim programom politikog djelovanja preko Narodne stranke iji je bio lider i tu nema skrivanja. Kilibardina upravo skrivana istorija dolazi do izraaja sa brojnim izjavama i intervjuima, govorima, tumaenjima vjeto plasiranim da zamagle ono to se ne moe zaboraviti, makar njegova uloga u svemu tome za period posljednje decenije 20. vijeka. Tu skrivenu stranu istorije N. Kilibarda e morati jednoga dana otvoriti i ispriati do u detalje. Ali ne da i dalje nastavlja uporno i ubjeuje javnost o nekakvoj njegovoj naivnosti, velikoj zabludi, stidu, sramu, koje uopte kod njega kao politiara ne postoji kao moralna kategorija pozitivne ili negativne konotacije, jer on svoj lini i politiki angaman u ratu za mir gleda da plasira kao parolu nesreenog stanja i ukupne politike situacije u kojoj se on jadan tako naivan naao kao mlaani momak sa blizu ezdeset godina i nije se znao opredijeliti, pa ako mu uspije neto od onoga to je naumio dobro i jest, ako ne on e to sve ponititi svojom zabludom i nikome nita. Bilo je to je bilo, rekao bi Novak Kilibarda i sa time krug je zavren pa poinje ponovo tei njegova nova politika karijera kao samostalnog p(oli)tiara i javne linosti. To nije ovjek nego prije lii na divlju zvijer ako se tako sagledavaju stvari samo da bi politiki opstao, kao i da bi pripadao jednom pokretu, radio to je radio i na kraju preivio. Zakon odranja i opstanka u prirodi za ivotinje vai, ali za ljude koji nijesu u opasnosti to ne moe da vai, ve odgovornost sami pruzimaju za ono to su inili namjerno, sluajno ili nesvjesno i indirektno. N. Kilibarda svu politiku djelatnost za dvije posljednje decenije inio je sa visokom svijeu, razumom i pragmatinou i sa unaprijed smiljenim planom odlazio, govorio i zagovarao, hukao i predvodio sve one koji su mu povjerovali na rije i to nije zabluda sa kojom je on dugi niz godina ivio ve namjera da prevari, obmane i opravda sebe od svega to je radio i sa vrstom namjerom i odlunou da sakrije svoju politiku prolost. To je skrivena strana politikog djelovana N. K. u protekle dvije decenije. Da li e mu neko lino oprostiti to je drugo pitanje, ali sud istorije i sud javnosti mora pokazati zainteresovanost da se objelodani njegova

101

politika uloga u deavanjima iz vremena rata za mir i tu nema emocija ili potiranja prolosti zbog onoga to je neko odnosno on kao nekadanji lider Narodne stranke radio u nedavnoj prolosti. Neto kasnije, ja u doi do uvjerenja, koje me je takoer oblivalo stidom, da je Sarajlija, da je ovaj mueniki bonjaki narod, spremniji da zaboravlja nego na da se izvinjava. A to je, znate, civilizacijska pobjeda. ija je pobjeda i da li je njegovo civilizacijsko izvinjenje sa zaboravom na ono to je inio u ratu za mir upravo nad tim bonjakim stanovnitvom i prostorima BiH?! Njemu je vano da mu se uvai izvinjenje ili oprost za grijehe kao i spremnost toga naroda da zaboravi. Da li je ba to tako kako naginje, navija i vjeto uvija svoje namjere i skriva ono to se vidi ili ono to se ne vidi a moe se nazrijeti, a postoji kod njega skriveno!? Nekada se Kilibarda pozivao na literaturu kao istinu o onome to je propovijedao, a sada mu literatura slui kao izvor saznanja za neto o emu nije mogao sanjati da moe biti kao svjedoanstvo u cilju dokazivanja, mitova, legendi, njegovih snova i zabluda. Ja sam za sline skupove znao samo iz literature, ali tamo prvi put vidim jedan tako ogroman skup ena, obinih ena, tako utuenih ena Srebrenice, bez mueva, bez sinova, bez brae. Mi smo tamo, kao diplomatski kor, bili na jednoj posebnoj strani... Pravo da vam kaem, teko je nai rijei da opiem kako me se sve to dojmilo: ja ne znam da li je tu vie bilo nekoga stida, neke muke, nekoga poimanja ljudske nesree. Uglavnom, doivio sam to na jedan poseban nain i imao sam potrebu da to kaem. Na sreu, jedan na novinar iz Crne Gore, Rudija Adovi, bio je ovdje, tako da su ovi moji utisci objavljeni i u Crnoj Gori. Dodue, na neki nain, za takav gest sam ve bio pripremljen... ja sam tada u Skuptini Crne Gore ustao kao poslanik i rekao da me nije sramota da imitiram Willyja Brandta, ako je dozvoljeno malo porediti sa velikim. Rekao sam tada da molim i Boga i ljude da oproste Narodnoj stranci, iji sam bio predsjednik, to su njeni ljudi ili i na Hercegovinu i na Dubrovnik itd. Dakle, dugo se Kilibarda pripremao da nae rijei, izabere pogodno mjesto i pravi trenutak sa kojima e moi tumaiti i tako i ovako kako mu bude odgovaralo shodno njegovim interesima. Ni sam ne zna da opie kako ga se sve to dojmilo: ...da li je stid, ...muke... ljudske nesree! Od svega toga imao je potrebu da to kae(m) i to na njemu svojstven i poseban nain! Njegovu ast spasio je novinar koji je tu bio i o svemu informisao crnogorsku javnost! I na taj nain N. Kilibarda koristi novinara ili bilo koga ko mu je bio pri ruci da ga uzme za svjedoka i sa njime jo po neto opere ili spere. Upravo je takav N. Kilibarda, umjesto da sam o svemu govori on sa jo nekim eli podijeliti svoj dojam, utuenih ena Srebrenice, bez mueva, sinova, bez brae! Vie je Kilibardi znaila ta informacija u crnogorskoj javnosti no sav dojam, muka, stid ili sram koji je osjeao poimanjem ljudske nesree!? Gotovo su sva Kilibardina objanjenja, dojmovi, utisci, muke, patnje, stid, izvinjenja i tako dalje u okviru tekoga dojma sa kojim e se upoznati ukupna javnost i na osnovu toga oprostiti mu sva zla koja su on i Narodna stranka nanijeli bonjakome narodu. Samo je znao da treba tamo biti prisutan kao nekadanji veliki eksponent nacionalistike politike i zagovornik velikoga srpskoga sna i nekadanjeg Duanovog carstva zajedno sa ostalim lanovima u Narodnoj stranci, i nije mu bilo teko da odstoji neko vrijeme i pretvara se glumei veliki bol i tugu za one kojima se klanja. Kada je Kilibardi odgovarao srpski mit on ga je koristio vjeto i plasirao u vremenu rata za mir zarad svoje nacionalistike politike i same Narodne stranke u cilju pridobijanja lanova za svoje interese, a sada taj isti srpski

102

mit mu slui kao dokaz preko kojega trai da se srpski narod mora njega osloboditi da bi doao u luku smirenja. Takva je prevratnika politika i licemjerstvo kojim se slui Kilibarda samo da bi jedno isto upotrijebio u vremenu razliitom za svoje ciljeve i interese, shodno onome to eli da plasira javnosti kao njegovu istinu i zabludu kada zatreba. To je njegova skrivena strana politike linosti i istorije koju on smatra da moe mijenjati shodno potrebama i interesima linim ili stranke koju je predstavljao. Priziva Kilibarda u pomo brojne primjere i politiku iz nekadanjih vremena u kojima su ivjeli: Njego i Danilo, ekspir, Dante, Torkavato Taso i tako dalje, a dobrim dijelom se poziva i na svoju doktorsku tezu koja je imala temu bosansku, zatim na S. Miloevia, V. Kotunicu, Maka Dizdara, Salka Nazeia, mitropolita Amfilofija, Vilija Branta, Hitlera, Crkvu, Nikolaja Velimirovia, Isusa Hrista i ko e sve nabrojati ko mu sve (ne) treba da bi sa njim(a) umanjio svoje politke istine ili zablude, ideje i planove, ostvarene ili neostvarene snove sa kojima trai oproste!? Na taj nain bi danas da postane veliki politiki istunac zato to mu je neko lino oprostio ili to je nekoga vjeto izmanipulisao i tada za vrijeme rata za mir i danas kada je slobodan i samostalan p(oli)tiar ili u vremenu kada je bio diplomata i kada su mu u Bosni stavili veo zaborava na njegovu politiku biografiju, a on se postidio ili stidio onoga to je nekad inio, i kao delagat zvanini istovremeno Crnoj Gori omoguio slobodan prolaz za dalju saradanju sa susjedima, predstavljajui to kao dio svoje diplomatske vjetine i svoje velike politike zasluge. Nain na koji Kilibarda upotrebljava rijei stid(a), sram(a), zabluda, naive i ostalih njegovih rekvizita za dobijanje oprosta od onoga to je inio, kao i za pranje svoje politike biografije je najbolji reprezent perfidije jednoga politiara, kojemu nije nita strano i koji je bez skrupula samo da uspije u svojoj namjeri da se odri u vlasti ili bude u nekoj od fotelja, a to je tada sve inio za diplomatsku fotelju u gradu Sarajevu, gdje je kako kae primljen i gdje su mu sve zaboravili!? Pozivajui se na zaborav on nastoji da indirektno ukae na takvu mogunost koja bi mu dobro dola kao oprost i dokaz da je sa tim sve zavreno?! Sve linosti koje potee i nabraja Kilibarda strpava u jedan ko i time zamagljuje istinu o sebi i svojoj politici, o svemu onome to je zagovarao i na ta je ljude nagovarao, ubjeivao i zavodio ukazujui im odkuda opasnost dolazi i na koji nain se treba boriti protiv toga a posebno protiv inovjernika i poturica. U jednom dubljem znaenju, svi oni crnogorski polupismeni ili pismeni vojnici koji su ili na Hercegovinu na neki nain su bili usmjereni Njegoevom poezijom. Njego je, ni kriv ni duan, ba kao i Torquato Tasso, zavrio jednu ideoloku misiju jednog vremena. Ali, u Crnoj Gori je i dalje nastavljena praksa prema kojoj se stihovi Gorskog vijenca odnose na jedan neduni narod. Najbolja ilustracija ovog o emu govorim je istiniti sljedei dogaaj: ovjek je pitao jednog dobrovoljca iz Crne Gore koji je uestvovao u zloinima u Hercegovini u ovom posljednjem ratu: Zato sa takvom voljom ubija muslimane i pali muslimanske kue? Ovaj mu je odgovorio: to pita, pa nisi ti valjda pametniji no vladika Rade! Ja se sjeam, prije toliko godina, kada je pjesnikinja Mubera Mujagi rekla, i to u jednoj artikulisanoj prii, da bi trebalo drugaije tumaiti Njegoa, da je doivjela ta je doivjela. To se uzimalo kao napad. Ja i sad kaem da je Njego neprevazien pjesnik crnogorskog naroda; kao to svaki narod ima velikoga pjesnika, tako i Crna Gora ima Njegoa. Ali, Njego se mora drugaije tumaiti u naim kolama nego to se tumaio do sada i sada. Jer, mi moramo jednom priznati da u svim genocidima koji su vreni nad narodom muslimana i Bonjaka, pa bilo

103

to u ahoviima 1924. godine, bilo oko Foe u Drugom svjetskom ratu, bilo to u najnovijem ratu, Njego je bio na usnama tih koji vre genocid. Drutvena harmonizacija, za koju danas oito postoje pretpostavke u Crnoj Gori, nikada nee postati stvarnost dok god se ne izmijene obrazovni programi. Da bih ja neto unaprijedio na tom planu, skoro sam na jednoj tribini u Pljevljima rekao jednu vrlo vehementnu stvar - a to sam rekao kao ovjek koji je nauio da ga psuju, i to mene vie ne nervira. Rekao sam, sa izvjesnom lukavou, da bih malo dirnuo bonjake intelektualce u Crnoj Gori, sljedee: Da sam musliman u Crnoj Gori, bojkotovao bih kolu nespremanjem djece u kole dok se ne izmijene programi iz drutvenih predmeta! Da li i sada Kilibarda sve to ini upravo ini sa izvjesnom lukavou pa izmilja jednoga dobrovoljca prikazujui ga kao umobolnika i preko njegovih rijei provodi svoje namjere za budua svoja opravdanja iz vremena rata za mir? Ono to je N. Kilibarda ne tako davno govorio i inio danas pripisuje nekom neznancu, nepoznatoj ili nepostojeoj osobi samo da bi sebi dao odstupnicu i alibi za ono to je nekoliko godina zagovarao i manipulisao pojedincima ili masama, koji su ga rado sluali, a on na mitinzima sticao politike poene i slavu. Sve to Kilibarda ini kako bi se naao opet na politikom i javnom tronu ili mjestu sa kojega e graktati i upravljati na koji nain treba pisati sadanju njegovu i njegovih susjeda istoriju koju e on na drugaiji nain tumaiti a zarad njegovih interesa. To bi bila prava istorija sa istinitim injenicama koje je on utvrdio i lino provjerio njegovim novim nainom itanja i tumaenja crnogorske istorije na prostorima susjedstva i Balkana pa i irom Evrope. Tako Kilibarda plete priu, importuje svoje primjere i namjere u neke od linosti moguih i bogme vie pod znakom velike sumnje u priu koju pria, a naravno potee drugaija tumaenja i itanja i njihov je zagovornik dodvoravajui se drugoj strani opet iz isto njemu politikih i pragmatinih razloga, a s lukavstvom da provocira itaoce, istoriare, knjievnike i veinom one za koje smatra da e prihvatiti ono to on kao profesor narodne knjievnosti i bivi lider Narodne stranke, a uz sve to i diplomata i univerzitetski profesor na privatnome fakultetu hoe nametnuti i u programe kolske i visokokolske pod njegovom cenzurom uvesti i ozvaniiti. Evropski i integrativni prostori za kojim danas udi N. Kilibarda, veliki mirotvorac, ubi se danonono radei na novoj politikoj platformi kojom se hoe domoi ili dospjeti do neke meunarodne organizacije, samo da i od njih, iako brojnih, neko se sjeti i predloi ga kao kandidata kojemu bi se uruila plaketa ili medalja za mir, kako bi bio ravnopravan sa nekim dananjim njegovim politikim istomiljenicima a nekadanjim politikim protivnicima. Moda i o tome sanja, kao nekada to je sanjao srpske mitove i srpske teritorije, a najvei san mu je bio srpski Dubrovnik i Dubrovaka republika u kojoj bi stolovao i upravljao odreujuu njenome graanstvu ivotni standard onako kao on smatra da zasluuju i sa kolikom panjom ga sluaju ili mu aplaudiraju. Umislio je da e uspjeti u svome naumu sa kojim e imati politiku biografiju potpuno opranu i zaboravljenu prolost pa iznova e pisati neku novu mirotvoraku, proevropsku, beznacionalnu, tolerantnu, nadvjersku, nadnacionalnu, nad dravnu, onakvu kakvu on bude smiljao i tumaio da e buduim generacijama ona trebati, a oni e njemu biti na svemu tome mnogo zahvalni podizanjem nadgrobne ploespomenika kako bi ovjekovjeili njegovu politiku iz vremena rata za mir. Umnost Kilibarde u takvim politikim snovima i stvarnosti koju misli da ivi i da za drugoga u amanet ostavlja svakako je besmislena, plitka, prazna, suluda i perfidna da joj nema ravne na ovim prostorima Balkana.

104

Danas bi se moglo rei da N. Kilibarda i njegovi eksperti poentiraju sa nekadanjim registrovanjem Crnogorske pravoslavne crkve u Crnoj Gori na Cetinju, i da je to njihova zasluga, jer je tada bio njihov ministar pravde imenom i prezimenom niko drugi do Dragan o i da su imali pravo ekskluzive da o tome oni govore i zato e im se pripisati zasluga i jednoga dana okaiti kakva gvozdena medalja ili neka od plemenitijeg metala, makar njihovom nekadanjem lideru Kilibardi, jer je on to dalekoseno i vizionarski sve predvidio, osmislio, uobliio i ze vijeke vjekova ozakonio. U svakom sluaju njihovo vizionarstvo pokazuje se danas ispra(v)no, sve dok jednog dana ponovo Kilibarda ne zaigra na kartu srpstva i crnogorstva u nekoj buduoj dravnoj zajednici pa makar to bilo opet na komunistikim i samoupravnim socijalistikim osnovama sa nekim vidom monolitnoga bratstva i jedinstva na evropskim osnovama nastalog iz graanskoga rata za mir. Rekao bi N. Kilibarda ne lei vrae! Kada je Kilibarda vidio kuda ide njegov brod krajem posljednjih godina 20. vijeka okrenuo je odmah i naglo ka premijeru pobjednikoga duha i sve svoje znanje, politike vjetine i marifetluke zavijene u oblandama lukavstva prihvatio se pokreta za nezavisnost u prvim godinama 21. vijeka, naravno sve to iz razloga pragmatinih da zakai koje radno mjesto, politiku ili dravnu funkciju ili uskoi u koji od slobodnih diplomatskih vagona zajednike drave SiCG. I gle uda, Kilibarda je uspio u tom svom naumu sve ostvariti, zakaiti fotelju efa trgovinsko-informativne misije u gradu Sarajevu u kojemu je bilo najvie inovjernika i poturica njegovih nekadanjih najljuih protivnika. Sa nekadanjim politikim protivnicima na vjerskoj osnovi se on htio obraunati u vremenu rata za mir a preko svojih dobrovoljaca, koje je snabdijevao orujem iz kamiona sa kojim je raspolagala njegova Narodna stranka. Nagovarao je svoje jurinike nacionalistike i hukao ih na istrebljenje inovjernika sa vjeto istrgnutim i odabranim stihovima tjerajui gubu iz torine, kako se nekada znao posluiti, a sada utvrditi da su to rijei pune antiturskoga naboja i antiislamizma, genocida na vjerskoj osnovi. Sada u ovim uslovima to su stihovi koje treba drugaije tumaiti s pozivom da djeca Muslimana ne idu u kole dok se nastavni programi ne prilagode Kilibardinom propagandnom i pragmatskom tumaenju. Na meti Kilibardinih genocidnih stihova, rijei i ostalih injenica je Gorski vijenac, knjievno djelo velikoga i neumrloga vladara crnogorskoga, pjesnika i filozofa Petra II Petrovia Njegoa. Prodao bi N. Kilibarda svu istoriju svoga naroda, srpskog pa crnogorskog onako kako to budu drugi zahtijevali, a on njima ugaao zarad neke diplomatske foteljice i sinekure, kao i brojnih drugih privilegija za ono to odrauje u svoje ime i ime zvanine Crne Gore u cilju brisanja prljavih tragova sa biografije njegove i njegovih sradanika dananjih, a nekadanjih ljutih politikih protivnika, a na istome zadatku u ratu za mir. U koaliciji Da ivimo bolje vidio je za sebe veliku ansu i nije htio praviti probleme ve je sve bjanko prihvatao i gledao koje od kojega obeanja vie koristi donosi. Birao je od ponuenog i izabrao ambasadorsku ulogu u Sarajevu meu Muslimanima, Bonjacima, Srbima i Hrvatima, protiv kojih je ratovao za srpske interese, a danas im se prodaje kao mirotvorac i (p)okajnik, koji je svoje grijehe okajao samo to je izgovorio rijei oprosta, izvinjenja i stida! Za njega kao Novaka Kilibardu to i nije bio nikakav problem, lasno je to progutao i od (po)kajanja sebe htio jo visoije vinuti u sferu politke i velikoga diplomate koji je zaduio Crnu Goru sklopljenim poslovima i velikim novanim transakcijama na planu uvoza i izvoza! Smijena je ta samouvjerenost N. Kilibarde da e mu neko povjerovati na rije.

105

On je svjestan svojih (ne)djela i injenja dok je bio diplomata od karijere i politiki potrko koji se morao javljati na svaki mig, a kao prethodnica sluiti da izvidi situaciju i pripremi svoje izvinjenje u lino ime i dobrim i prikrivenim dijelom izvinjenje zvanine Crne Gore odnosno njegovih dravnika iz vrha vlasti i politike elite koja je nastala iz vremena rata za mira. Za novu Crnu Goru najcrnogorskiju bie N. Kilibarda, a ostavie onu srpsku Spartu i najsrpskiji dio srpstva samo zarad (o)pravdanja i pranja svoje biografije i dobijanja nekoga dravnikog mjesta ili naune karijere. I, vjerujte, uspio se dohvatiti i jednoga i drugoga, jer je sada profesor jo uvijek na privatnom univerzitetu, a teko je saznati imali ta na dravnome univerzitetu, jo je u penziji a ne zna se da li je starosna dravna, poslanika, nacionalna ili koje od drava u kojima je sve bio sa kojima je kao poslanik saraivao na dravnoj, nacionalnoj, vjerskoj, starosnoj ili diplomatskoj ulozi, a zato ne i ak dvojnoj bosanskoj i crnogorskoj, vrag e ga znati rekao bi Kilibarda. A pride od brojnih zvanja i zanimanja ima jo i titulu akademika, samo to nedostaje emeritus. Dok je bojih ljudi bie i to ubrzo!? Davnanju svoju elju uspio je zadobiti-ispuniti svojim politikim saltom mortale prebjegom iz srpskoga tabora u crnogorski tabor. Da toga nije bilo ostao bi kao nekad kratkih rukava za lanstvo u CANU ili SANU. Danas je u DANU i bio je njen predsjednik Senata, unaprijeen zbog politike koju danas zastupa kao veliki Crnogorac i veliki sanjalica srpstva i ujedinjenja srpskih zemalja ili ponovno osnivanje Duanovog carstva! Ko e sve znati ima li Kilibarda jo kakvih prinadlenosti i ajtera od komisija za tranziciju ili protiv korupcije i organizovanog kriminala, a nezbrinut je u jednom i drugom stanu i tako dalje i tome slino. Njegov nekada personalni karton za prikazivanje imovinskoga stanja teko da je mogao ugledati svjetlost dana ili je mogao biti samo ispisan sa onim podacima to se najmanje moglo upisati. Treba ga na sve od nabrojanog podsjetiti da ne zaboravi ili on dobro pamti sve ono to je inio pa nije rije o zabludi visokoga intelektualca i naunika, kasnije lidera Narodne stranke i politiara, jer je on pamtljiv, nego njegovo mentalno brisanje i ravnanje pa zatrpavanje svega to mu predstavlja lini teret iz vremena njegovoga rata za mir, kako ree u Bosni, Hercegovini, Dubrovniku i ko e ga znati gdje sve ne, makar od onoga to je bio zacrtao u glavi ili na geografskim i istorijskim kartama u cilju ujedinjenja srpskih zemalja i odbrane srpstva od inovjernika i muslimana, a danas njima se dodvorava nazivajui ih Muslimani alijas Bonjaci! Speman je da se po nekolika puta politiki poturi samo da mu je dobro i da ima od ega plaati raune po raznim restoranima, a najbolje je kada je na dravnim jaslama. N. Kilibarda kao da se eli ponaati prema onoj narodnoj izreci brie nos o guzici, misli se na njegov politiki obraz i karakter politiara kao istunca dananjega, naravno sa zaboravom na svoju politiku profilaciju iz vremena rata za mir. Znao je Kilibarda prozivati one u skuptini za govornicom ili u javnosti koji su zavrili Kumrovaku visoku partijsku kolu, a danas je sa njima istima na novome politikome kursu sa evropskim standardima demokartskih reformi i nove politike razvojne filozofije u Crnoj Gori! Da li je u njemu izblijeelo najpostojanije i najdosljednije propagiranje srpstva ili se njegovo crnogorstvo izdiglo na negiranju srpstva? Mogue da je ono samoniklo iz trenutnih interesa u posljednjih desetak godina njegovog samostalnog bavljenja politikom i analitikom drutveno-politikih odnosa u Crnoj Gori? Rekao bih na osnovu svega ono to se moglo proitati o Kilibardi, na osnovu njegovih brojnih kazivanja, besjeda, pria,

106

pripovijedanja, iskaza, zagovaranja, intervjua, sjeanja, ispovijesti, hronika, video zapisa i tako dalje da njegovo srpstvo ili crnogorstvo nije njegovo ubjeenje niti nauno utemeljenje ve prosto pragmatiko doivljavanje i prihvatanje shodno njegovim interesima i usklaivanje sa trenutnom dnevnom i politikom situacijom, nastalo djelimino njegovim promiljanjima ta njemu moe biti korisno za budue djelovanje i bivstvovanje. To je Novakovo srpstvo i crnogorstvo jednostavnim i prostim narodnim jezikom kazano, odnosno to je trgovanje zarad boljega ivota njegovoga, a u ime srpstva i crnogorstva, drave i naroda koje je on vjeto znao koristiti i suprotstavljati, sa njime manipulisti i obmanjivati. Kalkulantsko srpstvo i crnogorstvo interesdijsko ili euro srpstvo i euro crnogorstvo, srpski jezik pa potom i crnogorski jezik, sve je dobro unoveno, zag(r)aeno liderstvom u Narodnoj stranci, koaliciji, i kasnije diplomatskom slubom. Ono je uspjelo sebe da prikae kao da je utemeljeno i taj privid njegov Kilibarda je znao prikazati kao lini doprinos i pristanak iz elje za nezavisnom dravom Crnom Gorom. Oni koji su mu povjerovali bili su od njega prevareni i nadmudreni, a oni koji su mu to dali odnosno dopustili da i sam povjeruje ili da mu vjeruju oni su ga izigrali i iskoristili za svoj lini interes. Siguran sam i ubijeen da na osnovu svega to smo analizirali, itajui to je objavljivao, da je on duboko svjestan da nee uspjeti prevariti nauku i naune radnike, koji hladne glave i sa mnogo argumenta pokazuju, dokazuju i strpljivo analiziraju njegovu politiku linost i sve to je radio. Zbog toga e on nastojati, ako im ne moe zabraniti da piu, da ih onemogui makar i privremeno da ne objave to to su napisali o njemu. Sve ono to je do sada o njemu objavljeno kao portretisanje njegove linosti je fragmentarno i bez dublje analitike i sinteze ukupnoga njegovog politikog djelovanja za protekle dvije decenije i nije tako otro kritiki postavljeno niti izotreno, niti je detaljno i dokumentovano analizirano ve je prikazano kao umjereno i samo proraunato, a dato je u smislu njegove metamorfoze i zabluda njegove linosti, mentalnog sklopa da se ovjek razvija i nadograuje, zrijeva i politiki mijenja tokom vremena i promjena koje nailaze, a zaboravlja pod kojima je bio, izbacujui sve iz svoje politike prolosti a to mu nije odgovaralo zbog pragmatskih razloga. Njegovo je djelovanje bilo proraunato i visoko svjesno injeno i sa ciljem kojemu je on bio tvorac za ostvarenje svojih neostvarenih snova i jednim dijelom sopstvenog revanizma politikog i naunog za ono to nije uspio postii tokom svoga ivota i rada na naunom i politikom polju. Onamo gdje bude imao mo da sprijei takvo pisanje ili objavljivanje kritikog sagledavanja njegove politike linosti i djelatnosti iz vremena posljednje dvije decenije N. Kilibarda e se suprotstaviti i pokuati da ga odbaci ili ga skloni za neko vrijeme. Njegova seljaka raunica i seljako poimanje politike, kao neega to e se korisno upotrijebiti i od ega se moe dobro ivjeti, N. Kilibarda je na sopstvenom primjeru pokazao da je bilo korisno i mnogostruko iskorieno, u emu mu je pomogla njegova profesija profesora i naunoga radnika, predavaa narodne knjievnosti. Malograanski je bilo njegovo politiko djelovanje, ali veoma isplativo i gotovo bezbolno, ako se izuzme moralni vid gledanja na ovjekovu linost i zanemari ono to je drugome uinjeno zarad linih interesa. Kada bi bilo posmatrano sa necivilizacijskih drutvenih odnosa, a po zakonu divljine i zvjeri, onda bi bilo opravdano njegovo djelovanje u cilju odranja, opstanka i produenja vrste. Nadamo se da to nije u pitanju ili neko misli da se i na takav nain mogu pra(vda)ti mnoga politika nedjela, ratna razaranja i ratni zloini na prostoru nekadanje zajednike drave SFR Jugoslavije!

107

Metastaze Novakovog politikog zaokreta - Od velike Srbende do najcrnogorskije politike be(n)de Politika reinkarnacija N. Kilibarde poinje od njegovog participiranja u vlasti kada je uao u koaliciju sa DPS- i SDP-eom. Znao je ponekad da tri za vjetrom pa na ta nabasa, ali je ipak mnogo ee znao okretati glavu odakle vjetar duva i procijeniti trenutak kada treba uskoiti i poentirati, napasti protivnika i dosjetkom ga obezoruati ili privremeno paralisati. Prilino uspjeno je odolijevao provokacijama da je protiv srpstva odnosno da je golub prevrta i da sve to je radio bilo je u interesu razbijanja srpstva u Crnoj Gori, zarad dodvornitva ljudima iz vlasti iji e on na kraju biti posilni. Naravno, nije bilo lako devedesetih godina prologa vijeka aktivistima i glasaima Narodne stranke da provale N. Kilibardu, ali su stvari poinjale dolaziti na svoje mjesto poevi tamo od kraja posljednjih godina 20. vijeka i danas su potpuno zauzele pravilan poloaj. U ovom trenutku, niko nema dilemu ko je Novak Kilibarda. Dok neko povlai svoje politike deonice, N. Kilibarda je u svoje pero izigravao dezodorans Srbina od 1997-me do 2000-te... Kilibarda i Mandi su svoje stranke, Narodnu stranku i SNS unitili kada su bile najjae. I tu nema potrebe za znakom jednakosti. U pitanju je, prosto, recept. Da li e zbog svoje politike prevrtljivosti i pogubne nedosljednosti ostati za uklin na politikoj sceni Crne Gore ili e biti pravi primjer vjetine mogueg i politike kao njegove sudbine iz hobija u kojoj je njemu bilo sve dozvoljeno, a on se mijenjao i prilagoavao iz dana u dan iz godine u godinu i tako uspijevao da zanoi kod jedne stranke, a probudi se u drugome taboru? Da li e nastaviti sa pranjem, ribanjem i spiranjem politike ljage a preko sebe da spira ljagu onih koji su mu dirigovali odnosno koji su ga osnovali za potrebe servisa i usluga? Da li e N. Kilibarda skonati u blatu i abokreini ili e u kratkom vremenu nove (is)povijesti objasniti svoju politiku vertikalu odnosno horizontalu? Da li je N. Kilibardi vrag polokao pamet poslije onoga to se desilo u njegovoj Narodnoj stranci punoj harmonije, stranakih i linih razumijevanja pod njegovom dirigentskom palicom i naroito poslije razlaza u stranci odnosno odlaska iz stranke - istjerivanja N. Kilibarde nekada osnivaa i lidera njenoga, a danas samostalnog p(oli)tiara i javne linosti? Jedina ideologija ili jedina filozofija njegova u cijelom tom njegovom bavljenu politikom iz hobija bilo je odravanje na vlasti. Ona mu je bila milija od majke, od ljeba-kruha i svega na svijetu, samo da je u vlasti i na politikome tronu i on je bio svime ispunjen i nadahnut. Mogao je na takvim krilima do neba letjeti, a bogme je mnogo jezdio i po vodi je brodio, mahao, mlatarao rukama, koraao (kilo)metarskim koracima i njegovi snovi su postali njegova java!? Sve mu je to vlast omoguavala, ta aica vlasti od liderstva u Narodnoj stranci do potpredsjednika Vlade i diplomate od karijere-efa trgovinsko-informativne misije, a zaboravio je na profesuru, na nauni rad, doktorat i trice!? Sve je to bilo nitavno za njegovu pragmatinu idelogiju, jer biti u vlasti je i ivjeti vjeno! U svemu tome je nastala i kao takva nestala njegova politika linost, jer se sam udavio u nezajaljivoj

108

vlasti sopstvenih ambicija. Od svega najvie samo je htio da se doepa vlasti, makar jo jedanput prije nego poe bogu na ispovijed. Novak Kilibarda je najkontroverznija linost u crnogorskom biu koja je lutala od Crnogorca, Srbina, jugoslovena, pa opet do Crnogorca. Jedan ovjek koji je poeo sa srpskom svijeu, danas vrlo temeljno stoji na crnogorskim i drvnim pozicijama... Kilibarda je Vojsku Jugoslavije nazvao okupatorskom, i to je istina. Istina koju drugi zvaninici nijesu izgovorili.... Posebno je pitanje koliko je Kilibardina crnogorska svijest danas temeljna ili utemeljena sem isto iz njegovih pragmatinih razloga! Bio je Kilibarda veliki igra i (za)govornik zajednikoga ivota u dravnoj zajednici sa Srbijom u koaliciji Zajedno za Jugoslaviju sasvim svejedno mu je bilo koja je to drava, jer mu je odgovaralo da i dalje igra i (do)kazuje da je za ouvanje zajednice nekadanje na bazi srpstva ili jugoslovenstva odnosno crnogorstva koje je pokazivao kako su se politike prilike mijenjale, pa e vremenom prerasti u najcrnogorskijeg Crnogorca u Crnoj Gori ili samo ravnog jednome takvome sa kojim se konano sprijateljio. Sve ono to se deavalo na politikoj karti nove dravne zajednice koja se pokuala komponovati od strane politikih elita Srbije i Crne Gore uz veliku strunu i graditeljsku pomo od strane Havijera Solane i Evropske zajednice bilo je samo produenje nekakvoga nestabilnog stanja zarad kupovine vremena jednih, drugih i treih koji su bili u toj igri, a kojima nije nikako ni tada odgovaralo da se razrijei situacija na nekadanjim jugoslovenskim prostorima. Beogradski sporazum, kao razuman kompromis koji je sprijeio produbljavanje krize u Crnoj Gori i sukobe s meunarodnom zajednicom, pozdravio je i lider Narodne stranke Dragan o. Definitivno, ovo je poraz ukanovievog separatistikog projekta. Iskazivao je Kilibarda velike apetite u svojim brojnim zahtjevima i politikim planovima, ali mu nije moglo biti zbog brojnih kriza i deavanja, koje su njegovu Narodnu stranku pogaale u posljednjoj deceniji 20. vijeka, pa e nastojati da te svoje apetite znatno smanji shodno politikoj moi svoje linosti, a posebno poslije onoga to mu se desilo da napusti Narodnu stranku i njegove eksperte. Veliki apetiti i mnogostruko manje mogunosti bivega lidera nekada velike i brojne stranke u opozicionom srpskome bloku nijesu mogli zadovoljiti Kilibardu, pa je traio podrku ili savez sa onima protiv kojih je do nedavno bio u politikim neprijateljskim odnosima. ... Milo mi je to sam ovdje prvenstveno zbog toga to u konano moi da vam u brk skreem makar hiljaditi dio od onoga sto sam smiljao (da vam jednom pljusnem u lice)... Ko smo mi Crnogorci danas? Opaske koje su saoptene u ovom radu nijesu kritika Njegoeve antiislamske knjievne genijalnosti koju je ostvario u Gorskome vijencu, nego upravo znae sugestiju da Njegou ne treba pristupati onako kako klerikalci pristupaju Bibliji i Kuranu. Njegou treba prilaziti kritiki onako kako to ve odavno ine narodi s izgraenom demokratskom svijeu kada pristupaju svojijem velikim stvaraocima... kakvi su ekspir, Servantes i Gete, na primjer. Kroz analizu i poreenje Njegoevog i Mauranievog antiislamizma, prof. Kilibarda upuuje na neodrivost dogmatskog pristupa vladiinom djelu i potrebu njegovog kritikog i suptilnijeg iitavanja.... Na ove izjave prvaka islamizovanijeh Crnogoraca nema ni rijei oponiranja koja bi znaila dokaze da je pod tursko-islamskom vlau nepodnoljivo u Crnoj Gori ivljeti, da se pravoslavni ivalj haraem i razliitijem obavezama iscrpljuje, i da turska vlast ne ukazuje nijedan detalj pravde i humanosti kojim je zraila pravoslavna vlast prije no su Osmanlije osvojile Crnu Goru.... Ukratko reeno, nema u oponirajuijim izjavama ama ba ni jedne jedine rijei koja bi

109

govorila o nepodnoljivosti ivota pod turskom vlau, nego sam odgovor usmjeren je vjerskom mrnjom uperenom protiv islama. A kao to sam istakao u svojijem dosadanjim osvrtima na to pitanje - je li bilo istrage poturica u Crnoj Gori, objektivna ideja Gorskoga vijenca najbolji je dokaz da te istrage, kao krvave Badnje veeri, nije bilo. Nego je Njego crnogorsku oslobodilaku borbu protiv turske vlasti, borbu koja je otpoela poslije turskoga poraza pod Beom 1683. godine, odnosno od trenutka kada je Rusija potraila svoju interesnu sferu u nahijskoj Crnoj Gori, saeo u temu Istraga poturica. Dakle, suavanje uslova za komotni opstanak islamizovanog ivlja u Crnoj Gori, to je otpoelo pod ruskijem uticajem poetkom 18. vijeka, Njego je homerski saeo u jedan konkretni antiislamski i slobodarski dogaaj.... Dakle, svu hriansku odiozu prema islamu Njego je u Gorskom vijencu sintetizovao u ustanak jednog malog naroda protiv svojijeh itelja koji su primili islam. Kad bi se dodjeljivale medalje jednome dravniku i jednome piscu za maksimalnu antiislamsku odiozu koju su ispoljili, svaki na svoj adekvatni nain, dravnik Petar II Petrovi i pjesnik Njego primili bi po jedno odlikovanje. A samo bi medalja pjesnikova imala dragocjenu lentu zato to je autor Gorskoga vijenca svoj antiislamizam uobliio genijalnijem pjesnikim jezikom.... Hoe N. Kilibarda da svoje odlije iz rata za mir i brojna politika nedjela podijeli sa nekim ili da za njih okrivi druge u ovom sluaju nae genija pjesnikoga, dravnika-vladara i filozofa Njegoa na nain to e mu podbaciti, izmisliti, krivotvoriti, insinuirati antiislamizam, antiturski naboj, genocid na vjerskoj osnovi u dramskom spjevu Gorski vijenac! Kuda sve idu Kilibardine dnevno-politike budalatine i projekcije, podvale, pomirepstvo i podrepatvo a sve iz njemu pragmatskih razloga vidljivo je na suptilnom, drugaijem tumaenju sa lijepim rijeima i drugaijim itanjima Gorskoga vijenca . N. Kilibarda vjerovatno zna ili mjeri svojim dvostrukim arinima odioznost hriana prema islamu i to preko Njegoa i njegovoga knjievnoga stvaralatva, posebno istie Gorski vijenac, za koji kako on kae i naglaava: Rijeju, svjetska knjievnost nema eega antiislamistikog knjievnog djela nego to je Njegoev dramski spjev Gorski vijenac!!! Zato se ne stidi i srami N. Kilibarda zbog tako grubih, drskih, bezobraznih podvala koje ini jednom pjesnikom geniju samo da bi sa sebe sprao blato u kojemu se nalazi i okrivio poeziju i pjesnika za sva ona politika nedjela iz rata za mir, ratnohukaku nacionalistiku zapjenuanost na svakom mjestu gdje je drao vatrene govore protiv inovjernika i poturica? Upravo to je N. Kilibarda odnosno njegov ater ego iz prve decenije 20. vijeka. Ne kae se uzaludno Ko na Njegoa pljuje po njemu pada! Da li Kilibarda ba tako dobro poznaje ukupnu svjetsku knjievnost kao to daje takvu teku ocjenu i sud za Njegoev dramski spjev Gorski vijenac nije mi poznato, ali bi morao makar navesti neko knjievno djelo koje je makar priblino Gorskome vijencu, pa da se na primjeru uvjere itaoci, jer Kilibardi vjerovati na rije je isto kao vjerovati u njegove decenijama trajne snove i zablude. Meutim, ono to na ovome mjestu treba jasno rei i decidno ga upitati: Da li poznaje primjer nekog turskog sultana, vezira, ili pae koji tako snano, antihrianski i odiozno se odnosio prema porobljenim narodima na Balkanskom poluostrvu i ire, makar u onoj mjeri u kojoj je on kao poznavalac svjetske knjievnosti i istorije Turske nalazi u antiislamizam, antiturski naboj, odiozu u dramskom spjevu Gorski vijenac? S druge strane moemo i postaviti mnogo lake pitanje N. Kilibardi, velikom dananjem apologeti Turske kao osvajaa na Balkanu u nekoliko minulih vjekova: Da li poznaje primjer nekog slutana, vezira ili pae koji su bili tako pomirljivi,

110

ljubopitljivi, vjerski tolernatni, hrianski raspoloeni prema porobljenim narodima Balkana, u onoj mjeri u kojoj on vidi antiislamsku odiozu u Gorskome vijencu? Da li jedno umjetniko djelo, ako je umjetniko to valjda nije sporno sa Njegoevim Gorskim vijencem kao dramskim spjevom, moe biti protiv bilo koje vjere-religije, naroda, nacije, drave, jer ako je protiv neega od navedenog onda to nije umjetniko djelo?! Isuvie su smijena naklapanja N. Kilibarde i njegove politike projekcije dananjih opcija i vizura, usmjerenja, zagovaranja iz njemu pragmatskih raloga, a sa jednim ciljem opteg minimiziranja oslobodilake borbe crnogorskog i srpskog naroda od silnog i bezobzirnog porobljivaa, osvajaa, kao i apologetike i pohvale ludosti nekada monom Turskome carstvu. Prof. dr Novak Kilibarda izvan knjievnim i politikim mjerilima, a shodno politikim potrebana i linim pragmatskim razlozima, kritikuje, mjeri, ocjenjuje umjetniko djelo Gorski vijenac sa namjerom da u njemu nae svoje opravdanje za sopstvena nacionalistika nedjela, hukanja, propagiranja, zavoenja, manipulaciju, pa sada hoe da izbrie velike politikih mrlje sa njegove politike linosti i djelatnosti iz vremenu rata za mir, a ujedno pokuava oprati i ostale politiare koji su bili sa njim na istome ratnom zadatku u kolu nacionalistike zapjenuanosti i borbe za srpstvo, srpske teritorije i ujedinjenje Srba sa svih prostora na kojima su tada ivjeli. Kilibarda je na primjeru Gorskoga vijenca svojim tumaenjima i kritikom, a s druge strane apologetikom Turskoga carstva pokazao i dokazao da je krajnje slab poznavalac oslobodilake borbe porobljenih naroda, posebno oslobodilake borbe crnogorskog i srpskog naroda, da nije shvatio filozofiju i smisao jednog umjetnikog, knjievnog, i dramskog spjeva koje u sebi sadi jezgro istorijskih dogaaja i oslobodilake borbe Crne Gore za vrijeme Njegoa i jo unazad nekolika vijeka. Politika dimenzija Kilibardinog dananjeg gledanja, tumaenja i projektovanja usmjerena je u blisku ili daleku prolost i zaslijepljena njegovom upornom i bezuspjenom borbom da opere svoju politiku prolost. Kilibarda je importovanjem politikih projekcija dananjih evropskih stremljenja i politikih projekata, integrativnih procesa, dobrosusjedske saradnje, mira u regionu, vjerske tolerancije u pojedina knjieva ili istorijska djela iz minulih epoha degradirao svo svoje poznavanje, znanje, zapaanje ili kritiki dar za prikazivanje i tumaenje ukupnog stvaralatva pojedinih dravnika, politiara filozofa ili knjievnih veliina. Na primjeru neutemeljenog kritikog sagledavanja, shvatanja i tumaenja Gorskoga vijenca rizikovao je svoj nauni dignitet dajui itaocima, struci i nauci da bude otro kritikovan i diskreditovan kao dobar poznavalac Njegoevog knjievnog stvaralatva i ujedno tuma istorijskih dogaaja i oslobodilake borbe crnogorskoga naroda. Po prirodi stvari, svaki narod koji u monoj Osmanskoj imperiji nije primio islam produkovao je svoj antiislamski i antiturski odnos u usmenoj knjievnosti kao olienju svoje kolektivne svijesti. A krstaki ratovi i oslobaanje Jerusalima od muslimana jesu tematika i pisaca koji pripadaju narodima to nijesu bili pod osmanskom vladavinom... Rijeju, svjetska knjievnost nema eega antiislamistikog knjievnog djela nego to je Njegoev dramski spjev Gorski vijenac. Njegoev antiislamizam, koga on identifikuje s antiturstvom, ima dvije specifinosti. Prva se ogleda u injenici to je Njego u svojemu knjievnom radu polazio s ideoloko-politike platforme dravnika iji je osnovni cilj da crnogorski narod cjelovito opredijeli za oslobodilaku borbu protiv Osmanske imperije kojoj je Crna Gora de jure pripadala sve do Berlinskog kongresa 1878. godine. Druga specifinost Njegoeva antiislamizma ispoljava se u injenici da je tvorca Gorskoga vijenca samo pjesnika genijalnost spasila od potapanja njegova knjievnog djela u

111

ideoloko-politike bezdane koji su progutali mnoge knjievnike osrednjijeh stvaralakih mogunosti... Razumije se, Petar II Petrovi, ovjek od znaajnog intelektualnog iskustva, znao je za duhovne profile islama koji se ne mogu zapostavljati, ali, kao to sam to ve naglasio u svojim ranijim radovima, Njego je, rukovoen oslobodilakom borbom crnogorskog naroda, svaki svoj pogled na islam identifikovao s turskom osvajakom silom koja je pokorila mnoge zemlje i narode. Razliitost dvaju antiislamskijeh stavova moe se prikladno sagledati ako se porede Njegoev Gorski vijenac i Mauraniev spjev Smrt Smail-age engia. Dva genijalna pjesnika savremenika, obojica hriani, to e rei antiislamisti, raspoloeni su antiturski, ali sasvim razliito. Upravo razliito onoliko koliko se realizovao odnos prema Osmanskoj imperiji drava kojima su pripadali Njego i Maurani. Vladika Rade svojijem antiislamizmom i antiturstvom pripremao je svoj narod za krvave bojeve koji su predstojali Crnoj Gori kao pretpostavka da doe do dravnog smirenja, a Maurani je gledao na Tursko carstvo kao na bolesnika s Bosfora od kojega dravi kojoj on pripada ve ne prijeti nikakva opasnost. Koliko je Njego u Gorskom vijencu ukazivao na osmansku osvajaku silu kao produkat islama, toliko se Maurani okrenuo turskijem izrabljivakim gestovima koji su se iskazivali kao lokalni delikti vlasti u agoniji jednoga prestarjeloga carstva... Alter ego pisca, odnosno iskazivai njegove subjektivne ideje, jesu likovi Vladike Danila i Igumana Stefana u Gorskom vijencu. Formiranje svoje odluke da se krene u istragu islamizovanog crnogorskoga ivlja Vladika motivie sljedeim svojijem stavom: Luna i krst - dva strana sinvola,/ njihovo je na grobnice carstvo:/ sljedovat im rijekom krvavom/ u laici teka stradanija./ To je biti jedno ili drugo! To svoje uvjerenje, da hrianska i islamska vjera u totalu iskljuuju jedna drugu, Vladika Danilo elaborira svojijem vienjem islama kao istorijske kuge koja prodire drave i narode. U gluho doba noi, dok svak spava, on glasno govori samome sebi: Kugo ljudska, da te bog ubije!/ Ali ti je malo po svijeta/ to si svojom zlou otrovala,/ No si otrov adske svoje due/ I na ovaj kamen izbljuvala! Kada bismo poli primjerom, drugaijim i suptilnijim tumaenjem, logikom Novaka Kilibarde i primijenili naunost i njegovu utemeljenost na samo jednoj reenici Dva genijalna pjesnika savremenika, obojica hriani, to e rei antiislamisti, raspoloeni su antiturski, ali sasvim razliito, onda bi mogli rei da je Kilibarda najvei mrzitelj katolianstva, jer je pravoslavac ili on je najvei antiislamista jer je hrianin! Uvjereni smo da N. Kilibarda dobro uoava logiku koju primjenjuje i utemeljnost svojih naunih metoda, opservacija i elaboracija povodom suptilnog i drugaijeg tumaenja antiislamizma, antiturskog naboja, genocida na vjerskoj osnovi, samo iz razloga to je on (Kilibarda Novak) hrianin!!! Takva logika N. Kilibarde, sa kojom tumai Njegoev antiislamizam, antiturski naboj, genocid na vjerskoj osnovi u dramskom spjevu Gorski vijenac, je krajnje politikantska, dodvornika, degradirajua, imbecilna i samo njemu svojstvena i usmjerena radi pranja sopstvenoga politikoga obraza oblijepljenoga brojnim maskama, a alter ego njegova dananja sudbina u ulozi samostalnog p(oli)tiara i javne linosti. Nadam se da N. Kilibarda prepoznaje svoj dio teksta i naravno stoji iza svega onoga ta tumai i zkljuuje. Meutim, oigledno je koliko je isplativo danas prekrajati blisku prolost pojedinih uesnika u ratu za mir pa se najlake sve izvodi preko N. Kilibarde, koji advokatie sebi i njima o ulozi, znaaju i sveoptoj nacionalistikoj euforiji. Najlake se sprovodi pranje politikih biografija ne tako davnoga vremena i uea u graanskome ratu na bivim prostorima dravne zajednice SFR Jugoslavije. Preko nezavisnih medija

112

i nezavisnih intelektualaca, samostalnih politiara u koje spada posebno N. Kilibarda politike biografije iste se od tekih mrlja iz vremena graanskog rata rata za mir, a na veo zaborava postepeno se stavlja prekriva sa debelim naslagama nekih beznaajnih detalja i dogaaja, dok na drugoj strani ljudske rtve rata za mir gotovo niko vie ne pominje niti p(r)oziva one koji su kao lideri stranaka predvodili paravojne formacije ili po nareenju drave ili dravnih funkcionera slali pozive i vojnu policiju da se dostave i uzmu pozivi i poe u rat za mir, jer je otadbina u opasnosti. Crkva Svetog ora ispod Gorice. Novak Kilibarda sav zapjenuen dri govor u kome do nebesa velia Karadia, Mladia, Martia i ostale Krajinike. Zapaljena rulja urla u glas Ko je drugi ja sam prvi da pijemo Turske krvi.... Da li se Kilibarda sjea tadanjega govora i jo kojeega? Da li je to radio to je bio tada u zabludi, a bio je profesor univerziteta dravnoga i doktor nauka koji je i danas u zabludi odnosno oslobodio se nekadanje zablude sa kojom je mogao validno predavati narodnu knjievnost na srpskome jeziku ili danas na crnogorskome jeziku. Kilibarda se pravi nevjet i kao da je to neka promaena tema o kojoj je sve ispriano onako kako je to on tumaio i podastro golim injenicama da mu se povjeruje na rije! Ko je bio tadanji duhovni voa naim politiarima zajedno sa N. Kilibardom? Koji su razlozi njegovi da odustane od tube protiv onoga koji ga je prozvao za Karadiev orden jer mu (ni)je uruen, ako ve (ni)je to istina, a postoji li zabiljeka i fotografija gdje zajedniki stoji pod suncobranom sa R. Karadiem i jo nekim linostima tadanjega visokoga drutva politiara, pisaca i knjievnika? Nije valjda da Kilibarda sebe ne prepoznaje, jer se sakriva iza naoala da li od sunca ili od neijih pogleda i vida! N. Kilibarda se pohvalno izraavao o velikoj i poeljnoj dobrodolici svojoj u Sarajevu za ambasadora-diplomatskog savjetnika. Meutim, nije ba tako bilo, jer je mnogo burnih reagovanja u javnosti pa i nekih refleksija povodom teksta Tjerajte gada iz Sarajva grada i naslova Kilibarda je jedan od najagilnijih i najisturenijih zagovornika etnitva! Prikrivao je i tada N. Kilibarda svoje pravo politiko lice i pravo stanje u javnosti o njegovoj dobrodolici i prihvaenosti objeruke od onih koji su bili dobro upoznati sa njegovom ulogom u ratu za mir i izjavama, zagovaranju i politikim govorima o istrebljenju inovjernika trijebimo gubu iz torine. Mislio je N. Kilibarda da je dovoljno bilo pojaviti se na nekoj televiziji i sve to u rukavicama ispred tv kamera rei uopteno i parafrazirajue, licemjerno prebaci(va)ti krivicu na druge, a on kao eto naao se sluajno u tom ratnom taboru nacionalistiki napaljenjih i borbeno raspoloenih vojnih, paravojnih i dobrovoljakih odreda. Pa tek tada u takvome drutvu mogao bi Kilibarda braniti se rijeima: pa znate kako je ne zna se nit ko pije nit ko plaa! Ama tako mu boga i dina on tako naivan i mlad u (ne)zrelim godinama pa nije znao ta treba rei i raditi, ve je tu bio samo reda radi i fotografisanja i na kraju radi ordena koji je bio zasluen samo njegovom ratnohukakom propagandom! E, ne moe tako Novae Kilibarda da se frazerski i stidljivo poneto priznade ali sve okruglo pa na oe, a drugi su krivi i posebno oni koji su u Hagu a ti im nijesi bio od neke velike pomoi. Bio je Kilibarda uesnik rata za mir u ulozi ratnoga hukaa i propagatora i tu se zaista iskazao i odigrao glavnu ulogu makar lijepim i mekim rijeima i stihovima iz epske poezije i bogme drugaijim tumaenjem Njegoevoga Gorskoga vijenca iz kojega je vjeto znao istrgnuti potreban stih da bi sebi rejting voe pojaao. Tada je predvodio mnoge mlade momke od kojih su izvjesni ostali na ratnom zgaritu, pa makar to bilo samo stihovima usmjeravano od njegove strane. Treba da se sjeti N. Kilibarda, a ne da ga drugi na sve to podsjeaju, jer

113

njegovi snovi, zablude su svjesno odglumljene i prikazane od njega samoga u cilju pranja i zaboravljanja svega to se deavalo u vremenu rata za mir. Morao bi se svega sjetiti N. Kilibarda, a ako nee mi emo ga podsjetiti, jer ima jo mnogo ivih svjedoka koji bi imali (pre)mnogo iznijeti i vie od ovoga to u ovome tekstu navodimo. Ljaga i sramota nanijeta je i samoj Crnoj Gori to ga je predloila da bude u Sarajevu kao njen predstavnik efa trgovako-informativne misije, jer je bio uesnik i aktivan propagator rata za mir, bez obzira to je nekome posluio kao potira i otira, za pranje ili spiranje line politike biografije. Da li su ga kako ree na BHT1 televiziji s radou prihvatili i agreman dobio ili je tu bilo mnogo toga to je mimo protokola ilo samo da se smiri situacija i namire neije potrebe i interesi, jednih i drugih, a on u tome samo bio kolateralna teta! Kako je Kilibarda mogao takvu ulogu prihvatiti? Pa zar ga nije bilo sram i stid i da se tamo pojavi a kamoli da se epuri hodajui Baarijom i stoluje u Sarajevu kao diplomata?! Poznata je njegova uloga i prijem s radou, jo samo da je rekao da su ga doekali sa fanfarama, tek tada bismo mu povjerovali!? Iako je sve ljeporeio i dotjerivao, ostali su zapisi brojne tampe i reagovanje u njoj na prostoru BiH. alosno je, da nas na Kilibardu i njegove velikosrpske i etnike orgije iz vremena pripreme genocida i agresije na BiH i Bonjake, ve nekoliko godina u svojim tekstovima uporno podsjea veliki i dokazani prijatelj i najbolji poznavalac Kilibarde, knjievnik i profesor na Flozofskom fakultetu Univerziteta u Sarajevu, Marko Veovi, a u posljednje vrijeme i Nataa Kandi iz Beograda i njen Forum za humanitarno pravo, te jo neke znaajne i vane organizacije iz Srbije, pa ak organizacije iz manjeg entiteta, poput Helsinkog odbora i dr. A tolike silne bonjake organizacije i institucije vie od pet godina ute i trpe ovu sramotu i ponienje... U svakom sluaju bruka i sramota, jer Kilibarda je jedan od najagilnijih i najisturenijih zagovornika i autora velikosrpskih ciljeva, etnitva i osvete nad Bonjacima... On je spiker srpstva, a sada i crnogorstva i dukljanstva... Nekoliko puta sam bio prisiljen da ga sa mukom sluam i gledam na naim bosanskohercegovakim TV kanalima kako se umiljato i demagoki udvara bonjakom, politiki nepismenom i neobvijetenom narodu, ubjeujui ga kako je on i njegova familija, a posebno njegova mati, veliki ljubitelj svega bonjakog, posebno sevdalinke i slino. Dodue, on se jeste pro forme pokajao i javno priznao svoje zablude iz prolosti, to treba pozdraviti. Meutim, udno je da ovjek sa vie od ezdeset godina, doktor nauka, pisac, knjievnik i profesor na fakultetu, moe biti u tako tekom i dugom vremenskom i politikom pijanstvu, zabludi oko takvih povijesnih i najznaajnijih nacionalnih, dravnih i egzistencijalnih pitanja jednog naroda kao to su Bonjaci, koje ovaj narod i duge narode u njegovom okruenju opsjedaju i optereuju skoro 200 godina. To se moe desiti jednom mladom studentu ili nekom drugom manje obavijetenom ovjeku, ali ne tako zrelom i nacionalno osvijeenom, nazovite intelektualcu, kakav je prof. dr. N. Kilibarda, knjievnik i pisac. Njegovo pokajanje, kao i pojavljivanje u Potoarima i poklonjenje rtvama njegovih istomiljenika je pod znakom pitanja, a Bonjaci (ako hoe) trebaju prihvatiti, i da mu oproste, ali to nipoto ne znai da njemu, kao strancu i bivem zagovorniku njihova istrebljenja i nestanka trebaju, niti moraju, dati dozvolu za tako vanu i znaajnu diplomatsku funkciju i ulogu u naoj zemlji, sa koje moe da nam se smije u lice i misli koliko smo naivni i glupi.... Dakle, jasno je da su njegova izvinjenja i oprosti u potpunosti proitani gotovo od svih a posebno od onih

114

koji u Bosni mogu javno rei kakav je uistinu bio Novak Kilibarda i ta je zagovarao, a da je danas sa tobonjim izvinjenjima i pokajanjem posve neki drugi ovjek!? Nije to moglo proi iako je preutno sve to neko odradio i dao mu agreman sa kojim se ponosio priajui, pripovijedajui i hvalei se svojim prijemom velikoga oduevljenja u cijeloj Bosni! Helsinki odbor za ljudska prava u Republici Srpskoj podrao je danas zahtjeve studentskih i nevladinih organizacija iz Bosne i Hercegovine i Srbije da se diplomata dravne zajednice u Sarajevu Novak Kilibarda proglasi personom non grata. Helsinki odbor smatra da Kilibarda, tokom ratnih zbivanja na prostoru bive Jugoslavije i nakon rata nije bio obian vojnik, ve jedan od glasnih inspiratora i kreatora zloina u Bosni i Hercegovini. Kilibarda je kao iskusni univerzitetski profesor bio jedan od najveih ratnih hukaa na ovim prostorima, koji je svojim najjaim orujem - govorom mrnje podstrekavao ljude na zloine i druga brutalna nedjela i krenja ljudskih prava..., njegova politika partija je formirala dobrovoljake odrede, koje je Kilibarda obilazio na hercegovakom ratitu nazivajui ih svojim ratnicima.... ...Raspirivanje nacionalne, vjerske i rasne mrnje predstavlja krivino djelo i Helsinki odbor poziva nadlene institucije da pokrenu istragu i podrobno ispitaju ratnu prolost Kilibarde i preduzmu zakonom predviene korake.... Na jednu inicijativu o promjeni naziva osnovne kole navodi se kao razlog za izmjenu naziva jer je Njego jedan od utemeljivaa srpske nacionalistike ideologije, a posebno se pozivaju na rijei N. Kilibarde koji je rekao: Da on, da je Bonjak, svoje dijete ne bi poslao u crnogorsku kolu, dok se ne bi napravilo jedno novo itanje Gorskoga vijenca. Dodvoravao se Kilibarda zarad svojeg boravka i ostvarenja politikih i ambasadorskih ambicija Bonjacima i svima u Bosni kako bi to due ostao na diplomatskoj fotelji, a nije mu vano bilo ta e priati, izmiljati, insinuirati, importovati, tumaiti, dokazivati, predlagati, i nagovarati one koji mu mogu biti od pomoi da bi ostvario svoje nezajaljive ambicije i to ni manje ni vie nego podmeui Njegou antiislamizam, antiturski naboj i genocid na vjerskoj osnovi u Gorskom vijencu, a i u cjelokupnom Njegoevom djelu. Da li je tu rije o zabludi u koju je ponovo zapao Kilibarda, koji kao univerzitetski profesor sada suptilnije i drugaije tumai Njegoa i njegovo knjievno stvaralatvo i ta je to sa onim o emu je on drugaije guslao, pisao, pripovijedao i sebe proglaavao da je najbolji ili jedan od najboljih poznavalaca Njegoa i njegova djela? Sada pronalazi genocidne stihove kao nekad neki pojedinci prije ratnoga vihora u vremenu kada se nacionalizam zahuktavao i kada su trebali takvi pisci, pjesnici i profesori da budu svestrani tumai prolosti zarad dnevne politike i buduih dogaaja koji su ideoloki unaprijed bili pripiremljeni, pa se samo traila podobna osoba koja e to najbolje propagirati i ubaciti u ratnohukaku mainu. Kilibarda ne odustaje od toga nego se sa njima poistovjeuje udarajui na Njegoevo djelo i posebno na Gorski vijenac traei nova itanja i zagovarajui izbacivanje pojedinih stihova, koji su antiislamski i antiturski u pjesnikom djelu Petra II Petrovia Njegoa. Novak Kilibarda danas pravda svoju nacionalistiku politiku preko Gorskoga vijeca i stihova u njemu kao uzroku nacionalistikoga zla u ratu za mir i njegovom ratnom hukanju i zagovaranju o istrebljenju inovjernika na ijem je elu tada stajao on, profesor doktor narodne knjievnosti. Genijalno, da nije tragino i smijeno od jednoga profesora koji eli uniziti pjesnika, velikana i filozofa crnogorskoga.

115

N. Kilibarda ne preza da zagovara neke ideje sa kojima je nekada sanjao snove, a sada sanja druge snove i zablude bacajui krivicu na velike pjesnike i one koji su davno u grobu. Meutim, veliki pjesnici i knjievni stvaraoci ive uprkos injenici to danas jedan ivi a bivi politiki lider uporno ponavlja neto to razumni ljudi i najbolji poznavaoci Njegoevoga djela nijesu vidjeli tako kako ga je on vidio, suptilno proteirajui i jo neke koji ve desetak godina tjeraju i guslaju po svojemu i njihovome planu i putokazu dodvoravajui se Bonjacima. U tome svemu najglasniji je i najuporniji N. Kilibarda koji je propagatora svih tih pria, kako bi oprao sa sebe ono to se ne moe nikada oprati, pa potee sve samo da umanji svoju prljavu politiku ulogu koju je kao profesor stalno podastirao u ratu za mir da je dobar poznavalac crnogorske istorije! ta li je umislio N. Kilibarda da sada ostvari, a to ostvariti nije mogao do tada? Svoje neostvarene ambicije i elje vjeto politiki uvija, lino smilja i izmilja i plasira ih kao naune i nauene neke njegove vizije i zablude sa kojima misli izvrnuti ruglu sve one koji drugaije od njega misle, a koji ga prozivaju za njegova politika nedjela iz vremena zla u ratu za mir i posebno njegove ratnohukake propagande. Hoe Kilibarda da bude cenzor kolskih udbenika i nastavnih programa za knjievnost i istoriju poev od osnovne kole pa do univerziteta! Kad bi mogao da i ostale predmete stavi pod svoju cenzorsku ulogu pa bilo to fizika, matematika, zato ne i hemija u kojima bi on naao neke fizike i hemijske procese ili raunske radnje koje ba nijesu u skladu sa dananjim politikim kretanjima i dobrosusjedskim odnosima, jer tamo vladaju neki drugi zakoni. Tamo bi on tek pokazao svoju lukavost i veliko umjee pa bi mogao dokazati da je politika vjetina mogueg! U susjedstvu bi bili zadovoljni jer bio on sve prebrao, odabrao i naravno provjetrio, tako da ne bi bilo rijei inovjernik(a) ili poturice, kako je nekada znao za takve rijei esto ih izgovarajui na javnim tribinama, masama ih suptilno servirati i na drugaiji nain tumaiti. ta e Kilibarda tek initi kada naie na nekoga naunika kojega ne moe izbjei iz matematike ili fizike a porijeklom je ili dravljanin Turske ili one Turske iz vremena 16-20. vijeka, to je malo tee pitanje i za velikoga cenzora?! Dobro je to Kilibarda nije uspio u svome naumu, ve je na vrijeme povuen sa diplomatske stolice odnosno ukinuta je njegova kancelarija u kojoj je samo smiljao kako da zadovolji one koji su protiv njega u Bosni i za koje on treba da odradi mnogo toga da bi izbjegao Haki tribunal. Meutim, rad toga suda sada je produen do 2014. godine. Barem u Bosni, ako ne u Crnoj Gori, znali su za Kilibardu i njegove javne govore, pjesme i stihove kojima je irio neprijateljstvo, osvajao i ujedinjavao srpske teritorije. Zablueli Kilibarda ili ve sumanuti kako bi rekli Rusi sumaedstvij sanja da ostvari svoj san i da omalovai, minimizira pjesniko djelo Njegoa. Otkud ba njemu sada da predlae suptilno i drugaije itanje i tumaenje Gorskoga vijenca, a izostavlja sva druga djela, kao i ostale pisce velikane knjievnih djela?! Naravno da eli poi za onima koji su to prije njega zagovarali, a sada preko njega kao nekadanjega propagatora istrebljenja inovjernika i poturica na najbolji nain propagiraju da se kolski programi upodobe novim evropskim kretanjima, integracijama i tako dalje. Ne treba pitati za razloge i motive zbog kojih N. Kilibarda tako radi i ta sve dobija za uzvrat, jer je odavno procijenio pragmatiku ulogu svega onoga to mu je tako nauno u skladu novih, drugaijih i suptilnijih itanja i tumaenja, kojima dokumentuje svoje napore napinjui se, kao ona aba dok nije prsla, samo da pjesniku viziju istorijskih dogaaja jednoga vremena iz crnogorske istorije opjeva, importuje i ugradi u stihove genija pjesnikoga, filozofa i umjetnikog stvaraoca koji jezgrovito

116

odslikava oslobodilaku borbu crnogorskoga naroda. Na takvo knjievno stvaralatvo danas se okomio N. Kilibarda, politiki leta, prevrta, preleta, pisac i pripovjeda, tuma istorije i knjievnosti crnogorske zarad dnevno-politikih interesa, pogleda i vizije, dalje budunosti, koju gradi nova generacija nove tranzicione razvojne filozofije sa novim istoriarima i knjievnicima tipa njegovoga i njemu slinih politiara i istoriara, poznavalaca cjelokupnog ljudskog stvaralatva. Poslije neto vie od ezdeset godina N. Kilibarda se sjetio da nije dobro prouio Njegoa i njegova djela pa sada tek zna na koji nain ga treba obraivati i tumaiti i to suptilno sa lijepim i mekim rijeima! Novak Kilibarda zaboravlja na injenicu da i mnogo umnijim od njega nije polo za rukom da odgonetnu tajnu poimanja i shvatanja, tumaenja kosmosa i mikrokosmosa, filozofskog i knjievnog stvaralatva genija, kakav je Njego, a kamoli jednom N. Kilibarda da sa onako optereenom svojom politikom prolou iz rata za mir i dnevno-politikim projekcijama iz pragmatikih razloga pokuava objasniti sopstvene snove i zablude i ubijediti javnost da je za sve krivac pisac Njego, autor dramskoga spjeva Gorski vijenac!!! Politike projekcije i dnevnopolitike opservacije N. Kilibarde samo su budalatine jednoga dosljedno nedosljednog politiara potopljenog u blatu njegovih ratnohukakih govora iz vremena rata za mir kojih se hoe osloboditi bacajui krivicu na knjievne veliine, pjesnike genije, dravnike i filozofe. S druge strane N. Kilibarda se dodvorava onima kojima je ostao duan oproste za grijehe poinjene u vremenu njegove nacionalistike mrnje i zaslijepljenosti pa se danas ispravlja, pravda, klanja, podilazi, dodvorava ili kako mu rekoe uvlai se u debelo crijevo onih protiv kojih je bio do ne tako davno da bi se moglo na lako zaboraviti. Sva je srea za mlade generacije da u Savjetu za nastavne planove i programe kao i udbenike nije vrhovni rec, cenzor i recenzent N. Kilibarda, koji bi vjerujem uspio danas sa svojim svjesnim zabludama od kojih se nesvjesno oslobodio uz pomo starnog ambasadora. Skratio bi mnoge knjievnike ne samo za glavu nego i uobliio, modifikovao njihova knjievna i umjetnika djela, prepolovio ili stavio na lomau, jer su u njima stihovi, reenice i rijei antiislamske i antiturskoga naboja, genocidne na vjerskoj osnovi, a bi trebali biti suptilniji i prilagodljiviji, umjereniji i prihvatljiviji za onoga koji hoe da uje ono to mu odgovara. Mijenjao bi Kilibarda i istoriju Crne Gore i brojne dogaaje u kojima se (s)pominje i rije turska, a da ne govorimo o Turskoj, Turinu, Turskom carstvu, silnom Turinu, islamu, islamizmu i sve to je istorija jednoga naroda Turske drave ili Osmanskoga carstva. Zamijenio bi te rijei i nazvao imenom druga, prijatelja, brata, pobratima, kuma i velikana pa ak i oslobodioca, a sve sa suptilnijim i njemu mekim rijeima da budu umiljate u duhu evropskih integracija 21. vijeka. Nazvao bih N. Kilibarda nekim drugim imenom i to bi bila istorija njegove Crne Gore koja bi bila njemu za korist, u interesu onih kojima bi kao takva odgovarala i svi bi bili zadovoljni, a oni koji su stvarali i ugradili svoje ivote u tu istoriju bili bi stavljeni na stub srama kao izdajnici islama i raznih osvajaa i zavojevaa! Zagovara N. Kilibarda takvu istoriju sa novim suptilnim itanjem i drugaijim tumaenjem, pogodnijom sadrinom, bez faktografije i imena, da bude bezimena i anacionalna, nadrealna i evropski prihvatljiva, demokratska, reformistika i samo ne Njegoeva istorija iz Gorskoga vijenca. E, sa takvom istorijom i poezijom ili prozom velika knjievna djela bila bi (na)pisana i zadovoljila bi N. Kilibardu kao velikoga kritiara, tumaa, istoriara, knjievnika, doktora nauka i profesora univerziteta nekada dravnog, a sada privatnoga, nekadanjeg

117

lidera, politiara, samostalnog politiara, deurnoga cenzora za knjievna djela i istoriju nazavisne drave Crne Gore. ta bi sve htio i mogao da izbaci iz istorije i knjievnosti, a posebno one srednjovjekovne i narodne poezije, hajdukoga ili uskokoga ciklusa, a za kosovski ciklus rekao bion moglo bi se bez njega, a prihvatiti se novih homera crnogorskih, bonjakih, hrvatskih, makedonskih, evropskih samo ne srpskih, jer takva rije za njega vie ne postoji i bila bi izbaena iz rjenika, kao sve to je uvredljivo ili vrijea osjeanja onih u susjedstvu ili regionu, na planeti zemlji. ta se to deava sa Kilibardom nekadanjim Srbinom, sadanjim Crnogorcem, nekadanjim liderom Narodne stranke, provoborcem rata za mir, (prvo)borcem u Pokretu za nezavisnu Crnu Goru, zagovornikom ujedinjenja srpskih zemalja, pristalicom i novim borcem za politiko istunstvo svih onih koji su nekada djelovali na nacionalistikim osnovama, peraem sopstvene politike biografije i onih politiara od kojih mu radna karijera zavisi, penzionerom koji je radno angaovan na brojnim projektima (pro)evropske Crne Gore, evroatlantskih integracija, samoreklamerom i prorokom, vidovitim starcem, ovjekom koji se znao pokloniti i plakati na odru inovjernika onih protiv kojih je nekad bio ba na vjerskoj osnovi, politikom ulizicom svih dravnika i vladara do obinih politiara i sekretara, istorijskom linosti i najveim politikim spadalom, najnedosljednijim politiarem na prostoru dananje Crne Gore u njenom viestranakom ivotu u dosadanjem njenom postojanju. Zasluio je Kilibarda za ove dvije decenije njegovoga politikoga ivota i rada da mu se jo mnogo toga saspe u njegovo politiko lice, koje je prefarbano i oblijepljeno brojnim maskarama kojima ni on broja ne zna, a sa kojima ivi ivot samostalnog p(oli)tiara. Zamiritao je da i oni koji ga mnogo bolje poznaju i posebno narodnu knjievnost i knjievno djelo velikoga genija, pjesnika, filozofa, vladara crnogorskoga Petra II Petrovia Njegoa da mu kau kako bi trebalo pisati i nanovo itati knjievno djelo, crnogorsku narodnu poeziju i crnogorsku istoriju. ta je nekada pisao, priao, zanovetao i koliko je od toga profitirao, pardon pragmatino odradio, i sada sve to brie svojom politikom zabludom ili bolje rei politikom sramotom koju je zaradio u ratu za mir i misli da je opere, ispere, nabere u vremenu njegovoga djelovanja za nezavisnost crnogorsku i opet okai, ako ne eljeznu a ono, barem, zlatnu kolajnu evropskoga mirotvorca na starake grudi njegove, a na kojima bi bila s lijeve strane medalja iz rata za mir a na desnoj strani medalja za mirom protiv rata. To je, ipak, N. Kilibarda politiar, ratnik, osvetnik, propagator, zagovornik, besjednik, orator, a ipak je na kraju sve da ne valja nita i jedno veliko politiko nita i svata. Bie da se N. Kilibarda u svojim brojnim izjavama, intervjuima, govorima, ispovijestima, hronikama i tako dalje ipak ogolio do koske, iako se ne smije rei da je car go i on kao nekadanji politiki lider Narodne stranke onako ostao go do koske. Nee mu pomoi ni oni zarad kojih onako pria, pie i tumai istoriju narodne knjievnosti i podrava novo drugaije itanje i suptilnije tumaenje Njegoevog Gorskog vijenca. Sada je ogoljen do koske, iako se ne smije to javno rei, ali da je car go tu nema dileme i kao nekadanji politiki lider Narodne stranke, a danas samostalni p(oli)tiar i javna linost. Raznim frazama crnogorska vlast i njihov zvaninik odnosno predstavnik za oproste i izvinjenja N. Kilibarda, kao i nekada ministar inostranih poslova Miodrag Vlahovi, pa sve do onih izvinjenja Svetozara Marovia ine jednu praznu ili besmislenu sliku izvinjenja ili lanog plasiranja fraza sa maskiranjem Svi smo mi krivi, Desilo to se

118

desilo, treba sve to zaboraviti za bolju budunost, ljudski je pratati, nijesmo mi krivi jer smo bili u zabludi, bilo je to je bilo i tako dalje i tako redom, samo to niko od njih nee da zaboravi na svoje fotelje i jednom za svagda iz njih vie izmili i napusti politiku koja im tegobe stvara i zbog kojih oni osijedie, a narod nikako da shvati njihovu pregolemu brigu i tugu pa se pitaju zato ih toliko kritikuju ba oni kojima nita nijesu uinili, a sve su pokuali da ih ubijede u ispra(v)nost i ispraznost politike koju su (s)provodili u ime naroda i protiv drugih bratskih naroda pozivajui se na odbranu od fundamentalizma, islamizma, inovjernika i tako dalje! Najvei nekadanji veliki Srbin u Crnoj Gori, a sadanji (prvo)borac za nezavisnu Crnu Goru jeste dr Novak Kilibarda, ...koji se uz viegodinje urovanje sa R. Karadiem, S. Miloeviem & chetniks company, glasno zalagao za veliku Srbiju. Ovaj paarist je eeljevski sijao govore mrnje prema Turcima, mislei na Bonjake u Crnoj Gori, kojima je pokazivao put za Tursku i da nikada nee imati mira u CG.... Da li je onu politiku sada zamijenio novom ili je samo promijenio tabor kako bi opet mogao paliti i ariti govorima mirotvorstva i evropeizacije na crnogorski nain. Nije valjda zaboravio da su rezervisti iz njegove stranke ili po Foi da ire ojstvo i junatvo. ...Ali na Kilibardinom obrazopanku sve moe stati, pa ak do njegovog trgovinskog misionarstva ... Dodue Kilibarda je ak dvije godine prije pacifiste Vlahovia bio u Srebrenici i to na jednoj denazi identificiranih Srebreniana kada se krio iza tamnih naoala. Tada se u Kilibardi guslarski tumbalo i valjalo da li da klekne pred rtvama genocida i da postane srpski a moda i crnogorski Willy Brandt, ali mu se nije padalo na koljena da ne isprlja trgovinsko-misionarski frak...?! Da li e nekoga koji bude itao ove redove zabrinuti ono to je nekada inio i(li) izjavljivao N. Kilibarda i izjavljivao i da li e zbog toga biti pozvan na odgovornost, jer je njega, ipak, iznjedrila Crna Gora, kao dananjega najcrnogorskijega Crnogorca? Prema rijeima Nikole Samardia, crnogorske vlasti nijesu bile umijeane u pokuaje stvaranja Dubrovake republike ve su na tome radile vojna obavjetajna sluba i Narodna stranka. Lider Narodne stranke Novak Kilibarda ak je odreivao koliki e biti nacionalni dohodak Dubrovake republike kad on tamo sjedne kao predsjednik.... ... Eno vam Kilibarde. Koji, kako i prilii nakome megalomanu, ree da oponaa Vili Branta. Iz politikog pigmeja koji se poredi s jednim od najveih evropskih politiara 20. stoljea progovorila je nepatvorena stopostotna Crna Gora u kojoj se, dobar oee, ne moe disati od njene ljudske veliine. Uz to, Kilibarda ne shvata da je Brant imao pravo kleknuti pred Jevrejima i zatrai oprost, jer njegov ivot, nain miljenja, politika nijesu imali nikakve veze s nacizmom... Crnogorski Srbofil ili crnogorsko trgovinsko-informativni misionar Novak Kilibarda objavljivao je feljton o jednom od najpoznatijih bonjakih intelektualaca gotovo cijelih est hefti pa je njegova skribanterija nadajui se da e time barem malo se iskupiti kod Bonjaka u gradu Sarajevu gdje vodi visoku diplomatiju..., I Kilibarda je ... Drao vatrene govore, osnivao po Bosni i Hercegovini SAO i JAO pokrajine Pokazivao poturicama put za Tursku Kao dobar poznavalac historije i geografije ukazivao je da je Dubrovnik drevni srpski grad. Pripajao istonu Hercegovinu i Skadar Crnoj Gori, a opet Crnu Goru Srbiji. I tako sve u krug do mitinga i guslarskih veeri na kojima su se sakupljali rezervisti i vikend etnici da se bore protiv Turaka za veliku srpsku hegemonistiku dravu.... ta rei poslije navedenih i brojnih prethodnih citata o N. Kilibardi kao politiaru dal srpskom dal crnogorskom, koji potrauje nanovo itanje Njegoevog

119

Gorskoga vijenca i sa koliko razloga naunih on vidi u njemu antiislamizam koji bi remetio ili ve remeti njemu dobre i srdane odnose u Bosni odnosno sa susjedima prije svega Bonjacima, jer je sada veliki prijatelj postao iako je nekada bio njihov najvei protivnik, pa zbog svoje politike prolosti on hoe preistiti Gorski vijenac da mu ne bi smetalo u sljedeoj diplomatskoj karijeri. Dakle, sada su jasni duboki nauni razlozi i tumaenja istinskoga N. Kilibarde i zato preporuuje djeci i studentima, pripadnicima druge vjeroispovijesti, da ne idu u kole sa svojim vrsnicima Crnogorcima, sve dok se u udbenicima i nastavnim programima ne izuzmu nenauna pjesnikova djela ili stihovi, a koji bi mogli opet dovesti do velike zablude, do nekoga novoga N. Kilibarde i svakako dananjega. Taj zadatak ima Kilibarda, profesor i samostalni p(oli)tiar i javna linost, da odradi zarad susjedstva i mira u regionu ako misli opet zaploviti diplomatskim vodama i iriti evropejstvo, mirotvorstvo i NATO alijansu. U tom grmu lei zec, rekao bi N. Kilibarda pobjedniki i ukazao na nepoeljne stihove velikoga pjesnika, kojega tumae oni koji misle kao on danas istrzajui iz konteksta i misaonog sklopa pojedine rijei, stihove i imena koja vrijeaju drugu vjeru! Dakle, pjesnike i velike knjievnike treba izbaciti iz nastavnih programa osnovnih i srednjih kola, sa visokokolskih ustanova, odstraniti imena koja poinju sa slovom T ili pridjeve, zamjenice, imenice, glagole i tako dalje a da je u vezi sa islamom odnosno sa antiislamizmom, antiturskim nabojem i genocidom na vjerskoj osnovi. Morao bi Kilibarda da angauje ne samoga sebe ve i nekoliko istomiljenika pa da rade na iznalaenju imena za zamjenu rijei koje su protiv susjeda a poinju sa slovom T velikim i malim. Na takav nain hoe Kilibarda i na Novak, profesor i doktor narodne knjievnosti ubirati nove politike poene da bi se dodvorio ovima na vlasti i onima kojima je skrivio u vremenu svoga uea u ratu za mir. Poenta cijele (nau)kovine N. Kilibarde na polju semantike, lingvistike, istorijske problematike, knjievne romantike, pjesnike slobode i umjetnikog stavralatva sada bi dole do visokoga izraaja u Novakovom novom tumaenju zarad dobrosusjedskih odnosa. Izgleda da bi ponajbolje bilo odstraniti Njegoa iz kolskih programa i sa univerziteta na polju knjievnosti i uvesti one koji su ravni jednom Homeru, po Kilibardinom poimanju i vrednovanju stihova o kojima on pie ve nekoliko godina i na veoma suptilan nain crnogorskoj knjievnoj i intelektualnoj brani sredini plasira na veoma podmukao nain, poniavajui ili bolje rei podvaljujui ne samome sebi koliko ukupnom knjievnom stvaralatvu nenadmanoga Njegoa i njegovoga filozofskoga, umjetnikog i istorijskoga djela, a ujedno i crnogorskog knjievnog stvaralatva. Sve mi se ini da sa takvom naukovinom Kilibarda naginje ka uvlaenju ba onako kako mu neki pisci ili knjievnici, a moda i jedni i drugi, pribacie i ba rekoe da se hoe uvui u debelo cijevo S. Miloeviu, a danas se uvlai politika linost Novakova u debelo crijevo nekoga dugoga, vjerskoga ideologa ili nove filozofije istonjake, koja nastoji da zabrani da itamo Njegoeva djela i njegov Gorski vijenac upravo onako kako ga i treba itati kao jedno istorieskoe sobitije jednoga vremena oslobodilakih ratova od Osmanskoga carstva, a koje je prijetilo da osvoji cijelu Evropu. Meutim, ono je zaustavljeno i ustuknulo pod Beom, a mnogo kasnije palo u oslobodilakoj borbi crnogorskoga i srpskoga naroda i tu nema nikakve antiislamske mrnje niti antiturskoga naboja, a ba ni malo genocida na vjerskoj osnovi, pa ne treba novoga ni suptilnijega itanja, niti drugaijeg tumaenja. Nije Njegoevo djelo vrelo za napajanje nacionalne mrnje nego djelo visokih umjetnikih vrijednosti jednoga genija

120

koji pripada crnogorskome i srpskome narodu, a iznjedrila ga je Crna Gora i tu se ne moe nita mijenjati niti se nekome za to sve treba pravdati. Knjievna djela nastaju, a ostaju kao trajna samo ona koja su duboko utkana u narodnu tradiciju i vezana vrsto za istorijske dogaaje jednoga naroda ili zajednice naroda na prostoru jedne drave ili irem teritoriju. Ako je Kilibardi kakav zadatak da preimenuje Gorski vijenac ili na suptilan nain izmijeni stihove pa umjesto imena islamskih stavi neka druga imena teko da e, jedan N. Kilibarda ili kilibarde koliko god da ih je, uspjeti prepjevati i onako umjetniki doarati vjekove oslobodilake borbe crnogorskoga naroda za stvaranje nacionalne drave. Nek se krsti kako god ko hoe i vjeruje u koliko god moe bogova, alaha i svetaca, neka ide u crkve i damije i druge vjerske objekte, ali se mijenjati istorijski dogaaji ne mogu, posebno ne oni koji su nastajali na izvoru stvarnih dogaaja i gdje se prolivala krv junaka i oslobodilaca, ratnika i zatitnika roda i plemena, naroda, crkve i drave. Tu je taka i od toga se ne moe dalje pa makar bila to i naredba sa visokoga mjesta evropske zajednice i svih drugih zvaninika. Nije valjda dotle dolo da je poeljno i da se moraju mijenjati neija knjievna djela ili istorijski dogaaji i unutar njih stavljati poeljne linosti jednih, drugih, treih, petih i desetih iz susjedstva ili zabraniti pisati knjievna djela sa imenima koja su podobna jednom itaocu, dravniku ili samo onom pripadniku naroda koji smatra da je to djelo nenauno, nepoeljno, uvredljivo. Sa druge strane bilo bi isto tako pogubno da neko iz Crne Gore, kae umjesto N. Kilibarde ili taj isti N. K., javno pone priu o nepodobnim stihovima pojedinih pjesnika ili knjievnika iz susjedstva, jer se ne dopadaju Crnoj Gori i njenome narodu ili jednom entitetu, populaciji, pojedincu i ko zna jo kome ne. Mogao bi N. Kilibarda igrati i takvu mnogostruku ulogu koja mu politiki ne bi bila nepoznata, a da li bi to bilo u interesu mira sa susjedima i prije i iznad svega da li bi to bilo nauno ili hukako djelo sa nabojima nacionalistike mrnje!? Po principu, koji pokuava uvesti N. Kilibarda i oni koji zagovaraju ili su saglasni sa njim, da se knjievna djela itaju na nain na koji se po instrukcijama neijim treba da itaju i isitavaju, ue i tumae, onda bi i Homer ili pisci Stare Grke ili Rima morali da se iznova piu i pojedini stihovi ili stranice mijenjaju kako bi upodobili istoriju svoje drave, naroda ili entiteta, nacionalne manjine i tako dalje shodno namjerama i eljama osvajaa i porobljivaa, trenutnim i dnevno-politikim interesima. To bi, dakle, ako se koristimo umom i razuma, znamo do ega dovelo i ta bi proizvelo. Onda bi bilo zbogom nauko i zbogom civilizacijo, vratili bismo se u preistorijsko doba pa bi sa ovom svijeu, koju bi morali prenijeti u vrijeme unazad nekoliko desetica milenija, poeli da piemo poeljnu istoriju ne onog vremena u kojem bismo ivjeli ve pisali istoriju budunosti futuroloku sa unaprijed zadatim ciljevima i zacrtanim dogaajima koji e nam se deavati. Apsurd za sve one koji tako danas pokuavaju da misle, a imaju i malo mozga ili zrnce pameti, razuma i obrazovanja, kao i demokratskog gledanja, shvatanja i razumijevanja stvari i pojava koje nam se deavaju tokom naega kratkoga ivota bilo pojedinaca ili naroda. ovjek kao pojedinac, neodvojivi dio prirode i svjedok istorije i dogaaja, na jednom prostoru gdje ivi tu djeluje, opaa, saznaje, nauno prouava, realno i objektivno posmatra i stvara svoje vienje istorije, ali nije njen odluujui faktor. On kao jedinka je dio te istorije i njen stvaralac ali tek kao drutvena zajednica on je aktivni stvaralac svoje istorije koji mijenja uslove ivota i tako stvara istoriju. Meutim, ne moe mijenjati neto to je proteklo prije hiljade i hiljade godina, pa ak ne moe izmijeniti ni ono to mu se

121

desilo jue ili samo tren prije. Za dananje novake i kilbarde i ine koji umiljaju da isprave protekle dogaaje i izmijene svijest prolosti kaemo du su ne samo u zabludi nego su odavno izgubljena i usamljena bia na ovoj planeti i njihov je razum suen i izvrnut od toka stvarnosti i objektivnog gledanja na stvarni ivot u kojem se ivi. Prema tome nema mijenjanja prolosti. Potreba je izuavati i teiti da se dosegne ivot, nain ivota i miljenja kao i djelanja tokom ukupnog razvitka jednoga naroda, drave i svega to se na jednom irem ili uem prostoru, deavalo. Nastojati da se saznaju i detalji ako je mogue, ako ima tragova materijalne i duhovne kulture i pribliiti ivom ovjeku blisku ili daleku prolost. Pogubno je ne samo za one koji tu prolost hoe uljepati, nego i za sve ostale koji tako uljepanu prolost hoe vidjeti i kao takvu je saznati, jer e se kad tad (u)vidjeti da je uljepana prolost besmislena i kao takva se ne moe svrsishodno izuavati. Ono to je bilo treba da se zapie i nauno obraditi, ako se nije desilo ne treba ga izmiljati jer za to postoje bajke, basne, mitovi, legende. Ako neko treba da iznova pie mitove i njima svoju prolost pokae kao civilizacijsku i najstariju, onda su to druge realicije u koje ovom prilikom neemo zalaziti niti se njome kao takvom dalje baviti. Ne moemo da dozvolimo bilo kome, pa ni N. Kilibardi, da tako podrugljivo pie ili tumai djelo velikoga i neumrloga pjesnika, filozofa i crnogorskoga vladara odnosno da iz njegovih tekstova iri svoje zablude iz starijih ili pogotovo dananjih dana, a sve zarad dnevno-politikih interesa kao nauno miljenje i njegovo nesvjesno stanje. Potpuno je jasno da on to ini sa namjerom da se dodvori politikoj eliti, kako u Crnoj Gori tako i u susjedstvu u Bosni i da to sve ini toboe iz viih interesa u cilju vjerske tolerancije, evropskih integracija i naroito iz pragmatinih razloga i dodvoravanja. Takav nain je njegova poruga samome sebi i on moe o sebi pisati ta mu je volja. Meutim, preko knjievnoga djela neprevazienoga pjesnikog genija Njegoa Novak Kilibarda, mene kao istoriara, koji prouava istoriju Crne Gore i koji posmatra objektivno pojave i dogaaje u jednom istorijskom procesu i njihovoj uzrono-posljedinoj povezanosti makar se oni deavali u bliskoj prolosti ili onoj od prije dva-tri ili vie vjekova, nee uspjeti da ubijedi bez dokaza na uvid, da je Njegoev Gorski vijenac genocidan odnosno da ga sada u blaoj nekoj formi treba tumaiti na drugaiji, suptilniji i novi nain sa izbacivanjem stihova koji po njegovom tumaenju i njegovih sljedbenika, pobornika, ili zaetnika sadre antiislamistike konotacije i nazive imena koje bi trebalo zamijeniti i na taj nain prekrajati knjievno djelo velikana crnogorskog, pjesnika, vladara, vladike i filosofa. A to je naumio N. Kilibarda da umjesto stihova Gorskoga vijenca podastire neke toboe druge stihove ili epove nekih homera evropskoga kalibra ili narodnih pjevaa i guslara to je neto o emu se ne moemo sloiti i to emo otro, kritiki i dokumentovano sagledati i na sve reagovati, pa sada na ovome mjestu ne elimo polemisati. Na njegov utisak da mu se vie dopadaju stihovi drugih pjesnika ili homera nema potrebe reagovati jer je to njegov dojam, lina stvar, ali ne i nauna elaboracija. Degradacijom Njegoevoga djela i podmetanjima, kao i zabluelim tumaenjima u linom interesu ili interesu onih za koje N. Kilibarda minimizira crnogorsku istoriju i knjievnost, kao i oslobodilaku borbu crnogorskoga naroda protiv Turaka - Osmanskoga carstva u toj namjeri nee uspjeti barem u domenu naega poznavanja crnogorske istorije. Nije nas ubijedio niti pronaao nove dokaze i naveo ih kao istorijske injenice sa kojima bi mogao meni i bilo kome drugome da nanovo i drugaije, suptilnije tumai istoriju zarad dnevno-politikih interesa pa makar to bilo i itanje antiislamistikih rijei, reenica, stihova i antiislamistikog gledanja na prolost daleku ili blisku iz vremena

122

dananjega ili onoga vremena u kojemu je ivio Njego pa i malo daljega. Takav nain i pristup Kilibarde i njegovog poznavanja istorije i novog, suptilnijeg pristupa i itanja, tumaenja Njegoevog djela Gorskoga vijenca protiv kojega se on suptilno i na perfidan nai okomio ima ve nekoliko godina, naroito od kada je obavio svoju diplomatsku trgovinsko-informativnu misiju i jo jednom se osvijestio od svojih istorijskih snova i zabluda pa postao mirotvorac, degradacija je ukupnih istorijskih dogaaja i oslobodilake borbe crnogorskoga naroda. Rekli smo da je on jedna politiki kalkulantska linost, sitnoiardijska i sluganska koja hoe da propagira i nametne neke tue i svoje projekcije i kalkulacije, i opovrgne slavnu istoriju oslobodilake borbe Crne Gore koja se vodila protiv Osmanskoga carstva - Turske. Ne treba izbjegavati da se ne progovori javno i otvoreno, jasno i argumentovano o svim tekim zloinima i zulumima nad stanovnitvom-rajom od strane tadanje TurskeOsmanskoga carstva, koje je tekim nametima i zulumim bilo pritisnulo raju - pokoreno stanovnitvo. Takoe, ne treba ni da se zaboravi odvoenje djece hrianske u slubu tursku odnosno za regrutovanje njihovo u vojnim redovima Turske, poznatih kao janiari. Ne moe se vriti minimiziranje uloge porobljivaa, zavojevaa-osvajaa i uvoenja turskoga feudalizma sa ciljem dranja balkanskih naroda u stanju pokorenih naroda i osvajaki ratovi koje je Tursko carstvo vodilo od kraja 14. vijeka pa sve do balkanskih ratova. Treba na nauan nain rei onako kako je uistinu bilo i zato ne rei i istai naunu istinu o uspostavljanju turskoga timarsko-spahijskog sistema, kao i pritisku koji je vren nad cjelokupnim hrianskim stanovnitvom koje se nalo u sastvu Osmanske carevine na prostorima Balkana i posebno Crne Gore, koja se nekoliko vjekova opirala turskoj vojci i Turskoj carevini. Neko kao N. Kilibarda i ostali kilibarde hriani ili drugi bilo koje vjere ne mogu promijeniti i da hoe tokove istorije. Oni samo mogu da uljepaju ili modernizuju prolost i na taj nain je do kraja obesmisliti, pa je kao takvu istorijsku prolost plasirati svojim istomiljenicima ili graanima u cilju edukacije o evropskim integracijama sa novim nainom gledanja, drugaijeg i suptilnijeg tumaenja istorijske prolosti iz dnevno-politikih interesa. Ako je cilj da se uljepava prolost a da se ne vidi stvarnost onda tu nema ni nauke ni evropskih integracija. Takvi istoriari hoe da nametu javnosti i buduim generacijama da se radilo ne o Turskoj carevini kao osvajau i porobljivau balkanskih naroda nego njihovom oslobodiocu, to je nosens i ne samo nenauni pristup, nego fukarsko, bezono podmetanje i projektovanje dananjih mirotvorakih procesa od strane pojedinaca ili grupe istomiljenika, a preko nekih pjesnika, knjievnika, pripovjedaa, naunih radnika i novih tumaa istorije Balkana pod Turcima ili Turskom - Osmanskom carevinom. Zar to nije drastino, bezobzirno, podlo i namjerno, nasilno i netano pisanje istorije o jednom vremenu za koje je istorija kao nauna disciplina, humanistika nauka, rekla svoju rije? Ta rije se nije samo ula od jednoga istoriara nego ogromnog broja istoriara i to ne sa jednoga uskoga dravnoga prostora nego i mnogo ireg evropskog prostora - evropskih drava. Kilibardin zahtjev, predlog, preporuka ili savjet za drugaiji nain itanja crnogorske istorije i suptilnije tumaenje Njegoevoga Gorskoga vijenca je njegov nain itanja, krajnje ideoloko-politiki, precizno i narodski reeno laan, neistinit, a usmjeren na mijenjanje istinitih, stvarnih dogaaja. On je bez istorijskih injenica, neutemeljan, samo kalkulantski i sitnoiardijski sa namjerom da svoju politiku linost iz vremena rata za mir opere ili prebaci na kolektiv odnosno na euforiju nacionalizma u kojoj je on bio

123

najistureniji zagovornik, propagator i ratni huka upravo na one narode i entitete kojima se sada dodvorava i preuzima ulogu tumaa i ispravljaa tokova istorije i brisanja istorijskih dogaaja ili mijenjanja onoga sa ime on nije zadovoljan ili njegovi nalogodavci, staratelji i pokrovitelji, koji su u sjenci i za ije interese on radi. Suptilni N. Kilibarda drugaijim isitavanjem crnogorske istorije suptilno podmee Crnoj Gori i crnogorskome narodu neku novu suptilniju istoriju sa licemjernim i mekim rijeima. Onu istoriju u kojoj nastoji da obesmisli njenu prolost i podastre neku drugu oslobodilaku istoriju turskoga zavojevaa koji je upravo osvajao da bi nametao svoju kulturu i civilizaciju narodima koji su bili civilizacijski za stepen vie od turskoga feudalizma barem oni na Zapadu Evrope. Pokoravanje balkanskih naroda i zemalja, osvajanje hrianskih zemalja odnosno teritorija naseljenih pravoslavnim stanovnitvom Kilibarda hoe da osvajaa - Tursku - Osmansku carevinu proglasi ili prikae za oslobodioca. To je zaista pravi Kilibarda, onakav kavog smo ga znali iz vremena ove dvije decenije njegovoga politikoga djelovanja i tumaenja, zagovornika i borca rata za mir a danas oslobodioca i velikoga mirotvorca, politikoga istunca i najcrnogorskijega Crnogorca, koji poznaje istoriju Crne Gore i tumai je na nov i nauan nain onako kako mu dnevni interesi to zahtijevaju, a njegov mentalni sklop, pragmatini razlozi i politiki obraz dozvoljavaju. Do danas takvoga politiara i tumaa istorije i narodne knjievnosti na ovim prostorima pa i ire nije bilo. Na veoma vjet nain on nastoji da podmetne i importuje dnevno-politike projekcije u prolost i suptilno ih protura i namee. Ako ne uspije u svemu tome, ipak e ono nekome od njegovih istomiljenika ili propagatora iz pragmatikih razloga posluiti za kasnije, da se na njegovo nauno i politiko djelo nakalemi i tako (iz)gradi neko novo itanje knjievnih djela u kojima takvi kao on vide sve to je antiislamistiko i antitursko, genocidno na vjerskoj osnovi i sa ideoloko - politikom osnovom. Njegoevo djelo je crnogorsko, srpsko i ire balkansko i jo ire evropsko i na kraju civilizacijsko dobro od optega interesa za kulturu jednog naroda i naroda u okruenju, koje e sluiti optem kulturnom miljeu naroda irom Evrope i svijeta barem kod onih pojedinaca, naunika i djelatnika koji nijesu izgubili razum niti suenim razumom gledaju kao to to hoe da vidi i proteira N. Kilibarda i ostali kilibarde. Ne moe proi ta Novakova suptilna pria i Kilibardin suptilni nain novoga i drugaijeg tumaenja istorijskih dogaaja koji su se deavali na prostorima Crne Gore, niti e mu proi nova tumaenja i isitavanja Gorskoga vijenca u kojima bi brisao stihove i imena, stavljao njemu poeljnija i ugraivao, dotjerivao stihove po svojoj ili neijoj drugoj elji. Knjievno djelo bilo kojega pisca treba da ostane onakvim kavim ga je autor napisao, objavio i ostavio svome rodu, bratstvu, plemenu, narodu i dravi i na kraju ovjeanstvu pa ako je vrijedno ono e i ivjeti, ako nije ostae barem zapisano ili e i kao takav zapis umrijeti ili nestati kao bezvrijedno. To su zakonomjernosti jedne civilizacije, drutva, norme i principi, metodoloki nauni pristup, koje je nauka prihvatila i jedan Kilibarda ga za sada ne moe promijeniti niti je bilo ime pokazao niti dokazao, sem to zabluelo zagovara nova tumaenja crnogorske istorijske i knjievne batine zarad pranja svoje politike biografije, a koju ne moe nikako oprati dokle goda tako misli i zanoveta. Tek je sada vidljivo ono sa gotovo poetka ovoga teksta u kojem smo na jednom mjestu citirali jednoga pisca i knjievnika, vrsnoga poznavaoca kulturne batine ne samo Crne Gore nego i kulturne batine Bonjaka, Muslimana, Srba, Hrvata i

124

drugih nekadanjih jugoslovenskih naroda na ovima prostorima i bogme nekoga ko je naitan i dobar poznavalac svjetske knjievnosti, a koji se zapitao ta bi se desilo da kojim sluajem N. Kilibarda upane u septiku jamu, a odgovor je glasio da bi je opoganio i usmrdio. Eto, zaista je N. Kilibarda i njegovo politiko djelovanje takvo za ove dvije decenije, a posebno za onaj period rata za mir. Treba da batali N. Kilibarda dnevno politika tumaenja bliskih ili dalekih istorijskih dogaaja i unoenja dananje politike u istorijsku prolost ne samo Crne Gore nego ni istorije sa irih prostora kod drugih naroda na Balkanu pa i ire. To to sada vidi nije vidio kada je bio mlai, zreliji i znaveniji bez snova, zabluda i opijenosti romantiarske i politike, a sada vidi samo uz pomo jedne seanse sa ambasadorom jedne strane drave, koja ga je osvijestila i stavila u jo veu zabludu nego to je i sam bio po sopstvenom priznanju da je bio u dubokoj zabludi. Jo dok ne bude kasno, na vrijeme je Kilibarda da sve svoje zablude i snove iznese u javnost, pa dako se neko nae i oprosti mu stvarno, jer je bio u mentalnoj a ne politikoj zabludi. Neka zatrai ako mu treba ne jedna seansa i ne jedan ambasador ve vie seansi i tim ambasadora i strunjaka sa kojima e priati o svojim snovima i zabludama i sve ispovijediti, poev od djetinjstva pa preko mladalakog i zreloga doba, profesorovanja na visokokolskim ustanovama i tako sve do dananjih dana. U cijeloj svojoj ispovijesti samo treba da pazi da ne zaboravi vrijeme rata za mir i naravno ovo njegovo novo vrijeme i buenje iz zabluda sa granicom maslinovom mirom protiv rata kao svojom suptilnom i novom razvojnom filozofijom. Rekli smo negdje davno i mogue da sam to i objavili da Kilibarda kojim sluajem stane pred kameleona taj bi se kameleon (za)crvenio od stida zbog onoga to je N. Kilibarda inio u ratu za mir, kako se politiki mijenjao iz asa u as, a bogme bi se i znatno promijenio nekoliko puta i zbog novoga i suptilnijega tumaenja i isitavanja Gorskoga vijenca, antiislamizma, antiturskoga naboja i poimanja Njegoevog knjievnoga djela. Ima priliku N. Kilibarda da otpie i (pri)pie onako kako je nauio i kako ga je bog dao, jer su njemu mediji tampani i elektronski otvoreni irom, pa dako i nas za odgovor na njegovu pisaniju zapane i bude nam omogueno da jo po neto kaemo i iznesemo na vidjelo dana a to nijesmo mogli ovom prilikom. Da li mu treba rei zbogom, iako se ne opratamo od njega, jer ekamo oekivan odgovor, samo da se ne ustruava i ne ali meke ili otre rijei, pa neka kao silan Turin zamahne, (d)ako ga mognemo i budemo znali doekati. Samo da nam u ovom tekstu ne vidi ili (pro)nae nacionalizam, antiislamizam i antiturski naboj ili genocid na vjerskoj osnovi i ideoloko politiku pozadinu nae apolitine i nestranake linosti, jer e tek tada biti presmijean, mada je i ovako mnogo smijean i zabluen od onoga to je inio kao politiar u prethodne dvije decenije, naravno u ratu za mir prvenstveno i iznad svega. Smatramo da je u tome dostigao svoju punu politiku zrelost za dananju kulminaciju svojih drugaijih i suptilnih itanja i tumaenja, iako bez stranke samostalan na nekim sljedeim predsjednikim izborima. Da li je danas N. Kilibarda primoran da tako pie i pripovijeda, izmilja, zanoveta i vidi neto ega nema? Prosto reeno, da li mu se priviaju uda neviena zbog onoga to je inio u ratu za mir i to mu se reklo preko tampanih i elektronskih medija, pa bre bolje hita da im se svima nekako odui, makar onima kojima je najvie zla nanio. A da li se moe ikada oduiti i sprati politiku ljagu koju je zadobio u ratu za mir slino se pita i pisac koji govori o N. Kilibardi u navedenim rijeima preuzetim iz objavljenoga teksta: ...I mezarluci su na udaru. Zatiru se svi tragovi bonjakog i

125

islamskog postojanja na prostorima dananjeg zloinakog entiteta. Moe se slobodno rei, dobro odraen posao u kojem Kilibarda ima ogromne zasluge. Poto ste vi gospodo u Sarajevu lijepo doekali Kilibardu u goste na due vrijeme oito da niste uli za njegove aferime u toku agresije. Njemu jeste mjesto u Sarajevu, ali u Centralnom Jer za zloine moraju odgovarati i naruioci i poinioci. Kilibardu ak ne mogu opravdati ni rijei koje je izrekao u Skuptini Crne Gore: Molim Boga i ljude da oproste Narodnoj stranci iji sam bio predsjednik, to su njeni ljudi ili na Bosnu i Hercegovinu, Dubrovnik. Smatram da nije teko pogoditi ko je ispred Narodne stranke sakupljao te ljude i slao ih u konani okraj da se Turcima osvete za Kosovo. Nadam se da mi neete zahatariti zato to ovo pie Bonjak iz Crne Gore. Ja vjerujem da mu u Sarajevu ovo ima ko rei, ali se ibretim zato mu se ne kae. Ili se pak vi ibretite rijeima kako ete bolan to rei efu Trgovinske misije CG. ta e da kae ili da odgovori N. Kilibarda i na koji nain da se opravda i opere svoju politiku biografiju? Da li je reagovao na navedeni tekst objavljen davne 2003. godine kao i na mnoge tekstove kojima nijesmo navodili izvor gdje su objavljeni, jer bi morali napisati jo gotovo pedesetak stranica samo naslova i ostalih potrebnih podataka koje zahtijeva nauna aparatura. Sigurni smo da N. Kilibarda zna za svaki od tekstova ili citata koje smo naveli u naem tekstu i da se sjea ak autora i godine kada je i ta ili gdje je objavljeno. Svakako nije zgorega upozoriti Sarajlije, da ova inferiorno-intelektualna, po djahkad SANU, a po djahkad DANU, priipetlja je spreman na sve. Nemojte se iznenaditi ako bude uvidio da vam nije puno feljtona prodao preko CG trgovinske misije, da kae da je bio ugroen u Sarajevu. Takav je on, nako unikatan! Ovakovom unikatu u Crnoj Gori daju po cijelih 150 glasova na izborima. Iz svake Stranke nakon osnutka ga istjeraju. Koliko se da primjetiti svi hrle da kupe novine kada izlaze feljtoni i intervjui efa crnogorske Trgovinske misije. Penzioneri u Bosni vie ne trajkuju Hoemo hljeba ve Hoemo Kilibardine feljtone. To je bosanska krvna slika, pomijeana sa trgovinskim misionarstvom. Eto vidite ef crnogorske Trgovinske misije u Sarajevu (Kilibarda), sa svim nabrojanim i nenabrojanim karakteristikama prije dvije godine naao se meu svjetskim diplomatama koji su bili na obiljeavanju estogodinjice od srpskocrnogorskog genocida nad vie od deset hiljada srebrenikih Bonjaka, ... Rekoe da se krio iza tamnih naoara, zbog stida?! Pitam se, zbog kojeg stida, kada je reterirao iz grupe njegovih zloinakih pajdaa tek 1997. godine!? A, srpsko-crnogorska agresija na BiH je okonana Dajtonskim sporazumom krajem 1995. godine. Oito da Kilibarda evo nekoliko godina u Bosni izvozi durmitorsko-lovensku maglu, ali nikako da nae kupca! Kilibardin pokuaj da odglumi Willy-ja Brandta je vie nego orak. U svim tekstovima u kojima se pominje ime N. Kilibarde kao politike linosti ne moe se nai jedan lanak sa pozitivnim rijeima na osnovu kojih bi se moglo drugaije tumaiti njegovo uee u ratu za mir, ili da se opravdava njegovo neznanje zabluda i tako dalje. U svakom tekstu gdje se pominje njegova linost govori se kao o ovjeku koji je kriv i koji je uesnik u ratu za mir koji je sa znanjem i svijeu uestvovao, zagovarao, propagirao i hukao ljude da idu u rat. To mu ni bonjaki narod nije oprostio uprkos njegovim izvinjenjima, stidu, sramu ili kajanju. Nije N. Kilibardi nita vrijeelo niti mu je oproteno iako on smatra da se svim tim izvinjenjima i oprostima iskupio stojei i prisustvujui na mjestima - stratitima gdje se odravao pomen ili kada je bio na odru pokojnika Alije Izetbegovia. Ono to je bilo preutano nije znailo da mu je oproteno, ve je zbog nekih meudravnih odnosa i saradnje sa susjedima i ak od

126

Evropske zajednice potencirano da se kako tako tolerancija odrava. Ne moe se Kilibarda oprati ni opravdati za svoja politika nedjela, a niti e mu se oprostiti ni od onih u Crnoj Gori niti od onih u susjedstvu prije svega u Bosni, pa ma koliko se on izvinjavao i stidio, jer njemu se ne vjeruje. S obzirom da njegovu politiku ulogu i djelatnost ljudi dobro razumiju i sagledavaju kroz brojne primjere od poetka posljednje decenije 20. vijeka pa sve do kraja prve decenije 21. vijeka i na njega gledaju sa sumnjom i nevjericom, prosto reeno niko ne vjeruje u njegova iskrena izvinjenja , kajanja, traenje oprosta, stida i srama. To su injenice od kojih on ne moe pobjei, a posebno ne moe uvjeriti niti ubijediti javnost da je on iskren u tom svom inu pokajanja, jer svojim djelom to nije inio niti danas ini, a to se da vidjeti na primjerima i uporeenjem onoga to je nekad priao i zagovarao, tumaio i ubjeivao i ovoga danas to ini i tumai, a o jednim te istim dogaajima ili injenicama. N. Kilibarda je pokazao da je cijelo vrijeme igrao dvostruku, trostruku i mnogostruku politiku ulogu i linost kojoj se ne moe vjerovati pa mu se zbog ne moe toga nita ni oprostiti. Tako stoje stvari i injenice koje su uzete iz raznih izvora i od brojnih linosti, koje su kazivale svoje vienje o Novaku Kilibardi kao politiaru. Radovao se dr Novak Kilibarda, kao malo dijete kolau, kada je poslije rascjepa u Narodnoj stranci on, ipak, bio razrijeen dunosti predsjednika stranke, a na drugoj strani postavljen je od Crne Gore odnosno onih na vlasti za efa Trogvinske misije u Sarajevu: dr Kilibarda je sazvao konferenciju za novinare na kojoj je obznanio svoje postavljenje za efa crnogorske Misije u Sarajevu, koje je postavljenje potpisao tadanji ministar inostranih poslova Branko Lukovac. Vjeito nepredvidivi Kilibarda i ovaj put je imao skriveno iznenaenje, smijenjen je sa mjesta potpredsjednika Vlade i predsjednika partije ali je to nadomjestio efovstvom trgovinsko-diplomatske Misije u Sarajevu. Bio je to kraj njegove politike karijere kao lidera i pripadnika jedne opozicione stranke na ijem je bio elu od poetka 1990. godine, a sada e svakako djelovati kao slobodni strijelac, kako on sebe naziva i samoreklamira samostalni p(oli)tiar i javna linost. Trzavice u Narodnoj stranci i nesuglasice i ozbiljni meusobni i lini problemi sa Predragom Drecunom, Draganom oem i Predragom Popoviem dobrim dijelom e oslabiti Narodnu stranku makar brojanim smanjenjem njenoga lanstva i simpatizera. Prihvatanjem mjesta predsjednika senata Dukljanske akademije Kilibarda je napustio programski teren Narodne stranke. Dragan o, ve vien kao budui presjednik stranke, na jednoj od posljednjih konferencija za novinare bio je izriit: Kilibarda je, u ime Narodne stranke poeo da vodi politiku Socijaldemokratske stranke i Liberalnog saveza. Prva trvenja u samoj stranci nastala su na poetku samog djelovanja Narodne stranke, naputanjem lanstva od strane dr Mitra vorovia, a zatim vei potresi su bili tokom koalicije Narodna sloga i na kraju sada, a kasnije e uslijediti i naputanje Predraga Drecuna i povlaenje Dragana oa iz aktivnog bavljenja politikom, iako je zadrao formalno lanstvo u stranci. Prva trvenja poela su kada je Kilibarda pokuavao napraviti otklon od vladajueg reima, tada je djeli po djeli otpadao od Narodne stranke. No, Kilibarda je iz svih sukoba izlazio kao pobjednik. Posljednji i najjai udar desio se 1996. godine u doba stvaranja Narodne sloge, koalicije sa Liberalnim savezom Crne Gore: tada su Kilibardu napustili potpredsjednik stranke dr Bojovi, te ugledni poslanici Nikevi (elidrag), Vojvodi (Momir) i drugi... I tu buru Kilibarda je preivio, lansirajui tada u politiki vrh stranke Drecuna, oa i Popovia. Poslije sukoba unutar DPS-a,

127

Kilibarda je svom silinom stao uz ukanovia. Na posljednjim izborima Narodna stranka je ula u koaliciju Da ivimo bolje i uestvovala u sastavu Vlade Crne Gore. Formalno, politika Novaka Kilibarde opet je pobijedila. No, ve tada je bilo jasno da stranka srpske prepoznatljivosti, kako e je tako zvati Novak Kilibarda, ima sve manje lanstva. Najvei dio srpskih glasova u Crnoj Gori iao je ipak Bulatovievoj SNP. Dakle, N. Kilibarda je naprasno postavljen za efa crnogorske Trgovako-diplomatske misije u Sarajevu. Oito, ukanovi i drugovi nijesu zaboravili Kilibardin doprinos u borbi protiv Bulatovia, a svjesni injenice da ga ne mogu odrati spolja na mjestu predsjednika, vrhovi DPS-a odluili su da presijeku vor: Kilibarda je poaen dravnom funkcijom u Bosni, a njegovi stranaki oponenti zadovoljeni i ostaju u koaliciji.... N. Kilibarda je zaboravio na optube i presude zbog vrijeanja i omalovaavanja na promotivnim skupovima izmeu ostalih Svetozara Marovia i Momira Bulatovia i uao u koaliciju sa DPS-om i SDP-eom, onako kao de se nita nije ni desilo a zaboravio i mnogo toga iz vremena njegovoga parlamentarnog ivota i borbe sa nekada jedinstvenim DPS-om. Znao je nain na koji se otkljuavaju vrata vlasti i sada DPS-a i SDP-a pa je poranio na kaficu razgovora sa nekadanjim politikim protivnicima kojima je traio pare i avione i konano dobio odgovore na postavljena pitanja?! Nagrada je uslijedila njegovim postavljanjem za efa trgovinsko diplomatske misije u Sarajevu. Bio je to iznenaujui potez trojca iz vrha vlasti crnogorske, a bogme udarac za one brojne politike protivnike koji su dobro poznavali ne tako daleku prolost Kilibarde iz rata za mir. Meutim, uspjeh je bio zagarantovan politikim djelovanjem Kilibarde i njegovom visokom diplomatijom da obmanjuje i nadmai sve one protiv kojih je bio a posebno inovjernike i poturice protiv kojih se borio. Javnost u Bosni nije mogla sem da protestvuje onako pojedinano i neorganizovano, a uz sve to imao je i podrku predsjednitva BiH, stranke SDA i samoga Alije Izetbegovia, koji je ipak u svemu tome bio krajnje uzdran i rezervisan, ali je dao dozvolu za agreman. Sasvim je sigurno da su prije toga bili obavljeni neki razgovori na kojima se sve dobro rastreslo i razbistrilo i da su pali neki zahtjevi i uslovi koji su se u hodu morali ispuniti, a koje je N. Kilibarda kao diplomata prihvatio na svoja staraka plea i odradio ili jo uvijek odrauje. Takav utisak se sam po sebi nasluuje i gotovo se moe identifikovati, iako se ne moe direktno na nekom dokumentu ovjek potvrditi ili ozvaniiti da je tako bilo, a vjerovati je da ima i takvih dokumenata. Ali dalja djelatnost na diplomatskom i politikom meususjedskom planu saradnja se odvijala dosta skromno i bez nekih velikih trzavica. Znao je to Kilibarda da posluno i fleksibilno, a uz sve to i suptilno obradi i odradi i tamo u Bosni i ovamo u Crnoj Gori. O nekoj trgovini koja se odvijala izmeu te dvije drave nije moglo biti velikih rijei i plodnih rezultata, ali za javnost ta saradnja je donekle funkcionisala. Igrao se Kilibarda malo diplomate malo profesora narodne knjievnosti crnogorske, srpske, bonjake i pozivao na koktele i knjievne veeri, pa i na neke naune skupove lokalnog ili dravnoga karaktera. Sve u svemu i pored velikog uspjeha koji je postignut radom diplomate N. Kilibarde prolost politika i ne tako davna nije bila zaboravljena iako je bila trenutno malo stavljena po strani, ali na vidokrug da se moe kontrolisati i s vremena na vrijeme korigovati onako kako je to odgovaralo bonjakoj strani. ta se tu moglo sem onoga to je moralo da se odradi onako kako se unaprijed definisalo?

128

Poetna saradnja e se kasnije pojaati posjetama i prisustvima godinjici rtvama u Srebrenici - Potoarima i jo nekim godinjicama na kojima je Kilibarda prisustvovao svojom voljom ili od nevolje, ali isplatilo mu se jer uspio je da bude (ne)odgovoran, (ne)prozvan i (ne)pozvan da sudski odgovara za ratnohukaku djelatnost u ratu za mir. Pregrmio je sve to pa je danas politiki istunac sa par izvinjenja, oprosta, pokajanja, stida i srama, i odranoga govora na odru pokojnom A. Izetbegoviu, kojemu se zahvalio to je otvorena trgovinsko-informativna i diplomatska misija, a on dobio agreman i postavljen za diplomatu. Pored zahvale tu je Kilibarda u ime zvanine Crne Gore sve odradio kako je znao i umio, to bi on rekao, kako to i protokol predvia!? Nije Kilibarda zaboravio niti htio propustiti takvu priliku da na odru A. Izetbegovia kae nekoliko rijei i sa njima da nadjaa sve dotadanje govore i impresije o jednom dravniku, nekada politikom protivniku i inovjerniku iz rata za mir, i uzdigne ga visoije nego i jednoga do tada dravnika, iako e kasnije veliati i druge dravnike, a posebno Bila Klintona za kojega e rei da je veliki dravnik. Mada nam nije poznato zbog ega je toliko veliki sem to je bio predsjednik jedne zaista velike drave SAD-a i velike vojne sile, ali nije valjda da se postaje velikim dravnikom zato to ima iza sebe milione stanovnika. Ako je zbog nekolike stotine milona stanovnika onda je on zaista veliki dravnik i tu je Kilibarda u pravu, iako on nije tako mislio niti ga zbog toga velikim dravnikom nazvao. Prema tom principu da je neko veliki dravnik to je predsjednik najmnogoljudnije drave na svijetu onda bi bilo velikih dravnika i mnogo veih od Bila Klintona. Da li je potpuno uspio u svojoj namjeri da svojom manipulacijom, diplomatskom vjetinom ili viim interesima nadigra i jednu i drugu stranu pa da u svemu tome on najvie politiki profitira, a to se i tako moe rei, jer svi su bili zadovoljni i vuci siti i ovce na broju?! Moda je iskoristio trenutak slabosti kod meunarodne zajednice koja je bila nezadovoljna meususjedskim odnosima Crne Gore odnosno SiCG i BiH, odnosno Bosne kao federacije. Nema zbora to je N. Kilibarda znao iskoristiti, vjeto ulijeui u prazan prostor koji je on ipak dobro vidio, procijenio i zaigrao na tu kartu i tada pridobio to je htio dok se vlasi nijesu dosjetili, a i ona druga strana bonjaka uvidjela da sa Kilibardom nemaju diplomatu koji bi im mogao biti od neke velike ili prevelike koristi. Eh, kako je nekada znao Kilibarda prozivati pojedince politiare i dravnike da se radi o manipulaciji, ali je tada njemu moglo biti, jer je bio lider Narodne stranke: ... I znate ta radi taj Bulatovi, taj manipulant pred narodom Crne Gore, manipulant koga istorija Crne Gore nije imala. On falsifikuje dokumenta.... Kilibarda: Vrijeme e pokazati njegovu veliinu. Kada sa potrebne vremenske distance istoriari budu ocjenjivali Aliju Izetbegovia nesumnjivo e zakljuiti da je on jedna od najkrupnijih linosti u sveukupnoj istoriji bonjakog naroda. Kad kaem sveukupnoj upravo mislim na onaj istorijski tok koji znai uobliavanje bonjakoislamskog etnosa, kao prepoznatljivo istorijskog naroda. Na poetku svoje politike karijere N. Kilibarda poetkom devedesetih jezdio je irokim prostorima srpstva na nekadanjoj SFRJ sa mnogim srpskim liderima u posljednjoj deceniji 20. vijeka, drao zapaljive govore i premjeravao teritorije za buduu veliku nacionalnu dravu, a koju bi drugo srpsku - veliku Srbiju, a danas se samo izvinjava to je bio u velikoj istorijskoj zabludi ovjek sa nepunih sedamdeset ljeta kada je prvi put zatraio izvinjenje, izgovorio rijei izvinjenja, traei oprost za sebe i svoju Narodnu stranku i one koji su pripadali toj stranci. Rijeima izvinjenja i oprosta za brojne ljudske patnje i boli, i na kraju rtve koje

129

su stradale u suludom graanskome ratu samo vjerujui upravo rijeima koje je Kilibarda izgovarao irom Crne Gore i dijelom Bosne i Hercegovine. Mnogi su mu povjerovali da ono to im je zapjenuano govorio da je suta istina i da brane srpstvo od agresora i nacionalizma, islama i inovjernika, ustaa, Hrvata, Muslimana i Bonjaka. Tu svoju vjeru mnogi su platili glavom idui u rat za mir, jer je otadbina u opasnosti, a sa preporukom i nagovorom N. Kilibarde. I sada je taj isti Kilibarda ostao da ivi i iznova pria novu priu za neko drugo vrijeme i druge potrebe i interese, line i onih istih njegovih sadrugova i boraca iz rata za mir da ire mir meu zavaenim narodima, a on nit luk jeo nit luk mirisao ponaa se tako i toboe tuguje, srami se i stid ga je, izvinjava se i taka koliko aka njegova ili tri uzdignuta prsta sa kojima je irio srpstvo i hrianstvo u ratu protiv Turaka kako je tada znao rei. Ba je sada zgodno o tome pisati i otvoreno razgovarati sa Kilibardom koji je umislio da je politiki istunac dananjega mirotvorakoga zagovornitva! Zaplakao bi se Kilibarda i pustio suzu samo da natjera da mu povjeruju oni kojima se izvinjavao i od kojih je traio oprost. Meutim, stari lisac zna da mu ne vjeruju iako ute od svojih muka, patnji, bola za svojim najmilijima, braom, sestrama, roditeljima, kerima, sinovima, unuadima, najbliima i najmilijima, djeci tek roenoj i mnogoj tek zaetoj i neroenoj. Zar Kilibarda ne shvata da su upravo njegove rijei izvinjenja jo vee boli, jer narod njemu ne vjeruje, proitan je! Iako je sve znao uviti i preliti slatkorjeivou i snishodljivou svojom, bolno stojei i drei se mjesta sa kojega su se mogle vidjeti na hiljade ena i majki, roditelja i, mukaraca koji su tugovali za najbliima, izgubljenima, nesahranjenima jo uvijek, a zauvijek nestalim. ta je za N. Kilibardu izviniti se poslije svega onoga to je radio u ratu za mir kako ree po mnogim mjestima gdje je govorio, zagovarao, propagirao, sanjao snove za srpske teritorije, a danas je taj isti N. Kilibarda za druge teritorije u njegovoj dravi nezavisnoj, a sjutra gdje e i za koju e dravu ili narod biti taj politiki licemjer nad licemjerima? Zato ne poe danas ako basta N. Kilibardi u svako od onih mjesta u kojima je nekada boravio i drao govore, ubjeivao omladinu i sve ostali stare i mlade, ljude i ene i objasni im pojedinano kako ih je obmanjivao i da je sve vrijeme bio u zabludi. Ako mu tada oproste onda je u redu moe da pria i propovijeda kako mu je sve oproteno, a do tada neka uti i obilazi sva mjesta gdje su ljudske rtve pale predvoene njegovim rijeima. Novak Kilibarda je zapoeo svoju politiku djelatnost kao lider Narodne stranke a bez bez svojih zasluga u procesu ruenja komunistikog rukovodstva u takozvanoj antibirokratskoj revoluciji. ... Skoro trideset godina kao disident bavio ... se nastavom i pisanjem knjige, prvo su imali premo nauni i struni radovi..., a kasnije e se posvetiti beletristici. ...ja samo mogu masi da govorim..., kae i sa divljenjem o sebi govori i ve u tim rijeima se moe poznati njegovo slavoljublje, narcisoidnost i pohlepa za vlau i vladanje masama, i kao osnovni motiv posluili su mu za osvajanje vlasti i voenje mase u bezdan. Naravno, itao je Vou, Dangu, Stradiju, vidio sebe kao vou-slijepca koji hoe da upravlja masama, narodom, da ih upotrijebi onako kako on hoe i za svoje potrebe, da ih zavodi i predvodi, a on da se toj masi smije u lice. Te rijei izreene u ispovijesti samo su njegovo prikrivanje i izgovor za stradanje onih koji su za njim poli i koji su mu na rije povjerovali. A sada zabludama nastoji da opravda svoje politike strasti i neostvarene snove. Moda je N. Kilibarda ve tada na poetku politike karijere u vremenu pluralizmaviestranaja i sa izborom za predsjednika stranke vidio sebe kao novog osvajaa poevi

130

od Dingis kana pa do faistikog voe A. Hitlera. O kakvim li je prostorima i osvajanjima ve tada sanjao i da li bi se zaustavio sa osvajakim pohodima samo da je ostvario san o srpskom Dubrovniku i stvorio Dubrovaku republiku, a da li bi mu bilo malo Duanovo carstvo? Da li bi se proirio i na Malu Aziju da se pokua obraunati sa inovjernicima pod ijom su vlau i njegovi preci bili nekolika vijeka i bogme globljeni, stradali, patli i mukim glavama svoju borbu za slobodom plaali ili bi krenuo prema trulome kapitalistikome Zapadu kojega je ipak prezirao, iako je bio disident. Ve na samom poetku svoje ispovijesti Kilibarda priprema itaoca na obmanu, suptilnu prevaru i zavoenje za Gole planinu igrajui na kartu da mu se opet povjeruje, kako bi znao rei: ako te neko prevari jednom u redu, ako te prevario dva put i to je u redu ali ako prevari trei put onda si ti budala. E, tako N. Kilibarda u svojoj ispovijesti ispreda priu o svojim stradanjima, disidentstvu, komunizmu, ideologiji i svemu sa ime nije bio zadovoljan ili iz ega je bio izopten, pa mu se pruila prilika u parlamentarizmu odmah poslije antibirokratske revolucije da se isproba u Narodnoj stranci, koju osnovae niko drugi nego SDB slube kao usluni servisza neke dravne interese i slino! Shvatio je odmah da ima mogunost da se osveti svima onima koji su mu u komunistikom peridu zasmetali i koji su ga ostavili. Tako e rasti, razvijati se, jaati, ariti, paliti i zavaravati svojim govorima mase i pojedince. Usmjeravae ih u pravcu koji njemu odgovara. Ve tada je stekao snagu i otvorio mu se put uzleta politikoga ka (nat)prirodnoj moi sa kojom e vladati masama, valjda i narodom ili on potcjenjuje pojedince, one u masi! Dakle, on masu nipodatava, ali je i jo (zlo)upotrebljava. Zato se Kilibarda i ne osvre na brojne rtve koje su iz mase pale na braniku njegovih ideja, snova i zabluda jednoga pisca, knjievnika i univerzitetskog profesora. Vidi Kilibarda mnoge graane koji su tu u masi da se izgalame i odmah mu je za oko palo da su lak plijen za njegovu ideoloku upotrebu kao to ono divlja zvijer u velikome krdu nae nejaki plijen. Rekao je sebi eto plijena, eto mi iara, eto mase da se ostvare srpski snovi i bude novi voa, najvei od svih dotadanjih i vei od onoga na kojega ukazuje da je jedini i glavni krivac za sva deavanja na bivim jugoslovenskim prostorima. Za njega nije bilo dileme da li dejstvovati brzo i slatkorjeivo! Odmah je znao ta mu valja preduzeti i na koji nain masu obgrliti, pa je djelovao niim drugo nego onim to je najbolje znao stihovima iz narodne poezije sa kojima je tako vjeto dolivao ulje na vatru kombinujui vjetinu govornitva sa profesorske katedre i naizust nauenim stihovima iz narodnih pjesama i Njegoevoga Gorskoga vijenca, na koje se lijepila masa i graani koji su dolazili da se izgalame! Kilibarda se upravo izruguje masi, graanima, koji su tada doli da se izgalame i da ga sluaju da uju njegove umilne, pametne i dobro sroene reenice i umne govore. On ih danas sve prikazuje kao jednu bezlinu masu koja se svakoga trenutka moe okrenuti u stampedo, a koje je on vjeto pripremao svojim zapaljivim, hukakim i zapjenuanim nacionalistikim govorima. Upravo takav trenutak je uvijek birao i znao je kada e nastupiti to vrijeme ili trenutak za djelovanje koje godi njegovom biu, usmjerava elje, otvara, budi njegove politike strasti, a njegovim eljama i udnjama nikada kraja, posebno za revanizmom i osvetom jednoj ideologiji, prije svega onim komunistima koji su ga iz drutva izoptili (o)stavljajui ga da se bavi profesurom i pisanjem knjiga, beletristici najposlije.

131

Procijenio je da je njegovo vrijeme dolo i njegovih pet minuta koje nije htio izgubiti, niti propustiti ili prepustiti drugome, a znao je da e najbolje prosperirati u stranci koja bi pripadala imenom narodu pa je i zato sebe naao u Narodnoj stranci, naravno uz podrku i projektovanje SDB slube za pruanje usluga dravi. Naravno da je SDB sluba dobro procijenila da je on najpodesnija linost za ono to oni namjeravaju da ostvare ili odigraju. Tako je i bilo, nepogreivi su kada samo hoe i ako je neki veliki interes u pitanju, naravno ako im se sa vrha naredi ili migom pusti na volju da uine to to sluba zahtijeva i za to je osposobljena! Sve su mu se kockice sloile i znao je da e biti predsjednik i tobonji osniva Narodne stranke. Nije mu nita smetalo, zato i koji su interesi u pitanju, usluna djelatnost ga je ponajmanje brinula! ansu nije htio ispustiti pa e (s)provoditi u djelo ono to je naumio, uz naravno korekcije koje dolaze iz usluga. Njegovi nekadanji politiki krivci i ideoloka komunistika matrica imae najljuega protivnika u N. Kilibardi. Neispunjeni ili neostvareni snovi i zablude sada su od njega samoga bile zavisne, pa e im on biti jedini nalogodavac. Brzo je djelovao i zadobio veliki broj simpatizera i pristalica ve na startu, sve one koje je vatrenim govorima osvojio na prvi pogled, na prvu rije srpsku i stihove iz narodne poezije o novome boju na Kosovu polju! Gvoe se kuje dok je vrue, nije mu trebalo dva puta rei ili se sjetiti i nije mu bilo teko, hvatao je plijen i gutao ga pogledom. Osvojio je brojne pojedince, neostvarene ljude, izgubljene due, pojedince eljne osvete, i sve one koji su za njega istoga trena htjeli dati svoj ivot. Usmjeravao ih je onamo gdje mu je poneko iz vrha i sugerisao, a za sebe znao korist veliku uiniti i ispuniti radni zadatak lidera Narodne stranke. Ve tada na samome poetku politike karijere i parlamentarizma imao je jaku stranku sa brojnim lanovima ili kako je on na njih gledao nazivajui ih masama. Plijen sa kojim je raspolagao bio je impozantan, a masa je traila da (s)lijepi voa usmjeri njeno kretanje i nije mu bilo teko! Tako je Kilibarda gledao na vrijeme i politiki trenutak koji mu se ukazao. Svjesno je uao u rizik ili da bude lider najvei, najumniji ili da odustane. Izabrao je ono prvo i nije sanjao, niti bio u zabludi, ni tada ni sada kada se pravda svojim zabludama iz proteklih dana rata za mir. Dozvolu vlasti imao je, a esto mu nije ni trebala niti je on o tome ikoga pitao, a oni kojima je trebao zvali su ga da odradi posao. Iao je, kako kae, svuda po Crnoj Gori i na mnogo mjesta bio u Bosni i Hercegovini, strpljivo ekajui da ostvari san da bude dravnik gradonaelnik-upan Dubrovake republike, grada Dubrovnika i da tamo stoluje i graanima svoje srpske republike odreuje primanja i stepen ivotnoga standarda. Milo mi je bilo to se rui i postojei sistem i njegovo rukovodstvo, ali prepustio sam drugim da ih rue. Jednoga dana trai me novinar Veernjih novosti Momir abarkapa. Nijesam bio za njega uo. I taj abarkapa nosi mi pismo od izvjesnog Pure Miranovia za koga, razumije se, nijesam bio uo, koliko ni za reenoga abarkapu. Pie meni taj delija da se formira nova politika stranka i da bi trebalo da se ukljuim u to formiranje... Ali, mogao sam se kladiti da je ta poruka iz neke politike glave, a da su pomenuta gospoda glasonoe... Radoznalost je moj pratilac kao i disanje... Dolazi tamo veliki broj aktivista svih drutvenih fela i zanimanja - od omladinaca do staraca, od radnika iz Dakia do doktora nauka, nekakvih knjievnika itava druina, primijetan je broj ljekara... Od samog poetka dolazili su dr Boidar Bojovi, dr Mitar vorovi, Ilija Lakui, dr Boro Filipovi i drugi. Okupljamo se u Sportskom centru, sve smo masovniji... Tako omasovljena Narodna stranka osnovae se 12. maja 1990. godine, na

132

dan Svetoga Vasilija Ostrokoga... Tek poslije zvaninog osnivanja Narodne stranke saznau ko je doao na ideju da se ta stranka osnuje i ko je planirao mene kao njenog predsjednika. Upravo, zamiljena je jedna stranka kao obini transmisioni kai politike koju su tada udvoje vodili Momir Bulatovi i Milo ukanovi!... Tako, od restlova antibirokratske revolucije trebalo je stvoriti uslunu stranku koja e biti svjedok demokratije, a imae poslunu djelatnost... a nova eton stranka treba da zatalasa ljude od krsta i crkve, ravnogorce i uriievce... ta je Kasalica sve rekao, ali izgleda da me dobro protumaio, ja sam prihvatio izazov... Brojni gosti sa svih strana, bio sam pozvao i Franja Tumana, tadanjeg predsjednika HDZ u Hrvatskoj i zato u ubrzo biti ljuto kritikovan... To je prva kritika mojih stavova u Stranci, prva kritika koja je nagovijestila kritike i pueve, to nee prestajati do moga konanog odlaska 3. marta 2000. godine... Ubrzo poslije moga beranskog sluaja, imau prvi susret sa Slobodanom Miloeviem u kabinetu predsjednika Srbije... Narodna stranka narasta u lanstvu kao ukvaen hljeb... Biu asni i potovani predsjednik Narodne stranke, nita mi nee faliti, ali krupnu politiku treba da prepustim potpredsjednicima stranke. Niko nee saznati za na dogovor, sve e biti u redu, ali pogodba je pogodba... vojne fabrike u Bosni otvorie svoje kapije svakome ko je srpskoga roda i koljena, pa e se i Narodna stranka domognuti jednoga kamiona oruja... Rat se rascvjetava, Jugoslavija se raskomadava, ... Politika kao surovo zanimanje... Ja uspijem da uguim jednu bunu preko izvjesnih ljudi, da bi ti moji pomonici digli protiv mene novu bunu, koju u ja opet uguiti preko novih punomonika. Meutim, uspjenu bunu protiv mene i moje politike najposlije su izveli oni koji su mi pomogli da se svaka ranija buna ugui... Pogrenim usmjeravanjem svojih saradnika, ja na neki nain nalikujem na an ak Rusoa... Nije kriv ovjek koji ne zna, nego koji vjeruje da zna... Kad se raspalio rat u Hrvatskoj i kad se jasno vidjelo da e rata biti i u Bosni, na mene je vren pritisak od gotovo svih bliih saradnika da treba nabaviti oruje za stranku... Elem, vri se na mene pritisak da nabavim oruje i ja preduzmem korake u tom pravcu. Sastanem se u hotelu Podgorica s ministrom policije Crne Gore, pokojnim Pavlom Bulatoviem... Momci iz Narodne stranke su dovezli pun kamion oruja... Ubrzo e momci iz Narodne stranke uzeti kamion i otii negdje kod Bajine Bate, sad ne znam da li s bosanske ili srbijanske strane, dovezli pun kamion oruja. Odreeni su povjerenici, distribuirano je oruje po Crnoj Gori, znam da je stizalo do Herceg Hovog, Mojkovca i Bijelog Polja...! N. Kilibarda u svojim ispovijestima (ne)rado donosi ili daje podatke javnosti o nekim svojim lanovima u Narodnoj stranci koji su bili i koji su veinom napustili stranku. Pria i pripovijeda ili ne moe da sve sakrije da oni sada dobro ive, imaju situiran ivot, materijano dobrostojee stanje, imaju i kuu pod Avalom i tako dalje, ali za sebe nikako da kae ima li to god od bankovnih rauna, stanova i slino. uo sam da u Beogradu ima struni renome i kuu pod Avalom. Tako ispada da su se mnogi od njih okoristili od Narodne stranke, a on jadan samo ima lidersku poziciju i nita vie!? On sa finansijama ama ba nita nije imao, a kako ree troile su se desetine hiljada tadanjih maraka na tjelohranitelje-fiziko obezbjeenje-zatitu! Svi su upravljali i pitali se u stranci, a on je sve to mirno posmatrao i pedantno biljeio, pa jednoga dana kada je svemu dolo vrijeme otisnuo u tampu i dao javnosti da se ita i zabavljaju mase koje je nekada pravilno usmjeravao, a i sada sa njima hoe da manipulie preko svojih ispovijesti a to je u njima vie nego oigledno. Ako od toga bude neto honorara, a svakako da on to nee dabe dati da se objavljuje, neto e uzeti za troak a mogue da e

133

ostalo to mu preostane pokloniti nekoj ustanovi za nezbrinutu djecu i tome slino. udne li rabote i pisanije velikog tadanjeg Srbina i nekadanjeg lidera Narodne stranke N. Kilibarde, a danas velikog i najcrnogorskijeg Crnogorca. Takoe, koristi svaku priliku u portretisanju istaknutijih lanova svoje stranke pa na njih po neto pribaci i nabaci, kao usput veli da ne ispane da je lukav ili zloban ve namjeran da ih to bolje prikae ili makar da je odmjereno od njega! Neka im se nae kao prirepak, koji je vjetom priom N. Kilibarde isprian i nalijepljen pojedinim osobama, ... ugledan ljekar i srodnik etnikog vojvode ... koji je tada jo bio iv u egzilu, u Londonu. Zato Kilibarda nastoji da se dotakne i ire rodbine onoga o kome pie i zato bi spominjao i bliu ili uu rodbinu?! Sve kod Kilibarde u ispovijestima, a i onamo u intervjuima ili bilo da o emu pie sem ako nije njegova nauna oblast, on ostavlja takve radoznalosti sa kojima eli javnosti staviti kao od njega portretisane linosti. Svima koji su ga napustili daje po neku manu ili felu linu, rodbisku, politiku i slino, odnosno neto zbog ega i nijesu mogli biti vie u Narodnoj stranci! Takav nain portretisanja je van moralnog naina opisivanja i nije za javnost, sem ako je primjer naveden bez imena i prezimena. N. Kilibardi ...knjievniku kojemu je hobi politika ne smeta da prvo, kad nekoga hoe da kritikuje, pohvalama pone pa zatim ospe po njemu koliko moe, a sve biranijem i mekim rijeima. Proita temperamentni Bjelopavli da ravno sedamnaest predsjednika, a navede ih imenom i prezimenom, ne podrava moju politiku niti me vie priznaje za predsjednika Narodne stranke.... S obzirom da je izvjesne novce, tadanje devize, na svome raunu linome u banci stavio za potrebe Narodne strake N. Kilibarda je imao mogunost i da poneto otrbne mimo onoga to se potroilo irokom rukom, jer mu niko nije mogao zaviriti u njegov bankovni konto. Ne treba toliko da nas ubjeuje u svoje istunstvo bankovno i posebno politiko ili opravdava da je tako naivan i potpuno ist, jer se ne moe dokazati koliko je novca potroio sa svojega rauna, a sve za potrebe Narodne stranke!? Meutim, jedno je sigurno da nije finansirao Narodnu stranku na ijem je elu bio niti bi mogao to initi da nije bilo dotoka novanih kojima se nije znalo porijeklo i sve ono to je ilo direktno na ruke u kakvom podrumu, za kafanskim stolom i ko e ga znati gdje je sve sjedio i divanio lider Narodne stranke u vremenu tadanjeg njegovog srbovanja, a bogme ni danas nije bez nikakvih primanja sem penzije pa sjedi po restoranima sve o svome troku. Mogue je i to, mada je teko povjerovati poslije svega onoga iz ne tako davne prolosti njegove. Jo dok su potpredsjednici bili Nada Lazarevi i Pavle Mili, Narodna stranka dobila je pristojnu svoticu funti sterlinga i to posredstvom Dobrice osia. Morao sam, i to na svoje ime, otvoriti novani raun u jednoj beogradskoj banci da se uplati taj novac, a uplaen je iz Londona. Iz ijeg je fonda taj novac, ko je uplatio i kako je uplatio ostalo mi je nepoznato ... Odem u Ameriku, drim govore i tribine te za tih desetak dana zaradim blizu 15.000 dolara. Nee Kilibarda da kae o kolikoj se tu pristojnoj svotici funti radilo. A, zato bi to govorio kada se nije nita o finansijama pitao, samo je znao za bankovne raune svoje, koje je nekada znao imati za potrebe Narodne stranke. Bio je Kilibarda na zaradu i na tekom radu u Americi kako bi finansirao Narodnu stranku za potrebe svoje!? Ko e znati dok sve ovo bude itao ta se sve moe oekivati od njegove nove ispovijesti kada do sada ovako pie i oslikava svoje lanove? Moda se ve sada nazire njegova velika i bespotedna borba, bezgrena dua, politiko istunstvo kojemu nema ravna, a novac samo dotie i on putuje da zaradi! On svoje

134

govore smatra velikim radom pa je zato i zaradio grdne novanice kao zelembae za svega nekoliko dana! Nema ta nego je N. Kilibarda zaista bio upregao sebe da svojim govorima zarauje kako bi finansirao Narodnu stranku iako su bili novani dotoci veliki. Oigledno da sebe nije alio samo da bi Narodno stranku izdravao, pa je tako nastavio sa govorima da zarauje jer su novani dotoci njemu izgleda bili samo alabrak! Svoj teko zaraeni novac u Americi Kilibarda je stavio na raspolaganje nikom drugom nego Narodnoj stranci, to je vie nego velikoduno! Nema ta i treba mu vjerovati, posebno onima sa kojima je te zaraene zelembae troio! Kao dobar neki govornik spoznao je svoje govornike vjetine pa je valjda to inio i kada je gostovao o troku bogatijih pojedinaca i biznismena, koji su ga pozivali da ga uju i da mu se dive! Kao gastarbajter iao je po Njemakoj, Austriji, Americi i bogme Kanadi, jer je i tamo bilo naseobina velikih i brojnih, a sve samih Srba za koje je Kilibarda posebno bio zainteresovan. Crnogorcima tada nije bilo mjesta u rjeniku N. Kilibarde ili njegovi pragmatini razlozi tada to nijesu mogli naplatiti, jer je bilo neisplativo!? Kasnije e te iste Srbe sve zamijeniti Crnogorcima te tako nikad nije bio na izgub. A kapao je novac, bolje rei ne kapao nego kao ivim vodom i potokom doticale povelike sume, barem one koje je on (pri)kazao. Novana cifra koju je naveo kao svoju linu zaradu za nedjelju dana teko se mogla zaraditi i za nekoliko mjeseci, ali govor je govor a na radu je kod naih Srba, rekao bi Kilibarda. Oni izdani i iroke ruke, kao i onaj iz Nikia to je vozio onaj skupi automobil od nekolike stotine hiljada tadanjih doj maraka?! E, Kilibarda, kako se otvara na veliko, a misli da time gradi sebi alibi ili aboliciju da e ti neko povjerovati na rije kao nekada! Pa gdje li si tolike pare potroio, ako ih nijesi tekao ili gradio vile i kupovao stanove ili si kod drave participirao za kreditna stambena zaduenja? Bie da je sada duan bankama nekoliko stambenih kredita! Majstorie Kilibarda, a ima u tome njegovome majstorstvu i neto od nasljea u ispovijesti arenoj i unaprijed dobro osmiljenoj da u javnosti jo ponekoga zaludi da bi mu povjerili vostvo za neku novu stranku, koju bi opet osnovali oni iz nekadanjega SDB-a! Njegovo veliko politiko iskustvo mnogo bi sada bilo potrebitije i on bi ga znao jo vie i umjenije plasirati i od njega uariti nego kao nekada onako neiskusan, ali ipak dobar slualac sa nervom za promjenu vjetrova i politikoga stanja. Sada bi se mnogo jednostavnije, lucidnije i suptilnije oslobaao nepoeljnih lanova, kao i onih koji bi mu htjeli pametovati ili se zanosili da mu mogu dizati bune u toj novoj stranci. Od onih koji bi mu ugroavali vostvo u stranci ili bili potencijalni buntovnici sa njima bi Kilibarda meke postupao sa suptilnijim rijeima i drugaijim tumaenjem raskidao! Jednog po jednog ili katkad u grupi po dvoje - troje istio je lider Narodnu stranku i na kraju su njega oistili, ali nije mu ao jer je on mnoge prije njega raalovao iz stranke. Za sve to se radilo u Narodnoj stranci u vezi srpstva, srbovanja svi drugi su krivi odnosno imenuje ih Kilibarda pa ak i za Dubrovaku republiku, koja je samo od njegove strane drugoga podstakla i na veoma perfidan nain ga njome pozabavila, jer lider bjei od svega samo ne od tekoga rada i zaraenih para od kojih je, kako ree, kupio dobra kola micubii sa kojima se vozio iha-ha, nekoliko godina! Rekao bi ovjek koji ne zna Kilibardu i koji nije nita itao od onoga to je on do sada pripovijedao i ispovijedao da je N. K. prava domaica, da se skui i da privrijedi i skromno troi za narodno dobro sve u cilju da povea standard graanima! Pravi domain, nema ta, takvoga Narodna stranka nije imala! Zaboravlja Kilibarda poklone koje je dobijao tokom svojih gostovanja ili radnih akcija da zaradi za dobrobit Narodne stranke i njegovih

135

pristalica i graana, pa nikako da se sjeti malo veeg poklona, koji nije veliine runoga sata, ve su kola - auto ovjee sa kojim e se vozikati tadanji lider injegovi pomonici mladi! ta je za N. Kilibardu auto, sitnica, alabrak u odnosu na novane dotoke koje je dobijala Narodna stranka, a on samo nijemo posmatrao, jer je takav bio dogovor sa njegovim buduim ekspertima da oni vode krupnu politiku ili oni koji su ih sve postavili i rasporedili!? Bogme se danas dobro moe nazrijeti ta je ko od istaknutih funkcionera u Narodnoj stranci imao pride od uslune djelatnosti ili dogovora meusobnoga i vjerujem da e i to ubrzo isplivati, a moda ba u drugoj malo istinitijoj i injenicama potkovanijoj ispovjesti samoga Kilibarde! ...Zoran Anti, od Kurumlije, vajcarski penzioner, dovezao je iz Ciriha automobil TOJOTU i poklonio je Narodnoj stranci Crne Gore.... Tako ba pie rijeju i slikom se potvruje, ako to ve nije Novakova propaganda, a bogme nije jer mu se isti na velikome daru zahvalio! ta sve nee Kilibarda zaboraviti iako je to samo alabrak od brojnih donacija! Treba mu vjerovati, ako bude zaboravio rei da je Narodnoj stranci ostavio na stotine hiljada eura uteevine i sve je tako ostalo poslije njegovoga odlaska da troe eksperti sve dok i oni ne pooe. Da mu se vjeruje na rije i kada se u Boga jedinoga zakune!? Kad je formirana izborna koalicija Narodna sloga, Narodna stranka i Liberalni savez udruili su sredstva, Liberali uloili blizu 80.000 maraka, a moja stranka ni deseti dio te sume. Jednostavno nijesmo imali - ova prazna, a u ovu nema nita! Moj savez s liberalima presuio mi je srpske donatorske fondove. Mojim najbliim saradnicima, tada ve uvenim Kilibardinim ekspertima nijesam prenio Slobodanovu ponudu, a rekao sam da sam razgovorao s predsjednikom Miloeviem. Prolo je najmanje mjesecdva dok nijesam nekome pomenuo ta mi je Miloevi obeao. To je bio moj potonji razgovor s Miloeviem, bilo je to na dvadesetak dana prije nego je poeo rat u Bosni. Svi novani prihodi Narodne stranke koje sam pomenuo, ipak, bili su alabrak, a gozbu nam je priredio Vojin Lazarevi, vlasnik trgovakog preduzea Pima, pravnik po struci i kotorski ekavac iz Beograda. Svi su izgledi, a ne mora ba potpuno tako biti, da se Kilibarda zajedno sa ekspertima i jo ponekim od visokih politiara iz Narodne stranke i tada na vrijeme (po)brinuo da kasa Narodne stranke bude stalno prazna, iako navodi kao glavni razlog kojim pravda prestanak donacija zbog saveza sa liberalima! Kako povjerovati Kilibardi kada kae da se sa S. Miloeviem vidio samo jednom i to prije nego je poeo rat u Bosni! Ne moe Kilibarda da se sjeti svih susreta sa S. Miloeviem, mada je veoma pamtljiv ovjek! Vjeto Novak plete priu i nijansira politike portrete pripadnika Narodne stranke koji su se ulanjivali. Tada e se i uspostaviti intimna veza izmeu Drecuna i Lazarevia koja se nee prekidati.... Sukob dr Bojovia i Drecuna nije bio politike no novane prirode... Bojovi je htio da eksplodira kao balon to nema ama ba nikakvog uvida u novanu relaciju Lazarevi Drecun... moe biti istina da je Drecun bio vie no siguran u predsjednikovu (ne)zainteresovanost da kontrolie novac koji ne pristie preko baninih rauna... Moj odlazak s mjesta predsjednika Narodne stranke i njenog lana je prirodni zavretak moje pripadnosti Narodnoj stranci... Meutim, ja nijesam vjerovao da u tako otii, nijesam ni pretpostavljao da e moji potpredsjednici, Dragan o i Predrag Drecun, saradnici uz iju sam pomo uguio sve ranije bune i ustanke u stranci, prihvatiti ulogu mojih ruilaca i koniara evolutivnog puta Narodne stranke koji sam ja bio trasirao.... Evo na emu se temelji ta moja naivnost i nesposobnost da predvidim to to se desilo. Jednostavno kazano, povjeravao sam da oni vide ono to i ja vidim, a to je neumitno sazrijevanje

136

uslova da se Crna Gora i Srbija razdrue, kako bi to rekli Slovenci. Jednako smo se osvjedoili da je velikosrpska koncepcija propala, da se s Kosovom nee izai na kraj, ak da i Vojvodina hita ka punoj autonomiji. Mislio sam da ti relativno mladi ljudi vide da je svijest, kolektivna svijest, crnogorskog naroda za povratak potpune dravnosti u stalnom usponu. Kilibardini eksperti su se opredijelili za praktinu i dnevno isplatljivu, a ne pak za vizionarsku politiku.... ta e N. Kilibarda nego da pronalazi najbezbolniji nain da svoju prevrtljivu politiku nazove evolutivnom politikom i time sebi da odstupnicu sa kojom ostaje opet u igri do sljedeih neki viih ciljeva. N. Kilibardu je natjeralo sopstveno uvianje da se treba prilagoavati neumitnom hodu vremena i uklapati se u drutveno-psiholoki proces koji je jako vidljiv i evidentan. Jednostavno reeno Kilibarda je upravo na tome pokazao svoje majstorstvo kovanja, da mu ne moe biti premca, a to je da se treba prilagoavati neumitnom hodu vremena i taka. Tako knjievnik i politiar Kilibarda gleda na svoju dotadanju prolost i politiku pripadnost, jer se on upravo bavio politikom iz hobija, rei e iz hobija sam uao u politiku. ta je radio sa onima koji su mu (po)vjerovali i koje je zavodio svojim radnim govorima sa kojima je zaraivao velike pare to je druga stvar, a zato je kamion oruja posjedovala Narodna stranka i zbog ega se oruje dijelilo njegovim lanovima ni to nije vano i to je neumitni hod vremena i evolucija i svemu tome se treba prilagoavati! Sve je to Kilibarda radio iz hobija! Iz hobija su nekome glave sa ramena nestajale, ljudski nevini ivoti osta(ja)li na zgaritima ratnim i tako dalje. Sve iz hobija Novaka Kilibarde i njegovoga poimanja politike i djelatnosti nekadanjega lidera Narodne stranke!!! Kakav je to bio hobi umnoga, vjetoga i nenadmanog ljeporjeivog govornika Kilibarde u ratu za mir. Pa na tako jednostavan nain mogli bi svi koji piu rei da je sve iz hobija i to ga kritikuju je iz hobija ili je i to jedan od izgovora u cilju sopstvene abolicije, odstupnice sa kojom on hoe izai iz svoga nacionalistikoga zameateljstva koje je raspirivao meu masama i dobro procijenio trenutak kada i gdje ih treba usmjeriti. Ono to Kilibarda pie sada iz hobija je vjerovatno za honorare, pa je iz hobija i sve to danas pie i ini i sve jo poduprijeto i pragmatinim razlozima-interesima!? Da li je to sve iz hobija Novae Kilibarda?! Drugima tako ne moe biti, pa ni piscu ovih redaka, vjerujte ili ne vjerujte, odnosno pitajte koga god hoete. A bogme za Vas da ste iz hobija uli u politiku i da iz hobija pripadate Narodnoj stranci i sve to ste inili, drali govore, hukali, zagovarali, zavodili omladinu, polupismene ili pismene, ne vjerujem da nijeste dobro naplatili i bilo Vam je mnogo dobro, makar sa onim svjetskim ovjekom i biznismenom crnogorskim Rokfelerom, koga ste oinski posavjetovali kako da kroi u budunost i nastupi da li da bira uglednu budunost ili bogatu sadanjost. Predlagao sam i predlagao, vjerovao sam i vjerovao, ali moja iluzija uklapa se u itav snop iluzija koje prate pojedince i narode kroz svu istoriju.... Sa koliko je iskrenosti i sa kojim ciljem N. Kilbarda traio, molio Boga i ljude ...da oproste Narodnoj stranci to je uestvovala u osvajakom ratu... i da li mu se u njegovim ispovijestima i ta moe povjerovati sem da zagovara, opet zavodi, uplivie na mnoge ljude, pojedince ili mase da mu oproste?! On zna nain kako da zavede mase, jer je stekao veliko iskustvo sa kojim je dugo i vjeto radio dok ih je posmatrao i iskoriavao za svoje interese i interese srpstva kojemu je pripadao i koje sada brie, a sve u hodu se prilagoavajui novome vremenu! Takvu politiku Kilibarda prosipa u javnost i sa njom hoe da spere politiku ljagu i kako ree zbog uea Narodne stranke u osvajakom

137

ratu! Kilibarda podastire Narodnu stranku, mase, ljude, pojedince, uopteno govori u kategorijama koje ga kao jedinku ne obavezuju, ali se njima pravda i obesmiljava svoju linu ulogu i uticaj na lanstvo Narodne stranke u ratu za mir ili kako ree u osvajakom ratu. Da li je to iz hobija Kilibarda inio i da li su pale brojne rtve osvajakih pohoda u kojima je i on uestvovao, na ovaj ili onaj nain kao propagator, ratni huka i zagovornik srpstva i odbrane srpskih teritorija, takoe iz hobija ili njegovoga hira, politike vizije ili iluzije sa kojom misli sve obesmisliti i masama opet sve poturiti, oglasiti ih krivim i odgovornim jer su ga rado sluali! Potcjenjuje Kilibarda ne samo masu, koja ga je dovela na mjesto koje je potajno elio, a bila je velika i neodoljiva njegova ambicija i ansa koja se ukazala, pa je vjeto iskoristio i na njoj politiki prosperirao. A kada je vidio da nee moi vie prikrivati svoju politiku ulogu i da od nje nee biti koristi, berieta napustio je ostavljajui svoje eksperte i toboe vidio evolutivni puta svoje linosti i nove politike i svih onih koji su bili sa njim u ratu za mir - osvajakom ratu, kako ree sa svojom Narodnom strankom! E, sada taj hobi mora da se istrpi, jer svaki hobi ima i svoj rizik i svoju odgovornost pa zato i N. Kilibarda trai oprost a izvinjenjima misli da se iskupi. Zbog hobija kojim se bavio dobrih desetak godina a koji je napustio, jer nije bilo vie dobroga ivota i velikih novanih dotoka, brojnih putovanja, dnevnica, rada i zarada po Americi, Londonu, Frankfurtu, Budimpeti, i ko zna sve gdje nije bio i boravio drei vatrene govore za Srbe i ugroeno srpstvo, Kilibarda danas mora vraati dugove, moralne i politike sa kojima je zaduio mase, svoje istomiljenike i brojne dobrovoljce koji su ga jedno vrijeme dobro (po)sluali i za njim ili kao za slijepcemvoom. A sa njima je bilo i onih koji su bili sa vojnim pozivom da je otadbina u opasnosti! Moda nije bio zadovoljan to njegovi eksperti nijesu htjeli da dijele kese za koje je nekada bio ba nezainteresovan pa ih je njima prepustio!? Misli Kilibarda da e neko povjerovati u njegovu priu i nezainteresovanost, a sa namjerom da uvjeri itaoce da su samo njegovi eksperti moda imali line raune u banci kao on nekada, kako je napisao u svojim ispovijestima ili ispovijedima i hronikama u kojima su brojne poluistine, potpuno nevani podaci ili ono to nije mogao nikako zaobii. A nedostaju mnogi preutani podaci o stvarima i dogaajima koji su se u etiri oka u tamnim podrumima ili sa priguenim svijetlima odvijali, inicirali i pripremali mimo ostalih lanova Narodne stranke pa i onih koji su bili u njoj eksperti. Da li e i o tome biti rijei u nekim daljim ispovijestima i ispovijedanjima u kojima e dopuniti naknadnom pameu i podacima svoje politike istine, snove, zablude, poluistine i lai? Nije Kilibarda dao punu istinu niti je nabrojao sve dogaaje o kojima bi imao ta da kae, napie i sve to (o)stavi u drugi dio ispovijesti prije, ne daj Boe, odlaska Bogu na istinu. Neka Kilibarda taj drugi dio istine i ispovijesti svoje ostavi testamentom za budue generacije, makar ga oroio da se moe otvoriti tek 2132. godine kada doe do potpunog pomraenja Sunca, koje mi nijesmo mogli priutiti kao obini smrtnici. Vjerujem da se pomraenje desilo u vrijeme njegovoga liderstva i brojnih putovanja sa poznatim biznismenima, mada je jo neke vane izostavio namjerno ili ih je toliko da je samo njih nekoliko nabrojao, otiao bi i on tamo do Indije ili Kine i te dva-tri minuta posmatrao i imao neopisivo zadovoljstvo! Naravno da bi tu avionsku kartu, dnevni boravak i ostale pratee trokove i prenoite platili oni koji su davali pare na ruke bez priznanice, i ni tada se njega to ne bi doticalo niti dojmilo!? Mogue da danas ne bi tako bjeao od

138

novca, jer nije vie u Narodnoj stranci i nema vie dotoka iz ruke u ruku ili zlu ne trebalo na neki bankovni raun u inostranstvu, jer ove dananje banke nijesu sasvim sigurne, a mogue da bi se i po koja novanica sama lijepila za ruke ili u bankovni raun igrom sluaja uljegla ili ih neki biznismen za svoje interese stavio na raun, pa ne bi to ba bio ni alabrak za one koje su se troile u Narodnoj stranci, a najmanje ne njega kao lidera! Ko e i pomisliti a kamoli mu povjerovati u takve poluistine ili samo njegovu istinu, jer nema priznanica, nema rauna, nema nikakve odgovornosti niti dokaza, jer su tako traili oni koji su stranku osnovali kao uslunu, finansirali ili donirali?! Svaka je politika istina N. Kilibarde u ispovijestima, hronikama ili dnevnicima, mozaicima i tako dalje onako istinita kao to je bila njegova naivnost u svemu to je inio ili snovi i zablude sa kojima hoe oprati svoj politiki obraz. Ostaje da ekamo drugi dio ispovijesti, koju rekoh da kani objaviti za drugo pomraenje Sunca! Nije valjda da je umislio da je vjean i jo toliko godina e da nabere dok ne ostvari sve svoje snove i zablude, pa e gotovo ili bezmalo dva puna vijeka ivjeti i ispuniti ih svojom radoznalou kao potrebom za disanjem, hobijem, lukavstvom, nervom, evolucijom, metamorfozom, politikim kameleonstvom, osjeajem, intuicijom, znanjem iz istorije i knjievnosti i ko e znati sa jo ime. Samo treba N. Kilibarda da zaali to se taj datum ne moe ostvariti na njegov roendan i zbog toga e moda njegove dalje politike elje i ambicije usahnuti! Ne sumnjam da to ne bi mogao opisati i sigurno bi naao krivca koji mu nije sve to omoguio i koji ga je nepravedno optuio za ono to je nekada inio, jer bilo je to je bilo! Da li se pita Kilibarda zato su ga uvale elitne jedinice kada je tako bio politiki jak, istinit, spreman da ide u boj da sauva i odbrani srpstvo i posebno Kosovo srpsko? ta je on to (u)inio te je bio tako (ne)vana linost i kome li je danas bio ili je jo uvijek potreban? Da li su ga uvali zarad pranja politikih biografija nekim politikim linostima a sa njima i svoju pa je bilo neophodno sauvati ga od onih koji su ga potraivali?! Ako je samo zbog toga svega sauvan onda i nije neka dobit ni njima koje danas brani, rehabilituje ili abolira od odgovornosti u ratu za mir, jer sve e doi pod svoje a dokaza i svjedoka ima na pretek. Da li je Kilibarda (o)stavljen za dananje dane da pere, riba, spira od blata neije politike biografije, a napada sve one koji neto progovore protiv onih koji su propagirali i rukovodili ratom za mir i sve minimizira i obesmisli, jer su to bili snovi i zablude samo njegove!? Njegovo vizionarstvo zarad naroda i masa odavno je vieno i prepoznato kao pragmatino i profitabilno, a takoe i njegovih eksperata sve bilo isto praktino i dnevno-politiko za dananje uivanje i dravne penzije koju su dijelom zasluili u ratu za mir ili im svima taj radni sta nije uraunat, a trebao je makar dvostruko jer su oni bili prvoborci toga rata i ne samo oni nego i oni iz politike elite i garniture mladi, lijepi i (jo) pametni. Na njega je svako udo bilo upereno, a sve to je radio bilo je naivno, bezbolno, besvjesno, zabuelo, bludno i potresno, veselo i razdragano, visoko nauno i govorljivo, zapaljivo i guslarsko, sve teke tako iz hobija da mu nema mane i to je najvanije bilo je u interesu srpskoga naroda, a kasnije je bilo u interesu crnogorskoga naroda. Sve je bilo shodno njegovim promjenama, evoluciji i hodu vremena i promjena koja se mijenjaju i koja treba oslunuti da na vrijeme spasi svoju glavu od mase, naroda, graana, pojedinaca i svih onih koji e ga kritikovati jednoga dana i provjeriti njegovu ispovijest, ispise, govore, intervjue, video i audio trake i obilje dokumentacionog materijala samo ne ono to mu je iz ruke u ruku davano i to je na nekome bankovnome raunu leglo toliko za dnevni troak, bez zlatnih manetna! Sve

139

je to moglo nekako da se proguta u onome vremenu kada su mase, na koje je N. Kilibarda halapljivo gledao, traile da ih usmjeri onamo gdje mu se reklo ili namignulo, pa i sam ih svojom voljom htio u brazdu staviti i naravno za potrebe svoje odmah aktivirati da ire srpstvo i srpske interese i ujedinjuju srpske teritorije! Sve to ih hobija, koje mu je doao kraj poslije 2000-te godine kada je svoj evolutivni put zaokrenuo nepogrjeivo shodno hodu vremena i promjena i zahvaljujui svome nervu. Sve to nije bio uspjeh ve velika njegova politika blamaa i rizik koji je prihvatio rukovoenjem Narodnom strankom i liderskom pozicijom sa kojom je bio rado vien srpski gost i veliki Srbin. Sada mu samo preostaje da istrpi kritiku zbog svoje politike kao hobija, a zbog koje bi da je na Zapadu teko mogao ostati a da ne bude podvrgnut makar sumnji i sa pozivom na sud za objanjenje, pa da na slobodi ili pred javnou da dokaze sa kojima opravdava lino uee i uee Narodne stranke u ratu za mir u kojem se ginulo, da li sa njegovim ratnohukakim govorima i zavoenjem, ubjeivanjem ili iz hobija zato to je to bio osvjaki rat u kojemu su on kao lider, njegovi eksperti i ostali lanovi stranke, naravno, uestvovali. Za sve to je javno govorio, zagovarao, propagirao, hukao, ubjeivao, dijelio oruje posredno ili neposredno, nabavljao kamion(e) s orujem i tako dalje treba da bivi lider Narodne stranke odgovara pred sudom i crnogorskom javnou. Neka se (sa)znade, objasni uloga Narodne stranke i posebno njegova lina i politika uloga u ratu za mir i provjere sva putovanja sa iznajmljenim automobilima ili samo sa micubiijem kojega je kupio od zarade - rada, kao honorara za govore o srpstvu i odbrani srpstva. To su injenice i to je rezultat analize svega onoga to je priao, pisao, ispovijedao, izjavljivao, nametao, propagirao, vatreno branio, nacionalistiki zastupao ili zaista bio duboko u snovima i zabludama iz pragmatikih razloga sa kojima se danas eli odbraniti Novak Kilibarda iz vremena 1990-2009. godine. Tako knjige kau da za taj javni rad kao javna linost, lider nekadanji i sadanji slobodni samostalni p(oli)tiar N. Kilibarda mora se podvri kritikom sagledavanju, provjeravanju, opisivanju, potvrivanju, dokazivanju, valorizaciji, revalorizaciji, primjenom naunih metoda na osnovu prvorazrednih izvora od kojih na prvom mjestu dolaze sve izjave koje su zapisane ili snimljene, date u tampi, za govornicom, dokumenta, video materijal i trake. Prikupljeni materijal kao i dokumentacija Narodne stranke posluila bi, ako ve nije unitena, da se rasporedi, sredi, uporedi i dovede u meusobnu povezanost i sklad ukupnoga rada i politikog djelovanja Narodne stranke i njenih elnika, i na osnovu svega to proui ozbiljan nauni radnik da napie bespristrasno, objektivno, dokumentovano i sa ubjeenjem linim da je to ono to se moglo zakljuiti na osnovu prikupljene arhivske grae, a bogme i deskripcijom i jednom sintezom o politikoj linosti lidera i njegovih eksperata koje su itekako imale svoje mjesto u toj stranci i nakon njenog naputanja ili izlaska-istjerivanja. Zakljuak je svakako poeljan i moe biti kratak ili opirniji i ne mora biti u njemu ponavljanja onoga to je prethodno reeno ve i jo po neto to se iskristalisalo na osnovu svega datog iz ukupnog dokumentacionog materijala. Bila je angaovana itava elitna jedinica specijalaca da me danonono uvaju. Nije to izraz moga posebnog znaenja, nego Vlada se tako odnosila prema potpredsjedniku Vlade za politiki sistem i unutranju politiku zemlje... a prihvatanje predsjednikog poloaja u Dukljanskom senatu Jevrema Brkovia prevrilo je mjeru. Niko Vas, kae Drecun, ne podrava. Ako ne vjerujem njemu, veli, treba da pitam oa

140

koji e mi rei to mi je i on kazao... Tada je krenula organizovana kampanja za moju smjenu, koja nee prestajati do izbora novog predsjednika Narodne stranke 3. marta 2000. godine, dakle na nepun mjesec i po prije no se navrila desetogodinjica Narodne stranke i moga predsjednikovanja... lanstvo Vas ne podrava, Vi treba da demisionirate. I demisionirao sam... Malo me stid bilo to moji eksperti nijesu priekali jedva mjesec i po dana dok se ne navri deset godina moga predsjednikovanja. Nijesu mogli da izdre, makli su me 3. marta, desetogodinjica Narodne stranke i moga predsjednikovanja bila je 12. maja 2000. godine... Koristei licencu knjievnika udao sam dvije sestre Batrieve jednu za oa, drugu za Drecuna. Davao sam ou i Drecunu krajnje povjerenje, oinski se odnosei prema njima. Smatrao sam da bi trebalo da bar magistriraju, ako ne i doktoriraju, to su zaista u trokovnom smislu mogli mnogo lake ostvariti iz stranke nego da su ostali na nekom graanskom poslu. Imaju stranaku i poslaniku apanau, besplatne avione i hotele, stranka stoji iza svih njihovih trokova. Kilibardina poluispovijest ili nepotpuna ispovijest pisana je sa ciljem marketinkim i s druge strane precizno ciljanim sredstvom sa kojim e svoje eksperte, ojaane sa dvije sestre Batrieve koje je udomio za njih, i politike protivnike malo da zaplai, jer ima jo mnogo toga da kae bez obzira to je sve to to bi on iznio odjednom i u cjelini njega samoga vie kompromitovalo. Meutim, zna on da je to dobar marketinki potez i trik sa kojim e zavarati i one koji bi mogli da preispituju stanje bankovnih rauna onih iz vrha Narodne stranke, sa brojnih putovanja, od tranzicije, iz komisija, odbora i tako dalje, nemilice troenja skromnih sredstava sa kojima su eksperti i njihov lider raspolagali. Meutim, eksperti su bili zadovoljni dvjema sestrama Batrievim i brojnim drugim privilegijama u stranci pa nijesu htjeli iskoristiti i takvu mogunost da magistriraju ili doktoriraju o troku Narodne stranke, kao da su znali da bi im njihov veliki Srbin i lider stranke sve to i jo mnogo ega jednoga dana na njihov konto prebacio. Tek se sada vidi odnosno moe pretpostavljati koliki su trokovi i novci sa kojima pojedine stranke raspolau i koje su sve privilegije pojedinaca u stranci, naravno u zavisnosti od funkcije koju obavljaju. Na takvim primjerima vide se uloge, dotoci novca i trokovi posebno lidera ili eksperata na koje je Kilibarda vjeto prislonio gotovo sve trokove u cilju dobronamjernosti i pomoi da ako treba magistriraju i doktoriraju! E, tu je dola do izraaja iskrenost, istinitost, suptilnost, drugaiji nain itanja, ljeporjeivost i mekoa rijei N. Kilibarda, koji koristi svaku ansu, svako prikazivanje, objanjenje za portretisanje pojedinaca i tom prilikom nastoji da od njih po neto okai ili objesi i sa sebe gotovo sve skine i prikae da su svi sem njega troili enormno, a on nijemo posmatrao novane dotoke ili poneki put obavio neko daleko putovanje ili koristio svoj teko zaraeni micubii, a drugima ostavio TOJOTU, jer je to ipak bio poklon od jednoga penzionera!? Vidi se ili bolje reeno oigledno je da se tada dobro ivjelo, berem za veinu na vrhu politikome u Narodnoj stranci, imalo se i moglo se, a sponzora je izdanih uvijek bilo od raznoraznih privatnih biznismena a uz sve to i dravnih dotoka. Novca je bilo, kapao je sa svih strana iz znanih i neznanih izvora, a jedno vrijeme prosto reeno potokom je nanoen i na kraju kada je sve iscijeeno od istih onih koji su bili u Glavnom i izvrnom odboru Narodne stranke bio naputen odnosno presuio sam od sebe!? Vjerovatno da je Kilibarda, kao tadanji lider Narodne stranke, na vrijeme mnogo dalje vidio deavanja koja e (u)slijediti i u hodu vremena se prestrojio!? A moda se i uplaio Hakoga tribunala, koji mu je mogao stati za vrat makar sa prijetnjom zbog

141

njegove aktivne ratnohukake politike i uloge Narodne stranke u svemu tome pa je bre bolje, kao stariji ovjek i profesor narodne knjievnosti, koji je, ipak, svojim nervom osjeao novo vrijeme i evropske prilike i sa iskustvom iz perioda komunizma, odmah sve povezao i naravno ubrzao svoju evoluciju - evolutivni put kojim je toboe iao, preorijentisao se kako je i trebalo ne samo novoj Crnoj Gori nego i onima koji su se bavili Balkanom - Jugoistonom Evropom i kojima je bilo dosta svega to se deava na prostoru bive SFR Jugoslavije. Naravno da u svemu tome nije izostala pomo od onih koji su i osnovali Narodnu stranku, makar u vidu uslune djelatnosti! Reterirao je ve tada i na vrijeme u svojoj osvajakoj i nacionalistikoj politici N. Kilibarda i poeo politiku mira sprovoditi upravo onamo gdje je bio najvie eksponiran i duan u politikom i moralnom vidu. Takva politika ga je upravo i velikim dijelom spasila Hakoga tibunala makar da se ne pozove i da svoj iskaz kao osumnjieni, pa makar ne bilo nita od svega, a to bi ga potpuno obiljeilo politiki, a bogme i lino unitilo. O naivnosti i nesvjesnosti, snovima, zabludama i svemu ostalom, poev od izivnjenja koja su od njega odmah uslijedila, oprostima, zahtjevu da mu oproste i eksponiranju na raznim televizijama, stidu koji osjea zbog onoga to je radio u Narodnoj stranci i sa njom zajedno odnosno njenim lanovima, gradio je Kilibarda svoj novi politiki zabran sa kojim e se, makar privremeno, kao tarabom braniti i prikazati sebe u svijetlu nekih njegovih istorijskih zabluda, ovjeka, ipak, profesora univerziteta, intelektualca, pisca, knjievnika i politiara kojemu se desilo da nesvjesno zaluta i to samo svojom krivicom povede mase i usmjerava ih onamo gdje su neki htjeli da realizuju a on sa njima i svoje line i politike snove, zablude i planove. Znao je Kilibarda ve od poetka novoga treega milenija da se mnogo toga promijenilo u evropskoj politici prema Jugoistonoj Evropi i na samome Balkanu prema stanovnitvu i narodima na tim prostorima gdje se ratovalo u bivim jugoslovenskim zemljama. Samome sebi je rekao da mora bre bolje da mijenja kurs svoje nekadanje nacionalistike i osvajake politike iz rata za mir i pone priu sa novom dobrosusjedskom politikom koju je upravo zagovarala Evropska Unija, a koja je i na tom fonu traila pogodne linosti koje e odraivati takvu politiku i primjenjivati je u hodu vremena i promjena koje su bile neminove pa su upravo zagovornici rata za mir u Crnoj Gori bili najprihvatljiviji i najpodobniji. Ukoliko ne bi pristali znalo se da im ne gine Hag makar kao prozvanim i osumnjienim, a to bi ve bila njihova najvea briga i politika degradacija kao politiara, dravnika i krah njihove ukupne politike koju su posebno u posljednjoj deceniji 20. vijeka sprovodili-zastupali. Bila bi to tragedija njihove politike karijere koju su dobro prigrabili i uzjahali i teko da su se htjeli nje odrei dobrovoljno ili bez nekih teih pritisaka, to bi znailo da su izbrisani sa politike i javne scene i ostali bez velikih i brojnih privilegija na koje su se bili navikli i smatrali gotovo da su sa njima roeni. N. Kilibarda nije nita htio prepustiti masama niti graanima, pa ni onima u samoj Narodnoj stranci, ve se hvatao drugoga voza i kolosjeka koji je sada iao u suprotnom pravcu od onoga koji je bio u vremenu rata za mir i djelimino je uspio da na evropskoj sceni, shodno interesima evropske visoke politike i primjene zarad dobrosusjedskih odnosa, bude prihvaen kao politiar, dobar poslunik i saradnik da radi na obesmiljavanju onoga to se deavalo na prostorima jugoslovenskim i da doprinosi koliko toliko sreivanju i ublaavanju zategnutih meususjedskih odnosa i tenzija, kao i unutranjih odnosa na politikoj sceni Crne Gore. Tada je zapoinjao proces politikog

142

ublaavanju zategnutih i ukupnih politikih odnosa na bivim jugoslovenskim prostorima, pa se trailo da takvu politiku sprovode pogodne linosti i politiari, a na koje je Evropska Unija mogla raunati zbog njihovih politikih grehova i dugova iz protekle posljednje decenije 20. vijeka. S obzirom na svjeinu proteklih dogaaja moralo se tako neto preduzeti i preko pogodnih linosti sprovoditi takava politika pa makar i glumiti srdanost i tolerantnost politike saradnje sa onima koji su nekada bili u meusobno teko zakrvljenim odnosima. Zato je N. Kilibarda tu vidio svoju ansu, a njegov nerv nije ga prevario da je to pravi trenutak pa je zaigrao na kartu koju je njegov pronicljivi duh i osjeaj trenutka novih vjetrova za neku drugu politiku odigrao na sve ili nita. Ostavio je Narodnu stranku odnosno svojom novom politikom poeo evolutivni zaokret, a uslunou nekadanjom i poslunou prevrnuo novi list nastavljajui da igra novu ulogu u politici, koju je sada reirala Evropska Unije ili evropska zajednica. To mu nije teko padalo s obzirom da se ve bio dobro pokazao i izbirikao u prolome vremenu mnogo teem i dokazao se da nije izgubio orijentir za sopstveno spaavanje! Reklo bi se da je Kilibarda nadigrao svoje eksperte time to ih je zabavio sa dvije sestre Batrieve i to im je dao mogunost da ga istjeraju ili da napusti Narodnu stranku, pa njima na taj nain oslobodio politiki prostor za slobodno djelovanje na politikoj sceni Crne Gore i naravno u samoj stranci, kao on nekada. N. Kilibarda zaboravlja jednu vanu injenicu, a koju je on sam neoprezno otkrio na poetku prie u ispovijestima, da se dogovorio na samom poetku politike karijere sa ekspertima ko e voditi velikukrupnu politiku a kome e liderstvo pripasti! Meutim, dubljom analizom ukupnih politikih deavanja u Narodnoj stranci i na politikoj sceni u opoziciji moe se ipak i drugaije sagledati istjerivanje-naputanje Narodne stranke Novaka Kilibarde. Miljenja smo da je u cijeloj toj politikoj igri eksperata i lidera Narodne stranke, ipak, nadigran bio njen lider N. Kilibarda na nain to su mu stavili kao veliko nedjelo ili politiku prevaru mijenjanje njegove ukupne politike, a kao krunski dokaz pristup-ulazak u Dukljansku akademiju nauka i umjetnosti i imenovanje na mjesto predsjednika Senata u njoj. Tako se u javnosti, a posebno i kod samoga lidera, stvorio privid da je to jedini i glavni razlog zbog kojega je dara prevrila mjeru, pa je bila neminovnost da lider stranke mora biti istjeran, a u svemu tome bude ubijeen da je on izaao kao pobjednik! Kilibarda je bio nadigran od eksperata time to mu je omogueno ili dogovoreno da se u javnosti prikazuje da je politiki promijenjena linost koja se sada svrstava drugome bloku odnosno onima koji su krenuli ka crnogorskoj dravnoj nezavisnosti. Zadovoljni su bili i eksperti jer su se glatko oslobodili lidera Narodne stranke, a zadovoljan je bio i Kilibarda, jer je u crnogorskoj i iroj javnosti prikazan kao Dukljanin! Ovoga puta eksperti su se na primjeru neprikosnovenog lidera Narodne stranke zaista pokazali ekspresni i vjeti politiari koji su uspjeli Kilibardu nadmudriti, a to je bila rijetkost. Kilibarda je ostao u ubjeenju da su mu svi povjerovali da se promijenio i da nije onaj Kilibarda koji je nekad bezpogovorno, strasno i zapjenuano sprovodio nacionalistike zahtjeve i programe svoje stranke i svojega linoga politikoga opredjeljena, da on srpstvo treba da spaava i da ga ujedinjuje zajedno sa ostalima velikim igraima iza kojih se on, ipak, u velikom dijelu sakrivao preputajui glavnu ulogu onima kojima je bio na usluzi. Htio je Kilibarda sve zamagliti i prikazati svoju dotadanju politiku prolost kao neko posrednitvo u kome je on poneto i inio, a drugi su bili glavni nosioci svega i naravo da je sve to tako prikazivao, jer nije uspjela njegova nacionalistika i ratnohukaka politika niti njegov srpski san ujedinjenja srpskih

143

zemalja. Ostao je kratkih rukava za Dubrovaku republiku, koju je, ipak, kako on kae neko drugi odnosno njegov tadanji lan Narodne stranke zagovarao i pokuao realizovati!? Ko bi moga povjerovati u rijei Kilibarde da je on tako veliki plijen namijenio i velikoduno prepustio drugome iz stranke samo da bi ga zabavio ili zagovarao? Bie da nije tako, rekao bi Kilibarda, odnosno neuspjeh je pretvorio u svoj uzmak sa kojim je reterirao za dalje namjere ostvarenja zacrtanoga plana. Blijeda je ispovijest N. Kilibarde, iako je unio i portretisao neke svoje podravaoce politike i prikazao ih kao finansijere takve politike, a on je tu bio samo lider i nita vie, i to je sva njegova neutralnost u svemu to se deavalo u ratu za mir! Zaista Kilibarda moe takvu ispovijest da plasira masama. Meutim, onima koji se bave izuavanje istorijskih dogaaja u bliskoj ili daljoj prolosti i koji na osnovu izvora govore o metamorfozi jedne politike linosti nikako ne moe uspjeti da ih ubijedi u priu koju je ispriao u ispovijestima. Njegov pokuaj da sve to je inio u ratu za mir anulira ili obesmisli svojim zabludama je u potpunosti propao, posebno danas kada su se mnoge stvari i dogaaji iskristalisali, a mase na koje on i danas rauna konano ga proitale da je sve usmjerio na pranje svoje politike biografije. Uzaludna su sva njegova dalja uvjeravanja i ispovijesti kao i prebacivanja krivice na druge linosti, kolektivizam i nacionalizam. Kilibarda je i tada i sada bio visoko svjestan svoje politike uloge u ratu za mir isto kao i sada samo sa manjim rizikom u miru protiv rata za saradnju i dobrosusjedske odnose u okruenju i regionu. Pokuao se Kilibarda ugraditi u politiku mirotvorstva novoga milenija od samoga poetka, a u javnosti je plasirao svoju ispovijest, hronike, intervjue i tako dlje u cilju amortizacije i tolerancije svega onoga to je inio do tada, naravno spaavajui i perui sebe i ostale aktiviste i odgovorne inioce i zvaninike dravne od onoga to su zajedno inili u ratu za mir. Takvim nainom pranja politikih biografija uesnika rata za mir on je velikim dijelom obesmiljavao sve ono to se deavalo i u emu je njegova uloga lina i politika imala bitnoga uea i, naravno, uloge drugih zajedno sa svojom. Ukazivao je na glavne ideologe i krivce u svemu tome, a sebe abolirao od svega. Takav pokuaj nije uspio, ali je bio smiljen i dobro doao za njega i njegove istomiljenike i zagovornike iz rata za mir. Sve svoje napore koje je inio u pravcu nove politike mirotvorstva on je usmjeravao u cilju pranja svoje politike biografije i biografije drugih aktera rata za mir koji su u sjenci, pa mu je na taj nain dozvoljeno bilo iroko prisustvo u medijima bez obzira koliko su ti mediji zavisni ili nezavisni. Takav nain plasiranja onoga to pie imae makar neku ulogu trajanja u daljim dogaajima koji e se sami nametnuti nekom drugom politikom evropskih integracija, a polako e se zapostavljati i bogme zaboravljati ono to se deavalo na ovim prostorima, jer od prolosti se ne ivi, a ivi moraju da sarauju! To jeste uproeno gledanje na visoku politiku, ali je to realnost koja mora potisnuti prolost hodom vremena i slijedom novih dogaaja. Da li e se govoriti i dalje i pisati o pojedinim linostima? Naravno da hoe i to mnogo svestranije i jo vie dokumentovanije, jer e mnogi arhivi biti otvoreniji i izai e na vidjelo dana mnogo onoga to se do tada nije znalo ili to se nasluivalo, a nije se moglo doi do toga, jer je bilo vjeto zaobieno i(li) sakriveno. Da li je uloga N. Kilibarde u ratu za mir dijelom nadoknada Srbiji i srpstvu za sve ono to su mu pruili dok je bio disident u Crnoj Gori u onome vremenu, a ujedno i njegova osveta Crnoj Gori i svima onima koji su mu onemoguavali da pie i

144

objavljuje knjievna djela, a sama uloga profesora nije mu bila dovoljna?! Najvjerovatnije da ima i toga, a naroito elje za osvetom, revanizam i odraivanje poslova i zadataka za usluge i za zasluge onima koji su ga odrali kao pisca i knjievnika u Srbiji, a uz sve to jo poneto i njegova ambicija i elja za dokazivanjem da bude uspjean i nenadmaan u politici, koja mu ja poetkom osamdesetih godina izmakla zaslugom nekih partijskih sekretara ili glaveina i politiara. Sve e to Kilibarda kompenzirati i iskoristiti svojih pet minuta u vremenu dogaanja naroda i politikih dogaaja i deavanja u ratu za mir. Za sedam godina u Crnoj Gori nijesam nita objavio. Ali, meni je tada bila otvorena Srbija. Tamo sam izdavao knjigu za knjigom, bio na njihovim tribinama uestvovao u kulturnom, naunom i javnom ivotu. Ne samo osievu, ve sam imao podrku elite knjievnog ivota Srbije u najboljem znaenju. Primljen sam u Udruenje knjievnika Srbije 1972. godine na predlog Danila Kia i Dragana Jeremia, kasnijih strasnih neprijatelja. Bio sam vrlo primijeen u Beogradu i kao pisac kome se izdaju knjige i kao naunik. Sa osiem sam odmah preao na ti. Poelim da upoznam Miloevia, a osi kae: - To ti je sasvim lako. Ja u mu rei kad god hoe da te primi. Ubrzo se to i desilo. Javio mi je da me Miloevi eka u svom kabinetu predsjednika Republike Srbije na Andrievom vencu... Kada bih doao u Beograd ja bih nazvao kabinet Miloevia i pitao je li tu, a sekretarica bi uzvratila: Zaboga profesore, pa za Vas svakako je tu. I brzo bi mi dala vezu ili ugovorila susret... Moja ena, Srbijanka koja se ne bavi nikakvom politikom i ne pripada ikakvoj stranci, dola je u sobu i sa iznenaenjem na licu i rekla mi da me telefonom zove Slobodan Miloevi. ta li sam tada mogao znaiti u njenim oima, kada Slobodan Miloevi, koji se ve toliko uznio, zove nekakvog nikikog profesora da ga neto priupita... Priali su mi neki znaajni ljudi da je Momir Bulatovi kada je bio predsjednik Crne Gore morao podue da eka pred vratima Miloevia. Nijesam imao takvih problema u vrijeme moje bliskosti sa srpskim vodom. Pokuava N. Kilibarda u svemu nai malo prostora za svoju politiku rehabilitaciju pa ak to bilo u vrijeme njegovog najveeg srbovanja i nacionalistikog zanosa, objanjavajui to njegovom evolucijom! A kako bi drugaije Nole to inio, nego da sve pripremi i unaprijed zacrta njegov bijeg iz rata za mir iako takva odstupnica unaprijed kod razumnih ljudi i onih koji prouavaju to vrijeme zla pada u vodu i potpuno je besmislena, ali Kilibarda ide dalje i ne brine za sumnje i poluistine koje vjeto inkorporira, namjeta za ono to e mnogo kasnije objasniti, rei, protumaiti i kao krunskoga svjedoka pozvati i dokumentovati samo rijeima i niim vie koje su pod velikim znakom pitanja, jer se mogu tumaiti na razne naine, a on neargumentovano o svemu tome pria, bez nekog zapisnika ili drugih dokumenta koji se mogu provjeriti. Tako sve ostaje na rijeima i tumaenjima N. Kilibarde, njegovim tvrenjima ili reenju istine u ispovijestima da izgleda kao nenamjeteno, a upravo je sve od njega samoga izreirano u njegovoj ispovijesti, naravno zainjeno nekim dosjetkama, priicama, pikanterijama i tako dalje. N. Kilibarda bi rado htio da se uporeuje ili mjeri sa linostima visokih politiara i dravnika ili makar da bude tik uz njih. Kad mu se god prui ansa ili je on sam stvori vjetim manipulisanjem iz njegovih ispovjesti i dogodovtina onda je on iznad njih svakako i to (po)kazuje primjerima, kao prethodno navedenim prilikom prijema kod S. Miloevia. Kasnije u u procesu politike evolucije sklopiti izborni savez sa liberalima, a na kraju i sa Milom ukanoviem... Zato e me velikosrpska elita definitivno ekskomunicirati, i svrstati u ovijane izdajnike srpstva. Rastislav Petrovi me zvao novim

145

Drljeviem i drugim tedimlijom. Na svakom planu politikoga djelovanja u brojnim susretima bilo to sa finansijerima ili pojedinim politiarima visokoga ranga i dravnicima Kilibarda grabi priliku da svoju ulogu u svemu prikae kao bezazlenu, naivnu i ne toliko uspjenu i znaajnu, ali veoma evolutivnu! Eto on je tu kao lider jedne velike i brojne opozicione stranke koja u Crnoj Gori ima mjesto, ali nije toliko zainteresovan za politiku, tek toliko da ima stranka nekoga na elu pa sve je pod ingerencijama drugih politiara i dravnika! Takvu ulogu on plasira javnosti u svojoj ispovijesti pa bi ovjek rekao, da nije itao ono to je govorio i zagovarao, predvodio, popularizovao, propagirao i zavodio, da je Kilibarda tu neduan u svemu i da niim nije doprinio da nacionalizam zaivi, zapjenua i proiri se izvan granica Crne Gore! On je takav nacionalizam promovisao i u susjedstvu sa istom onom snagom strasti i ostraenosti samo da bi zapalio mase i svoje ratnohukake namjere usmjerio onamo gdje je mislio i gdje su uslune opcije zahtijevale. Strast za osvetom i revanizmom bila je ispoljena u punoj mjeri u njegovim ratnohukakim govorima i u samoj Narodnoj stranci, iji su tadanji lanovi vodili nacionalistiku politiku ispoljavajui mrnju prema narodima u susjedstvu, a posebno prema inovjernicima, prema kojima je Kilibarda bio krajnje iskljuiv traei da se odsele sa tih prostora odnosno sa srpskih teritorija! Promoviui takvu politiku zapjenuanog nacionalizma, zainjenu sa ratnohukakim pozivima Kilibarda je bio itekako svjestan svega to je inio i znao je vladati ukupnom situacijom, vjeto koristei mase za trenutne interese i usmjeravajui ih u pravcu gdje je trebalo tj. u pravcu rata za mir. Danas on nastoji da sve opovrgne i minimizira svoju nacionalistiku politiku i ratnohukake govore, sve govorei i tvrdei da je bio opijen snovima i zabludama, i (ne)svjestan onoga to je do tada inio. injenice i djela njegova govore da je bio potpuno svjestan onoga to je inio i da je sve usmjeravao u cilju ispunjenja sopstvenih interesa i postizanja politike popularnosti najveeg i najuticajnijeg lidera iza kojega je stajala jedna velika i brojna masa ljudi spremnih da na njegov poziv pou-idu u rat za mir. Od njega se to i oekivalo i on je takvu politiku upravo sprovodio svojim govorima i tu dileme nema. Politiko nevinace sa ezdeset i kusur godina nije znalo ta ga eka a znao je uivati na funkciji lidera Narodne stranke i koristiti sve one privilegije i susrete sa visokim delegacijama stranim i domain, brojnim upoznavanjima i dogovaranjima sa predstavnicima stranih delegacija, diplomatama ili sa dravnicima. Bie da je zaista Kilibarda toliko naivan kako plasira u svojoj ispovijesti ali neuspjeno da bi mu se moglo na rije povjerovati, jer ga dokumenta, rijei, govori, intervjui i sve ostalo demantuju, i posebno kada se sve dovede u vezu poevi od dolaska u stranku pa sve do dana dananjega. Upravo se to zove pranje politike biografije i nita drugo nije u pitanju, ve njegov nain i cilj da ostvari san da iz blata u kojem se nalazio i jo se nalazi zbog svojega djelovanja u ratu za mir on ostane ist ili malo poprskan blatom, ali tek toliko da bi i to bilo beznaajno. Takva ispovijest ne moe proi kod onih koji prouavaju politiku ulogu onih stranaka ili lidera koji su imali veliku ulogu u kreiranju rata za mir i podravanju ratnohukake politike i nacionalizma zapalivi prostore i narode i uvodei ih upravo u graanski rat. To su nepobitne injenice na kojima se ogleda sva surovost politike i politiara koji su bili neposredni uesnici i zagovornici krvi i zla u ratu za mir. Sve to pria u ispovijestima Kilibarda navodi vodu na svoju vodenicu kako bi se srpstva spasio i od njega utekao kao da mu ga je neko nametnuo, a on ga je prihvatio,

146

propovijedao i zagovarao, branio i propagirao i zbog njega ulogu lidera uzeo koju nije preputao nikome sve dok nije uvidio da od toga vie nema koristi. Osjetivi opasnost da bi mogao biti prozvan kao krivac i pozvan na odgovornost zbog ratnohukake politike u ratu za mir pred sudom u Hagu, on se ve u hodu vremena prestrojavao i pripremao teren da iskoristi svako poznanstvo i razgovor sa pojedincima, da se ugradi kao neko ko je bio samo naunik i eto sluajem politiar, lider Narodne stranke, na usluzi onima koji su je osnovali i zato e rei: Nastojei da skratim razgovor zapitah: - A vi, ta se radi u vaoj akademiji?... Pobogu Kilibarda, kako vaoj akademiji. Valjda naoj... Pa i vama je jednog dana mjesto ovdje... Da li Vi gospodinu Krestiu ulazak u Akademiju mjerite koliinom srpstva? - zapitah otro. - Pa molim vas, ja tako nisam mislio - poe on da se brani. - Ako je potrebno da Knez Mihajlovom ulicom psujem crnogorsku majku, da bih uao u Akademiju, onda me to nimalo ne interesuje niti mi treba - nastavih ja jo osornije... Za lanstvo u SANU otkada su poeli da se pitaju krestii, oito, nijesu bile dovoljni samo nauni rezultati. Trebalo je nauiti i da eni, slui i da bude Srbin po njihovoj mjeri. Trebalo je biti Bekovi, ureti, Batakovi. Mnogo se sada analizira koliko je ta elita iskoristila Miloevia za svoj projekat, a koliko je ona posluila Miloeviu kao zamajac. U svojoj nepotpunoj i nepouzdanoj (is)povijesti, sem linih imena ili naziva gradova i ponekih neobaveznih i nepolitikih pria i dogaaja, Kilibarda se prisjea i svojih dolazaka i boravaka u Bosni i Hercegovini kada je kao nauni radnik, pisac i knjievnik imao dosta posla i kasnije kao politiar prisustvovao sa svojom Narodnom strankom odnosno njenim lanovima u pojedinim gradovima. Prije poetka viestranaja i formiranja nacionalnih stranaka u Bosni nijesam se sretao s Radovanom Karadiem, ali sam u Sarajevu bio esto prisutan. Tema moje doktorske disertacije bila je usmena knjievnost Bosne u 19. vijeku... Jednog dana, Nada Lazarevi mi kae da treba da idem u Trebinje na miting Srpske demokratske stranke. Odem u Trebinje ne samo ja ve itav vrh Narodne stranke. Uvijek svoje dolaske Kilibarda zna da uopti i uokviri sa drugim vanim politiarima ili linostima sa kojima e moi zainiti ono to priprema da bi sve amortizovao i svoju ulogu postavio na tankim granama i beznaajnoj ulozi i to kao lidera srpske opozicione stranke, to automatski stvara privid podozrenja u ono to pria i pripovijeda kao i opravdanja da je on samo sticajem okolnosti bio pozivan i nevoljno bio uesnik svih dogovora i pria sa visokim zvaninicima, a vodio je rat za mir! Dakle, N. Kilibarda u ratu za mir tek toliko uestvuje kao neki strani novinar ili posmatra na visokoj funkciju i ima ulogu posrednika meu zaraenim stranama! Znao je uvjek spasiti situaciju koje se mogla pretvoriti u neto drugo i, takoe je znao, kako upravljati sa masama koje zvide gostu ili govorniku i sve usmjeriti onamo gdje on hoe radi stabilnosti, ukupne situacije ili dranja pod kontrolom! Dok govori engi iz silne mase umjesto eha uje se i poneki zviduk, a u jednom asu i povik: - Ua Turine! Odmah sam intervenisao i sprijeio da se Ua... slije u hor. - Brao Srbi, da li se tako gosti doekuju. Sve je kod Kilibarde senzacionalno i dobronamjerno i to u vremenu jakog nacionalizma, a on kao lider u svemu uspjean i gotovo dobar domain, spreman da nategnutu situaciju uvije, omeka i razbistri ono to neko pokuava zamutiti ili pretvoriti u oteavajuu situaciju koja prijeti da plane ili da postane lako zapaljiva. I tako sve kod N. Kilibarde poinje sa mitinzima, meteima, srpskim nacionalizmom sa kojim se uvijek pripomae ili bolje rei ubacuje jae faktore sa drugaijim ulogama od njegove, zatrovanim srpstvom i spremnou za rat, a on je tu da smiri situaciju i da

147

narod odnosno lako zapaljiva masa, ne preokrene situaciju u zlo i gore! E, tako mi toga i takvih mitinga i govora, bez mrnje i dobonamjernog usmjeravanja sa srenim zavrecima svega onoga gdje se god pojavio N. Kilibarda kao lider srpskoga nacionalizma u Crnoj Gori, odnosno jedan od onih koji je zagovarao san o ujedinjenju srpskih zemalja. E sada se ve dobro moe vidjeti kolika je uloga N. Kilibarde za razliku od one koju plasira itaocima tako vjeto i podlo drugima stavljajui i dajui mnogo vei znaaj uea u ratu za mir od sopstvenoga uea, a on lider Narodne stranke!? Jer, u toj istoj Foi kada ja stanem za govornicu pred binom se postroji grupa mladia, najvie ih bjee iz Ljeanske nahije, sa kokardama, ajkaama a svi bradati. Novakova garda pazi efa dok govori i jo ga prekida pjesmom: Uskoro e Kilibarda Crnom Gorom da zavlada. I na drugoj strani se deavalo slino. Zavijorili su se turski barjaci, govori su postali zapaljivi. Ne zaboravimo, to je vrijeme kada zvaninici iz Male Azije priaju kako sanjaju dravu od Kineskog zida do Ulcinja. To je i doba kada Vuk Drakovi po Srbiji obeava sjeenje ne samo barjaka turskog, ve i ruke koja ga dri. Emocije je sve tee bilo kontrolisati, tenzije su narastale na tim mitinzima do nesluenih razmjera, najavljujui velike nevolje.... I tako redom N. Kilibarda pria i navodi primjere gdje je sve primirivao naelektrisanu situaciju i spaavao da se ne preu granice normale! Svuda gdje je mitingovao bilo je bez nacionalizma ili samo u dozvoljenim, doziranim i tolerantnim granicama. Tu su ga uvale njegove nacionalne garde i tu se igralo, pilo i pjevalo, a njemu to sve i nije ba godilo ili je sve sa lakoom kontrolisao ne preputajui se nacionalistikoj histeriji koju je svojim govorima proizvodio, a mase ga samo sluale! Hladne je glave lako kontrolisao svoje nacionalistike govore koji nijesu bili ekstremni, a (ni)jesu bili usmjereni ka ratu za mir!? Kontradiktornost Kilibardine ispovijesti je mnogostruka i velika. U njegovim reenicama gdje prikazuje stanje na nekom mitingu, a on je tu prisutan, sve je u granicama tolerancije bez bojazni da se tako zapaljiva masa ne moe od njega samoga kontrolisati i sa njom upravljati! Ve tada je nacionalizam estoko bio poeo da zahvata sve vee gradove po Bosni i Hercegovini sa srpskim i muslimanskim ivljem i bogme u Crnoj Gori u kojoj su parole rata za mir uglavnom bile usmjerivake da se ide u odbranu svega to je jugoslovensko, komunistiko, srpsko, samo ne i crnogorsko, tada nikako! To ni sam Kilibarda jo uvijek nigdje ne negira u svojim govorima ili je izostavio da bi svoju evolutivnu ulogu dramski zainio i izveo je na pravi nain za brisanja onoga to je nekada radio i za ostale aktere rata za mir. Svi oni koji su iz Bosne i Hercegovine ili Srbije, oni su veliki krivci i glavni ideolozi i oni se nijesu osvijestili po instrukcijama jednoga ambasadora, koji je znao odrati seansu i to samo jednom N. Kilibardi i uputiti ga na pravi put! Znao je to Kilibarda cijeniti i iskoristiti pa je i danas je na tom ispra(v)nom putu vrlo slavodobitnom za njega i isplativom sa osnovnim motivom da na svojoj politikoj biografiji iz posljednje decenije 20. vijeka ostavi to manje blata. Sa politikom koju je iznio u svojoj ispovijesti Kilibarda nema ega da se plai da bi mogao biti prozvan za ono to je inio i propovijedao lijepim rijeima iz vremena rata za nir! Sve je kod njega tako jednostavno i pomirljivo, dozirano nekom malo naglaenijom ali ne tako opasnom nacionalistikom euforijom iz koje se nije mogla proizvesti nikakva iskrica rata! Tako su drali govore, on kao lider Narodne stranke i ostali lideri nacionalistikih stranaka, a koje je on sve smirivao kada je osjetio za to pravi trenutak da reaguje i, naravno, nije masi davao mogunost da bude izvan granica vjerske i nacionalne tolerantnosti!? Pazi boga ti, rekao bi i sam Kilibarda, kada bi

148

objektivno htio pristupiti sagledavanju brojnih injenica i onoga to je vjeto upleo u svojoj ispovijesti! Ba se sve tako desilo i to je ta istina o njegovom velikosrpskom snu, Dubrovakoj republici, ujedinjenju srpskih zemalja, granicama u kojima e biti samo Srbi, Duanovom carstvu i tako dalje!? Sve je tako bezopasno da ni sam ovjek ne moe prepoznati pojave il uzroke koji su doveli do rata za mir u kojemu je i on uestvovao i dao zamajac onima makar u Crnoj Gori, kao to je taj isti zamajac pripisao drugom ili ga stvarno prikazao da mu i pripada. U njegovoj ispovijesti sve je mogue samo nije mogua njegova misija na mitinzima, jer je bila duboko misionarska, nenametljiva, blaga i blagotvorna sa dozom vejrske i nacionalne toleranicije, i tako dalje! Vidjeemo ta je jo sve Kilibarda planirao u svojoj ispovijesti, jer smo jo uvijek na poetku njegove objektivne i potpune ispovijesti, nevjete politike sa naivnou i zabludama koje su ga pratile od poetka 90-tih godina 20. vijeka pa sve do dananjih dana. Tako je njegovo uee u ratu za mir besprekorno i naivno, kao majke Tereze mirotvorako i sveto! Mogue da u nekom drugom dijelu neke hronike crnogorske, romana ili ispovijesti naiemo i na rijei gdje je upravo Kilibarda proglaen za sveca i moda emo u Crnoj Gori imati sveca iz vremena posljednje decenije 20. vijeka, u kojem je i ratni huka proglaen za svetitelja! Nita ne bi udno bilo, jer se uda u Crnoj Gori nerijetko deavaju. Zar Kilibarda ve danas nije najvei udotvorac i mirotvorac!? Ako ne bude proglaen za svetitelja onda postoji realna ansa da Kilibardu zbog zasluga nominuju za neku evropsku ili svjetsku nagradu za mir! Ima mnogo razloga da on tako neto oekuje od onih koji su ga nekada upravo postavili za diplomatu, jer je to stepenica vie i visoije, a to da ne rekao bi on nekad u vremenu koalicije Narodna sloga (Narodna stranka i LSCG). S obzirom da ve ima jednu medalju iz rata za mir ova druga bi dobro dola kao medalja iz njegove evolutivne faze za mir i stabilnost meu susjedima, na emu se on osvjedoio svojom diplomatskom karijerom, sve u hodu vremena i promjena, a sve iz pragmatikih razloga! Okien bi tada bio Kilibarda i to dvjema medaljama i nita ne bi bilo udno, jer su pojedinci iz nekih ratova i za mnogo krae politiko djelovanje izlazili sa po nekoliko medalja, ordenja i lenta ili plaketa. Nikad nije kasno opet bi rekao Kilibarda, zato i strpljivo sada eka, ui i oslukuje svoj politiki ili prirodni nerv ta e mu signalizirati, a on nepogrjeivo reagovati i iskoristiti ukazanu ansu! Talas mirotvorstva koji je zapljusnuo nekadanje narode na rasparanom jugoslovenskom prostoru imae svoje heroje mira iz rata za mir i svakako da e se jednoga dana dijeliti jubilarne nagrade, a naravno da meu nominovanima bie glavom i bradom Kilibarda, makar za ovu prvu deceniju 21. vijeka. Nadati se ili treba da se i to udo desi i realizuje ideja koja bi potekla od mirotvoraca iz rata za mir i generacije mladi, lijepi i (jo) pametni. Kljueve mira u Jugoistonoj Evropi ne dri niko drugi do Kilibarda, jer je svoju politiku sada posvetio upravo vjerskoj i meususjedskoj saradnji, toleranciji i vjenom miru meu njima! Ako ne moe biti svetac, a onda moe biti dobrotvor i mirotvorac. Neka se Kilibarda okane pretvaranja, izmiljanja i poluistina sa kojima sve u oblandama zamotava poslije onoga to je dobro znao, vidio, planirao, usmjeravao, zagovarao i liderstvom srpstva se zanosio i veliao, reklamirao i prikazivao kao njegov istinski borac i tuma prava na nekadanje srpsko Duanovo carstvo. Umjesto to pie ispovijesti, hronike, prie i tako dalje neka jo jednom proita sve ono o emu je priao i pisao, javno govorio i propovijedao! Ima video zapise pa neka gleda i slua, a ima i

149

zapisnike sjednica skuptinskih, svu tampu i brojnu dokumentaciju sve svoje intervjue, naravno plakate-bilborde na kojima je reklamiran kao mesija srpstva i srpske politike, crnogorstva spasilac i (za)govornik nezavisnosti, pa neka uporeuje svoju ondanju politiku u periodu posljednje decenije 20. vijeka i sadanju iz prve decenije 21. vijeka. Neka uzme i sve analizira, jer toliko barem zna, pa neka zakljui drugaije i suptilnije onako u duhu dananjih integracija sa njegovim novim itanjem i tumaenjem a sve sa mekim i ljepim rijeima! Valjda nije jo uvijek u zabludi i nije da mu opet trebaju ambasadori da se (o)svijesti ili (o)trijezni od brojnih snova i zabluda pa e se tek tada vidjeti u totalu i svome ogledalu. Neka jednom bude sam sa sobom i pred ogledalom. Neka tada kae sve to o sebi zna iz vremena rata za mir i jednom za svagda ispria cijelu istinu o onome to se zbivalo, i u tome je aktivno uestvovao i sa kakvom je ulogom u svemu tome bio! Neka u svome ogledalu u totalu sagleda sebe, objektivno ispria ono to zna i neka se dugo posmatra da ne bi pao u iskuenje pa i sebe prevario iz pragmatinih razloga. Ako bude iskren i poslua savjet napisae drugi dio ispovijesti onako kako je uistinu bilo. Ono to je do sada napisao samo je polufabrikat ili neke priice za radoznale, koji imaju potrebu za vazduhom samo da bi disali! Dvije decenije politikoga ivota i rada su velike i nijesu onakve kavim ih je Kilibarda prikazao u ispovijestima, jer je krivicu i odgovornost na druge prebacio, a na sebe toliko malo da je beznaajno! Takva vrsta politike naive ne moe proi ni kod politiki nepismenih pojedinaca i toga se treba okaniti i strogo uvati, jer injenice su surove, a posebno to jo ima svjedoka ivih, a to bi trebao da zna nekadanji lider Narodne stranke i danas samostalni p(oli)tiar Novak Kilibarda. Njegova politika biografija se ne moe oprati snovima, zabludama, politikom naivom, a posebno ne politikim istunstvom iz vremena rata za mir. Kilibarda ima posebnu mo zapanja u masi i dobre procjene daljega deavanja, barem tako kae, a da li mu treba vjerovati!? Pored navedenog on posjeduje politiki nerv i vjetinu manipulisanja posebno u radu sa masama, gdje nepogrjeivo uoava one na koje moe snano uticati ili ih usmjeravati! A to mu je, svi su izgledi, specijalnost koja je svojstvena samo izvjebanim osobama kolovanim za tu vrstu percepcije i otkrivanja slijeda dogaaja! Sjeam se u Berkoviima jednog ovjeka koga sam zapazio u masi dok sam govorio. Gurao se nastojei da se to vie primakne bini i liderima na njoj. Inae sa masama e u narednim dogaajima i godinama rata za mir Kilibarda uveliko ovladati, a vidi se to u ispovijesti njegovoj kako zna usmjeriti masu ili je primiriti, uvijek nai pravu rije da je razorua i okrene sebi i svojim interesima! Da li je ba toliko naivan Kilibarda da tako pie svoju ispovijest i prikazuje masovne scene sem sa jednim ciljem da sebe prikae kao nevjetu i nezrelu osobu, istunca i naivca kao lidera koji se nije umio snai? Da li je i danas takav ili malo zreliji pa je zato i danas na politikoj i javnoj sceni onako kako on to hoe i sve mu je dato i na usluzi, poev od medija tampanih i elektronskih, a posebno na televizijama privatnim i dravnim. Vjerovatno da su to zasluge iz prolosti i nita drugo!? Politiaru kojemu se nita nije desilo niti dlaka sa glave falila, a proao je sito i reeto od poetka karijere u Narodnoj stranci i lidera, pa do samostalnog p(oli)tiara, pisca, knjievnika i univerzitetskog profesora na dravnom i privatnom univerzitetu, onda se nema ta drugo rei sem da su to samo zasluge i usluna djelatnost uz njegov izotren sluh i nerv koji ga nikada nije prevario. Zato je i opstao na politikoj i javnoj sceni u Crnoj Gori danas sa ulogom samostalnog p(oli)tiara i javne linosti. Onoliko

150

kriza i lomova u Narodnoj stranci proi i rat za mir izgubiti, snove i zablude ne ostvariti i opet biti uspjean javni i politiki djelatnik sa drugom potpuno suprotnom politikom ulogom i opcijom to je zaista za divljenje odnosno porazno saznanje da se samo tako moe u Crnoj Gori ivjeti i raditi. I sve je to bezbolno proao i bogme unovio, ako ne materijalno a ono sa mogunou otvorenih vrata da moe priati, pripovijedati, pisati i objavljivati i jo uvijek u poznim godinama nastavu na visokokolskoj ustanovi izvoditi i studentima onako edan politiki istunac biti, koji se osvijestio od zabluda u kojima je dugo bio, pa opet nadahnuto proevropski predavati narodnu knjievnost srpsku, crnogorsku, hrvatsku, slovenaku, bonjaku, makedonsku i tako dalje, a da se niko ne zapita sa kojim Novakom Kilibardom ovim sadanjim ili onim iz minulih nekoliko desetljea?! Kilibarda je u svakom trenutku znao da masi treba davati dopinge i to one sa njegovim govorima i zabludama! Masi je neprestano davan novi doping... Okomljavao sam se na lano bratstvo i jedinstvo. Razumije se, pominjao sam i jame i zloine nad srpskim narodom, a najvie sam govorio, kao to sam i bio povjerovao, da e se prekomponovati Jugoslavija u srpsku korist. Javno sam prieljkivao da se ukine granica izmeu Crne Gore i Hercegovine i da u toj prekomponovanoj zajednici budu jedna teritorija... Danas kada se otkrivaju jame oko Foe, napunjene nedunim ljudima, stidim se svojih rijei sa foanskog mitinga.... Sa oduevljenjem i samoreklamerstvom Kilibarda u svojim ispovijestima rado istie ta je sve inio i dodavao da bi bio zapaen na skupovima i mitinzima na kojima je drao vatrene govore. Pa zar nije to propaganda koja je tada bila toliko negativna da je mase upravo pripremao, navodio i usmjeravao onamo kuda je on elio i samo im je trebao jo poneki stih kao doping, ljepa i meka rije, pa se samo ekao trenutak da se mase pokrenu i nastane stampedo. ekao se samo znak onih koji su sve to reirali i politiki scenario unaprijed napisali. U svemu tome uloga lidera Narodne stranke Kilibarde bila je velika i presudna a kombinovana sa politikim interesima ostalih politiara izvan Crne Gore, sa ueem vojske i ve pripremljenim paravojnim formacijama i dobrovoljcima tako je rat za mir mogao da pone. Ipak, najmonije aplauze dobijao sam govorei o jedinstvu Crne Gore i Hercegovine, koje ne moe niko razdvojiti. Dodavao sam da sam poluhercegovac, kao sestri vojvodske i ustanike kue Vukalovia. Palilo je to, esto su me zvali, molili da dolazim na te skupove. Hoe N. Kilibarda da kae i jo da (u)tvrdi i ubjeuje javnost da je bio u zabludi i naivi, (ne)svjestan znaenja rijei vatrenih govora na mase sa kojima je volio eksperimentisati i navoditi ih onamo gdje e rat i mir carovati zajedno sa svim liderima iz toga ratnohukakog harmonikakoga zbornog kola na elu sa liderom Narodne stranke. Prosto reeno uivao je na mitinzima gdje je mogao govoriti koliko ga je grlo nosilo, a bio je u tome neumoran, barem prema onom to je u ispovijesti(ma) napisao, i naravno da je bio najgromoglasniji, najtiraniji govornik koji je oduevljavao mase, za razliku od drugih govornika koji su bili jedva ujni ili tek toliko zalijeka zapaeni. Radovan Karadi je dosta anemino izgledao na tim mitinzima. Kao govornik nije pokazivo karizmu, niti je on mogao da zapali masu.... Godilo je Kilibardi to je uspjeniji od svih govornika pa e nastaviti u ratu za mir jo ee samo da bude prvi govornik kojega e mase eljeti, rado sluati i posluati i sa kojima e biti na glasu. Kada je sve prolo on e okriviti te iste mase, kojima je drao zapaljive govore, zato to se rat vodio! Drugim rijeima, Kilibarda hoe rei da ga nijesu

151

tako paljivo sluali on ih ne bi predvodio i ne bi bio na elu jedne srpske stranke nego u kolu drugih stranaka! Tada mu je odgovaralo srpstvo i mitinzi, mase sa kojima je dosezao do nebeskih visina. inilo mu se tada da Bog nije daleko i da mu je na dohvat ruku i u toj ulozi se nalazio, uivio i (na)uivao. Bio je tada ispunjen u potpunosti, a snovi i zablude poeli da se ostvaruju onako kako ih je sam smiljao, a za kojima je udio jo od poetka osamdesetih godina kada je istjeran iz Komunistike partije - Saveza komunista. Potajno je sve pripremao i elio osvetu, a ansa koja mu se ukazivala na mitinzima nije isputana iz vida pa je samo ugrabio pravi trenutak kada su mase divljale, kada su ga svi sluali i kada mu se najvie vjerovalo. Tada je postao lider, veliki govornik koji je znao ugoditi masama! Znao je da je postao neprikosnoveni govornik i lider Narodne stranke koji je okupljao istomiljenike, simpatizere, radoznale, pismene i nepismene, doktore nauka, ljekare, obine ljude i seljake, lanove stranke i ostale koji su dolazili samo da vide i uju govornika Novaka Kilibardu! Oni koji su osnovali stranku sve su budno pratili i zajedno sa njim usmjeravali pojedince, grupe i ujedno mase. Temperatura na mitinzima je rasla a on je ario, palio, razgarao i dolijevao ulje na vatru govorima sa vjeto odabranim stihovima iz narodne poezije i sve je plamtjelo. Danas taj isti Kilibarda u tome nita ne vidi ve je samo bio naivac koji je (upo)trijebljen!? Kada je rat za mir zavren tada se i usluna djelatnost promijenila i onda je nastalo novo vrijeme u kojem se ilo mirom protiv rata! Tada se poeo mijenjati i Kilibarda. Procijenio je, na osnovu svojega unutranjeg nerva koji ga nije varao, da se mora hvatati druge politike, pa je tako nastala njegova evolucija u hodu vremena i promjena iz pragmatinih razloga, a nova politika, procesi i dogaaji sve je bilo nametnuto od Evropske Unije ! Znao je Kilibarda dobro uoiti i naslutiti ta se sprema i koji su vjetrovi ve tada poeli da duvaju i kako se zahuktava meunarodni sud pravde u Hagu. Haki tribunal e poeti da radi sve veim kapacitetom od sredine posljednje decenije 20. vijeka. Sve je to vidio (ne)svjesni i zablueli N. Kilibarda i na vrijeme se poeo otpojasavati i oslobaati svoje politike prolosti, koja vie nije bila tako plodonosna, a koja je svakoga trenutka mogla da ga odvede na drugo nepoeljno za njega mjesto, pa je odbacivao jednoga po jednog druga, prijatelja, stradalnika, lana partije i grabio onamo gdje e se ukljuiti kao da se nita prethodno nije ni desilo i sa novom politikom opremom, suptilnim i mekim rijeima, drugaijim itanjem i tumaenjem stao na drugi kolosjek samo razliitoga smjera-pravca kretanja. Ve tada se vjeto oslobodio brojnih vagona iz prvoga voza zvanoga rat za mir i dijela tereta pa uskoio u voz posljednjega vagona koji se kretao drugim kolosjekom - suprotnoga smjera i prihvatio se nove politike integrativnih i evropskih procesa, dobrosusjedstva, tranzicije i evropeizacije. Tu politiku e stidljivo poeti da zagovara i vjeto zamotava u brojne oblande pokrenutih politikih procesa evropskih i evroatlantskih integracija, koji su poeli dolaziti od Evropske Unije od kraja posljednje decenije 20. vijeka ili neto odmah poslije potpisivanja Dejtonskog sporazuma. U pauzi koja je nastala poslije Dejtona Kilibarda se presabirao i politiki poeo da modifikuje svoje nekadanje smjernice, snove i zablude i neosjetno ih po malo uklapao u jo uvijek za njega (ne)jasnu evropsku politiku kojoj tada nije bio vian, ali jeste osjeao da se radi o neem novom i za njega prosperitetnom. Njegovi govori, izjave i ostalo to je priao ili propovijedao zainjavao je svojim novim vienjima, bolje rei modifikovanom starom politikom. S druge strane ostavljao je prostora da mu njegovi

152

dotadanji istomiljenici, sljedbenici i posebno njegovi eksperti ne mogu na vrijeme uoiti ta on zapravo radi i kuda smjera. Mora se priznati da ih je tada vjeto nadigrao pa ak i izigrao. Vjerovatno da su oni iz najueg rukovodstva Narodne stranke po neto osjeali, ali ni na kraj pameti im nije bilo da njihov politiki lider smjera da se (za)okrene i napravi salto mortale u politici i prihvati se nove evropske politike a nekadanju odbaci kao da nije postojala u njegovoj politikoj biografiji. Skidao je N. Kilibarda politike kouljice sasvim lagano i perfidno. Njegovo politiko majstorstvo i manipulacije sa masama i pojedincima dole su do izraaja u primjeni i promjeni sa novim kursom politike u kojoj e on i dalje biti aktivni inilac politikih deavanja na crnogorskoj sceni. Novi govori su vjeto smiljani, dugo pripremani i uobliavani novom ideolokom matricom koju je vezivao sa svojim pragmatinim razlozima, novim stvarima i dnevno politikim dogaajima koji su bili na kursu politike koju je zagovarala Evropska zajednica. To je sva sutina evolucije N. Kilibarde i svih njegovih snova i zabluda sa kojima on pokuava javnosti zamazati oi i opravdati svoju politiku prolost pred licem pravde i onima koji e malo bolje prostudirati njega i njegovu ulogu u svemu tome za dvije decenije politikoga rada i djelovanja. Harizmatina linost lidera Narodne stranke N. Kilibarde nije bila dovedena do vrha, ve mu je trebalo jo malo vremena. Meutim, dogaaji su ga pretekli! Na vrijeme je sve to shvatio i u hodu se prestrojio. Procijenio je trenutak kada se treba zaustaviti, a to je bilo Dejton i nije imalo vie smisla bilo ta nastavljati ve se nanovo okrenuti i poeti iz poetka. Odreene okolnosti i dogaaje kao i vatrene govore uspio je preraditi, prepjevati i iskoristiti iz njih ono to e mu valjati za vrijeme koje dolazi. Znao je da vjeto sam sebe prepravi, prekomponuje i uklopi staro sa novim, iako krpljeno dobro mu je dolo i bie mu s ruke u novim dogaajima koji su se nazirali, a on ih je osjeao! Veliko je pitanje koliko je to njegov nerv sve osjeao da nije bilo onih koji su iz sjenke usmjeravali dogaaje i motrili na njegovu uslunu djelatnost ! Iako je to bio politiki salto mortale, zaokret za 480 stepeni Kilibarda je istrpio sve turbulencije i kao nov pokuao sebe prikazati kao politikoga istunca koji je igrom sluaja naivno bio prisutan u ratu za mir, a govore koje je drao samo su bili dobro doli za njegovo vjebanje i pripreme za rad sa studentima, jer je u vrijeme rata za mir (ne)redovno izvodio nastavu na Univerzitetu. Ostavio je mase, a prigrabio se druge politike klase, klupe i kase. Priao je onima protiv kojih je bio estok politiki borac i kojima nije davao za pravo da postoje Crnogorci ve samo Srbi u Crnoj Gori, niti crnogorska nacija, iako se valjda (ne)rado (pri)sjetio, svakako, razgovora sa onima koji su jo tada i njemu govorili da Crnogorcima priznaje naciju! Sad mu nije bilo teko ui u nove koalicije. Uao je u koliciju sa Liberalnim savezom Crne Gore kojega je ostavio ili se sa njim politiki raziao, pa priao mnogo jaem politikom protivniku DPS-u i SDP-u kao koaliciji Da ivimo bolje. Tako je inio sve do dananjih dana, kada u slobodnom vremenu priprema nova knjievna djela i prisjea se dogaaja koje e opisati u nekoj drugoj ispovijesti sa mnogo zapleta i naravno biti preporoen i osloboen svega, samo to nee imati priliku da dovri svoju harizmu, to e mu ostati trajna rana, a bila mu je ne tako davno na dohvatu ruke. Bio je govornik, lider, ario je i palio mase, izigravao klovna, pajaca i lidera, uvjeravao one koje je vjeto obmanjivao i sa kojima je manipulisao. Bio je na uslunom politikom zadatku tada i sada, a povjerenu uslunu djelatnost je veoma

153

dobro odradio i to bez ikakve materijalne koristi on tako mlad i naivan, a svi drugi su se (o)koristili i njega iskoristili, a najvie njegovi eksperti koji su ga onako (od)bacili na davi mu da mandat lidera zaokrui na desetogodinjicu osnivanja Narodne stranke! To mu je velika al, bol i tuga! Samo da hoe biti stvarno iskren makar pred samim sobom i ogledalom pa rei sve to je zaboravio o ratu za mir! Vjerujem da bi iz ogledala njegov lik - alter ego - prasnuo u takav smijeh da bi se i on sam zacenio, jer za sada sopstvenog politikog srama i stida ili crvenila nije spoznao. Jednoga dana progovorie Kilibarda o punoj istini iznijetoj u ispovijestima u kojoj je sve ispriano nepotpuno, nedoreeno, romansirano, djelimino tano i fragmentarno sa prozivkom ili pozivom na stvarne linosti i to je cijela istina u njima, a ostalu su poluistine i fikcije autora ispovijesti. Kad tad prouie Kilibarda ono ta je kazivao i pisao, analizirae i iznijee makar to ostavio da bude otvoreno kao to rekoh i 2132. godine na totalno pomraenje Sunca, koje e gledati neke druge generacije i itati ono to je zapisano, makar samo dio od svega. Za mene i Rakovia politika je hobi, za Karadia i Miloevia - zavjet. Radovan Karadi je doao jedan jedini put na moj miting. Bilo je to u Nikiu... U toku rata u Bosni, sa Karadiem sam se vie puta uo telefonom a vidio sam ga svega dva puta. Ne sjea se dobro Kilibarda svih susreta sa Radovanom Karadiem, jer zaboravlja jo jedan od susreta gdje su sva trojica i Radovan, Novak i Jovan Rakovi. Nevano koliko je susreta bilo, ali je mnogo vanije to Kilibarda sada u ratu za mir svoju ulogu lidera zanemaruje i sve preputa drugima J. Rakoviu, M. Martiu, R. Karadiu i ostalima, a sebe (o)stavlja u drugi plan u nekoj dalekoj pozadini gdje se o njemu niko ne brine, a ipak iza sebe ima ve veliki broj mitinga na kojima je stekao veliku slavu, brojnu posjeenost, veliku sluanost i skoro harizmatsku linost! Dakle, Kilibarda ve uveliko u ispovijestima rado mijenja svoju ulogu lidera, na mitinzima teko steenu, za sve ono to e se kasnije deavati i rado ustupa drugim linostima i preputa im voenje rata, sa njima druguje, putuje, gostuje, vodi neoformalne razgovore, pije i jede, leti i zabavlja se, ide kuda mu drago i to sve iz hobija, a ne za vjeru i otadbinsku dunost na koju je zaboravio kada su se dostavljali vojni pozivi i kada je prisustvovao na emovskom polju prozivkama odazvanih, a bogme treba istinu pravu rei i dobar dio na silu povedenih za pohode u rat za mir, njihovom postrojavanju i naoruavanju. Za slanje vojnih poziva graanima ili vojnim obveznicima Kilibarda je, kao lider Narodne stranke, dao veliki doprinos, iako takvu injenicu danas preutkuje u potpunosti, ni da je makar pomene ! Zna Kilibarda kada i kome treba dati prednost i uvaenost, visok rejting ratnih zasluga, a kome medalju za lijepe rijei u rat i miru od onih koji su vodili taj rat. Za njega ba nita ne znai masa, niti hoe da razumije nepismenog, neobrazovanog ovjeka kojih je tada bilo na tom polju. Kao da nije svjestan, ve u zabludi, pa ne zna za izreku sa kime si takav si i to nekoliko godina zajedno. Hajde da je jedna ili dvije tri veeri ili dana, pa da ovjek kae zapili se ljudi pa ne znaju ta rade i ko je sa kima i na kome su mjestu. Eto kakv je politiki lider Narodne stranke bio velika Srbenda N. Kilibarda. Teko je povjerovati i njemu samome u ono to pie, pripovijeda i zanoveta u svojim ispovijedima. A, tek, kako je onim koji tu ispovijest dobiju od njega preputeni samima sebi da mu na rije povjeruju ili da danima provjeravaju istinitost svega to je napisao, nekada zagovarao, mitingovao, putovao i zapovijedao, dijeli oruje iz kamiona on ili njegovi lanovi stranke u kojoj je bio lider i bez ijega se znanja nije moglo dijeliti nikakvo oruje. ovjek ne mora sve rukom dotai i svakome udijeliti po puku, moe i

154

dozvolu izdati ili naredbu i samo mig uputiti svojim vjernim slugama ostraenim borcima za srpstvo i srpske zemlje i to je ono to N. Kilibarda od sebe odbija, a sve svodi na deskripciju bez dokumenata sem svojih sjeanja, naive i zabluda, kao osobe koja je ve tada zagazila sedmu deceniju. Ko to danas ima vremena da istrauje, isitava brojnu dokumentaciju i napise u tampanim i elektronskim medijima za period od gotovo dvije decenije, sem istorara i jo ponekih entuzijasta koji strpljivo prikupljaju dokumentacioni materijal i vre obradu ukupnih podataka dajui analizu politike linosti ili portret jadnoga N. Kilibarde. Poeo je da mitinguje i da govore dri neto prije 1990. godine i tako naivan uao u rat za mir. Nekolike godine proveo je gledajui i mrtve i ive, ranjene i iznemogle, razurene i spaljene domove, na svim stranama ratna zgarita, kolone i konvoje izbjeglica i tako dalje. ista naiva N. Kilibarde, ako mu ko povjeruje. Nasjeo je i Kilibarda na svoju propagandu koja mu je djelimino zamutila znanje sa fakulteta pa je i zbog toga jadan mogao da nastrada prilikom nekih posjeta i razgovora koje je vodio u toku rata! Siromah nije se znao snai, jer u ratu kae ginu ljudi, nestaju ljudski ivoti. Moete li mu vjerovati i zamisliti kako sve to zvui i jo kako sve to doivljava Kilibarda, jer prvi put uje da se u ratu moe poginuti i bogme ukazuje i Radovanu da koji ovjek ne pogine ...uvaj se da ne pogine ovjek!? Smijeno je i previe, iako je od Kilibarde! A, N. Kilibarda je roen 1934. godine, i bogme imao je punih est godina ili blizu sedam kada je rat zapoeo u onoj Jugoslaviji, a bogme sigurno u njegovim Banjanima gledao i vojnika neprijateljskoga i onoga vojnika koji je oslobaao domovinu. Gledao je i jedne, druge i tree i ko zna koliko vojnika i siguran sam da je ujao da ljudi u ratu ginu i tada kada je bio djeak!? A poslije rata sigurno je mnogo vie sluao o ratu, itao i uo da su mnogi poginuli i iz njegovih Banjana, bez obzira na kojoj su strani bili i u kojim redovima neprijateljskim, oslobodilakim ili onima koje su saraivale sa neprijateljemkolaboracionistima. Da li zaboravlja Kilibarda ono to je nekada govorio za borce sa dubrovakoga ratita na kojemu su pali mnogi mladi ivoti, a koje je on svojim vatrenim nacionalistiki zapjenuanim govorima podsticao, hrabrio, zavodio i na kraju poveo da osvaja srpski Dubrovnik a danas ni da ih pomene i izrazi svoju bol i tugu jer je za njihovu smrt znaajno odgovoran, makar kao podstreka - ratni huka? Mada smo negdje na poetku naveli citate iz njegove izjave, jo jednom da podsjetimo N. Kilibardu na rijei: ta rei o crnogorskim borcima na frontu? Tamo je velika hrabrost ali i pogibija. To su podvizi za legendu... Nai su lanovi veliki borci i besplatni rodoljubi... . N. Kilibarda kao da nije svjestan onoga na ta ih je podsticao da idu u rat, a tamo se, ipak, ginulo. N. Kilibarda toboe upozorava R. Karadia da koji vojnik-ovjek ne pogine ...uvaj se da ne pogine ovjek!? Veliko je danas politiko i lino licemjerstvo N. Kilibarde koji zna druge savjetovati i ujedno okriviti za rat i mir ali sebe ne vidi u svemu tome, sem kao mladu nevjestu koja se tu nala sticajem okolnosti, a bez ikakve odgovornosti, a kao lider Narodne stranke znao je juriati na osvajanje srpskih teritorija. Dokle sa takvim licemjerstvom Novae Kilibarda, nekadanji nacionalisto ostraeni, lideru Narodne stranke, koji si, ipak, znao nabavljati i dijeliti oruje i zagovarati rat za mir? Da li N. Kilibarda prepoznaje svoje rijei od kojih se nekada nije stidio, ve na njima gradio politiku karijeru? itajui ispovijesti gotovo da se moe osjetiti njegovo prenemaganje od opasnosti da neko u ratu ne pogine! A da li zna Kilibarda u kojim se to graanskim ili drugim ratovima, koji su se vodili nekoliko godina nije ginulo ili ni kap ljudske krvi da se nije

155

prolilo?! Valjda se Kilibarda u svojim ispovijestima ne eli podsmjehivati itaocima, pismenim ili nepismenim, obrazovanim ili onima koji su bili u ratu za mir! Za Kilibardu rat je takav, pa kad je tako kako pria sa kojim ciljem je njegova Narodna stranka, iji je on bio lider, dijelila oruje? Nee valjda rei da su dijelili oruje da se sa njim spava a ne da se igraju rata, kao i da je sve to igra i niko nee poginuti! Sve je to ista naiva Kilibarde u koju on najvie istine kae kada stalno ponavlja da je uao u politiku iz hobija i da je valjda drao govore iz hobija uvjebavajui poze sa kojima e studentima drati predavanja, pa sve dotle da je moda iz hobija i dijelio oruje i slao u rat vojnike, takoe, iz hobija!? Takav hobi koji danas propagira N. Kilibarda kotao je mnogo ljudskih ivota, i za sve to snosi se puna moralna, materijalna i krivina odgovornost pred dravnim organima ako je pravne drave! Premnogo je toga to je N. Kilibarda inio u ratu za mir isto iz hobija. Takva ispovijest ili ispovijedi koju je napisao N. Kilibarda i servirao itaocima, crnogorskoj i iroj javnosti, jeste njegov humoristiki nain prikazivanja rata i ratnih dogaaja to je alosno od osobe koja je svjesna onoga to se deavalo u graanskome ratu na jugoslovenskim prostorima i gdje je on imao veliku ulogu. Morao je Kilibarda da pokae mnogo vie iskrenosti, ozbiljnosti, stida i srama, bola i tuge za ono to je inio u ratu za mir i za nain kako ga je ispovijedio, jer ono to je rekao i traio kao oprost za sve to je njegova Narodna stranka uinila i on sam kao njen lider nije bilo iskreno niti poteno od njega samoga. On je svjestan te injenice, kao i injenice da mu se ne moe vjerovati na rije u ispovijesti sa poluistinama, bez velikog broja mnogo ozbiljnijih stvari i dogaaja koje je preutao, ne nalazei za shodno ni da ih naznai i mnogo toga to je karikirao i podmetnuo drugima, pojedincima, graanima, dobrovoljcima, vojsci ili masama. Mnogo toga je saoptio sve u cilju pravdanja svoje politike uloge u ratu za mir, naravno i drugih politiara i sadrugova i boraca toga rata kao i pranja politike biografije svoje i drugih. Sve je tako vjeto ispriano da bi umanjio svoju krivicu i odgovornost ili da uopte ne bi odgovarao za ono to je zagovarao, propagirao i ratnohukaki zapjenuano govorio, direktno ili indirektno inio. Nije to bilo iz hobija, nego iz njegove namjere i pune svijesti sa kojom je upravljao masama, lanovima svoje stranke i dogovorima koje je vodio u etiri oka ili oi u oi sa onima koji su vodili graanski rat. Nee valjda Kilibarda ubjeivati nas kao itaoce i javnost da nije ni jednog visokog oficira upoznao i sa njim vodio neki razgovor ili preko drugih ljudi kontaktirao i razmijenio neke dopise, naredbe, uredbe vojne, vane informacije i tako dalje. Zamislite rat koji Kilibarda zagovara, vodi i opisuje gdje se ne gine i gdje nema vojnika, a ba skoro da tako ispada u njegovim ispovijestima. Kao malo se ratovalo, pustilo krvi, izginulo i raselilo se nekoliko stotina ljudi, popalile se neke kue, izgorele neke tale, pokrale nekolike krave, opljakano nekoliko kua, stajali ili leali neki pijani vojnici, bili dobrovoljci i popili nekoliko buradi vina i rakije, i tako se enluilo nekolike godine, a na kraju se on izvinjavao i prisustvovao godinjici pomena palim rtvama u Srebrenici gdje se bilo iskupilo na hiljade ljudi, a on je tamo stajao i nabio crne naoale pa nije mogao ni vidjeti koliko se ljudi okupilo!? Ozbiljnost Kilibarde nije na visini koja se oekivala od jednoga lidera Narodne stranke, koji je imalo velikoga udjela u ratu za mir i on kao njen lider najvie je odgovoran to je nepobitno i ne treba dokazivati. Po istom principu sa kojim Kilibarda postupa i pristupa u ispovijesti da je u politiku uao iz hobija i ispada da mu je i rat bio

156

hobi, moglo bi se rei da sve to se pie o Kilibardi jeste hobi i da je to pisanje iz hobija. Meutim, kao itaocu i prije svega kao naunom radniku i istoriaru namee nam se pitanje sa kojim je ciljem N. Kilibarda pisao onako kako je pisao, tvrdio, uvjeravao, dokumetovao, izvrtao, obeavao, mitingovao, govorio, drao zapjenuane govore, iz kamiona punog oruja naoruava ljude i tako dalje? Da li je izgovor iz hobija sam uao u politiku dovoljan da pokrije sve one radnje koje je inio Kilibarda ili je to uinjeno sa namjerom da sve obesmisli, da nema razloga za poziv na odgovornost makar moralnu i ljudsku pa jednim dijelom bogme i sudsku, krivinu odgovornost. ta to misli Kilibarda da sve svede na prazne prie i izgovore jeftine, naivu i zablude, politiko istunstvo i zasluge u pokretu za nezavisnost Crne Gore, kao da prolost njegova ne postoji i zbog koje bi ga trebalo barem malo biti stid to je bio lider Narodne stranke. Kilibarda se izvinio i zatraio oprost i stavio taku na sve sa rijeima bilo je to je bilo, i nikome nita, nema krivice niti odgovornosti, jer su oni drugi glavni krivci!? E, ima i onih drugih krivaca sa manjom ili veom ulogom u svemu tome i poziva na odgovornost pa e drugi organi o tome suditi o kojem se stepenu odgovornosti radi i da li ima osnove za pokretanje krivinoga postupka. To se u pravnim dravama tako radi i tu nema mnogo ta da se pria i pie ispovijed ili ispovijesti da bi ga javnost rehabilitovala ili ne. Ako je Kilibarda ve bio aktivni uesnik u svemu onome u vremenu njegove politike djelatnosti u ratu za mir nema potrebe da je izbjegava, ve je treba skinuti sa sebe u redovnom postuku pa neka ga aboliraju svake krivice. Ovo to on pie u ispovijestima i javnosti i nain na koji se pravda jo vie ga pozicionira u stepenu odgovornosti da tu nijesu isti rauni i da je svjesno prihvatio igru ili uslugu, koja je od njega traena kao tadanjega profesora i na koju je dobrovoljno sa velikim i nezajaljivim ambicijama na sve pristao. udna su zapaanja Kilibarde i posebno zapisi i opisi onih ruevina i grobalja na koja je nailazio a crkva netaknuta, dok se bijele muslimanska groblja i ...Poruene damije, Muslimani, njih ezdeset od sto, od postojeeg ivlja, pobijeni i protjerani,.... Kilibarda gotovo na mah procjenjuje i daje podatke u procentima ta je i koliko ljudi stradalo i protjerano! Na drugoj strani makar da pomene da je stradalo i srpsko stanovnitvo, o tome ni jedne jedine rijei! Zato, zar nije i tu ljudska krv se prolila i pale ljudske rtve? Nevjerovatno da kuda god je proao Kilibarda, a prolazio je kroz mnoga mjesta sa mjeovitim stanovnitvom nacionalnom i vjerskom strukturom, nigdje nije naiao niti zapazio, pa na taj nain ni opisao, makar jednu sruenu srpsku kuu, oskrnavljeno groblje ili srpsko pravoslavno groblje koje je sa spomenicima palih ljudskih rtava! To je tako neuvjerljivo i namjerno prikazano da se samo moe zakljuiti da je tendenciozno pisano da se dodvori drugoj strani i na taj nain rehabilituje za ono to je inio tokom svojih putovanja, govora, mitinga sa dobrovoljcima iz njegove stranke ili mnogim drugim dobrovoljcima. Gdje je tu ispovijest i istina N. Kilibarde i kako mu vjerovati na rije u njegove opise? Zar misli da je italac slijep da ne poznaje ili da nije dolazio u mnoga mjesta o kojima pisac pie i po kojima je hodio, drao govore, pozdravljao se sa vojnicima, osmatrao Dubrovnik, posjetio Viegrad, Fou, Zvornik i tako dalje!? Zar Kilibarda misli da italac ne razumije ili ne moe razluiti la od istine i podmetanja koja mu podastire nekadanji lider Narodne stranke samo da bi svoju krivicu iz rata za mir odbacio ili umanjio? Takve vrste ispovijesti su za one pisce koji potcjenjuju itaoca i od njega nastoje da naprave slijepca i neznaca, koji e se

157

prosvijetliti i stei znanje samo ako bude itao i vjerovao N. Kilibardi i njegovim ispovijestima. Kilibarda je znao kome treba dati preporuku da ide sa spakovanim koferima u Hag, a mnogi su po njemu to zasluili izuzev njega naivca, koji se tu za(b)luen naao i nije se snaao ve ostao tako nekoliko godina sa njima, a samo se ujao telefonom iz hotelske sobe ili kabineta i nita vie! Kome(n)dija rekli bi njegovi Crnogorci najcrnogorskiji kad Kilibarda opisuje ta je sve tako bezazleno radio u ratu za mir i to sa onima koji su u Hagu. Njega Haki tribunal nee bez valjanih razloga, i zato bi kad je on samo drao govore, a mase ga na to tjerale, a on dao ga Bog znao naizust mnogo pjesama i pravih stihova iz narodne poezije pa samo srpske pjesme ili stihove recitovao i tek tako irio propagandu, besplatno tumaio svoja nauna djela! Sve je radio potpuno besplatno samo da mase navede da pou u rat! To je rat za mir koji je N. Kilibarda vodio i zato je i nagradu dobio, orden kojemu niko ne moe da u trag ue, a on zna sve koji su ga dobili i ne nose ga ve ga sakrivaju vjetije od njega. Jo samo nedostaje da taj orden kao Dubrovaku republiku prikai kojem drugom lanu Narodne stranke nekadanjem ili sadanjem. Nee nikoga i to iznenaditi, jer je od Kilibarde, pisca, knjievnika i samostalnoga p(oli)tiara, borca za mir i nezavisnost i svaku vrstu tolerancije pa makar ona bila i zanovetanje kao kada opisuje svoja putovanja. Kod njega je sve sluajnost i svaki susret njegov sa opozicionim liderom je sluajnost u foajeu, prilikom neke rasprave, skupa, sjednice i tako dalje, a sve onako se potrefi i namjesti ba kako mu odgovara prii koju od poetka u ispovijestima prede. Sa ove distance poinjem da vjerujem da je i sam Bulatovi, kao inteligentan ovjek u to vrijeme, uoavao moju srpsku nepostojanost pa je htio da preduprijedi neki moj manevar u pravcu liberala. Sve je mogue i Kilibardino crnogorstvo u srpstvu i srpstvo u crnogorstvu u ratu za mir. A po tom principu zato ne bi bilo da je Kilibardino crnogorstvo bilo nepostojano i da su neki politiari upravo u njemu vidjeli veliku dozu nepostojanosti crnogorstva i ba ga zbog toga i izabrali za predsjednika stranke, makar radi politike neke ravnotee u tadanjoj Crnoj Gori! Morae da se nekad zapita Kilibarda i sebi da odgovor ili istinu saopti u ispovijestima! Hoe Kilibarda da zbuni itaoca kao da je proteklo vrijeme tako davno i da nema svjedoka, niti uesnika, a ni zapisa i ama ba nita sem njega kao uesnika, svjedoka, pisca i pripovjedaa koji pria istinsku najcrnogrskiju istinu u svojoj ispovijesti i to je za svagda jedna i jedina njegova istinska istina u koju se on moe zakleti kad on to ree i gdje on odredi! Tako mi te Kilibardine istine iznijete u ispovijestima i hronikama, kao i one koju je nekada priao. Neka ih uporedi i dobro izanalizira, samo mora jo mnogo toga da ree, ako ima jo gdje to zapisano, makar kod njegovih portparola ili sekretara u parlamentu crnogorskome, u sluaju da su sauvani stenogrami. Nijesu ih vljada bacili negdje i zaturili da propadaju, jer e bogme valjati nekome da uva svoj obraz, a obraz je najprei, tako rekoe oni koji se borie za njega i mitingovae a sve za interese onih na vlasti, kao nekada Kilibarda pa i sada, a sve u svoju korist preko mase, graana i lanova Narodne stranke. Bilo je sve to lagano utabavanje staze kojom emo uskoro zajedno krenuti Kilibarda pravei Narodnu slogu za izbore u jesen 1996. godine. Inicijativa o Narodnoj slozi potekla je od mene, a Slavko Perovi ju je iznenaujue brzo prihvatio. Kao neko priznanje reda radi, makar da se neto od istine kae Kilibarda priznaje da je mijenjao svoja politika miljenja ali odmah nalazi razloge zbog kojih je

158

to esto inio i tu su njegova opravdanja. injenica je da sam svoja prvobitna politika uvjerenja mijenjao ne radi politike karijere nego analogno saznanjima. U svemu tome od svega je najudnije kako nije svoje zablude na vrijeme vidio nego je uz pomo ambasadora na seansi sve objanjeno i utuvljeno u njegovu politiku tintaru - glavu, tako da je sada potpuno ist, bez ikakvih zabluda!? Kada sam god uvidio svoju zabludu, podastirao sam to injenicama. Da nijesam smijenjen, bolje rei potjeran iz Narodne stranke, vjerujem da bi danas drukije izgledala politika scena Crne Gore. Dobro je to politiki umni Kilibarda podastire zablude injenicama!? Njegove su zablude decenijske i kao takav zablueli intelektualac ne bi mogao izvoditi nastavu na visokokolskim ustanovama, jer je njegov intelekt zarobljen njima pa mu je potrebno lijeenje, terapija makar od nekog ambasadora! Priznanje N. Kilibarde da je bio u snovima i zabludama ne oslobaa ga odgovornosti za ono to je inio u ratu za mir. Nadamo se da je toga (ne)svjestan! ali Kilibarda to je smijenjen odnosno istjeran - potjeran iz Narodne stranke, a mijenjao bi on mnogo toge na politikoj sceni Crne Gore i poao bi jo dalje da u nastavim programima izmijeni mnogo toga to nije suptilno i na drugaiji nain ispriano poevi od osnovne kole, preko srednje pa sve do visokokolskih ustanova - do univerziteta! Mijenjao bi mnoge stihove ili bi ih galantno izbacio i preuredio mnoge romane, knjievna djela poevi od Stjepana Mitrova Ljubie pa do kralja Nikole, i tako redom. Skraivao bi sve ono to njemu smeta a to moe da smeta i susjedstvu i regionu posebno onima koji su druge kulture, vjere i nacije, jer nijesu svi Srbi, a to je tek sada utvrdio!? Podstrigao bi N. Kilibarda gdje god mu se uini da je predugako, zakinuo tamo gdje ga je premnogo, ispravio gdje mu se uinilo da je krivudavo, zamijenio gdje misli da treba mijenjati, zatro tamo gdje mu ne odgovara iz pragmatinih njemu razloga. Kod Kilibarde je sve bilo nepostojano i zato je on nedosljedan odnosno dosljedno nedosljedan i ne moe mu se vjerovati, jer se on u hodu mijenja i prilagoava vremenu i promjenama koje njegov nerv osjea i predvia shodno njegovome ulu i uslunoj djelatnosti. Ima on sposobnost i senzore koji mu (na)javljuju promjene pa bi dobro bilo da se takvi ugrade za ona mjesta gdje vjetrovi ne duvaju, jer je zatvoren prostor! Smijean je Kilibarda u svojoj ispovijesti i opisivanju, a posebno u svojoj naivnosti i zabludama koje uvijek podastire injenicama! Postojan je kao ono muklo slovo a ili e u engleskom ili njemakom jeziku, koje jo nije standardizovano u crnogorskome jeziku, a moda toga i nema ili je arhaizam?! ali N. Kilibarda to nije katalizator u strankama u parlamentarnom ivotu Crne Gore pa i samoj dravi, jer bi mogao da izaziva reakcije, koje bi samo njemu godile i sa kojima bismo u Evropu bili bez ekanja, a u NATO bi nas primili trei ve odavno. A tek demokratija, reforme, ivotni standard graana! Pitanje je veliko da li bi neto ostalo a da ne bude reformisano katalizatorom Kilibardinim, kako ree kao u hemijskom procesu!? ta sve nee Kilibardi panuti na um i ali boe to nije roen sto godina ranije da ispravi sve ovo to se od tada deavalo, a posebno kod dinastije Petrovi i u Njegoevom Gorskome vijencu, a tek dalje unazad prije tri - etiri vijeka on bio onda znao sa Turcima - Osmanskim carstvom kako ivjeti i izgraivati dobrosusjedske odnose, a tek danas integracije i tranziciju!? Sve bi Kilibarda ispravio shodno dananjim evropskim procesima i svojim politikim interesima i uvjerenjima! ta bi tek bilo sa srpstvom i crnogorstvom o tome danas neemo pretpostavljati, jer svakako da nasluujete

159

ta bi N. Kilibarda mogao unijeti u istorijske procese i dogaaje, a tek bi njegova ekonomija bila posebna pria!? Vjerujem da sa njegovim promjenama, izmjenama i vizijama parlamentarizam bi odavno bio u Crnoj Gori, a demokratskim reformama ne bi bilo kraja iha-ha-ha-iha-ha! Njega su svi otetili, iako je sa svima njima u dobrim odnosima i svi ti koji su ga otetili vratili su mu mnogostruko unapreujui ga ne nekim nezasluenim poloajima i funkcijama, kao na primjer diplomatskom karijerom, to je presedan, a bogme nije bio ni tako mlad da zapone diplomatsku karijeru, gotovo je bio prisuka sedamdeset ljeta, a bio je mlaani penzioner, mada u Crnoj Gori nije bio jedini koji je kao penziner na nekoj dravnikoj visokoj funkciji. To je nije bio sluaj niti kakvo udo nevieno, ve je to bio obiaj da te vlast stavlja e ti hoe ako si joj po volji i ako (ho)e da slua kako ti se kae. Nema toga zakona u dravi Crnoj Gori to se ne moe mimo njega, pa ne pomau svi pravnici i advokati, jer roak je u pitanju, brat, stric, ujak, svastika, kum, tetak, zet i ko zna sve koja blia ili dalja rodbina, jednom rijeju nepotizam visokoga stepena na sceni u (p)ravnoj dravi kao to je sada nezavisna Crna Gora! Ajde majin sine, to bi rekao Kilibarda nekada, suprotstavi se sili i vlasti u Crnoj Gori ! Meutim, za Kilibardu mjesta i funkcija koliko hoe() i to u periodu za njega najplodnijem viestranakom ivotu u kojem se on dobro snalazio sve sa fotelje na fotelju ili tu malo s kraja, ali uvijek u vlasti. Opozicija i pozicija je kao rasijeena jabuka rekao bi Kilibarda za DPS i SNP ali se to moe rei i za dananju parlamentarnu opoziciju i to je injenica nepobitna. Svi se bore i ubie se da smijene reim, a njima dobro sa istom tom vlau pa jadni narod zamajavaju kao ono Kilibarda mase, graane i pojedince to je znao zavoditi. Sve je isto kao rasjeena jabuka Kilibarda i vlast, opozicija i vlast. Novak Kilibarda, ponovio sam to nekoliko puta, vjeto nastoji da plasira svoja pravdanja da bi ona bila tako (ne)postojana, ali ipak dovoljna da bi se mogla osjetiti tokom itanja ispovijesti, pa e na jednom mjestu rei: Uvjeren sam bio da je savez sa liberalima bio potreban i itavoj Narodnoj stranci, da bi bukvalno oprala svoj obraz. Za njega nita ne znai to rijei tako iznijete u javnost imaju i drugu konotaciju, bolje rei mogu se tumaiti na pravi nain onako kako je uistinu mislio nekadanji lider Narodne stranke! Nijesu valjda LSCG i njegov lider pristali da se preko njihove stranke pere ono to se kod lidera Narodne stranke ne moe nikako oprati i to N. Kilibarda ba preko njih da pere, a da se gospodin Slavko Perovi ne dosjeti ta to hoe tada moni Srbin N. Kilibarda!? udna li je to zahvalnost i podizanje LSCG na politike ljestvice i to od jednoga do tada Srbina i srbovanja Kilibardinog koji gleda samo da se opere!? U osnovi njegove sveukupne politike jeste politiko pranje svega onoga to je on inio u ratu za mir. Takvu politiku pranja svoje politike linosti i djelatnosti on je zapoeo krajem posljednje decenije 20. vijeka u koalicijama naroito. Eto, to je ono ta se u ispovijestii Kilibardinoj otkriti moe kao debela crvena nit za koju je on mislio da e ostati neotkrivena ili ak da e ostati nekoliko decenija vjeto sakrivena. Isto tako i u mnogim govorima, koalicijama ili izjavama i intervjuima, a neto i u Crnogorskoj hronici Kilibarda nastoji po svaku cijenu da spere blato koje nosi od poetka posljednje decenije 20. vijeka. I to se ne moe sprati ma kako nastojao da to odradi a posebno ne sa strankom Liberalnog saveza Crne Gore. Vjeto je to Kilibarda podmetnuo i smislio da na taj nain prenese dio svojega politikoga obraza i na koalicionog partnera u Narodnoj slozi. Da li je to primijeeno od strane LSCG i njegovoga nekadanjeg lidera nije mi poznato, a

160

vjerovatno da jeste, i nije u ovom sluaju ni bitno za ovo to piemo i nije to bila naa namjera ve naglaavamo takvu injenicu, kojoj nije mjesto tu i koja ne stoji onako kako je data od Kilibarde. ta je mislio to je i rekao u novoj ispovijesti ili hronici, a vjerovatno e ispraviti sve ono na to smo ukazali u cjelokupnom prikazivanju i portretisanju njegove politike linosti. Njegovu ispovijest moete prevesti i kao ratnik i osvetnik ili od istine preko snova i zabluda do podmetanja i pranja politike biografije Kilibarde. To je nae ubjeenje koje je zasnovano na obimnom injeninom materijalu i postignuto detaljnom analizom brojnih govora, izjava, intervjua i svega onoga to je Kilibarda saoptio ili je prenijeto u elektronskoj tampi i tampanim medijima, a da je nama poznato. Sigurno da je ostalo mnogo toga neproitanog od brojne tampe, koja je prenosila njegove izjave i onako u cjelosti ili u izvodima donosila na svojim stranicama saoptavajui ih izvorno ili sa komentarima svojim cijenjenim itaocima. Iako, dakle, nije kompletirano sve to je objavljeno, ipak, na osnovu velikog dijela pregledane dokumentacije, izvorne graa ili zapisa objavljenih u tampi, sutina onoga to bi se pojavilo poslije naega pisanja i prikazivanja politikog portreta N. Kilibarde ne bi mogla biti izmijenjena, kao ni nae konstatacije ili zakljuci koje smo saoptili. Upravo onako kako je i Kilibarda u ispovijesti i naglasio: Uostalom, istraivai naeg vremena dae ocjenu politikih dogaanja o kojima govorim. Ovo je jedno moje gledanje i tumaenje dogaaja i brojnih izjava Novaka Kilibarda dok je bio lider Narodne stranke i kada je evoluirao, kako bi on to kazao u hodu vremena i promjena. Zna Kilibarda da je mnogo toga izostavio u svojim ispovijestima, ali se ogradio rekavi: Velika pitanja ostavimo budunosti. Moda je zbog velikih razloga, koje je imao, morao da izostavi mnogo toga, jer kae: ja pamtim samo ono to se neim doima mene! Da li se to to je izostavljeno samo njega doima pa ga pamti ili mnogih drugih politiara iz vremena rata za mir? Ostao je Kilibarda kao i do sada u politikome ivotu nedosljedan, nepouzdan, nedoreen, zakulisan, zamagljen i pragmatian shodno svojim politikim shvatanjima i evoluciji u hodu vremena i promjena! Njegova ispovijest kratko opisuje njegovu raniju biografiju iz vremena kada je ... bio narodni poslanik. No kako kae Vlast je pusta slatka i zavodljiva pa i kad je obina imitacija. N. Kilibarda se toga dri kao pijan plota i ni po koju cijenu ne isputa vlast iz ruku makar bila i obina imitacija, ve vrsto stee do posljednjega atoma snage fizike i umne, pa makar bio u snovima i zabludama. N. Kilibarda je bio na elu partije srpske provenijencije, pa je rado o tome priao na brojnim skupovima podastirui to stihovima iz narodne poezije i to onim koji je on vjeto birao, selektirao i plasirao. Volio je da pria i tu injenicu da istie: Za mene je pria dui poslastica! Kako kae N. Kilibarda, drao je brojne govore prije rata na trgovima irom Bosne i Hercegovine, a u Crnoj Gori i prije i tokom rata i to treba on da naglasi. Prije rata, odnosno na poetku viestranakog sistema u BiH, odrao sam mnogo govora po trgovima i na tribinama u Bosni i Hercegovini. N. Kilibarda uvijek nae neki izgovor i nakai se na nekoga dravnika, politiara, savremenika ili davnoga prethodnika i svoje govore na taj nain opravdava, pa tako kae da je on o Muslimanima imao poglede shodno onima za vrijeme Petrovia. A za takav odnos, moj politiki odnos, prema Muslimanima motivisao me niko drugi no kralj Nikola Petrovi. Dakle, N. Kilibarda ima adut da ono to je zagovarao na brojnim mitinzima bilo je djelo nikoga drugoga do Petrovia ili dananjih politiara ili onih politiara iz

161

vremena dinastije Karaorevia i Garaaninovoga Naertanija!? Jednostavno reeno svi su krivi to su tako pisali, a Kilibarda naivno prihvatao njihovu politiku i na taj nain on nema ama ba nikakvu krivicu! udno neko tumaenje i opravdanje za ono to jedan intelektualac koji prouava prolost uzima linosti iz bliske ili daleke prolosti i sa njima pravda svoju nacionalistiku politiku, a kada mu budu odgovarale te injenice on e se opet na njih pozivati da je to on tada tako mislio, a i oni prije njega su tako mislili! Za sve to je zlo ili naopako drugi su krivi, jer je on tako bukvalno shvatio njihove politike misli o vremenu od kojega je Kilibarda daleko barem sto godina. Ne smeta Kilibardi da uvijek potegne nekoga iz davne prolosti i istovremeno ako ne uspije u svojemu naumu on to odmah opravda time to e rei da je tako mislio neki politiar iz 19. vijeka ili neki dravnik. Kilibarda kao malo dijete pravi se tako naivan u svojim shvatanjima ili tumaenjima koja mu u datom trenutku ne idu u prilog ili kasnije zbog njih mora da trpi kritike. Oni kojima je drao govore nosili su ga na krilima stihova kojima je podupirao svoje namjere i politike strasti, usmjeravao mase, a oni su ti koji su tako htjeli da ga (sa)sluaju i od njega uju da li su u pravu, a on im je samo pomogao pravovremeno i sa stihovima koje je upravo za takve prilike i namjere vjeto podastirao. Ja sam tako govorio, a u masi koja mi klie bile su este brade, ubare, kokarde i mrtvake glave. Kao himna odjekivala je pjesma Od Topole pa do Ravne gore, a Pavle urii, mlad majore slavio se kao oslobodilac Sandaka! Prema tome, akordi moje politike pomirljivosti gubili su se u kakofoniji velikosrpskog vjersko-nacionalistikog urnebesa. Nijesam svirao nijedan instrument u tom orkestru predratne muzike, ali nijesam izrekao ni rije javnog protesta. I sa tim Kilibarda jo jednom sve opravdava i zakljuuje da nema tu nikakve odgovornosti ili se takav zakljuak namee i on preko toga olako prelazi ak ga i ne registruje! Moje stupanje s nacionalnom gomilom po trgovima bilo je na neki nain vjerovanje u mogunost prekompozicije avnojevskih granica. Od stava o prekompoziciji granica poeo sam polako da odustajem i da ga ne pominjem poslije jednog razgovora sa amerikim ambasadorom Vorenom Cimermanom. Pa ta moe biti prekompozicija avnojevskih granica nego poziv na rat! Zna dobro Kilibarda da je u osnovi takvih prekompozicija u pitanju rat i on ga sada samo vjeto izbjegava i drugima - gomili ili masama nastoji podmetnuti, a on je naivno u sve to samo vjerovao ali ne i zagovarao! Pa ta su tada njegovi govori znaili i kuda su vodili? Zna on to dobro i vidi svoju veliku ulogu u svemu tome pa sada nastoji da se od nje nekako oslobodi, makar preko mase, gomile ili graana koji ga na trgovima pomno sluaju, a on samo govori njih radi, a s druge strane ubira politike poene sa kojima e graditi politiku karijeru. A ta su do tada radili oni koji su ga osnovali i koji su od njega traili samo uslunu djelatnost!? I o tome treba Kilibarda da mnogo detaljnije progovori, jer ih je svakako znao, ako ne sve ali glavne aktere nalogodavce svakako, a bogme i danas je svoje znanje i saznanje o svemu pa i o tome dobrano obogatio. Na talasu nacionalistikoga ludila i graanskoga rata Kilibarda gradio je politiku karijeru i stekao slavu lidera Narodne stranke i bio u njoj neprikosnoven. Danas se Kilibarda svega odrie ili minimizira svoju politiku ulogu u ratu za mir i ne sjea se snova i zabluda o ujedinjenju srpskih zemalja sa kojima je na brojnim mitinzima pozivao sve da idu i osvajaju srpskih teritorija i naravno da brane srpstvo. Takav previd kod Kilibarde naravno da je uoljiv i oekivan zarad pranja sopstvene politike biografije. U tom i takvom naumu Kilibarda nee uspjeti pa makar napisao jo dva toma ispovijesti.

162

Da li mu je ambasador, koji je pomogao da se poslije jedne seanse razgovora osvijesti od brojnih zabluda onako u poznim godinama, zaista pomogao da na vrijeme promijeni politiku koja vie nije imala prou, a on od nje mogao da zadobije veliku glavobolju? Ne dozvoljava Kilibarda, sem mogunost, da je njegova Narodna stranka mogla imati uticaja na mase, ali je to tako bilo benigno da nije moglo djelovati vie nego da se malo masama dade prostora da se razvesele, opute i nita vie! Retorika Narodne stranke, dodue, mogla je uzburkavati vjerske i rojalistike strasti graana. I tu ne treba abolirati Narodnu stranku. Pogotovo ne od njenoga uticaja na intenziviranje kosovske mitologije. Sve to je radio i priao on za to ima spremno objanjenje i tumaenje u kontekstu dnevno - politikih dogaaja i ta njegova tadanja retorika samo je sluila za dobijanje nekih poena - glasova prilikom izbora i nita vie!? Moja retorika u to vrijeme bila je da ne treba uzeti nijednu stopu hrvatske zemlje, ali i da Hrvatska ne smije pritisnuti nijednu stopu sprske zemlje. Da Dubrovnik ne moe biti hrvatski, te od njega treba praviti simpatinu dravicu tipa Hongkonga. Upozoravao sam ako hrvatske oruane snage napadnu Krajinu, Srbija i Crna Gora treba da udare na Hrvatsku tamo gdje im je najblie. Nijesam odluivao a ta je retorika donosila glasake poene. Meutim, ako se i sada te moje rijei tumae u kontekstu tadanjih zbivanja, moglo bi se nai objanjenja ako ne i razumijevanja za takvu retoriku. ime dokazuje Kilibarda svoje planove, objanjenja, namjere ili smatra da je dovoljno se prisjetiti i pozvati u pomo sjeanja, snove i zablude za rijei izgovorene na brojnim tribinama! ta drugo rei nego da se Kilibardi odmah odbije polovina od svega onoga to je inio u ratu za mir jer je bio politiar i jo lider opozicionar, a ona druga polovina opet treba da se sagleda u kontekstu vremena i onih istorijskih dogaaja iz bliske ili daleke prolosti koju su zagovarali neki drugi politiari ili dravnici u 18. i 19. vijeku. Tada ta od svega ostane neka se zato Kilibarda pozove na odgovornost, a to je upravo nita. Dakle, ono to zagovara u svojim ispraznim hronikama i ispovijestima u kojima zanoveta i podmee svoju istinu i poluistinu on time vri politiko pranje svoje politike djelatnosti u ratu za mir. A usluna djelatnost je u ovom sluaju ostala za neku drugu ispovijest sa kojom ima druge namjere vjerovatno u cilju pranja politikih biografija onih drugih krivaca za odlazak u rat za mir! A tek ta e Kilibarda sa brojnim velikim planovima koje je ugovarao tokom rata za mir ili o njima zabluelo sanjao? ista naiva N. Kilibarde koji tako drastino i bez ikakvih obzira moralnih drsko plasira javnosti koju podcjenjuje ili smatra da je maloumna i da nee shvatiti njegovu podrugljivu poruku, kao onu masama, koje je znao dobro da usmjerava i sa kojima je manipulisao. To je besprizoran i bezoan nain prikazivanja injenica i bjeanja od istih, a sa namjerom prebacivanja krivice na istoriju i dogaaje iz prolosti i naravno na linosti koje su djelovale u tim davnim dogaajima. Kada ne moe da izbjegne neto to je toliko oigledno on pribjegava samo konstataciji da je njegovo uee bilo samo linim prisustvom ili pojedinih lanova Narodne stranke, ali da su opet svi drugi bili moniji od njega i da na njih on nije mogao uticati niti zaustaviti njihovo djelovanje. Dakle, opet Kilibarda prebacuje veliki udio u krivici na drugoga, a svoju i ulogu lanova Narodne stranke stavlja u poziciju onih koji su se nali u (ne)obranom gou. Kao da Kilibarda hoe dokazati da je upravo on u ratu za mir bio izmanipulisan, a ne da su pojedinci, grupe, dobrovoljci, graani i mase od njega, kao tadanjeg lidera i politiara, bili izmanipulisani brojnim njegovim govorima i ratnohukakom politikom pozivanja u rat za mir.

163

Nije Narodna stranka svojim izjavama bila mona da opredijeli JNA i Crnu Goru da krenu na Dubrovnik. Prije se moe rei da se Narodna stranka svojim izjavama stavila u slubu takvih kretanja i toga se ne moemo odrei. Uz to, nai lanovi ili su na Hercegovinu i Dubrovnik. I tako redom Kilibarda ide od mitinga do mitinga, preskaui one na kojima je bio mnogo nacionalistiki zapjenuanije i nagovarao svoje lanove i prisutne na mitinzima, usmjeravao mase, pojedince i graane, trasirao im put daljeg hoda i odbrane srpstva. Kilibarda tako bezbojno prikazuje svoju ulogu i kao potpuno golu i naivnu, a uz sve to slijed dogaaja opisuje nekim svojim perifernim ueem i sa naravno udjelom drugih linosti i inilaca koju su tu bili od najveeg uticaja i sa mnogo velikom politikom ili vojnom ulogom. Namjerno da Kilibarda bira manju ulogu u ratu za mir a da glavnu prebacuje na drugu stranu odnosno prenosi je na JNA, jer se njegova Narodna stranka samo stavila u slubu takvih kretanja. Takav nain politike podvale je oekivan od lidera Narodne stranke N. Kilibarde, ali je neuspjean, jer je potpuno neistinit. Priznae N. Kilibarda da su mu seanse - tretmani sa ambasadorom stranim pomogli i da je on konano progledao i rekao sebi da mora izai iz zabluda koje je nosio tolike decenije! Pazi, boga ti, kako to naivno a vjeto Kilibarda plasira!? Vratio sam se na teren trezvenog, tek kada mi je Cimerman tresnuo u lice: - Nema prekomponovanja granica, Vi ste u zabludi! Bio je u zabludi opijen onim to su ga mase prihvatale jer je bio njihov idol, heroj, zagovornik i linost koja e ih povesti onamo gdje njegovi stihovi usmjeravaju mase i graane kao i lanstvo Narodne stranke. Kada se otrijeznio od politikog pijanstva, koje je trajalo nekolike godine i na kojem je on gradio uspjeno svoju politiku karijeru lidera, a koja mu je pruila brojne privilegije ne samo materijalne nego i one da ima susrete sa brojnim diplomatama, liderima i dravnicima, onda je sve do tada dobro ilo. Ali trijenjenje je najednom bilo potrebno kada se uplaio da bi zbog toga mogao jednoga dana i odgovarati pred Meunarodnim sudom pravde u Hagu i naravno otrijeznio se i zapoeo novu politiku, prevrnuo list i sve iz poetka sa novom ideologijom zamijenio je rat za mir sa mirom protiv rata. I bilo je to je bilo, tako je nastao novi Novak Kilibarda kao samostalni p(oli)tiar i javna linost?! Da li se tako moe raditi i pravdati politika djelatnost ili samo tako neto pripada N. Kilibardi?! Misli N. Kilibarda da je to tako jednostavno - objasniti i da e mu neko povjerovati i oprostiti njegovu prljavu politiku ulogu u jednom nacionalistikom graanskom sukobu i ratu u kojem je on uestvovao, pa makar i vatreni govori bili usmjeravani lijepim rijeima ili stihovima iz narodne poezije, a koje je vjeto servirao masama iako su kako bi on rekao to one traile. E, bio je Kilibarda i tada potpuno svjestan i trijezan i znao je ta ini, a to njegovo trijenjenje poslije nekoliko godina, kako bi on rekao maku o rep neka okai. Osnovna namjera u Kilibardinoj ispovijesti jeste da sve obesmisli i da ono to ne moe da zamagli podijeli kao krivica sa drugima, a najveim dijelom da svoje politiko djelovanje i odgovornost prebaci na vrijeme, nacionalistiku euforiju, na bliu i dalju istoriju i dogaaje koji su sve to po njemu projektovali sa linostima iz minulih epoha, bilo politiari ili dravnici, vladari i pjesnici! To je Kilibardina zamisao koju on vjeto ali neubjedljivo prikazuje svojim rijeima kao svjedocima, ali plete je za neupuenog itaoca i nove generacije koje dolaze, a svjedoke ovoga vremena on mnogo ne zarezuje, jer smatra da e mnogi od njih to izbjei radi opte situacije, mira u kui i da Evropa nee mnogo vrednovati ono to se pie i potencira upravo radi integrativnih evropskih i

164

evroatlantski puteva i interesa za dobrosusjedske i regionalne odnose sa vjerskom i nacionalnom tolerancijom. Na tu kartu igra N. Kilibarda i smatra da je to njegov kec u rukavu sa kojim on danas igra pred javnou. Razloga za kajanje ima to sam bio u prilici da taj no uzmem u ruke: put moje katarze jo traje... Ne moe se odrei da je zvanina vlast u Crnoj Gori oslukivala ta misli Narodna stranka. Pokuava N. Kilibarda da toboe nae makar dio krivice koja je toliko bezazlena, ali je ipak krivica od koje on nee da bjei ve je plasira, a ona je tako naivna, bezazlena, bezbojna, nevidljiva ali je krivica! Vjerovatno, kada bismo traili neku unutranju krivicu, posebno moju, nali bi smo je u eventualnom uticaju mojih izjava na uvrivanje njihove politike! To je ta krivica i kec u rukavu, karta na koju igra Kilibarda cijelo ovo vrijeme prve decenije 21. vijeka, ni vea ni manja unutranja koju svaki ovjek rekao bi on sa sobom nosi, a ne on koji je tada bio lider nacionalistike stranke spske provenijencije Narodne stranke, pa su svi njegovi govori bili puni bola i ala za onim to se moglo desiti i on je upravo tako i govorio i to je sva njegova krivica!? To je krajnja podlost jednoga visokoobrazovanog ovjeka i politiara, koji hoe da se opere od blata politikoga, kao lider Narodne stranke i uea u ratu za mir. Svi su drugi govorili i bili opijeni jedino je on bio trijezan i jedino njegove legije nijesu bile alkoholisane! Samo se pitamo kako se onda otrijeznio i od ega je imao da se (o)trijezni kada je sve tako bilo? Uvijek i na svakom mjestu Kilibarda trai osobu, politiara, dravnika, stranku i tako dalje da podijeli sa njima krivicu, a svoj udio prikae kao naivnost i bezazlenost govora koje je drao i stihovima podstrekivao samo da atmosferu uprilii i razveseli mase kojima je drao govore. Da ih razveseli i oni se zamorno onako vrate kuama i zadovoljni prespavaju no i sve tako iznova cijeloga trajanja rata za mir, a onda se Kilbarda (o)trijezni uz pomo ambasadora! Nema ta nego ubjedljivo da ne moe biti laljivije od prikazivanja uloge u ratu za mir koju je imao Kilibarda. To to se radilo sa ili bez njegovog znanja i formiranje jedinica i dobrovoljaca to je tako prosto i nevino da je sve svedeno na beznaajno uee i na neslavan povratak ili ak put koji se nije realizovao ve su se borci vratili sa pola puta!? Sve nam to pria bivi politiki lider Narodne stranke N. Kilibarda i dokumentuje rijeima: Narodna stranka nikada nije formirala svoju jedinicu da ide ni na Hercegovinu ni na Dubrovnik. Jednom je, s mojim znanjem, formirana jedinica da se ide u pomo Srbima u Kninu. Prijavilo se u hotelu Podgorica oko 150 ljudi, ali je prema Krajini otilo svega dvadesetak. Sjajno! Samo dvadeset je otilo, a i oni nijesu oposlili posao zbog kojega su poli, ve su se vratili sa pola puta! Nema krivice, jer posao nije obavljen, a ta je takav nain formiranja uinio i kako je uticao na javnost ili na one koji su dobrovoljno ili samostalno ili u rat za mir i ono malo boraca koje je on prikazao, o tome nita! Na tome su se sve vojne akcije ili operacije Kilibarde i njegovih vojnika i dobrovoljaca zavravale!? Tako je rat za mir trajao nekoliko godina i tako je Kilibarda provodio ratne dane da bi primio orden i za to je dijeljeno oruje lanovima i simpatizerima njegove stranke, mogue i bez municije! Mogue da e Kilibarda u drugoj fazi pisanja ispovijesti prikazati rat za mir bez ispaljenoga metka, a kako e objasniti onoliko poginulih u tome ratu i za to e Kilibarda nai siguran izgovor ili ga je ve pripremio, a moda e opet vrijeme kao faktor i promjene biti krivci za sva ratna deavanja bez uea politiara slinih Kilibardi! Opis ratnih zbivanja, onakav kakav on nudi itaocima u svojoj ispovijesti je jednostrano gledanje i prikazivanje svega drugoga samo ne linoga uea i znaaja njegove uloge u

165

sve mu tome. On pria kao da je doao neki strani izaslanik ili posmatra odreen od visokog evropskog predstavnika da razgleda i primjeuje sve to je nebitno za taj rat, aurice, oteljenu kravu, sveice i bukvar, poneku kuicu sruenu, vojsku bez vojnike discipline, a nikako da objasni kako su u tom i takvom ratu stradali stanovnici i toliki broj vojnika i ko je pucao ako se uopte pucalo, rukovanje sa nekim visokim oficirima generalima JNA koji mu neto raportiraju, a on to uopte ne shvata o emu se radi u ratu za mir! Kako su i da li su se vojske sukobile, a neprijatelja nigdje nema, sve je isto iako u ruevinama, ali nema vojnika niti ko puca sem to se vojnici vesele i napijaju pa i onako dangubei provode ratno vrijeme!? Takvoga rata bez ljudskijeh rtava ili sa neto malo rtava nije nigdje bilo sem u Kilibardinim ispovijestima, a zna rei za ...Srebrenicu, Srebrenicu, Srebrenicu, Srebrenicu..., i toliko puta je u jednoj jedinoj reenici potencirati ak etiri puta, valjda da pojaa zvunost ili pokae svoju bol u koju niko nee i ne moe povjerovati, jer je bestidna i neiskrena upravo onakva kakvom je prikazuje u vremenu rata za mir. Takvo je, i jo naivno Kilibardino opisivanje scene odnosno fotografije sa noem. On, jadan drao nekakav no, koji se tu sluajno naao, a fotoreporter ga ba u tom trenutku uslikao i objavio sjutri dan u tampi, pa se Kilibarda iznenadio svemu tome i posebno podvali koju mu je taj novinar priredio! uda i podvale koje se deavaju N. Kilibardi slina su udima koja se deavaju u Crnoj Gori. Takvim naivnostima Kilibardinim nema kraja u njegovoj ispovijesti i prikazivanju njegove politike uloge u ratu za mir, a sve sa ciljem da spere blato sa sebe i drugih sa kojima je bio u tome ratu, a sada ostao duan makar za dravnike poloaje, funkcije i mjesta na kojima e biti postavljan. On e se u hodu vremena i sa promjenama mijenjati evolutivno kao kameleon koji bi presvisnuo od crvenila kada bi mogao vidjeti Kilibardu kolika se puta moe promijeniti samo u jednome trenutku dok opisuje neki dogaaj ili svoje uee u ratu za mir. Naravno da je nepobitna injenica da je Kilibarda u Narodnoj stranci o svemu odluivao i krojio kapu onako kako je on htio, a dijelom je imao i dobre pomonike dvije sestre Batrieve koje je dobro udao-udomio i nazvao ekspertima iako on eli to prikazati kao ravnopravan odnos i zajedniko djelo u svemu. Evo ta jedan bivi lan njegove stranke upravo govori i kako opisuje Kilibardinu ispovijest, koja se ni malo ne razlikuje od onoga to smo poslije dugog istraivanja i analize brojne dokumentacije napisali o Kilibardi kao politiaru u totalu i svome ogledalu. Naveemo kratke izvode iz toga reagovanja: Prije nekoliko dana, u Vaem cijenjenom listu, poeo je da izlazi feljton Ispovijest Novaka Kilibarde o deceniji koja je promijenila lice Crne Gore u kome je g-din Kilibarda, na osnovu sjeanja, vezao za moje ime, niz povrnih, netanih i zlonamjernih izjava. Zaista ne mogu sa sigurnou rei, ta je motivisalo g-dina Kilibardu da radi ovo to radi, ali oni koji ga malo bolje znaju i nijesu mnogo iznenaeni, to jedan u mnogo emu bivi akter, na kraju karijere, poput ostarjele glumice koja ne dobija uloge, preko skandala pokuava da ostane u centru panje. Meutim, oni koji dobro poznaju g-dina Kilibardu, takoe dobro znaju da on ne radi nita sluajno, odnosno nita to ne donosi linu korist i da je ovo to on danas radi u stvari pokuaj, da je dio problematinih radnji, koje je u ovih deset godina poinio, prebaci na drugoga, po mogunosti na nekoga ko je izaao iz politike, pa nema monu zatitu i predstavlja idealnu priliku, za ovako neasnu rabotu. Sreom postoje dokumenti koji nijesu saglasni sa sjeanjima g-dina Kilibarde i mnogo toga prikazuju u drugom svjetlu... sve to g-din Kilibarda pie o nabavci oruja je njegovo

166

manipulisanje da nekako minimizira svoj doprinos u tom poslu. Neka je svima jasno, da se u Narodnoj stranci Crne Gore nije moglo nita dogoditi i ne samo dogoditi nego i planirati a da to nije znao i o tome odluivao g-din Kilibarda... Kilibarda je o Dubrovniku pisao 1991. u listu Epoha i ne moe rei kako je imao skrivene misli.... Dakle, sve je jasno i nema potrebe za komentarom bilo kakvim. Da li e se Kilibarda poslije ovoga to smo napisali u ivotu esto smijati od jada ili e konano prii pisanju nove ispovijesti sa makar nekim istinitim injenicama i njegovoj stvarnoj ulozi u ratu za mir, bez podjela krivice i svoje naivnosti, zabluda i trijenjenja od velikoga politikoga pijanstva u kojemu je bio ili e sa svojom naivnou iz vremena ratnohukakih imati da podastre nove dokaze u vidu suptilnijih i drugaiji sjeanja? A povodom prikazivanja politike linosti Novaka Kilibarde samo emo iznijeti neke naslove ili opise, izjave o njemu kao linosti, koje su objavljene u tampi u Crnoj Gori ili izvan Crne Gore. Evo nekih naslova ili kratkih ispisa i izvoda iz zapisa: Ko je ovaj ovjek ? Novak Kilibarda (Penzionisani skandal-majstor ili oportunista); Novak Kilibarda govori o vremenu kada je bio u koaliciji sa Liberalnim savezom da nijesu imali novaca a za izbornu kampanju zajedno su gotovo uloili oko 300 hiljada maraka, barem prema nekim podacima koji su javnosti saopteni. Za ilustraciju, njihov najjai politiki oponent - Narodna sloga nakon viemjesene agitacije sakupila je svega 300 hiljada maraka za izbornu kampanju. Glavni slogani kampanje upereni su, naravno, protiv lidera DPS-a: Vratite pare, Taka na pljaku, Bolje narodna sloga nego droga, Idite na Kipar i slino. Uz to, Novak Kilibarda i Slavko Perovi svaki miting poinju i zavravaju uzdiui sinhronizovano dva i tri prsta, simbole jedinstva crnogorstva i srpstva u Crnoj Gori. Lider narodnjaka Novak Kilibarda smatra, bez obzira na rezultate izbora, da politiki savez Liberalnog saveza i Narodne stranke znai istorijski iskorak za Crnu Goru. Ja sam priznao svoje greke i javno se pokajao. Poput Vilija Branta. I nijesam zbog toga imao problema u Sarajevu... To nijesu mogli da prihvate samo moji Srbi, pravoslavci... iza mene je stala itava bonjaka elita. Akademska, kulturna, moralna. Eksperti mladi iz Narodne stranke gotovo da su nadmaili i samoga Kilibardu pa poslije opozicije koju je napustio jedan od njih, a koji se bavio ekonomskom analitikom i stanjem ekonomije u Crnoj Gori sada napreduje i doao je do visoke funkcije u Prvoj banci, dok se drugi malo pritajio stojei u politiki pripeak ekajui kako e se dalje odvijati dogaaji u Narodnoj stranci. To je slino onoj Kilibardinoj politici aktivnoga uanja sve dok se ne ukae ansa od nekog ambasadora ili faktora politikoga koji e ga osvijestiti i upraviti kamo treba! Prihvatio se da bude u njoj kao lan Odbora direktora jer ima perspektivu-budunost! Prihvatio sam poziv zato to smatram da Prva banka ima budunost!? Svakako da se radi o budunosti ali ijoj i ko njome upravlja. A mogue je da i nijesu nikada bili stvarni ve tobonji politiki rivali u ovih dvadesetak godina!? I tu je sasvim jasno stanje i poredak stvari, jer Prva banka je privatno vlasnitvo, u kojoj imaju mnoga privatna lica akcije, pa uopte nije toliko vano da li ima konflikta interesa sa predsjednikom Vlade Crne Gore, jer se radi o roenoj brai. Tu se odmah nalaze pravi razlozi da u Crnoj Gori mora biti neko nekome, kum, roak, drug, prijatelj, brat, stric i tako dalje pa tu nema nikakve dileme kada se radi o uskome prostoru i malome broju stanovnitva u nezavisnoj Crnoj Gori?! A banke moraju postojati, jer je sve privatizovano i tranziciono sprovedeno i to transparentno! Mogao bi i da o tome

167

koju rije mudru ree Kilibarda, pa makar i bilo je to je bilo! Sve je regularno i na visokom zakonskom nivou!? A kako bi inae u Crnoj Gori moglo biti da nije tako?! N. Kilibarda se pokazao kao borac i prvoborac ne samo za srpska prava nego i kao borac i prvoborac za uvoenje crnogorskoga jezika i borac u pokretu za nezavisnost Crne Gore! Na vie frontova N. Kilibarda je udarao i to veoma nauno i utemeljeno isto kao to je nekada govorio za srpski jezik, a sada zahtijeva novi crnogorski jezik sa istim argumentima. Nedavno je crnogorski politiar Novak Kilibarda traio da se skuptinski materijali prevode na crnogorski jezik. - Novak Kilibarda je bio moj profesor, i evo me u apsurdnoj situaciji da branim srpski jezik od svojih profesora. Teko je ozbiljno shvatati ovakve njegove izjave - kae Mihailo epanovi, asistent na Filolokom fakultetu u Beogradu. U svojoj ispovijesti Kilibarda preskae mnoge izborne kampanje, kao na primjer i jednu u Andrijevici. Uopte se ne sjea uspjeha koji je tamo postigao, a i kako bi kada je imao nekih problema sa enama koje su mu prijetile ili bogme pokuale da ga malo istabaju niim drugo do metlama. Kada je 1. maja davne 1998. godine Novak stigao na predizborni skup u Andrijevicu da... objasni potrebu za modernizacijom i transformacijom, ...doekalo ga je tridesetak ena - s metlama! Narodni guslar koji se tu zatekao, u svom epskom dijelu Metloslom Novaka Kilibarde, opisao je nevienu dramu podno Komova: Ali ene nee ni da uju, nego mlate Novaka ko guju; Grdni kastig s Kilibardom pue, trideset ena metlama ga tue! Na sve to Kilibarda bi slino prokomentarisao. Udario junak na junaka! Moda je i bilo tako no se Kilibarda ne sjea svega! Naravno da se ne moe svega sjetiti, jer koliko takvih dogaaja bilo u njegovoj politikoj karijeri? Ipak bi, Kilibarda, trebao da se malo podsjeti od njemu najbliih lanova iz Narodne stranke, koji bi mu mogli poneto ispriati i osvjeiti mu pamenje, jer se ne moe stalno potezati za ambasadorom koji bi ga stavio na tretman-seansu u kome e se trijezniti i oslobaati snova i zabluda! Moda je knjievnik Kilibarda negdje zaturio svoje biljeke sa brojnih tribina pa neka uini mali napor da ih potrai i pretoi u drugu neku ispovijest! Da li je u ispovijesti(ma) N. Kilibarda pocepao jednu stranu politikoga ivota ili ih je nekoliko onako na brzinu istrgao i bacio, pa danas ne moe nikako da se sjeti ta je do tada radio, ve ga drugi moraju na sve podsjeati! A moda mu je pria koju je dugo pripremao i smiljao toliko godila sve dok mu glavni junak jedne knjige nije doao da se ali i sve je bilo tako lepo dok ga nijesu proitali! Naravno da je Kilibarda vrstan poznavalac i istraitelj narodnoga knjievnoga blaga na kojemu je i doktorirao, ali mu je, ipak, bilo promaklo otkrie jo po nekog Homera osim onoga za kojega je znao i to sasvim sluajno! A, kako je promaklo njemu tako velikome poznavaocu?! Ja proitam taj ep, na neki nain duboko sam impresioniran. Ja sam ve bio doktor nauka i iz te oblasti sam doktorirao usmeno. I ja se zaudim. Kakva veliina, ovjee, knjievna. To je enormno djelo. Znate koliko je dugo to djelo? Koliko Odiseja Homerova. Pazite, preko dvanaest hiljada stihova i ja prosto ne vjerujem svojim oima, je li to mogue da je, zaista, jedan novi Homer na naim prostorima. Rijetko se Kilibarda do tada znao tako diviti ili iznenaditi i tek poslije toliko godina od kada je doktorirao otkriti novoga Homera na naim prostorima ravnom jednome gorostasu Homera iz Grke!? ta li se sada desilo Kilibardi da tako naglo otkriva pojedine pisce, a za koje je narod znao ali Kilibarda svakako ne, i treba mu vjerovati!?

168

Kao diplomata bio je ef informativno-trgovinske misije Vlade Crne Gore u Sarajevu i ministar - savjetnik za politika pitanja u Ambasadi DZSCG u Bosni i Hercegovini. O plodnoj diplomatskoj karijeri Kilibarda nije toliko (na)pisao niti objavio neku prepisku koja bi mogla biti znaajna ne toliko za radoznale itaoce koliko bi bila dobrodola bivim diplomatama i onima koji se pripremaju na visokokolskim ustanovama za diplomate, pa tako i za diplomatsku kolu u Podgorici, na kojoj bi mogao Kilibarda da gostuje nekoliko godina i prenese svoje veliko iskustvo diplomatske vjetine sa njegovim komentarima i teorijskim pristupima! Znao je Kilibarda dobro baratati i statistikim podacima o procrnogorskoj orijentaciji stanovnitva u Crnoj Gori i tu je bio ba onako vjerodostojan i ubjedljiv, ve 2001. godine. Najnovija anketa pokazuje da se to procrnogorsko raspoloenje primie kvantumu od 60% izbornog tijela Crne Gore. Vjerovatno da su to bile analize njegovih eksperata kada su bili u dobrim odnosima pa ih on sada iskoristio poslije naputanja-istjerivanja iz Narodne stranke i sa sobom ponio odnosno sauvao ih upravo za dane nezavisnosti i referenduma, kao statistike dokaze buduim generacijama o raspoloenju stanovnitva za zasebnu dravu Crnu Goru, odnosno nezavisnu i meunarodno priznatu dravu! Koliko bi bilo takvih Kilibardinih zanimljivosti koje on uva za nedaj boe i posebno za ona vremena koja projektuje za unaprijed nekoliko vjekova? Samo je njegov veliki problem to takve projekcije ne moe importovati unatrag nekoliko vjekova. O tome smo neto malo u prethodnom tekstu govorili. Vojne vlasti zajedno s Narodnom strankom Crne Gore preduzeli su aktivnosti da osnuju Dubrovaku Republiku... Prljavi posao osnivanje Dubrovake republike, to znai komadanje Hrvatske, pripao je kao to rekoh vojnim vlastima i Narodnoj stranci CG.... Tek danas poslije toliko godina govori Kilibarda i priznaje da je to bio prljavi posao u kojem je i on uestvovao u ratu za mir, a tek koliko bi imao toga da jo kae o sebi kao lideru i, naravno, Narodnoj stranci! Zatim nastavlja u malo otrijem tonu sa mnogo dubljim namjerama pravdanja i tobonjega kritikoga sagledavanja navedenih dogaaja: Jo via blamaa i bruka vojnih vlasti je kada se pogleda koga su uzeli za glavnog saradnika u osnivanju Dubrovake republike. To je Narodna stranka kojoj bi prikladnije bilo da se zove izdajnika stranka. Narod je u prolosti nije zvao narodna stranka nego klubai ... U viepartijski sistem Crne Gore uli su 1989. godine kao tobo nova politika stranka, ali organizovana i dirigovana od organa dravne bezbjednosti i KOS-a. Zato je njih i pripao zadatak da osnuju Dubrovaku republiku... Nije znao nesretni Novak da su Dubrovani i bez njegove republike ostvarivali ne 12.000 nego 15.000 $ dohotka po glavi stanovnika. Zaista je pretjerao Novak u tenji da iz njegove banjanske oevine i zubake ujevine koji su oboje puka sirotinja donese evropsko blagostanje i sreu bogatom Dubrovniku. Da li su i koliko N. Kilibarda kao lider Narodne stranke i ta stranka imali udjela to je u ratu za mir poginulo i ranjeno nekolike stotine vojnika iz Crne Gore? Ni o tome Kilibarda nikako da zapie neko slovo i opravda takvu injenicu i kae ko je kriv i koliki je njegov udio u toj krivici i bolu za crnogorskim mladiima? Da li je mogao zaboraviti i takvu injenicu ili je samo zapisivao na drugoj strani poginule, ranjenje i izbjegle, pa i razruene domove i sa kojim motivom, a bio je njihov protivnik!? Kakvu je ulogu tada igrao N. Kilibarda u ratu za mir neka objasni samo ne onakvom naivnou i bezazlenou, nesvjesno, opijeno i zablueno? A danas, kakvu ulogu igra tako se pravdajui i sa naknadnom pameu priznajui nekakvu krivicu vie verbalnu nego

169

stvarnu? Koja je u svemu tome njegova dananja uloga. Da li priznanje, oprost, izvinjenje ili e biti neto sasvim drugo to je on odavno smjerao da sve obesmisli i tako naivno objasni svoje slatke snove i zablude iz rata za mir? S obzirom na nain kako je pisana ispovijest, namjeru napisanog i iznijetih injenica oigledno je da se od Kilibarde i nije moglo oekivati nita drugo sem (ispo)vijest koja je selektivna sa uoptavajuim podacima i prebacivanjem krivice na sve druge samo ne na njega. A on u svemu tome kao nije imao nikavog znaajnijeg udjela, jer je njegova uloga bila slubena onako kako se to od njega trailo usluna i tako je on svoju ispovijest i ispriao gotovo bez njegovoga posredovanje ili bilo kakvog direktnog kontakta u dogaajima za vrijeme rata za mir. Meutim, s druge strane njegova je znaajna uloga upravo tek poslije 2000-te godine kada je mirotvorac Kilibarda uveliko propagirao ideju Evropske unije za saradnju sa susjedima, vjersku i nacionalnu toleranciju i suivot na bivim jugoslovenskim prostorima odnosno sada zasebnim dravama koje e ii putem integracija sa njim na elu. Takav se utisak stie kada se ita Kilibardina ispovijest, napisana i sroena da zamagli sutinu svih znaajnih dogaaja i veliku ulogu njegovu kao lidera u Narodnoj stranci i propagatora ratnoga na brojnim mitinzima. Morae objasniti tu svoju ulogu, koja se ne moe tumaiti samo injenicom da je drao govore reda radi, da razveseli mase i radoznale graane ili sluajne prolaznike! Ne samo da je njegova ispovijest neuvjerljiva za jednog ozbiljnog itaoca i posebno poznavaoca ili svjedoka svih deavanja na tim prostorima u ratu za mir nego je ispriana sa namjerom da obesmisli sve to je raeno sa njegovim znanjem. Kilibarda je proao put od politikog uspjeha do zaborava odnosno do pada u politiko blato. U ovoj prvoj deceniji 21. vijeka nema vanijeg mjesta, izlobe ili muzike sveanosti, pozorine predstave na kojoj Kilibarda nije bio prisutan ili kao promoter, govornik, otvarao izlobe, govorio ili besjedio kao uvodniar. Bio je veoma aktivan i prisutan gotovo na svim skupovima ili vanijim knjievnim sastancima, promocijama, otvaranju umjetnikih izlobi, na muzikim sveanostima i pozorinim predstavama. Da li ...realizovanom etniku Nou Kilibardi... neki istaknuti Crnogorci pjevaju serenadu upravo zbog toga to je Kilibarda danas najcrnogorskiji Crnogorac, koji je pola svojega politikoga ivota barjaio srpstvom ili e on sam sebi tu serenadu pjevati? No bilo kako bilo ili kako mu bude on danas barjai crnogorstvom kao politikom, ideologijom, kulturom i svime to je do tada kao nekadanji lider Narodne stranke u ratu za mir negirao kao naciju, jezik i dravu. Kilibardina antiislamska intima u periodu od poetka treega milenijuma stalno je prisutna u njegovim literarnim radovima i zagovornik je njene popagatorske uloge i velianja svega to je islamsko ili bonjako, pa ak nadilazi neke kategorije za koje do dananjih dana jo nije mogue poremetiti kvalitet narodne poezije i knjievna djela velikih pisaca iz pravoslavne batine. Posao je Kilibarde upravo da danas promovie islamsku kulturu, bonjatvo, otkriva ga crnogorskoj javnosti i stavlja na veoma visoko mjesto kulturne i knjievne batine, a zapostavljajui ili bolje rei na tetu sopstvene istorijske kulturne batine. No, to je Kilibardino pravo i lini zadatak, njegova dobra volja da se dodvorava onima protiv kojih je bio sa svojom istorijskom zabludom i snovima, a naivnou pred ukupnom naunom, strunom i laikom javnou. Upregao je Kilibarda sebe u veliku rabotu prepjevavanja i suptilnoga tumaenja i reprogramiranja, kao i transformisanja ukupne knjievne batine crnogorskoga naroda zarad samo nekog (o)pravdanja sopstvene politike linosti ili bolje rei politikoga pranja svoje biografije.

170

I to je jedina potreba ili interes to je Kilibarda i tada bio u Sarajevu na zadatku visokom u cilju potreba onih protiv kojih je bio strasno, idejno, politiki, lino i zapjenuano sa negacijom koju je, svi su izgledi, visokom cijenom platio svojom istorijskom zabludom! O moralno-politikim vrednostima ili karakteristikama N. Kilibarde treba govoriti sa mnogo opreznosti iz razloga to morate imati na umu jednu fazu njegovoga nacionalistikoga zanosa i politike istrajne pripadnosti i dosljednosti. S druge strane u drugoj fazi njegove politike djelatnosti imate njegovu podfazu trijenjenja od zabluda koja gotovo jednako vrijeme traje posebno od samoga kraja 20. vijeka pa sve do dananjih dana. Taj njegov evolutivni put kako ga on naziva jeste politiki kredo koji ima za cilj pravdanja za sve to je inio. On pranje svoje politike biografije ne izvodi injenicama ve samo rijeima u koje treba italac da (po)vjeruje kao dokazima, a to su njegova naivnost, nezrelost, opijenost i brojne zablude i snovi koje je tokom est decenija nagomilavao, a koje e se za sada morati drugaije tumaiti u hodu vremena i promjena koje su uslijedile uz pomo ne samo ambasadora nego i evropskih integracija. Najcrnogorskija lustracija politike djelatnosti i pranja politike biografije Novaka Kilibarde je poela i ona e trajati sve do neke vee i pragmatinije opijenosti i zablude, a za to, ipak, postoji realna mogunost da on u nju opet zapadne i konano se sa njom pokrije. Da li je to sada Novakovo zatiranje istine ili kako veli jedna pjesnik i knjievnik ...Noo lae kad zatrepe... samo da svojim trijenjenjima barem neto od svega zbaci sa svoje blatom prekrivene politike linosti koju on spira neuspjeno, ali dosadno i uporno mislei da e se prljavtina sama od sebe sa njega skinuti ili otpasti, a upravo je toliko prionula za njega da je postala sastavni dio njegove politike linosti i biografije. Sada Kilibardi, kako ga nazva jedan knjievnik i pjesnik Hrt Karaman, samo preostaje da se uporno dodvorava i pravda svima za svoju prolost u kojoj je napadao ne samo knjievnika nego i sve politiare, dok je srbovao i nacionalistiku euforiju propagirao, a dobrovoljce zavodio i slao sa orujem na ratita da osvajaju srpske teritorije, koje su nekada davno imali. Brojne izjave Kilibarde imaju za cilj da udjeljivanjem bombastinih rijei upravo se dodvori ne samo pojedincu o kojemu pie i kojega velia nego i njegovom narodu da bi se jednoga dana pozvali na Kilibardine rijei koje veliaju pojedine politiare iz vremena nacionalizma i graanskoga rata. Tada e imati i jake razloge da, pored mnogobrojnih izjava o linostima, velikim i istorijskim, naglasi: Kilibarda, koji nije glup, izjavio na sjednici svoje stranke nedavno u Nikiu da je Tuman najvei dravnik .... Kilibarda za svakog dravnika koji mu je potreban za pranje svoje politike biografije govori ni manje ni vie nego da je veliki dravnik, poevi od A. Izetbegovia, F. Tumana, B. Klintona i do ko zna kojih e jo biti samo kad mu zatrebaju. Kao lider punih deset godina je ... ef zloinake Narodne stranke..., uspio je zamijeniti svoju prolost i dograbiti se nezavisnosti, promijeniti svoju politiku ulogu i sada svoju mirotoivost prosipa ukupnoj javnosti. Ponaa se Kilibarda kao politiki istunac, pa pria i pripovijeda ta mu na um pane kao da nema ivih svjedoka, koji ga se sjeaju ta je do prije desetak godina radio, a to nije mali vremenski period za jednoga politiara. Ne misli valjda osvijeeni i samostalni p(oli)tiar N. Kilibarda da e u drugih deset godina njegove nove politike integracija, koju po prvi put dosljedno sprovodi, uspjeti da poravna sve neravnine u svojoj politikoj biografiji i da e sve maske

171

sa njegovoga lica biti skinute! U drugoj deceniji njegovoga miropomazanja i politike mirotoivosti bie stavljene neke druge politike maske o kojima e samo on znati razloge njihovoga postojanja i mijenjanja-skidanja. Kada je njegov velikosrpski projekat doivio poraz - fijasko on je priznao zablude koje je nosio sa sobom punih est decenija i sa kojima je izvodio nastavu na visokokolskoj ustanovi u Nikiu! Nita udno ili neobino za njega da se po nekoliko puta preobrati i zamijeni jednu masku drugom i to u par minuta, a kamoli za desetak godina koliko je tek izmijenio politikih lica, to sami bog zna, esto bi tako znao rei. Sada je onamo gdje je uvijek pripadao nacionalno i dravno, u pasjoj zemlji kako ree jedan knjievnik ili u Crnoj Gori gdje vlada diktatura sa osmijehom... ak sa izvjesnim rezom bijelih zuba, sa istomiljenicima i bivim protivnicima, otrijenjen i evolutivno izmijenjen, preobraen i preobraen u najcrnogorskijega Crnogorca, bivega najagilnijeg i najveega velikosrbina punih deset godina. Kilibarda se ne pita ta je bilo sa onim periodom do tada i o tome se mnogo ne izjanjava niti je to toliko obojeno ili ispolitizovano, ali jeste vjeto ispleteno da zlu ne trebalo uvijek se moe pozvati na komunizam, ideologiju, partijsko gledanje i na kraju partijsko protjerivanje i onemoguavanje da njegova linost kao pisca i knjievnika doe do izraaja u Crnoj Gori. Zbog zaokreta u politici i nove ideoloke preorijentacije na tranzicionim i integrativnim osnovama moda je nastalo sadanje Kilibardino suptilno, novo i drugaije itanje Njegoa i posebno Gorskoga vijenca i kao preporuka da bude na onim visinama ili po kriterijumu kao Opet isto, ali drukije, ali sada bez antiislamizma i antiturskoga naboja i bez genocida na vjerskoj osnovi! Danas je njegovo beharanje novoga politikoga nacionalizma odnosno pozivanja na crnogorstvo pragmatino ili veoma profitabilno i poeljno za edukaciju graana u Crnoj Gori, na to ima lino pravo i niko mu to ne negira niti hoe ita (od)uzeti. Meutim, nastojimo ga podsjetiti na nekadanju orijentaciju politiku od koje se on sada jei, jer je bio u zabludi. Meutim, ne jei se kada su u pitanju privilegije koje su ga zadovoljavale do jednoga trenutka, kada je imao sve to mu je trebao da zadovolji svoju nezasitu i preambicioznu linost. Da li se tu radi o nekim Kilibardinim zavrzlamama i korisnim nejasnoama, snovima i zabludama sa kojima on hoe dovesti itaoca u zabludu ili ga uvjeriti-ubijediti u istinitost svojih rijei, a bez ikakvih dokaza samo na osnovu ispovijesti i sjeanja. A moda bi u objanjenju svega mogle pomoi i vaiti rijei jednoga pisca koji ree da su to sve Kilibardine naune magaretine i nepodoptine, kojih je za ovih desetak godina njegovoga politikoga djelovanja toliko mnogo da analizirati sve te snove, zablude, naivu, bezazlenost, opijenost i besvjesnost teko da bi pomogla bilo kakava seansa sa ambasadorom jedne strane drave! Da li Kilibarda moe da pojmi ono to sebi pripisuje ili od ega bjei ako je to njegova politika prolost koja je samo naivna, zabluela i danas preporoena uz seansu jednoga ambasadora strane drave? Da li misli da je moe izbrisati i preko toga zasaditi novu ili pomijeati je sa ovom sadanjou koja mu je pragmatina i upravo dobrodola, jer je prepoznaje kao novu i gotovo uroenu, a sve do tada je bila farsa, maska, paravan iza kojega se on krio. Dakle, sa roenjem je usvojio sve ovo dananje koje je kao prorok predvidio! Takvih politikih trabunjanja Kilibarde ima na pretek i ne treba da na ovom mjestu se o njima toliko pria, posebno ne jer odiu velikom naivom jednoga ovjeka u poodomaklim godinama, zadojenog nezajaljivim ambicijama i

172

neostvarenou kao i eljom za revanizmom i osvetom svima onima koji su ga pretekli u politikom ili intelektualnom dijelu i knjievnom stvaralatvu. Dananji Kilibarda kao samostalni p(oli)tiar nadmaio je za tri koplja sebe kao politiara iz vremena posljednje decenije 20. vijeka. I tu je on veoma ambiciozan i uvjerljivi, inventivan i pragmatian, neuraunljiv i degutantan, pravdoljubiv i preambiciozan, sve suprotnost do suprotnosti, najdosljedniji u nedosljednostima, i to je neto, rekao bi on, a mogao bi i dodati da je sve to njegovo politiko blato sa kojim je prekriven! A mnogo toga je govorio, zborio, pjevao, pripovijedao, priao, zamagljivao, prepjevavao, dodavao, prepriavao i sve to naglavake obrtao shodno svojoj evolutivnoj prirodi u hodu vremena i promjena, kojima je cijeloga ivota teio i sa kojima je svojim ivotom upravljao kao principima i devizom-motom njegovoga ivotnoga kreda sve se mijenja, a najbre se od svega sam se mijenjao, kao kameleona kojega je jedino Kilibarda nadmaio u svome ivotnom i politikom bitku. Vjerovatno da je Kilibarda posmatrao i uio od kameleona promjene i preobrazbe, pa ih shvatio kao evoluciju shodno ivotnim stanjima u prirodi to mu je posluio kao primjer za ugled na politike promjene i stanja tokom brojnih njegovih susreta, mitingovanja, izjava, tumaenja, sjeanja, intervjua, ispovijedanja, zagovaranja, ubjeivanja i propagiranja. Da li je Kilibarda sve izmislio o sebi pa se kasnije poeo od svega toga trijezniti i sada vjeruje da je to stvarnost njegova potpuna i istinska istina, ili je to njegov put postepene evolucije od djetinjstva pa sve do starosnoga doba? Moda mu se desilo da je sebe uspio ubijediti da je sve tako kako je on elio i duboko povjeruje u svoju istinu koju je cijelo vrijeme izmiljao, a najednom bio prinuen ne samo da povjeruje ve i da odbaci svoju politiku prolost! Jer, Crna Gora je, prvo, samu sebe izmislila, a potom povjerovala u vlastitu izmiljotinu! Da li Kilibarda ivi u stilu novoga ivotnoga mota i modernoga doba, da moe prije podne biti kuka a poslije podne vitez? Smatra li da moe jedno vrijeme raditi ono to hoe da bi u drugom vremenu opet radio neto drugo, a ono prethodno negirao ili ga pravdao zabludama? Znai, moe jue biti obian skutodra dedinjskog kasapina, i svesrdno raditi na likvidaciji Crne Gore, i uzeti joj obraz na Dubrovniku, i biti, i jue kao i danas, najobiniji vercer, a da te ipak Crnogorci smatraju legendom! Kilibardi Novaku sada jeste blago, a bilo mu je i u onom vremenu blago i tako stalno mu je mnogo dobro. I nek' mu je "blago! Kilibarda u jednom intervjuu veli kako je, traei i desno i lijevo oprost zbog onog to su do jue radili on i njegova stranka, imitirao Vilija Branta! E pa to vam je klasian obrazac crnogorske megalomanije: On, Kilibarda, niko i nita, obina vega ispod Tupana, imitira nikoga manjeg od Vilija Branta! Preobraaj metamorfoze politiara Novaka Kilibarde su takve da u njegovom evolutivnom procesu iziskuju od njega mali napor na koji je on odavno navikao i upravo je to njegov moto i ambicija sa kojom dolazi do vrhunca svojega ega i nadgradnje da se pokae i iskae kao ovjek velikih evropskih shvatanja! Kilibarda, dodue, kae da je Srbin, ali je oekivati, koliko sjutra, da s desetkom diplomira za Crnogorca. Jer Kilibardi fali tek jedan korak do svijesti da je Crnogorac! N. Kilibarda se odrie srpskoga sna Dubrovake republike, uea u ratu za mir i sve e nabrojiti bilo ega se bude (do)sjetio, pa je upeobrazio da javno govori kako je za nezavisnu Crnu Goru gotovo bezmalo cijeli svoj ivot, i jo malo pa onaj dio iz njegovih zabluda i rata za mir da odbaci ili ga prebrie. Bio bi onda politiki istunac kakvoga nije Crna Gora raala, niti e roditi za sva vremena budua. Objanjenje

173

Kilibarde o svojoj transformaciji ili evoluciji shodno hodu vremena i promjenama i protivljenja onih koji su ga napadali i mrzjeli pa mu nijesu dali da se pokaje je veoma interesantno i na putu vlastite osebujne transformacije. ... Ja sam priznao svoje greke i javno se pokajao. Poput Vilija Branta... To nijesu mogli da prihvate samo moji Srbi, pravoslavci. Na jednoj strani se izdaju za hriane, a nijesu mi dali da se pokajem. To je hipokrizija i bezobrazluk.... Dakle, ostvario je Kilibarda veliku moralnu pobjedu upravo zbog velike mrnje koju su prema njemu protivnici njegovi izraavali napadajui ga i mrzei ga!? Zbog svega to je radio i gdje je god se kretao meu Bonjacima Novak je ak doivljavao ovacije!? Da li je Kilibarda upravo svjestan ovacija koje je doivljavao i da li zaista eli da pravilno tumai izraze te ovacije! Nevjerovatno koliko je Kilibarda umislio da su njegove promjene, transformacije, evolucija, koje je imao tokom posljednjih desetak godina svojega politikog ivota i rada, posebno kada je bio diplomatski predstavnik u Sarajevu, plod njegove uobrazilje i velike moralne pobjede u emu mu je pomogla mrnja protivnika njegovih, a njegovo Vili Brantovsko pokajanje je kulminacija oprosta za sva politika nedjela u posljednjoj deceniji 20. vijeka. Noo Poteni doivio je politiki kredo ovjenan ovacijama koje je dobio od bonjake elite. Naravno da ga je podrala ...Akademska, kulturna, moralna... elita, barem je tako Kilibarda sve shvatio i prihvatio, a da li je ostao zbog svega toga zbunjen? Da li se zapitao kada? N. Kilibarda ima paranoinu mo izvrtanja injenica i prilagoavanja svojim eljama i namjerama. Za sve Kilibardine izjave, objanjenja i tumaenja, mijene, preobraenja, evolucije i promjene u kojima on reterira iz pragmatinih razloga dobro bi doli stihovi to se mri kad kovat nee, to zbor kupi kad zborit ne smije! Novak Kilibarda pominje zloine u Srebrenici koji su uinjeni prema Muslimanima, ali sa druge strane zaboravlja ili namjerno to ini za zloine koji su uinjeni prema Srbima, srpskom dijelu stanovnitva prema porodicama u Republici Srpskoj, prije nego se dogodila Srebrenica, koji su injeni od strane Hrvata ili Muslimana. Zar to nije jedna vrsta zloina kada se namjerno spominju rtve na jednoj strani dok na drugoj strani u tom istom ratu nema ili se namjerno zaboravljaju rtve rata na srpskoj strani? Kilibarda sve ini u svojoj ispovijesti, poluistini i selektivnoj istini samo da se opere prema onoj strani protiv koje je bio u ratu za mir. Helsinki odbor za ljudska prava u Republici Srpskoj u potpunosti podrava zahtjeve studentskih i nevladinih organizacija iz BiH i Srbije da se Novak Kilibarda, savjetnik u Ambasadi SiCG u Sarajevu, proglasi personom non grata... Novak Kilibarda je iako iskusni univerzitetski profesor bio jedan od najveih ratnih huskaa na ovim prostorima, koji je svojim najjaim orujem - govorom mrnje podstrekavao ljude na zloine i druga brutalna nedjela i krenja ljudskih prava. Osim toga, njegova politika partija je formirala dobrovoljake odrede koje je Kilibarda obilazio na hercegovakom ratitu, nazivajui ih svojim ratnicima. Da li u Kilibardinoj ispovijesti ima govora mrnje na nain to se reaju rtve zloina na jednoj strani a na drugoj strani se preutkuju. ta je to i ima li tu mrnje ili koja je to vrsta zloina? Podrao je mlade, lijepe i pametne posle ute grede, ali dogodilo mu se da se, kako kae, razoara u Mila i Momira i Sveta. Zato je 12. maja 1990, na dan Svetog Vasilija Ostrokog, osnovao NS - srpsku stranku usred Crne Gore... za Crnogorce istie da je Srbin, za Srbe da nije Srbijanac... tuio je i bio tuen. Prvi je, kako istie, od Periklovog doba do danas, politiar kanjen u sudu za nanesene duevne boli Momiru

174

Bulatoviu i Svetozaru Maroviu, izjavama da je dati njima da upravljaju dravom isto to ostaviti jarca da uva kupus... esto je menjao stavove, mnogi mu upravo to najvie i zameraju. Govorio je 1992. uoi abljakog ustava: Referendum znai da e mene i moje potomke, sve nas, pretvoriti u banana-narod koji prestaje da ita znai na planu svetske istorije. udna je konstatacija ili zakljuak N. Kilibarde koji kae da je Po prirodi stvari, svaki narod koji u monoj Osmanskoj imperiji nije primio islam produkovao je svoj antiislamski i antiturski odnos u usmenoj knjievnosti kao olienju svoje kolektivne svijesti. A krstaki ratovi i oslobaanje Jerusalima od muslimana jesu tematika i pisaca koji pripadaju narodima to nijesu bili pod osmanskom vladavinom. Kod Kilibarde sve je mogue i oekivano pa je sasvim nevano to u svojim zapaanjima odmah daje uporeenja koja su vremenski daleko jedan od drugoga nekoliko vjekova i u kojima samo on uvia ... produkovan je svoj antiislamski i antiturski odnos, barem za istoriju jugoslovenskih naroda. Drugim rijeima zato su narodi ili stanovnitvo koje se nalo u velikom Osmanskom carstvu, pokoreno od sile monoga Osmanskoga carstva, ne zadovolji sa vladavinom osvajaa i zato po prirodi stvari ono ispoljava antiislamizam i antiturski naboj, jer bolje mu je bilo pod osvajaem i zulumom nego danas da Kilibarda mora da tumai zato je ba to tako, a ne onako kako misli Kilibarda da bi mu mnogo bolje bilo!? Kakve li logike i naune metodologije ili istraivanja po prirodi stvari od biveg velikog Srbina Novaka, a sada proturski nastrojenog i po njegovom miljenju ili tvrenju vie ne bi bilo ratova, makar onih imeu pravoslavaca na Balkanu i Osmanlija kao osvajaa i porobljivaa iz Male Azije. Zapanjujue je i Novakovo objanjenje po prirodi stvari!? A na koji bi nain trebalo da bude u ne skladu po prirodi stvari da bi zadovoljilo Kilibardina razmiljanja odnosno projekcije dnevnih dogaaja u prolost pa da svi ne budu antiislamisti i da ne produkuju antiturski odnos, odnosno da osvajaa podre u namjeri da okupirano stanovnitvo bude zahvalno to je u neslobodi pod zulumima turskim, nabijeni na kolju, sa otkinutim i uzidanim glavama kao na ele kuli, da strah siju svima koji i pomisle na otpor ne po prirodi stvari i tako dalje? Mogue da je to novi nain primjene metodologije i nekih Kilibardinih naunih utemeljenja iz prolosti i ispravljanje istorijskih dogaaja sa novom svijeu suptilno i drugaije da se tumai, kako to bude trebalo Kilibardi da zadovolji svoje potrebe i interese onih protiv kojih je bio kao zablueli starina. ta to hoe novak i dananje kilibarde, zablueli profesori, koji se otrijezne poslije desetogodinjeg danononog politikoga i nacionalistikog pijanstva i ponu ispravljati svoju politiku prolost spirajui sa sebe crijevni sadraj koji su tokom cijeloga politikoga ivota i rada sisali iz debeloga crijeva bivih njihovih politikih vodova i ideologa? Kilibarda smilja jedan i propagira svoj novi nain gledanja na slobodu i slobodan ivot dostojan samo ovjeka poput njega, u duhu kako ga je on vodio poput kameleona ili Arlekina, zanovetajui sopstvenim zabludama i propagirajui slobodu porobljenog ovjeka, koji je u teem poloaju od nekadanjega roba u robovlasnikom drutvenom sistemu. Podravao je i propagirao politiku svojih vladara i ideologa politikih i to mu je bilo isplativo ali je zaboravio da je dostojanstvo ovjeka slobodnog i zdravorazumskog bia iznad njegovoga naina shvatanja i politikih pogleda, shvatanja i instrukcija ivljenja pod zavojevaem. Savremeni nain Kilibardinog suptilnog i drugaijeg tumaenja i projektovanja dananjih pogleda i stremljenja drutva u blisku ili daleku

175

prolost crnogorsku, koja bi bila podobna i prihvatljiva od strane islamizma i proosmanizma je u stvari nita drugo do velianje svih osvajaa a posebno Osmanlija na Balkanskom poluostrvu. Hoe Kilibarda da se oslobodi ili na neki nain izbaci sve to su neoborive injenice kada je rije o Turskoj kao osvajau ili Osmanskom carstvu i osvajakim tenjama da stave pod vlast cijelokupno stanovnitvo Balkanskoga poluostrva. Dakle, zato antiislamizam i antiturski naboj kada sve to moe po zamisli Kilibarde, da bude suptilniji nain gledanja na onoga ko vam oduzima slobodu i ugroava egzistenciju odnosno uzima ivot i stavlja ga pod kopita!!! Nije nita novo niti iznenaujue kada je u pitanju pragmatinost N. Kilibarde i zagovaranje evropskih dananjih integrativnih procesa i dobrosusjedskih odnosa od onoga politiara koji je bio protivnik inovjernika i poturica!? Koja je sve to Kilibardina projekcija dananje politike u daleku prolost, knjievnost i istorijska djela. To je ona visoka politika pragmatizma N. Kilibarde bez ideoloko-politike osnove ili ideoloke matrice koja je prola njegovu cenzuru svakako, a i odreenoga kruga njegovih istomiljenika u Crnoj Gori i u susjedstvu gdje je on imao veoma plodnu diplomatsku karijeru razvijajui trgovinu na zavidnom nivou! Zaista, a vrag e ga znati, ta je sve zablueli i domiljati Kilibarda uspio vidjeti poslije trijenjenja i seanse sa jednim stranim ambasadorom i konano se uspio izbaviti od dugo decenijskih zabluda i svojega ukupnoga politikoga ivota i rada. Genijalno ili enijalno, klovnovski, kameleonski je nadvisio i uspio zacrveniti i samoga kameleona pojavljujui se i mijenjajui u hodu vremena i tranzicije evropskih integracija i intelektualnog napora koji je svakim danom sve vei i tei kod samoga Kilibarde! Kada god je trebalo Kilibardi da neto uzme iz istorije oslobodilake borbe ili da se pozove na nekoga on je uvijek sve to znao zainiti ne samo stihovima, injenicama ili govorima, pa i pozvati se na knjaza odnosno kralja Nikolu I Petrovia, samo da bi ojaao, potvrdio i ozvaniio ono to je htio tada zloupotrijebiti, kao na primjer, kada je bilo rijei o trpcima i otmici iz voza tokom zasijedanja Skuptine: RCG Izgleda da sam bio u pravu kad sam pitao da li je Vlada ita uradila po ovom pitanju, naglasivi kako ni on, kao ni kralj Nikola, nije srean to ivi sa Muslimanima, a ni oni nijesu sreni s nama, ali bog nam je sudio da ivimo zajedno i to je naa neminovnost! Vjetina politike manipulacije od strane N. Kilibarde i zloupotreba pojedinih rijei, izjava koje je on znao nai bilo u poeziji ili prozi knjievnih djela Petra II Petrovia i Nikole I Petrovia seu do velikih visina i veoma su suptilne. Upravo ta suptilnost i drugaije itanje i tumaenje Gorskoga vijenca i ostalih Njegoevih djela dolazi do izraaja onako kako sada trai da se tumai antiislamizam i antitursko raspoloenje tokom oslobodilake borbe. To je u stvari Kilibardin nain metamorfoze i transformacije politike linosti i gledanja na procese u crnogorskoj istoriji i vievjekovnoj oslobodilakoj borbi crnogorskog naroda kojega on nije do skoro nikako htio priznati da postoji, ve se negatorski odnosio, da bi se, naravno, od toga pijanstva otrijeznio i sve zablude odbacio i postao novi Novak Kilibarda, kao da se ponovo rodio. To to moe Kilibarad ne moe niko drugi da u jednom vijeku nekoliko puta se rodi i preporodi, preobrazi i uobrazi, opije i otrijezni po nekoliko godina leei u stanju pijanstva ili otrenjenja. Zaista metamorfoze Kilibarde su na granici fenomena. To je maligno tkivo politiara N. Kilibarde odnosno samostalnog p(oli)tiara i javne linosti. Ali, mora se priznati da je N. Kilibarda bez obzira na sve svoje mijene svjestan itekako svoje uloge koju igra i svega onoga to ini samo da spere barem neto od onoliko blata koje je po njemu odnosno u kojemu se

176

odavno nalazi i svakim danom sve vie tone sve do njegovog i biolokog nestanka, ako se to uopte bude i desilo! Tvrdi ili moda samo govori N. Kilibarda da je Njegoa spasila od potapanja njegova pjesnika genijalnost to drugim rijeima treba da znai da taj isti Kilibarda hoe se oeati samo da sa sebe zbaci barem neto i da to (od)baci pa makar i na Njegoa od kojega je on udaljen neto malko vie od dvanaest decenija od dana roenja. Umislio N. Kilibarda da moe da se uporedi sa Njegoem, a ako mu ne uspije makar da bude tik uz njega ili da na neki nain samoga Njegoa stavi u podreen poloaj zbog svoje primjedbe i objektivnog tumaenja i poimanja antiislamizma i antiturskoga naboja, odnosa ili raspoloenja. Upinje se Kilibarda, napinje i propinje, vue i potee, kleca, pada i pokuava se podii a nikako ne uspijeva da teki politiki jaram iz vremena posljednje decenije 20. vijeka sa svojega siunoga vrata makar malo oslobodi, a kamoli da ga skine kako je naumio i na drugoga prebaci. U blatu politikome je ve dugo, a jaram ga vremena rata za mir uveliko stee. Kilibarda baa krivicu i svaljuje svu odgovornost na pisce i knjievna djela iz 19. vijeka i na daleke istorijske procese i dogaaje, velike sile i brojne vladare, za sve ono to je on sa ushienjem i velikom ansom, a na usluzi, vidio svoj slobodan put ka tronu i nikako da se otrijezni i shvati, to je nekada davno dobro uoio bio, da nije kriv pisac ve iskljuivo italac, a te velike istine, injenica i krunskoga dokaza on nije svjetan danas, mada se otrijeznio uz seansu jednoga ambasadora strane drave! N. Kilibardu jo uvijek ne naputaju pusti snovi i teke zablude pa i dalje projektuje dananje politike projekcije u daleku prolost nadajui se da e se makar neko uhvatiti na njegov davno iskidani mamac. Kilibarda je zbog sopstvene politike nastranosti sadanje upravo upao u ideoloko-politiki bezdan pa svim silama nastoji to nametnuti velikom vladaru, pjesniku i filozofu, smatrajui da e mu to proi jer crnogorska javnost, a posebno politika, o svemu to pie Kilibarda uti i preputa da o tome samo on kao samostalni p(oli)tiar sebi sudi, presuuje, tumai i ocjenjuje, kako je prolost crnogorska ili knjievna djela Petrovia Njego, Nikole ili Petra I Petrovia Njegoa na granici bezdana! Sve su to gluposti jednoga samostalnoga politiara i javne linosti u liku N. Kilibarde, koji nastoji da svoju politiku prolost donekle opere ili svede na neke minorne granice krivice i odgovornosti. Sve to je N. Kilibarda vie priao protiv onoga N. Kilibarde iz vremena posljednje decenije 20. vijeka sve je dublje padajui gnjurio u blatu upravo u ideoloko-politiki bezdan iz kojega ga ne moe izvui ni njegova metamorfoza kameleonska. Potonuo je i propao u bezdanu sopstvene politike linosti i zabluda kojima je nastojao oprati svoju politiku prolost, politiku linost i djelatnost. Gotovo bi bilo beznaajno ta danas Kilibarda pria, pripovijeda, zanoveta, opravdava, utvruje, nadreuje, zagovara, improvizuje, duboko i suptilno poima pojedina knjievna djela i istorijske dogaaje u kojima vidi ideoloko-politike matrice njegove dananje politike preokupacije, da je rije o njemu kao samostalnom p(oli)tiaru. Meutim, kada je rije o njemu kao bivem politiaru, koji nema politiku pozadinu i prolost jednoga lidera Narodne stranke, a koji je aktivno djelovao u jednom tekom vremenu optereenom nacionalizmom na nekadanjim jugoslovenskim prostorima i naravno imao izvjesnu ulogu kada je tadanja monolitna SFR Jugoslavija se raspadala i konano je nestalo kao dravne tvorevine, ratnim dogaajima i deavanjima iz posljednje decenije 20. vijeka u zvanom ratu za mir, onda je itekako vano to je on nekada govorio i na koji je nain

177

politiki djelovao. A, s druge strane, takoe, je mnogo vano kako on danas na sve to gleda i posebno nain na koji objanjava tadanje dogaaje, daje tumaenja i kao javna linost i samostalni p(oli)tiar, kako edukuje graane Crne Gore, srpsku, crnogorsku i iru javnost. Dakle, njegova politika linost je u ii svih deavanja iz razloga to je dobrim dijelom uestvovala u politikom ivotu Crne Gore u posljednje dvije decenije i imala velikog uticaja i znaaja, pozitivnog ili negativnog, ono to N. Kilibarda danas upravo zagovara i samo prije neto vie od decenije je drugaije priao, instruisao, zagovarao, djelovao i politiki osmiljavao, posebno kao lider Narodne stranke. N. Kilibarda je esto puta veoma lucidan sa svojim izjavama pa makar to bilo i o nekim temama koje su izvan njegovoga knjievnoga stvaralatva i interesovanja, ali za sve on ima najmanje po neki savjet, predlog, preporuku ili elju da skrene panju svojim iskazom - miljenjem, pa na primjer tako o jednom veoma poznatom slikaru i njegovom slikarstvu kae: estitam mu to ima sposobnosti velikog slikara. Intimno, elio bih da se bavi drugom tematikom. ta drugo rei za N. Kilibardi i za njegov nain poimanja umjetnikog djela i vienja na opus jednog velikog umjetnika estitajui mu na sposobnosti velikog slikara. Zamislite kada bi neko na promociji neke Kilibardine knjige-hronike, mozaika, ispovijesti ili romana rekao: intimno, elio bih da se bavi drugom tematikom ili problematikom?! Sposobnost, nadarenost, talenat i genijalnost je neto to je u tom ili takvom ovjeku umjetniku - slikaru - muziaru, fiziaru, matematiaru i tako dalje, pa za tako nadarene ljude rei odnosno uputiti im rijei estitam na talentu gotovo je kao da nita nijeste ni rekli. Ne bi mu bilo zamjereno, a niti bi toliko pogrijeio da je rekao estitam ti na genijalnosti ili visokom umjetnikom dometu! Ali, i to je N. Kilibarda!? Moda bi on znao velikog slikara usmjeriti ili preusmjeriti ne na neki drugi slikarski - umjetniki pravac ili nekom muziaru ili pjevau rei da se ogleda u nekom drugom muzikom anru. Svi su izgledi da mu nijesu bliski slikarski dometi umjetnika ili te vrste umjetnosti to i nije za neku kritiku, jer je njegovo knjievno izotreno ulo namijenjeno drugoj vrsti umjetnosti pisanoj knjievnim djelima. Umjetnika djela iz slikarstva u navedenom sluaju ipak se na drugaiji nain prikazuju, dojme, kritikuju ili vrednuju. Nema tu onoga to bi Kilibarda rado vido i prilagodio svome politikom i pragmatskom ulu na koje je navikao u prethodne dvije decenije pa mu estitanja na sposobnosti i nije neka uspjela posebnost sa kojom se htio izdvojiti ako ne i malo drugima suptilnije zazvuati! Jednom rijeju Kilibardino miljenje je krajnje neuspjelo i bezbojno da ne kaem ispod osrednjeg umjetnikog dojma. Htio je neto drugaije rei, ali je ispalo ispod svakog prosijeka. Toliko o nekim Kilibardinim izjavama sa kojima se eli infiltrirati u kulturnim i umjetnikim krugovima i zaokupiti njihovu panju i posebno panju crnogorske javnosti. Ipak, skromnost je vrlina, oigledno da je Kilibarda tu napravio previd. Mediji se, ipak, i danas utrkuju prenosei raznorazne nebuloze i izjave Kilibarde iz njima poznatih razloga, a vjerovati da je to zasluga makar iz protekle decenije iz vremena rata za mir! Ono to danas Kilibarda kao javna linost i samostalni p(oli)tiar zagovara i propagira u cilju edukacije graana Crne Gore, a shodno njegovom pragmatskom djelanju i dodvoravanju visokim predstavnicima Evropske zajednice jeste evropeizam, integracije, evroatlantske integracije, dobrosusjedski odnosi, ulazak u NATO i tome slino. Dakle, Kilibarda je shvatio da je svoju politiku iz prolosti dovoljno izraubovao i da sa njom vie nema napretka pa se sada okrenuo novom talasu politike koja dolazi od Evropske Unije. Takva politika ima veliku prohodnost i isplativost i on tu sada i djeluje,

178

smatrajui da ima to rei, iskazati se, inicirati svoje ideje pa makar to bili opet njegovi snovi i velike zablude, ali koje ovoga puta nee imati vremena da ispravlja ili da ih se oslobaa, makar to bilo i na seansi sa ambasadorom neke druge drave i ne tako mone, ve one iz susjedstva. Procijenio je da bi dobro ili pojedini termini zbog kojih se nekad ratovalo u posljednjoj deceniji 20. vijeka, u kojima je on visoko iskazao umjenost i sposobnost plasiranja, a sada e na drugaiji i suptilniji nain sve to isto podbaciti novim evropskim putevima i projekcijama. Evropa je zainteresovana za stabilnost na Balkanu, a on se ve p(r)okazao za ovih desetak proteklih godina da nije isti kao prije nego da je potpuno nov i na drugaiji nain! Koliko e u tome uspjeti Kilibarda da ubijedi ukupnu javnost na nekadanjim jugoslovenskim prostorima za sada su procjene na uzlaznoj liniji i pokazuju velike izglede, a da li e i visoke evropske zvaninike uspjeti da nadmudri to je veliko pitanje i za tako neto ima rezervnu varijantu B sa kojom e kao kecom u rukavu, ipak, izai kao pobjednik!? Nada ga ne naputa i za sada pokazuje veliku istrajnost na takvome zadatku! Antiislamizam i antiturski naboj iz vremena 19. vijeka posebno u pojedinim knjievnim i istorijskim djelima, kao na primjer Njegoevom djelu Gorski vijenac, po miljenju Kilibarde treba ukloniti iz nastavnih programa i ako u tome uspije on moe opet oekivati neku nagradu, pa makar to bila i medalja za mir od visokih evropskih zvaninika. Nita nije nemogue u to se i sam Kilibarda uvjerio toliko puta u svojoj politikoj karijeri, jer ima za to mnogo primjera ne samo u regiji ili susjedstvu ve i u samoj Crnoj Gori, pa kada mogu oni moe i on kao dugogodinji neuspjeno - uspjeni ratnohukako - mirotvoraki bivi lider a sada samostalni p(ol)itiar i javna linost. Njemu politiki nerv kazuje da ima politikog prostora za takvo djelovanje pa od njega i njegovih politikih boraca i novosteenih prijatelja zavisi dalji politiki angaman. I danas, cijelim svojim biem, umnim i fizikim radi na tome. Koliko e i dokle uspjeti ostaje da se vidi, a planovi su u toku realizacije i ideoloko-politika trasa se po fazama izvodi, a vjerujemo da je na polovini puta ili ga je primakao. Naravno da Kilibarda vjeto krije svoju visoku dananju politiku djelatnost, a kreativnost mu ne nedostaje to je vidljivo, makar za ovaj protekli period prve decenije 21. vijeka. Osjeao je svojim ulima, unutranjim nemirima i treptajima da mu nije samo dovoljna sopstvena linost niti iskustvo koje ima, ve mu je potreban malo vei tim i na tome planu bio je uspjean! Okupio je ljude iz struke i nauke, a uz sve to i visoke politiare je pridobio za taj projekat i onda je (o)siguran pogodak u cilju realizacije politikoga zadatka na kojemu je svakako danas, kao samostalni p(oli)tiar i javna linost. Sve je od podredio duhu dananjih evropskih i evroatlantskih integracija i potreba bez prolosti i brojnih istorijskih dogaaja, koji su optereivali politike projekte nekadanjih boraca rata za mir. Samo je pod velikim znakom pitanja kako i na koji nain izbrisati prolost koja optereuje integrativne evropske procese, ali o tome e vjerovatno posebnu brigu brinuti ili imati niko drugi nego N. Kilibarda. Sve e biti podreeno duhu dananjih politikih procesa i dobrosusjedskih odnosa sa akcentom na stabilnost i bez tenzija u regionu na Balkanu. Dakle, to je projektovanje dananjih potreba N. Kilibarde u blisku ili daleku prolost crnogorsku ili ostalih evropskih naroda, koji su se po njegovom vienju i tumaenju velikim dijelom jo u prolosti oslobodili takvoga gledanja na bolesnika sa Bosfora, pa mu ne smeta, jer se radilo o jednom prestarjelom carstvu koje nikome nije moglo koditi niti zasmetati. Takvih bisera kod njega ima bezbroj posebno u ovoj prvoj deceniji 21. vijeka od kada je on potpuno svjestan i

179

otrijenjen od svih zabluda sa kojima je bio u jednom bezdanu, ali spas je naao u jednom stranom ambasadoru i iz bezdana se izvadio bez ikakve trulei od dugoga leanja! Pitanje za Kilibardu je u sledeem, da li je to bio bezdan jednog politikog zgubidana u posljednjoj deceniji 20. vijeka na crnogorskoj politikoj pozornici ili je to zapravo veliko blato preko jedne starine, koja je sada ipak u ozbiljnim godinama pa joj nije stalo ta pie, zanoveta, odgoneta ili politiki unovava da bi oprao barem dio onoga to se na njemu nalazi. ta bi sve Kilibarda mogao da odradi kod nekog od poznatih ili nenadmanih kompozitora i pronae ostaje da samo nagaamo, jer kada bi se on zadubio u te silne note i umjenost spajanja i kombinovanja bilo bi to ipak neto veliko kao BA(STA)DUR Novak Kilibarda. Moda neemo dugo ekati na tako neto iz prekrajanja neke kompozicije makar to bio i Rekvijem... politikog kompozitora biveg lidera Narodne stranke i velike Srbende N. Kilibarde. Nema dnevno-politikog dogaaja ili deavanja na koji Kilibarda nije reagovao, ali je ostao na tome. Nije bio dosljedan da do kraja istjera stvar na istac, upravo onako kako je to cijeloga svoga politikoga trajanja radio sve do jedne ure, kako bi on znao rei i zapaziti. Savjete koje je dijelio pojedinim linostima, a koje ga nijesu zato posluale, on je odustajao od daljeg reagovanja, ali njemu je vano bilo da se oglasi sa svojim reagovanjem, jer je to rekao-izjavio N. Kilibarda i ostae zapisano! Hoe da bude u svemu prisutan i da je on mjerilo svih stvari! teta to nije mlai, a inae bi dogurao daleko do nekoga od visokih cenzora koji bi regulisali ukupni drutveno-politiki ivot u Crnoj Gori, a mogue i okruenju barem susjedstvu i donekle regionu, jer to su dananje integracije i procesi vrednovani i mnogo traeni da se na tom putu istraje! teta je to ga veliki nijesu posluali, niti gradonaelnik da podnese ostavku niti Savjet za pravopis i tu je ostao kratkih rukava, kao uostalom na mnogo takvih njegovih trenutnih javljanja i reagovanja. Ne sjea se Kilibarda svega ta je izjavljivao ali svjedoci su tu pa ga u javnosti prozovu ponekad, a on uopte ne reaguje makar savjetom, na primjer: Bio sam na dubrovakom ratitu i imao prilike da sluam ta su sve govorili ..., posebno Novak Kilibarda, Drecun i ostala bratija.... Neemo se zaustaviti u Dubrovniku, ve idemo do Stona, tamo gdje je nekada bila granica Zetske banovine. ... Srpstvo se brani i u Dubrovniku i u Virovitici i Karlobagu. Ako bog da i srea junaka, srpsku novu godinu emo doekati na Stradunu. N. Kilibarda ne vidi interes niti pragmatinost da na sve reaguje, makar iz razloga to je bio duboko u snovima i zabludama ili politikom pijanstvu. Znao je Kilibarda ponekad potraiti sponzorstvo i od Ministarstva kulture. Zato da ne, neka mu se nae, jer nema od ega da tampa svoja djela! Hiljadarka je ipak za njega neto i za njegovu Usmenu knjievnost Crne Gore! Odasvud po malo eto ti knjiga za tampanje njegovih velikih i proznih djela. Koliko god da pie i napie Kilibardi ne moe da prifali novca, a bogme ni rukopisa koje svakodnevno priprema, o kojima crnogorska tampa naveliko informie, promovie ili reklamira. Evo jednog od primjera kako Kilibarda tumai istorijske procese i dogaaje pada pojedinih srednjovjekovnih drava pod tursku-osmansku vlast: Nijesu balkanske drave padale pod tursku vlast kao gnjile kruke zato to su bile nesposobne za borbu, nego zato to ivalj tijeh drava nije imao ekonomske motivacije da se suprotstavlja osmanskom osvajanju!? Genijalno, enijalno i od Kilibarde je istoriara! Dakle, ni manje ni vie stanovnitvo nije imalo ekonomske motivacije da se suprotstavlja Osmanlijama, jer im nijesu bila ugroena imanja-posjedi, ekonomska egzistencija, a to to su morali da plaaju brojne

180

poreze i to su morali da idu u oruane odrede da se bore protiv drugih naroda za potrebe Turske nita ne znai, ve je samo obaveza porobljenoga naroda, jer imaju od ega da ive!? Kako jednostavno Kilibarda rjeava mnoga pitanja za koja su istoriarima trebali tomovi knjiga da objasne takva pitanja, a on svega u jednoj prostoj reenici sa svega par rijei donosi matematiki ili ekonomski zakljuak, do genijalnosti njegove politike linosti i pragmatinih razloga zbog kojih on upravo tako i pie i nauno dokazuje! S obzirom da ima mnogo pitanja u istorijskoj nauci koja jo nijesu rijeena ili im se ne nazire rjeenje smatram da bi Kilibardu trebalo angaovati i dati mu najvee honorare samo da istorijska nauka jednom za svagda ta nagomilana pitanja rijei, a shodno onome kako zakljuuje jednostavno bez ikakvoga napora i sa lakoom politikoga promiljanja, a bez izvora i arhivskih istraivanja, iz dananje njegove perspektive on je doista za(b)lueli istoriar. Nijesmo zapazili u Kilibardinim objavljenim radovima ili tampi da je imao bilo kakve istorijske opservacije ili elaboracije povodom nastanka piramida ili u prolost Inka i tako dalje. A teta je da se i na planu arheolokih iskopavanja i tumaenja slikovnog pisma ili hijeroglifa koji jo nijesu potpuno odgonetnuti njegovo znanje ne iskoristi makar sa ideoloko - politikog stanovita u onoj mjeri kako ga vidi u Gorskome vijencu! Ko e znati ta bi sve tamo Kilibarda mogao pronai ili (iz)nai a bogme i importovati svoje dananje politike projekcije u nazad nekoliko hiljada godina. No, nikad se ne zna ta e uiniti jedan Kilibarda kada on zapne i upregne se da proui daleku i najdalju prolost i ljudsku civilizaciju!? Moda bi trebao da se oproba - okua u astronomiji i astrologiji, koje su danas veoma profitabilne i vjerujem za njega veoma intrigantne ili on ve o tome ima jednostavna rjeenja koja su u zavrnoj fazi, pa e i to biti objavljeno makar kao popularno tivo za iroke mase sa kojima je on uvijek znao manipulisati, a dokazao je to posebno u ratu za mir! Njegovo vulgarizovanje istorijskih procesa i dogaaja kao i predstavljanje Osmanskog carstva kao dobroelateljnoga, a koje je tu bilo samo radi osvajanja i irenja islama je vidovito i karikaturalno tumaenje od strane jednoga takvoga knjievnika, pisca, profesora narodne knjievnosti i na kraju politiara tipa N. Kilibarde. Kada bi to tako bilo jednostavno i bez ikakve presije, pritiska i zuluma i na kraju nametanja timarskog-spahijskog feudalnog sistema od strane Turske nad porobljenim narodima Balkanskog polostrva i ire onda bi to bila samo lijepa pria ili pripovijetka sa dobrim zavretkom i savjetom-istorijskom po(d)ukom ili upravo bajka koju nam hoe saoptiti veliki narodni tuma epske poezije u liku Kilibarde! Oigledno da njega interesuju samo pojavne i povrne stvari, a osvajaka politika i uspostavljanje vlasti od strane Turske na osvojenom prostoru i nad stanovnitvom ba ga je briga jer on u tom vremenu ne ivi, a samo istrauje ono to je u skladu sa zahtjevima i projekcijama dananjeg gledanja na jedno vrijeme daleko od njega nekoliko vjekova, a sve iz razloga to je u pitanju bolesnik sa Bosfora, ostarjeli vladar, prestarjelo carstvo, koje nikoga ne ugroava pa zato se raja ima suprotstavljati diui bune i ustanke, vodei ratove, kad e ionako to carstvo umrijeti!? Takve gluposti i tumaenja od strane N. Kilibarde prelaze sva normalna i laika sagledavanja, a da ne govorimo o njegovom naunom tumaenju istorijske prolosti naroda i stanovnitva koje je porobljeno od strane Osmanlija. U stvari, to je Kilibardino poznavanje i tumaenje istorijskih procesa i odavanje priznanja onima osvajaima koji su porobili narode Balkana. Treba biti zahvalan na Kilibardinom drugaijem itanju i tumaenje osvajake politike Turske to je dokazao da su porobljeni balkanski narodi u stvari ivjeli nekoliko vjekova sreno i zadovoljno pa

181

nijesu imali ekonomske motivacije da se oslobaaju ispod tuinske vlasti velikoga Turskoga carstva i na tome treba da su im zahvalni!? Dakle, Novak Kilibarda kao istoriar je upravo genije koji donosi genijalno za(b)luele zakljuke!!! Vjekovna borba porobljenih naroda prema Kilibardinom tumaenju bila je nepotrebna, jer je Tursko carstvo prestarjelo i oekuje se njegova konana smrt. Zato voditi borbu kada je porobljenom stanovnitvu ionako udobno pod vlau jedne jo uvijek tada mone Turske, koja bi tu bila jo prisutna samo da nije bilo te oslobodilakle borbe porobljenih naroda i velikih sila da sudjeluju u nestanku dvaju carstava Turskog i Austrougarskog. Nanijeta je velika teta jednome carstvu koje je bilo prisutno nekoliko vjekova, a na korist porobljenih naroda Balkana i to sve zbog oslobodilake borbe porobljenih naroda! To je poenta cijele prie, istorijskog i naunog utemeljenja i Kilibardinog shvatanja istorije Osmanskoga carstva i svih carstava koja su nestajala usljed oslobodilake borbe koja je protivna prirodi ljudskoj! Kilibarda je oduevljen turskim sistemom vladanja i uspostavljenim odnosima na Balkanu, a raja neka trpi, jer Kilibarda gleda sa dananjih pozicija, udaljen ponekada i vjekovima, a ba ga se uopte nita i ne dotie. To to Turci u njegove rodne Banjane mogli raditi i zulume izvoditi kako bude zgodno nekom turskom silniku, pai, agi, derviu, begu, zulumaru i tako dalje sve je nevano, a narod treba da trpi, jer je to u njegovom interesu odnosno tako on kae i tumai i tome nema ni prigovora niti se o tome moe na naunim osnovama raspravljati! Takve su maksime jednoga N. Kilibarde i njegova istorijska neprikosnovena tumaenja sa istorijske distance i antiislamistikog gledanja i obaveznog prekrajanja istorijskih dogaaja koji nekome danas smetaju, a on je samo njihov promoter i transmisioni kai inilac! Na svakojake naine i glupa tumaenja Kilibarda hoe da predstavi turski feudalni sistem i osvajaku politiku kao napredni politiki i drutveni sistem koji dolazi iz Male Azije i hoe da civilizuje ne samo Balkan nego i jo dalje prema Zapadu, Be, zato da ne i sami Pariz. Ali pred zidinama Bea Turska je sila bila poraena! Tu je Kilibarda zastao i trebao iskazati mnogo vie tuge, bola i ala za daljim napredovanjima i osvajanjima od strane Osmanlija! Da moe kako Kilibarda bi ponovo pokrenuo veliku Tursku i sve Osmanlije da opet krenu i jo jednom pokuaju osvojiti Be i dalje produiti putevima velikih rimskih vojskovoa i osvajanja! Politika dionica Istanbul - Pariz bila bi otvorena od samoga Kilibarde kao glavnog politikog tvorca i ujedno realizatora. Nagrada bi svakako uslijedila od Evropske Unije i bogme od susjeda makar onog gdje je bio diplomatski savjetnik! ta je to to je kod Kilibarde tako nauno i metodoloki utemeljeno i to samo na osnovu onoga to on prikazuje u ekonomskom i politikom sistemu Turskoga carstva, a da niko od istoriara nije do sada primijetio, a Kilibarda je to na mah zapazio!? ta je to tako bilo napredno i za Zapadnu Evropu, a ne samo za balkanske narode, koje je tadanja mona Turska htjela da porobi i nametne civilizacijsko, a stanovnitvo i narodi porobljeni i stavljeni pod vlast monoga Osmanskoga carstva nijesu prihvatili ni po cijenu slobode!? Odgovore na ta i brojna druga pitanja moe samo Kilibarda da zna i on e nai naina kako da ih objasni dananjem itaocu da lake i bolje razumije, a sve u skladu sa svojim tumaenjima i dobrom poznavanju istorijske prolosti upravo one iz vremena Osmanskoga carstva na Balkanskom poluostrvu. Njegova tumaenja ili objanjenja e biti u skladu sa dananjim politikim projekcijama kojima on stoji na usluzi, ali samo suprotno od onih iz vremena rata za mir, jer su takve projekcije integracija danas posebno na cijeni kod Evropske Unije!

182

U svemu tome Kilibarda je danas glavni akter i jedina politika linost, iako samostalna, koja ima pedigre politike prolosti rata za mir, dananjega zagovaranja i edukovanja graanstva u cilju vjerske tolerancije i projekcije dananjih integrativnih procesa sa naglaskom na drugaije gledanje i suptilnije tumaenje nekadanjega Tuskoga carstva, posebno kod naroda na nekadanjem jugoslovenskom prostoru. N. Kilibardi e pripasti ast da zbog takve politike i apologetike jednoga dana bude proglaen za mirotvorca, uvara mira na Balkanu, a nagradu za mir za koju se toliko trudi i indirektno propagira ve deceniju, moe oekivati, mada je nevano to je upravo on bio taj koji je bio protiv inovjernika i poturica na vjerskoj osnovi!? Kilibarda je mag politike metamorfoze linosti od ljutog protivnika do velikog apologete, od kameleonstva do licemjerstva u svojoj politikoj djelatnosti za protekle dvije decenije. Da li e uspjeti u svemu onome to je zacrtao Kilibarda uspjeti ili e ga vrijeme iznenaditi i onemoguiti da realizuje svoje nove snove i zablude!? Trenutno je ostavljen i preputen sopstvenom projektovanju nove politike trase ili je to samo privid sa kojim eli iznenaditi javnost na politikoj sceni integrativnih procesa! Sigurno je jedno da ne sjedi niti lei skrtenih ruku nego razmilja, planira, kontaktira, objavljuje, ali sve na drugaiji i suptilniji nain da mu politiki protivnici ne kau da je apologeta jedne Turske ili nekadanjega monoga Turskoga carstva. Ako uspije da na drugaiji nain prikae sve prednosti nekadanjega timarskoga feudalnoga sistema na kojemu je poivalo Tursko carstvo bie to veliki nauni napredak i posebno zasluga jednoga biveg politikog lidera, koji je upravo nekada bio protiv inovjernika na vjerskoj osnovi to je, ipak, veliki napredak u kameleonstvu, metamorfozi i licemjerstvu jedne javne linosti i samostalnoga p(oli)tiara. Kada bi to moglo biti gospodine N. Kilibarda da se ostvare tvoje politike projekcije koje poivaju na snovima i zabludama a koje traju ve nekoliko decenija!? Politike projekcije koje on danas zagovara na nivou su jedne zabluele postarije muke osobe sa visokim akademskim zvanjima, a utopljene u politiko blato iz posljednje decenije 20. vijeka, koje sada nastoji da spira samo da bi njegova politika linost ostala barem da viri iz blata i abokreine. Kilibarda govori o Njegoevom idoloko-politikom polazitu i utemeljenju ali nigdje to ne potvruje sem to onako napamet pria, pripovijeda i zanoveta, pa kae: Meutim, jednako je izraen antiturski i antislamski stav u Njegoevom Gorskom vijencu. I pored injenice da je Njego genijalni pjesnik, obavezno treba naglasiti da je on i u svome knjievnom stvaralatvu imao ideoloko-politiko polazite. Da bi ujedinio, inae do tada uvijek razjedinjenu Crnu Goru, u borbi protiv Turaka, dravnik Njego je svoja djela, koja je pisao stihom to ga prirodno prihvata sluh Crnogoraca, nadojio jakim naponom antiturstva i antiislamstva. Zato obavezno treba naglasiti da takav Njegoev stav nije sinteza narodnoga duha koji je ostvaren u klasinoj usmenoj epici, nego je to plod Njegoeve dravno-politike ideologije. A treba naglasiti i to da je tematika Gorskog vijenca, tzv. istraga poturica, plod pjesnikove mate, a ne pak knjievna slika stvarnoga istorijskog dogaaja. Gdje tu Kilibarda prepoznaje ideoloko, valjada nije da prirodni nagon ovjeka za slobodom i slobodnim ivotom i odbranom od osvajaa, koji je porobio pola Evrope i nadasve Crnoj Gori prijeti da uniti njeno stanovnitvo, koje nee da pokorno ivi! ta sve Kilibarda ne bulazni govorei da je sve to plod Njegoeve dravno-politike ideologije. Dakle, po Kilibardinom gledanju i tumaenju neprirodno je to se Njego u svojim stihovima oslanja na oslobodilaku borbu pojedinca, bratstva, roda, plemena i na kraju kolektivitet cijele Crne Gore i u tome je njegova ideoloka

183

obojenost i polazite koje stoji na vrstim temeljima dravno-politike ideologije, antiislamstva i antiturstva meu porobljenim narodima i dravama!? Mora se priznati da to to vidi jedan Kilibarda, a posebno kako tumai ukupnu oslobodilaku borbu crnogorskog naroda da je to ne samo skandalozan nego degenerian pogled, skaradan nain vienja jedne iskonske borbe ovjeka da ivi u slobodi, bez obzira koliko bio taj osvaja civilizovan i na kojem tom stepenu civilizacije bio. Sada se jasno iskazuje taj Kilibardin unutranji nerv za politiki osjeaj koji ga ne vara iz njemu pragmatikih razloga. Svako dalje objanjenje ili pokuaj da se N. Kilibardi suprotstavi nauni nain gledanja i pristupa tumaenju istorijskih dogaaja i procesa bilo bi upravo smijeno, jer ga treba ostaviti u njegovoj zabludi od koje se on jo nije spasio, ve e trebati nekoliko ambasadora i veliki broj seansi da ga vrate na jedan koliko toliko normalniji ili prihvatljiviji nain ivota i njegovih problema, koje je imao usljed decenijskog politikog pijanstva. Trijenjenje Novaka Kilibarde iz pragmatskih razloga e dugo potrajati i samo timovi eksperata moda ga donekle mogu spasiti od snova, zabluda i ideoloko-politikih matrica, koje on danas vidi u dalekoj prolosti a posebno u Njegoevom Gorskom vijencu koji mu je poseban problem zbog evropskih integrativnih procesa. Morae Kilibarda tako veliki zalogaj da ostavi i da prie neemu to mu je laganije a posebno nekom dananjem piscu, pripovjedau, knjievniku, romanopiscu, stihoklepcu i skorojeviu. Nikako Kilibarda da se sjeti stiha : Velja kruka u grlo zapane! Da Kilibarda ima elju biti svakoj orbi zaprka ili da na sve nastoji svoju rije u javnosti oglasiti i naglasiti pa ak i povodom predloga da se zabrani borba ovnova. Evo njegovog miljenja ili stava gdje kae: panski bik je namamljivan crvenom muletom da nasrne na toreadora, a borba ovnova je prirodni in rasnih mujaka.... Poznaje Kilibarda sve prirodne zakone i nagone i to na zavidnoj visini eli itaocima saoptiti i (pro)tumaiti. Kilibarda podsjea ...da s jeseni, kada je vrijeme za priplodnju ovaca izlaze jedan drugom na megdan isto onako kako se vukovi bore za naklonost vuice ili jeleni za naklonost koute! Nema ta nego Kilibarda na sve treba da iznese svoje miljenje i iskae stav, koji e vaiti za naredne decenije i vjekove ne samo u crnogorskoj javnosti kada se o tome bude raspravljalo, ve je to njegovo odreno i neprikosnoveno gledite o kojem ne moe biti dalje rasprave. Hoe Kilibarda i u tome da nametne svoj stav javnosti, koja se moe pozivati na njegovo struno i nauno utemeljeno, gledite samostalnog p(oli)tiara i javnoga radnika. Zato Kilibardi ne uspijeva da svoje intelektualne patente zavede kao znaajna nauna otkria i zatiti kao intelektualnu svojinu koju je provjerenu i produkovao u ratu za mir? Mogao bi na tim patentima politikim i neto zaraditi, a posebno prodajom licenci zapadnoevropskim zemljamadravama! Kao dobar znalac istorije Crne Gore morao bi Kilibarda znati i godinu pada Crne Gore pod vlast Turke! Samo me udi to ga njegovi istomiljenici ne informiu blagovremeno ili upute u taan datum te godine, a sa njima ne samo da raspravlja nego i projektuje dananju politiku u duboku prolost i na istorijske dogaaje. Pomjera Kilibarda godine ruskoga uticaja u Crnoj Gori ne samo za nekoliko godina nego i nekolike decenije, ispravlja istoriju shodno onome to smjera i projektuje da zaivi u tim njegovim konstrukcijama, pa e nekad za poraz pod Beom navesti 1683., a nekad 1686., ili vlast mitropolita e ograniiti i zadobiti na slabljenju ili jaanju Optecrnogorskoga zbora!? Kilibarda vidi umnogome poistovjeenje naroda i crkve a kadkad mu smeta i troprstna

184

Rusija majka spasiteljica crnogorska kojoj se Crnogorci okreu. Kod Kilibarde i njegovoga tumaenja prolosti crnogorske sve moe kako treba i ne treba naglavake ili na nestabilne noge junake, kako ono kau na staklenim je nogama, nekada je za pravoslavlje, a ee je za islamizam i za sve je kriva epska poezija koju je stvarao narodni pjeva, a uz gusle pjevao neko od njegovih poznatih guslara, Vinji, Starac Milija, Tean Podrugovi i tako dalje. Kilibarda je pokazao svu naivu i providnost u namjeri da opere svoju biografiju iz rata za mir, a pokazao je ne samo neznanje nego i zlonamjerno tumaenje istorijskih dogaaja i linosti, kao i procesa insinuirajui, podmeui i importujui u njih ono sa ime e se pravdati i prati. Meutim, u toj namjeri nee uspjeti, jer e ovim reagovanjem i kritikim sagledavanjem politike linosti Kilibarda biti ogoljen do koske i na njegovom politikom obrazu nee biti premaza koje je stavljao shodno vremenu i trenutnim dogaajima. Bie sa njegova politikoga lica skinute sve maske, koje je dugo godina drao i mijenjao shodno politikom trenutku i njegovom pragmatinom odnosu. Sve maske su skinute sa politike linosti N. Kilibarde i samo mu predstoji da upregne sve svoje umne i fizike snage pa i uslunu djelatnost dodatno angauje i pokua da opovrgne ovu kritiku sliku koju je sam izgradio za dvije decenije politikoga ivota i rada od poetka posljednje decenije 20. vijeka pa do samoga kraja prve decenije 21. vijeka. Odgovor emo spremno doekati, jer nijesmo jo sve rekli to smo sakupili iz brojnih njegovih govora, intervjua i posebno djela koji su na video i audio zapisima. A nadamo se da jo od postojeih ivih svjedoka moemo dobiti neto dokumenata sa kojima emo mnogo detaljnije govoriti o njegovoj politikoj linosti i djelatnosti. Sigurno da je i sami Kilibarda ostavio brojne tragove politikog djelovanja iz jednoga vremena zvanoga rat za mir, mada su vjerovati je izvjesni uklonjeni ili uniteni. Imae priliku N. Kilibarda da se suoi sam sa sobom i sebi objasni ta je to inio u ratu za mir, i zato je u vremenu dananjega njegovoga mirotvorstva ili mirom protiv rata sada za evropske integracija bio, ime je negirao sebe samoga iz rata za mir!? Koji su razlozi da tako zapjenuano pie proislamistiki, proturski i naglaeno integralistiki zaboravljajui da ima svjedoka koji uveliko pamte ta je sve inio i propagirao? Da li misli da e mu neko istinski povjerovati u takav nain borbe, koju danas vodi tako naivno tumaei istorijske dogaaje i velika pjesnika i filozofska djela, o kojima je imao nekada sasvim drugaiji stav, a to je jo vea katastrofa da je on kao ovjek i profesor sa svojim snovima i zabludama obrazovao brojne generacije studenata! Mogo toga je pred Kilibardom da razjasni, objasni, dopuni, obradi, transponuje, modelie, razgradi, dogradi, uvelia, zamrsi, opere, opravda i na kraju, ipak, e mu toliko politikog blata ostati da se iz njega ne moe izvuu, ve e u brlogu toga blata leati i ostati ili kako bi on rekao nestati bestraga u bezdanu. Neka ovaj veliki dan roenja Hristovog, jae osvijetli ljudske puteve, da snagu razumijevanju meu ljudima, ojaa ljudsku trpeljivost, zagrije ljudska srca i oslobodi nas napetosti svakodnevne i esto puta grene trke za statusom, veim poloajem, interesima i simbolima moi koja su prolazna i vie zavaaju i dijele... S vjerom da e nas sve za ove blage dane obasjati svjetlost Hristove nauke i neprolaznost njegove Rijei, koja poziva na ovjekoljublje i mir meu ljudima dobre volje, upuujem Vam hrianski pozdrav: Hristos se rodi. Nadam se da e N. Kilibarda prepoznati svoje rijei, koje je zajedno sa gospodinom S. Maroviem uputio mitropolitu Amfilohiju povodom pravoslavnog Boia. A danas sigurno ima drugaiji i suptilniji nain estitanja ili

185

obraanja svim crkvenim velikodostojnicima, vjernicima pravoslavnim! Da je proitao barem dva puta navedenu estitku mogao bi se barem malo zaustaviti u svom pohodu na politiki poloaj i status. Oslobodio bi se politike napetosti koja izbija iz njegovih reagovanja i promiljanja u prvoj deceniji 21. vijeka, a da ne govorimo o onome iz posljednje decenije 20. vijeka, i na kraju bi shvatio da je sve to prolazno, a neprolaznost Rijei je svjetlost! Brojni - mnogi su putevi gospodnji, imao je obiaj N. Kilibarda rei-ponoviti rijei iz Biblije! Neka ovo portretisanje i prikazivanje politike linosti jednoga nekadanjega velikoga Srbina a sada Crnogorca ne izazove gnjev biveg politikog lidera, koji je uestvovao u ratu za mir i neka ono bude kao darovna jabuka za koju e nai vremena da je sagleda u totalu i svome ogledalu! Mogue da je ona data u nevakat i bez fotografije koja bi za ovu priliku dobro dola da se iz njegova pogleda vidi prikrivena tuga, uenje ili jeza, iznenaenje ili zadovoljstvo to e imati priliku da objasni ono to do sada nije uspio, ispravi ono to je iskrivio, otpie ono to je propustio, nadoda ono to je izostavio, izmisli i iznese ono to je dugo smiljao. Da li e vidjeti proznu i poraznu ljepotu svojih rijei i odagnati sumnju koju je nekada izrekao? Da li e pisac, knjievnik, politiar, nekadanji lider a sadanji samostalni p(oli)tiar N. Kilibarda uspjeti da sve to sabere i samo kratko odgovori reda radi, napabrii nekoliko redaka i na tome sve zavri ili e tanko i potanko, natenane i oputeno odgovarati na sve svoje snove i zablude koje su ga tokom nekoliko decenija pritiskale? Da li e u tom reagovanju nai ideoloku potku ili pristrasna tumaenja onako data iz hobija, zbog kojega je on nekada bio u politici - bavio se politikom i naravno rat zagovarao protiv inovjernika, poturica i dumana, koji su zauzeli srpske teritorije?! Nee valjda opet Kilibarda sada iz potpune svijesti, suptilno i na drugaiji nain i bez ideolokog i vjerskog tumaiti svoje stavove i projekcije u daleku prolost, a shodno evropskim i evroatlantskim integrativnim procesima, kojima on svom duom i tijelom (pri)pada zagovarati ulazak u NATO, naravno samo iz ekonomskih pobuda i razloga razvoja elitnog turizma sve u cilju poboljanja ivotnog standarda graana Crne Gore i, naravno, sve to svakako bez genocida na vjerskoj osnovi utemeljeno na rijeima samostalnog p(oli)tiara! Svako drugo vienje njegove politike linosti moe kod njega izazvati ne samo gnjev i ve elju za osvetom, revanizmom i naplatom duevnih bolova zbog kojih je nakada bio izveden pred lice pravde od onih istih sa kojima je participirao u vlasti, mada ne zadugo ve do kada im je trebao, a sada je u zasluenu penziju i djeluje vie iz sjenke, naravno sa manje strasti ili pristrasnosti, umjereno i ne onako agresivno kao kad je zapomagao govorei gdje su pare, gospodo moja! Da li e Kilibarda jo uvijek i zadugo biti predmet politike panje ili e ga sud istoriara poslati u penziju, konano penzionisati i primiriti dajui mu epitet najnedosljednijeg politiara na prostoru Crne Gore i ire, i ujedno crnogorske parlamentarne scene? Da li e se za njega rei da je vodio rat maem, vjerom i perom iako sam on tvrdi da nije uzimao oruje, ali je sigurno da je makar ...vjerom i perom mnoge zaveo i odveo na ratite da oslobaaju srpske teritorije?! Da li pored mitologije koja ga pritiska ima jo neto to ga jo tee pritiska pa se zbog toga teko trijezni ili nepotpuno svijesti? Mada taj proces trijenjenja - osvijeenja kod njega traje vremenski dugo, ali ne valjda due od onoga kako sam kae: Mitologija nas pritiska. I sam sam dugo bio pritisnut dok se nijesam poeo osvjeivati. Oigledno da to osvijeivanje kod Kilibarde traje predugo to ima razloga, jer je dugo bio u zabludi. Ali kada ovjek

186

nabasa na pravoga ambasadora onda mu se sve proisti, misli razbistre i nestanu decenijske zablude, a um se pone bistriti oslobaajui se od naslaga mulja i blata! Treba biti oprezan i paljiv savjetuje nam on posebno sa zabludama, trijenjenjem, mitovima, legendama, istorijom i sve to dopuniti nadasve sa istinom N. Kilibarde, njegovim drugaijim i suptilnijim tumaenjima i poznavanjem istorije! Da li e se sve to zavriti i konano biti sa N. Kilibardom i njegovim politikim djelom kao u stihovima: Nee oni dugo, gasi im se svijea, isteklo im je vrijeme ili e on zaista biti predmet ozbiljnih istraivanja od istoriara i ostalih naunih radnika i ko e o njemu dati sud ostaje da se ubrzo vidi! U svakom sluaju napisano je do sada o njemu dosta, a kritika jo nije rekla svoju zavrnu rije. Nekada je Kilibarda bio protiv Crnogoraca i crnogorske nacije, a sada kae da treba uvesti crnogorski jezik jer ako nije tako, u suprotnosti smo sa logikom ili lingvistikom koju zaboravlja makar pomenuti ako ne istai! Studijski program za srpski jezik i junoslovenske knjievnosti na Filozofskom fakultetu u Nikiu treba promijeniti u katedru za crnogorski jezik i druge jugoslovenske jezike i knjievnosti. Kako kada Kilibarda (o)cijeni da mu je isplativo priati, zanovetati i zagovarati. Sve u hodu vremena i promjena shodno njegovoj evolutivnoj prirodi, procesu, ambicijama i eljama koje tei makar materijalizovati iz pragmatinih razloga. Sve navedeno on bi htio u programe kolske uvesti onako kako je zamislio zaboravljajui i ono to je samo prije deceniju zagovarao. Na sve je bio spreman samo da se kako domogne vlasti i naravno nae pare koje je traio, pa ak i na koalicioni savez sa potpuno suprotnim stavovima politike stranke kakva je bio Liberalni savez Crne Gore! I sa avolom, kako bi on rekao i navodi primjere, sklopio bi savez samo da svoje line interese ostvari, a to se kasnije upravo sve vidjelo i gotovo u potpunosti ostvarilo. Dolo je do koalicije Liberalnog saveza Crne Gore i Narodne stranke dr Novaka Kilibarde, od samog osnutka najetnikije partije, to jest stranke u Crnoj Gori... Slavko Perovi i dr Novak Kilibarda odrali konferenciju za tampu i elektronske medije. Proklamovali koaliciju, naravno veoma patetino, a oba su inae patetiari posebnog usmjerenja.... Kilibarda prelazi preko svega samo da se doepa vlasti to je njegova bit politikoga djelovanja u Narodnoj stranci u kojoj je bio neprikosnoveni lider, gdje se sa neistomiljenicima razraunavao na nain to ih je istjerivao iz stranke ili ih primorao da sami napuste stranku u kojoj je on apsolutista, mada je u javnosti govorio da svi mogu da imaju razliite stavove. Bilo je to samo meka i lijepa rije za javnost, sa kojom je oblizivao sve ono to radio u Narodnoj stranci, naravno uz veliku pomo svojih eksperata, koji e ga se otarasiti na isti nain na koji je on - Kilibarda - koristio u otklanjanju protivnika-odnosno drugaijeg gledanja na stranaku borbu Narodne stranke na politikoj pozornici Crne Gore. Upravo je lijepim rijeima izmamio orden visoko odlije od onoga koji nije znao tako lijepo govoriti, iako ga ne stavlja na junake srpske-crnogorske grudi, ve ga krije i od samoga sebe! Koalicija Liberala i Narodne stranke, naravno, sve je iznenadila na politikom beskrajno plavom nebu Crne Gore, kao i sve politike analitiare. Da li je to bila izdaja i jednih i drugih odnosno izdaja sopstvenih politikih interesa dvije stranke, koje su bile u svemu razliite pa ak i u nainu osvajanja ili preuzimanja vlasti u Crnoj Gori? Kasnije se vidjelo da tu nije bilo niega drugog do Kilibardinog interesa, koji je htio svoju politiku popularnost uveati i nadigrati svoga koalicionog partnera. Naravno da taj savez

187

nije mogao imati nikakvu perspektivu. Kako je doao tako je jo bre proao odnosno raspao se. Jednako se Kilibarda razumije u knjievnost, crnogorski jezik, istoriju crnogorsku i datume koje treba proslaviti ili uzeti za datum proslave na primjer crnogorske vojske. Uveo bi on mnoge datume za koje misli ili tvrdi da su najsadrajniji i jedini datumi. On je vrhovni arbitar u svemu i tako hoe da ostane u nastavnim programima, makar to bilo iz fizike ili astrofizike, hemije ili alhemije. Spajao bi N. Kilibarda mnoge lake i teke elemente, i hemijske procese izvodio i sa njima ubrzavao kretanja elektrona u Narodnoj stranci. A moda bi pokuao i sa bombardovanjem atoma sa ciljem preuzimanja vlasti samo da on bude glavni i odluujui faktor. Ko zna dokle bi Kilibarda stizao sa eksperimentima iz nuklearne fizike ili hemijskih procesa radei na otkriu nekih novih hemijskih elemenata. Trebalo bi mu omoguiti da radi na dopunama Mendeljejevoga sistema! A tek ta bi inio i kakava bi (s)kretanja uveo u samome crnogorskome drutvu, posebno u privredi!? Primjenom pojedinih oblasti iz fizike, naroito magnetizma, elektriciteta ili fizikih slila, slaganje vektora, N. Kilibarda bi poboljao ivotni standard graana Crne Gore, isto kao onaj koji je obeavao ako osvoji srpski Dubrovnik a on postane gradonaelnik! Koji su to sve njegovi snovi, zablude ili istine teko je razaznati, ali ih on dobro koristi i spaja, pa stvara posebne amalgame od onoga to se ne moe sjediniti, a njemu ipak uspijeva! Pravi je alhemiar i nespojivo moe spojiti samo ako je u njegovom politikom interesu iz isto pragmatikog razloga! A tek u politici ta bi sve Novak htio initi ne samo kao nekada nego i danas sve bi on doveo pod konac i ujedinio ih kao nekada u jednu partiju samo ne Narodnu stranku, sadanju ni ondanju, ali crnogorsku stranku svakako. Kilibarda je pravi maioniar u politici i plasiranju svojih ideja, koje je trebalo usvojiti na mah i one e same od sebe na njegov evolutivan nain razvijati se i (za)okupljati pojedince, mase i sve inioce pa bi se od Crne Gore napravio raj na zemlji, a na ijem bi elu takve drave bio niko drugi nego jedini i slavni N. Kilibarda, naravno samo zbog zasluga ratnih i poratnih! Obiljeavanje dana crnogorske vojske, dana dravnosti, dana pakta, dana ulaska u NATO sve bi to bilo na osnovu najsadrajnijih predloga N. Kilibarde. Onda bi se Crna Gora zvala Novakova Narodna Crna Kilibardina Gora Sloga. Bila bi to Crna Gora Novaka Kilibarde. Naravno da kada god mu zatreba on (pro)nae mjesta u Njegoevim stihovima i za ene vojnike u crnogorskoj vojsci, jer sve je proroki (pred)vidio Njego prema naunim tumaenjima i injenicama sa kojima zanoveta niko drugi do N. Kilibarda. Otuda su i one koje samo on vidi kao ideoloko-politike i genocidne na vjerskoj osnovi. Sve je, dakle, u stilu njegove proroanske vizije, predvianja, insinuacija, intuitivnog zakljuivanja i propagiranja ideja sa kojima zatrpava crnogorsku javnost i ugrauje sebe u crnogorski kulturno-politiki milje, a za ratni je ve odavno ostavio dobar dio svoje politike linosti. Ako u tom stilu i namjeri tako nastavi ko zna ta e jo otkriti kod Njegoa samo ako on ili njegov nerv predosjete odkud vjetar duva i koliko e mu nanijeti dobra-interesa. Svoje vizionarstvo e odmah podmetnuti drugome, a ideju uzeti za sebe da je on prvi otkrio sve ono to do sada nije otkriveno, ne samo u narodnoj knjievnosti nego posebno u blioj i dalekoj prolosti u istorijskim dogaajima sa kojima treba slaviti znaajne jubileje po Novakovim najsadrajnim uputstvima i zanovetanjima. Potpuno je jasno da je N. Kilibarda sve svoje prie, pripovijedanja, nagovore, iluzije, zablude, praktiki unovavao i istovremeno ih odbacivao kada mu nijesu bile u slubi onoga to hoe da ostvari, to se najbolje vidi i potvruje u njegovom

188

romanu Epilog crnogorske hronike ili podnaslovu toga romana Jevanelje po Amfilohiju. To je bila moja velika zabluda. Ponijet talasom antititoizma, i oduevljen nastupanjem viepartizma u tadanjoj Jugoslaviji, povjerovao sam da gospodin Amfilohije Radovi ima vrhunske kvalitete da sjedne na mitropolitski tron Crne Gore.... ...A poto sam ja predvodio politiku partiju ije su korake pratile pjesme Radovana Beirovia uz zvuke gusala, proraunao sam da e mi vladika Amfilohije Radovi, kao mitropolit crnogorski, znaiti za glasaku masu koju predvodim ono to je bio Karl Marks za partizanske ustanike koje je predvodio najvei sin naih zbratimljenih naroda Josip Broz Tito. I bio je, amanati! ...Dakle, moje vraarsko nagovaranje banatskog episkopa Amfilohija da sjedne na stolicu Svetoga Petra Cetinjskoga bilo je, na prvom mjestu, motivisano mojim praktinim smjerom politiara,.... Sve ono to pie N. Kilibarda motivisano je praktinim smjerom politiara, pragmatinim razlozima i interesom da opere svoju politiku biografiju i ostane samo donekle poprskan blatom. S druge strane namjera mu je da ubijedi itaoce da je nevino ulazio u sve politike eme koje je on sam zagovarao ili unaprijed planirao, smiljao i nastojao sprovesti u cilju velianja svoje linosti i izgraivanja politiara kojemu drugi nijesu ni do koljena. Upravo je takvo i njegovo kako ree vraarsko nagovaranje usmjereno na itaoce, pismene, polupismene, neobrazovane, visokoobrazovane, stunjake i naunike, akademske graane i ukupnu javnost samo da mu povjeruju na rije koju on vjeto uvija, umotava u oblande njegovih politikih projekcija sa kojima e istovremeno manipulisati shodno potrebama u jednom ili drugom trenutku. Ne treba sumnjati da ne poznaje ekonomiju makar solidno, iako je to bio prepustio jednom od eksperata u Narodnoj stranci. Nijesmo toliko sigurni da se nije pravio nevjet u svemu tome samo da to bolje moe spoznati novane dotoke iz ruke u ruku! Tako je Kilibarda unosno i njemu korisno sve ugraivao u svoje politike vizure i ujedno propagirao samo da bi uspio u svome naumu da bude na vrhuncu politike slave i da se njegova linost pominje kao neprikosnovena i zasluna za sve to se deavalo u Crnoj Gori. Onoga trenutka kada je osjetio ili intuitivno zakljuio da to to trenutno ini ili politika koju zagovara nema prou-prohodnost odmah je napravio zaokret i priao, ipak, oprezno oslukujui svoj nerv, onima koji e mu donijeti makar politiki interes i naravno politiki uticaj u crnogorskoj javnosti. Sa druge strane on e svojim zabludama nastojati da amortizuje sva injenja u ratu za mir, kao opravdanje i odstupnicu da kupi vrijeme za pranje politikoga obraza i obesmisli ono za im je posegnuo i sa ime je htio biti nenadmaan i jedini zasluni borac za narodna prava. Sada u svojim romanima, ispovijestima, hronikama ili javnim istupima koristi svaku priliku da ocrni osobe sa kojima je strastveno zagovarao nacionalizam i imao osvajake namjere ujedinjenja srpskih teritorija, pa u svojstvu samostalnog p(oli)tiara nastoji sve prikazati kao svoje snove i(li) zablude steene itanjem narodnih pjesama i prebaciti krivicu na narodnog pjevaa ili pisca, koji je u svojim knjievnim djelima ovjekovjeio oslobodilaku borbu crnogorskoga i srpskoga naroda. Dakle, kada mu je u interesu on je sa svim osobama, politiarima ili linostima tu pored njih prvi uz njih, a kada mu ne ide u prilog, bilo nauni ili politiki, on je protiv svih njih i oni su tu kao jedini krivci za njegove snove, zablude, naivu, i tako dalje. Sva razmiljanja N. Kilibarda i sve njegove zablude, snovi i elje usmjerene su da bude na vrhuncu slave politike, naune, knjievne. Navodimo jedan ilustrativan primjer gdje kae: Kad bi, kao u mitologiji, bilo mogue da zamijenimo prozna djela, ja i neki

189

pisac iz istorije svjetske knjievnosti, bez razmiljanja trampio bih se sa Ivom Andriem.... Ni manje ni vie nego sebe eli odmah staviti tik uz nobelovca I. Andria! Tako on o sebi razmilja i sebe reklamira ili podie rejting svojega knjievnoga djela! Nije to usamljen primjer kod N. Kilibarde. Gotovo u svemu on koristi velike ljude, politiare, naunike, knjievnike, pisce i tako dalje, linosti koje su u svijetu prepoznate kao velikani rijei i knjievnoga djela, pozitivne linosti. N. Kilibarda ih uzima i (zlo)upotrebljava stavljajui ih odmah do sebe bilo to da ini uporedbama, veinom indirektno kao od ponde to bi rekli primorci, da se malo oee ne bili mu kakvo dobro prijenulo, a kad bi mu moglo biti da bira, jadan ne bi umio izabrati!? A na drugi nain on primjenjuje svoju taktiku i politiko lukavstvo u kojemu se izvjetio pa u njihovim djelima nalazi neto to istre iz konteksta samo da bi sebe za neto opravdao ili dio krivice i odgovornosti iz rata za mir podijelio sa njima koji su od njega udaljeni ne samo nekoliko decenije nego vijek ili dva pa i mnogo vie. A avoli ga znali i nije to tako loe za samoga Kilibardu, jer hoe da se kokoti ili kooperi. eli da pokae sebe u drugom svijetlu odnosno da osvijetli tamu u kojoj se naao svojom voljom i ambicijama da bude slavan i neprikosnoven u svemu, svojom osvetnikom i revanistikom politikom djelatnou sa sebe spira blato, ako se ve ne moe iz njega izvaditi. U svemu nastoji pozivati i dozivati pisce i knjievnike samo da itaoca obrlati i zbuni, da ga zagovori i obesmisli ono to je nekada inio u ratu za mir poziva se na Iva Andria, Petra II Petrovia-Njegoa, Maka Dizdara, Blae Koneskog, Boru Stankovia, Mihaila Lalia, Meu Selimovia, na poslanice Petra I Petrovia i ko e sve nabrojati linosti iza kojih se hoe rado sakriti, pokriti i da sa njima podijeli po neto od svega onoga u emu je bio dugi niz godina u svjesnoj zabludi svojoj, a one koje priziva mnogo su iznad njega i tako daleko. Ne, Kilibarda uopte nije imao zablude niti snove sa kojima danas zamajava javnost i nevjeto ih plasira i namee itaocima, a na taj nain odbacuje sve ono to je inio i svu politiku odgovornost sa sebe eli skinuti. Duboko je svjestan svih deavanja i nema kod njega zabluda, ve samo motiv interesa da sopstvenu linost prikae onako kao on to hoe i u to boljem svijetlu, da bude nevin u svemu, bez krivice ili odgovornosti i politiki istunac konano postane. Jedini motiv svega to ini u javnosti jeste da obesmisli deceniju - dvije, vrijeme u kojem je bitisao - ivio i radio, politiki djelovao a koje je za njega teret, krivica, odgovornost i politiko blato u koje se potopio, a htio se osvetiti komunistima. Sada od svega pravi odstupnicu i pere svoju politiku biografiju koju je blatom prekrio da ga ni jedna planinska rijeka ne bi mogla oprati, posebno za period rata za mir. U cilju dodvoravanja politikoj vlasti u Crnoj Gori Kilibarda do nebesa hvali sadanju politiku elitu i nastoji sebe prikazati kao sljedbenika nove Crne Gore, jer je uloio dio sebe i jo ulae, predviajui ak da e dostii u skoroj budunosti visoke standarde pred kojima e i Evropa zastati! Za deceniju - dvije, Crna Gora e biti Eldorado za biznismene, ljubavnike, turiste i sportiste.... Mlati Kilibarda koliko ga zablude nose, sve iz hobija pria i sanja nedosanjane snova kao nekada, samo da bi opstao i bio uz vlast, a protiv koje je nekad bio vie nego to je danas uz njih. Odavno je proitan od iste te vlasti kojoj se snishodljivo primie, dodvorava zarad linih interesa i medijske panje. Kilibardin strah da prestane interesovanje javnosti za njim je veliko i to je jo jedan njegov jak razlog i osnovni moto, koji ga tjera da tako pie i propagira, tumai i zanoveta, smatrajui da e ostaviti buduim generacijama toliko toga da e biti izuavan, a zaboravlja, da e njegova uloga iz

190

posljednje dvije decenije biti ubrzo ispisana, istraena i stavljena ad acta kao negativna i kameleonska i nita vie niti manje od toga. Bie to kraj Novaka Kilibarde kao politiara nekadanjeg, a sada samostalnog p(oli)tiara i javnog radnika. Htio bi biti svakodnevno u medijima i na televiziji posebno, pa sa tih razloga poziva mnoge da sa njime razjasne politike probleme ili potrebe kao i pojedina pitanja iz privrede, drutva, kulture ili nauke, samo da ne bude u sjenci dnevno-politikih dogaaja. Sada se svrstao u najotrenjenije i najpocrnogorenjenije Crnogorce u posljednjih desetak godina, a ta je to u odnosu na njegovo srbovanje i ponitavanje Crne Gore i Crnogoraca sve do kraja posljednje decenije 20. vijeka? Da li je promijenio politiku u prvoj deceniji 21. vijeka iz straha ili iz ara i iara ili sve troje zajedno bjeei od prolosti i odgovornosti politike iz vremena posljednje decenije 20. vijeka? Da li je naao mirnu crnogorsku luku ili luku spasa u koju e uploviti bjeei od nacionalistikoga srpskoga sna i politikih zabluda, koje je sebi pripisao svjesno da bi dao odstupnicu sebi i onima koji su ga postavili na elo Narodne stranke i drali kao lidera njenoga samo iz razloga uslunih i potreba konspirativnih? Da li se on sada kao olinjali maak ili ofucana lisica nastoji skrasiti na jedno mjesto i ostaviti se politike, od koje je sve imao i na visokoj nozi ivio i uivao koristei privilegije lidera jedne stranke, ili jo uvijek se svojim lukavstvom i steenom politikom praksom moe nekome dodvoriti i svoje politiko iskustvo staviti na uslugu osnivanjem neke nevladine neprofitne organizacije u cilju daljih integrativnih procesa, makar bio i za NATO lider pokreta? Da li pokazuje znake straha i zejega srca, pa mu se tresu gae od mogunosti da bude makar sasluan od sudskih organa za vrijeme i dogaaje kojima je iz praktinihpragmatikih kako ree razloga uspostavljao veze, prijateljstva i politike saveze, a sve u svoju korist iz hobija bavei se politikom? Da li e iz hobija imati odgovornost ili e svoje zablude negirati stalno potencirajui da su nastale krivicom usmene narodne knjievnosti i knjievnih djela koja su na njega znaajno uticala pa ih je gotovo znao naizust ili barem veinu stihova? A moda samo sitno tancuje onako kako je tancovao nekada, kada je bio na elu Narodne stranke u osnivanju iz kojih razloga sasvim je nebitno, usluge, interesa ili ambicija koje ga nijesu napustile?! Moe li se rei za Kilibardu da je bio ovjek kao epsko udovite koje naizust zna brojne stihove iz narodne poezije i vjeto ih je ugraivao u nacionalistiku euforiju u cilju pridobijanja pojedinaca, mase iz praktikih razloga ili za to vei broj doborvoljaca u rata za mir, a moda je samo bio jedan od onih u drutvu svetosavaca, izofrenih mitomana i stihoklepaca onog genocidno borbenog i nakaznog deseterca? Sa nepodnoljivom lakoom prianja, pripovijedanja i zanovetanja propagira sopstvene snove i zablude samo da nekako umanji krivicu iz rata za mir, umanji odgovornost i sve prebaci na one koji vie nijesu meu ivima, bilo da su knjievnici, politiari, ili ini pojedinci koji su ga nagovorili da bude na elu Narodne stranke i njima na usluzi shodno linome interesu. Da li se ukupni politiki ivot Kilibarde u posljednje dvije decenije njegovoga ivota i u ovih dvije decenije parlamentarizma Crne Gore, kao i sve to je on propovijedao, propagirao, zanovetao, tumaio svjesno ili nesvjesno, sa zabludama ili bez njih, uz osvjeivanje u hodu vremena i integrativnih procesa moderne evropske Crne Gore, moe identifikovati sa njim i nazvati kilibardizmom u najnegativnijem znaenju ili je sve to kilibardizam u najpozitivnijem znaenju!? Ta nova rije kilibardizam mogla ga bi oznaiti kao barda dosljedne nedosljednosti i suptilnog naina pisanja i izraavanja, sa

191

ideoloko-politikim osnovama i genocidom na vjerskoj osnovi, mrnji prema svima koji nijesu pravoslavci odnosno inovjernicima, protiv kojih je bio jedno vrijeme reprezent politikog protivnika sa kojim je poeo njegov stranaki ivot i nekoliko godina ga vatreno zastupao, propagirao i branio, a danas ga opet brani niim drugo nego evolutivnim procesom onoga istoga N. Kilibarde samo na drugim ideoloko-politikim osnovama, koje su mu se svakako isplativije pokazale od nekadanjih, bolje rei potrebitije su mu danas nego onda, jer bi ga mogli pozvati na odgovornost oni koje je zavodio i koje je znao dobro uoiti u masi i povesti ih u sveti rat za srpstvo! To nije njegov kosovski mit ve kilibardizam kosovskoga mita, mada u osnovi svega toga ne stoji nikakva njegova nauna argumentacija. Imaju lino pravo da ga mnogi pojedinci struno, nauno, politiki slave i hvale do nebesa, ali e njegov politiki salto mortale zarad spasenja sebe od krivice i odgovornosti od svega to je proizveo u vremenu rata za mir ostati u dubokom blatu kao politika linost, koja je iz hobija inila sve da bi uspjela u politici i ratu za mir. Danas, na drugi i suptilniji nain sa drugaijim i mekim i lijepim rijeima nastoji da trai krivca u knjievnim djelima vrhunskih i nenadmanih stvaralaca, pjesnika, vladara, filozofa ili mudraca. Gledajui, posmatrajui i analizirajui njegov evolutivni proces politike linosti moe se rei da nije rije o nikakvoj evoluciji politike linosti, ve o golom pragmatinom i interesnom uestvovanju u jednom vremenu sa svjesnim odnosom prema svim kretanjima i deavanjima u posljednje dvije decenije. U pozadini svega toga lei namjera koja se kao crvena debela linija uoava lako u svakom od njegovih politikih govora ili intervjua, kao i tumaenja i da je samo i jedino rije o pokuaju politikoga pranja line biografije za uee u ratu za mir. Kao diplomata od formata i on se jedno vrijeme nalazio na listi onih sa kojima se nije znalo ta e se odnosno bili su na bijelome hljebu, mada su kasnije svi opet angaovani u nekakva diplomatska ili konzularna predstavnitva u ulozi savjetnika i tako dalje. Mogue da se i danas nada nekakvoj diplomatskoj ili uslunoj misiji, ako ne onoj u klasinom obliku a ono u vidu suptilnog javnog diplomate na drugaiji nain angaovanog da crnogorskoj javnosti nanovo tumai svoje snove i zablude i trabunja o genocidu na vjerskoj osnovi i ideoloko-politikim osnovama pojedinih stihova iz narodne crnogorske poezije u osmercu i desetercu. Kao samostalni p(oli)tiar, koji uvijek bira meku i ljepu rije on svjesno i na drugaiji nain inkorporira u Njegoevo knjievno djelo neto ega nema i ne moe biti, ali jeste intencija odreenih politikih ili kulturnih krugova bolje rei grupica, koje nastoje krojiti politiku i kulturnu sliku buduim generacijama, na osnovama borbe proturskog gledanja na istorijske dogaaje i zagovaranja, uljepanog posmatranja istorijskih procesa, a sve u interesu velianja islamizma meu pravoslavnim stanovnitvom. Kilibarda igra ulogu dananjega karijernog diplomate i vjerujemo da se u toj ulozi toliko uivio, a najvie zbog pragmatinih razloga, jer teko ga je zamisliti da na dobrovoljnoj osnovi neto propagira, tumai i zanoveta! To nije inio ni u vremenu rata za mir, a najmanje ima razloga da danas, po stare dane, tako ini bez neke sinekure, makar da bi mu se dodijelila izvjesna finansijska sredstva na nekom od konkursa pojedinih ministarstava, koliko toliko, samo ne dabe. Sve to radi ima veliku dozu pragmatizma, ako nije i ona esto potpuna. Kilibarda je est i rado vien gost na gotovo svim vanijim sveanostima bilo dravnim, politikim, kulturnim i tako dalje, poev od nivoa mjesnog u Banjanima, lokalnog, republikog, moda regionalnog, a nikad se ne zna da ga je mogue sresti i na

192

evropskom nivou na proslavi godinjica ili jubileja pojedinih stranaka u Crnoj Gori ili u Evropskoj Uniji! Samo se postavlja pitanja zato ba njega pozivaju, a on im se odaziva kada odavno nema neku politiku funkciju, kao nekada u Narodnoj stranci ili Graanskoj partiji ili nekom od pokreta za nezavisnost, zelenih, neprofitnih i nezavisno - zavisnih od nezavisnih. Moe i takva konstrukcija kada ve Kilibarda ili njegovi tovaoci izmiljaju neke rijei ili kovanice koje nita pod bog ivi ne znae sem prazno i uplje do u bezdan, ako mu moe biti ili je u pitanju njegovo podupiranje praznine iz samo njemu znanih i uz sve to pragmatinih razloga! Kilibardi moe biti da je redovni profesor i tamo i amo na privatnom ili dravnom univerzitetu, a moe i na jednom i na drugom, jer su sve to politike zasluge i naune reference samo nijesu valjda iz vremena tekoga trijenjenja, besvijesti, snova i velikih i brojnih zabluda njegovih?! O godinama starosti ne treba brinuti dok je krtenice one iz 1934. godine ili one iz 1937. godine, a to bude dalje vrijeme odmicalo prijeti opasnost da se njegovo vrijeme roenja usta sa vremenom rata za mir, mada ni to ne bi bilo neko udo veliko, jer i to je Crna Gora! Nije on usamljeni sluaj ve samo jedan od brojnih i prekobrojnih primjera, koji potvruju praksu poeljnih kadrova u dubokoj starosti ili bolje rei ozbiljnim godinama, zato i mlai kadrovi teko do posla dolaze na visokokolskim ustanovama. No, to su kadrovi kojih se dri ova politika nomenklatura na vlasti i sa njima izgrauje kadrovsku strukturu, popunjava ili nadograuje. Oni su cijeloga svoga ivota neophodan i poeljan politiki kadar koji je tumaio istorijske procese sa dubokim snom i zabludama u svjesno-nesvjesnom stanju i rem stanju u fazi mirovanja ili u stend by-u. Kilibarda tek sada pokazuje svu politiku ulogu, naravno potkovanu sa novom argumentacijom, na osnovu uslune djelatnosti, a sa drugaijim nainom tumaenja shodno snovima i zabludama, kojih je bilo mnogo i koji su trajali nekoliko decenija, a konano se njih oslobodio uz aktivnu seansu stranoga ambasadora. Kad ve naie na nepremostivu prepreku, sa kojom mora potvrditi postojanje Srba i srpstva u Crnoj Gori danas, onda Kilibarda u svome maniru sve to kae na veoma suptilan i meki nain: ...Bie u Crnoj Gori uvijek ljudi koji e se izjanjavati kao Srbi i kao Crnogorci...! Samo se ne zna da li je mislio da ima onih koji su i jedno i drugo, kao on ili su samo Srbi ili su samo Crnogorci? Nije valjda da je Kilibarda samo Crnogorac, jer ta e sa onim to je nekoliko decenija bio Srbin, Srbin-Crnogorac ili Crnogorac!? Moglo bi se konano zakljuiti sa jednom rijeju odnosno pitanjem: Kuda ide dananji Novak Kilibarda? Sigurno je jedno da N. Kilibardi, makar od kada se poeo baviti politikom, nikada nijesu bili prazni ni depovi, ni stanovi, a bogme ni njegov makar pogled u blisku budunost za razliku od Cetinja i Cetinjana, kako se negda slikovito znao izraziti jedan njegov politiki protivnik. Prevrtljivi Kilibarda s kojim se ni u crkvu ne ide paktirao je sa svima koji su mu davali mogunost da se malo vie politiki iskae i pokae svoju politiku opciju isplativiju od one koju je prethodno imao. Znao je ukazati ili savjetovati svoje kolege knjievnike ili pisce da vrate priznanje za knjievno djelo Trinaestojulsku nagradu ali to niukom sluaju on nije htio uiniti, a poodavno je to zaslueno priznanje u njegovim vitrinama ili na junakim grudima sa ostalim nagradama i ordenima. I na tom se primjeru vidi njegova politika dvolinost, jer zato da on vrae neku nagradu kada je jednom uspio dobiti, a drugima savjetuje da to uine i sve obrazlae argumentima!? Moe li danas iko pametan i zdravorazumski biti ljubomoran na Kilibardinu prevrtljivost kako

193

to hoe istai sam N. Kilibarda i koji su to razlozi zbog kojih bi to neko uinio? Ono to Kilibarda prebacuje na drugoga njegovo je svojstvo i njegova je osobena politika, ideoloko-politika osnova i karakteristika, posebno kada se pridruuje onima koji savjetuju ili predlau piscu da vrati priznanje-nagradu za knjievno djelo Trinaestojulsku nagradu! lepa se Kilibarda uza sve one koje kritikuje, proziva ili govori o njihovom knjievnom djelu samo da bi sebi podigao rejting skrenuo panju na sebe i ukazao na svoje politiko nedostojanstvo i politiku dosljednu nedosljednost. Niko nema nita lino protiv njegove politike prevrtljivosti, ali ima protiv onoga to je inio i doprinosio tom prevrtljivou i na ijim je osnovama izgraivao svoju linost politiara i koristio usluge i privilegije dravne i jo od svega najtee to se kao lider Narodne stranke na krilima nacionalizma ba on najae izraavao i doprinosio teini te nacionalistike euforije zagovarajui rat za mir. Sve je to neko odnosno mnogi platili svojim nevinim ivotima, koje je on svojim ljeporjeivim govorima i stihovima iz narodne poezije vjeto koristio i plasirao u cilju pridobijanja dobrovoljaca i ostalih uesnika rata za mir. Da li je to ta usluga koja se od njega traila i zbog koje je on (po)stavljen na elo Narodne stranke kao pogodna linost profesora narodne knjievnosti, uvaenog i strastvenog propagatora i stranake linosti kojoj se vjeruje i kojoj se imalo vjerovati?! A, on je to znao zloupotrijebiti i vjeto plasirati masama i kod istaknutijih pojedinaca na koje je raunao da e pristupiti stranci, kako je to sam kazao u svome romanu ili ostalim proznim knjievnim djelima. A poto sam ja predvodio politiku partiju ije su korake pratile pjesme ...uz zvuke gusala, proraunao sam da e mi vladika ... kao mitropolit crnogorski, znaiti za glasaku masu koju predvodim ono to je bio Karl Marks za partizanske ustanike..., njegov govor na kongresu Narodne stranke u Nikiu, uvrnuo je u moju partiju veliki broj lanova. Posebno su mi eljno pristupale linosti iz prigradskih, prigraninih i ruralnih naselja. Oigledno je da je njegova uloga bila zasnovana na uslunosti i pridobijanju masa za potrebe onih koji su vodili rat za mir to on kao voa stranke i njen neprikosnoveni lider djelimino priznaje, ali izbjegava da kae izriito, mada nema potrebe, jer je sve jasno iz njegovih govora, izjava, intervjua i pisanja koje je pretoio dijelom u roman ili svoju ispovijest, hronike i tako dalje, pa e rei: ...moje vraarsko nagovaranje... bilo je, na prvom mjestu, motivisano mojim praktinim smjerom politiara, .... Politiki ongleraj N. Kilibarde zainjen sa dobro odabranim stihovima iz narodne poezije i plasiran masama koje je samo malo trebalo politi uljem i zapaliti, a iskazao sa zavodljivim govorima i ljeporjeivim stihovima biranim za politiki trenutak, koji je trebalo dobro iskoristiti i povesti mase onamo u srpski bezdan, san i zablude njegove! N. Kilibarda je kao slijepac vodio mase koje su ga voljele sluati i stihovima iz narodne poezije raspirivao plam rata i razgarao ar, kada je prijetila opasnost da se ugasi oganj nacionalizma. Sve ih je stranputicom vodio i smiljeno rukovodio zarad politike i line slave. On je usmjeravao mase putevima Crne Gore i njenim bespuima okreui ih esto svojim linim interesima, a pod zatitom Narodne stranke i pod njenim vostvom u njeno ime, a sve za srpsku slavu i osvajanje srpskih teritorija! Bio je to politiki ongleraj Novaka Kilibarde koji je platio vrlo jeftino izgovorom da je bio u tekom decenijskom politikom pijanstvu, romantiarskoj zanesenosti i ljubavi, politikim snovima i zabludama i na kraju sve zainio rijeima uao sam u politiku iz hobija, a rat za mir takoe vodio iz hobija i sve to je radio iz hobija je radio i zavodio!? Takva propaganda se plaa i za nju se odgovara pred sudskim organima u pravnoj dravi. Da li

194

je Kilibarda u svojoj politikoj djelatnosti pribjegao lukavstvu pa kombinovao svoj hobi i uslunu djelatnost i na taj nain osigurao svoju buduu karijeru samostalan(og) p(oli)tiar(a)? Politika krivica i odgovornost za irenje lai, manipulacije sa masama i nacionalistiko rasplamsavanje strasti je ono to zna N. Kilibarda. Svjestan je da zbog toga moe odgovarati pa eli pobjei od svega toga prebacivanjem krivice na druge i podjelom odgovornosti sa drugim uesnicima ili sve svaliti na lea drugih. Duboko svjestan teine svoje krivice i veliine udjela i odgovornosti on danas kao i prethodnih desetak godina nastoji da se uz pomo medija politiki opere od svega i zajedno sa onima koji su bili na istome zadatku oslobodi ukupne odgovornosti i na takav nain se rehabilituje. To je prvenstvena namjena, alfa i omega svih njegovih politikih izjava, govora, intervjua, zagovaranja, integracija, mirotvorstva, hronika, ispovijesti i ostaloga usmjereno i podreeno sopstvenoj politikoj rehabilitaciji za vrijeme politikoga djelovanja u ratu za mir. Svaka nacionalistika propaganda i njeno podravanje, zagovaranje, ispoljavanje javno za govornicom, i u javnosti meu masama podlijee krivinoj odgovornosti uz sve ostalo to je ilo sa tom propagandom, a on kao voa i lider Narodne stranke u svemu tome uivao i karijeru politiara gradio. Sada kada je takva politika raspirivanja vjerske, nacionalne i nacionalistike mrnje koja je dovela do rata za mir doivjela poraz on se od svega distancira na suptilan i drugaiji nain traei da se drugaije tumae neki stihovi iz narodne poezije u stilu da je on njome bio zatrovan odnosno zaljubljen i sve to platio naivnou ovjeka u ezdeset i nekim godinama. Ko e u sve to povjerovati ili makar samo u dio onoga ime nas zatrpava Kilibarda? I takav politiki ongleraj podlijee makar ovoj kritici i reagovanju na sve to je priao i propovijedao i posebno tumaio danas na njemu svojstven nenauan nain sa nakaradnom metodologijom, koju zagovara i plasira, i sa kojom izlazi pred javnost. Gdje god se ukae prilika on je koristi da bi se pohvalio, makar govorei da o sebi ne eli nita da kae niti da se pohvali! Ali njegova ispovijest, hronika, kao i njegovo politiko djelo, ko zna gdje e zavriti i u kojoj posljednjoj noi ostati da sanja zabluele snove, naravno uzimajui eherezadu kao primjer kojim uporeuje svoje prie iz hronike njegovoga ivota ili ivota likova u njegovim romanima ili knjievnoj prozi. Zajedno sa dananjom politikom elitom N. Kilibarda istrajava i svoje snove i zablude uobliava shodno evoluciji sa kojom prolazi u hodu vremena i promjena. Treba mu vjerovati da je takav njegov evolutivni put prije svega za njega isplativ, pa tek ispra(va)n i da e koristiti ne samo njemu nego i politikoj eliti kojoj danas pripada, a protiv koje je bio u posljednjoj deceniji 20. vijeka. On sa njima mora i njima treba da preko njega spiraju svoja nedjela politika. Rekli smo da kada zatreba N. Kilibarda posegne za Poslanicama Petra I, Njegoevim djelima, stihovima iz narodne poezije i ostalim knjievnim djelima pojedinaca, velikih crnogorskih knjievnika, kao na primjer: Crnogorski knjievni jezik vrhunski je uzrio u Poslanicama Petra I, u Gorskom vijencu i u prozi Stjepana Mitrova Ljubie. A crnogorskim jezikom ostvarena su i najuzvienija usmena knjievna djela. Pomenimo samo enidbu Maksima Crnojevia od Starca Milije, enidbu kralja Vukaina od Stojana Lomovia, Zidanje Skadra od Starca Raka, Marko Kraljevi i Musa Kesedija od Teana Podrugovia, ovjek-paa i Mihat obanin od Todora Ikova. Da li Kilibarda pokuava da na taj nain skrene panju na sebe sve u cilju da bude to vie prisutan u medijima, a oni treba da razviju svoju stidnu maramu i otvore se to vie prema njemu kako bi se uo sa svojim drugaijim itanjem i

195

pisanjem protiv antiislamizma i antiturskog rapoloenja, na veoma suptilan i bez genocida na vjerskoj osnovi, a naravno i bez ideoloko-politike osnove koja je importovana od Njegoa, a inkorporirana u kolektivnu svijest Crnogoraca! Tako on savjetuje i zlonamjerno tumai veliko pjesniko djelo Gorski vijenac vladara, pjesnika i filozofa Petra II Petrovia Njegoa. ta je to za jednoga Kilibardu tako rei i tumaiti kada je mnogo tee stvari radio u ratu za mir samo da bi spasio ostarjelu glavu, pa mu sada ne predstavlja ozbiljnu opasnost ni davati ocjene o bilo kome posebno onima koji nijesu fiziki meu ivima, a on e to tumaiti kako mu se bude prohtjelo iz samo pragmatinih razloga. Svjestan je Kilibarda da su knjievna djela navedenih pisaca u kojima trai krivca i odgovornost za antiislamizam, antiturski naboj, genocid na vjerskoj osnovi i tako dalje besmrtna pa mu stoga i smetaju. Tada on nastoji da, uporedo bjeei od krivice i odgovornosti iz rata za mir, nae neko opravdanje za svoja politika nedjela iz toga vremena upravo kod tih knjievnih djela i veliina. Hoe Kilibarda da ostavi jo politikoga prljavoga traga, kada se ve njega ne moe osloboditi i da se po tome za njega uje i ostane za pamenje makar po zlu, ako ne moe po politikom djelu koje je sam stvarao tokom dvije posljednje decenije svoga ivota i rada. Novak Kilibarda, onako odokake, ni manje ni vie i bez pardona, kao glavne krivce za svoju politiku djelatnost, snove i zablude u ratu za mir navede pisce i knjievna djela iz 19. vijeka, i naravno romantiarsku ljubav i zanesenost, pa ne bi lijen da ih sve upakuje u istoriare ili istoriografe koji su nosioci udvornitva. Naumio je pa jo i navalio bivi lider Narodne stranke, veliki Srbin, danas najcrnogorskiji Crnogorac, da podijeli ili vei dio krivice svali na pisce, istoriare i istoriografska djela iz 19. vijeka za sve ono to je on inio i propovijedao, sanjao i bio u zabludi kao ratni huka u ratu za mir Politiko zrijevanje N. Kilibarde zapoeto je u Narodnoj stranci i u njoj se formiralo odnosno postiglo svoju punu zrelost, da bi u koalicionoj saradnji sa DPS-om bilo ostavljeno da prezri i na kraju opet ubrano kao prezreli plod od Narodne stranke i njenih eksperata konano bilo odbaeno kao gnjila kruka i neupotrebljivo. Prelazak u tabor kadrova DPS-a, ne u smislu prihvatanja lanske karte, ali kao politiar sa iskustvom opozicionara nekadanjeg primljen je u Pokret za nezavisnost i Graanskoj stranci sa nekadanjim mladim liberalom. Tamo je djelovao na parlamentarnoj i politikoj javnoj sceni, i bio opet na usluzi kao propagator druge politike opcije sve do njegove realizacije, da bi opet poslije jednokratne upotrebe bio odbaen kao prestarjeli neupotrebljivi diplomatski kadar, koji sada djeluje kao samostalni p(oli)tiar i slui za upotrebu u cilju reagovanja na ideoloko-politike protivnike. Stalnom politikom i javnom aktivnosu u medijima uz profesorsku punu angaovanost Kilibardi je omogueno da jo uvijek skree panju javnosti, to je sa njegove take gledita i interesa pragmatino u duhu je njegove politike linosti, a s druge strane ne gubi se nada da se jo poneega uhvati od funkcija. Ni tako neto ne bi bilo iznenaenje da se i u tim godinama starina Novak opet aktivira i angauje, ako ne kao ministar, a ono makar kao savjetnik nekog od ministara, na primjer ministra prosvjete i nauke, to bi bilo veoma profitabilno i u potpunosti ostvaren njegov san, a zablude ostale da sa njima zanoveta u javnosti i pere sopstvenu politiku biografiju! Kilibarda je na politikoj sceni crnogorskoga parlamentarnoga ivota igrao mnoge uloge i u njih se odista uivio. Jedno vrijeme je igrao ulogu lisice i kadkad shodno potrebama uloge pijetla, pa je takve uloge vjerno i znalaki odigrao nastojei da crnogorskoj javnosti da do znanja da je vjet politiki glumac i kao lisica i kao pijetao

196

koji zna lukavo zakukurikati, makar opoziciono pitati politiku elitu gdje su pare, gospodo! I tako sve naizmjenino mijenjao je ulogu za ulogom, lidera, uslunog politiara, propagatora, politikog protivnika, od noja pa sve do kameleona. Svaka od povjerenih glavnih uloga bila je od njega kao politiara odigrana (bes)prekorno. Mnogi mlai glumci bi mu na tome pozavidjeli! Nizale su se mnoge politike uloge u vremenu od poetka posljednje decenije 20. vijeka pa sve do kraja prve decenije 21. vijeka, a Kilibarda jo uvijek tancuje i glumi sa istim zanosom snova i zabluda! Znalci bi rekli maestralno!? Sada je u drugaijoj i neto izmijenjenoj pozi i ulozi, ali sa mnogo suptilnijim nainom djelovanja posebno umanjujui politiku ulogu i zamjenjujui je naunim tumaenjima, istraivanjima i kao profesora narodne knjievnosti - pravo i knjievnost. Ulogu lisice i pijetla u prvoj deceniji 21. vijeka dobrim dijelom zamijenio je pripovijedanjem i mudrovanjem ukazujui na drutvene probleme, na dalji program politike aktivnosti elite na vlasti, posebno u kolskim programima, gdje do izraaja dolazi njegovo naukovanje sa pozicija vlasti. Ako je neko jo u dilemi da se radi o drugaijem N. Kilibardi onda je takav ovjek zaista u zabludi, ali ne Novakovog tipa ve stvarne zablude. Ostao isti onaj koji je imao svoj pravac kretanja vie po horizontali nego vertikali shodno vjetrovima koji su ga okretali, a on samo dobrovoljno pristajao na sve koristei pogodnosti vjetra okrenutog da duva u njegova jedra pa je amac sa njegovim politikim likom i djelom plovio bez nekih teih stradanja ili lomova. Tano je da je bio na ivici politikog potopa u mnogim trvenjima meustranakim i unutar Narodne stranke, ali je upravo zahvaljujui povoljnim vjetrovima i onima koji su mu uduvavani kao svjea krv i usluna djelatnost na veoma lagan nain prevazilazio sve probleme i (o)stajao na elu Narodne stranke, bio u ii politikih zbivanja i drutvenih promjena. To je mogao samo onaj tip ovjeka, kao politiara, koji je bio od samoga poetka na usluzi onima koji su ga osnovali odnosno postavili na mjesto predsjednika stranke, a kasnije mu izborili i sauvali mjesto lidera. Tako je ostajao i opstajao, odravao se, jaao ili slabio N. Kilibarda sve do upotrebe u druge namjene i na drugom polju politikoga djelovanja sa drugim ciljem i duim trajanjem od prethodnog. Imao izotreno ulo za osjeaj novih vjetrova i posebno politiki nerv pa ga je znao koristiti i iskoristiti dajui sve od sebe da uloga, koja mu je data ili ponuena, bude dobrim dijelom iskoriena i u line svrhe, da mu ne nedostaje gotovo nita, kao u vremenu liderstva u Narodnoj stranci. Ostavljajui omiljene opozicione poslanike DPS-a u Narodnoj stranci Kilibarda je u do tada njemu protivnikom taboru gledao da se doepa to vee funkcije i dijelom vlasti pa je dogurao do diplomatskog savjetnika-efa informativno trgovake misije Crne Gore u Sarajevu. Bila je to nagrada za ukupni Kilibardin rad od strane DPS-a ili bolje rei od trojca politike elite u DPS-u u samoj dravi. Dravni trojac omoguio je Kilibardi da koristi sva politika sredstva u cilju obesmiljavanja onoga to se desilo u posljednjoj deceniji 20. vijeka, gdje su ne samo oni vei i mnogi iz DPS-a koji su na visokim dravnim funkcijama imali znaajnu ulogu. Tako je napredovao u politikom smislu i uspjeno prelazio preko raznih prepreka koje su mu dijelom i postavljanje od onih koji su ga u svemu pomagali. Kilibarda bi rekao i to je politika, a za koju je on znao i igru koju su igrali on je dobro poznavao i ujedno vjeto koristio. Iz tih razloga uvijek i na vrijeme bio spaen ili trenutno politiki zanemaren da bi poslije manje krize opet hvatao zalet za nove uspjehe! U prvoj deceniji 21. vijeka Kilibarda je jaao nove politike pozicije, naravno sa starim nainom kontrole i daljinskog upravljanja od onih na vlasti. Ulogu

197

politike lisice i pijevca, noja ili kameleona Kilibarda i sada igra mnogo oputenije i sa velikim iskustvom udaljavajui se od politike, a bacajui se na njemu blie knjievnoistorijske teme kao svoju profesiju. Umjesto nekadanje mase kojom je upravljao stihovima iz narodne poezije, bilo u osmercu ili desetercu, sada Kilibarda svjesno cilja na intelektualce koji samostalno misle i djeluju, bolje rei slobodni su strijelci. Reklo bi se da je to njegov glavni usluni politiki zadatak i uloga, sa kojim treba da onemogui i takvo, iako rijetko, djelovanje slobodnomisleih ljudi intelektualaca. U ovakvoj frontalnoj borbi on se slui lukavstvom steenim u politikoj borbi iz posljednje decenije 20. vijeka samo to ne prihvata sueljavanje direktno sem u izuzetnim sluajevima, gdje smatra da je pobjeda kao ishod njemu zagarantovana. Naravno da on u tome svemu nije u usamljen, ve ima punu podrku odreenog broja intelektualaca iz raznih struka, koji mu doturaju podatke ili oni katkad preuzimaju njegovu ulogu. Kilibardin nain politikog djelovanja u cilju negiranja ili obesmiljavanja svega to se deavalo u ratu za mir ogleda se i prilikom njegove izjave o hapenju R. Karadia i stavljanja u pritvorsku jedinicu u Hagu. ....Univerzitetski profesor, bivi poslanik i politiar Novak Kilibarda ocijenio je da Srbija, hapenjem Karadia, izgleda, izlazi na put koji e je voditi u Evropu. Kilibarda je, u izjavi za agenciju Beta, podsjetio da su on, Karadi i Jovan Rakovi, prije rata u BiH, u vrijeme formiranja politikih stranaka, odrali dosta govora na mitinzima u toj republici. Poslije je doao rat i bilo je to je bilo, a kada je protiv Karadia podignuta optunica Tribunala, poruio sam mu da treba odmah da spakuje kofere i ode u Hag, rekao je Kilibarda.... Dakle, jasno je da Kilibarda na sve to se deavalo i to je propagirao, zagovarao i za sve svoje lijepe rijei ili govore dobio orden, sada jednostavno kae bilo je to je bilo!? I nikome nita, on je potpuno drugi i nov! Na taj nain on nastoji sa sebe skinuti svaku odgovornost i ujedno i druge uesnike osloboditi uea u krivici i poziva sudskog za politiku odgovornost. Savjet koji je, kako ree dao R. Karadiu da se prijavi odnosno spakuje kofere i ode u Hag, on za sada ne bi mogao posluati makar to dolazilo i od onih koji su mu odredili uslunu ulogu prilikom osnivanja Narodne stranke i koji bi mu mogli ukazati i na takvu mogunost sa kojom bi se suoiti mogao do 2014. godine, pa makar i bio rehabilitovan ili osloboen sumnje za politika (ne)djela u ratu za mir! Vie puta smo naglasili injenicu da Kilibardi na um pada mnogo toga ili mu se privia, i uspjeva vidjeti ili pronai neto ega nema. Tako na jednom mjestu kae da za Crnogorsku pravoslavnu crkvu dananju, osnovanu ili bolje rei zavedenu u policijskoj stanici na Cetinju, tragove njenoga vjekovnog postojanja kao samostalne nalazi u Njegoevoj drami epan Mali: Uostalom, Njego je u knjievnoj slici razgovora pekog patrijarha Vasilija Jovanovia Brkia i epana Malog jasno naznaio razliku izmeu poloaja Peke patrijarije i Crnogorske mitropolije, koje su, u formalno pravinom znaenju, dejstvovale u okvirima Osmanskog carstva. Na pitanje epana Malog koliko ima turske vojne sile u Evropi i bi li se moglo stati njoj na put, patrijarh Brki odgovara: Gospodare, ne znam ti kazati,/ nigda roba za mo tiranina/ nemoj pitati da se ne prevari./ U ropstvu sam roen i porasta,/ strah je turski moju krv smrzao,/ Ja ne mogu ve nikad imati/ ponjatija o tome pravoga,/ no se mui kako te Bog ui. Isti patrijarh, prebjegalac u Crnu Goru, indirektno naglaava razliku izmeu poloaja prostora sa koga je pobjegao i prostora na koji je dobjegao. Ovako patrijarh Peke patrijarije vidi Crnu Goru: Boja volja a i boja sila/ ovo malo sauva narod, a/ sauva ga i proslavi divno. A kao drugi krunski dokaz vidi u narodnoj izreci rodilo se valja ga ljuljati.

198

Novak Kilibarda je danas u ulozi politike bebisiterke koja sa uslunom djelatnou obavlja ljuljanje odojeta, a koje je ne ba tako davno za vrijeme njegovih eksperata zavedeno u centru bezbjednosti - policijskoj stanici, pa sada u svojstvu samostalnog p(oli)tiara i javne linosti istrauje daleku crnogorsku prolost, pronalazi i dokazuje samostalnost onoga to je registrovano i stavljeno u kolijevku. Kada odoje zaplae ima da se ljulja, a on se jo odavno dokazao na djelu politikih usluga iz vremena liderstva u Narodnoj stranci. Kod njega nema iznenaenja niti se njegovim pronalascima, dokazima, argumentima ili zakljucima treba uditi! On se, kada mu zatreba, pozove na Njegoeva djela, a kada mu ne treba onda suptilnije i na drugaiji nain lijepim rijeima (zlo)upotrebljava pojedine stihovi iz istih knjievnih djela, i za sve kae da je to nedostatak logike!? Da li i logike Novaka Kilibarde kojemu je, ipak, ona slabija strana? Takvih nakaradnih tumaenja i kilibardizama ima i previe i na njih se neemo vie zadravati, iako imamo namjeru da Kilibardu u totalu prikaemo kao politiara i uporedimo ga sa N. Kilibardom iz prve decenije njegovoga politikoga ivota kao zrelog, prezrelog i prezrenog politiara sa iskustvom od dvije decenije i jo lidera Narodne stranke. udno je da Kilibard ne uoava jednu nespornu injenicu da je pomenuto djelo u stvari drama i da tu istorijske injenice ne moraju imati potvrdu i vjerodostojnost istorijskih dogaaja, ve su fikcija jednoga pjesnika u ovom sluaju pjesnikog genija, dravnika i filozofa. Naravno da njemu tako neto ne odgovara pa takvu injenicu i previa sa namjerom da itaoca ubijedi u svoje istorijsko znanje i tumaenje istorijskih procesa, a u ovom sluaju potvrde radi da samostalnost Crnogorske pravoslavne crkve treba traiti mnogo dalje! Kilibarda ima dvostruke arine za istraivanje istorijskih injenica i dogaaja, i njihovo tumaenje shodno svojoj evoluciji i pragmatinosti sa ciljem dnevnopolitikih potreba, a to se, ipak, sa njegovom logikom poimanja stvari i pojava i shodno hodu vremena i promjena ne suprotstavlja politikim interesima kao dananjeg samostalnog p(oli)tiara. A tek ta bi se moglo desiti i kakve bi sve naune nepoznanice bile rijeene kada bi se on zainteresovao za arheologiju i arheoloka istraivanja Duklje ili ak jo nekoliko vjekova unazad?! Novak Kilibarda protiv Novaka Kilibarde u jednom knjievnom djelu nalazi istovremeno neto to potvruje i opovrgava ili genocidno na vjerskoj osnovi djeluje antiislamski. Moda je to i dijalektika, ali ona koju samo razumije N. Kilibarda zbog svoje uloge kojoj je on sam kumovao u vremenu rata za mir, pa je sada u drugoj ulozi, takoe, svojevoljno i bez prisile, ali znatno isplativije nego u proloj da spira blato sa politikoga obraza iz vremena posljednje decenije 20. vijeka. Kod Kilibarde u tumaenju nema argumentacije sem pozivanja na izreke ili kazivanja i sve je tako jednostavno bez procesa, bez ikakvoga uzroka i posljedice, bez vladara ili dokumenta sve je na provizirijumu kojemu njegova rije i tumaenje daju snagu argumenata i zakona i to je dovoljno!? Kako bi bilo dobro kada bi se sve u istoriji na tako jednostavan nain dalo objasniti ili objanjavalo i kada ne bi bili potrebni dokazi valjani i vrsti, ve se sve pozivalo na rekla kazala, mislim, bie da jeste i tako dalje! N. Kilibarda je, rekosmo, sada u takvoj ulozi i on je kao takvu znalaki igra, ali bez argumenata odnosno bolje rei bez lika, a do sada je makar koristio maske, koje je shodno potrebi i vremenu mijenjao, a u ovom periodu prve decenije 21. vijeka on je bez lika, ali sa maskama koje su nejasne i prozirne do njegovih zabluda. On umilja, izmilja, insinuira, podmee, improvizuje i importuje kad mu zatreba neto ili neki lik on ga ubaci u igru, kao na primjer nikog

199

drugog do Leonarda da Vinija i Stevana Sinelia! Dvije linosti sasvim razliitog i drugoga vremena, udaljene makar dva vijeka i sasvim drugih shvatanja, djelovanja, opredjeljenja i mentalnoga sklopa, koji su ivjeli, razvijali se i djelovali u potpuno drugaijim sredinama i stvarali drugaiji svijet, poimali mnogostruko drugaije i tako dalje. Gdje i kako N. Kilibarda nalazi vezu, povezuje, spaja, pripaja, nadodaje i sve u vor vee Leonarda da Vinija i Sinelia to ni sami Bog ne zna, ali on tvrdi i dokazuje i ono to se ne moe dokazati niti on sam moe taj Gordijev vor razvezati a bogme ni presjei, ve onako preko koljena savija koliko god moe, jer druge mogunosti nema, a za druga razmiljanja nedostaje mu vremena i dokaza. Naveli smo primjere i nekoliko puta rekli u prethodnom izlaganju, da smo uporeivali argumente koje koristi N. Kilibarada u svojim objanjenjima, tumaenjima, dokazima i tako dalje, pa i konstatovali da su izjave, propovijedi, zagovaranja, propagiranja dati od njega sa punom svijeu. On se na njih ponekad poziva mahinalno ili uporno tvrdei da su to jo uvijek snovi i njegove zablude, a sve usmjereno sa namjerom da ugrauje i projektuje dananje dogaaje ili procese i idejno-politiku obojenost u daleku prolost. Zatim ih uzima i stavlja u politika deavanja ili dogaaje sadanjega trenutka, to je upravo mimo svake logike i naune metodologije sem Novakove u stilu kilibardizma. Kilibardin kilibardizam je sinonim za njegova izmiljanja i argumentaciju kojom dokazuje neto ega nema niti se moe nai koristei se istorijskom istinom - argumentima o jednom vremenu-epohi. Samo takva logika i nauni metod N. Kilibarde dolazi do spoznaje onoga to mu je stavljeno u zadatak da dokae, ime on ispunjava svoju ulogu samostalnog p(olit)iara i javne linosti, koja sebi daje za pravo da sve to kae je utemeljeno na njegovim dosljednim nedosljednostima i da e posluiti samo za jedno krae vrijeme i na kraju biti odbaeno istoga trenutka kada njegova uloga prestane da bude aktivna ili neprofitabilna. U svemu tome Kilibardina uloga je sada zamijenila nekada njegovu propagandnu sa sadanjom edukativnom ulogom irokih narodnih masa kojima je on nekada prilazio kao slijepcima i tjerao ih u stampedo svojim stihovima a usmjeravao gdje je htio. To i sada ini sa svojom medijskom ulogom i pisanijom sa kojom dokazuje ono to poeli politika elita na vlasti, odreeni politiki krugovi ili pojedinci. To je sva uevnost i nauka samostalnog p(oli)tiara i javnoga radnika N. Kilibarde u drugoj fazi njegove evolutivne linosti, koja je prezrela pa se ponovo omladila ili bolje rei ponovo zaela i obeava da e se oploditi samo meu one koji su njegovi istomiljenici i politiki sapatnici iz vremena rata za mir! U nekim od svojih reagovanja on iskazuje zavidno poznavanje istorije od nastanka svijeta pa sve do dananjih dana, kako bi se reklo od noja do AVNOJ-a. I, to je dobro iz razloga to se moe potpunije sagledati njegova politika linost za posljednjih dvije decenije, a koja trai sve vie prostora u tumaenju istorijskih linosti ili istorijskih procesa iz istorije Crne Gore. Mogue da bi bilo mnogo drugaije i suptilnije itanje ili propovijedanje N. Kilibarde da je zapoeo arhivski istraivati i baviti se istorijom kao humanistikom naukom! ini mi se da se sada osamio i da je u ulozi edukatora crnogorske javnosti koji dobro unovava svoje znanje iz istorije i narodne poezije! On sada vie ne djeluje selektiranim stihovima koji govore protiv islamizma ili protiv Turaka i Osmanske imperije, ve sa stihovima koji su pomiriteljnoga duha kombinovanoga sa integrativnim elemetima evroatlantskih i evropskih procesa i puteva i sa naglim ulaskom u NATO alijansu, za dobrobit onih na vlasti i odravanje steenoga bogatstva u vremenu

200

rata za mir, pa sve do dananjih dana za umnoavanje istoga i novosteenoga kapitala investiranoga u nekretnine, izgradnju elitnih hotela i stambenih ili individualnih objakata - vila i ostalih objekata za iroku turistiku namjenu. On je nekada prihvatio krst Svetog Petra, a sada vie kritikuje one koji su taj isti krst prihvatili kao on nekada, a ne onaj drugi krst Crnogorske pravoslavne crkve! Postavlja mu se pitanje da li se odrekao krsta Svetog Petra, kojeg je jedno vrijeme ponosno prihvatio i sa njime iao u boj za srpstvo u ratu za mir i odbranu srpskih teritorija? On nastoji da analizira Njegoevo knjievno-filozovsko djelo i da u njemu pronae ili uoi sve ono to drugi nijesu mogli nai ili vidjeti, naslutiti ili prozrijeti, a to su: genocid na vjerskoj osnovi, ideoloko-politika osnova-matrica, antiislamizam i antiturski naboj. Sve je to, kako N. Kilibarda tvrdi i kae, Njego inkorporirao u kolektivnu svijest Crnogoraca, pa ak ide i dalje i kae da je Njego, dravnik i politiar kontroverzna linost ili bolje rei meu najkontroverznije linosti, a tako krupna kao dravnik i politiar! U kojoj i kolikoj mjeri je politiar Njego, to emo ostaviti Kilibardi da do mile volje elaborira i uzima primjere iz Staroga i Novoga zavjeta ili iz staroga i srednjega vijeka, pa da i linosti velikih modernih politiara potrai tamo daleko unazad nekolika milenijuma. N. Kilibarda ne moe da analizira jednu politiku linost ili dravnika, a da ga ne povezuje sa primjerima iz daleke njemu prolosti, pa tako i kod Njegoa pronalazi politiku, vjerovatno onu iz 20. vijeka, koju je samo on pronaao i danas je plasira crnogorskoj javnosti. Ba briga N. Kilibardu to i Milovana ilasa stavlja u krupne linosti i posebno dravnike, sve u zavisnosti to on podrazumijeva pod dravnikom! Mogue da e i sebe jednoga dana (pro)zvati dravnikom ili samo p(oli)tiarem! Za politiara se moe p(r)ozvati, ali da je Kilibarda dravnik teko da e mu to uspjeti, mada je kod M. ilasa kada je u pitanju rije dravnika mnogo sloenije, jer je bio na svim vanim i istaknutim partijskim funkcijama ili poloajima. Ali se, ipak, ne moe u krajnjem sluaju rei da je bio dravnik. Pria koju plete N. Kilibarda o dravniku i politiaru i u njoj kao kontroverzne aktere stavlja Njegoa i ilasa nije radi uporedbe jednoga ili drugoga, jer su to dvije linosti u sasvim drugim vremenima koji su ivjeli u novim istorijskim okolnostima, i sa znatno izmijenjenim drutveno-ekonomskim uslovima i politikim prilikama, ali mu treba da jednoga dana i sebe nae u nekim relacijama kao dravnika makar mnogo manjega formata, jer je bio politiar i potpredsjednik vlade, makar kratko vrijeme. Kao potpredsjednik Vlade Crne Gore Kilibarda nije nita znaajno ili reformatorski krupno uinio da bi ostao zapamen, sem kao jedan od brojnih lanova u mimohodu na funkciji potpredsjednika crnogorske vlade. S obzirom na tu injenicu da je bio potpredsjednik Vlade Crne Gore i malo (pri)mirisao vlasti, a bez ikakvog stvarnog uticaja ili nekog jakog angaovanja o nekim pitanjima vanim za dravu Crnu Goru, na spoljanjem i unutranjem planu, Kilibarda bi htio biti makar dravnik u sjenci ili kontroverzni dravnik i politiar. Na taj bi se nain pribliio Njegou i ilasu, makar u dijelu najdosljednijeg politiara u nedosljednostima. Tu je, kako bi neki rekli, kvaka za otvaranje onoga to e kasnije u datom trenutku Kilibarda namjestiti, jer sve to radi smiljeno je i unaprijed projektuje svoju politiku vizuru sa kojom obesmiljava sve to je do tada kao politiar i lider Narodne stranke radio u vremenu posljednje decenije 20. vijeka. Mogue da e i Kilibarda jednoga dana biti ne samo bivi politiar nego i bivi dravnik u smislu kilibardizma u najpozitivnijem smislu!? Hoe Kilibarda i to da

201

postane i bude upisan u knjige dravnika i politiara iako ne krupnih, ali ipak dravnika! Za poziciju dravnika N. Kilibarda izgore ka Njego za Lesendrom! Moe li se rei da je N. Kilibarda ranije zapjevao-kukuriknuo, kao politiki kokot, prije nego to je razmislio o onome to e elaborirati po pitanju velikoga i krupnoga dravnika i politiara ili se na tren zaboravio da pogleda u rjenik i pod rijeju dravnik malo bolje proui njeno znaenje. A, moe biti da je mislio da je dovoljno to je bio u vlasti sa nekadanjim svojim politikim protivnicima i sadanjim istomiljenicima dobrotvorima boljega ivota. Moda e ga oni i nazvati dravnikom, jer ih nita i ne kota da ga tako zovu makar od sprdnje. Oenie se avoli, rekao bi Kilibarda, pa dodaje i tamo gdje treba i gdje ne treba samo da ga je to vie, jer nee niko itati to on to pie i majstorie! I ako proita tome nee pridavati panje, dravnik (i) p(oli)tiar, doe mu to isto kao iz vremena Kilibardinoga politikoga ivota, kada su svi bili na istome putu u ratu za mir. Moglo bi se rei i ovako, opet njegovim rjenikom reeno, da je to alabrak dok ne prispije ruak koji nam sprema N. Kilibarda! Sudei po svemu dosadanjem to je objavljeno kao njegova pisanija, brojne medijske izjave, pisustva na raznoraznim skupovima, strunim ili naunim, kao i koncertima, izlobama i sveanostima usmjereno je samo u jednom pravcu i sa ciljem izbjegavanja krivice i odgovornosti koju je imao za vrijeme rata i mira i straha da jednoga dana, makar po stare dane, ipak bude sasluan pred licem pravde, pa se makar i to desilo da za sve bude rehabilitovan iz samo jednog razloga zbog godina starosti! Da li se ba to eka da ispuni osam decenija ivota i bude ostavljen bogu na ispovijest, jer bi ga u tim godinama, ipak, proglasili neuraunljivim ili ogranieno sposobnim za preuzimanje odgovornosti! Tako politiki zavedeni a vremeni intelektualac N. Kilibarda i ujedno zablueli starina sada pravi odstupnicu sa svojim tumaenjima u knjievnim djelima u kojima nalazi odgovornost drugih za svoju tadanju politiku djelatnost odnosno onu iz vremena posljednje decenije 20. vijeka. Nije Kilibardi nepoznata izjava F. Radonia da e ga izvesti pred sud u BiH: ...Radoni je najavio da e zajedno sa 50 bosansko-hercegovakih intelektualaca i udruenja rtava rata u septembru podnijeti krivinu prijavu protiv Kilibarde zbog krivinog djela ratnog zloina i uea u zloinakom poduhvatu protiv BiH. Iz toga straha od poziva na sasluanje Kilibarda se upire po stare dane da sve to napie bude u cilju svoje odbrane, bez obzira koliko je sve to njegovo piskaranje i tumaenje potkovano argumentima ili je bez ikakve naune i strune metodologije. Da li Kilibarda praznoslovi kada tako pie, propovijeda i posebno tumai knjievna djela velikih pjesnika, vladara, dravnika ili politiara i sa njima pokuava da se poredi ili bolje rei o njih se oee i svrsta kao sa sebi ravnima? Njegovo praznoslovlje je veliko, a istina koju on svojim tumaenjima plasira javnosti ista kao ona iz seanse koju je imao sa ambasadorom, kao i sve zablude sa kojima je svoj politiki ivot i rad upregnuo za ovih dvije decenije u interesu pranja svoje politike biografije. Kojim sve relevantnim izvorima Kilibarda raspolae te tako olako i preko koljena nalazi ideoloko-politike osnove na kojima je voen rat za mir i to iz vremena posljednje decenije 20. vijeka u knjievnom djelu velikoga pjesnika, vladara i filozofa crnogorskoga Petra II Petrovia Njegoa? Trai Kilibarda spas u izmiljanjima i insinuacijama sa tumaenjima velikoga knjievnoga djela Gorskoga vijenca preko genocida na vjerskoj osnovi i u stihovima iz narodne poezije, sve ono to je on vjeto plasirao kao osoba zaduena za usluge, a on bio naivan i svega se prihvatio kao najpogodnija linost.

202

Kilibardina otkria su zaista kilibardizam svoje vrste usmjeren na spiranje politikoga blata za uee u ratu za mir. Njegova opreznost je izraena u brojnim govorima, posebno onima koji su dati u njegovoj ispovijesti i zbog nje on upravo imputira svima onima od kojih bi mogao imati koristi da ih upotrijebi u cilju svoga (o)pravdanja za ono to je inio u ratu za mir. Svojom pisanijom i tumaenjima istorijskih fakata na relevantnim osnovama kilibardizma zanesvjeuje crnogorsku javnost ispovijestima, mozaicima, romanima i hronikama, koje su kao trice i kuine od velikoga knjievnoga znaaja u smislu potvrde i istorijskih fakata sa kojima dokazuje svu istinitost onoga o emu zanoveta, propovijeda ili besjedi. Hoe Kilibarda da ponovo ustalasa mase kada ve ne moe i nije vrijeme da ih zapali, ali jeste da ih usmjeri u mirotvoraku energiju sa kojom sada on kao poznavalac narodne poezije, igra ulogu majke Tereze! Da li sada Kilibarda misli da je dovoljno rei bilo je to je bilo idemo iznova sve ostalo se ne vai, a izgubljeni, poginuli, ranjeni, rastjerani sa svojih ognjita, popaljeni domovi, ba ga je briga, jer se on iz hobija bavio politikom i zavodio, zagovarao, propagirao stihove sa kojima je usmjeravao mase da idu u ostvarenje svojih - srpskih snova i zabluda. Tu odgovornost mora N. Kilibarda osjetiti i biti pozvan da jedanput pred licem pravde protumai i objasni sve i posebno svoju linu politiku ulogu u ratu za mir. Kilibarda sa svojim kilibardizmom smatra da e nekoga zainteresovati i pridobiti da podrobnije istrauje za narednih nekoliko vjekova, a nije svjestan injenice da je sve zatvorio svojom politikom djelatnou iz posljednje decenije 20. vijeka. Budua pokoljenja e o njemu samo imati informaciju najnedosljednijeg politiara na crnogorskoj parlamentarnoj sceni i politiara koji je sve inio samo da bi oprao politiki obraz od nanosa blata iz vremena posljednje decenije 20. vijeka i nita vie niti manje, ma koliki njegovi napori bili i nadilazili njegove umne i fizike potencijale. Da li je sa svojim politikim zanovetanjima naao zlatnu nit na kojoj gradi svoj pozitivni lik ili je to ona obina i zarala ica na kojoj e on biti okaen da visi kao primjer politike nedosljednosti i izmiljanja sa kojima je htio sebe pohvaliti i ponovo staviti na mjesto politiara i dravnika? N. Kilibarad kao konzervativni politiar u svojim publikacijama plasira itaocima svoje snove i zablude, razmiljanja i tumaenja, fakta i vizije, sa kojima hoe da se sve obesmisli, a njegova uloga ostane politiki ista u svojoj naivnosti i djetinjariji koju je iz hobija prihvatio, a da nije bio svjestan znaenja sopstvene uloge u ratu za mir! Suprotstavljene politike opcije njegovoga politikoga bia jedna je faza iz perioda rata za mir i druga iz vremena prve decenije 21. vijeka, koju nastoji staviti odnosno nametnuti ukupnoj javnosti, strunoj, naunoj i laikoj, da je sve to to je inio proizvod njegovog romantiarskog zanosa i velike ljubavi prema narodnoj poeziji u kojoj je nalazio izvore svojih zabluda i da svemu tome nema se to pribaciti, jer bilo je to je bilo! Sada se treba okrenuti novim zahtjevima u pravcu drutvenih odnosa kojima Evropska Unija danas tei i gura drave Zapadnoga Balkana i Jugoistone Evrope da postanu lanice integrativne Evrope. U njegovim politikim esejima i kolaima itaocu se namee uloga pisca kojemu treba vjerovati na rije, iako je u svome dosadanjem politikom radu bio paradigma politiara najdosljednijeg u nedosljednostima, u svojim politikim stavovima, razmiljanjima i tumaenjima sopstvenih rijei ili stavova. Mada je danas samostalni p(oli)tiar Kilibarda je nekad imao kancelariju u Nikiu i(li) Podgorici, pored kabineta na nekom od univerziteta, u kojoj je primao stranke, nezadovoljne graane, prijatelje i

203

drugove, isto radi hobija ili zabave i uveliko troio svoje slobodno vrijeme za pisanje i reagovanje na brojne anomalije u crnogorskome drutvu! Ima on mnogo zasluga iz vremena rata za mir pa sada dio od tih prethodnih zasluga i uiva na nain to se, ipak, neko brine o njegovoj politikoj linosti potrebnoj dananjoj Crnoj Gori stavljajui mu na uslugu auto, ofera, naravno, tjelohranitelja, kancelariju i sve to je potrebno tako zaslunom graaninu, bivem lideru, dananjem samostalnom p(oli)tiaru i javnoj linosti. Uostalom zbog velikih zasluga dobio je i orden od Radovana Karadia, jer zasluge su zasluge i moraju se vrednovati makar i medaljom! Vjerujem da se danas niko ili rijetko ko (za)pita da li mu je sve to dovoljno ili je previe zapostavljen u crnogoskoj javnosti, a nekada je, ipak, njegov kilibardizam u najpozitivnijem vidu imao svoju znaajku i bio inbenik od formata! Sveprisutan u crnogorskoj javnosti i medijima crnogorskim (elektronskim i tampanim) Kilibarda se pobjedonosno epuri i uvijek ima spreman govor, izjavu za javnost, bilo da pohvali ili ukae svojom primjedbom da treba neto mijenjati i da nije dobro to Crnoj Gori upravo to nedostaje to on zagovara, savjetuje i osobno smatra da je to prava stvar za identifikaciju njene dravnosti! Nije mu nita smetalo u obavljanju diplomatske aktivnosti to nije imao strune kvalifikacije, jer se dokazao tokom politikoga djelovanja u posljednjoj deceniji 20. vijeka, gdje je stekao ogromno politiko iskustvo sa kojim se danas u diplomatiji ne mogu mnogi pohvaliti. Ono to je obavljao kao diplomatski savjetnik u Sarajevu on ga je na njegov nain znalaki obavio, na emu su mu zahvalni saradnici sa kojima je nekolike godine radio! Da li je N. Kilibarda u ratu za mir bio samo iz hobija ili je u stvari njegova uloga bila usluna kao piromana pri razgaranju nacionalistikih strasti, kod onih koji su rado sluali njegove govore, izjave, stihove iz narodne poezije? Da li bi bilo mogue da N. Kilibarda na sudu u redovnom postupku pokae i dokae svoju nevinost, snove i zablude ili ipak priznade krivicu i odgovornost? Sa tubom protiv novinara dok je bio u Sarajevu kao diplomatski savjetnik nije uspio, ve je odustao od iste poslije ponuenih dokaza od tuene strane i, ipak, izgubio parnicu, makar to se tie parninih trokova. Da li e biti jo suenja povodom duevnih bolova od strane N. Kilibarde ili e druga strana traiti zadovoljenje pravde na sudu ostaje da se vidi, jer tueni nije rekao svoju posljednju: ...Radoni je nazvao diplomatskim presedanom tubu koju je protiv njega podnio Novak Kilibarda. Na sudu u dokazati da je Novak Kilibarda jedan od najveih neprijatelja BiH - izjavio je Radoni agenciji MINA. On je rekao da je Kilibarda bio jedan od glavnih inspiratora rata u BiH i piroman koji je svojim hukanjem i podstrekavanjem na zloin odveo u smrt na desetine hiljada nevinih ljudi u BiH. - I Bonjaka i Hrvata i Srba. Naravno, na sudu u dokazati ono to zna itava Crna Gora: Ne samo da je Novak Kilibarda dobio Njegoev orden od Radovana Karadia, ve i da nee, kako je i sam izjavio na zasijedanju crnogorskog parlamenta 11. jula 1996. godine, da ga vrati ni za ivu glavu - precizirao je Radoni. On je kazao i da nebuloze iz tube poput one da je Kilibardino postavljenje na dunost ministra-savjetnika, na koje je stupio 1. avgusta 2004. godine, lino odobrio tada ve podavno preminuli Alija Izetbegovi, govore same za sebe. U svojim opservacijama na pojedine istorijske dogaaje Kilibarda ide tako daleko da govori o velikosrpskom jugoslovenstvu koje je otpoelo Podgorikom skuptinom 1918. godine. A ta bi on mogao tek rei o velikohrvatskom jugoslovenstvu, pitanje je za neku njegovu drugu ispovijest ili e i o tome progovoriti kao o velikosrpskom

204

jugoslovenstvu? Kilibarda ponekad negdje nauje neto u razgovoru meu istoriarima, ali ba najbolje to ne shvati ili razumije pa izvali-odvali glupost i pone da elaborira i dokazuje. Naravno da je u centru njegove panje u fokusu-ii politikih deavanja Podgorika skuptina 1918. godine i on na taj nain hoe i o tome da progovori i nauno razjasni problematiku same Skuptine, odluke donije na njoj, kao i kasnijih dogaaja pa i onih koji su neto malo prije ujedinjenja bili pod posebnom panjom evropskih politiara i evropske javnosti, a naroito velikih sila. ta je sve tu zbrkao Kilibarda ili ta je sve time htio zahvatiti nije ba jasno, ali se o velikosrpskom jugoslovenstvu tada ne moe govoriti. O neemu drugom u redu, kao na primjer ujedinjenju jugoslovenskih naroda u jednu dravnu zajednicu poslije osloboenja od tuinske vlasti, a raspadom dvaju carstava Austro-Ugarskog i Turskog carstva, to nema nikakve veze sa onim to vidi Kilibarda i njegov idoloko-politiki kilibardizam sa kojim on nadomjeta ono o emu sanja ili ime eli poentirati slavodobitno. Istoriari ne moraju biti ljubomorni na Kilibardino poznavanje ili struno znanje istorije jugoslovenskih naroda ili samo istorije Crne Gore, koje on crpi ko zna iz kojih sve udbenika za osnovne i srednje kole ili istorijskih itanki i slika iz istorije i od kojih sve istoriara, a svakako mlae generacije. Meutim, s druge strane ozbiljni istoriari ipak moraju biti zabrinuti o razlozima i namjerama njegovim to pokuava importovati line i dnevno-politike projekcije u istorijske dogaaje i procese koji su se davno odigrali, a istoriarima nije polo za rukom da to otkriju! N. Kilibarda je arobnjak koji iz pojedinih istorijskih dogaaja ili knjievnih djela izvlai zakljuke koji su bez ikakvog normalnog, logikog, metodolokog, naunog, istorijski zasnovanog, smislenog i odrivog dokaza i principa, a koji se mora primijeniti tokom donoenja nekog ispravnog zakljuka. On ne dostavlja dokaze ve formulacije i fraze sa kojima uporno vri ubjeivanje da mu se vjeruje na rije, iako sve to nije dovoljno da mu se (po)vjeruje kao magu lijepe rijei za koju je dijelom dobio orden. U svemu tome on izostavlja drugi dio svojih dokaza kao to su suptilno izraavanje, meke rijei i drugaiji nain tumaenja, pa jo vie djeluje neubjedljivo i prozirno! Sa tako odabranom naunom metodologijom Kilibarda bi vjerovatno uspio u svojoj namjeri da rijei odreene istorijske probleme, u protivnom zna se da je neuspjean, neuvjerljiv i nedorastao da rijei dati problem. Kilibarda je kao udotvorac koji samo to i ovla neto vidi ili proita odmah zna ta je osnova toga i brzometno zakljuuje i dokazuje, pozivajui se na brojne spjevove, dogaaje i linosti iz perioda od prije hiljadu ili dvije hiljade godina, i sve to (u)komponuje sa dananjim dogaajima. Takav tip istoriara i takav metodoloki nain prikazivanja i tumaenja istorijskih dogaaja samo je svojstven njemu i samo je on svjestan znaenja onoga to dokazuje mada njegovi snovi i zablude, svi su izgledi, jo uvijek imaju trajne posljedice na njegovo logiko zakljuivanje i evolutivni nain njegovog razvoja linosti, naravno politike. Ima Kilibarda mnogo preporuka, pa i savjeta, koje besplatno dijeli crnogorskoj javnosti, a sve sa namjerom da rat i mir stavi negdje duboko ili ga prekrije svojim sopstvenim snovima i zabludama, svjesno i smiljeno u cilju zaborava i velikoga pranja line i njemu slinih politikih biografija. Koliko god da pokuamo da u njegovim politikim profilima naemo neki svijetli trenutak teko da se ozbiljno njegova linost u dogaajima rata za mir ili onim kasnije moe nezavisno posmatrati, bez obzira na njegove napore da objasni samome sebi sopstvenu uslunu ulogu i djelovanje po prestanku politikog rada izlaskom - istupanjem ili protjerivanjem - istjerivanjem iz Narodne stranke.

205

Najtee od svega u njegovom prilazu za objanjenje i nalaenje motiva za takvu politiku ulogu jeste da on samoga sebe svjesno tjera da vjeruje u snove i zablude sa kojima je ivio sve do danas, bez obzira da li se bavio politikom ili naukom. Svjestan svoga naina predstavljanja pred ukupnu javnost on nastoji da nametne svoju igru i svoja tumaenja, koja su bez ikakvoga valjanoga argumenta za razumijevanje njegovih snova i zabluda, iz razloga to ovjek koji je bio u tako decenijskim zabludama i stanju politikoga pijanstva ne moe samo u jednoj seansi da se osvijesti, otrijezni i preobrazi odbacujui zablude pod kojima je dugo bio. Dugo trajanje ili ivljenje pod tekim pritiskom snova i brojnih zabluda moralo je ostaviti na njega i njegovo rasuivanje duboke tragove i psihike traume, rupe, praznine i bezdane sa kojima se on do dananjih dana uporno bori i predstavlja ih javnosti, posebno crnogorskoj i onoj u okruenju, kao politika linost bezgrena i edna a koja podupire prazninu, i zaboravom prekriva vrijeme rata i mira, jer bilo je to je bilo! enijalan - genijalan zakljuak N. Kilibarde na sve to se sa njegovim ueem deavalo u ratu za mir! On je teak politiki sluaj odnosno politika linost sa velikim ueem i angaovanjem umnim i dijelom fizikim u ratu za mir i zato se mora detaljno istraivati sve ono to bi moglo biti od pomoi za razumijevanje motiva sa kojima je bio aktivan inilac u tom ratu. Kao profesor univerziteta, koji ima dugo nastavno iskustvo, N. Kilibarda daje sebi za pravo da se ponaa kao nekad prema masama ili svojim studentima, koji ga na asu njegovome moraju sluati i diviti se njegovim predavanjima, pripovijedanjima, nizanjem podataka, i stihova osmerakih ili deseterakih i tako dalje, sve dotle dokle on ne pane od umora ili potrai malo predaha u nekom hotelu, restoranu i kafani. Teko da bi neko imao skoposti, smjelosti ili snage da se (us)protivi silnome N. Kilibardi iz vremena njegovoga liderstva u Narodnoj stranci ili posebno u vremenu kada je bio potpredsjednik Vlade Crne Gore! Tada je rasporeivao kadrove koji su vjerni DPS-u ili koaliciji u kojoj je on bio ili su makar bili simpatizeri odnosno nijesu mogli niti smjeli biti opozicija ili na strani SNP-a, posebno ne za Momira Bulatovia. Tada je nastupilo njegovo vrijeme i dolo je do brojnih smjenjivanja sa funkcija bilo efovskih ili direktorskih, a da ne kaemo ministarskih i sve je bilo pod vidljivim nadzorom velikoga Srbina N. Kilibarde, odnosno najcrnogorskijeg Crnogorca od nastanka parlamentarizma u Crnoj Gori do danas. To je vrijeme kada su njegovi eksperti bili, zaslugom njegovom, na visokim dravnim pozicijama ministri: pravde, socijalnoga staranja i kulture, i bogme strogo vodili stranaku-partijsku kadrovsku politiku da im ne (za)mjere oni iz DPS-a i na taj nain pokazivali svoju (po)slunost i zahvalnost to su se kao nekadanji politiki protivnici domogli malo vlasti i konano za manje od sto godina pronali pare, koje su nekoliko godina uzaludno traili uzvikujui u crnogorskoj Skuptini gdje su pare, gospodo, vratite pare i tako dalje. Mora se N. Kilibarda, makar na trenutak, sjetiti toga vremena i svoga koalicionoga sluganstva pa je valjda i otuda zaradio mjesto za diplomatskog predstavnika u Sarajevu. N. Kilibarda za sebe kae: Bio sam ovjek ozbiljnih godina, knjievnik i profesor univerziteta i, posebno, politiar koji se opredijelio za srpsko jedinstvo... . U vremenu participacije u koalicionoj vlasti on ne bi trebao da zaboravi da je pored dva ministarska mjesta zauzimao ili imao dobar uvid u pojedine slube kao to su bile SDB i MUP, dakle posebno kada je bio potpredsjednik Vlade, tako da je kadrovsku politiku na opte zadovoljstvo koalicionoga partnera dobro vodio. Da li se sjea toga ili se svi prave nevinaad i jagnjad koja nijesu nita znala?! Sve su to ozbiljni simptomi

206

koji ukazuju da N. Kilibarda nije ba tako uao naivno u osnivanje stranke odnosno u izbor za predsjednika Narodne stranke na uslunoj osnovi. Da li je danas kao samostalni p(oli)tiar i javni radnik-linost, kako sebe naziva i reklamira, jo uvijek na uslunoj traci, ne moemo mnogo rei, ali prema onoj narodnoj: to naui evom, ne odui nevom ili ko se jednom zadoji avolom, a sada bogme isto teko da se ita promijenilo! Smatramo da je danas Kilibarda proitani politiar posebno od poetka prve decenije treega milenijuma i da se tu vie nema to istraivati, jer samo ostaje moda da konano skine i posljednju masku sa svoga politikog lica, jer ih je zaista premnogo bilo vie nego i godina u ove dvije decenije. Gotovo da se moe iz godine u godinu ili periodino pratiti Kilibardina politika metamorfoza, shodno njegovom poimanju ivota, politikog odnosa i uea u parlamentarizmu, gdje je on ekao svoj trenutak ili ansu, koju je dobrano iskoristio i jo uvijek koristi ali sa mnogo umanjenom ansom da se domogne nekog jaeg dravnikog poloaja. Da po drugi put zauzme mjesto ambasadora konano mu je izmaklo, ostala su samo mjesta profesora na dravnom ili na privatnom univerzitetu ili u nekom od kakvih odbora ili komisija, a mogue i nekom od savjeta koji su pri ministarstvima prosvjete i nauke ili kulture. Dakle, nema nekog velikog izbora, ali se on jo uvijek neemu nada, i samo on zna zato i kako bi to mogao iskoristiti, ako ga zapadne od mnogo mlaih apaca i kadrovika stranaki poslunih. Da li sada ovo to danas propovijeda ili zanoveta i iznalazi u knjievnim djelima i istorijskim dogaajima ili narodnoj poeziji je u interesu Crne Gore i u njeno ime? Meutim, on ide naprijed, bez pardona, pa e rei: ... moramo prelaziti preko onoga to je bilo, i na taj nain misli da e pogaziti - ponititi i osloboditi sebe od svega to je inio u ratu za mir. On u svojim izjavama uvijek ima spreman prijedlog, savjet, preporuku, makar se radilo i o prijavi imovine odnosno ispunjavanju formulara za narodne poslanike, ali nikako da sebi ukae na takve propuste i blagovremeno dostavi ispunjen formular, a koji je bio obavezan ispuniti kao poslanik! Tu svoju slubenu - poslaniku obavezu barem nije blagovremeno uinio ni on kao ni izvjestan broj poslanika za 2005. godinu. I tako redom, moglo bi se govoriti i nabrajati takvih sitnica koje ga, ipak, u javnosti zanimaju, ali o sebi on ima suptilniji i drugaiji nain tumaenja i ispunjavanja poslanikih obaveza iz vremena dok je bio poslanik. esto je Kilibarda dijelio savjete i preporuke pa je u vrijeme pokreta za nezavisnost imao uopten pristup graanima Crne Gore: Ljudi od autoriteta s obje strane treba da polemiu akademski i injenino kako bi obian graanin bio u prilici da se na osnovu uvjerljivih dokaza opredjeljuje za jednu ili drugu opciju. Naravno, uvijek ono to je savjetovao ili preporuivao imalo je obaveznu konotaciju da se bez njega ne moe u medijima elektronskim ili tampanima, a mjesto za njega bilo je uvijek i strogo rezervisano. I tako, on ide iz prie u priicu i o svemu ima svoj stav, miljenje i naravouenije. Tako se i nalo i njegovo reagovanje ili bolje rei razmiljanje o Tari i izgradnji hidroelektrane Buk Bijela: Lino smatram kao ekonomski i ekoloki laik da je Crnoj Gori potrebnija Tara nego hidroelektrana Buk Bijela. To uvjerenje opredjeljuje me i da saoptim sljedee: Ako su tane novinarske opaske, da se izgradnja te elektrane dovodi u vezu sa biznismenom iz Londona gospodinom Vojinom Lazareviem, moram rei da je Lazarevi veliki majstor za mutne poslove i pranje novca u velikim svotama. Narodnu stranku iji sam bio predsjednik, a on lan, nije Lazarevi finansirao preko bankovnog rauna nego iz ruke u ruku. Da li na rije vjerovati N.

207

Kilibardi da od novanih dotoka za koje je znao da stiu iz ruke u ruku on nije ni pare-dinara-marke skrenuo ili preusmjerio negdje gdje on misli da je bilo isplativije? A, ipak je, zaboravio Kilibarda da je neke pare nekad stavio na neki svoj bankovni raun! Rekao bi na to bivi lider Narodne stranke, a nijesu to bile neke pare, ni alabrak od onoga kad ...stigne ruak! Kilibarda za svakoga ima poneki epitet sa kojim karakterie datu osobu pa tako i u navedenom sluaju govori o gospodinu koji je veliki majstor za mutne poslove i pranje novca u velikim svotama. Ko zna zbog koji linih ili drugih razloga on tako govori i pie, sem ako nije ljut na nekoga iz Narodne stranke koji je bio blagajnik, a nije dozvolio da novci idu drugim smjerom! Vrag bi ga znao izustio bi ponekad N. Kilibarda i time ukazao na neko posebno znaenje u nekom poslu, a za koji samo on zna ta je mislio i na koga se odnosilo. Da li sa patrljcima Kilibarda pravi ivi sliku i sa njome pravi otklon od rata za mir ili hoe zamagliti svoje brojne govore i izjave, pitanje je na koje e on vjerovatno detaljno i blagovremeno odgovoriti ili naknadno, kada odabere pravi trenutak i osluhne prije toga od kuda vjetar duva. Razmislie i odmjeriti kolika e biti jaina njegove snage u datome odgovoru kada bi reagovao ili e sve ostaviti za neko drugo vrijeme, na poek kada bude imao vie vremena da dublje o svemu razmisli!? Imao je N. Kilibarda mnogo slinih predloga i na planu sumnjivo steenog novca kod dananjih biznismena, pa je jednom prilikom i o tome poneto rekao odnosno savjetovao i ukazivao, na koji bi nain takav kapital ili takvi biznismeni mogli biti od koristi dravi, Crnoj Gori?! Za uspon sumnjivog kapitala ne snose krivicu samo oni koji su ga nezakonito stvorili, no i drava koja nije imala snage da im stane na put. Zato ne treba se iscrpljivati u osudi sumnjivog kapitala i vlasti koja je pogodovala takvom kapitalu, nego treba agoniju pretvoriti u djelatnost od opte koristi.... Nema ta nego diplomatski i jo ekspertski i dalekovido! Naravno da je u svemu tome imao svesrdnu pomo i savjet svojih eksperata u strunom dijelu. Na sebe svakako (ni)je mogao pomisliti, jer se nije ni najmanje materijalno okoristio ili obezbijedio! Nije imao potrebe, makar za prvih pet godina, da se grevito bori za prevlast u Narodnoj stranci, ali neto kasnije trebala mu je podrka izvana od onih u poziciji, vlasti kojima je svakako dijelom bio na usluzi, makar samo zbog injenice da su ga oni iz DB-a, KOS-a postavili za njenoga predsjednika kao pogodnu osobu. Istovremeno kada je dolo do rascjepa u DPS-u 1997. godine bilo je i velikih tumbanja ili kriza i u samoj Narodnoj stranci, pa je pucalo po svim avovima. Tako je dolo do osnivanja nove stranke, Srpske narodne stranke, od strane dr Boidara Bojovia, koji je imao, ipak, veu politiku podrku i od samoga Kilibarda, ali e biti primoran da napusti svoju nekadanju stranku, jer su eksperti i mladi lavovi priskoili u pomo svome lideru! Ali, samo su jo tada spasili svoga lidera N. Kilibardu i saekali pogodan trenutak da ga se otarase, a to e uslijediti neto malo kasnije. Tada e Kilibarda biti primoran da prihvati uslove i izvjesno vrijeme bude kao politika figura prisutan, a onda je najuren iz Narodne stranke ne dobivi mogunost da proslavi desetogodinjicu-jubilej osnivanja te stranke i to samo za par mjeseci! Tu je mnogo oteen i bogme politiki ponien od svojih eksperata. Poslije je Kilibarda osnovao Narodnu slogu koja je bila procrnogorski orijentisana, a iji je on bio predsjednik, a ko bi drugi, takvom bi upadicom stavio taku i na to pitanje. Kilibarda je znao rei ili pribaciti da Crna Gora nije imala nedosljednijeg dravnika, ali za sebe to nikako nije htio ni primijetiti, ako ve ne ustvrditi, da je on upravo dosljedno najnedosljedniji od svih crnogorskih politiara koje je imao crnogorski

208

parlamentarizam u svome postojanju. Kako se on i zato naao u kolu onih protiv kojih je do tada bio i koje je nazivao mafijai(ma) i lopovi(ma), a posebno to su mu oni isti sudili za duevne boli o tome Kilibarda svakako da ima dobar razlog, ali ne samo njegov evolutivni put ili seansu sa ambasadorom jedne strane drave i drugaiji nain itanja i tumaenja! Nastojae da i o tome neto progovori a posebno da objasni o kakvim osobama je rije, pa e rei: ... o graanskim linostima nijesam govorio, nego o ljudima koji stoje na elu jednoga lopovskog reima i mafijakog reima. Mogue da je tada Kilibarda imao ili zapao u vlastite politike komare u kojima je bio nadvladan gubitnikom agonijom svojih politikih pristalica. Kilibarda je razumije se pamtljiv ovjek, barem tako za sebe kae, pa ne bi trebalo da zaboravlja mnogo toga to je priao tokom rata za mir! Bio je N. Kilibarda 2004. godine izabran za ministra savjetnika u ambasadi SCG u Sarajevu to je druga linost po rangu u ambasadi. Uprkos svemu napredovao je politiki i bez obzira na ono to mu se do tada deavalo. Tokom osnivanja Narodne sloge na doeku prve decenije treega milenijuma, odmah poslije odlaska iz Narodne stranke kao i brojnih politikih kriza u novoosnovanoj stranci Kilibarda je pokuavao srediti nemirno stanje u optinskim odborima, a najtee mu je bilo u njegovome Nikiu u kojem lanovi Glavnoga odbora ...izrazili su nepovjerenje Kilibardi, a poetkom septembra iskljuili ga iz lanstva uz optubu da je prisvojio stranku, da je galantno troio novac. Toj inicijativi pridruili su se i odbori Bara, Budve, Cetinja, Danilovgrada, Pluina, Pljevalja i avnika..., koji su konstituisali novi Glavni odbor NSL. U cjelokupnom tom politikom zameateljstvu u kojem je predsjednik Narodne sloga N. Kilibarda imao vodeu ulogu bilo je mnogo toga to je imalo prizvuk ili ukazivalo da su umijeani i neiji prsti iz koalicionog partnera, pa je Kilibarda na tu adresu uputio malo otrije kritike. Predsjednik Narodne sloge Novak Kilibarda optuio je rukovodstvo nikiikog DPS-a da preutno podrava rasformirani optinski odbor Narodne sloge u toj crnogorskoj optini... Od njih smo traili da daju izjavu za javnost i da potvrde da e saraivati samo sa zakonitim optinskim odborom, to oni nijesu htjeli da urade. Kilibarda nije dozvoljavao da se njegova predsjednika uloga u novoj stranci tek tako anulira ili oslabi, a teko je prihvatao da izgubi politike pozicije u samoj vlasti, posebno poslije izlaska - istjerivanja iz Narodne stranke od njegovih eksperata, pa je odmah svoju politiku aktivnost i steeno iskustvo usmjerio na organizovanje novih, njemu odanih, odbora. ta sve tada N. Kilibarda nije preduzimao, ak je prijetio da e tuiti krivce za nastalo stanje u Narodnoj slozi gdje je bilo mnogo neposlunih koje je rasputanjem Glavnih optinskih odbora pokuavao reorganizovati i staviti ih pod svoju predsjedniku kontrolu. Tada mu je zaista trebala amerika esta flota, mnogo vie tada nego kada je on nekad smatrao da joj se treba obratiti za pomo, da bi razrijeio nastalu krizu odnosno objedinio svoju politiku mo i uticaj na posluno lanstvo, a neposlune istjerao iz starih odbora! On je sada bio u poziciji onih od kojih je nekada u crnogorskoj Skuptini traio pare odnosno galamio i pitao poziciju-vlast gdje su pare, gospodo, pa je morao odgovarati na ista pitanja koja su mu nezadovoljni lanovi postavljali gdje su pare, Kilibarda Novae: Pitamo Kilibardu gdje su pare, s obzirom da je od osnivanja Narodne sloge u Nikiu stanje na raunu bilo prekriena nula. Interesuje nas sudbina novca koji je na raun stranke uplaen poslije parlamentarnih izbora u aprilu 2001. godine, kao i novca koji je Narodna sloga, kao

209

parlamentarna stranka nakon posljednjih izbora, dobila iz crnogorskog budeta...?! Da li se N. Kilibarda cijelo svoje vrijeme politikog rada i ivota udvorniki ponaao prema poziciji, s obzirom da je bio na usluzi onima koji su osnovali Narodnu stranku i postavili ga za predsjednika te stranke, usmjeravajui preko njega svoje politike zadatke u vremenu rata za mir? Naravno da je on izvravajui usluge znalaki vjeto sve koristio za line interese i jaanje svoje politike pozicije gradei i ujedno uvrujui svoju lidersku poziciju naplativi to od DPS-a diplomatskom karijerom i obaka ostalim funkcijama. Kilibardi smeta stav velikoga broja istoriara, koji govore ili piu odnosno prikazuju istoriju i dogaaje mimo onoga to on zna i to se u njegove uzuse ne uklapa, pa kae da je crnogorska istoriografija udvornika odnosno da ima bogatu tradiciju. Naravno da N. Kilibarda pria o udvornitvu, jer je upravo tako politiki djelovao gotovo dvije decenije, a to potvruju brojni primjeri koje smo navodili tokom kritikoga sagledavanja njegove politike linosti i uloge posebno u periodu rata za mir, i on kao takav tu svoju ulogu vidi i kod drugih bilo politiara, knjievnik, i sada kod istoriara onih iz 19. vijeka ili prve polovine 20. vijeka. Sve to Kilibarda vjeto komponuje i inkorporira samo da bi sa sebe i iz svoje politike biografije odbacio po neto od njegovoga udvornikoga ponaanja makar dananjega kao samostalnog p(oli)tiara na usluzi. Takoe, pripovijedajui o udvor(n)itvu istoriara 19. vijeka N. Kilibarda hoe da skrene sa vidnoga polja svoju politiku ulogu iz rata za mir i navede itaoca da razmilja o istorijskim dogaajima iz daleke prolosti. Na taj nain on ostavlja i zanemarujei svoju linost, a namee itaocu istoriare, istoriografe ili pisce i knjievne stvaraoce stavljajui ih u iu ukupnih drutveno-politikih deavanja. Prede priu Novak Kilibarda samo da se Vlasi ne dosjete! Udvorica je bilo i prije Kilibarde i posebno za vrijeme Nikole I Petrovia i tako dalje i tome slino pa je sa time Kilibarda sve svoje snove i zablude objasnio, opravdao i na druge prebacio!? Plitkoumno od N. Kilibarde, ali trenutno kupuje vrijeme i izbacuje loput u aut! Samo da moe kako da zametne trag dokumentima, tampanim i elektronskim medijima, tek tada bi on uspio u svojoj namjeri da spere sa sebe politiko blato. Svoju politiku opijenost tokom dvije decenije Kilibarda plaa ve dugim trijenjenjem, a plaiti se da e to jo potrajati taman toliko koliko se i nalazio u takvome stanju. Meutim, Kilibarda ide hrabro pa se na sve strane razmahao, sijee i sa lijeve i sa desne strane sve to treba i to ne treba, a sve mu se nalazi pod udarom silna Turina neto slino njegovoj nekadanjoj moi iz vremena rata za mir ili potpredsjednikoga mjesta u Vladi Crne Gore. U Crnoj Gori udvornika istoriografija je disciplina koja ima dugu i bogatu tradiciju. ak je novovjekovna crnogorska istoriografija i nastala kao apologetska i glorifikatorska disciplina, u slubi jedne politike ideje!? Ni manje ni vie Kilibarda daje takvu ocjenu o crnogorskoj istoriografiji, pa onda uzime da naglaba i tvrdi, izgrauje svoje tvrenje na dokazima od prije dvije hiljade godina ili vie pozivajui se na sve ega se mogao dosjetiti, da bi odjednom sve preskoio i s neba pa u rebra okomio se na 19. vijek i posebno na Njegoeva djela i samoga Njegoa, kojemu imputira sve to mu na um padne, genocid, antiislamizam, idoloko-politiku obojenost, politiku sa kojom je umjeno stvarao istoriju i tako dalje! Samo Kilibarda nee da prizna sebi i drugima da sve to radi da bi izgradio neto to uopte nema nikakve temelje pa mu se sve ujedno (po)rui kao kula od karata.

210

Naglavake Kilibarda gradi svoju radnju bez ikakvih argumenata sem svojih umiljanja. Uzima odreene rijei, umee i podmee ih onamo gdje im nema mjesta niti bilo kakvog logikoga slijeda, jer su potpuno besmislene sem njemu, koji hoe da sve to nametne itaocu, javnosti, struci i nauci. Sve to ini N. Kilibarda knjievnik i istoriar, jo profesor i politiar, samo ne pjesnik i dravnik. teta je za njega velika to se i toga nije domogao, a upregnuo se zateui kolane vie nego je ikada do sada i teko da bi mogao sve izdrati i da je mnogo mlai, da je makar sa poetka rata za mir pa bi se zapjenuano borio bez ikakvih argumenata sem rijei i zanovetanja. ta sve ne ini i ime se sve ne ispomae N. Kilibarda da bi unaprijed postavljenu tezu dokazao kao apsolutnu i neprikosnovenu i kao takvu od njega ukupna javnost treba da prihvati i proguta kao spasonosno i ispravno tumaenje, i jednom zadato i nikada vie ne ispravljeno. Uobiajeno je da vladajue politike elite ele da utiu na stvaranje afirmativne istorijske predstave o svom djelovanju, zaslugama i uinku, vjerujui da na taj nain obezbjeuju, ne samo poeljnu sliku o sebi, ve i istaknuto mjesto u istoriji. Iako je prilino naivno vjerovanje da se na osnovu apologetskih i glorifikatorskih istoriografskih radova moe uticati na konani istorijski sud o neijoj vladavini ili epohi, malo je koja vladajua politika grupacija odoljela ovom iskuenju. Prvi vladar za koga se zna da je ovom iskuenju podlegao, potie iz jedne sumerske dinastije (oko 2.500 godina prije Hrista). Od tada pa do naih dana, postoji tenja politikih elita da kreiraju idealnu istoriografsku sliku o sebi i svom uinku, u emu su im istoriari, priljeni pomagai i revnosni izvrioci njihovih zamisli. Ovi istoriari tvorci su udvorike istoriografije, koja svojim sadrajem prvenstveno ima za cilj da glorifikuje vladajui reim, da afirmie njegove politike ciljeve ili da divinizira linosti koje su na elu reima. Mora N. Kilibarda shvatiti da nijesu pojedini istoriari jedini koji piu za potrebe onih na vlasti - politike elite i da je mnogo vie onih pojedinaca njemu slinih knjievnika, pisaca ili pjesnika i drugih publicista koji glorifikuju jednu politiku elitu i toliko o njoj piu da je gotovo slave kao spasitelja i neko boanstvo koje je univerzalno, Boga. Ako uopte moe da shvati N. Kilibarda onda e vidjeti da sve to je inio u svojoj politikoj karijeri jeste upravo njegovo udvor(n)iko ponaanje zarad neke funkcije i politikih privilegija i svega ostaloga to nije takvo ponaanje i politiko djelovanje jednoga nekadanjega lidera Narodne stranke, a sada samostalnoga p(oli)tiara i javne linosti. Upravo je njegovo djelovanje usmjereno i gotovo dosljedno udvor(n)iko u politikom smislu izuzev jednog kratkog politikog djelovanja iz rata za mir koje je dijelom bilo samostalno ali ipak dozirano uslunim odnosom, a konano je bilo na istome zadatku politike projekcije rata za mir u cilju osvajanja teritorija i srpskoga sna o kojem je sam Kilibarda jasno sve rekao i potvrdio svojim govorima, izjavama, tumaenjima, snovima, zabludama i tako dalje. Zar on ne prepoznaje sebe, ali ne kao istoriara ve kao politiara, nekadanjeg lidera Narodne stranke i politiku linost za koju je on znao rei da zna dobro istoriju. Ali znati dobro ili loe istoriju nije isto to i biti diplomirani istoriar ili istoriar koji za sebe samoga kae da je istoriar! Dakle, u te istoriare ili bolje rei kvaziistoriare spada N. Kilibarda i onda je u redu kada se prepoznaje kao udvor(n)iki istoriar koji pie apologetska djela, traktate, oglede, prikaze, lanke o istorijskim dogaajima ili iz istoriji Crne Gore, i tako dalje o politikoj eliti kojoj je jedno vrijeme makar malo pripadao. Gdje je sada N. Kilibarda da ocjenu o sopstvenom djelu i svojoj politikoj linosti i ulozi u vremenu rata za mir da i sagleda je od tada do danas u ulozi udvornitva, zarad

211

nekih politikih interesa i fotelja na kojima je izvjesno vrijeme bio i bogme uivao privilegije, koje same po sebi mnogo korisnog donose, a i on po neto na njih nakalemi? Da li se tom prilikom voenja politike dodvoravao ili je cjelokupno njegovo politiko djelovanje bilo samo udvornitvo onima na vlasti - politikoj eliti kojoj danas ne pripada? Kakvo je njegovo stvaralatvo politiko i koliko je ono injeno sa njegovim udvornitvom samo da bi se doepao vlasti ili pitao kao pijetao koji je kukurikao gdje su pare, gospodo, vratite pare? Da li je njegova nekadanja i dananja istina ili la zasnovana na udvornitvu, a usmjerena na ostvarenju politike i dravnike karijere cijele ove dvije protekle decenije, od koje je samo uspio politiku karijeru graditi i razgraditi, a za dravniku samo mu ostaje da je sanja, jer je u sopstvenoj zabludi? Neka danas sve sagleda na tenane ta je inio i ta je sve ostvario i na koje sve naine je do toga doao, da li samo na uslunoj djelatnosti u Narodnoj stranci ili samo svojim linim i naunim angamanom? Da li bi se njegovi mnogi snovi i zablude ostvarili da nije bilo njegovoga dosljednoga udvor(n)ikoga ponaanja prema politikoj eliti sa kojom je nekada bio na zajednikom politikom zadatku i snu rata za mir, a uz sve to i ostvarile line ambicije i interesi? Da li se, takoe, danas mogu pravdati snovi i zablude neostvarenim ratom za mir ili se za politiko uee, krivicu i odgovornost moraju izvoditi dokazi u redovnom sudskom postupku od strane dravnoga tuioca, ako je pravne drave u Crnoj Gori?! Da li su snovi i zablude sada paravani Novaka Kilibarde iza kojih se on jedino zakloniti moe, makar privremeno i dok je jo iza zaklona on pie, pripovijeda, zagovara, pravda, pere, spira sa sebe odnosno sa svoje politike biografije nataloene naslage politikoga blata? Da li je to njegova svjesna radnja i pragmatini razlozi sa kojima nastoji obesmisliti vrijeme i dogaaje u kojima je aktivno uestvovao? I bilo bi jo mnogo takvih pitanja pred kojima bi se naao N. Kilibarda i od njega traio odgovor da je pravne drave. A ne samo za njega nego i za one sa vrha politike elite sa kojima je nekada bio zajedno, pa jedno vrijeme bio njihov protivnik i opet je danas sa njima samo to on nije vie tamo gdje su i oni, ve daleko ispod njihovog politikog nivoa, a na emu im isti Kilibarda zavidi strpljivo ekajui svoj trenutak da mu udijele politiku milostinju! Ako Kilibarda Novak nije dao ogroman doprinos takvoj udvor(n)ikoj ulozi onda je imao veliku ulogu upravo u tome sa svojim pisanjem i djelovanjem inei da udvor(n)ika uloga njegove politike linosti stane na vrh takve politike, umjenosti stvaranja i kreiranja dodvornitva svih onih koji su danas sa njim na (iz)gradnji takvoga drutva u Crnoj Gori. On upravo stvara ili predstavlja politiku poklik elitu u Crnoj Gori prikazujui je kao bogom datu za sva dobra od poetka 90-tih godina prologa vijeka pa sve do danas, to je upravo njegova uloga pa neka vidi da li je realna i udvor(n)ika ili je umjena i interesna za njega samoga i koliko on nastoji da takvom politikom kreira udvornitvo u Crnoj Gori? Moete zamisliti sa kojim i kolikim prirodnim nagonom i zakonom N. Kilibarda navodi imena kao reprezente udvornike istoriografije, pa imenuje: Lazara Tomanovia, Marka Dragovia, ivka Dragovia, Lazara Perovia, Mila Kovaevia i evo ta kae: Posljednjih decenija 19. vijeka vladare koji piu udvoriku istoriju zamijenili su istoriari. Crnogorska udvorika istoriografija imala je krajem 19. vijeka svoje najznaajnije predstavnike u Lazaru Peroviu, Marku Dragoviu, Lazaru Tomanoviu, ivku Dragoviu, Milu Kovaeviu... U to vrijeme ovi istoriari poinju da stvaraju kult kralja Nikole i da glorifikuju njega i njegovu dinastiju. Iako izvorna osnova za izricanje ovakvih sudova nije bila velika, njihovo idealisanje kralja Nikole ne moe se

212

pravdati pukom neobavijetenou. Svi oni su znali da prilike u Crnoj Gori nijesu najbolje, i da je po prirodi stvari najvei krivac za nazadovanje Crne Gore vladar koji o svemu neprikosnoveno odluuje. Ipak, oni nijednom rijeju nijesu spominjali to katastrofalno stanje, niti kraljevu krivicu. itajui njihove radove o Crnoj Gori iji su savremenici bili, stie se utisak da je to zemlja blagostanja i napretka. Kilibarda Novak ne uspijeva ili previa da nabroji makar neke od pisaca, knjievnika koji su se u tome isticali na samome poetku vladavine Nikole I Petrovia, a razloga za to svakako da ima makar pragmatinih. ta bi N. Kilibarda danas kazao za stanje u privredi i drutvu Crne Gore i koga bi on to vidio kao krivca za katastrofalno stanje i da li bi krivac bio dananji vladar, predsjednik vlade i predsjednik drave, istoriar, istoriograf, politiar ili se u krajnjem radi o dananjoj Crnoj Gori zemlji blagostanja i napretka?! U tom dijelu N. Kilibard nije bastadur niti ima hrabrosti da principijelno objasni i uporedi prolo vrijeme 19. vijeka sa ovim dananjim kojemu je on sam dao veliki doprinos, pa iz tih razloga i nalazi udvor(n)ike istoriare, a ne vidi sebe kao udvoricu samostalnog p(oli)tiara i javnog radnika. Nije valjda N. Kilibarda danas potpuno neinformisan- neobavijeten o ivotnom standardu velikog dijela stanovnitva - graana Crne Gore pa zato javno ne okrivi i nae krivce za veliko siromatvo brojnih porodica i potpuno unitenoj crnogorskoj privredi. itajui ono to danas pie N. Kilibarda stie se utisak da je Crna Gora zemlja blagostanja, jer je njemu dobro i ima dobru penziju i ostala primanja, a do sada je od drave imao na raspolaganju obezbjeenje, ofera i bogme otvoren raun da gdje god poe moe svratiti u kakav restoran ili hotel da dobro objeduje sve to zalije i odmori se od napornoga politikoga rada samostalnog p(oli)tiara! Misli ili bolje rei seiri se Kilibarda da ako je on dobro situiran da u Crnoj Gori nema gladnih, nezaposlenih, osiromaenih i da po svuda tee med i mlijeko. Ni jednom rijeju Kilibarda ne spominje katastrofalno stanje u privredi i drutvu Crne Gore dananje nezavisne i meunarodno priznate drave, a bogme neka se samo sjeti kada je graktao u Skuptini vratite pare, gdje su pare.... Naao pare Kilibarda pa se pokrio s njima po uima i danas ukazuje na udvrice iz 19. vijeka, udvoriku istoriografiju preko koje valjda ne misli okriviti dananje stanje ili ono vrijeme rata za mir u kojemu je debelo podravaoa zagovornike rata i osvajake pohode njegovih dobrovoljaca i naravno svih ostalih koji su bili ideolozi rata za mir. Prema miljenju Kilibarde Novaka a ...po prirodi stvari ko je ...najvei krivac za nazadovanje Crne Gore..., da li ...vladar koji o svemu neprikosnoveno odluuje?! U takvim kategorijama i metodolokim naunim principima Novak Kilibarda posmatra udvorniku istoriografiju, istoriare 19. vijeka i dobar je poznavalac istorije Crne Gore!!! Logika, znanje iz istorije i poznavanje istorijskih procesa, prema onome to nam saoptava Novak Kilibarad a posebno nain na koji na tumai i navodi primjere su prosto reeno prazno, porazno i katastrofalno po njega. Niko nee od istoriara niti moe negirati da nije bilo udvornitva u djelima tih istoriara ili istoriografa koji su veliali knjaza-kralja Nikolu i njegovu dugogodinju vladavinu, ali sigurno je jedno da su sa manje udvornitva prilazili u prikazivanju i idealisanju vladavine kralja Nikole nego to danas taj isti Novak Kilibarda pie o Crnoj Gori i politikoj eliti kojoj pripada ili je pripadao u ove dvije decenije. Nije N. Kilibarda itao ili bolje rei isitao sva djela navedenih istoriara-istoriografa, jer da jeste vidio bi koliko su oni, koje je on prozvao-imenovao, govorili-pisali kritiki ili sa dosta primjera ukazivali na nedostake vladavine samoga Nikole I Petrovia ili ukazivali na drutvenu i

213

politiku nerazvijenost Crne Gore u drugoj polovini 20. vijeka. Kilibarda, ako zna dananje udvorice meu istoriarima, piscima, knjievnicima, istoriografima, umjetnicima, intelektualcima i tako dalje treba da ih imenuje i ubroji meu one iz 19. vijeka koje je prozvao kao dvorske istoriare-istoriografe ili je to za njega isto kao na primjer pisac i profesor knjievnosti. Ne vjerujem da je takav bastadur, a ne bi on ni danas imenovao bilo kojega od prozvanih samo da je koji iv, kao to preutkuje sve one sa kojima je iao na poklonjenje. Ni jednu rije ili slovca Kilibarda ne bi o tome zucnuo ve bi se potalauio, kao to to danas ini, uti i ui, a razlozi su poznati prije svega oni pragmatini, koji su mu uvijek na umu i dui, a on njima na usluzi vjeno. U svojim radovima i predlozima u toku rada na odreenim dravnikim funkcijama oni su davali smjernice daljem ekonomskom i politikom razvoju Crne Gore iako su neki od navedenih bili politiari ili istoriari, pisci, knjievnici, istoriografi i politiki bili pristalice reima Nikole I Petrovia, branili njegovu vladavinu odnosno jednim dijelom veliali vie njegovu pjesniku ulogu i knjievna djela nego politiku ulogu i ekonomskopolitiki razvoj Crne Gore u vremenu Gospodareve vladavine. Ali, N. Kilibarda je svjestan da se na njegove isprazne prie i propagiranja nee niko osvrnuti toliko, jer e samo rei pusti ga da trabunja, propovijeda i ubjeuje javnost da je popio svo znanje svijeta. Kilibarda je jednako istoriar, koliko i fiziar, jer ako je pisac i knjievnik to ne znai da dobro zna istoriju posebno istoriju Crne Gore ili istoriografiju crnogorsku i djela istoriara crnogorskih ili onih sa irih prostora odnosno sa nekadanjih jugoslovenskih prostora koji su pisali o Crnoj Gori apologetski ili kritiki i strogo nauno, a to bi bilo najpoeljnije. Naravno da se N. Kilibardi kao samostalnom p(oli)tiaru nee svidjeti ovakav komentar ili reagovanje jednog istoriara. Meutim, ne moemo dopustiti da pria neto to nema valjanih dokaza ili da onako lijepi etikete na sve one pisce o Crnoj Gori koji njemu nijesu danas pogodni, jer se ne uklapaju u njegove pragmatine razloge i politike vizije, niti se za ove dananje evropske integracije o kojima bi sami Kilibarda volio vie itati u njihovim djelima iz istih onih razloga zbog kojih tako nauno nalazi i dokazuje antiislamizam, antiturski naboj i genocid na vjerskoj osnovi u Njegoevim djelima, a posebno u Gorskome vijencu! Kilibardi bi danas bilo potaman da su dvorski istoriografi 19. vijeka manje veliali knjaza-kralja Nikolu I Petrovia ili barem neto napisali po njegovim uzusima-kriterijima i metodologiji jednoga pisca i knjievnika, makar pisali i o njemu kao velikom Srbinu odnosno velikom Crnogorcu, najcrnogorskijem Crnogorcu od svih dosadanjih Srba, kako se nekada Kilibarda izjanjavao branei srpstvo i sanjajui snove, a sve u zabludi ivei. Zbog takvoga pisanja on ih danas ne bi kritikovao i narvno ne bi ih svrstao u udvorice, niti njihovo stvaralatvo nazvao udvor(n)iko! Sasvim su jasne i krajnje providne namjere Novaka Kilibarde kao dananjega samostalnog p(oli)tiara jer on hoe da skrene na druge teme u 19. vijek i na taj nain odvrati itaoca od deavanja iz vremena rata za mir gdje je njegova politika uloga evidentna, a udio u tome ratu kao ratnog hukaa najvei i najei. Kritikujui dvorsku istoriografiju Kilibarda trai za sebe prostora da se proglasi politikim istuncem iz rata za mir sa brojnim snovima i zabludama u rangu jednog univerzitetskog profesora narodne knjievnosti sa svim naunim referencama. Nijesu imenovani krivi niti im se moe zamjeriti to nijesu znali, a niti su mogli pretpostaviti ili proroki predvidjeti i znati da e ivjeti jedan Novak Kilibarda bivi Srbin, a danas Crnogorac, koji e ih svrstati u dvorske istoriare. Na njegovu veliku alost tu se ne moe nita uiniti, ve samo prepustiti N. Kilibardi da i dalje pametuje,

214

snovima i zabludama prekriva svoju ukupnu politiku djelatnost i trai svuda istoriare kao krivce ili udvorice, a naravno sebe i svoju veliku ulogu u udvornitvu izostavi ili stavi po strani. Uzaludno se iscrpljuje Novak Kilibarda da sa sebe prebaci krivicu i udvornitvo na drugoga, a posebno na one iz 19. ili poetkom 20. vijeka, a nee da vidi makar one iz prethodne dvije decenije istoriare, pisce, knjievnike ili istoriografe ve ih preskae, kao i samoga sebe, a naalost zajedno sa njima ivuje i uveliko razglaba, tumai, modifikuje, prevre, trasira i uglaba istoriju Crne Gore za evropske integracije, naravno na njegovu veliku alost. Kad je N. Kilibarda tako veliki istoriar koji poznaje istoriografska djela onih koje navede kao udvorice zato se ne podsjeti na predstavnike lanove iz Narodne stranke, Klubae i provjeri da li ih je bilo i koliko su se oni dodvoravali knjazu Nikoli u periodu njihovoga slubovanja i ukupnoga ivota i rada? Eto za velikoga istoriara ili dobrog znalca istorije zadatak da malo bolje proui i upozna vienije ljude iz najueg kruga Gospodara Nikole I Petrovia. Nije Kilibarda imao toliko velike potrebe niti se morao mnogo truditi da isitava knjievno-istorijska djela navedenih pisaca koje je svrstao u udvor(n)ike istoriografe, kada ih je ve tu imao pred sobom, koji se sa njime sastaju i ive u ovome vremenu evropskih integracija, makar posljednje dvije decenije. Valjda je mogao prepoznati nekoga od dananjih dvorskih istoriara i imenovati ili mu je nedostajalo hrabrosti kojom se nije proslavio ni u ratu za mir, a bogme niti u miru protiv rata, ve bio zapaen kao politiar sa mekom i lijepom rijei i zbog toga je i dobio zasluenu medalju! A, hoe li danas takvom udvor(n)ikom politikom zamiritati jo makar jednu medalju pod velikim je znakom pitanja, jer mu kao hrabrome samostalnome politiaru ne basta imenovati niti jednoga dvorskoga istoriara u dananjoj Crnoj Gori, a jo manje navesti nekog pisca, pjesnika, knjievnika, novinara i tako dalje, svakako sebe izuzimajui kao univerzitetskog profesora, zaboravljajui da stane u red dodvorica-udvorica, ako ne ve na pijedestal udvornitva politikoga od kojega se ne moe osloboditi nikako. Naravno, ne moraju ba i biti istoriari po struci, ve makar kao oni koje je imenovao i svrstao u dvorske istoriare! Opet da naglasimo dobro bi bilo i da sebe i svoje politiko djelo jo jednom pretrese i vidi da li je makar on jedan od dvorskih istoriara u to ne treba sumnjati, jer bi onda dananja Crna Gora bila najsiromanija nezavisna drava koja nema do samo jednoga dvorskoga istoriara. Bila bi tragedija za crnogorsku knjievnoistorijsku bibliografiju i istoriografiju to nema pisca, knjievnika, naunika, istoriara koji u svome djelu velia dananju politiku elitu, a tako nam je hoe Kilibarda prikazati i sve svaliti na istoriare i istoriografiju 19. vijeka! Istorijskih i knjievnih djela u crnogorskoj istoriografiji u posljednje dvije decenije ima ne jedno ili nekolika nego vie no to je Kilibarda naveo za drugu polovinu 19. vijeka. I to je injenica koju e svakako N. Kilibarda pokuati da demantuje, a morao bi da pone prvo od sebe samoga i svoga politikoga djela u prethodne dvije decenije. Preskae Kilibarda sa teme na temu i ide daleko u istoriju, blii mu je 19. vijek nego istoriari iz njegovoga vremena i posebno oni istoriari sa kojima sjedi i tumai istorijske procese i dogaaje, makar iz istorije njegove bive stranke ili one kojoj je jedno vrijeme pripadao sve dokle ga nijesu kao komunistikog disidenta prepoznali i dobro upoznali. Sama injenica da je Kilibarda sam bez prisile izjavio da je nerealno sanjao odnosno da su to bili njegovi snovi i zablude, a sve iz hobija jasno govori da mu se ne moe vjerovati to god da je priao, zanovetao, propagirao, i da je pred nama politiar sa iskrivljenom svijeu odnosno politiar koji je jo uvijek pod tretmanom u cilju

215

oslobaanja od politikih komara, snova i brojnih zabluda sa kojima se jo uvijek bori. I iz tih razloga on u medijima ima mogunost da objavljuje i to mu slui kao jedna vrsta terapije, koja e mu pomoi da konano postane slobodni samostalni p(oli)tiar koji zdravorazumski misli, dokazuje, objanjava, prouava i jasno priznaje svoj udio u krivici i odgovornosti iz vremena rata za mir. Sve ostalo bi bilo uzaludno reagovanje ili kritikovanje samoga N. Kilibarde, iako je teko a ne reagovati na njegove snove, zablude, istorijske istine i lai, legende i mitove, pozivanja na daleku prolost, projekcije dananje politike u bliu ili daleku prolost Crne Gore ili projekcije od prije jednog, dva ili tri vijeka u kojima on vidi dananjicu kao proroica, i tako dalje. Tano je i to da N. Kilibarda izdvaja ono to ima za potvrdu i ide u prilog njegovoj tezi iz pragmatinih razloga, ali ne sagledava cjelinu ukupnog djela pojedinog istoriara ili istoriografa, i sasvim je sigurno da e u djelima udvornikih istoriografa upravo nai mnogo primjera za takvo njegovo kazivanje ili kritiki pristup. S druge strane isto tako morao je i mogao je nai primjere u kojima se kritikuju odreeni segmenti drutva Crne Gore za vrijeme vladavine knjaza-kralja gospodara Nikole I Petrovia. O nainu osnivanju Narodne stranke i njenoj ulozi i politikoj djelatnosti, kao i ostalih stranaka, moe se jasno vidjeti na osnovu priznanja samoga N. Kilibarde i onoga to je reeno od strane onoga koji je pisao o tome: Pred naletom viestranaja crnogorska tajna policija dobija i specijalne politike zadatke. U opis radnog mjesta crnogorskih bezbjednjaka ulazi praenje i prislukivanje politikih protivnika i opozicionih politiara, ubacivanje provokatora u novoosnovane stranke, nezavisne medije i u redove nezavisnih intelektualaca. Nekoliko pripadnika crnogorske tajne policije dobija i specijalni zadatak da formira nove stranke i partije, kako bi dravni vrh simulirao demokratiju. Narodna stranka nije osnovana iz moje glave. Momir Bulatovi i Milo ukanovi su preko SDB-a osnovali Narodnu stranku, kao uslunu stranku i mjesto gdje je trebalo da budu svi njihovi kadrovi kojima nijesu mogli da daju ministarske fotelje. Trebao im je i voa, pa su se odluili za mene, kao poznatog disidenta, priznae deset godina kasnije... bivi lider narodnjaka Novak Kilibarda. Uestvovao je Kilibarda i na izborima za predsjednika, meutim neuspjeno. Moda jo i dan danas sanja nerealno, ali je, ipak mogue da uestvuje na jo jednim predsjednikim izborima, jer poslije dva neuspjeha mogla bi se preokrenuti junaka srea, kako kau trea srea ili bez tree nema sree makar bio i tada u zabludi da e uspjeti i pobijediti ili doprinijeti pobjedi njegovom rivalu u obostranom interesu. I to je politika, rekao bi Kilibarda! Politika je Kilibardina sudbina, odavno je to htio i izabrao. Vrijeme mu je bilo naklonjeno poetkom 90-tih godina 20. vijeka ili su se poklopili interesi pojedinih slubi i njegovi interesi, a moda su prevagnule elje za revanizmom prema onima koji su ga nekada istjerali iz monolitne partije Saveza komunista Jugoslavije. Za Kilibardu se moe rei da ga ima svuda i na javi i u snu, realnosti i imaginarnosti, apstraktan i stvaran na politikoj sceni Crne Gore, u medijima tampanim i elektronskim, na svim televizijama dravnim i nezavisnim i nezavisno-zavisnim, na izlobama, koncertima i pozorinim salama. Bez njegovoga prisustva teko da moe proi bilo koji vaniji susret ili manifestacija, teatar, izloba, sem maskenbala, na kojima je gotovo neprimjetan, mada se samo po sebi podrazumijeva da je uvijek prisutan, naravno, pod maskom, mada u javnosti nije bilo njegovoga javljanja ili komentara po zavretku makara, to moe biti (ne)korisno za crnogorsku kulturu uopte!

216

Kilibardina narcisoidnost i samoljublje svuda je i na svakom mjestu prisutno ili zastupljeno i to je njegov nain shvatanja politike, koju je (za)volio i u njoj vidio svoj puni interes i mogunost sopstvene prezentacije bez ikakvih linih trokova, a uz mogua sponzorstva u bilo kojem obliku. Sticajem okolnosti, rekao bi Kilibarda, postao je politiar kojega je dogaanje naroda izbacilo na politiku povrinu parlamentarizma a uz podrku onih koji su mu omoguili da bude predsjednik Narodne stranke, bez obzira da li se radilo o odreenoj slubi ili glavnim politikim i dravnikim linostima koje su ga makar preporuile. Da li mu treba vjerovati na rije u tom i drugom sluaju? Uvijek treba imati malo vie zazora ili rezerve kada su njegove istine, lai i dokazi u pitanju. Mogue da je u svome politikom radu Kilibarda vie volio da ne bude u jasnoj vizuri ve da bude zamagljen, kao to su njegove politike prie i ispovijesti zamagljene i sastavljene od snova i zabluda sa kojima je on dugo godina ivio. Zato ga treba posmatrati i duboko poimati u korelaciji politike i lidera stranke i onoga to na potpunoj realnosti ne poiva, ali ipak ima pomalo stvarnoga i doivljenoga. Svoju politiku linost izgraivao je na sudaru stvarnog i imaginarnog, nastojei da sve to radi ili to je naumio bude stvarno i ujedno nestvarno, zamagljeno, viesmisleno i uvijek za njega korisno i pragmatino u duhu vremena i integracija! Ponekad se ini da on u svojim politikim promiljanjima ili promocijama djeluje utopistiki, ali uvijek to to predlae ili propagira u krajnjem ima za cilj da njemu bude udobno, lino korisno i da na osnovu toga grabi ka politikim visinama, i tako bude, ako ne na samome vrhu, makar blizu najodabranijih, najpotovanijih i najuspjenijih! I to je njegov san koji jo uvijek sanja, iako je svjestan svoje zablude. To je ta njegova draga ljubav sa kojom on svakodnevno ivi. Bio je Kilibarda u poslanikom klubu Graanska sloga zajedno sa Krstom Pavieviem, nekada mladim liberalom, pa su svoje politike opcije usmjeravali DPS-u. Zatim je bio u parlamentu dravne zajednice SiCG. Dakle bio je isuvie politiki aktivan i angaovan, pa je kao bivi opozicionar znao umjeno koristiti line vjetine u politici i one koje mu je politika sama po sebi pruala, naravno uz podrku onih koji su osnovali Narodnu stranku kao uslunu. Davno je N. Kilibarda, vie reda radi, izjavio: Krajnje je vrijeme da Crna Gora pokae svijetu da je sposobna da izvede na istinu sve one, koji su se ogrijeili o ljudska prava i meunarodne standarde ... Treba se nadati da e Vlada Mila ukanovia, koja ima stabilnu postavu, tokom naredne etiri godine nadomjestiti proputeno i donijeti odgovarajue zakone i uredbe, koji bi upravo precizirali to pitanje.... Da li je Kilibarda i na sebe tada pomislio ili je samo pribjegao lukavstvu i htio zaplaiti one koji su bili ideolozi rata za mir? Tada je to rekao i vie ga nije potencirao, vjerovatno iz nekih svojih linih razloga, kao i zbog onih koji su sa njim bili na istome zadatku u ratu za mir. A ta ako se ispostavi da (ni)je tako daleko a tako blizu 2014. godina kada prestaje sa radom Haki Tribunal!? Da li ba danas samo od toga strahuje jedan samostalni p(oli)tiar i sa njime jo po neki iz politike - poklik elite pa iz tog razloga svi tre u Evropsku Uniju zagovarajui integrativne procese na Balkanu a sve irei mirotvorstvo? Zna se da do dananjega dana o tome se ponekad progovori toliko da se ne zaboravi, ali do usaglaavanja je daleko i bie potreban malo dui vremenski period najmanje desetak godina ili jo samo dvije decenije koliko je i proteklo od kada su doli mladi, lijepi i (jo) pametni na vlast, zarad boljega ivota i ulaska u civilizovanu Evropu na elu sa NATO alijansom. Jedno od najznaajnijih pitanja koje se postavlja pred Kilibardu jeste ta e se sve saznati kada se on u sljedeem desetljeu otvori odnosno osvijesti u potpunosti od svih

217

snova, zabluda i opijenosti politike, jer mu je ipak trebalo decenija da prizna da je njegovu Narodnu stranku osnovala sluba SDB-a, po nagovoru tadanjih dravnika usluge radi. Danas Kilibarda kao samostalni p(oli)tiar i javna linost igra sasvim drugaiju ulogu, a to je da je on deurna dnevno - politika linost koja reaguje kritikujui sva deavanja koja se tokom dana dese na drutveno-politikoj sceni Crne Gore, a imaju konotaciju politike i atak su na koalicionu vlast ili bolje rei samo na one iz vlasti politike stranke DPS-a, politiku elitu te partije. Meutim, on reaguje i na odreene tabue i pokrete koji se i u Crnoj Gori deavaju! Jedan od brojnih primjera je povodom procvata prostitucije, postojanja makroa, upotrebe lakih i tekih droga, homoseksualizma, sklapanja brakova imeu istih polova i drugih dananjih tabua, pa Kilibarda za sve ima savjet za takvu realnost ili preporuuje prevenciju, sankcije od drave Crne Gore: Kriminalne afere i elementarne nepogode prate ljudski rod kroz sva vremena, a od demokratske svijesti drutvene mase i od zakonske agilnosti vlasti zavisi uspjeh obaveze da se te drutvene nepogode preventiraju, odnosno sankcioniu. Veliko je pitanje ta je htio rei pisac posebno na preventivu kojom bi se spasio odelementarnih nepogoda ili ih eventualno ublaio, a da zakonski sve to regulie. Prije bi se moglo rei da se Kilibarda uplekao u materiju koju ne poznaje a htio je da ispadne uvijek mudar i veliki znalac kao njegovi eksperti, pa je iz tih razloga pomijeao zakonsku agilnost preventivu i elementarne nepogode, a s druge strane bogme je potrefio kriminalne afere i na tome sve se zavrilo. Rekao bi nekad davno Kilibarda Novak da elementarne nepogode dou i prou, a sa kriminalom se treba uhvatit u kotac i sprijeiti da napreduje ako se ve ne moe iskorijeniti. Novak Kilibarda danas uspjeno politiki i edukativno djeluje u crnogorskoj i iroj javnosti koristei se bogatim iskustvom naunika, pisca, diplomate, profesora knjievnosti, knjievnika, politiara, Srbina, Crnogoraca, potpredsjednik vlade, lidera i tako dalje. ta e se sve ubrojiti kao zanimanja ili hobi sa steenim iskustvom prethodno nabrojanim, a ve je usmjereno na planu edukacije integrativnih procesa za jo najmanje jednu deceniju, ostaje da se saeka. Svakako da e svemu tome nedostajati dvije rijei pjesnik i dravnik za kojima luduje bivi lider! Ne samo to nije uspio da se na predsjednikim izborima domogne predsjednikedravnike uloge, ve mu je i propala velika i moda posljednja ansa da se makar jednom domogne drugoga mjesta to bi mu bila velika satisfakcija! Meutim, ima vremena i sigurno da i o tome Kilibarda sanja slatke snove. Da li je zaista u zabludi da e uspjeti u toj namjeri? Ne treba se iznenaditi ako se i tako neto dogodi, jer u dravi Crnoj Gori uda su svakodnevna pojava i na to su graani navikli. I to je realnost, jer za crnogorske politiare, a posebno za politiku poklik elitu, politika je vjetina mogueg, pa se i to moe desiti, ali samo pod uslovom da opet bude od nekoga dravnoga faktora preporuen jednoj od slubi koje su nekada bile angaovane na osnivanju Narodne stranke i postavljanjem njega za predsjednika te stranke. Nikad se ne zna, jedan je od moguih odgovora Kilibarde. kada bi ga novinari pitali, a on mudro zatreptao ili bolje rei (za)mirkao uz obavezan poluosmjehom od posebnog znaenja i nagovjetaja da moe biti i tako! Moda bi i preutao odgovor na navedeno pitanje, ali bi mirkanje svakako bilo ispraeno uzdranim i zagonetnim osmjehom. Takvu prirodnu-uroenu sposobnost imaju samo N. Kilibarda i jedna njemu draga politika i dravnika linost, a koju ispoljavaju u izuzetnim okolnostima koje nastaju sa novinarskim pitanjem na sline ili kakljive teme.

218

Reaguje N. K. i na neke svoje komentare ili lanke odnosno na svoj struni tekst koji je objavio prije tri decenije da ga sa dananjega politikog trenutka i drutvenih potreba aktuelizuje i pojasni! Zato se ba na taj lanak okomio i eto daje ga u nastavcima u jednoj dnevnoj novini, a nije valjda da su samo preovladali pragmatini razlozi? Hoe Kilibarda dvostruku ili viestruku popularnost za neto to tada nije tako debelo naplatio, iako je i tada izazvao ivu diskusiju, naravno, u Beogradu a gdje bi drugdje, jer tada u Crnoj Gori nije mu bilo mjesta ili dovoljno prostora! I tako redom Kilibarda promovie tekstove davno napisane i sve svoje ispovijesti, hronike i ko zna jo koliko legendi, mitova pa sve do politike, njegovih snova i zabluda. On ne bi bio to to jeste da sam sebi makar po jednom u bilo kojem tekstu o sebi ne kae lijepu rije, indirektno ili direktno, i pohvali se ili suptilno ukae itaocu koga ima preda se pa e rei: Vjerujem da sam jedini pisac u istoriji crnogorske knjievnosti koji nikad nije ni napisao ni objavio pjesmu. Ja sam prozni pisac sto posto, a osnovno mi je zanimanje da tumaim poeziju. Da li mu je jedino - osnovno zanimanje da tumai poeziju ili je i jo samostalni p(oli)tiar, bivi diplomata, profesor univerzitetski i prozni pisac, a moda bi najvie volio da je dravnik i tu bi imao ta da predloi i da preventivno djeluje na mnoga posebna izdanja iz knjievnosti i istorije u kojima bi ispravljao sve ono to smatra da nije u duhu dananjega vremena ili bi prosto odbacivao kao nepotrebno. Ne bi on bio cenzor za knjievnost i istorijska djela, ve samo ovjek, pisac, naunik, diplomata, knjievnik i na kraju javni radnik, koji deura preventivno u cilju dobra narodnoga na podizanju (d)uhovnih vrijednosti na mnogo vii nivo nego to je ovaj dananji, a sve bi bilo u duhu integrativnih procesa, saradnje sa susjedima i radi mira u regionu. Najbolje bi izgleda bilo kada bi se izgubile sve one karakteristike prolih vremena koje su crnogorsku istoriju ispunile u poslednjih etiri-pet vjekova iz kojih bi izbacio antiislamizam a uveo vjersku toleranciju osvajaa, koji je bio na prostorima Balkana! Osvaja bi njegovao sve vrednosti porobljenih naroda odnosno oni ne bi imali potrebe za prirodnim nagonom otpora a ni ekonomskih motiva da se oslobode tekih zuluma porobljivaa i osvajaa, jer bi on bio toliko tolerantan da im ne bi predstavljao nikakvu smetnju za njegovanje kulturnih vrednosti sopstvenoga identiteta, a sve na evropskim osnovama! Da li su to snovi jednoga jadnoga i politiki umobolnoga Kilibarde ili zablude jednoga bivega lidera Narodne stranke i danas samostalnog p(oli)tiara, koji kao javna linost reaguje na sva drutvena deavanja i meritum je svega? On za sve ima spremna rjeenja i planove na koji se nain sve treba sprovoditi meu graanstvom Crne Gore. Takve namjere su iskazane direktno ili indirektno, vjeto i manipulativno, suptilno i na drugaiji nain da se mogu tumaiti, a nalaze se u njegovim izjavama, porukama, preporukama, savjetima, reagovanjima, kritikama, ukupnim hronikama, ispovijestima i brojnim tumaenjima knjievnih i istorijskih djela o kojima on najvie zna!? ta bi imao rei povodom crnogorskoga jezika N. Kilibarda u vremenu njegovoga srbovanja i svesrpstva teko je odgonetnuti, ali nije teko postaviti mu to pitanje! Treba posebno naglasiti da se svaki valjan pravopis oslanja na prirodu jezika. Pravopis je kao ljekar koji propisuje ljekove prema datoj prirodi organizma. U separatistikim krugovima u Crnoj Gori vri se nasilje nad jezikom. Ide se u tome toliko daleko da se ne potuje injenica da se glas jat pretvorio u e, ije i i... Rei prijestonica je isto kao rei nijebo.. Treba i ovo naglasiti: jezik nije reverzibilno jezero. To znai da se ne moe jezika materija sa uvora vraati na izvor... Jezik tee kao rijeka i ko ne zna zakone

219

njene matice, stropotae se u prvi vir! A evo ta je skoro kazao: Hvala vam to pominjete moju davnanju izjavu o crnogorskom jeziku. Tu je stvar jasna. Jezik je najprirodnije nazivati imenom onoga naroda koji govori tim jezikom. Srbi, Hrvati i Muslimani alijas Bonjaci svojim ustavima utemeljili su nazive svojih jezika, samo se Crna Gora jo stidi da uradi ono to je sasvim normalno da uini.... Da li bi se on nekad u njegovoj politikoj i mentalnoj pripadnosti svesrpstvu sada toga (po)stidio i ne bi nita progovorio ili bi presjekao kao nekada da u Crnoj Gori nema Crnogoraca ili u Crnoj Gori svi su Srbi! Da li se sjea izjave i rijei sa poeka nae kritike studije o njegovom miljenju po tom pitanju? Razmislie N. K. pa dati pravi odgovor kao nekada o tom istom jeziku kada je izvjesnom novinaru objanjavao da o tome ne moe biti rijei, jer taj jezik po pravilima lingvistikim je jedan te isti sa ostalima i srpskim jezikom. Dakle, Kilibarda ima razliita tumaenja o jednoj istoj stvari u samo desetak godina njegove evolucije, ali ne i nauke, i politike metastaze poslije seanse sa jednim stranim ambasadorom!? Bio je to adekvatan naziv sa kojim bi Kilibarda kasnije, kada se promijene politike prilike ili uemo u Evropu, u cilju integracija i tranzicije vie govorio o evropskom jeziku na onim lingvistikim osnovama koje bi on upodobio kao strunjak, prozni pisac i naunik, samo ne pjesnik, jer nije napisao nijednu pjesmu, valjda nema nadahnua - inspiracije! Teko je povjerovati da jednu pjesmu ne moe napisati i stihovima se izraziti kao veliki pjesnik, jer su ga dogaaji, makar oni iz posljednje decenije 20. vijeka, mogli nadahnuti da napie makar rodoljubivu, patriotsku pjesmu iz vremena rata za mir ili eleginu, a to da ne i ljubavnu pjesmu, posebno o onim damama koje su ga upitno i oima lijepim radoznalo gledale! A zato da, kao i mnogi veliki pjesnici poslije brojnih proznih djela, i on se ne okrene i oproba pa makar mu to bio i ostao samo prvijenac? Moda e moj savjet i posluati ili e ga ignorisati! Razmilja N. K. o uvoenju evropskog jezika - engleskog jezika kao maternjeg jezika zato da ne, jer je to svjetski jezik!? Vaga i za i protiv, procjenjuje i poslije izvjesnog razmiljanja zakljuuje mudro, kao i uvijek sa mekim i lijepim rijeima, jer ivimo u Evropi ujedinjenoj. Kakav genijalan zakljuak i otkrie Amerike! Niko drugi nije mogao doi na tako genijalnu ideju i otkriti da mi danas ivimo u Evropi i to onoj koja se ujedinjuje, a Crna Gora se upravo nalazi u Evropi!? Ljudi, graani, mase ujete li Novaka Kilibardu da govori: Crna Gora je u Evropi! Da li sada zaista vjerujete njegovom pronalasku i ak tvrenju, bez dokazivanja!!! Crna Gora u Evropi, i to ujedinjenoj neto malo kasnije, ali i to e se desiti!? Opet da ponovimo i naglasimo: Zato da ne, neka engleski nam bude jednoga dana maternji jezik, jer ivimo u Evropi ujedinjenoj, a i gotovo sva tehnika je na engleskome jeziku! Nekada smo imali njemaku marku, danas euro, pa moemo i engleski jezik, kao iroko prihvaen u cijelome svijetu. A, zato da ne i funtu kao monetu ili mjeru?! Nema ta, dobar predlog N. Kilibarde i genijalan naravno, a pragmatini su razlozi kojima se uvijek on rukovodi da ne bismo imali ove lingvistike rasprave i brojna trvenja oko uvoenja srpskog, crnogorskog, turskog, albanskog, i tako dalje i sve do standardizovanja crnogorskoga jezika i pisanja gramatike i ostaloga. Svi bi bili prezadovoljni: Srbi, Crnogorci, Muslimani alijas Bonjaci, Albanci, Hrvati i svi koji ive u Crnoj Gori govorili bi maternjim jezikom-engleskim! Bila bi divota, mada mislim da bi ga brzo avolisali sa svojim padeima i arhaizmima! Crna Gora se lako prilagoava i preorijentie u hodu samo to demokratske procese nikako ne prihvatamo, a jezik i monetu lako usvajamo. A ta je N. Kilibarda poetkom posljednje decenije 20. vijeka govorio-izjavljivao o

220

otuenju jezika: Zbog sve eeg prekrtavanja Crne Gore u Montenegro, posebno jadno se osjeaju Patrovii, jer su se vjekovima borili protiv latinske duhovne prevlasti. Zamislite kako bi se, da uje ovu sramotu, osjeao Stefan Mitrov Ljubia ili Njego. Znaju istorijski narodi da se gubitkom rijei gubi i dio narodne svijesti i duhovne prepoznatljivosti... Stopostotni Crnogorci stalno leleu i kukaju kako im je ugroena crnogorska samobitnos, a roenu zemlju nazivaju tuim imenom. Jo dok je bio ef Trgovinsko-informativne misije u Sarajevu imao je ast predstavljati Vladu Crne Gore u Bosni i Hercegovini, i za sve to vrijeme esto ga je preko medija napadao Marko Veovi, pa ga je Kilibarda pozvao na tv duel i njega i Matiju Bekovia. Nije to Kilibarda tako rijetko inio, ve je sve svoje protivnika politiare i pojedine intelektualce pozivao samo da bi sebe reklamirao i to vie bio prisutan u medijima, tampanim i elektronskim, i na tv ekranima da gledamo barem kako mirka i politiki propovijeda, savjetuje i tumai svoje snove i zablude, a ujedno i ukrta koplja sa politikim protivnicima ili reaguje kritiki na pojedina knjievna i istorijska djela. Mediji su, ipak, u velikom dijelu izlazili u susret dajui mu prostora da izrecituje to to je naumio. Samo se treba sjetiti njegovih itervjua na raznim privatnim televizijama u kojima je Kilibarda (b)listao i pobjedonosno trijumfovao, najvie sam sebi diui rejting medijske zastupljenosti. Bilo je nekad ozbiljnih razmiljanja ili predloga da N. K., ipak, bude dravnik i tada su mogue postojali najbolji uslovi! Realnost politikoga trenutka na to je uveliko ukazivala, ali ga je teko moglo zapasti iako je najbolje poznavao Kotunicu. Bio je ovjek koji je u svojoj ranoj politikoj fazi kao jedan od lidera velikosrpskoga pokreta, rado sklapao saveze sa svim akterima na srpskoj politikoj sceni, i najbolje je poznavao Vojislava Kotunicu, ali mu to nije moglo biti dovoljno da neiji predlog za dravnika, predsjednika dravne zajednice Srbije i Crne Gore, ba bude podran N. Kilibarda, pa je takava prednost u odnosu na ostale kandidate izostala ili je bila nerealna, nedovoljna i suvie nezrela i nije imala dovoljnu politiku utemeljenost u stranakom tijelu Srbije. Bila je to tada njegova jedina i velika ansa ili zabluda sa kojom je imao neke varijante za ozbiljnije razgovore i pregovore za njegovu buduu politiku karijeru. I kao svi snovi N. Kilibarde ili zablude sa kojima je ivio i politiki djelovao napredujui u politikoj karijeri sve je palo u dubok zaborav. Sada se samo istoriari ili neki publicisti jo bave neko vrijeme N. K. sve do konanoga stavljanja predmeta u ad acta. Izgledi da u sljedeoj moguoj ansi na nekim od predstojeih predsjednikih izbora bude kandidovan bili bi gotovo nikakvi ili su toliko mali, govorei u procentima, da se takva mogunost ne moe ozbiljnije uzeti u razmatranje makar to bilo na jednim od sljedeih predsjednikih izbora u malenoj dravi Crnoj Gori iz prostoga razloga to e ga i godine starosti u tome pretei. Mogue da ni takvih injenice N. K. nije svjestan, pa se jo uvijek nada sanjajui zabluele snove i suptilno djelujui i drugaije tumaei ne samo drutveno-politiku stvarnost i realnost u Crnoj Gori nego i knjievna djela velikih pjesnika ili istorijska djela i istoriografiju crnogorsku. Mada nije imao zvaninu informaciju o tome da bi mogao biti makar kandidat za predsjednika dravne zajednice Srbije i Crne Gore N. Kilibarda je izjavio da su mu takvi glasovi ipak milozvuni ili prihvatljivi makar da se o tome pria: ujem neke glasove o tome, ali koliko je ta mogunost novinarski folklor, a koliko stvarno ima osnova, ne znam. Znam jedino da bolje poznajem Srbiju i njenu politiku scenu, a naroito Vojislava Kotunicu, od svih koji se pominju kao kandidati za predsjednika dravne zajednice. Prema tome, ako neko

221

predloi da bih ja mogao da zauzmem tu funkciju, a uzme u obzir injenicu da dobro poznajem srpsku politiku scenu, onda takav predlog ima osnova. Mislim da je ipak Kilibarda tada dobro procijenio da je to mogui novinarski folklor i da nema tu nikakvog osnova pa je dalje nastavio kratko zavravajui da bi mu bolje bilo da sjedne i pie knjige. Tako je taj svoj unutranji poziv dobro uo i posluao nerv, a rezultat svega toga su brojna tampana izdanja od tada do danas, iako isprepletana snovima i zabludama, realnim i nestvarnim, zamagljenim i potpuno nejasnim, zrelim i nedozrelim, rijeima i izjavama, preporukama i savjetima, nacrtima i planovima i tako dalje. Svjestan je Kilibarda svojih politikih moi posebno danas u ulozi samostalnog p(oli)tiara. Zna da ne raspolae, kao nekada, brojnim lanstvom u stranakom tkivu jedne ili druge politike opcije, bilo pozicije ili opozicije, i gotovo da je usamljen u svemu ali se jo dri i ne predaje, mislei da nije sve izgubljeno i da e dosanjati san iz svojih zabluda! Mogue da u tome i uspije, ali zablude su zablude, a snovi slatki gotovo da su proli i vie ga mimoilaze nego to ih moe pogledom ispratiti kako prolaze, a kamoli dotai! U svojoj ispovijesti pod znakom je pitanja koliko Kilibarda nije tedio sebe od samokritike, a to je nagovijestio posebno sa rijeima: Put moje katarze jo traje. Kilibardin put od izrazitog montanjarskog velikosrbina veoma sporo je evoluirao do politiara graanske orijentacije. Tada je bio ve sve iscrpio i uvidio na vrijeme da nije politiki isplativo zagovarati ono to je vatreno i zapaljivo izgovarao dok je jezdio ovim prostorima i premjeravao teritorije gdje Srbi ive vjekovima na svome ognjitu za buduu veliku nacionalnu dravu! Radio je Kilibarda na projektu svih Srba u jednoj dravi nastojei da u vremenu rata za mir i on na srpskome tronu zasjedne u nekoj pokrajini ili da stoluje u srpskom Dubrovniku. Da li su njegova vienja stvarno njegove zablude i snovi od kojih se izlijeio ili dijelom oslobodio samo u jednoj seansi sa stranim ambasadorom ili je njegova evolucija u hodu vremena i promjena osjetila nove vjetrove sa Zapada, pa je bre bolje uinio politiki salto mortale i poeo zagovarati ono to su drugi htjeli od njega uti, opet po onome njegovome scenariju i upotrebama selektivnih stihova za mase koje hoe sada u Evropu, a politika elita kojoj je na usluzi upravo trai neku podesnu osobu, pa ko bi drugi to mogao uiniti tako vjeto ako ne N. Kilibarda? To je svo zameateljstvo, snovi i zablude N. K., koji selektivno, onamo gdje se ne moe izbjei, govori da su sve to bili njegovi snovi i zablude kao i romantiarski nain gledanja i zaljubljenosti u narodnu epsku poeziju u kojoj danas pronalazi velike nedostatke i pogubne rijei ili stihove sa antiislamizmom i antiturskim nabojem, pa sve do genocida na vjerskoj osnovi. Preko ispovijesti Kilibarda oekuje od javnosti ili pojedinaca da mu uzvrate potvrdom o prihvatanju njegovih izvinjenja, uvae oproste za sve to je inio, iako jo vjeruje u sve te snove i zablude, a bez ikakvih posljedica po njega zavravajui u svome stilu: bilo je to je bilo! Takvo traenja oprosta gotovo je ravno njegovom drskom ponaanju da ima pravo na sve to, jer i drugi su poput njega to isto inili samo sa izvinjenjima koja gotovo su isprazna i sramna, jer su neiskrena i politiki obojena, kako bi on nekad rekao, i imaju ideoloko-politiku osnovu. Propast njegovoga projekta odnosno projekta u kojem je i on unio dobar dio svoje politike linosti i radne aktivnosti, drei zapaljive govore u cilju ostvarenja srpskoga sna svi Srbi u jednoj dravi, kod Kilibarde je proizveo da namjerno i svjesno uini politiki zaokret i poe drugom stranputicom iz njemu pragmatikih razloga. Tako danas djeluje politiki i bogme

222

nauno tumaei knjievna i istorijska djela u kojima se velia antiislamizam i u kojima ima rijei i stihova koji predstavljaju genocid na vjerskoj osnovi! Koliko je N. K. bio u svemu tome iskren veliko je pitanje? Ostaje jo mnogo toga to on imao i mogao rei, kada se potpuno oslobodi svojih snova i zabluda i bude odbaen od onih koji su ga danas prihvatili, kao nekada kada je za njih Narodna stranka bila samo usluna stranka. A on je kao samostalni p(oli)tiar i javna linost u ovoj deceniji 21. vijeka je tuma novih integrativnih puteva, mirotovrac, ovjek vjerske i nacionalne tolerancije u kojoj nema nekadanjih inovjernika niti poturica ve je on upravo ljubitelj inovjerstva, kao to je bio nekada njihov najljui protivnik! Da li danas N. K. i dalje vjeruje da su krivi stihovi iz narodne poezije ili stihovi pojedinih pisaca i knjievnih stvaralaca, velikana pisane rijei za ono to itaoci u njima pronalaze ili na sebi svojstven nain doivljaju i hoe da tako vide ili je u pitanju suptilnije i drugaije tumaenje: Naravno, nikada poezija ne moe biti odgovorna za tako neto. Grijeh je uvijek u itaocima, nikada u tekstu. Veoma je rijetko nai takve rijei priznanja kod Kilibarde ili bolje rei samo jednom je sebi priznao da je italac taj koji je odgovoran za krivo tumaenje onoga to pie u datome tekstu. Sa koliko vjere ili povjerenja N. K. iz razloga vie sfere danas drugaije pristupa knjievnom djelu velikih pisaca i da li su oni samo danas njegovi krivci za drugaiji nain itanja i tumaenja koje on plasira cjelokupnoj javnosti? Da li su to Kilibardine manipulacije narodnom knjievnou i ako jesu ko je tu krivac on, pisac ili Grijeh je uvijek u itaocima, nikada u tekstu. Vjerovatno da se Kilibarda i ne sjea onoga ta je sve govorio, zagovarao, propagirao, tumaio tvrdio, nauno dokazivao, a danas sasvim drugaije i na mnogo suptilniji nain sve opovrgava i podastire kao genocidno tivo na vjerskoj osnovi sa ideoloko-politikom osnovom! Da li u njegovim knjievnim romanima Mozaik crnogorske hronika ili ispovijestima i drugim hronikama i proznim djelima ima ozbiljnih mjesta u kojima je veliki pisac Kilibarda na trenutak zadrijemao pa ubjedljivo dao ono to je usnio? Koliko je sve u knjievnom djelu i posebno u tumaenjima, dnevno-politikim opservacijama kod njega uvjerljivo, ubjedljivo, istinito, fikcija, iluzija, san, zabluda, vizionarstvo ili dobro smiljeno i pragmatino projektovano sa dananjih pogleda i u daleku prolot importovano? Rigidna ideologija koju Kilibarda vidi svuda i na svakome mjestu posebno u kolskim programima u Crnoj Gori izaziva kod njega javno reagovanje sa kojim on daje preporuku na indirektan nain, stavljajui se u ulozi: ...da on, da je crnogorski Musliman ne bi svoju djecu slao u ovakvu kolu!? Pritom je mislio na crnogorsko kolstvo danas, i sve one naslage jedne civilizacijski rigidne ideologije koja i sada, u velikoj mjeri, karakterie crnogorski kolski sistem, i naravno navodi primjere iz takvoga kolskoga programa, savjetujui da ako neko misli da je on kao Kilibarda preotar uvjeri se u dokaze koji se nalaze u jednom od brojeva kolski biseri. Pitanje za Kilibardu: da li je to itao prije ovoga njegovoga politikoga zaokreta poznatog kao salto mortale i da li je tada traio primjere u nekim drugim kolskim listovima i u kojoj mu je mjeri sve to smetalo, naravno, kao preporuka da crnogorski Musliman ne alje djecu u te kole? A samo neka se sjeti, s obzirom da zna istoriju, ta je nekada kralj Nikola zahtijevao ili preporuivao da i djeca Muslimana imaju pohaati kole u Crnoj Gori. A da li je Kilibarda imao priliku da pogleda kolske udbenike iz istorije ili knjievnosti za osnovne i srednje kole onih uenika koji ive i koluju se u Federaciji Bosne i Hercegovine? Da li i tamo ima nekih kolskih listova poput onih kolskih

223

bisera sa kojima mae nekadanji diplomata od karijere? Mnogobrojni su primjeri u kojima je N. K. sam sebi protivurjean - kontradiktoran i sasvim drugaiji i suptilniji od nekadanjega N. Kilibarde. Sve to ini samo iz razloga decenijske politike opijenosti i dubokoga sna, brojnih zabluda koje danas pere deurnim reagovanjem na ukupna drutveno-politika dogaanja u cilju zagovaranja islamizma i tolerancije prema turskom osvajau iz prethodnih vjekova. Tom prilikom zanemaruje i negira prirodni nagon za osloboenjem od velikoga Osmanskoga carstva u kojem je sve bilo na tolerantnoj osnovi kako to utvruje i dokazuje Kilibarda tumaei istorijske dogaaje i procese i u njima projektujui integrativnu ulogu Evropske Unije i evroatlantskih integracija. Nema sumnje da bi na osnovu takvih tumaenja istorijske prolosti N. K. uveo importovao, da mu kako moe biti, i NATO alijansu sa kojom bi zaveo malo reda na nemirnim prostorima Balkana, pa bi bio njihov najvei i najglasniji promoter. Svakako da bi za takvu djelatnost zasluio opet ne bilo kakav visoki orden. Misija N. K. danas je na drugim politikim osnovama zainjena idoloko-politikom obojenou, a usmjerena na prilagoavanju prolosti dananjim interesima politike elite, dodvoravanja susjedima, na pranju politikih biografija svih uesnika rata za mir i naravno unaprijed smiljeno pranje svoje politike biografije iz navedenoga perioda. U tom dijelu i sa tom ulogom on danas dri mnoga predavanja posebno iz narodne poezije i narodne knjievnosti kao i knjievnim djelima velikih stvaralaca u kojima pronalazi i dokazuje brojnim primjerima pa ih servira itaocima kao svoja vienja i privienja sa kojima se politiko-podaniki odnosi. Dakle, u prvoj deceniji 21. vijeka Kilibarda je svoj politiki salto mortale usmjerio na preobraenje svega onoga to bi moglo susjedima smetati i onima koji su bili njegovi nekadanji politiki protivnici inovjernici. Mitovi i legende u narodnoj knjievnosti su meta Kilibardinih razglabanja i zanovetanja, plasiranja politikih projekcija iz dananjega ugla gledanja i potreba sa projekcijom u prolost i ispravljanje nepravde koja je njima nanijeta. Glavna meta svega je i Kosovski mit i kosovski junak Milo Obili o emu Kilibarda znalaki pria i ubjeuje da je to samo vizija pjesnika u cilju odranja jednoga naroda ili politiko-ideoloka projekcija za budua pokoljenja, a zaboravljajui svoju priu koju je ne tako davno priao i temeljio svojim profesorskim predavanjima. Dok je Novak Kilibarda bio Srbin, imao sam priliku da napravim nekoliko intervjua sa njim (uglavnom za Veernje Novosti) i, bile su to najljepe reenice koje sam od savremenika uo na teme: Ljepota srpskog jezika, Kosovski mit u Crnoj Gori, Kult Obilia u Crnoj Gori, Nerazdvojivost crnogorske od srpske kulturne batine, Srpstvo kod Njegoa.... Tada nije bio u snovima niti zabludama! Danas u svemu tome Kilibarda vidi antiislamski i antiturski naboj i svim silama se gotovo deceniju napree da dokae ono to se ne moe dokazati, jer je sve u duhu njegovih tumaenja i pragmatinih razloga, a koje je usljed dugogodinjih snova, zabluda i politike opijenosti sve istinito prikazao i dokazao! Iz tih razloga jo uvijek traju Kilibardine elaboracije, koje nikako da uspiju u njegovoj dobro smiljenoj projekciji i natjeraju javnost, nauku i struku da izmijene sva ona mjesta u kojima nema vjerske tolerancije i gdje je sve zasnovano na genocidu iz vjerskih pobuda, a upereno na atiislamizam i antiturski naboj. U tom cilju su organizovane brojne tribine i odrana predavanja na kojima N. K. opet pjenua drei politike govore i zavodi mase, oduevljava svoje istomiljenike i rauna na jo ponekog koji zaluta da uje njegova zanovetanja na ideoloko - politikim osnovama dananje politike elite iz

224

pragmatikih razloga velikoga govornika i znalca istorije i knjievnosti sa politikom pozadinom i evropskim integracijama u NATO savezu. U emu je tajna sutina svih Kilibardinih tumaenja, govora, predavanja snova, zabluda i osvijeenosti dananje pitanje je na koje se i on sam duboko moe i mora zamisliti i na koje e on jednoga dana dati odgovor, makar kada se ponovo podvrgne jednoj seansi-razgovoru sa moda nekim od domaih diplomata, a zna nain na koji e se osvijestiti, jer je bio u diplomatskoj slubi!? Koje su sve poetiko-politike motivacije N. K. da za ovih desetak godina uporno pria i propovijeda svoje snove i zablude, romantiarsku zaljubljenost u narodnu poeziju i ideoloko-politiku obojenost crnogorske prolosti posebno 18. i 19. vijeka? N. Kilibarda e svakako i na to imati spreman odgovor ili naknadnu pamet, koja e biti podastrta dokazima iz vremena prve ili ove druge politike faze osvijeenog svoga bia! ta se sve kod njega nije taloilo, namjetalo da bi danas slavodobitno bilo otkriveno u cilju pranja svega onoga to je do tada drugaije mislio, a nije bilo suptilno i nije bilo u duhu dananjeg integrativnoga procesa kojemu treba da teimo i konano uemo u civilizaciju na tolerantnoj osnovi sa svima koji su drani u neslobodi-ropstvu, a bilo je neprirodno pruati im otpor, jer bi sila ionako sama od sebe nestala shodno njegovom evolutivnom procesu. To Kilibardino taloenje i namjetanje istorijske prolosti danas je osoboeno snova i zabluda pa je progledao kao da se iznova rodio! Sada sa ogromnim politikim iskustvom i naravno naunim zvanjima i steenim znanjima ima namjeru da edukuje ne samo crnogorsku javnost nego i one u susjedstvu i da on bude parametar i kriterij svega naprednog i naunog!? Veliki su prohtjevi N. Kilibarde a zijev politiki jo vei, ali snaga i mo nerealni i sasvim mali i bez velike su podrke sa strane posebno onih kojima je bio protivnik, a danas im je prijatelj, drugar, istomiljenik, usluni i samostalni p(oli)tiar. Politiki zijev nekadanjeg velikog Srbina i jo veega Crnogorca danas ostaje samo zijev u koji upadaju muice, koje su mu nedovoljne za ostvarenje jo jednoga njegovoga sna kao velike zablude. Kilibardine knjige bie veliki doprinos izuavanju istorije njegovoga politikog mentaliteta iz vremena dvije potpuno dijametralne i supotstavljene politike faze u samo dvije decenije, jedna od 90-tih godina posljednje decenije 20. vijeka i druga od poetka prve decenije 21. vijeka pa sve do njenoga kraja u tome vijeku. ta je i kako je itao N. Kilibarda Gorski vijenac i ostala knjievna djela velikih knjievnih stvaralaca i na koji nain ih je doivljavao ostae nepoznato i jo u snovima i njegovim zabludama sa politikom pragmatinou i neostvarenim ambicijama, koje danas teko preivljava i za kojima politiki zijeva, samo da se dokae i ostvari na politikome i dravnikom polju. Da li je arm prolosti odveo N. Kilibardu u rat za mir ili interesna zaljubljenost i pragmatizam njegovoga naina poimanja politike iz hobija navelo u drugu suprotnost u dananji suptilni i drugaiji nain tumaenja i posmatranja stvari i pojava ne samo u crnogorskom drutvu nego i susjedstvu, regionu? Shodno njegovom evolutivnom putu sa brojnim politikim (meta)stazama on se pretvarao ili preobraavao od ratnika do mirotvorca, od Srbina do Crnogorca, od zagovaraa do pregovaraa, od protivnika do zaljubljenika, od inovjerstva do vjerske tolerancije, od politikog moraliste do pacifiste, od lidera do samostalnog p(oli)tiara, od pisca do politiara, od profesora do diplomate i javne linosti, od snova do zabluda, od besvijesti do osvijeenosti, od politikog pijanstva do otrijenjenosti, i sve to krunisao izjavom: put moje katarze jo traje, dakle, nije zavren!? Da li je N. K. sve to to je pisao i

225

uobliavao, smiljao i plasirao negdje izmeu knjievnosti i politike usmjereno ciljao na pranje svoje politike biografije iz vremena rata za mir ili je sve to plod njegovih snova, zabluda i zaljubljenosti, politikog arma i uzavrelih ambicija a neostvarenih elja? Da li iza svega toga stoji N. Kilibarda, kao to je izjavio povodom famozne nabavke - kupovine aviona dok je bio potpredsjednik Vlade Crne Gore, zamjerajui svojim ekspertima - saradnicima to ga za avione nijesu pitali dok je on sa njima bio!? Zato bi se N. K. sjeao onoga to nije bio njegov resor, jer je tada bio (pre)okupiran kulturom i uslunom djelatnou, a ta se deavalo na jednom od mnogih sastanaka ueg kabineta filistarsko, malo, sitno, inovniko, jadno ulino pitanje!? Sve je to tako sitno kao to je ono to sadanji N. Kilibarda ini i na sve e odgovoriti inovniki i jadno. Bilo bi moralno, obavezno i normalno da ipak odgovori, iako ga njegovi nekadanji saradnici koje je promovisao u eksperte i ostali koji itaju ono to on tumai, propagira i javnosti govore bez podnoenja izvjetaja ta je radio kao jedan od etiri potpredsjednika Vlade Crne Gore. Ipak, veliki su novci u pitanju! Moda nijesu preko njegovoga bankovnoga rauna uplate-isplate vrene niti valjda iz ruke u ruku, a svakako da je znao za sve dotoke novane! Moe li se danas rei, iz ugla onoga to on projektuje i zagovara za razliku od onoga to je bilo u potpunoj suprotnosti sa dananjim iz vremena rata za mir, da je to in potrka politikoga koji je na usluzi kao samostalni p(oli)tiar, a u interesu edukacije graana i mijenjanja njihove svijesti pod vidnim nadzorom njegovim ili je to sve privid, koji se ne da sagledati tako brzo i bistro zbog ukupne politike slojevitosti izgraene na ideolokoj osnovi? Da li N. Kilibarda danas ima stvarnu ulogu samostalnog p(oli)tiara koji e biti potrni saradnik iz pragmatinih razloga? Da li je ono to on danas ini mudro(st) i koliko ima statiku sa kojom e sve to opstati i u narodu zaivjeti odnosno edukativnu ulogu odigrati u crnogorskoj javnosti i meu graane Crne Gore? Smatramo da ne samo da nije mudro(st) nego da prije svega nema nikakvu statiku o kojoj pria sami Kilibarda ili umilja, a donekle jeste mu(d)ro iz njegovoga ugla gledanja, jer je za njega interesnopragmatino i sitnoiardijsko, isplativo, zarad boljega ivota i sticanja odreenih politikih pozicija ili drugih, sasvim je svejedno. N. Kilibardu u pisanju usmjerava njegov politiki nerv i pragmatizam lini sa kojima on nastoji nametnuti svoje miljenje i elaboracije ispisane u crnogorskim hronikama, ispovijestima, romanima i reagovanjima na one pojave, politiku ili linosti koje njemu lino ne odgovaraju i na njih se odnosi titei ih od kritike, a koja bi po njemu trebala biti pozitivna za ulogu koju su imali u ratu za mir. Koliko je on bio u prilici i imao elju da objektivno prikae sve ono to je inio ili koliko je on bio primoran to uiniti onako kako je uinio, jer je samo selektivno biljeio i pamtio ono to e mu valjati za pravdanje svojih politikih neasnih radnji u ratu za mir. Sa tih razloga moda se moe rei da njegov put katarze jo traje i na taj nain on sebe hoe da oslobodi svake krivice i politike odgovornosti, moralne naravno, a to je i osnova-moto njegovoga ukupnoga pisanja i edukovanja crnogorske i ukupne javnosti preko njegovih hronika, romana, ispovijesti, kritika, reagovanja i svega onoga to je on u posljednjoj deceniji objavio i izjavio. Na veoma perfidan nain Kilibarda govori o svojoj krivici i udjelu u njoj pa je prebacuje na sasvim drugi teren i u sasvim drugom vidu je projicira i kae: Ne moe se odrei da je zvanina vlast u Crnoj Gori oslukivala ta misli Narodna stranka. Ne to je

226

Narodna stranka bila osobito jaka, nego to predsjednik Narodne stranke raspolae s vie iskustva nego njihovi prvi ljudi. Vjerovatno, kada bismo traili neku unutranju krivicu, posebno moju, nali bi smo je u eventualnom uticaju mojih izjava na uvrivanje njihove politike. To je sva, ukupna i eventualna krivica njegova zarad dobra onih koji su na vlasti i koji su koristili njegovo politiko iskustvo sluajui-oslukujui ta e Kilibarda rei ili preduzet! Tu se vidi sva njegova vjetina kojom hoe da obesmisli svu svoju politiku ulogu i brojnih izjava sa kojima je usmjeravao mase i dobrovoljce u cilju ostvarenja srpskog sna. Sasvim jasno i svjesno Kilibarda ugrauje svoje snove, vizije politike ili zablude, prilagoava ih vremenu i zahtjevima, a s druge strane ih pravda istovremeno stihovima iz epske i narodne poezije ostavljajui prostor zlu ne trebalo da u datom trenutku sve opovrgne. Zato se i ne moe govoriti ni o kakvim snovima, politikoj opijenosti niti politikim zabludama ili krivici napisanog u tekstovima kod knjievnika i stvaralaca, ve o Kilibardinom svjesnom bjeanju od krivice i odgovornosti uz pomo onoga to se odigralo u dalekoj prolosti, a sa vjetim ubacivanjem - importovanjem u dnevnu politiku ili u dogaaje iz vremena posljednje dvije decenije. Kilibarda kao pisac humora i ironije tumai i objanjava u svojim tekstovima, hronikama, ispovijestima i tako dalje svoje snove i zablude na veoma karikaturalan nain da opravda sebe i opere svoju politiku biografiju. Moda je u svojim spisima u proznoj izvedbi na originalan nain htio promovisati svoju politiku rolu iz prve faze u kojoj je bio sanjalica i zablueli intelektualac, a u drugoj fazi dokazati da se svojim politikim saltom mortale oslobodio od svega to ga je bilo (za)trovalo i zaslijepilo u njegovom romantiarskom zanosu i ljubavi prema narodnoj knjievnosti i oslobodilakoj borbi Crne Gore protiv turskog osvajaa, Osmanskoga velikoga carstva. Rekosmo da Kilibarda ima politikoga obraza da se (za)stidi to se drugi ne sjete da se prihvate i kau rijei izvinjenja i oprosta za genocid koji su (u)inili, ali sa druge strane uopte se ne (za)pita da li se neko stidi onoga to je on nekada inio i dobrano danas ini, jer zato bi se on neega (za)stidio to je drugi inio?! Kilibarda daje sebi za pravo da pribacuje drugome, a da istovremeno za ono to je i on sam inio ne vidi nikakvu krivicu, odgovornost niti da osjea zbog toga stid, jer njegov istovjerski narod nema snage da javno osudi genocidni zloin Srebrenice! Trpa sebe Kilibarda gdje ne pripada i gdje mu nije mjesto, a uvijek sa velikanima knjievnosti i politikim linostima samo da se reklamira ili da neko makar pokua uporediti njegovo knjievno stvaralatvo, a politiku stranu toga zanemari ili obesmisli. Bivi lanovi Narodne stranke i Liberalnog saveza Crne Gore osnovali su registrovali zvanino novu stranku - Narodnu slogu, samo da bi uestvovali u politikom ivotu i sauvali privilegije koje su imali kao istaknutiji lanovi tih stranaka. U svome e se programu zalagati za ostvarenje saveza suverenih drava Crne Gore i Srbije. Naravno da je o tome i Kilibarda (na)uo neto, i da e o svemu razmisliti ako mu neko ponudi kakav politiki angaman. N. Kilibarda se za lako nije odricao politike i dobro je osjetio svu njenu korisnost i privilegije koje ona donosi posebno lideru stranke, bez obzira bilo u poziciji - na vlasti ili opoziciji. Prema njegovim kriterijima mnoge ideje iz istorijske prolosti jugoslovenskih naroda nijesu u duhu shvatanja dananjih evropskih integrativnih procesa i sve ono to je bilo u duhu oslobodilake borbe tih narodna u cilju osobaana ispod turske ili austrogarske vlastu ili od Turske i Austro-Ugarske ne odgovara kilibardizmu u

227

najpozitivnijem smislu, snovim i zabludama njegovim. Pitanje je koliko su edukativne, plemenite, naune, statike i utemeljene Kilibardine elaboracije, argumentacije, eksplikacije i implikacije koje on importuje u istorijsku tkivo Crne Gore i njenu vjekovnu oslobodilaku borbu protiv Osmanskoga carstva, pa makar to iz dananjega ugla, posebno njegovoga, nije pragmatino ili bolje rei isplativo, kao ono koje e biti kada uemo u NATO, a koje i on sam nesebino podrava. Rekao bi na narod a radi ega to ini ako nije radi svojega interesa! Moe biti da je ba tako i nikako drugaije, da se spasi od onoga to je zagovarao i zapalio svojim umilnim i lijepim rijeima i epskim stihovima vjeto odabranim za sprovoenje vjekovnoga sna o kojemu on danas malo zna ili zna onoliko koliko mu treba da drugaije (pro)tumai, sagledava na suptilniji nain i sve, naravno iz njemu pragmatinih razloga. Nema suptilnijeg i drugaijeg itanja kod N. Kilibarde sem nakaradnoga njegovog tumaenja i selektivnog pristupa sa naglavake izvrnutim injenicama u cilju obesmiljavanja oslobodilake borbe crnogorskoga naroda ispod tuinske vlasti odnosno Turskoga carstva u kojem je isuvie mnogo tekih stradanja, raseljavanja i zuluma u trajanju od nekolika vijeka, a sirotinja raja platila danak svojom krvlju. Niko ne spori njegove vjetine lijepoga pisanja, umnoga govora, naizust nauenih brojnih stihova i pjesama, nacionalistike zapjenuanosti, rjeitosti, nakalemljenih injenica sa kojima se obraa u svojim hronikama i ispovijestima, gdje nastoji oprati politiko djelanje i zadrati masku na politikome obrazu svom iz rata za mir. Uzaludna su njegova namjetanja i politike projekcije iz dananjih procesa ili puteva u daleku ili blisku prolost. Ako ta pisanija sa izvrtanjima nakaradnim i genocidnim tumaenjima ima prou kod njegovih istomiljenika u nekom uem ili irem krugu i kod odreenog broja politiara iz politike poklik elite na vlasti, koja je uestvovala zajedno sa njim u ratu za mir a on joj bio na stranakoj usluzi, onda neka njima servira genocid na vjerskoj osnovi, antiislamizam, antiturski naboj i ideoloko-politiku matricu, kao i brojne snove i zablude sa kojima zagovara ukupnu javnost. Takva politika samostalnoga p(oli)tiara i javne linosti za njega je veoma isplativa makar kao njegova duhovna hrana, politiki usmjerena na pranje line biografije i ostalih istomiljenika, saboraca i zagovornika novoga integrativnoga procesa na elu sa NATO alijansom kao andarmom dananje Evrope, a i svijeta odnosno uvara mira koji kontrolie mir vojnim snagama, a u kojima e se nai i crnogorski vojnici kao mirovne snage. Glupost je izjavljivati i naknadno pametovati da je jo 90-tih godina prologa vijeka zagovarao ili proroki-vidovito mislio da (ni)je mogue neophodno nacionalno ujedinjenje Crne Gore i Srbije, a zaboravlja da je ve tada i nekoliko godina kasnije jo uvijek govorio da u Crnoj Gori ive samo Srbi i bogme bio prista(k)lica onih koji su govorili da je Crnogorac geografski pojam i da ne postoji crnogorska nacija, a danas aveta, pametuje i doziva neto o emu ni u snu tada nije mogao usniti. Ve tada je imao jasno izgraene stavove u periodu komunizma koji e mu kasnije u periodu rata za mir posluiti i sa njima e zadobiti politiko carstvo! Dugo sam mislio da je neophodno dravno, pa ak i nacionalno jedinstvo Crne Gore i Srbije. Sa takvim stavovima sam uao u politiku 1990. godine, ali sam kao ovjek koji, nadam se, umije da sagledava biljege vremena i ispravlja svoje zablude, doao do uvjerenja da to jedinstvo nikad ne moe biti harmonino... Zamiljanje Jugoslavije je plemenita, ali iluzorna ideja, kao to je bio panslavizam, ilirski pokret i komunizam. Do ovog saznanja sam doao sagledavajui

228

injenice i nijesam svoje prvobitno politiko uvjerenje promijenio zbog profitabilnosti. ...Ja sam u debelom roatvu sa Srbijom, jer sam odatle i oenjen. Shvatio sam da Crna Gora i Srbija treba da budu samostalne drave, kako bi ovakvi osjeaji potrajali. Te prie o kojima pria da je i tada sve vidio, a bio je srpstvom zaslijepljen, odmah ga negiraju brojne injenice o srpstvu, osloboenju srpskih teritorija, ujedinjenju srpstva, o ponovnom uspostavljanju Duanovog carstva i apsolutno mu ne daju ni najmanje anse da na takav drastian nain javnost ubjeuje u istinitost svojih injenja, snova i zabluda. Da je uao u politiku sa takvim idejama na samome poetku neka to zakai maku o rep, kako bi se on znao meke i metaforino izraziti da ga i laik razumije i posebno neuk i nepismen ovjek. Sa navedenom izjavom N. K. sebi ostavlja irok prostor za manipulacije sa suptilnim i drugaijim tumaenjem svoje politike djelatnosti u ratu za mir. navodei kao krunski dokaz njegove dosljednje politike i srpske pripadnosti veliki prijatelj Srbije, posebno Beograda... roatvo sa Srbijom, jer je ...odatle oenjen, sa ime se na indirektan nain eli dodvoriti Srbiji. Veliko je pitanja, poslije svega onoga kako tumai odreene dogaaje i istorijske procese, a posebno knjievna i istorijska djela, koliko umije sagledati biljege vremena, a tano je da uvia brojne zablude samo s tom injenicom da drugoga okrivi ili bolje rei baci na drugoga krivicu i svali odgovornost, naravno ako se kad opet sjeti da nije kriv tekst ve italac!!! Takoe, na osnovu svega za im se upree da ubijedi i edukuje javnost u stvari je njegova namjera da se opravda i od svega negativnog oslobodi i spere politiko blato koje je na njega (na)taloeno tokom rata za mir. Kae da sve to to je inio nije bilo zbog profitabilnosti, a kako je i na koji nain mogue sve tumaiti kada je ario i palio u posljednjoj deceniji 20. vijeka kao lider Narodne stranke, i putovao onamo gdje su ga traili da bude od koristi za srpstvo pa ih je svojim lijepim rijeima i brojnim nauenim stihovima znao zavesti, govorima na tribinama, svojim izjavama, ispovijestima i hronikama. Kao stalni zagovornik koalicija Kilibarda ima moralno-politikog kredita i prava da i dalje tako radi, jer se pokazalo da je bio u tekoj politikoj opijenosti, snovima i zabludama. Da li su to Kilibardine vjeto smiljene manipulacije i uspijevaju kod ljudi koji nijesu obavezni da barataju politikim pojmovima ili njegova tek osloboena svijest i otrijenjena linost shvata realitet novoga ivota? Iako se do sada dva puta kandidovao i izlazio na predsjednike izbore znao je da nee biti izabran, ali je ipak mislio da e to biti rentabilno za partiju na ijem je tada elu bio! Gotovo da N. Kilibarda sve to radi ini za drugoga i posebno za svoju partiju i narod srpski-crnogorski, a o sebi najmanje razmilja i to bez ikakve kalkulacije i interesa mada sve podreuje svome pragmatizmu. Svjestan je svojih mogunosti i politike moi kandidata sa kojima bi mogao ui u predsjednike izbore i samo daje prednost gospodinu ukanoviu sa kojim na izborima ne bi imao ansi!? A, zato gospodine N. Kilibarda? Zar pored tolikoga ukupnoga iskustva ne bi se politiki izmjerio i sa njim?! Tokom 2001. i 2002. godine u gradovima itrom Crne Gore otvoreni su optinski odbori Narodne sloge da pomognu ostvarenju ideje njihovoga stranakoga programa. Svi novoosnovani optinski odbori su traili za predsjednika Narodne sloge N. Kilibardu. Naravno da je Kilibarda prihvatio pristupnicu koju je potpisao kao tadanji ef misije Crne Gore u Sarajevu. Neki zakljuci, elaboracije, dokazi i komentari njegovi, dati povodom knjievnih djela ili istorijskih dogaaja i procesa, vie su svojstveni nekome ko

229

zna jednako atomsku fiziku i istoriju Egipta ili Mesopotamije. U drugoj polovini 2000. godine otvoreno je predstavnitvo Crne Gore u Sarajevu a za efa misije je postavljen imenovan prof. dr Novak Kilibarda. Diplomatija crnogorska je napredovala sa njegovim postavljenjem!!! Mogue da Crna Gora tada jo nije imala kadrove za takvu diplomatiju, a on se sam nije ponudio, ve je samo ekao i bio na usluzi?! Da li je drugaije ili moe biti i suptilnije, Novae Kilibarda? Kada tumai Njegoa i njegovo ukupno knjievno stvaralatvo Kilibarda daje sebi za pravo da prejudicira i u budunosti projektuje dogaaje koji e biti genocidni i uzrok unitavanja, fizike likvidacije i proganjanje Muslimana zbog toga to je Njego ispjevao stihove u kojima se govori o antiislamizmu i antiturskom naboju: Njego nije kriv ni duan to se prednjegoevsko vrijeme krvavo produilo i poslije Njegoa, nije on kriv to je slobodarska ideologija njegova djela posluila kao ideologizovana epska podloga i paradigma za sva kasnija proganjanja i fiziku likvidaciju Muslimana na naim prostorima. A posebno veliki pjesnik nije kriv, to zlonamjerni tumai njegova djela i itaoci koji pjesniku istinu ne razlikuju od istorijske istine, sistemom izvlaenja detalja iz cjeline, preko Njegoevih stihova siju genocidnu i vjersku mrnju. Da li u tome vidi samoga sebe upravo iz navedenih po njemu razloga da je on najvie potezao za stihovima i zlonamjerno ih tumaio i kolika je krivica pisca u datome tekstu i pjesmi ili je to samo krivica i iskljuiva krivica itaoca i onoga ko tako neto propagira i tendenciozno usmjerava nekoga zarad ostvarenja svojih interesa? Da li i sam Kilibarda pored tolikoga politikoga iskustva i znanja iz narodne poezije uvia razliku i da li je pravi izmeu pjesnike istine i istorijske istine. Oigledno je da on navedenu injenicu dosljedno zanemaruje iako je potencira. Kilibarda bi mijenjao i prilagoavao Njegoevo djelo tako to bi pojedine stihove suptilnije tumaio i na drugaiji nain elaborirao pa bi za djecu kolskoga uzrasta i laiku javnost oslobodio se termina koji su genocidni, antiislamistiki i sa antiturskim nabojem! Time bi Njegoeva ideja plemenitosti bila oplemenjena i izdignuta na jo vei nivo i to od N. Kilibarde koji bi se usudio prepravljati Njegoeve stihove ili ih makar odstraniti iz kolskih programa, a samo u cilju da ih oplemeni! Moete zamisliti na ta bi liili stihovi onoga pjesnika kojemu bi Kilibarda vrio prepravke u cilju oplemenjavanja, a ree i utvrdi da je on jedini pisac koji nikada nije napisao jednu pjesmu! Tako on hoe da edukuje sve one koji e shodno dananim kretanjima i zahtjevima evropskih integracija ostaviti se prolosti i samo uzimati ono to cenzor Kilibarda odredi i osmisli kao drugaije tumaenje! Da bi Njegoevo djelo vrilo plemenitu misiju velike poezije, treba ga u kolskim programima i tumaenjima prilagoditi naoj savremenosti, to je pretpostavka za multietniku stabilizaciju Crne Gore. Itekako on zna ta mu je initi za multietinost i mirotvorstvo na prostorima Balkana! Multietnika Crna Gora krenula je u evroatlantske integracije i nema joj povratka. Zato tumaenje Njegoa primjerimo tom putu da ne bismo imali karakteristike: Glava mu u berbernici a zadnjica u ainici! Eto Kilibardine oplemenjenosti evropskim integrativnim procesima sa kojima bi Njegoevi stihovi bili moderni, evropski, najsadrajniji, integrativni, tolerantni tako dalje sve ono to zagovara veliki i najcrnogorskiji Crnogorac N. Kilibarda, knjievnik, pisac, samo ne poeta i dravnik. Dakle, sve treba podrediti evropskim integracijama i multietinosti, multikulturalnosti i multi puta multi sve zainiti njegovim kilibardizmima i osloboditi se svega to bi smetalo iz prolosti novim putevima dananje Crne Gore i to samo po uputstvima i savjetima velikoga maga lijepe rijei za koje dobi orden, politikog

230

maioniara, pisca, dramaturga, bivega lidera, politiara, diplomate samo jo ne pjesnika i dravnika, a jednoga dana moe i to biti da doekamo. Bila bi to velika srea za budue generacije i gotovo sve njegove istomiljenike i protagoniste, sljedbenike i inovatore, kulturne edukatore, prireivae i preraivae knjievnih i istorijskih djela koja nijesu na fonu brojnih kilibarda i novaka. Tada bi bilo sve ravno, uravnoteeno, izmjereno i zaobljeno snovima i zabludama nekadanjih politiara bivih lidera, politikih elita i zagovornika neke druge, suptilnije i na drugaiji nain itanja i tumaenja nove razvojne filozofije. Shodno njegovoj logici i razmiljanjima kao i dokazima koje nam on daje primjerima uporeujui osvajae i njihovu civilizacijsku ulogu na prostorima Balkanskog poluostrva onda je mnogo dobro bilo za sve, posebno jugoslovenske narode, to su jedno vrijeme bili pod vlau Rimljana, a mnogo kasnije pod vlau Osmanlija - Osmanskoga carsta, a ne Turske kako predlae, preporuuje ili bolje rei smeta Kilibardi. Takva civilizacijska uloga osvajaa ogleda se u usvojenim rijeima turcizmima to e rei odnosno dokazati da pokoreni narodi nijesu izgubili nacionalni identitet i jezik ve samo dravnost, slobodu ili ivot to je za Kilibardu najmanje vano. Nebrojene rijei iz turskoga jezika usvojilo je mjesno pokoreno stanovnitvo i narodi i turcizmi su odigrali vrlo jednostavno ulogu emancipatorsku i civilizacijsku!? Kada bi tako banalizovano posmatranje i izuavanje istorije porobljenjih naroda i njihovu oslobodilaku borbu izuavali odnosno posmatrali onda tu ne bi bilo uopte neslobode i porobljavanja ili pokoravanja stanovnitva, osvojenog teritorija od strane porobljivaa u ovom sluaju Turskoga carstva. Zato bi se dizale bune i ustanci, vodili ratovi za osloboenje, kada je to sve to je turski osvaja uinio i samo odigrao civilizacijsku ulogu i ak obogatio slovenske jezike turcizmima koji su danas u irokoj upotrebi pa i kod samoga velikoga Srbina odnosno velikoga, najveega i najcrnogorskijeg Crnogorca N. Kilibarde! Sve je prosto i tako na jednostavan nain objanjen proces islamizacije preko rijei i ouvanja crkava, plaanje danka, poreza-filurije i ko e sve nabrojiti kojih jo poreza, nameta i kijameta od strane nekada velike i silne Turske odnosno Osmanlija! Zato se porobljeni i oglobljeni narodi ili stanovnitvo ima boriti kada slobodno ivi, a osvaja ih uva odvodei u ropstvo samo neposlune i katkad potrebne za vojne pohode?! To je sva filozofija osvajaa tumaena logikom jednoga biveg politikog lidera, a sada samostalnog p(oli)tiara koji ima edukativnu ili sasvim drugu ulogu od one uslune koju je imao poetkom 90-tih godina, kada su mu osnovali Narodnu stranku oni iz SDB-a sa balgonaklonom ili dozvolom-naredbom tadanjih njegovih politikih protivnika. Pa, zar to nije isti princip koji danas zagovara taj isti Kilibarda da se ue u NATO savez-alijansu, koji e nas braniti od svega, a mi emo samo posluni biti i plaati hara-danak za ouvanje mira! Veliki nekadanji Srbin N. Kilibarda, tada protivnik inovjernika, a sada veliki Crnogorac i jo vei njihov branitelj i ljubitelj, koji ih as brani od sebe samoga, a as napada u jednoj fazi svoje politike zrelosti, pa ih zatim hvali, visoko uzdie ljubei ih u drugoj poznijoj politikoj fazi ili fazi svijesti i politikog (o)trijenjenja, (o)sloboenja od snova i zabluda. Da li samo politikih Kilibarda Novae? Sve te mijene i fizike izmjene on posmatra kao veliku rijeku sa meandrima na kojima ivuju slobodo stanovnici-raja velikoga osvajaa Osmanskoga carstva - Turskoga carstva ijoj sili se tada niko nije mogao oduprijeti, a oni koji su to pokuali ili probali estoko su glavama platili i bili gotovo istrijebljeni ili u lance vezani i na kolje nabijani,

231

kako bi sluili kao primjer onima koji kad odrastu da im na um ne pane da pribjegnu otporu ili se odmetnu u hajduke. ta e sve ovjek laik ili uen, kolovan i posebno istoriar nacinalno neoptereen, politiki nepristrastan i apolitian, koji ne pripada nijednoj od postojeih stranaka, a ni bilo kojoj vladinoj ili nevladinoj organizaciji ili bilo kojoj drugoj asocijaciji, da naui od velikoga bivega lidera Narodne stranke kada uje argumente, kojima on vitla i edukuje javnost, posebno crnogorsku i sa kojima hoe silu na sramotu da uvede u kolske programe, a neto bi kasnije sve to i na fakultete pritvrdio. Potee Kilibarda turcizme kao krunske dokaze jedne velike civilizacijske uloge porobljivaa i osvajaa tuih teritorija, zavoenja haraa i ostalih nameta svima onima koji nijesu pravoslavci - hriani, a samo oni koji su posluni i islamizirani njima ostaju privilegije i brojne feudalne titule, aga, begova, dervia, i tako dalje beglerbega, vezira pa do ak sultana. I tako uvoenje spahijskog naprednog i civilizacijskoga sistema od Osmanskoga carstva Kilibardi nita ne smeta danas, jer je u pravu, a i ne ivi ni pod kojom vlau iako je zapamtio kao djeak jednog drugog neprijateljskoga vojnika koji je osvojio i njegove rodne Banjane, ali kae da se lijepo ivjelo i bilo sitebijeloga brana i duvana, a za djecu okolade i bombona pa sve tako do makarona milaneze. Pa dobro, ne zamjerimo toliko jednome djeaku od 6-7 godina, koji tako gleda na nekoga njemu stranoga ovjeka u uniformi posebno kada ga je taj okupatorski vojnik uspio na lijep nain zadobiti i u njemu raspiriti matu, uvjeriti ga da je dobrodoao i da e cijeloga ivota jesti bombone, keks i okolade, jer kau stari ili izreka je stara psa i dijete lako je zadobiti! Mogue da Kilibarda sa tadanjeg naina gledanja na neprijateljskoga vojnika jo uvijek sanja o keksu, okoladi i bombonima, pa nije ni (od)rastao iako se kolovao i stekao visoke diploma iz struke i nauke, a za sobom ostavio brojne knjige, lanke, rasprave, eseje i tako dalje samo ne pjesme i pjesmice! Teko je danas raspravljati o takvom poimanju stvari i pojava, istorijskih dogaaja i procesa, porobljenim narodima, osvajau i njegovoj osvajakoj politici i svemu onome gdje se uveliko krv ljudska nemilice prosipala odnosno ako se ko usudi da prui otpor neprijateljskom vojniku taj ima glavom platiti i za njega i odmazdu nad stanovnitvom sprovesti. Na naunoj ravni nema smisla voditi raspravu sa takvim istoriarima i kvaziistoriarima pa makar bili veliki naunici, knjievnici, diplomate i politiari, jer je njihov ugao posmatranja ideoloko-politiki i posebno interesdijski, pragmatiki i dnevno-politiki sa posebnim ciljem da se udvornitvom steknu odreene pozicije i dobije gvozdena medalja ili zlatna kolajna za kojom veliki najcrnogorskiji Crnogorac Novak Kilibarda udi, mada ima brojnih diploma, medalja, priznanja i pohvala u svojim vitrinama za svojih nepunih osam decenija ivota. Njegov metod kvazinaunoga pristupa sa lamentisanjem i uporedbama dvaju milenija u vremenskoj razlici ili rasponu i posebno okupatorsku i porobljivaku politiku prikazivati kao bogom datu i dobro dolu je samo jedino i veliko pitanje da li je data osoba, koja tako prikazuje osvajaa i pokoreno stanovnitvo i narode, sasvim bistroga ili pomraenoga uma. Da li je jo uvijek u nekom letarginom snu, sa mekim rijeima, drugaijim itanjem i tumaenjem, i lijepim snovima ili je zabluda dostigla svoj vrhunac i tu nema popravke niti razmjene miljenja, a ni pokuaja da se na bilo kakvoj strunoj ili naunoj visini vodi neka ozbiljna rasprava. Upravo smo tokom dosadanjega elaboriranja i prikazivanja brojnih Kilibardinih snovienja, zavoenja, zabluda, govora i jo tumaenja, rekli da je on jo uvijek u velikoj zabludi i da nije dorastao ili dosanjao ono to je zapoeo, a godinama je odavno prestario politiku zrelost tako da je uzaludno dalje kritiko sagledavanje njegovih ispovijesti,

232

hronika i svega ostaloga to je u posljednje dvije decenije objavio u tampi ili izjavio. Zalagao se Kilibarda za redefinisanje pojma turski okupator navodei primjere-tri detalja koji e cjelinu i pojam objasniti!? Pa gdje to ima da sa tri detalja bude jedna istorijska cjelina i drutveno-politiki ivot okarakterisan sa detaljima koji i da ih je mnogo vie teko da bi mogli okarakterisati i neku manju drutvenu pojavu ili neku linost, jer detalji nijesu karakteristike osobene pojave ili inioci, niti karakterna odlika jednoga istorijskoga dogaaja ili procesa. Navodi primjer vajcarske i to od Bekoga kongresa do danas, a uopte pozadinu nastanka drave vajcarske i njen istorijat ili ulogu tadanjih velikih sila nijednoga trenutka ne uzima za potrebno, kao ni istorijske okolnosti i ukupnost politikih procesa onih koji su snano uticali da doe do njenoga nastanka. Istorijske okolnosti na kojima je poivao nastanak i stavranje vajcarske nikako se ne mogu uporediti sa dananjim okolnostima i stvaranjem jedne nezavisne drave Crne Gore pa makar ona bila multietnika, multikonfesionalna i multikuturalna i to sve mnogostruko multi. Objanjava Kilibarda i uzima primjere iz antike, uporeuje vremena i smjene osvajaa, ali stalno zamjenjujui teze i antiteze koje primjerima tihog nestanka usljed dugog trajanja nestaju kao osvajai i okupatori, a posljedice su minimalne samo ljudske rtve, patnje, ruevine i tome slino. Pa da li on zna za stvarne ekonomske i politike uzroke koji su doveli do nestanka takvih silnih carstava? Koji su to inioci koji su bili osnovni uzronici nestanka-raspada tako monih carstava i da li se mijenjao drutveno-ekonomski sistem! Kilibardu samo interesuje dugo trajanje i nestanak takvih carstava i nita vie! Sve je kod njega na bazi relativiteta i da nije dugovjeno, a to je turski osvaja - Turska - Osmansko carstvo dralo narode Balkana nekoliko vjekova nije nita strano, jer su Rimljani drali u pokornost taj i druge prostore znatno due pa su nestali odnosno evolucijom i dugim trajanjem sami od sebe se raspali i odumrli!? Smijean je Kilibarda u pojedinim razmiljanjima, naglabanjima, tumaenjima, opservacijama i navoenjem primjera, kao i iznenaujuoj ljubavi prema okupatoru a posebno prema Turskom carstvu - Osmanskom carstvu. Gdje je tako nauio nije nam poznato, ali da je sam vrio istraivanja, barem to se tie arhivskih podataka za istoriju Turske na Balkanu i posebno na nekadanjim jugoslovenskim prostorima, mogao je neto i nauiti, a bogme bio je nekoliko godina diplomatski predstavnik-ef Trgovinskoinformativne misije u Sarajevu na licu mjesta. Ko e znati ta ga je tada interesovalo, posebno u te malo poznije godine i na tako visokom poloaju, koji ima i svoje posebne privilegije makar to se susreta tie, a i jo po neega za njega mnogo prihvatljivije i pragmatinije. Nabraja mnoge careve, kraljeve i vojskovoe poev od Aleksandra Makedonskog, pa odmah na Napoleona Bonapartu, Atilu i sve tako skae i preskae da mijea i povezije to se povezati ne moe. Svakako da za to ima linih dokaza, primjera i poseban nauni metod koji primjenjuje u tom svom dokazivanju, drugaijem tumaenju i suptilnijem pristupu sa kojima objanjava da e okupatorska sila, bilo koja, vremenom nestati i za to ne treba porobljeni narod ili stanovnitvo, danas graani, da pruaju bilo kakav otpor, a posebno ne velikoj Turskoj, jer im je to privilegija. ta se tu moe uiniti zapitali smo se i duboko zamislili, da bi na kraju rekli nema mu pomoi, jer je jo sanjalica u dubokoj zabludi, vjet manipulator i ljubitelj mekega izraza, tuma svojih bolesnih ambicija i na kraju samostalni p(ol)itiar, koji e otii na onaj svijet sa jednom velikom ali neostvarenom eljom da postane dravnik. Na njegovu

233

veliku alost, dobro je to su graani Crne Gore, konano dobili priliku da dvije decenije Kilibardinih snova, zanovetanja, zabluda i tumaenja vide u totalu i njegovom ogledalu. Novak Kilibarda je samome sebi ucrtao svoj lik u velikom ogledalu pa kada bi se pogledao ne moe od njega vidjeti sebe, ve onaj lik koji eli vidjeti i koji je odavno ucrtan u ogledalu. Sve druge promjene svoga lika za njega su periferne i efemerne pa ih koristi kao kozmetiku kojom uljepava ucrtani lik, jer ga on tako eli vidjeti. Za njega je takav lik stvaran i prihvatljiv, istinit i moan kao pojava koja mu se pokazuje iz njemu pragmatinih razloga. On sebe ne eli vidjeti drugaije, jer ga je strah od istine i zato je ucrtao lik koji stalno modifikuje i prilagoava shodno hodu vremena i promjena a po osjeanju njegovog nerva i to je sva njegova evolucija, pa zato i njegov put katarze jo traje. Sve maske Kilibarda Novak jo nije skinuo sa politikog lica svog, a teko da e to uiniti, jer je navikao na njih sa njima ivi i uiva sanjajui zabluele snove. On je samo politiki neija produena ruka na usluzi, koja edukuje graane u smjeru redefinisanja pojma turski okupator, pa e im suptilno sve rei i drugaije tumaiti iako e mu zamjeriti pravoslavni rodoljubi alijas nacionalisti jer zagovara apologetiku Osmanskoga carstva! Na sve naine se ograuje pravei u svemu odstupnicu bjeei od svojih protivnika, kritiara ili onih koji imaju namjeru reagovati na njegove politike nebuloze. Odmah ih u startu oznaava i sa negativnim predznakom importuje u krug onih koji su protivnici islamizma i(li) Turske. Da li je N. Kilibarda svojim politikim obmanama izgubio povjerenje velikoga broja lanova i simpatizera Narodne stranke i razoarao ili je uspio sa njima u namjeri da stranku kojoj je desetak godina pripadao konano po instrukcijama ili svojim uslugama dovede do nestanka ili da je raspoluti? Da li je on, kao to su mu rekli, imao zadatak da ekstremizuje Srbe i zavodi ih za Gole planinu ili je i pored toga radio uslunu djelatnost shodno viim ciljevima politike poklik elite koja ga je osnovala ili postavila za predsjednika Narodne stranke? Da li sve to danas ini u okvirima politikog morala i njegovoga ovinizma za koji priznaje da je Narodna stranka obilovala ovinistima? Da li se dananja Crna Gora oslobodila politikoga korova koji je nekada bio ispunjen ovinistima iz Narodne stranke? Poslije svega navedenog ne stoje rijei N. Kilibarde u kojima negira nacionalistiku osnovu Narodne stranke i njegove promjene koje su kako kae bile evolutivne! Program Narodne stranke nikad nije bio nacionalistiki, nego je Narodna stranka obilovala ovinistima koji su, kao to rekoh, odlazili i prerastali u politiki korov Crne Gore. Ni predsjednik Narodne stranke nije se naglo mijenjao kako mu dobacuju oni koji ne poznaju Program Narodne stranke, nego se u okvirima politikog morala prilagoavao mogunostima i okolnostima. Pored brojnih nagrada i diploma ima i nekolika ordena, a posebno bi trebao da izdvoji jedan sa nazivom Zlatna medalja asti. Za svoj knjievni (beletristiki) rad dobio je Trinaestojulsku nagradu Crne Gore. Kao politiar bio je predsjednik i osniva Narodne Stranke Crne Gore i potpredsjednik Vlade Crne Gore. Kao diplomata bio je ef informativno-trgovinske misije Vlade Crne Gore u Sarajevu i ministar - savjetnik za politika pitanja u Ambasadi DZSiCG u Bosni i Hercegovini. Bio je poslanik u skuptinama Crne Gore, SFRJ, SRJ i DZSiCG. Povodom dva milenijuma Hrianstva Bibliografski institut Sjedinjenih Amerikih Drava odlikovao je Novaka Kilibardu Zlatnom medaljom asti. Koliko je N. Kilibarda bio naivan vidi se po njegovome priznanju kada je jo davnih devedesetih godina 20. vijeka na samome poetku politike

234

karijere tada vidio da moe doi do ujedinjenja odnosno da od toga ne moe biti nita: ... Zar nisam bio naivan kada sam pomiljao da mogu Srbija i Crna Gora jednim duhom disati? Ali, ja sam kasnije vidio svoju zabludu i ja se ne stidim da iznosim svoje zablude. Da li su i zablude tako velike i naivne kada kae u ispovijesti(ma) Momci iz Narodne stranke su dovezli pun kamion oruja!? Da li je dopremljeno oruje bilo tu da zadovolji samo njegove ambicije ili samo radi proslave njegovoga ulaska u politiku iz hobija? A mogue da je oruje samo iz hobija dijeljeno lanovima Narodne stranke ali ne i simpatizerima!? Da li je svjestan injenice da je rije o oruju i to kamionu punom oruja i ta je on mislio da e se raditi sa tim orujem, kada se raspodijeli njegovim dobrovoljcima? Pa to je klasian nain stvaranja paravojnih jedinica pod rukovodstvom nikoga drugoga do njega kao predsjednika Narodne stranke i to je jedan od velikih i bitnih razloga zbog ega treba biti pozvan na odgovornost. Da li je danas dovoljno rei za njegovu dvodecenijsku politiku ono to je on za sebe kako priznaje rekao u sebi bolje rei (pri)sjeajui se stihova Tina Ujevia pa ih je samo malo prilagodio ili zainio svojim imenom: Gazi stazom stida mrtvi Kilibarda!? A koliko su iskrene navedene rijei i koji im je krajnji cilj neemo elaborirati, jer su samom sebi u bradu reene, naznaene ili kao mogue da se i tako kau i iskau u vidu kajanja i priznanja. Kilibarda smatra da je vie nego dovoljno na njih se (pri)sjeati i sebi u bradu rei!? U svakom sluaju bile su to samo njegove varijacije na temu kajanja, ala, bola ili oprosta! Narodna stranka je u vremenu svoga osnivanja i nekolike godine kasnije imala ulogu eton stranke, a bila je pored ostaloga i usluna stranka onima na vlasti i svakako brinula o srpskom stanovnitvu u Crnoj Gori i susjednim tadanjim republikama, sa zadatkom da zatalasa ljude od krsta, crkve, ravnogorce i uriievce. Odana srpstvu i svetosavlju, ova politika grupacija je slijedila ideoloku matricu srpskog nacionalizma poznog XIX vijeka, sa neto kasnije modifikovanim programom na osnovama graanskoga drutva odnosno graanske stranke na emu je i nastao meustranaki sukub izmeu lidera i eksperata Narodne stranke. Kurs nove politike uzima N. Kilibarda kada je vidio da od ujedinjenja srpskih zemalja nee biti nita, i od tada (1996. godine) malo po malo profilie Narodnu stranku kao graansku naravno sa interesima onih koji su mu dali da bude usluna stranka, jer san o ujedinjenju srpskih zemalja je konano propao mirom u Dejtonu (21. novembar 1995. godine). Od tada on poinje sa kreenjem svoje politike biografije i modifikacijama shodno vremenu i evropskim integracijama i transformacijama, koje dolaze iz Evropske Unije i poinje nova era demokratizovanja Jugoistone Evrope - Zapadnoga Balkana sa vjerskom tolerancijom i stabilizovanjem politikih odnosa u tom regionu. A od tada on sa svojim vjetim i dobrim politiko sofisticiranim slunim aparatom prikuplja snagu za nove politike uzlete i posebno za politiki zaokret sa onima protiv kojih je do tada bio ne samo u Crnoj Gori nego u susjedstvu, gdje su inovjernici i poturice najveim dijelom bili njegovi politiki protivnici. Svoenjem bilansa rata za mir N. Kilibarda nalazi prostora za ispravljanje i pranje svoje politike biografije i postepeno koristi instrukcije Evropske Unije za suivot na nekadanjim jugoslovenskim prostorima, zadravajui jo uvijek srpsku osnovu za svoje politike izlete i odbranu u toku parlamentarne borbe, ali mijenjajui i prilagoavajui je svojim pragmatinim interesima u cilju ujedinjenja nove dravne zajednice-stvaranja SRJ odnosno Srbije i Crne Gore. Sve dok je takva politika imala politiku realnost on

235

je bio na fonu dravne zajednice kao lider Narodne stranke, naravno uvijek spreman na jo jedan salto mortale sa veim izgledima da preivi, ali e ga u tome sprijeiti njegovi eksperti ili kako se o njima izrazi meke i sa lijepim rijeima i etiketom dvije sestre Batrieve, za koje je mislio da se nee tako otro sa njim razraunati odnosno istjerati ga iz Narodne stranke ne omoguivi mu da zaokrui jubilej i proslavi desetogodinjicu rada i liderstva u toj stranci. Da li je N. Kilibarda sumnjivi konvertit i nesumnjivi grenik, koji je svoju politiku ulogu lidera Narodne stranke stavio na uslugu onima protiv kojih je bio i ujedno sa njima vodio rat za mir, a sada svoju uslunu ulogu znaajno ispunio, naravno uz sve to pragmatino djelovao i iskoristio? Da li je kasnije, uestvujui u politikom ivotu odnosno vlasti sa onima protiv kojih je bio javno, a u dosluhu tajno preko SDB-a kao slube koja je kontorlisala ili rukovodila ukupnim radom uslunih stranaka, radio na zajednikom zadatku politikih podjela na parlamentarnom tkivu Crne Gore? Simpatizerima i lanovima Narodne stranke N. Kilibarda je prireivao brojna iznenaenja sa politikim diskursima i koalicijama koje su bile u potpunoj suprotnosti sa programom te stranke. Meutim, ta iznenaenja i diskursi politiki nijesu bili u suprotnosti sa pragmatinim interesima lidera i njegovih usluga zbog kojih je Narodna stranka i osnovana, a on postavljen za njenoga predsjednika odnosno kasnije neprikosnovenog lidera. Sve e njih njihov politiki lider svojim mekim i lijepim rijeima prevesti edne preko vode, a on i dalje kovati politike paktove sa kojima e kasnije raditi na potpunom obesmiljavanju stranakih ciljeva i programa Narodne stranke, a na kraju e i svoje pristalice ostaviti na politikome cjedilu. Nekad je, a nije tako davno bilo u vrijeme jogurt revolucije ili dogaanja naroda, (po)hitao i pruio je podrku mladom dvojcu, Momiru Bulatoviu i Milu ukanoviu u ruenju stare vlasti. Mogue da bi bolje bilo da za lik N. Kilibarde ne treba uzeti njegovu fotografiju koja jeste stvarna, ali ne odslikava njegovu ukupnu politiku strukturu i poimanje politikoga ivota i rada, ve je mnogo podesnija ili pijemivija slika-fotografija jedne maske iz Arheolokoga muzeja u Kerliri (gradu Krfu). Iscereno lice kao podrugljivi kez javnog djelatnika upuen ednima na vodi ili nalije velikih ideja kojima ih je obasipao njihov voa, politiki slijepac, pisac i knjievnik, naunik i politiar Novak Kilibarda. Zato smo i dali fotografiju maske koja govori vie od hiljade rijei o Novaku Kilibardi. Iako danas porie da je ikada drao zapaljive govore, svedoci navode da je posle njegovih velianja Karadia i Martia, na mitingu pred crkvom Svetog ora ispod Gorice, masa skandirala u glas: Ko je drugi, ja sam prvi da pijemo turske krvi! Ne rijetko se od poznatih pisaca i knjievnika za Kilibardu Novaka kao uporedbe ili karakteristike njega kao politiara mogu proitati izjave: crnogorski eelj, prevrtljivi(m) ovek(om) s kojim se ni u crkvu ne ide, i tako dalje. Nakon stupanja u koaliciju sa DPS Da ivimo bolje, Kilibarda je postao potpredsednik Vlade CG. Na tom mestu je ostao sve do februara 2000, kada je u jednom danu presvukao nekoliko odela: odrekao se liderstva u NS, dao ostavku na mesto potpredsednika Vlade i postao prvi ef Trgovinsko-informativne misije CG u Sarajevu. Kao diplomata, dr Kilibarda se pojavio 11. jula 2001. na komemoraciji u Potoarima gde je, kako je izjavio za BH DANE, imitirao Vilija Branta, zaboravljajui oigledno da je Brant u Nemaku uao kao savezniki vojnik na kraju rata, a ne kao pozni konvertit iz SS-a. U istom intervjuu, dr Kilibarda je govorio i o ulozi Njegoevog dela u sprovoenju genocida, takoe

236

zaboravljajui da je on sam kao strunjak za usmenu epiku i, dakako, za Njegoa, tumaenje Gorskog vijenca podigao na nivo politikog programa... Danas je dr Kilibarda ugledni akademik DANU, strunjak za jeziku politiku pre svega. Podgorikom novinaru Slavoljubu ekiu, izdiktirao je u pero svoju ispovest... Umesto suoavanja sa poinjenim zlom, dr Kilibarda je tom prilikom pokuao da oisti svoju biografiju od sopstvene politike odgovornosti, alei se kako ga je, eto, sluajno zapalo da se drui sa najgorima. Dr Kilibarda je nosilac Ordena Njegoa, kojim ga je odlikovao Radovan Karadi i Zlatne medalje asti koju je dobio od Bibliografskog instituta SAD, povodom dva milenijuma hrianstva. Kilibarda je u svomu politikom mijenjanju i preobraaju mislio da e kao kameleon samo mijenjati boju i nita vie. Meutim, oni koji su ga postavili na mjesto predsjednika Narodne stranke upravo su zahtijevali da on promijeni i samu strukturu politike linosti, a on iz pragmatinih razloga, naravno, na sve pristao ili su njegova politika filozofija i politiki nerv sve to uskladili sa onom narodnom izrekom to zadnjici godi to obrazu ne smeta. Nisu, razumije se, domai silnik, laskavac ili poltron nastali sami od sebe, nego su ih oblikovali naa naslijeena kultura i trenutni drutveni odnosi. Tako se danas ponaa N. Kilibarda koji je pravi predstavnik politiara koji se shodno vremenu i trenutnim politikim interesima mijenja i prilagoava, a sve na pragmatinoj osnovi u duhu potreba i ambicija kojima tei se ostvariti kao nedokazani politiar i neostvareni dravnik, a na uslunoj djelatnosti kao samostalni p(oli)tiar i javni radnik. Odavno je shvatio da Politika nije ni nauka ni umjetnost, ve igra za vlast i igra sa vlau. Iz tih razloga je i brzo evoluirao i preobraavao se shodno vremenu i vjetrovima koje je svojim veoma osjetljivim sluhom znao hvatati na malim bolje rei niskim frekvencijama. Sve je to vjeto uklapao za budue svoje politiko djelovanje i salto mortale koje nije odjednom nastalo nego ga je on znao pripremiti i unaprijed projektovati, kao to danas vjeto pere svoju politiku biografiju preko genocidnih stihova, ideoloko-politike osnove knjienih djela velikih pisaca, udvor(n)ikih istoriara i istoriografskih djela iz 19. vijeka. Svu odgovornost za sopstvena politika nedjela pokuava svaliti na epsku poeziju i ideologiju toga vremena, a to je apsurd, mada je pragmatino sa njegovoga stanovita i veoma edukativno i prijemivo za laike i onoga ko hoe da svoju ulogu umnogostrui. Prema onoj Ko kritikuje, taj mora pristati da i sam bude kritikovan. Ali ne po onoj: ti njega satirom, a on tebe satarom. Zato je stvarao Dubrovaku republiku ili je samo sanjao da bi u njoj stolovao, poveao nacionalni dohodak i srbovao jednoga dana e o svemu tome (pro)govoriti mnogo detaljnije N. Kilibarda, nekadanji lider Narodne stranke, a danas samo u ulozi samostalnog p(oli)tiara. A kako danas svoje rijei tumai N. Kilibarda: Nita nije korisnije Crnoj Gori no Srbiji da ive u zajednikoj dravi... Crna Gora je vazda bila drava i bie, ali u Crnoj Gori ive isti Srbi.... Umislio N. Kilibarda da je silan Turin pa tumai istoriju i velika knjievna djela onako kako mu je politiki isplativije sve inei da bude medijska ili ...televizijska zvijezda, koja se nee zadugo skidati sa tv ekrana crnogorske dravne televizije javnoga servisa i privatnih televizija, a uz sve to nezavisnih koliko i odoje od majine sise. U svojoj politikoj karijeri rata za mir sanjao je realne snove za ostvarenjem ujedinjenih srpskih teritiorija u jednu dravnu cjelinu sve dotle Dok ne vrati to je Duanovo, a potom svoju politiku usmjerio na edukaciji graana evropskom politikom integracija i ulaska u NATO, iako im treba naglasiti da smo odavno

237

civilizacija! Rijei koje su mu nekada (po)sluile kao politika odstupnica vrijeme e samo pokazati, ko je bio tada u pravu, zamijenio je poslije politikog neuspjeha i neostvarenoga sna sa parolom promjena u duhu vremena i novih evropskih puteva i integracija pa sve do NATO alijanse, koja e uvati steene pozicije politike poklik elite u Crnoj Gori kao i onih u bivim jugoslovenskim republikama. Danas je Kilibarda zadovoljan demokratskim reformama i procesima kao i standardom graana koji su na ivici gladi, barem jedna treina stanovnitva, u njegovoj nezavisnoj Crnoj Gori, evropskoj, demokratskoj, ekolokoj, prosperitetnoj i buduoj lanici Evropske Unije. Svuda ima sirotinje rekao bi on i naveo brojne drave posebno u okruenju-susjedstvu i iz politikoga rukava istresao statistike podatke tvrdei da je standard graana Crne Gore mnogo bolji i sigurniji u odnosu na period unazad desetak godina i sve je podreeno ouvanju njegove bioloke supstance! Sve bi to bilo podrobno sagledano iz ugla njegovoga poimanja i ostvarenih interesa kao i apanae koje je politiki stekao zaslugama iz vremena rata za mir a sve opet za bolji ivot njihov-politike elite i za evropski put velikoga broja siromanih graana nezavisne Crne Gore! Sujete i omraze sa svojim ljutim politikim protivnicima Novak Kilibarda je odbacio ili bolje rei (pre)gazio samo da bi i dalje bio politiki aktivan kao samostalni p(oli)tiar i mogui kandidat za nekoga predsjednika makar neke jo manje drave od Crne Gore ili gradonaelnik grada pa bila to i prijestonica crnogorska. A to da tako ne bude, jer je on tamo danas politiki najomiljeniji i najrae vieni intelektualac koji je sve podredio novome politikom snu, a koji se, ipak, ostvario i svojim linim politikim zaslugama i angamanima, makar samo zbog injenice da je priao tome taboru ili nekadanjem Pokretu za nezavisnost! I tek toliko da kaemo da Novak Kilibarda ne bi trebao da bjei od svojih tekstova - bolje rei od svojega linog i politikog ogledala iz mnogo razloga, a jedan je zaista dobar, barem onaj koji govori o prijatelju u Artu Vijesti od posljednjeg dana oktobra 2009. godine, gdje se preporuuje, kao ogledalo, i kae: Pravi prijatelj je uvijek i nae ogledalo - druite se jer se prepoznajete kad stanete jedan pred drugoga, osjeate i vidite-bliskost. Onu ojsku, a ne sramotnu. Zato Novak Kilibarda treba to ee da druguje sa ogledalom - svojim tekstovima i udubi se u njih kao u priu sa dobrim prijateljem, a ne izdaleka sa distance prezrivo da na njih gleda i zbog toga mu ogledalo kao prijatelj daje drugi lik - njegov alter ego koji mu se smije za sve to je inio u svojoj dvodecenijskoj politikoj prolosti. Naa preporuka ili savjet Novaku Kilibardi je ako nee da nas poslua neka onda uzme Art i proita nekoliko puta Prijatelj-a, svakako uz ogledalo isto razonode i podsjeanja radi. Nee imati tete, a moe biti od koristi, jer je on uvijek bio pragmatian. I na samom kraju da ukaem Novaku Kilibardi na veliku greku koju je poinio na samome poetku politike karijere, a koju sve do dananjega dana nije otklonio i to mora ve jednom uiniti, da onaj ucrtani lik u ogledalu koji je on crtao i koji samo kozmetikom mijenja, neka ga ukloni odnosno razbije ogledalo i jednom stane pred pravo svoje ogledalo, bez ikakvoga straha, on i ogledalo-tekstovi! Da li se u prethodne dvije decenije bavljenja politikom snano rukovodio devizom svojih slavnih predaka za koje kae: Moji preci ponaali su se, kako bi se to reklo-zecu bjei, hrtu dri. S Turcima su bili ulijepo, a s Crnogorcima uiskreno..., ili je i nju iz pragmatinih razloga svojih modifikovao u hodu vremena i promjena, pa takvu evoluciju platio dananjom njegovom zvonjavom praznih zvona!

238

Ono to danas preostaje samostalnom p(oli)tiaru Novaku Kilibardi jeste da se svakodnevno pita: Za kim zvone zvona!? Podgorica, januar 2010. godine Dr Momilo D. Pejovi

239

Izvori i literatura ivko M. Andrijaevi, Nacrt za ideologiju jedne vlasti, Bar, 1999. godine Jevrem Brkovi, Dnevnik iz progonstva 1994/95., (Objavljeno u dnevnom listu Vijesti, Podgorica, mart-avgust 2007. godine) Jevrem Brkovi, Dnevnik prognanog dukljanina 1998/99. godine, (Feljton u dnevnom listu Vijesti, Podgorica, januar 2008. godine) Bala Brkovi, ukanovi i intelektualci - Od fatalne privlanosti do totalnog opoziva. (Feljton. Objavljeno u dnevnom listu Vijesti, Podgorica, 07. septembar - 17. septembar 2004. godine, br. 1-11) Bala Brkovi, Prijatelj. Vijesti, ART. Podgorica, 31. oktobar 2009. godine Momir Bulatovi, Pravila utanja, (Feljton, objavljeno u dnevnom listu DAN, mart-april 2004. godine) Marko Veovi, Naunik Kilibarda - esej, Sarajevske sveske, Sarajevo 2005, str. 452-490 Marko Veovi, Nedjelima dokazali da su Srbi, (Objavljeno u broju 94 DANI, 1. februar/veljaa 1999. godine). Arhiva DANI 94 Marko Veovi, Hljeb na veresiju i Amfilohijev harem, (Objavljeno u broju 95 DANI, 15. februar/veljaa 1999. godine). Arhiva DANI 95 Marko Veovi, itije svetoga Radovana Karadia, (Objavljeno u broju 113 DANA, 30. juli/srpanj 1999. godine). Arhiva DANI 113 Marko Veovi, Ameba sa Kokardom, (Iz knjige Pionirska dolina). Objavljeno u broju 161 DANA, 30. juni/ lipanj 2000. godine). Arhiva DANI Prepiska: Marko Veovi-Rajko Cerovi. Za i protiv Kilibarde. (Objavljeno. Arhiva DANI 120, septembar-rujan 1999. godine, DANI). Arhiva DANI 120 Besjeda Mirka Kovaa prilikom dodjele Njegoeve nagrade, Poezija ne govori iz glave cijela naroda. Vijesti, Podgorica, 21. novembar 2009. godine Branko Vojii, Trinast godina od rata za mir, 2004. Branko Vojii, Unutranja strana rata (Politiki portreti 1990-2005), Podgorica, 2007. Branko Vojii, Dubrovnik - Rat za mir, Beograd, 2006. godine. V. Koprivica, B. Vojii, Prevrat 89, Liberalni savez Crne Gore, Podgorica, 1994. godine Koprivica Veseljko, Sve je bilo meta: operacija Dubrovnik, Monitor, Podgorica, 2004. Dobrilo Dedei, Kako je Crnogorska ANB likvidirala Srpsku narodnu stranku, (Objavljeno u nastavcima, br. 1-14. SRPSKENOVINECG.COM) Mr Alaga Dervievi, Kilibarda je jedan najagilniji i najistaknutiji zagovornik etnitva. Refleksije na tekst: Tjerajte gada iz Srajeva grada, (Bonjaci. net) Vladimir Kekovi, Vrijeme metea 1988-1989. Podgorica, 2002. godine Novak Kilibarda, Od mita do politike, Daily press, Podgorica, 2002. godine Novak Kilibarda, Mozaik crnogorske hronike, Podgorica 2001. godine Novak Kilibarda, Specifinost Njegoevog antiislamizma. (Fljton u dnevnom listu Vijesti, Podgorica, 11. septembar -15. septembar 2009. godine, br. 1 - 5) Novak Kilibarda, Usmena knjievnost Crne Gore - Od slovenske paganske pjesme do poezije Starca Milije. (Feljton u dnevnom listu Vijesti, Podgorica, januar - februar 2009. godine, brojevi od 1 - 36) Novak Kilibarda, Epilog crnogorske hronike - Jevanelje po Amfilohiju, (roman), 2007. godina Novak Kilibarda, Historia magistra vitae est. (Objavljeno u dnevnom listu Vijesti, Podgorica, novembar 2006. godine, br. 1-4) Novak Kilibarda, Ja i Amfilohije. (Feljton. Objavljeno u dnevnom listu Vijesti, Podgorica, 15. 08. 2005. godine do 25. 08. 2005. godine, br. 1 - 11)

240

Novak Kilibarda, Sula Radov - glasnogovornik istorijskog iskustva Crne Gore. (Objavljeno u dnevnom listu Vijesti, Podgorica, 15. novembar - 16. novembar 2001. godine, br. 1- 2) Dr Novak Kilibarda, Pretpostavka za stabilnost crnogorske multietnike drave. (Objavljeno u dnevnom listu Vijesti, Podgorica, 25. 09. - 28. 09. 2000. godine, br. 1 - 4) Esad Krci, Tjerajte gada iz Srajeva grada, (Bonjaci. net). Objavljeno: 16. januar 2006. godine Esad Krci, Crnogorski pacifisti i paaristi, (Bonjaci. net). Objavljeno: 18. novembra 2004. godine Esad R. Krci, ef crnogorske Trgovake misije u Sarajevu, Kilibarda, prodava magle. (Bonjaci. net) Objavljeno: 02. novembar 2003. godine. (Objavljeno u Ljiljan, 24 - 31. oktobar 2003. godine) Miodrag Leki, Rat za Kosovo: rimski dnevnik jugoslovenskog ambasadora tokom rata za Kosovo, Podgorica 2008. godine. (Autori dodatnog teksta: Romano Sero, Savi Milisav, Nikevi elidrag) Boidar I. Milii, Mozaik likova, pogleda, misli, ideja, rijei (Razgovori sa Novakom Kilibardom), Podgorica 2008. godine elidrag Nikevi, Prava Srba u Crnoj Gori, Beograd 2006. godine Tamara Nikevi, Crnogorci nedovren narod, (Objavljeno u broju 101 DANA, 7. maj/svibanj 1999. godine. Razgovarala Tamara Nikevi). Arhiva DANI 101 Tamara Nikevi, Jevrem Brkovi, Crnogorac, (Razgovarala: Tamara Nikevi. Objavljeno u broju 105 DANA, 4. juni/lipanj 1999. godine). Arhiva DANI 105 Nijesu novinari krivi, ve tvorci knjige rat za mir, Pisma uredniku, Vijesti, Podgorica, etvrtak, 23. 7. 2009. godine Orlandi Marko, U vrtlogu, Montenegropublic, Podgorica, 1997. godine Sra Pavlovi, Opsada Dubrovnika - Rat za mir. (Internet - 04. 07. 2009. godine) Moe i suverena Crna Gora, ali, samo kao srpska. Intervju: Sa Novakom Kilibardom, predsjednikom Narodne stranke Crne Gore. (Razgovarao: Darko ukovi). SAT, 15. januar 1994. godine, GMT Intervju: Dr Novak Kilibarda. SUN, 22. septembar 1996. godine. GMT. (Razgovarao: Darko ukovi) Rascjepi u Narodnoj stranci Crne Gore. Ostavka i nova misija doktora Novaka Kilibarde... (AIM Podgorica, 17. 02. 2000. godine, Drako uranovi). SAT, 19. februar 2000. godine. GMT Dr Radoje Pajovi, Neprihvatljivo poreenje kvislinke Petrovdanske skuptine (12. jul 1941.) i Trinaestojulskog ustanka. (Objavljeno u dnevnom listu Vijesti, Podgorica, novembar 2006. godine, br. 1-5) Dr Momilo D. Pejovi, Zaluni stranaki kadrovi sa tromjesenim znanjem popunie diplomatska predstavnitva. (Objavljeno: DAN, Podgorica, srijeda, 12. novembar 2003. godine, str. 19) Dr Momilo D. Pejovi, O unosnoj transformaciji efa trgovako-informativne misije u Sarajevu - (Novak Kilibarda postao mirotvorac zbog ambasadorske fotelje). Objavljeno: DAN, Pogorica, ponedjeljak, 29. decembar 2003. godine, str. 19 Dr Momilo D. Pejovi, HOMO DUPLEX (KAO) HOMO NOVUS, (Objavljeno: Vijesti, Podgorica, etvrtak, 05. mart 2009. godine, str. 11) Dr Momilo D. Pejovi, Metamorfoze prof. dr Novaka Kilibarde, (Neobjavljeno. Rukopis dat za objavljivanje, e- mail potom poslat 13. marta 2004. godine listovima: DAN, MONITOR, CKL, VIJESTI, POBJEDA, ali je kao i veliki broj mojih poslatih tekstova ostao neobjavljen) Senad Peanin i Tamara Nikevi, Intervju DANA, ukanovi, (Razgovarali: Senad Peanin i Tamara Nikevi. Objavljeno u broju 115 DANA, od 13. kolovoza 1999. godine). Arhiva DANI 115 Milorad Popovi, Crnogorsko pitanje, (Objavljeno u broju 102 DANA, 14. maj/svibanj 1999. godine). Arhiva DANI 102 Portreti za poneti ili zvezde - padalice Bulevara zvezda. Novak Kilibarda i Petar Handke. Jedan sumnjivi konvertit i nesumnjivi grenik i drugi - vanliterarni avanturista i otkrivaoc

241

Balkana penglerovskog tipa. (Objavljeno u BETON - Kulturno propagandni komplet, 08. rujna 2009. godine) eki Radoni, Iza maske: Tajni ratovi u tajnoj policiji. Podgorica, 2003. godine. (Feljton. Objavljeno u dnevnom listu Vijesti, Podgorica, 18. 06. - 09. 07. 2003. godine, br. 1-25) eki Radoni, Sto godina robije - politiki procesi i politiari na sudu u Crnoj Gori u posljednjih 15 godina. (Feljton. Objavljeno u dnevnom listu Vijesti, Podgorica, 14. maj - 28. maj 2004. godine, br. 1-15) Donko Rakoevi, Kilibarda se stropotao u vir! (Objavljeno, SRPSKENOVINECG.COM, etrvrtak, 13. avgust 2009. godine) erbo Rastoder, Religija i politika 1991-1999. (Pogled iz crnogorske perspektive) Istorijski kontekst. INTERNET Mr Radenko eki, (Rukopis: Politika propaganda u Crnoj Gori i uloga medija 1989-2000. godine; Ispisi iz rukopisa: Promjene, Sukobi, Mediji u Crnoj Gori, Antibirokratska revolucija, Rat za mir, Politiki pluralizam) Slavoljub eki, Ispovijest Novaka Kilibarde o deceniji koja je promijenila lice Crne Gore, Podgorica 2001. godine. (Feljton. Objavljeno u dnevnom listu Vijesti, Podgorica, septembar oktobar 2001. godine) Saoptenje o rezultatima konkursa o sufinansiranju programa projekata iz oblasti kulturno-umjetnikog stvaralatva u 2007. godini YouTUBE - LSCG, II Vanredna konferencija Budva 1997. godine Za izradu navedene studije koristili smo obimnu dnevnu i periodinu tampu, izmeu ostalih, navodimo kompletnu tampu dnevnih ili periodinih listova i asopisa: POBJEDA (Podgorica, 1990-2009), VIJESTI (Podgorica, 2000-2009), DAN (Podgorica, 1999-2009), MONITOR (Podgorica, 1997-2009); i djelimino: LIBERAL - Cetinje; ONOGOT - Niki; CRNOGORSKI KNJIEVNI LIST (CKL) - Podgorica, PUBLIKA (REPUBLIKA) Podgorica, GLAS CRNOGORACA - Podgorica, 1999-2001), POLITIKA - Beograd, BLIC Beograd, NIN - (19. 06. 1992. godine; 13. 10. 1995. godine: 02. 05. 1997. godine) Beograd, VEERNJE NOVOSTI - (04. 03. 1992. godine) Beograd, TREND - Beograd, SVEDOK Beograd, GLAS JAVNOSTI - Beograd, VREME - (14. 08. 1999. godine) Beograd, KURIR Beograd, PEAT - Beograd; OSLOBOENJE - Sarajevo, DANI - Sarajevo, i tako dalje, naravno samo ono to se odnosilo na Novaka Kilibardu kao politiara. Podrazumijeva se da smo koristili veliki broj izjava, intervjua, lanaka, notica ili priloga, koje je prof. dr Novak Kilibarda davao novinarima ili objavljivao u vidu feljtona u dnevnoj tampi a objavljeno je u Crnoj Gori ili u susjedstvu (Srbija, Federacija BiH), tu prije svega mislimo na nezavisni dnevni list Vijesti, kao i na ostale dnevne listove, asopise i tako dalje. Takoe, iz dnevnih i periodinih listova, asopisa i revija, korieni su tekstovi dati u vidu feljtona, intervjua, lanaka, notica, reagovanja i slino koje je pisao i objavljivao Novak Kilibarda ili dio tekstova u kojima se pominje njegovo ime u svojstvu politiara ili naunika pisano od strane politiara, novinara i drugih pojedinaca, koji su na direktan ili indirektan nain njegovo ime pomenuli ili o njemu pisali. Takoe, koristili smo elektronsku verziju brojnih lanaka, intervjua, reagovanja i tako dalje objavljenih na pojedinim internet stranicama raznih portala i sajtova ili web sajtova, naravno samo ono to se odnosilo na prof. dr Novaka Kilibardu, kao politiara. S obzirom da korieni elektronski materijal i video zapisi na raznim portalima, blogovima internet sajtova ima preko sto stranica naslova smatrali smo da nema potrebe da ih navodimo, jer smo dali naslove onih najvanijih.

Dio podataka koristili smo iz rukopisa Poslanice utolozima - (Zbornik (ne)objavljenih tekstova 1991-2010.), koji se nalazi na naem sajtu CGEMBARGO.

242

REGISTAR LINIH IMENA (registar linih imena bez navoenja stranice)

A Andrijaevi M. ivko, Andri Ivo, Anti Zoran, Aleksandar, kralj Aleksandar Makedonski, Adovi Rudija, B Bajazit, Batakovi, Bekovi Matija, Bodin, kralj-car Boovi, Bojovi Boidar, Brandt Villy, Brki Jovanovi Vasilije, Brkovi Bala, Brkovi Jevrem, Brkovi Savo, Broh Herman, Bulatovi Miodrag, Bulatovi Momir, Bulatovi Pavle, Buha, V Velimirovi Nikolaj, Vergilije, Veovi Marko, Vinji (Filip), Vlahovi Veljko, Vlahovi Miodrag, Vladika Danilo, Vojvodi Momir, Vojii Branko, Vujanovi Filip, Vuk (Karadi), Vukalovi, Vukain, kralj, G D Dante (Aligijeri), Dedeji Dobrilo, Dervievi Alaga, Dizdar Mak, Dragovi ivko, Drakovi, Drecun Predrag, Drljevi (Sekula), Dubak Budimir, ilas Milovan, ukanovi Milo, uranovi Drako, urevac Savo, ureti (Veselin), Zakrajek Hilda, E Z Zekovi Radonja, Zuroti, I Izetbegovi Alija, Isus Hrist, Iguman Stefan, J Jelai Josip, ban Jeremi Dragan, Jovanovi, Josip Broz Tito, K Kandi Nataa, Karadi Radovan, Karington, (lord Piter) Kasalica, Kekovi Vladimir, Kilibarda Novak, Kiro (Radovi), Ki Danilo, Klinton Bil, Kneevi Ratko, Kova Mirko, Kovaevi Milo, Koneski Blae, Koprivica Veseljko, Kotunica Vojislav, Kraljevi Marko, Kresti (Vasilije), Krci R. Esad, Kuan (Milan), L Lazarevi Vojin, Lazarevi Nada, Lali Mihailo, Lauevi Savo, Leki Miodrag, Lakui Ilija, Leonardo da Vini, Lomovi Stojan, Lj Ljubia Mitrov Stjepan, M

243

Maksimovi, Marks Karl, Marku Jovan, Markovi S., (Savo) Marovi Svetozar, Marti Milan, Maurani (Ivan), Medojevi Neboja, Meedovi, Milai I. Boidar, Mili Pavle, Miloevi Slobodan, Miranovi Pura, Mladi (Ratko), Miovi Milutin, Mujagi Mubera, Murat, car Musa Kesedija, N Nazei Salko, Napoleon Bonaparta, Nikevi elidrag, Nikevi Tamara, Nj O Obili Milo, Olivije Lorens, Orlandi Marko, P Pavlovi Sra, Pajovi Radoje, Panto, Pejovi D. Momilo, Perikle, Perovi Lazar, Perovi Slavko, Petrovi, dinastija, Petrovi Nikola I, kralj Petar I Petrovi Njego, Petar II Petrovi-Njego, Petrovi Rastislav, Peanin Senad, Pivljanin Bajo, Podrugovi Tean, Popovi Milorad, Popovi Predrag, R Radovi Amfilohije, mitropolit, Radonjii, guvernaduri, Radoni Fahrudin-eki, Rakoevi Donko, Rastoder erbo, Rakovi Jovan, Romano Sero, Ruso ak an, S

Savi Milisav, Samardi Nikola, Sveti ore, Sveti Vasilije Ostroki, Sveti Petar, Sveti Petar Cetinjski, Sveti Sava, Selimovi Mea, Sineli Stevan, Solana Havijar, Stani (Novica), Stankovi Bora, Starac Milija, Strugar, T Todor Ikov, Tomanovi Lazar, Torkquato Tasso, Tuman Franjo, osi Dobrica, U F Filipovi Boro, Filipovi (Nedim)Tunjo, H Handke Petar, Hitler A.,(Adolf), Homer, C Cezar Oktavijan, Cerovi Rajko, Cimerman (Zimerman) (Voren), Crnojevi Maksim, abarkapa Momir, vorovi Mitar engi-aga Samil, D Dingis kan, Dika Mijojkin, ekspir (Viljem), eherzada, eelj Vojislav, ijakovi Bogoljub, o Dragan, tedimlija (Savi Markovi), eki Radenko, eki Slavoljub, epan Mali, epanovi Mihailo, ukovi Darko

244

A D

A J:

Predgovor............................................................................................................... str. 5 - 8 Uvod......................................................................................................................str. 9 - 14 . Novak Kilibarda u ratu za mir protiv Novaka Kilibarde u evolutivnom hodu vremena i promjena............................................................................................................str. 15 -107 Metastaze Novakovog politikog zaokreta - Od velike Srbende do najcrnogorskije politike be(n)de..............................................................................................str. 109 - 239 Izvori i literatura...............................................................................................str. 240 - 242 Registar linih imena, bez navoenja broja stranice........................................str. 243 - 244

245