Dora Delbianco

Epitaf
DRAMMATIS PERSONAE: DUH BAKE ARDELIJE pali borac, sije strah i u drugom ivotu VESELIN otac obitelji i najvei lopov sela LOVORKA ena lopova, time i tragian lik ARDELIA najstarija ki lopova, opasna za okolinu JAGODA mlaa ki lopova, dolazi na svoje u drugom dijelu prie DARKO u osnovi glup kao top HORACIJE MILENI nije ono to kae da jest PRIZOR 1. (Prozor se osvjetljava dok je sve drugo u mraku. Pred prozorom su u dva reda rasporeene stolice. Prozor je prekriven bijelim platnom pa izgleda kao kino. Na scenu dolazi majka, rastvara platno i sjedne. Zatim se pojavi Jagoda s velikom kutijom kokica i takoer sjedne. Trei dolazi Darko s coca-colom. Posljednji dolazi otac s lavorom punim vode. Sjedne i stavi noge u vodu.) VESELIN: Je l' sve spremno? JAGODA: Da dam znak? VESELIN: Moe! DARKO: Ja sam joj osobno izglancao puku! VESELIN: Samo pamet u glavu, Darko, pa e i ovako jednog dana u borbu! LOVORKA: Idemo brzo! Poinje! JAGODA: Tiina! Ide znak! Tri, etiri! (Zamahne rukom kroz prozor pa brzo sjedne.) VESELIN (Vikne): Moe! (Ardelija u dvoboju sa Zvonkom. Sve prenose kao utakmicu na radiju.) LOVORKA: Joj, kako se ukipio! VESELIN (Uzbuen): Sve mi govorite, ja ovo ne smijem gledati. DARKO: Svi se ukipe s Ardelijom! VESELIN: Jo se nije rodio tko se nje ne bi bojao! DARKO: Neto mu govori. prila mu je blizu. LOVORKA: I pokazuje mu neto rukama. VESELIN: Bit e gadno. JAGODA: Zvonko se okrenuo. Hodaju, tata! VESELIN: Samo nek hoda, to mu je zadnje! LOVORKA: Zlatno moje, kako joj se da tako stalno bit na terenu. DARKO: Idemo! Idemo! VESELIN: ta je sad? JAGODA: Okreu se, ali skroz polako. VESELIN: Da, da, znam. To nam je nova taktika. LOVORKA: Gleda u puku!

DARKO: Ljubi cijev! VESELIN: Milo moje! JAGODA: Stavlja puku na rame! DARKO: Cilja. LOVORKA: Kako e Zvonko naciljat onako orav. VESELIN: Da vidi kao sokol, ne cilja ko Ardelija! JAGODA: Okida! Metak je krenuo! VESELIN: A Zvonkov? LOVORKA: Neto ga svrbilo, pa se ba poeao. DARKO: Kako leti, kao boeing! LOVORKA: Ajme meni. VESELIN: Je l' jo leti? JAGODA: Aha. VESELIN: Koja je minutaa? JAGODA: 4 sekunde i 28 stotinki. za sad. VESELIN: Odlino! Danas je i vjetar povoljan! DARKO (Smije se): Zvonko se okrenuo i bjei! LOVORKA: Metak ide za njim! JAGODA: Skree Zvonko iza brda! DARKO: Ali skree i metak! LOVORKA: Zvonko bjei u umu! JAGODA: Metak ga sustie! DARKO: Zvonko se sakrio iza grmia, lijevo. VESELIN: Kreten! JAGODA: A metak gleda lijevo-desno i skree. VESELIN: Lijevo. LOVORKA: Naem Zvonku u elo! DARKO: Jeee!!! Opet je uspjela!!! Bravo, sister!!! VESELIN: Ne deri se i zatvaraj prozor! LOVORKA: Ali, Veseline, pa zar nisi sretan? VESELIN: Srea je za budale! Smiri si sina i vodi ga u bazu! Sastanak za tri minute! LOVORKA: Idemo, Darko. JAGODA: Treba provjerit Ardeliju? VESELIN: ekamo znak. Idemo dolje, Jagoda. Nisi izuzetak! PRIZOR 2. (Pozornica je podijeljena u dva dijela. Na gornjem je prostor stana, skromno opremljenog stol, kreveti, kuhinjica, prozori i ulazna vrata. A u donjem je podrum, sklonite za koje nitko ne zna osim obitelji. Tu se dolje obavljaju svi obiteljski poslovi, smiljaju napadi i razrauju obrane. Dolje se pui, puca, pije, smilja, slavi. Ta su dva prostora povezana s nekoliko tajnih liftova.; pa se tako moe doi dolje kroz ormar, ispod kreveta, ispod sudopera i slinih neoekivanih mjesta. Veselin ostane sam u gornjem dijelu. Neto trai u ormaru, u nekim ladicama. Izvue iz ladice lovaku puku i zadovoljan ju uzme u ruke. Zatim ulazi u mali ormari ispod sudopera i ljestvama se sputa u donji dio kue, koji se osvjetljava paralelno s njegovim sputanjem. Dolje je sve zadimljeno, zamraeno. Samo

je jedan stol i na njemu jedna svijea ili neka druga loa rasvjeta. Oni sjede za stolom. Tata baci puku na stol. Na zidu je veliki portret bake Ardelije, obiteljskog heroja i uzora kojem svi tee. Kako siu u podrum, jedan po jedan joj se poklone. Otac se pokloni i ljubi sliku.) VESELIN (Baki): Eh, majko moja. Takvog ubojice svijet nije vidio. Koliko je ona krvi prolila, vi to ni sanjat ne moete! Moda je Ardelija sustigne za desetak godina, ako ovako dobro nastavi! E, a sad. Da najprije rijeimo ono pitanje mojeg epitafa. Kako ide? Gdje smo stali? Jeste smislili neto novo? JAGODA: Nemam inspiracije. VESELIN: Odlino, Jagoda. Na grobu nek mi pie nemam inspiracije. Jako sam sretan zbog toga! JAGODA: Ne znam, tata. Stvarno se trudim i mozgam, ali ne ide. A da moda prefarbamo sobu? Moda mi to pomogne? VESELIN: Tebi ne moe pomo ni bog otac! Davno sam ja to shvatio, a ovaj mi sluaj to samo potvruje. LOVORKA: Pitaj Darka, on ti je neto smislio. DARKO (Trai po biljenici): Evo ga. (Mrmlja neto, ita s papira poluglasno.) VESELIN: Naglas! DARKO: Ovdje lei. VESELIN: Nije dobro! Zvui kao da sam neradnik! LOVORKA: Ja imam samo poetak: Bio jednom kralj, sad ga vie nema. JAGODA (Sine joj): A mjesec i dalje sja i sjat e i sutra takoer. LOVORKA (Veselinu): to kae? VESELIN: Kaem: Nisam vas trebao ni zvati. JAGODA: Njemu nita ne valja, mama! Nek si pie sam! Odoh ja! Idemo, Darko! LOVORKA: Kamo? VESELIN: Sjedi natrag! Tko vas je pustio? Hou novu verziju. Utuvite si u glavu kako je nuno izraziti moju veliinu tono i precizno. Zato? Zato da mi se dive i kad umrem! Zato? Zato da me se boje! I zato jo? Zato jer sam ja to rekao. LOVORKA: Jeste shvatili? VESELIN: Da vidimo. (Uzme papire) Izbaci mjesec, Jagoda, nikome nee biti jasno, i ti, Darko, umjesto lei stavi biva i spoji to jedno i drugo s majinim pa da ujemo. (Jagoda i Lovorka piu pa zavre.) DARKO: Rijeeno. VESELIN: Sluam. JAGODA: Ovdje biva jedan kralj. Sad ga vie nema, al i dalje sja. I sjat e sutra, takoer. VESELIN: Eto, u tom smislu razvijajte ideju. Nije ba hitno. Nadam se. Ali za vas k'o da sutra umirem. Epitaf mora biti spreman. (Zvuk metka. Lovorka vrisne.) VESELIN: ta je s tobom, Lovorka? ega se igramo?! LOVORKA: Metak! VESELIN: Da je tebi bio upuen, ve bi znala. LOVORKA: Znam, ali prestravilo me. Moda je Ardelija. VESELIN: Pa upravo zato! Nema vikanja. Hoe da nas pronau? LOVORKA: A zato smo onda radili zvunu izolaciju?

VESELIN: Dosta ve jednom! Uz tebe ni gluh nije izoliran! (Darko ode do portreta bake Ardelije, skine ga sa zida i pone ga istiti.) VESELINE: Ej! Ej! ta to radi?! DARKO: Evo, istim baku Ardeliju. Malo je prljava. VESELIN: Moja majka nije prljava. DARKO: Vie nije. LOVORKA: Sunce moje vrijedno. DARKO: Evo, baka. (ljubi sliku). Spremna si za vjeanje! JAGODA: U selu su je vjeno htjeli objesiti i nisu uspjeli, a mi je tu vjeamo svaki dan. VESELIN: Jagoda, tvoj nas humor ne zanima. Baka zasluuje duno potovanje. LOVORKA: Uvijek te ele objesiti kad si ispred svog vremena. I mene ele objesiti. VESELIN: Lovorka, potedi nas. Djeco, vaa je baka, a moja majka, bila tragini junak, igrom okrutne sudbine, prerano poslana na drugi svijet. I mi smo joj duboko zahvalni za sve to nam je pruila i za svu ljubav koju nam je usadila. DARKO: Prema vatrenom oruju koje i mi danas volimo! JAGODA: A ni hladno nam nije mrsko. LOVORKA: Metak joj je putovao kratko, al joj je uspomena duga. VESELIN: Nek joj je vjena slava i sjaj! DARKO (Revno glanca i podere portret): A joj. JAGODA: Darko, ta si napravio!? VESELIN (Udari ga po glavi): Budalo! Jedina slika! Jedina slika! ta da mu radim. ta da mu radim?! DARKO: Ne po glavi! VESELIN: Jedina slika! LOVORKA: Nemoj, Veseline, nije htio. VESELIN: Nije htio?! E pa nisam ni ja htio sina idiota, pa tko me pita!? DARKO: Oprosti, tata. VESELIN: Vjena joj slava, a on podere njenu sliku. Kao ba ga briga, on je glavniji od nje. Bit e tebi glavnije (tue ga po glavi). JAGODA: Tata, pa zalijepit emo baku. VESELIN: Pa kakve to veze ima, on e ponovno poderati. Nee stat dok je ne usitni u komadie. Sve mora unititi, je l' tako?! Majmune! DARKO: Mama! Mama! LOVORKA: Ostavi ga vie! Sad je gotovo! Nije ni ovako loe, dobila je neku modernu notu! VESELIN: Makni mi ga s oiju! Budalu sam odgojio! Srea njegova da je uzbuna pa moram tediti municiju, inae bismo mi to davno ve bili rijeili. Nee mene nitko terorizirati. Nitko! DARKO: Mama! LOVORKA: Tu je, mama. Ljubav mamina. Tko je na genije? Tko? DARKO: Ja. LOVORKA: Brzo, da ujemo! Tko zna orijentaciju i geografiju, tko? DARKO: Ja. LOVORKA: 'Ajde, reci tati lijepo, kako ide. Lijevo i. DARKO: Desno. LOVORKA: Gore i.

DARKO: Dolje! LOVORKA: Unutra i. DARKO: Otraga. JAGODA: Darko, Darko, retardarko! VESELIN: Lovorka, nemam ja vremena za ove gluposti. LOVORKA: Ma ekaj, samo malo da ovo vidi! 'Ajde, Darko, nabroji, onako iz glave, na brzinu neke gradove! DARKO: umnik Gornji, umnik Srednji, umnik Donji. LOVORKA: Sjajno! Vidi, Veseline! Bit e to sve u redu! JAGODA: Tata, kakav je plan? VESELIN: Sad emo se dogovorit. JAGODA: Da izvadim mape? LOVORKA: Pa normalno. VESELIN: ta je tu normalno, Lovorka, molim te? To je plan djelovanja. Nita to nije normalno. To je znanje i vjetina. LOVORKA: Pa to sam i mislila. VESELIN: Zadnji put kad si ti mislila, meni je strina umrla pa ti sad vidi. LOVORKA: Boe dragi, kakve sad to ima veze?! VESELIN: Tebi nita nema veze, moja Lovorka. Djeco, pokret! Vrijeme curi. DARKO: Evo, kod mene su svi papiri. VESELIN: A Lista? DARKO: I Lista. JAGODA: Zadnja verzija, od etvrtka. Naravno, kopija. Original je u sefu. (Veselin uzima papir i ita) LOVORKA: Neete valjda i dalje.? VESELIN: Daj olovku! JAGODA: Izvoli. VESELIN: Znai, dogovoreno. Samo tri. Idui tjedan su dva neradna dana. Ne bi ni stigli vie. LOVORKA: Neete valjda i dalje.? VESELIN (Darku i Jagodi): Proitajte to sam oznaio, zapamtite imena i pojedite papir. LOVORKA: Neete valjda i dalje. (Veselin uzme pitolj i nacilja Lovorku. Opali metak-orak; metak za kratkorono uspavljivanje u nju i ona se srui. Na mjestu.) VESELIN: I to je rijeeno. JAGODA: Tko pita, ne skita. DARKO: Kako brzo padne, uvijek se iznenadim. VESELIN: Jo da prebrojimo metke i sastanak je zavren. (Jagoda istrese metke na stol.) VESELIN: Jedan, dva, tri, etiri. (Prebrojava metke na stolu.) JAGODA: Dva nedostaju od nedjelje kad smo ruali one dve ptice. Odlian ulov. Nije to je moj. DARKO: Pa i ja dobro gaam, ta hoe.?! JAGODA: Tako je, Darkec. I ti si proli tjedan pogodio kravu. Stvarno teka meta. Hard target. VESELIN: Evo ga! Sto devedest i sedam. Brojno stanje uredno.

JAGODA: Jesmo voljno? DARKO: Da spremim municiju? VESELIN: Brzo, brzo! Svi smo na ledu dok se ne javi Ardelija. Sakrij, zakljuaj i izgubi klju. Je li to jasno? DARKO: Jasno, tata. VESELIN: Sastanak zavren. Sad ste voljno. JAGODA (Darku): Ajmo! (Krenu) VESELIN (Jagodi): Ej, ekaj, Jagoda! Uzmi majku kad ve ide, pa gore s njom u krevet. Skoro sam je zaboravio. JAGODA: A da sad! Rekao si da smo voljno! I sve uvijek ja?! Svi fiziki poslovi meni! Svi mentalni Darku! Nisi poten! VESELIN: Nikad bio, nikad neu biti. Nepoten sam genetski, na moju majku. Ljubim joj sliku (ljubi bakin portret), cijeli je svoj ivot provela traei rupe u zakonu, divna ena. Nepravda i nepotenje to je jedino to vas moe spasiti. Stalno vam to ponavljam. Jagodice! Darko! Sluate me!? Nepravda, nepotenje, negativnost, nesalomljivost, nedokazivost, nered. I, uope, da zakljuimo, sve to poinje sa ne, a zavrava sa -a, -e, nost, -vost ili -de. Toga se drite! Jasno? DARKO: Ja-sno! JAGODA: Da, ali zato ja nosim? VESELIN: Ti si deblja. JAGODA: Molim?! DARKO: Hvala ti, tata! VESELIN: A Darko je gluplji i im neto sakrije, ve na to zaboravi i ne zna gdje je sakrio. Tako je sigurnije. Treba sve zaboraviti. Jedino si majku nikad ne smijete zaboraviti. Jedna je majka. JAGODA (S majkom na leima): E. moj Boe. Kako da je zaboravim. (Jagoda s majkom na leima penje se ljestvama. One izviru u gornji dio ispod tepiha. Grubo iskrca mamu na krevet i skine joj cipele) JAGODA: Laku no. Ja sam svoje obavila. (uje se tata kako vie.) JAGODA: A molim?! ta je sad opet!? (Doe do rupe ispod tepiha.) JAGODA: ta govori? Ne ujem. Dobro! Da. Evo, sad u. (Ustane i ode prema prozoru. Otvara prozor, naginje se vani i uzima unutra mrtvu pticu.) JAGODA: Zakon! (Zatvara prozor i oprezno se sputa kroz tepih nosei pticu u ruci.) JAGODA: Ta- tam! Iznenaenje! (Baci pticu na stol.) VESELIN: Oho! Vaa sestrica ne gubi vrijeme! A to je ovo? (ita) DARKO: Jupi jeeee!!! JAGODA: Tata, neto nisi sretan?!! VESELIN: Jao, jao. Kako?! Kako?! Slomit u je! DARKO: Pa ta je sad opet? VESELIN: Pie mi poruku da je ubila jo dvoje ljudi kad se vraala s dvoboja. DARKO: Koja trepsa! JAGODA: Jesu bili na Listi? VESELIN: Ma kakva Lista, to je ona u trenutku. Iznervirali su je to su pitali gdje je u

selu glavni trg. DARKO: Joj, da. To nju ne valja pitat prije podne. Jednom je pobila itav autobus kad su stali za informacije. VESELIN: Vidjet e kad se vrati! JAGODA: Daj, tata, dvoje, troje. U emu je razlika? Bit e manje za drugi tjedan. VESELIN: Sluaj, Jagoda, postoji red! A ne ovako umislila da je James Bond pa deri po selu! Kako sam vas uio? Brzo, da ujem! DARKO: Ustani, umij se, ubij! VESELIN: Koga jedino potujemo, Jagoda?! JAGODA (Ustane): Oruje, tatu i Listu! DARKO: I mamu! VESELIN: A ostale? JAGODA: A ostale treba unititi. VESELIN: I to koga? DARKO: Sve po redu; udne, drukije i strane. Abecednim redom i po mjestu stanovanja! VESELIN: I to emo onda? JAGODA: Osvojit emo kue, selo i kontinet. VESELIN: Tako je, da, ali prema Listi. Popisu. A ne nasumice. I ne bezveze, nego u dogovoru s bazom (pokazuje na sebe). ut e me Ardelija. Samo da je vidim. Ona kao da hoe da nas objese! JAGODA: Da si dao meni da idem u akciju, to se ne bi dogodilo! VESELIN: 'Ajmo u akciju, kad si tako eljna. Nosi me gore! JAGODA: Ne mogu vie! Do sad sam teglila mamu! DARKO: Ni ja ne mogu, slabo mi je od ove kie danas. VESELIN: Nosi! Majmuni! Da ne ujem ni A! Guska i tuljan! DARKO: Nisam guska! VESELIN: Idemo! Nosi! Dat u vas u samostan, samo me izazivajte! Dat u vas, majke mi mile, pa da vidi kako ete se tamo provoditi na tui raun! JAGODA: Nemoj, tata, molim te. Ja imam deka. DARKO: Pa sam si rekao da je jedini Bog metak! VESELIN: Rekao sam, i ta s tim ako sam rekao? Kad kaem nosi, onda nosi. JAGODA: Nije fer! VESELIN: Ree Jagoda kad se vidje u ogledalu. JAGODA: Ja nisam runa! Nisam! VESELIN: Nisi, nisi. DARKO: Prestanite! Dosta! Evo. Uvijek vi isto! Tata, nemoj se ljutiti. Nosit emo te! U redu. Samo mirno. Jagoda e te odnijeti, a ja idem sa svijeom prvi, da vam prosvijetlim put! JAGODA: Prosvijetlit u ti ja mozak! DARKO: Tiina, Jagodice! Vidi da te branim! JAGODA (Prebaci tatu na lea): Svi ste vi olo! Bagra! DARKO: Kad nosi, uti. Tako je lake. VESELIN: Jen, dva, tri. Jen, dva, tri. (Jagoda i Veselin na njenim leima penju se u gornji dio kue. Darko kree prema gore, al ga neto zaustavi. )

PRIZOR 3. (Baka sie s portreta i prodrma Darka za rame. On se ukipi.) BAKA: ekaj! DARKO: Baka! (Razveseli se) Svata! eta ti i dalje, ha?! Nema mira? BAKA: Moram svako tolko u patrolu! DARKO: Neka, neka. tako treba. A ne ko neki umru pa misle da ne moraju vie radit! BAKA: 'Ajde, Darko, ne seri. DARKO: I ta ima s tobom? Inae si ok? BAKA: Ma mrak. DARKO: Nita, odoh ja sad, pa navrati jo koji put, kad si u obilasku. BAKA: Hou. Samo sam htjela vidjet je l' me vidi. DARKO: Vidim i ujem. Zna mene. Sedmo ulo i to. BAKA: Bog uvijek tako. Negdje oduzme, a drugdje doda. DARKO: Super fora, da. Joj, pa moda bi tebe mogao zamolit da mi pomogne! Tata nam uvalio da mu smislimo epitaf. E, sad. ja se trudim, al' zna njega. Nikad sretan. pa sam te mislio pitat. BAKA: Napisat u ti. Nema problema. Doi u ja opet. im prije. DARKO: Nema urbe. Ja sam ti stalno oko kue. BAKA: Ja idem i kroz zidove, ne brini. DARKO: Dobro, to si mogla i za ivota. BAKA: Sluaj, Darko. DARKO: Molim? (Baka ga opali akom. Darko zacvili.) BAKA: To ti je za portet. DARKO: Zub. BAKA: I reci tati da se malo uozbilji! Nita se to meni ne svia! (Darko mahne, a baka nestane.) PRIZOR 4. (Darko se popne i pokazuje zub.) DARKO: Tata, bila mi je zubi vila! Oe dat pare! VESELIN: Mogu ti jedino izbit jo jedan! DARKO: Aha. Ti bi. Misli da bi za dva dobio popust? VESELIN: Bolje vidi ta ti je s majkom. JAGODA: Jo spava. Jako duboko. VESELIN: A da je nisam pravim metkom? JAGODA: Pa valjda zna ta radi. DARKO: A meni je i ovo s orcima glupo, zna. Svaki put kad ti dosadi, ti je cmrkne. Mislim, grozno. VESELIN: Grozno, istina. ena stvarno previe brblja. Ali stat emo i njoj na rep. Evo, za to mi nije ao metka. Koliko kotalo kotalo.

JAGODA: Treba jo neto napraviti?! VESELIN: Zakljuajte prolaze i sakrijte ih. Ako Ardelija ne doe sama. Ako je, ne daj Boe, prate. JAGODA: Ja u sjevernu stranu, a ti, Darko, pokrij istok. DARKO: Zato ja uvijek istok? JAGODA: Sve mu smeta, majku mu njegovu. LOVORKA: Gdje sam? JAGODA: Oho! Dobro jutro! LOVORKA: Nisi me valjda opet uspavao? VESELINE: ta je tebi, eno, jo da te uspavljujem?!? Stvarno nema granica! LOVORKA: Jagoda, pucao je u mene? Je l' tako? Darko? Kako moe?! Metkom u mene tvoju prvu ljubav!? VESELIN: Taknuo te nisam, eno! DARKO: Nije, mama. JAGODA: Tata je isto spavao do maloprije. Svi smo spavali. LOVORKA: A ba me noga boli, kao da me tu pogodio. VESELIN: Puca te reuma. Najlake je mene kriviti. Stara si, Lovorka, takvo je stanje stvari. Prihvati to i skuhaj mi kavu. (Lovorka ustane zbunjena i ode do kuhinje i pone kuhati kavu) LOVORKA: Je l' se javila Ardelija? JAGODA: Je, bila je ptica pod prozorom. LOVORKA: 'Ajde, fala Bogu. DARKO: I neka poruka s njom. LOVORKA: ta kae? VESELIN: To je izmeu mene i Ardelije. I zatvori usta dok ti ih ja nisam zatvorio! LOVORKA: Molim??! Hoe da se razvedem od tebe? Hoe? Evo, mogu. Stvarno me provocira! VESELIN: Tiho, Lovorka, tedi energiju! LOVORKA: Vidjet e! Mogu ja to! Sve ja to mogu, moj golube! (Veselin ponovno uspava. Lovorku.) DARKO: Tata! VESELIN: udi me da je i ovo moe zaustaviti. Koliko municije troim na nju, to se ne pita, majku joj bezobraznu! DARKO (Die mamu na krevet): Nije ovo u redu. VESELIN: Sigurno da nije. A sve je tako skupo. ta ona misli, da meni meci niu na stablu?! Ali takva je. Rasipna od prvog dana. I nee sluati. Njen otac mi je lijepo govorio: Uzmi njenu sestru, mirnija ti je. Manje pria. DARKO: Pa teta uki je mutava. VESELIN: Ona bi razvod! I ja bih razvod, pa ne zamaram s tim okolo ljude! Gdje je ta kava?! JAGODA: Mama ti je poela kuhati pa si je ustrijelio. VESELIN: to sve nee izmisliti samo da ne radi, to je udo jedno! Pa dobro, onda mi skuhaj ti. JAGODA: Kako, kad ne znam? VESELIN: Darko! DARKO: Ne znam ni ja.

VESELIN: Pa ta znate, majku vam ljubim? JAGODA: Znamo sve o oruju, ubijanju, ratovanju, zasjedama. DARKO: .sklonitima, prikrivanju tragova, strategijama, zavaravanju neprijatelja i prijelazu u pobjedniki tabor. VESELIN: Ali kavu ne znate. JAGODA: Kad nisi dao da nas mama ui. DARKO: Ja sam jednom nauio priti jaje, potajno, jer sam stvarno bio gladan. JAGODA: A ja sam dva, tri puta oprala sue dok si bio na terenu, ali dalje od toga nita. Pa ti bi nas ubio da smo samo probali. Uvijek si govorio: Tko jednom u kuhinju ue, nikad nee u borbu uzdignuta ela!. VESELIN: Dobro, to je istina. DARKO: Onda nema problema. VESELIN: A kava? DARKO: Tvoja stvar, nisi je trebao gaat! VESELIN: Probudite majku! 'Ajmo, 'ajmo! Hitno! JAGODA: Darko, daj vode. Drukije nee ii. DARKO: A amaranje da proba? JAGODA: Pusti ti. Juer mi je vratila im se razbudila. Jo mi bridi obraz. DARKO (Dodaje joj vodu): Evo, izvoli. Samo pazi, gaaj u glavu. Tako nee morati dvaput. (Jagoda pogodi majku vodom u glavu.) LOVORKA: Gdje sam?! VESELINE: Skuhaj kavu. LOVORKA: Dobro, nema problema. A ta si me smoila svu. Jagoda, Jagoda. JAGODA: Morala sam. LOVORKA: Tako sam tvrdo spavala. Mozak k'o da mi je prazan. VESELIN: E, k'o da ti je. (Lovorka ponovno odlazi u kuhinju kuhati kavu) LOVORKA: Je l' se javila Ardelijica? Sad bi ve trebala i doi? JAGODA: Bila je ptica na prozoru. DARKO: I neka poruka s njom. MILKA: ta kae? JAGODA: To pitaj tatu. Nama ne eli rei. DARKO: Nema veze. Nemoj ga nita pitati. (uje se kucanje na vrata. Ali sve po nekakvom kodu, kljuu. Tono odreeni stil i ritam kucanja. Oni se svi ukipe ko jedan. I otac na kucanje odgovori kucanjem. A zatim izvana ponovno odgovor na njegovo i tako se otac i osoba nekoliko puta oglasei oito je da imaju neki svoj uhodani sistem.) VESELIN: Tko je? ARDELIJA: Ja sam, tata, Ardelija. Otvaraj vrata! VESELIN: ifra? ARDELIJA: 5, 1, 8, 4. 'Ajde, jedva stojim na nogama. LOVORKA: Pa pusti je. VESELIN: Polako. (Ardeliji) Nakon kie dolazi. ARDELIJA: Smak svijeta. VESELIN: Pa to si stvarno ti?

ARDELIJA: Pa ja sam! JAGODA: Moramo biti sigurni! Jo jedno pitanje! ARDELIJA: Bre, bre! DARKO: Reci ta je bilo kad smo ono ili na drugu stranu ume prije dvije godine?!! ARDELIJA: Jagoda te pogodila kamenom u glavu i jedva si preivio. LOVORKA: Ona je, nema tko drugi biti. Maco moja! VESELIN: Jest, Ardelija je. Darko, otkljuaj! PRIZOR 5. (Darko otkljua vrata. Taj postupak traje. Mnogo je puno lokota, brava i kljueva. Darko otvori vrata, a Ardelija ulazi ponosno, uzdignuta ela. Promatra oko sebe i eka da joj se netko obrati. Vidno je zadovoljna sama sobom. Lovorka ju zagrli.) LOVORKA: Kako sam se brinula. VESELIN (Odgurne Lovorku, naglo napadne Ardeliju): A gdje je tebi bila pamet?! LOVORKA: Pusti je, tek je ula u kuu. VESELIN: Ardelijo! Pitao sam te neto! LOVORKA: Sad e tebi mama spremit kupusa i mesa! Jesi gladna? ARDELIJA: Pregladna. VESELIN: Ma je l' me uje ti, bezobraznice jedna. ARDELIA: 'Ajde, tata! Pedala! VESELIN: Lovorka, dodaj mi je! ARDELIA: Oho? Tui e me?! VESELIN: Darko, Jagoda. raziite se. Ovo e biti gadno. Od sve djece, ti si nam najlua! LOVORKA: Gdje e je tui, Veseline, via je od tebe za glavu! VESELIN: Donesi ljestve! LOVORKA: Nemoj to, molim te, zna kako ti pozli na visinama. ARDELIA: Pitolj mi je jo vru, a onaj se nije ni ohladio. Morat u nabavit novi. Ovaj je ve star. Ima vie od sedam godina da si mi ga darovao, je l' tako? DARKO: Da odem do sela vidjet to se dogaa? ARDELIA: Briga me za selo! LOVORKA: Idi, sunce mamino, izvidi situaciju pa nam javi. Saznaj da l' bi ti sestru u zatvor ili na vjeala. I reci koju lijepu o Ardelijici, o njezinom karakteru i tako. I kupi malo mlijeka. VESELIN: Al' prije odi u bazu po municiju. Nee mi nenaoruan etat selom! DARKO: Odmah u sve sredit! (Spusti se u bazu.) PRIZOR 6. (Gleda oko sebe.) DARKO: Gdje su sad ti meci? BAKA: Dar ko. (Darko zbunjeno zastane, osvrne se oko sebe, kada ne primjeti nita neobino, slegne

ramenima i nastavi brojati metke.) DARKO (Naglas, da sam sebe ohrabri.): A evo ih. Dva, etiri, est, osam. deset, sedamnaest. dvadeset i osam, dvadeset i devet. BAKA: .trideset! DARKO (Sada ve potpuno izbezumljen, polako se osvre oko sebe, pa ponovno sjedne i nastavi brojati.): Trideset i jedan. BAKA (im se okrene od nje, ponovno ga prekine): - trideset dva. (Darko naglo ustane i padnu mu svi meci.) BAKA: Pazi, palo ti je. DARKO: Meni nije jasno da ti ne moe ui kao normalan ovjek! BAKA: Nisi uope duhovit! DARKO: Ne, ne. Ja sam jako duhovit, al' si ti zato totalno neduhovita. BAKA: Kako mogu biti neduhovita kad sam duh? DARKO: E, nemoj mi s tim indukcija-dedukcija forama! Zna dobro to mislim. BAKA: Prijeimo na stvar, nemam mnogo vremena. DARKO: Hvala bogu. BAKA: Porui svom tati, ali rije po rije, da sam mu rekla da me ne zajebava. Mora uvat i branit i kuu i zemlju i asno nosit svoje ime i obraz. I reci mu da mu jebem majku bezobraznu i da u ga dosti gdje god da mi se skrije, ako zasere stvar. Je l' to jasno? DARKO: Jasno. BAKA: I kai da u svima re za njegovu tajnu da nije znao opalit pukom do osamnaeste godine i da ozbiljno to mislim jer su mi vie dopizdile te njegove nonalancije. Ako nije u stanju boriti se za svoje nek se onda preda u ruke neprijatelju i crkne jer za drugo i nije. Jesi zapamtio, maco? DARKO: Ne znam. BAKA: 'Ajde, bolje ti je da jesi jer pazi, ako me razoara, morat u te nou dolazit plait, a to se baki ne da. Ve su tu godine i osteoporoza i tako. Darko, zapamti sve dobro i vie se neemo sresti! Dug ivot ti eli baka, a to si gluplji bre ti godine lete. (Portret se ponovno zamrzne. Darko preneraeno ostaje stajati na mjestu i to traje nekoliko sekundi dok ga od gore ne pozove Jagoda.) JAGODA (off): Daaarkooo! DARKO (Trgne se): ta je? JAGODA: Doooiiii! (Darko i dalje uoku.) JAGODA: 'Ajde, bre, ta eka?! DARKO: Evo, evo. (Penje se.) PRIZOR 7. (Svi gore. Mama im ponudi kolae.) LOVORKA: Evo, kolaa. Uzmi, sine, ta tako bulji u prazno? VESELIN: Pravi se pametan. JAGODA: Mama, odlini su.

ARDELIJA: Meni radije samo ratike, hvala. JAGODA: to su ti dobro ispali. VESELIN: Jagoda, obuzdaj apetit. Morat emo ruit tokove da proe. LOVORKA: Samo ti jedi, sine. Ovi nisu teki. DARKO (Ispali): Vidio sam baku. ARDELIJA: Koju baku? DARKO: Baku baku. ARDELIJA: Koju baku baku? JAGODA: Baku Ardeliju? DARKO: I razgovarali smo. LOVORKA: U ime oca i sina. JAGODA: Ma daj! DARKO: Majke mi, vidio sam baku Ardeliju. VESELIN: Vidio si moju majku? ta baljezga? DARKO: Majke mi. LOVORKA: I ta kae baka? VESELIN: Daj, Lovorka, ne budi primitivna! LOVORKA: Ja u to vjerujem. I ja nekad vidim svoju baku! VESELIN: Kad te zalijepim, vidjet e i dedu i strica i ukunbabu sve zajedno na nedjeljnom ruku! LOVORKA: Pusti ti njega, Darkino i reci mami. DARKO: Imala je poruke za tatu. VESELIN: Za mene? DARKO: Ma da. (Nekoliko sekundi tiine.) ARDELIJA: I? Onda? JAGODA: Joj, to su ti fino ispali. (dere kolae) DARKO: Ne znam kako da se izrazim. LOVORKA: To sad ona govori il' ti? VESELIN: Lovorka! Molim te! DARKO: Ja, ja. LOVORKA: Aaa. A ona? DARKO: Kae da joj svi falite. ARDELIJA: I ona nama. LOVORKA: 'Ajde, Darki, nemoj nas drati na vatrici. JAGODA: Pa je l' neto strano? DARKO: Ma nita strano, stvarno. Samo poruuje tati da je vie ne zajebava. VESELIN: 'Ajde mar u kaznu. Dva sata u kut na kukuruzu. DARKO: Pa ta je? Nisam ja. LOVORKA: Pusti ga da kae do kraja. 'Ajde, ljubavi, slobodno. Stao si kod zajebava. DARKO: I poruuje ti da mora uvati i braniti i kuu i selo i asno nositi svoje ime i obraz. LOVORKA: Vidi, vidi. VESELIN: I to mi ba moja majka poruuje? ARDELIJA: Darko, ti to ozbiljno? DARKO: Najozbiljnije.

VESELIN: Dobro onda, je l' to sve? DARKO: Nije. Ima jo. VESELIN: Pa daj vie! DARKO: I dodaje kako ti jebe majku bezobraznu. VESELIN: Molim?! Ti e meni. (Krene prema Darku, a ovaj mu izmie.) DARKO:.i da e te dosti gdje god da joj se sakrije. VESELIN: Ja da se sakrijem! S tobom je gotovo! Pozdravi se s rodbinom! LOVORKA: Nemoj, Veseline. VESELIN: ta nemoj?! Jo se i ti javljaj. Evo ti na. JAGODA: Nemoj, tata. LOVORKA: Gaaj! Neka! Daj mi taj metak! (Veselin hoe opalit u Lovorku, ali shvati da mu je pitolj prazan.) LOVORKA: Znak! Znak! Hvala vam, bako! DARKO (Sada ljuto): I kae da e svima rei za tvoju tajnu da nisi znao okinut puku do puberteta! A tu se nama folira k'o neki ekspert! ARDELIJA: Tata?! Ti?! LOVORKA: Veseline?! VESELIN: Ubit u te! Sii s ormara! Istu sekundu da si siao, uje?!! DARKO (Sada zadovoljno): Eh, tata, tata. Tko bi rekao da sam na tebe! A baka kae i da e je zapamtit. VESELIN: Ardelijo, donesi mi ga! ARDELIJA: Tata. VESELIN: Donesi ga!!!! DARKO: .jer da su joj vie dopizdile te tvoje nonalancije. ARDELIJA: Daj, Darko, prestani! VESELIN: Sputaj majmuna! (Ardelija u dva poteza ulovi Darka; on se koprca u njenim rukama.) LOVORKA: Nemojte. nemoj, Veseline. Nije on. VESELIN (Udara Darka): ta jo kae baka?! 'Ajde da ujem?! Ba me kopka! DARKO: .ako. nisi. u stanju. boriti se. AAAAAAUU. za svoje. PUSTI ME. nek se onda preda u ruke neprijatelju. AAAA. i nek tamo crkne. AAAA. LOVORKA: Ne po glavi! DARKO: .jer za drugo ni nisi. AAAAAA. VESELIN: I ta jo kae!?! ta kae?!!! DARKO: To je. sve. Milost! Sister! Budi ovjek! JAGODA: Dajte, ljudi, spustite ga! A ta ako je govorio istinu? VESELIN: Hoe i ti svoje?! LOVORKA: Jesi otiao po to mlijeko? DARKO: Sad idem. JAGODA: A mogu i ja s tobom? DARKO: Tko ti brani? JAGODA: Idem. 'Ajde, mama, tata, Ardelijice. Idemo mi. DARKO: Vozdra. (Zvuk lupanja vratima.) LOVORKA: I uvajte se! VESELIN: Promjeni bravu da ih vie ne sretnem dok sam iv!

ARDELIA: Ja noas spavam u umi. I jo nekoliko dana, dok se sve ne sredi. Mama, spakirat e me. LOVORKA: Ima sve spremno jo od prolog puta. VESELIN: Ubojicama je mjesto u zatvoru. ARDELIA: Tko je ubojica!? Sami su to traili! VESELIN: Ardelijo, bori se u ovom selu ve osmu godinu dan i no. Strah si i trepet naeg mjesta. Svi bjee pred tvojom sjenom. Uio sam te pravilima. Jesam li ili nisam? ARDELIA: Jesi, tata, dobro. VESELIN: Tiina. Jesu te rtve bile na Listi, pitam te?! ARDELIA: Nisu. VESELIN: Pa kako onda? ARDELIA: Tako kao to sam ti napisala. Eto, dogodilo se. ao mi je. LOVORKA: Pa ta se dogodilo? Hoe mi netko objasniti?! VESELIN: Ki ti puca u prolaznike, eto ta se dogodilo! U nevine ljude! Puj! Sramota! ARDELIJA: Sad stvarno pretjeruje, tata! Pa ti bar zna da nitko nije nevin! LOVORKA: Nisi fer, Veseline, stvarno nisi. VESELIN: Lovorka, ona je upucala dvoje ljudi jer su je pitali za glavni trg! Ne moe se tako ponaat! LOVORKA: Ardelijo, srno mamina, kud ba na turiste!? Zna da nam ta grana ionako ne cvate u selu. A i to se stvarno kosi s pravilima. Pa zato se otac ovoliko uzrujao. Ima i pravo. Ovog e te puta sigurno zatvoriti. VESELIN: Pa puca u svakog, kad je ubojica, nego ta je drugo.! to se ja uope udim?! Kriminalca sam odgojio! VESELIN: Odgovori mi! LOVORKA: Ajme meni, razgovaraj s njim, molim te, svi emo stradati! ARDELIA: Dobro, ta ti hoe?! VESELIN: Odradi dvoboj pa ubije jo dvoje ljudi! Umislila si je da je James Bond pa udri po selu! Jesam te tako uio, tikvo jedna??! Dabogda te zatvorili i izgubili klju! ARDELIA: A tako?! Lijepo. Stvarno lijepo. Divno. Samo me zanima tko bi onda dalje za tebe ubijao i klao?! LOVORKA: Sunce moje! Jo jedna rije protiv tate i spavat e u tali! Zna kakav je red. ARDELIA: On ima popis ljudi koji su ga krivo pogledali! Crnu listu! VESELIN: Listu asti! ARDELIA: Da, da. tko ti se u selu ne klanja i ne ulizuje. Ardelijo, sunce, molim te, skrati mi ga za glavu, ako ti nije teko. A onda nek mene zatvore, je l' tako?! I ti i mama! Svi samo naruujete! LOVORKA: Pa nije ti valjda teko?! VESELIN: Njoj je sve teko. Roena je teka. LOVORKA: etiri kile i esto. VESELIN: Bez pitolja. ARDELIA: A onaj metak ranije na brdu! udo jedno! Brz, otar, precizan, uao je ko u staklenku meda. VESELIN (Osjeti se da uiva u podvigu svoje keri.): A tako? LOVORKA: Spretna si ti s prstiima. ARDELIA: Dimilo se jo etrnaest minuta!

VESELIN: Rekord! LOVORKA: Dragi Boe! ARDELIA: Da, da. Legao je kao da nikada nije ni hodao. VESELIN (Kroz pla, dirnut.): Sunce moje! LOVORKA: Bravo! VESELIN (Kroz pla.): Kad je meni svaki put kao da ja tamo pucam. Jadno moje dijete! Joj. pametno moje! Odlina ideja, to brojanje u sebi! Vidio sam da si ga na prepad! ARDELIA: Je l' da je?! Ba prava stvar! VESELIN: I ne mogu ti nita. Ti si brojala, on nije uo. Stvarno dobro! Pred zakonom ista! Pred selom heroj! LOVORKA: A pred Bogom? ARDELIA: Izazvat emo mi i njega! A, tata?! ta kae?! VESELIN: Ne, stvarno odlina taktika. To sad zadri neko vrijeme. Jesi vidjela, Lovorkice, kako se sjetila? LOVORKA: Tko?! Pa znam ja da ona moe. VESELIN: Moja ki! Moj revolvera! Bravo, sine. Neka tata ljubi. LOVORKA: Evo, izvoli. (Daje joj tanjur na stol i Ardelija sjedne i jede.) Koliko ostaje u umi? ARDELIA: Pet, est dana. Nije imao mnogo rodbine. Dok se oni pobune, jedan dan. policija, to je dva dana. govorancije po selu, recimo etiri dana. ogovaranja zlobnika, jo tri dana maksimalno. i ta mu ga to doe ukupno. Deset dana. Evo, jedanaest, ako smo ba jako oprezni. LOVORKA: Znai, manju torbu. ARDELIA: Ove mi izme putaju vodu. Jednom mi je opalio pitolj, dok sam bjeala iz sela. LOVORKA: Mora paziti. Kad bjei, metke pod jezik, pa ti se nita ne moe dogoditi. VESELIN: I tako znai. Naem Zvonku odzvonilo. Tako ti je to, moj Zvonko; da je onaj tvoj Medo manje ugroavao moje ovce, sve bi bilo drukije. A lijepo sam ga zamolio: -Goni mi tog Medu sa moga panjaka i neka mi se ne pribliava!. I?! Je li shvatio? LOVORKA: Nije shvatio. ARDELIA: Mama, gdje mi je sjekira? LOVORKA: Ne znam, sine, a nije pod jastukom? ARDELIA: Ne znam, vidi ti. VESELIN: I kao da to nije dovoljno, nego se jo poeo razmetati na sve strane kako je njegov Medo divan i dua od psa i kako je zubima primio geler u ratu i spasio nau jedinicu. LOVORKA (Gleda pod jastuk.): Nije. ARDELIJA: Tko? Onaj pekinezer?! LOVORKA: Kaem ti, lud ovjek! VESELIN: Direktno ga ne zanima to ga upozoravam. Eh, tako ti je to. da se krae bahatio, dulje bi trajao. ARDELIA: To sam mu i ja rekla prije dvoboja. Ovo ti alje moj otac. VESELIN: I, ta kae? ARDELIA: Kae: Koje?. VESELIN: to je pametan. Kako koje?

ARDELIA: To sam mu i ja rekla: Budalo, kako koje?! Pa ovo! Jedan mali dar. Poklon. Iznenaenje. VESELIN: I? ARDELIA: Pita on gdje je taj poklon, to iznenaenje, i ja mu kaem: Sad se okrene pa isprui ruke i zatvori oi. Jako e se iznenaditi. VESELIN (Smije se): Jao! Jao! LOVORKA: I onda?! ARDELIA: Pruio ruke, primio metak i iznenadio se kao nikad u ivotu! LOVORKA: Uglavnom, u selu sve manje ljudi. VESELIN: Kako hoe, moj Zvonko, na tebi je izbor. Eto ti sad! Bahati se po carstvu nebeskom. LOVORKA: Amen. ARDELIA: Idem ja do podruma po municiju. VESELIN: Ardelijo! ARDELIA: Molim? VESELIN: A Medo!? ARDELIA: Ja ispalim metak u daljinu, a on ode za njim. Valjda mislio da je ptica. LOVORKA: Glup na gazdu. VESELIN: Samo neka ih ne vidim. Dobar ti je prosjek, sine. Triput tjedno to je odlian ritam. LOVORKA: Kakav je raspored idui tjedan? VESELIN: Evo dvoje za uvredu i jedan to me gurnuo sluajno dolje na trgu. ARDELIJA: Dogovoreno. VESELIN: Lovorka, vidi, Boga ti, i tebe imam na popisu. LOVORKA: Mene? VESELIN: Tebe, tebe. Zapisana si pod ekspres osvetu. Al' ne pie zato. To je sigurno ono kad si me u nedjelju iznervirala. Samo se ti igraj, Lovorka moja, zakon ne spava. LOVORKA: ta ti je, Veseline? Ljubavi? VESELIN: Oho? Sad je, ljubavi, je li?! Bit e ti meni na listi dok se malo ne popravi. Bar jo tjedan dana. Ardelijo, primi to na znanje. ARDELIA: Majku? VESELIN: Ako treba majku. (Darko i Jagoda zadihani, ne mogu doi do rijei.) ARDELIA: Darko, jesi se ti igrao s mojom sjekirom? Nigdje je nema. JAGODA: Nisam. (Jagoda poinje plakati.) ARDELIJA: Pa jutros sam ju vidjela. Kako u bez nje u umu. LOVORKA: Jagodice? Plae? DARKO: Nemoj, Jagoda, 'ajde.sredi se malo. Tu smo svi domai. VESELIN: ta se to dogaa?! JAGODA (Kroz pla.): Koliko je sati?!! LOVORKA: Zato, maco? JAGODA: Da znam u koliko sam umrla! VESELIN: Dvadeset do osam! ARDELIA: Tu je! Hvala Bogu! A tko ju je, molim te, stavio u kutiju s noevima?! Koja budala?

DARKO: Ja. ARDELIA: Dobro, Darko, je l' se tebi mora stoput govoriti?! Sjekira sa sjekirom, a no sa noem. Ponovi za mnom! Sjekira sa sjekirom. DARKO: .a no sa noem. Znam. Sori. ARDELIA: ta je njoj?! LOVORKA: Plae otkako je ula u kuu. ta je, sunce, jesu te u selu rastuili?! Jesu rekli ta runo za Ardeliju pa te to pogodilo? ARDELIA: Vjeat e me po osmi put, je l' to?! Zbog toga ne mora cmizdriti. Toga smo se nasluali. Ali zaboravljaju da me najprije moraju uloviti! VESELIN: Lovorka moja, svu si nam djecu emotivno odgojila. Kud emo toliki emotivni po tom pustom svijetu? JAGODA: Rekao mi je da sam runa!!! LOVORKA: Molim?! JAGODA: Vrijeao me!!! VESELIN: ta je napravio?!!! Ardelijo, je l' slua ti ovo?! ARDELIJA: Sluam. LOVORKA: Dobro me sjetili! Darko, gdje je mlijeko? DARKO: Joooj! Zaboravili! LOVORKA: Pa po to ste ili! I ta emo sad? DARKO: To sve zbog ove guve. I taj Pero. VESELIN: Pero ti je kriv to si roen bez mozga! DARKO: Mi smo mirno ili cestom, a on viknu za nama iz svega glasa: Curo!! Hoe raditi za mene?!. vie - Honorarno! U mom polju! Lagan posao! Dobra plaa! (Jagoda jo jae poinje plakati.) Smiri se, Jagoda, to je budala. ARDELIA: Kakav posao? DARKO: Hoe da mu Jagoda stoji nasred polja i plai ptice! VESELIN: Pero!? LOVORKA: Pero da je takav?! ARDELIJA: Draga moja, nita ne brini. Sve e to tebi rijeiti tvoja Ardelia. LOVORKA: Bit e bio jednom jedan Pero. DARKO: Bio jednom jedan Pero. Sad ga nema, nema vie. A bilo bi ga jo na svijetu, da je samo pri'o tie. E, moj Pero, kobi gadne. Proklete ti kosti jadne! Da si mudar biti znao, metak ti bi izbjegao. A ovako: Jao! Jao! Jao tebi. jao, jao!. LOVORKA: Darko, duo, divna pjesma! DARKO: Uglazbit u je kad ga Ardelija smakne! ARDELIA: Nema zime! Tko tebi, Jagoda, jedino smije rei da si runa?! Tko?! JAGODA: Mama, tata, ti i Darko. ARDELIA: Tako je. Ja, Darko, tata i mama. Eto. Je l' na popisu Pero? Nije. Jo veeras ja to rjeavam. Na putu za umu. Past e Pero prije nego mrak. Je l' moe, tata? VESELIN: 'Ajde, nek vam bude. Al' samo njega, ne i cijelu obitelj. (Ardelia uti.) VESELIN: Ardelio! uje ti?!

ARDELIA: A, ujem, ujem. Samo njega. LOVORKA: Koliko posla. Kako joj se da toliko raditi. Zlato marljivo. JAGODA: Joj. A ta ako nije htio. VESELIN: Vidi ove, puna suosjeanja. Jagoda, ta emo s tobom, majku mu ljubim? Gdje da tebe zaposlim, ovakvu? Zato i nisi za akcije i borbu! JAGODA: Da si mi dao da idem, sad bi bila ve ovrsnula! ARDELIJA: Pa nek obrauje vrt! To uvijek moe! VESELIN: Nemoj, njoj bi bilo ao podrezivati! Ustani, umij se, ubij! Dvadeset godina to vam tupim ko molitvu! I? Primilo se jedino Ardeliji. I sad nosi teret za vas dvije nuspojave! DARKO: Ja nisam nuspojava. LOVORKA: Doi, tigriu mamin, sjedni tu. Pusti njih, bezobraznike. (Darko sjedne mami u krilo i mama ga ljulja. Darko se smije.) VESELIN: Boe moj, ovo je za popravni dom! ARDELIJA: Neka, tata! Pusti. Nije meni nita teko. VESELIN: Meni je teko! U srcu! Svakodnevna borba! Puno selo kriminala! Svi rade protiv nas! A ovi ovdje plau i ljuljaju se! Samo dok imam tebe. ARDELIA: Tata, daj ga! (Daju si pet) Nema brige! Dok ja kosim, korov ne raste. VESELIN: Znam, ljubavi, znam. Ti si udo! ARDELIA: Darko, utjei sestru. DARKO: Moe, moe. ARDELIA: Ajmo, Jagoda, samo hrabro! JAGODA (Vikne): Ubij ga da ga boli! LOVORKA: Ve ide?! Tako brzo? ARDELIA: Moram. Mama, ljubim te! Tata, pozdrav! Zakljuajte se i dalje sve prema dogovoru! Vidimo se! to prije, nadam se. JAGODA: Hvala i pozdravi Peru! LOVORKA (Daje joj paketi.): Meso, kruh i vino. Bar za danas i sutra. Kako e ti, jadna. ARDELIA: Nemoj sad, mama, sve je u redu. (Poljubi mamu.) DARKO: Bok! (Ardelia uzme torbu i paketi i ode.) VESELIN (U patosu, za njom.): Ardelijo, sunce nae, vjeno e nam sjati! JAGODA: Ja bi se bojala tako u umu. VESELIN: Ona je ratnik, a ti si obina tajnica. JAGODA: Mama! uje ti njega?! LOVORKA: Sve same gluposti. JAGODA: Nikad vie ti neu pomoi! Nikad! VESELIN: Kako sam tuan! U depresiji sam! Vidi! Stvarno si me pogodila. Vidi, plaem! JAGODA: Ne priam s tobom! Nikad vie! VESELIN: Darko, zakljuaj vrata. DARKO: Evo. (Zakljuava) VESELIN: Puku ne zna drat! (Jagoda ue u krevet i pokrije se preko glave.) VESELIN: Lovorka! Je l' se ona to ljuti samo zato jer sam joj rekao da ne zna drati

puku??! LOVORKA: Djeca ko djeca. VESELIN: 'Ajde, Jagoda, ustani. Samo slabii lee u toplom. Kako hoe! Briga me! Idemo mi bacit partiju, ha?! ta kaete? DARKO: Moe! Al' samo ako nee pucat kad izgubi! VESELIN: Joj, Lovorka, vidi ti njega. Jednom sam to napravio i to mi koliko puta ve spominje?! ovjek s vama mora ba bit savren. LOVORKA: Ti jesi savren, ljubavi! VESELIN: To stoji. Al' svejedno. LOVORKA: Odi, Darko, sredi dolje bazu malu. Ima municije posvuda. DARKO: Idem, idem. Danas sve ja radim! VESELIN: Koja lijena djeca! Gdje sam ih naao.? (Digne noge na stol.) Poei me po leima, Lovorka, mislim da mi je muha ili neto. PRIZOR 8. BAKA: Pouri! DARKO (On je vidi pa misli da je mama.): Daj, mama, ohladi. BAKA: Nije mama, nego baka. (Darko skoi uplaen pa uplai i baku.) BAKA: Kud se trza, nesreo?! Hoe da umrem dvaput? DARKO: Sori, nisam htio. Usrala si me. BAKA: Kakav ti je to rjenik? DARKO: Ok. Oprosti, nisam htio. Usrala si me. ta, sad e tu opet slat neke poruke tati?! BAKA: Samo jednu: uvaj se. Oti e ti glava. To mu reci.? DARKO: Ma to mu ti reci! Proli put me ubio! BAKA: Ja mu stalno to govorim, al' me ne uje. Ti me jedini u obitelji moe uti. Mora mi to napraviti jer u te vjeno progoniti. DARKO: Dobro, dobro, ok. BAKA: I svakako mu reci da mu opasnost dolazi s lijeve strane. DARKO: Dobro, rei u mu! ta si dosadna! 'Ajde, moram spavat! BAKA: Pa ti cijelo vrijeme spava, budalo! Ovo je san! PRIZOR 9. (Sputaju se.) VESELIN: I uzmi vina, da imamo. Darko voli potegnut uz igru. LOVORKA: Evo, nosim sve. 'Ajde vi prvi. Pridri me da se sva ne polomim. (Silaze.) PRIZOR 10. (Uporno kucanje na vratima. Jagoda spava i okrene se u snu na drugu stranu i neto mrmlja. Ponovno kucanje, jo jae ovoga puta. Jagoda mahinalno ustaje i otkljuava vrata odluna da se rijei neprijatelja po kratkom postupku. Ulazi ovjek pedesetak

godina star, odjeven u crno odijelo i eir.) HORACIJE: Ve stvarno dugo kucam. Oprostite, dobra veer. Jesam koga probudio? JAGODA: Ma kakvi, niste. Mama i tata i Darko se dolje u bazi igraju, ja evo malo protegla noge. (Sjeti se da ne smije otkrivati informacije potpunom strancu.) Ali ta vas to briga! Ja ne smijem o tome sa strancima! HORACIJE (Prui joj ruku.): Horacije Mileni. Divim se vaoj ljepoti. JAGODA: Ljepoti? ta vam je, pa ja u selu poznata kao runa! Jednom sam i pobjedila na lokalnom natjecanju: udo sela u negativnom smislu. Jo uvam lentu. HORACIJE: Ne znam o emu priate, ali ja sam oaran. JAGODA: Svata! Da vam skuham kavicu? HORACIJE: Moe. Krau. Bez eera. Kapljicu estokog. Ako imate. JAGODA: Nai e se neto. (Trai po sobi.) Za tako ljubaznog gospodina. kako ne bi. (Nae bocu pod tatinim jastukom.) Aha! Tu je sakrio! HORACIJE: Znai, vi ivite s obitelji? JAGODA (Kuha kavu.): Tako je. HORACIJE: A niste jo udani? JAGODA: Ne. HORACIJE: Zaruena? JAGODA: Ne. HORACIJE: Obeana? JAGODA: Aha, jedan je traio da mu obeam da ga vie nikad neu smetat. I drugo nita. U brano-ponudbenom smislu, ako me to pitate. Evo, kavica. HORACIJE: A ba teta. takve domaice. JAGODA: ujte, moj je logo: Nikad ne reci nikad. HORACIJE: Kakvi nikad! Tako divna djevojka. JAGODA: Ma, hoete vi prestat s tim divna, lijepa. i ostalim epitetima? Dobit u fleke od sramote. HORACIJE: A kako ste rekli da se zovete? JAGODA: Nisam rekla. Al' zovem se Jagoda. Kakvo ime, takva i ambalaa. HORACIJE: Kakve gluposti, pa to je krasno ime! JAGODA: Je, vie, ovako. vono! HORACIJE: Zdravo. JAGODA: Iako razmiljam intenzivno da ga promijenim. HORACIJE: U koje? JAGODA: U neko meunarodno, kao recimo Jennifer ili Jessica. Ej, a da ja pozovem tatu? Moda ste vi u biti njega trebali? HORACIJE: Pa. kako hoete. Bilo bi mi drago da ga upoznam. Ali samo ako ne smetam. JAGODA: Ma ta bi smetali, vraga! Pa oni se dolje samo igraju! PRIZOR 11. (U bazi.) LOVORKA: Oh? Ti ne spava? JAGODA: Imamo situaciju.

DARKO: Koga imamo? JAGODA: Situaciju. VESELIN: E, Jagoda, to si tajnovita, k'o potok u veljai! DARKO: 'Ajde, mama, baci nam neko jaje na vatru. Ogladnio sam gubei. LOVORKA: Nema zime. VESELIN: I meni! I vrhnja sa strane, veu porciju. A otkad, ti, Jagoda, razgovara sa mnom? JAGODA: Otkad nam je gore neki ovjek. DARKO: Koje fore. JAGODA: Idi pa vidi. VESELIN: O emu ti pria? Kakav ovjek? JAGODA: Malo jai, sav u crnom, stepenasto oian. VESELIN: Stani, molim te! A kako je uao? JAGODA: Onako. Normalno. Kroz vrata. LOVORKA: Provalio? JAGODA: Ma ja mu otkljuala. Znam, moja greka, al' jo sam bila u polusnu. VESELIN: I dok spava radi probleme! ta sam ti rekao, Lovorka, moramo se nje rijeiti! JAGODA: Rijeiti?! Ma nemoj! Sad sam ti teret!?! VESELIN: Nego ta bi bila zlatna ribica?! LOVORKA: Nisi to smjela, Jagoda, sad se svata moe dogodit! Tko zna tko je to? JAGODA: Nisam htjela, mama! Spavala sam! Ok? VESELIN: A ja cijelo vrijeme mislio da je Darko glup! DARKO: Evo ga! Tko bi doli, sad je gori! (Ustane.) VESELIN: Sjedi, majmune! LOVORKA (Darku): Nije htio, ljubavi, on to u naletu emocija. DARKO: Naletit e oni svi meni jednog dana! I to vrlo brzo! Vidjet e, mama! VESELIN: Tiina! Dosta gluposti. Pokret gore! Sad ta je tu je. Moramo ispitati uljeza. Jagoda, nadam se da zna koliko te ovaj postupak degradirao i mojim oima. Vie mi nisi ni tajnica. Sad si obian pomonik pomonika tajnice. A tebe, Lovorka imenujem tajnicom. LOVORKA: Veseline! O, Boe! VESELIN: A ti si, Darko, pomonik tajnice. LOVORKA: Ljubavi, radimo zajedno! VESELIN: Ne gledaj me nita mrko, Jagoda. Nisam osjetljiv. Idemo sad gore. Pustite mene da govorim. I nitko da ne spomene listu, akcije, bazu ili Ardeliju. Jasno?! LOVORKA I DARKO: Jasno. (Veselin se poinje penjati.) VESELIN: Zadnji zakljuava. PRIZOR 12. (Popnu se svi; sad se gore pali svjetlo, a dolje nastaje mrak. Svi su izrazito susretljivi, dobre volje. Nastoje se prikazati u to miroljubljivijem i boljem svjetlu. Kao ne bi zgazili ni mrava.) JAGODA: Evo nas. Nadam se da niste dugo ekali. Da vas upoznam ovo je moja majka.

LOVORKA: Lovorka, drago mi je. HORACIJE: Ljubim ruke. JAGODA: Moj otac Veselin. VESELIN (Brie ruke): Ako ete ih i meni ljubit, da ih malo obriem. HORACIJE (Izbjegava): Neka, neka. JAGODA: I moj mlai brat Darko. DARKO: Drago mi je. HORACIJE: Ja se ispriavam cijeloj obitelji na ovoj poslijepodnevnoj indiskreciji. VESELIN: Nema problema. A ima neki poseban razlog za ovo druenje? (eli ispasti leeran i duhovit.) Da nije nekom roendan?! HORACIJE: Da je bar! Pukla mi guma pred vaom kuom. Strano. Duga pria. Vozio sam cijeli dan. Majko moja. JAGODA: A mama je u autu?? HORACIJE: Moja mama? (Prekrii se) Nije nebo autoput, gospodine. Nemam ve dugo ni nje, ni oca. JAGODA: Hoete maramicu? HORACIJE: Ne treba, hvala. (Veselinu) Neobino draga djevojka. VESELIN: Takva je, da. DARKO: A kad ste ostali bez roditelja? HORACIJE: Prole godine, bila rana jesen. Svitalo je. a otac je otiao do toaleta, iza kue. Patio je od inkontinencije pa je uvijek urio na toalet. Tako i ovog puta, a nije ni znao. (Rasplae se.) Nije znao. VESELIN: I stradao. HORACIJE: Pa ekajte malo, nisam doao ni blizu toga. VESELIN: A ja opalio preicom. LOVORKA: I, upikio se tata? HORACIJE: Nemojte biti vulgarni, gospoo. (Obrie nos) LOVORKA: Nisam namjerno. HORACIJE: Nije stigao. Pogodio ga je metak. (Tuno.) Tono u mjehur. Noima mi se vraao taj prizor. VESELIN: Aha, i dobro. Znai, to je to. DARKO: A mama? VESELIN: Jao. HORACIJE: E, a mama, hvala na pitanju, stradala dva sata nakon toga, ve je bilo svanulo. LOVORKA: A to je njoj bilo? HORACIJE: Gledajte, ovako. Upala je u potok s peglom oko vrata. VESELIN: Zna bit fatalno, da. DARKO: Koji peh. LOVORKA: Ja vam zato nikad ne peglam blizu potoka. VESELIN: I znai, vama prola godina bila ba burna. HORACIJE: Evo, pogledajte, jo se tresem. (Prua ruku.) LOVORKA: A enu nemate? HORACIJE: Nemam. Mama bi to bila teko primila, znate. Voljela je da je jedina ena u kui. Ni krave nismo imali, nego samo bikove i volove. VESELIN: A kokoi?

HORACIJE: Ne, uvozili smo jaja. (Opet mu nadou suze.) A sad sam. Bez oca, bez majke. bez. VESELIN: Pegle. HORACIJE: I da bi stvar bila gora, i bez auta. To da guma tako pukne, jo u ivotu nisam vidio! Dobro nisam ogluio. Nisam mogao dalje pored ovog pljuska i oluje. A i ne razumijem se ba u mehaniku, u povjerenju. VESELIN: Pogledat e to, Darko. Dajte mu samo kljueve! Idi, sredi to, sine! DARKO (Namigne.): Sreeno, tata! (Darko ovo krivo shvati kao naredbu da dokraji auto pa to i uini.) LOVORKA: Vi ete prespavat kod nas, tu nema govora, a ujutro fino dalje! HORACIJE: Ne dolazi u obzir! Ve sam dovoljno smetao! VESELIN: Ma kakvo smetanje! Ova je kua otvorena svima! Svaki je ovjek moj prijatelj! A da mi se poslije prehladite? Je li? to bi bilo? Kako bi ja onda spavao nou?! JAGODA: Morate ostati! Skuhat u vam jo jednu kavicu! HORACIJE: Joj, tko bi odbio takvu ponudu. Jagodice, vi ste strana ena. JAGODA: uje, tata!? ena! VESELIN: Jagoda, gospodin je samo ljubazan, ne mora odmah dobiti napad. DARKO (Uleti u kuu, sav crn, sa ipkom u ruci.): Evo, tata, ja sve sredio! A sad idem pod tu! HORACIJE: Je l radi? DARKO: K'o violina! VESELIN: Kad Darko sredi, nema da teka! LOVORKA: Ovdje u ja vama napravit krevet, a mi emo dolje, u baz. (Prekine se.) u bazini dio kue. HORACIJE: Kako vam god odgovara, ako ste sigurni da ne smetam. VESELIN: Dajte, molim vas! A sad ete veerat s nama! Da vidite u kakvu ste kuu vi to doli! PRIZOR 13. (Veera je upravo zavrena, svi su se najeli i sad piju rakiju; Jagoda sjedi do Horacija.) LOVORKA: I tako, vi ste ba mnogo putovali brodom. VESELIN: Ona vam voli te prometne prie. HORACIJE: Bio sam na brodu ravno est mjeseci i tjedan dana. LOVORKA: I ja u ii jednom, obeao mi mu. VESELIN: Idi, tko te dri! HORACIJE: A gdje vam je sin nestao? LOVORKA: On je na strai. HORACIJE: Molim? U kojem smislu? VESELIN: Straari. pokraj vaih kola, ako se, ne daj boe, jo neto dogodi. HORACIJE: Hvala, ali nema stvarno potrebe. Mojem se autu dogodio unutarnji kvar. LOVORKA: Unutarnji, vanjski, svejedno. Ovo je selo puno kriminala. HORACIJE: uo sam, da. JAGODA (Smije se glasno.): Kako komino! HORACIJE: Molim?

LOVORKA: To se ona smije onom vaem vicu od prije pola sata. JAGODA (Smije s.e): A bila su trojica. Ha-ha-ha. VESELIN: Ne ceri se tako, progutat e gospodina. (Tiho, Horaciju.) Oprostite, nije nam ba pametna ni lijepa, al' je naa. HORACIJE: Gledam je otkad sam stigao! udo prirode! LOVORKA: udo prirode, da. PRIZOR 14. (No. Svi spavaju. Otac hre. Majka isto. Horacije je u gaama i nonoj majici, ustaje iz kreveta jer je edan. Jagoda ga uje, pa ju to probudi i ustane.) JAGODA (ape.): ta trebate? HORACIJE: Samo au vode, suho mi je grlo. JAGODA: Ja u vam donijeti, ekajte. (Smije se.) Malo sam pila, nemojte mi zamjeriti. (Natoi vode i da mu.) HORACIJE: Hvala. JAGODA: Joj, pa vi ste samo u izmama. HORACIJE: Ne spavam u odijelu. JAGODA: Pametno. HORACIJE: Jagoda, kako je meni drago da sam vas sreo. Nemate pojma. JAGODA: A tek meni! Toliko me nisu hvalili od roenja. Ba vam hvala! Doe mi da vas zagrlim! HORACIJE: Ma dapae, samo izvolite. (Jagoda ga energino zagrli.) JAGODA: Oho! ta vam je to? HORACIJE: Koje? JAGODA: Neto otro. HORACIJE: A, ujte. Za to vam treba oruani list. JAGODA: Na leima. HORACIJE: A to! To mi je no. Ne putujem bez njega. Oprostite, maknut u ga ja. JAGODA: Nemojte! Volim deke s orujem. To je kod nas u selu rijetko. HORACIJE: Ako hoete, pokazat u vam ja jo nekoliko rariteta. JAGODA: Aha, a poslije me vodi kui. Svadba, djeca, mirovinski fondovi sve zna. HORACIJE: Nema problema. Meni bez tih svih dokumenata nije ni romantino. (Spuste se u kut kuhinje.) PRIZOR 15. (Baka i Darko. Baka ga gura do kuhinje. On u polusnu.) DARKO: ta sad opet hoe?! I zato mi stalno dolazi nou?! BAKA: Jeftinija je karta, glupane! 'Oe mi ti plaat dnevnu vonju!? DARKO: Dobro, ta si me tu dovela?! BAKA: Vidi ovo! DARKO: Koje?

BAKA: Pa ovu tvoju ludu sestru! DARKO (Pogleda pa se trzne i okrene.): Gledaj ti golu Jagodu! Meni je dosta trauma u ivotu! BAKA: Je l' ti vidi da ona nije sama? DARKO: Vidim, onaj gost ju je nateg'o. Moda je iz neke udruge. Otkud znam? BAKA: Darko, probudi se! DARKO: Ti se uvijek pobrine zato! BAKA: Pogledaj tko ti je u kui pa reci ocu da i on otvori oi. DARKO: Sluaj ti mene, s tim tvojim naredbama napravi i ti meni jednu stvar. BAKA: Koju? DARKO: Epitaf. Za tatu. Hitna situacija, a meni nestalo ideja. BAKA: Rijeena stvar. Al' obrati panju na ovog i reci tati da mu je zlo ve davno u kui. DARKO: Ok! PRIZOR 16. (Jutro. Jagoda ima noge na stolu, u Horacijevim crnim izmama. Mama servira doruak. Darko dere. Otac je ljut. Horacije pjevui.) LOVORKA: Jagoda, makni noge sa stola! JAGODA: A Ardelija smije, je li? LOVORKA: Jagoda! HORACIJE: Tko? DARKO: Ja! Tako me zovu po doma. Ardelija. Trebao sam bit ensko. JAGODA: A nisi? VESELIN: Neto si nam hrabra jutros! Za takve nema doruka! DARKO: Sluaj, tata, opet mi se u snu javila baka i kae da te obavijestim da ti je zlo ve odavno u kui. VESELIN: Od tvog roenja, hvala to me podsjea. LOVORKA: Recite vi nama, Horacije, jeste dobro spavali? HORACIJE: Odlino! JAGODA: Hoe im ti rei ili ja? HORACIJE: Moe i ti, to su tvoji. DARKO: to se dogaa? Seli? HORACIJE: Tako je, zaprosio sam vam sestru. Moete joj estitati. LOVORKA (Prekrii se, nezainteresirano.): O, moj Boe. JAGODA: Njima ti je to nezamislivo! VESELIN: A tebi je zamislivo! Tuko jedna, sramoti cijelu obitelj! Daje prvu no! DARKO: Bojala se da ne pobjegne. Ne stoje joj ba u redu pod balkonom. JAGODA: Zna ti, Horacije moj lijepi, da majka njega jo uvijek doji nou. Dobar tek! (Jede) VESELIN: Lovorka, ona ne smije! Dobila je zabranu! LOVORKA: ta meni govori, kako da je zaustavim!? (Jagoda poljubi Horacija.) DARKO: ime te ovaj osvojio, gebisom?! HORACIJE: Ulaem tihi protest.

DARKO: Da ga zviznem, tata? VESELIN: Nemoj sine! ovjek ju eni, ej! To je kazna nad kaznama! DARKO: U pravu si. LOVORKA: Da te spakiram, Jagoda? Idete odmah? VESELIN: Kakvo pakiranje! Ne dam joj nita! Vrijea me i pokazuje oito nepotivanje! Jednu stvar ne smije odnijet iz moje kue! JAGODA: Ma nemoj! A tako? Ja tebe vrijeam i ja tebe ne potujem?! Interesantna teorija! Samo, da nije malo obrnuta? Ha, mama? I drat u noge na stolu do kad hou! (Stavi noge na stol i razbije tanjure s dorukom.) HORACIJE: Opa. LOVORKA: Molim te, kontroliraj se! VESELIN: Jo sam jako malo strpljiv. JAGODA: Da? I nakon toga? to? Ubit e me? Pukom? Moj tata ubije pukom svakoga tko ga naljuti, Horacije! I tko ga ne naljuti. HORACIJE: Mogu mislit! LOVORKA: U prenesenom smislu! Nemoj, sunce, ovjek e jo shvatit ozbiljno. DARKO: Da odem po samaricu il' po trisosmicu, tata? HORACIJE: Ova jaja sa sirom su vam bila divna, gospoo Lovorka, a sad jednu kavicu, ako vam nije teko. LOVORKA: Kakvi teko! Ja ve stavila vodu za vas! Da ga veemo onim konopom iz podruma, Veseline? VESELIN: Ne treba, moe i onim iz ormara. Zna Darko. DARKO: Evo, odmah u. HORACIJE: Ovdje svi tako leerni. Stvarno sam k'o doma. JAGODA: Zarobit ete mi mua? VESELIN: Ima neki zakon koji brani? JAGODA: A da ima, to bi te sprijeilo? Zna ti, Horacije, da on ima popis ljudi koje treba ubit! Ovako dugaak! A dolje, ispod nas, dolje imaju bazu. Svako od nas straari na smjene. Imamo i sestru, koja ubija po njegovom nalogu! Ona je lijepa, sposobna i junak, a ja sam tajnica! Je l' dobro uvam tajnu, tata?! VESELIN: Briga mene, Jagoda! Tvoja stvar! Ovim si si ubila mua. LOVORKA: Moje sauee. DARKO: Udovica! Odlino! Sad e imat motiv da si pokrije facu. JAGODA: Je l' ti sad jasno gdje si doao? (Darko ga vezuje konopom.) HORACIJE: Samo ovo to se tie vezivanja. LOVORKA: Evo, kavica. Da vam ja promijeam? JAGODA (Horaciju): Nisam ti trebala otvorit. HORACIJE: Pustite me. Hitno me odveite! DARKO: Daj, stari, tiu! (Obrnuto od uti Darko esto obre rijei da bi ispao urban.) I jedan prijateljski savjet - kupi novi auto. HORACIJE: Molim? DARKO: Nakon moje obrade, puknuta ti je guma sedma briga da se tako izrazim. (Darko i tata si daju pet.) LOVORKA: I sam si se toga sjetio? Kako ti napreduje, Darkino, iz sata u sat. JAGODA: Ovdje ti vrijeme strano sporo ide, kao to vidi.

HORACIJE: Odveite me! Bit e problema! VESELIN: Jagoda, mu ti je snalaljiv ubi boe! Jesi ga nala. K'o poklopac tavu. Dajte da rijeimo taj posao - nemam cijeli dan. HORACIJE: Znai ja sam za vas obian posao? VESELIN: A ta bi mi trebao bit zlatna ribica?! LOVORKA: Gospodine, vi ste ruku na srce roba s grekom. Vidi se iz daljine. HORACIJE: Neete tako govorit kad se ovo sve zavri. Nita se brini, ljubavi! Sve je u redu. LOVORKA: Ovaj je stvarno bolno optimistian! (Smije se, i Darko s njom.) VESELIN: Pozdravi se s muem, Jagoda. Metak je serviran. (Veselin ide uzeti pitolj koji stoji na kuhinjskom elementu. Horacije tekom mukom uspije prerezati konop i oslobodi se. U ruci ima mali vicarski no.) HORACIJE (Vie.): Nitko neka ne prilazi! Stoj! Odmaknite se! (Svi se malo razmaknu, iznenaeni.) VESELIN: Opa. DARKO: vicarac. VESELIN (Daje joj znak da uzme pitolj.): Lovorka. (Ona ne shvaa, pa isto signalizira sinu) Darko! JAGODA (Zgrabi pitolj.): Evo, tata! Jesi na to mislio!? HORACIJE: Grupirajte se! DARKO: Ja sam s mamom! VESELIN: Jagoda, miiu, dosta je bilo ale. Odvali ga dvocijevkom! Za tatu! JAGODA: ta je, tata? Usr'o si se? VESELIN: Umirem! Lovorka gdje je moj epitaf?! LOVORKA: Darko, Jagoda! Brzo! JAGODA: Ja s tim vie nemam veze! to se mene tie, slobodno moe umrijet i bez epitafa! VESELIN: A tako?! Ma nemoj mi rei! LOVORKA: Jagoda, reci tati koliko ti je ao! JAGODA (Pokazuje neto strano malo.): Evo, tata toliko mi je ao! VESELIN: Pronai u te ma gdje se sakrila! To ti sveano obeajem! DARKO: Naao! LOVORKA: Je l' epitaf? HORACIJE: Divno! Ba sam se zaelio literature! VESELIN: itaj! DARKO (ita): Obrisati krv s noeva i sjekira! U ponedjeljak napadamo u zoru. Trebat e nam. LOVORKA (Zamiljeno.): Mene podsjea na Rimbauda! VESELIN: A mene podsjea na sina kretena! Boe mili! Daj mi taj papir! (Jede ga.) To je bila poruka Ardeliji! Ti i taj tvoj retardirani sin. DARKO: Mama, ja ti ozbiljno kaem ja to vie neu trpjeti! LOVORKA: Takoer, Darkino! A da se zajedno pobunimo? VESELIN: Odlino! Nek Darko trajka glau, a ti se zavjetuj na utnju! Idila. JAGODA: A ti ruke u vis! Neto si mi mlitav! HORACIJE: Jagoda, samo usput, jesi slobodna veeras? Neto neobavezno kino, veera. DARKO: ek da pogleda u rokovnik. Ponedjeljak naveer - nita, utorak ujutro nitko,

srijeda predveer moje cipele broj 46 pune su samoe kao pijeska. HORACIJE: Dri se, draga, ja sam ti s lea! LOVORKA: A da te pitam ja neto, Jagoda, da nisi ti sino moda zgrijeila s gospodinom? JAGODA: Ako je grijeh kad sunce dotakne cvijet. DARKO: Kakvo sunce-cvijet?! Je l' te opalio ili nije?! JAGODA: Opalio, opalio. DARKO: E, tako reci! HORACIJE: Ma, samo malo, gospoo, i to uz jedan veliki pardon. JAGODA: Kakvi malo, ta si srameljiv! Cijelu no ludilo, k'o da treniram gimnastiku. LOVORKA: Veseline! VESELIN: Muka mi je u elucu. Jagoda, pucaj il' da sjednemo! DARKO: Ej, sis, da se dogovorimo mene poteuje, je l' tako? JAGODA: Ne mogu, Darko. Previe zna. DARKO (Sretan.): Oho?! Hvala! Ti si to prva primjetila! Jesi uo, tata?! Ne misle svi ko ti! LOVORKA: Joj, Veseline, gdje smo mi pogrijeili. VESELIN: Ma ja se zanio. Prije dvadeset godina. LOVORKA: Glupi prvi maj. Morali smo ga proslavit radno. Pa si se preforsir'o. VESELIN: Preforsir'o?! Uganuo gleanj dok te napravio! JAGODA: Tiho! Pucat u! Jedan, dva, tri! LOVORKA: Ti si danas stvarno napeta! DARKO: Mislio bi ovjek te zvekne, smirit e se, a ti sve lua i lua. Ne bi je ja vie dirao na vaem mjestu, Horacije. HORACIJE: Hoe da ih ja ubijem, sunce? Volio bih! JAGODA: Neka, ljubavi, mogu ja. I samo da zna, tata, to si sve ti kriv. Da si i meni dao neke zadatke, a ne samo Ardeliji, ne bi ovog bilo! VESELIN: E, pa, da si i ti sposobna i pametna, a ne samo ona, dao bi ti! JAGODA: A tko je sad sposoban i pametan!?! Je li?! Idemo! Kleknite na pod! Dva, tri, etiri! Bre! LOVORKA: 'Ajde, Veseline, klekni, ba da vidimo ta hoe! (Darko, Lovorka i Veselin kleknu.) JAGODA: Odlino! A sad lezite! DARKO: ta ti je sad to!?! JAGODA: Lezi! Bez pitanja! (Legnu na pod.) JAGODA: Dobro. A sad svi digni lijevu nogu! HORACIJE (Zbunjen.): Oprosti, maco. JAGODA: Ne sad, ljubavi. Radim. LOVORKA: I do kad da je tako drimo?! JAGODA: Dok ja ne kaem! 'Ajmo! Sad digni i desnu ruku! VESELIN (eni): Vidi kako pojma nema. DARKO: ta je ovo jutarnje razgibavanje?! S faktor?! JAGODA (Pogodi ga neime.): uti, konju! Ja znam ta radim! VESELIN: Pa daj otkrij nam, ve jednom! JAGODA: Spusti lijevu, dii desnu!

LOVORKA: Nogu ili ruku? JAGODA: Ne zbunjuj me! HORACIJE: Ljubavi, oprosti, da ovo ne ide moda malo u krivom smjeru? JAGODA: Misli? Digni lijevu, sputaj desnu! HORACIJE: Ne, nego, ta osveta, u openitom smislu. to ti to u biti radi? JAGODA: Muim ih. Kao to su oni mene. Cijeli ivot. VESELIN: Jagoda, ne mui nas, nego razgibava. Postoji razlika. ovjek ti hoe objasnit. JAGODA: A je li?! Sad e mi jo rei da ni maltretirat ne znam! Je l' tako?! VESELIN: Tako je. JAGODA: Hoe da skroz poludim?! To hoe?! HORACIJE: Nemoj, ljubavi, uvaj ivce za bitnije stvari! DARKO: Koje? Peglanje? (Veselin i Darko se smiju i daju si pet.) VESELIN: Ova ti je dobra! DARKO: Ili moda plaenje ptica u polju?! VESELIN: Vidi ti, Lovorka, naeg Darka tko bi rekao da zna bit tako eksplozivan!?! LOVORKA: Ja sam ti govorila. DARKO: Zovite me nitro?. JAGODA: Sluajte me dobro! VESELIN: Ako ti je plan bio upala miia, i nije neki. K'o to vidi, jo se kreemo bez bolova. A sad mi daj taj pitolj i mar iz ove kue! Nisi vie naa! JAGODA: Nitko meni vie ne izdaje naredbe! HORACIJE: Zavei ih, Jagoda. JAGODA: Odmah, maco. 'Ajmo, mama s lijeve, Darko ti s desne, a tatko u sredinu! Stisnite se, nemam dosta page! (Vezuje ih.) LOVORKA: to si nespretna. HORACIJE: Tiina! Ko uvrijedi Jagodu jo jednom, to e mu biti posljednje u ivotu! JAGODA (Popne se na stol.): Ovo sam ekala od roenja! (Uperi pitolj u roditelje i brata.) (Iza Jagode, kroz prozor ue Ardelija; ona i Horacije je ne vide jer im je s lea; mama, tata i Darko je vide i ute.) JAGODA: Halo! Majmuni! ta ste zinuli!?! Ljubit ete mi noge! HORACIJE: I cipele! JAGODA: Tako je! I cipele! ujete! Vama govorim! PRIZOR 17. ARDELIJA (Ue kroz prozor i uperi jedan pitolj u Horacija, a drugi u Jagodu.): Ali ih najprije mora spustiti! JAGODA: Molim? ARDELIJA: Mora spustiti noge sa stola, da bi ti ih poljubili. Oni ne stignu. Vidi da su ljudi vezani. JAGODA (U oku.): Vidim. Horacije, ovo je moja starija sestra Ardelija. Ovo je moj budui mu Horacije.

HORACIJE: Ljubim ruke. ARDELIJA: I meni je strano drago. estitam, Jagoda! Hvatat u buket u prvom redu! JAGODA: Vidi, Ardelija, otkad si otila, ovdje su se stvari malo izmjenile. DARKO: Tako je. Prefarbali smo sobu. VESELIN: Upao nam ovaj kreten u stan, osvojio ti sestru to je stvarno bilo teko i sad ona tu izigrava terminatora. Slomit e nam stol, silazi s njega, je l' me uje to ti govorim?! JAGODA: Mar! HORACIJE: Tako je, ljubavi, pokai im zube! LOVORKA: Rijei ovo, Ardelija, molim te! ARDELIJA: Oprostite, Horacije. A prezime? HORACIJE: Mileni. Milano, Island, Liverpool, Essen, Norfolk, Irak, or-sokak. ARDELIJA: Impresivno. Ba da stane i zine. JAGODA: Sav mi je takav! ARDELIJA: Tiina sad, Jagoda, razgovaram s ovjekom. I, znai, vi ste do nas naletjeli, onako sluajno. HORACIJE: Pukla mi guma, malo nie pred vaim vratima, sad je l' to sluajno ili ne stvar je gledita. Ja sam, osobno, uvjeren, da nita nije sluajno. ARDELIJA: Odlino! Tu se slaemo. Pogledajte me u oi, molim vas, Mileniu. Dobro. Desni profil. Aha, aha. Lijevi. Da, da.da. Mama! Tata! Tko mu je otkljuao vrata?! Tko ga je pustio unutra?! VESELIN: Jagoda! Tko drugi?! ARDELIJA: Jesam vam rekla da nju i Darka nikad ne ostavljate same?! Znate kakvi su!?! Pa vi nemate pojma tko je ovo!!! Tko vam stoji nasred kue!? DARKO: A tko e bit, John Wayne?! ARDELIJA: Ljudi moji, pripremite se dobro, ja vam moram rei. Pred vama stoji, u vaoj kui i pod vaim krovom Pakleni Valentin. JAGODA: Molim?! LOVORKA: Ajme! VESELIN: On?! Mislio sam da je vii! DARKO: To je onaj to puca bre od bake! VESELIN: Koje bre! Spor k'o kornjaa! (Jagoda ga zbunjeno gleda, Horacije eli neto rei.) ARDELIJA: Nita nemoj negirat, Valentine, tvoje su slike po susjedna tri sela! Traeniji si od mene, a to je stvarno teko! Vidi, Jagoda, je l' fotogenian il nije?! (Pokazuje njegovu sliku u wanted. stilu.) HORACIJE: Malo mi je nos asimetrian, ali sve u svemu. JAGODA: Kad si ti to meni mislio rei? HORACIJE: Pa ima vremena. Sad je pred nama cijeli ivot! DARKO: Aha. Dok on bude gulio u uzi, ti se moe zaposlit u fitness centru. Stvarno si talent. ARDELIJA: I, Jagoda, to sad kae?! JAGODA (I dalje s pitoljem, tiho.): Nisam imala pojma. HORACIJE: Jagodice, pa to to sam serijski, ne mijenja moje osjeaje spram tebe. JAGODA: Nisam imala pojma koliko je super biti ena kriminalca! (Baci se na Horacija, sretna.)

HORACIJE: Maco moja, ubio bih za tebe! VESELIN: Znai, ovaj nas je doao ovdje sredit zbog Zvonka. ARDELIJA: Nego ta. LOVORKA: Zato?! VESELIN: Pa to ti je Zvonkin brat. LOVORKA: A ma nemoj. Slie, da. kad bolje pogleda. ARDELIJA: Ja sam ula, sve priaju, Pakleni Valentin u naem selu. Poto znam to je Zvonkin brat, okrenula sam se i pravac kui. Sve mi se posloilo u glavi. I strategija i napad i gdje emo mu bacit tijelo, sve. do detalja predvidjela, osim ove luakinje na stolu koja divlja po svojoj vlastitoj majci i ocu! Sram te bilo, da zna! JAGODA: Bla, bla, bla. DARKO: Mogu ja sad van, Jagoda, imaj milosti, subota naveer ovjee! JAGODA: Nema milosti! Sve u vas pobit! VESELIN: Eto, i tako ti vie tu dva sata, a nita. To ne zna ni pitolj drat, ni napast. Da sjedne i plae kako smo je odgojili. A to najvie ide na tebe, Lovorka, da zna! LOVORKA: Na mene?! Pa to sam ja jadna mogla uinit?! VESELIN: Ti si jadna.? Daj, molim te. ovjek e ti jo povjerovat. Ako je netko u ovoj kui jadan, onda sam to ja, moj Valentine! (Darko kriom otvara skriveno mjesto i uzima pitolj dok nitko ne gleda.) HORACIJE: A ima li ta u ovoj kui za popit, dok smo sad svi na okupu?! VESELIN: Kako ne bi bilo?! 'Ajde, Lovorka, natoi nam! ARDELIJA: Daj i meni, nisam pila ima deset dana! LOVORKA: Odmah! JAGODA: Samo bez igrica, mama! DARKO (Opali cilja Horacija, ali grekom u Ardeliju): Evo, tata. Sve sam rijeio. VESELIN (Skoi): Ardelija! LOVORKA: Boe! DARKO: Joj. Tata, htio sam njega. Totalna greka. Sori. PRIZOR 18. (Svi se skupe nad Ardelijom, jedino Darko stoji sa strane. Otac se hvata za glavu, majka plae, a Jagoda poinje plakati, i dalje s pitoljem u ruci.) LOVORKA: ta puca, kad ne zna! DARKO: Stajala je previe lijevo, mama! Nisam drukije mogao! LOVORKA: Dijete moje. suzo moja. (Grli Ardeliju.) JAGODA: U tolikim dvobojima pobjedi i patosira tri sela pa te u svojem vlastitom domu pokosi roeni brat. HORACIJE: Znate onu ko e koga. DARKO: Ardelijo, oprosti. Je l' se ljuti? LOVORKA: Veseline, sluaj, mislim da bi netko trebao odrat govor. Ona ipak nije pala kao obian civil. VESELIN: Nema ni epitaf spreman, nita. LOVORKA: Zato ba i kaem, taj neki mali govor. Da se neto kae o njenom djelu i

radu. VESELIN: Pa reci onda! LOVORKA: A ti nee? VESELIN: Pusti me, ne mogu! LOVORKA: Ni ja ne mogu! Jagoda vie nije naa. koga da zamolim? DARKO: Da ja govorim? VESELIN: Daj sjekiru! Daj, Lovorka, neko hladno oruje! Ko muhu u ga razrezat! HORACIJE: A da ja odrim taj govor? I jesam dio obitelji i nisam. Poznajem rtvu iz osobnog iskustva. Evo, bez obaveza, ako vam treba, ja sam raspoloen. LOVORKA: Veseline, to kae? VESELIN: Neka govori, ako hoe! DARKO: Speach! Speach! JAGODA: Tiina, Darko, pucat u! HORACIJE: Dakle, ovako; pred naim je oima svoj ivot skonala cijenjena gospoica Ardelija, revolvera u naponu snage i kolja u usponu. Imala je brz metak, otro oko i potpuni izostanak osjeaja. Svjedoci smo da su danas te osobine rijetke i time je ova tragedija jo vea. Dotina je ubila i mog roenog brata pa imam prema njoj razvijen dvojak sustav emocija, ali o tome vie u nekom drugom govoru. Ardelijo, pamtit emo te jo dugo! Pobila si tolko ljudi da to u ovakav mali govor i ne stane. Ubijala bi poslijepodne, uveer, predveer, nou. Svitala bi zora, a ti se umorila ne bi. Svi bi ti govorili; odmori se malo, sjedni, sigurno si umorna, al' ti bi odmahnula rukom, naciljala koplje i samo nastavila dalje ko da si ovog asa tek ustala iz kreveta svjea i orna kao majski cvijet. Ne znam to bih vie rekao, a da to ne zvui patetino, pa bih sada zavrio ovaj govor jednom poznatom uzreicom iz mjesta otkuda dolazim; kae onaj tko ubije tisue ljudi svi ga se sjeaju. I ja se sa tim slaem! (Darko nesigurno zapljee.) JAGODA (Brie suze pitoljem i skoi na Horacija.): Divno, lutkice! Divno! HORACIJE (Prilazi ocu.): Moje sauee. VESELIN: Hvala. HORACIJE: Iskrena suut, gospoo. LOVORKA: Ajme meni, jadna mi sudbina. HORACIJE: to ete. ivot pie drame. Doi, sinko, da i tebi kondoliram. DARKO: Nisam htio, stvarno, mama. HORACIJE: Jasno da nisi, dogaa se. Nitko tebe ne krivi, je l' tako? VESELIN: Gdje je? Gdje je, Lovorka?! Dovedi mi tu zmiju, smrailo mi se pred oima. LOVORKA: Koga? Jagodu ili Darka? VESELIN: Van! Svi van iz moje kue!!! Izlazite! LOVORKA: 'Ajde, svi se lagano raziite. HORACIJE: Idemo, Jagoda, ostavi im pitolj, imamo ih doma kolko voli! JAGODA: A osveta?! Neemo sad valjda odustati?! HORACIJE: Ardelija je koknula Zvonka. Osjeam se uravnoteeno. JAGODA: Onda, gibajmo! Da ti vidim spavau sobu! Mama, hvataj! (Baci joj pitolj.) HORACIJE: Pa kod mene ti je sve vie-manje jedna soba. Al' vidjet e. DARKO: Aloha! HORACIJE: Potovanje. Dovienja. Jo jednom iskreno sauee. Vrijeme lijei sve rane, osim probodnih, naalost.

(Odu.) PRIZOR 19. (Darko stoji zamiljen, a prilazi mu baka.) DARKO (Vidi baku): Ej, nemoj sad. Stvarno nije vrijeme. BAKA: estitam, Darko, postao si ubojica. DARKO: Hvala, hvala. BAKA: Ba da vidim moju Ardelijicu, dugo nisam. DARKO: Joj, sad ete me obje progonit. BAKA: To je bar lako. Nemoj vie spavat i odmah si nas izbjeg'o. DARKO: Jesi ti meni imala neto pametno re il' mi samo ovdje soli rane? BAKA: Epitaf! Epitaf ti je gotov! DARKO: Uu, odlino! Bre, daj mi, moram ga malo razveselit. BAKA: Imam varijantu a, be i ce. DARKO: Da ujem a. BAKA: Bolje biti mrtav nego nenaoruan. DARKO: Ne znam. Be. BAKA: Ako su ovjekovo bogatstvo djeca, ja sam bio siromah. DARKO: Mislim, stvarno, nisi nam se ti neto potrudila. BAKA: Jesam, u ovoj ce varijanti najvie. Hoe ut? DARKO: Nemam sad vremena. Predat u tati, direktno. Al' pazi, ako si me sad prevarila, ubit u se samo da te pronaem. BAKA: Smiri se, sve je u redu. To je ba onako patetino, kako tata voli. DARKO: Dobro onda. Jurim, moram mu se ispriat za Ardeliju. (Darko doe do tate, a baka nestane.) PRIZOR 20. DARKO: Tata, oprosti, stvarno mi je ao. A je l. mogu sad ja pucat?! (Tata mu zalijepi amar.) LOVORKA: Hou sve pitolje i metke van iz ove kue! Jesi uo, Veseline?! VESELIN: Nije ti za ovo kriv metak, nego tvoj retardirani sin! Ja bih mogo spavat na bombi etiri godine, a ovaj bi je aktivirao za etiri sekunde! Nestani! Crta! Da te ne vidim pred nosom! DARKO: A kamo da idem?! VESELIN: Boli me briga! ta sam ti ja turistiki vodi!? DARKO: Daj mi barem neto para! VESELIN: Zna ta, Darko. ARDELIJA (Budi se iz sna.): Kolko ti treba? DARKO: Ma sitno, za pivu i koke. (Uplai se kad shvati da je to Ardelija progovorila.) Aaa. makni se.! Opet je ujem, k'o baku! Gdje svi na mene idu?! ARDELIJA (Ustane, svi je gledaju u oku.): Ko na tebe ide?! Ti si mene upuc'o! Srea moja to tata u ovoj uvijek dri orke za mamu! Ups, oprosti, tata izletilo mi! (Lovorka padne u nesvijest.)

DARKO: Sad pada i bez metka. Program tednje! ta ti je dresura! Znai, sister, ti iva! 'Ajde, 'fala bogu, ne privia mi se nita! 'Oe dat te pare ili te moram molit? VESELIN: Ljubavi moja, doi prvo da te tata zagrli. ARDELIJA: Jes se usr'o, a?! VESELIN: Ma nita! Ja sam odmah znao, al' je mama neto kukala. ARDELIJA: A kamo ode ona nesrea? VESELIN: U svoju novu kuu, s novim muem. ARDELIJA: Stvarno se usreila. Svi znaju da Pakleni ivi u tali. VESELIN: Za nju drugo i nije. Protiv svojeg se okrenut to mogu samo ivotinje. DARKO: Daj, Ardelija, lovu vie, sve e mi se zatvorit! ARDELIJA: Hvataj! DARKO (On uhvati i pogleda.): Dala si mi metak! ARDELIJA: Najbolja investicija! VESELIN: 'Ajmo mi u bazu, Ardelijo, da razradimo plan. Darko, ne vraaj se prije zore, bit emo u bazi neemo te ut. (Darko odmahne rukom i ode.) (Ardelija i Veselin se sputaju u bazu i usput razgovaraju.) VESELIN: Moramo definirat jo neke toke. ARDELIJA: Da, al' najprije ovog Valentina gdje u ga, kako u, da l' u i Jagodu. VESELIN: I nju, jasna stvar. ARDELIJA: To moe ve drugi tjedan, ha? VESELIN: Ne, drugi tjedan ti je ve bukiran. ARDELIJA: Joj, da, a onaj idui sam u bijegu. Jedino da moda Katarinu u srijedu ubijem prije devet pa mi se onda sve automatski pomakne za jedan sat ranije, pa njega i Jagodu imam u osam naveer. VESELIN: Nemoj, Ardelijo, pa nisi ni ti stroj! Mora nekad i odmorit. A ovi nee pobje. Smislit emo mi za njih neto - jedan poseban paket iznenaenja. Ve mi neto pada na pamet. ARDELIJA: Kai, ovjee, ne dri me na iglama. (Oni se spuste u bazu; mrak.) PRIZOR 21. (Jagoda i Horacije sjede na klupi, u svojoj kui; prolo je ve neko vrijeme.) JAGODA: Znai, drago ti je da sam trudna. HORACIJE: Uf! K'o da sam dobio na lotu! JAGODA: Je l' da? A kad rodim, moramo mu kupit odmah jedan mali pitolj, da se ui. HORACIJE: Moe. Mislim da je djeci drae kad je automatik; oni jo ne znaju jako potegnut. JAGODA: Ovaj na e znat! Pobit e dvanaest tisua ljudi. HORACIJE: Kako zna? JAGODA: Dolo mi u snu. HORACIJE: Maco moja. Obavezno me probudi drugi put kad ti doe. Pa da ga i ja vidim.

JAGODA: Aha. I jedino mi je vano da naui bolje pucat od Ardelije. HORACIJE: Ne brini, kad ga ja uzmem pod svoje, ona e kraj njega ispast diletant non plus ultra. JAGODA: To me tako uzbuuje, kad govori stranim jezicima. HORACIJE: The pleasure is mine, al' uj, 'ajde da se mi dogovorimo oko ubojstva tvoje obitelji. Reci sad definitivan datum. JAGODA: Pa rekla sam ve, zar nije dogovoreno? Za dva tjedna, na itanju epitafa. HORACIJE: Moe, onda, na tom itanju likvidacija. Ok. (malo razmisli) Al' kako? JAGODA: Joj, Horacije, priali smo o tome sto puta! Ja poberem cvijee od svud naokolo kue, sve u raznim bojama ono plavo, zeleno, uto, smee i u tom smislu. pa ga onda stavim u teglice i naguram unutra zemlju; pet, est teglica je dovoljno. HORACIJE: I? JAGODA: I to im odnesemo kao fol na poklon. Dobar dan - dobar dan. Kako ste kako ste vi. I nitko nita ne sumnja. HORACIJE: I ta onda? JAGODA: I onda oni, kad mi odemo odlete u zrak jo istu veer. Zato? Zato to su teglice pune eksploziva. I to je to. Jednostavnije ne moe. Ja u cvijee rasporedit po stanu, ko feng shui i te gluposti i sve e letit od temelja do tavana! HORACIJE: Stvarno divno! Jedva ekam! PRIZOR 22. (Sastanak u bazi; svi su dolje Lovorka, Veselin, Ardelija i Darko) ARDELIJA: Znai, tata, danas je veliki dan. (Darko neto rezbari po stolu.) LOVORKA: Ja se tebi udim, Veseline, da si ti pozvao i Jagodu i onog njezinog. VESELIN: Jesam ti stoput objasnio, Lovorka, da emo ih danas ovdje ubit i da je to zato. Darko, prestani to radit, samo unitava! DARKO: Ucrtavam ti inicijale u stol, ako te ba zanima! VESELIN: Ucrtaj si ih na guzicu! ARDELIJA: Gdje su vie, ako zakasne, ja zakljuavam! VESELIN: Doi e. LOVORKA: Ja sve tebe razumijem, Veseline, al' pozvat takvog zloinca na itanje vlastitog epitafa, to ti je meni malo. VESELIN: Hoe prestat il' da te uspavam?! LOVORKA: Prestat u! VESELIN: Odlino! Ardelijo, otvori onaj karton i izvadi sadraj na stol! (Ardelija to uini. Na stolu su sad dvije staklene boice.) ARDELIJA: ta je to? Parfem!? LOVORKA: Meni si kupio! Za poklon! VESELIN: Kakav poklon, smiri hormone! To nije parfem to samo slii na parfem! U tome je kvaka! Unutra je benzin! Nae tajno oruje! DARKO: Snifa, a!? ARDELIJA: Daj, tiina, da tata objasni. VESELIN: Oni kad dou, mi im to poklonimo za kao za bebu i te gluposti pa ih dobro

napricamo po cijelom tijelu. Kad dou doma, on e upalit ibicu jer znamo da se griju na drva stvar rijeena. Jednostavnije ne moe! LOVORKA: Sjajno! ARDELIJA: Svaka ast, tatko vidim bubrezi jo rade! (Daju si pet.; kucanje na vratima.) LOVORKA: Hoe ti, Darkino. da se ne penjem do gore? DARKO: A ja u letit, misli?! VESELIN: Kako je kilav, udi me da je i taj epitaf uspio napisat! ARDELIJA: Priekaj s veseljem, dok ga ne proita! LOVORKA: Stigli! VESELIN (Naglaeno sretno.): Dobar dan! Dobro doli! Kako ste!? (Lovorka, Jagoda i Horacije sputaju se u bazu; svi se rukuju i ljube.) JAGODA: Zdravo, tata! Kako si ti?! LOVORKA: Dobrodoli! HORACIJE: Evo, mi vam donijeli malo svjeeg cvijea. Jagoda nabrala pa ga posadila. ARDELIJA (Jagodi): I to jo radi osim to bere cvijee? DARKO: Deblja se! VESELIN: To je radila i doma! (Nasmiju se.) Naa Jagodica, uvijek prva na kolaima. Kad ona stane na vagu, kazaljke lete! HORACIJE: Nemojte biti neugodni! JAGODA: Nema veze, Horacije, znam ja da se tata samo ali. Mogu ove teglice staviti ovdje? LOVORKA: Stavi kamo hoe, ba si nam lijepo izabrala! JAGODA: Boe moj, kome u ako neu mami i tati i (infantilno) braci i seki. HORACIJE: I, znai, Veseline, danas itanje tvog epitafa! Pa drago mi ja da si nas pozvao! VESELIN: Tako je! Danas je taj dan! A meni je drago da ste uspjeli doi! Darko! Je l' epitaf spreman?! DARKO: eka te na stolu! Sve je spremno! LOVORKA: Joj, tako sam uzbuena! VESELIN: Jao! Ja skoro zaboravio i mi smo vam neto spremili za poklon! HORACIJE: Joj, to je preljubazno, niste trebali. JAGODA: A mi samo cvijee donijeli. Sad mi je neugodno. A ta ste nam to kupili da vidim! ARDELIJA: Parfem! Za tebe i tvog mua! Evo, probaj! Je l' da divno mirie?! JAGODA: Malo baca na. ARDELIJA: Daj da te napricam. (prica) Da nam bude ik! VESELIN: A, Darko, ti napricaj naeg Horacija! HORACIJE: Ne treba, hvala. Nije hitno. DARKO: Hitno je. Vjeruj mi, osjeti se na daljinu. 'Ajmo, ruke gore, ispod pazuha je kritino. (prica.) JAGODA: .na benzin. LOVORKA: To je na prvi dojam, al' se kasnije, kad se slegne, javi miris jasmina i tulipana. JAGODA: Tulipan ne mirie. LOVORKA: Onda jasmina i lovora, u redu! ta sad, zabunim se i ja nekad!

ARDELIJA: Da svi sjednemo pa da tata proita? (Svi sjednu za stol, a tata sveano ustane.) LOVORKA: Da donesem kavicu? VESELIN: Za ovakvu priliku samo najbolje vino (Stavi bocu na stol.) iz mog osobnog uzgoja! JAGODA: Sjeam se te berbe. sve sam teglila. LOVORKA: Evo ae. HORACIJE: Mada ja ne bi ni smio. Ali evo danas i u vau ast! VESELIN: Dajte te ae. (toi) ARDELIJA: itaj, tata! itaj! BAKA: Daj i meni jednu! Dugo nisam! DARKO (Vidi baku kako sjedi kraj njega i uplai se,): Joj, boe, je l' ti zna do normalno, k'o ovjek, a ne uvijek takvi neki uleti?! BAKA: A ta vi neto se slavi? DARKO: Tata ita epitaf sveano! BAKA: Super, znai, predao si mu ga. DARKO: Aha. Pij iz moje ae, bi e sumnjivo. Samo mi nemoj sve popit! (Baka iskapi au.) I sad mi nee vie dat! A ta e tebi?! Ti se ne mora napit da bi prola kroz zid! BAKA: On se hvalio tim vinom, ali ovo je ba kiselo. DARKO: Tata bi se hvalio i govnom. BAKA: To znamo. I tebe je esto hvalio. DARKO: Ha-ha. 'Ajde sad, tiina, da ujemo ta kae! ARDELIJA: Tata, ne dri nas vie u napetosti! Proitaj! VESELIN: Evo, Ardelija, otvaram kovertu! HORACIJE: Jagodice, podsjeti me sutra da i meni smislimo jedan epitafi! JAGODA: Moe, moe prva stvar ujutro! LOVORKA: Bre! Onesvijestit u se! VESELIN: Sluaj, nemoj mi ovdje past da te moramo gore teglit. Odi gore legni u krevet pa padni. LOVORKA: itaj vie! DARKO (Nakalje se.): Pa vi recite jesam li genije ili nisam! (Veselin uzima papir i ita u sebi. Istovremeno baka gurne Darka laktom. On se trzne.) DARKO: ta je sad opet? Vidi da ita! ARDELIJA: Naglas, tata, naglas! BAKA (S cigaretom): Ima vatre? DARKO: Aha. VESELIN (Proita, savije papir i zadovoljno se nasmijei): Darko, stvarno si genije! S ovim sam ba zadovoljan! (Darko zapali baki cigaretu i u tom trenu svi odlete u zrak.) PRIZOR 23. (Svi su odletjeli u zrak. Baka pui cigaretu. Nasmije se. Uzme papir na kojem je epitaf i proita) BAKA: Da su mi djela od zaborava vea To bi bilo lijepo, to bi bila srea.

Da ih ubijem milijun ljudi su ko mravi A jednog da ostavim zato da me slavi To bi bilo lijepo i bila bi ba srea Da umjesto u mraku usnem tad u zraku. -KRAJ