arko Mileni ULJEZI

Osobe: ANA, 35 DIANA, 30 ENIO, 30 ANTONIO, 25 ANDRIJA, 60 SUZANA, 30 PRVI PRIZOR Dnevna soba sa starinskim namjetajem. Na zidu uveana fotografija na kojoj su Ana i Diana kao djevojice s roditeljima. Diana svaki as pogledava u starinski zidni sat s njihalom; nekoga iekuje. Ana sjedi zagledana u papiri, precrtavajui pojedine stavke. ANA (digne pogled prema Diani koja stoji gledajui u sat) Jesi li zalila cvijee? DIANA (ne skida pogleda sa sata) Zalila sam ga sino... ANA (dok precrtava po listiu) Nisi. Samo te podsjeam da sada zalije kad ve nisi sino. Sve sam precrtala osim tvog zalijevanja. DIANA: Zalila sam cvijee! ANA (odlae papiri, promatra Dianu) Provjerila sam. Nisi! DIANA (gleda namrteno Anu) Zato ti mene stalno provjerava? Zato me nikad ne pohvali? ANA: Otkako si si poela dopisivati, postala si zaboravna i rastresena. DIANA: Zar se ne smijem ni dopisivat? ANA: To nisam rekla. DIANA: Al si mislila! ANA: Ja uvijek govorim ono to mislim. DIANA: Misli da je to dobro? ANA: Mislim da jeste. DIANA: itala sam priu Roberta Blocha "asna rije". Jedan znanstvenik je izmislio plin istine. Ispustio ga je na neki gradi i svi su u njemu prestali lagati... Prodava u prodavaonici obue rekao je nogatoj gospoi, koja je htjela silom nositi manji broj cipela, da sebi narui amce!... Sinovac je poslao svog bogatog strica kvragu jer se mijeao u njegov ivot!... Jedan suprug je rekao svojoj eni da ve godinama mrzi i nju i njihovu djecu i da je vie puta poelio da budu mrtvi!... Ukratko - nastao je kaos. Nesavjesni su priznavali svoje grijehe, neki ak izvravali samoubojstva!... Eto to bi bilo kad bi svi govorili ono to misle! ANA: To je samo pria. DIANA: Ti ne voli prie? ANA: Ako ih ne itam, ne znai da ih ne volim. Kratka stanka. DIANA: Mislim da sam ipak zalila cvijee!

ANA: Idi pa vidi. Ako jesi ne mora ga ponovo zalijevati. DIANA: Kad si vidjela da nisam mogla si ga ti zalit! ANA: To je tvoj posao. DIANA: Mene uvijek zapadne ono to ne volim! ANA: I kada bismo se zamijenile, ne bi ti bilo pravo. Dobila si one poslove za koje si sposobna. DIANA: Nitko nije sposoban za sve! ANA (ustaje): Nemam vremena ni za sjedenje ni za pretjerivanje. Hoe li zaliti svoje cvijee? DIANA: Ja ga nisam sadila. Zato da ga zalijevam? ANA: Posadila ga je mama. to bi rekla da te sad uje! DIANA: Ne bi rekla nita. ANA: Dakle, nee da ga zalije? DIANA: Ne mogu sad kad on treba do! ANA: Na to si trebala sino misliti. Da si ga sino zalila, sada bi bila slobodna. DIANA: Na sve ima odgovor! Diana urno izlazi, otvori vrata i treskom ih zalupi. Ana gleda za njom. Zvono. Ana krene prema vratima. Otvara ih. ANA (off): Dobar dan. Koga ste trebali? ENIO (off): Gdje je Diana? ANA (off): Zalijeva cvijee. ENIO (off): Kakvo cvijee? ANA (off): Balkonsko. Ulazi Enio, za njim Ana. ANA: Brzo e ona. Sjednite. ENIO (sjedne na stolicu): Piso sam joj da u do u devet. Nisam traio da me doeka. Kolodvor je blizu... Zar je ba sada morala zalivat cvijee? ANA: Zaboravila je to da uradi sino. Sad se sjetila pa je pourila da ispravi proputeno... Jadno cvijee! ENIO: Nee cvijeu nita bit. 'Ko jo zaliva kaktuse u pustinji! ANA: Ovo nisu kaktusi! Otvaraju se vrata. Ulazi zadihana Diana. DIANA: ula sam vae glasove. Znala sam da si to ti! ENIO (ustane): Bog! Diana mu prui ruku. Enio joj poljubi ruku. ANA: Jesi li zalila cvijee? DIANA(Eniju): Kako si putovao? ENIO: Dobro. Vlak je zaudo stigo na vrijeme. (sjedne) Mislio sam da e me doekat na vratima. DIANA (pogleda Anu): Moja ti je sestra sigurno rekla to me je sprijeilo. ENIO: Rekla je. Al to je smijeno! DIANA: Naravno da jeste. Ali... ENIO: Dolazim prvi put. Ipak si me trebala doekat na vratima. Da je ovo drugi susret, moda bi ti i oprostio. ANA: Tko zna hoe li i biti drugog! Diana sjedne za stol nasuprot Eniju. Gledaju se. On zapali cigaretu.

ENIO: Drugaije sam zamiljo vau kuu. DIANA: Bolje ili loije? ENIO: Moram priznat - loije. ANA: Hvala. DIANA: Ba me raduje da ti se svia! ENIO (razgleda sobu, istrese pepeo na stol): I iznutra je super iako sam vidio samo ovu sobu. DIANA: I ostale su krasne. ENIO: Kolko ih jo ima? DIANA: U prizemlju jo... ANA (pogleda Dianu prijekorno) Ima ih, hvala bogu. ENIO: I samo vas dvije ivite u ovolkoj kui?! ANA: Nekad nas je bilo etvoro. DIANA: Otkad su umrli mama i tata, ostale smo samo nas dvije. ENIO: I etvoro je malo za ovolku kuu. Imatel sestara? Brae? ANA: Nemamo. ENIO: Odlino! ANA: Zato bi to bilo odlino? Ja bih voljela imati brata. Radije nego sestru! DIANA: I ja! ANA (Eniju): A vi? Imate li vi brae i sestara? ENIO: Nemam. ANA: A roditelje? ENIO: Umrli su. ANA: Oenjeni niste? DIANA (pogleda Anu prijekorno): Ana! ENIO: Nisam nit sam bio. ANA: Sigurno ste podstanar? ENIO: Pogodila si! Ana se namrti. Kratka stanka. ANA: Teko je ivjeti sam. ENIO: Pogotovo mukarcu. Mukarci misle da su slobodni bez ene, al ja takve duboko alim... Mukarci ne mogu bez ena. Statistika je pokazala da oenjeni ive due. ak i papuari! Kratka stanka. ANA: Izvinjavam se to vas nisam odmah neim ponudila. Jeste li za aj od kamilice? ENIO: Ne pijem aj od kamilice. ANA: A koji pijete? ENIO: Ne pijem uope aj. Ni kad sam bolestan... Samo kavicu. ANA: Na alost, mi ne pijemo kavu. Nemam u kui ni zrnca kave! DIANA: Imamo! Ana je otro pogleda. DIANA: Juer sam kupila malo kave. ANA: Odakle ti novac? ENIO (Deani): ta eka? Kuhaj! Diana izlazi. Ana sjedne na njenu stolicu. ANA: Gospodine...

ENIO: Da? ANA: Gospodine... ENIO: Izvoli. ANA: Ne znam vae ime. ENIO: Enio. ANA: Gospodine Enio, moja sestra ne zna kuhati kavu. ENIO: Ne zna? Kakva je to ena koja ne zna skuhat kavu?! ANA: Ja bih znala. ENIO: Rekla si da je ne pije. Zar nikad u ivotu nisi pila kavu? ANA: Moji roditelji nikad nisu pili kavu. Otac je tvrdio da kava nije dobra za srce. ENIO: Ipak je umro i bez kave! Kratka stanka. Ana se mrti. ANA: Mama bi moda i popila, ali nije htjela da pije sama. Sve su radili zajedno. ENIO: Nisu se zajedno i rodili! ANA: Rijetko su izlazili, zadnjih nekoliko godina nikako. Sjeam se kako su govorili da e i umrijeti zajedno. Gotovo da je tako i bilo. Tata je uvijek govorio da ne bi volio da mama umre prije njega. Da nee moi ivjeti bez nje. I zaista. Nadivio ju je svega jedan tjedan. ENIO: Da je on prvi umro, ona bi i danas bila iva! Ana se namrti. ANA: Zato se i bojim na to e liiti ta Dianina kava. ENIO: Da sam znao da nikad u ivotu nije kuhala kavicu, ne bi je ni naruio. Ulazi Diana nosei pladanj i dvije alice za aj. ANA (u hodu): Stie kavica! Ana zbunjeno gleda Anu jer sjedi na njenoj stolici. Stavlja prvo alicu ispred Enija. DIANA: Izvoli. Drugu alicu stavlja ispred slobodne stolice na koju sjedne. DIANA (Ani, mada gleda u Enija) Tebi nisam skuhala jer znam da ne pije kavu. ANA: I bolje. A otkad je ti pije? ENIO (kroz smijeh): Ovo nisu alice ve ale! ANA: To je servis za aj. Servis za kavu nemamo. Rekla sam vam da ne pijemo kavu. Kratka stanka. ENIO: A gdje je eer? DIANA: Zasladila sam je. ENIO: Nisi trebala. DIANA: Oprosti. Nisam znala da... ENIO: Dobro, popit u. Glasno srkne. Ana ga smrknuto promatra. DIANA: Je li dobra? ENIO: Kae da si je zasladila, a nita nije slatka! DIANA: Donijet u eer. Odlazi u kuhinju. ANA: to joj fali? ENIO: Diani? ANA: Ne. Kavi. ENIO: Slaba je. Vodenasta. Da mi je neko u kavani ovakvu posluio, tresno bi mu je o

glavu! Diana se vraa sa eernicom. Stavlja je ispred Enija. DIANA: Izvoli. ENIO (skine poklopac): Hej, pa ovo nije eer u kocki! DIANA: Izvini. Nisam znala da voli eer u kocki. ENIO: Sad zna! DIANA: Kupit u u prodavaonici. ANA: Nije pristojno to je gospodin Enio stalno sa mnom. Kao da je zbog mene doao! ENIO: Vala ba!... Malo, malo pa se izgubi! DIANA: Vratit u se odmah. Prodavaonica je tu, blizu... ENIO: Samo ti idi. Ana izlazi. ANA: Ova moja sestra ba je smotana! ENIO: I ja bi to reko! ANA: Nikad od nje nee biti dobra ena! ENIO: To zavisi od mua. Ako je dobro upregne... Ana ga zaueno pogleda. ANA: Uostalom i stara je za udaju. ENIO: Nisam ni ja mlad. ANA: Nije bie za raanje... ENIO: Djeca stvaraju probleme... ANA: Govorite kao da i sami imate djecu! ENIO: Vidio sam kod drugih. Kako je danas teko na poso, djeca ti sjede na grbai do tridesete. I to njihove tridesete a na tvoje! I due! Stanka. ENIO: Jo je nema. ANA: Znate, prodavaonica i nije ba tako blizu. ENIO: Nije?... to je onda lagala? ANA: Moja sestra voli lagati. ENIO: Ko i sve ene. ANA: I vrlo je lijena. ENIO: Zato je tolko dugo nema. Diana se vraa zadihana. Nosi kutiju eera u kocki. DIANA: Stigla sam... ANA: Odakle ti novac za eer? Diana otvara kutiju i stavlja je ispred Enija. DIANA: Izvoli. ENIO: Vie mi ne treba. Kava se oladila. DIANA: Podgrijat u je. ENIO: Kava se ne podgrijava. Stanka. ANA (Diani):to sad eka?! Odnesi sve to sada sa stola u kuhinju i operi! Diana iznosi. ANA: Eto vidite kakva je ona! ENIO: Vidim. ANA: Bolje da pobjegnete prije no to vas ulovi!

ENIO: Ulovi? ANA: VI ste zaposleni, zar ne? ENIO: Jesam. ANA: A moja sestra nije. Tko bi je i zaposlio ovakvu?... Planira upecati nekoga s plaom. Njoj je ve trideset i pet godina. Do sada je nitko nije htio! ENIO: Zato? ANA: Osim to je lijena, nije ni lijepa. ENIO: Al ima kuu... Ou re, pola kue! ANA: Nita ona nema. Mama i tata su sve meni ostavili. Znali su da bi ona sve profukala! ENIO: Ma nemoj! AMA: Kaem vam - bjeite to prije! Enio ustane i brzo izae ostavljajui vrata otvorena. Ana se smije. Diana se vraa. DIANA: Gdje je Enio? ANA: Otiao, kao to vidi. Bolje rei - kao to ga ne vidi! DIANA (skoro kroz pla): Zato si mi to opet uinila?! ANA: Jo e da mi bude zahvalna to sam te spasila od te budale! Taj bi te upregao! DIANA: A 'ko e mene spasit od budalaste sestre?! ANA (ustaje): Znam to ti je bio cilj.. Da se uda i pobjegne odavde!... Ali znaj da te ovakav ne bi izvukao. On je htio da se ovdje uvali! DIANA: Sve ti zna! ANA: Sam mi je rekao. On je godinama podstanar. Nikad nee imati svoj stan osim ako se ne oeni nekom babom sa stanom ili jo bolje sa kuom!... ula si to ga je prvo zanimalo - koliko ovdje ima soba! DIANA: Dobro je reko. ta e nama dvjema ovolika soba! ta e nam ovolika kua! ANA: Da mi je znati to ste vas dvoje pisali jedno drugom! Nita ti o njemu ne zna niti on o tebi! Da sam vas ostavila same, otili biste ravno do matiara! DIANA: A ti o njemu zna sve! U ovih pola sata sve si saznala! ANA: I jesam.. Nisam znala ni kako se zove jer mi ti nisi htjela da kae, a on na pisma nije stavljao svoju adresu! DIANA: udo da je nisi u koverti potraila! ANA: Uao je u ovu kuu, a da me nije ni pozdravio niti se predstavio, ve odmah - Gdje je Diana?... Morala sam ga pitati za ime! DIANA: I ta je jo reko, ako smijem znat? ANA: Vie je pokazao nego to je rekao. A pokazao je da je neotesan. Meni se, premda sam ena i starija od njega i prvi put me u ivotu vidi, obraa s "ti"!... Ponaa se kao da je u svojoj kui... Onda dolazi onaj cirkus s kavom gdje si ti ispala budala nad budalama!... Oni koji prvi dan "upregnu" enu upregli su je za cijeli ivot!... Njegovi stavovi o ivotu su grozni!... Ti si spomenula priu o laganju a ja u ti ispriati istinitu priu o ovjeku poput ovoga... DIANA: Zanima me koliko i lanjski snijeg! Diana izae i zalupi vratima. Ana ih otvori. uje se otvaranje, zatvaranje i zakljuavanje drugih vrata. ANA: Diana, znam da me vrlo dobro uje!... Zato ti i govorim! U protivnom ti ne bih govorila i ne bih opet morala da te uim pameti! Uvijek u te savjetovati u nadi da e se

jednog dana opametiti! DIANA (off): Ne ujem te, Ana, i to vrlo dobro zna!... Ko da prdi u vjetar!... Al tebi se ne moe dokazat! Vie od svega voli drugima dijelit savjete!... Znaj da sam upravo stavila vatu u ui! ANA: Lae, Diana! Znam da lae i da me vrlo dobro uje! DIANA (off): ta vrijedi to te ujem kad te nikada neu posluat!... Tvoje rijei na jedno uho uu, na drugo izau! ANA: Tom je mukarcu, Diana, hobi da se dipisuje s usamljenimn i bogatim enama! A bogate su i stare udovice i usidjelice, naravno!... uje li me?! DIANA (off): Ne ujem! ANA: Odlino!... Taj se mukarac dopisuje s njima, dolazi im u kuu i trai da mu kuhaju kavicu!... DIANA (Off): To si izmislila! ANA: Potom trai od njih neto opipljivije i utavije. Pare! DIANA (off): Lae! Takvi ljudi prvi put ne izvoljevaju! ANA: Sve dok te sasvim ne ogule! DIANA (off): Ma nemoj! ANA: Svu ti uteevinu odnesu!... Uzgred, zanima me odakle ti novac za kavu i eer u kocki? DIANA (off): Koja silna uteevina! Jedva sam skupila za kavu i eer! ANA: Njega ene kao ene ne zanimaju! Da je bar igolo, pa da ena ima od njega kakve-takve koristi! Ali njega zanimaju samo pare! DIANA (off): ta e s njima?! ANA: Otii e onako kao to je i doao! On nije igolo ve pokera! Spiskat e pare na kartama!... Eto kakav je tvoj dragi Enio! Tvoj crni kavedija! DIANA (off): A ti nai nekog ajanka! Nekog Kineza ili Engleza, pa nek vas vrag nosi! ANA: Odavde niko nee da me odnese, to nek ti bude jasno! DIANA (off): teta to nisi pu! Mogla bi cijelu kuu u grob odnijet! (zamraenje) DRUGI PRIZOR Diana ulazi u dnevnu sobu. Ana sjedi za stolom i precrtava po listiu. ANA (ne diui pogled sa listia): Dobro jutro. Diana stoji i gleda je. ANA (pogleda Dianu): Jesi li zalila cvijee? DIANA: Nisi provjeravala? ANA (i dalje precrtava): Nisam stigla. DIANA: Onda uj! Zalila sam ga i previe! Istrunut e, pa ubudue, na tvoju veliku alost, neu imat ta zalijevat! ANA (i dalje smireno precrtava): Jesi li pisala Eniju? DIANA: Zato me to pita kad dobro zna da nisam? ANA (prestaje da precrtava, sklanja listi u ladicu komode) Znam dobro da jesi! Opet radi iza mojih lea! DIANA: Ko ti je reko?

ANA: Potar. Rekla si mu da pisma za tebe ubacuje kroz prozor tvoje sobe! DIANA: Gad! A lijepo sam ga zamolila! ANA: Da, samo si ga lijepo zamolila. Nisu mu dala ni prebijene pare! DIANA: Kako kad je novac kod tebe?!... Nije valjda tebi uruivo Eniova pisma?! ANA: Ja ne itam tua pisma. Iako si mi sestra, ne itam ni tvoja... Neugodno sam se izneandila kad sam se usvjerila da si nastavila dopisivati s tim mukarcem! DIANA: Tebi za inat! ANA: To znam. DIANA: I ta e sad? Zabranit da mu piem? ANA: Moe da mu pie koliko god hoe... Otkud ti pare za kuverte i marke? DIANA: ta te briga! ANA: Potkrada me! DIANA: To nije kraa! Ja samo uzimam djeli onoga na ta imam pravo! ANA: Ne smeta mi to se dopisuje. Moe da ga via kad god hoe. Moe i da se uda za njega, da odseli i da mi se nikad ne javi... Ali prag ove kue taj ovjek vie prijei nee!... Bar ne dok sam ja iva!... Ni poslije. Sve u ostaviti sirotitu! Zvono. Ana ustane, otvori vrata i izae. uje se kako se otvaraju ulazna vrata. ENIO (off): Dobar dan, gospoice Ana. Diana se trgne. Prilazi vratima. Oslukuje. ENIO (off): Kako ste, gospoice Ana? Stanka. ENIO (off): Izvolite, ovo je za vas! ANA (off): Za mene?! ENIO (Off): Da, za vas. Volite li rue? ANA (off): Volim... Divno miriu. Hvala! ENIO (off): Nema na emu... Je li slobodno da uem? ANA (off): Izvolite. ENIO (off): Poslije vas! Ulazi Ana s buketom crvenih rua. Za njom Enio. ENIO: Dobar dan, gospoice Diana. (nakloni se) Diana ih zbunjeno gleda. Ana stavlja rue u vazu na stolu. ANA (Eniju): Izvolite. Sjednite. ENIO: Hvala. Enio sjedne za stol. ANA (sjedne na stolicu nasuprot njemu): Nismo se nadale da ete nas ponovo posjetiti. ENIO: Zar vam nije gospoica Diana rekla da u danas doi? ANA (pogleda Dianu): Nije. ENIO : Vi, izgleda volite tajne, gospoice Diana? DIANA: Ja? ENIO: Ispriavam se, gospoice Ana. Neugodno mi je to niste znali da dolazim. (ustane) Ja bih najradije otiao da vam vie ne smetam! ANA: Samo vi ostanite, Enio! Enio sjedne. ANA: Jeste li za kavu? Ana e odmah da je skuha. Imamo i eera u kocki. ENIO: Hvala. Radije bih aj. ANA: Zaista? Niste li proli put rekli da ne pijete aj?

ENIO: Od onda ne pijem kavu. kodi mi kofein. ANA: A tein vam ne kodi? ENIO: Nipoto. ANA (Diani): Donesi aj za troje. DIANA: Ja ne mogu... ANA: Onda donesi za dvoje. Tea for two, two for tea! Enio se smije. Diana izlazi. ANA: Zaboravila sam da joj kaem da donese neto umjesto popeljare kad ve nemamo pravu. ENIO: Ne treba. Ne puim. ANA: Zaista? Od kada? ENIO: Od skora. I, da znate, ustrajat u u tome! ANA: Pametno. Puenje teti zdravlju. ENIO: Hou dugo da ivim. ANA: Oenjeni ive due. ENIO: I ja u se oeniti. ANA: Zar je to s mojom sestrom tako ozbiljno? ENIO: Ne zanima me vaa sestra! ANA: Zato ste onda doli? ENIO: Zbog vas. Gledaju se i smjekaju. ANA: Znate, ja sam vam krupan zalogaj! ENIO: Znam. ANA: Moju sestru bi mnogo lake osvojili. Ako je ve niste osvojili... ENIO: Znam. ANA: Moja sestra je mlaa... ENIO: Znam. ANA: I ljepa... ENIO: U to ba i nisam siguran! ANA: Ja se ne elim udavati! ENIO: Znam. Ali predomislit ete se! Enio ustane. ANA: Kamo ete? ENIO (nakloni se): Dovienja, gospo moja! Ana ustane i gleda za njim dok izlazi. Enio ostavlja otvorena vrata. Ulazi Diana. Pogledaju se. DIANA: Opet si ga otjerala! ANA: Nisam. Sam je otiao... DIANA: Lae! ANA (sanjarei): Obeao je da e ponovo doi... (zamraenje) TREI PRIZOR Ana sjedi za stolom i precrtava po listiu. Diana ulazi. ANA (ne diui pogled): Dobro jutro.

Stanka. ANA (pogleda Dianu): to je? Opet si ustala na lijevu nogu? DIANA: Koliko je sati? ANA (nastavlja da precrtava): Devet. DIANA: Sad bi trebao doi... ANA (pogleda je): Tko? Enio? DIANA: Potar. ANA: Zar mu nisi rekla da ti pisma ubacuje kroz prozor? DIANA: Zar mu nisi rekla da pisma daje tebi? ANA (sprema listi u komodu): Poslije sam mu rekla da ih tebi i dalje predaje. DIANA (ironino): Zaista lijepo od tebe! Stanka. DIANA: Ve mjesec dana mi ne odgovara. ANA: To nije lijepo od njega. Zvono. Diana krene prema vratima. ANA: Ja u! DIANA: Ja u! Sigurno je potar! ANA: Tko bi drugi bio! (izlazi) Stanka. Diana se vraa s pismom u ruci. DIANA (bulji u pismo): Ovo mora da je neka greka... ANA (prua ruku prema pismu): Daj da vidim! DIANA: ta ima da vidi! Pismo je za mene! ANA: Na koga je adresirano? DIANA: Na mene! ANA: Zato onda kae da je greka? DIANA: Pismo je meni upueno. Samo je pogreno adresirano. Pogrijeio je u imenu... ANA: Tko? DIANA: Enio. ANA: to je napisao? Stanka. ANA: Sigurno je ispustio koje slovo? DIANA: Da, ispustio je prva dva slova. ANA: D i E, zar ne? Umjesto Diana, ispalo je - Ana? DIANA: Prvi put da se zabunio... ANA: A moda je pismo zaista upueno meni? DIANA (pogleda je zaueno) Tebi? Zato bi Enio pisao tebi? ANA: On poznaje i mene. Zato ne bi i meni pisao? Bit emo u srodstvu. Ja sam njegova budua svast... Sigurno mi je poslao estitiku... DIANA: Kakvu estitku? ANA: to ja znam kakvu. Valjda roendansku. DIANA: Roendan ti je bio prije deset mjeseci! ANA: Onda e idui da mi bude za dva mjeseca. To i nije tako daleko, a Enio zna kakva je naa pota. Poalje estitku za Boi, a dobije je za Uskrs. Ili obratno. DIANA: Gluposti! ANA: Sigurno je uskoro neki blagdan...

DIANA: Nikakav blagdan na koji se alju estitke nije na pomolu! ANA: Moda mi estita imendan. Ve sam zaboravila kada je Sveta Ana. DIANA: Znam ja. Bila je. Odavno! ANA: Daj mi pismo da vidim. Poinje li s "Draga Diana", onda znam da nije za mene. Dva puta ne moe pogrijeiti! DIANA: Ja u provjeriti kako poinje! ANA: Nee valjda otvoriti tue pismo?! DIANA: Nije tue. Moje je! ANA: Ako je pismo adresirano na drugog, tue je. Nita nije nepristojnije nego otvarati tua pisma! DIANA (otvori pismo i ita): Najdraa Ana... ANA (istrgne pismo Diani iz ruke): Daj to ovamo, bezobraznice! DIANA: Kuko! Sve vrijeme si znala da je za tebe, a pravila si me budalom! ANA: Ne mogu da te pravim budalom kad ve to jesi! (ita pismo u sebi) DIANA: I ovog si mi preotela! Al ovaj put se nee tako lako izvu! (zamraenje)

ETVRTI PRIZOR Ana i Enio ulaze u sobu. Ona je u bijeloj vjenanici, on u sveanom odijelu. Pijan. ANA (gleda u vrata, doziva): Diana! Dianice! ENIO (teturajui): Kog je vraga zove? Pusti je na miru! ANA: Diana!... Sestrice!... Nisi dola na sekino vjenanje! Moe mi bar estitati!... Poljubi seku i svaka! DIANA (off): Nikad! Nikad vie! ANA: Ne ljuti se! Udat e se i ti! Mlada si!... Da se ja nisam udala, vie nikad ne bih! DIANA (off): I to drugi put! A ja nijednom! Kako te nije stid?! ENIO: ta kae? ANA: Nita... Zar si se ba danas morao napiti? ENIO: Kad u ako neu danas! ANA: Obeaj mi da to vie nikad nee uiniti! ENIO: Ima ta za popit? DIANA (Off): Enio, ako nisi znao, sada znaj! Moja se sestra ve udavala! To ti sigurno nije rekla! ENIO (promatra Anu): Nije. ANA: uti, glupao! DIANA (off): I da zna, drugi put mi otima zarunika! ENIO (pogleda Anu): Kad smo se mi to zaruili? ANA: Vidi da lae. ENIO (gleda u vrata): Moe bit da smo i bili zarueni... Ja se neto ne sjeam. Nieg se ne sjeam!... DIANA (off): Kako te nije stid nositi bjelinu?! ANA: Zato bi me bilo stid?! Sve su mladenke u bijelim vjenanicama! DIANA (off): Bijelo je boja nevinosti!

ENIO: U Kini je bijelo boja alosti! ANA: Viala sam i trudnice u bijelom! U estom mjesecu! ENIO: U lipnju? DIANA (off): One su bar bile prvi put udane! ANA: Neke se udaju u bijelom i peti put! DIANA (off): Al ne u istoj vjenanici! ANA: Nisam luda kupovati novu! DIANA (off): Uvijek si bila krta! ENIO: Idemo u krevet! DIANA: Idemo u krevet! I to u sobu do Dianine! (gleda u vrata) A ti samo sluaj i crkni od muke! (zamraenje) PETI PRIZOR Enio ulazi drei se za glavu. Ana ulazi za njim i zatvara vrata. ENIO: Jao, moja glava! ANA: Tako ti i treba! Zar si morao toliko piti?! ENIO: Zavei i skuhaj mi kavu! ANA: Kavu? ENIO: To je najbolje za mamurluk. ANA: Ja ne znam skuhati kavu... Skuhat e ti Diana. Ana doe do vrata i otvori ih. ANA (doziva): Diana! Stanka. ANA (zatvara vrata i obraa se se Eniju) Zar nisi rekao da ti kofein kodi za srce? ENIO (sjeda za stol): Moe bit da sam i reko. Kad sam pijan svata govorim. ANA: Bio si trijezan!... Obeaj mi da vie nikad nee piti! ENIO: ta? Kavu il konjak? ANA: Oboje! ENIO: Obeajem. Ubudue u samo pit vino, rakiju i pivo! ANA: Zbog tvog pia propala nam je prva brana no! ENIO: Nee propast druga. ANA: Prva je prva. Druga je ipak druga. ENIO: I ta prva bi ti bila ionako druga. Prva je iza tebe. Zna i sama kakva je bila prva! ANA: To se ne rauna! ENIO (doziva): Diana, skuhaj mi kavicu! ANA (off): Neka ti kuha tvoja ena! ENIO: Da sam znao da ne zna skuhat kavu, ne bi se s njom ni oenio! DIANA (off): Ne zna ona nita skuhat! Sad e da me moli da vam kuham! Malo sutra! ENIO: Jel to istina? ANA: Nije. Ja nju ni za to neu moliti! ENIO: Jel istina da ne zna kuhat? ANA: Ne elim da se poniavam. Ii emo na ruak u restoran! ENIO: A doruak? A veera?

ANA: Snai se sam. Hladnjak je pun! Diana se smije. ENIO: Kad ve nema kavice idem se istuirat. Moda mi to pomogne da doem sebi... Izlazi. ANA: A ja sam se ba sad htjela tuirati! Izvana dopire Dianin smijeh. ENIO (off): Ana, doi mi oprat lea! ANA: Ne mogu! ENIO (off): Zato?! ANA: Stid me je! Jo te nisam vidjela golog! ENIO (off): Sad ima priliku! ANA: Mislila sam da e to biti prve brane noi! ENIO (off): Opet ona o prvoj noi!... Dolazi ovamo! ANA: Ima etku s dugakim dralom koja je predviena za te stvari! ENIO (off): Imam ja i enu predvienu za mnoge stvari! ANA: Ni meni nitko ne pere lea! ENIO (off): Da sam znao da mi nee prat lea, ne bi se ni enio! ANA: Tko ti ih je do sada prao?! ENIO (off): Kakva si ti ena?! Ne zna kuhat, stidi se vlastitog ovjeka, nee mi ni lea oprat!... Da sam znao kakva si, ne bi se ni enio s tobom! ANA: A kime bi se oenio?! Dianom?! ENIO (off): Trebala si mi sve to re prije matiara! Da si tamo rekla ne bi bilo kasno! Ja bi umjesto "da" reko "ne" i ne bi bilo problema! ANA: Zato me nisi pitao?! Ja sam tebe pitala jesi li zaposlen!... Slagao si da jesi! ENIO (off): Bio sam zaposlen! ANA: Ali prije no to si prvi put uao u ovu kuu! I to svega dva mjeseca! Diana se smije. ENIO (off): Diana, oe mi ti oprat lea?! ANA (pojuri prema vratima): Samo probaj! (zamraenje)

ESTI PRIZOR Enio se izvalio na kau. Ana stoji i promatra ga. ANA: Ustaj da rairimo kau. Hou i ja lei! ENIO: Teko mi se sada di. ANA: Zato bi ti bilo teko? Nisi nita radio da bi se sada trebao odmarati! Stanka. ANA: Obeao si da nam druga brana no nee propasti kao prva! ENIO: Nita ja nisam obeo. Samo sam se nado. Otkud sam mogo znat da e tako ispast! ANA: Kog si se vraga enio kad nisi sposoban ispunjavati brane dunosti?! ENIO: To se svakom moglo desit! ANA: Ali ne i onome tko voli svoju enu i kome je stalo da mu ena bude zadovoljna! ENIO: To se vie nee ponovit!

ANA: Tko mi to garantira? ENIO: Priznaj da si bila pasivna! Zbog tebe je tako ispalo! ANA: Na mukarcu je inicijativa! ENIO: A pod mukarcem - klada! ANA: A to bi ti htio da sam radila? ENIO: To mora sama znat! Zar da te uim pod stare dane? Nije ti prvi put! ANA: A da je Diana bila na mom mjestu, sigurno ne bi zatajio! ENIO: 'Ko zna! Moda i ne bi! ANA: Napolje iz moje kue! Enio ustane. Izae zalupivi vratima. (zamraenje)

SEDMI PRIZOR Ana sjedi na kauu i glasno razmilja. ANA: Od juer ga nema... DIANA (off): A ta si mislila! ANA: Gdje li je mogao prenoiti? DIANA (off): U javnoj kui! ANA: Zavei, lajavice mala! DIANA (off): Da je mene izabrao, bio bi cijeli dan ovdje! ANA: Koja je ena u stanju zadrati mukarca cijeli dan u kui?! DIANA (off): O noima da ne govorim! Zvono. Ana ustade i izae. Ulaze Ana, Enio i Antonio. ENIO: Dobar dan, eno. ANTONIO: Dobar dan. ANA (Eniju): Tko ti je taj? ENIO: Da vas upoznam... Ovo je moj brat Antonio. ANA: Tvoj brat?! Nisi mi rekao da ima brata! ENIO: Zar nisam? udi me! ANA: Pitala sam te ima li brae i sestara. Rekao si da nema! ENIO: Kad si me pitala imam li brae i sestara, mislio sam da me pita imam li vie brae i vie sestara. A vie znai bar dvoje... A ja imam samo jednog jedinog brata! ANA: Zato nije bio na naem vjenanju? ENIO: Nije bila ni tvoja jedina sestra! ANA: Ona nije htjela doi! ANTONIO: Ispriavam se to vas prekidam, ali ja nisam ni znao da se moj brat eni. ANA: Niste znali?! ANTONIO: Enio mi nije ni rekao kamo ide. ANA: Bio je sveano odjeven. Zar niste mogli naslutiti? ANTONIO: On u tom istom odijelu ide i na pokope. To mu je jedino odijelo! ANA: Ispriavam se to van odmah nisam pruila ruku. Bila sam iznenaena. (prua ruku) Ja sam Ana.

ANTONIO (prihvata): Drago mi je. ANA: I meni. Sjednite. ANTONIO (sjedne za stol): Hvala. ANA: Sigurno ne pijete aj! ANTONIO: Pijem. Hvala. ANA (vie prema vratima): Ana! Skuhaj dva aja! Moe i tri ako ti se pije! Stanka. ANA (Eniju): Misli da me je ula? ENIO (sjedne na kau): Naravno . Al ne vjerujem da e te posluat. ANA (sjedne za stol, nasuprot Antoniju): Jeste li zaposleni? ANTONIO: Nisam. Studiram. ANA: to? ANTONIO: Ekonomiju. ANA: Gdje? ANTONIO: Ovdje. ANA: Ovdje?! ANTONIO: Da. ANA: Sigurno ste apsolvent? ANTONIO: Jesam. ANA: I moja sestra je studirala ekonomiju. Davno je to bilo... Dala je prvu godinu. Onda se ispisala. ANTONIO: Zato? ANA: Jer je bila lijena. Kao to je i danas. Kao i uvijek. Ja bih to odavno zavrila. ANTONIO: Jeste li i vi studirali? ANA: Morala sam se brinuti o roditeljima. Bili su stari i bolesni... Ulazi Diana. Nosi pladanj i tri alice. DIANA: Dobar dan. ANTONIO: Dobar dan. DIANA (Ani): Opet me ogovara! ANA: Odavno te nisam vidjela. Nisam ti se ni nadala. DIANA: A ja sam na tebe mislila. I tebe je zapala alica aja! ANA: Hvala sestrice! Diana stavlja pladanj na stol. ENIO: Imal za mene? DIANA: Za vas, naravno, ne! Diana stavlja alicu ispred Antonija. ANTONIO: Hvala lijepa. Diana stavlja alicu ispred Ane, a treu na mjesto gdje e sjesti. ANA (predstavlja Dianu Antoniju): Ovo je moja sestra Diana. ANTONIO (ustane i nakloni se): Drago mi je. ENIO (predstavlja Deani Antonija): A ovo je moj burazer Antonio! DIANA (kimne glavom): Milo mi je. Diana sjedne i promatra Antonija. I on gleda nju. ANA: Ba lijepo to smo ponovo na okupu. ENIO: I to ne vie kao trio ve kao itav kvartet! ANA: A kad gost ode bit emo opet trio.

ENIO: Ovaj gost nee tako brzo oti... ANA: Kako to misli? ENIO: Fino. Moj burazer je osto bez sobe. A ovdje ih ima na bacanje! ANA: Ali ne i za iznajmljivanje. ENIO: Mi ih ni neemo iznajmljivat. 'Ko je vidio da brat bratu plaa stanarinu! ANA: Niti moe iznajmljivati niti da naplaivati. O tome mogu samo ja odluivati! ENIO: Onda odlui da Antonio ostane! ANA (Antoniju): Moete ovdje ostati ali samo privremeno. ANTONIO: Hvala najljepa! ENIO: Naravno da e ostat privremeno. Dok ne diplomira... ANA: Nisam mislila toliko dugo! (zamraenje) OSMI PRIZOR Ulaze Diana i Antonio u istoj odjei za vjenanje koju su nosili Ana i Enio. Ana i Enio ulaze za njima. ENIO: ivjeli mladenci! ANA (Eniju): Jo samo da se zaposli i diplomira. ANTONIO: Samo! ENIO: ta e onda bit? ANA: Bit e samostalni. ENIO: Nema nita gore od samostalnosti! DIANA: Sestro, ta si nam priredila za ruak? ANA: Ja?... Nita. Ja ne znam kuhati. To zna i sama! DIANA: Znam. Zato sam i ispekla tortu! ENIO (aplaudira): Bravo! To se cijeni! ANA: Ne volim kolae! ENIO: Tim bolje za nas. Imat e priliku da vidi moje maioniarske sposobnosti. Sad tortu vidi, sad je ne vidi! Diana izae. Vrata ostaju otvorena. Svi iekuju njen povratak. Vraa se smrknuta. DIANA(Ani): Gdje je moja torta?! ANA: Ne znam. Ja ne jedem tortu! DIANA: Ako ne jede, zato je onda baca? ANA: Tko kae da sam je bacila? ANA: Tvoja podlost nema granica! Platit e mi za ovo! Diana plaui nasrne na Anu. Enio stane izmeu njih dvije. ENIO (Deani): Smiri se. Ne'ko e oti u prvu slastiarnu po tortu!... Ja bi otio da imam para! DIANA: Nemam ni ja! ANA: Odakle ti novac za sastojke? DIANA: Uzela sam sve iz smonice. ANA: Opet me potkrada! ANTONIO: Ja u kupiti. ENIO: Ti? Odakle ti pare?

ANTONIO: Radio sam preko studentskog servisa. ENIO (potapa brata po ramenu) Odlino!... Pouri! ANTONIO: Diana i ja emo otii u slastiarnicu. Diana i Antonio, drei se za ruke, kreu prema vratima. ENIO: Pourite! Ba mi se jede torta! ANTONIO (okrene se): Neemo uriti. Tamo emo pojesti po kriku. ENIO: Zar ete tamo rezat tortu? ANTONIO: Neemo. Imam novac samo za dvije krike. Izau i zatvore vrata za sobom. (zamraenje) DEVETI PRIZOR Ana stoji. Enio uzrujano eta oko nje. ENIO: Misli da nisam primjetio? ANA: to? ENIO: Misli da sam slijep?! ANA: Koliko vidim, slijep jo uvijek nisi! ENIO: Al e ti bit! Proe ko moj kolega kome je ena bacila sodu u oi! Godinu dana je orio uz radio! ANA: Zato? ENIO: Zato? To je bar jasno... Iz ljubomore! ANA: Glupaa!... Koliko je dobila godina? ENIO: Jednu je godinu odorila... Da je on osto slijepac, ni ona iva ne bi izala na svjetlo dana... OperiRo ga neki Englez. Naravno, nita ne bi bilo od toga da pare nisu skupili itaoci "Arene" koja je pokrenula akciju pomoi unesreenom! ANA: Imao je sree. ENIO: Kakva je to srea! ANA: Tko mu je kriv. Imao je djevojku, a zagledao se u drugu. To je i zasluio! ENIO: Ima li ti u kui solne kiseline? ANA: Nemam. ENIO: Onda je kupi. ANA: Zato? ENIO: Zato to oijuka! ANA: to to znai "oijukati"? ENIO: Dobro ti zna ta to znai! I ti i Antonio! ANA: Antonio? Mogla bih mu biti mama! ENIO: Kako te nije stid? Mogo bi da ti bit sin! ANA: Misli da ja ne vidim kako ti oijuka s Dianom? ENIO: Ja? ANA: Da, ti! to se pravi lud?!... Oenio si se sa mnom da bi mogao biti s obje! ENIO: I da sam se oenio Deanom, bio bi s obje! ANA: Da. Samo ne bi u tom sluaju mogao spavati s obje! ENIO: Otkud zna da ne bi? Ve bi ti mene do sada obrlatila. Znam te i predobro! Mogu zamislit kako bi se tad osjeo jadni Antonio!

ANA: Antonio? Kakve veze s tim ima Antonio? ENIO: Da sam se ja oenio Dianom, ti bi se brzo udala za Antonija! ANA: Ne bih. Da si se ti oenio Dianom, Antonio ne bi ni uao u ovu kuu!... Moda kao podstanar... ENIO: Ti bi i podstanara zavela! Ko zna koliko ih je dosad bilo! ANA: Mogu zamisliti koliko si gazdarica promijenio. Otkud bi platio tolike stanarine kada nigdje nisi radio!... Jedino u naturi!... S toliko baba!... Oenio bi se bilo kojom da im nisi mogao biti sin. I da su imale ovoliku kuu!... A tko zna. Moda i jesi. Od tebe se svata moe oekivati! Enio dograbi sa stola tanjuri i razbi ga. ANA: Eto, razbio si tu stvaricu. Ni to nije tvoje!... Bila je to tvoja pepeljara... A prije toga?... Posuda u koju su kakale make! ENIO: I to si dala svom muu! Fuj! ANA: Rekla sam ti da u kui nemamo pepeljaru jer nitko ne pui!... Onda si rekao da si prestao puiti!... Za takvu la to si i zasluio!... Make vie ne drim. Sjetila sam se toga tanjuria. Bilo bi teta da se baci... Sad je prljaviji no to je ikad bio! Enio krene prema vratima. ANA: Kamo e? Enio izae i zalupi vratima. (zamraenje) DESETI PRIZOR Ana i Enio stoje. ENIO: Gdje je Antonio? ANA: Otiao je vidjeti sina. ENIO: Sina?!... ANA: Da, sina. ENIO: I to mi tek sada kae!... Svaka mu ast! Prvo pa muko! To je majstor!... Moja krv!... (pogleda Anu) ta je? Nije ti drago to si postala tetka? Stanka. ANA: Tvoj brat je bolji majstor od tebe! Oenio si se prije njega, a nema jo ni kerku! ENIO: Nikad nisi posjetila ginekologa. Nikad nisi raala. Moda ni ne moe rodit! ANA: Najlake je sve na enu svaliti. Tolike se ene lijee po toplicamama dok njihovi jalovi muevi jure susjede kojima ni ne treba zatita!... Onda se ene vraaju toboe izlijeene i ve trudne. Raaju djecu koja lie na ginekologa iz toplica! ENIO: Drolje! Varaju mueve s ginekolozima! ANA: Varaju njih ginekolozi! Umjesto price s lijekom ubrizgaju im... ENIO : to su bezobrazne te price! ANA: Mislila sam na prave price!... Umjesto lijeka oni poture svoju spermu!... Kad se dijete rodi jalovi mu primijeti da se radi o kukavijem jajetu, ali uti kako ne bi vikali ne samo "eno jalovog" ve i "eno rogonje"! ENIO: Ja bi volio da sam i rogonja samo da imam sina. Makar i ne bio moj! Kog sam se vraga i enio kad nemam potomstva!... Ugasi mi se loza! ANA: Kako ti se ugasi kad ti je brat dobio sina? Nosit ie tvoje prezime, striko Enio!

(zamraenje) JEDANAESTI PRIZOR Diana lei i ita ljubavni roto-roman. Antonio stoji i smrknuto je promatra. ANTONIO: Ne mogu stalno bit tvoja dadilja! DIANA: Opet me ometa u itanju! (baca roman na pod) Nisi ti moja dadilja ve dadilja svog sina! Lako je postati otac, ali biti otac je malo tee! ANTONIO: Koji otac povija bebu dok majka ita und romane! DIANA: Ja se moram odmarati od poroda, a televizor nemam. Da si zaposlen, nali bi neku enu da mi pomogne! ANTONIO: Kraj tebe ive! I jo bacat pare na guvernantu! DIANA: Novaca sreom imamo. Ne bismo se inae mogli ni vjenati. Nisi jo ni diplomirao, a kamoli se zaposlio! ANTONIO: A tvoja sestra? ta radi tetka?! DIANA: Ona ima svojih obaveza. ANTONIO: A kad u ja uit? Pla bebe iz druge sobe. ANTONIO: Mali opet plae! Opet pla. Ana dohvati roman s poda i nastavlja itati. ANTONIO: Mali plae, a ti mrtva ladna! DIANA (prekida itanje): Uzmi ga u naruje i umiri. Tvoj je sin... Antonio odlazi u sobu. Vrata ostaju otvorena. Pla prestaje. Antonio se vraa. DIANA (ne diui pogled sa romana): Za uenje ima vremena. Kad god mali spava... Da si do sada redovno uio, odavno bi diplomirao! ANTONIO: Zato bi grabio diplomu kad me poso ne eka! DIANA (prekida itanje): Znam ja da se tebi ne uri. Kad i diplomira, moe da bira izmeu dadilje i vreonoe! ANTONIO: to bi ja, visokospreman, bio vreonoa? Mogo sam to bit i poslije osnovne! DIANA: Danas diplomci poinju kao vreonoe, zavre kao direktori... Osim ako nema debelu vezu ili dubok dep! ANTONIO: I sama rije "dadilja" je enskog roda. DIANA: Onda budi bejbisiter, to bi rekli Englezi i ostali. ANTONIO: ta ti pada na pamet! DIANA: Ili zamoli brata da te zamijeni. Ni on nije zaposlen... Svaki dan ide traiti posao u birou, a uvijek ga zateknu u crkvi. ANTONIO: Enio u crkvi? Otkako je ko beba krten, i to bez svog pristanka, nije nosa pomolio u crkvu! DIANA: Onda u nekoj birtiji moli boga da ne nae posla! ANTONIO: Nije on kriv to posla nema. DIANA: Posla ima. U dananjim novinama ponavljaju natjeaj za grobara. ANTONIO: Gdje su te novine? Bolje bit grobar ve dadilja! DIANA: To je oglas za tvog brata, a ne za tebe!

(zamraenje) DVANAESTI PRIZOR Diana lei i ita roman. Antonio gleda u djeji kreveti. ANTONIO: to ga vie gledam sve vie sumnjam... DIANA: Koga ti gleda? Mene u zadnje vrijeme sve manje! ANTONIO: Ovo dijete... DIANA: Govori o njemu kao da nije tvoje! ANTONIO: Ote mi rije iz usta! DIANA: Antonio ne budi budala! To je isto kao da si rekao da tvoj brat nije tvoj brat, a zna da to nije istina! ANTONIO: Da znam gdje mi je majka pito bi je jesmol Enio i ja od istog oca! DIANA: Rekla bi ti da niste i to bi te pogodilo. Pobjegao bi od kue i nikad vie EnIja ne bi vidio. Tako te ni moje oi nikad ne bi vidjele! ANTONIO (promatra dijete): to vie gledam ovo dijete i sebe u ogledalu, sve vie osjeam da mi nije sin ve sinovac! DIANA: I ja ponekad poelim da sam mu tetka. Naroito kad se umorim! ANTONIO: Diana, govorim ozbiljno. To dijete nije moje ve Eniovo! DIANA: Zato ba Eniovo? Zato ne susjedovo? ANTONIO: Zaista lii na Enija. A neto je nekad bilo izmeu vas dvoje! DIANA: Je li to pitanje ili tvrdnja? ANTONIO: Enio je htio da se oeni s tobom, a ne s Anom. To mi je i sam reko... DIANA: Je li ti to netko rekao ili si se sam uvjerio da sam bila nevina? Stanka. DIANA: Dakle, muu moj, nije nita bilo izmeu mene i Enija, niti izmeu mene i bilo koga drugog sve dok se nisam, na alost, za tebe udala! ANTONIO: Slali ste jedno drugom ljubavna pisma... DIANA: To je injenica. ANTONIO: Ko zna ta je sve u njima pisalo! DIANA: ta je pisalo, pisalo je. Da ih nisam spalila, sad bih ti ih pokazala. ANTONIO: Izgleda da je svoje namjere iznijete u pismima Enio kasnije ostvario! DIANA: Pisma nisu bila pornografska! ANTONIO: Ti si spalila njegova pisma. On tvoja sigurno nije! DIANA: Ne znam. To mora njega pitati. ANTONIO: I hou. Meu nama nikad nije bilo tajni! DIANA: Sluaj, mali! To s tuim djetetom i izljevima ljubomore stari je tos i moe se nai gotovo u svakom romanu!... Poto ti ne ita romane, navest u ti jedan primjer "Madelaine Ferat" Emila Zole... Davno sam to proitala... Mu i njegova ena Madelaine imaju kerku. Njegovo sam ime zaboravila, ali sam zapamtila ime onog drugog Jacques... Mu stalno ponavlja kao papiga da njihova kI lii na Jacquesa s kojim je Madelaine hodala prije no to je njega upoznala... On je siguran da mala ne moe biti Jacquesova jer joj je on bio prvi... No, optuuje Madelaine da je u trenutku dok je mala bila zaeta mislila upravo na Jacquesa! Beba zaplae.. ANTONIO (stavlja ruke na ui): Ne mogu to da sluam!

(zamraenje) TRINAESTI PRIZOR Ana i Diana sjede na kauu. ANA: Jo ga nema? DIANA: A tvoga? ANA: Ni njega. DIANA: Kamo su mogli otii? ANA: Sigurno u neku birtiju. Sad su pijani ko majke! DIANA: U birtiji ne mogu noiti. A nemaju ni novaca. ANA: Ba smo se usreile! DIANA: Da je situacija obrnuta moda bismo bjeale... ANA: Kako to misli "obrnuta"? DIANA: Da smo se nas dvije udale u njihovu kuu i da nam prekipi sklonile bismo se bar privremeno u nau kuu... Naravno, ja bih ponijela sina sa sobom! ANA: ALi oni nemaju ni kuu ni roditelje. Rekli su da su odrasli u domu za siroad! DIANA: Moda imaju neke roake. ANA: Moda. Ali tko bi ih primio i na dva dana. Nitko ne treba zgubidane! Takvih bi se i otac odrekao preko novina! DIANA: Ali oni nemaju oca! ANA: Naravno da imaju, samo ne znaju za njega niti on eli znati za njih! DIANA: Takvi su mukarci. Hladni i bezosjeajni. ANA: Oni su krivi za tolike pobaaje. ene bi rodile usprkos poroajnim i ostalim mukama. Ali ih muki gadovi uvijek uspiju nagovoriti... Jedna mi je ena priala da joj je njen dragi rekao - "ta eka? isti to!" I poslao u materinu! (zamraenje)

ETRNAESTI PRIZOR. Ana i Diana stoje zamiljene. Zvono. ANA: Sigurno je moj bludni mu! DIANA: Moja izgubljena ovca! Izlaze. Vrata ostaju otvorena. Ulaze Ana, Diana, Enio, Antonio i Andrija. ANA (brai): Tko vam je sad ovaj? ENIO: Moje dame, ovo je moj i Antoniov otac - Andrija! Andrija se nakloni. ANA (Eniju): Opet lae! Rekao si da nema roditelje! ENIO: Slagao sam samo napola. Nemamo majku. ANA: Dok se ne pojavi! ANDRIJA: Imaju majku. Valjda je jo iva... Ostavila me i otila s drugim dok je Antonio bio u pelenama... Takve su ene! Stanka. ANA (Andriji): I tek sada ste se sjetili doi?

ANDRIJA: Doo sam vidit unuka. ANA: Mogli ste i prije. ANDRIJA: Nisam ni znao da ga imam. ANA: Jesu li vai sinovi stanovali ranije u vaoj kui? ANDRIJA: Ja nemam kuu. Stanujem u starakom domu. ANA: Kako vam je tamo? ANDRIJA: Grozno. Sve neki fini svijet. Nisam naviko na take! Zato sam i izao odande. ANA: I gdje ete sada stanovati? ANDRIJA: Kod sinova. A gdje bi drugo! ANA: Gospodine, to ne bi bilo kod sinova ve kod snaha. A pitanje je hoe li vas snahe primiti! ANTONIO: Kako ne bi primile? Djed je reko da e pomo oko unuka. DIANA: Ne treba nitko drugi pomagati oko malog. Ima on oca! ANDRIJA: Ja bi mogo vodit unuka u etnju. DIANA: Jo nije prohodao. ANDRIJA: A tako... Znal bar puzat? DIANA: I za to je mali. ANDRIJA: Ja sam mislio da djeca bre prohodaju. ANA: Tko se brinuo o vaim sinovima kada vas je vaa ena ostavila? ANDRIJA: Moja svastika. ANTONIO (Diani): Jesil ula?! ENIO: Ko je za to da djedica ostane neka digne ruku! Ruke diu Enio, Antonio i Andrija. ENIO: Ti, tata, jo nema pravo glasa! Diana digne ruku. ENIO (Ani): A ti, eno? Jesil za il protiv? ANA: Kako te nije stid?! Nema te dva dana. Doe kui, a da se i ne ispria! ENIO: to bi se izvinjavo? Nek se izvine Antonio. Njegovoj je eni bilo tee nek tebi! ANTONIO (Diani): Kako je mali? DIANA: ta te briga! ANTONIO: Sigurno mu ni dlaka s glave nije falila! DIANA: Jako duhovito! ENIO: Daklem, veinom glasova odlueno je da nam se broj povea s pet na est... Mukarci su napokon prevladali! (zamraenje) PETNAESTI PRIZOR Diana sjedi na na kauu i ita roto roman. Ana stoji. ANA: Kakav je to cirkus s pismima?! DIANA (ne die pogled) Kakvim pismima? ANA: Ne pravi se luda! Zna ti vrlo dobro o kakvim pismima ja govorim! DIANA (odlae roman): Nije valjda da opet otvara moja pisma! ANA: Ne otvaram ja tua pisma niti sam ih ikad otvarala! A ne volim ni da se neto radi iza mojih lea!

DIANA: Iza tvoje guzice? ANA: Nikad nisi imala smisla za humor! DIANA: Ja sam udata ena i ako moram kome polagat raune, polagat u ih svom muu! ANA: Da si njemu ve poloila raune, premlatio bi te! I hoe ako mu kae to radi iza njegove guzice! DIANA: Samo probaj. Rei u i ja tvom! ANA: Ti mu ve govori. Pismeno me olajava! DIANA: Ja mogu da piem kome god ou! ANA: Ali ne i mom muu koji uz to ivi u istoj kui... Da ovo razglasim strpali bi te u ludnicu! DIANA: Volim da piem. ANA: Onda pii dnevnik ili prie. Ili se dopisuj sa svojim muem! DIANA: Moj mu se nikad nije dopisivao. On to ne voli. ANA: Ne voli on ni svog brata. Znam ja to dobro! DIANA: Nekome se moram izjadat! (plae) Niko me ne razumije! ANA: Ba e da te razumije ona moja budala! DIANA: On tako lijepo zna pisati pisma! ANA: Tko bi to rekao za onakvog neotesanka! DIANA: teta to nisam sauvala njegova stara pisma. Kad bi proitala... ANA: Hvala lijepa. Mene te mladalake budalatine ne zanimaju... Uostalom, primala sam i ja njegova pisma. Kitnjasta i laljiva!... Ima li koje od ovih novih? DIANA: Nemam. Svako odmah spalim. I on moja. ANA: Zato se uope dopisujete? Ne ivite vie u dva razliita grada! DIANA: Zna dobro da se ne viamo. On je cijeli dan vani. ak i nou. ANA: Toga se i ja bojim. Da je on ponekad nou u tvojoj sobi. Da su vaa pisma vrlo kratka. Da sadre samo u koliko sati! DIANA: ta ti pada na pamet! Da to radim pokraj djeteta! ANA: Lako za dijete. Uljuljat ete ga kada se trgne i nastaviti s poslom... Ionako je dijete u djedovoj sobi! DIANA: Uvijek si bila laljiva. Pred svima si me olajavala! Znam ta si sve napriala Eniju kad je prvi put dolazio!... Samo da se tobom oeni. Ba se usreio! (zamraenje) ESNAESTI PRIZOR. Ana sjedi za stolom i precrtava po listiu. Vrata se otvaraju. Ulazi Andrija. ANDRIJA: Dobro jutro, Anice! ANA: Dobro jutro. Otkud vi tako rano? ANDRIJA: Imam jedan problem. Nemam se kome drugom poalit... ANA: Pored dva sina? ANDRIJA: Zna dobro da nikad nisu kod kue! ANA (prekine rad): Mogli ste se poaliti Diani. S njom ste vie u kontaktu zbog unuka. ANDRIJA: Oni svi kau da si ti gazdarica. ANA: Dobro, recite to ste htjeli. ANDRIJA: Dok sam bio u starakom domu upozno sam jednu damu...

ANA: A rekli ste da vam nije odgovaralo jer su tamo sve same dame! ANDRIJA: Ova moja i nije neka dama, al se tako kae... ANA: Je li to ona s kojom idete u etnju? ANDRIJA: Jest. I to je sve to moemo. ANA: A to biste vi jo htjeli? ANDRIJA: Nije mi dozvoljen pristup u njenu sobu. Za hotel nemamo para! ANA: A vi bi htjeli da ona dolazi u vau sobu? ANDRIJA: Da. Za poetak... ANA: A onda? ANDRIJA: Onda bi se vjenali i... ANA: I ovdje ivjeli? Andrije kimne. ANA: Ne moe. Ovo je potena kua, a ne kupleraj! ANDRIJA: Ona ne bi vie puta dolazila. Dola bi sutra, a vjenali bi se prekosutra!... Il bi se vjenali jo sutra i doli... ANA: Vjenajte se i naite negdje stan! ADRIJA: Nemamo mirovinu ni ja ni ona. Nju je u staraki dom strpala erka. Ako izae, moe se selit kud zna! ANA: Pametna ki! ANDRIJA: A ja sam doo ko socijalni sluaj. Opina je plaala trokove. ANA: Kog ste vraga izlazili? ANDRIJA: Sinovi me nagovorili. ANA: A ne bi vas nagovorili da su zaposleni i skueni. Tada bi sami plaali trokove starakog doma! ANDRIJA: Znail to da moja enidba otpada? ANA: Znai. ANDRIJA: Zato? ANA: Uljezi trebaju biti sretni to su uli, a ne jo i izvoljevati! Andrija lupi akom o stol. ANA: Molim Vas ne lupajte akom o stol. Nista ga kupili ni vi ni vai sinovi! ANDRIJA: Nisi ni ti! ANA: Kupili su ga moj otac i moja majka i meni ostavili. To je isto kao da sam ga ja kupila! Ovo nije babovina vaih sinova! ANDRIJA: Imam valjda i ja neka prava u ovoj kui! ANA: Imate. I previe! ANDRIJA: I ja sam lan ove porodice! ANA: Jeste. Ali vaa dama nije i nikada nee biti! ANDRIJA: Zar svoju roenu svekrvu ne bi primila u kuu?! ANA: Moja je svekrva majka moga mua, a ne tamo neka domarua! ANDRIJA: Znai, samo bi nju mogo dovest! ANA: Samo nju. ANDRIJA: Ko zna dal je i iva. ANA: Ako vi ne znate kako u ja znati! ANDRIJA: Prije bi crko neg se njome opet oenio! Ostavit ovjeka s dvoje male djece! Kakva je to ena?! ANA: Nala bolju priliku. Sigurno se udala za nekog Amerikanca!

ANDRIJA: Zar bi i ti tako postupila? ANA: Ja nemam djece. ANDRIJA: A da ima? ANA: Ako bi Enio bio i u tom sluaju ovakav, istjerala bih ga! ANDRIJA: Ne bi mu ostavila djecu? ANA: Ni djecu ni kuu! ANDRIJA: Ni moja zarunica ne bi ostavila djecu. Mu joj je umro, a doivila je da je roena er istjera iz vlastitog stana... Nije s tjela tuit... Vidie, to je dua od ene! ANA: Zato niste nali neku sa stanom, kao vai sinovi? Ne elim da vidim vie ni jednog stranca u ovoj kui! ANDRIJA: Kad ste mogli glasat za mene moete i za moju zarunicu! ANA: Nisam ja ni za koga glasala! ANDRIJA: Osim mene jo e glasat Enio i Antonio. To je tri glasa za!... I moja snaha Diana die ruku! ANA: teta to va unuk ne moe glasati. I on bi digao ruicu za djedicu i bakicu! (zamraenje) SEDAMNAESTI PRIZOR Ana sjedi na kauu dok Enio eta lijevo desno. ENIO: ta to ujem! Mog tate nema tri dana u kui, a ti mrtva ladna! Nisi se udostojila ni da me obavjesti! ANA: Kako da te obavjestim kad nisi bio u kuu ne tri ve etiri dana?! ENIO: I tebi je svejedno to ti nema svekra! Nisi ga ni pokuala trait! ANA: Zato bih ga traila? Ne traim ni tebe! Uostalom, jo nije oborio tvoj osmodnevni rekord! ENIO: Tebi je svejedno to ga nema! ANA: Kakvi sinovi, takav otac. I obratno! ENIO: Mogli smo bar dat oglas u novine! ANA: Jo i da ponudim nagradu? Nemam ja novaca za bacanje! ENIO: A da je tvoj otac nesto odma bi ga traila! ANA: Moj otac nikad nije otiao ni u wc, a da to nije najavio! ENIO: Zato je otiao?... Da je ljeto, mogo bi i razumit. Al po ovakoj crnoj zimi... Kakva ga je nevolja mogla naerat? ANA: Velika nevolja. Htio se oeniti, a nema za to uvjeta! ENIO: Kakvih uvjeta? ANA: Draga mu je beskunik kao i on! ENIO: Nije moj tata beskunik dok sam ja iv! ANA: Pokraj iva dva sina njega moraju izdravati opina i snaha! Nema para ni da mu kupi listi lota. I to mu ja kupujem! ENIO: Nisam ja kriv to nema posla. ANA: Nisi. Drugi su krivi to ti ne voli raditi! A zato bi i radio kad te ena uzdrava! ENIO: Sad mi je sve jasno. Ti si otjerala tatu! ANA: Otjerat u i tebe! Enio izae zalupivi vratima.

(zamraenje) OSAMNAESTI PRIZOR. Diana je zamiljena dok sjedi na kauu. Ulazi Antonio. DIANA (ustane): Gdje si dosad, propalico?! ANTONIO: Ne vrijeaj. Diplomirao sam! DIANA: Lae! ANTONIO: Ne laem. Poljubi me! DIANA: Prvo da vidim indeks! Antonio vadi indeks iz depa i prua ga Diani, ona ga uzme i otvori. DIANA: Stvarno si poloio zadnji ispit. estitam! Zagrle se i poljube. DIANA: Konano si izvukao pitanje koje zna! ANTONIO: Nisam. Profo je bio dobre volje. Sve je redom puto. Ne znam zato. Ko da je sio s uma... Veina studenata kad pogledaju pitanje i ovaj put ga vrate. A profo im ovaj put ne vraa indeks ve pita: "Zato? Pokuajte, kolega!"... Ko pokua, taj i poloi. Znao sam da u poloit! DIANA: Tako sam sretna! ANTONIO: Gdje je mali? DIANA: Spava. ANTONIO: A tvoja sestra? DIANA: U svojoj sobi. ANTONIO: Jesil ispekla tortu? DIANA: Nisam. ANTONIO: Nisi?! Zato?! DIANA: Ana mi nije dozvolila. Kae da sam etiri puta pekla uzalud... etiri torte je podero sam!... Nas dvije ne volimo slatko!... Nije ni zasluio! Ko da e peti put poloit!... I jo - Zna li ti poto su danas jaja?! ANTONIO: Ja u platit jaja! DIANA: Nije htjela ni na malog pripazit kad nema tate... Jo je rekla ta i ako poloi! Nije to nikakav razlog za slavlje. Ionako ga posao ne eka!... Kae da je ona financirala nae vjenanje. Nisi imao ni za jednu burmu! Antonio sjedne. Sagnuo je glavu na stol i pokrio je rukama kao da plae. (zamraenje) DEVETNAESTI PRIZOR Ana sjedi na kauu. Zamiljena Diana sjedi za stolom okrenuta Ani leima. ANA (nasmijeena): Diana, zna li ta ima novog? DIANA: Ne znam. Kod mene nema nita. ANA: Trudna sam. DIANA (okree se, vrlo iznenaena): Molim?! ANA: U drugom sam stanju.

DIANA (ustaje): Ti? (smije se) Nemoj me nasmijavat! ANA: Bila sam kod ginekologa. Mogu ti pokazati i napismeno! DIANA (sjedne do Ane, apatom): Ko je budui otac? ANA: Zato apue? Tko nas moe uti! Nikog nema vie u kui osim tvog sina. A i on spava. DIANA: Tko je otac? ANA: Glupo pitanje. Zna se tko je... Moj mu. Enio! DIANA: Ne priaj gluposti. Zna i sama da to nije istina! ANA: Zato ne bi bila istina? DIANA: Enio nikad nije kod kue. ANA: Nije ba da nije nikad. Sad je zima. Nou dolazi. Dok ti spava... DIANA: A ode prije no to ja ustanem... Ne priaj bajke za malu djecu!... Moj sin se nou budi. Vaa, bolje da kaem tvoja soba, je do moje. Ne bih ula jedinog Eniovog duha! Stanka. DIANA: Ne mora mi rei. Znam ko je! ANA: Tko? DIANA: Znam i kada je to uinio. ula sam vas! ANA (gleda u pod): alio mi se na tebe. Ne obavlja vie brane dunosti!... Stalno mu predbacuje to verca. Kad su mu zaplijenili robu, bilo ti je svejedno. Svejedno ti je to na pijaci drhe zbog zime i policije! DIANA: Ne bi ni ti svom dopustila kad bi se pojavio... Smuio mi se. Da nije djeteta, rastala bi se! ANA: Da sam znala da e se to dogoditi, ne bih mu dopustila... DIANA: Ne sikiraj se. Misli na dijete koje e se roditi. Zvono. DIANA: Ko li je sad? Moj ili tvoj? Ana izlazi. Vraa se. Za njom ulazi Andrija. ANA (ustane): Gdje ste bili toliko dugo? ANDRIJA: Kod svastike. ANA: Zar niste rekli da vam je svast umrla? ANDRIJA: Ovo je druga. Oenio sam se. ANA: Oenili ste se?! DIANA: estitam! ANDRIJA: Fala. Bili smo kod svastike sve dok nije dobila podstanare. Tad nas je izbacila na ulicu! ANA: A gdje vam je supruga? ANDRIJA: Pred kuom. ANA: Pozovite je unutra. Smrznut e se! ANDRIJA: Zar se moemo uselit kod vas? ANA: Moete ako ona pristane uvati bebu. ANDRIJA: Nema probleema. uvat emo unuka zajedno! ANA: Unuad, djede! Bit e jo jedno! (zamraenje)

DVADESETI PRIZOR Ana i Diana sjede na kauu. Zvono. ANA: Molim te, pogledaj tko je. Predosjeam da je to ona moja nesrea! Diana izlazi. Ulaze Enio, Antonio, Diana i Suzana. Enio je pijan. ENIO (predstavlja Suzani Anu): Ovo je moja druga ena! (predstavlja Ani Suzanu) A ovo prva!... (Ani) Nemoj mi sad opet zvocat kako ti nisam reko da sam oenjen! ANA: Nisam ti htjela predbacivati jer me vie nita u vezi tebe ne iznenauje! DIANA (Ani): Idem da vidim ta je s malim (izlazi) SUZANA: Gospoo, ja se ispriavam. Nisam htjela ii. On me na silu dovukao ovamo! ANA: U redu je, gospoo. Sjednite. SUZANA: Hvala. Mogu stojati. ENIO (Suzani) ta kae na moju drugu enu? Dal si je tako zamiljala? Stanka. ENIO (Ani): Dal si ti takvu zamiljala moju bvu enu, a sadanju valerku? Stanka. ANA (Suzani): Gospoo, je li on sve ove dane bio s vama? SUZANA: Jeste. Zvala sam policiju. Tad bi se prepao. Izgubio... Onda bi opet doao. Nisu htjeli doi. Moda bi doli da me premlatio kao to je prijetio! ANA: Sigurno ste ga vi ostavili? SUZANA: Jesam. Takvog bi mukarca svaka ena ostavila! ENIO: Lae! Ja sam tebe ostavio. Zna dobro zato. Zbog onog djeteta koje nije moje! SUZANA: Molim te, nemoj opet o tome! ANA: Enio, sutra u podnijeti tubu za razvod. ENIO: ta si dosad ekala! ANA: Napolje iz moje kue! (Suzani) Ovo se ne odnosi na vas, gospoo. SUZANA: Zbogom, gospoo. Oprostite na smetnji. ANA: Zbogom. Suzana poe prema vratima. ENIO: Kud si pola?! Suzana izae. ENIO: Jo e ti mene zvat! (zamraenje) DVADESET I PRVI PRIZOR Diana sjedi na kauu. Ulazi Antonio. ANTONIO: Nao sam poso! DIANA (ustane): Kakav? ANTONIO: Pogodi! DIANA: Vreonoa! Antonio sjedne na kau. Sjedne i Diana. Antonio je zagrli. ANTONIO: Nisi pogodila... Doao sam u poduzee i reko diplomirani sam ekonomist i elio bi bit va direktor. uo sam da je bivi juer umro i to u svojoj fotelji!... Oni samo

gledaju... Koliko si teak, pitaju me... Oko osamdeset kilograma, kaem... Oni se smiju... Ko ti je ujak, zanima ih... Nemam ni mamu, a kamoli ujaka!, odbrusih... ta mi je babo, a ta su strievi?, interesira ih... Strieva nemam, a bolje da nemam ni babu, odgovaram... Zna li da je i na pokojni direktor ovdje doo s diplomom i htjeo odma bit direktor... Ne moe to tako! Kad je na sva pitanja odgovorio isto ko i ti, rekosmo mu da mora krenut od nule, pouie me... A ko je kod vas nula?, smijem se... Noni portir, rekoe... I tako ja posta noni portir! DIANA: A ko je posto direktor? ANTONIO: Sin pokojnog direktora. Ako ja ne postanem direktor valjda e to bit moj sin! (zamraenje) DVADESET I DRUGI PRIZOR Ana sjedi ma kauu. U poodmakloj je trudnoi. Ulazi Diana. Dri pismo u ruci. DIANA: Stiglo je pismo od Enija. Iz vicarske. Nema adrese na kuverti. ANA: Na koga je adresirano? DIANA: Na mene. (otvara) Da ti proitam? ANA: Nemoj. Samo mi reci ukratko to pie. Diana proita pismo u sebi. Odloi ga na stol. DIANA: Naao je obeanu zemlju. Vie se nee vratiti ni pisati. ANA: Kako da se vrati kad svoj dom nije ni imao! DIANA: Zato mu nisi rekla da si trudna? ANA: Ne bih mu rekla i da je dijete njegovo!... Jadnik. Oenit e se i trei put. Ali djecu nikada nee imati. I trea ena e ga prevariti! (zamraenje) DVADESET I TREI PRIZOR Diana sjedi na kauu. Ana sjedi za stolom i precrtava po listiu. DIANA: Gdje je tata? ANA (ne prekidajui s precrtavanjem): Otiao s malim na groblje. DIANA: Opet! Nisam oekivala da e toliko aliti za enom s kojom je ivio samo jednu godinu! ANA (prekida rad): Ni ja. Kao da je cijeli ivot proveo s njom. DIANA: Sigurno na groblju zamilja da je to njegova prva ena. ANA (gleda Dianu): Ona to ga je ostavila? Nikad nije naao lijepe rijei za nju. A rodila mu je dva sina! DIANA: Mukarci uvijek misle da e prvi umrijeti. Sve dok ih ne iznenadi smrt ivotne suputnice. Udovci su bespomoniji od udovica. One lake podnose samou. Pla djeteta iz druge sobe. DIANA (ustane): Ja u je umiriti. Imam vie iskustva. ANA: Volim to je djevojica... teta to se nee moi sjetiti svoje bake. Tako kratko ju je drala u naruju. DIANA: Ona i nije bila njena prava baka!

ANA: Kao ni Enio. Ali na papiru e uvijek biti njen otac! (zamraenje) DVADESET I ETVRTI PRIZOR Ana i Diana sjede pokraj stola na kojem je torta. Ulazi Antonio. ANTONIO: ta opet slavite? ANA: Pogodi! ANTONIO: Neto u vezi s malim? Nikli mu prvi zubi? ANA: Ima pravo tri puta pogaati! ANTONIO: Neto u vezi s tatom? Dobio je glavnu premiju na lotu? ANA: Nisi pogodio! DIANA: Neto u vezi sa tobom! ANTONIO: Ko vam je reko? ANA: Susjed. DIANA: Onaj koji e te naslijediti na mjestu nonog portira! ANA: Kako e se odviknuti, nona ptico?! ANTONIO: Brzo. Ko to sam i naviko. ANA i DIANA: Dobro doao kui, efe! (zastor)