FAKULTET POLITICKIH NAUKA urnalistika

SEMINARSKI RAD HISTORIJA

POSLJEDNJA BOSANSKA KRALJICA KATARINA KOSACA

Profesor: prof.dr. Smail Cekic ___________________

Student: Jelena Baric ___________________

Objavljeno na www.4study.info - 4study.info, prvi studentski portal za slobodnu i besplatnu razmjenu informacija na podrucju ex-yu

KATARINA VUKCIC KOSACA(1424.-1478.)

Bosanska kraljica Katarina je jedna od rijetkih ena iz BiH kojoj je uspomenu sacuvala ne samo povijest nego i narodna predaja. ivjela je razmjerno kratko, svega 54 godine: u djetinjstvu i djevojatvu 22, kao supruga bosanskog kralja 15 i kao udovica 17 godina.

Djetinjstvo i mladost
Katarina je prvorodena kci jednog od najmocnijih srednjovjekonnih vlastelina Stjepana Vukcica Kosace (1435.-1466.), vojvode koji je od strica Sandalija Hranica naslijedio prostrano vojvodstvo 1435. nad humskim (hercegovackim) podrucijem-od Gorada do Boke i od rijeke Cetine do Nikica. U to vrijeme pravi gospodar Bosne smatrao se Murat II. Tvrtko II.bio je na Bobovcu. Dok je posljednjih godina vladanja bdio da sacuva ostatke svoje kraljevske vlasti, Stjepan Vukcic u junom djelu bosanske drave vladao je samostalno tako da se njegova oblast skoro nije ni pribrajala ostaloj bosanskoj dravi. Tako je Sandaljevazemlja bila odvojena od kraljevine kojom je upravljao bosanski kralj. ena Stjepana Vukcica bila je Jelena, kcer zetskog kneza Bale III, unuka Sandaljeve druge ene Jelene. S njom je imao uz Katarinu i dva sina, Vladislava i Vlatka. Ugledajuci se na slavnog i mocnog splitskog Hrvoja Vukcica i on je uzeo sebi naziv hercega, da bi istakao svoj poloaj medu drugim velikaima bosanskog kraljevstva. Katarinin otac, herceg Stjepan, za duge vladavine na velikim podrucjima svojih vlastelinskih posjeda sukobljavao se i ratovao s mnogim velikaima; bosanskim kraljem, Ugarima, Turcima i Dubrovcanima pa cak i protiv svoje ene i sinova. Pristajao je uz bogumile. Katarina se rodila 1424. ili 1425. godine u srednjovjekovnom gradu Blagaju na Buni kraj Mostara ili u gradu Sokolu u gornjem Podrinju. O Katarininom djetinjstvu se malo zna. Boravila je u mjestima gdje se zadravao njen otac; to je u djetinjstvu bio Sokolgrad, nedaleko od sastavka Pive i Tare uz Drinu, a kasnije u Blagaju, nad izvorom Bune. Ne zna se nita o njezinom odgoju i obrazovanju, ali se pretpostavlja da nije bilo loije nego kod drugih velikakih kceri. Najveci upliv na kcer imala je majka, jer otac zbog poslova i ratovanja nije imao vremena za nju. Da li je Katarina bila bogumilka, kao otac, ili pripadnica pravovjerne crkve, kao njezina majka, ne zna se sigurno. Ako je bila bogumilka, prilikom svoje udaje ona se odrekla krivovjerja, kako se to navodi u pismu pape Nikole V. Iz 1452. godine. Od tada je uvijek nastupala kao katolkinja.

Bosanska kraljica
Kod vlastelina toga doba udaja ena bila je povezana s politickim i zemljinim interesima i rodbinskim saveznitvom s drugim velikaima. Mudri i iskusni herceg Stjepan namjeravao je udati svoju kcer Katarinu za uglednu i plemenitu osobu visokog roda i poloaja. Ta mu se prigoda pruila 1446. godine kada je kralj Stjepan Toma Kotromanic, unuk bosanskog kralja Tvrtka I. Zaprosio hercegovu kcer Katarinu. Stjepan Toma je bio pristaa tzv. Bosanske crkve.
Objavljeno na www.4study.info - 4study.info, prvi studentski portal za slobodnu i besplatnu razmjenu informacija na podrucju ex-yu

Kada je Stjepan Toma doao na prijestolje, u Bosni su bile dvije stranke. Jedna je smatrala da treba nastaviti borbu sa Turcima. Ta stranka je bila nadmocnija. Druga je bila za nagodbu sa Turcima. Tu stranku vodio je Radivoj, nezakoniti sin kralja Ostoje. Stranka koja je bila za borbu s Turcima, dovela je Stjepana Tomaa na prijestolje. On je prihvatio njzin politicki program. Buduci da je bio pataren, prihvatio je katolicku vjeru, i tako je mogao lake suradivati sa ostalim katolickim vladarima u borbi protiv Turaka. Doavi na prijestolje, Stjepan Tomaevicimo je dva pitanja koja su bacala slabu sjenu na njegovu slubu. Prvo, bio je nezakonit, a drugo njegova enidba bila je nevaljana po katolickom obredu. ivio je sa enom niskog roda, Vojacom, koju je samo obecao vjencati. Da bi rijeio ove potekoce, obratio se papi Eugenu IV koji ga je 29.5. proglasio zakonitim kraljem Bosne i rijeio ga obecanja da ce Vojacu oeniti. Proglaen zakonitim kraljem, Stjepan Toma je poduzeo korake da bi se nagodio sa strankom koja je zagovarala dogovor sa Turcima, a vodio ju je njegov brat Radivoj. Najjaca podrka toj stranci bio je Stjepan Vukcic Kosaca, koji je u to doba imao za udaju kcerku Katarinu. Da bi se sprijateljio sa Stjepanom, Stjepan Toma odlucio je zaprositi Katarinu za enu. Vjencanje je obavljeno veoma svecano na Milodrau, izmedu Kiseljeka i Busovace, u sreditu tadanje bosanske drave, izmedu srednjovjekovnih sredita Kreeva, Fojnice, Kraljeve Sutjeske i Visokog.

Na bosanskom kraljevskom dvoru

Ovim vjencanjem Katarina je postala Bosanska kraljica. Ona je kroz citav ivot bila vjerna supruga svoga mua, zajednicki je s njime nastupala i pratila ga na putovanjima i u njegovim boravitvima: na Bobovcu, u Kraljevoj Sutjesci, u Jajcu. Njezina udaja ostvarila je na due vrijeme mir izmedu njena oca i mua. Kasnije, taj se mir pretvorio u ratni sukob, u kojem su na jednoj strani stajali kralj Stjepan Toma, Dubrovcani, Katarinina majka i njezin brat Vladislav, a na drugoj strani njen otac, koji je dozvao u pomoc i Turke, Katarina se usrdno molila Bogu da se neprijateljstvo obustavi i kad je dolo do pomirenja, poslala je darove crkvi u Olovu. Poto je i sama trebala vjerske upute i pouke, papa Eugen IV dopustio joj je, uskoro iza njena vjencanja, da sebi izabere izmedu bosanskih frenjevaca dva dvorska kapelana kao duhovne savjetnike i ucitelje u vjeri. Kao pobona katolkinja ne samo da je poticala mua na gradnju crkava nego je i sama sudjelovala u tome. Prema jo nepotpuno istraenoj povijesnoj gradi bosanski kralj i njegova supruga za svoje vladavine u Bosni, sagradili su nekoliko sakralnih zdanja. U drevnom gradu Jajcu, jednom od najvanijih utvrdenih srednjovjekovnih bosanskih gradova, kralj Stjepan Toma sagradio je crkvu sv. Marije sa cuvenim zvonikom sv. Luke. Taj rijetko sacuvani kecanski znamen je znak kraljevskog grada Jajca i uz sva ratna zbivanja u Bosni u minulu ratu ostao je ivi svjedok katolicanstva tog dijela Bosne. U Vranduku kralj Toma je sagradio crkvu sv. Tome. Kraljica Katarina sagradila je u Jajcu crkvu sv. Katarine, a u Vrilima na Kupresu crkvu
Objavljeno na www.4study.info - 4study.info, prvi studentski portal za slobodnu i besplatnu razmjenu informacija na podrucju ex-yu

Presvetog Trojstva, koju je papa obdario oprostima 1447.godine. za tu crkvu Katarina je u svojoj oporuci 1478. ostavila one moci kojima je raspolagala. Kako je ta crkva izgkedala ne zna se jer je netragom nestala, grada iz njene ruevine upotrebljena je za gradnju gradskog kupatila. Katarina je u braku dobila dvoje ili troje djece: Sigismunda, Katarinu i jo jednog sina 1449. god o kojem se nita pouzdano ne zna. Ovo vrijeme bilo je optereceno stalnom politickom i vojnom prijetnjom Osmanske Carevine koja se nezaustavljivo irila prema zapadu. Kraljica Katarina bila je ukljucena u napore Bosanskog Kraljevstva da sacuva neovisnost i prui otpor neprijatelju koji je sve cece napadao u bosanski teritorij. U tim dramaticnim trenutcima kraljica Katarina je doivjela veliku bol kojom je pocela sva njena tragedija. Dok je Stjepan Toma sakupljao vojnike po svojoj dravi uzaludno pozivajuci na obranu domovine i traio pomoc od zapadnih zemalja protiv neprijatelja Turaka, umro je iznenada u srpnju 1461.godine. njegova supruga je ostala udovica u 37. godini sa dvoje djece. Poslije smrti kralja Tomaa teko se stanje u Bosni naglo pogoravalo. Kralja je naslijedio njegov sin Stjepan Tomaevic, Tomaev sin iz braka s Vojacom. Katarina je priznala svom pastoeku na to pravo i prema njemu tako postupala da ju je on, nakon oceve smrti, priznao za Kraljicu majku i iskazivao joj duno potovanje.

Pad Bosne
Na sjeveru Bosni je prijetio kralj Matija Korvin, na zapadu hrvatski ban Pavao Sperancic, na istoku turski car Muhamed II koji je samo cekao trenutak kada ce Bosnu da pretvori u turski paaluk. Teko je bilo stanje i u samom kraljevstvu gdje su patareni cekali na osvetu i pomoc s bilo koje strane. Stjepan Tomaevic se za pomoc obratio rimskom papi Piju II i europskim vladarima prognozirajuci u kakvom ce se poloaju naci i sama Europa ako Bosnu prepusti Turcima. Papa Pijo II odazvao se molbi i Stjepan Tomaevic je u Jajcu krunisan za bosanskog kralja. Ovom prilikom vojvoda Stjepan Kosaca u znak mira i saveznitva sa novoizabranim kraljem poslao je u Jajce sina Vlatka i prekinuo odnos sa Sultanom. Medutim kada su Turci provalili u Hercegovinu, morao je s njima ponovo zakljuciti mir i dati im 40 000 dukata. 1461. godine Bosna je bila prividno slona, medutim ugarskom kralju Matiji Korvinu je smetalo to je Stjepan postao bosanski kralj smatrajuci sa bosansko kraljevstvo po dravnom pravu pripada ugarskoj kruni. Kada je papa saznao za to, poslao mu je pismo u kojem ga moli da se izmiri sa Stjepanom. Poto se nije htio zavaditi s papom Matija je sklopio mir i savez za zajednicku obranu od Turske sile sa Stjepanom, a Stjepan je obecao da ce turskom caru prestati placati danak. Zavaran iluzijama o solidarnosti Europe, 1462. Stjepan je odbio da plati danak sultanu. Doznavi to, car Muhamed II se odlucio na osvetu. Kada je ubrzo

Objavljeno na www.4study.info - 4study.info, prvi studentski portal za slobodnu i besplatnu razmjenu informacija na podrucju ex-yu

potom uvidio ispraznost svojih svih iluzija, Stjepan grcevito nastoji postici petnaestogodinje primirije s Turcima. Naravno, uzalud. I Turci su u proljece 1463.poli na Bosnu sa 150 000 konjanika i brojnim pjeacima. Zauzevi Podrinje dolaze pod najjaci bosanski grad Bobovac 19.5.1463. Muhamed je uvidio da nece lako moci zauzeti ovaj grad i poceo je spremati velike topove, ali vec treci dan opsade Radak, koji je samo prividno bio katolik, a u dui pataren izdao je Bobovac za novac. Kada je kasnije Radakstigao po nagradu, Muhamed ga je ubio. Dok je car Muhamed zauzimao Bobovac, kralj Stjepan Tomaevic se sa blagom i porodicom sklonio u tvrdi grad Jajce na utoku Plive u Vrbas. Kada je sultan razorio i zapalio Bobovac, krenuo je sa vojskom da zauzme Jajce i zarobi Tomaevica, osvajajuci uz out gradove i tvrdave. Ali kada je doao u Jajce saznao je da je Stjepan pobjegao i sklonio se u grad Kljuc. Muhamed je bezuspjeno opsjedao Kljuc 4 dana. Vidjevi da se nece dugo moci opirati turskoj sili Stjepan sklapa sa Sultanom ugovor prema kojem se turska vojska trebala povuci iz Bosne, a kralj bi Sultanu i dalje placao godinji danak. Ugovorom je kralju, takoder, bila zajamcena sloboda. Medutim, Sultan je prekrio sklopljeni ugovor i na prijevaru optuio kralja te ubio njega, njegovog strica Radivoja i brojno plemstvo.

Bijeg iz Bosne
Ovom prilikom Katarina se slucajno nalazila izvan Bosne kod svoga brata Vladislava. Sva bol kraljice pocele je nesrecom koja je zadesila njeno dvoje malodobne djece. Oni su zarobljeni i odvedeni u Stambol i oboje su primili islam. Sigismund je postao Ishak-beg Kraljevic i bio Sandak-beg u Maloj Aziji, to je bilo s Katarinom, izvori nisu zabiljeili. U mjesecu srpnju Katarina se nalazila u podruciju Dubrovacke Republike. Stanovala je na otoku Lopudu. Na odobrenje dubrovackog senata dola je u Dubrovnik, da rijei pitanja odnosa Bosanskag Kraljevstva i Dubrovacke Republike u novim prilikama i tom prilikom predala je mac Stjepena Tomaa s namjerom da ga dubrovacka vlast preda njenom sinu Sigismundu ako se oslobodi ropstva. Dubrovacki dokumenti ne kau kada je kraljica Katarina napustila podrucije Dubrovacke Republike. Predpostavlja se da nije dugo ostala. Prije pada Bosne papa Pijo II (1458.-1464.) nagovarao je sve krcanske vladare, da zajednickim silama protjeraju Turke iz Europe. A pad Bosne i umorstvo njezina kralja bio je kao novi zov za uzbunu. 21.10.1463. pismom Ezechielis prophetae, Pijo II najavio je krcanskom svijetu da je odlucio staviti se na celo kriarske vojne protiv Turaka i pozvao je kriare, da u junu 1464. nadu u Ankoni. Ali upravo dok je pripremao vojsku zatekla ga je smrt. Ovo nastojanje pape Pija II u tekim casovima iza pada Bosne bilo je jedina nada za Katarinu, da ce se njeno kraljevstvo osloboditii. Nasljednici pape Pija II, Pavao II i Siksto IV, teili su istom cilju, ali nisu bili u stanju da ga ostvare.

Objavljeno na www.4study.info - 4study.info, prvi studentski portal za slobodnu i besplatnu razmjenu informacija na podrucju ex-yu

Boravak u Rimu Ne zna se tocno, kada je Katarina dola u Rim. U Rimu je Katarina dobivala od pape pomoc da bi mogla pristojno ivjeti prema svom kraljevskom dostojanstvu. Njena mjesecna pomoc iznosila je 100 dukata, a uz to davano joj je kroz nekoliko godina 20 dukata mjesecno za stan. Njezon prvi stan u Rimu nalazio se u iznajmljenoj kuci rimskog gradanina Jakova Mentebona. U njoj je ostala do 1.10.1469. Napustivi tu kucu, Katarina je prela u drugu, u kojoj je ivjela do smrti. U tom novom stanu napravila je oporuku nekoliko dana prije smrti. S kraljicom Katarinom dolo je u Rim nekoliko dvorjanina, pa je ondje uspostavila neku vrstu kraljevskog dvora. Iako u tudini, bez stvarnog kraljevstva, Katarina nije nikada zaboravila svoj kraljevski poloaj. Dostojanstveno je podnosila sve svoje nedace i uvijek se pokazivala kao zakonita prestavnica bosanskog kraljevstva i svoje djece. Talijanska i rimska javnost s potovanjem je gledala na njenu teku sudbinu. Katarini su u Rimu najvie na paneti bila njezina djeca, Sigismund i Katarina, koje su Turci odveli u ropstvo. Kako se dogadalo da su kadkada Turci vracali djecu iz ropstva za dobar novac, ona se vodila milju da bi tako mogla osloboditi svoju djecu. Tako je 1470. godine poslala milanskom knezu Galezzo Sforza svoja dva izaslanika, Nikolu ubranica i Abrahama Radica, da bi od njega u njezino ime izmolili pomoc. Nakon gotovo 4 godine, 1474.godine putovalo je novo kraljicino izaslanstvo u Milan. Voda izaslanstva bio je opat Piero di Forte, a sa njim iao je i kraljicin rodak Abraham Radic. Izloili su milanskom knezu, da je kraljica cula, kako je sultan obecao pustiti njazina sina, pa je odlucila otici na granicu turskog carstva da ga primi. Traili su pomoc za trokove kraljicina puta ili njezine dugove u Rimu. ta je izaslanicima milanski knez odgovorio, nije poznato. Katarina svoju djecu nije nikada vidjela. U Rimu je sazrelo krcansko uvjerenje kraljice Katarine. Iako je vec odavno prihvatila krcanstvo katolickog oblika i nastojala po njemu ivjeti, njezin boravak u centru krcanstva djelovao je na nju i u vjerskom pogledu. U Rimu je stupila u vezu sa franjevackim samostanom Aracoeli. S obzirom da je vec u Bosni poznavala franjevce, potraila ih je i u Rimu, pohadala njihovu crkvu i s njima se savjetovala u svojim vjerskim potrebama. Katarina je u Rimu cekela preko 12 godina da se prilike okrenu u njezinu korist. Kriarske vojne, koje su trebale osloboditi njezino kraljevstvo, nisu se ostvarile, premda su Pavao II i Sikst IV oko toga mnogo radili. Ni nastijanja da oslobodi djecu iz Turskog ropstva, nisu imala ocekivanog uspjeha.

Katarinina oporuka
Kako su dani odmicali i Katarinin ivot je odmicao i iao prema zavretku. Kad je tee obolila, kao jedina zakonita predstavnica bosanskog kraljevstva, odlucila je, 20.10.1478. godine, oporucno ostaviti svoje elje i odredbe o svom kraljevstvu i ostaloj imovini.

Objavljeno na www.4study.info - 4study.info, prvi studentski portal za slobodnu i besplatnu razmjenu informacija na podrucju ex-yu

Pozvala je javnog notara Antu Jurina, svecenika splitske biskupije, tada na slubi u rimskoj crkvi sv. Petra, da napravi njezinu oporuku po zakonskim propisima. Sastavljanju oporuke bilo je prisutno 7 svjedoka. U svojoj oporuci je u prvom redu izrazila svoju volju da se pokopa u crkvi Aracoeli. Za posmrtne odrede ostavila je 200 dukata. Odmah iza toga dala je napisati svoje odredbe o nasljestvu u bosanskom kraljevstvu. Najprije je imenovala papu Siksta IV i njegove zakonite nasljednike batinicima bosanskog kraljevstva i zamolila ih da ga u potpunosti predaju njenom sinu Sigismundu ako se vrati na krcanstvo, a ako ne onda kcerki Katarini pod istim uvijetom. Ostala nezina dobra, pokretna i nepokretna, pripala su njezinim dvorkinjama Pauli Mirkovic, Jeleni Semkovic i Mari Miljenovic, izuzevi ono, to ona izricito nareduje drukcije. Tako u franjevackoj crkvi Aracoeli, osim 200 dukata za pogreb, ostavila je svoj kraljevski plat od pozlacenog sukna i svileni oltarnik, kojega je upotrebljavala u svojoj kapelici. Crkvi sv. Jeronima pro natione Sclavonorum ostavila je sve ostale stvari iz svoje kapelice. Svome sinu ostavila je mac njegova oca, ukoliko bi se vratio na katolicanstvo, a ako ne onda bi mac trebalo predati Bali, sinu njazina brata Vladislava. Osim toga, svojoj djeci je ostavila bode, dvije tase i dva srebrna vrca s poklopcima. Relikvje koje je imala ostavila je crkvi sv. Katarine u Jajcu. Za izvritelje oporuke imenovala je dubrovackog kanoika Matu de Reguis, Paulu Mirkovic i Radica Kleica. Kad je sastav bio zavren, kraljica je zamolila biskupa Bartolomeja Marasca, da predvede izvritelje njezine oporuke vicekencelaru Rimske Crkve Rodrigu Borja i zamoli ga da njezinu oporuku zajedno sa macem kralja Tomaa preda papi i kardinalskom zboru, kako bi se sacuvali. Nekoliko dana kasnije kardinal Borja predveo je Papi neke dvorjanike kraljice Katarine, moda izvritelje oporuke, koji su mu predali pravno napisanu oporuku, mac i ostruge. Papa je tom prilikom pohvalno govorio o kraljici i primio stvari, koje su mu u ime pokojne kraljice donijeli. Naredio je podkancelaru da oporuku sacuva u arhivu svog ureda. Podkancelar ju je prepisao u knjigu papinske riznice zvanu Camerario Cenci i zajedno sa svojim suradnicima potpisao. Taj prijepis sacuvao se do danas.

Smrt i pokop
Pet dana nakon to je napisala oporuku, 25.10., kraljica Katarina je umrla. Pokopana je u franjevackoj crkvi, kako je oporucno naredila. Grob je postavljen pred glavnim oltarom crkve. Nadgrobna ploca bila je ureena reljefnim kipom kraljice s krunom na glavi.s jedne i druge strane urezan je po jedan grb, kraljevski bosanski i obitelji Kosaca. Ispod nadgrobne ploce bio je postavljen i natpis bosancicom. Na tom mjestu pred oltarom, Katarinin grob je ostao preko 100 godina. Oko 1590. godine franjevci su odlucili popraviti oltar i pomaknuti ga naprijed, da bi kor oltarabio vii. A da bi se to moglo izvesti, trebalo je prenijeti na drugo mjeso grob. Stoga su skinuli nadgrobnu plocu i stavili je na najblii stup. ta je bilo s kostima nije poznato.
Objavljeno na www.4study.info - 4study.info, prvi studentski portal za slobodnu i besplatnu razmjenu informacija na podrucju ex-yu

Pretpostavlja se da su i one prenesene i stavljene na onaj stup. Prigodom ovoga prijenosa nestalo je ploce, na kojoj je bio natpis na bosancici. Na mjesto nje stavljena je druga ploca s natpisom na latinskom jeziku. Ipak, siguran prijepis prvotnog natpisa napravio je 1545. godine jedan rimski kaligraf Ivan Palatino i objavio ga 1547. godine u svom djelu o raznim pismima. Kraljica Katarina zavrila je svoj ivotni put u tudini, ali nije ostala zaboravljena. Sam poloaj njezina groba u jednoj od najpoznatijih crkava u Rimu, jasno je govorio, da je osoba u njoj zakopana prije smrti uivala ugled i pozivao na trajno potovanje. Franjevci su propovijedali posjetiocima svoje Crkve burni povijest ove kraljice, koja je ostavila glas dobre i svete ene i postala uzor krcanskog ivljenja. Njezini sunarodnjaci dolaze i crkvu Aracoeli pred zemne ostatke kraljice Katarine, da oskau svoju duboku odanost njezinom mukotrpnom ivotu.

Objavljeno na www.4study.info - 4study.info, prvi studentski portal za slobodnu i besplatnu razmjenu informacija na podrucju ex-yu

Zakljucak
Interesantna je sinteza osjecaja tuge i radosti prema kraljici Katarini. Tuge, jer je alosna sudbina bosanske kraljice koja je izgubila sve to je voljela, sve to joj je ivot znacio, a najvecu tragadiju doivljava gubitkom svoje djece. Ostatak ivota koji je poslije pada Bosne provela kao prognanica u tudini, posvetila je borbi da oslobodi svoju djecu iz turskog ropstva i svoju zemlju Bosnu, istocnih osvajaca. Ona nije smjela biti samo nesretna ena kojoj su oteli djecu i zemlju, ona je morala dostojanstveno nositi naziv kraljice, paziti na niz okolnosti, biti onakva kako i dolikuje okrunjenoj osobi. Katarina je uloila mnogo truda i brige nastojeci da otkupi svoju djecu. U to doba to se moglo uciniti. Unatoc dugogodinjem nastojanju bosanskoj kraljici to nije uspjelo. Ne uspjevi za ivota vratiti svoju djecu, u nadi da ce se ona ipak vratiti na krcanstvo, kraljica ostavljabosansko kraljevstvo sinu ili kceri pod uslovom da se vrate na krcanstvo. Tragicni ivot kraljice i sve to je izgubila kao da oslikava tragicnu sudbinu Bosne i cini se kao povijesna paralela koja se stalno ponavlja. A u tom ponavljanju u ovoj i ovakvoj Bosni ostalo je i uvijek ce biti onih koji ce biti ponosni to su u svojoj prolosti imali svijetli lik kraljice Katarine Kosace, simbola upornosti i ponosa, ovu Bosnu doivljavati kao svoju, kao zemlju za koju je kralj Matija Korvin rekao da je kljuc i luka cijeloga krcanstva. Zato postoji osjecaj radosti to smo u prolosti imali dobru i plemenitu kraljicu.

Objavljeno na www.4study.info - 4study.info, prvi studentski portal za slobodnu i besplatnu razmjenu informacija na podrucju ex-yu

Literatura
-Bazilije Pandic: Katarina Vukcic Kosaca (1424.-1478.), u zborniku: Povijesno-teoloki simpozij u povodu 500. godinjice smrti bosanske kraljice Katarine, Sarajevo 1979. -Fra Ignacije Gavran: Putevi i putokazi (II.) -Mr. Andelko Zelenika: Bosanska kraljica Katarina Kosaca-Kotromanic, Naa ognjita, god. XXVIII. Br. 5,6,7 i 8; Tomislavgrad 1998. -Vjekoslav Klaic: Povijest Bosne, Svjetlost, Sarajevo 1990. -Hrvoje Tvrtko Bobovacki: Na grobu posljednje bosanske kraljice Katarine Kosaca, akovo 1971. -Michael Arndt: Prvobitni natpis na grobu bosanske kraljice Katarine, preveo sa njemackoga fra Ignacije Gavran

-uro Toic, Bosanska kraljica Katarina (1425.-1478.), zbornik za istoriju BiH 2; Srpska akademija nauka i umjetnosti, Beograd 1997.

Objavljeno na www.4study.info - 4study.info, prvi studentski portal za slobodnu i besplatnu razmjenu informacija na podrucju ex-yu