Joe Haldeman Vjeni rat

Uvod Pitajte bilo kojeg pisca znanstvene fantastike: kako je mogue opisivati na svijet prikazujui svjetove izvanzemaljaca? Jer ako nam pria ne govori nita o naim ivotima, zato bi nam bila zanimljiva? A ako elite priati prie o naim ivotima, zato to jednostavno ne uradite? Koje su prednosti obradbe svijeta otuujuim medijem anra? Preciznije: ako elite ispriati ratnu priu, zato ne ispriati priu o pravom ratu? to se dobije izmjetanjem parametara prie u meuzvjezdani prostor? Opasnosti su oite takvim se postupkom gubi intenzitet stvarnog iskustva na raun eskapizma fantastike. Koje su prednosti? Na to se moe odgovoriti isticanjem primjera Vjenog rata (1974.) Joea Haldemana: jedinstvena pria futuristikog svemirskog sukoba koja je ujedno i jedan od kljunih romana sedamdesetih godina o Vijetnamskom ratu. Haldeman, koji je bio u Vijetnamu, mogao je jednostavno napisati konvencionalan roman temeljen na svom iskustvu. Bi li taj roman zbog izravnog dodira sa svojim predlokom bio neposredniji, prodorniji, bolji? Ne bih rekao. Poanta je u tome to je znanstvena fantastika u svojoj biti metaforika knjievnost, koja tei predoavanju svijeta tako da ga ne oponaa. Metafora je, naravno, sastavni dio svake umjetnosti; ili metafore u sreditu Haldemanove SF ratne prie izraajnije su i trajnije od onih bljeih koje esto susreemo u prozi koja je vie realistika. Za primjer uzmimo nekoliko boljih i poznatijih filmova o Vijetnamu: sredinja metafora Oscarom nagraenog Lovca na jelene (1978.) Michaela Cimina u biti govori da je rat poput igre ruskog ruleta; Apokalipsa danas (1979.) Francisa Forda Coppole s druge strane, i vie u karakteristinom duhu ezdesetih, govori da je rat u biti lo trip, narkotika halucinacija pakla. U oba sluaja moemo vidjeti potvrdu ideje, premda se u prvom primjeru metafora ograniava na tumaenje rata hazardnom igrom ivota i smrti, a drugi drsko suava iskustvo do svojevrsnog kontrakulturnog preputanja uicima. Haldeman zna bolje od toga. Sredinja zamisao koja tako sjajno razjanjava Vjeni rat utemeljena je na pravoj znanosti, poglavito na, vremenskoj dilataciji koja prati meuzvjezdana putovanja. To ne samo da produljuje trajanje sukoba toliko da je naslov tek djelomino hiperbola; to znai da

pojedinci koji putuju od bitke do bitke stare puno sporije od stanovnitva koje ostaje kod kue. Haldeman u svom uvodu iz 1997. sarkastino biljei da su datumi u knjizi sada pomalo smijeni; veini je ljudi jasno da nismo zapoeli meuzvjezdani rat 1996. godine, no dodaje ono to bi trebalo biti jasno, da je izvorno stavio radnju u tu godinu tako da bi bilo mogue, jedva, da su asnici i podasnici veterani Vijetnama Radi se o Vijetnamu, dodaje on, jer to je rat u kojemu je autor sudjelovao. Moda je neto suprotno intuitivnome u vezi ovoga jer o Vijetnamskom ratu obino razmiljamo kao sparnom, klaustrofobinom i intenzivnom, kao konfliktu u dungli gdje se masivno naoruana globalna velesila sukobila s malim, primitivnim seoskim snagama. Nita od toga nee biti preslikano u Haldemanov rat u budunosti: njegovi izvanzemaljski neprijatelji Tauranci nisu nita manje napredni, a moglo bi se ak rei da su tehnoloki i napredniji od Zemlje. Na mjestu vruine tropske jugoistone Azije, Haldeman portretira niz bojnih polja i izboina zavijenih u ekstremnu hladnou svemira njegov vjet i iv doticaj sa stvarnou dalekog svemira jedna je od stvari koje ovu knjigu ine tako snanom. Meutim, kao i sa snovima, logika reprezentacije se esto pojavljuje u inverziji. Vjeni rat bez sumnje jest o Vijetnamu. Na odreeni nain, ovo je ograniavajua istina. Jedno od otkria na samom kraju je da su Tauranci vrsta koja ne poima individualnost, svijest roja sainjena od milijardi klonova. Kao opis komunistikih Sjevernovijetnamaca, to pomalo smrdi na paranoidnu karikaturu u McCarthyjevoj maniri premda je Haldeman prelukav autor da bi trgovao pukim ideolokim stereotipima (do kraja knjige i ljudi e evoluirati u kvazi-komunistiku svijest roja koja ivi besklasno, bez novca i gospodarstva). No ipak, Haldeman e kroz einsteinovsko irenje vremena postii najtrajnije uinke. Jedna od stvari koju ovaj roman postie, fokusiranije i intenzivnije od realistinog romana, jest da izraava na koji nain sluenje u vojsci otuuje vojnika od obinog civilnog drutva. Koliko god sjajne scene bitaka bile, ovo je ustvari roman o povratku u normalan ivot nakon uzbuenja i trauma na bojitu i otkriu da ste i sami postali tuinac. Haldemanu je jasno da, ako eli ispriati priu o ratu, mora pronai nain na koji e artikulirati bezdan otuenja, dubinu stranog i izmjetenog. A znanstvena fantastika kao medij to omoguuje bolje od bilo ega drugog. Adam Roberts

Autorova biljeka Ovo je konana verzija Vjenog rata. Postoje dvije druge verzije, a moji izdavai bili su dovoljno ljubazni da mi dopuste da ovdje pojasnim stvari. Knjiga koju drite u ruci onakva je kakva je izvorno napisana. Ali ima prilino kompliciranu povijest. S obzirom na to da je knjiga kasnije dobila nagrade Hugo i Nebula, te nagrade za najbolji roman u drugim zemljama, zanimljivo je kako je Vjeni rat bilo teko objaviti onda, u ranim sedamdesetima. Odbilo ga je sedamnaest izdavaa prije nego to je St. Martins Press odluio riskirati. Prilino dobra knjiga, bila je uobiajena reakcija, ali nitko ne eli itati znanstveno-fantastiki roman o Vijetnamu. Dvadeset pet godina kasnije, veina mladih itatelja ni ne vidi poveznice izmeu Vjenog rata i onog naizgled beskonanog u koji smo bili ukljueni u to vrijeme, i to je okej. Radi se o Vijetnamu, jer to je rat u kojemu je autor sudjelovao. No knjiga uglavnom govori o ratu, o vojnicima, i o razlozima zbog kojih mislimo da ih trebamo. Dok su knjigu odbijali svi ti izdavai, bila je takoer postepeno objavljivana u nastavcima u asopisu Analog. Urednik Ben Bova silno je pomogao, ne samo svojim ureivanjem, nego i time to je omoguio da stvar uope postoji! Dao joj je istaknuto mjesto u asopisu i njegovo je prihvaanje romana takoer privuklo pozornost St. Martins Pressa, koji je riskirao s tvrdim uvezom, premda u to vrijeme nisu objavljivali znanstvenu fantastiku za odrasle. No Ben je odbio sredinji dio, novelu zvanu Nikad se ne moe vratiti. Svidjelo mu se kako je napisana, rekao je, ali smatrao je da je previe depresivna za itatelje. Napisao sam pozitivniju priu, a Nikad se ne moe vratiti stavio u ladicu; na kraju ju je Ted White objavio u asopisu Amazing, kao zavrni dio Vjenog rata. Do dana dananjeg nije mi jasno zato nisam vratio izvorni sredinji dio nakon to je knjiga prihvaena za objavljivanje. Moda nisam vjerovao vlastitom ukusu, ili si jednostavno nisam htio komplicirati ivot. Ali ta prva verzija knjige zapravo je verzija Analoga uz, kako to kau u Hollywoodu, vie odraslih situacija i rijei Meki uvez te verzije nastavio se tiskati sljedeih esnaest godina. Onda sam 1991. dobio priliku vratiti svoju izvornu verziju. Datumi u knjizi sad su pomalo smijeni; veini je ljudi jasno da nismo zapoeli meuzvjezdani rat 1996. godine. Izvorno sam stavio radnju u tu godinu tako da bi bilo mogue, jedva, da su asnici i podasnici

veterani Vijetnama, pa smo to odluili ostaviti, unato oitom anakronizmu. Razmiljajte o tome kao o paralelnom svemiru. Ali moda je taj onaj pravi, a mi smo u snu. Joe Haldeman Cambridge, Massachusetts

VOJNIK MANDELLA 1 Veeras emo vam pokazati osam tihih naina kako ubiti ovjeka. Lik koji je to rekao bio je narednik koji nije izgledao ni pet godina starije od mene. Dakle, ako je ikad i ubio ovjeka u borbi, tiho ili kako god, uinio je to dok je bio dojene. Ve sam znao osamdeset naina na koje se mogu ubijati ljudi, ali veina je bila prilino buna. Uspravio sam se u stolici, poprimio izgled pristojne zainteresiranosti, i zaspao otvorenih oiju. Kao i skoro svi ostali. Nauili smo da nikada ne zakazuju nita vano za ova predavanja nakon veere. Probudio me projektor i pogledao sam kratki film koji je prikazivao osam tihih naina. Nekima od glumaca su zasigurno isprali mozak, jer su stvarno bili ubijeni. Nakon filma jedna je djevojka u prvom redu podigla ruku. Narednik joj je kimnuo a ona je ustala kako bi se pokazala ostalima. Nije izgledala loe, ali bila je malo jaa u vratu i ramenima. Svi postanu takvi nakon to nekoliko mjeseci nose uokolo teki ruksak. Gospodine morali smo se naredniku obraati s gospodine dok ne zavrimo obuku veina tih metoda, stvarno, izgledale su... pomalo blesavo. Na primjer? Na primjer ubiti ovjeka udarcem u bubrege, alatkom za ukopavanje. Mislim, kada ete zapravo imali samo alat za ukopavanje, a ne pitolj ili no? I zato ga ne bismo jednostavno tresnuti time po glavi? Zato to moda ima ljem, razborito je odgovorio. Osim toga, Tauranci vjerojatno i nemaju bubrege! Slegnuo je ramenima. Vjerojatno nemaju . To je bilo 1997. i nitko jo nije ni vidio Taurance; nije pronaen ni komadi Tauranaca vei od sprenog kromosoma. No njihova je fiziologija slina naoj, i moramo pretpostavili da su sloeni na slian nain. Moraju imati slabosti, ranjive toke. Vi morate doznati gdje se one nalaze.

To je vana stvar. Pokazao je prstom prema ekranu. Onih osmero robijaa smaknuto je za vae dobro, jer vi morate otkriti kako se ubijaju Tauranci, i morate biti u stanju to uiniti, bez obzira na to imate li megavatski laser ili rapicu za nokte. Sjela je natrag, ne djelujui previe uvjereno. Ima li jo pitanja? Nitko nije dizao ruku. OK. Po-zor! Ustali smo s naporom, a on nas je gledao s iekivanjem. Jebite se, gospodine, zauo se uobiajeni umorni amor. Glasnije! JEBITE SE, GOSPODINE! Jedna od slabijih ideja vojske za podizanje morala. Tako je ve bolje. Ne zaboravite, sutra su vojne vjebe prije svitanja. Klopa u 3:30, prva prozivka u 4:00. Svi koji e biti u krevetu iza 3:40 dobit e jedan udarac po piksi. Otpust. Zakopao sam kombinezon i preko snijega preao do salona na alicu soje i doint. Uvijek sam mogao izdrati uz pet ili est sati sna, a ovo je bilo jedino vrijeme kada sam mogao biti nasamo, nakratko izvan vojske. Gledao sam vijesti nekoliko minuta. Jo je jedan brod zaglavio, tamo pokraj Aldebaranskog sektora. Bilo je to prije etiri godine. Skupljali su flotu za odmazdu, ali trebat e im jo etiri godine da stignu tamo. Dotad e Tauranci zauzeti sve portalne planete i uvrstiti se na njima. U kvartiru svi su bili u krevetu, a glavna su svjetla bila ugaena. Cijela je satnija bila bezvoljna jo otkad smo se vratili s dvotjedne lunarne obuke. Odbacio sam odjeu u pretinac, provjerio raspored, i otkrio da sam na leaju 31. Dovraga, ba ispod grijalice. Uvukao sam se iza zastora to sam tie mogao, kako ne bih probudio osobu do sebe. Nisam uspio vidjeti tko je to, a nije me ni bilo briga. Zavukao sam se pod pokriva. Kasni, Mandella, zaulo se kroz zijev. Bila je to Rogersova. Oprosti to sam te probudio, proaputao sam. Mnemafrke. Privinula se uza me i zagrlila me s lea. Bila je topla i relativno meka. Potapao sam je po boku na nain za koji sam se nadao da je bratski. Laku no, Rogersova. No, Pastue. Uzvratila je gestu mnogo izravnije. Zato ovjek uvijek dobije umorne kad je spreman, a pohotne kad je umoran? Pokorio sam se neizbjenome. 2

Ma dobro, idemo unijeti neto vrajeg ara u to! Ekipa s gredom! Miite to miite guzice! Topla fronta stigla je oko ponoi i snijeg je zamijenila susnjeica. Greda od permaplasta teila je oko 250 kilograma i bila je prava nona mora za rukovanje, ak i kad nije bila prekrivena ledom. Bilo nas je etvero, po dvoje na svakom kraju; promrzlih prstiju nosili smo plastine nosae. Rogersova mi je bila partner. elik! viknuo je lik iza mene, to je znailo da vie ne moe drati. Nije bilo od elika, ali je bilo dovoljno teko da ti smrska stopalo. Svi smo pustili i odskoili. Bljuzga i blato poprskali su nas od glave do pete. Kvragu, Petrove, rekla je Rogersova, zato se nisi prijavio u Crveni kri, ili neto slino? Ova jebena stvar nije toliko jebeno teka. Veina je djevojaka bila malo blaa u nainu izraavanja. Ma jebo vas, pokrenite se, gredai ekipa sa smolom! Za njima! Za njima! Dvoje naih smolaa pritralo je, maui kantama. Idemo, Mandella. Smrzavaju mi se muda. Meni isto, rekla je djevojka vie po dojmu. Jedan dva dii! Ponovno smo podigli tu stvar i oteturali prema mostu. Oko tri etvrtine mosta bilo je dovreno. inilo se da e nas drugi vod pobijediti. Inae me ne bi bilo briga, ali vod koji prvi izgradi svoj most, moe natrag u bazu. Ostalima slijedi jo est kilometara blata, i nimalo odmora prije jela. Uglavili smo gredu na mjesto, zveknula je kako treba kad smo je ispustili, i namjestili smo nosive zatege koji su je drali kao potpornji. enska iz ekipe smolara poela je lijevati ljepilo na gredu jo i prije no to smo je stigli uvrstiti. Njezin je partner ekao gredu na drugoj strani. Ekipa za poploavanje ekala je u podnoju mosta, a svatko je od njih kao kiobran iznad glave drao komad lakog, kompresiranog permaplasta. Bili su suhi i isti. Upitao sam se naglas to su oni uinili kako bi to zasluili, a Rogersova je predloila nekoliko slikovitih ali malo vjerojatnih mogunosti. Vraali smo se natrag kako bismo stali pokraj sljedee grede, kad je voa vjebe (zvao se Dougelstein, ali mi smo ga zvali Madobro) zapuhao u zvidaljku i zaurlao, Madobro, vojnici, deki i curice, deset minuta. Popuite ako ih imate. Posegnuo je u dep i ukljuio komandu za grijanje naih kombinezona.

Rogersova i ja sjeli smo na svoj kraj grede, a ja sam izvadio kutiju s travom. Imao sam mnogo dointova, ali nismo ih smjeli puiti do nakon veere. Jedini duhan koji sam imao bio je ostatak cigare dug oko sedam centimetara. Zapalio sam ga sa suprotne strane; nakon prvih par dimova nije bio tako lo. Rogersova je povukla dim tek toliko da ne ispadne usiljena, ali je iskrivila lice i vratila mi ga. Jesi li studirao kad su te unovaili? pitala je. Da. Upravo sam diplomirao fiziku. Namjeravao sam poloiti za nastavnika. Kimnula je ozbiljno. Ja sam studirala biologiju... Logino. Sad mi slijedi pregrt patetike. Koliko dugo? est godina, diplomirala sam i poloila struni ispit. izmom je zagrebla po tlu, pravei brazde od blata i bljuzgavice, koji su bili gusti poput smrznutog mlijeka. Za koji se kurac ovo moralo dogoditi? Slegnuo sam ramenima. Ovo nije ni zahtijevalo odgovor, barem ne onakav kakav su nam stalno davali u ISUN-u. Intelektualna i stvarna elita planeta na braniku ovjeanstva od tauranske prijetnje. Pizdarije. Sve je to samo jedan veliki eksperiment. Da vide moemo li navesti Taurance na borbu na tlu. Madobro je puhnuo u zvidaljku dvije minute prerano, kao to je i bilo za oekivati, no Rogersova, ja i jo dvoje gredaa smo ostali sjediti jo minutu, dok su smolari i poploavai dovravali pokrivanje nae grede. Ubrzo je postalo hladno, dok smo tako sjedili s iskljuenim grijanjem u odijelima, ali namjerno smo ostali neaktivni. Stvarno nije bilo nikakvog smisla to moramo vjebati po hladnoi. Tipina vojna maloumna logika. Naravno, bit e hladno tamo gdje idemo, ali ne toliko da e padati snijeg ili da emo se smrzavati. Gotovo u pravilu, temperature na portalnim planetima stupanj su ili dva iznad apsolutne nule jer uruene zvijezde (kolapsari) ne sjaje a ako biste osjetili hladnou, to bi znailo da ste sigurno mrtvi. Prije dvanaest godina, kad mi je bilo deset, otkriven je kolapsarski skok. Samo dovoljnom brzinom hitnete nekakav objekt u uruenu zvijezdu, a on se eto pojavi u nekom drugom dijelu galaksije. Nije dugo trebalo kako bi se ustanovila jednadba uz pomo koje se moglo predvidjeti gdje e se objekt pojaviti; on putuje du iste linije (zapravo ajntajnovske geodezinosti) koju bi pratio da se na njegovom putu nije nala uruena zvijezda dok ne doe do polja drugog kolapsara, gdje bi se objekt ponovno pojavio, odbaen istom brzinom koju je imao dok se pribliavao prvom kolapsaru. Vrijeme putovanja izmeu dvaju kolapsara ravno nuli.

Dalo je to prilino puno posla matematiarima i fiziarima, koji su morali iznova definirati istodobnost, potom sruiti opu teoriju relativnosti i iznova je izgraditi. A politiare je to jako usreilo, jer sad su mogli slati brodove pune kolonista na Formalhaut za manje novca no to je prije trebalo za slanje nekoliko ljudi na Mjesec. Bilo je mnogo ljudi koje su politiari vie voljeli vidjeti na Formalhautu, kako sudjeluju u velianstvenoj pustolovini, a ne da stvaraju probleme kod kue. Brodove su uvijek pratile automatizirane sonde na udaljenosti od nekoliko milijuna kilometara. Znali smo za portalne planete, malene podrtine koje su se vrtjele oko uruenih zvijezda; svrha sondi bila je da se vrate i obavijeste nas u sluaju da se brod zabio u portalni planet brzinom od 0,999 brzine svjetlosti. Takva se katastrofa nikad nije dogodila, no jednog dana sonda se dovukla natrag sama. Analizom podataka sa sonde ustanovljeno je da je brod pratila, a potom i unitila neka druga letjelica. To se dogodilo u blizini Aldebarana, u zvijeu Taurusa, Bika, ali budui da je pomalo nezgodno izgovoriti Aldebarijanci, neprijatelji su nazvani Taurancima. Otada su brodovi kolonizatora na putu bili zatieni naoruanom straom. esto je naoruana straa putovala sama, i naposljetku se naziv Kolonizacijska grupa skratio u ISUN, Istraivake snage Ujedinjenih naroda. S naglaskom na onome snage. A onda je neki bistar momak u Opoj skuptini odluio da bismo trebali oformiti pjeadijske snage koje bi trebale uvati portalne planete najbliih uruenih zvijezda. To je dovelo do Zakona o novaenju elite 1996., i do najelitnije unovaene vojske u povijesti ratovanja. I eto nas tako, pedeset mukaraca i pedeset ena, s kvocijentima inteligencije preko 150, elitistiki vuemo svoja neobino zdrava i snana tijela kroz blato i bljuzgavicu sredinjeg Missourija, razmiljamo o korisnosti naih vjetina mostogradnje na svjetovima na kojima je jedina tekua tvar pokoji ustajali bazen tekueg helija. 3 Otprilike mjesec dana kasnije, otili smo na svoju zavrnu vjebu obuke, manevre na planetu Charon. Iako se pribliavao perihelu, planet je jo uvijek bio vie nego dvostruko udaljeniji od Sunca u odnosu na Pluton.

Transportni vojni brod bio je preureeni stoni vagon, napravljen za prijevoz dvije stotine kolonista i odabranog grmlja i zvijeri. No nemojte misliti da je bilo prostrano samo zato to nas je bilo duplo manje od predvienog. Vei dio vika prostora zauzelo je dodatno pogonsko gorivo i artiljerija. Cijelo putovanje trajalo je tri tjedna, pola puta s ubrzanjem na 2G, i usporavanjem tijekom druge polovice. Naa najvea brzina, s kojom smo projurili pokraj Plutonove orbite, iznosila je oko dvadesetine brzine svjetlosti ipak nedovoljno da bi se osjetila kompliciranost teorije relativnosti. Tri tjedna noenja otprilike dvostruko vee teine od normalnog... nije ba uivancija. Oprezno smo odraivali neke vjebe tri puta dnevno i, to smo vie mogli, ostajali u vodoravnom poloaju. Svejedno, bilo je nekoliko lomova kostiju i gadnih iaenja. Mukarci su morali nositi posebne potpornje da im se genitalije ne bi prosule po podu. Bilo je gotovo nemogue spavati; none more o guenju i gnjeenju, opetovano okretanje na drugu stranu da bi se sprijeilo nakupljanje krvi i da ne bismo dobili modrice od kreveta. Jedna je djevojka bila toliko malaksala da je gotovo prespavala kad joj se rebro probilo kroz kou. Bio sam u svemiru ve nekoliko puta, tako da sam osjetio samo olakanje kada smo prestali usporavati i preli u slobodan pad. Ali neki nikada nisu bili u svemiru, osim na vjebama na Mjesecu, pa su podlegli iznenadnom napadu vrtoglavice i dezorijentiranosti. Mi ostali poistili smo za njima, lebdei kroz prostorije sa spuvama i spravama za usisavanje kojima smo uvlaili kuglice djelomino probavljenog koncentrata, visokoproteinskog, s malo taloga, okusa govedine (soja). Imali smo dobar pogled na Charon dok smo se sputali iz orbite. Premda se tu ba i nije imalo to vidjeti. Bila je to samo mutna, sivobijela kugla s nekoliko mrlja. Sletjeli smo dvjestotinjak metara od baze. Pojavio se gusjeniar sa stlaenim zranim komorama i spojio se s trajektom, pa nismo morali oblaiti odijela. Odzveketali smo i odkripali do glavne zgrade, bezobline kutije od sivkaste plastike. Iznutra, zidovi su bili iste sumorne boje. Ostatak skupine sjedio je za stolovima, avrljajui. Pokraj Freelanda bilo je slobodno mjesto. Jeff osjea li se bolje? I dalje je izgledao pomalo blijedo. Da su bogovi namijenili ovjeku da preivi slobodan pad, napravili bi mu glasnice od lijevanog eljeza. Teko je uzdahnuo. Malo mi je bolje. Umirem za dimom. Da.

ini se da si ti to dobro podnio. Iao si u kolu, zar ne? Da, diplomirao sam na varenju u vakuumu. Tri tjedna u Zemljinoj orbiti. Sjeo sam i posegnuo za svojim paketiem trave, po tisuiti put. Jo uvijek ga nije bilo tamo. Jedinica za ouvanje ivota nije se htjela nositi s nikotinom i THC-om. I sama je obuka bila dovoljno grozna, gunao je Jeff, ali ovo sranje... Po-zor! Ustali smo na traljav nain, po dvoje i troje. Vrata su se otvorila i uao je vii bojnik. Malo sam se ukoio. Bio je najvie rangirani asnik kojega sam ikad vidio. Na kombinezonu je imao zaiven red odlija, ukljuujui grimiznu traku koja je znaila da je bio ranjen u borbi, ratujui u staroj amerikoj vojsci. Mora da se radilo o onoj stvari u Indokini, ali to je propalo prije nego to sam se ja rodio. Nije izgledao tako staro. Sjednite, sjednite. Dao je znak rukom, tapkajui. Onda je stavio ruke na bokove i promotrio satniju uz blagi osmijeh na licu. Dobrodoli na Charon. Odabrali ste divan dan za slijetanje, temperatura vani je osam cijelih petnaest stupnjeva iznad apsolutne nule. Oekujemo male promjene u sljedea dva stoljea ili tu negdje. Neki su se nasmijali kiselo. Najbolje da se nauivate tropske klime ovdje u bazi Miami, uivajte dok moete. Ovdje smo u sreditu sunane strane, a veina vae obuke odvijat e se na tamnoj strani. Tamo temperatura ostaje na ledenih dva cijelih nula osam. Takoer, svu obuku koju ste dobili na Zemlji i Mjesecu mogli biste smatrati tek osnovnim vjebama, osmiljenim da dobijete pristojne izglede da preivite Charon. Ovdje ete morati proi cijeli repertoar: alati, oruja, manevri. I otkrit ete da na ovim temperaturama alati ne rade onako kako bi trebali, oruja nee pucati. A ljudi se kreu j-a-k-o oprezno. Prouio je spis na tabli koji je drao u ruci. Trenutno vas ima etrdeset devet ena i etrdeset osam mukaraca. Dvoje mrtvih na Zemlji, jedan psihijatrijski otpust. Nakon to sam proitao nacrt vaeg programa obuke, iskreno sam iznenaen to vas se tako puno probilo. Ali mogli biste takoer znati da neu biti nezadovoljan ako vas i samo pedeset, polovica, zavri ovu finalnu fazu. A jedini nain da ne zavrite je da umrete. Ovdje. Jedini nain da se bilo tko vrati na Zemlju, ukljuujui mene, je da odslui svoje u borbi. Svoju obuku dovrit ete za mjesec dana. Odavde idete do kolapsara Stargate, udaljenog dvije svjetlosne godine. Boravit ete u

naseobini na Stargateu 1, najveem portalnom planetu, dok vam ne stigne zamjena. Nadajmo se da to nee potrajati dulje od mjesec dana; sljedea grupa treba stii ovamo im vi odete. Kada napustite Stargate, otii ete na neki strateki vaan kolapsar, tamo uspostaviti vojnu bazu i boriti se s neprijateljima, ako napadnu. Inae, odravat ete bazu dok ne dobijete daljnje naredbe. U posljednja dva tjedna vae obuke zadatak e vam biti izgradnja iste takve baze, na tamnoj strani. Tamo ete biti potpuno izolirani od baze Miami: bez komunikacije, bez medicinske pomoi, bez dodatne opskrbe. Neto prije nego to vam isteknu dva tjedna, vae obrambeno postrojenje bit e procijenjeno napadom navoenih bespilotnih letjelica. One e biti naoruane. Potroili su svu tu lovu na nas samo kao bi nas ubili za vrijeme obuke? Svi su lanovi stalnog osoblja ovdje na Charonu ratni veterani. Dakle, svi imamo etrdeset do pedeset godina. Ali mislim da moemo drati korak s vama. Dvojica od nas bit e stalno s vama, i otpratit e vas barem do Stargatea. Oni su kapetan Sherman Stott, zapovjednik satnije, i narednik Octavio Cortez, va neposredni nadreeni. Gospodo? Dvojica mukaraca iz prvog reda polako su ustali i okrenuli se prema nama. Kapetan Stott bio je neto nii od bojnika, ali iz iste stijene isklesan: vrsto i glatko lice poput porculana, cinini poluosmijeh, s bradom koja je, precizno podrezana na centimetar, uokvirivala iroku eljust, izgledao je kao da mu je najvie trideset. O boku je nosio veliki pitolj poput onih na barut. Narednik Cortez bio je druga pria, horor pria. Glava mu je bila obrijana i krivog oblika, ravna na jednom dijelu gdje je oito velik komad lubanje bio izvaen. Lice mu je bilo vrlo mrano i ispresijecano borama i oiljcima. Nedostajalo mu je pola lijevoga uha, a oi su mu bile izraajne kao dugmad na stroju. Imao je kombinaciju brkova i brade koja je izgledala kao da mu tanka bijela gusjenica krui oko usta. Na bilo kome drugome njegov bi osmjeh djearca mogao izgledati ugodno, no on je bio otprilike najrunije i najgadnije bie koje sam ikad vidio. Ipak, kad mu ne biste gledali glavu i kad biste samo promatrali donjih metar osamdeset ili tu negdje, mogao bi pozirati kao reklama za bodybuilding toplice s natpisom poslije. Ni Stott, a ni Cortez, nisu nosili nikakva odlija. Cortez je imao maleni depni laser objeen u magnetskom spremniku, postrance, pod lijevim pazuhom. Imao je drvene drke koje su bile glatko izlizane.

Sad, prije nego to vas prepustim na milost i nemilost ovoj gospodi, dopustite mi da vas ponovno upozorim: Prije dva mjeseca nije bilo ive due na ovome planetu, samo neto opreme preostale od ekspedicije iz 1991. Radna snaga od etrdeset pet ljudi mjesec dana se muila da podigne ovu bazu. Dvadeset etvorica od njih, vie od polovice, umrli su pri izgradnji. Ovo je najopasniji planet na kojemu su ljudi ikad pokuavali ivjeti, ali mjesta na koja ete vi ii bit e upravo ovako loa, pa i jo gora. Za vas posebno odabrana jedinica pokuat e vas zatititi u sljedeih mjesec dana. Sluajte ih... i slijedite njihov primjer; svi su oni ovdje preivjeli puno due nego to ete vi morati. Kapetane? Kapetan je ustao dok je bojnik izlazio iz prostorije. Po-zor! Posljednji slog odjeknuo je poput eksplozije i svi smo naglo skoili na noge. E ovo u rei samo jednom, zato vam je bolje da me sluate, progunao je. Mi smo ovdje u borbenoj pripravnosti, a u borbenoj pripravnosti samo je jedna kazna za neposluh i nepokornost. Potegnuo je pitolj s boka i primio ga za cijev, kao palicu. Ovo je vojni model automatskog pitolja iz 1911., kalibra 0,45, i to je primitivno ali uinkovito oruje. Naredniku i meni doputeno je da koristimo oruje da ubijamo, kako bismo osigurali disciplinu. Nemojte nas tjerati da to inimo, jer hoemo . Hoemo. Vratio je pitolj. kljocaj futrole glasno je odjeknuo u mrtvoj tiini. Narednik Cortez i ja zajedno smo ubili vie ljudi nego to ih sjedi u ovoj prostoriji. Obojica smo se borili u Vijetnamu na amerikoj strani i obojica smo se pridruili Meunarodnoj gardi Ujedinjenih naroda prije vie od deset godina. Privremeno sam prestao biti bojnikom kako bih imao ast zapovijedati ovom satnijom, a prvi narednik Cortez prestao je biti pod-bojnikom, zato to smo obojica vojnici za borbu, a ovo je prva borbena situacija nakon 1987. Imajte na umu ovo to sam vam rekao kad vam prvi narednik bude davao podrobnije upute oko toga koje e vam biti dunosti pod ovim zapovjednitvom. Preuzmite, narednie. Okrenuo se na peti i dugim koracima ietao iz prostorije. Izraz na njegovu licu nije se nimalo promijenio tijekom cijele tirade. Prvi narednik se kretao kao teak stroj s mnogo kuglinih leajeva. Nakon to su se vrata zatvorila uz pisak, nezgrapno se okrenuo prema nama i rekao: Na mjestu odmor, sjednite, iznenaujue blagim glasom. Sjeo je na stol ispred nas. Zakripao je, ali izdrao.

Dakle, kapetan govori zastraujue a ja izgledam zastraujue, ali vam obojica elimo dobro. Dosta ete suraivati sa mnom, zato se bolje naviknite na ovu stvar koja mi visi ispred mozga. Kapetana vjerojatno neete viati esto, osim na manevrima. Dotaknuo je ravni dio svoje glave. A kad ve govorimo o mozgu, ja jo uvijek imam najvei dio svoga, usprkos nastojanjima Kineza da ne bude tako. Svi mi stari veterani koji smo se postrojili u ISUN-u morali smo zadovoljiti iste kriterije kao i vi koji ste unovaeni putem Zakona o regrutiranju elite. Dakle, vjerujem da ste svi vi pametni i ilavi ali ipak imajte na umu da smo kapetan i ja pametni i ilavi i iskusni Prelistavao je popis imena a da ga zapravo nije gledao. E sad, kao to je kapetan rekao, na manevrima e biti samo jedna vrsta disciplinskih mjera. Smrtna kazna. Ali mi vas obino neemo morati ubijati zbog neposluha. Charon e nas potedjeti truda. U podruju spavaonica bit e druga pria. Nije nas previe briga to radite unutra. latajte se po cijeli dan i jebite se po cijelu no, svejedno... Ali jednom kad navuete odijelo i izaete van, morate odravati disciplinu koja bi posramila i jednog centuriona. Bit e situacija u kojima bi nas jedan glupi potez mogao sve pobiti. Bilo kako bilo, prva stvar koju moramo napraviti jest prilagoditi vas vaim borbenim odijelima. Oruar vas eka u vaem kvartiru, primat e vas jednog po jednog. Idemo. 4 Sad, znam da su vam drali predavanja tamo na Zemlji o tome to sve moe borbeno odijelo. Oruar je bio nizak ovjek, proelav, bez oznaka ina na kombinezonu. Narednik Cortez nam je rekao da mu se obraamo s gospodine, budui da je bio porunik. Ali htio bih naglasiti nekoliko stvari, moda dodati poneto u to vai instruktori na Zemlji nisu bili sigurni ili nisu mogli znati. Va prvi narednik bio je dovoljno ljubazan da pristane biti moje vizualno pomagalo. Narednie? Cortez je iskliznuo iz svoga kombinezona i priao maloj uzdignutoj platformi na kojoj je stajalo borbeno odijelo, rastvoreno poput koljke u obliku ovjeka. Uao je u njega i gurnuo ruke u krute rukave. Zauo se kljocaj i stvar se naglo zatvorila uz utanje zraka. Bilo je svijetlozeleno, s utisnutim bijelim slovima CORTEZ na kacigi.

Kamuflaa, narednie. Zeleno je izblijedjelo do bijelog, potom je boja prela u prljavosivu. Ovo je dobra kamuflaa za Charon i veinu vaih portalnih planeta, rekao je Cortez, kao da govori iz dubokog bunara. No ima jo nekoliko kombinacija na raspolaganju. Sivo se proaralo i posvijetlilo do kombinacije zelenog i smeeg. Dungla. Onda se izravnalo u jako svijetli oker. Pustinja. Tamnosmee, tamnije, sve do potpuno crne: No ili svemir. Vrlo dobro, narednie. Koliko ja znam, ovo je jedina osobina ovog odijela koju su usavrili nakon to ste vi dovrili obuku. Kontrole se nalaze oko vaeg lijevog zgloba i mora se priznati da su nezgodne. Ali kad jednom naete pravu kombinaciju, lako ju je zadrati. Dakle, u odijelima niste puno vjebali na Zemlji. Nismo eljeli da se naviknete koristiti ih u sigurnom okruenju. Borbeno je odijelo najubojitije osobno oruje ikad napravljeno, i ni s jednim orujem nije se korisniku lake ubiti zbog nemara. Okrenite se, narednie. Tipian sluaj. Kucnuo je veliku etvrtastu izboinu izmeu ramena. Ispuni ventil. Kao to znate, odijelo vas pokuava odrati na ugodnoj temperaturi, bez obzira na to kakvo je vrijeme vani. Materijal odijela onoliko je blizu izolatorskom savrenstvu koliko smo to mogli postii, u skladu s mehanikim zahtjevima. Zbog toga se ovi ventili zagrijavaju strano zagrijavaju u usporedbi s vanjskim temperaturama na tamnoj strani dok isputaju toplinu tijela. Sve to vi trebate napraviti je nasloniti se na gromadu smrznutog plina; mnogo ih je posvuda. Plin e se sublimirati bre no to moe izai kroz ventile; prilikom izlaska udarit e u okolni led i probuiti ga... i u otprilike stotinki sekunde osjetit ete eksploziju jednaku onoj rune granate, tono ispod svog vrata. Neete nita osjetiti. Varijacije na ovu temu ubile su jedanaest ljudi u protekla dva mjeseca. A oni su samo gradili skupinu baraka. Pretpostavljam da znate kako lako mogunosti mehanizma za pojaavanje snage mogu ubiti vas ili vae drugove. eli li se netko rukovati s narednikom? Zastao je, onda mu priao i stisnuo njegovu rukavicu. On je izvjeban u tome. Dok se i vi ne uvjebate, budite krajnje paljivi. Moete se poeati gdje vas svrbi a zavriti tako da si slomite kimu. Zapamtite, polu-logaritmika reakcija: kilogram pritiska napree silu od dva i pol kilograma; kilogram i pol daje pet; dva kilograma, jedanaest i pol; dva i pol kilograma, dvadeset tri i pol. Teoretski, tako biste mogli raspoloviti elinu gredu, onu pojaanu. Zapravo, unitili biste materijal rukavica i, barem na Charonu, umrli

vrlo brzo. Bila bi to utrka dekompresije i brzog smrzavanja. Umrli biste bez obzira na pobjednika. Noni mehanizmi takoer su opasni, premda je poveanje manje ekstremno. Dok ne budete uistinu vjeti, ne pokuavajte trati, ili skoiti. Vjerojatno ete se spotaknuti, a to znai da ete vjerojatno i umrijeti. Charonova gravitacija je na tri etvrtine normalne Zemljine, pa nije previe strano. Ali na stvarno malom svemirskom tijelu, poput Mjeseca, mogli biste skoiti iz trka i ne sputati se dvadeset minuta, samo biste jedrili iznad horizonta. Moda biste se zabili u planinu brzinom od osam metara po sekundi. Na malenom asteroidu uope ne bi bilo teko potrati dovoljno brzo da pobjegnete gravitaciji i uputite se na neformalno razgledavanje intergalaktikog svemira. Spor je to nain putovanja. Sutra ujutro poet emo vas poduavati kako preivjeti unutar ovog paklenog stroja. Ostatak ovog poslijepodneva i veeri prozivat u vas jednog po jednog, kako bismo vam prilagodili mjeru. To je sve, narednie. Cortez je poao do vrata i okrenuo ventil koji je propustio zrak u zranu komoru. Ukljuio se niz infracrvenih lampica da bi se sprijeilo smrzavanje zraka unutra. Kad su se tlakovi izjednaili, zatvorio je ventil, odbrtvio vrata i zakoraio unutra, te ih za sobom vrsto zabrtvio. Pumpa je zujala otprilike minutu, ispranjujui nepropusnu komoru; onda je on izaao i hermetiki zatvorio vanjska vrata. Prilino su nalikovala onima na Mjesecu. Prvo trebam vojnika Omara Almizara. Vi ostali moete pronai svoje leajeve. Prozivat u vas preko razglasa. Abecednim redom, gospodine? Da. Otprilike deset minuta po komadu. Ako vam prezime poinje sa Z, moete i otii u krpe. To je pitala Rogersova. Vjerojatno je i mislila da se nekom skrpa. 5 Sunce je bilo neugodna bijela toka tono iznad naih glava. Bilo je mnogo bljetavije nego to sam oekivao; budui da smo bili osamdeset astronomskih jedinica udaljeni, jakost mu je bila 1/64000

njegove jakosti na Zemlji. Svejedno, bacalo je otprilike jednako toliko svjetlosti kao i jaka ulina lampa. Ovo je znatno vie svjetlosti nego to ete imati na portalnom planetu. Glas kapetana Stotta zapucketao je na zajednikoj frekvenciji. Budite sretni to ete moi gledati kuda stajete. Bili smo poredani, u jednom redu, na stazi od permaplasta koja je povezivala spavaonice i kolibu sa zalihama. Vjebe hodanja odraivali smo u zatvorenom prostoru, cijelo jutro, a to se nije nimalo razlikovalo od vjebanja vani, samo to bismo tamo imali egzotinu kulisu. Iako je svjetlo bilo prilino prigueno, moglo se posve jasno vidjeti dokle god se pruao pogled, jer nije bilo atmosfere koja bi ga zaklanjala. Crni greben iezavao je na kilometar od nas, a izgledao je previe pravilno da bi se prirodno irio od jednog do drugog kraja obzora. Tlo je bilo granitnocrno, iarano ostacima bijelog ili plaviastog leda. Pokraj kolibe sa zalihama nalazilo se brdace snijega u kanti na kojoj je pisalo KISIK. Odijelo je bilo prilino udobno, ali davalo ti je udan osjeaj da si u isto vrijeme i marioneta i lutkar. Uputi podraaj da pomakne nogu, a odijelo ga oita, pojaa i pomakne ti nogu umjesto tebe. Danas emo samo proetati oko zbornog podruja i nitko nee napustiti zborno podruje. Kapetan nije nosio svoju etrdesetpeticu osim ako je nije nosio pod odijelom kao amajliju ali imao je laserski prst kao i mi ostali. No njegov je vjerojatno bio ukopan. Zadravajui razmak od najmanje dva metra izmeu svake osobe, sili smo s permaplasta i slijedili kapetana preko glatkog stijenja. Hodali smo oprezno otprilike sat vremena, kruei prema van, i naposljetku se zaustavili na udaljenom rubu oznaenog podruja. A sada me svi pozorno promatrajte. Otii u tamo do one plave ploe leda bila je velika i udaljena otprilike dvadeset metara i pokazati vam neto to biste trebali znati ako elite preivjeti. Napravio je desetak sigurnih koraka. Prvo moram zagrijati kamen filteri dolje. Stisnuo sam gumb pod pazuhom i filter je skliznuo na mjesto preko mog konvertera slike. Kapetan je uperio prst na crni kamen veliine koarkake lopte i opalio kratki rafal. Bljesak je bacio dugu sjenu kapetana na nas i jo iza. Kamen se razmrskao u hrpu nejasnih krhotina. Ne treba im dugo da se ohlade. Stao je i pokupio komadi. Ovaj je vjerojatno na dvadeset ili dvadeset pet stupnjeva. Gledajte. Bacio je topli kamen na plou leda. On je poeo nepravilno skakutati po njoj i izletio na stranu. Bacio je jo jedan, a taj je uinio isto.

Kao to znate, niste ba savreno izolirani. Ovo kamenje otprilike je iste temperature kao i donovi vaih izama. Ako pokuate stati na plou vodika, ista stvar e se dogoditi i vama. Jedino to je kamen ve mrtav. To se dogaa zato to stijena stvara glatku dodirnu povrinu s ledom malenu lokvu tekueg vodika i omoguuje klizanje kamena iznad tekuine na zgusnutoj pari vodikovih isparavanja. To kamen ili vas ini teretom bez trenja, bar to se leda tie, a vi ne moete stajati bez ikakvog trenja pod vaim izmama. Nakon to u svojim odijelima proivite otprilike mjesec dana, trebali biste znati kako preivjeti pad, ali sada jednostavno jo ne znate dovoljno. Gledajte. Kapetan se sagnuo i skoio na plou. Stopala su mu se izmaknula ispod tijela i okrenuo se u zraku, doekavi se na dlanove i koljena. Skliznuo je s ploe i stao na vrsto tlo. Poanta je u tome da ne dozvolite da vai ispusni ventili dou u dodir sa smrznutim plinom. U usporedbi s ledom, oni su uareni kao visoke pei, a kontakt s bilo kakvim optereenjem odostraga rezultirat e eksplozijom. Nakon te demonstracije, hodali smo uokolo jo otprilike sat vremena, a potom se vratili u kvartir. Kad smo proli kroz zranu komoru, morali smo se motati tamo jo neko vrijeme, kako bismo omoguili naim odijelima da se prilagode na neto slino sobnoj temperaturi. Netko mi je priao i dodirnuo me kacigom o kacigu. Williame? Iznad titnika za lice imala je utisnuto MCCOY. Bok, Sean. Ima neto posebno? Samo sam se pitala ima li s kime spavati veeras. Tako je; zaboravio sam. Ovdje nije bilo nikakvog rasporeda za spavanje. Svatko si je sam birao partnera. Svakako, mislim, ovaj, ne... nemam, nikoga nisam pitao. Svakako, ako ti eli... Hvala, Williame. Vidimo se poslije. Gledao sam je kako odlazi i mislio, ako bi itko u tome odijelu mogao izgledati seksi, onda bi to bila Sean. Ali ak ni Sean to nije mogla. Cortez je odluio da smo dovoljno ugrijani i poveo nas je u prostoriju za odijela, gdje smo ih vratili na njihova mjesta i prikljuili na ploe za punjenje. (Svako je odijelo imalo maleni komadi plutonija koji bi ga opskrbljivao energijom nekoliko godina, ali od nas se oekivalo da ga pokreemo na pogonske elije, koliko je god bilo mogue.) Nakon mnogo komeanja, svi su se konano prikljuili i bilo nam je doputeno skinuti odijela devedeset i sedam golih pilia koji

izlaze iz svijetlozelenih jaja. Bilo je hladno zrak, pod, a posebno odijela i ili smo prema ormariima u prilinom neredu. Navukao sam tuniku, hlae i sandale i jo uvijek mi je bilo hladno. Uzeo sam alicu i stao u red za soju. Svi su skakali gore-dolje kako bi se zagrijali. to misli, koliko je, h-hladno, M-Mandella? Bila je to McCoy. Ne elim, ni misliti, o tome. Prestao sam skakutati i protrljao se, to sam ustrije mogao, dok sam drao alicu u jednoj ruci. Jednako je hladno kao to je bilo i u Missouriju, u najmanju ruku. Ung... voljela bih, kad bi, malo ugrijali, ovu jebenu, prostoriju. To uvijek pogaa sitne ene vie nego bilo koga drugoga. McCoy je bila najnia u satniji, lutka tanka u struku, visoka jedva metar i pedeset. Ukljuili su klima-ureaj. Ne moe jo dugo ovako. Voljela bih, da sam, veliki, komad, mesa poput, tebe. Meni je bilo drago to nije. 6 Prva je rtva pala treega dana, kad smo uili kopati rupe. Kad je toliko puno energije pohranjeno u njihovom oruju, vojnicima ne bi bilo praktino da kopaju rupe u smrznutom tlu s lopatom i uobiajenom kramom. Ipak, moete bacati granate cijeli dan, a zemlju tek plitko udubiti tako da je uobiajena metoda izbuiti rupu u tlu runim laserom, nakon to se ohladi u nju ubaciti tempirano punjenje te, u idealnim uvjetima, popuniti rupu okolnom materijom. Naravno, na Charonu nema mnogo razbacanog kamenja, osim ako ve niste razvalili rupu u blizini. Jedini problem u cijelom postupku je odmaknuti se. Da biste bili sigurni, rekli su nam, morate biti sakriveni iza neega stvarno vrstog, ili biti udaljeni barem stotinu metara. Nakon postavljanja naboja imate oko tri minute, ali ne moete jednostavno otrati. Ne na siguran nain, ne na Charonu. Do nesree je dolo kad smo kopali doista duboku rupu, onakvu kakva vam treba za veliki podzemni bunker. Za to, morali smo eksplozijom napraviti rupu, potom se spustiti na dno kratera i ponavljati proceduru iznova i iznova, sve dok rupa nije bila dovoljno duboka. U krateru smo koristili naboje s odgodom od pet minuta, ali i to se vrijeme

inilo jedva dovoljnim morao si ii stvarno polako, oprezno se penjui prema gornjem rubu kratera. Skoro svi su raznijeli dvostruke rupe; svi osim mene i jo troje ljudi. Valjda smo mi bili jedini koji smo stvarno pozorno obraali panju kada je Bovanovitcheva upala u nevolje. Svi smo bili dobrih dvjesto metara udaljeni. S konverterom slike podeenim na poveanje snage od etrdeset, gledao sam je kako nestaje preko ruba kratera. Nakon toga, mogao sam samo prislukivati njezin razgovor s Cortezom. Na dnu sam, narednie. Normalna radijska procedura na ovakvim manevrima bila je privremeno obustavljena; nikome osim Corteza i poduavane osobe nije bilo dozvoljeno emitiranje. Okej, primakni se sreditu i raisti krhotine. Samo polako. Nema urbe sve dok ne izvue osigura. Dakako, narednie. Mogli smo uti slabi odjek tropota kamenja, njezine izme provodile su zvuk. Nekoliko minuta nije nita rekla. Na dnu sam. Zvuala je pomalo zadihano. Je li ledeno ili kameno? O, kameno je, narednie. Zelenkasta stvar. Upotrijebi slabu postavku. Jedno cijelo dva, disperzija etiri. Pobogu, narednie, tako e trebati vjenost. Da, ali ta stvar u sebi sadri hidrirane kristale ako je prebrzo zagrije, mogla bi puknuti. A onda bismo te morali ostaviti tamo, djevojko. Mrtvu i krvavu. Okej, jedno cijelo dva, disperzija etiri. Unutranji rub kratera zablistao je crveno, reflektirajui svjetlost lasera. Kad doe na otprilike pola metra dubine, stisni disperziju na dva. Razumijem. Trebalo joj je tono sedamnaest minuta, od toga tri minute na disperziji dva. Mogu zamisliti koliko joj se zamorila ruka kojom je ciljala. Sad se odmori nekoliko minuta. Kada se dno rupe prestane ariti, aktiviraj naboj i ubaci ga unutra. Onda ietaj van, razumije? Imat e vie nego dovoljno vremena. Razumijem narednie. Ietam. Zvuala je nervozno. Pa, nije da ba esto mora na prstima odetati od tahionske bombe jaine dvadeset mikrotona. Nekoliko minuta sluali smo kako die. Evo ide. Slabi zvuk klienja, bomba klizi dolje. Sada polako i smireno. Ima pet minuta;

D-da. Pet. Njeni su koraci u poetku bili polagani i pravilni. Potom, nakon to se poela penjati uz kosinu, zvukovi su bili manje pravilni, moda pomalo mahniti. A s jo etiri minute na raspolaganju... Sranje! Glasan zvuk struganja, potom lomljava i struganje. Sranje-sranje. to ne valja, vojnie? Ma sranje. Tiina. Sranje! Vojnie, ako ne eli da te upucam, reci mi to ne valja! Ja... sranje, zapela sam. Jebeno klizite... sranje... UINITE NETO! Ne mogu se pomaknuti, sranje, ne mogu se pomaknuti, ja... Zaepi! Koliko duboko? Ne mogu pomaknuti svoje, sranje, svoje jebene noge. POMOZITE MI... Pa onda, dovraga, upotrijebi ruke guraj! Moe pomaknuti tonu svakom rukom. Tri minute. Prestala je psovati i poela gunati, na ruskom, pretpostavljam, muklo i jednolino. Teko je disala i moglo se uti kotrljanje kamenja. Slobodna sam. Dvije minute. Idi to bre moe. Cortezov glas bio je jednolian, bez emocija. Pojavila se na devedeset sekundi, puzala je preko ruba. Tri, curo... tri to bre moe. Potrala je pet ili est koraka i pala, otklizala nekoliko metara, ponovno ustala, potrala, ponovno pala, ponovno ustala... Izgledalo je kao da ide prilino brzo, ali prola je tek tridesetak metara kad je Cortez rekao: U redu, Bovanovitcheva, baci se na trbuh i mirno lezi. Deset sekundi, ali ga nije ula ili se htjela jo malo vie udaljiti, i nastavila je trati, neopreznim poskakujuim koracima, i ba kad je bila u najvioj toki skoka, pojavio se bljesak i tutnjava, a neto veliko pogodilo ju je ispod vrata i njezino se obezglavljeno tijelo okretalo i okretalo prostorom, ostavljajui za sobom crveno-crnu spiralu smrznute krvi, koja se graciozno taloila na tlu i tvorila stazu kristalnog praha, koju nitko nije remetio dok smo sakupljali kamenje kako bismo pokrili beivotno tijelo na njezinu kraju. Te noi Cortez nam nije drao predavanje, nije se ak ni pojavio na veeri. Svi smo bili jako ljubazni jedni prema drugima i nitko se nije bojao razgovarati o tome. Skrpao sam se Rogersovoj svi su zavrili u krevetu s dobrim prijateljima ali htjela je samo plakati, i plakala je tako dugo i tako jako da sam i ja poeo.

7 Tim pucaa A krenite! Nas dvanaest napredovalo je u nepravilnoj liniji prema simuliranom bunkeru. Bio je udaljen otprilike kilometar, s one strane pomno pripremljenog puta sa zaprekama. Mogli smo se kretati prilino brzo, jer je sav led bio uklonjen s terena, ali ak i uz desetodnevno iskustvo nismo bili sposobni nizato vie od laganog trkaranja. Ja sam nosio minobaca napunjen granatama za vjebu jaine desetine mikrotone. Svi su imali svoje laserske prste namjetene na nula cijelih nula osam disperzije jedan; ne puno jae od rune svjetiljke. Ovo je bio simulirani napad bunker i njegov obrambeni robot kotali su previe da bi se jednom upotrijebili i onda bacili. Tim B, pratite. Voe timova, preuzmite. Prili smo nagomilanim gromadama negdje oko oznake za pola udaljenosti, i Potterova, voa mojega tima, rekla je: Stanite i pokrivajte. Nahrupili smo iza stijena i ekali tim B. Jedva vidljivi u svojim zatamnjenim odijelima, dvanaest mukaraca i ena proutali su pokraj nas. im su nas proli, otrali su lijevo, izvan naeg vidnog polja. Paljba! Crveni krugovi svjetlosti plesali su dolje na dometu od pola kilometra, gdje je bunker bio jedva vidljiv. Domet ovih granata za vjebu bio je petsto metara; ali moglo bi mi se posreiti, pa sam poravnao baca sa slikom bunkera, uhvatio ga pod kutom od etrdeset i pet stupnjeva i odapeo salvu od tri granate. Uzvratna pucnjava iz bunkera zapoela je ak i prije nego to su moje granate pale. Njegovi automatski laseri nisu bili jai od onih koje smo mi koristili, ali izravan pogodak deaktivirao bi ti konverter slike i ostavio te slijepim. Izbacivao je nasumine salve pucnjeva, koji se nisu ak ni pribliavali gromadama iza kojih smo se sakrivali. Tri bljeska jarkog magnezija istovremeno su sijevnula tridesetak metara ispred bunkera. Mandella! Mislila sam da si ti navodno vjet s tim udom. Kvragu, Potterova baca samo na pola kilometra. Jednom kad se pribliimo, tui u tono po njemu, svaki put. Ma naravno da hoe. Nisam nita rekao. Nee ona zauvijek biti voa tima. Osim toga, nije bila tako loa djevojka, prije nego to joj je mo udarila u glavu.

Budui da je baca granata pomonik voe tima, bio sam prikljuen na njezinu radiovezu i mogao sam uti kako razgovora s timom B. Potterova, ovdje Freeman. Gubici? Potterova ovdje nema gubitaka, izgleda da su se usredotoili na vas. Da, mi smo izgubili troje. Trenutno smo u udubini osamdesetak, stotinjak metara ispod vas. Moemo vas pokrivati kad god budete spremni. Okej, ponite. Tihi kljocaj. Tim A, pratite me. Iskliznula je iza stijene i ukljuila blijedoruiasti signal ispod baterije svog energetskog sklopa. Ja sam ukljuio svoj i poeo trati uz nju, a ostatak se tima rasprio i pratio nas u klinastoj formaciji. Nitko nije pucao dok nas je tim B pokrivao. Sve to sam mogao uti bilo je Potteriino disanje i lagano mrvljenje ljunka pod mojim izmama. Nisam mogao mnogo toga vidjeti, pa sam pojaao konverter slike na drugu razinu intenziviranja. To je sliku malo zamaglilo, ali ostala je dovoljno svijetla. Izgledalo je da je bunker uspio prilino dobro pritisnuti tim B; piilo je po njima samo tako. Sva njihova uzvratna paljba bila je laserska. Mora da su izgubili svojeg bacaa granata. Potterova, ovdje Mandella. Ne bismo li trebali malo pomoi timu B? im nam pronaem dovoljno dobar zaklon. Slae li se s tim? Vojnie? Bila je promovirana u desetnika za trajanja vjebe. Skrenuli smo udesno i legli iza komada stijene. Veina ostalih pronala je zaklon u blizini, ali nekoliko ih se moralo priviti uz tlo. Freeman, ovdje Potterova. Potterova, ovdje Smithy. Freeman je pao; Samuels je pao. Ostalo nam je jo samo pet ljudi. Zatitite nas malo da moemo... Razumijem, Smithy. Klik. Otvorite paljbu, tim A. Tim B stvarno stradava. Provirio sam preko ruba stijene. Daljinomjer je pokazivao da je bunker udaljen otprilike tristo pedeset metara, jo uvijek prilino daleko. Nanianio sam mrvicu povie i ispucao tri komada, potom spustio nekoliko stupnjeva, pa jo tri komada. Prva je tura prebacila cilj za nekih dvadeset metara; onda je druga salva zaplamsala tono ispred bunkera. Pokuao sam zadrati taj kut i ispucao petnaest granata, ostatak spremnika, u istom smjeru.

Trebao sam se sagnuti iza stijene da ponovno napunim baca, ali htio sam vidjeti gdje e pasti onih petnaest, pa sam gledao prema bunkeru, istovremeno posegnuvi natrag kako bih otkaio spremnik... Kad je laser pogodio moj konverter slike, ugledao sam crveni bljesak, tako intenzivan da mi se uinilo kako mi je proao ravno kroz oi i odbio se od stranjeg dijela lubanje. Mora da je prolo svega nekoliko milisekundi prije no to je konverter postao preoptereen i ugasio se, ali me jarkozeleni odbljesak slike probadao u oima jo nekoliko minuta. Budui da sam slubeno bio mrtav, radioveza mi se automatski prekinula i morao sam ostati na mjestu, sve dok patvorena bitka ne zavri. Bez ikakvih ulnih podraaja, osim osjeta vlastite koe (a ona me boljela na mjestu koje je zabljesnuo konverter slike) i uz zujanje u uima, to se inilo strano dugim vremenskim periodom. Naposljetku, neija je kaciga zveknula o moju. Jesi dobro, Mandella? Glas Potterove. ao mi je, umro sam od dosade prije dvadeset minuta. Ustani i primi me za ruku. Uinio sam to i odvukli smo se do kvartira. Sigurno nam je trebalo vie od jednoga sata. Nije vie nita rekla, cijelim putem natrag to je prilino neugodan nain komuniciranja ali nakon to smo proli kroz zranu komoru i ugrijali se, pomogla mi je da se oslobodim odijela. Pripremio sam se za blagu jezikovu juhu, ali kada se odijelo rastvorilo, prije no to su mi se oi privikle na svjetlost, zgrabila me oko vrata i sono poljubila u usta. Dobro si pucao, Mandella. Ha? to, nisi vidio? Naravno da nisi... Posljednja salva prije nego to si bio pogoen etiri izravna pogotka. Bunker je odluio da je izbaen iz igre i sve to smo mi morali napraviti bilo je da prehodamo ostatak puta. Izvrsno. Poeao sam se po licu ispod oiju, a neto suhe koe se oljutilo. Zahihotala se. Treba se vidjeti. Izgleda kao... Sve osoblje neka se javi u zborno podruje. Bio je to kapetanov glas. Loe vijesti, kao obino. Dodala mi je tuniku i sandale. Idemo. Zborno podruje/menza nalazilo se nekoliko koraka niz hodnik. Na vratima je bio red tipki s imenima za prozivku; pritisnuo sam onu pokraj svog imena. etiri imena bila su prekrivena crnom trakom. To je bilo dobro, samo etvero. Tijekom dananjih vjebi nikoga nismo izgubili.

Kapetan je sjedio na povienom podiju, to je znailo da bar ne moramo prolaziti svu onu pozor pizdariju. Mjesto se popunilo za manje od minute; tihi udarac zvona oznaio je da je okupljanje dovreno. Kapetan Stott nije ustao. Bili ste razmjerno dobri danas. Nitko nije poginuo, a oekivao sam da neki od vas hoe. Po tom pitanju nadmaili ste moja oekivanja, ali po svim drugim pitanjima loe ste obavili posao. Drago mi je to dobro pazite na sebe, jer svatko od vas predstavlja investiciju veu od milijun dolara i jednu etvrtinu ljudskoga ivota. No u ovoj simuliranoj bitci protiv vrlo glupog neprijateljskog robota, trideset sedmero vas je uspjelo upasti u lasersku vatru i poginuti na simulirani nain, a budui da mrtvim ljudima ne treba hrana, ni vi je neete trebati, sljedea tri dana. Svakoj osobi koja je bila rtva u ovoj bitci bit e dodijeljeno samo dvije litre vode i doza vitamina svaki dan. Bili smo dovoljno iskusni da ne ponemo gunati, ali bilo je nekih prilino ogorenih pogleda, posebice na licima koja su imala opaljene obrve i ruiasti opeeni pravokutnik koji im je uokvirivao oi. Mandella. Gospodine? Ti si daleko najgore opeena rtva. Je li tvoj konverter slike bio podeen na normalno? O, sranje. Ne, gospodine. Razina dva. Dakle tako. Tko je tijekom vjebe bio voa tvoga tima? Kaplar na dunosti, Potter, gospodine. Vojnie Potter, jesi li mu naredila da koristi intenzifikator slike? Gospodine, ja... ne sjeam se Ne sjea se. Pa, kao vjebu za pamenje, moe se pridruiti mrtvacima. Je li to zadovoljavajue? Da, gospodine. Dobro. Mrtvaci dobivaju svoj posljednji obrok veeras, a od sutra nita. Ima li pitanja? Mora da se alio. U redu. Otpust. Odabrao sam jelo koje je izgledalo kao da ima najvie kalorija i premjestio svoj pladanj kako bih sjedio pokraj Potterove. Ovo to si uinila bilo je prokleto donkihotski. Ali hvala ti. Ma nita. Ionako sam htjela izgubiti nekoliko kilograma. Nisam mogao otkriti gdje se na njoj nalazi viak kilograma.

Znam dobru vjebu, rekao sam. Nasmijala se ne podigavi pogled sa svojeg pladnja. Ima koga za veeras? Mislila sam onako, pitati Jeffa... Onda se bolje pouri. On slini za Maejimom. Pa, to je uglavnom bila istina. Svi smo mi slinili za njom. Ne znam. Moda bismo trebali uvati snagu. Ta tri dana... Ma hajde. Noktom sam je lagano poekao po nadlanici. Nismo spavali zajedno jo od Missourija. Moda sam nauio neto novo. Moda i jesi. Vragolasto je nagnula glavu prema meni. Okej. Zapravo, ona je bila ta s novom fintom. Francuski vadiep, tako ga je nazvala. No nije mi htjela rei tko ju je to nauio. Htio bih mu estitati. Jednom kad povratim snagu. 8 Dva tjedna vjebanja oko baze Miami na kraju su nas kotala jedanaest ivota. Dvanaest, ako raunate i Dhalquista. Pretpostavljam da je to to mora provesti ostatak ivota na Charonu, bez jedne ruke i obje noge, vrlo slino smrti. Foster je zdrobljen pri odronu zemlje, a Freelandu je zakazalo odijelo pa se smrznuo i zaledio, prije nego to smo ga stigli unijeti unutra. Veinu ostalih koji su poginuli nisam ba dobro poznavao. Ali sve su me smrti pogodile. A inilo se kako smo zbog njih postajali plaljiviji, vie nego oprezniji. Sada tamna strana. Letjelica nas je prebacila tamo u grupama po dvadeset i spustila nas pokraj hrpe graevnog materijala, paljivo uronjenog u bazen helija II. Upotrijebili smo kuke da izvuemo te stvari iz bazena. Nije sigurno gacati onuda, jer ta tvar pue svuda po vama i teko je vidjeti to je ispod; ako nemate sree, mogli biste stati na plou vodika. Predloio sam da pokuamo laserima zakuhati bazen dok tekuina ne ishlapi, ali deset minuta zdruene paljbe nije znatnije snizilo razinu helija. Nije ni zakuhalo; helij II je superfluid, tako da se ono malo isparavanja do kojega je dolo moralo jednakomjerno rasporedili po itavoj povrini. Nema vruih mjesta, dakle nema ni kljuanja. Nije nam bilo dozvoljeno koristiti rasvjetu, kako nas ne bi otkrili. S pojaanim konverterom slike na razini tri ili etiri, bilo je

prilino puno zvjezdane svjetlosti, ali svaki stupanj znaio je odreeni gubitak pojedinosti. Do razine etiri krajolik je izgledao kao neobraena jednobojna slika i nisi mogao proitati ni imena na kacigama, osim ako ne bi bili tono ispred tebe. Krajolik ionako nije bio previe zanimljiv. U blizini je bilo petest srednje velikih meteorskih kratera (svi s tono istom razinom helija II u njima), a malo iza horizonta bila je naznaka nekakvih brdaaca. Neravno tlo bilo je sipko poput smrznutih paukovih mrea; svaki put kad bih spustio nogu, utonuo bih koji centimetar uz zvuk kripanja. To je stvarno znalo ii na ivce. Vei dio dana protekao nam je u vaenju stvari iz bazena. Drijemali smo u smjenama, a to si mogao izvesti stojei, sjedei ili leei na trbuhu. Nije mi dobro ilo ni u jednoj od tih poza, pa sam s nestrpljenjem ekao da bunker bude izgraen i pod tlakom. Nismo ga mogli sagraditi pod zemljom samo bi se napunio helijem II pa je prva stvar koju je trebalo napraviti bila izolacijska platforma, troslojni sendvi permaplasta i vakuuma. Bio sam kaplar na dunosti, s ekipom od deset ljudi. Nosili smo slojeve permaplasta do gradilita dvoje moe ponijeti jedan bez problema kada se jedan od mojih ljudi poskliznuo i pao na lea. Dovraga, Singeru, pazi kako hoda. Imali smo nekoliko mrtvih na taj nain. Oprostite, kaplare. Jako sam umoran. Noge su mi se jednostavno zaplele. Dobro, samo pazi. Normalno je ustao, sa svojim partnerom namjestio sloj i otiao natrag po drugi. Drao sam Singera na oku. Nakon nekoliko minuta gotovo da je posrtao, to nije bilo lako u tom kibernetikom oklopu. Singeru! Nakon to namjestite dasku, elim s tobom razgovarati. OK. Pomuio se da dovri zadatak i dovukao se do mene. Daj da provjerim tvoja oitanja. Otvorio sam pretinac na njegovim prsima kako bih mogao vidjeti medicinski monitor. Temperatura mu je bila za dva stupnja previsoka; tlak i puls povieni. Ipak, ne do crvene linije. Je li ti loe, ili to? Dovraga, Mandella, osjeam se OK, samo umorno. Otkad sam pao pomalo mi se vrti. Ukucao sam lijenikovu kombinaciju. Doktore, ovdje Mandella. Moe li doi ovamo na trenutak?

Naravno, gdje ste? Mahnuo sam, a on je doetao s bazena. U emu je problem? Pokazao sam mu Singerova oitanja. On je znao to su znaili svi ostali mali brojanici i stvarice, pa mu je trebalo neko vrijeme da ih proui. Koliko ja vidim, Mandella... njemu je samo vrue. Dovraga, to sam vam i ja mogao rei, rekao je Singer. Moda bi bilo bolje da oruar pregleda ovo odijelo. Imali smo dvoje ljudi koji su proli brzi teaj za odravanje odijela; oni su bili nai oruari. Pozvao sam Sancheza i zamolio ga da doe sa svojim alatom. Dolazim za nekoliko minuta, kaplare. Nosim kladu. E, pa, ostavi je i dolazi ovamo. Poeo mi se javljati neki nelagodan osjeaj. Dok smo ga ekali, lijenik i ja pregledali snio Singerovo odijelo. Uh-oh, rekao je doktor Jones. Pogledaj ovo. Otiao sam mu iza lea i pogledao tamo gdje je pokazivao. Dva rebarca na izmjenjivau topline bila su iskrivljena. to ne valja? pitao je Singer. Pao si na svoj izmjenjiva topline, je l' tako? Naravno, kaplare to je to. Mora da ne radi kako treba. Mislim da uope ne radi, rekao je doktor. Sanchez je stigao sa svojom dijagnostikom opremom i rekli smo mu to se dogodilo. Pogledao je izmjenjiva topline, potom ukljuio nekoliko utikaa u njega i dobio digitalno oitanje na malome monitoru u svom priboru. Nisam znao to je to mjerilo, ali rezultat je izlazio na nula do osam decimala. uo sam tihi kljocaj, Sanchez se prebacio na moju privatnu frekvenciju. Kaplare, ovaj lik je otpisan. to? Zar ne moe popraviti tu prokletu stvar? Moda... moda bih mogao, kad bih je mogao rastaviti. Ali ne postoji nain... Hej! Sanchez? Singer je govorio na glavnoj frekvenciji. Jesi otkrio to ne valja? Dahtao je. Klik. Daj se strpi, ovjee, radimo na tome. Klik. Nee izdrati dovoljno dugo da stvorimo tlak u bunkeru. A ja ne mogu raditi na njegovom izmjenjivau topline s vanjske strane odijela. Ima odijelo vika, zar ne? Imam dva, ona koja svima pristaju. Ali nemamo mjesto... ekaj malo...

Dobro. Idi i zagrij jedno od odijela. Prebacio sam se na glavnu frekvenciju. Sluaj, Singeru, moramo te izvui iz te stvari. Sanchez ima rezervno odijelo, ali da bismo te prebacili u njega, morat emo izgraditi kuu oko tebe. Razumije? M-hm. Gle, napravit emo kutiju s tobom unutra, i prikljuiti je na jedinicu za odravanje ivota. Tako e moi disati dok bude mijenjao odijelo. Zvui mi prilino kompr... kompul... icirano Gle, samo nas prati... Bit u ja dobro, ovjee, samo me pusti da malo odmor... Zgrabio sam ga za ruku i poveo do gradilita. Stvarno je krivudao. Doktor ga je primio za drugu ruku, pa smo zajedno pazili da ne padne. Kaplare Ho, ovdje kaplar Mandella. Ho je bila zaduena za jedinicu za odranje ivota. Odlazi, Mandella, imam posla. Imat e jo vie posla. Kratko sam joj objasnio problem. Dok je njezina skupina pourila da pripremi JOZ za ovu svrhu trebali su nam samo zrana cijev i grija ja sam poslao svoje ljude da donesu otprilike est komada permaplasta, kako bismo mogli napraviti veliku kutiju oko Singera i dodatnog odijela. Izgledat e poput ogromnog lijesa, metar irokog i est metara dugog. Polegli smo odijelo na komad koji e biti pod lijesa. OK, Singeru, idemo. Bez odgovora. Singeru, idemo. Bez odgovora. Singeru! Samo je stajao tamo. Doktor Jones provjerio je njegova oitanja. Pao je, ovjee, u nesvijest. Misli su mi se uskovitlale. U kutiji moda bude mjesta taman za jo jednu osobu. Pomogni mi s ovim. Uhvatio sam Singera za ramena a doktor ga je primio za noge, pa smo ga paljivo poloili podno praznog odijela. Potom sam i ja legao, iznad odijela. OK, zatvarajte. Gle, Mandella, ako bi itko trebao ui unutra, onda sam to ja. Jebi se, doktore. Moj posao. Moj ovjek. To je zvualo potpuno krivo. William Mandella, deko junak.

Postavili su komad sa strane imao je dva otvora, za ulaz i za ispuh JOZ-a i nastavili ga zavarivati za donji komad uskom laserskom zrakom. Na Zemlji bismo jednostavno koristili ljepilo, ali ovdje je jedina tekuina bila helij, koji ima mnoga zanimljiva svojstva, ali definitivno ne i ljepljivost. Nakon desetak minuta bili smo potpuno zazidani. Mogao sam uti zujanje JOZ-a. Upalio sam svjetlo na svome odijelu prvi put otkad smo sletjeli na tamnu stranu a zbog odbljeska su mi pred oima zaplesale ljubiaste mrlje. Mandella, ovdje Ho. Ostani u svome odijelu barem dvije ili tri minute. Ubacujemo unutra topli zrak, ali on izlazi van kao tekuina. Gledao sam kako ljubiasto neko vrijeme blijedi. OK, jo uvijek je hladno, ali uspjet e. Rastvorio sam svoje odijelo. Nije se moglo sasvim otvoriti, ali nisam imao problema pri izlaenju. Odijelo je jo uvijek bilo dovoljno hladno da mi oguli neto koe s prstiju i guzice dok sam migoljio van. Morao sam puzati nogama prema dolje niz lijes da stignem do Singera. Brzo se smraivalo kako sam odmicao od svjetla. Kada sam rastvorio njegovo odijelo u lice me zapuhnula navala vrueg, smrdljivog zraka. Na slabom svjetlu, koa mu je bila tamnocrvena i mrljava. Disao je jako plitko i mogao sam vidjeti kako mu srce jako lupa. Najprije sam odvojio cijevi za olakavanje neugodan posao potom biosenzore; a onda sam imao problem s vaenjem njegovih ruku iz rukava. To je prilino lako napraviti kad ih sam sebi izvlai. Malo okrene na jednu, malo na drugu stranu i ruka iskoi van. Raditi to izvana je druga stvar: morao sam mu iskrenuti ruku i onda posegnuti dolje i pomaknuti oklop odijela da se uklopi treba dosta snage da bi se odijelo pomicalo izvana. Kada sam mu izvukao jednu ruku bilo je prilino lako; samo sam otpuzao naprijed, nogom se oduprijevi o ramena odijela, i povukao njegovu osloboenu ruku. Iskliznuo je iz odijela poput kamenice koja izlazi iz ljuture. Rastvorio sam rezervno odijelo i nakon mnogo povlaenja i guranja, uspio mu ugurati noge unutra. Prikljuio sam biosenzore i prednju cijev za olakavanje. Onu e drugu morati prikljuiti sam; previe je komplicirano. Po milijunti put mi je bilo drago to se nisam rodio kao ena; one moraju imati te dvije proklete sisaljke, umjesto samo jedne jedine obine cijevi.

Ruke sam mu ostavio izvan rukava. Odijelo e mu ionako biti beskorisno za bilo kakvu vrstu rada; mehanizmi za pomicanje ionako moraju biti napravljeni individualno. Oni kapci su mu zatreptali. Man... della. Gdje smo.,. jebem mu... Objasnio sam, polako, i inilo se da je shvatio veinu toga. Sada u te zatvoriti i vratiti se u svoje odijelo. Rei u ekipi da odree kraj ove stvari i izvui u te van. Kui? Kimnuo je. Neobino za vidjeti kad kimnete ili slegnete ramenima unutar odijela, ne odailjete nikakvu poruku. Uvukao sam se u svoje odijelo, prikopao dodatke i javio se na glavnoj frekvenciji. Doktore, mislim da e biti OK. Sad nas vadite odavde. Moe. Glas Ho. Zujanje JOZ-a zamijenio je romon, potom lupkanje. Ispranjavali su kutiju kako bi sprijeili eksploziju. Jedan ugao spoja postao je crven, pa bijel, i kroz njega se probila jarka grimizna zraka, ni trideset centimetara od moje glave. Skvrio sam se natrag koliko god sam mogao. Zraka je skliznula spojem i oko tri ugla, vrativi se na poetno mjesto. Kraj kutije polako je otpao, ostavljajui za sobom vlakna otopljenog permaplasta. Priekaj da se stvar stvrdne, Mandella. Sanchez, nisam ba toliko glup. Idemo. Netko mi je dobacio konop. To bi bilo pametnije nego da ga sam izvlaim van. Provukao sam veliku omu pod njegovim rukama i vezao je iza njegova vrata. Onda sam se izverao van da im pomognem vui, to je bilo glupo ve su imali dvanaest ljudi spremnih da povuku. Singer se izvukao sasvim dobro i zapravo je sjedio dok mu je doktor Jones provjeravao oitanja. Ljudi su me zapitkivali o svemu i estitali mi, kad je Ho iznenada rekla Gledaj! i pokazala prema obzoru. Bila je to crna letjelica, a pribliavala se brzo. Imao sam tek toliko vremena da pomislim kako to nije poteno, nisu nas trebali napasti do posljednjih nekoliko dana, a onda se letjelica stvorila tono iznad nas. 9

Svi smo se instinktivno bacili na tlo, ali brod nije napao. Izbacio je potisnike za koenje i spustio se da prizemlji i zakoi. Potom je neko vrijeme klizio uokolo, da bi se zaustavio kraj gradilita. Svi su skuili o emu se radi i pokunjeno su stajali kada su dvije figure u odijelima izale iz broda. Poznati glas zapucketao je na glavnoj frekvenciji. Svi ste vidjeli da dolazimo a ni jedan od vas nije odgovorio laserskom paljbom. Ne bi vam pomoglo, ali bi ukazalo na odreenu razinu borbenog duha. Imate jo tjedan ili manje do prave stvari, a budui da emo narednik i ja biti ovdje, ja u uporno traiti da pokaete malo vie volje za ivotom. Narednie u dunosti Potter. Ovdje, gospodine. Daj mi odred od dvanaest ljudi da istovari teret. Donijeli smo stotinu malih robotskih letjelica za vjebu gaanja, tako da moete imati priliku da se barem borite kada vam doe ive meta. Pokrenite se odmah. Imamo samo trideset minuta prije nego to se brod vrati u Miami. Provjerio sam, i zapravo je bilo blie etrdeset minuta. To to su kapetan i narednik bili tamo zapravo nije puno toga promijenilo. I dalje smo bili preputeni sami sebi; oni su samo promatrali. Jednom kad smo poloili pod, trebao nam je jo samo jedan dan kako bismo dovrili bunker. Bio je siv i duguljast, bez osobitih znaajki, osim kupole zrane komore i etiriju prozora. Na vrhu se nalazio gigavatni laser namjeten na okretnom kolutu. Onaj koji je s njim rukovao ne bi ga se moglo nazvati topnikom sjedio je u naslonjau i drao u rukama prekidae automatizirane kao za mrtvace. Laser ne bi pucao sve dok je on drao jedan od tih prekidaa. Ako bi ih pustio, on bi automatski nanianio bilo kakav pokretni objekt u zraku i pucao po volji. Primarna detekcija i ciljanje radili su uz pomo kilometar visoke antene montirane pokraj bunkera. To je bio jedini mehanizam za koji se doista moglo oekivati da e raditi, s tako zagraenim obzorom, a tako sporim ljudskim refleksima. Tu stvar nisi mogao u potpunosti automatizirati, jer bi u teoriji mogle pristupiti i prijateljske letjelice. Kompjutor za ciljanje mogao je odabrati izmeu dvanaest meta koje se pojavljuju istodobno (najprije bi pucao u najvee). A pogodio bi svih dvanaest u roku od pola sekunde. Baterija je djelomino bila zatiena od neprijateljske paljbe uinkovitim zatitnim slojem koji je prekrivao sve osim osobe koja je

njome rukovala. Ali ipak, to jesu bili prekidai za mrtvace. Jedan ovjek gore uva osamdesetoricu unutra. Vojska je dobra u takvoj vrsti matematike. Jednom kad je bunker bio dovren, nas polovina je ostalo u njemu cijelo vrijeme uz prilino jak osjeaj da smo mete izmjenjujui se u upravljanju laserom, dok je druga polovina odlazila na manevre. Otprilike etiri kilometra od baze nalazilo se veliko jezero smrznutog vodika; jedna od naih osnovnih vjebi bila je nauiti kako se snai na toj nepouzdanoj podlozi. To nije bilo previe teko. Nisi mogao stajati na tome, pa si morao lei na trbuh i klizati se. Ako si imao nekoga da te gurne od ruba, pokrenuti se nije bio problem. Inae, morao si se koprcati rukama i nogama, odgurivati se koliko god je to izvedivo, sve dok se ne bi poeo micati u nizu malih skokova. Jednom kad bi krenuo, nastavio bi se kretati sve dok ne bi ponestalo leda. Mogao si pomalo i kormilariti ukopavajui se, rukom i nogom, na pravoj strani, ali tako nisi mogao usporiti da stane. Stoga je bilo pametno ne ii prebrzo, pa zavriti u poloaju da vam kaciga ne apsorbira sav udarac zaustavljanja. Proli smo sve to smo raditi na strani Miami: vjebe s orujem, demoliranje, modele napadanja. Takoer su u nepravilnim razmacima lansirali bespilotne letjelice prema bunkeru. Tako su, deset do petnaest puta dnevno, ljudi na laseru imali priliku demonstrirati svoju vjetinu u isputanju prekidaa, im bi se upalile lampice za registriranje objekata u blizini. Kao i svi ostali, i ja sam dobio etiri sata na toj poziciji. Bio sam nervozan sve do prvog napada, kad sam vidio koliko je to lagano. Svjetla su se upalila, ja sam pustio, top je naciljao i, kad je bespilotna letjelica provirila iznad horizonta zzt! Zgodna nijansa boje, otopljeni metal koji se raspruje svemirom. Inae nije bilo previe uzbudljivo. Zato nitko od nas nije bio zabrinut zbog predstojeeg zavrnog testa, pretpostavljajui da e se samo ponoviti ve vieno. Baza Miami napala nas je trinaestog dana, s dva projektila koji su istovremeno jurili sa suprotnih strana horizonta, brzinom od nekih etrdeset kilometara u sekundi. Laser je prvog pretvorio u prah bez problema, ali drugi je dospio na osam kilometara od bunkera prije nego to je pogoen.

Vraali smo se s manevara, udaljeni otprilike kilometar od bunkera. Ne bih ni vidio to se dogodilo da u trenutku napada nisam gledao izravno prema bunkeru. Drugi projektil poslao je kiu otopljenih krhotina izravno na bunker. Jedanaest komada ga je pogodilo i, kako smo to kasnije rekonstruirali, evo to se dogodilo: Prva rtva bila je Maejima, toliko oboavana Maejima, unutar bunkera, koja je pogoena u lea i u glavu i ostala na mjestu mrtva. Zbog pada tlaka, JOZ je ubacio u viu brzinu. Friedman je stajao ispred glavnog ispusta klimatizacije i bio odbaen prema suprotnom zidu dovoljno jako da ga onesvijesti; umro je od dekompresije prije nego to su ga ostali stigli ubaciti u njegovo odijelo. Svi su ostali uspjeli oteturati kroz snane napuhe zraka i navui odijela, ali Garcijino je odijelo bilo probueno i nije mu nita pomoglo. Dok smo mi stigli tamo, oni su ve ukljuili JOZ i zavarivali su rupe u zidu. Jedan je ovjek pokuavao ostrugati neprepoznatljivu kau koja je nekad bila Maejima. Mogao sam ga uti kako jeca i kako mu se die eludac. Garciju i Friedmana ve su bili iznijeli van kako bi ih pokopali. Kapetan je od Potterove preuzeo zapovjednitvo nad popravcima. Narednik Cortez poveo je ovjeka koji je jecao u kut i vratio se da poisti Maejimine ostatke, sam. Nikome nije naredio da mu pomogne, a nitko se nije dobrovoljno javio. 10 U sklopu zavrne vjebe nagurali su nas bez pompe u brod Zemljinu nadu, isti onaj kojim smo doli na Charon i otpremili na Stargate pri brzini malo veoj od jednoga G-a. Putovanje se inilo beskonanim, oko est mjeseci subjektivnog vremena, i dosadnim, ali nije bilo tako teko za tijelo kao odlazak na Charon. Kapetan Stott tjerao nas je da usmeno ponavljamo obuku, dan za danom, a vjebali smo svaki dan, sve dok se nismo istroili do kolektivne iznemoglosti. Stargate 1 bio je poput tamne strane Charona, samo jo tamniji. Baza na Stargateu 1 bila je manja od baze Miami tek neto vea od one koju smo izgradili na tamnoj strani a tamo smo trebali biti neto vie od tjedan dana, kako bismo pomogli da se proire objekti. Tamonja posada bila je vrlo sretna to nas vidi, posebno dvije enske, koje su izgledale malo ofucano.

Svi smo se nagurali u malenu menzu, gdje nam je podmajor Williamson, ovjek zaduen za Stargate 1, priopio neke uznemirujue novosti: Svi se raskomotite. Ipak, siite sa stolova, ima dovoljno mjesta na podu. Imam odreene predodbe o tome kroz to ste upravo proli, dok ste se uvjebavali na Charonu. Neu rei da je sve to bilo uzalud. Ali ondje kamo vi idete, stvari e biti prilino razliite. Toplije. Zastao je kako bi nam dao vremena da razmislimo o tome. Aleph Aurigae, prvi ikada otkriveni kolapsar, okrene se u orbiti oko normalne zvijezde Epsilon Aurigae u dvadeset i sedam godina. Neprijatelj ima bazu iz koje djeluje, ne na obinom portalnom planetu Alepha, nego na planetu koji krui oko Epsilona. Ne znamo mnogo o tom planetu, samo da se okrene oko Epsilona jednom u 745 dana, da mu je veliina otprilike tri etvrtine Zemljine, i da ima albedo (reflektivnu snagu) od 0,8, to znai da je vjerojatno prekriven oblacima. Ne moemo s preciznou rei koliko e biti vru, ali s obzirom na njegovu udaljenost od Epsilona, vjerojatno je prilino topliji od Zemlje. Naravno, ne znamo hoete li raditi... boriti se na svijetloj ili tamnoj strani, na ekvatoru ili polovima. Vrlo je mala vjerojatnost da e atmosfera biti pogodna za disanje u svakom sluaju, ostat ete u svojim odijelima. Sada o mjestu gdje idete znate isto koliko i ja. Pitanja? Gospodine, Stein je otezao slogove, sada znamo kamo idemo... zna li itko to emo raditi kad tamo stignemo? Williamson je slegnuo ramenima. To ovisi o vaem kapetanu i o vaemu naredniku, i o kapetanu Zemljine nade, i o Nadinom logistikom raunalu. Jednostavno jo uvijek nemamo dovoljno podataka da bismo predvidjeli tijek vae akcije. To moe biti duga i krvava bitka; to moe biti tek etnja i skupljanje komadia. Mogue je da e Tauranci htjeti ponuditi primirje Cortez je prezirno otpuhnuo a u tom sluaju predstavljat ete tek dio nae sile, nau pregovaraku mo. Blago je pogledao Corteza. Nitko ne moe znati sa sigurnou. Orgija te noi bila je zabavna, ali bilo je to kao da pokuavate spavati usred razuzdane zabave na plai. Jedini dostatan prostor u kojemu smo svi mogli spavati bila je menza; razastrli su tu i lamo nekoliko plahti zbog privatnosti, a onda su s lanca pustili osamnaest mukaraca iz Stargatea gladnih seksa s naim enama, pokornim i promiskuitetnim prema vojnim obiajima (i zakonu), koje meutim nisu udjele ni za im drugim osim za snom na vrstom tlu.

Osamnaestorica mukaraca ponaali su se kao da su primorani isprobati to je mogue vie partnerica, a njihova je izvedba bila impresivna (to jest, striktno u kvantitativnom smislu). Mi koji smo brojali, predvodili smo organizirano klicanje za nekolicinu nadarenijih lanova. Mislim da je to prava rije. Sljedeega jutra i svakog drugog jutra koje smo proveli na Stargateu 1 isteturali smo iz kreveta u svoja odijela, da bismo izali van i radili na "novom krilu. Napokon, Stargate je trebao biti taktiki i logistiki stoer za rat, s tisuama stalnog osoblja, kojeg uva pet-est tekih krstarica Nadine klase. Kada smo mi poeli, sastojao se od dvije upe i dvadesetak ljudi; kada smo otili, sastojao se od etiri upe i dvadeset ljudi. Teko da se to uope moglo nazvati poslom, u usporedbi s tamnom stranom, budui da smo imali mnogo svjetla i esnaest sati u zatvorenom na svakih osam sati rada. I nije bilo napada bespilotnom letjelicom kao finalnog ispita. Kada smo se atlovima prebacili natrag na Nadu, nitko nije bio previe sretan to odlazi (premda su neke od popularnijih ena izjavile da e im biti drago to e se malo odmoriti). Stargate je bio posljednje lagano, sigurno zaduenje koje emo imati prije borbe protiv Tauranaca. I kao to je Williamson istaknuo prvoga dana, nikako se nije moglo predvidjeti na to e to sliiti. Osim toga, veina nas nije bila previe oduevljena time to emo proi kroz kolapsarski skok. Uvjeravali su nas da ga uope neemo osjetiti, samo kao slobodni pad cijelo vrijeme. Ja nisam bio uvjeren. Kao student fizike sluao sam uobiajene kolegije o opoj relativnosti i teorijama gravitacije. U to vrijeme imali smo tek malo izravnih podataka Stargate je otkriven kad sam iao u osnovnu kolu ali matematiki se model inio dovoljno jasnim. Kolapsar Stargate bio je savrena kugla polumjera oko tri kilometra. Zauvijek je bio zaustavljen u stanju gravitacijskog kolapsa, to je trebalo znaiti da njegova povrina propada prema njegovom sreditu, gotovo brzinom svjetlosti. Relativnost je to podupirala, odnosno, barem stvarala iluziju da je to tono... isto kao to svaka stvarnost postane iluzorna i orijentirana prema promatrau kad prouavate opu relativnost. Ili budizam. Ili kad te unovae. Bilo kako bilo, teoretski bi postojala toka u prostoru-vremenu kada bi jedan kraj naega broda bio tono iznad povrine kolapsara, a drugi kilometrima udaljen (prema naem poimanju prostora). U bilo kojem razumnom svemiru, to bi izazvalo strahovita naprezanja koja bi rastrgala brod, a mi bismo postali samo jo jedan u nizu milijuna

kilograma raspadnute tvari na idealnoj povrini, koja bi naglavce srljala u nitavilo ostatka vjenosti; ili propala prema sreditu u sljedeoj trilijunki sekunde. Neka svatko sam stavi ulog i odabere ono to smatra tonim. No bili su u pravu. Lansirani smo sa Stargatea 1, nekoliko smo puta korigirali smjer, a onda smo jednostavno ponirali, otprilike sat vremena. Potom je zvono zazvonilo i utonuli smo u svoje jastuke pod odmjerenim usporavanjem od dvije gravitacije. Bili smo na neprijateljskom teritoriju. 11

Usporavali smo pri dvije gravitacije gotovo devet dana, a onda je poela bitka. Leei onako jadni na leajevima, jedino to smo osjetili bila su dva lagana mukla udarca, od ispaljivanja projektila. Nekih osam sati kasnije, zapucketao je razglas: Panja, cijela posado. Govori kapetan. Quinsana, pilot, bio je tek porunik, ali mogao se nazivati kapetanom na letjelici, na kojoj je inom bio iznad svih nas, ak i kapetana Stotta. Vi pjeadinci iz tovarnog prostora moete takoer sluati. Upravo smo napali neprijatelja s dva tahionska projektila jaine pedeset gigatona i unitili i neprijateljsku letjelicu i jo jedan objekt kojega su lansirali otprilike tri milisekunde ranije. Neprijatelj nas je nastojao sustii u zadnjih 179 sati, prema brodskom vremenu. U trenutku suoavanja neprijatelj se kretao neto bre od pola brzine svjetlosti, u odnosu na Aleph, i nalazio se samo tridesetak astronomskih jedinica od Zemljine nade. U odnosu na nas, kretao se 0,47 brzine svjetlosti, te stoga, istodobno bismo se nali u prostoru-vremenu zabili bismo se jedni u druge! u neto vie od devet sati. Projektili su lansirani u 7:19 prema brodskome vremenu, a unitili su neprijatelja u 15:40. Obje tahionske bombe eksplodirale su unutar tisuu kilometara od neprijateljskih objekata. Ta dva projektila bila su od one vrste iji je sam pogonski sustav bio tek slabo kontrolirana tahionska bomba. Ubrzavali su konstantnim tempom od 100 G-a, i putovali relativnom brzinom, dok ih nije detonirala masa pribliavajueg neprijateljskog broda. Oekujemo da nas neprijateljski brodovi vie nee smetati. Naa brzina u odnosu na Aleph bit e na nuli u sljedeih pet sati; onda

emo zapoeti s vraanjem. Povratak e trajati dvadeset sedam dana Sveope jaukanje i snudeno proklinjanje. Svi su to ve znali, naravno; ali nije nas trebalo jo podsjeati na to. Dakle, nakon jo jednoga mjeseca teturavih vjebi i obuke, na stalnoj dvostrukoj gravitaciji, bacili smo prvi pogled na planet koji emo napasti. Napadai iz svemirskih dubina, o da, na zapovijed. Bio je to zasljepljujui bijeli polumjesec koji nas je ekao na dvije astronomske jedinice od Epsilona. Kapetan je precizno odredio lokaciju neprijateljske baze na udaljenosti od pedeset astronomskih jedinica, pa smo je zaobili u irokom luku, zaklanjajui se od njih masivom planeta. To nije znailo da smo im se priuljavali upravo suprotno; oni su lansirali tri neuspjela napada ali to nam je omoguilo jae obrambene pozicije. To jest, dok nismo morali ii na povrinu. Onda e samo brod i njegova posada Zvjezdane flote biti relativno sigurni. Budui da se planet rotirao prilino sporo jednom u deset i pol dana stacionarna orbita broda morala je biti udaljena sto pedeset tisua kilometara. Zbog toga su se ljudi u brodu osjeali prilino sigurno, sa 6000 milja stijenja i 90000 milja svemira izmeu njih i neprijatelja. Ali to je znailo vremenski otklon od cijele sekunde u komunikaciji izmeu nas na tlu i brodskog bojnog raunala. Netko bi mogao itekako poginuti dok taj neutrinski impuls otpue do tamo i natrag. Nae nejasne naredbe bile su da napadnemo bazu i uspostavimo kontrolu, te pritom otetimo to je mogue manje neprijateljske opreme. Trebali smo barem jednog neprijatelja uhvatiti ivog. Meutim, ni pod kakvim okolnostima nismo smjeli dopustiti da nas uhvate ive. A odluka nije bila na nama; jedan poseban impuls iz bojnog raunala i onaj trunak plutonija u tvojoj elektrinoj centrali proizvest e fisiju sa svom svojom uinkovitou od 0,1%, a ti e biti tek naglo nadimajua, vrlo vrua plazma. Natrpali su nas u est izvidnikih brodova po jedan vod od dvanaest ljudi u svaki i odletjeli smo od Zemljine nade pri osam G-a. Svaki je izvidniki brod trebao pratiti vlastitu nasuminu putanju do naeg zbornog mjesta, 108 kilometara od baze. Istovremeno je lansirano etrnaest bespilotnih letjelica, kako bi zbunile neprijateljski protuletjelini sustav. Prizemljenje je prolo gotovo savreno. Jedan je brod pretrpio manja oteenja, promaaj koji je ipak bio blizu otopio je neto

zatitnog materijala s jedne strane trupa, ali ipak e biti u stanju vratiti se, uz sporiju brzinu dok bude prolazio kroz atmosferu. Ili smo cik-cak i stigli kao prvi brod na zborno mjesto. Bio je samo jedan problem. Nalazilo se etiri kilometra ispod vode. Gotovo sam mogao uti onaj stroj, 90000 milja udaljen, kako krgue metalnom opremom, dodajui ove nove fragmente podataka. Nastavili smo jednako kao da slijeemo na vrsto tlo: rakete za koenje, padanje, klizaljke van, udarac u vodu, odskok, udarac u vodu, odskok, udarac u vodu, potonue. Imalo bi smisla nastaviti dalje i spustiti se na dno naposljetku, bili smo aerodinamini, prilagoeni i vodi koja isto tako struji no trup nije bio dovoljno vrst da izdri stupac vode visok etiri kilometra. Narednik Cortez bio je s nama u izvidnikom brodu. Narednie, recite tom kompjutoru da uini neto! Svi emo... Daj zaepi, Mandella. Vjeruj u boga. Kad Cortez to izgovori, bog je definitivno s malim poetnim slovom. Zaulo se glasno dizanje mjehuria, onda jo jednom, pa pojaanje pritiska na mojim leima koje je znailo da se brod izdie. Mjehuri za plutanje? Cortez se nije udostojao odgovoriti, ili nije znao. To je bilo to. Podigli smo se na deset do petnaest metara ispod povrine i stajali tamo, nepomino. Kroz okrugli prozor mogao sam vidjeti povrinu iznad, ljeskala se poput zrcala od uglaanog srebra. Pitao sam se kako bi bilo biti riba i imati tono ogranien krov iznad svojega svijeta. Vidio sam kako je jo jedan brod pljusnuo. Stvorio je velik oblak mjehuria i vrtloenje, onda potonuo pomalo, na stranji dio na neznatnu dubinu, prije nego to su ogromni mjehuri iskoili ispod svakog trokutastog krila. Potom se popeo na otprilike nau razinu i zaustavio se. Ovdje kapetan Stott. Sluajte sad pozorno. Oko dvadeset osam kilometara od vaeg trenutnog poloaja, u smjeru prema neprijatelju, nalazi se plaa do koje ete plae nastaviti izvidnikim brodovima i od tamo ete pokrenuti napad na poloaje Tauranaca. To je ve bio nekakav napredak; morat emo hodati samo osamdeset kilometara. Ispraznili smo mjehure, izronili na povrinu i letjeli do plae u sporoj, ispruenoj formaciji. Za to nam je trebalo nekoliko minuta. Dok je brod strugao zaustavljajui se, mogao sam uti zujanje pumpi koje su izjednaavale pritisak u kabini s pritiskom zraka vani. Prije no to smo se potpuno zaustavili, izlazni otvor pokraj mojeg naslonjaa kliznuo je i otvorio se. Otkotrljao sam se na krilo letjelice i skoio na tlo. Deset

sekundi da pronaem zaklon sprintao sam preko rahlog ljunka do drvoreda, isprepletenih grmova visokih, ratrkanih modrozelenih biljaka. Uronio sam u bodljikavo grmlje i okrenuo se kako bih gledao brodove kako odlaze. Preostale bespilotne letjelice polako su se uzdigle na otprilike stotinu metara, potom poletjele u svim smjerovima, uz grmljavinu koja je potresala kosti. Pravi izvidniki brodovi polako su skliznuli natrag u vodu. Moda je to bila dobra ideja. Nije to bio strano privlaan planet, ali po njemu se sigurno bilo lake kretati nego po onoj ledenoj nonoj mori za koju smo se uvjebavali. Nebo je bilo jednolino, dosadno srebrno bljetavilo koje se stapalo s izmaglicom iznad oceana, tako potpuno da je bilo nemogue rei gdje prestaje voda a gdje poinje zrak. Maleni valovi zapljuskivali su crnu ljunkovitu obalu, puno sporije i gracioznije pri gravitaciji od tri etvrtine Zemljine. ak i na pedeset metara udaljenosti, zveket milijardi oblutaka koji su se kotrljali s plimom, glasno je odzvanjao u mojim uima. Temperatura zraka bila je 76 Celzijevih stupnjeva, nedovoljno da more zakuha, premda je tlak zraka bio nizak u usporedbi s onim na Zemlji. Pramenovi pare velikom su se brzinom uzdizali iznad linije gdje se voda spajala s kopnom. Pitao sam se koliko bi dugo ovjek mogao sam ovdje preivjeti, izloen okolini bez odijela. Bi li ga prvo ubila vruina ili niska razina kisika oko jedne osmine kisika na Zemlji? Ili tu ima neki smrtonosni mikroorganizam koji bi ih oboje pretekao...? Govori Cortez. Svi doite ovamo i okupite se oko mene. Stajao je na plai lijevo od mene, kruno maui rukom iznad glave. Koraao sam prema njemu kroz grmlje. Ono je bilo krhko, tanko, inilo se udnovato isuenim na tom vlanom zraku. Iza njega se ba i ne bi moglo sakriti. Napredovat emo u smjeru 0,05 radijana istono od sjevera. elim da Prvi vod krene prvi. Dva i Tri pratite ih na dvadesetak metara iza, slijeva i zdesna. Sedam, zapovjedni vod, u sredini je, dvadeset metara iza Dva i Tri. Pet i est, uvajte lea, u polukrunoj zatvorenoj formaciji. Svima jasno? Naravno, mogli bismo tako strelasto manevrirati i u snu. OK, idemo Bio sam u Sedmom vodu, zapovjednoj grupi. Kapetan Stott nije me onamo stavio jer se oekivalo da dajem bilo kakve zapovijedi, nego zbog mojeg studiranja fizike. Zapovjedna grupa navodno je bila najsigurnija, titilo ju je est vodova: ljudi su rasporeivani u nju jer su iz nekih taktikih razloga trebali preivjeti neto due od ostalih. Cortez je bio tamo da daje

zapovijedi. Chavez je bio tamo da popravlja kvarove na odijelima. Glavni lijenik, doktor Wilson (jedini koji je zapravo imao lijeniku diplomu) bio je tamo, kao i Theodopolis, inenjer za vezu, naa veza s kapetanom, koji je odabrao da ostane u orbiti. Mi ostali bili smo rasporeeni u zapovjednu grupu, zahvaljujui nekoj posebnoj izobrazbi ili sposobnosti koja se inae ne bi smatrala strateki vanom. Budui da smo bili suoeni s potpuno nepoznatim neprijateljem, nije bilo mogue znati to bi se moglo pokazati vanim. Tako sam ja bio tamo zato to sam bio neto najblie fiziaru to je satnija imala. Rogersova je bila biolog. Tate je bio kemiar. Mogao je rutinski postii savren rezultat na Rhineovom testu ekstrasenzorne percepcije, svaki put. Bohrs je bio poliglot, teno je govorio dvadeset i jedan jezik, skupa s idiomima. Petrovljev talent bio je taj to na testiranju psihe nije pokazao ni najmanju mrvicu ksenofobije. Keating je bio vjet akrobat. Debby Hollister Sretnica Hollister pokazala je izvanrednu sposobnost za stjecanje novca, a takoer je imala dosljedno visok Rhineov potencijal. 12 Kada smo tek krenuli, na odijelima smo koristili kamuflanu kombinaciju za dunglu. No ono to se moglo smatrati dunglom u ovim aneminim tropima bilo je previe prorijeeno; izgledali smo kao druina jasno vidljivih harlekina koja paradira umom. Cortez nam je naredio da prebacimo na crno, ali to je bilo jednako loe, jer je svjetlost s Epsilona dopirala ravnomjerno sa svih strana neba, i nije bilo nikakvih sjena, osim naih. Naposljetku smo kamuflau ostavili namjetenom na sivosmeu pustinjsku boju. Izgled krajolika polako se mijenjao kako smo ili prema sjeveru, dalje od mora. Bodljikavih stabljika valjda ih se moe nazvati stablima bivalo je sve manje, ali su imale vei opseg i bile su manje krhke; u podnoju svake nalazila se zapetljana masa korijenja iste modrozelene boje, koje se irilo u plosnati stoac promjera nekih deset metara. Blizu vrha svakog stabla nalazio se krhki zeleni cvijet veliine ljudske glave. Trava se poela pojavljivati na nekih pet kilometara od mora. inilo se da potuje vlasnika prava stabala, jer je ostavljala pojas ogoljenog tla oko svakog dijela korijena. Na rubu takve istine rasla je poput plahe modrozelene ekinje, a onda, kako je odmicala od stabala,

postajala je gua i via, sve dok ne bi dosegnula visinu ramena na nekim mjestima, tamo gdje je razmak izmeu dvaju stabala bio neuobiajeno velik. Trava je bila svjetlije, zelenije boje od stabala i okota. Promijenili smo boju svojih odijela u jarkozelenu, koju smo koristili na Charonu kako bismo bili to vidljiviji. Drei se najgue trave, bili smo prilino neupadljivi. Prelazili smo vie od dvadeset kilometara svakoga dana, poletni nakon mjeseci provedenih pod dvije gravitacije. Do drugoga dana, jedini ivotinjski oblik kojega smo vidjeli bili su nekakvi crni crvi, veliine prsta, sa stotinama trepaviastih noica nalik na ekinje etke. Rogersova je rekla da oigledno moraju postojati neka vea stvorenja u blizini, jer inae ne bi bilo razloga da stabla imaju trnje. Stoga smo bili dvostruko oprezniji, oekujui nevolje i s Taurancima i s neidentificiranim velikim stvorenjima. Potteriin drugi vod bio je izvidnica; glavna frekvencija bila je rezervirana za nju, jer je bilo izgledno da e njezin vod prvi zapaziti bilo kakvu nevolju. Narednie, ovdje Potterova, svi smo uli. Kretanje ispred. Sputajte se, onda! Jesmo. Mislim da nas ne vide. Prvi vod, idite gore pa nadesno od izvidnice. Drite se nisko. etvrti, idite gore pa nalijevo. Javite mi kada stignete na pozicije. esti vod, ostanite iza i uvajte lea. Peti i trei, pribliite se zapovjednom vodu. Dvadesetak ljudi iuljalo se iz trave da bi nam se pridruili. Cortezu se izgleda javio etvrti vod. Dobro. to je s vama, prvi?... OK, u redu. Koliko ih je tamo? Vidimo ih osam. Potteriin glas. Dobro. Kad vam ja kaem, ponite pucati. Pucajte da ubijete. Narednie... to su samo ivotinje. Potterice ako si cijelo vrijeme znala kako izgleda Tauranac, trebala si nam rei. Pucajte da ubijete. Ali trebamo... Trebamo nekoga zarobiti, ali ga ne moramo vucarati sa sobom etrdeset kilometara do njegove centralne baze i paziti na njega dok se borimo. Jasno? Da, narednie OK. Sedmi, svi vi pametnjakovii i udaci, idemo naprijed promatrati. Peti i trei, poite s nama da nas titite

Otpuzali smo kroz metar visoku travu do mjesta gdje se drugi vod rairio u poloaju za paljbu. Nita ne vidim, rekao je Cortez. Ravno i malo ulijevo. Tamnozeleno. Bili su tek za nijansu tamniji od trave. Ali nakon to si razaznao prvoga, mogao si ih vidjeti sve, polako su se kretali, nekih tridesetak metara ispred. Paljba! Cortez je pucao prvi; onda je izletjelo dvanaest grimiznih zraka, i trava je venula u crno, nestajala, a stvorenja su se grila i umirala, pokuavajui bjeati. Prekini paljbu, prekini! Cortez se uspravio. elimo da neto i ostane drugi vod, za mnom. Odluno je iskoraio prema zadimljenim leinama, s ispruenim laserskim prstom, a vilinske ralje bestidnosti vukle su ga prema mjestu krvoprolia... Osjetio sam kako mi se die eludac, i znao sam da me sve one sablasne kazete za obuku, kao ni sve jezive smrti u trenanim nesreama, nisu pripremile za ovu iznenadnu stvarnost... da imam arobni tap koji mogu uperiti u ivot i pretvoriti ga u zadimljeni komad dopola peenog mesa; nisam bio vojnik, niti sam to ikada htio biti, niti bih to ikada htio... OK, sedmi, hajdemo se pribliiti. Dok smo im prilazili, jedno se od stvorenja pomaknulo, lagano zadrhtalo, a Cortez je svojim laserom preao preko njega gotovo nemarnom gestom. Laser je napravio rez dubine dlana posred toga bia. Uginulo je, poput ostalih, a da nije ispustilo nikakav zvuk. Nisu bili visoki poput ljudi, ali bili su iri u pojasu. Bili su prekriveni tamnozelenim, gotovo crnim krznom bijele kovre pojavile su se na mjestima koja je sprio laser. inilo se da imaju tri noge i jednu ruku. Jedini ures na njihovim kudravim glavama bila su usta, vlani crni otvor ispunjen plosnatim crnim zubima. Bili su totalno gadni, ali njihova najgora osobina nije bila razliitost od ljudi, nego slinost... Gdje god je laser otvorio upljinu u tijelu, sjajne mlijenobijele grude proarane venama i klupko organa izlijevali su se van, a krv im je bila tamna, zgruanocrvena. Rogersova, baci pogled. Jesu li Tauranci ili nisu? Rogersova je kleknula pored jednog od stvorenja s prosutom utrobom i otvorila plitku plastinu kutiju, punu blistavih alatki za seciranje. Odabrala je skalpel. Samo na jedan nain moemo saznati. Doktor Wilson virio je preko njezinog ramena, dok je ona metodino rezala ovojnicu koja je prekrivala nekoliko organa.

Evo. Podigla je crnkastu masu vlakana s dva prsta, ironino imitirajui tankoutnost kroz sav taj oklop. Dakle?" To je trava, narednie. Ako Tauranci jedu travu i diu zrak, onda su sigurno pronali planet neobino slian njihovu domu. Bacila je to. Ovo su ivotinje, narednie, samo jebene ivotinje. Ja nisam tako siguran, rekao je doktor Wilson. Samo zato to hodaju na sve etiri, moda tri, i jedu travu... Pa, idemo provjeriti mozak. Pronala je jednoga koji je bio pogoen u glavu i sastrugala crni povrinski pougljenjeni sloj iz rane. Pogledajte to. Lubanja je gotovo cijela bila od kosti. Rogersova je vukla i mrsila dlaku na glavi jednog drugog. Kojeg vraga koristi kao osjetilne organe? Nema oiju, nema uiju, ili... Ustala je. Nita nema na toj jebenoj glavi, osim usta i deset centimetara lubanje. Nita za zatitu, ba nita. Kad bih mogao slegnuti ramenima, slegnuo bih, rekao je doktor. To nita ne dokazuje mozak ne mora izgledati kao kaasti orah i ne mora se nalaziti u glavi. Moda ta lubanja nije kost, moda je to mozak, nekakva kristalna reetka... Da, ali jebeni eludac je na pravome mjestu, a ako ono nisu crijeva, pojest u Sluajte, rekao je Cortez, ovo je stvarno zanimljivo, ali sve to trebamo znati jest je li ta stvar opasna, a onda moramo dalje; nemamo sve... Nisu opasni, poela je Rogersova. Oni ne... Lijenika! DOKTORE! Netko je mahao rukama odostraga, iz reda iz kojeg se pucalo. Doktor je otrao natrag do njega, a mi ostali smo ga slijedili. to nije u redu? Jo u trku bio je posegnuo iza lea i otkopao svoj medicinski pribor. Radi se o Ho. U nesvijesti je. Doktor je naglim zamahom otvorio pretinac s njezinim biomedicinskim monitorom. Nije morao puno traiti. Mrtva je. Mrtva? viknuo je Cortez. Koji vrag... Samo trenutak. Doktor je ukljuio utika u monitor i poeo prkati po nekim brojanicima u svome priboru. Biomedicinska oitanja svih nas pohranjena su za zadnjih dvanaest sati. Putam ih unatrag, trebao bih moi evo ga! to?

Prije etiri i pol minute mora da je to bilo vrijeme kad ste poeli pucati Isuse! No? Jako cerebralno krvarenje. Ne... Gledao je brojanike. Nije... bilo nikakvog upozorenja, nikakvih indikacija bilo ega neuobiajenog; krvni tlak povien, puls povien, ali normalan s obzirom na okolnosti... nita to bi... ukazivalo... Sagnuo se i otvorio njezino odijelo. Njezine profinjene istonjake crte lica bile su izobliene uasnom grimasom, vidjele su joj se obje desni. Ljepljiva tekuina slijevala joj se ispod zatvorenih vjea, a kapi krvi jo uvijek su curile iz oba uha. Doktor Wilson zatvorio je odijelo. Nikad nisam vidio nita slino. Kao da joj je bomba eksplodirala u lubanji. A u kurac, rekla je Rogersova, ona je bila osjetljiva prema Rhine-testovima, zar ne? Tako je, Cortez je zvuao zamiljeno. U redu, svi sluajte. Voe vodova, provjerite svoje vodove i vidite nedostaje li netko, ili je ozlijeen. Jo netko u sedmom? Ja... imam uasnu glavobolju, narednie rekao je Lucky. Jo ih je etvero imalo jake glavobolje. Jedan od njih potvrdio je da je neznatno osjetljiv prema Rhineu. Ostali nisu znali. Cortez, mislim da je oito, rekao je doktor Wilson, da bismo trebali ova... udovita izbjegavati u irokom luku, a posebno im vie ne bismo trebali nanositi bol. Ne uz petero ljudi koji su osjetljivi na ono to je oito ubilo Ho. Naravno, dovraga, ne treba mi to nitko rei. Bolje da krenemo. Upravo sam obavijestio kapetana o tome to se dogodilo; slae se da je bolje da odemo to je mogue dalje odavde, prije zaustavljanja zbog noenja. A to emo s Ho? pitao je Lucky. Ve e se za nju pobrinuti. S broda. Nakon to smo proli otprilike pola kilometra, zabljesnulo je i zatutnjalo. Tamo gdje je bila Ho, nastala je magliasta svijetla gljiva, koja se isparavala u oblake dok nije nestala na sivome nebu. 13 Zastali smo da prenoimo zapravo, sunce nee zai jo sedamnaest sati na vrhu male uzvisine, desetak kilometara od mjesta

gdje smo ubili tuince. Ali to nisu bili tuinci, morao sam se podsjeati to smo bili mi. Dva voda razmjestila su se u obliku prstena oko nas ostalih, a mi smo se bacili na tlo, iscrpljeni. Svima su bila doputena etiri sata spavanja, uz dva sata dunosti na strai. Potterova je dola i sjela pokraj mene. Podesio sam njezinu frekvenciju. Bok, Marygay. O, Williame, glas joj je preko radija bio hrapav i pucketav. Boe, kako je to strano. Sad je gotovo... Ubila sam jednoga od njih, odmah iz prve, pogodila sam ga tono u, u... Poloio sam ruku na njezino koljeno. Dodir je izazvao jasan kljocaj, a ja sam trgnuo ruku natrag, zamiljajui strojeve koji se grle, kopuliraju. Nemoj se osjeati izdvojenom, Marygay; koliko god krivnje da ima, ima je... dijeli se jednako na sve nas... ali trostruka porcija za Cor... Vi vojnici, prestanite brbljati i odspavajte malo. Oboje idete na strau za dva sata. OK, narednie. Glas joj je bio tako tuan i umoran da to nisam mogao podnijeti. Imao sam osjeaj da kad bih je samo mogao dotaknuti, odvukao bih od nje tugu kao to ica za uzemljenje odvlai struju, ali svatko od nas bio je zarobljen u vlastitom umjetnom svijetu... Ku no, Williame; No Gotovo je nemogue seksualno se uzbuditi unutar odijela, dok vas bodu svi ti srebrno kloridni senzori i cijev za odvod tjelesnih izluevina, ali na neki nain, to je bila reakcija mojega tijela na emocionalnu impotenciju, moda prisjeanje na ugodnija noenja s Marygay, moda me osjeaj da bih pokraj svih tih smrti uskoro i ja mogao umrijeti, pokrenuo na posljednji pokuaj razmnoavanja... draesne misli poput ove. Zaspao sam i sanjao da sam stroj, oponaam ivotne funkcije, kripim i klopoem na svome nespretnom putu kroz svijet, a ljudi su previe pristojni da bi mi ita rekli, no smijulje mi se iza lea; da je ovjeuljak koji mi sjedi u glavi i povlai poluge i spojnice te prati brojanike, beznadno lud i da pohranjuje boli za ovaj dan... Mandella probudi se, dovraga, tvoja je smjena! Odvukao sam se do svog mjesta na vanjski rub naih pozicija kako bih pazio na boga pitaj to... ali bio sam toliko umoran da nisam

mogao drati oi otvorene. Naposljetku, pocuclao sam stimulacijsku tabletu, znajui da u kasnije poaliti. Vie od jednoga sata sjedio sam tamo, pregledavajui svoj sektor lijevo, desno, blizu, daleko; prizor se uope nije mijenjao, nije bilo ni daka vjetra da povije travu. Onda se iznenada trava razdijelila i jedno od tronogih bia bilo je tono ispred mene. Podigao sam laserski prst, ali nisam stisnuo prekida. Kretanje! Kretanje! Isuse Kri jedan je tono... NE PUCAJTE! U piku materinu, nemojte pucati! Kretanje Kretanje. Pogledao sam lijevo i desno, i dokle god sam mogao vidjeti, tono ispred svakoga straara vanjskog ruba naih pozicija, stajalo je po jedno slijepo, tupavo bie. Moda me droga koju sam uzeo da bih ostao budan uinila osjetljivijim na to god da su radili. Digla mi se kosa na glavi i najeila te sam osjetio bezoblinu stvar u svome umu, osjeaj koji ima kad netko neto izgovori, a ti to nisi dobro uo, eli mu odgovoriti, no prilika da ga zamoli da to ponovi je prola. Bie je sjelo na svoje butine, naginjui se naprijed jednom prednjom nogom. Veliki zeleni medvjed s uvelom rukom. Njegova se mo provlaila kroz moj um, pauinasto, jeka nonih strava; pokuava komunicirati, pokuava me unititi, nisam mogao odrediti. U redu, svi na obrambenoj liniji, povlaite se, polako. Nemojte praviti bilo kakve nagle pokrete... Boli li nekoga glava ili neto slino? Narednie, ovdje Hollister. Sretnica. Oni pokuavaju neto rei... gotovo mogu... ne, samo... Jedino to mogu razumjeti je da oni misle da smo mi, misle da smo mi... pa, smijeni. Ne boje se Hoe rei da onaj ispred tebe nije... Ne, osjeaj dolazi od svih, oni svi misle isto. Ne pitaj me kako znam, jednostavno znam. Moda su mislili da je smijeno to to su uinili Ho. Moda. Ne osjeam da su opasni. Samo su znatieljni glede nas. Narednie, ovdje Bohrs. Da

"Tauranci su ovdje ve barem godinu dana moda su nauili komunicirati s ovim... prevelikim plianim medama. Moda nas pijuniraju, moda njima alju povratne... Da je tako, mislim da nam se ne bi pokazali, rekla je Sretnica. "Oito se mogu prilino dobro sakriti od nas kad to ele. Bilo kako bilo, rekao je Cortez, ako su pijuni, teta je ve uinjena. Mislim da ne bi bilo pametno poduzimati bilo kakve akcije protiv njih. Znam da biste ih svi rado vidjeli mrtve zbog onoga to su uinili Ho, i ja bih, ali bolje nam je da budemo oprezni. Ja ih nisam elio vidjeti mrtve, ali isto tako ne bih ih volio vidjeti u bilo kojem stanju. Polako sam hodao unatrag, prema sredini kampa. inilo se da bie nije bilo raspoloeno da me prati. Moda je jednostavno znalo da smo okrueni. upao je travu rukom i mljackao. OK, svi vi voe vodova, sve probudite, provjerite brojano stanje. Javite mi ako je itko ozlijeen. Recite svojim ljudima da kreemo za minutu. Ne znam to je Cortez oekivao, ali naravno, bia su nas nastavila pratiti. Nisu nas drali u okruenju; samo nas je njih dvadeset ili trideset pratilo cijelo vrijeme. I to ne uvijek isti. Pojedini bi odlutali, a novi bi se pridruili povorci. Bilo je prilino oito da se oni nee umoriti. Svima je bila doputena jedna stimulacijska tableta. Bez nje nitko ne bi mogao marirati ni sat vremena. Druga pilula bila bi dobrodola nakon to je uinak prve poeo splanjavati, no matematika situacije to nije doputala; jo uvijek smo bili udaljeni trideset kilometara od neprijateljske baze, najmanje petnaest sati mariranja. Premda bi na tim tabletama mogao ostati budan i pun energije sljedeih stotinu sati, broj pogreaka u procjenama i percepciji drastino se poveavao nakon druge pilule, sve dok se u ekstremnim sluajevima najbizarnije halucinacije ne bi poele shvaati doslovno, i ovjek bi se satima vrpoljio, odluujui hoe li dorukovati. Pod umjetnom stimulacijom, eta je prvih est sati putovala puna energije, usporavala je tijekom sedmog sata, a nakon devet sati i devetnaest prijeenih kilometara, nasukala se i zastala od iscrpljenosti. Pliani mede nisu nas ni na trenutak isputali iz vidokruga i, prema Sretnici, ni na tren nisu prestali odailjati. Cortezova odluka bila je da emo se zaustaviti na sedam sati, a svaki e vod po jedan sat preuzeti strau naih pozicija. Nikada mi nije bilo toliko drago to sam u sedmome vodu, jer snio straarili u zadnjoj smjeni i tako dobili est sati neprekinuta sna.

U onih nekoliko trenutaka koje sam proveo budan nakon to smo konano legli, pomislio sam kako bi lako moglo biti da u sljedei put kada sklopim oi, uiniti to posljednji put. Dijelom zbog mamurluka od droge, no uglavnom zbog svih uasa prethodnih dana, primijetio sam da mi je potpuno svejedno. 14 Do naeg prvog kontakta s Taurancima dolo je tijekom moje smjene. Pliani mede jo su uvijek bili tamo kad sam se probudio i zamijenio doktora Jonesa na strai. Vratili su se u svoju poetnu formaciju, po jedan ispred svakog straarskog mjesta. Onaj koji je ekao mene djelovao je malo krupnije od uobiajenog, ali inae je izgledao kao i svi ostali. Sva trava oko mjesta na kojemu je sjedio bila je povaljana, to je znaio da se povremeno pomicao lijevo i desno. Ali uvijek se vraao kako bi sjeo tono ispred mene, da bi mogao buljiti, reklo bi se, da je imao ime buljiti. Gledali smo jedan drugoga otprilike petnaest minuta, kad je zagrmio Cortezov glas: Idemo svi, probudite se i sakrijte! Instinktivno sam se bacio na tlo i otkotrljao u visoku travu. Neprijateljska letjelica iznad nas. Glas mu je zvuao gotovo lakonski. Tonije reeno, nije bila ba iznad nas, nego je prolazila neto istonije. Kretala se polako, moda stotinu kilometara na sat, a izgledala je poput metle s dugom drkom, okruene prljavim mjehurom sapunice. Stvorenje koje je to jahalo malo je vie nalikovalo ljudima nego pliani mede, ali nita vrijedno spomena. Pojaao sam amplifikaciju na svom konverteru slike na etrdeset kroz dva kako bih poblie pogledao. Imao je dvije ruke i dvije noge, ali struk mu je bio toliko uzak da bi ga se moglo obuhvatiti dvjema rukama. Ispod majunog struka nalazila se velika zdjelina struktura u obliku potkove, iroka gotovo metar, iz koje su visjele dvije duge mrave noge bez jasnih zglobova koljena. Iznad tog struka tijelo se ponovno irilo, do prsa koja nisu bila nita manja od ogromne zdjelice. Ruke su mu izgledale iznenaujue ljudske, osim to su bile preduge i s premalo miia. Imao je previe prstiju na rukama. Bez ramena, bez vrata. Glava mu je bila komarna izraslina koja je bubrila kao gua iz njegovih glomaznih prsa. Dva oka

koja su izgledala kao nakupine ribljih jajaaca, snop resa umjesto nosa, i kruto otvorena rupa koja bi mogla predstavljati usta, smjetena nisko, na mjestu gdje mu se trebala nalaziti Adamova jabuica. Oito je mjehur od sapunice sadravao odgovarajui okoli, jer na sebi nije imao apsolutno nita osim naborane koe, koja je izgledala kao da je bila predugo uronjena u vrelu vodu, a potom obojena u blijedu naranastu. On nije imao vanjskih genitalija, ali ni ita to bi moglo nagovjetavati lijezde za dojenje. Stoga smo se za muku zamjenicu odluili po automatizmu. Oito, ili nas nije primijetio, ili je mislio da smo i mi dio krda plianih meda. Nije se osvrnuo na nas, ve je samo nastavio u istom smjeru kamo smo i mi poli, 0,05 radijana istono od sjevera. Moete se i vratiti na spavanje, ako ete moi nastaviti spavati, nakon to ste vidjeli onu stvar. Kreemo u 4:35. Za etrdeset minuta. Zbog neprozirnog omotaa od oblaka oko planeta, iz svemira se nikako nije moglo utvrditi kako izgleda ili koliko je velika neprijateljska baza. Jedino smo znali gdje se nalazi, na isti nain na koji smo znali gdje izvidniki brod treba sletjeti. Dakle i ona je mogla biti pod vodom ili pod zemljom. No neke od bespilotnih letjelica, osim kao mamci, sluile su i kao izviai: u njihovim lanim napadima na bazu, jedna se uspjela pribliiti dovoljno da slika. Kapetan Stott poslao je njezin dijagram Cortezu jedinome koji je imao vizir u odijelu kada smo bili pet kilometara od lokacije koja je radijski utvrena kao baza. Stali smo, a on je pozvao sve komandante vodova u sedmi vod na dogovor. Dva pliana mede takoer su doskoili. Pokuali smo ih ignorirati. OK, kapetan nam je odozgo poslao neke slike naeg cilja. Nacrtat u plan; komandanti vodova neka ga precrtaju. Izvadili su blokove i pisaljke iz depova na nogama, dok je Cortez odmotavao veliku plastinu podlogu. Protresao ju je kako bi rastresao preostali naboj, i ukljuio svoju pisaljku. Ovako, mi prilazimo iz ovog smjera. Nacrtao je strelicu na dnu plohe. Prvo na to emo naletjeti je ovaj red koliba, vjerojatno spavaonica ili bunkera, ali tko to dovraga zna. ... Na je poetni cilj unititi te graevine cijela baza nalazi se na niskoj ravni; nema anse da se pokraj njih prouljamo. Potterova ovdje. Zato ih jednostavno ne preskoimo? Da, mogli bismo to napraviti, i zavriti u potpunom okruenju, isjeeni na komadie. Zauzet emo graevine.

Nakon to to napravimo... sve to mogu rei je da emo morati donositi odluke u hodu. Prema ovom izvidnikom nacrtu iz zraka, moemo razaznati namjenu svega nekolicine graevina i to je loe. Moda emo izgubiti mnogo vremena demolirajui neto slino vojnim barovima, ne obraajui panju na ogromno logistiko raunalo zbog toga to izgleda poput... odbaenog smea ili... Mandella ovdje, rekao sam. Zar tamo nije neka vrsta svemirske luke ini mi se da bismo trebali... Doi u do toga, kvragu. Te kolibe su prstenasto rasporeene oko cijele baze, tako da emo se na nekom mjestu morati probiti. To e biti na najbliem moguem mjestu, kako bi izgledi da odamo svoj poloaj prije nego to napadnemo bili to manji. Na cijelom prostoru ne postoji nita to bi doista nalikovalo oruju. No to nita ne znai; u svakoj od tih koliba moe biti sakriven gigavatni laser. Dakle, oko petsto metara od koliba, usred baze, doi emo do te neke velike strukture u obliku cvijeta. Cortez je nacrtao veliki simetrini oblik koji je imao konture cvijeta sa sedam latica. Koji je to vrag, znate usto koliko i ja. No, tamo je samo jedna takva struktura, tako da je neemo otetiti vie nego to bude nuno. to znai... da emo ga raznijeti na komadie ako ja procijenim da je opasno. Sad, to se tie tvoje svemirske luke, Mandella jednostavno je nema. Nita. Ona krstarica koju je izbuila Nada vjerojatno je bila ostavljena u orbiti, kao to i naa mora biti. Ako imaju neto poput naih izvidnikih brodova ili bespilotnih projektila, ili ih ne dre ovdje, ili su dobro sakriveni. Bohrs ovdje. Pa s ime su onda napali dok smo se mi sputali iz orbite? Volio bih da to znamo, vojnie. Oito ne postoji nain da procijenimo njihovo brojano stanje, ne izravno. Na izvidnikim slikama nije bilo ni jednog jedinog Tauranca na podruju baze. To nita ne znai, jer to je strana okolina. Neizravno, meutim... moemo prebrojati broj metli, onih leteih stvari. Ima pedeset i jedna koliba i na svaku doe najvie jedna metla. Ispred etiri kolibe nije parkirana nijedna, ali locirali smo jo tri u drugim dijelovima baze. Moda to znai da je tamo pedeset i jedan Tauranac, od kojih je jedan bio izvan baze kada je snimak napravljen. Keating ovdje. Ili pedeset i jedan asnik

Tako je moda je pedeset tisua pjeaka natrpano u nekoj od ovih graevina. Nikako ne moemo znati. Moda ima deset Tauranaca, a svaki od njih ima po pet metli, koje koristi ovisno o raspoloenju. Imamo jednu prednost, a to su komunikacije. Oni oito koriste frekvencijsku modulaciju elektromagnetskog zraenja u megahercima. Radio! Tako je, tko god da je to rekao. Identificirajte se kad elite neto rei. Stoga je iako mogue da oni mogu detektirati nae faznoneutrinske komunikacije. Isto tako, neposredno prije napada, Nada e izbaciti jednu prilino gadnu fisijsku bombu; detonirat e je u gornjim slojevima atmosfere tono iznad baze. To e ih na neko vrijeme ograniiti samo na izravnu osobnu komunikaciju; ak e i ta biti puna smetnji. Zato im... Tate ovdje... zato im jednostavno ne bace bombu ravno u naruje. Potedjeli bi nas mnogo... To ak ne zavrjeuje odgovor, vojnie. Ali odgovor je, mogli bi. A vi se bolje nadajte da nee. Ako razore bazu, to e biti zbog sigurnosti Nade. Nakon to smo mi napali, a vjerojatno prije no to budemo dovoljno udaljeni od toga da se izvuemo. To emo sprijeiti tako to emo dobro obaviti posao. Bazu moramo srediti tako da vie ne moe funkcionirati; istovremeno, moramo je to manje otetiti. I uhvatiti jednog zarobljenika. Potterova ovdje. Mislite, barem jednog zarobljenika. Mislim ono to kaem. Samo jednog. Potterova... vie ne zapovijeda svojim vodom. Poalji Chaveza da te zamijeni. U redu, narednie. Jasno se ulo olakanje u njezinu glasu. Cortez je nastavio sa svojim mapama i uputama. Postojala je jo jedna graevina ija je namjena bila prilino oita; na vrhu je imala veliku pokretnu antenu u obliku tanjura. Trebali smo je unititi im nam doe u domet bacaa granata. Plan napada bio je vrlo povran. Bljesak fisijske bombe bit e nam znak za poetak. U istom trenutku nekoliko e se bespilotnih letjelica sjuriti na bazu tako da moemo vidjeti kakva im je protuzrana obrana. Pokuat emo smanjiti uinkovitost tih obrambenih sustava a da ih potpuno ne unitimo. Odmah nakon bombe i bespilotnih letjelica, grenadiri e liniju od sedam koliba pretvoriti u prah. Kroz tu rupu svi e se probiti u bazu... a to e se dogoditi nakon toga, moemo samo nagaati.

U idealnom bismo sluaju projurili bazom od jednoga kraja do drugoga, unitavajui odreene mete i tamanei sve Taurance osim jednoga. Ali, bilo je malo vjerojatno da e se neto takvo dogoditi, jer za to bi bilo potrebno da Tauranci ne prue skoro nikakav otpor. S druge strane, ako bi Tauranci od samog poetka pokazali oiglednu nadmo, tada bi Cortez mogao izdati naredbu da se ratrkamo. Svatko je imao razliitu putanju za povlaenje razbjeali bismo se u svim smjerovima, a preivjeli bi se okupili u dolini nekih etrdeset kilometara istono od baze. Onda bismo se dogovorili oko povratka u bitku, nakon to Nada malo omeka bazu. Jo jedna stvar za kraj, zakretao je Cortez. Moda neki od vas misle kao Potterova, moda neki od vaih ljudi tako misle... da bismo trebali lagano, ne napraviti od ovoga takvo krvoprolie. Milost je luksuz, slabost koju si ne moemo priutiti u ovoj fazi rata. Sve to znamo o neprijatelju jest to da su oni ubili sedam stotina devedeset i osam ljudi. Oni nisu pokazali nikakvu suzdranost pri napadu na nae krstarice, i bilo bi glupo oekivati je sada, u prvoj kopnenoj akciji. Oni su odgovorni za ivote svih vaih drugova koji su poginuli tijekom vjebi, i za Ho, i za sve one koji e po svoj prilici i danas poginuti. Ne mogu razumjeti nikoga tko ih eli potedjeti. Ali to nita ne mijenja. Dobili ste svoje naredbe i, dovraga, moete i to znati, svi vi imate usaen posthipnotiki poticaj koji u ja dozvati odreenom frazom, neposredno prije bitke. To e vam olakati posao. Narednie... Zaepi. Kratki smo s vremenom; vratite se svojim vodovima i kratko ih obavijestite o ovom razgovoru. Kreemo za pet minuta. Komandanti vodova vratili su se svojim ljudima, udaljivi se od Corteza i nas desetero te od jo tri pliana mede koji su se motali uokolo i smetali. 15 Posljednjih pet kilometara proli smo vrlo oprezno, drali smo se najvie trave i pretravali mjestimine istine. Kada smo stigli na petsto metara od mjesta gdje se trebala nalaziti baza, Cortez je poveo trei vod naprijed u izvidnicu, dok smo se mi ostali pritajili. Cortezov glas zauo se na glavnoj frekvenciji: Prilino nalikuje onome to smo i oekivali. Krenite prema naprijed u koloni, puzei.

Kada doete do treeg voda, slijedite komandanta svoje skupine ulijevo ili udesno. Uinili smo tako i zavrili u liniji od osamdeset i troje ljudi, otprilike okomitoj na smjer napada. Bili smo prilino dobro sakriveni, osim desetak plianih meda koji su se motali oko linije, glasno vaui travu. Nije bilo znakova ivota unutar baze. Sve su graevine bile bez prozora, i jednolino sjajno bijele. Kolibe koje su bile na prvi cilj bile su velika bezoblina, dopola ukopana jaja, meusobno udaljena ezdesetak metara. Cortez je svakom od grenadira dodijelio po jednu. Bili smo podijeljeni u tri tima: tim A sastojao se od vodova dva, etiri i est; tim B bili su vodovi jedan tri i pet; zapovjedni vod bio je tim C. Ostalo je jo manje od minute spustite filtere! kada kaem pucaj, grenadiri, sruite svoje mete. Bog vam pomogao ako promaite; Zaulo se kao da je div podrignuo i niz od pet ili est mjehura koji su se prelijevali u duginim bojama podigao se iz graevine u obliku cvijeta. Uzdizali su se sve veom brzinom dok nisu gotovo nestali iz vidokruga, a onda su pojurili prema jugu, iznad naih glava. Podruje je odjednom postalo svijetlo i prvi put nakon dugo vremena vidio sam svoju sjenku, dugu i okrenutu prema sjeveru. Bomba je eksplodirala prerano. Imao sam taman toliko vremena da pomislim kako je zapravo svejedno; ionako e im totalno zaribati komunikacije... Bespilotne letjelice! Letjelica je projurila otprilike na razini stabala, a u zraku ju je ve ekao mjehur. Kada su se dotakli, mjehur je pukao, a letjelica eksplodirala u milijun siunih komadia. Jo je jedna dola iz suprotnog smjera i doivjela istu sudbinu. PUCAJ! Sedam bljetavih odsjaja granata od 500 mikrotona i zakanjeli potres koji bi zasigurno ubio ovjeka bez zatite. Podignite filtere. Siva izmaglica dima i praine. Grumeni zemlje padaju i zvue kao teke kapi kie. Sluajte: koti, koji ste krvarili s Wallaceom; koti, esto predvoeni Bruceom, Dobrodoli u svoj krvavi dom, Ili u pobjedu! Jedva sam ga uo jer sam pokuavao pratiti to se dogaa u mojoj glavi. Znao sam da je sve to samo posthipnotiki poticaj, ak sam

se sjetio seanse u Missouriju kad su nam ga usadili, ali ga to nije uinilo manje prinudnim. Misli su mi posrtale pod snanim pseudo-sjeanjima; upave mrcine koje su bili Tauranci (nimalo sline onome kako sad znamo da izgledaju) ukrcavaju se na letjelicu kolonista, prodiru djecu dok uasnute majke gledaju i vrite (kolonisti nikada nisu vodili djecu; ne bi mogla podnijeti ubrzanje), potom siluju ene do smrti ogromnim ljubiastim falusima proaranim venama (smijeno da bi osjeali poudu za ljudima), vrsto dre mukarce dok im ivima upaju meso i prodiru ga (kao da bi mogli probaviti tuinske proteine)... stotine jezovitih pojedinosti na isti nain precizno upamene kao i dogaaji od prije nekoliko trenutaka, smijeno preuveliane i logiki apsurdne. Ali dok je moja svijest razmiljala o gluposti svega toga, negdje puno dublje, dolje u onom uspavanom divu gdje uvamo svoje prave motive i moral, neto je ealo za krvlju izvanzemaljaca, potpuno uvjereno da bi najplemenitija stvar bila poginuti prilikom ubijanja jednog od tih uasnih udovita... Znao sam da je sve to najobinija la, i mrzio sam ljude koji su si dozvolili takvu bestidnu slobodu prtljanja s mojim umom, ali i dalje sam mogao uti kako krguem zubima, osjeao sam kako mi se obrazi koe u zgrenom krvoednom cereku... Jedan pliani medo stao je ispred mene sav omamljen. Poeo sam podizati laserski prst, ali netko me pretekao i glava stvorenja eksplodirala je u oblaku sivih krhotina i krvi. Sretnica je zastenjala, napola cvilei. Prljavi... pokvareni jebeni gadovi. Laseri su svjetlucali i arali uokolo i svi pliani mede pali su mrtvi. Pazite, dovraga, povikao je Cortez. Ciljajte s tim jebenim stvarima, to nisu igrake! Tim A, maknite se u kratere da pokrijete tim B. Netko se smijao i jecao. Koji ti je kurac, Petrove? udno je bilo uti Corteza kako psuje. Okrenuo sam se i ugledao Petrova, iza mene i ulijevo, leao je u plitkoj rupi i mahnito kopao objema rukama, plaui i krkljajui. Jebemu, rekao je Cortez. Tim B! Deset metara iza kratera, legnite u liniju. Tim C u kratere s timom A. Nekako sam se uspravio i preao stotinu metara u dvanaest amplificiranih dugih koraka. Krateri su bili gotovo dovoljno veliki da se u njima sakrije izvidniki brod, promjera desetak metara. Skoio sam na suprotnu stranu rupe i upao pokraj momka koji se zvao Chin. Nije ni

pogledao prema meni kada sam mu uletio, samo je nastavio pozorno traiti znakove ivota u bazi. Tim A deset metara, ispred tima B, dolje u liniju. Ba kada je dovrio reenicu, zgrada ispred nas je podrignula, a salva mjehura poletjela je prema naim linijama. Veina ljudi vidjela je da dolaze pa su se spustili na tlo, ali Chin se upravo pridizao da potri i naletio izravno na jedan mjehur. Ovaj mu je okrznuo vrh kacige i nestao uz tihi prasak. Chin je napravio jedan korak unatrag i prevrnuo se preko ruba kratera, ostavljajui za sobom mlaz krvi i mozga. Beivotan, rairenih nogu i ruku, kliznuo je na pola puta do dna, zgrui zemlju u savreno simetrinu rupu gdje je mjehur progrizao plastiku, kosu, kou, kost i mozak, ne pravei razliku. Svi stanite. Komandanti vodova, izvjetaj o rtvama... prijam... prijam, prijam... prijam, prijam, prijam... prijam. Imamo troje mrtvih. Ne bi bilo nijednoga da ste se drali nisko. Dakle, svi dolje na tlo kada ujete da ona stvar ispucava. Tim A dovrite juri Dovrili su manevar bez incidenata. OK, tim C, juri do mjesta gdje je tim B... ekajte! Dolje! Svi smo ve grlili zemlju. Mjehuri su proklizali pokraj nas u glatkom luku oko dva metra iznad tla. Mirno su proli iznad naih glava i, osim jednoga koji je oblinje stablo pretvorio u akalice, nestali u daljini. "B projurite pokraj A deset metara. C, preuzmite poziciju B. Grenadiri iz B, vidite moete li dobaciti do Cvijeta. Dvije granate razrovale su tlo trideset ili etrdeset metara od graevine. Dobro oponaajui paniku, poela je bljuvati neprekinuti niz mjehura ipak, nijedan nije iao nie od dva metra iznad tla. Drali smo se pogrbljeno i nastavili napredovati. Iznenada, pojavila se pukotina na graevini i proirila se do veliine velikih vrata. Tauranci su nagrnuli van. Grenadiri, zaustavite paljbu. Tim B, laserska vatra ulijevo i udesno drite ih na okupu. A i C, sjurite se prema sreditu. Jedan je Tauranac poginuo pokuavajui proi kroz lasersku zraku. Drugi su ostali gdje su bili. U odijelu je prilino nezgodno istovremeno trati i pokuavati drati glavu sagnutom. Mora ii s jedne na drugu stranu, kao kliza koji hvata zalet; inae e uzletjeti. Najmanje jedan vojnik, netko iz tima A, previe je odskoio i zavrio isto kao i Chin.

Osjeao sam se prilino ogranieno i kao da sam u klopci, sa zidom laserske vatre na svakoj strani i niskim stropom koji je znaio smrt na dodir. Ali unato samome sebi, bio sam sretan, u euforiji, jer sam konano dobio priliku ubijati te odvratne djecodere. A znao sam da je to isto sranje. Oni nisu uzvraali paljbu, osim prilino nedjelotvornih mjehura (koji oigledno nisu bili dizajnirani kao protupjeako oruje), a nisu se ni povukli natrag u zgradu. Samo su se motali uokolo, njih otprilike stotinu, i gledali kako se pribliavamo. Nekoliko granata bi ih sve raznijelo, ali pretpostavljam da je Cortez razmiljao o zarobljeniku. OK, kad kaem idemo, napast emo ih s bokova. Tim B nee pucati... Drugi i etvrti vod nadesno, esti i sedmi nalijevo. Tim B krenut e naprijed u liniji kako bi ih okruili. Idemo! Odvojili smo se ulijevo. im je prestala paljba lasera, Tauranci su jurnuli, trei u skupini u sraz s naim krilom. Tim A, legnite i pucajte! Nemojte pucati dok niste sigurno naciljali ako promaite, moete pogoditi nekoga od naih. I za boga miloga, sauvajte mi jednoga! Bio je to zastraujui prizor, to krdo udovita koje se obruavalo na nas. Juriali su velikim skokovima mjehuri su ih izbjegavali a svi su izgledali poput onoga kojeg smo ranije vidjeli kako jae na metli; bili su goli, osim gotovo prozirnih sfera koje su im okruivale cijela tijela, i koje su se kretale s njima. Desno je krilo otvorilo vatru, sreivali su jednog po jednog Tauranca u stranjem dijelu opora. Iznenada je laser zabljesnuo kroz Taurance s druge strane, netko je promaio metu. Zauo se jeziv vrisak i pogledao sam niz na bojni poredak da bih vidio nekoga mislim da je to bio Perry kako se previja na zemlji, s desnom rukom na zadimljenom batrljku lijeve ruke, isprenom tono ispod lakta. Krv mu je trcala preko prstiju, a odijelo, kojemu su bili uniteni sklopovi za kamuflau, bljeskalo je crno-bijelodungla-pustinja-zeleno-sivo. Ne znam koliko sam dugo buljio u njega dovoljno dugo da do njega stigne lijenik i pone mu pruati pomo no kad sam podigao pogled, Tauranci su bili gotovo na meni. Najprije sam opalio bez ciljanja i visoko, no okrznuo sam vrh zatitnog mjehura Tauranca koji je bio na elu. Mjehur je nestao, a udovite je posrnulo i palo na zemlju, grevito se trzajui. Pjena mu je iknula na usni otvor, prvo bijela, potom proarana crvenilom. Nakon posljednjeg trzaja ukoio se i svinuo unatrag, gotovo do oblika potkove. Njegov otegnuti vrisak, visokofrekventni zviduk, prestao je ba kad su

ga njegovi drugovi pregazili. Mrzio sam samog sebe zato to sam se smijao. Bio je to pokolj, iako je na zatitni bok bio brojano nadmaen pet naprema jedan. Oni su nastavili dolaziti bez oklijevanja, ak i kad su se morali penjati preko hrpe tijela i dijelova tijela koja se naslagivala uvis, paralelno s naom krilnom formacijom. Tlo izmeu nas bilo je klizavo i crveno od krvi Tauranaca sva boja djeca imaju hemoglobin a mojem neizvjebanom oku, kao i kod plianih meda, njihova je utroba prilino nalikovala naoj. Kaciga mi je odjekivala histerinim smijehom, dok smo ih rezali na krvave komade, i gotovo da nisam uo Corteza: Prestanite pucati rekao sam PREKINITE, dovraga! Uhvatite par gadova, nee vam nita. Prestao sam pucati, to su naposljetku uinili i svi ostali. Kad je sljedei Tauranac preskoio hrpu zadimljenog mesa ispred mene, bacio sam se za njim kako bih ga uhvatio za te tanke noge i zaustavio. Bilo je to kao da grli veliki, klizavi balon. Kad sam ga pokuao baciti na tlo, iskliznuo mi je iz ruku i nastavio trati. Uspjeli smo zaustaviti jednoga od njih jednostavnim rjeenjem naskakivanja estorice naih na njega. Dotad su ostali ve protrali kroz nau liniju i uputili se prema redu velikih cilindrinih spremnika, za koje je Cortez rekao da ih vjerojatno koriste za skladitenje. Na donjem dijelu svakoga od njih otvorila su se mala vrataca. Imamo zarobljenika, povikao je Cortez. Ubijajte! Bili su udaljeni pedeset metara i brzo su trali, bili su teke mete. Laseri su ibali oko njih, poskakujui iznad i ispod. Jedan je pao prepolovljen, no ostali, otprilike desetorica, nastavili su trati i stigli gotovo do vrata kada smo poeli ispaljivati granate. I dalje su to bile bombe od 500 mikrotona, ali umalo promaiti nije bilo dovoljno udar bi ih samo odbacio u zrak, neozlijeene unutar njihovih mjehura. Zgrade! Sredite jebene zgrade! Grenadiri su nanianili povie i ispucali, no inilo se da bombe opaljuju tek bijelu vanjtinu graevina, sve dok, sasvim sluajno, jedna od njih nije upala u vrata. To je raskolilo graevinu ba kao po avu; dvije polovice su se rasprsnule i mnotvo strojnih dijelova odletjelo je u zrak, praeno ogromnim blijedim plamenom koji se zaas pojavio i nestao. Onda su se svi ostali koncentrirali na vrata, osim nekoliko nasuminih hitaca prema nekim Taurancima; ne toliko da ih se izravno pogodi, koliko da ih se odbaci prije nego to uu unutra. inilo se da to silno ele.

Sve to vrijeme pokuavali smo srediti Taurance laserskom paljbom, a oni su vrludali i skakutali uokolo, pokuavajui ui u graevine. Prili smo im to smo blie mogli a da se ne dovedemo u opasnost od udara granata, no jo smo uvijek bili predaleko da bismo mogli dobro naciljati. Ipak, sreivali smo ih jednog po jednog, i uspjeli smo unititi etiri od sedam graevina. Tada, kad su ostala jo samo dva izvanzemaljaca, eksplozija granate u blizini odbacila je jednoga od njih na samo nekoliko metara od vrata. Uskoio je unutra, a nekoliko grenadira ispalilo je salve za njim, no svi su hici bili prekratki ili su bezopasno prasnuli sa strane. Bombe su padale svuda uokolo, diui silnu buku, no taj je zvuk odjednom bio zagluen glasnim uzdahom, kao da div udie zrak, i tamo gdje je bila graevina, nastao je gust cilindrian oblak dima, koji je djelovao kruto, a gubio se u stratosferi, ravno kao da je njegova putanja bila zacrtana ravnalom. Drugi Tauranac se nalazio tono na bazi cilindra; mogao sam vidjeti komade njegova tijela kako lete. Sekundu kasnije pogodio nas je udarni val, a ja sam se bespomono odvalio i kotrljao se kao propeler sve dok se nisam zabio u hrpu tijela Tauranaca, te se prevrnuo na drugu stranu. Ustao sam i uspaniio se na trenutak kad sam ugledao krv posvuda na svome odijelu opustio sam se kad sam shvatio da je to tek krv izvanzemaljaca, ali osjeao sam se neisto. Uhvatite gada! Uhvatite ga! U zbrci se Tauranac oslobodio i poeo bjeati prema travi. Jedan je vod trao za njim i zaostajao, no onda je pritrao cijeli tim B i presjekli su mu put. Otklipsao sam tamo da se pridruim zabavi. etvorica su bila na njemu, a oko njih je bio krug od pedesetak ljudi koji su gledali navlaenje. Ratrkajte se, kvragu! Moda jo tisuu njih eka da se svi okupimo na jednome mjestu. Razili smo se gunajui. Preutno smo svi bili sloni i sigurni da vie nema ivih Tauranaca na cijelom planetu. Cortez je krenuo prema zarobljeniku, a ja sam se odmaknuo. Odjednom su ona etvorica nagomilana na vrhu stvorenja propala nadolje... ak i sa svoje udaljenosti mogao sam vidjeti pjenu koja mu je izlazila na usnu upljinu. Prsnuo mu je mjehur. Samoubojstvo. Kvragu! Cortez je bio tono tamo. Silazite s tog gada etvorica su sila, a Cortez je upotrijebio svoj laser i izrezao udovite na desetak drhtavih komada. Draestan prizor. Nema veze, u redu je, pronai emo drugoga svi! Natrag u strjeloliku formaciju. Borbeni napad, na Cvijet

Pa eto, napali smo Cvijet, koji je oito ostao bez municije (i dalje je podrigivao, ali bez mjehura) i bio je prazan. Samo smo projurili uz rampe i kroz hodnike, s uperenim laserskim prstima, kao djeca koja se igraju vojnika. Nikoga nije bilo kod kue. Isti manjak odgovora kod postrojenja antene, Salame, i ostalih dvadesetak velikih zgrada, kao i kod preostale netaknute etrdeset etiri kolibe. Tako smo osvojili desetke graevina, veinom nerazumljive namjene, ali nismo uspjeli u svojoj glavnoj misiji; hvatanju Tauranca na kojemu bi ksenolozi vrili eksperimente. No dobro, mogli su dobiti sve dijelove i komadie stvorenja koje bi mogli poeljeti. I to je bilo neto. Nakon to smo proeljali i posljednji etvorni centimetar baze, stigla je izvidnika letjelica s pravom istraivakom posadom, znanstvenicima. Cortez je rekao: U redu, probudite se, i hipnotika je prinuda pala. U poetku je bilo prilino strano. Mnogi ljudi, poput Sretnice i Marygay, gotovo su poludjeli prisjeajui se krvavog ubijanja, pomnoenog stotinu puta. Cortez je svima naredio da popijemo sedativ, po dvije tablete za one najuznemirenije. Popio sam dvije a da mi se to nije trebalo narediti. Zato to je to bilo ubojstvo, isti pokolj jednom kada smo rijeili protuzrano oruje, vie nismo bili ni u kakvoj opasnosti. inilo se da Tauranci nemaju nikakvu predodbu o tome to je to borba prsa o prsa. Jednostavno smo ih zbili i poklali, u prvom susretu izmeu ovjeanstva i druge inteligentne vrste. Moda je to zapravo bio drugi susret, ako ubrojimo pliane mede. to bi se moglo dogoditi da smo zajedno sjeli i pokuali komunicirati? Ali i oni su dobili isti tretman. Mnogo vremena nakon toga proveo sam govorei samome sebi da ja nisam bio onaj koji je tako veselo rezao ona uplaena bia u stampedu. Jo u dvadesetom stoljeu, ustanovili su na ope zadovoljstvo da samo sam izvravao naredbe nije adekvatna izlika za neljudsko ponaanje... ali to moete uiniti kada naredbe stiu iz dubine, od onoga gospodara nesvjesnoga? Najgori od svega bio je osjeaj da moja djela i nisu bila toliko nehumana. Nai preci prije samo nekoliko generacija uinili bi istu stvar, ak i svojim blinjima, bez ikakvog hipnotikog uvjetovanja. Gadila mi se ljudska rasa, gadila mi se vojska, i uasavao sam se oekujui da u morati ivjeti sa sobom jo cijelo stoljee ili tu negdje... No dobro, uvijek postoji opcija ispiranja mozga. Brod s jedinim preivjelim Taurancem pobjegao je i nestao bez traga, zbog masiva planeta koji ga je titio od Zemljine nade dok je

ponirala u kolapsarsko polje Alepha. Pobjegao je kui, pretpostavljao sam, gdje god da je to bilo, kako bi izvijestio to dvadeset ljudi s runim naoruanjem moe uiniti stotini koja nenaoruana pjeice bjei. Pretpostavljao sam da e sljedei put kad se ljudi susretnu s Taurancima u borbi na tlu, odnos snaga biti ravnomjerniji. I bio sam u pravu. NAREDNIK MANDELLA 2007. 2024. A.D. 1 Bio sam dovoljno preplaen. Satnik Stott koraao je naprijed i natrag iza malog podija u zbornoj prostoriji/menzi/vjebaonici na Godinjici. Upravo smo proli kroz svoj posljednji kolapsarski skok, od Teta-38 do Yoda-3. Usporavali smo s pola gravitacije, a naa brzina u odnosu na taj kolapsar bila je prilino dobrih 0,90c. Progonili su nas. Volio bih kad biste se vi ljudi malo opustili i jednostavno se pouzdali u brodsko raunalo. Tauranske letjelice svakako nee biti u dometu za napad jo dva tjedna. Mandella! Uvijek je jako pazio da me zove narednie Mandella pred satnijom. Ali svi su na ovom odreenom sastanku bili ili narednici ili kaplari: komandanti vodova. Da, gospodine. Ti si odgovoran za psiholoko, ali i fiziko stanje ljudi u svome vodu. Pretpostavimo da zna za problem s moralom na ovoj letjelici, to si napravio glede toga? to se mog voda tie, gospodine? Naravno Razgovorom to rijeimo, gospodine. I jesi li doao do bilo kakvog uvjerljivog rjeenja? Ne elim biti nepristojan, gospodine, ali mislim da je glavni problem oit. Moji ljudi su zatvoreni na ovom brodu etrnaest... Gluposti! Svi smo mi primjereno pripremljeni za ivot pod pritiskom u zatvorenim prostorijama, a uz to, uvojaeni ljudi imaju povlasticu bratstva. To je bio pristojan nain da kae kako se mogu jebati koliko hoe. asnici se moraju drati celibata, a opet, mi nemamo problema s moralom.

Ako je mislio da se njegovi asnici dre celibata, trebao bi sjesti i porazgovarati s porunicom Harmony. No moda je mislio samo na asnike za borbu. To bi bili samo on i Cortez. U pravu je vjerojatno 50 posto. Cortez je dosta prijateljevao s kaplaricom Kamehameha. Gospodine, moda se radi o detoksikaciji na Stargateu; moda... Ne. Terapeuti su radili samo na uklanjanju uvjetovanja mrnje svi znaju to ja mislim o tome i moda su bili krivo upueni, ali oni su struni. Kaplarice Potter. Nju je uvijek prozivao po inu da je podsjeti zato nije promovirana u vii in u koji smo mi ostali promovirani. Jeste li to sa svojim ljudima takoer razgovorom rijeili? Raspravljali smo o tome, gospodine. Satnik je znao ugodno zuriti u ljude. Ugodno je zurio u Marygay dok nije pojasnila. Ne vjerujem da je za to krivo uvjetovanje. Moji ljudi su nestrpljivi, jednostavno su umorni od ponavljanja istih stvari iz dana u dan. Dakle, jedva ekaju bitku? Rekao je to bez sarkazma. ele sii s broda, gospodine. Oni i hoe sii s broda, rekao je dopustivi si siuni smijeak. A onda e vjerojatno biti jednako nestrpljivi da se vrate na brod. Tako smo se neko vrijeme vrtjeli u krug. Nitko nije htio otvoreno istupiti i rei da je njihov vod preplaen: boje se Tauranskih krstarica koje nam se pribliavaju, boje se sletjeti na portalni planet. Satnik Stott imao je lou povijest suoavanja s ljudima koji su priznali strah. Pregledao sam novu O/T koju su nam dali. Ovako je izgledala: Veinu sam ljudi znao jo od napada na Aleph, prvog izravnog kontakta ljudi i Tauranaca. Jedini novi ljudi u mome vodu bili su Luthuli i Heyrovsky. U cijeloj satniji (oprostite, u udarnom odredu), imali smo dvadeset zamjena za devetnaest ljudi koje smo izgubili pri napadu na Aleph: jedna amputacija, etvero mrtvih, etrnaest psihotinih. Nisam mogao prijei preko onog 20. oujka 2007. na dnu O/T-a. U vojsci sam bio deset godina, premda se inilo kao da nisu prole ni dvije. Dilatacija vremena, naravno; ak i uz kolapsarske skokove, putovanje od zvijezde do zvijezde pojede godine.

Nakon ovog napada, vjerojatno u moi otii u mirovinu, s punom plaom. Ako preivim napad, i ako ne promijene pravila zbog nas. Odradio sam dvadeset godina, a star sam tek dvadeset i pet. Stott je rezimirao stvar kad je netko pokucao na vrata, jednim glasnim udarcem. Uite, rekao je. Potporunik kojega sam povrno poznavao uetao je oputeno i predao Stottu traku papira, a da nije rekao ni rije. Stajao je tamo dok je Stott itao, taman dovoljno bezobrazno da mu spusti. Tehniki, Stott mu nije bio u zapovjednom lancu; nikome u ratnoj mornarici ionako nije bio drag. Stott je vratio papir potporuniku i pogledao kroz njega. Upozorit ete svoje vodove da preliminarni manevri izbjegavanja zapoinju u 20:10, za pedeset osam minuta. Nije pogledao na sat. Sve osoblje neka je u koljkama za ubrzavanje do 20:00. Po... zor! Digli smo se i, bez oduevljenja, jednoglasno odgovorili: Jebite se, gospodine. Idiotski obiaj. Stott je odmarirao iz prostorije, a potporunik ga je pratio smijuljei se. Okrenuo sam svoj prsten na poziciju pomonika komandanta voda i rekao u nj: Tate, ovdje Mandella. Svi ostali u prostoriji radili su isto. Slabaan glas zauo se iz prstena. Tate ovdje. to je? Okupi ljude i reci im da moramo biti u koljkama do 20:00. Manevri izbjegavanja. Sranje. Rekli su da neemo morati jo nekoliko dana. Valjda je neto novo iskrsnulo. Ili moda vii kapetan ima sjajnu ideju. Vii kapetan si je moe zabiti. Jesi li gore u salonu? Jesam. Donesi mi kavu kad se vrati, okej? Malo eera? Prijam. Doem dolje za otprilike pola sata. Hvala. Bacam se na posao. Mnogo je ljudi krenulo prema aparatu za kavu. Stao sam u red iza kaplarice Potter. to ti misli, Marygay? Moda vii kapetan samo eli da jo jednom isprobamo koljke. Prije onog pravog.

Moda. Podigla je alicu i puhnula u nju. Izgledala je zabrinuto. Ili moda Tauranci imaju brod na izlazu, koji nas eka. Pitala sam se zato to ne rade. Mi to radimo, na Stargateu. Stargate je druga stvar. Prima sedam krstarica, koje su stalno u pokretu, tako da pokrivaju sve izlazne pozicije. Ne moemo si priutiti da to radimo osim na jednom kolapsaru, a ne mogu ni oni. Nije nita govorila dok je punila alicu. Moda smo nabasali na njihovu verziju Stargatea. Ili moda oni ve imaju vie brodova od nas. Napunio sam dvije alice i stavio u njih eer, jednu sam vrsto zatvorio. Ne moemo znati. Hodali smo natrag do stola, oprezni sa alicama na jakoj gravitaciji. Moda Singhe neto zna, rekla je. Moda zna. Ali do njega moram doi preko Rogersove i Corteza. Cortez bi me ubio ako bih ga sad pokuao neim zagnjaviti. Oh, ja do njega mogu izravno. Mi... Zasmijuljila se. Mi smo... prijatelji. Otpio sam malo vrele kave i pokuao zvuati ravnoduno. Dakle zato te nisam viao. Ima neto protiv? rekla je, izgledajui nevino. Pa... kvragu, nemam, naravno da nemam. Ali ali on je asnik! Mornariki asnik! Privren je nama i to ga ini dijelom vojske. Okrenula je prsten i rekla: Direktorij. Meni: to je s tobom i onom gospodinom Harmony? To nije ista stvar. aptala je ifru direktorija u prsten. Da, ista je. Samo si to htio napraviti s asnicom. Pervertitu. Prstenje dvaput zapitao. Zauzeto. Kakva je bila? Zadovoljavajua. Oporavljao sam se. Osim toga, potporunik Singhe je uzoran gospodin. I nije ni najmanje ljubomoran. Nisam ni ja rekao sam. Ako te ikad povrijedi, reci mi i razbit u mu piku. Pogledala me preko svoje alice. Ako te porunica Harmony ikad povrijedi, reci mi i razbit u joj piku. Vrijedi. U to ime, rukovali smo se dostojanstveno. 2

koljke za usporavanje bile su neto novo. Postavljene su dok smo se mi odmarali i opskrbljivali na Stargateu. Omoguavale su da brod koristimo efikasnije u odnosu na teoretski maksimum; tahionski pogon podizao se do 25 gravitacija. Tate me ekao u podruju koljki. Ostali iz voda vrludali su uokolo, razgovarali. Dao sam mu njegovu kavu. Hvala. Jesi li to doznao? Bojim se da nisam. Osim to mornari ne djeluju preplaeno, a to je njihova stvar. Vjerojatno jo jedna vjeba. Srknuo je malo kave. Koji vrag. Nama je to ionako uvijek isto. Samo sjedimo tamo, a prignjee nas tako da skoro umremo. Boe, kako mrzim te stvari. Moda nas s vremenom istroe pa emo moi kui. Nego to. Lijenik je svratio i dao mi injekciju. ekao sam do 19:50 pa onda doviknuo vodu: Idemo. Skidajte se i zatvarajte patentnim zatvaraem. koljka je poput fleksibilnog svemirskog odijela; barem je prilagoavanje s unutarnje strane prilino slino. Ali umjesto paketa za odravanje ivota, tu je crijevo koje ide u vrh kacige i jo dva koja izlaze iz peta, a tu su i dvije cijevi za tjelesne izluevine po odijelu. Zgusnuto je natrpana laganim leajevima za ubrzavanje; dok ulazi u svoju koljku kao da se probija kroz divovski tanjur zelenosmeih pageta. Kad su mi svjetla u kacigi dala znak da su svi u odijelima, stisnuo sam gumb za poplavljivanje prostorije. Nije se moglo vidjeti, naravno, ali mogao sam zamisliti blijedoplavu otopinu etilenski glikol ili neto drugo kako se pjeni uokolo i preko nas. Materijal odijela, hladan i suh, utisnuo se posvuda i dotaknuo mi kou. Znao sam da se unutarnji pritisak moga tijela rapidno poveavao kako bi se izjednaio s pojaanim pritiskom izvanjske tekuine. Tome je sluila injekcija; spreavala je da se stanice zgnjee izmeu Scile i Haribde. No jo uvijek si ga mogao osjeati. Kad je moje brojilo pokazalo 2 (vanjski pritisak jednak stupu vode na dubini od dvije nautike milje), osjeao sam da sam u isto vrijeme zdrobljen i napuhnut. Do 20:05 bilo je na 2,7 i tu se ustalilo. Kad su zapoeli manevri u 20:10, nisi osjeao razliku. No uinilo mi se da sam vidio kako igla sasvim malo leluja. Veliki nedostatak sustava je, naravno, to to bi od svakoga tko bi se naao izvan koljke kad bi Godinjica odvalila na 25 G-a, ostao tek dem od jagode. Tako da navoenje i borbu mora obavljati taktiki

kompjutor broda to uglavnom i obavlja najveim dijelom, ali dobro je kad ga neki ovjek nadgleda. Jo je jedan mali problem to bi u sluaju da se brod oteti i da padne pritisak, ovjek eksplodirao kao dinja baena s petog kata. Ako je unutranji pritisak u pitanju, bio bi zdrobljen i mrtav u mikrosekundi. A treba deset minuta, vie ili manje, da se pritisak smanji, i jo dvije ili tri minute da se ispetlja iz toga i odjene. Dakle, to nije neto iz ega se moe iskoiti i izai spreman za borbu. Ubrzanje je zavrilo u 20:38. Upalilo se zeleno svjetlo i stisnuo sam gumb za sputanje pritiska. Marygay i ja smo se odijevali vani. Kako se to dogodilo? Pokazao sam na upaljenu ljubiastu masnicu koja joj se protezala ispod desne sise do zdjeline kosti. To je drugi put, rekla je ljutito. Prva mi je bila na leima mislim da ta koljka nije podeena kako treba, stvaraju se nabori. Moda si smravjela. Pametnjakoviu . Unos kalorija bio nam je strogo nadziran otkad smo prvi put napustili Stargate. Ne moe koristiti borbeno odijelo ako ti ne pristaje kao druga koa. Zvunik u zidu priguio je ostatak njezinog komentara. Pozor sve osoblje. Pozor. Sve vojno osoblje etvrtog i viih ealona neka se javi u sobu za informiranje u 21:30. Dvaput su ponovili poruku. Otiao sam prilei na nekoliko minuta dok je Marygay pokazivala svoju modricu lijeniku i oruaru. Nisam bio nimalo ljubomoran. Vii kapetan poeo je s informiranjem. Nema se puno toga za rei, a ono to se moe, nisu dobre vijesti. Prije est dana, tauranska letjelica koja nas progoni izbacila je bespilotni projektil. Njegovo poetno ubrzanje bilo je na razini od 80 gravitacija. Nakon to je tako piilo otprilike jedan dan, ubrzanje mu je iznenada skoilo na 148 gravitacija. Zdrueni uzdah. Juer je skoilo na 203 gravitacije. Ne bih ovdje nikoga trebao podsjeati da je to dvostruko vea sposobnost ubrzavanja neprijateljskih bespilotnih letjelica u odnosu na na posljednji susret. Lansirali smo salvu od etiri bespilotne letjelice, koje su presijecale ono to je raunalo predvidjelo da su etiri najvjerojatnije budue putanje neprijateljskih bespilotnih letjelica. Jedna se od njih

isplatila, dok smo izvodili manevre izbjegavanja. Uhvatili smo i unitili tauransko oruje otprilike deset milijuna kilometara odavde. To je bilo gotovo u neposrednoj blizini. Jedino to ulijeva nadu iz ovog okraja proizlazi iz onog to smo doznali spektralnom analizom eksplozije. Eksplozija nije bila monija od onih koje smo opaali u prolosti, tako da njihov napredak u pogonu barem ne prati napredak u eksplozivima. Ovo je prvo ispoljavanje vrlo vanog uinka koji je do sada bio zanimljiv samo teoretiarima. Reci mi, vojnie. Pokazao je na Negulescu. Koliko je prolo otkad smo se prvi put borili s Taurancima, na Alephu? Ovisi kako gledate, vii kapetane, odgovorila je pokorno. Meni je prolo otprilike osam mjeseci. Tono. Pa ipak, izgubili ste oko devet godina, zbog dilatacije vremena tijekom manevriranja izmeu kolapsarskih skokova. U tehnikom smislu, budui da mi na brodu nismo nita bitno istraili i razvili... ta neprijateljska letjelica dolazi iz budunosti! Napravio je pauzu da ostavi dojam. Kako rat napreduje, ovo samo moe bivati sve izraenije i izraenije. Tauranci nemaju rjeenja za relativnost, naravno, tako da e to ii nama u korist, isto onoliko puta koliko i njima. No ovaj put, mi smo ti koji djelujemo s hendikepom. Kako e nam se pribliavati tauranska lovaka letjelica, ovaj hendikep bivat e sve ozbiljniji. Mogu nas jednostavno nadjaati boljim naoruanjem. Morat emo izvesti nekakvo vrhunsko izmicanje. Kad se naemo unutar petsto milijuna kilometara od neprijateljskog broda, svi e ui u svoje koljke i jednostavno emo morati vjerovati logistikom raunalu. Ono e nas sprovesti kroz brze serije nasuminih promjena smjera i brzine. Bit u iskren. Dokle god imaju jednu bespilotnu letjelicu vie od nas, mogu nas dokrajiti. Nisu lansirali nijednu od one prve. Moda zadravaju paljbu... ili su moda imali samo jednu. U tom sluaju, mi imamo njih. U svakom sluaju, zahtijeva se od sveg osoblja da bude u svojim koljkama u roku od deset minuta. Kad budemo unutar milijardu kilometara od neprijatelja, ima da stojite u blizini svojih koljki. Kad budemo unutar petsto milijuna kilometara, bit ete u njima, a sve sastavnice koljki bit e naplavljene i pod pritiskom. Ne moemo nikoga ekati. To je sve to imam za rei. Satnie?

Govorit u sa svojim ljudima kasnije, vii kapetane. Hvala vam." Voljno. I nita od one budalatine jebite se, gospodine. Mornarica je smatrala da je to ipak malo ispod njihova dostojanstva. Stajali smo na pozor svi osim Stotta sve dok nije napustio prostoriju. Onda je neki drugi mornarko ponovno rekao voljno, pa smo otili. Moj vod imao je zaduenje ienja, pa sam im svima rekao to tko treba raditi, postavio Tatea kao odgovornog, i otiao. Otiao sam do podasnike prostorije radi druenja i da moda doem do nekih informacija. Ljudi su dokono nagaali, no nije se bog zna to dogaalo, pa sam pokupio Rogersovu i otiao u krevet. Marygay je opet nestala, nadam se da je pokuavala izmusti neto od Singhea. 3 Na oekivani sastanak sa satnikom bio je sljedeeg jutra, kad smo vie-manje ponovili ono to je vii kapetan rekao, pjeadijskim izrazima i Stottovim jednolinim staccatom. Naglasio je injenicu da je sve to znamo o tauranskim zemljanim snagama to da e se vjerojatno bolje nositi s nama nego proli put, s obzirom na to da su poboljali sposobnosti svojeg brodovlja. No to je vodilo do jedne druge zanimljive stvari. Prije osam mjeseci ili devet godina, imali smo golemu prednost: inilo se da im ba i nije jasno to se dogaa. S obzirom na to da su bili prilino ratoborni u svemiru, oekivali smo da e na tlu biti nabrijani poput Huna, a umjesto toga, praktiki su se poredali da ih pokoljemo. Jedan je pobjegao i po svoj je prilici svojima opisao osnove staromodne borbe prsa o prsa. No to, naravno, nije nuno znailo da je glas o tome doao ba do ove grupe Tauranaca koji uvaju Yod-4. Jedini nain komuniciranja bri od svjetlosti za koji smo mi znali je da fiziki prenesete poruku uzastopnim kolapsarskim skokovima. Ali nikako nismo mogli znati koliko ima skokova izmeu Yoda-4 i Tauranskog sredita dakle ovi bi mogli biti pasivni isto kao i oni iz prole grupe, ili su mogli uvjebavati pjeadijske taktike skoro cijelo desetljee. Saznat emo kad doemo tamo. kada smo proli milijardu kilometara nakon kojih smo morali u koljke, oruar i ja pomagali smo mome vodu da ukljue odravanje na svojim borbenim odijelima.

Imali smo otprilike pet sati za ubiti prije nego to smo morali u nae ahure. Odigrao sam partiju aha s Rabijem i izgubio. Onda je Rogersova povela vod kroz neke silne vjebe, vjerojatno amo da im smetne s uma da e morati barem etiri sata leati poluzdrobljeni u koljkama. Dotad smo se najdulje zadrali dva sata. Deset minuta prije oznake od petsto milijuna kilometara, mi komandanti vodova preuzeli smo i nadzirali ukopavanje sviju. Nakon osam minuta bili smo zatvoreni i potopljeni, te na milosti i nemilosti ili sigurni u naruju logistikog raunala. Dok sam tamo leao zgnjeen, obuzela me je glupa misao i vrtjela mi se po glavi poput naboja u supervodiu; prema vojnim formulacijama, upravljanje ratom skladno se dijeli na dvije kategorije, taktiku i logistiku. Logistika se bavi pomicanjem postrojbi, njihovom prehranom i skoro svim ostalim osim stvarnom borbom, koja je podruje taktike. A sad se borimo, ali nemamo taktiko raunalo koji bi nas vodio kroz napad i obranu, imamo samo ogromnog mirotvornog pomonika za peceraj logistikoga, obratite panju na tu rije, logistikoga raunala. Druga strana moga mozga, moda ne toliko pritisnuta, rei e da nije vano koje ime da raunalu; to je hrpa memorijskih kristala, operacijskih leita, matica i vijaka... Ako ga programira da bude Dingis-kan, to je taktiko raunalo, ak i ako mu je uobiajena funkcija praenje burze ili kontrola konverzije otpadnih voda. Ali onaj je drugi glas bio uporan i govorio da je po toj logici ovjek tek klupko kose, nakupina kostiju i neto vlaknastog mesa; i bez obzira na to kakav je ovjek, ako ga dobro uvjeba, moe uzeti zenredovnika i pretvoriti ga u poslunog krvoednog ratnika. A koji si ti onda vrag, tko smo mi, tko sam ja, odgovorila je druga strana. Miroljubivi strunjak za zavarivanje vakuuma a ujedno i profesor fizike, ugrabljen Zakonom o prisilnoj regrutaciji elite pa reprogramiran da bude stroj za ubijanje. Ti, ja sam ubijao i uivao u tome. Ali to je bila hipnoza, uvjetovana pobuda, davao sam protuargumente samome sebi. To vie ne rade. A jedini razlog zato to ne rade, rekao sam, je zato to misle da e bolje ubijati bez toga. To je logino. Kad smo ve kod logike, poetno je pitanje bilo zato alju logistiko raunalo da izvri vojne zadatke? Ili neto takvo... i opet smo se udaljili.

Zatreptalo je zeleno svjetlo i automatski sam okinuo prekida. Pritisak je pao na 1,3 prije nego to sam shvatio da to znai da smo ivi, da smo pobijedili u prvom okraju. Bio sam tek djelomino u pravu. 4

Vezivao sam pojas tunike kad mi je zazvonio prsten pa sam ga ukljuio da se javim. Bila je Rogersova. Mandella, odi provjeriti odjeljak voda 3. Neto je polo po zlu; Dalton je morao smanjiti pritisak u njemu iz kontrolne sobe. Odjeljak 3 to je bio vod u kojem je Marygay! Bosonog sam otrao do hodnika i stigao tamo ba kad su otvorili vrata s unutranje strane komore pod pritiskom i kad su poeli migoljiti van. Prvi je izaao Bergman. Zgrabio sam ga za ruku. to se to dovraga dogaa, Bergmane? Ha? Zagledao se u mene jo uvijek oamuen, kao i svi kad izau iz komore. O, to s ti. Mandella. Ne znam. Kak misli? Progurao sam se kroz vrata, jo uvijek se drei za njega. Kasnili ste, ovjee, kasno ste smanjili pritisak. to se dogodilo? Protresao je glavom, pokuavajui se razbistriti. Kasnili? to kasnili. Uh, koliko kasnili? Prvi put sam pogledao na sat. Ne pre... Isuse Kriste. Ovaj, zatvorili smo se unutra u 5:20, zar nismo? Da, mislim da je to to. Jo uvijek nije bilo Marygay meu mutnim figurama koje su se probijale kroz razbacane leajeve i ispremetane cjevovode. Ovaj, kasnili ste samo nekoliko minuta... ali trebali smo ostati pod pritiskom samo etiri sata, moda i manje. Sad je 10:50. Mm. Ponovno je protresao glavom. Pustio sam ga i odmaknuo se da kroz vrata propustim Stillera i Demy. Onda svi kasne, rekao je Bergman. Dakle, nismo u nevolji. Ovaj... Nesuvislosti. Dobro, dobro... Hej, Stiller! Jesi vidio... Iz komore. Lijenika! LIJENIKA! Izlazila je neka enska koja nije bila Marygay. Grubo sam je gurnuo s puta i proletio kroz vrata, sletjevi na nekog drugog i uspeo se do Struvea, Marygayinog pomonika, koji je stajao nad kapsulom i jako glasno i brzo govorio u svoj prsten.

... i krvi Boe da trebamo... Marygay je bila ta koja je jo uvijek leala u svom odijelu ... javio mi se Dalton... svaki njen etvorni centimetar bio je pokriven jednolinim sjajem krvi ... nakon to nije izala van... poelo je kao upaljena modrica iznad njene kljune kosti, koja je bila tek modrica dok je putovala izmeu njenih grudi, dok nije prola prsnu kost ... priao sam i otvorio joj... kad se otvorila u porezotinu koja se produbljivala kako je ila nadolje preko trbuha i tamo se zaustavila ... da, jo uvijek je... nekoliko centimetara iznad stidne kosti izvirivala je opnasta petlja utrobe... ... OK, lijevi bok, Mandella... Jo uvijek je bila iva, srce joj je kucalo, ali njena krvlju zamrljana glava mlitavo se objesila, oi su se okrenule na bijele ureze, mjehurii crvene pjene pojavljivali su se i pucali u kutu njenih usta svaki put kad bi plitko izdahnula. ... tetovirana je na lijevom boku. Mandella! Trgni se! Pogledaj ispod njega i doznaj koja je krvna... TIP NULA RH NEGATIVNA JEBEMU... Oprosti... Nula negativna. Nisam li vidio tu tetovau deset tisua puta? Struve je proslijedio informaciju i odjednom sam se sjetio kutije prve pomoi na svom pojasu, epao je i poeo prekopavati po njoj. Zaustavi krvarenje zatiti ranu lijei od oka, tako je pisalo u knjizi. Zaboravio sam na neto, zaboravio sam na neto... oslobodi prolaze za zrak. Disala je, ako su na to mislili. Kako zaustaviti krvarenje ili zatititi ranu s jednim zavojem mizerna pritiska kad je rana duga skoro metar? Lijeiti od oka, to sam mogao. Izvukao sam zelenu ampulu, poloio je u njezinu ruku i stisnuo gumb. Onda sam njeno poloio sterilnu stranu zavoja navrh izloenih crijeva i proveo joj elastinu traku ispod donjeg dijela lea, prilagodivi je na skoro nikakvu nategnutost i vezao je. Moe li jo neto napraviti? pitao je Struve. Odmaknuo sam se i osjeao bespomono. Ne znam. Moe li se ti ega sjetiti? Nisam nita bolji lijenik od tebe. Gledajui gore u vrata, stisnuo je aku i napeo bicepse. Gdje su dovraga? Ima morfpleks u toj kutiji? Imam. Ali netko mi je rekao da ga ne koristim za unutarnje... Williame?

Oi su joj bile otvorene i pokuavala je dignuti glavu. Jurnuo sam do nje i zagrlio je. Bit e sve u redu, Marygay. Lijenik dolazi. to... sve u redu? edna sam. Vode. Ne, duo, ne moe dobiti vode. Barem ne neko vrijeme. Ne ako ide na kirurgiju. Zato je posvuda krv? rekla je slabim glasom. Glava joj je kliznula unatrag. Bila sam zloesta cura. Mora da je stvar u odijelu, brzo sam rekao. Sjea li se otprije, nabora? Otresla je glavom. Odijelu? Odjednom je problijedjela i slabano se zagrcnula. Vode... Williame, molim te Autoritativni glas iza mene. Uzmi spuvu ili tkaninu namoenu vodom. Okrenuo sam se i ugledao doktora Wilsona te dvojicu s nosilima. Prvih pola litre kroz bedro, rekao je nikom posebno i paljivo zavirio pod pritisni zavoj. Pratite tu cijev za tjelesne izluevine nekoliko metara i iskopajte je. Saznajte je li iz nje isteklo to krvi. Jedan od lijenika uvukao je deset centimetara dugu iglu u bedro Marygay i poeo joj davati zdravu krv iz plastine vreice. ao mi je to kasnim, rekao je doktor Wilson umorno. Posao cvjeta. to kae za to odijelo? Prije je imala dvije manje ozljede. Odijelo joj ne pristaje najbolje, guva se pod pritiskom. Kimnuo je odsutno, provjeravajui joj krvni tlak. Ti, bilo tko, dajte... Netko mu je dodao papirni runik s kojeg je kapala voda. Uh, jesi li joj dao bilo kakav lijek? Jednu ampulu Ne-oka. Lagano je smotao papirni runik i stavio ga u ruku Marygay. Kako se zove? Rekao sam mu. Marygay, ne moemo ti dati da pije vode, ali moe ovo sisati. Sad u ti jako osvijetliti oko. Dok joj je pregledavao zjenice metalnim predmetom, upitao je: Temperatura? i jedan je od medicinara proitao brojku s digitalne tabele te povukao sondu. Je li izgubila krvi? Je. Neto. Lagano je stavio ruku na pritisni zavoj. Marygay, moe li se malo okrenuti nadesno? Mogu, rekla je polako, i stavila lakat u poloaj poluge. Ne mogu, rekla je i poela plakati.

Ma sve u redu, rekao je odsutno i odgurnuo joj kuk, taman dovoljno da joj moe vidjeti lea. Samo jedna rana promrmljao je. Vraki puno krvi. Dvaput je pritisnuo prsten sa strane i protresao ga kraj uha. Ima li koga u radionici? Harrison, osim ako nije na prozivki. Prila je neka enska, isprva je nisam prepoznao, blijedu i raupanu, s okrvavljenom tunikom. Bila je to Estelle Harmony. Doktor Wilson je podigao pogled. Ima li novih muterija, doktorice Harmony? Nema, rekla je zlovoljno. ovjek iz odravanja imao je ozljedu dvostruke amputacije. Bio je iv svega nekoliko minuta. Na aparatima je zbog presaivanja organa. A svi ostali? Eksplozivna dekompresija. Smrknula je. Mogu li to napraviti ovdje? Moe, samo malo. Ponovno je pokuao sa svojim prstenom. Dovraga. Ne zna gdje je Harrison? Ne... pa, moda je na kirurgiji B ako je tamo bilo problema s odravanjem leeva. Ali mislim da sam tamo sve dobro podesila. Da, dobro, vraga ti zna kako... Mark! rekao je medicinar s vreom krvi. Jo jednom pola litre kroz bedro rekao je doktor Wilson. Estelle, bi li mogla zamijeniti ovdje jednog od medicinara i pripremiti ovu curu za operaciju? Mogu, samo mi daj posla. Dobro Hopkins, odi do radionice i donesi povoj i litru, ovaj, dvije litre izotoninog flouorokarbona primarnog spektra. Ako su Merck, pisat e abdominalnog spektra. Naao je dio rukava bez krvi i njime obrisao elo. Ako nae Harrisona, poalji ga na kirurgiju A i neka pripremi anestetiki slijed za trbuh A nju da odvedemo A? Tako je. Ako ne moe nai Harrisona, dovedi nekog... upro je prstom u mom smjeru, ... ovog tu, da odvede pacijenta gore na A; ti pouri naprijed i zaponi slijed. Pokupio je svoju torbu i pogledao kroz nju. Ali dovraga, ne s parametadonom Marygay? Kako se osjea? Jo uvijek je plakala. Mene... boli. Znam, rekao je njeno. Razmislio je na trenutak pa rekao Estelle. Ne moemo znati koliko je zapravo izgubila krvi. Moda ju je

gubila i dok smo bili pod pritiskom. Takoer se pomalo nakuplja u trbunoj upljini. Budui da je jo uvijek iva, mislim da nije mogla dugo krvariti pod pritiskom. Nadam se da jo uvijek nema oteenja mozga. Dotaknuo je digitalni displej prikaen na Marygayinu ruku. Pratite krvni tlak, i ako mislite da je simptomatian, dajte joj pet cc-a vasokonstriktora. Ja moram dolje temeljito oprati ruke prije operacije. Zatvorio je torbu. Imate li togod vasokonstriktora osim pneumatskih ampula? Estelle je provjerila svoju torbu. Ne, samo pneumatike za sluaj nude... ovaj... da, ipak imam kontrolnu dozu dilatora. OK, ako e morati upotrijebi konstriktore i ako joj tlak prebrzo skoi... Istovremeno u joj dati i dva cc-a vasodilatora. Tono. Vraki nain da se vode stvari, ali... to se moe. Ako nisi previe umorna, volio bih kad bi stajala pokraj mene gore. Svakako. Doktor Wilson je kimnuo i otiao. Estelle je poela izopropilnim alkoholom istiti Marygayin trbuh. Mirisalo je na hladno i isto. Je li joj netko dao Ne-oka? Jest, rekao sam, prije desetak minuta. Aha. Zato se doktor brinuo ne, uradio si pravu stvar. Ali Neokovi sadravaju i neto vazokonstriktora. Jo pet cc-a moglo bi rezultirati predoziranjem. Nastavila je tiho ispirati, a svako malo podizala bi oi da pogleda kontrolni ureaj krvnog tlaka. Williame? Bilo je to prvi put da pokae bilo kakav znak da me poznaje. Ova en..., ovaj, Marygay, ona ti je ljubavnica? Tvoja redovna ljubavnica? Tako je. Vrlo je lijepa. Izvanredno opaanje; tijelo joj je razderano i prekriveno krvlju, lice razmazano tamo gdje sam joj pokuavao obrisati suze. Pretpostavljam da doktor ili ena ili ljubavnik mogu ispod toga vidjeti i ljepotu. Jest, lijepa je. Prestala je plakati i vrsto je stisnula oi dok je sisala posljednje tragove vlage iz papirnate grude. Moe li dobiti jo vode? Moe, isto kao i prije. Ne previe. Izaao sam po papirnati runik do prostora s ormariima u prednjem dijelu broda. Sad kad su se pare stlaenih tekuina raistile, mogao sam onjuiti zrak. Nije mirisalo kako bi trebalo, ve po ulju lakih strojeva i nagorjelom metalu, poput vonja metalne radionice. Pitao sam

se jesu li preopteretili sustav prozraivanja. To se ve jednom dogodilo, nakon to smo prvi put koristili akceleracijske komore. Marygay je uzela vodu a da nije otvarala oi. Planirate li ostati skupa nakon to se vratite na Zemlju? Vjerojatno, rekao sam. Ako se vratimo na Zemlju. Imamo jo jednu bitku. Nee vie biti bitaka, odgovorila je odrjeito. Hoe rei da nisi uo? to? Zar ne zna da su pogodili brod? Pogodili!? Kako smo onda ivi? Tako je . Ponovno je nastavila ispirati. etiri odjeljka vodova. Takoer i odjeljak s borbenim odijelima. Na brodu nije ostalo nijedno borbeno odijelo... a ne moemo se boriti u potkouljama. Kako... odjeljci vodova, to se dogodilo s ljudima? Nitko nije preivio. Trideset ljudi. Koji vodovi? Kompletan trei vod. Prvi odred drugog voda. Al-Sadat, Busia, Maxwell, Negulesco. Boga ti. Trideset mrtvih, a nemaju pojma kako im se to dogodilo. Ne znam nita, osim da se to svaki tren moe ponovno dogoditi. Nije bila bespilotna letjelica? Ne, skinuli smo im sve bespilotne letjelice. Sredili smo i neprijateljsku letjelicu. Nita se nije pojavilo ni na jednom od senzora, samo blam! i treina broda je odletjela kvragu. Sretni smo to to nije bio pogon ili jedinica za odranje ivota. Jedva da sam je uo. Penworth, LaBatt, Smithers. Christine i Frida. Svi mrtvi. Otupio sam. Izvadila je brijaku britvu i tubu gela iz svoje torbe. Budi dentlmen i okreni glavu, rekla je. Evo, dri. Namoila je kvadrat gaze u alkohol i pruila mi ga. Budi koristan. Oisti joj lice. Poeo sam, a Marygay je ne otvarajui oi rekla: To mi godi. to radi? Pravim se da sam dentlmen. I koristan, takoer... Sve osoblje, pozor, sve osoblje. Nije bilo zvunika u tlanim komorama, ali jasno sam ga uo kroz vrata prostora s ormariima. Sve osoblje 6. ealona i viih, ako nije izravno ukljueno u hitne medicinske sluajeve ili popravke, neka se odmah javi u zborno podruje. Moram ii, Marygay Nije nita rekla. Nisam znao je li ula saopenje.

Estelle, izravno sam je oslovio, kvragu s dentlmenom. "Hoe li... Hou. Obavijestit u te im saznamo. Dobro. Bit e to dobro. Ali izraz lica bio joj je alostan i zabrinut. A sad idi, rekla je njeno. Dok sam se probio do hodnika, zvunik je ponavljao poruku ve etvrti put. Neto je novo mirisalo u zraku, neto to nisam htio prepoznati. 5 Na pola puta do zbornog podruja shvatio sam koliko loe izgledam, pa sam uao u toalet pokraj podasnikog salona u prednjem dijelu broda. Kaplarica Kamehameha uurbano je etkala kosu. Williame! to ti se dogodilo? Nita. Odvrnuo sam slavinu i pogledao se u zrcalo. Sasuena krv bila mi je razmazana posvuda po licu i na tunici. To je krv Marygay, kaplarice Potter, njezino odijelo... pa, oito se presavinulo, ovaj... Je li mrtva? Nije, samo je teko, ovaj, ide na operaciju... Nemoj koristiti toplu vodu. Samo e razmazati mrlje. Aha. Dobro. Koristio sam toplu vodu da operem lice i ruke, a tuniku sam otirao hladnom. Tvoj je vod samo dva odjeljka nie od Alovog, je li tako? Je. Jesi li vidjela to se dogodilo? Nisam. Jesam. Ne kad se dogodilo. Prvi put sam primijetio da plae, velike suze kotrljale su joj se niz obraze i padale niz bradu. Glas joj je bio miran, pod kontrolom. Divljaki je potegnula etku kroz kosu. Svinjac. Priao sam i stavio joj ruku na rame. NE DIRAJ me! Planula je i lupila me etkom po ruci. Williame... Pogledala me drsko. Samo mi je drago da to nisam bila ja. Razumije? To je jedini nain na koji moe gledati na to. Razumio sam, ali nisam bio siguran vjerujem li joj. Mogu to ukratko saeti, rekao je vii kapetan munim glasom, samo zato to znamo tako malo.

Desetak sekundi nakon to smo unitili neprijateljsku letjelicu, dva su objekta, vrlo mala objekta, udarila posred Godinjice. Budui da ih prije nismo detektirali, a znamo za ogranienja naih detektorskih sprava, doli smo do zakljuka da su se kretali brzinom veom od devet desetina brzine svjetlosti. Tonije reeno, njihov vektor brzine pod pravim kutom na os Godinjice bio je vei od devet desetina brzine svjetlosti. Provukli su nam se iza odbojnih polja. Kad se Godinjica kree relativistikim brzinama, dizajnirana je da stvara dva mona elektromagnetska polja, jedno centrirano na pet tisua kilometara od broda, a drugo udaljeno otprilike deset kilometara, oba u liniji sa smjerom kretanja broda. Ta polja odrava zranoreaktivni efekt, energija koju usput pokupimo od meuzvjezdanog plina dok tumaramo. Bilo to dovoljno veliko to bi nas moglo pogoditi (to jest, bilo to dovoljno veliko da se vidi snanim povealom) prolazi kroz prvo polje i izlazi s vrlo snanim negativnim nabojem po cijeloj povrini tog objekta. Dok prilazi drugom polju, biva odbijeno od putanje broda. Ako je objekt prevelik da bi ga se odgurnulo na taj nain, moemo ga uoiti na velikoj udaljenosti i izmaknuti mu se s puta. Ne moram ni naglasiti koliko je to opasno oruje. Kad je Godinjica pogoena, naa brzina u odnosu na neprijatelja bila je tolika da bismo proli vlastitu duinu svake desetine tisuinke sekunde. Osim toga, nepravilno smo se trzali naokolo sa stalnim promjenjivim i isto nasuminim lateralnim ubrzanjem, tako da je objekt koji nas je pogodio sigurno bio navoen; nisu nas ciljali. A sustav navoenja bio je samoodriv, budui da nije bilo ivih Tauranaca u trenutku kad su nas pogodili. Sve to u paketu koji nije bio vei od malog oblutka. Veina vas je premlada da bi se sjeala termina budunosti. Tamo u sedamdesetima neki su ljudi osjeali kako je tehnoloki napredak toliko brz da se ljudi, normalni ljudi, nisu mogli nositi s tim; nisu se imali vremena naviknuti na sadanjost, a ve bi ih dostigla budunost. ovjek koji se zvao Toffier smislio je termin ok budunosti da opie tu situaciju. Vii kapetan bi se znao ufurati u uenu spiku. Sad smo u stvarnoj situaciji koja nalikuje ovom akademskom konceptu. Rezultat je katastrofalan. Tragedija. I kao to smo rekli na posljednjem sastanku, nema naina da tome pariramo. Relativnost nas je zarobila u prolosti neprijatelja; relativnost ih je donijela iz budunosti. Moemo se samo nadati da e sljedei put situacija biti obratna. A sve to moemo poduzeti da tako i bude je da se pokuamo vratiti na

Stargate, a onda na Zemlju, gdje e strunjaci analizom naravi oteenja moda i smisliti neto, neku vrstu protuoruja. Sad bismo mogli napasti tauranski portalni planet iz svemira i moda unititi bazu a da ne koristimo vas pjeake. Ali mislim da bi to bilo vrlo riskantno. Mogli bi nas... oboriti onim to nas je danas pogodilo, to god to bilo, i nikada se ne bismo vratili na Stargate s onim to smatram da su vitalne informacije. Mogli bismo poslati bespilotnu letjelicu s porukom koja bi potanko opisala nae pretpostavke o ovom novom oruju neprijatelja... ali to moda nije dovoljno. A Snage bi za toliko zaostale, tehnoloki. U skladu s tim, odredili smo putanju kojom emo proi oko Yoda-4, a kolapsar e nas, to je vie mogue, zaklanjati od tauranske baze. Izbjegavat emo kontakt s neprijateljem i vratiti se na Stargate to je prije mogue. Nevjerojatno, vii je kapetan sjeo i promasirao sljepoonice. Svi ste vi komandanti, barem vodova ili odjela. Veina vas ima dobar borbeni sta. I nadam se da e se neki od vas ponovno pridruiti Snagama nakon to vam isteknu dvije godine. Oni od vas koji hoe, vjerojatno e postati pukovnici, i suoit e se s prvim pravim zapovjednitvom. Tim bih se ljudima htio obratiti na nekoliko trenutaka, ne kao va... ne kao jedan od vaih zapovjednika, nego kao stariji asnik i savjetnik. Ne moete donositi zapovjedne odluke tako da jednostavno odmjerite taktiku situaciju i djelujete tako da maksimalno nakodite neprijatelju, a da vae vlastito ljudstvo i oprema minimalno stradaju. Moderno je ratovanje postalo vrlo kompleksno, posebno tijekom posljednjeg stoljea. Ratovi se ne dobivaju obinim nizom dobivenih bitki, nego sloenim meuodnosom vojnih pobjeda, ekonomskog pritiska, logistikog manevriranja, pristupa neprijateljskim informacijama, politikim poloajima desetcima, doslovno desetcima faktora. Sluao sam ovo, ali jedino to mi je dopiralo do mozga je to da su ivoti treine naih prijatelja bili ugaeni prije manje od jednog sata, a on je sjedio tamo gore i drao nam predavanje iz vojne teorije. Tako da nekad morate odustati od borbe da biste pridonijeli pobjedi u ratu. To je upravo ono to emo mi napraviti. Logistiki je kompjutor izraunao da u sluaju pokuaja unitenja neprijateljske baze imamo 62 posto vjerojatnosti da uspijemo. Naalost, imamo samo 30 posto vjerojatnosti da preivimo jer neki od

uspjenih scenarija predviaju da emo se zabiti Godinjicom u portalni planet brzinom svjetlosti. Isuse Kriste. Nadam se da se nitko od vas nee morati suoiti s ovakvom odlukom. Kad se vratimo na Stargate, po svoj e me prilici izvesti pred vojni sud zbog kukaviluka tijekom borbe. Ali ja iskreno vjerujem da su informacije koje mogu biti prikupljene analizom oteenja Godinjice vanije od unitenja jedne tauranske baze. Ustao je i uspravio se. Vanije od karijere jednog vojnika. Morao sam suspregnuti smijeh. Sigurno da kukaviluk nema nikakve veze s njegovom odlukom. Sigurno da on nema niega tako primitivnog i ne-vojnikog poput volje za ivotom. Ekipa za odravanje uspjela je pokrpati ogromnu poderotinu na boku Godinjice i ponovno staviti pod pritisak to podruje. Ostatak dana proveli smo u ienju podruja; naravno, bez diranja bilo kojeg od dragocjenih dokaza zbog kojih je vii kapetan bio voljan rtvovati svoju karijeru. Najtee je bilo bacanje tijela s broda. Nije to bilo tako strano, osim s onima kojima su odijela bila probijena. Sutradan sam otiao do Estelline kabine jer nije bila na dunosti. Ne bi ti nita koristilo da je sad vidi. Estelle je pijuckala pie, mjeavinu etilnog alkohola, limunske kiseline i vode, uz koju kap nekog estera koji je odgovarao aromi naranine kore. Je li izvan opasnosti? Nee biti jo nekoliko tjedana. Daj da ti objasnim. Odloila je pie i naslonila bradu na isprepletene prste. Ova vrsta ozljeda bila bi sasvim rutinska pod normalnim okolnostima. Nakon to smo nadomjestili izgubljenu krv, jednostavno bismo joj nasuli neto arobnog praha u trbunu upljinu i zakrpali je. epala bi nam naokolo za koji dan. No dolo je do komplikacija. Nitko dosad nije bio ozlijeen u tlanom odijelu. Dosad nita neobino nije iskrsnulo. Ali sljedeih nekoliko dana elimo joj vrlo pomno nadzirati unutranje organe. Takoer smo bili dosta zabrinuti upalom potrbunice. Zna to je upala potrbunice? Da. Pa ono, pomalo. Dolo je do toga jer joj je dio utrobe napuknuo pod pritiskom. Nismo se htjeli zadovoljiti standardnim profilakticima zbog mnogo, ovaj, pod pritiskom je zaraza djelovala na njenu potrbunicu. Da bismo

bili sigurni, u potpunosti smo joj sterilizirali cijelu stvar, trbunu upljinu i njezin kompletan probavni sustav, od dvanaesnika nanie. Onda, naravno, morali smo joj zamijeniti kompletnu crijevnu floru, sada obamrlu, s tvorniki pripremljenom kulturom. To je i dalje standardna procedura, ali za njom se u normalnim okolnostima ne posee osim ako su oteenja tea. Kuim. I bilo mi je malo muno od toga. ini se da doktori ne shvaaju da je veina nas savreno zadovoljna to se ne moramo vizualizirati kao pokretne vree kostiju punjene ogavnim iznutricama. To je samo po sebi dovoljan razlog da je ne vidi nekoliko dana. Promjena crijevne flore djeluje prilino nasilno na probavni sustav nije opasno, budui da je pod stalnim nadzorom. Ali umara i, eto, neugodno je. Uza sve ovo, bila bi u potpunosti izvan opasnosti da je ovo normalna klinika situacija. Ali mi usporavamo s konstantnih I- G-a, i njezini unutranji organi dosta su se ispremetali. Mogao bi znati i da e ako emo ii punim pogonom, bilo kako bre od otprilike dva G-a, ona umrijeti. Ali... ali mi moramo ii s preko dva G-a pri zavrnom pribliavanju kolapsaru! to... Znam, znam. No do toga ima jo nekoliko tjedana. Nadajmo se da e se dotad zakrpati. Williame, prihvati to. udo je to je preivjela da stigne na operaciju. Zato postoji velika vjerojatnost da se nee uspjeti vratiti na Zemlju. Tuno je to; ona je posebna osoba, ona posebna osoba za tebe, moda. Ali imali smo toliko mrtvih... trebao bi se privikavati na to, pomiriti se s tim. Dobro sam potegnuo svoje pie, identino njezinome, osim limunske kiseline. Postaje prilino kruta. Moda... ne. Samo realistina. Imam osjeaj da nas eka jo puno vie smrti i jada . Ne mene. im stignemo na Stargate, ja sam civil. Ne budi tako siguran. Stari poznati argument. Oni klauni koji su nas unovaili na dvije godine mogu od toga jednako lako napraviti etiri ili... Ili est ili dvadeset ili na neodreeno vrijeme. Ali nee. Dolo bi do pobune. Ne znam. Ako su nas uspjeli programirati tako da ubijamo na znak, mogu nas programirati da radimo bilo to. Da se ponovno unovaimo.

Od toga sam se najeio. Kasnije smo pokuavali voditi ljubav, ali oboje smo imali previe toga u mislima. Otprilike tjedan dana kasnije prvi sam put uspio vidjeti Marygay. Bila je blijeda, puno je smravjela i djelovala je vrlo zbunjeno. Doktor Wilson me uvjerio da je to samo zbog lijekova; nisu nali nikakve dokaze oteenja mozga. Jo uvijek je bila u krevetu, jo uvijek su je hranili kroz cijev. Ja sam se poeo nervirati zbog predvienog rasporeda. Svaki dan inilo se da tu ima nekog napretka, ali ako bi jo uvijek bila u krevetu nakon to bi odvalili potisak za kolapsar, ne bi imala anse. Doktor Wilson i Estelle me nisu mogli ohrabriti; rekli su da to ovisi o Marygayinoj sposobnosti brzog oporavka. Dan prije potiska, premjestili su je iz kreveta u Estellin akceleracijski leaj u ambulanti. Bila je pri svijesti i primala je hranu kroz usta, ali jo uvijek se nije mogla sama pomicati, ne na I- G-a. Posjetio sam je. Jesi li ula za promjenu smjera? Moramo proi kroz Aleph-9 da bismo se vratili na Tet-38. Jo etiri mjeseca na ovoj prokletoj olupini. Ali jo est godina ratne plae kad se vratimo na Zemlju. To je dobro. Ah, samo zamisli sve super stvari koje emo... Williame. Umuknuo sam. Nikad nisam znao lagati. Nemoj me pokuavati oraspoloiti. Priaj mi o varenju vakuuma, o svom djetinjstvu, o bilo emu. Samo mi nemoj srati o povratku na Zemlju. Okrenula je lice prema zidu. ula sam doktore kako govore na hodniku, jednog jutra kad su mislili da spavam. Ali samo su potvrdili ono to ve i sama znam, po nainu na koji se svi tu okolo besciljno motaju. Dakle reci mi, rodio si se u Novom Meksiku 1975. to onda? Jesi li ostao u Novom Meksiku? Je li ti dobro ilo u koli? Jesi li imao prijatelja, ili ti je predobro ilo u koli poput mene? Koliko si godina imao kad si prvi put dobio nogu? Neko vrijeme priali smo u tom smislu, nelagodno. Pala mi je na pamet ideja dok smo brbljali, i kad sam napustio Marygay otiao sam ravno do doktora Wilsona.

Pretpostavljamo da su joj anse pola-pola, ali to je prilino proizvoljno. Nita od objavljenih podataka o ovakvoj stvari zapravo se ne uklapa. Ali moe se rei da, to manje akceleracije mora podnijeti, anse za preivljavanje su joj bolje. Svakako. Ako to ita vrijedi. Vii kapetan e to izvesti to je mogue mirnije, ali e jo uvijek biti etiri ili pet G-a. ak bi i tri mogla biti previe; neemo znati dok ne proe. Nestrpljivo sam kimnuo. Da, ali mislim da postoji nain da je se izvrgne manjoj akceleraciji od nas ostalih. Ako si razvio akceleracijski tit, rekao je kroz smijeh, bolje ga pouri patentirati. Mogao bi ga prodati za znatnu... Ne, doktore, ne bi puno koristio u normalnim uvjetima; nae koljke bolje djeluju, a razvili su se po istom principu. Pa hajde, objasni. Stavimo Marygay u koljku i potopimo... ekaj, ekaj. Ne dolazi u obzir. Loe podeena koljka je i prouzroila ovo. A ovaj bi put morala koristiti neiju tuu. Znam, doktore, dopusti mi da objasnim. Ne bi joj morala savreno pristajati dokle god mogu raditi ureaji za odravanje ivota. koljka ne bi bila pod pritiskom iznutra; ne bi morala biti jer ona nee biti izvrgnuta pritisku onih tisua kilograma-po-kubinom-centimetru od izvanjske tekuine. Nisam siguran da te pratim. To je samo prilagodba... uio si fiziku, je li? Neto malo, u medicinskoj koli. Meni najmri predmet nakon latinskog, Sjea li se principa ekvivalencije? Sjeam se da je bilo neto pod tim imenom. Neto vezano s relativnou, je li tako? Aha. To znai da... nema razlike izmeu boravka u gravitacijskom polju i boravka u ekvivalentu stanja ubrzanja a to znai da kad Godinjica pii s pet G-a, uinak na nas je isti kao da je zadnjim dijelom prislonjena na veliki planet, kojemu je povrinska gravitacija pet G-a. ini se oitim. Moda i jest. To znai da ne postoji eksperiment koji bi mogao izvesti na brodu, a koji bi ti mogao rei juri li ili tek miruje na velikom planetu. Svakako da postoji. Mogao bih iskljuiti motore i ako...

Da, naravno, ili bi mogao pogledati van; mislim izolirano, vrsta eksperimenta iz fizikog laboratorija. U redu. To prihvaam. Pa? Zna li Arhimedov zakon? Naravno, lana kruna to me uvijek ubijalo kod fizike, pravi se velika graja oko oitih stvari, a kad se doe do teko shvatljivih dijelova... Arhimedov zakon kae da, kad uroni neto u tekuinu, podie se na povrinu silom jednakom teini tekuine koju je istisnulo. To ima smisla. I to vrijedi, bez obzira na to pod kojom si vrstom gravitacije ili akceleracije... Na brodu koji pii na pet G-a voda koja je potisnuta, ako je to voda, tei pet puta koliko i obina voda, pod jednim G-om Svakako Dakle, ako stavi nekoga da besteinski pluta posred spremnika vode, ta e osoba i dalje biti u besteinskom stanju kad brod bude putovao s pet G-a. ekaj malo, sinko. Naas sam nasjeo, ali to nee uspjeti. Zato ne? Bio sam u napasti da mu kaem da se dri svojih pilula i stetoskopa, a mene pusti da se bavim fizikom, ali dobro je da nisam. to se dogodi kad ispusti klju za matice u podmornici? Podmornici? Tako je. One funkcioniraju po Arhimedovom... Jao! U pravu si. Isuse. Nisam o tome dobro promislio Taj klju pada na pod isto kao to bi pao da podmornica ima teinu. Pogledao je van u svemir, tapkajui olovkom po stolu. Ono to ti opisuje nalikuje nainu na koji lijeimo pacijente s ozbiljnim oteenjima koe, poput opekotina, na Zemlji. Ali to ne prua nikakvu potporu unutarnjim organima, na nain na koji to radi akceleracijska koljka, dakle to nita ne bi pomoglo Marygay... Ustao sam da odem. ao mi je to sam ti troio... Ipak, ekaj malo, samo minutu. Moda djelomino moemo iskoristiti tvoju ideju. Kako to misli? Ni ja o tome nisam do kraja promislio. Nain na koji inae koristimo koljke ne dolazi u obzir za Marygay, naravno. Nisam volio o tome razmiljati. Treba puno hipnotikog uvjetovanja da legne tamo i da ti fluorougljik zasien kisikom zabiju u svaki prirodni tjelesni otvor, te u onaj jedan umjetni. Opipao sam ugraeni ventil iznad svog kuka.

Da, to je oito, to bi je razderalo... nego... misli, pod niskim pritiskom... Tako je. Ne bi nam trebale tisue atmosfera da je zatitimo od pet G-a pravocrtne akceleracije; to slui samo za krivudanja i izbjegavanja nazvat u odravanje. Otii dolje do odjeljenja tvog voda; taj emo upotrijebiti. Tamo e se nai s Daltonom. Pet minuta do utiskivanja u kolapsarsko polje, i zapoeo sam proceduru potapanja. Marygay i ja bili smo jedini u koljkama; nije bilo prijeko potrebno da i ja budem tamo, budui da se potapanje i pranjenje moglo izvesti i iz kontrolne prostorije. No bilo je sigurnije imati jo jednu opciju vika u sustavu, a osim toga, elio sam biti tamo. Bilo je gotovo jednako gadno kao s normalnim postupkom; nije bilo onog osjeaja zgnjeenosti-napuhnutosti. Odjednom bi te napunilo s materijom koja smrdi kao plastika (nikad ne bi zapazio prvi trenutak, kad bi to nagrnulo unutra da ti zamijeni zrak u pluima), a potom bi neznatno ubrzalo, i onda bi ponovno disao zrak, ekajui da koljka pukne; potom iskljuivanje i odmotavanje i izvlaenje van... Marygayina koljka bila je prazna. Priao sam joj i ugledao krv. Krvarila je. Glas doktora Wilsona odjeknuo je kao iz groba. Okrenuo sam se, oi su me boljele, i vidio sam ga kako se naslanja na vrata prostora s ormariima. Smijeio se udno, jezovito. to je bilo oekivano. Doktorica Harmony to sreuje. Bit e dobro. 6 Za tjedan dana Marygay je hodala, poela je bratski opiti za dva, a vidjelo se da je potpuno zdrava nakon est tjedana. Deset dugih mjeseci u svemiru, a cijelo vrijeme bilo je samo vojska, vojska, vojska. Tjelesne vjebe, besmislene radne prekomande, obvezna predavanja ak se govorilo da e vratiti popise za spavanje koje smo imali na osnovnim vjebama, no to nikad nisu napravili, vjerojatno iz straha od pobune. Nasumini partner svake noi ne bi najbolje sjeo nama koji smo formirali vie-manje trajne parove. Sve to sranje, inzistiranje na vojnoj disciplini, smetalo me najvie zato to sam se bojao da to znai da nas nee pustiti da odemo. Marygay je govorila da sam paranoian; jedini razlog zbog kojeg su to radili je taj to nije bilo drugog naina da deset mjeseci odravaju red.

U razgovorima, osim uobiajenog prigovaranja i psovanja vojske, uglavnom se nagaalo koliko se Zemlja promijenila i to emo raditi kad tamo doemo. Bit emo prilino bogati: plaa za dvadeset i est godina odjednom. Kamate takoer: 500$, kolika nam je bila plaa prvi mjesec, poraslo je na 1500$. Stigli smo na Stargate potkraj 2023. godine, po Greenwichu. Baza je nevjerojatno narasla u gotovo sedamnaest godina koliko smo bili na pohodu na Yod-4. Bila je to graevina veliine grada Tycho, s gotovo deset tisua stanovnika. Sedamdeset osam krstarica, veliine Godinjice ili veih, bilo je ukljueno u napade na portalne planete koje su drali Tauranci. Jo ih je deset uvalo sam Stargate, a dvije su ekale u orbiti da se s njih iskrca pjeadija i posada nakon zavrene misije. Jo jedan brod, Zemljina nada II, vratio se iz borbe i ekao je na Stargateu jo jednu krstaricu da se vrati. Izgubili su dvije treine posade, i jednostavno nije bilo isplativo poslati krstaricu natrag na Zemlju sa samo trideset devet ukrcanih osoba. Trideset i devet priznatih civila. Pristali smo na postaju u dva izvidnika broda. 7

General Botsford (koji je bio tek bojnik kad smo ga sreli prvi put, kad se Stargate sastojao od dva kuerka i dvadeset i etiri humka) primio nas je u elegantno opremljenoj seminarskoj prostoriji. Hodao je naprijed-natrag u stranjem dijelu sobe, ispred ogromne hologramske operativne karte. Znate, rekao je preglasno, a onda nastavio mirnijim glasom, znate da bismo vas mogli raspodijeliti u druge udarne postrojbe i ponovno vas poslati u borbu. Zakon o regrutaciji elite sad je promijenjen, pet godina djelatne slube umjesto dvije. I ne vidim zato neki od vas ne bi eljeli ostati u vojsci! Jo nekoliko godina i kamate bi vas uinile materijalno neovisnima i bogatima za cijeli ivot. Svakako, pretrpjeli ste teke gubitke no to je bilo neizbjeno, bili ste prvi. Sad e biti lake. Borbena odijela su unaprijeena, znamo vie o tauranskim taktikama, naa oruja su uinkovitija... nema razloga da se bojite Sjeo je na elo stola i gledao u prazno.

Moja vlastita sjeanja na borbe stara su vie od pola stoljea. Za mene je to bilo veselo, osnaivalo je. Mora da sam ja drukiji tip osobe od svih vas. Ili ima vrlo selektivno pamenje, pomislio sam. Ali to nita ne znai. Imam jednu drugu ponudu za vas, takvu koja ne ukljuuje izravnu borbu. Nedostaju nam kvalificirani instruktori. Ako prihvatite poziciju obuavatelja, Snage e svakome od vas ponuditi in porunika. To moe biti na Zemlji; moe biti na Mjesecu s duplo veom plaom; na Charonu s trostruko veom plaom; ili ovdje na Stargateu s etverostrukom plaom. Osim toga, ne morate se odluiti odmah. Svi dobivate besplatno putovanje natrag na Zemlju zavidim vam, ja nisam tamo bio petnaest godina, vjerojatno se nikada i neu vratiti a vi moete ponovno osjetiti kako je to biti civil. Ako vam se ne svia, samo uetajte u ispostavu ISUN-a i izai ete kao asnici. Sami birate dunost. Neki od vas se smiju. Mislim da biste trebali priekati s donoenjem odluke. Zemlja nije ista kao onda kad ste otili. Izvukao je karticu iz tunike, pogledao je i nasmijao se. Veini vas slijedi isplata od etiristo tisua dolara, nagomilane plae i kamate. Ali Zemlja je u ratnom stanju i, naravno, graani Zemlje su ti koji uzdravaju rat. Va prihod stavlja vas u poreznu kategoriju od devedeset dva posto; trideset i dvije tisue mogu vam trajati otprilike tri godine ako ste paljivi. Na kraju ete morati nai posao, a ovo je posao za koji ste obueni bez premca. Nema toliko raspoloivih poslova. Na Zemlji ima gotovo devet milijardi stanovnika, a od toga je pet ili est milijardi nezaposleno. Takoer imajte na umu da su vai prijatelji ili vae ljubavi od prije dvije godine danas dvadeset i jednu godinu stariji od vas. Mnogo vae rodbine dosad je preminulo. Mislim da e vam to biti jako samotan svijet. No, prepustit u rije kapetanu Siriju, koji se upravo vratio sa Zemlje, da vam kae neto o tom svijetu. Kapetane? Hvala vam, generale. inilo se kao da neto nije u redu s njegovom koom, s njegovim licem; a onda sam shvatio da na sebi ima puder i ru. Njegovi nokti bili su glatki bijeli bademi. Ne znam odakle da ponem. Uvukao je gornju usnu i mrko nas pogledao. Stvari su se toliko promijenile otkad sam ja bio djeak.

Imam dvadeset i tri godine, dakle bio sam jo uvijek u pelenama kad ste vi krenuli na Aleph... za poetak, koliko je vas homoseksualaca? Nijedan. To me zapravo ne iznenauje. Ja jesam, naravno. Pretpostavljam da je i treina svih Europljana i Amerikanaca. Veina vlada podupire homoseksualnost Ujedinjene nacije su neutralne, preputaju to pojedinim dravama podupiru homo-ivot uglavnom zbog toga to je to jo jedna sigurna metoda kontrole raanja. To mi je bilo sumnjivo. Naa metoda kontrole raanja u vojsci prilino je uinkovita: svi mukarci pohrane spermu u banku, i onda uine vazektomiju. Kao to je general rekao, svjetsko stanovnitvo broji devet milijardi. To je vie od dvostruko otkad su vas unovaili. I gotovo dvije treine tih ljudi napusti kolu da bi zavrili na dravnoj potpori. Kad ve govorimo o koli, koliko vam je godina javnog kolovanja omoguavala vlada? Gledao je u mene pa sam odgovorio. etrnaest. Kimnuo je. Sad je to osamnaest. Vie ako ne poloite ispite. A po zakonu ih morate poloiti prije nego to postanete prikladni za bilo kakav posao ili potporu klase jedan. I deko moj, s bilo im osim klase jedan teko je ivjeti. Da? Hofstadter je dignuo ruku. Gospodine, je li to osamnaest godina kolovanja u svim dravama? Otkud im toliko kola? O, veina ljudi posljednjih pet ili est godina ima kolu kod kue ili u drutvenom domu, preko holoekrana. UN ima etrdeset ili pedeset informativnih programa, daje instrukcije dvadeset etiri sata dnevno. Ali veina vas nee se morati zamarati time. Ako ste u Snagama, ve ste prepametni na nain da ste iritantni. Maknuo je kosu s oiju, potpuno feminiziranom gestom, pomalo napuivi usne. Da vas malo upoznam s povijeu. Pretpostavljam da je prva stvarno vana stvar koja se dogodila nakon to ste vi otili bio Rat za obroke. To je bilo 2007. godine. Puno se stvari dogodilo odjednom. Poast skakavaca u Sjevernoj Americi, nametnici rie irili su se od Burme do Junokineskog mora, plima tetnih algi diljem zapadne obale June Amerike: odjednom, naprosto nije bilo dovoljno hrane u svijetu. UN se umijeao i preuzeo raspodjelu hrane. Svaki mukarac, ena i dijete dobili su potroaku knjiicu, koja im je omoguavala da

konzumiraju odreenu koliinu kalorija mjeseno. Ako bi preel mjeseni udio, jednostavno bi gladoval do prvoga sljedeeg mjeseca. Neki od novih ljudi koje smo pokupili nakon Alepha govorili su preel, gladoval umjesto preao, gladovao... Pitao sam se je li to postala nova jezina norma. Naravno, razvilo se crno trite i uskoro su se pojavili veliki nerazmjeri u koliini hrane koja se konzumirala u raznim drutvenim slojevima. Osvetnika grupa u Ekvadoru, Nepristran(os)i, poeli su sustavno ubijati ljude koji su se inili dobro uhranjenima. Ta se ideja vrlo brzo proirila i za nekoliko mjeseci dolo je do neproglaenog klasnog rata, svim sredstvima, posvuda u svijetu. Ujedinjeni narodi uspjeli su uspostaviti kontrolu za otprilike godinu dana, a dotad se svjetsko stanovnitvo smanjilo na etiri milijarde, usjevi su se vie ili manje oporavili, a kriza s hranom je zavrila. Zadrali su sljedovanja, ali vie nije bilo tako ozbiljno. General vam je novac koji ete dobiti prigodno preraunao u dolare, samo da bi vama bilo zgodno. Svijet danas ima samo jednu valutu, kalorije. Vaih trideset i dvije tisue dolara ispada otprilike tri tisue milijuna kalorija. Ili tri milijuna k-ova, kilokalorija. Od Rata za obroke UN ohrabruje samodostatno poljodjelstvo, gdje god da je to ostvarivo. Hrana koju sam uzgoji, naravno, ne raspodjeljuje se drugima... To je maknulo ljude iz gradova, na UN-ove poljoprivredne rezervate, ime su umanjeni neki gradski problemi. Ali ini se da samodostatno poljodjelstvo podupire nastanak velikih obitelji, tako da se svjetska populacija vie nego udvostruila od Rata za obroke. Isto tako, vie nemamo obilje elektrine energije kojeg se sjeam iz djeake dobi... vjerojatno mnogo manje nego to se vi sjeate. Na svijetu ima svega nekoliko mjesta na kojima imate struju cijeli dan i cijelu no. Stalno govore da je to privremena situacija, ali to traje ve vie od desetljea. Nastavio je tako jo jako dugo. Pa, dovraga, puno toga i nije zapravo bilo iznenaujue. U posljednje dvije godine vjerojatno smo vie nego o bilo emu drugome razgovarali o tome kako e biti doma. Naalost, izgledalo je da se veina loih stvari koje smo prognozirali i ostvarila, a nije se ostvarilo puno dobrih stvari. Najgora stvar za mene, pretpostavljam, bila je ta to su uzeli veinu dobrih parkova i podijelili ih u male farme. Ako si htio nai neto divljine, morao si otii negdje gdje nikako nisu mogli uzgojiti biljku.

On je rekao da su odnosi izmeu ljudi koji su odabrali homoseksualni ivot i onih koje je on nazivao rasplodnjacima prilino dobri, ali ja sam se pitao. Ja osobno nikad nisam imao puno problema s prihvaanjem homoseksualaca, no ipak, nikad se nisam morao suoavati s tolikim brojem. Takoer je rekao, kao odgovor na nepristojno pitanje, da njegov puder i minka nemaju nikakve veze s njegovom seksualnom orijentacijom. To je bilo tek pitanje stila. Odluio sam da u biti anakron i nositi samo svoje lice. Pretpostavljam da me nije trebalo iznenaditi to to se jezik znatno promijenio u dvadeset godina. Moji su roditelji uvijek govorili da su stvari cool, dointovi su bili trava, i tako dalje. Morali smo ekati nekoliko tjedana prije no to smo mogli dobiti prijevoz do Zemlje. Vraali smo se Godinjicom, ali nju su najprije morali rastaviti i ponovno sloiti. U meuvremenu, smjestili su nas u neke ugodne malene spavaonice za dvije osobe i razrijeili nas svih vojnih obveza. Veina nas provodila je dane u knjinici, pokuavajui nadoknaditi dvadeset i dvije godine proteklih dogaaja. Naveer bismo se okupili u Glatkoj kugli, podasnikom klubu. Obini vojnici, naravno, nisu trebali biti tamo, ali skuili smo da se nitko ne svaa s osobom koja ima dvije fluorescentne borbene vrpce. Iznenadilo me posluivanje heroinskih injekcija za barom. Konobar je rekao da dobije i kompenzacijsku injekciju da se ne bi navukao. Stvarno sam se napuio i probao jednu. Nikad vie. Satnik Stott ostao je u Stargateu, gdje su okupljali novu Udarnu jedinicu Alfa. Mi ostali ukrcali smo se na Godinjicu i proveli prilino ugodno estomjeseno putovanje. Cortez nije previe inzistirao na svim tim vojnim stvarima, tako da je to bilo puno bolje putovanje od onoga s Yoda-4. 8 Nisam o tome previe razmiljao, ali naravno da smo na Zemlji bili slavni: prvi veterani koji su se vratili kui iz rata. Glavni tajnik pozdravio nas je nakon slijetanja na Kennedyju i cijeli smo se tjedan vrtjeli po banketima, primanjima, intervjuima i svemu tome. Bilo je to dosta ugodno, a i profitabilno zaradio sam milijun k-ova od TimeLife/Faxa ali zapravo smo vidjeli malo Zemlje dok se novost nije

istroila i dok nam nije vie ili manje doputeno da poemo svatko svojim putem. Ulovio sam jednotrani vlak za Washington na postaji Grand Central i uputio se doma. Majka me doekala na Kennedyju, iznenaujue i pomalo tuno ostarjela i rekla mi da je otac mrtav. Nezgoda u letu. Planirao sam ostati s njom dok ne naem posao. ivjela je u Columbiji, satelitskom naselju Washingtona. Vratila se u grad nakon Rata za obroke nakon to se odselila 1980. a onda su je neuinkovite javne slube i kriminal u porastu ponovno otjerali odande. ekala me na postaji jednotranog vlaka. Kraj nje je stajao plavokosi div u glomaznoj crnoj uniformi od vinila, s velikim pitoljem na barut o boku i bodljikavim bokserom na desnoj ruci. Williame, ovo je Carl, moj tjelohranitelj i moj dragi prijatelj. Carl je svukao bokser da bi se rukovao iznenaujue blago. Dragomie gosn Mandella. Uli smo u cestovni automobil na kojemu je svijetlim naranastim slovima pisalo Jefferson. Mislio sam da je to udno ime za auto, a onda sam saznao da je to ime viekatnice u kojoj su ivjeli majka i Carl. Automobil je bio jedan od nekoliko takvih koji su pripadali zajednici, i ona je plaala 100 k po kilometru da ga koristimo. Morao sam priznati da je Columbia prilino lijepa: odgovarajui vrtovi i puno drvea i trave. ak su i viekatnice, grube stoaste zbrkane mjeavine, s drveem koje je raslo na udnim mjestima, vie nalikovale planinama nego graevinama. Dovezli smo se do podnoja jedne od ovih planina, niz dobro osvijetljen hodnik gdje je bilo parkirano vie drugih automobila. Carl je ponio jednu moju torbu do dizala i pozvao ga dolje. Goo Mandella, ak je okej stobjom, moram pokupit gou Freeman u ono pet. Onae prek na Zapadnom krilu. Svakako, Carl, William se moe brinuti za mene. On je vojnik, zna. Tako je, sjeam se da smo uili osam tihih naina kako ubiti ovjeka. Moda, ako mi stvarno zagusti, mogu nai posao poput Carlovog. Okidoki, dja, ree mi. Kak je, ljudove? Uglavnom dosadno, rekao sam automatski. Kad ti nije dosadno, preplaen si. Kimnuo je mudro. Tak sam ujo. Goo Mandella, bit u na aspolaganju kadgod iza est. Okidoki? To je u redu, Carl.

Lift je doao i iz njega je izaao visok, mrav deko, nezapaljeni doint visio mu je na usnama. Carl je proao prstom preko bodlji na svojem bokseru, a deko se brzo odmaknuo. Morat se uvat oni tam furaa. Pazte se, goo Mandella. Uli smo u lift i majka je stisnula 47. to je to fura? O, to su tek mladi grubijani koji se furaju gore-dolje dizalima i trae bespomone ljude bez tjelohranitelja. Ovdje nisu prevelik problem. etrdeset i sedmi kat bio je ogroman trgovaki centar pun duana i ureda. Otili smo do trgovine s hranom. Jesi li ve dobio svoju potroaku knjiicu, Williame? Rekao sam da nisam, ali da su mi Snage dale karte za put vrijedne stotinu tisua kalorija, a upotrijebio sam ih samo pola. Sve je to pomalo zbunjivalo, ali su nam objasnili. Kad se svijet okrenuo jednoj valuti, pokuavali su to na neki nain urediti raspodjelom hrane, nadajui se da e naposljetku ukinuti potroake knjiice, pa su stvorili novu valutu k-ova, kilokalorija, jer je to mjerna jedinice energetske vrijednosti hrane. Ali osoba koja jede 2.000 kilokalorija dnevno u obliku odreska, oito mora plaati vie od osobe koja jede istu koliinu kruha. Tako su uveli klizni faktor sljedovanja, toliko kompliciran da ga nitko nije mogao razumjeti. Nakon nekoliko tjedana, u upotrebi su ponovno bile knjiice, ali kilokalorije su se zvale kalorija, u nastojanju da stvari budu manje zbunjujue. Meni se ini da bi posvuda rijeili potekoe da su novac opet jednostavno zvali dolarima, rubljama, sestercijima ili kako god... bilo kako, samo ne kalorijama. Cijene hrane bile su nevjerojatne, osim za itarice i mahunarke. Inzistirao sam da se poastimo nekim dobrim crvenim mesom: 1500 kalorija vrijedan odrezak govedine kota 1750 k. Ista koliina umjetnog odreska napravljenog od soje kotala bi 80 k. Kupio sam i glavicu salate za 140 k i boicu maslinovog ulja za 175 k. Majka je rekla da ima malo octa. Htio sam kupiti neto gljiva, ali ona je rekla da ih uzgaja susjeda, a s njom moe zamijeniti neto iz vrta na balkonu. U njezinom stanu na devedeset i drugom katu, ispriavala se da je stan malen. Meni se nije inio tako mali, ali ona ipak nikad nije ivjela na svemirskom brodu. ak i na ovakvoj visini, na prozorima su bile reetke. Vrata su imala etiri razliite brave, od kojih jedna nije radila jer ju je netko sredio polugom.

Majka je otila ispei govedinu, a ja sam se smjestio da pogledam veernji izvjetaj. Uzela je nekoliko mrkvi iz svojeg malenog vrta i nazvala gospou s gljivama, iji je sin doao da obavi razmjenu. Pod rukom je imao objeenu kratku samaricu. Majko, gdje je ostatak Stara? Viknuo sam u kuhinju. Koliko ja znam, sve je tu. to trai? Pa... Naao sam dio s oglasima, ali nigdje nema rubrike Trai se pomo. Nasmijala se. Sine, ve deset godina nema rubrike Trai se pomo. Vlada se brine za zaposlenja... pa, za veinu. Svi rade za vladu? Ne, nije to. Ula je briui ruke o izlizani runik. Vlada, kau nam, brine za raspodjelu prirodnih resursa. A nema vrednijih resursa od slobodnih radnih mjesta. Pa, otii u sutra u etnju. Nema smisla, sine. Kolika si rekao da ti je mirovina koju prima od Snaga? Dvadeset tisua k-ova mjeseno. ini se da nee dugo trajati. Ne, nee. Ali penzija tvojega oca koju primam upola je manja od toga, a nisu mi htjeli dati posao. Poslovi se dodjeljuju na temelju potreba. I mora ivjeti na rii i vodi prije nego to Odbor za zaposlenja razmotri tvoju oskudicu. Pa, dovraga, to je birokracija mora postojati netko koga mogu podmititi, da me ugura na dobar... Nema. ao mi je, to je onaj dio UN-a koji je nepotkupljiv. Cijela stvar je kibernetika, bez ikakvog utjecaja ljudskog faktora. Ne moe... Ali rekla si da ti ima posao. Dola bih do toga. Ako dovoljno jako eli posao, moe otii kod dilera i ponekad dobiti posao iz druge ruke. Posao iz druge ruke? Diler? Moj posao na primjer, sine. ena koja se zove Hailey Williams radi u bolnici, upravlja strojevima koji analiziraju krv, kromatografskim strojem. Radi est noi tjedno, za 12000 k tjedno. Umori se od posla, pa pozove dilera i da mu do znanja da je njen posao na raspolaganju. Nekad prije, dala sam dileru njegovu inicijalnu proviziju od 50000 k da doem na njegovu listu. On svrati i objasni mi posao i ja kaem u redu, uzimam ga. Znao je da hou i ve je krivotvorio isprave i uniformu. Uplauje mali mito raznim nadglednicima koji bi mogli prepoznati gospoicu Williams po vienju.

Gospoica Williams mi pokazuje kako se upravlja strojem i odlazi. Jo uvijek joj isplauju 12000 k tjedno na raun, ali ona meni plaa pola. Ja plaam dileru deset posto i na kraju dobivam 5400 k tjedno. Kad se to nadoda na devet somova koje dobijem od penzije tvojega oca, mogu ivjeti prilino udobno. Onda se stvari kompliciraju. Kad imam previe novca a premalo vremena, ponovno se javim dileru, ponudim mu u zakup pola svojega posla. Sutradan se pojavi djevojka koja takoer ima ispravu Hailey Williams. Ja joj pokaem kako se upravlja strojem, a ona preuzme ponedjeljak-srijedu-petak. Pola moje prave plae je 2700 k, tako da ona dobije pola od toga, 1350 k, a dileru plati 135. Uzela je tabelu i pisaljku i poela neto raunati. Dakle prava Hailey Williams dobije 6000 k tjedno a nita ne radi. Ja radim tri dana tjedno za 4050 k. Moja pomonica radi tri dana za 1115 k. Diler dobije 100000 k u proviziji i 735 k tjedno. Suava se, zar ne? Hmm... Pa da. Takoer je prilino nezakonito, pretpostavljam. Za dilera. Ako Odbor za zapoljavanje dozna, svi ostali mogu izgubiti posao i poeti iznova. Ali dileru isperu mozak. Onda bi mi bilo bolje da naem dilera dok si jo mogu priutiti da potroim pedeset somova. Zapravo, jo uvijek sam imao preko tri milijuna, ali namjeravao sam veinu potroiti u kratko vrijeme. Dovraga, zasluio sam to. Spremao sam se poi sljedeeg jutra kad je majka ula s kutijom cipela. Unutra je bio mali pitolj u futroli s hvataljkom. Ovo je pripadalo tvojemu ocu, objasnila je. Bolje da ga nosi ako namjerava otii do centra grada bez tjelohranitelja. Bio je to pitolj na barut sa smijeno tankim mecima. Odvagnuo sam ga u ruci. Je li ga tata ikad koristio? Nekoliko puta... ipak, samo da bi preplaio furae i udarae. Nikad zapravo nikoga nije upucao. Vjerojatno si u pravu da trebam pitolj, rekao sam i vratio ga natrag. Ali trebat e mi neto tee od ovoga. Mogu li ga kupiti legalno? Naravno, ima trgovina s orujem dolje u trgovakom centru. Dokle god nema policijski dosje moe kupiti to god ti odgovara. Dobro; kupit u si maleni depni laser. S pitoljem na barut jedva bih pogodio zid. Ali... Williame, puno bih se bolje osjeala kad bi unajmio tjelohranitelja, barem dok se ne snae. To smo ve proli sino. Kako

sam slubeno obuen da budem ubojica, smatrao sam da sam opasniji od bilo kojeg klauna kojega bih mogao unajmiti. Provjerit u to, majko. Ne brini danas ne idem do centra grada, samo do Hyattsvillea. To je jednako loe. Kad je doao lift, netko je ve bio u njemu. Gledao me blago dok sam ulazio, ovjek malo stariji od mene, obrijan i dobro odjeven. Odmaknuo se da me propusti do niza gumba. Stisnuo sam 47 i onda, kad sam shvatio da njegovi motivi moda nisu pristojni, okrenuo sam se i vidio ga kako se mui s vaenjem metalne cijevi koja mu je zapela na pojasu. Bila je sakrivena njegovim ogrtaem. Ma daj, ovjee, rekao sam i posegnuo za nepostojeim orujem. eli zaglaviti? Oslobodio je cijev, ali pustio ju je da mu labavo visi o boku. Zaglaviti? Da te ubijem. Vojni termin. Pribliio sam mu se za korak, pokuavajui se sjetiti kako ono ide. Udarac odmah ispod koljena, onda u prepone ili u bubreg. Odluio sam se za prepone. Ne. Vratio je cijev o pojas. Ne elim zaglaviti. Vrata su se otvorila na 47 i izaao sam natrake van. Trgovina orujem bila je sva u svijetloj bijeloj plastici i u blistavom crnom metalu. Niski elavac priskoio je da me doeka. Imao je pitolj na ramenoj futroli. Dobro vam jutro, gospodin, rekao je i zacerekao se. to ete uzeti danas? Lagani depni laser, rekao sam. Od karbonskog dioksida. Pogledao me zafrkantski i onda se razvedrio. Evo odmah, gospodin. Hihot. Samo danas, dodat u tome i neto tahionskih granata. Fino. Dobro e doi. Gledao me s oekivanjem. Dakle? U emu je fora? Molim? Poanta, ovjee; poeo si s forom, sad da vidim u emu je. Laser. Cerekao se. Poeo sam shvaati. Hoe rei da ne mogu kupiti laser. Naravno da ne moe, eeru, rekao je i uozbiljio se. Nisi to znao? Dugo me nije bilo u zemlji.

Na svijetu, misli. Dugo te nije bilo na svijetu. Stavio je lijevu ruku na debeljukasti bok, pokretom koji je sluajno uinio da mu pitolj bude lake dohvatljiv. Poeao se posred prsa. Stajao sam vrlo mirno. Tako je. Upravo sam izaao iz Snaga. Vilica mu se objesila. Hej, nemoj srat? Napucaval si se tam vani, po svemiru? Tako je Hej, sve ono sranje o tom da ne starite, to nije istina, je l? O da, istina je. Rodio sam se 1975 E pa, da ga... jebe. Star si skoro kao i ja. Zahihotao se. Mislio sam da je to neto to je vlada izmislila. Kako god... kae da ne mogu kupiti laser... O ne. Ne ne ne. Ja ovdje trgovinu vodim zakonito. to mogu kupiti? Pa ovako, pitolj, puku, samaricu, no, oklop... samo ne lasere, eksplozive ili automatska oruja. Daj mi da vidim pitolj. Najvei koji imate. Ahaa, imamo ba pravu stvar. Mahnuo mi je da odem do pretinca s izlocima i otvorio odozdo, te izvadio ogromni revolver. Kalibar etiri-deset, est metaka. Proljuljao ga je u obje ruke. Zaustavlja dinosaure. Izvorni dizajn starog zapada. Meci ili sulice? Sulice? Svakako ovaj, to ti je poput siunih strelica. Puca a one se raspre pravilno. Tako je teko promaiti. Zvualo je kao neto za mene. Mogu li to negdje probati? Naravno, naravno, imamo streljanu odostraga. Samo da pozovem svog pomonika. Pozvonio je i djeak je izaao da pazi na trgovinu dok smo otili straga. Na putu prema van pokupio je crvenozelenu kutiju metaka za samaricu. Streljana se sastojala od dva odjeljka, malenog predsoblja s prozirnim vratima i dugog hodnika na drugoj strani vrata sa stolom na jednom kraju, a metama na drugom. Iza meta je bila metalna ploa koja je oito odbijala metke dolje u bazen s vodom. Napunio je pitolj i stavio ga na stol. Molim te nemoj ga uzeti dok se vrata ne zatvore. Otiao je u predsoblje, zatvorio vrata i uzeo mikrofon. Okej. Prvi put bolje da ga dri s obje ruke . Tako sam i napravio, podigao sam ga u ravninu sa sredinjom metom, kvadratom papira koji je djelovao velik kao nokat palca na ispruenoj ruci.

Sumnjao sam da u pogoditi makar i blizu. Povukao sam okida i trznuo se unatrag, dovoljno lagano, ali nita se nije dogodilo. Ne, ne, rekao je onaj preko mikrofona uz lagani cerek. Izvorni dizajn starog zapada. Mora potegnuti udarnu iglu unatrag. Naravno, kao u kinu. Povukao sam udarnu iglu unatrag, ponovno ga ispruio i stisnuo okida. Odjeknulo je toliko glasno da sam to osjetio na koi lica. Pitolj mi se ritnuo i skoro me pogodio u elo. Ali tri sredinje mete su nestale: samo su siune odrpine papira lebdjele po zraku. Uzimam ga. Prodao mi je futrolu za bok, dvadeset metaka, prsluk za prsa i lea, i bode u omotau izme. Osjeao sam se jae opremljen nego kad sam bio u borbenom odijelu. No nije bilo pojaivaa snage da mi pomognu to nositi. Jednotrana eljeznica imala je po dva uvara za svaka kola. Imao sam osjeaj da je sva moja teka artiljerija suvina, sve dok nisam siao na postaji Hyattsville. Svi koji su sili na Hyattsvilleu bili su ili teko naoruani ili su imali tjelohranitelja. Svi koji su tumarali postajom bili su naoruani. Policija je nosila lasere. Stisnuo sam gumb za pozivanje taksija, a natpis mi je rekao da e moj biti pod brojem 3856. Pitao sam policajca, a on mi je rekao da ga ekam dolje na ulici; dvaput e okruiti blok ulica. Tijekom pet minuta koliko sam ekao, dvaput sam uo isprekidanu razmjenu pucnjave, oba puta prilino udaljenu. Bilo mi je drago to sam kupio oklop. Naposljetku je doao taksi. Skrenuo je prema rubu nakon to sam mu mahnuo, a vrata su kliznula i otvorila se kad se zaustavio. Izgledalo je da radi na isti nain kao i autotaksiji kojih se sjeam. Vrata su ostala otvorena dok mi se provjeravao otisak palca da se potvrdi da sam ja bio taj koji ga je pozvao, a onda su se zalupila. Pogled kroz prozor bio je mutan i iskrivljen; vjerojatno zbog debele plastike otporne na metke. To ba i nije bilo kao ono ega sam se sjeao. Morao sam prolistati prljavu knjigu da naem ifru adrese bara u Hyattsvilleu, gdje sam se trebao nai s dilerom. Utipkao sam je i naslonio se da promatram grad u prolazu. Ovaj dio grada uglavnom je bio stambeni. Prenatrpane zgrade od sive cigle, izgraene sredinom prolog stoljea, natjeu se za prostor s modernijim modularnim strukturama i, povremeno, s pojedinanim kuama iza visokog betonskog zida s krhotinama stakla i bodljikavom

icu na vrhu. Izgledalo je kao da tek nekoliko ljudi ide nekamo, hodajui vrlo brzo niz kolnike, s rukama na oruju. Veina ljudi koje sam vidio sjedili su na ulazima u kuu i puili, ili su dangubili ispred duana u grupama ne veim od estero. Sve je bilo prljavo i zakreno. Odvodi su bili zatrpani smeem, a povjetarac od rijetkog prometa ponio bi nakupine pohabanog papira. No to je bilo razumljivo; ienje ulica vjerojatno je bilo vrlo riskantno zanimanje. Taksi se zaustavio ispred bara i peenjarnice Tom & Jerry i pustio me van nakon to sam platio 430 k. Stupio sam na kolnik s rukom na svojem pitolju-samarici, ali nikoga nije bilo u blizini. Pourio sam u bar. Unutranjost je bila iznenaujue ista, slabo osvijetljena te namjetena umjetnom koom i lanom borovinom. Otiao sam do anka i uzeo neto patvorenog burbona i po svoj prilici prave vode za 120 k. Voda je kotala 20 k. Prila mi je konobarica s pladnjem. Oe koji ut, deko-moj? Na pladnju je bila podloka s poredanim staromodnim potkonim iglama. Ne danas, hvala. Da sam htio koji ut upotrijebio bih aerosol. Igle su izgledale nehigijenski i kao da od njih boli. Poloila je drogu na ank i smjestila se na stolicu pokraj moje. Obujmila je bradu dlanom i zabuljila se u ogledalo iza anka. Boe. Utorci. Neto sam promrmljao. Oe da odemo odostraga na jedan nabrzaka? Nadao sam se da sam je pogledao s neutralnim izrazom lica. Nosila je samo kratku haljinu od nekog laganog materijala, koja se irila u plitki V-izrez sprijeda, i otkrivala njezine bokove i nekoliko izblajhanih stidnih dlaka. Pitao sam se to je uope moglo drati tu haljinu. Nije loe izgledala, mogla je biti negdje izmeu kasnih dvadesetih i ranih etrdesetih. Ipak, nemogue je znati to se danas moe s estetskim operacijama i minkom. Moda je bila starija od moje majke. Ipak ne bih, hvala. Ne danas? Tako je. Mogu ti nabaviti lijepog djeaka ako... Ne. Ne hvala. Kakav svijet. Nadurila se prema ogledalu, s izrazom lica kao u praovjeka. Ne sviam ti se.

Ma svia mi se. Ali nisam po to doao. E pa... za svakoga neka druga vrsta zabave. Slegnula je ramenima. Hej, Jerry. Daj mi malo pivo. Donio ga je. Oh, kvragu, torbica mi je zakljuana. Gospodine, imate li etrdeset kalorija vika? Imao sam dovoljno cedulja za obroke da opskrbim cijeli banket. Otrgnuo sam pedeset i dao ih barmenu. Isuse. Zabuljila se. Otkud ti puna knjiga pred kraj mjeseca? U to manje rijei rekao sam joj tko sam i kako to da imam toliko kalorija. Knjige za dva mjeseca ekale su me u poti, a jo nisam upotrijebio ni one koje su mi dale Snage. Ponudila je da otkupi knjigu od mene za deset somova, ali nisam se htio uplesti u vie od jedne nezakonite aktivnosti istovremeno. Ula su dvojica mukaraca, jedan nenaoruan, a drugi i s pitoljem i s kratkom samaricom. Tjelohranitelj je sjeo kraj vrata, a onaj drugi mi je priao. Gospodin Mandella? Tako je. Hoemo li u separe? Nije rekao kako se zove. Uzeo je alicu kave, a ja sam otpio iz krigle piva. Ne vodim pismene zabiljeke, ali imam izvrsno pamenje. Reci mi kakav te posao zanima, kakve su ti kvalifikacije, kakvu bi plau primao i tako dalje. Rekao sam mu da bih rado priekao posao u kojemu bih se mogao koristiti svojim znanjem fizike poduavanje ili istraivanje, ak i inenjerstvo. Trebat e mi posao za dva ili tri mjeseca, budui da sam namjeravao neko vrijeme putovati i troiti novac. Htio sam barem 20000 k mjeseno, ali na koliko bih pristao, ovisilo bi o naravi posla. Nije rekao ni rije dok nisam zavrio. Oki-doki. Sad, bojim se... da e teko nai posao koji ima veze s fizikom. Poduavanje otpada; ne mogu osigurati posao u kojemu je osoba stalno izloena publici. Istraivanje, pa, tvoja je razina stara gotovo etvrtinu stoljea. Morao bi ponovno u kolu, moda na pet ili est godina. Moda bih mogao i to, rekao sam. Tvoja jedina osobina koja bi se stvarno mogla prodati je tvoje borbeno iskustvo. Vjerojatno bih te mogao smjestiti na nadgledniki posao u agenciji tjelohranitelja ak i za vie od dvadeset somova. Mogao bi zaraditi skoro toliko da i sam bude tjelohranitelj. Hvala, ali ne bih volio riskirati za neiju tuu guzicu.

Oki-doki. Ne mogu rei da ti to zamjeram. Dovrio je svoju kavu dugim srkom. Pa, moram ii, imam tisuu stvari za obaviti. Imat u te na umu i razgovarat u s nekim ljudima. Dobro. Vidimo se za nekoliko mjeseci. Oki-doki. Ne mora zakazivati sastanak. Ovdje svratim na kavu svaki dan oko jedanaest. Samo se pojavi. Dovrio sam svoje pivo i pozvao taksi da me odveze kui. Htio sam proetati gradom, ali majka je bila u pravu. Najprije u nabaviti tjelohranitelja. 9 Doao sam kui, a telefon je svjetlucao svijetlo plavim. Nisam znao to da radim pa sam pritisnuo Centrala Lijepa mlada djevojka stvorila se u kocki. Centrala Jefferson, rekla je. Mogu li vam pomoi? Moete... to to znai kad kocka svjetluca plavo? Ha? to to znai kad telefon... Jeste li ozbiljni? Malo sam se umorio od ovakvih stvari. Duga je to pria. Iskreno, ne znam Kad svjetluca plavo trebate nazvati centralu. Okej, evo, jesam. Ne, ne mene, pravu centralu. Pritisnite devet. Potom pritisnite nulu To sam i uinio i pojavila se neka stara vjetica. Se-ntro-la. Ovdje William Mandella s 301-52-574-3975. Trebao sam vas nazvati. Sam segundu. Posegnula je izvan vidnog polja i neto utipkala. Imal ste poziv sa 605-19-556-2027. Navrljao sam broj na bloki kraj telefona. Gdje je to? Sam segundu. Juna Dakota. Hvala. Nisam znao nikoga iz June Dakote. Na poziv je odgovorila ena ugodne vanjtine. Da? Zvali su me s ovoga broja... ovaj... Ja sam... Oh. Narednik Mandella! Samo trenutak. Gledao sam neaktivnu poprenu crtu sekundu, a onda njih pedeset ili jo vie. Zatim se u fokusu pojavila glava. Marygay. Williame. Vraki sam se namuila traei te.

Draga, i ja tebe. to radi u Junoj Dakoti? Moji roditelji ive ovdje, u maloj komuni. Zato mi je toliko trebalo da doem do telefona. Podigla je dvije prljave ruke. Iskopavala sam krumpir. Ali kad sam ja provjeravao... u arhivi je pisalo u evidenciji u Tucsonu pisalo je da su ti roditelji mrtvi, oboje. Ne, samo su otpadnici zna za otpadnike? novo ime, novi ivot. Javio mi je roak. Vidi-vidi, nego kako si mi ti? Svia ti se ivot na selu? To je jedan od razloga zato sam ti se htjela javiti. Willy, dosadno mi je. Sve je vrlo zdravo i fino, ali elim raditi neto raskalaeno i nestano. Naravno da sam se tebe sjetila. Polaskan sam. Pokupim te u osam? Pogledala je na sat iznad telefona. Ne, gle, hajmo se dobro naspavati. Osim toga, moram iskopati preostali krumpir. Naemo se na... zranoj luci otoka Ellis sutra u deset ujutro. Mmm... informativni pult za putovanja po svijetu. Okej. Rezerviraj nam karte, ali za to? Slegnula je ramenima. Odaberi mjesto London je bio prilino nestaan. Zvui dobro. Prvi razred? Nego koji? Rezervirat u nam apartman u nekom od cepelina. Dobro. Dekadentno. Koliko dugo da se pakiram? Odjeu emo kupiti usput. Putovat emo bez prtljage. Samo s po jednom pretovarenom lisnicom. Zahihotala se. Predivno. Sutra u deset. Fiiino... Marygay, ima li vatreno oruje? Zar je tako gadno? Ovdje u okolici Washingtona jest. Pa, nabavit u neto. Tata ima nekoliko puaka iznad kamina. Pretpostavljam da su preostale iz Tuscona. Nadam se da nam nee trebati. Willy, zna da e nam sluiti samo kao ukras. Nisam mogla ubiti ni Tauranca. Naravno. Samo smo se pogledali na trenutak. Sutra u deset, onda. Tako je. Volim te. Ovaj... Opet se zahihotala i prekinula.

Bilo je to jednostavno previe stvari o kojima je istovremeno trebalo razmiljati. Kupio sam nam dvije cepelinske karte za put oko svijeta; neogranien broj zaustavljanja, dokle god ide na istok. Trebalo mi je malo vie od dva sata da doem do Ellisa, autotaksijem i jednotranom eljeznicom. Uranio sam, Marygay takoer. Razgovarala je s djevojkom za pultom pa me nije vidjela kako dolazim. Bila je oaravajue odjevena, u uski plastini kombinezon s uzorkom meusobno spojenih ruku; kako bi se kut gledanja mijenjao, razliito rasporeene ruke postajale su oite. Po cijelom je tijelu imala rumenkasti sjaj od sunca. Ne znam je li osjeaj koji me preplavio bila jednostavna, iskrena pouda, ili neto sloenije. Pourio sam stati iza nje. apnuo sam: to emo raditi tri sata? Okrenula se, zagrlila me na brzinu i zahvalila djevojci za pultom, potom me zgrabila za ruku i odvukla na pomini kolnik. Ovaj... kamo idemo? Nita ne pitaj, narednie. Samo me prati. Zakoraili smo na zaobilazni put i premjestili se na pomini kolnik u smjeru istoka. Hoe li neto pojesti ili popiti? pitala je nevino. Pokuao sam je pohotno pogledati. Moemo li neto drugo? Nasmijala se razuzdano. Nekoliko je ljudi buljilo. Samo malo... ovdje! Iskoili smo. Bio je to hodnik s oznakom Privatni kupei. Dodala mi je klju. Taj je prokleti plastini kombinezon podravao statiki elektricitet. Budui da privatni kupe nije bio nita drugo nego veliki vodeni krevet, skoro sam si slomio vrat kad me prvi put stresao. Oporavio sam se. Leali smo potrbuke, gledajui kroz jednosmjerno staklo ljude kako ure u gomili. Marygay mi je pruila doint. Williame, jesi li dosad ve upotrijebio tu stvar? Koju stvar? Tu pitoljinu. Samo sam jednom pucao iz njega, u trgovini gdje sam ga kupio. Misli li da bi ga stvarno mogao uperiti u nekoga i raznijeti ga u komadie?

Plitko sam udahnuo i izdahnuo. Nisam puno o tome razmiljao, stvarno. Dok nismo juer priali. I? Ja... zapravo ne znam. Ubijao sam jedino na Alephu, pod hipnotikom prisilom. Ali mislim da me to ne bi puno... muilo. ne toliko, ne ako bi me ta osoba prva pokuala ubiti. Zato bi me muilo? ivo bie, rekla je tugaljivo, ivo bie je... ivo bie je hrpa stanica koja hoda okolo sa zajednikim ciljem. Ako je taj zajedniki cilj da mene sredi... Oh, Williame. Zvui kao stari Cortez. Cortez nas je odrao na ivotu. Ne puno nas, puknula je. Okrenuo sam se i poeo prouavati ploe na plafonu. Nacrtala je malu skicu na mojim prsima, odgurujui znoj svojim jagodicama. ao mi je, Williame. Mislim da se oboje samo pokuavamo prilagoditi. To je okej. Ionako si u pravu. Razgovarali smo dugo. Jedini gradski centar u kojemu je Marygay bila nakon naih javnih putovanja (koja su bila zatiena) bio je Sioux Falls. Otila je tamo s roditeljima i tjelohraniteljem komune. Zvualo je kao verzija Washingtona nieg stupnja: isti problemi, samo ne toliko akutni. Prekriili smo stvari koje su nas smetale: nasilje, visoki ivotni trokovi, gomile ljudi posvuda. Ja bih dodao i homoivot, no Marygay je rekla da jednostavno ne cijenim drutvenu dinamiku koja je dovela do toga; bilo je to neizbjeno. Jedina stvar koju je rekla protiv toga jest da je iz opticaja izbaeno toliko puno lijepih mukaraca. A glavna stvar koja nije valjala bila je ta to se inilo da se sve samo malo pogoralo, ili je u najboljem sluaju ostalo isto. Predvidio bih da e bar nekoliko vidova svakodnevnog ivota biti znaajno unaprijeeno u dvadeset i dvije godine. Njezin je otac tvrdio da je Rat kriv za sve to: svaka osoba koja bi pokazala trunak talenta bila bi usisana od ISUN-a; oni najbolji pali su pod Zakon o regrutaciji elite i zavrili kao topovsko meso. Bilo je teko ne sloiti se s njim. Ratovi u prolosti esto su ubrzavali drutvene reforme, omoguavali tehnoloki napredak, ak poticali umjetniku djelatnost. Ovaj rat, meutim, djelovao je kao stvoren da ne omogui nita od pozitivnih nusproizvoda. Takav napredak kakav je ostvaren u tehnologiji kasnog dvadesetog stoljea bio je poput tahionskih bombi i ratnih brodova dugih dva kilometra u najboljem sluaju zanimljiv razvoj stvari koje su zahtijevale sinergiju

samo novca i postojeih inenjerskih tehnika. Drutvena reforma? Svijet je praktiki bio pod opsadnim stanjem. to se tie umjetnosti, nisam siguran da razlikujem dobru od loe. No umjetnici u nekoj mjeri moraju odraavati duh vremena. Slike i skulpture bile su pune muenja i mranih snovienja; filmovi su se inili statinima i bez zapleta; glazbom je dominiralo nostalgino oivljavanje prijanjih formi; glavna preokupacija arhitekture bila je da se negdje sve natrpa; knjievnost je bila prokleto blizu neshvatljivosti. Veina ljudi provodila je glavninu svojega vremena pokuavajui nai naine da nadmudre vladu, da se ogrebu za koju kaloriju vika ili koju dodatnu ceduljicu obroka, a da previe ne ugroze svoje ivote. A u prolosti, ljudi ija je drava bila u ratu su stalno bili u dodiru s ratom. Novine bi bile pune izvjetaja, veterani bi se vraali s fronte; ponekad bi se fronta preselila ravno u grad, napadai bi promarirali glavnom ulicom, ili bi bombe nou zujale zrakom ali uvijek je tu bio osjeaj da se ide ili prema pobjedi ili da se barem odgaa poraz. Neprijatelj je bio opipljiv, udovite propagande kojega si mogao shvatiti, kojega si mogao mrziti. Ali ovaj rat... neprijatelj je bio neobian organizam kojega smo tek nejasno shvaali, vie subjekt crtia nego nonih mora. Glavni uinak rata na domaoj fronti bio je ekonomski, neuzbudljiv vie poreza, ali i vie poslova. Nakon dvadeset dvije godine, vratilo se samo dvadeset i sedam veterana; nedovoljno da se napravi makar pristojna parada. Veini je ljudi najvanija injenica vezana uz rat bila to da bi se svjetsko gospodarstvo uruilo kad bi rat naglo zavrio. *** Cepelinu se pristupalo preko malenog aviona na propeler koji bi doletio, uskladio putanju i bono pristao. Zaposlenik nam je preuzeo prtljagu, oruje smo predali administratoru, a potom izali van. Skoro svi na letu stajali su na etalinoj platformi i promatrali Manhattan koji se pruao prema horizontu. Bio je to zastrauju prizor. Bio je jako miran dan, pa je donjih trideset ili etrdeset katova graevina bilo pokopano pod smogom. Izgledalo je kao da je grad izgraen na oblacima, da plovi na kumulusima. Promatrali smo ga neko vrijeme, a onda uli unutra da jedemo. Hrana je bila otmjeno posluena i jednostavna: file od govedine, dva variva, vino. Sir i voe, te jo vina za desert. Nema prkanja s ceduljama obroka; rupa u zakonu o obrocima ukazivala je da nisu

potrebni za jela posluena na putovanju, na interkontinentalnom transportnom brodu. Proveli smo tri ugodna dana dangubei dok smo prelazili Atlantik. Cepelini su bili nova stvar kad smo prvi put napustili Zemlju, i sad su se pokazali kao jedno od rijetkih uspjenih financijskih ulaganja kasnog dvadesetog stoljea... kompanija koja ih je izgradila kupila je nekoliko zastarjelih nuklearnih oruja; jedan veliki komad plutonija veliine bombe godinama je pokretao cijelu flotu u zraku. A jednom kad bi poletjeli, nikad se ne bi sputali. Lebdei hoteli, opskrbljivani i odravani redovnim pristajanjem opskrbnih letjelica, bili su posljednji vidljivi trag luksuza u svijetu u kojemu je gotovo devet milijardi ljudi imalo to za jesti, ali skoro nitko nije imao dovoljno. London nije djelovao toliko turobno iz zraka kao New York; zrak je bio ist, makar Temza i jest bila otrovna. Spremili smo rune torbe, preuzeli oruje, i sletjeli na heliodrom na vrhu hotela London Hilton. Unajmili smo par tricikala u hotelu i s kartom u rukama uputili se prema Regent Streetu, planirajui veeru u uvenom Cafe Royalu. Tricikli su bili malena oklopljena vozila, iroskopski uravnoteena tako da se nisu mogla prevrnuti. inilo se i previe opreznim za dio Londona kojim smo mi prolazili, ali pretpostavio sam da vjerojatno postoje dijelovi opasni poput Washingtona. Ja sam uzeo platu marinirane srnetine, a Marygay je uzela lososa; oboje jako dobro, ali i zapanjujue skupo. Isprva sam bio ukoen pod dojmom goleme sobe, pune plia, zrcala i izblijedjele pozlate. Bilo je vrlo tiho, ak i s desetak zauzetih stolova, pa smo razgovarali apui sve dok nismo shvatili da je to glupo. Dok smo pili kavu pitao sam Marygay to je to s njezinim roditeljima. O, to se dogaa dosta esto, rekla je. Tatu su zamijenili s nekim tijekom neke stvari s ceduljama obroka. Dobio je neke cedulje s crnog trita za koje se ispostavilo da su krivotvorene. Kotalo ga je posla i vjerojatno bi zavrio u zatvoru, ali dok je ekao suenje dohvatio ga je tjelozdiper. Tjelozdiper? Tako je. Imaju ih sve vee komunalne organizacije. Trebaju im pouzdani radnici na farmi, ljudi koji nisu prikladni da ih se otpusti... ljudi koji ne mogu naprosto odloiti svoj alat i otii kad postane teko. Ipak, skoro svatko moe dobiti dovoljno pomoi da ostane iv; svako tko nije na vladinom govnenom spisku. Tako da je zbrisao prije nego to mu je poelo suenje?

Kimnula je. Bilo je to pitanje izbora izmeu ivota u komuni, za koji je znao da nije lagan, i primanja naknade za nezaposlene, nakon to bi odradio nekoliko godina na zatvorenikoj farmi; bivi zatvorenici ne mogu legalno dobiti posao. Morali su se odrei svog drutvenog stana, koji su zaloili kao jamevinu, ali vlada bi ga ionako uzela kad bi dospio u zatvor. Tako je tjelozdiper ponudio njemu i majci nove identitete, prijevoz do komune, kolibu i dio zemlje. Prihvatili su. A to je dobio tjelozdiper? On sam vjerojatno nije dobio nita. Komuna je dobila svoje cedulje obroka; bilo im je doputeno da zadre svoj novac, premda vjerojatno nisu imali puno... to e se dogoditi ako ih uhvate? Nema anse. Nasmijala se. Komune osiguravaju gotovo polovicu dravne proizvodnje oni su ustvari samo neslubena produena ruka vlade. Sigurna sam da CBI tono zna gdje su... Tata guna da je to ionako otmjen nain da bude u zatvoru. Koja udna organizacija. Pa, na taj se nain osigurava da se zemlja obrauje. Odgurnula je za simbolian centimetar od sebe tanjur s desertom. A jedu bolje od veine ljudi, bolje nego to su ikad jeli u gradu. Mama zna stotinu naina da spremi piletinu i krumpir Nakon veere otili smo na glazbenu predstavu. Hotel nam je nabavio karte za kulturalni prijevod stare rock opere Kosa. U programu je bilo objanjeno da su izvorne koreografije malo slobodnije obraene, zato to u to vrijeme stvarni spolni in nije bio doputen na sceni. Muzika je bila staromodna na ugodan nain, ali nitko od nas nije bio dovoljno star da mu se zbog toga zamagle oi od nostalgije. Ipak, bilo je mnogo ugodnije od filmova koje sam vidio, a neke od tjelesnih majstorija koje su izveli bile su prilino nadahnjujue. Spavali smo dokasna sljedeeg jutra. Posluno smo odgledali smjenu strae ispred Buckinghamske palae, proli kroz British Museum, jeli ribu i krumpirie, ili do Stratford-on-Avona, zatekli se u kazalitu Old Vic na izvedbi nerazumljive predstave o ludom kralju, i nismo upadali u nevolje do dana prije nego to emo otii u Lisabon. Bilo je otprilike dva iza ponoi i vozili smo se triciklima glavnom cestom. Skrenuli smo u zavoju, a tamo je bila banda deki koja se na nekome gadno iivljavala. Naglo sam skrenuo prema rubu

zakripavi gumama, iskoio iz svog vozila i pucao iz pitolja-samarice iznad njihovih glava. Napadali su djevojku; silovali su je. Veina njih se razbjeala, ali jedan je potegao pitolj iz svog kaputa pa sam ga upucao. Sjeam se da sam ga nastojao gaati u ruku. Hitac mu je prasnuo u rame, otrgao mu ruku i inilo se skoro pola prsa; odbacilo ga je dva metra prema zgradi i mora da je bio mrtav prije nego to je pao na zemlju. Ostali su bjeali, jedan je od njih pucao na mene iz malenog pitolja dok se udaljavao. Gledao sam ga kako me pokuava ubiti, a nikad mi nije trebalo due da se sjetim da uzvratim paljbu. Odvalio sam jedan hitac dosta iznad njegove glave, a on se sklonio u neku usku uliicu i nestao. Djevojka se zaprepateno osvrtala oko sebe, vidjela je iznakaeno tijelo svojega napadaa, s naporom se osovila na noge i otrala vritei, gola od pasa nadolje. Znao sam da sam je trebao pokuati zaustaviti, ali nisam mogao progovoriti a noge kao da su mi se zakucale za kolnik. Vrata tricikla su se zalupila i Marygay je bila pokraj mene. to se dogod... Uzdahnula je nakon to je vidjela mrtvog ovjeka. to je radio? Samo sam stajao tamo skamenjen. Svakako sam vidio dovoljno smrti ovih posljednjih nekoliko godina, ali ovo je bilo drugaije... nije bilo niega plemenitoga u tome da te namrtvo zdrobi oteenje neke elektronike sastavnice, ili da ti odijelo otkae i da se smrzne; ili ak da pogine u napucavanju s nekim neshvatljivim neprijateljem... no smrt se inila prirodnom u tom ambijentu. Ne u starinskoj maloj ulici staromodnog Londona, ne u pokuaju otimanja onoga to veina ljudi dobije besplatno. Marygay me vukla za ruku. Moramo pobjei odavde. Isprat e ti mozak! Bila je u pravu. Okrenuo sam se, napravio jedan korak i pao na asfalt. Pogledao sam dolje u noge koje su me izdale i jarku crvenu krv koja je tekla ritmino iz male rupe na mojoj nozi. Marygay je otrgnula traku tkanine sa svoje bluze i poela me previjati. Sjeam se da sam razmiljao kako to nije dovoljno velika rana da bih zbog nje upao u stanje oka, no poelo mi je zvoniti u uima, glava mi je postala lagana i sve je postalo crveno i nejasno. Sreom je policija pokupila djevojku koja je lutala ulicom nekoliko blokova dalje. Pod hipnozom su usporedili njezinu verziju

dogaaja s mojom. Pustili su me sa strogim upozorenjem da provoenje zakona prepustim profesionalnim provoditeljima zakona. Htio sam pobjei iz gradova: samo staviti naprtnjau na lea i tumarati umom neko vrijeme, proistiti misli. Isto je htjela i Marygay. Kad smo pokuali to dogovoriti, saznali smo da je na selu gore nego u gradovima. Farme su bile skoro pa naoruani kampovi, a podrujima izmeu njih vladale su bande nomada koje su preivljavale od munjevitih prepada na sela i farme, pri emu bi nekoliko minuta ubijali i pljakali, a onda bi nestali u umi, prije nego to bi stigla pomo. Ipak, Britanci su svoj otok nazivali najciviliziranijom zemljom u Europi. Po onome to smo uli o Francuskoj, panjolskoj i Njemakoj, posebno Njemakoj, vjerojatno su bili u pravu. Razgovarao sam o tome s Marygay i odluili smo skratiti putovanje i vratiti se u Sjedinjene Drave. Putovanje bismo mogli dovriti nakon to se priviknemo na dvadeset prvo stoljee. Bilo je previe toga stranoga da bismo podnijeli sve odjednom. Linija cepelina vratila nam je veinu novca i doma smo se vratili obinim podorbitalnim letom. Od visoke nadmorske visine udaralo mi je u nozi, premda se rana skoro zalijeila. U posljednjih dvadeset godina napravili su veliki napredak u lijeenju rana od vatrenog oruja. Imali su puno prakse. Razdvojili smo se na Ellisu. Njezin opis ivota u komuni privlaio me vie od onoga u gradu; uredio sam da joj se pridruim nakon otprilike tjedan dana i vratio se u Washington. 10 Pozvonio sam, a nepoznata je ena otvorila vrata par centimetara i provirila. Ispriavam se, rekao sam, nije li ovo stan gospoe Mandella? O, vi mora da ste William! Zatvorila je vrata, podigla lanac i irom ih otvorila. Beth, pogledaj tko je doao! Moja je majka ula u dnevnu sobu iz kuhinje, briui ruke o runik. Willy... kako to da si se vratio tako brzo? Pa, to je... to je duga pria. Sjedni, sjedni, rekla je druga ena. Daj da ti donesem pie, nemoj poeti prije nego to se vratim.

ekaj, rekla je moja majka. Nisam jo ni upoznala vas dvoje. Williame, ovo je Rhonda Wilder. Rhonda, William. Jedva sam ekala da se upoznamo rekla je. Beth mi je ispriala sve o tebi jedno hladno pivo, je li tako? Tako je. Bila je dosta ugodna, dotjerana sredovjena ena. Zanimalo me zato je nisam prije upoznao. Pitao sam majku je li susjeda. Ovaj... zapravo vie od toga, Williame. Ona mi je cimerica ve nekoliko godina. Zato sam imala dodatnu sobu kad si doao samcima nije dozvoljeno da imaju dvije spavae sobe. Ali zato... Nisam ti rekla jer nisam htjela da ima osjeaj da je tjera iz njezine sobe dok si ovdje. A zapravo i nisi; ona je... Tako je. Rhonda je ula s pivom. Imam rodbinu u Pennsylvaniji, na selu. Mogu otii kod njih kad god hou. Hvala. Uzeo sam pivo. Ali, ne ostajem ovdje dugo. Zapravo sam na putu prema Junoj Dakoti. Mogu nai drugo mjesto za prespavati. O ne, rekla je Rhonda. Ja mogu spavati na kauu. Bio sam previe staromodan muki ovinist da bih to dopustio; raspravljali smo o tome kratko i ja sam zavrio na kauu. Objasnio sam Rhondi tko je Marygay i ispriao im o naim uznemirujuim iskustvima u Engleskoj, te kako smo se vratili ovdje da se snaemo. Oekivao sam da e majka biti uasnuta time to sam ubio ovjeka, ali prihvatila je to bez komentara. Rhonda je malo kvocala o tome kako smo bili vani na ulici iza ponoi, i jo bez tjelohranitelja. Razgovarali smo o ovoj i o drugim temama do kasno u no, kad je majka nazvala svog tjelohranitelja i pola na posao. Neto me muilo cijelu no, nain na koji majka i Rhonda postupaju jedna s drugom. Odluio sam to otvoreno ispitati nakon to majka ode. Rhonda... Smjestio sam se u stolicu preko puta nje. Nisam znao kako da to tono kaem. Kakav, ovaj, kakav je zapravo odnos izmeu vas i moje majke? Potegnula je dug gutljaj. Dobre prijateljice. Zurila je u mene s mjeavinom prkosa i rezignacije. Vrlo dobre prijateljice. Ponekad ljubavnice. Osjeao sam se prazno i izgubljeno. Moja majka?

Sluaj, nastavila je. Bolje bi ti bilo da prestane ivjeti u devedesetima. Ovo moda nije najbolji od moguih svjetova, ali zapeo si u njemu. Prila mi je i primila me za ruku, skoro je kleknula prea me. Glas joj je bio meki. Williame... gledaj, samo sam dvije godine starija od tebe to jest, roena sam dvije godine prije tebe hou rei, mogu razumjeti kako se osjea. Ali... tvoja majka takoer razumije. To, naa... veza ne bi bila tajna ni za koga drugoga. Savreno je normalna. Puno toga se promijenilo, u ovih dvadeset godina. I ti se mora promijeniti. Nita nisam rekao. Ustala je i rekla odluno: Misli, ako ti majka ima ezdeset, nadila je svoju potrebu za ljubavlju? Njoj ljubav treba vie nego tebi. ak i sada. Posebno sada. Gledala me optuujue. Posebno sada kad si se ti vratio iz mrtve prolosti. Podsjetio je koliko je stara. Koliko sam ja stara, makar sam dvadeset godina mlaa. Glas joj je zadrhtao i puknuo te je otrala u svoju sobu. Napisao sam majci poruku i rekao joj da je nazvala Marygay; neto je iskrsnulo i morao sam odmah poi u Junu Dakotu. Nazvao sam tjelohranitelja i otiao. kripavi pohabani stari autobus kojem je curio ozon dovezao me do sjecita loe ceste i jedne jo gore. Trebalo mi je sat vremena da preem 2000 kilometara do Sioux Fallsa, dva sata da helikopterom stignem do Geddesa, udaljenog 150 kilometara, i tri sata ekanja i truskanja u rasklimanom autobusu za zadnjih 12 kilometara do Freeholda, organizacije komuna u sklopu koje su Potterovi imali svoj komad zemlje. Pitao sam se hoe li se nastaviti takva progresija i hou li etiri sata hodati ovom pranjavom cestom do farme. Prolo je pola sata dok nisam naiao makar na zgradu. Moja je torba postajala nepodnoljivo teka, a o boku me uljao onaj nezgrapni pitolj. Poao sam kamenim putem prema vratima obine plastine kupole i potegnuo ue nakon ega je zazvonilo unutra. pijunka se zamraila. Tko je? Glas je bio priguen iza debela drva. Stranac pita za smjer. Pitaj. Nisam mogao razaznati je li to bilo dijete ili ena. Traim farmu Potterovih.

Samo trenutak. Koraci su se udaljili pa vratili. Jedno cijelo devet kilometara dolje niz cestu. Puno krumpira i zelenih mahuna tebi zdesna. Vjerojatno e namirisati kokoi. Hvala Ako hoe neto popiti imamo pumpu odostraga. Ne mogu te pustiti unutra dok mi nema mua doma. Razumijem. Hvala. Voda je imala okus po metalu, ali bila je udesno hladna. Ne bih uspio prepoznati biljku krumpira ili zelene mahune ni kad bi me ugrizle za gleanj, ali znao sam kako hodati pola metra po koraku. Tako sam se odluio brojati do 3800 i duboko disati. Pretpostavio sam da bih mogao razlikovati vonj kokojih govana od manjka dotinoga. Na 3650 naiao sam na izbrazdanu stazu koja je vodila do kompleksa plastinih kupola i pravokutnih zgrada, nalik zemunicama. Bio je tamo ograen kokoinjac, pomalo prenapuen kokoima. irile su vonj, ali nije bio jak. Kad sam doao dopola staze, otvorila su se vrata i Marygay je istrala, odjevena u majunu krpicu odjee. Nakon nespretnog ali radosnog pozdrava, pitala me to radim ovdje tako rano. O, majka mi je imala neke prijatelje u posjeti. Nisam ih htio izbaciti. Valjda sam trebao nazvati. Stvarno si trebao... ne bi morao dugo pjeaiti po pranom putu ali imamo prostora koliko hoe, ne brini za to. Uvela me unutra da upoznam njezine roditelje, koji su me toplo doekali i natjerali da se osjeam previe odjevenim. Na licima su im se ocrtavale godine, ali na tijelima im nita nije visjelo i imali su tek nekoliko bora. Budui da je veera bila povodom sveane prigode, pustili su kokoi da ive i umjesto toga otvorili konzervu govedine, te je prokuhali uz kelj i neto krumpira. Za moj priprost ukus to je bilo jednako fino kao i veina gurmanske hrane koju smo jeli na cepelinu i u Londonu. Dok smo pili kavu i jeli kozji sir (ispriali su se to nemaju vino; komuna e imati novu berbu za nekoliko tjedana), pitao sam ih kakav posao mogu obavljati. Wille, rekla je gospoa Potter, mogu ti rei da si nam doao kao da te bog poslao. Imamo pet njiva koje samo lee tamo na ugaru, jer nemamo dovoljno ruku da radimo na njima. Moe sutra uzeti plug i poeti orati jednu po jednu njivu Jo krumpira, tatice? pitala je Marygay.

Ne, ne... ne ove sezone. Soja isplativ urod, a dobar je za zemlju. I Wille, naveer se svi izmjenjujemo na strai. Kad nas je etvero, moi emo puno vie spavati. Otpio je dosta kave. A sad, to jo... Richarde, rekla je gospoa Potter, reci mu za staklenik. Tako je, da, staklenik. Komuna ima dva jutra staklenika dolje, otprilike kilometar odavde, kraj rekreacijskog centra. Uglavnom se uzgaja groe i rajice. Svatko tamo provede jedno jutro ili jedno poslijepodne tjedno. Zato vi djeco ne biste otili tamo dolje veeras... pokai Willu noni ivot nevjerojatnog Freeholda? Nekad moe odigrati stvarno uzbudljivu partiju dame. Oh, tatice. Nije tako loe. Zapravo i nije. Imaju solidnu knjinicu i terminal na kovanice za Kongresnu knjinicu. Marygay mi kae da puno ita. To je dobro Zvui fascinantno. I zvualo je. Ali to je sa straom? Nema problema. Gospoa Potter April i ja uzet emo prva etiri sata... e da, rekao je ustajui, daj da ti pokaem kako to izgleda. Otili smo straga do tornja, kolibe od vrea pijeska na dugim tapovima. Popeli smo se ljestvama od ueta kroz rupu usred kolibe. Malo je guva ovdje kad je dvoje ljudi, rekao je Richard. Sjedni. Kraj rupe u podu bio je stari stolac za klavir. Sjeo sam na njega. Zgodno je to moe vidjeti cijelo polje a da ne mora istezati vrat. Samo se nemoj stalno okretati u istom smjeru. Otvorio je drveni sanduk i otkrio ulatenu puku, zamotanu u masne dronjke. Prepoznaje li ovo? Naravno. Morao sam spavati s jednom takvom tijekom osnovne obuke. Standardno vojno izdanje T-esnaest. Poluautomatski, dvanaest-kalibarski prekida gdje ste je dovraga nabavili? Komuna je prisustvovala vladinoj aukciji. Sad je to antikvitet, sinko. Pruio mi ju je, a ja sam je rastavio. Bila je ista, previe ista. Je li ikad upotrijebljena? Nije skoro godinu dana. Streljivo je preskupo za vjebanje na metama. Ipak, ispali koji pokusni hitac, sam se uvjeri da radi. Ukljuio sam digitalni nian i slabano je zasvijetlio svijetlozeleno. Bio je namjeten za no. kljocnuo sam natrag na nulti stupanj, poveao pojaanje na deset, pa ponovno sastavio puku. Marygay je nije htjela isprobati. Rekla je da joj je dosta toga. Nisam je prisiljavao, ali ovjek se mora pouzdati u svoju opremu.

Otkoio sam sigurnosni prekida i pronaao grudu zemlje za koju je na mjerau dometa pisalo da je udaljena izmeu 100 i 120 metara. Namjestio sam na 110, naslonio cijev puke na vree pijeska, centrirao grumen na snajperu, i stisnuo. Metak je zviznuo i lupio u zemlju, otprilike pet centimetara nie. Fino. Ponovno sam je namjestio za nonu upotrebu, namjestio sigurnosni prekida i predao je natrag. to se to dogodilo prije godinu dana? Paljivo ju je zamotao, drei dronjke podalje od okulara. Doli su neki upadai. Ispalio sam nekoliko metaka pa su zbrisali U redu, to je upada? Da, ti to ne moe znati . Istresao je cigaretu duhana i dodao mi kutiju. Ne znam zato ih jednostavno ne zovu lopovima, jer oni su to. Ubojice takoer, ponekad. Znaju da je veina lanova komuna prilino dobrostojea. Ako uzgaja isplativ urod moe zadrati pola novca; osim toga, mnogi od naih lanova bili su imuni i kad su se prikljuivali. Bilo kako bilo, upadai iskoritavaju to to smo relativno izolirani. Dolaze iz grada i pokuavaju se uuljati, obino napadnu jedno mjesto i pobjegnu. U veini sluajeva ne dospiju ovako daleko, ali farme koje su blie cesti... ujemo pucnjavu svakih nekoliko tjedana. Obino samo rastjeruju klince. Ako se to nastavi, sirena se upali i komuna je u stanju pripravnosti. ini se da nije poteno prema ljudima koji ive uz cestu. Postoje kompenzacije. Moraju donirati samo pola svojih uroda u odnosu na nas ostale. I dodijeljena su im tea oruja. Marygay i ja uzeli smo dva obiteljska bicikla i odvezli se do rekreacijskog centra. Pao sam samo dvaput dok sam svladavao kvrgavi put u mraku. Bilo je malo ivlje nego to je Richard opisao. Mlada gola djevojka puteno je plesala na kompletu bubnjeva kune izrade blizu druge strane kupole. Ispostavilo se da jo uvijek ide u kolu; to joj je bio projekt za nastavu kulturne uvjetovanosti Veina njih, zapravo, bili su mladi i na taj nain jo uvijek u koli. No kolu nisu ozbiljno shvaali. Nakon to si nauio itati i pisati i nakon to si proao test pismenosti klase I, morao si sluati samo jedan predmet godinje, a neke od njih mogao si poloiti samim tim to si ih upisao. Toliko o onih osamnaest godina prisilnog kolovanja s kojima su nas prenerazili na Stargateu.

Ostali ljudi igrali su igre na ploama, itali, gledali curu kako se vrti, ili samo razgovarali. Imali su ank na kojemu su posluivali soju, kavu, ili lako domae pivo. Ceduljama obroka nije bilo ni traga; sve je to proizvela komuna ili je kupljeno izvana ceduljama komune. Upleli smo se u raspravu o ratu s hrpom ljudi koji su znali da smo Marygay i ja veterani. Teko je opisati njihov stav, koji je bio prilino suglasan. Bili su ljuti na apstraktan nain, da je za odravanje tog rata bilo potrebno toliko puno novca od poreza; bili su uvjereni da Tauranci nikada ne bi mogli biti nikakva prijetnja Zemlji; ali svi su znali da je gotovo polovina poslova na svijetu povezana s ratom, i kad bi on prestao, sve bi se raspalo. Ja sam mislio da se sve ve raspalo, no ipak, nisam odrastao u ovom svijetu. A oni nikad nisu upoznali mirnodopsko razdoblje. Poli smo kui oko ponoi te smo Marygay i ja straarili po dva sata. Do sredine sljedeega jutra elio sam da se mogu vie naspavati. Plug je bio velika otrica na kotaima s dvije ruke za upravljanje, pokretan automatski. No nije imao previe snage; dovoljno da ga se pomie naprijed sporim puzanjem ako bi otrica bila u mekoj zemlji. Ne treba ni rei da nije bilo puno meke zemlje na pet nekoritenih jutara. Plug bi iao nekoliko centimetara, pa zapeo, kotai bi se okretali uprazno sve dok ne bih fiziki zapeo s poslom, a potom se pomaknuo za jo nekoliko centimetara. Dovrio sam desetinu jutra prvoga dana i na kraju doao do petine jutra dnevno. Bio je to teak posao, dobar za ovrsnuti, ali i ugodan. Imao sam kvaicu na uhu koja mi je putala muziku, stare trake iz Richardove kolekcije, i skroz sam pocrnio od sunca. Poeo sam pomiljati kako bih tako mogao ivjeti vjeno, kad je odjednom sa svim tim bilo svreno. Jedne veeri Marygay i ja itali smo u rekreacijskom centru kad smo zauli pucnjavu s ceste. Zakljuili smo da bi nam bilo pametno da se vratimo u kuu. Bili smo na manje od pola puta do tamo kad nam je slijeva posvuda izbila pucnjava, na liniji koja se inila da se protee od ceste do daleko iza rekreacijskog centra: koordinirani napad. Morali smo ostaviti bicikle i puzati na rukama i koljenima po odvodnom kanalu pokraj ceste, dok su metci fijukali iznad naih glava. Teko je vozilo tutnjalo pokraj nas, pucajui lijevo i desno. Trebalo nam je dobrih dvadeset minuta da dopuemo doma. Proli smo dvije farme koje su jarko plamtjele. Bilo mi je drago to u naoj nema drva. Primijetio sam da nije bilo uzvratne paljbe iz naeg tornja, ali nisam nita rekao. Dok smo utravali u kuu, ispred smo vidjeli dva mrtva stranca.

April je leala na podu, jo uvijek iva, ali krvarila je iz stotinjak siunih fragmenata rane. Dnevna soba bila je u kru i praini; netko mora da je ubacio bombu kroz vrata ili prozor. Ostavio sam Marygay s majkom i otrao natrag do tornja. Ljestve su bile povuene gore, pa sam se morao popeti preko jednog od dugih tapova. Richard je sjedio zavaljen nad pukom. U blijedozelenom odsjaju okulara mogao sam vidjeti savreno zaokruenu rupu iznad njegova lijevog oka. Malo je krvi iscurilo preko nosne kosti i osuilo se. Polegao sam mu tijelo na pod i prekrio mu glavu svojom majicom. Napunio sam depove municijom i ponio puku u kuu. Marygay je pokuala smjestiti majku u udoban poloaj. Razgovarale su tiho. Drala je moj pitolj-samaricu i imala je jo jedan pitolj na podu pokraj sebe. Kad sam uao podigla je pogled i kimnula trijezno. Nije plakala. April je neto proaptala a Marygay je pitala: Majka eli znati je li... tatica patio. Zna da je mrtav. Nije. Siguran sam da nita nije osjetio. To je dobro. To je neto. Trebao sam utjeti. Dobro je, da Provjerio sam prozore i vrata, da vidim koji mi je poloaj najbolji za pucanje. Nisam mogao nai nijedno mjesto na kojemu mi se cijeli vod ne bi mogao douljati iza lea. Idem sad van popeti se gore na kuu. Nisam se mogao vratiti u toranj. Da nisi pucala osim ako netko proba ui u kuu... moda pomisle da je mjesto naputeno Dok sam se popeo na busenasti krov, teki kamion poeo se vraati niz cestu. Kroz okular sam vidio da su na njemu petorica mukaraca, etvorica u vozakoj kabini, te jedan koji je na otvorenom leitu drao strojnicu, okruen plijenom. uao je izmeu dva friidera, ali imao sam ga sasvim jasno na nianu. Nisam pucao, da ne bili privukao panju. Kamion je stao ispred kue, mirovao trenutak, i skrenuo unutra. Kabina je vjerojatno bila otporna na metke, ali fiksirao sam vozaevo lice i ispalio metak. Odskoio je uz fijuk, ostavljajui neprozirnu zvijezdu na plastici, a ovjek u crnom se otkrio. Odmjerena bujica metaka zujala je iznad moje glave; mogao sam uti kako potmulo udaraju u vree pijeska na tornju. Nije me vidio. Kamion nije bio ni deset metara udaljen kad je pucnjava prestala. Oito je punio oruje, sakriven iza friidera. Paljivo sam nanianio i kad se pojavio da puca, pogodio sam ga u vrat. Budui da je metak bio odskoni, izaao mu je kroz vrh lubanje.

Voza je okrenuo kamion u velikom luku tako da su, kad se zaustavio, vrata kabine bila u ravnini s vratima kue. To ih je zatiivalo od tornja, ali i od mene, premda sam sumnjao da su ve znali gdje sam; T-16 ne sijeva kad puca i jako je tih. Zbacio sam cipele i oprezno zakoraio na vrh kabine, nadajui se da e voza izai na svoju stranu. Jednom kad se vrata otvore, ispunio bih kabinu odskonim metcima. Nije bilo dobro. Prvo su se otvorila udaljena vrata, skrivena od mene izboinom na vrhu. ekao sam na vozaa i nadao sam se da se Marygay dobro sakrila. Nisam se trebao brinuti. uo se zagluujui tresak, pa jo jedan i jo jedan. Teki se kamion ljuljao od udaraca tisua siunih sulica. Jedan kratak vrisak i minuo je drugi prasak. Skoio sam s kamiona i otrao okolo do zadnjih vrata. Marygay je drala majinu glavu u krilu, a netko je tiho plakao. Otiao sam do njih, a Marygayini obrazi bili su suhi pod mojim dlanovima. Dobar posao, draga. Nita nije rekla. S vrata se ulo jednolino teko kapanje, a zrak je bio otar od dima i mirisa svjeeg mesa. Grlili smo se do zore. Mislio sam da April spava, ali pod mutnom rasvjetom njezine su oi bile irom otvorene i zamagljene. Disala je plitko struui. Koa joj je bila sivi pergament i osuena krv. Nije odgovarala kad smo joj govorili. Cestom je dolazilo vozilo, pa sam uzeo puku i izaao van. Bio je to smetlarski kamion s bijelom plahtom objeenom s jedne strane i ovjekom koji je straga stajao s megafonom u ruci i ponavljao: Ranjenici... ranjenici. Mahnuo sam i kamion je doao. Iznijeli su April na improviziranim nosilima i rekli nam u koju bolnicu idu. Htjeli smo i mi poi, ali jednostavno nije bilo mjesta; leite kamiona bilo je prekriveno ljudima u razliitim fazama loeg stanja. Marygay se nije htjela vraati unutra jer je svitalo, dovoljno da se mogu vidjeti ljudi koje je totalno izmasakrirala. Ja sam se vratio unutra da uzmem cigarete i prisilio sam se da pogledam. Bilo je prilino gadno, ali jednostavno me nije toliko puno uznemirilo. Smetalo me to to sam bio suoen s gomilom ljudskih hamburgera i to sam prije svega zapazio muhe, mrave i miris. Smrt je puno urednija u svemiru. Pokopali smo njezina oca iza kue, a kad se kamion vratio s Aprilinim malim tijelom zavijenim u mrtvaki pokrov, pokopali smo je pokraj njega. Sanitarni kamion komune svratio je malo kasnije, i ljudi s gas-maskama pobrinuli su se za tijela upadaa.

Sjedili smo na uarenom suncu, a Marygay je najzad plakala, jako dugo i tiho. 11 Izali smo iz aviona na Dullesu i pronali jednotranu eljeznicu do Columbije. Bila je to na ugodan nain raznolika zbrka razliitih vrsta zgrada, rasporeenih oko jezera, okruenih drveem. Sve zgrade bile su pokretnim kolnicima povezane s najveom graevinom, ogromnom Fullerovom kupolom s trgovinama, kolama i uredima. Mogli smo poi do mame zatvorenim pokretnim kolnikom, ali umjesto toga odluili smo se za etnju pokraj njega, na dobrom hladnom zraku koji je mirisao na opalo lie. S druge strane plastike ljudi su klizili na trakama, zabrinuto i neupadljivo. Mama nije otvorila vrata, ali dala mi je karticu za ulazak. Spavala je u spavaoj sobi, tako da smo se Marygay i ja smjestili u dnevnoj i neko vrijeme itali. Iznenada smo se prenerazili kad smo uli glasan napad kalja iz spavae sobe. Pourio sam tamo i pokucao na vrata. Williame? Nisam... kaljanje .. ui, nisam znala da e.. Bila je naslonjena u krevetu, okruena raznim nadrilijekovima, a svjetlo je bilo upaljeno. Grozno je izgledala, blijedo i izbrazdano. Zapalila je doint i inilo se da joj to suzbija kaalj. Kad ste uli? Nisam znala... Ba prije koju minutu... Koliko dugo ovo... koliko si ti... O, ma to je samo zaraza koju sam pokupila nakon to je Rhonda otila vidjeti svoju djecu. Bit u dobro za nekoliko dana. Ponovno je poela kaljati i popila neto guste crvene tekuine iz boce. Svi njezini lijekovi inili su se kao raznoliki komercijalni patenti. Jesi li bila kod doktora? Doktora? Pobogu, ne, Willy. Oni nemaju... nije ozbiljno... nemaju... Nije ozbiljno? U osamdeset etvrtoj. Za Boga miloga, majko. Otiao sam do telefona u kuhinji i uz neto potekoa uspio dobiti bolnicu. Obina djevojka u svojim dvadesetim materijalizirala se u kocki. Sestra Donalson, usluge ope prakse. Imala je ukoen osmijeh profesionalne iskrenosti. No svi su se oni smijeili.

Moju bi majku trebao pregledati doktor. Ima... Ime i broj, molim. Beth Mandella. Izgovorio sam slovo po slovo. Koji broj? Broj u zdravstvenom sustavu, naravno, nasmijala se. Dozvao sam majku i pitao je koji joj je broj. Kae da se ne moe sjetiti. U redu je, gospodine, sigurna sam da mogu nai njezine podatke. Okrenula je svoj osmijeh tipkovnici pokraj sebe i utipkala kod. Beth Mandella? rekla je, a osmijeh joj je postao udan. Vi ste njezin sin? Ona mora imati preko osamdeset. Molim vas. Duga je to pria. Ona stvarno treba posjetiti doktora. Je li ovo neka ala? Kako mislite? Majka se guila od kalja u drugoj sobi, u najgorem napadu dosad. Stvarno ovo bi moglo biti jako ozbiljno, morate... Ali gospodine, gospoa Mandella ima prioritetni rang nula jo tamo od 2010. godine to bi dovraga to trebalo znaiti? Go-spo-di-ne... Osmijeh se stvrdnuo na mjestu. Gledajte. Pretvarajte se da dolazim s drugog planeta. to je to prioritetni rang nula? Jo jedan ahaa! Znam ja vas! Pogledala je ulijevo. Sonya doi malo ovdje. Nikad nee pogoditi tko... Jo se jedno lice nabilo u kocku, isprazna plavua iji je osmjeh bio identian onome druge sestre. Sjea se? Jutros na hitnoj? Pa da, rekla je. Jedan od vojnika hej, to je stvarno superika, stvarno superika. Glava se povukla. O, gospodine Mandella, rekla je pretjerano srdano. Nije udo to ste zbunjeni. Zapravo je jako jednostavno. No? To je dio Univerzalnog medicinskog sigurnosnog sustava. Svatko dobiva rang na svoj sedamnaesti roendan. Dolazi automatski iz eneve. to se rangira? to to znai? Ali runa je istina bila oita. Pa, govori koliko je osoba vana i koji joj je stupanj lijeenja dozvoljen. Klasa tri je za sve jednaka; klasa dva je ista osim za odreeno produavanje ivota... A klasa nula je ba nikakvo lijeenje.

Tako je, gospodine Mandella. A u njezinom osmijehu nije bilo ni traka suosjeanja ili razumijevanja. Hvala vam. Prekinuo sam vezu. Marygay je stajala iza mene i nijemo plakala, irom otvorenih usta. Naao sam alpinistiki paket kisika u trgovini sportske opreme i ak uspio nabaviti neto antibiotika s crnog trita, preko lika iz bara u centru Washingtona. No majci se vie nije moglo pomoi amaterskim lijeenjem. ivjela je etiri dana. Ljudi u krematoriju imali su isti ukoen osmijeh. Pokuao sam se javiti svome bratu Mikeu na Mjesecu, ali telefonska kompanija nije mi dopustila poziv dok nisam potpisao ugovor i uplatio garanciju od 25000 dolara. Svotu su mi morali prebaciti iz eneve. Za papirologiju je trebalo pola dana. Najzad sam ga dobio. Rekao sam bez uvoda: Majka je mrtva. Za djeli sekunde radio-valovi otputovali su do Mjeseca, a za jo jedan su se vratili. Prenuo se, a onda polako kimnuo. Nije iznenaenje. Svaki put kad bih doao na Zemlju u zadnjih deset godina pitao sam se hoe li jo uvijek biti iva. Nitko od nas nije imao dovoljno novca da budemo u bliskom kontaktu. Reeno nam je iz eneve da potarina od Mjeseca do Zemlje kota 100 dolara plus porez od 5000 dolara. To je obeshrabrivalo komunikaciju izmeu onih koje je UN smatrao aljenja vrijednom hrpom neizbjenih anarhista. Neko vrijeme smo si izraavali suosjeanje, a onda je Mike rekao: Willy, Zemlja nije mjesto za tebe i Marygay; to ti je dosad postalo jasno. Doi na Mjesec. Ovdje jo uvijek moe biti pojedinac. Ovdje ne izbacujemo ljude kroz zrane komore u svemir na sedamdeseti roendan. Morali bismo se ponovno prikljuiti ISUN-u. Istina, ali ne biste se morali boriti. Kau da vas vie trebaju za obuavanje. Mogao bi studirati u slobodno vrijeme, upoznati se s najnovijim spoznajama iz fizike moda se s vremenom ukljuiti i u istraivanja. Jo smo malo razgovarali, sve skupa tri minute. Vratili su mi 1000 $. Marygay i ja razgovarali smo o tome preko noi. Moda bismo i drugaije odluili da nismo tamo boravili, okrueni majinim ivotom i smru, ali kad je svitalo, ponosna, ambiciozna, pomna ljepota Columbije postala je zlokobna i zloslutna.

Spakirali smo torbe i prebacili novac na Tycho Credit Union, te jednotranom eljeznicom poli do Capea. Ako vas sluajno zanima, vi niste prvi ratni veterani koji su se vratili. asnik za novaenje bio je miiavi porunik neodreena spola. U mislima sam bacio novi i ispalo je da je ensko. Zadnji put kad sam uo bilo ih je jo devet, rekla je svojim hrapavim tenorom. Svi su se prijavili za Mjesec... moda tamo naete neke svoje prijatelje. Gurnula je dva obina obrasca preko pulta. Potpiite ovo i ponovno ste nam se pridruili. Kao porunici. Obrazac je bio jednostavan zahtjev da se stavimo u aktivnu slubu; zapravo nikad nismo ni napustili Snage, budui da su produili zakon o regrutaciji, nego smo samo bili u nedjelatnom statusu. Pomno sam pregledao papir. Ovdje nita ne pie o garancijama koje smo dobili na Stargateu. To nee biti nuno. Snage e... Mislim da je nuno, natporunie. Vratio sam obrazac. Isto je napravila i Marygay. Dajte da provjerim. Otila je od pulta i nestala u uredu. Nakon nekog vremena zauli smo printer kako drnda. Donijela je dva ista obrasca, s ispisanim dodatkom ispod naih imena: ZAJAMENA LOKACIJA PO IZBORU [LUNA] I ZADUENJE PO IZBORU [STRUNJACI OBUKE ZA BORBU] Proli smo temeljit lijeniki pregled, uzeli su nam mjere za borbena odijela, sredili smo financijske detalje, i stigli na transportni brod sljedeeg jutra. Presjedali smo na Zemljinoj orbitalnoj luci, uivali nekoliko sati na nultoj gravitaciji, a onda smo uhvatili transport do Lune, i spustili se na bazi Grimaldi. Na vratima Konaita za privremene asnike neki je aljivac napisao napustite svu nadu vi koji ulazite. Nali smo prostoriju za dvije osobe i poeli se presvlaiti za klopanje. Dvaput je zakucalo na vratima. Poziv potom, gospodo Otvorio sam vrata, a narednik koji je stajao tamo mi je salutirao. Samo sam ga trenutak gledao, a onda sam se sjetio da sam asnik i uzvratio mu salutiranjem. Pruio mi je dva identina faksa. Dao sam jedan Marygay i oboje smo uzdahnuli u isto vrijeme: **NAREDBE**NAREDBE**NAREDBE** DOLJE IMENOVANO OSOBLJE:

Mandella, William POR. [11 575 278] SUZAP. D ZAP GRITRABN I Potter, Marygay POR. [17 386 907] SUZAP. B ZAP GRITRABN OVIM PUTEM SE PREKOMANDUJU NA: Natpor Mandella: PLZAP 2 PL ZVFTHETA STARGATE Natpor Potter: PLZAP 3 PL ZVFTIIETA STARGATE OPIS DUNOSTT: Zapovijedanje pjeadijskim vodom u Pohodu na Tet-2 GORE IMENOVANO OSOBLJE ODMAH E SE JAVITI TRANSPORTNOM BATALJUNU GRIMALDI DA BI SE POJAVILI NA STARGATEU. IZDANO NA STARGATEU TACBD/1298-8684-1450/20 Kol 2019 NAR: PO AUTORIZACIJI Zapovjednika ZVFZAP. **NAREDBE**NAREDBE**NAREDBE** Nisu gubili vrijeme, zar ne? rekla je Marygay ogoreno. Mora da je to stalna zapovijed. Zapovjednitvo Udarnih snaga udaljeno je nekoliko svjetlosnih tjedana; ne mogu jo uvijek ni znati da smo se ponovno prijavili. to je s naim... Zastala je usred rijei. Garancijama. Pa, dali su nam nae zaduenje po izboru. Nitko nam nije jamio da emo imati to zaduenje vie od jednog sata. To je tako podmuklo. Slegnuo sam ramenima. To je tako nalik na vojsku. Ali nisam se mogao otarasiti dojma da idemo kui. PORUNIK MANDELLA 2024. 2389. A. D. Brzo i podmuklo. Gledao sam narednika svojeg voda, Santestebana, ali priao sam sam sa sobom. I sa svakim drugim tko je sluao. Da, rekao je on. Moramo to obavit u prvi par minuta ili smo najebali. Pridravao se injenica, lakonski. Drogirano.

Pristupila je vojnikinja Collins s Halliday. Drale su se za ruke onako nesvjesno. Porunie Mandella? Glas joj je malo zadrhtao. Moemo li razgovarati s vama samo minutu? Jednu minutu, rekao sam, previe osorno. Moramo poi za pet minuta, ao mi je. Teko je sad bilo gledati te dvije skupa. Nijedna od njih nije imala nikakvog borbenog iskustva. Ali znale su to i svi ostali: koliko su im male anse da e ponovno biti skupa. Bacile su se u kut te mumljale i izmjenjivale mehanika milovanja, bez strasti ili ak utjehe. Oi Collinsove su sjajile, ali nije plakala. Halliday je samo izgledala alosno, obamrlo. Inae je ona bila daleko zgodnija od njih dvije, ali nestalo je iz nje ivahnosti, a ostala je samo dobro oblikovana mlitava ahura. Navikao sam se na otvorenu ensku homoseksualnost u prvim mjesecima nakon to smo napustili Zemlju. ak mi vie nije bilo krivo zbog gubitka potencijalnih partnerica. Ipak, jeio sam se od sparenih mukaraca. Skinuo sam se i uvukao u koljkasto odijelo. Nova su bila puno kompliciranija, sa svim novim biometrijskim spravama i sustavima odravanja od povreda. Ali vrijedilo se kaiti na sve to, u sluaju da ti bar neto raznesu. Otiao bi doma u ugodnu mirovinu s herojskom protezom. ak su govorili i o mogunostima regeneracije, barem za otkinute ruke i noge. Bolje da to brzo razviju, prije nego to se Nebo napuni osakaenim ljudima. Nebo je bilo novi planet za bolnice/odmor i rekreaciju. Dovrio sam sekvencu smjetanja i odijelo se samo zatvorilo. Stisnuo sam zube pripremajui se za bol koja je izostala, u trenutku kad ti se unutranji senzori i cijevi za tekuine zabiju u tijelo. To je uvjetovana nervna prijenosnica, tako da si osjetio samo slabano zbunjujue pomicanje. Bolje to nego da te postupno probada tisuu igala. Collins i Halliday sad su ulazile u svoja odijela, a i ostali iz grupe su bili gotovo spremni, pa sam preao na zborno podruje treeg voda. Da se ponovno pozdravim s Marygay. Bila je u odijelu i krenula u mom smjeru. Dotaknuli smo se kacigama, umjesto da koristimo radio. Privatnost. Je l se dobro osjea, duo? Dobro je rekla je. Popila sam svoju pilulu. Da, sretna vremena. Uzeo bih i ja svoju, trebala bi uiniti da se osjea optimistino a da se to ne kosi s tvojom sposobnou

rasuivanja. Znao sam da e veina nas vjerojatno umrijeti, ali nisam se osjeao previe loe zbog toga. Hoe sa mnom veeras u krpe? Ako oboje budemo ovdje, rekla je neodreeno. I za to u morati uzeti pilulu. Pokuala se nasmijati. Za spavanje, mislim. Kako to novi ljudi podnose? Ima ih deset? Deset, da, OK su. Nadrogirani, etvrtinom doze. To sam i ja svojima napravila; pokuala sam ih drati oputenima. Zapravo, Santesteban je osim mene bio jedini bojni veteran u mojem vodu; etiri kaplara bili su u ISUN-u neko vrijemo, ali nisu se borili. Zvunik u mojoj jagodinoj kosti je zapucketao i zapovjednik Cortez je rekao: Dvije minute. Poredajte svoje ljude. Oprostili smo se i vratio sam se da provjerim svoje stado. inilo se da su svi uli u odijela bez ikakvih problema, pa sam ih ukljuio. ekali smo, inilo nam se dugo. U redu, ukrcajte ih. S rijeju ih, otvorila su se vrata pregrade ispred mene iz zbornog su podruja ve izvukli sav zrak i poveo sam svoje mukarce i ene kroz jurini brod. Ovi novi brodovi bili su vraki runi. Samo otvoreni kostur sa sponama koje bi te trebale drati na mjestu, kolutasti laseri uzdu broda, mala tahionska elektrana ispod lasera. Sve automatizirano; strojevi bi nas iskrcali to je bre mogue, a onda jurnuli da napastuju neprijatelja. Bile su to jednokratne bespilotne letjelice za spiskati. Vozilo koje bi nas dolo pokupiti ako bismo preivjeli, bilo je parkirano odmah kraj njega, a bilo je mnogo ljepe. Stisnuli smo se unutra i jurini se brod otisnuo sa Sangrey Victorije s dva istovjetna mlaza iz irom otvorenih mlaznica. Onda nam je glas stroja ukratko odbrojio pa smo vertikalno jurnuli brzinom od etiri G-a. Planet, kojemu se nismo potrudili dati ime, bio je gromada crnog stijenja bez ijedne normalne zvijezde u blizini da mu daje toplinu. U poetku je planet bio vidljiv samo po tome to nema zvijezda tamo gdje im je svojim masivom zaklanjao svjetlost, ali kako smo se pribliavali, mogli smo vidjeti jedva zamjetne varijacije u crnini njegove povrine. Sputali smo se na polutku na suprotnom kraju od tauranske vojne ispostave. Nae snimke podruja pokazivale su da je njihov kamp smjeten posred plosnate ravni od lave, promjera nekoliko stotina kilometara. Bila je prilino primitivna u odnosu na druge tauranske baze s kojima se

ISUN susretao, ali neemo im se priuljavati. Namjeravali smo se izravno sruiti na njih sa svih strana, na nekih petnaest kilometara od poloaja; etiri broda istovremeno bi se usmjerila iz razliitih smjerova, svi bismo usporavali kao ludi, u nadi da emo im upasti tono u krilo pucajui. Nita ne bi ostalo sakriveno u pozadini za drugi napad. Nisam bio zabrinut, naravno. Smeteno razmiljajui, volio bih da nisam popio pilulu. Izravnali smo se na otprilike kilometar od povrine i jurili mnogo bre od gravitacijske izlazne brzine, stalno se korigirajui da ne odletimo s planeta. Povrina se pod nama valjala kao nejasni tamnosivi obrisi; sipali smo neto svjetlosti od pseudo-erenkovog odsjaja svojih tahionskih ispunih ventila, ikui ih iz svoje stvarnosti u njihovu vlastitu. Nezgrapna tehnika novotarija klizila je i skakutala uzdu povrine nekih desetak minuta; onda je iznenada prednja mlaznica zasjala i naglo smo se zabili naprijed unutar naih odijela, oi su nam htjele iskoiti iz duplji od naglog usporavanja. Pripremite se za iskakanje, rekao je enski strojni glas. Pet, etiri... Brodski laseri poeli su pucati, bljeskovi od milisekunde fiksirali su sliku tla ispod nas isprekidanim stroboskopskim pokretima. Bio je to izoblieni, rupama proarani darmar pukotina i nasumino razbacanog crnog stijenja, nekoliko metara ispod naih nogu. Padali smo, usporavali. Tri... Odbrojavanje se nije nastavilo. Pojavio se zasljepljujui bljesak i vidio sam kako se postupno obruavamo jer brod se zadnjim krajem kovitlao prema dolje, a onda je udario u zemlju i kotrljali smo se, jezovito, s razasutim komadima ljudi i broda. Onda smo klizili kruno se vrtei oko osi da bismo se rogobatno zaustavili, ja sam se pokuao osloboditi, ali noga mi je bila priklijetena pod masivom broda: stravina bol i otro krckanje dok mi je greda smrskavala nogu; prodoran zviduk zraka koji izlazi iz mojega probijenog odijela, a onda se sustav odravanja od povreda okrenuo na rei, jo boli, onda nije bilo boli i valjao sam se slobodan, a kratki patrljak noge ostavljao je trag krvi koja se smrzavala i poprimala sjajnocrnu boju na beivotnom crnom stjenjaku. Osjetio sam okus bakra i crvena je izmaglica sve zatvorila, potom se produbila u smeu boju rijene gline, potom ilovaste, i onesvijestio sam se, a zbog pilule sam mislio: ovo i nije tako loe...

Odijelo je namjeteno tako da spasi to je mogue vie tvojega tijela. Ako izgubi dio ruke ili noge, jedna od esnaest krunih pila otrih kao britva pristane uz ud silom hidraulikog pritiska, odree ga uredno i zapeati odijelo prije nego to umre od eksplozivne dekompresije. Potom sustav odravanja od povreda spali batrljak, nadomjesti izgubljenu krv, i ubrizga ti hrpu droge za sreu i Ne-oka. Tako da e ili umrijeti sretan ili, ako tvoji drugovi dobiju bitku, naposljetku biti prenesen na brodsku medicinsku postaju. Dobili smo tu rundu, dok sam ja spavao povijen u tamni pamuk. Probudio sam se u ambulanti. Bila je prepuna. Bio sam posred dugog reda kreveta, a u svakome je bio netko koga je sustav odravanja od povreda ugraen u odijelu tri-etvrt (ili manje) spasio. Dva brodska doktora stajala su za svijetlim operacijskim stolovima, a nas su ignorirali, zaokupljeni krvavim ritualima. Dugo sam ih promatrao. Kako sam kiljio na jakoj svjetlosti, krv na njihovim zelenim tunikama mogla je biti i mast, a povijena tijela neobini mekani strojevi koje su popravljali. No strojevi su znali vritati u snu, a mehaniari mrmljati umirujue rijei dok su rukovali svojim masnim alatima. Gledao sam, spavao i budio se na razliitim mjestima. Najzad sam se probudio na obinom odjeljku. Bio sam vezan, a hranili su me kroz cijev, elektrode biosenzora bile su privrene posvuda po meni, ali oko mene nije bilo medicinara. Jedina osoba osim mene u maloj sobi bila je Marygay. Spavala je na leaju pokraj mene. Lijeva joj je ruka bila amputirana tono iznad lakta. Nisam je probudio, samo sam je dugo gledao i pokuavao razabrati to osjeam. Pokuao sam odvojiti uinak droge za raspoloenje. Gledajui u njezin batrljak, nisam osjeao ni suosjeanje ni odvratnost. Kao da je oduvijek bila takva. Je li to bilo zbog droge, uvjetovanosti, ljubavi? Morat u saekati da saznam. Oi su joj se odjednom otvorile i znao sam da je bila budna neko vrijeme, da mi je dala vremena da razmislim. Zdravo, slomljena igrako, rekla je. Kako... kako se osjea? Pametno pitanje. Stavila je prst na usne i poljubila ga, poznata gesta, refleksna. Glupo, otupljeno. Drago mi je da vie nisam vojnik. Nasmijala se. Jesu li ti rekli? Idemo na Nebo. Nisu. Znao sam da e biti ili to ili Zemlja. Nebo e biti bolje. Bilo to bi bilo bolje. Voljela bih da smo sad tamo. Jo koliko? Pitao sam. Koliko dok ne doemo tamo?

Okrenula se i pogledala u strop. Ne moemo znati. Nisi ni s kim razgovarao? Tek sam se probudio. Postoji nova direktiva koju nam se nisu potrudili prije priopiti. Sangra y Victoria dobila je naredbe za etiri misije. Moramo se i dalje boriti dok ne odradimo sve etiri. Ili dok ne pretrpimo toliko gubitaka da ne bi bilo mogue nastaviti. A koliko je to? Pitam se. Ve smo izgubili treinu ljudi. Ali idemo prema Alephu 7. Prepad na donje rublje. Novi sleng termin za vrstu operacija iji je glavni cilj prikupljanje tauranskih predmeta, i zarobljenika ako je to mogue. Pokuao sam otkriti otkud je doao taj termin, ali jedino objanjenje do kojega sam doao bilo je stvarno idiotsko. Dr. Foster je jednom pokucao na vrata i uletio. Zamahnuo je rukama. Jo uvijek u odvojenim krevetima? Marygay, mislio sam da si se bolje oporavila. Foster je bio u redu. Oigledan pederko, ali imao je veselu toleranciju za heteroseksualnost. Pregledao je Marygayin batrljak, a onda moj. Zabio nam je termometre u usta da ne bismo govorili. Kad je on progovorio, bio je ozbiljan i izravan. Neu vam nita uljepavati. Oboje ste do uiju puni droge za sreu, a gubitak koji ste pretrpjeli nee vam smetati dok vas ne skinem s toga. Da bi meni bilo lake, drat u vas drogiranima dok ne stignete na Nebo. Moram se brinuti za dvadeset i jednu osobu s amputacijama. Ne moemo se nositi s dvadeset i jednim sluajem za psihijatriju. Uivajte u miru dok traje. Vas dvoje posebno, budui da ete vjerojatno htjeti ostati skupa. Proteze koje ete dobiti na Nebu radit e sasvim dobro, ali svaki put kad ti pogleda u njegovu mehaniku nogu ili kad ti pogleda u njezinu ruku, pomislit ete kako je ono drugo sretno. Stalno e vam se vraati sjeanja na bol i gubitak onoga drugog... Moda ete se poklati za tjedan dana. Ili ete moda dijeliti zlovoljnu ljubav do kraja ivota. Ili ete to uspjeti nadii. Dati jedno drugome snagu. Samo se nemojte zavaravati ako vam ne uspije. Provjerio je oitanja na termometru svakome od nas i zabiljeio neto u svoju biljenicu. Doktor zna najbolje, ak i ako je malo udan po vaim staromodnim standardima. Imajte to na umu. Uzeo mi je termometar iz usta i potapao me po ramenu. Nepristrano, to je isto uinio i Marygay. Na vratima je rekao: Ubacujemo se u kolapsar za otprilike est sati. Jedna od sestara odvest e vas do spremnika

Uli smo u spremnike toliko udobnije i sigurnije od onih starih akceleracijskih koljki za jednu osobu i ubacili se u kolapsarsko polje Teta-2, na nain da smo ve zapoeli sulude manevre izbjegavanja pri brzini od 50 G-a, koji bi nas zatitili od neprijateljskih krstarica nakon to mikrosekundu kasnije iskoimo kraj Alepha-7. Prema oekivanjima, pohod na Aleph-7 bio je straan neuspjeh, i odepali smo odatle s ukupnim zbrojem mrtvih od pedeset i etvero u dva pohoda te uz trideset i devet bogalja kojima je odredite Nebo. Samo je dvanaest vojnika jo uvijek bilo sposobno boriti se, ali nije da su ba bili orni. Trebala su tri kolapsarska skoka za doi do Neba. Nijedan brod nije nikad tamo iao izravno nakon bitke, premda bi odgoda katkad znaila dodatne gubitke ivota. To je bilo jedino mjesto, osim Zemlje, koje Tauranci nipoto nisu smjeli nai. Nebo je bilo krasan, ouvan planet nalik na Zemlju; ono to je Zemlja mogla biti da su se ljudi prema njoj odnosili sa suosjeanjem, a ne s pomamom. Nedirnute ume, neokaljane plae, netaknute pustinje. Nekoliko tamonjih gradova ili se u potpunosti uklopilo u okoli (jedan je sav bio pod zemljom), ili su bili smiono svjedoanstvo ljudske domiljatosti; Oceanus, u koraljnom grebenu pod krovom od jedanaest metara vode; Boreas, smjeten na ogoljenom planinskom vrhuncu u polarnoj pustoi; i nevjerojatni Skye, golemi grad-odmaralite koji je od kontinenta do kontinenta plovio na pasatnim vjetrovima. Sletjeli smo, kao i svi, u grad u dungli, Threshold. S tri etvrtine bolnica, to je daleko najvei grad na planetu, to se nije moglo vidjeti iz zraka, pri sputanju iz orbite. Jedini je znak civilizacije bila kratka pista koja se iznenada pojavila, mala bijela povrina do beznaajnosti umanjena velianstvenom tropskom umom, koja se prostirala od istoka do beskrajnog oceana, koji je dominirao drugom stranom obzora. Nakon to biste se spustili ispod pokrova kronji, grad se mogao vidjeti jako dobro. Niske graevine od prirodnog kamena i drva poivale su izmeu deset metara irokih stabala. Debla su bila povezana nenametljivim kamenim stazama, s jednim irokim etalitem koje je vijugalo do plae. Suneva se svjetlost probijala dolje u malim komadima, a u zraku se osjeala mjeavina umskih miomirisa i otrog mirisa soli. Kasnije sam doznao da se grad prostire na vie od 200 etvornih kilometara, a mogao si sjesti u podzemnu eljeznicu za svako mjesto koje je bilo predaleko za propjeaiti. Ekoloki sustav Thresholda bio je

vrlo pozorno izbalansiran i odravan tako da nalikuje vanjskoj dungli, s tim da su svi opasni i neugodni elementi bili odstranjeni. Mono potisno polje zadravalo je vani velike grabeljivce i one insekte koji nisu bili nuni za zdravlje biljaka unutra. Hodali smo, epali i kotrljali se do najblie graevine, koja je bila bolniko podruje za prijam. Ostatak bolnice nalazio se ispod, trideset katova pod zemljom. Svaka je osoba pregledana i dodijeljena joj je zasebna soba; pokuao sam uzeti dvokrevetnu s Marygay, ali nisu bili opremljeni za to. Bila je 2189. zemaljska godina. Dakle, bio sam star 215 godina. Boe, kakav stari udak. Neka mu netko da neto sitno ne, nee biti potrebno. Doktor koji me pregledao rekao je da e moje nagomilane plae biti prebaene sa Zemlje na Nebo. Uz kamate, malo mi je falilo da budem milijarder. Napomenuo je da u imati pregrt naina da potroim svoju milijardu na Nebu. Najprije su uzeli najtee ozlijeene, pa je prolo nekoliko dana dok me nisu operirali. Nakon toga, probudio sam se u svojoj sobi i otkrio da su mi na batrljak nakalemili protezu, zglobno povezanu strukturu sjajnog metala koja je mom neukom oku izgledala isto kao i kostur noge i stopala. Izgledala je vraki sablasno, izvaljena tamo u prozirnoj vrei s tekuinom, sa icama koje su izlazile iz nje do stroja pri dnu kreveta. Uao je pomonik. Kak se osjeate, gospodine? Skoro sam mu rekao da zaboravi na to sranje s gospodinom, nisam bio u vojsci a ovaj put se neu ni vraati. No tom bi liku moglo biti zgodno da misli da sam po inu iznad njega. Ne znam. Malo boli . Boljet e kurvinski. ek sam da ivci ponu rast ivci? Naravno. Prkao je po stroju i iitavao brojke s druge strane. Kak e imat nogu bez ivaca? Sam bi stajala tam. ivci? Kao, pravi ivci? Hoe rei da mogu samo pomisliti makni i stvar se pomakne? Naravno da moe. Pogledao me zbunjeno, a onda se vratio svom prilagoavanju. Koje udo. Protetika je svakako jako napredovala Pro-to-tika? Zna, umjetni... Ahaa da, kao u knjigama. Drvene noge, kuke i te stvari.

Kako je uope dobio ovaj posao? Da, protetika. Kao ova stvar na vrhu mojeg batrljka. Gledajte, gospodine. Odloio je biljeke prikeljene na tablu po kojima je rkarao. Dugo vas nije bilo. To e biti noga kao i svaka druga noga, samo to se ne moe slomiti. To rade i s rukama? Svakako, sa svakim udom. Vratio se svojem pisanju. S jetrima, bubrezima, elucima, sa svim organima. Jo rade na srcima i pluima, moraju se koristiti mehanikim zamjenama. Fantastino. Marygay e takoer ponovno biti cijela. Slegnuo je ramenima. Pretpostavljam. Radili su to i prije nego to sam se ja rodio. Koliko imate godina, gospodine? Rekao sam mu, a on je zazvidao. U vraju mater: Mora da ste u tome od poetka. Naglasak mu je bio jako udan. Sve su rijei bile u redu, ali sve su udno zvuale. Da. Bio sam u napadu Epsilon. Aleph-nula. Imena kolapsara poeli su davati po slovima hebrejskog alfabeta, po redu otkrivenja, a onda kad su te proklete stvari poele posvuda nenadano iskrsavati, ponestalo im je slova. Tako su iza slova dodali brojeve; posljednji put kad sam uo, bili su na Yodu-42. Vau, drevna povijest. Kako je to bilo u ono vrijeme? Ne znam. Manje napueno, ugodnije. Vratio sam se na Zemlju prije godinu dana dovraga, prije stoljea. Ovisi kako na to gleda. Bilo je toliko loe da sam se ponovno unovaio, zna? Hrpa zombija. Bez uvrede. Slegnuo je ramenima. Ja nikad nisam bio tamo. ini se da ljudima koji dou otuda nedostaje. Moda se popravilo. to, roen si na drugom planetu? Na Nebu? Nije ni udo to ne mogu prepoznati njegov naglasak. Roen, odrastao i unovaen. Vratio je olovku u dep i savinuo biljeke s tablom u paket veliine novanika. Da, gospodine. Trea generacija anela. Najbolji planet u cijelom ISUN-u. Odslovkao je to, nije rekao isunu kako to uvijek kau. Ovako, moram ii, porunie. Moram provjeriti jo dva kontrolna ureaja u sat vremena. Povukao se iza vrata. Ako ita trebate, imate zujalo tamo na stoliu. Trea generacija anela. Njegovi djedovi i bake doli su sa Zemlje, vjerojatno kad sam ja bio stogodinji mladi odrpanac. Pitao sam se koliko su drugih svjetova kolonizirali dok sam se ja tamo lomio. Izgubi ruku, izraste ti nova?

Bit e dobro smjestiti se i ivjeti cijelu godinu za svaku onu koja je prola. Tip se nije alio za bol. I nije bila samo od nove noge, premda je to boljelo kao kipue ulje. Da se novo tkivo primi, morali su oboriti otpor mojeg tijela prema stranim stanicama; rak je izbio na pet-est mjesta i morao se lijeiti zasebno, bolno. Osjeao sam se prilino istroeno, ali jo uvijek je na neki nain bilo fascinantno gledati kako ti noga raste. Bijele niti pretvarale su se u krvne ile i ivce, prvo su pomalo labavo visjele, a onda su se pomicale na mjesto, kako je oko metalnih kostiju izrastala muskulatura. Navikao sam gledati kako to raste, tako da mi prizor nikad nije bio odbojan. Ali kad me Marygay dola posjetiti, stresao sam se bila je pokretna prije nego to joj je koa poela rasti na novoj ruci; izgledala je kao hodajui anatomski izloak. Ipak, pribrao sam se od oka i, naposljetku je poela dolaziti svaki dan na nekoliko sati da igramo igrice, izmjenjujemo traeve ili samo sjedimo i itamo, a ruka joj je polako rasla unutar plastinog kalupa. Kou sam imao tjedan dana prije nego to su mi otpakirali novu nogu i odvukli stroj na kotaiima. Bila je vraki runa, bez dlaka i beivotno bijela, ukoena kao metalna ipka. Ali radila je, nakon prilagodbe. Mogao sam ustati i vui je. Prebacili su me na ortopediju, na prostorno i pokretno rekonfiguriranje otmjen naziv za dugotrajno muenje. Veu te u stroju koji istovremeno savija i staru i novu nogu. Nova se opire. Marygay je bila u oblinjem odjeljku, ruku su joj sustavno izvrtali. Mora da je njoj bilo jo gore; izgledala je sivo i oronulo svakog poslijepodneva. Tad bismo se nalazili da se odemo sunati gore na listovima istokanom suncu. Kako su dani prolazili, terapija je sve manje nalikovala na muenje, a sve vie na napornu vjebu. Oboje smo poeli plivati po jedan sat svaki dan, odnosno, kad bi bilo vedro na plai, na mirnim vodama koje su bile zatiene potisnim poljem. Jo uvijek sam epao na kopnu, ali u vodi sam se prilino dobro snalazio. Jedino pravo uzbuenje koje smo imali na Nebu uzbuenje po mjerilima nae borbom otupljene osjetljivosti bilo je u tim pomno uvanim vodama. Moraju iskljuiti potisno polje na djeli sekunde svaki put kad brod slijee; inae bi samo odskoio od oceana. Svako malo se neka ivotinja uulja unutra, ali opasne kopnene ivotinje prespore su da bi prole. To ne vrijedi i za more.

Neosporni vladar oceana na Nebu je ruan svat kojeg su aneli, prikladno originalno, nazvali morskim psom. No taj bi pojeo hrpu zemaljskih morskih pasa za doruak. Onaj koji je uao bio je bijeli morski pas prosjene veliine, koji je danima lupao oko ruba potisnog polja, izmuen svim tim proteinima koji su pljuskali posvuda unutra. Sreom, postoji sirena za upozorenje, dvije minute prije nego to se potisak ugasi, tako da nitko nije bio u vodi kad je on projurio unutra. A itekako je projurio unutra, skoro se nasukao na al bijesan zbog svojih neuspjenih napada. Dvanaest metara gipkih miia s repom otrim kao britva na jednom kraju, a sa zbirkom kao ruka dugih onjaka na drugom. Njegove oi, velike ute kugle, bile su na pipcima metar iznad njegove glave. eljust mu je bila tako iroka da bi ovjek komotno mogao stati unutra kad bi ih otvorio. Bila bi to impresivna fotografija za nasljednike. Nisu mogli naprosto ugasiti potisno polje i ekati da ta stvar ispliva van. Tako je Odbor za rekreaciju organizirao lov. Ja nisam bio previe oduevljen idejom da se ponudim kao predjelo divovskoj ribi, ali Marygay je kao mala puno pecala harpunom, dok je odrastala na Floridi i stvarno je bila uzbuena od oekivanja. Pridruio sam se zabavi kad sam saznao kako su to namjeravali izvesti; inilo se dovoljno sigurnim. Ovi morski psi navodno nikad nisu napadali ljude u brodu. Dvoje ljudi koje je vjerovalo u te ribike prie vie od mene otisnulo se do ruba potisnog polja u amcu na vesla, naoruani samo goveim butom. Bacili su meso iz amca i morski je pas bio tamo u tren oka. To je bio znak nama da uemo i zabavimo se. Dvadeset i troje nas budala ekali smo na plai s perajama, maskama, dihalicama i svatko s po jednim harpunom. No harpuni su bili prilino impresivni, s mlaznim pogonom i snanom eksplozivnom glavom. Uronili smo i plivali pod vodom u formaciji falange, prema stvorenju koje je jelo. U prvi tren kad nas je vidjelo, nije napalo. Pokuao je sakriti svoj obrok, vjerojatno zato da mu se netko od nas ne bi priuljao iza lea i vaknuo dok je morski pas imao posla s nama ostalima. Ali svaki put kad je pokuao dublje zaroniti, lupio bi u potisno polje. Oito je sve vie pizdio. Najzad, samo je pustio govedinu, mlatnuo oko sebe i jurnuo. Divna razonoda. U jednom trenutku bio je veliine prsta, tamo sasvim dolje na drugom kraju polja, a onda je odjednom velik kao lik pokraj tebe i brzo se pribliava.

Pogodilo ga je moda deset harpuna moj nije i rastrgali su ga na komadie. Ali ak i nakon spretnog, ili sretnog, pogotka u mozak koji mu je odnio pola glave i jedno oko, ak i nakon to mu je pola mesa i iznutrica bilo razasuto u krvavoj stazi iza njega, zabio se u nae redove i zahvatio eljustima enu, odgrizao joj obje noge, prije nego to mu je palo na pamet da umre. Jedva ivu, odnijeli smo je natrag na plau gdje je ekala hitna. Napunili su je zamjenskom krvlju i Ne-okovima i odjurili s njom u bolnicu, gdje je preivjela i na kraju prola agoniju rasta novih nogu. Odluio sam da u ribolov prepustiti drugim ribama. Vei dio naeg boravka u Thresholdu, nakon to je terapija postala podnoljiva, bio je dosta ugodan. Nije bilo vojnog reda, samo puno itanja i stvari za dangubljenje. No sve je to bilo prekriveno platem, jer je bilo oito da jo uvijek nismo napustili vojsku; bili smo samo dijelovi slomljene opreme koju su popravljali da bi nas bacili natrag u sukob. Marygay i ja imali smo jo po tri godine za odsluiti kao porunici. Ali imali smo est mjeseci odmora i rekreacije nakon to nam nove udove proglase sasvim osposobljenima. Marygay je otputena dva dana prije mene, no ekala me u blizini. Moje zaostale plae iznosile su 892746012 dolara. Sreom, ne u obliku spakiranih novanica; na Nebu su se koristili elektronikom kreditnom razmjenom, tako da sam svoje bogatstvo nosio u spravici s digitalnim oitanjem. Ako eli neto kupiti, utipka prodavaev kreditni broj i iznos za kupovinu; suma bi se automatski prebacila s tvog rauna na njegov. Spravica je bila veliine tanke novarke i kodirana na otisak palca. Gospodarstvo Neba bilo je odreeno neprestanom nazonou tisua vojnika-milijunaa na odmoru i rekreaciji. Skroman obrok kotao je sto dolara, noenje barem deset puta vie od toga. Budui da je ISUN izgradio Nebo i bio njegov vlasnik, ta nekontrolirana inflacija bila je prilino oit i jednostavan nain vraanja naih nakupljenih plaa natrag u dominantni ekonomski optok. Zabavljali smo se, beznadno zabavljali. Unajmili smo letjelicu i opremu za kampiranje, pa pobjegli na nekoliko tjedana, te istraivali planet. Bilo je tu ledenih rijeka za preplivati i bujnih dungli za propuzati; panjaka i planina i polarnih pustopoljina i pustinja. Mogli smo biti potpuno zatieni od okolia prilagodbom naeg privatnog potisnog polja spavati goli u oluji ili se izravno suoiti s prirodom. Na nagovor Marygay, zadnja stvar koju smo napravili prije

nego to smo se vratili u civilizaciju bilo je penjanje na najviu toku pustinje, postili smo nekoliko dana da si izotrimo osjetila (ili da si iskrivimo percepciju, jo uvijek nisam siguran), i sjedili leima naslonjeni jedno na drugo na uarenoj vruini, kontemplirajui o polaganom protoku ivota. Zatim smo ili po zabavnim mjestima. Proli smo svaki grad na planetu, i svaki je imao neku svoju posebnu dra, ali na kraju smo se vratili u Skye provesti ostatak dopusta. Na ostatku planeta cijene su bile vrlo niske u usporedbi s onima na Skyeu. U etiri tjedna koliko nam je ta kupola uitaka u zraku bila polazna toka, Marygay i ja spiskali smo po dobrih pola milijarde dolara. Kockali smo ponekad gubei milijun ili vie dolara na no jeli i pili ono najbolje to je planet imao za ponuditi, te probali svaku moguu uslugu i proizvod koji nije bio previe bizaran po naem posve oito zastarjelom ukusu. Svatko od nas imao je osobnog slugu ija je plaa bila prilino vea od one general-majora. Beznadna zabava, kao to sam rekao. Osim ako se rat ne bi temeljito izmijenio, nae anse da preivimo sljedee tri godine bile su siune. Bili smo nevjerojatno zdrave osobe koje su bolovale od smrtne bolesti, koje su u pola godine pokuavale utrpati doivljaje za cijeli ivot. Imali smo nemalu utjehu u tome to emo, koliko god kratak bio ostatak naih ivota, barem biti zajedno. Iz nekog razloga nikad mi nije palo na pamet da bi nam i to mogli uzeti. Uivali smo u laganom ruku na prozirnom prvom katu Skyea, gledajui kako ispod nas klizi ocean, kad je uletio dostavlja poruka i dao nam dvije kuverte: nae naredbe. Marygay je bila unaprijeena u satnicu, a ja u bojnika, na temelju naeg vojnog dosjea i testova koje smo rijeili u Thresholdu. Ja sam zapovjednik satnije, a ona izvrni asnik. Ali ne iste satnije. Trebala se postrojiti s novom satnijom koja se formirala ba ovdje, na Nebu. Ja sam se vraao na Stargate na indoktrinaciju i edukaciju prije preuzimanja komande. Dugo vremena nismo nita mogli rei. Prosvjedovat u, rekao sam naposljetku, slabim glasom. Ne mogu od mene napraviti zapovjednika. Promovirati me u zapovjednika. Ona je jo uvijek bila pogoena i nije govorila. Ovo nije bilo samo razdvajanje. ak i kad bi rat zavrio i kad bismo poli na Zemlju s

tek nekoliko minuta razmaka, u razliitim brodovima, geometrija kolapsarskih skokova nagomilala bi godine meu nama. Kad bi ono drugo dolo na Zemlju, njegov partner bi vjerojatno bio pola stoljea stariji; a vjerojatnije je da bi bio mrtav. Sjedili smo tamo neko vrijeme, ni dotakli nismo izvrsnu hranu, ignorirali smo ljepote oko nas i ispod nas, bili smo svjesni samo jedno drugoga i dva lista papira koja su nas razdvajala ponorom veim i stvarnijim od smrti. Vratili smo se u Threshold. Prosvjedovao sam, ali na moje argumente se slijegalo ramenima. Pokuavao sam iskamiti da prebace Marygay u moju satniju, kao mog izvrnog asnika. Rekli su da mi je osoblje ve doznaeno. Naglasio sam da ih se veina nije jo ni rodila. Ipak su doznaeni, rekli su. Proi e stoljee, rekao sam, dok uope doem do Stargatea. Odgovorili su da Zapovjednitvo Udarnih snaga stvara planove u odnosu na stoljea. Ne u odnosu na ljude. Imali smo jedan zajedniki dan ijednu no. to manje kaem o tome, to bolje. Nije da sam samo gubio ljubavnicu. Marygay i ja smo jedno drugome bili jedina veza sa stvarnim ivotom, sa Zemljom u osamdesetim i devedesetim godinama 20. stoljea, ne ovom perverznom groteskom za ije smo se ouvanje navodno borili. Kad je njezin transportni brod poletio, bilo je to kao da se lijes stropotao u grob. Rekvirirao sam raunalni raspored i saznao za orbitalnu putanju njezinog broda i vrijeme polaska; saznao sam da ga mogu gledati kako odlazi iz nae pustinje. Sletio sam na najviu toku gdje smo skupa gladovali i nekoliko sati prije zore gledao kako se nova zvijezda pojavljuje na zapadnom nebu, kako blistavo bljeti i kako blijedi odmiui, postajui tek jo jedna zvijezda, potom priguena zvijezda, a onda nita. Hodao sam do ruba i pogledao niz strmo stijenje prema nejasnim zaleenim naboranim dinama pola kilometra nie. Sjeo sam tako da mi noge vise preko ruba, nita nisam mislio, sve dok kose suneve zrake nisu osvijetlile dine mekim, zamamnim chiaroscurom slabe izboenosti. Dvaput sam prebacio teinu kao da u skoiti. A to to nisam skoio, nije bilo zbog straha od boli ili zato to bi bila teta. Bol bi bila samo svijetla iskra, a teta bi bila jedino vojsci. I to bi bila njihova krajnja pobjeda nada mnom da su mi iskljuili ivot na tako dugo vremena, da su me prisilili da ga okonam. Bar to preputam neprijatelju.

BOJNIK MANDELLA 2458. 3134. A. D. 1

Kakav je ono bio pokus o kojemu su nam govorili na biologiji u srednjoj koli? Uzme plosnatog crva i naui ga da pliva kroz labirint. Onda ga zgnjei i nahrani njime drugoga glupog crva, i gle uda! glupi crv takoer zna plivati kroz labirint. U ustima sam imao gadan okus general-majora. Zapravo, pretpostavio sam da su usavrili tehniku od mojih srednjokolskih dana. Uz dilataciju vremena, to je iznosilo otprilike 450 godina za istraivanje i razvoj. Na Stargateu sam se, pisalo je u mojim naredbama, trebao podvrgnuti indoktrinaciji i edukaciji prije nego to preuzmem zapovjednitvo nad vlastitom Udarnom postrojbom. A to je bilo ono to su jo uvijek zvali satnijom. Za moju edukaciju u Stargateu nisu nasjeckali general-majore i posluili ih s umakom. Nisu mi davali jesti nita osim glukoze tri tjedna. Glukoza i elektrina struja. Obrijali su mi svaku dlaku na tijelu, dali mi injekciju koja je od mene napravila krpu za sue, prikaili mi na tijelo i na glavu desetke elektroda, i povezali me s URZO-m. To je ubrzano raunalo ivotnih okolnosti. Dralo me zaposlenim. Pretpostavljam da je stroju trebalo desetak minuta da otkrije sve ono to sam prije nauio o borilakim vjetinama. Onda je poeo s novim stvarima. Nauio sam najbolji nain kako koristiti svako oruje od kamena do nova-bombe. Ne samo intelektualno; tome su sluile sve one elektrode. Kibernetiki kontrolirana negativna povratna sprega kinestezije; osjetio sam oruje u rukama i gledao kako ga koristim. I izvodio sam to iznova i iznova, sve dok ga nisam nauio koristiti kako treba. Privid stvarnosti bio je potpun. Koristio sam baca koplja s bandom ratnika Masai u napadu na selo, a kad sam pogledao svoje tijelo dolje, bilo je dugo i crno. Ponovno sam nauio maevati floretom, a poduavao me neki kieno odjeveni ovjek okrutna izgleda, u francuskom dvoritu iz osamnaestog stoljea. Sjedio sam tiho na drvetu sa Sharpovom pukom

i gaao ljude u plavoj uniformi koji su puzali preko blatnog polja prema Vicksburgu. U tri tjedna ubio sam nekoliko pjeakih pukova elektronikih duhova. Meni se vie inilo kao da je prola godina, ali URZO ini udne stvari tvojem osjeaju za vrijeme. Uenje rukovanja s beskorisnim egzotinim orujima bilo je samo mali dio obuke. Zapravo, to je bio oputajui dio. Jer dok nisam bio pod kinestezijom, stroj je drao moje tijelo potpuno nepokretnim, a mozak je ibao s etiri tisue godina vojnih injenica i teorija. A nita od toga nisam mogao zaboraviti! Ne dok sam bio u spremniku. Zanima li vas tko je bio Scipion Emilijan? Mene ne zanima. Svijetla toka Treeg punskog rata. Rat je podruje opasnosti i stoga je hrabrost iznad svega najvanija odlika ratnika, tvrdio je von Clausewitz. A nikad neu zaboraviti poeziju: minus-izvidnica standardno se kree u formaciji kolone sa stoernim vodom na elu, praena laserskim vodom, vodom s tekim naoruanjem, i preostalim laserskim vodom; kolona se oslanja na promatranje da bi osigurala svoje bokove, osim kad teren i vidljivost nalau potrebitost malih sigurnosnih odjeljivanja prema bokovima, u kojem sluaju zapovjednik izvidnice detaira jednog narednika vodu i tako dalje. To je iz Prirunika za komandante jedinica Zapovjednitva Udarnih snaga, kao da bi neto moglo biti pri ruci kad zauzima dvije pune kartice mikrofilma, 2000 stranica. Ako elite postati temeljito eklektian strunjak za podruje koje vam je odbojno, prikljuite se ISUN-u i prijavite se na asniku obuku. Sto devetnaest ljudi, a ja sam odgovoran za njih 118. Raunajui i sebe, ali ne raunajui viu kapetanicu koja e se valjda sama brinuti za sebe. Tijekom dva tjedna tjelesne rehabilitacije koja je slijedila nakon sesija URZO-a, nisam sreo nikoga iz svoje satnije. Prije nae prve smotre trebao sam se javiti asniku za snalaenje u vremenu. Nazvao sam da se najavim, a njegov je pomonik rekao da e me pukovnik primiti nakon veere u asnikom klubu estog nivoa. Spustio sam se u esticu ranije, mislei da u tamo veerati, ali imali su samo grickalice. Tako sam grickao neke gljiviaste stvari koje su pomalo podsjeale na pueve, a ostatak svojih kalorija uzeo u obliku alkohola. Bojnie Mandella? Bio sam zaokupljen svojim sedmim pivom i nisam vidio kako pukovnik dolazi. Poeo sam se pridizati, ali mi je pokazao rukom da ostanem sjediti, a on je sjeo svom teinom na stolicu nasuprot meni.

Dugujem vam, rekao je. Spasili ste me od barem pola sata dosadne veeri. Pruio mi je ruku. Jack Kynock, vama na usluzi. Pukovnie... Nemoj ti meni pukovnie, a ja tebi neu bojnie. Mi stari fosili moramo se... drati razumno. Williame. Meni odgovara. Naruio je neku vrstu pia za koju nikad nisam uo. Gdje da ponem? Zadnji put kad si bio na Zemlji bila je 2007. godina, po evidenciji. Tako je . Nije ti se puno svidjela, je li? Nije. Zombiji, sretni roboti. E pa, popravilo se. Pa se pogoralo. Hvala. Vojnik mu je donio pie, mjeavinu s mjehuriima koja je bila zelena pri dnu ae a prema vrhu svjetlija do ukaste. Otpio je. Onda se ponovno popravilo, pa pogoralo, pa... Ne znam. Tako u krug. Kako je sad? Pa... zapravo nisam siguran. Hrpa izvjetaja i slino, ali teko je razluiti propagandu. Nisam se vraao skoro dvjesto godina; onda je bilo prilino loe. Ovisi o tome to voli. Kako misli? O, pa da vidim. Bilo je puno uzbuenja. Jesi li kad uo za Pacifistiki pokret? Ne bih rekao. Hmm, ime zavarava. Zapravo, radilo se o ratu, gerilskom ratu Mislio sam da znaju nabrojati ime, rang i serijski broj svakog rata od Troje nadalje. Nasmijao se. Mora da im je jedan promaknuo. Iz dobrih razloga. Vodili su ga veterani koliko sam uo, preivjeli s Yoda-38 i Alepha 40; otpustili su ih skupa pa su zakljuili da mogu preuzeti cijeli ISUN, na Zemlji. Dobili su veliku potporu stanovnitva. Ali nisu pobijedili. Jo uvijek smo ovdje. Promijeao je pie i boje su se promijenile. Zapravo, sve to ja znam je rekla-kazala. Posljednji put kad sam bio na zemlji rat je bio zavren, osim nekih sporadinih sabotaa. I bio je sigurna tema za razgovor Malo me iznenauje, rekao sam, pa, i vie nego malo. Da bi stanovnitvo na Zemlji bilo to poduzelo... protiv vladine volje. Ispustio je neodreen zvuk.

A najmanje da bi digli revoluciju. Kad smo mi bili tamo, nisi mogao nai nikoga tko bi rekao bilo to protiv ISUN-a zapravo ni bilo to protiv bilo koje druge lokalne uprave. Od glave do pete uvjetovano im je da prihvaaju stvari kakve su bile. Ah. To je takoer stvar ciklusa. Naslonio se u svojoj stolici. To je stvar metode. Da hoe, vlada na Zemlji imala bi kontrolu nad... svim bitnim mislima i postupcima svakog graanina, od kolijevke do groba. Ne rade to zato to bi bilo pogubno. Zato to traje rat. Uzmite svoj sluaj kao primjer; jesu li vas motivacijski uvjetovali dok ste bili u limenci? Razmislio sam na trenutak. Ako jesu, ne bih se nuno toga sjeao. To je istina. Djelomina istina. Ali vjerujte mi na rije, taj vam dio mozga nisu dirali. Bilo kakva promjena u vaem stavu prema ISUNu, ratu, ili ratu openito, dolazi jedino od novih spoznaja. Nitko vam nije prkao po temeljnim pobudama. A trebate znati zato. Imena, datumi, oblija, stropotali su se kroz labirint novih spoznaja. Tet-17, Sed-21, Aleph-14, Lazlov... Lazlov izvanredni izvjetaj komisiji. Lipanj, 2106. Tako je. I u nastavku, vaa vlastita iskustva s Alepha-1. Roboti nisu dobri vojnici. Bili bi, rekao sam. Do dvadeset i prvog stoljea. Bihevioralno uvjetovanje bilo bi ispunjenje snova generala. Napravili bi vojsku sa svim najboljim obiljejima SS-a, pretorijanske strae, Zlatne horde. Mosbyjevih jahaa, zelenih beretki. Nasmijao se preko ae. I onda tu vojsku suprotstaviti vodu ljudi u modernim borbenim odijelima. Bilo bi gotovo za nekoliko minuta. Dokle god bi svaki ovjek u vodu mislio na svoju glavu. I vraki se borio samo da ostane iv. Generacijama vojnika koje su prethodile Lazlovim izvjetajima od roenja je bilo uvjetovano da se prilagode neijoj viziji idealnog borca. Krasno su djelovali kao tim, totalno krvoedni, nisu pridavali veu vanost vlastitom preivljavanju a Tauranci su ih sasjekli na komadie. Tauranci su se takoer borili ne marei za sebe. Ali bili su bolji u tome, i uvijek ih je bilo vie. Kynock je uzeo pie i pogledao boje. Vidio sam tvoj psiholoki profil, rekao je. I onaj prije nego to si doao ovdje i onaj nakon tvojih sesija u limenci. Zapravo je isti, prije i poslije. To umiruje. Mahnuo sam da mi se donese jo jedno pivo.

Moda ne bi trebalo. to, on govori da neu biti dobar asnik? To im govorim od samog poetka. Ja nisam voa. Na neki nain si u pravu, na neki nisi. eli li znati to ti pie u profilu? Slegnuo sam ramenima. Povjerljivo je, zar ne? Jest, rekao je. Ali sada si bojnik. Moe pogledati profil bilo koga pod tvojom komandom. Pretpostavljam da unutra nema nekih velikih iznenaenja. Ali bio sam malo znatieljan. Koja ivotinja nije oarana zrcalom? Nema. Pie da si pacifist. Neuspio u tome, to te ini blago neurotinim, a s ime se nosi tako da teret krivnje prebacuje na vojsku. Novo pivo bilo je toliko hladno da su me zaboljeli zubi. Zasad nema iznenaenja. A to se tie toga da bude voa, ima odreeni potencijal. Ali to bi bilo u liku uitelja ili sveenika; morao bi predvoditi preko empatije, suosjeanja. Ti ima elju da namee svoje ideje drugim ljudima, ali nema volje. to znai da si u pravu, bit e vraki lo asnik ako se ne pobolja. Morao sam se nasmijati. Mora da je ISUN sve to znao kad su mi naloili asniku obuku Postoje i druga mjerila, rekao je. Na primjer, prilagodljiv si, dovoljno inteligentan, analitian. I jedan si od jedanaest ljudi koji su preivjeli cijeli rat. Preivljavanje je odlika vojnika. Nisam mogao odoljeti. Ali asnik treba biti plemenit primjer. Potonuti s brodom. Hodati po rubu ponora kao da se ne boji. Na to je proistio grlo. Ne kad si tisuu svjetlosnih godina udaljen od onih koji bi te trebali zamijeniti. Ali to nema previe smisla. Zato bi me dovukli skroz s Neba da riskiraju s mojim poboljavanjem, kad je vjerojatno treina ljudi ovdje na Stargateu bolji materijal za asnike od mene? Boe, ti vojni nazori! Pretpostavljam da su s tim imali veze u najmanju ruku i birokratski nazori. Ima neprilinu koliinu godina u slubi da bi bio pjeak. To je sve zbog dilatacije vremena. Bio sam u samo tri kampanje

Nevano. Osim toga, to su dvije i pol kampanje vie nego to ih prosjean vojnik preivi. Deki zadueni za propagandu vjerojatno e napraviti od tebe neku vrstu narodnog heroja. Narodnog heroja. Otpio sam pivo. Gdje je John Wayne sad kad ga stvarno trebamo. John Wayne? Zatresao je glavom. Ja nikad nisam bio u limenci, zna. Nisam strunjak za vojnu povijest. Zaboravi Kynock je dovrio pie i zatraio vojnika da mu donese kunem se Bogom rum Antares. Pa, ja bih trebao biti tvoj asnik za snalaenje u vremenu. to eli znati o sadanjosti? to prolazi kao sadanjost? Jo mi je bilo na pameti: Nikad nisi bio u limenci? Ne, to je samo za asnike za borbu. Kompjutorsko postrojenje i struja koju potroi u tri tjedna pokretali bi Zemlju nekoliko dana. Preskupo za nas koji grijemo stolice u uredima. Tvoja odlikovanja kau da si bio u borbi. Poasna. Bio sam. Rum Antares doao je u visokoj uskoj ai napunjenoj s blijedom jantarnom tekuinom, s malo leda koji je plutao na vrhu. Na dnu je bila svijetla crvena kuglica veliine nokta; grimizne niti zibale su se iz nje. to je ta crvena stvar? Cimet. Oh, neto estera s cimetom unutra. Prilino je dobro... eli probati? Ne, drat u se piva, hvala. Dolje na prvom nivou u knjiniarskom aparatu je arhiv za snalaenje u vremenu, koji moje osoblje svakodnevno aurira. Tamo moe potraiti odgovore na specifina pitanja. Uglavnom te elim... pripremiti za susret s udarnim odredom. to, svi su kiborzi? Klonovi? Nasmijao se. Ne, zakonom je zabranjeno klonirati ljude. Glavni problem je s tvojom, ovaj, ti si heteroseksualan. O, to nije problem. Tolerantan sam. Da, dosje ti pokazuje da... misli da si tolerantan, ali nije ba u tome problem. Aha, znao sam to e rei. Ne detalje, ali bit. U ISUN se unovauju samo emocionalno stabilni ljudi. Znam da ti je ovo teko prihvatiti, ali heteroseksualnost se smatra emocionalnim poremeajem. To se relativno lako lijei. Ako misle da e izlijeiti mene...

Opusti se, prestar si. Paljivo je otpio gutljaj pia. Nee ti biti tako lako slagati se s njima kao to bi se... ekaj. Misli nitko... svi u mojoj satniji su homoseksualci? Osim mene? Williame, svi na Zemlji su homoseksualci. Osim njih tisuu, ili tu negdje; veterana i onih neizljeivih Aha. to sam mogao rei? ini se drastinim nainom da se rijei problem prenaseljenosti. Moda. Ali djeluje; broj stanovnika na Zemlji stabilizirao se na neto ispod jedne milijarde. Kad jedan ovjek umre ili ode s planeta, drugi se oivi. A nije da se rodi? Rodi, da, ali ne na staromodan nain. Va stari termin za to bio je dijete iz epruvete, ali naravno, ne koriste se epruvete. Pa, i to je neto. Dio svakih jaslica je umjetna maternica koja se brine za ovjeka prvih osam ili deset mjeseci nakon oivljavanja. Ono to biste vi nazivali roenjem traje nekoliko dana; nije to nagao, silovit dogaaj kakav je nekad bio. O, vrli novi svijete, pomislio sam. Nema traume roenja. Milijarda savreno prilagoenih homoseksualaca. Savreno prilagoenih po standardima sadanje Zemlje. Meni i tebi bili bi malo udni. Blago reeno. Popio sam ostatak svojeg piva. Ti sam, ti, ovaj... ti si homoseksualac? O, ne, rekao je. Opustio sam se. No zapravo, vie nisam ni hetero. Pljesnuo se po boku i to je udno odzvonilo. Bio sam ranjen i ispalo je da imam rijedak poremeaj limfnog sustava i ne mogu se regenerirati. Od struka nadolje sav sam od metala i plastike. Da upotrijebim tvoju rije, ja sam kiborg. udak, kako bi rekla moja majka. Hej, vojnie, pozvao sam konobara, donesi mi jedan onaj Antares. Sjedim tu u baru s aseksualnim kiborgom koji je vjerojatno jedina druga normalna osoba na cijelom prokletom planetu. Neka bude dupli, molim. 2

Izgledali su sasvim normalno dok su sutradan ulazili u dvoranu za predavanja, gdje smo imali prvo postrojavanje. Prilino mladi i malo ukoeni. Veina ih je napustila jaslice prije samo sedam ili osam godina. Jaslice su bile kontrolirani, izolirani okoli u koji je pristup imalo svega nekoliko strunjaka uglavnom pedijatara i uitelja. Kad ovjek u dvanaestoj ili trinaestoj godini napusti jaslice, bira svoje ime (prezime mu se dodjeljuje po genetskom donatoru vieg genetskog ranga) i slubeno je uvjetno odrastao, uz obrazovanje jednako onome koje sam ja imao nakon prve godine faksa. Veina njih nastavlja specijaliziranije obrazovanje, ali nekima se dodijeli posao i poinju odmah raditi. Vrlo ih pomno promatraju i svi koji pokau bilo kakve znakove sociopatije, poput heteroseksualnih sklonosti, bivaju poslani u popravne ustanove. Tamo ih ili izlijee, ili zadre do kraja ivota. Svi se regrutiraju u ISUN u dobi od dvadeset godina. Veina ljudi radi u uredu pet godina i bivaju otputeni. Nekolicina sretnika, otprilike jedan od osam tisua, bivaju pozvani kao dobrovoljci za borbeni trening. Odbijanje je sociopatsko, makar to znailo potpisivanje na jo pet godina. A anse da preivi deset godina su toliko male da su zanemarive; nitko nikad nije preivio. Imao bi najbolje izglede kad bi rat zavrio prije nego to ti istekne tih deset godina slube (subjektivnih). Nadaj se da e dilatacija vremena umetnuti mnoge godine izmeu tvojih bitaka. Budui da moe raunati na odlazak u bitku otprilike jednom u svakoj subjektivnoj godini, i budui da 34% ljudi u prosjeku preivi svaku bitku, lako je izraunati koje su anse da si u stanju boriti se deset godina. Svode se na otprilike jednu tisuinku jednog postotka. Ili da to drugaije kaem, uzme staromodni pitolj s kolutom i igra ruski rulet napunjen s etiri od est metaka. Ako uspije deset puta uzastopce opaliti a da ne uresi suprotni zid, estitke! Ti si civil. Kako je u ISUN-u bilo ezdeset tisua vojnika za borbu, moglo se oekivati da e ih otprilike 1,2 preivjeti deset godina. Premda sam ja ve preao pola puta, nisam ozbiljno zamiljao da u ja biti taj sretnik. Koliko ovih mladih vojnika koji popunjavaju auditorij zna da su osueni na smrt? Pokuao sam usporediti lica s dosjeima koje sam pomno pregledavao cijelo jutro, ali bilo je teko. Svi su oni izabrani po istoj skupini strogih mjerila, i svi su izgledali neobino slino: visoki ali ne previe, miiavi ali ne krupni, pametni ali ne na dubok nain... a Zemlja je bila puno vie rasno homogena u odnosu na moje stoljee. Veina ih je neodreeno nalikovala Polineanima. Samo njih dvije,

Kayibanda i Lin, djelovale su kao isti predstavnici tipa rase. Pitao sam se jesu li ih ostali zbog toga gnjavili. ene su uglavnom bile jako zgodne, ali ja to nisam mogao pravilno procijeniti. ivio sam u celibatu vie od godine, otkad sam se tamo na Nebu oprostio s Marygay. Pitao sam se ima li koja od njih u sebi crtu atavizma, ili bi bila voljna udovoljiti ekscentrinosti svoga zapovjednika. Potpuno je zabranjeno da asnici ostvaruju seksualnu suradnju sa svojim podinjenima. Kako su to lijepo rekli. Povreda ove uredbe kanjiva je oduzimanjem svih financijskih sredstava te degradiranjem do ina vojnika ili, ako bi ta veza utjecala na smanjenje borbene uinkovitosti jedinice, smaknuem po kratkom postupku. Kad bi sve ISUN-ove naredbe bile krene bezbrino i konzistentno kao ova, to bi bila vrlo oputena vojska. Ali nijedan od deki nije mi bio privlaan. Kako e mi izgledati za jo godinu dana, nisam siguran. Po-zor! To je bila porunica Hilleboe. Zahvaljujui mojim refleksima nisam skoio na noge. Svi u auditoriju nato su poskoili. Ja sam porunica Hilleboe i va sam drugi bojini asnik. Na toj bi poziciji prije bio bojini prvi narednik. Dobar je znak da se vojska predugo zadrala je to da je poela gomilati asnike. Hilleboe je nastupala kao pravi otri profesionalni vojnik. Vjerojatno je izvikivala naredbe u zrcalo svakoga jutra, dok se brijala. Ali vidio sam joj profil i znao sam da je bila u borbi samo jednom, a i tada samo na nekoliko minuta. Izgubila je ruku i nogu i promovirali su je u asnicu, isto kao i mene, na temelju rezultata testa koji je rijeila u klinici za oporavak. Dovraga, moda je bila vrlo ugodna osoba prije nego to je prola kroz tu traumu; dovoljno je teko kad ti samo jedan ud mora ponovno izrasti. Drala im je uobiajeni naredniki govor ohrabrenja, strog-alipravedan: nemojte me gnjaviti sa sitnicama, koristite zapovjedni lanac, veina problema moe se rijeiti na petom ealonu. Zbog toga sam poelio da imam vie vremena porazgovarati s njom. Zapovjednitvo Udarnih snaga stvarno nas je pourilo na prvo postrojavanje bilo je predvieno da se ukrcamo na brod sutradan a sa svojim asnicima izmijenio sam tek nekoliko rijei. Nedovoljno; bilo je jasno da Hilleboe i ja imamo prilino razliite poglede na voenje satnije. Istina je bila da je voenje bilo njezin posao; ja sam samo zapovijedao. Ali ona je uspostavljala

potencijalnu situaciju dobar lik lo lik, koristei zapovjedni lanac da se tako izolira od ljudi pod svojim vodstvom. Ja se nisam namjeravao toliko izdvojiti; svaki drugi dan odvojio bih jedan sat u kojemu bi mi se vojnici mogli izravno obratiti s pritubama i prijedlozima, bez doputenja svojih nadreenih. Tijekom tri tjedna u limenci, oboje smo dobili iste informacije. Zanimljivo je kako smo doli do tako razliitih zakljuaka vezanih uz vodstvo. Na primjer, ta politika otvorenih vrata dala je dobre rezultate u modernim vojskama Australije i Amerike. I inila se posebno prikladnom za nau situaciju u kojoj smo svi istovremeno bili zbijeni po nekoliko mjeseci, ili ak godina. Taj sustav koristili smo na Sangrey Victoriji, posljednjem zvjezdanom brodu na kojemu sam sluio, i inilo se da to suzbija napetosti. Pustila ih je voljno dok im je priopavala tu organizacijsku tiradu; uskoro e ih pozvati na pozor i predstaviti mene. O emu u ja govoriti? Namjeravao sam rei nekoliko oekivanih rijei i objasniti svoju politiku otvorenih vrata, a onda ih prepustiti vioj kapetanici Antopol, koja e im rei neto o Masaryku II. Ali bolje da odgodim svoja objanjenja dok malo bolje ne porazgovaram s Hilleboe; zapravo, bilo bi najbolje kad bi ona bila ta koja bi ljudima predstavila politiku, tako da ne bi ispalo da smo nas dvoje zavaeni. Spasio me moj izvrni asnik, kapetan Moore. Projurio je kroz vrata uvijek je negdje jurio, kao zdepasti meteor brzo salutirao i pruio mi omotnicu koja je sadravala nae bojne naredbe. Na brzinu sam se apui posavjetovao s viom kapetanicom, i sloila se da ne bi bilo nikakve tete kad bih im rekao kamo idemo, premda obini vojnici, tehniki govorei, nisu morali znati. Jedna stvar o kojoj nismo morali voditi brigu u ovome ratu su neprijateljski pijuni. S dobrim premazom boje, Tauranac bi se mogao preruiti u pokretnu gljivu, koja bi zasigurno izazvala sumnje. Hilleboe ih je pozvala na pozor i revno im govorila kako u dobar zapovjednik biti; da sam u ratu od poetka, i ako namjeravaju preivjeti svoj vojni rok, bolje bi im bilo da slijede moj primjer. Nije spomenula da sam osrednji vojnik, nadaren za to da me promae. Niti to da sam napustio vojsku im mi se pruila prilika, a vratio se samo zato to su uvjeti na Zemlji bili toliko nepodnoljivi. Hvala, porunice. Zauzeo sam njezino mjesto na podiju. Opustite se . Izvadio sam iz omotnice jedini list papira na kojemu su bile nae naredbe, i podigao ga. Imam neke dobre vijesti i neke loe vijesti. Ono to je bilo ala prije pet stoljea sad je injenino stanje.

Ovo su bojne naredbe za kampanju Sade-138. Dobre su vijesti te da se neemo boriti, ne odmah. Loe su vijesti te da emo biti meta . Na to su se malo uskomeali, ali nitko nije nita rekao, niti je skrenuo pogled. Dobra disciplina. Ili moda samo fatalizam; nisam znao koliko realnu sliku svoje budunosti imaju. Odnosno, sliku manjka svoje budunosti. Nareeno nam je... da naemo najvei portalni planet u orbiti kolapsara Sade-138 i tamo izgradimo bazu. Potom da ostanemo u bazi dok nam ne doe zamjena. To e trajati dvije ili tri godine, vjerojatno. Tijekom tog vremena gotovo emo sigurno biti napadnuti. Kao to veina vas vjerojatno zna, Zapovjednitvo Udarnih snaga otkrilo je obrazac po kojemu se neprijatelj kree od kolapsara do kolapsara. Nadaju se da e naposljetku slijediti trag tog sloenog obrasca natrag kroz vrijeme i prostor, te otkriti matini planet Tauranaca. Zasad, mogu poslati samo presretake snage da sprijee neprijateljsku ekspanziju. Dugorono gledano, to su nam naredbe. Bit emo jedan od nekoliko desetaka udarnih odreda koji sudjeluju u ovim blokadnim manevrima, na neprijateljskim granicama. Ne mogu dovoljno naglasiti ili dovoljno puta ponoviti koliko je vana ova misija ako ISUN sprijei ekspanziju neprijatelja, moda ih uspijemo opkoliti. I dobiti rat. Poeljno bi bilo da to bude prije no to budemo mrtvi. elim razjasniti jednu stvar: mogu nas napasti onaj dan kad sletimo, ili moemo jednostavno biti na planetu deset godina i vratiti se kui. Slabe anse. to god da se dogodi, svi emo cijelo vrijeme biti maksimalno spremni za borbu. Tijekom putovanja, cijelo vrijeme emo odravati redovite programe tjelesne vjebe, a isto emo tako revidirati i obuku, posebno tehnike gradnje moramo postaviti bazu i njezina obrambena postrojenja u najkraem moguem roku. Boe, poeo sam zvuati poput asnika. Ima li pitanja? Nije ih bilo. Onda bih vam predstavio viu kapetanicu Antopol. Via kapetanice? Via kapetanica nije se trudila sakriti dosadu dok je punoj sobi tih gutaa praine u kratkim crtama izlagala karakteristike i sposobnosti Masaryka II. Veinu onoga to je rekla nauio sam kroz prisilno kljukanje u limenci, no posljednja stvar koju je kazala privukla mi je panju. Sade-138 bit e najudaljeniji kolapsar na koji su ljudi ikad otili. Zapravo nije ak ni u galaksiji, nego je vie dio Velikog Magellanovog oblaka, udaljen nekih 150000 svjetlosnih godina.

Za nae e putovanje trebati etiri kolapsarska skoka, i trajat e neka etiri mjeseca, subjektivno. Manevriranje u ulaznu toku kolapsara oduzet e nam otprilike tristo godina po kalendaru Stargatea dok doemo do Sadea-138. Ode i jo sedamsto godina, ako preivim da se vratim. Nije da bi inilo neku veliku razliku; Marygay kao da je bila mrtva, a nije bilo nijedne ive osobe koja bi mi neto znaila. Kao to je bojnik rekao, ne smijete dopustiti da vas ove brojke uljuljkaju u samodopadnost. Neprijatelj se takoer uputio prema Sadeu138; moda svi onamo stignemo isti dan. Kalkulacije situacije su sloene, ali vjerujte nam na rije; bit e to neizvjesna utrka. Bojnie, imate li im jo neto za rei? Poeo sam se pridizati. Pa... Po-zor! Hilleboe je viknula. Morao sam nauiti da to oekujem. Samo to da bih se na nekoliko minuta htio sastati sa svojim viim asnicima, etvrtog i viih ealona. Narednici vodova, vi ste odgovorni za postrojavanje vaih vojnika u Zborno podruje 67, u 4:00 sutra ujutro. Dotad ste slobodni. Voljno. Pozvao sam pet asnika u svoju spavaonicu i ponio bocu pravog francuskog konjaka. Kotao me dvomjesene plae, no to sam drugo mogao napraviti s novcem? Uloiti ga? Podijelio sam ae, no Alsaver, doktorica, je odbila. Umjesto toga slomila je malu kapsulu pod nosom i duboko udahnula. Potom je bez puno uspjeha pokuala sakriti euforian izraz lica. Prvo, idemo rijeiti osnovni problem koji se tie osoblja, rekao sam toei. Znate li svi da ja nisam homoseksualac? Zbor mijeanih da gospodine i ne gospodine. Mislite li da e to... oteavati moj poloaj kao zapovjednika? to se tie obinih vojnika? Gospodine, ne zn... poeo je Moore. Nema potrebe za izraavanjem potovanja, rekao sam, ne u ovom zatvorenom krugu; bio sam vojnik prije etiri godine, u svom vremenu. Kad nema vojnika u blizini, ja sam samo Mandella, ili William. Imao sam osjeaj da grijeim jo dok sam to izgovarao. Nastavi. Pa, Williame, nastavio je, moda bi to bio problem prije sto godina. Znate kako su se ljudi onda osjeali.

Zapravo, ne znam. Jedino to znam o razdoblju od dvadeset i prvog stoljea do danas je vojna povijest. Aha. Pa, bio je to, ovaj, to je bio, kako da to kaem? Mahao je rukama. To je bio zloin, rekla je Alsaver kratko. Tad je Eugeniko vijee prvi put navikavalo ljude na ideju univerzalne homoseksualnosti. Eugeniko vijee? Dio ISUN-a. Njegov jedini upravni organ na Zemlji. Duboko je mrknula iz prazne kapsule. Plan je bio sprijeiti ljude da prave bebe biolokim putem. Zato to, pod A, ljudi su pokazivali alosno pomanjkanje razuma pri izboru svojih genetskih partnera. I pod B, Vijee je uvidjelo kako rasne razlike imaju nepotrebno razdorno djelovanje na ovjeanstvo; s potpunom kontrolom raanja, mogli su od svih napraviti istu rasu u nekoliko generacija. Nisam znao da su otili ba tako daleko. Ali pretpostavljam da je bilo logino. Ti to odobrava? Kao lijenica? Kao lijenica? Nisam sigurna. Uzela je jo jednu kapsulu iz depa i vrtjela ju je izmeu palca i kaiprsta, buljei u prazno. Ili u neto to mi ostali nismo mogli vidjeti. Na neki nain to mi olakava posao. Mnoge bolesti vie jednostavno ne postoje. Ali mislim da ne znaju o genetici onoliko koliko misle da znaju. Nije to egzaktna znanost; mogli bi negdje grdno pogrijeiti, a rezultati se ne bi pokazali stoljeima. Slomila je kapsulu pod nosom i dvaput duboko udahnula. No kao ena, u potpunosti sam za to. Hilleboe i Rusk kimnule su ivahno. Ne morate raati djecu? To je dio toga. Prekriila je pogled smijeno, gledajui u kapsulu, pa je iz nje zadnji put mrknula. No najvie zato to... ne moramo... imati mukarca. Unutar sebe. Razumijete. Odvratno je. Moore se nasmijao. Ako to nisi probala, Diana, nemoj... Ma, zaepi. Zaigrano je bacila praznu kapsulu na njega. Ali to je potpuno prirodno protestirao sam. Prirodno je i ljuljanje meu drveem. Kopanje korijenja tupim tapom. Napredak, zaboga bojnie, napredak. Bilo kako bilo, rekao je Moore, to je bilo zloin samo kratak period. Onda se poelo smatrati, ovaj, izljeivim... Poremeajem, rekla je Alsaver. Hvala. A sad, pa, tako je rijetko... sumnjam da bilo tko od mukaraca ili ena bilo to osjeao glede toga, na ovaj ili onaj nain.

To je samo ekscentrinost, rekla je Diana velikoduno. Nije da jede bebe. Tako je, Mandella rekla je Hilleboe. Nemam nikakvo posebno miljenje o tebi zbog toga. D-drago mi je. To je bilo divno. Sinulo mi je da nemam ba nikakvog pojma o tome kako da se ponaam u drutvu. Toliko o mom normalnom ponaanju koje se temeljilo na sloenom preutnom kodu seksualne etikete. Jesam li trebao s mukarcima postupati kao sa enama, ili obratno? Ili sa svima postupati kao s braom i sestrama? Sve je to bilo jako zbunjujue. Dovrio sam pie i sjeo. Pa, hvala vam na ohrabrenju. To je ono glavno to sam vas htio pitati... Siguran sam da svi imate nekog posla, oprostiti se s nekim i slino. Nemojte da vas zadravam. Svi su otili osim Charlieja Moorea. Mi smo se odluili silno opiti, pokuati obii svaki bar i svaki asniki klub u sektoru. Uspjeli smo ih obii dvanaest, i vjerojatno bismo uspjeli proi ih sve, ali odluio sam odspavati nekoliko sati prije sutranjeg postrojavanja. Jedini put kad mi se Charlie pokuao upucavati, bio je vrlo pristojan. Nadao sam se da sam ga odbio takoer pristojno no raunao sam da u imati dosta prakse. 3 Prvi zvjezdani brod ISUN-a imao je tu neku pauinastu, delikatnu ljepotu. Ali s raznolikim tehnolokim poboljanjima, izdrljivost konstrukcije postala je vanija od smanjivanja mase (neki stari brod savio bi se poput harmonike ako bi pokuao manevrirati s dvadeset i pet G-a), i to se odrazilo na dizajnu: nezanimljiv, glomazan, funkcionalna izgleda. Jedini ukras bilo je ime MASARYK II, urezbareno tamnim plavim slovima preko opsidijskog trupa. Na atl preletio je preko tog imena na putu do utovarnog prostora, a tamo je bila skupina malih ljudi i ena koji su radili na odranju trupa. U usporedbi s njima, vidjeli smo da su slova visoka dobrih sto metara. Brod je bio dug vie od jednog kilometra (1036,5 metara, govorila mi je moja latentna memorija), a irok otprilike treinu od toga (319,4 metara). To nije znailo da e biti puno prostora. U utrobi broda bilo je smjeteno est velikih lovakih aviona na tahionski pogon, te pedeset bespilotnih robotskih letjelica. Pjeadija je bila nagurana u kut. Rat je

podruje trvenja, rekao je Chuck von Clausewitz; imao sam osjeaj da emo to iskuati. Imali smo otprilike est sati prije ulaska u akceleracijske spremnike. Ubacio sam svoju prtljagu u siunu spavaonicu koja e mi biti dom sljedeih dvadeset mjeseci, pa otiao istraivali. Charlie me pretekao u nalaenju salona i imao je ast prvi isprobati kvalitetu kave na Masaryku II. u nosoroga, rekao je. Barem nije soja, dodao sam, prije no to u oprezno srknuti prvi put. Zakljuio sam da bih za tjedan dana mogao aliti za sojom. asniki salon bila je kabina tri metra s etiri, metalnog poda i zidova, s aparatom za kavu i knjiniarskim displejom. est tvrdih stolica i stol s pisaem. Divno mjesto, zar ne? Mlitavo je pritisnuo proireni popis na knjiniarskom aparatu. Puno vojne teorije. To je dobro. Da si osvjeimo pamenje. Jesi se prijavio za asniku obuku? Ja? Nisam. Naredbe. Ti barem ima izliku. Lupio je gumb pali-gasi i gledao kako se zeleno svjetlo gasi. Ja sam se prijavio. Nisu mi rekli da u se ovako osjeati. Da. Nije govorio ni o kojemu rafiniranom problemu: teretu odgovornosti ili bilo emu. Kau da proe, malo-pomalo. Sve te informacije koje ti prisilno umetnu; konstantan tihi apat. Ah, tu ste. Hilleboe je ula kroz vrata i pozdravila se s nama. Na brzinu je pregledala sobu, i bilo je oito da njoj odgovaraju spartanski uvjeti. Hoete li se obratiti satniji prije nego to uemo u akceleracijske spremnike? Neu, ne vidim zato bi to bilo... nuno. Skoro sam rekao poeljno. Umijee kanjavanja podreenih vrlo je delikatno. Vidio sam da u morati podsjeati Hilleboe da ona nije glavna. Ili bih mogao s njom jednostavno zamijeniti zapovjedne oznake. Neka ona iskusi uitak zapovijedanja. Moe li, molim te, postrojiti sve voe vodova i proi s njima postupak uranjanja? Na kraju emo raditi vjebe brzine. Ali zasad, mislim da bi vojnicima dobro dolo nekoliko sati odmora. Ako su mamurni poput njihova zapovjednika. Na zapovijed. Okrenula se i otila. Pomalo zlovoljna, jer ono to sam od nje traio zapravo bi trebao biti posao za Rilanda ili Ruska.

Charlie se zavalio u jednu od tvrdih stolaca i uzdahnuo. Dvadeset mjeseci na ovom prljavom stroju. S njom. Sranje. Pa, ako e biti dobar prema meni, neu vas staviti u zajedniku spavaonicu U redu. Tvoj sam rob zauvijek. Poinjem od, ovaj, sljedeeg petka. Zavirio je u svoju alicu i odluio da nee ispiti talog. Ozbiljno, ona e biti problem. to e uraditi s njom? Ne znam. Naravno, Charlie je takoer bio neposluan. Ali on je bio moj izvrni, i izvan zapovjednog lanca. Osim toga, morao sam imati jednog prijatelja. Moda e se smekati, jednom kad budemo pod gravitacijskim pritiskom. Naravno. Tehniki, ve smo bili pod gravitacijskim pritiskom, miljeli smo prema kolapsaru Stargatea pod jednim G-om. Ali to je bilo samo zbog posade; teko je zatvarati vrata meu palubama dok slobodno pada. Putovanje nee zapravo poeti dok ne uemo u spremnike. Salon je bio predepresivan, tako da smo Charlie i ja preostale sate u kojima smo bili pokretni iskoristili da istraimo brod. Most je izgledao kao i bilo koje drugo kompjutorsko postrojenje; tedjeli su na luksuzu video-ekrana. Stajali smo na pristojnoj razdaljini dok je Antopolova sa svojim asnicima prolazila kroz posljednje provjere prije ulaska u spremnike i preputanja nae sudbine strojevima. Zapravo, sprijeda u navigacijskoj sobi bio je okrugli prorez, debeli plastini mjehur. Porunik William nije imao drugog posla, budui da je njegov dio priprema za umetanje bio u potpunosti automatiziran, pa nam je sa zadovoljstvom pokazao prostoriju. Noktom je kucnuo na okrugli prorez. Nadam se da ovo neemo morati koristiti na ovom putovanju. Kako to? pitao je Charlie. To koristimo samo kad se izgubimo. Ako bismo ulazni kut pogrijeili za tisuinku radijana, zasigurno bismo zavrili na drugom kraju galaksije. Moemo ugrubo stei pojam o svom poloaju analizom spektra najsvjetlijih zvijezda. Kao otisak prsta. Identificiramo ih tri i moemo izvriti trigonometrijska mjerenja. Onda se nae najblii kolapsar i vrati se na putanju, rekao sam. U tome je problem. Sade-138 je jedini kolapsar za koji znamo u Magellanovom oblaku. Za njega znamo samo preko uhvaenih neprijateljskih podataka. ak i kad bismo mogli pronai drugi kolapsar,

pod pretpostavkom da se izgubimo u oblaku, ne bismo znali kako da uemo u nj. To je super. Nije da bismo zapravo bili izgubljeni, rekao je s prilino vragolastim izrazom lica. Mogli bismo se spakirati u spremnike, usmjeriti se prema Zemlji i jurnuti punom snagom. Stigli bismo tamo za otprilike tri mjeseca brodskog vremena. Svakako, rekao sam. Ali 150000 godina u budunosti. Na dvadeset i pet G-a postie se brzina do devet desetina brzine svjetlosti u manje od mjesec dana. Nakon toga bili biste u rukama svetog Alberta. Pa, to je slaba strana, rekao je. Ali bar bismo saznali tko je pobijedio u ratu. Zapitao sam se koliko se ljudi izvuklo iz rata upravo na taj nain. Tamo su negdje na neobjanjiv nain izgubljene etrdeset i dvije udarne jedinice. Mogue je da su se sve sporo vukle kroz normalan svemir brzinom neto ispod brzine svjetlosti i tijekom stoljea jedna po jedna pojavljivat e se pred Zemljom ili Stargateom. Zgodan nain da postanete odsutni bez odobrenja, jer jednom kad biste izali iz lanca kolapsarskih skokova, bilo bi vas gotovo nemogue nai. Naalost, slijed vaih skokova unaprijed je bio programiran u Zapovjednitvu Udarnih snaga; ljudski bi navigator uao u igru jedino ako bi vas krivi izraun uvukao u krivu crvotoinu, pa biste iskoili na nekom nasuminom dijelu svemira. Charlie i ja smo nastavili s obilaskom i razgledavali teretanu, u koju je istovremeno moglo stati dvanaestak ljudi. Zamolio sam ga da napravi raspored, tako da svatko moe vjebati jedan sat svaki dan kad nismo u spremnicima. Kantina je bila jedva neto malo vea od teretane ak i uz etiri naizmjenine smjene, pri jelu bismo se naguravali rame uz rame a salon unovaenih vojnika bio je ak i depresivniji od onoga asnikog. Imat u posla s pravim moralnim dilemama i puno prije nego to mi istekne dvadeset mjeseci. Oruarski odjeljak bio je velik kao teretana, kantina i oba salona zajedno. Tako je moralo biti zbog velike raznolikosti pjeadijskog oruja koje se razvilo tijekom stoljea. Osnovno je oruje i dalje bilo borbeno odijelo, premda je bilo puno sofisticiranije od prvih modela u kojima sam se ja tiskao neposredno prije kampanje Aleph-Nula. Porunik Riland, oruarski asnik, nadgledao je etiri sebi podreena vojnika, po jednoga iz svakog voda, koji su obavljali posljednje provjere uskladitenog oruja. Vjerojatno je to najvaniji

posao na cijelome brodu, kad razmisli to bi se sve moglo dogoditi svim tim tonama eksploziva i radioaktivnih supstanci pod dvadeset i pet gravitacija. Odsalutirao sam na njegovo nemarno salutiranje. Ide li sve kako treba, porunie? Da-gospodine, osim tih prokletih maeva. Za upotrebu u statikom polju. Nema anse da ih smjestimo tako da se ne iskrive. Samo se nadam da se nee slomiti. Nisam mogao ni poeti shvaati principe po kojima radi statiko polje; razmak izmeu sadanje fizike i vremena kad sam ja diplomirao iz istog podruja jednako je velik kao i razmak izmeu Galilea i Einsteina. Ali znao sam uinak. Unutar polja, koje je bilo polukugla (u svemiru kugla) promjera otprilike pedeset metara, nita se nije moglo micati brzinom veom od 16,3 metara u sekundi. Unutra nije bilo niega slinog elektromagnetskom isijavanju; nije bilo elektriciteta, nije bilo magnetizma, nije bilo svjetlosti. Iz odijela si mogao vidjeti svoju okolinu kao sablasno jednobojnu a ta mi je pojava bila objanjena kao posljedica fazne transferencije kvazi-energetskog curenja u obliku susjedne tahionske stvarnosti; previe komplicirano za mene. No uinak je bio taj da su sva konvencionalna vojna oruja bila neupotrebljiva. ak je i nova-bomba bila tek mlitava oteklina unutar polja. A i bilo koje stvorenje, ovjek ili Tauranac, umrlo bi u djeliu sekunde ako bi se nali unutar polja bez odgovarajue izolacije. Na poetku nam se inilo kao da smo naili na najjae mogue oruje. U pet okraja cijele tauranske baze bile su potpuno unitene, bez ikakvih ljudskih rtava na tlu. Samo je trebalo prenijeti polje preko neprijatelja (etvorica jakih vojnika to su mogla izvesti pri gravitaciji jednakoj Zemljinoj) i gledati ih kako umiru dok se uvlae u neprozirni zid polja. Ljudi koji su nosili polje bili su neranjivi, osim u kratkim vremenskim razmacima kad su moda morali iskljuiti stvar da bi se orijentirali. No esti put kad je polje bilo upotrijebljeno, Tauranci su bili spremni. Nosili su zatitna odijela i bili naoruani otrim kopljima s kojima su mogli probiti odijela onih koji su nosili generator. Odonda su ti nosai bili naoruani. Jo su samo tri takve bitke bile zabiljeene, premda je sa statikim poljem bilo poslano dvanaest udarnih postrojbi. Ostali su se jo uvijek borili, jo su uvijek bili na putu, ili su bili potpuno poraeni. Nije bilo mogue znati osim ako se ne bi vratili. A nisu bili motivirani

vraati se ako su Tauranci i dalje kontrolirali svoje posjede to se navodno smatralo inom dezertiranja pod paljbom, to je znailo smaknue za sve asnike (premda su im po glasinama samo isprali mozak, utisnuli im nova sjeanja i poslali ih natrag u sukob). Hoemo li koristiti statiko polje, gospodine? pitao je Riland. Vjerojatno. Ne u poetku, osim ako su Tauranci ve tamo. Ne svia mi se ideja da u ivjeti u odijelu, dan za danom. Nije ni meni bila privlana misao da u koristiti ma, koplje, no za bacanje; bez obzira na sve one silne elektronike utvare koje sam uz pomo tog oruja poslao u Valhallu. Pogledao sam na sat. Pa, bolje bi nam bilo da se spustimo u spremnike, kapetane. Pobrinite se da sve bude na mjestu. Imali smo otprilike dva sata do poetka ulaznog slijeda. Prostorija u kojoj su bili spremnici sliila je na ogromnu kemijsku tvornicu, promjera dobrih sto metara te zakrena masivnim aparatima jednoline, sumorne sive boje. Osam spremnika bilo je razmjeteno gotovo simetrino oko sredinjeg lifta, a simetriju je kvarila injenica da je jedan spremnik bio dvostruko vei od ostalih. To je po svemu sudei bio zapovjedni spremnik, za sve vie asnike i pomone strunjake. Narednik Blazynski iskoraio je iza jednog spremnika i salutirao. Nisam mu odsalutirao. Koji je to vrag? U svom tom svemiru sive, bila je jedna toka u boji. To je maak, gospodine. Reci nam neto o tome. I to velika toka, sa svijetlim arama. Izgledala je smijeno, nakaena naredniku na rame. Da se drugaije izrazim: kog vraga maak radi ovdje? To je maskota odreda za odravanje, gospodine. Maak je podigao glavu dovoljno da frkne na mene nezainteresirano, da bi potom nastavio sa svojim mlitavim ljenarenjem. Pogledao sam Charlieja, a on je odgovorio slijeganjem ramena. ini se pomalo okrutnim rekao je. Naredniku je rekao: Nee vam puno koristiti. Nakon dvadeset pet gravitacija od njega e ostati samo krzno i utroba. O ne, gospodine! Gospodo. Razmaknuo je krzno izmeu ramena tog stvora. Tamo je bio ugraen fluorokarbonski umetak, isti kao onaj iznad mojega bedra. Kupili smo ga u trgovini na Stargateu, ve prilagoenog. Danas ih ima na mnogim brodovima, gospodine. Via kapetanica nam je potpisala formulare.

Pa, to je bilo njezino pravo; odravatelji su jednako zapovjedno odgovarali ijednima i drugima. A ovo je bio njezin brod. Niste mogli nabaviti psa? Boe, kako sam mrzio make. Uvijek se uljaju naokolo. Ne, gospodine, oni se ne mogu prilagoditi. Ne mogu podnijeti slobodan pad. Jeste li morali napraviti neke posebne preinake? U spremniku? pitao je Charlie. Ne gospodine. Ugradili smo dodatni leaj. Divno; to je znailo da u dijeliti spremnik sa ivotinjom. Samo smo morali skratiti remene. Potrebna je druga vrsta medikamenata za ojaavanje stijenki stanice, ali oni su ukljueni u cijenu. Charlie ga je poeao iza uha. Tiho je preo, ali nije se pomaknuo. Izgleda pomalo omamljeno. ivotinja, mislim. Dali smo mu medikamente unaprijed. Nije bilo udno to je bio tako trom; medikamenti ti uspore metabolizam da se jedva moe ouvati ivot. Tako emo ga lake vezati. Valjda je to u redu, rekao sam. Moda je dobro za moral. Ali ako pone smetati, ja u ga osobno reciklirati. Da, gospodine! rekao je, s vidnim olakanjem, mislei da sigurno ne bih mogao napraviti nita takvo tako slatkom malom smotuljku krzna. Samo ti izazivaj, drukane. Tako smo vidjeli sve. Jo je jedino ostalo, s one strane strojeva, ogromno spremite gdje su bili lovci i bespilotne letjelice, stisnuti u svojim masivnim leitima zbog nadolazeeg ubrzanja. Charlie i ja smo se spustili dolje da pogledamo, ali nije bilo prozora s nae strane zrane komore. Znao sam da ima jedan prozor s unutranje strane, ali komora je bila evakuirana, a nije se isplatilo prolaziti kroz proces punjenja i grijanja samo da zadovoljimo znatielju. Poeo sam se osjeati kao da sam stvarno suvian. Nazvao sam Hilleboe, a ona je rekla da je sve pod kontrolom. S jo jednim satom vika, vratili smo se u salon i namjestili raunalo da nam prikae igru Kriegspielera, koja je postajala zanimljiva ba kad se oglasilo upozorenje da je ostalo jo deset minuta. Akceleracijski spremnici imali su iskoristivost od pet tjedana po sistemu pola-ivih-do-havarije; anse da ostane uronjen pet tjedana prije nego to pukne neki ventil ili cijev, pa bude zgnjeen poput bube, bile su pedeset-pedeset. U praksi, morale su postojati neke izvanredno

opasne okolnosti da opravdaju upotrebu spremnika na vie od dva tjedna akceleracije. U prvoj etapi putovanja bit emo unutra deset dana. Meutim, pet tjedana ili pet sati, bilo je potpuno svejedno onima koji su u spremniku. Jednom kad bi se pritisak podigao na operativnu razinu, nisi imao osjeaj o prelaenju vremena. Tvoje tijelo i tvoj mozak bi otvrdnuli. Nijedno od tvojih osjetila ne radi, a moe se zabavljati satima pokuavajui tek izgovoriti svoje ime. Tako zapravo nisam bio iznenaen kad mi se uinilo da nije prolo nimalo vremena kad sam odjednom postao suh, a tijelo me bockalo od povratka osjeta. Prostorija je odzvanjala kao da smo na sastanku astmatiara usred polja punog sijena: trideset devet ljudi i jedan maak, svi su kaljali i kihali da se rijee posljednjih ostataka florougljika. Dok sam ja petljao s remenjem, otvorila su se bona vrata i svjetlost je preplavila spremnik bolno jakom svjetlou. Maak je prvi izaao, a odmah iza njega svi su poeli migoljiti van. Radi dostojanstva, ekao sam da budem zadnji. Vie od sto ljudi miljelo je naokolo izvan spremnika, istezalo se i masiralo zglobove. Dajte malo dostojanstva! Okruen hrpom mladog enskog mesa, zurio sam im u lica, a u glavi oajniki pokuavao rijeiti diferencijalnu jednadbu treeg reda, da sprijeim refleksno dizanje mukosti. Lukavtina koja nije dugo djelovala, ali uspio sam doi do lifta. Hilleboe je izvikivala naredbe, redala ljude u vrstu, a dok su se vrata zatvarala, primijetio sam da je cijeli jedan vod imao istu laganu modricu, od glave do pete. Kao dvadeset pari crnih oiju. Morao sam to istraiti s odravanjem i s medicinarima. Nakon to se odjenem. 4

Pod jednim G-om putovali smo tri tjedna, uz povremene stanke u kojima smo slobodno padali da bismo provjerili smjer, pri emu se Masaryk II udaljavao od kolapsara Resh-10, radei dugu usku petlju, pa se ponovno vraao. Taj je period protekao bez problema, a ljudi su se prilino dobro priviknuli na brodsku rutinu. Zadavao sam im najmanju moguu koliinu poslova, sa to vie ponavljanja obuke i vjebanja za njihovo vlastito dobro, no nisam bio toliko naivan da mislim da su i oni to tako shvatili.

Nakon otprilike tjedan dana jednog G-a, vojnik Rudkoski (kuharski pomonik) napravio je aparat za destilaciju u kojemu je dnevno proizvodio nekih osam litara 95-postotnog etilnog alkohola. Nisam ga elio zaustaviti ivot nam je bio dovoljno tmuran; nije me smetalo dokle god su ljudi dolazili na svoje dunosti trijezni no bio sam vraki znatieljan da saznam kako je uspio dobiti sirove materijale iz naeg strogo zatvorenog ekolokog sustava, ali i kako su ljudi plaali za cugu. Zato sam upotrijebio zapovjedni lanac odozdo; poslao sam Alsaver da sazna. Ona je pitala Jarvila, koji je pitao Carrerasa, koji je sjedio s Orbanom, kuharom. Ispostavilo se da je sve to namjestio Orban, prepustivi Rudkoskom prljavi posao, no silno je eznuo da se time pohvali osobi kojoj vjeruje. Da sam ikad jeo s unovaenim ljudima, moda bih i shvatio da se tu neto udno dogaa. Ali plan se nije protezao i na asniko podruje. Preko Rudkoskoga, Orban je organizirao improvizirano gospodarstvo temeljeno na alkoholu koje je obuhvaalo cijeli brod. Ovako je to ilo: Uz svaki je obrok bio pripremljen i vrlo sladak desert ele, krema ili kola koji si slobodno mogao pojesti ako si mogao podnijeti presladak okus. No ako bi jo uvijek bio na tvojem pladnju kad bi ga predavao na prozor za recikliranje, Rudkoski bi ti dao priznanicu od deset centi i ostrugao eernu stvar u fermentacijski badanj. Imao je dva badnja od dvadeset litara, jedan je radio dok se drugi punio. Priznanica od deset centi bila je podloga sustava koji ti je omoguavao da kupuje pola litre istog etila (s mogunou odabira okusa) za pet dolara. Drutvance od pet ljudi koje je preskakalo deserte moglo je kupovati otprilike litru tjedno, dovoljno za tulum, ali nedovoljno da predstavlja javni zdravstveni problem. Kad me Diana obavijestila o tome, donijela je i bocu Najgorega od Rudskog doslovno ime za pie; bio je to okus koji jednostavno nije funkcionirao. Proao je kroz zapovjedni lanac a nedostajalo je svega nekoliko centimetara. Okus je bio grozna kombinacija jagode i sjemenki kima. S izopaenou koja nije tako rijetka kod ljudi koji rijetko piju, Diana ga je oboavala. Donio sam neto vode, a ona se totalno nalila u roku od sat vremena. Sebi sam ulio jednu au i nisam je dovrio. Kad je ve odavno prola granicu potpunog pijanstva, nakon to je svojim jetrima mrmljala utjeni monolog, iznenada je iskrenula glavu prema gore i zurila u mene djeji izravno.

Vi imate pravi problem, bojnie William. Ni upola toliko kao onaj koji ete imati vi ujutro, porunice doktorice Diana. Ma ne ba. Pijano je odmahnula rukom ispred svog lica. Neto vitamina, neto glu... koze, jaaaako malo adren... alina ako sve ostalo zakae. Vi... vi... imate... pravi... problem. Gledajte, Diana, zar ne elite da... Ono to vama treba... je da se naete s dragim kaplarom Valdezom. Valdez je bio seksualni savjetnik za mukarce. On je pun razumijevanja. To mu je poso. On e vas... O tome smo ve razgovarali, sjeate se? elim ostati ovakav kakav jesam. Zar to ne elimo svi? Obrisala je suzu u kojoj je vjerojatno bilo jedan posto od alkohola. Znate da vas zovu Stari Narstnjak. Ne, ne zovu. Pogledala je u pod, a onda u zid. Stari Nastranjak, e tako zovu. Oekivao sam i gora imena od toga. Ali ne tako rano. Ba me briga. Zapovjednika uvijek nazivaju nekim imenima. Znam, ali. Ustala je naglo i malo zateturala. Previe sam popila. Lei. Okrenula mi je lea i istegnula se tako jako da joj je puknula spojka. Onda se av tiho rastvorio pa je s ramena zbacila tuniku, iskoraila iz nje i na prstima odetala do mojega kreveta. Sjela je i potapala madrac. Ajde, Williame. Ovo vam je jedina prilika. Za Boga miloga, Diana. Ne bi bilo poteno. Sve je poteno, zahihotala se. A osim toga, ja sam doktorica. Mogu bit kliniki objektivna; nee me nimalo smetati. Pomozite mi s ovim. Nakon petsto godina, jo uvijek su kope grudnjaka stavljali odostraga. Jedan tip dentlmena bi joj pomogao da se skine, a onda tiho izaao. Drugi tip dentlmena bi odjurio prema vratima. Budui da nisam nijedan tip, navalio sam na plijen. Moda je bila srea to se onesvijestila prije nego to smo imalo napredovali. Divio sam se prizoru i dugo je dirao prije nego to sam, osjeajui se kao hulja, uspio skupiti svu njezinu odjeu i odjenuti joj je. Podigao sam je iz kreveta, taj slatki teret, i onda shvatio da ako me itko vidi kako je nosim do njezine spavaonice, bit e na udaru glasina do kraja kampanje. Pozvao sam Charlieja, rekao mu da smo malo popili i da je Diana prola dosta loije od mene, te ga zamolio da doe na pie i pomogne mi otpratiti dobru doktoricu kui.

Kad je Charlie pokucao na vrata, ona je bila nevino zavaljena u stolici i tiho je hrkala. Nasmijao joj se. Lijenice, sama se izlijei. Ponudio sam mu bocu, uz upozorenje. Pomirisao je i zgrio lice. to je ovo, lak? Ma samo neto to je kuhar spremio na brzinu. isti destilat. Odloio je bocu oprezno, kao da bi mogla eksplodirati ako je protrese. Predviam da e biti sve manje muterija. Nakon epidemije smrti od trovanja. Je li stvarno popila to odvratno pie? Pa, kuhar je priznao da je to bio eksperiment koji mu nije poao za rukom; ostali okusi oito su pitki. Da, uivala je u njemu. Pa... Nasmijao se. Dovraga! to, ti je primi za noge a ja je primim za ruke? Ne, gledaj, svaki od nas je primi za ruku. Moda tako uspije malo i prohodati. Malo je zastenjala kad smo je podignuli sa stolice, otvorila je jedno oko i rekla: Zdravo, Charlee. Onda je zatvorila oko i pustila da je vuemo do spavaonice. Putem nas nitko nije vidio, no njezina cimerica u krevetu, Laasonen, sjedila je i itala. Stvarno se napila, je li? Obraala se svojoj prijateljici uvrnutom naklonou. Ovamo, dajte da vam pomognem. Nas smo je troje s mukom smjestili u krevet. Laasonen ju je pogladila i maknula kosu s njezinih oiju. Rekla je da je to u naravi eksperimenta. Onda je posveenija znanosti od mene rekao je Charlie. A ima i jai eludac, takoer Svima bi nam bilo drae da to nije rekao. Diana je smeteno priznala da se nakon prvoga pia niega ne sjea, a iz razgovara s njom zakljuio sam da je mislila da je Charlie bio tamo cijelo vrijeme. to je bilo najbolje, naravno. Ali, o Diana, moja draesna prikrivena heteroseksualko, daj da ti kupim bocu dobrog viskija sljedei put kad uemo u luku. Za sedamsto godina. Vratili smo se u spremnike za skok od Resha-10 do Kapha-35. To su dva tjedna pod dvadeset pet G-a; nakon toga nam je predstojalo jo etiri tjedna koloteine pod jednom gravitacijom. Najavio sam svoju politiku otvorenih vrata, ali skoro je nitko nikad nije koristio. Rijetko sam viao vojnike, a prilike u kojima se to dogaalo bile su gotovo uvijek negativne: testiranje rezultata njihove ponovljene obuke, uruivanje ukora, te povremeno oitavanje bukvica.

A oni su rijetko kad govorili jasno, osim kad bi odgovarali na izravno postavljeno pitanje. Veinom im je engleski bio materinji ili drugi jezik, ali toliko se drastino promijenio u posljednjih 450 godina da sam ga jedva mogao razumjeti, a uope ga nisam kuio kad bi brzo govorili. Sreom, tijekom osnovne obuke sve su ih uili i engleski jezik s poetka dvadeset prvog stoljea; taj jezik, ili dijalekt, sluio je kao privremeni lingua franca preko kojega su vojnici dvadeset petog stoljea mogli komunicirati s nekim tko je ivio kad i njihovi ukun-puta-devetnaest-djedovi. Ako je jo uvijek postojalo neto poput pra i ukundjedova. Sjetio sam se svog prvog bojnog zapovjednika, kapetana Stotta kojega sam mrzio jednako srano kao i ostatak satnije i pokuao sam zamisliti kako bih se ja osjeao da je on bio seksualno nastran, a ja da sam prisiljen uiti novi jezik da bi njemu bilo lake. Dakle imali smo problema s disciplinom, svakako. Ali bilo je udo da smo uope imali neto discipline. Za to je bila zasluna Hilleboe; koliko god da je nisam volio, morao sam joj odati priznanje za odravanje vojnike poslunosti. Veina natpisa po palubama ticala se neostvarive seksualne geometrije izmeu drugog djelatnog asnika i njezina zapovjednika. Od Kapha-35 skoili smo do Samka-78, otuda do Ayina-129 i naposljetku do Sadea-138. Veina skokova nije bila dua od nekoliko stotina svjetlosnih godina, no onaj posljednji iznosio je 140000 bio je to vjerojatno najdui kolapsarski skok ikad izveden s brodom s posadom. Vrijeme provedeno u jurenju kroz crvotoinu od jednoga kolapsara do drugoga uvijek je bilo isto, neovisno o udaljenosti. Kad sam studirao fiziku, mislilo se da je trajanje kolapsarskog skoka uvijek jednako nuli. No nekoliko stoljea kasnije, proveli su sloeno istraivanje s navoenim valnim duljinama koje je dokazalo da skok zapravo traje tek mali djeli nanosekunde. Ne zvui puno, ali morali su iznova postaviti temelje fizike kad je otkriven kolapsarski skok; nakon to su otkrili da putovanje od toke A do toke B traje neko vrijeme, morali su sve te proklete teorije ponovno oboriti. Fiziari su jo uvijek raspravljali oko toga. Ali imali smo hitniji problem nakon to smo iskoili iz kolapsarskog polja Sadea-138 s tri etvrtine brzine svjetlosti. Onaj tren nismo mogli znati jesu li nas Tauranci tamo pretekli. Lansirali smo otprije programiranu bespilotnu letjelicu, koja e usporiti na 300 G-a i

preliminarno izvidjeti. Upozorit e nas ako otkrije bilo kakve brodove u sustavu, ili dokaze tauranske aktivnosti na bilo kojemu od planeta kolapsara. Nakon to je bespilotna letjelica lansirana, zatvorili smo se u spremnike, a raunalo je tri tjedna izvodilo manevre izbjegavanja, dok je brod polako usporavao. Nije bilo problema, osim to je tri tjedna vraki puno vremena da ostane zamrznut u spremniku; nekoliko dana poslije toga svi su se vukli uokolo kao da su stari bogalji. Da je bespilotna letjelica poslala informacije da su Tauranci ve u sustavu, odmah bismo usporili na jedan G i poeli raspodjeljivati lovce i bespilotne letjelice, naoruane nova-bombama. Ili moda ne bismo toliko ni poivjeli: nekad bi Taurancima trebalo tek nekoliko sati da srede brod nakon to ue u sustav. Umiranje u spremniku i nije najugodnije. Trebalo nam je mjesec dana da se Sadeu-138 pribliimo na nekoliko astronomskih jedinica, tamo gdje je bespilotna letjelica pronala planet koji je odgovarao naim potrebama. Bio je to udan planet, neto manji od Zemlje ali kompaktniji. Nije ba bio kriogenski zamrziva kakva je bila veina portalnih planeta; zbog topline iz kore planeta i zbog S Doradusa, najsvjetlije zvijezde u oblaku, koja je bila udaljena samo treinu svjetlosne godine. Najudnije obiljeje tog planeta je manjak geografskih obiljeja. Iz svemira je izgledao kao neznatno oteena kugla za biljar. Na fiziar, porunik Gim, relativno netaknuto stanje planeta objasnio je njegovom neobinom krunom putanjom, koja je bila skoro poput one kod kometa, zbog koje je vjerojatno veinu vremena proveo kao planet-skitnica te je sam putovao svemirom meu zvijezdama. Vrlo vjerojatno nikad nije bio pogoen velikim meteorom, sve dok nije naiao u okrug Sadea-138 i tu ostao zarobljen prisiljen da dijeli prostor sa svim drugim podrtinama koje je kolapsar dovukao skupa s njim. Ostavili smo Masaryka II u orbiti (mogao je sletjeti, no to bi mu ograniilo vidljivost i vrijeme za bijeg) i sa est lovaca spustili graevni materijal na povrinu. Bilo je dobro maknuti se s broda, premda planet ba i nije bio gostoljubiv. Atmosfera je bila prorijeeni hladni vihor vodika i helija; ak i u podne bilo je prehladno da bilo koja materija bude u plinovitom stanju. Podne je kad je S Doradus tono iznad glava, siuna, bolno svijetla iskra. Nou je temperatura sporo padala, sputajui se od

dvadeset pet Kelvinovih stupnjeva do sedamnaest stupnjeva to je stvaralo probleme, jer bi se tono prije zore vodik poeo kondenzirati iz zraka, inei sve tako skliskim da je bilo uzaludno bilo to raditi osim sjediti i ekati da proe. U zoru je blijeda pastelna kia pruala jedino osvjeenje od monotonog crno-bijelog krajolika. Tlo je bilo nesigurno, pokriveno malenim zrnatim komadima smrznuta plina koji se polako, neprestano mijenjao u slabaan povjetarac. Morao si se sporo gegati da ostane na nogama; od etvero ljudi koji e umrijeti tijekom izgradnje baze, troje e biti rtve obinog pada. Vojnici nisu bili sretni s mojom odlukom da prvo izgradimo obrambene linije i protuzranu obranu, a tek onda postavimo nastambe za stanovanje. No to je bilo po pravilima, i dobivali su dva dana odmora na brodu za svaki dan na planetu to i nije bilo previe, priznajem, budui da su dani na brodu trajali 24 sata, a dani na planetu 38,5 sati, od zore do zore. Baza je dovrena u neto manje od etiri tjedna, i bilo je to uistinu impresivno zdanje. Vanjski rub, krug promjera jednoga kilometra, uvali su laseri od dvadeset pet gigavata koji su automatski nianili i pucali u tisuinki sekunde. Reagirali su na pokret bilo kojeg objekta znaajnije veliine u vidokrugu baze. Ponekad, kad bi vjetar zapuhao na odreen nain i kad bi se tlo navlailo vodikom, malene granule leda slijepile bi se i tvorile upljikave grude snijega koje bi se poele kotrljati. Ne bi se dugo kotrljale. Za ranu zatitu, prije nego to bi se neprijatelj pojavio u vidokrugu, baza je bila smjetena u sreditu golemog minskog polja. Zakopane mine eksplodirale bi nakon dovoljno velikog pomaka u lokalnom gravitacijskom polju: jedan jedini Tauranac detonirao bi minu ako bi joj se pribliio na dvadeset metara; malena letjelica iznad mine na visini od jednog kilometra takoer bi je detonirala. Bilo ih je 2800, uglavnom nuklearnih bombi od 100-mikrotona. Njih pedeset bile su tahionske sprave razorne moi. Sve su bile nasumino razbacane u prstenu koji se irio od granica laserske uinkovitosti, na jo pet kilometara. Unutar baze, uzdali smo se u osobne lasere, mikrotonske granate, a svaki vod imao je po jedan baca raketa na tahionski pogon koji nikad nije bio iskuan u borbi. Kao posljednje sredstvo, statiko polje bilo je postavljeno pokraj nastambi za stanovanje. Unutar njegove neprozirne sive kupole, uz hrpu oruja iz paleolitika koje bi bilo dovoljno da se zaustavi Zlatna horda, spremili smo malu krstaricu, za

sluaj da prije nego to dobijemo bitku uspijemo izgubiti sve svoje svemirske letjelice. Dvanaest ljudi moglo bi se vratiti na Stargate. To ne bi puno pomoglo ostalim preivjelima, koji bi morali prodavati zjake sve dok ne bi dola pojaanja ili smrt. Sve nastambe za stanovanje i sva upravna postrojenja bili su pod zemljom, da bi bili zatieni od izravnih oruja. No to ba i nije pridonosilo moralu; postojale su liste ekanja za svako zaduenje vani, bez obzira na to koliko ono bilo naporno ili riskantno. Nisam htio da mi vojnici idu na povrinu u slobodno vrijeme, em zbog opasnosti, em zbog administrativnih komplikacija stalnog provjeravanja iznoenja i unoenja opreme te praenja tko je gdje bio. Naposljetku, morao sam popustiti i dopustiti ljudima da izlaze gore na nekoliko sati tjedno. Nita se nije imalo za vidjeli osim bezobline ravni i neba (kojim je tijekom dana dominirao S Doradus, a golemi mutni oval galaksije nou), ali i to je bio napredak u odnosu na zurenje u zidove i strop od istopljenog kamenja. Omiljena zabava bila je etnja do obrambenih linija i bacanje gruda snijega ispred lasera; isprobavanje koliko malu grudu snijega mora baciti da pokrene oruje. inilo mi se da je zabavljaka vrijednost ove razbibrige bila otprilike jednaka promatranju kapanja iz pipe, no zapravo nije bilo tete, budui da je oruje pucalo samo vani, a imali smo viak energije. Pet mjeseci stvari su ile glatko. Imali smo samo administrativne probleme sline onima koje smo imali i na Masaryku II. I bili smo u manjoj opasnosti kao pasivni trogloditi nego kad smo jurili od kolapsara do kolapsara, barem dok se nije pojavio neprijatelj. Zamirio sam na jedno oko kad je Rudkoski ponovno sastavio svoju destileriju. Bilo to to je razbijalo monotoniju garnizonske dunosti bilo je dobrodolo, a te priznanice davale su im ne samo cugu, nego i neto s ime su mogli kockati. Mijeao sam se samo na dva naina: nitko nije smio izlaziti van ako nije potpuno trijezan, i nitko nije smio prodavati seksualne usluge. Moda je to dolazilo od puritanca u meni, ali opet, bilo je po pravilima. Miljenja pomonih strunjaka bila su podijeljena. Porunik Wilber, asnik-psihijatar, slagao se sa mnom; seksualni savjetnici Kajdi i Valdez nisu. Ipak, oni su vjerojatno masno zaraivali, bili su pravi profesionalci. Pet mjeseci udobne dosadne rutine, a onda se dogodila ta stvar s vojnikom Graubardom.

Zbog oitih razloga, nikakvo oruje nije bilo doputeno u nastambama za stanovanje. Kako su ovi ljudi istrenirani, ak bi i akatanje moglo rezultirati smru, a bili su naglih naravi. Stotinu sasvim obinih ljudi vjerojatno bi se meusobno poklalo nakon tjedan dana u naim piljama, no ovi su vojnici odabrani prema svojim sposobnostima da se slau u zatvorenoj sredini. Ipak, bilo je tunjava. Graubard je skoro ubio svojega biveg ljubavnika Schona kad mu se ta junaina nakesila u redu za hranu. Dobio je tjedan dana pritvora u samici (kao i Schon, jer ga je izazvao), a nakon toga psihijatrijsko savjetovanje i kaznene dunosti kvragu, nisam ga mogao prebaciti u drugu satniju a onda je bio dobar deko dva tjedna. Izmijenio sam raspored obroka i rada tako da se njih dvojica nikad ne bi nali u istoj prostoriji. Ali sreli su se opet u hodniku, a taj je put bilo izjednaenije: Schonu su slomljena dva rebra, no Graubardu je napukao testis i izgubio je etiri zuba. Da se tako nastavilo, imao bih bar jedna gladna usta manje za hraniti. Po Jedinstvenom zakoniku vojne pravde mogao sam narediti da se Graubard smakne, budui da smo tehniki bili u borbenom stanju. Moda sam i trebao, tada i tamo. No Charlie je predloio humanije rjeenje i ja sam ga prihvatio. Nismo imali dovoljno prostora da zadrimo Graubarda u samici cijelo vrijeme, to se inilo jedinim humanim a ipak praktinim rjeenjem, no imali su obilje prostora na Masaryku II, koji je lebdio u stacionarnoj orbiti iznad nas. Nazvao sam Antopolovu i ona se sloila da e se pobrinuti za njega. Dao sam joj doputenje da izbaci tog gada u svemir, ako joj bude stvarao bilo kakve probleme. Sazvali smo opu skuptinu da objasnimo stvari, tako da svi budu svjesni lekcije iz Graubardova sluaja. Ba sam poeo govoriti, stojei na kamenom podiju a satnija je sjedila ispred mene kad me ta luda budala odluila ubiti. Kao i svima ostalima, i Graubardu je bilo dodijeljeno pet sati tjedno obuke unutar statikog polja. Pod strogim nadzorom, vojnici su na lutkama Tauranaca vjebali rukovati maevima, kopljima i im sve ne. Graubard je nekako uspio prokrijumariti oruje, indijansku akru, a to je metalni krug s vanjskim rubom otrim kao britva. Nezgodno je to oruje, ali jednom kad naui njime rukovati, moe biti puno uinkovitije od uobiajenog noa za bacanje. Graubard je bio strunjak. Sve se dogodilo u djeliu sekunde, Graubard je onesposobio ljude oko sebe laktom udario Charlieja u sljepoonicu, a udarcem slomio koljeno Hilleboe izvukao akru iz tunike i zavrtio je prema

meni jednim laganim pokretom. Prola je pola puta do mojega vrata prije nego to sam reagirao. Instinktivno sam dlanom udario akru da je skrenem od sebe i skoro izgubio etiri prsta, za centimetar. Otri rub mi je rasporio gornji dio dlana, no uspio sam odbiti tu stvar sa smjera. A Graubard je juriao na mene, s iskeenim zubima i izrazom lica za koji se nadam da ga nikad vie neu vidjeti. Moda nije shvaao da je stari nastranjak zapravo tek pet godina stariji od njega; da stari nastranjak ima borbene reflekse i tri tjedna kinestetike obuke negativnim povratnim reakcijama. U svakom sluaju, bilo je toliko lagano da mi ga je gotovo bilo ao. Uvrtao je desni palac; znao sam da e napraviti jo jedan korak i pokuati savate-skok. Prilagodio sam udaljenost meu nama kratkim skokom naprijed i, ba kad se s obje noge pridigao sa zemlje, grubo ga bonim udarcem pogodio u pleksus. Bio je u nesvijesti prije nego to je pao na tlo. Ali nije umro. Da sam ga ubio u samoobrani, mojim problemima bio bi kraj, a ne bi se umjesto toga umnoili. Obinog psihotinog izazivaa nereda zapovjednik moe zatvoriti i na njega zaboraviti, ali ne i neuspjenog atentatora. Nije mi trebala anketa da znam da njegovo pogubljenje nee poboljati moje odnose s vojnicima. Shvatio sam da je Diana pokraj mene na koljenima i da mi pokuava otvoriti dlan. Provjeri Hilleboe i Moorea, promrmljao sam, a vojnicima rekao: Otpust. 5 Ne budi seronja rekao je Charlie. Drao je vlanu krpu na modrici sa sirane na glavi. Ti misli da ga ne moram smaknuti? Prestanite se trzati! Diana je pokuavala spojiti krajeve moje rane tako da je moe premazati i zatvoriti. Od zgloba nadolje, ruka mi je bila kao komad leda. Ne mora ga sam Smaknuti. Moe nekome narediti. Nasumino. Charlie je u pravu, rekla je Diana. Neka svatko izvue ceduljicu iz kugle.

Bilo mi je drago to je Hilleboe vrsto spavala na drugom krevetu. Nije mi trebalo njezino miljenje. A ako tako odabrana osoba odbije? Kazni je i odaberi drugu, rekao je Charlie. Zar nisi nita nauio u limenci? Ne moe ponititi svoj autoritet tako da javno sam obavi posao... to oito mora nekome narediti. Za svaki drugi posao, svakako. Ali za ovo... nitko u satniji nije nikad ubio nekoga. Izgledalo bi kao da sam sredio da netko drugi obavi moj moralno prljavi posao. Ako je tako vraki komplicirano, rekla je Diana, zato ne biste jednostavno stali pred vojnike i rekli im koliko je to komplicirano. I onda im prepustili da vuku slamku. Nisu djeca. Postojala je vojska u kojoj su se stvari tako radile, govorila mi je moja jaka kvazi-memorija. Marksistika POUM milicija u panjolskom graanskom ratu, rano dvadeseto stoljee. Izvrio bi naredbu tek nakon to ti je bila detaljno objanjena; mogao si odbiti ako ti ne bi imala smisla. asnici i obini vojnici skupa su se opijali i nikad si nisu salutirali ili koristili titule. Izgubili su rat. Ali ona druga strana nije se zabavljala. Gotova sam. Diana mi je smjestila u krilo mlohavi dlan. Nemojte s njim nita raditi sljedeih pola sata. Kad vas pone boljeti, onda smijete. Pozorno sam ispitao ranu. Linije se ne poklapaju. Nije da se alim. Ne biste ni trebali. Po svemu, trebali biste imati samo batrljak. A s ove strane Stargatea nema ustanove za regeneraciju. Trebao bi imati batrljak na vratu, rekao je Charlie. Ne znam zato uope ima neku grinju savjesti. Trebao si odmah ubiti tog gada. Znam to, dovraga! I Charlie i Diana poskoili su na moj ispad. Oprostite, sranje. Gle, samo pustite da se sam brinem o tome. Zato neko vrijeme vas dvoje ne biste razgovarali o neemu drugom. Diana je ustala i provjerila sadraj svoje medicinske torbe. Moram provjeriti jo jednog pacijenta. Nastojte se meusobno ne razdraivati. Graubarda? pitao je Charlie. Tako je. Da se uvjerim da moe doi na stratite bez iije pomoi. to ako Hilleboe... Bit e u nesvijesti jo pola sata. Poslat u Jarvila dolje za svaki sluaj. urno je izala kroz vrata.

Stratite... O tome uope nisam mislio. Kako emo ga dovraga smaknuti? Ne moemo to uraditi unutra: zbog morala. Streljaki odred bio bi prilino jezovit. Izbaci ga iz zrane komore. Ne duguje mu nikakav ceremonijal. Vjerojatno si u pravu. Nisam razmiljao o njemu. Pitao sam se je li Charlie ikad vidio le osobe koja je tako umrla. Moda bismo ga jednostavno trebali utrpati u reciklau. Ionako e na kraju tamo zavriti. Charlie se nasmijao. Tako treba. Morali bismo ga malo podrezati. Vrata nisu previe iroka. Charlie je imao nekoliko ideja kako da se to zaobie. Jarvil je uao i vie-manje nas ignorirao. Odjednom su se vrata ambulante s treskom otvorila. Pacijent na kolicima; Diana je jurcala uz njega stiui mu prsa, dok je vojnik gurao. Pratili su ih drugi vojnici, ali su zastali na vratima. Tamo kraj zida, naredila je. Bio je to Graubar. Pokuao se ubiti, rekla je Diana, ali to je bilo prilino oito. Srce mu je stalo. Napravio je omu od svojeg pojasa, koji mu je jo uvijek labavo visio oko vrata. Na zidu su visjele dvije velike elektrode s gumenim drkama. Diana ih je zgrabila jednom rukom, dok je drugom strgnula sa sebe tuniku. Miite ruke s kolica! Razdvojila je elektrode, nogom lupila prekida i pritisnula ih o njegova prsa. Tiho su zujale dok mu se tijelo treslo i bubetalo. Vonj zapaljenog mesa. Diana je tresla glavom, Pripremite se da ga otvorimo, rekla je Jarvilu. Dovedite mi Doris. Tijelo mu je grgoljilo, no to je bio mehaniki zvuk, kao s vodovodnim cijevima. Iskljuila je struju i pustila da elektrode padnu, skinula prsten s prsta i otila staviti ruke u sterilizator. Jarvil je po ovjekovim prsima poeo trljati neku tekuinu opaka mirisa. Izmeu dvije opekotine od elektroda bila je mala crvena oznaka. Trebalo mi je trenutak da je prepoznam. Jarvil ju je izbrisao. Pribliio sam se i provjerio Graubardov vrat. Miite se s puta, Williame, niste sterilni. Diana mu je provjerila kljunu kost, odmjerila kanalie i napravila rez ravno do dna njegove grudne kosti. Krv je prokuljala van i Jarvil joj je dodao alatku koja je izgledala poput velikih kromiranih klijeta. Skrenuo sam pogled, ali nisam mogao ne uti kako ta stvar drobi kroz njegova rebra. Traila je retraktor i spuve pa tako redom, dok sam ja lunjao natrag do mjesta

na kojemu sam bio sjedio. Krajikom oka vidio sam kako neprestano radi unutar prsnog koa, izravno mu masirajui srce. Charlie je vidio kao se osjeam. Slabano je podviknuo: Hej, nemoj se toliko truditi, Diana. Nije odgovorila. Jarvil je dokotrljao umjetno srce i drao je dvije cijevi. Diana je uzela skalpel, a ja sam ponovno skrenuo pogled. Pola sata kasnije i dalje je bio mrtav. Iskljuili su stroj i nabacili plahtu preko njega. Diana je isprala krv sa svojih ruku i rekla: Moram se presvui. Vratim se za minutu. Ustao sam i otiao do njezine spavaonice, koja je bila odmah pokraj. Trebao sam znati. Podigao sam ruku da pokucam, ali odjednom me zaboljela kao da mi gori uzdu po crti. Pokucao sam lijevom rukom, a ona je isti tren otvorila vrata. to... aha, hoete neto za svoju ruku. Bila je napola odjevena, nesvjesna toga. Pitajte Jarvila. Ne, nisam zato doao. to se dogodilo, Diana? Aha. Pa, navukla je tuniku preko glave a glas joj se priguio. Ja sam kriva, valjda. Ostavila sam ga samog na trenutak. A on se pokuao objesiti. Tako je. Sjela je na krevet i ponudila mi da sjednem na stolicu. Otila sam u prednji dio broda, a on je bio mrtav kad sam se ja vratila. Ve sam otpustila Jarvila jer ne elim da Hilleboe bude predugo bez nadzora. Ali, Diana... nema traga na njegovom vratu. Nema modrice, niega. Slegnula je ramenima. To to se objesio nije ga ubilo. Imao je srani napad. Netko mu je dao injekciju. Tono iznad srca Znatieljno me pogledala. Ja sam to napravila, Williame. Adrenalin. Standardna procedura. Tu crvenu toku prolivene krvi dobije ako se trzanjem izmie dok prima injekciju. Inae sredstvo ide izravno kroz pore, ne ostavlja trag. Bio je mrtav kad si mu davala injekciju? To bi bilo moje struno miljenje. Bezizraajno lice. Srce mu nije kucalo, nije bilo pulsa, nije disao. Vrlo malo drugih poremeaja pokazuje te simptome. Da. Kuim. Je li neto... u emu je problem, Williame?

Ili sam ja bio nevjerojatno sretan ili je Diana bila vrlo dobra glumica. Nita. Da, bolje da uzmem neto za ovu ruku. Otvorio sam vrata. Ovo me potedjelo velike nevolje. Pogledala me izravno u oi. To je istina. Zapravo, jednu sam nevolju zamijenio drugom. Unato injenici da je bilo nekoliko nepristranih svjedoka Graubardove smrti, stalno su kolale glasine da sam ja dao doputenje doktorici Alsaver da ga jednostavno utamani budui da sam ja osobno taj posao sfuao, a nisam htio prolaziti kroz problematini vojni sud. injenica je bila da po Jedinstvenom zakoniku Ministarstva pravde. Graubard nije zasluio nikakvo suenje. Samo sam trebao rei Ti, ti i ti. Odvedite ovog ovjeka i ubijte ga, molim. A jao onom vojniku koji bi odbio izvriti zapovijed. Moj odnos s vojnicima na neki se nain ipak poboljao. Barem izvana, prema meni su se ponaali poslunije. Ali pretpostavljao sam da je to barem dijelom prosta vrsta potovanja, koju moe zadobiti bilo koji grubijan koji se dokazao kao opasan i nestabilan. Tako je Ubojica postao moj novi nadimak. Ba kad sam se naviknuo na Starog Nastranjaka. U bazi su se stvari uskoro vratile u rutinu treninga i ekanja. Gotovo da sam jedva ekao da se Tauranci pojave, samo da se stvar okona na ovaj ili onaj nain. Vojnici su se navikli na stanje puno bolje od mene, iz oitih razloga. Imali su odreene dunosti za izvriti i obilje slobodnog vremena za uobiajeno vojniko ublaavanje dosade. Moje dunosti su bile raznolikije, ali me nisu puno veselile, budui da su problemi koji bi do mene procurili bili tipa ovdje prestaje izvlaenje od odgovornosti; oni su ugodnim, jasnim rjeenjima rjeavani na niim ealonima. Nikad mi nije bilo previe stalo do sporta ili igara, ali sve sam im se vie okretao, kao svojevrsnom sigurnosnom ventilu. Prvi put u svojemu ivotu, u tom napetom, klaustrofobinom okruenju nisam se mogao okrenuti itanju ili prouavanju. Tako sam maevao, s motkom i sa sabljom, s drugim asnicima, radio do iznemoglosti na spravama za vjebu i ak drao ue za preskakanje u svome uredu. Veina drugih asnika igrala je ah, no obino bi me pobijedili kad god bih ja pobijedio imao sam osjeaj da su mi pustili. Igre rijeima bile su teke jer je moj jezik bio arhaiki dijalekt kojim su se oni teko sluili, a ja nisam imao ni vremena ni dara da ovladam suvremenim engleskim.

Pustio sam Diani da mi neko vrijeme daje medikamente za promjenu raspoloenja, ali kumulativni uinak bio je zastraujui postajao sam ovisan na nain da je to isprva bilo previe suptilno da bi me smetalo tako da sam prestao kratkim rezom. Onda sam pokuao sa sustavnom psihoanalizom s porunikom Wilberom. To je bilo nemogue. Premda je on znao sve o mojim problemima na akademski nain, nismo govorili jezikom iste kulture; njegovo tjeenje vezano za ljubav i seks bilo je isto kao da ja govorim kmetu iz etrnaestog stoljea kako mu je najbolje izai nakraj sa svojim sveenikom i zemljoposjednikom. A to je, ipak, bio korijen mojih problema. Bio sam siguran da bih podnio pritisak i frustracije komandiranja; toga to sam zatvoren u pilji s ovim ljudima koji su mi se na trenutke inili jedva jedvice manje tui od neprijatelja; ak i gotovo potpunu izvjesnost da to moe voditi samo bolnoj smrti a s bezvrijednim ciljem da sam samo imao Marygay uz sebe. A taj je osjeaj bivao sve jai kako su mjeseci polako prolazili. Po tom pitanju Wibber je vrlo strog prema meni i optuio me da romantiziram svoju poziciju. Znao je to je to ljubav, rekao je; i on sam je bio zaljubljen. A suprotnost spolova u paru nita ne mijenja u redu, to sam mogao prihvatiti; ta je ideja bila kliej u generaciji mojih roditelja (premda je u onoj mojoj naila na neke predvidljive otpore). Ali ljubav, rekao je, ljubav je njean cvijet; ljubav je fin kristal; ljubav je nestabilna reakcija s vremenom opadanja od otprilike osam mjeseci. Sranje, rekao sam ja, i optuio ga da iznosi otrcane kulturalne stereotipe; trideset stoljea predratnog drutva pouavalo je da je ljubav jedina stvar koja moe trajati do groba pa ak i poslije, a da se rodio umjesto to se izlegao iz epruvete, to bi znao i da mu ja to ni ne kaem! Na to bi on poprimio nakrivljen, pomirljiv izraz lica i nastavio ponavljati da sam ja tek rtva samonametnutih seksualnih frustracija i romantinih tlapnji. Kad razmislim o tome, pretpostavljam da smo se dobro zabavljali raspravljajui. Izlijeio me nije. Imao sam novog prijatelja koji mi je cijelo vrijeme sjedio u krilu. Bio je to maak, koji je imao uobiajeni talent da se sakrije od ljudi koji vole make, a da se lijepi na one koji imaju problema sa sinusima ili jednostavno ne vole te podle male ivotinje. No imali smo neto zajedniko, budui da je on bio, koliko ja znam, nadaleko jedini drugi heteroseksualni mujak sisavac. Bio je kastriran, naravno, no to u ovim okolnostima nije bilo previe vano.

6 Prolo je tono 400 dana otkad smo poeli podizati graevinu. Sjedio sam za svojim stolom i nisam provjeravao novi popis rasporeda dunosti od Hilleboe. Maak mi je bio u krilu i glasno preo, premda sam ga odbijao maziti. Charlie je sjedio izvaljen u stolici i itao neto na pregledniku. Telefon je zazujao, a zvala je via kapetanica. Ovdje su. to? Rekla sam da su ovdje. Tauranski je brod upravo izaao iz kolapsarskog polja. Brzinom od 0,80c. Ubrzavaju na trideset G-a. Viemanje. Charlie se nagnuo preko mojega stola. to? Bacio sam maka. Koliko dugo? Prije nego moe napasti? pitao sam. im zavrimo ovaj razgovor. Iskljuio sam telefon i otiao do logistikog kompjutora, koji je bio pandan onome na Masaryku II i s njim imao izravnu poveznicu za podatke. Dok sam ja iz njega pokuavao izvui brojke, Charlie je petljao s vizualnim prikazom. Displej je bio hologram koji je zauzimao otprilike metar kvadratni s pola metra i bio je programiran da prikazuje poloaj Sadea138, naega planeta, kao i poloaj nekolicine drugih kamenitih gromada u sustavu. Zelene i crvene toke pokazivale su poloaj naih i tauranskih letjelica. Kompjutor je iznio podatak da je minimalno vrijeme potrebno Taurancima da uspore i da se vrate do ovoga planeta neto vie od jedanaest dana. Naravno, to podrazumijeva maksimalno ubrzavanje i usporavanje cijelim putem ravnom putanjom tako bismo ih mogli srediti kao muhe na zidu. Zato e, poput nas, nasumino mijenjati smjer leta i stupanj ubrzanja. Temeljeno na nekoliko stotina zabiljeki neprijateljskog ponaanja iz prolosti, kompjutor nam je dao tablicu vjerojatnosti: Dana do kontakta Vjerojatnost 11 0,000001 15 0,001514 20 0,032164 25 0,103287 30 0,676324 35 0,820584

40 0,982685 45 0,993576 50 0,999369 SREDNJA VRIJEDNOST 28,9554 0,500000 Naravno, osim ako ih Antopol i njezina banda veselih gusara ne bi uspjeli unititi. anse za to, nauio sam u limenci, bile su neto manje od pedeset-pedeset. No trebalo im 289554 dana ili dva tjedna, mi na zemlji mogli smo samo sjediti skrtenih ruku i gledati. Ako bi Antopol bila uspjena, mi se onda ne bismo morali boriti sve dok nas ovdje ne bi zamijenio redovni garnizon vojnika, a mi krenuli dalje prema sljedeem kolapsaru. Jo nisu otili. Charlie je podesio displej na najmanje mjerilo; planet je bio bijela lopta veliine dinje, a Masaryk II zelena toka nekih osam dinja nadesno; oboje nije stalo na ekran u isto vrijeme. Dok smo promatrali, malena je zelena toka iskoila iz toke broda i odletjela od njega. Prozirni broj dva proletio je pokraj nje, a oznaka se projicirala u donjem lijevom kutu displeja, identificirajui ga kao 2-lovaku bespilotnu letjelicu. Drugi brojevi na oznaci identificirali su Masaryka II, lovca i etrnaest bespilotnih letjelica planetarne obrane. Tih esnaest brodova jo uvijek nisu bili dovoljno daleko jedni od drugih da bi imali zasebne toke. Maak mi se trljao oko glenja; podigao sam ga i pogladio. Reci Hilleboe da sazove opu skuptinu. Mogli bi to rei svima odjednom. Ljudi to nisu najbolje primili, ali nisam ih mogao kriviti. Svi smo oekivali napad Tauranaca puno ranije a kad su ustrajavali pri tome da ne dolaze, jaao je osjeaj da je Zapovjednitvo Udarnih snaga pogrijeilo i da se nikad i nee pojaviti. Htio sam da satnija zaozbiljno pone vjebati s orujem; gotovo dvije godine nisu se koristili nikakvim orujem velike snage, pa sam im tako aktivirao laserske prste te razdijelio granate i bacae raketa. Nismo mogli vjebati unutar baze, zbog straha od oteenja vanjskih senzora i obrambenog laserskog prstena. Zato smo iskljuili pola gigavatnih lasera u krugu i otili na otprilike jedan kilometar od obrambenih linija, jedan po jedan vod, u mojoj ili Charliejevoj pratnji. Rusk je pozorno pratila zaslone za rano upozoravanje. Ispalila bi baklju ako bi nam se bilo to pribliilo, a vod bi se morao vratiti unutar prstena, prije nego to

bi se ti neznanci pojavili na obzoru, a u tom bi se trenutku obrambeni laseri sami automatski upalili. Osim to bi sredili neznance, sprili bi i vod u manje od 0,02 sekunde. Nismo si mogli priutiti da bilo to iz baze iskoristimo kao metu, no pokazalo se da to nije nikakav problem. Prva tahionska raketa koju smo ispalili izdubila je rupu dugu dvadeset, iroku deset, a duboku pet metara; krhotine su nam dale mnotvo meta, dvaput veih od ovjeka i svih ostalih manjih veliina. Vojnici su bili dobri, puno bolji nego to su bili s primitivnim orujima u statinom polju. Ispostavilo se da je najbolja vjeba za lasere neto slino pucanju na glinene golube: upare se dva ovjeka tako da jedan stoji iza drugoga i baca mu kamenje u nasuminim razmacima. Onaj koji puca mora procijeniti putanju kamena i spaliti ga prije nego to padne na tlo. Imali su impresivnu koordinaciju oko-ruka (moda je Eugeniko vijee napravilo neto kako treba). Pucajui na kamenje veliine oblutka, veina njih mogla je pogoditi devet od deset i vie od toga. Stari, bioloko ne-isprogramirani ja, mogao sam pogoditi moda sedam od deset, a imao sam puno vie prakse od njih. Jednako su lako procjenjivali putanju s bacaem granata, koji je bio puno okretnije oruje od onoga u prolosti. Umjesto da ispaljuje jednu mikrotonsku bombu standardnim propulzivnim nabojem, imao je etiri razliita naboja i izbor od jedne, dvije, tri ili etiri mikrotonske bombe. A za stvarno blisku borbu prsa o prsa, u kojoj je opasno koristiti laser, cijev bacaa bi se odvojila i mogla se napuniti spremnikom streljiva za samaricu. Svaki bi pucanj poslao irei oblak tisua siunih sulica koje su znaile trenutanu smrt na pet metara, a na est metara bi se pretvorile u bezazlenu izmaglicu. Tahionski baca raketa nije zahtijevao ama ba nikakvu vjetinu. Samo si trebao paziti da ti netko ne stoji iza lea dok puca; mlazni val rakete bio je opasan nekoliko metara iza lansirne cijevi. Inae bi samo centrirao metu unutar nianskog kria i stisnuo gumb. Nisi se morao brinuti za putanju; raketa je uvijek ila ravno. Izlaznu brzinu dosegnula bi za manje od sekunde. Izlazak van i raspaljivanje po krajoliku diglo je moral vojnicima. No krajolik nije uzvraao. Bez obzira na to koliko su oruja bila fiziki impresivna, njihova uinkovitost ovisit e o tome kako Tauranci mogu uzvratiti. Grka falanga zasigurno je djelovala prilino impresivno, ali ne bi ba dobro prola protiv samo jednog ovjeka s bacaem plamena. A kao i sa svakim drugim okrajem, zbog dilatacije vremena, nemogue je bilo utvrditi s kojim e tipom oruja oni raspolagati.

Moda nikad nisu uli za statino polje. Ili moda mogu izgovoriti arobnu rije i uiniti da mi nestanemo. Bio sam vani s etvrtim vodom, prio kamenje, kad je Charlie nazvao i zamolio me da se vratim, pod hitno. Ostavio sam Heimoffa kao odgovornog. Jo jedan? Mjerilo holografskog displeja bilo je takvo da je na planet bio veliine graka, otprilike pet centimetara od X-a koji je oznaavao Sade-138. etrdeset i jedna crvena i zelena toka bile su razbacane po podruju; displej je brojem 41 oznaio Tauransku krstaricu (2). Jesi li zvao Antopol? Jesam. Predvidio je sljedee pitanje. Trebat e skoro cijeli dan da signal doe do tamo i da se vrati. To se nikad prije nije dogodilo, ali Charlie je to, naravno, znao. Moda im je ovaj kolapsar posebno vaan. Vjerojatno. Dakle, bilo je gotovo sigurno da emo se boriti na zemlji. ak ako Antopol i uspije srediti prvu krstaricu, izgledi s drugim bili bi manje od pedeset-pedeset. Nedostajalo je bespilotnih letjelica i lovaca. Ne bih sad htio biti Antopol. Ona e samo prije s tim svriti. Ne znam. Mi smo u prilino dobrom stanju. Sauvaj to za vojnike, Williame. Smanjio je mjerilo displeja tako da je pokazivalo samo dva objekta: Sade-138 i novu crvenu toku koja se sporo pomicala. *** Sljedea dva tjedna gledali smo kako toke prestaju svjetlucati. A ako si znao kad i gdje pogledati, mogao si otii van i vidjeti kako se to dogaa uivo. Jako svijetla toka bijele svjetlosti izblijedjela bi otprilike u sekundi. U toj sekundi, nova-bomba izbacila je energiju preko milijun puta veu od one gigavatnog lasera. To bi stvorilo minijaturnu zvijezdu promjera pola kilometra, vruu kao unutranjost sunca. Razorila bi sve to bi dodirnula. Radijacija od bliskog promaaja sredila bi brodsku elektroniku tako da se ne bi mogla popraviti dva lovca, jedan na i jedan njihov, oigledno su tako nastradali, stalnom su brzinom tiho lebdjeti izvan sustava, bez energije. Prije smo u ratu koristili snanije nova-bombe, no degenerativna materija koja se koristila kao punjenje bila je nestabilna u velikim

koliinama. Bombe su bile sklone eksplodirati dok su jo uvijek bile na brodu. Tauranci su oigledno imali isti problem ili su od poetka kopirali proces od nas jer su takoer umanjili nova-bombe koje su koristile manje od sto kilograma degenerativne materije. A rasporeivali su ih otprilike na isti nain kao i mi, bojna se glava razdvajala na desetke dijelova prilikom pribliavanja meti, od kojih je samo jedan bio nova-bomba. Vjerojatno e im ostati nekoliko bombi nakon to dokraje Masaryka II i njegovu pratnju lovaca i bespilotnih letjelica. Zato je bilo izgledno da smo gubili vrijeme i snagu na vjebe s orujem. Prolo mi je kroz glavu da bih mogao okupiti jedanaest ljudi i ukrcati ih na lovca kojeg smo sakrili na sigurnome iza statikog polja. Bio je unaprijed programiran da nas odvede natrag na Stargate. Iao sam ak tako daleko da sam u glavi sastavljao listu jedanaestorice, pokuavajui se dosjetiti jedanaest ljudi koji su mi znaili vie od ostalih. Ispalo je da bih ih estoro morao odabrati nasumino. No ipak sam odgodio tu zamisao. Ipak smo imali izgleda, moda i vraki dobrih, ak i protiv do zuba naoruane krstarice. Ne bi bilo lako progurati nova-bombu tako blizu da i nas ukljui u svoj ubojiti radijus. Osim toga, bacili bi me u svemir zbog dezerterstva. emu se onda truditi? Raspoloenje je poraslo kad je Antopolina bespilotna letjelica sredila prvu tauransku krstaricu. Ne raunajui brod koji je ostao za obranu planeta, jo uvijek je imala osamnaest bespilotnih letjelica i dva lovca. Okrenuli su se da presretnu drugu krstaricu, koja je u tom trenutku bila udaljena nekoliko svjetlosnih sati, a jo uvijek ju je napastovalo petnaest neprijateljskih bespilotnih letjelica. Jedna tauranska bespilotna letjelica sredila je Antopol. Njezini pomoni brodovi nastavili su napad, ali zbrkano. Jedan lovac i tri bespilotne letjelice pobjegli su iz bitke maksimalnim ubrzanjem, zaokrenuvi preko ekliptine ravni, i nisu bili progonjeni. Promatrali smo ih s morbidnom zainteresiranou, dok se neprijateljska krstarica polako pomjerila unatrag da bi se obraunala s nama. Lovaki brod usmjerio se natrag prema Sadeu-138, da pobjegne. Nitko ih nije krivio. Zapravo, poslali smo im oprotajnu poruku s najboljim eljama; nisu nam odgovorili, naravno, budui da su bili zatvoreni u spremnicima. Ali ostat e zabiljeeno.

Neprijatelju je trebalo pet dana da se vrati do planeta i da se lagodno sakrije u stacionarnoj orbiti na drugoj strani. Mi smo se smjestili na poloaj za neizbjenu prvu fazu napada, koji e doi iz zraka i biti u potpunosti automatiziran: njihove bespilotne letjelice protiv naih lasera. Sastavio sam odred od pedeset ljudi unutar statinog polja, za sluaj da se bespilotne letjelice probiju. Zapravo besmislena gesta: neprijatelj bi mogao jednostavno stati pokraj, ekati da iskljue polje i spre ih onaj tren kad prestanu svijetliti. Charlie je imao udnu ideju koju sam zamalo prihvatio. Mogli bismo od mjesta napraviti klopku Kako to misli? rekao sam. Ovo mjesto jest klopka, u krugu od dvadeset pet kilometara. Ne, ne mine i te stvari. Mislim na samu bazu, ovdje, pod zemljom. Nastavi. U tom su lovcu dvije nova-bombe. Pokazao je na statiko polje koje je bilo s druge strane nekoliko stotina metara stijenja. Moemo ih dovui ovamo, postaviti kao mine, a potom se svi sakriti iza statikog polja, i ekati. Na neki je nain to bilo primamljivo. Razrijeilo bi me bilo kakve odgovornosti donoenja odluka, sve bi se prepustilo sluaju. Mislim da ne bi upalilo, Charlie. Izgledao je povrijeeno. Naravno da bi. Ne, gledaj. Da bi to upalilo, morao bi ba svakog Tauranca dovui u radijus u kojemu bi poginuli ali oni nee svi juriati ovdje odjednom nakon to probiju nae obrane. A najmanje ako mjesto bude izgledalo naputeno. Posumnjat e na neto, poslati izvidnicu. A nakon izvidnice detonirati bombu... Bili bi na poetku, da. Samo bez baze. Oprosti. Slegnuo sam ramenima. To je bila zamisao. Nastavi razmiljati, Charlie. Ponovno sam posvetio panju displeju, na kojemu se odvijao jednostrani svemirski rat. Imalo je smisla da neprijatelj eli onesposobiti onaj jedan lovaki brod iznad nas, prije nego to pone nas obraivati. Otprilike sve to smo mi mogli napraviti bilo je da gledamo crvene toke kako se kreu oko planeta i pokuavaju pogoditi svoj cilj. Dosad je pilot uspio izbiti sve bespilotne letjelice; neprijatelj na njega jo uvijek nije poslao nijednog lovca. Dao bih tom pilotu da upravlja s pet lasera u naem obrambenom prstenu. No ne bi mu puno pomogli. Gigavatni laser ispaljuje milijardu kilovata po sekundi na dometu od sto metara. No na tisuu kilometara

uvis, zraka je oslabljena na deset kilovata. Moda bi napravila neto tete ako bi pogodila optiki senzor. Barem bi unijela konfuziju. Dobro bi nam doao jo jedan lovac. Ili njih est Prvo emo iskoristiti bespilotne letjelice, rekao sam. Naravno da smo imali lovca, i jednog mornarka koji bi mogao njime upravljati. No to bi nam moglo biti jedina nada, ako nas stjeraju u kut u statiko polje. Koliko je daleko taj drugi lik? pitao je Charlie, mislei na pilota lovca koji je zbrisao. Smanjio sam mjerilo i zelena se toka pojavila na desnoj strani displeja. Otprilike est svjetlosnih sati. Uz njega su bile dvije bespilotne letjelice, preblizu da bi se pokazale kao zasebne toke; treu je izgubio pri bijegu. Vie ne ubrzava, ali ide brzinom od nula cijelih devet G-a. Ne bi nam mogao pomoi ni kad bi htio. Trebalo bi gotovo mjesec dana da uspori. U tom se bijednom trenutku svjetlo koje je oznaavalo naeg obrambenog lovca ugasilo. Sranje. Sad poinje zabava. Da kaem vojnicima da se spreme za izlazak? Ne... neka uu u odijela, za sluaj da ostanemo bez zraka. Ali pretpostavljam da e proi neko vrijeme dok nas ne napadnu na tlu. Ponovno sam poveao mjerilo. etiri crvene toke ve su se uljale oko planeta prema nama. Uao sam u odijelo i vratio se u administrativnu prostoriju da gledam vatromet na monitorima. Laseri su radili savreno. Sve etiri bespilotne letjelice sruile su se na nas istovremeno, bile su uoene i unitene. Sve osim jedne novabombe eksplodirale su dalje od naeg vidokruga (vidljivi obzor bio je udaljen otprilike deset kilometara, ali laseri su bili postavljeni visoko i mogli su pogoditi stvar na duplo veoj udaljenosti od te). Bomba koja je eksplodirala unutar naeg vidokruga istopila je polukrunu gromadu koja se blistavo arila nekoliko minuta. Sat kasnije, jo uvijek se arila prigueno naranasto, a temperatura vani porasla je na pedeset stupnjeva iznad nule i otopila veinu snijega, otkrivi nepravilnu tamnosivu povrinu. Sljedei je napad takoer zavrio u djeliu sekunde, ali ovaj je put bilo osam bespilotnih letjelica, a etiri od njih pribliile su se na deset kilometara. Radijacija od uarenih kratera podigla je temperaturu na gotovo 300 stupnjeva. To je bilo iznad temperature isparavanja vode,

i poeo sam se brinuti. Borbena odijela radila su i na temperaturama od preko tisuu stupnjeva, ali brzina automatskih lasera ovisila je o niskoj temperaturi supravodia. Zatraio sam od raunala da mi da limit temperature lasera, a ono je ispisalo TR 398-734-009-265, Neke procjene koje se tiu prilagodljivosti kriogenike artiljerije za primjenu u okoliima s relativno visokim temperaturama, u kojem je bilo puno korisnih savjeta kako izolirati oruja kad imate pristup potpuno opremljenoj trgovini s vojnom opremom. No bilo je zabiljeeno da se vrijeme reakcije ureaja za automatsko nianjenje poveava kako temperatura raste, a da iznad odreene kritine temperature oruja uope ne mogu nianiti. No bilo je nemogue predvidjeti nain rada pojedinog oruja, osim da je najvia zabiljeena kritina temperatura 790 stupnjeva, a najnia 420. Charlie je promatrao displej. Preko radija u odijelu, glas mu je bio utuen. esnaest ovaj put. Iznenadio si se? Jedna od stvari koju smo znali o psihologiji Tauranaca je odreena kompulzivnost u brojkama, posebno osnovnim i pomnoenim s brojem dva. Moemo se samo nadati da im ih nije ostalo jo 32. Ispitao sam raunalo o ovome; moglo mi je samo pruiti informaciju da je krstarica dosad lansirala ukupno 44 bespilotne letjelici a da se zna da su ih neke krstarice nosile i do 128. Imali smo vie od pola sata prije no to e bespilotne letjelice udariti. Mogao sam sve evakuirati u statiko polje i tamo bi privremeno bili na sigurnom ako bi se jedna nova-bomba probila. Na sigurnom ali u klopci. Koliko e dugo trebati krateru da se ohladi ako se tri ili etiri a kamoli esnaest bombi uspije probiti? Ne moe vjeno ivjeti u borbenom odijelu, premda je ono sve recikliralo nemilosrdnom uinkovitou. Tjedan dana bilo je dovoljno da bude potpuno jadan, a nakon dva tjedna, na rubu samoubojstva. Nitko nikada nije izdrao tri tjedna, u uvjetima pod poljem. Osim toga, statino polje moglo je biti smrtonosna zamka u obrambenom poloaju. Budui da je kupola neprozirna, neprijatelju su na raspolaganju sve opcije; jedini nain da sazna to smjeraju bio je da gurne glavu izvan polja. Ne bi morali napadati primitivnim orujima osim ako bi bili nestrpljivi. Mogli bi drati kupolu pod konstantnom laserskom paljbom i ekati da iskljuite generator. A u meuvremenu bi

vas mogli muiti bacanjem u kupolu kopalja, kamenja, strijela mogli biste uzvratiti paljbu, ali bilo bi prilino uzaludno. Naravno, ako bi jedan ovjek ostao u bazi, ostali bi mogli ekati sljedeih pola sata u statikom polju. Ako ne bi doao po njih, znali bi da je vani vrue. Utipkao sam kombinaciju koja mi je otvorila frekvenciju dostupnu svima iz petog i viih ealona. Ovdje bojnik Mandella. To je jo uvijek zvualo kao loa ala. Ukratko sam im iznio situaciju i zamolio ili da se svi u satniji slobodno presele u statiko polje. Ja u ostati vani i doi po njih ako stvari dobro prou ne iz plemenitosti, naravno; radije sam riskirao da me raznesu u nanosekundi nego da pod sivom kupolom gotovo sigurno umrem polako. Prebacio sam na Charliejevu frekvenciju. Moe i ti poi. Ja u se pobrinuti za stvari ovdje. Ne hvala, rekao je polako. Ja u im... Hej, gledaj ovo. Krstarica je lansirala jo jednu crvenu toku, nekoliko minuta iza ostalih. Oznaka na displeju identificirala ju je kao jo jednu bespilotnu letjelicu. To je udno. Praznovjerni gadovi, rekao je bezosjeajno. Ispalo je da je samo jedanaest ljudi odabralo prikljuiti se pedesetorici kojima je bilo nareeno da uu u kupolu. To me nije trebalo iznenaditi, ali jest. Dok su se bespilotne letjelice pribliavale, Charlie i ja smo zurili u monitore, a pazili smo da ne gledamo u holografski displej, preutno se sloivi da nam je bolje da ne znamo kad su udaljeni jednu minutu, a kad trideset sekundi... A onda, kao i inae, bilo je gotovo prije nego to smo saznali da je poelo. Zasloni su zasjali bijelo, statika je zatulila, i jo uvijek smo bili ivi. Ali ovaj je put u daljini bilo vidljivo petnaest novih rupa neke su zapravo bile i blizu! a temperatura je rasla tako brzo da je posljednja brojka na raunalnom brojilu bila bezoblino mutna. Vrhunac je bio dosta iznad 800, a onda je naglo palo dolje. Nikad nismo vidjeli nijednu bespilotnu letjelicu, ne u tom djeliu sekunde koliko je trebalo laserima da naniane i opale. Ali ona njihova sedamnaesta zabljesnula je iznad obzora, suludo krivudajui cik-cak, i stala tono iznad nas. Na trenutak se inilo da lebdi, a onda je poela padati. Detektiralo ju je pola lasera, i neprestano su pucali, ali nijedan je nije uspio nanianiti; svi su bili zaglavljeni u svojim posljednjim poloajima.

Zasvjetlucala je dok je padala, zrcalno izglaani glatki trup letjelice reflektirao je bijeli odsjaj od kratera i jezovito treperenje stalne, nemone laserske paljbe. uo sam Charlieja kako je duboko udahnuo, a bespilotna je letjelica pala tako blizu da si mogao vidjeti tauranske pauaste brojke urezane na trupu i prozirni okrugli prozor blizu vrha onda je njezin motor bljesnuo i iznenada je nestala. Koji je to vrag? rekao je Charlie tiho. Okrugli prozor. Moda je to izvidnica Valjda jest. Dakle ne moemo im nita, i oni to znaju. Osim ako se laseri oporave. To se nije inilo izglednim. Bolje da se svi smjestimo pod kupolu. Mi takoer. Izrekao je rije u kojoj se vokal promijenio tijekom stoljea, ali je znaenje bilo jasno. Nema urbe. Idemo vidjeti to e oni napraviti. ekali smo nekoliko sati. Vanjska temperatura ustalila se na 690 stupnjeva tono ispod talita cinka, sjetio sam se bez ikakvog razloga i pokuao sam runo upravljati laserima, ali jo uvijek su bili smrznuti. Evo ih dolaze, rekao je Charlie. Opet osam. Posegnuo sam za displejom. Valjda emo... ekaj! Nema bespilotnih letjelica. Oznaka je svih osam toaka identificirala kao transportere postrojbi. Valjda ele zauzeti bazu, rekao je. Netaknutu. To, a moda ele isprobati nova oruja i tehnike. Ne riskiraju puno. Uvijek se mogu povui i baciti nam nova-bombu u krilo. Nazvao sam Brill i naredio joj da otie po sve koji su u statikom polju i poreda ih skupa s ostalima iz njezina voda u obrambenu liniju oko sjeveroistonog i sjeverozapadnog kvadranta. Ostatak ljudi u ja rasporediti na drugu polovinu kruga. Pitam se, rekao je Charlie. Moda se ne bismo svi trebali gore rasporediti odjednom. Dok ne saznamo koliko ima Tauranaca. To je imalo smisla. Zadrati priuvu, neka neprijatelj podcijeni nau snagu. Dobra ideja... Moda ih ima samo 64 u osam transportera. Ili 128, ili 256. Volio bih kad bi na pijunski satelit imao bolje razvijene senzore za razlikovanje. Ali u stroj veliine grejpfruta ne moe se previe toga natrpati. Odluio sam pustiti da Brillinih sedamdeset ljudi bude naa prva linija obrane, te im naredio da se smjeste u rovove prstena koje smo napravili izvan podruja baze. Svi ostali ostat e dolje dok ne bude potrebno.

Ako bi se ispostavilo da su Tauranci nezaustavljivi, bilo brojanom premoi bilo tehnologijom, svima bih naredio da uu u statiko polje. Postojao je tunel koji je vodio od nastambi do kupole, tako da su ljudi pod zemljom mogli onamo doi izravno i sigurno. Oni u rovovima morali bi se povlaiti pod paljbom, ako bi itko od njih jo uvijek bio iv kad bih izdao naredbu. Nazvao sam Hilleboe i zaduio nju i Charlieja da paze na lasere. Ako bi se odglavili, pozvao bih Brill i njezine ljude da se vrate. Ponovno bih ukljuio automatski sustav gaanja, izvalio se i gledao predstavu. Ali ak su i zaglavljeni laseri mogli biti korisni. Charlie je na monitorima oznaio kamo bi ile laserske zrake; on i Hilleboe pucali bi njima runo kad god bi se neto pomaknulo u vidnom polju oruja. Imali smo dvadesetak minuta. Brill je etala uzdu podruja sa svojim ljudima i nareivala jednom po jednom vodu da uu u rovove, postavljajui podruja za paljbu koja su se pokrivala. Uletio sam i zatraio je da postavi teko naoruanje, tako da se napredovanje neprijatelja njime moe usmjeriti prema laserima. Nije se vie puno toga moglo napraviti, osim ekati. Traio sam od Charlieja da prati napredovanje neprijatelja i pokua nam tono odbrojavati, a potom sam sjeo za svoj stol i izvadio tabelu, da napravim grafiki prikaz rasporeda Brillinih postrojbi i da vidim mogu li ga poboljati. Maak mi je skoio u krilo, alosno mijauui. Oito nije mogao razlikovati osobe kad bi ule u odijela. Ali nitko drugi nije sjedio za ovim stolom. Posegnuo sam da ga podragam, a on je skoio i pobjegao. Poderao sam etiri lista papira kad sam nacrtao prvu liniju. Prolo je neko vrijeme otkad sam obavljao neki delikatan posao u odijelu. Sjeam se kako su nas tijekom obuke tjerali da dodajemo jaja jedni drugima, kako bismo kontrolirali mehaniku pojaavanja snage. Prljava igra. Pitao sam se imaju li na Zemlji jo uvijek jaja. Kad sam zavrio grafiki raspored, nisam vidio kako bih to mogao poboljati. A u mozak su mi natrpali gomilu svih tih vojnih teorija; bilo je tu i vie nego dovoljno taktikih savjeta o okruivanju i opkoljavanju, ali s krive toke gledita. Ako si ti bio taj koji je bio opkoljen, nisi imao previe mogunosti. vrsto se drati i boriti se. Brzo reagirati na koncentriranje snaga neprijatelja, ali ostati fleksibilan tako da neprijatelj ne moe rasporediti diverzivne postrojbe koje bi odvukle oruane snage s drugog kraja krune obrane, na kojemu se takoer moe oekivati napad. Uvijek je dobar savjet: u potpunosti koristite potporu iz zraka i iz svemira. Dri glavu dolje, a digni bradu i moli se da doe

konjica. Dri svoj poloaj i nemoj misliti o Dien Bien Phuu, Alamou, Bitci kod Hastingsa. Izalo je jo osam transportera, rekao je Charlie. Pet minuta. Dok prvih osam ne doe ovamo. Dakle, mislili su nas napasti u dva vala. Najmanje u dva. to bih ja napravio, da sam na mjestu tauranskog zapovjednika? To nije bilo teko dokuiti; Taurancima je nedostajalo mate u taktikama i bili su skloni kopirati nae obrasce. Prvi napad mogao bi biti potroni, napad kamikaza da nas smekaju i da procijene nau obranu. Drugi bi bio promiljeniji i dovrili bi posao. Ili obrnuto: prva bi grupa imala dvadeset minuta da se ukopa u rovove; onda bi ih druga preskoila preko glava i snano nas napala na jednoj toci probili bi obrambenu liniju i preplavili bazu. Ili su moda poslali dva odreda jer je dva jednostavno bio aroban broj. Ili su moda mogli poslati samo osam transportnih brodova odjednom (to bi bilo loe jer bi dalo naslutiti da su transporteri veliki; u nekim drugim situacijama koristili su transportere koji su prevozili tek etiri vojnika ili njih ak 128). Tri minute. Zurio sam u gomilu monitora koji su pokazivali razliite sektore minskih polja. Ako emo imati sree, sletjet e tono tamo, bez poduzimanja mjera opreza. Ili moda prou preko mina, dovoljno nisko da ih detoniraju. Na neodreen sam se nain osjeao krivim. Bio sam siguran u svojoj rupi, rkao sam, spreman da ponem izdavati naredbe. to je onih sedamdeset rtvenih janjaca mislilo o svojem odsutnom zapovjedniku? Onda sam se sjetio to sam ja mislio o kapetanu Stottu na onoj prvoj misiji, kad je odabrao ostati na sigurnom u orbiti, dok smo se mi borili na zemlji. Navala mrnje koje sam se prisjetio bila je tako jaka da sam se morao suzdrati da ne povratim. Hilleboe, moe li se sama pobrinuti za lasere? Ne vidim zato ne bih mogla, gospodine Bacio sam novi i ustao. Charlie, ti preuzmi koordinaciju jedinica; ti to moe izvesti jednako dobro kao i ja. Ja idem gore Ne bih vam to preporuila, gospodine. Dovraga, ne, Williame. Ne budi idiot. Ja ne primam naredbe, ja ih izdaj... Gore ne bi izdrao ni deset sekundi, rekao je Charlie. Riskirat u na isti nain kao i svi ostali. Zar ne uje to ti govorim? Oni e te ubiti!

Vojnici? Gluposti. Znam da me ne vole posebno, ali... Nisi sluao frekvencije vodova? Ne, nisu govorili mojom vrstom engleskoga kad su govorili meusobno. Misle da si ih ti stavio na prvu crtu kao kaznu, zbog kukaviluka. Nakon to si im rekao da svi mogu slobodno ui u kupolu. Zar niste, gospodine? rekla je Hilleboe. Da ih kaznim? Nisam, naravno da nisam. Ne svjesno. Jednostavno su bili tamo gore kad su mi trebali... Zar im porunica Brill nita nije rekla? Ne koliko sam ja uo, rekao je Charlie. Moda je bila previe zauzeta namjetanjem postrojbi. Ili se slagala s njima. Bolje da se po... Tamo! viknula je Hilleboe. Prvi neprijateljski brod bio je vidljiv na jednom od monitora minskog polja; ostali su se pojavili za sekundu. Doli su iz nasuminih smjerova i nisu bili ravnomjerno rasporeeni oko baze. Pet ih je bilo na sjeveroistonom kvadrantu, a samo jedan na jugozapadnom. Prenio sam informaciju Brill. No prilino smo dobro predvidjeli njihov nain miljenja; svi su se sputali u prsten mina. Jedan se pribliio dovoljno blizu jednoj od tahionskih sprava i aktivirao je. Eksplozija je zahvatila zadnji kraj zaudno aerodinamine letjelice, nakon ega se ova u potpunosti prevrnula i sruila, tako da je prednji kraj prvi udario u zemlju. Otvorila su se bona vrata i Tauranci su poeli miljeti van. Izalo ih je dvanaest; etvorica su vjerojatno ostala unutra. Ako ih je i u svim drugim brodovima bilo po esnaest, bilo ih je jedva neto vie od nas. U prvom valu. Ostalih sedam letjelica sletjelo je bez problema, i da, bilo ih je po esnaest u svakom brodu. Brill je prebacila nekoliko odreda da odgovori na koncentriranje neprijateljskih postrojbi, i ekala je. Brzo su se kretali preko minskog polja, koraali su usklaeno, poput krivonogih, nestabilnih robota, a nisu zastajali ak ni kad bi nekoga od njih mina raznijela u komadie, to se dogodilo jedanaest puta. Kad su se pojavili na obzoru, bilo je oito zato su bili nasumino rasporeeni: unaprijed su isplanirali koji e im pristupi pruiti najvie prirodnih zaklona, koji su im pruale ponajvie krhotine iz smrskanih bespilotnih letjelica. Doi e na nekoliko kilometara od baze prije nego to emo ih moi jasno nanianiti. A njihova su odijela imala sklopove za pojaavanje sline naima, tako da su mogli prijei jedan kilometar u manje od minute.

Brill je svojim vojnicima naredila da odmah otvore vatru, vjerojatno vie zbog morala no to se nadala da bi zapravo mogli i pogoditi neprijatelje. Vjerojatno su pokojeg i sredili, premda je to bilo teko rei. Barem su tahionske rakete obavile impresivan posao pretvaranja gromada u ljunak. Tauranci su uzvratili paljbu nekim orujem slinim tahionskim raketama, moda ba istim. No rijetko su koga pogodili; nai su ljudi bili u razini zemlje i ispod, a ako raketa ne bi neto pogodila, nastavila bi se kretati bez prestanka, amen. No uspjeli su pogoditi jedan gigavatni laser, a potres koji je iza toga slijedio bio je dovoljno jak da poelim da smo se zakopali malo dublje od dvadeset metara. Nismo imali neke koristi od gigavatnih lasera. Mora da su Tauranci unaprijed prokuili gdje su mogli gaati i to su podruje izbjegavali. To se pokazalo sretnim, jer je Charlie zbog toga na trenutak skrenuo panju od laserskih monitora. Koji je vrag? to to, Charlie? Ja nisam micao oi s monitora, ekao sam da se neto dogodi. Brod, krstarica nestala je. Pogledao sam holografski displej. Bio je u pravu; jedina crvena svjetla bila su ona koja su predstavljala transportere s vojnicima. Kamo je otila? pitao sam blesavo. Idemo to odvrtiti unatrag. Programirao je displej da se vrati nekoliko minuta unatrag, te smanjio mjerilo na razini na kojoj su se u kocki vidjeli i planet i kolapsar. Pojavila se krstarica, a s njom i tri zelene toke. Nae su kukavice napadale krstaricu sa samo dvije bespilotne letjelice. No u toj odluci malo su im pomogli zakoni fizike. Umjesto da uu u kolapsar, okrenuli su se oko kolapsarskog polja, koje ih je izbacilo natrag poput katapulta. Izali su van brzinom od devet desetina brzine svjetlosti; bespilotne letjelice ile su 0,99 c, ravno na neprijateljsku krstaricu. Na je planet bio udaljen od kolapsara otprilike tisuu svjetlosnih sekundi, tako da je tauranski brod imao samo deset sekundi da otkrije i zaustavi obje bespilotne letjelice. A pri toj brzini, nije vano je li te pogodila nova-bomba ili kuglica papira. Prva je bespilotna letjelica raskomadala krstaricu, a druga, koja je zaostala 0,01 sekundu, otklizala je dolje i udarila u planet. Lovac je promaio planet za nekoliko stotina kilometara i nastavio juriti u svemir, usporavajui s maksimalnih dvadeset pet G-a. Vratit e se za nekoliko mjeseci.

No Tauranci nisu mislili ekati. Pribliivali su se naim redovima tako da e obje strane uskoro moi koristiti lasere, no bili su i u dometu lakih granata. Veliki kamen mogao ih je zatititi od laserske paljbe, no granate i rakete su ih unitavale. U poetku su Brilline postrojbe imale silnu prednost; borili su se iz rovova, pa su mogli biti ozlijeeni samo povremenim sretnim pogocima, ili iznimno dobro naciljanom granatom (koje su Tauranci bacali rukom, s razdaljine od nekoliko stotina metara). Brill je izgubila etvero ljudi, no inilo se da su se tauranske snage vie nego prepolovile u odnosu na poetak. Naposljetku je krajolik bio dovoljno izrovan, tako da se glavnina tauranskih snaga mogla boriti iz rupa u zemlji. Borba se usporila na razinu individualnih laserskih dvoboja, koju bi povremeno obiljeilo tee naoruanje. Ali nije bilo pametno upotrijebiti tahionsku raketu protiv jednog jedinog Tauranca, ne uz jo jednu udarnu grupu nepoznate veliine koja je udaljena svega nekoliko minuta. Neto mi nije bilo u redu s onom holografskom snimkom. Sad, kad je bitka nakratko utihnula, znao sam o emu se radi. Kad je ona druga bespilotna letjelica udarila skoro brzinom svjetlosti, koliko je tete zadala planetu? Pristupio sam raunalu i utipkao podatke; saznao sam koliko je energije bilo otputeno prilikom sudara, a onda to usporedio s geolokim informacijama u raunalnoj memoriji. Dvadeset puta vie energije od najjaeg potresa ikad zabiljeenog. Na planetu veliine tri etvrtine Zemlje. Rekao sam na opoj frekvenciji: Svi gore! Odmah! Lupio sam gumb koji e pokrenuti i otvoriti zrani otvor i tunel koji vodi od administrativne prostorije do povrine. Koji vrag, Will... Potres! Za koliko! Pokret! Hilleboe i Charlie bili su odmah iza mene. Onaj maak sjedio je na mom stolu, bezbrino se liui. Imao sam nerazuman poriv da ga gurnem u svoje odijelo, a na taj je nain i bio prenesen od broda do baze, ali znao sam da to nee podnositi vie od nekoliko minuta. Zatim sam imao razboritiji poriv da ga jednostavno raznesem laserskim prstom, ali dotad su se vrata zatvorila i mi smo po ljestvama pohrlili gore. Cijelim putem gore, i neko vrijeme nakon toga, progonila me slika te bespomone ivotinje, zarobljene pod tonama krhotina, kako polako umire dok zrak nestaje i piti. Jesmo li sigurniji u rovovima? pitao je Charlie.

Ne znam, rekao sam. Nikad nisam doivio potres. Moda se zidovi rova urue i zdrobe nas. Iznenadio sam se koliko je mrano bilo na povrini. S Doradus je skoro zaao; monitori su kompenzirali nisku razinu rasvjete. Neprijateljski je laser proarao preko istine nama slijeva, stvorivi ivahan pljusak iskrica kad je kvrcnuo u gigavatno postrojenje. Jo uvijek nas nisu vidjeli. Svi smo odluili da bi nam bilo sigurnije u rovovima, i do najblieg smo stigli u tri koraka. U rovu su bila etiri vojnika, jedan od njih bio je teko ranjen ili mrtav. Spuznuli smo dolje po gredi, a ja sam okrenuo amplifikator slike na drugi stupanj, da pregledam nae drugare u rovu. Imali smo sree; jedan od njih je bio grenadir, a imali su i baca raketa. Mogao sam razaznati samo imena na njihovim kacigama. Bili smo u Brillinom rovu, ali ona nas jo nije primijetila. Bila je na suprotnom kraju, oprezno je provirivala preko ruba i usmjeravala dva voda prema boku. Nakon to su se sigurno smjestili, ona se opet sagnula dolje. Jeste li to vi, bojnie? Tako je, rekao sam oprezno. Pitao sam se jesu li neki od ljudi u rovu bili meu onima koji su htjeli moj skalp. to je to s potresom? Bila je obavijetena o tome da je krstarica unitena, ali ne i o drugoj bespilotnoj letjelici. Objasnio sam to sam krae mogao. Nitko nije izaao iz zrane komore, rekla je. Jo ne. Pretpostavljam da svi ele ui u statiko polje. Da, bili su mu jednako blizu kao i komori. Moda su neki od njih bili jo uvijek tamo ispod i nisu ozbiljno shvatili moje upozorenje. Okrenuo sam opu frekvenciju da provjerim, a onda je nastao opi darmar. Tlo se uruilo pa ponovno savilo prema gore; lupilo nas je tako jako da smo poletjeli i ispali iz rova. Letjeli smo nekoliko metara, dovoljno visoko da vidimo sjajne naranaste are i ute ovale, kratere u kojima su se zaustavile nova-bombe. Sletio sam na noge, ali tlo se toliko pomicalo i klizila da je bilo nemogue ostati uspravan. Uz dubinsku trenju koju sam osjeao kroz odijelo, raieno tlo iznad nae baze raspalo se i uruilo. Dio statikog polja ostao je nezatien s donje strane nakon to je tlo potonulo; polje je popunilo tu novu razinu hladnom gracilnou. Ah, jedan maak manje. Nadao sam se da su svi ostali imalo dovoljno vremena i bili dovoljno razumni da na vrijeme izau iz kupole.

Neka je spodoba teturajui izala iz meni najblieg rova i odmah sam shvatio da to nije ovjek. S te razdaljine, laserom sam mu ispalio rupu tono posred kacige; napravio je dva koraka i pao unatrag. Jo je jedna kaciga provirila preko ruba rova. Odvalio sam mu vrh kacige prije nego to je stigao podignuti oruje. Nisam se mogao orijentirati. Jedina stvar koja se nije promijenila bila je kupola statinog polja, a ona je izgledala isto iz bilo kojega kuta. Svi gigavatni laseri bili su pokopani, no jedan se od njih upalio, blistavi treperavi reflektor koji je osvjetljavao uskovitlani oblak razmrskanog kamenja. Meutim, bilo je oito da sam na neprijateljskom teritoriju. Krenuo sam prema kupoli preko drhtave zemlje. Nisam mogao pozvati nijednog od komandanata vodova. Svi osim Brill vjerojatno su ve bili u kupoli. Uspio sam dobiti Hilleboe i Charlieja; rekao sam Hilleboe da ue u kupolu i sve povue van. Ako e ih u sljedeem valu takoer biti 128, trebat e nam svi ljudi. Podrhtavanja su se utiala i probio sam se do prijateljskog rova kuharskog rova, zapravo, budui da su jedini ljudi tamo bili Orban i Rudkoski. Izgleda da e sve morati ponovno sastavljati od samog poetka, vojnie . Nema veze, gospodine. Jetra su trebala odmor. Bipnuo mi je poziv od Hilleboe pa sam je spojio. Gospodine... Tamo je bilo samo deset ljudi. Ostali nisu uspjeli ui Zaostali su? inilo se kao da su imali vremena na pretek. Ne znam, gospodine. Nema veze. Daj mi broj, koliko ljudi imamo, sve skupa. Ponovno sam pokuao dobiti frekvenciju komandanata vodova i jo uvijek se nita nije ulo. Nas troje pazili smo nekoliko minuta nee li neprijatelji pucati laserima, ali nisu. Vjerojatno su ekali pojaanje. Hilleboe je uzvratila poziv. Dobila sam ih samo pedeset troje, gospodine. Neki su moda u nesvijesti. U redu. Neka ostanu vrsto na svojim pozicijama dok... Onda se pojavio drugi val, njihovi vojni transporteri buili su u daljini, a mlaznice kojima su usporavali bile su usmjerene prema nama. Gaajte te gadove nekim raketama! Hilleboe je vikala na sve. Ali nitko nije uspio zadrati baca raketa nakon to nas je potres uzvitlao naokolo. Nismo imali ni bacaa granata, a bili su predaleko da bi runi laseri mogli napraviti bilo kakvu tetu.

Ovi transporteri bili su etiri ili pet puta vei od onih iz prvoga vala. Jedan je sletio otprilike kilometar ispred nas, jedva da se zadrao dovoljno dugo da izbaci vojnike. Njih je bilo preko 50, vjerojatno 64 a to puta 8 davalo je brojku od 512. Nije bilo izgleda da ih zadrimo. Sluajte svi, ovdje bojnik Mandella. Trudio sam se da mi glas ostane staloen i miran. Povui emo se natrag u kupolu, brzo ali organizirano. Znam da smo posvuda ratrkani. Ako pripadate drugom ili etvrtom vodu, ostanite na trenutak na pozicijama i paljbom pokrivajte prvi i trei vod, i pozadinski, dok se povlae. Prvi, trei i pozadinski vod, povucite se na otprilike pola od svoje trenutne udaljenosti od kupole, onda stanite u zaklon i branite drugi i etvrti vod dok se oni vraaju. Oni e doi do ruba kupole i pokrivati vas dok se vi ne vratite unutra. Nisam trebao rei povlaenje, te rijei nije bilo u uputama. Nazadno djelovanje. No bilo je puno vie nazadovanja nego djelovanja. Pucalo je osam ili devet ljudi, a svi su ostali bjeali punom brzinom. Rudkoski i Orban su nestali. Ja sam nekoliko puta opalio nakon to sam pozorno naciljao, bez nekog velikog uinka, a onda potrao na drugi kraj rova, popeo se van i uputio prema kupoli, Tauranci su poeli ispaljivati rakete, no inilo se da ih veina ide previsoko. Vidio sam kako su raznijeli dvoje naih prije nego to sam stigao do svoje toke na pola puta; naao sam finu veliku stijenu i sakrio se iza nje. Provirio sam i vidio da su samo dvojica ili trojica Tauranaca dovoljno blizu da bi eventualno mogli biti mete za laser, i da bi mi bilo pametnije da ne privuem na sebe nepotrebnu panju. Pretrao sam ostatak puta do ruba polja i zaustavio se da uzvratim paljbu. Nakon nekoliko hitaca, shvatio sam da tako postajem meta; koliko sam mogao vidjeti, samo je jedna osoba jo uvijek trala prema kupoli. Raketa je prozujala kraj mene, tako blizu da sam je mogao dodirnuti. Savio sam koljena i odskoio, te uao u kupolu u prilino nedostojanstvenom poloaju. 7 Unutra sam mogao vidjeti raketu koja me promaila kako tromo lebdi kroz tamu; polako se uzdizala dok je prolazila prema drugoj strani kupole. Isparit e onaj tren kad izae na drugu stranu, budui da e se sva kinetika energija, koju je izgubila naglo usporavajui do 16,3 metra u sekundi vratiti u formi usijanja.

Devetoro je ljudi lealo mrtvo, licem su bili okrenuti nadolje, tono ispred ruba kupole. To nije bilo neoekivano, premda nije bilo neto to se trebalo rei vojnicima. Njihova bojna odijela bila su neoteena inae ne bi dospjeli tako daleko no u jednom trenutku tijekom posljednjih minuta makljae, otetili su zatitni pokrov posebne izolacije koja ih je titila od statikog polja. Tako im se, im su uli u polje, zaustavila sva elektronika aktivnost u tijelima, to ih je ubilo isti tren. Isto tako, budui da im se nijedna molekula u tijelu nije mogla micati bre od 16,3 metra u sekundi, odmah su se smrznuli, tjelesna temperatura ustalila im se na hladnih 0,426 stupnjeva iznad apsolutne nule. Odluio sam da nikoga od njih neu prevrnuti da im saznam imena. Ne jo. Morali smo posloiti nekakve obrambene pozicije prije nego to Tauranci prou kroz kupolu. Ako se odlue boriti do kraja, a ne ekati. Kompliciranim i razraenim gestama uspio sam ih sve sakupiti u sreditu polja, pod repom lovake letjelice, gdje smo nabacali oruje. Oruja je bilo napretek, budui da smo se pripremili da opremimo trostruko vie ljudi. Nakon to je svatko dobio tit i kratki ma, upisao sam pitanje u snijegu: TKO JE DOBAR STRIJELAC? NEKA DIGNE RUKU. Dobio sam pet dobrovoljaca; onda odabrao jo troje tako da se upotrijebe svi lukovi. Dvadeset strijela po luku. To je bilo najuinkovitije oruje dugog dometa koje smo imali; strijele su bile gotovo nevidljive u sporom letu, bile su teke, a na vrhu su imale ubojiti iver od kristala vrstog kao dijamant. Poredao sam strijelce u krug oko lovake letjelice (njegovi stabilizatori za slijetanje pruali su im djelominu zatitu od projektila koji bi doli iza lea) i izmeu svakog para strijelaca postavio jo etvero drugih ljudi: dva bacaa kopalja, jednog s etvrt-batinom, te osobu naoruanu bojnom sjekirom i dvanaest noeva za bacanje. Ovim bismo rasporedom u teoriji trebali srediti neprijatelje na bilo kojoj razdaljini, bilo da su na rubu polja ili u borbi prsa o prsa. Zapravo, s omjerom od otprilike 600 na 42, vjerojatno su se mogli uetati svaki s po kamenom u ruci, bez titova i posebnih oruja, i jo uvijek nas zgnjeiti kao bube. Pod pretpostavkom da znaju to je statiko polje; njihova se tehnologija po svemu ostalom inila najmodernijom. Nekoliko sati nita se nije dogaalo. U iekivanju smrti, bilo nam je dosadno da nam dosadnije nije moglo biti. Ni s kim nismo mogli razgovarati, nita se nije moglo vidjeti osim nepromjenjive sive kupole,

sivog snijega, sivog svemirskog broda i nekolicine jednako sivih vojnika. Nita se nije moglo uti, okusiti ili namirisati, osim samih sebe. Oni meu nama koji su jo uvijek bili imalo zainteresirani za bitku pazili su na donji rub kupole, ekajui da se probiju prvi Tauranci. Trebalo nam je nekoliko sekundi da shvatimo to se dogaa kad je napad zapoeo. Poelo je odozgo, oblak ispucanih strelica nahrupio je kroz kupolu nekih trideset metara iznad zemlje, usmjeren tono na sredite polutke. titovi su bili dovoljno veliki da se uz blagi uanj mogao zakriti vei dio tijela; oni koji su vidjeli kako dolaze strelice mogli su se zatiti bez problema. Oni koji su bili leima okrenuti onome to se dogaalo ili su jednostavno zaspali u prijelomnom trenutku, morali su se oslanjati na puku sreu da preive; nije bilo naina da se vikne upozorenje, a trebale su svega tri sekunde da mali projektili dou od ruba kupole do njezina sredita. Imali smo sree to smo ostali bez samo pet ljudi. Jedna od njih bila je strijelac, Shubik. Ja sam preuzeo njezin luk i ekali smo, oekujui da e nas odmah napasti sa zemlje. To se nije dogodilo. Nakon pola sata krenuo sam u krug i gestama objanjavao da prva stvar koju treba napraviti, ako se bilo to dogodi, je da dotaknu osobu sebi zdesna. On e to isto napraviti svome susjedu, i tako dalje, niz liniju. To mi je moda spasilo ivot. Drugi napad strelicama nekoliko sati kasnije doao je meni iza lea. Osjetio sam kako me netko gurnuo, unuo osobu meni zdesna, okrenuo se i vidio oblak kako se sputa. Podignuo sam tit preko glave, a strelice su udarile djeli sekundi iza toga. Odloio sam svoj luk da izvadim iz tita tri strelice, kad je krenuo napad sa zemlje. Bio je to udan, impresivan prizor. Njih tristotinjak istovremeno je zakorailo u polje, gotovo rame uz rame, posvuda po krunoj liniji kupole. Napredovali su korak po korak, a svaki je od njih drao u ruci tit, jedva dovoljno velik da im pokrije krupna prsa. Bacali su strelice sline onima kojima su nas prije zasuli. Namjestio sam tit ispred sebe imao je male ekstenzije pri dnu pomou kojih je sam stajao uspravno i nakon prve strijele koju sam ispalio, znao sam da imamo izgleda. Pogodila je jednoga od njih posred tita, prola pravo kroz njega i probila mu odijelo.

Bio je to jednostrani masakr. Strelice nisu bile previe uinkovite bez elementa iznenaenja no proli su me trnci izmeu lopatica kad mi je jedna proletjela iznad glave. S dvadeset strijela sredio sam dvadeset Tauranaca. Oni bi zbili redove svaki put kad bi jedan od njih pao; nisi morao ni nianiti. Kad sam ostao bez strijela, pokuao sam bacati na njih njihove strelice. Ali njihovi lagani titovi bili su prilino dorasli malim strelicama. Pobili smo ih vie od pola sa strijelama i kopljima, puno prije nego to su uli u domet oruja za borbu prsa o prsa. Izvukao sam ma i ekao. Jo uvijek su nas brojano nadjaavali s tri naprema jedan. Kad su nam se pribliili na tri metra, ljudi s akrama i noevima za bacanje doekali su svoj veliki trenutak. Premda se disk koji se vrti prilino lako uoavao i premda mu je trebalo vie od pola sekunde da doe od bacaa do mete, veina je Tauranaca reagirala jednako nesposobno, podiui titove da ih odbiju. Kao britva otra, otporna teka otrica rezala je kroz lagane titove poput krune pile kroz karton. Prvi kontakt prsa o prsa bio je s kopljima, koja su bila metalni tapovi dugi dva metra, pri oba vrha zailjeni, s dvosjeklom nazupanom otricom. Tauranci su se time obraunavali hladnokrvno ili junaki, ako na taj nain razmiljate. Jednostavno bi zgrabili otricu i umrli. Dok bi ovjek pokuavao izvui svoje oruje iz smrznutog smrtonosnog zahvata, iskoraio bi tauranski maevalac sa sabljom dugom vie od metra i ubio ga. Osim maeva, imali su i neto nalik na bolo to je bilo dugo poput elastinog kabla koji je zavravao s desetak centimetara neega nalik na bodljikavu icu i s malenim utegom koji je to pokretao. To je za sve u blizini bilo opasno oruje; ako bi promailo svoju metu, nepredvidivo bi se zakrenulo i vratilo natrag. Ali prilino su esto pogaali metu, prolazili ispod titova i omatali bodljikavu icu oko glenjeva. Stajao sam lea uz lea s vojnikom Eriksonom, i uz pomo maeva uspjeli smo ostati ivi sljedeih nekoliko minuta. Kad su Tauranci spali na nekoliko desetaka preivjelih, samo su se okrenuli i poeli marirati van. Bacili smo neke strelice za njima, sredili trojicu, ali nismo ih htjeli progoniti. Mogli su se okrenuti i ponovno udariti. Ostalo nas je samo dvadeset i osam na nogama. Gotovo deseterostruko vie Tauranaca bilo je razbacano po zemlji, ali to nas nije tjeilo. Mogli su cijelu stvar ponoviti, s 300 novih vojnika. A tada bi uspjeli.

Ili smo od lea do lea, vadili van strijele i koplja, a onda ponovno zauzeli poziciju oko lovake letjelice. Nitko se nije trudio izvaditi koplja. Prebrajao sam ljude: Charlie i Diana bili su jo uvijek ivi (Hilleboe je stradala kao jedna od onih s kopljem), kao i jo dva pomona asnika. Wilber i Szydlowski. Rudkoski je jo uvijek bio iv, ali Orban je pobrao strelicu. Nakon to smo cijeli dan ekali, inilo se kao da se neprijatelj odluio na rat iscrpljivanjem, a ne na ponavljanje kopnenog napada. Strelice su stalno padale, ali ne vie u gomilama, nego po dvije, tri i deset. I iz svih moguih kutova. Nismo cijelo vrijeme mogli biti na oprezu; pogodili bi nekoga svaka tri ili etiri sata. Spavali smo naizmjence, po dvoje istovremeno, povrh generatora statikog polja. Najsigurnije mjesto u kupoli bilo je odmah ispod masivnog trupa broda. Svako malo Tauranci bi se pojavili na rubu polja, oito da provjere ima li nas jo. Ponekad bismo ih gaali strijelom, da vjebamo. Nakon dva dana strelice su prestale padati. Pretpostavljam da je bilo mogue da su ih jednostavno sve potroili. Ili su moda odluili da e prestati kad nas je ostalo samo dvadeset. Za to je bila vea vjerojatnost. Uzeo sam jedno koplje, otiao s njim do ruba polja i gurnuo van, otprilike jedan centimetar. Nakon to sam povukao natrag, vrh je bio istopljen. Kad sam to pokazao Charlieju, zaljuljao se naprijed-natrag u odijelu (jedini nain na koji se moglo kimnuti u odijelu); takvo neto ve se dogodilo prije, u jednom od prvih navrata kad polje nije upalilo. Jednostavno su zasuli polje laserskom paljbom pa ekali da izludimo od zatvorenosti i iskljuimo generator. Oni su vjerojatno sjedili u brodu i igrali neku svoju varijantu karata. Pokuao sam razmisliti. U tom neprijateljskom okruenju, s oduzetim osjetilima, kad svakih nekoliko sekundi gleda preko ramena, bilo je teko koncentrirati se na bilo to, makar i nakratko. Charlie je bio neto rekao. Ba juer. Nisam se mogao sjetiti. Onda to ne bi upalilo; samo se toga mogao sjetiti. Onda mi je najzad nadolo. Sve sam pozvao i napisao u snijegu: UZMITE NOVA-BOMBU IZ BRODA. ODNESITE JE DO RUBA POLJA. POMAKNITE POLJE. Szydlowski je znao gdje su na brodu odgovarajui alati. Sreom, sva smo vrata ostavili otvorenima prije nego to smo upalili statiko

polje; bila su elektronika i smrznula bi se i zaglavila. Uzeli smo asortiman kljueva iz strojarnice i popeli se do kokpita. On je znao kako ukloniti pristupnu plou pod kojom se otvorio niski pothodnik koji je vodio do spremita bombe. Pratio sam ga unutra u cijev iroku jedan metar. U normalnim okolnostima, pretpostavio sam, unutra bi bio mrkli mrak. No statiko je polje osvjetljavalo spremite bombe istom tamnom rasvjetom koja je prevladavala i vani, a nije ostavljala sjene. Spremite bombi bilo je premaleno za nas dvojicu, tako da sam ostao na kraju pothodnika i gledao. Vrata spremita bombi imala su runo otvaranje tako da je s njima bilo lako; Szydlowski je samo okrenuo ruku i stvar je bila rijeena. Vaenje bombi iz njihovih leita bilo je druga stvar. Naposljetku, on se vratio dolje do strojarnice i donio polugu. Polugom je oslobodio jednu, a ja drugu, pa smo ih otkotrljali iz spremita bombi. Narednik Anghelov ve je radio na njima dok smo se mi sputali dolje. Za nabiti bombu trebalo je samo odvrnuti detonator na nosu i malo proeprkati po njegovu utoru da se razbiju sigurnosni osigurai i mehanizam odgode. Brzo smo ih prenijeli do ruba, est ljudi po bombi, i postavili ih jednu pokraj druge. Potom smo mahnuli etvorki koja je stajala pokraj draa generatora polja. Podignuli su ga i uinili deset koraka u suprotnom smjeru. Bombe su nestale nakon to je rub polja proklizio preko njih. Nije bilo sumnje da su bombe eksplodirale. Na nekoliko sekundi vani je bilo vrue kao u unutranjosti zvijezde, a to se osjetilo ak i na statikom polju: otprilike je treina kupole na trenutak zasjala tamnom ruiastom, pa je onda ponovno posivjela. Osjetilo se blago ubrzanje, ba kao u sporom liftu. To je znailo da smo plovili prema dnu kratera. Hoe li dno biti vrsto? Ili emo potonuti kroz rastaljeno stijenje i zaglaviti kao muhe u jantaru o tome uope nisam razmiljao. Ako se to moda dogodilo, mogli bismo se gigavatnim laserima lovake letjelice probiti van. Barem nas dvanaest, u svakom sluaju. KOLIKO DUGO? Charlie je zagrebao u snijegu pod mojim nogama. To je bilo vraki dobro pitanje. Otprilike sve to sam znao bila je koliina energije koju su otpustile dvije nova-bombe. Nisam znao koliko e velika biti vatrena kugla od toga, to bi odredilo temperaturu detonacije i veliinu kratera. Nisam znao koji je toplinski kapacitet

okolnog stijenja, ni njihovu toku kljuanja. Zapisao sam: TJEDAN, ALI NE ZNAM! MORAM RAZMISLITI. Brodsko raunalo moglo bi to izraunati u tisuinki sekunde, ali nije radilo. Poeo sam pisati jednadbe u snijegu, pokuavajui izraunati najveu i najmanju moguu koliinu vremena koja e trebati da se vanjtina ohladi na 500 stupnjeva. Anghelov, ije je znanje fizike bilo puno suvremenije, sam je obavio svoje izraune na drugoj strani broda. Meni je ispalo negdje izmeu est sati i est dana (premda bi za est sati okolno stijenje moralo provoditi toplinu poput istog bakra), a Anghelovu je ispalo od pet sati do etiri i pol dana. Odluio sam da e biti est dana, a nitko drugi nije mi protuslovio. Puno smo spavali. Charlie i Diana igrali su ah struui simbole u snijegu; mene nikad nije moglo zaokupiti pomicanje figura na ploi. Nekoliko sam puta provjerio svoje izraune i stalno mi je izlazilo na est dana. Provjerio sam i Anghelove izraune, i inili su se u redu, ali drao sam se svojih. Nee nam koditi ako ostanemo u odijelima dan i pol due. Dobrohotno smo se prepirali jezgrovitom stenografijom. Bilo nas je ostalo devetnaest onaj dan kad smo bacili bombe van. est dana kasnije jo uvijek nas je bilo devetnaest, kad sam zastao s rukom iznad prekidaa za iskljuivanje generatora. to nas je ekalo tamo vani? Zasigurno smo pobili sve Taurance u krugu od nekoliko kilometara od eksplozije. Ali moda su dalje u pozadini bile neke priuvne snage koje sad strpljivo ekaju na rubu kratera. Barem se moglo gurnuti koplje izvan polja i cijelog ga izvui natrag. Ravnomjerno sam rasporedio ljude po podruju, tako da nas ne srede jednim jedinim udarcem. A onda, spreman da isti tren ponovno ukljuim polje, ako bi bilo to polo po zlu, stisnuo sam prekida. 8 Radio mi je jo uvijek bio namjeten na glavnoj frekvenciji; nakon vie od tjedan dana tiine u ui mi je iznenada nasrnulo glasno, veselo blebetanje. Stajali smo posred kratera dugog i irokog gotovo kilometar. Obronci su mu bili prekriveni sjajnom crnom korom ispresijecanom crvenim pukotinama, vrelim ali ne vie opasnim. Polutka tla na koju smo se oslonili potonula je dobrih etrdeset metara prema dnu kratera

koje je jo uvijek bilo rastaljeno, tako da smo mi stajali na nekoj vrsti postolja. Nije bilo Tauranaca na vidiku. Pourili smo u brod, hermetiki ga zatvorili, napunili ga hladnim zrakom te izali iz odijela. Nisam se kao glavni asnik iao gurati za jedini tu; samo sam se izvalio u akceleracijskom leaju i duboko udisao zrak koji nije vonjao po recikliranom Mandelli. Brod je bio dizajniran za posadu od najvie dvanaest ljudi, tako da smo ostajali vani u smjenama po sedam, da ne bismo napregnuli sustave za odravanje ivota. Poslao sam poruku koja se ponavljala drugom lovcu koji je jo uvijek bio udaljen est tjedana od nas, da smo u dobrom stanju i da ekamo da nas pokupi. Bio sam donekle siguran da imaju sedam slobodnih mjesta, budui da je posada za borbene misije u pravilu brojala samo troje ljudi. Bilo je dobro ponovno se etati okolo i razgovarati. Slubeno sam suspendirao sve vojne stvari tijekom boravka na planetu. Neki od preivjelih bili su iz Brilline buntovne skupine, ali nisu pokazivali nikakva neprijateljstva prema meni. Igrali smo pomalo nostalginu igru, usporeivali razliita razdoblja koja smo doivjeli na Zemlji, pitajui se kakva e biti za 700 godina kad se vratimo. Nitko nije spomenuo da emo u najboljem sluaju dobiti nekoliko mjeseci dopusta, a onda e nas dodijeliti nekoj drugoj udarnoj postrojbi, i jo emo jednom ovisiti o pukoj srei. Kolo sree. Jedan dan Charlie me pitao iz koje zemlje potjee moje ime; zvualo mu je udno. Rekao sam mu da potjee iz slabog poznavanja rijei i da bi zvualo jo udnije kad bi se izgovaralo kako treba. Potroio sam dobrih pola sata objanjavajui sve rubne detalje vezane uz to. No uglavnom, moji su roditelji bili hipiji (vrsta supkulture u Americi u kasnom dvadesetom stoljeu, u kojoj se odbacivao materijalizam a prihvaao irok spektar udnih ideja), koji su ivjeli u grupi s drugim hipijima u maloj poljoprivrednoj zajednici. Kad je moja majka zatrudnjela, nisu htjeli biti toliko konvencionalni da se vjenaju: to je podrazumijevalo majino preuzimanje oevog prezimena, a to bi podrazumijevalo da je ona njegovo vlasnitvo. No oboje su se nadrogirali i postali sentimentalni te odluili da e oboje promijeniti svoja prezimena u jedno isto. Otili su do najblieg grada, a putem su cijelo vrijeme raspravljali koje bi ime bilo najbolji simbol njihove ljubavne povezanosti malo je falilo da imam puno krae ime i odluili su se za Mandala.

Mandala je uzorak slian kolu koji su hipiji preuzeli iz neke strane religije, koji je simbolizirao kozmos, kozmiki um, Boga, ili bilo to drugo emu je trebao simbol. Ni moja majka ni moj otac nisu znali kako odslovkati tu rije, a gradski sudac zapisao ju je onako kako ju je uo. Nazvali su me Williamom u ast bogatog ujaka, koji je naalost umro bez prebite pare. est tjedana prolo je prilino ugodno: razgovarali smo, itali, odmarali se. Drugi je brod sletio pokraj naega i u njemu je bilo devet slobodnih mjesta. Ispremijeali smo posade tako da u svakom brodu bude netko tko moe rijeiti probleme, ukoliko neto ne bi timalo s predprogramiranom sekvencom skoka. Sebe sam smjestio u drugi brod, u nadi da e imati neke nove knjige. Nije ih imao. Zatvorili smo se u spremnike i istovremeno krenuli. Puno smo vremena provodili u spremnicima, samo da ne bismo na pretrpanom brodu morali gledati uvijek ista lica po cijeli dan. Dodatni periodi akceleracije doveli su nas natrag do Stargatea u deset subjektivnih mjeseci. Naravno, pretpostavljenom objektivnom promatrau prolo je 340 godina (manje sedam mjeseci). Stotine krstarica kruile su oko Stargatea. Loe vijesti: uz toliko neispunjenih misija, vjerojatno ne bismo dobili nikakav dopust. Ionako sam pretpostavljao da je izglednije da u zavriti na vojnom sudu nego na dopustu. Izgubio sam 88% ljudi iz satnije, mnoge od njih zato to nisu imali dovoljno povjerenja u mene da posluaju izravnu naredbu vezanu uz potres. A sa Sadeom-138 bili smo na istom kao prije; tamo nije bilo Tauranaca, ali nije bilo ni nae baze. Dobili smo nalog za slijetanje i odmah se spustili, bez atlova. Jo nas je jedno iznenaenje ekalo u svemirskoj luci. Desetci krstarica bili su naokolo prizemljeni (to nisu radili nikad prije iz straha da Stargate bude napadnut) a uz njih i dvije zarobljene tauranske krstarice. Nikad se nismo uspjeli dokopati njihovih krstarica neoteenih. U sedam stoljea mogli smo stei presudnu premo. Moda smo pobjeivali. Proli smo kroz zranu komoru pod znakom povratnici. Nakon to je zrak prokruio i nakon to smo izali iz odijela, ula je prekrasna mlada ena s kolicima punim tunika i rekla nam, uz savreni izgovor engleskog, da se odjenemo i odemo u dvoranu za predavanja na drugom kraju hodnika nama slijeva.

Tunika je bila udna na dodir, lagana a opet topla. Bila je to prva stvar koju sam nosio u gotovo godinu dana, osim borbenog odijela i gole koe. Dvorana za predavanja bila je prevelika za nas dvadeset dvoje, otprilike sto puta. Ista ena bila je tamo i zamolila nas da produimo naprijed. To je bilo uznemirujue; mogao sam se zakleti da je dolje u hodniku otila u suprotnom smjeru znao sam da jest; nisam joj mogao prestati gledati guzicu pripijenu uz odjeu. Ma dovraga, moda su imali prijenosnike materije. Ili teleportaciju. Nije joj se dalo hodati. Sjedili smo minutu, a onda se preko pozornice doetao ovjek s hrpom debelih biljenica pod svakom rukom, odjeven u isti tip jednostavnih tunika kakve su nosile i ene i mi. Pratila ga je enska koja je takoer nosila biljenice. Pogledao sam iza sebe i jo je uvijek stajala tamo u prolazu. Da bi stvari bile jo udnije, ovjek je zapravo bio blizanac njima dvjema. ovjek je prelistao jednu od biljenica i proistio grlo. Ove knjige bi vam trebale posluiti da se snaete, rekao je, takoer sa savrenim naglaskom, a ne morate ih proitati ako neete. Ne morate raditi nita ako to ne elite jer... vi ste slobodni ljudi. Rat je zavrio. Sumnjiava tiina. Kao to ete sami vidjeti u ovoj knjizi, rat je zavrio prije 221 godine. Prema tome, ovo je 220. godina. Po starom, naravno, godina je 3138. poslije Krista. Vi ste zadnja grupa vojnika koja se vratila. Nakon to vi odete odavde, i ja u otii. I unitit u Stargate. Postoji samo kao sabirni centar za povratnike i kao spomenik ljudskoj gluposti. I sramoti. Kao to sami moete proitati. Unitavanje e biti in proienja. Prestao je govoriti, a ena se nadovezala, bez stanke. ao nam je zbog onoga to ste proli i volio bih da mogu rei da je to bilo s dobrim ciljem, ali kao to ete proitati, nije bilo. ak i bogatstvo koje ste prikupili, zaostale plae s kamatama, bezvrijedno je, budui da se ja vie ne koristim novcem ili kreditima. A i ne postoji takav ekonomski sustav u kojemu se koriste te... stvari. Kao to ste dosad pretpostavili, preuzeo je ovjek, ja sam, mi smo, klonovi jednog jedinog ovjeka. Prije kojih dvjesto pedeset godina zvao sam se Kahn. Sad se zovem ovjek. Imao sam izravnog pretka u vaoj satniji, kaplara Larryja Kalina. alosti me to se nije vratio.

Ja sam preko deset milijardi individua, ali samo jedna svijest, rekla je ona. Nakon to proitate knjigu, pokuat u vam to pojasniti. Znam da e to biti teko shvatiti. Nijedan drugi ovjek se ne oivljava, budui da sam ja savren obrazac. Individue koje umru zamijene se. Meutim, postoje neki planeti na kojima se ljudi normalno raaju, poput sisavaca. Ako vam je moj drutveni sustav previe udan, moete otii na jedan od tih planeta. Ako elite sudjelovati u prokreaciji, neu je obeshrabrivati. Mnogi veterani zamolili su me da im promijenim orijentaciju u heteroseksualnu, da bi se lake uklopili u te druge zajednice. To mogu izvesti vrlo lako. Ne brini se za to, ovjee, samo mi daj kartu. Bit ete gosti ovdje na Stargateu, a nakon toga ete otii kamo god elite, rekao je. Molim vas da u meuvremenu proitate ovu knjigu. Slobodno me pitajte bilo to, ili zatraite bilo kakvu uslugu. Oboje su ustali i otili s pozornice. Charlie je sjedio pokraj mene. Nevjerojatno, rekao je. Oni putaju... oni ohrabruju... mukarce i ene da to ponovno rade? Jedni s drugima? Prije nego to sam uspio sastaviti razumnu, suosjeajnu repliku, enska varijanta ovjeka iz prolaza, koja je sjedila iza nas, ponudila je odgovor. To nije osuda vaeg drutva, rekla je, vjerojatno ne uviajui da je on to malo osobnije shvatio. Samo smatram da je to nuno kao eugenika sigurnosna mjera. Nemam dokaza da bilo to nije u redu s kloniranjem samo jednog idealnog pojedinca, ali ako se pokae da je to bila pogreka, postojat e golema genetska priuva s kojom se moe poeti iznova. Potapala ga je po ramenu. Naravno, ne morate ii na te rasplodne planete. Moete ostati na jednom od mojih planeta. Za mene nema razlike izmeu heteroseksualnog i homoseksualnog openja. Popela se na pozornicu da odri dugi govor o tome gdje emo boraviti, to emo jesti dok smo na Stargateu i tome slino. Nikad me prije nije zavelo raunalo, Charlie je promrmljao. Rat dug 1143 godine zapoeo je pod lanim pretpostavkama, a nastavljao se samo zato to dvije vrste nisu mogle komunicirati. Jednom kad su uspjeli uspostaviti komunikaciju, prvo je pitanje bilo Zato ste ovo zapoeli? a odgovor je glasio Mi da smo prvi zapoeli?

Tauranci tisuljeima nisu znali za rat, a poetkom dvadeset prvog stoljea inilo se kao da je i ovjeanstvo bilo spremno osloboditi se te navike. No stari vojnici jo su uvijek bili u igri, a mnogi od njih na pozicijama moi. Zapravo, oni su upravljali Istraivakom i Kolonizacijskom grupom Ujedinjenih naroda, koja je koristila novootkrivene kolapsarske skokove da istrai meuzvjezdani svemir. Mnogi od tih davnih brodova doivjeli bi nesreu i nestali. Bivi vojni slubenici bili su sumnjiavi. Naoruali su kolonizacijsku letjelicu i prvi put kad su se susreli s tauranskim brodom, raznijeli ga. Obrisali su prainu sa svojih starih odlikovanja, a ostalo je svima poznato. No nije se sva krivica mogla svaliti na vojsku. Dokazi koje su podastrli da su Tauranci bili odgovorni za prve rtve bili su smijeno tanki. Nekoliko ljudi koji su to isticali ignoriralo se. Zapravo, gospodarstvu na Zemlji trebao je rat, a ovaj je bio idealan. Pruao je finu rupu bez dna za ubacivanje hrpe love, no uz to je i ujedinio ovjeanstvo. Tauranci su ponovno nauili ratovati, ali slabo. Nikad zapravo nisu postali dobri u tome, i naposljetku bi izgubili. Tauranci, objanjavala je knjiga, nisu mogli komunicirati s ljudima jer nisu poimali individualnost; oni su se raali kao klonovi ve milijunima godina. Naposljetku, jedna je krstarica sa Zemlje za posadu imala ovjeka, klonove Kahna, i oni su se prvi put mogli meusobno razumjeti. Knjiga to navodi kao in kojemu ne trebaju dodatna objanjenja. Pitao sam ovjeka da mi pojasni to to znai, to je to posebno u meusobnoj komunikaciji klonova, a on je rekao da ja to a priori ne mogu razumjeti. To se rijeima ne moe opisati, a i kad bi se moglo, moj se mozak ne bi mogao prilagoditi tom konceptu. U redu. Zvualo mi je malo sumnjivo, ali bio sam voljan to prihvatiti. Prihvatio bih i da je ono gore zapravo dolje, ako bi to znailo da je rat zavrio. ovjek je bio prilino obziran entitet. Samo za nas dvadeset dvoje potrudio se oivjeti mali restoran-tavernu, a uz to nam je osoblje u njoj bilo na raspolaganju non-stop (nikad nisam vidio ovjeka da jede ili pije valjda su nali naina da to nekako zaobiu). Sjedio sam tamo jedne veeri, pio pivo i itao njihovu knjigu, kad je uao Charlie i sjeo pokraj mene. Bez uvoda, rekao je: Pokuat u s tim

Pokuat e s im? Sa enama. Hetero. Proli su ga trnci. Bez uvrede... to ba i nije privlano. Potapao me po ruci, a djelovao je rastreseno. Ali alternativa... jesi li je iskuao? Pa... ne, nisam. Gledati enskog ovjeka bio je pravi uitak, ali samo na onaj nain na koji se gleda slika ili kip. Jednostavno ih nisam mogao promatrati kao ljudska bia. Nemoj. Nije to detaljnije pojasnio. Osim toga, oni kau on kae, ona kae, to kae da me mogu vratiti u staro stanje jednako lako. Ako mi se ne svidi. Svidjet e ti se, Charlie. Naravno, to i oni kau. Naruio je esticu. Samo mi se ini neprirodnim. Uglavnom, budui da u, ovaj, napraviti tu promjenu, bi li te smetalo ako... zato ne bismo isplanirali da odemo na isti planet? Svakako, Charlie, to bi bilo super. Stvarno sam to mislio. Zna li gdje ide? Ma dovraga, ba me briga. Samo da se maknem odavde. Pitam se je li Nebo jo uvijek onako lijepo... Nije. Charlie je palcem pokazao na barmena. On ivi tamo. Ne znam. Valjda postoji popis. ovjek je uao u tavernu, gurajui kolica do vrha natrpana fasciklima. Bojnie Mandella? Kapetane Moore? To smo mi rekao je Charlie. Ovo su va vojni dosjei. Nadam se da e vam biti zanimljivi. Bili su prebaeni na papir kad je jo samo vaa udarna postrojba bila zaostala, jer ne bi bilo praktino drati ukljuenima sve uobiajene mrene sustave da uvaju tako malo podataka. Uvijek bi predvidjeli tvoje pitanje, ak ako ga ne bi ni imao. Moj je fascikl bez sumnje bio pet puta deblji od Charliejevog. Vjerojatno je bio deblji od bilo kojeg drugog fascikla, jer inilo se da sam ja jedini vojnik koji je preivio cijeli rat. Jadna Marygay. Pitam se kakav je izvjetaj o meni podnio stari Stott. Okrenuo sam fascikl na naslovnicu. Na prvoj stranici bio je privren kvadrati papira. Sve ostale stranice bile su sasvim bijele, ali ova je bila ukasta, dotrajala i raspadnuta po rubovima. Rukopis mi je bio poznat, previe poznat i nakon toliko puno vremena. Bio je datiran prije vie od 250 godina.

Trgnuo sam se i oi su mi se zamaglile od iznenadnih suza. Nisam imao razloga sumnjati da bi mogla biti iva. No nisam znao ni da je mrtva, ne dok nisam vidio taj datum. Williame? to je... Pusti me na miru, Charlie. Samo na minutu. Obrisao samo oi i zatvorio fascikl. Ne bih trebao ni proitati to prokleto pisamce. Idem u novi ivot i trebao bih ostaviti iza sebe duhove prolosti. Ali ak je i poruka iz groba bila neka vrsta kontakta. Ponovno sam otvorio fascikl. 11. listopada 2878. Williame, Sve je ovo u tvojem osobnom dosjeu. No koliko te poznam, mogao bi ga jednostavno baciti. Pa sam se pobrinula da dobije ovu poruku. Preivjela sam, oito. Moda e i ti. Pridrui mi se. Po evidenciji znam da si otiao na Sade-138 i da se nee vratiti jo nekoliko stoljea. Nema problema. Idem na planet koji zovu Srednji Prst, peti planet od Mizara. Udaljen je dva kolapsarska skoka, deset subjektivnih mjeseci. Srednji Prst neka je vrsta izdvojenog mjesta za heteroseksualce. Zovu ga eugenikom nadzornom osnovicom Nema veze. Trebao je sav moj novac i sav novac petero drugih veterana, ali kupili smo krstaricu od ISUN-a. I koristimo je kao vremenski stroj. Tako ja relativistiki letim amo-tamo i ekam te. Brod ode na pet svjetlosnih godina i vrati se do Srednjeg Prsta vrlo brzo, to je sve to radi. Svakih deset godina ostarim otprilike mjesec dana. Dakle, ako stigne prema rasporedu i ako si jo uvijek iv, imat u samo dvadeset osam godina kad doe ovdje. Pouri! Nikad nisam nala nikoga drugog i ne elim nikoga drugog. Nije mi vano ima li devedeset godina ili trideset. Ako ti ne mogu biti ljubavnica, bit u ti njegovateljica. Marygay Da te pitam, barmene. Da, bojnie? Zna li za neko mjesto koje se zove Srednji Prst? Je li jo uvijek tamo?

Naravno da jest. Gdje bi drugdje bio? Dobro mi kae. Vrlo fino mjesto. Vrtni planet. Neki ljudi misle da na njemu nema dovoljno uzbuenja. O emu se radi? pitao je Charlie. Pruio sam barmenu svoju praznu au. Upravo sam naao mjesto kamo emo otii. 9

Epilog Iz Novog glasnika, Paxton, Srednji Prst 24-6 14. 2. 3143. STARAC DOBIO PRVOG SINA Marygay Potter-Mandella (Post Road 24, Paxton) rodila je proli petak divnog malog djeaka, tekog 3,1 kilogram. Marygay tvrdi da je druga najstarija stanovnica Srednjeg Prsta, budui da je roena 1977. godine. Prola je kroz vei dio Vjenog rata u borbi, a nakon toga je u vremenskom atlu 261 godinu ekala da se vrati njezin brani drug. Beba, kojoj jo nisu dali ime, poroena je kod kue, uz pomo obiteljske prijateljice, doktorice Diane Alsaver-Moore. Chita(m) 09/2012. Pogovor

Petera F. Hamiltona Ovo sam ve jednom radio. Kad je 1999. pokrenuta biblioteka SF Masterworks, Vjeni rat je zaslueno bio prva knjiga u njoj objavljena. Tada su me izdavai zamolili za citat koji e uvrstiti na korice i bilo mi je neizmjerno drago napisati ga. I evo nas ponovno pred jo jednom serijom knjiga, nazvanom 10 znanstvenofantastikih romana koje ste morali proitati.

Jo jednom, Vjeni rat meu njima zauzima uoljivo mjesto. To bi vam trebalo neto govoriti. S Vjenim ratom sam se prvi put susreo u kasnim sedamdesetima dok sam jo bio kolarac koji je itao sve znanstvenofantastike romane kojih se uspio dokopati. Tada je bio neto posebno, i sada je neto posebno. U tih o Boe etvrt stoljea koliko je prolo od mog prvog itanja proitao sam stotine knjiga, neke od kojih su bile izvrsne. Veini se ne sjeam ni naslova, kamo li fabule i likova. S ovom knjigom to nije sluaj. tovie, u svojoj sam prvoj knjizi glavnog junaka nazvao uoljivo slinim imenom Williamu Mandelli, naratoru Vjenog rata. ime je ova knjiga zasluila toliku hvalu i panju? Fabula je (nadam se da e mi Joe oprostiti) relativno jednostavna. anrovska klasika. Izvanzemaljci napadaju zemaljske poloaje i treba ih istrijebiti, a ljudi koriste sve naprednije oruje i tehnologiju kako se rat razvija, A doista se razvija, stoljeima zahvaljujui relativistikim skokovima koji vodove prevoze na udaljene zvijezde gdje izvravaju napadake misije. Ono to ova knjiga posjeduje, a mnogo njezinih klonova nedostaje, jest snaan glavni junak. Mandella je tipini grintavac koji se naao u ratu u kojem se ne eli boriti, odbacuju ga uokolo dogaaji koje ne moe kontrolirati, a njima manipuliraju politiari u vlastitu korist. Ako na tom popisu nema niega s im moete suosjeati, onda zasigurno niste s ovog planeta. Dok s lanca puta nasilje nevienih razmjera, njegove ga brojne mane ine u isto vrijeme nevjerojatno suosjeajnim. Kao itatelj, navijate za njega od samog poetka. Sve to preslikava Vijetnamski rat u kojem je Joe sudjelovao. Cijelo je vrijeme imao problema s objavljivanjem ovog romana upravo zbog toga. No kad se konano naao na policama knjiara, bilo je oito da je u njemu rije o mnogo vie stvari nego o tom dotinom ratu. Bio je to znalaki glas koji se bavi openitim iskustvom rata. A to ga, iznad svega, ini jednako relevantnim danas kao to je to bio i tada. Potpomogla je svakako i injenica da je Joe izvrstan pisac. Jo bolje od toga, on je izvrstan pisac znanstvene fantastike, koji tehnologiju koristi s mjerom ali uvjerljivo. Za razliku od veine knjiga napisanih u ranim sedamdesetima, uspio je stvoriti univerzum koji funkcionira i ljudsko drutvo koje jedva da je imalo zastarjelo. Istina, datumi su pogreni. Sredinom devedesetih nismo imali meuzvjezdane brodove (teta!). No svatko tko danas po prvi puta uzme ovu knjigu u ruke teko e povjerovati da je napisana davno prije nego to su

internet, mobilni telefoni i iPodovi uope postojali. Uvijek je prava poslastica naii na snanu imaginaciju koja je s upotrijebljena takvom temeljitou. Ne mogu ni opisati kako je neobino i prekrasno po prvi puta vidjeti svoje ime citirano na naslovnici knjige koja je imala toliko trajan utjecaj na mene kao adolescenta. I velika je ast jo jednom pisati pohvale Vjenom ratu. Ako me se za deset godina tko bude jo uvijek sjeao, bit u poaen uiniti to ponovno. Da zavrim u osobnom tonu, Joea sam naposljetku dobio priliku upoznati prije nekoliko godina. Trenutak je uvijek nelagodan kad uivo upoznajete svojeg idola. Nisam se trebao brinuti, osim to je inspirativan pisac, on je i divan ovjek. Peter F. Hamilton U Rutlandu, prosinac 2005. Joe William Haldeman (roen 1943.) ameriki je autor znanstvene fantastike. Na University of Maryland 1967. diplomirao je fiziku i astronomiju i iste godine poslan u Vijetnam, gdje je ranjen. Njegovo je ratno iskustvo posluilo kao inspiracija za njegov prvi roman War Year. ivi na Floridi i u Massachusettsu, gdje na MIT-u predaje kreativno pisanje. Njegov najpoznatiji roman Vjeni rat takoer je inspiriran iskustvima u Vijetnamu i osvojio je ugledne nagrade kao to su Hugo, Nebula i Locus, a kasnije je adaptiran u TV-seriju. Najavljeno je da e verziju za veliki ekran reirati slavni Ridley Scott. Haldeman je napisao i dva najranija originalna romana prema kultnoj TV-seriji Zvjezdane staze, Planet of Judgment i World Without End, a za svoj je rad osvojio sve svjetske ugledne anrovske nagrade, kao i poasno doivotno lanstvo udruenja Science Fiction and Fantasy Writers of America.