Ekart Tol

TIINA GOVORI

Eckhart Tolle Stillness Speaks Copyright 2003 Eckhart Tolle First published in the USA by New World Library. EQ.

SADRAJ
Uvod 1 -Tiina i smirenost 2 -Iza misleeg uma 3 -Egoistino Ja 4 -Sadanji trenutak 5 -Spoznaja istinskog sebe 6 -Prihvatanje i predaja 7 -Priroda 8 -Meuljudski odnosi 9 -Smrt i vjenost 10 -Patnja i okonanje patnje O autoru
2

UVOD
Pravi duhovni uitelj nema emu da vas poduava u konvencionalnom smislu te rijei, nema nita da vam da ili doda - nikakve nove podatke, vjerovanja ili pravila ponaanja. Jedina uloga tog uitelja jeste da vam pomogne da uklonite ono to vas odvaja od istine o tome ko ste istinski vi, a to je ono to vi, u dubini svog bia, ve znate. Duhovni uitelj je tu da vam otkrije i ukae na tu dimenziju unutarnje dubine koja takoer jeste smirenost. Ako ste se obratili duhovnom uitelju - ili ovoj knjizi - u potrazi za stimulativnim idejama, teorijama, vjerovanjima, intelektualnim raspravama, biete razoarani. Drugim rijeima, ako traite hranu za misli - neete je nai, a propustiete upravo samu sutinu ove knjige, sutinu koja se ne nalazi u rijeima, ve u vama samima. Dobro bi bilo da to zapamtite, da to osjeate dok itate. Rijei nisu nita drugo do putokazi. Ono na ta one upuuju ne nalazi se u carstvu miljenja, nego u jednoj dimenziji unutar vas koja je dublja i beskrajno vea od miljenja. Vibrirajue iva smirenost jedna je od osobina te dimenzije, tako da kada osjetite da vas obuzima unutarnji mir u toku itanja, znajte da to knjiga radi svoj posao i ispunjava ulogu vaeg uitelja: podsjea vas na to ko ste vi istinski i pokazuje vam kako da se vratite sebi. Ovo nije knjiga koju treba proitati od korice do korice i zatim je odloiti. ivite sa njom, esto joj se obraajte i, to je jo vanije, esto je odlaite ili provodite vie vremena samo je drei, a ne itajui. Mnogi itaoci e se osjeati prirodno pozvanim da prekinu sa itanjem nakon svakog paragrafa, da zastanu, razmisle, umire se. Uvijek je korisnije i vanije napraviti pauzu u itanju nego itati u kontinuitetu. Dozvolite knjizi da uini svoje, da vas otrgne iz starih kolosjeka vaeg prisilnog i uslovljenog razmiljanja. Forma ove knjige se moe posmatrati kao oivljavanje najstarijeg pisanog oblika duhovnog uenja - sutri iz drevne Indije. Sutre su moni putokazi ka istini u obliku aforizama ili kratkih izreka, uz malo konceptualne razrade. Vede i upaniade su najranija sveta uenja zabiljeena.u obliku sutri, kao to su to i rijei Bude. Kazivanja i parabole Isusa Krista se takoer mogu, kada se posmatraju izvan njihovog narativnog konteksta, smatrati sutrama, ba kao i duboka uenja sadrana u Tao Te ingu, drevnoj kineskoj knjizi mudrosti. Prednost sutri lei u njihovoj kratkoi. One ne angauju mislei um vie nego to je to neophodno. Ono to one ne govore - na ta samo ukazuju - znatno je vanije od onog to govore. Najvie je nalik sutrama prvo poglavlje ove knjige (Tiina i smirenost) i ono sadri samo veoma kratke paragrafe. To poglavlje sadri i samu sutinu itave knjige i moda je sve to je nekim itaocima potrebno. Druga poglavlja su namijenjena onima kojima je potrebno vie putokaza. Ba kao drevne sutre, izreke iz ove knjige jesu svete i proizale su iz stanja svijesti koje bismo mogli nazvati spokojnom tiinom. One meutim, za razliku od drevnih sutri, ne pripadaju nijednoj religiji ili duhovnoj tradiciji, ve su potpuno pristupane itavom ovjeanstvu. U njima postoji i momenat hitnosti. Transformacija ljudske svijesti vie nije luksuz dostupan samo nekolicini izolovanih osoba ve nunost potrebe da se sprijei unitenje itave nae vrste. U savremenom svijetu, disfunkcionalnost stare svijesti i irenje nove istovremeno se ubrzavaju. Paradoksalno, stvari u isti mah postaju i gore i bolje, premda je ono gore mnogo vidljivije jer proizvodi tako mnogo buke. Ova knjiga, naravno, koristi rijei koje u aktu itanja postaju misli u vaoj glavi. Ali to nisu obine misli - prisilne, bune, samodovoljne, koje vape za panjom. Ba kao svaki pravi duhovni uitelj, ba kao drevne sutre, misli iz ove knjige ne govore: Pogledaj u mene, ve: Pogledaj iza mene. Zato to su proizale iz spokojne tiine, one imaju mo - mo da vas vrate u istu tu spokojnu tiinu iz koje su nastale. Ta je tiina unutarnji mir, a ta smirenost i spokoj su sutina vaeg bia. Unutarnja tiina je ono to e spasti i preobraziti svijet. Kada izgubite dodir sa unutarnjim spokojem, gubite dodir sa samim sobom. 3

Kada izgubite dodir sa samim sobom, gubite sebe u svijetu. Va najunutarnjiji osjeaj sebe, toga ko ste vi, neodvojiv je od spokoja. To je ja jesam koje je dublje od imena i oblika. Smirenost je vaa sutinska priroda. ta je smirenost? Unutarnji prostor svjesnosti u kojem rijei sa ove stranice bivaju opaene i postaju misli. Bez te svjesnosti ne bi bilo opaanja, miljenja i svijeta. Vi ste ta svjesnost, preruena u osobu.

POGLAVLJE 1 - Tiina i smirenost

Ekvivalent spoljanjoj buci jeste unutarnja buka miljenja. Ekvivalent spoljanjoj tiini jeste unutarnja tiina. Kad god je oko vas tiina - sluajte je. To znai primijetite je. Obratite panju na nju. Sluanje tiine budi dimenziju spokoja unutar vas, jer samo kroz tiinu vi moete postati svjesni tiine. Uvidite da u trenutku primjeivanja tiine oko vas, vi ne razmiljate. Svjesni ste, a ne razmiljate. Kada postanete svjesni tiine, odmah nastupa stanje unutarnje spokojne budnosti. Postajete prisutni. Iskoraili ste iz hiljada godina kolektivne ljudske uslovljenosti. Pogledajte drvo, cvijet, travku. Dopustite da ih obuhvati vaa svjesnost. Kako su oni smireni, kako ukorijenjeni u Biu. Dozvolite da vas priroda podui spokoju. Kada gledate u drvo i opaate njegov spokoj, i sami postajete spokojni. Povezani ste sa njim na jednom veoma dubokom nivou. Osjeate jedinstvo sa svime to opaate u smirenosti i kroz smirenost. Osjeanje jedinstva sa svim stvarima jeste istinska ljubav. Spoljna tiina pomae, ali nije neophodna za pronalaenje unutarnje tiine. ak i kada je oko vas buno, moete biti svjesni tiine koja se nalazi ispod te buke, tog prostora u kojem buka nastaje. To je taj unutarnji prostor iste prisutnosti, same svijesti. Moete postati svjesni prisutnosti kao podleue osnove sveg vaeg ulnog opaanja i sveg vaeg miljenja. Kada postanete svjesni prisutnosti obuzee vas unutarnja tiina. Svaki iritantni zvuk moe biti koristan kao da je tiina. Kako? Poputanjem vae unutarnje ograde prema tom zvuku, doputanjem da on postane to to jeste - to prihvatanje vas takoer vodi u carstvo onog unutarnjeg mira koji jeste tiina. Uvijek kada istinski prihvatite trenutak kao ono to on jeste - bez obzira na formu u kojoj se pojavljuje - zadobili ste tiinu, nalazite se u miru. Obratite panju na prazninu - prazninu izmeu dvije misli, kratki tihi prostor izmeu dve rijei u razgovoru, izmeu nota klavira ili flaute, na prazninu izmeu udaha i izdaha. Kada obratite panju na te praznine, prisustvo neega postaje - samo prisustvo. Tada se u vama raa bezoblina dimenzija iste svjesnosti i zamjenjuje poistovjeivanje sa oblikom. Istinska inteligencija djela u tiini. Tiina je izvorite kreativnosti i rjeenja problema. Da li je tiina samo odsustvo zvukova i sadraja? Ne, to je inteligencija sama jedna dublja svijest iz koje je roen svaki oblik. A kako bi to moglo biti neto razliito od onoga to ste vi? Oblik za koji mislite da ste vi proiziao je iz te svijesti i na njoj i dalje poiva. Ona je sutina svih galaksija kao i vlati trave, sveg cvijea, drvea, ptica i svih ostalih oblika. Tiina je jedina stvar na svijetu koja nema oblik. Ali, ona zacijelo nije stvar, i nije od ovog svijeta. Kada posmatrate drvo ili drugog ovjeka iz te tiine - ko je posmatra? Neto dublje od osobe. To svijest posmatra svoju kreaciju. U Bibliji je reeno da Bog stvori zemlju i vidje da je to dobro. To je ono to i vi vidite kada posmatrate iz tiine bez razmiljanja. Treba li nam vie znanja? Da li e ovaj svijet spasti vie informacija, bri kompjuteri, vie naunih ili razumskih analiza? Nije li mudrost ono to je ljudima najpotrebnije u ovom svijetu? Ali ta je mudrost i gdje je traiti? Mudrost dolazi iz sposobnosti da se bude miran. Da se samo gleda i samo slua. Nita drugo nije potrebno. Smirenou, gledanjem i sluanjem budi se duhovna inteligencija unutar vas. Dopustite da taj spokoj upravlja vaim rijeima i postupcima. Stanje ovjeanstva: izgubljeni u miljenju. Veina ljudi provede itav ivot zarobljeni u granicama sopstvenih misli. Oni nikada ne izau iz uzanog, umom stvorenog, personaliziranog osjeaja sopstva koje je uslovljeno prolou. 4

U vama, ba kao i u svakom drugom ljudskom biu, postoji dimenzija svjesnosti koja je daleko dublja od razmiljanja. Upravo ona je sutina toga to vi jeste. Moemo je nazvati prisustvom, svjesnou, ili neuslovljenom svijesti. U starim terminima to bi bio Krist unutar nas, ili vaa budistika priroda.

POGLAVLJE 2 - Iza misleeg uma

Pronalaenje te dimenzije oslobaa vas i svijet od patnje koju nanosite sebi i drugima kada je umom stvoreno malo ja sve za ta znate i to upravlja vaim ivotom. Ljubav, radost, kreativna ekspanzija i trajan unutarnji mir ne mogu doi u va ivot drugaije nego kroz tu neuslovljenu dimenziju svijesti. Ako uspijete da doivite, makar povremeno, misli koje prolaze kroz vau glavu prosto kao misli, ako uspijete da posmatrate svoje mentalno-emocionalne obrasce reakcija kao od vas odvojene dogaaje, onda se ta dimenzija u vama ve pojavila - kao prisustvo u kojem se sve misli i osjeanja dogaaju, kao bezvremeni unutarnji prostor u kojem se odvija sadraj vaeg ivota. Struja miljenja ima ogromnu inerciju, koja nas lako moe uvui u sebe. Svaka misao veoma dri do svoje vanosti. Svaka eli da u potpunosti privue vau panju. Evo vam jedan novi duhovni zadatak: ne uzimajte svoje misli preozbiljno. Kako je lako za ljude da postanu zatvorenici u sopstvenom pojmovnom zatvoru. Ljudski um, u svojoj udnji za znanjem, razumijevanjem i kontrolisanjem, brka svoja miljenja i stanovita sa istinom. On govori: evo kako jeste. Treba da budete vei od miljenja da biste shvatili da kako god da interpretirate svoj ivot ili ivote i ponaanje drugih osoba, bilo kako da procjenjujete bilo koju situaciju, to nije nita drugo do stanovite, jedna od mnogih moguih perspektiva. Stvarnost je jedna jedinstvena cjelina u kojoj je sve isprepleteno, u kojoj nita ne postoji za sebe i po sebi. Miljenje dijeli stvarnost - ono je sjecka na pojmovne mrvice i parie. Mislei um je korisna i mona alatka, ali je i veoma ograniavajui kada u potpunosti preuzme ivot, kada ne shvatite da je on samo mali aspekt svjesnosti koja ste vi. Mudrost nije proizvod miljenja. Duboka spoznaja koja je mudrost izvire iz jednostavnog akta poklanjanja nekome ili neemu potpune panje. Panja je primarna inteligencija, sama svijest. Ona rastvara barijere koje je stvorilo pojmovno miljenje i sa njome dolazi spoznaja da nita ne postoji po sebi i za sebe. Ona zdruuje posmatraa i posmatrano u jedinstveno polje prisustva. Ona je vidar podvojenosti. Uvijek kada ste uronjeni u prisilan tok razmiljanja, vi izbjegavate ono to jeste. Vi tada ne elite da budete tu gdje jeste. Ovdje, sada. Dogme - religiozne, politike, naune - izviru iz pogrenog ubjeenja da miljenje moe saeti stvarnost ili istinu. Dogme su kolektivni pojmovni zatvori. A udna pojava je to da ljudi vole svoje zatvorske elije zato to im pruaju osjeaj sigurnosti i lanog ja znam. Nita nije nanijelo vie patnje ovjeanstvu od dogmi. Tano je da se svaka dogma prije ili kasnije potroi zato to stvarnost na kraju ipak otkrije njenu lanost; meutim, ako osnovna obmana ne bude prepoznata, jednu dogmu samo zamjenjuje druga. ta je ta osnovna obmana? Poistovjeivanje sa miljenjem. Duhovno buenje je buenje iz sna razmiljanja. Carstvo prisutnosti je znatno vee od onog to se miljenjem da obuhvatiti. Kada vie ne budete vjerovali u sve to pomislite, iskoraiete iz miljenja i jasno vidjeti da mislilac nije ono to vi jeste. Um egzistira u stanju nedovoljnosti i uvijek je eljan neega. Kada se poistovjetite sa umom, veoma brzo vam bude dosadno i postanete nemirni. Dosada znai da je um gladan stimulansa, hrane za misli, a ta njegova glad ne moe biti zasiena. Kada osjeate dosadu, pokuavate da utolite glad uma tako to itate asopise, telefonirate, gledate televiziju, surfate po internetu, idete u kupovinu ili - to nije neuobiajeno - pretvarate taj mentalni osjeaj nedostatka i potrebu uma za vie, u tjelesnu potrebu koju brzo zadovoljavate uzimanjem vie hrane. Ili - moete odluiti da vam i dalje bude dosadno i posmatrati kako izgleda kada vam je dosadno i kada ste nemirni. Kako postajete svjesni tih osjeaja, iznenada e se oko njih stvoriti prostor spokojstva. 5

U poetku e to biti mali prostor, ali e taj osjeaj unutarnjeg prostora rasti, a osjeanje dosade e nestati u njegovoj snazi i znaenju. Dakle, ak vas i dosada moe poduiti tome ko ste, a ko niste. Tada ete otkriti da smorena osoba nije ono to ste vi. Dosada je prosto uslovljena energetskim kretanjima u vama. Vi niste ni ljutita, ni tuna, ni prestraena osoba. Dosada, bijes, tuga ili strah nisu vai, nisu lini. To su sve stanja ljudskog uma. Ona dou i prou. Nita to doe i proe nije ono to ste vi. Dosadno mi je. Ko je taj koji to misli? Ja sam ljut, tuan, uplaen. Ko to misli? Vi ste taj koji misli, a ne to stanje. Sve vrste predrasuda impliciraju da ste se poistovjetili sa misleim umom. To znai da vie ne vidite druga ljudska bia, ve samo sopstvene predstave o tim ljudskim biima. Svoenje ivotnosti ljudskog bia na predstavu jeste ve samo po sebi jedan oblik nasilja. Razmiljanje koje nije utemeljeno u svjesnosti postaje samodovoljno i disfunkcionalno. Pamet odvojena od mudrosti je ekstremno opasna i destruktivna. To je trenutno stanje najveeg dijela ovjeanstva. Podsticanje misli putem nauke i tehnologije, iako one sutinski nisu ni dobre ni loe, takoer postaje destruktivno zato to veoma esto nain razmiljanja iz kojih one proizilaze nije utemeljen u svjesnosti. Sljedei korak u evoluciji oveka jeste da prevazie miljenje. To je sada hitan zadatak. To ne znai da treba prestati sa razmiljanjem, ve da se vie ne bude u potpunosti poistovijeen sa njim, da nas misli ne posjeduju. Osjetite energiju svog unutarnjeg tijela. Mentalna buka e odmah utihnuti i nestati. Osjetite je u svojim rukama, stopalima, stomaku, grudima. Osjetite taj ivot koji vi jeste, ivot koji pokree vae tijelo. Tijelo tako postaje ulaz u jedno dublje osjeanje ivosti koje se nalazi ispod kolebljivih emocija i ispod razmiljanja. ivotnost moete osjetiti svojim cjelokupnim biem, ne samo glavom. U tom prisustvu u kojem nemate potrebu da razmiljate svaka vaa elija je iva. Pa ipak, u tom stanju, ako vam je razmiljanje potrebno zarad neke praktine svrhe - ono je tu. Um i dalje funkcionira, i to funkcionira jo bolje kada ga koristi i putem njega se izraava vea inteligencija od njega - a to ste vi. Moda previate te kratke periode u kojima ste svijest bez razmiljanja, moda se oni ve prirodno i spontano pojavljuju u vaem ivotu. Vi moete biti zauzeti nekom manuelnom aktivnou, hodati po prostoriji ili ekati u redu, i biti tako potpuno prisutni da je vaa uobiajena mentalna buka miljenja utiana i zamijenjena svjesnim prisustvom. Ili moete uhvatiti sebe da gledate u nebo ili sluate nekoga bez ikakvog mentalnog komentarisanja. Vae opaanje je tada kristalno jasno, nezamagljeno miljenjem. Za um nita od svega ovoga nije vano zato to on ima mnogo vanije stvari da o njima razmilja. Takoer, on to i ne pamti, i zato vi moda previate da se to ve dogaa. U stvari, to je najvanija stvar koja vam se moe dogoditi. To je poetak promjene od miljenja ka svjesnom prisustvu. Budite neusiljeni sa stanjem neznanja. Ono vas vodi iza uma zato to se um uvijek trudi da zakljuuje i tumai. On se plai neznanja. Dakle, kada uspijevate da se pomirite sa neznanjem, ve ste otili iza uma. Iz tog stanja zatim proistie dublje saznanje, koje nije pojmovno. Umjetnike tvorevine, sportovi, ples, poduavanje, savjetovanje - ovladavanje bilo kojim poljem koje zahtijeva trud podrazumijeva da u njega vie nije ukljuen mislei um, ili je barem od drugorazrednog znaaja. Mo i inteligencija vea od vas, pa ipak isto to i vi, u sutini preuzima stvar. Vie ne postoji proces donoenja odluka - prave akcije se spontano poduzimaju - a vi niste ti koji ih ine. Ovladavanje ivotom je upravo suprotno od kontrole nad njim. Vi ste tada usaglaeni sa viom svjesnou. Ona djela, govori, radi posao. Trenutak opasnosti moe donijeti privrijemeni prekid u struji razmiljanja i pruiti ukus toga ta znai biti prisutan, budan, svjestan. Istina je daleko sveobuhvatnija nego to um to ikada moe pojmiti. Niti jedna misao ne moe da same Istinu. A to je najbolje, moe da ukae na nju. Na primjer, moe se rei: Sve su stvari u sutini jedno. To je putokaz, a ne objanjenje. Razumijevanje tih rijei znai duboko unutar sebe osjeati istinu na koju ukazuju. 6

Um neprestano trai ne samo hranu za misli ve i hranu za svoj identitet, za svoj osjeaj sopstva. To je nain na koji ego dolazi do postojanja i na koji neprekidno ponovo stvara samog sebe. Kada mislite ili govorite o sebi, kada kaete ja, ono na ta se to obino odnosi jeste ja i moja ivotna pria. To je ja koje vam se dopada ili ne dopada, koje se plai i eli, ja koje nikada nije zadovoljno. To je umom stvoreno osjeanje onoga ko ste vi, koje je uslovljeno prolou i koje udi za ispunjenjem u budunosti.

POGLAVLJE 3 - Egoistino Ja
Uviate li da je to ja nestalna, privremena tvorevina, nalik na oblik talasa na povrini vode? Ko je taj koji to uvia? Ko je taj koji je svjestan nestalnosti vaeg fizikog i psiholokog oblika? Ja jesam. To je to dublje ja koje nema nita sa prolou i budunou. ta e ostati od svih strahova i potreba povezanih sa vaom problematinom ivotnom situacijom koja svakoga dana oduzima najvei dio vae panje? Jedna crta - par centimetara dugaka izmeu datuma roenja i datuma smrti, na vaem nadgrobnom spomeniku. Za egoistino ja, ovo je depresivna pomisao. Za vas, ona je oslobaajua. Kada svaka misao u potpunosti apsorbuje vau panju, to znai da ste se poistovjetili sa glasom u svojoj glavi. Misao tada postaje uloena u osjeaj sopstva. To je ego, umom stvoreno ja. To mentalno konstruisano ja osjea se nepotpuno i nesigurno. Zato su strah i potreba njegove dominantne emocije i pokretake sile. Kada shvatite da u vaoj glavi postoji glas koji se pretvara da ste vi i nikada ne prestaje priati, poinjete da se budite iz nesvjesnog poistovjeivanja sa svojim tokom misli. Kada budete primjetili taj glas, shvatiete da vi niste on - mislilac - nego onaj ko je svjestan njega. Spoznaja da ste vi svijest iza glasa jeste sloboda. Egoistino ja je uvijek zauzeto traenjem. Ono trai vie ovoga ili onoga da bi ga dodalo sebi, da bi uinilo da se osjea potpunije. To objanjava kompulzivnu preokupaciju ega budunou. Kad god uhvatite sebe da ivite za naredni trenutak, ve ste zakoraili izvan obrasca egoistinog uma, i istovremeno nastaje mogunost da izaberete da svoju punu panju posvetite sadanjem trenutku. Posveivanjem pune panje sadanjem trenutku, inteligencija daleko vea od egoistinog uma stupa u va ivot. Kada ivite kroz ego, vi uvijek svodite sadanji trenutak na sredstvo. Vi ivite za budunost, i kada postignete svoje ciljeve, oni vas vie ne zadovoljavaju, barem ne zadugo. Kada posvetite vie panje samom djelovanju (aktivnosti), a ne buduem rezultatu koji elite njime da postignete, razbiete staru egoistinu uslovljenost. Vae djelanje tako postaje ne samo neuporedivo efektnije, nego beskrajno vie ispunjavajue i radosnije. Gotovo svaki ego sadri najmanje jedan element onoga to bi se moglo nazvati identitet rtve. Neke osobe imaju tako snanu sliku o sebi kao o rtvi, da ona postaje sama sr njihovog ega. Ogorenost i negodovanje ine sutinski dio njihovog osjeanja sopstva. ak i ako je vae negodovanje u potpunosti opravdano, vi ste sebi stvorili identitet koji je veoma nalik na zatvor ije su reetke nainjene u obliku misli. Pogledajte ta radite sami sebi, ili prije ta vam radi va um. Osjetite emocionalnu vezanost koju gajite prema svojoj prii o rtvi i postanite svjesni prisiljenosti da mislite i govorite o njoj. Budite tamo kao prisustvo koje svjedoi o vaem unutarnjem stanju. Ne morate nita raditi. Sa budnou e doi transformacija i sloboda. Pritube i reagovanje su omiljeni obrasci uma kroz koje ego jaa samog sebe. Za mnoge ljude, najvei dio njihove mentalno-emotivne aktivnosti sastoji se od pritubi i reagovanja protiv ovoga ili onoga. Postupajui na taj nain, vi druge ljude ili odreenu situaciju proglaavate za loe, a sebe za dobre. Kroz tu dobrotu vi se osjeate superiorno, ojaavate svoj osjeaj sopstva. U stvarnosti, naravno, vi samo ojaavate iluziju ega. Moete li da opazite te obrasce unutar sebe i da prepoznate taj prigovaraki glas u svojoj glavi, kao ono to on zaista jeste? Egoistinom osjeanju sopstva su potrebni konflikti zato to njegov osjeaj odvojenog identiteta ojaava u borbi protiv ovoga ili onoga, kao i u demonstraciji da je neto ja a neto drugo nije Ja. 7

Ne tako rijetko, i plemena, narodi i religije podstiu ojaavanje osjeanja kolektivnog identiteta iz toga to imaju neprijatelje. Ko bi bio vjernik ako ne bi bilo nevjernika? Moete li u sebi opaziti suptilne osjeaje superiornosti ili inferiornosti u svojim odnosima sa drugim osobama? Tako ete vidjeti samo ego koji ivi kroz poreenje. Zavist je nusproizvod ega, koji se osjea umanjeno uvijek kada se neto dobro dogodi nekom drugom, ili ako neko ima vie, zna vie i moe vie da uradi od vas. Identitet ega zavisi od tih poreenja i ivi na tom vie. On e se hvatati za sve. Ako sve drugo propadne, moete ojaati svoje izmiljeno osjeanje sopstva kroz posmatranje sebe kao nekoga ko je vie nastradao u ivotu ili je vie bolestan od nekog drugog. Kakve su prie, izmiljotine na kojima vi zasnivate svoje osjeanje sopstva? Izgraene na samoj strukturi egoistinog ja, nalaze se potrebe protivljenja, protivrjeenja i iskljuivanja, koje postoje da bi se odrao osjeaj odvojenosti, na kojem poiva njegov stalni opstanak. Zato postoji ja nasuprot drugima, mi naspram njih. Egu je neophodno da bude u sukobu sa nekim ili neim. To objanjava zato teite miru i radosti i ljubavi, ali ne moete da ih podnosite dugo vremena. Vi kaete da elite biti sreni, a u stvari ste ovisnik o svojoj nesrei. Vaa nesrea u krajnjem sluaju nastaje ne usljed okolnosti u vaem ivotu, ve usljed uslovljenosti vaeg uma. Osjeate li krivicu u pogledu neega to ste uradili - ili niste uradili - u prolosti? U ovo moete biti sigurni: djelali ste u skladu sa svojim nivoom svijesti, ili bolje reeno nesvjesnosti, u datom trenutku. Da ste bili budniji, svjesniji, djelali biste drugaije. Krivica je jo jedan pokuaj ega da stvori identitet, osjeaj sopstva. Za ego uopte nije bitno to da li je to japozitivno ili negativno. Ono to ste vi uradili, ili niste uradili, jeste manifestacija nesvjesnosti - ljudske nesvjesnosti. Meutim, ego to personalizira i kae: ja sam to uradio, a vi se opteretite mentalnom slikom sebe kao loeg. Tokom svoje istorije ljudi su poinili bezbroj nasilnih, okrutnih i bolnih djela jedni nad drugima, i nastavljaju da to ine. Treba li ih sve osuditi, jesu li svi oni krivi? Ili su ta djela samo odraz nesvjesnosti, jedne evolutivne etape koju mi sada prerastamo? Kristove rei - Oprostite im, jer ne znaju ta ine, odnose se i na vas. Ako ste sebi postavili egoistine ciljeve za svrhu oslobaanja, poveavajui tako osjeanje sopstvene vanosti, oni vas nee zadovoljiti ak i kada ih budete dosegli. Postavite ciljeve, ali shvatite da njihovo postizanje nije jedino vano. Sve to nastane iz sadanjosti pokazuje da sadanji trenutak nije sredstvo za neki cilj: djelanje je samo po sebi ispunjavajue u svakom trenutku. Ne svodite vie sadanji trenutak na sredstvo za postizanje nekog cilja - to je logika ega. Nema sebe. Nema problema, rekao je budistiki uitelj kada su ga pitali da objasni dublje znaenje budizma Povrno gledajui, izgleda kao da je sadanji trenutak samo jedan od mnogih, mnogih trenutaka. Izgleda kao da se svaki dan vaeg ivota sastoji od hiljada trenutaka u kojima se dogaaju razliite stvari. Pa ipak, ako malo bolje pogledate, nije li to samo jedan trenutak, uvijek? Zar ivot nije uvijek ovaj trenutak? Taj jedan trenutak - sada - jeste jedina stvar od koje nikada ne moete pobjei, jedini stalni inilac u vaem ivotu. Bez obzira na to ta se dogaa, bez obzira na to koliko se ivot promijeni, jedna stvar je sigurna: uvijek je sada. Budui da ne postoji bijeg od sadanjosti, zato joj ne poeljeti dobrodolicu, zato se sa njome ne biste sprijateljili?

POGLAVLJE 4 - Sadanji trenutak

Kada se budete sprijateljili sa sadanjim trenutkom, osjeaete se kao kod kue gdje god da se nalazite. Ako se u sadanjem trenutku ne osjeate udobno, nosiete u sebi nemir bez obzira kuda krenuli. Sadanji trenutak je takav kakav jeste. Uvijek. Moete li da se sa time pomirite? Podjela ivota na prolost, sadanjost i budunost je umom stvorena i potpuno je izmiljena. 8

Prolost i budunost su oblici misli, mentalne apstrakcije. Prolost moe biti samo sjeanje na sadanji trenutak. Budunost, kada doe, jeste sadanji trenutak. Dakle, jedina stvar koja jeste uvijek - jeste sadanji trenutak. Upravljanje panje na sadanji trenutak ne znai poricanje onoga to vam je u ivotu potrebno. To je prepoznavanje onoga to je primarno. Zatim se za sve to je sekundarno veoma lako moete pobrinuti. Ne treba rei: Vie se ne bavim niim zato to postoji samo sadanji trenutak. Ne. Prvo otkrijte ono to je primarno i uinite sadanji trenutak svojim prijateljem, a ne neprijateljem. Priznajte ga, potujte ga. Kada sadanji trenutak postane temelj i primarni fokus vaeg ivota, va e se ivot odvijati sa lakoom. Odlaganje tanjira, zacrtavanje poslovne strategije, planiranje putovanja - ta je vanije: djelanje ili posljedica koju kroz njega elite da postignete? Ovaj trenutak ili neki budui trenutak? Da li ovaj trenutak tretirate kao neku preprijeku koju treba prevazii? Osjeate li da postoji neki budui trenutak koji je vaniji? Gotovo svako ivi na ovaj nain najveim dijelom svog vremena. Budui da budunost nikada ne stie, izuzev kao sadanjost, to je disfunkcionalan nain ivljenja. On generie jednu stalnu struju nelagode, napetosti i nezadovoljstva. On ne potuje ivot, koji je uvijek sadanji trenutak i nikada nije ne-sada. Osjetite ivotnost u svom telu. To e vas ukorijeniti u sadanji trenutak. Najzad, vi ne preuzimate odgovornost za ivot sve dok ne prijeuzmete odgovornost za ovaj trenutak - sadanji trenutak. To je zato to je sadanji trenutak jedino mjesto na kome se ivot nalazi. Preuzimanje odgovornosti za ovaj trenutak znai ne protiviti se u sebi takvoi sadanjeg trenutka, ne raspravljati oko toga kakav on jeste. To znai biti usklaen sa ivotom. Sadanji trenutak je takav kakav jeste zato to ne moe da bude drugaiji. Ono to su budisti oduvijek znali, sada potvruju fiziari: ne postoje izolovane stvari ili dogaaji. Ispod povrine pojavnog, sve stvari su isprepletene i dio su totaliteta kosmosa to je izrodio oblik koji sadanji trenutak ima. Kada tome budete rekli da, postaete usklaeni sa silom i inteligencijom samog ivota. Tek tada ete postati pokreta pozitivnih promijena u svijetu. Jednostavna, ali radikalna duhovna praksa jeste prihvatanje svega to sadanji trenutak predstavlja - spolja i iznutra. Kada se vaa panja usmjeri na sadanji trenutak, nastaje budnost. To je nalik na buenje iz sna, sna miljenja, sna prolosti i budunosti. Takva jasnoa, takva jednostavnost. Nema prostora za pravljenje problema. Samo ovaj trenutak takav kakav jeste. Onog trenutka kada stupite u sadanjost sa panjom, shvatiete da je ivot svetinja. Kada ste prisutni, svetost postoji u svemu to opaate. to vie ivite u sadanjem trenutku, vie ete osjeati jednostavnu pa ipak duboku radost Bia i svetost sveg ivota. Veina ljudi brka sadanji trenutak sa onim to se u njemu dogaa, a to nije on sam. Sadanji trenutak je dublji od onoga to se u njemu deava. On je prostor u kojem se to dogaa. Ne brkajte sadraj ovog trenutka sa njim samim. Sadanji trenutak je dublji od svakog sadraja koji u njemu nastaje. Kada kroite u sadanji trenutak, iskoraiete iz sadraja svog uma. Neprekidna bujica misli e se usporiti. Miljenje vie nee apsorbovati cjelokupnu vau panju, nee vas vie u potpunosti uvui u sebe. Izmeu misli e se pojaviti praznine - prostori, tiine. Poeete da shvatate koliko ste iri i dublji od sopstvenih misli. Misli, emocije, ulni opaaji i sve drugo to doivljavate ine sadraj vaeg ivota. Moj ivot je ono na emu zasnivate osjeaj sopstva, i moj ivot jeste sadraj, ili barem tako vjerujete. Vi neprekidno prenebregavate najoigledniju injenicu: va najintimniji osjeaj ja jesam nema nita sa onim to se u vaem ivotu dogaa, nema veze sa sadrajem. Taj osjeaj ja jesam je jedno sa sadanjim trenutkom. On uvijek ostaje isti. U djetinjstvu i u starosti, u zdravlju i bolesti, u uspjehu ili neuspjehu, ja jesam - prostor sadanjeg trenutka - na svom najdubljem nivou ostaje nepromijenjen. 9

Obino se pobrka sa sadrajem, tako da vi ja jesam (ili sadanji trenutak) doivljavate blijedo i indirektno, kroz sadraj vaeg ivota. Drugim rijeima: va osjeaj Bia postaje zamraen okolnostima, vaim tokom razmiljanja i raznim drugim pojavama ovoga svijeta. Sadanji trenutak biva zamraen vremenom. I tako vi zaboravljate svoju ukorijenjenost u Biu, svoju boansku stvarnost, i gubite se u svijetu. Konfuzija, bijes, depresija, nasilje i sukobi nastaju kada ljudi zaborave ko su. Pa ipak, kako je lako zapamtiti istinu i tako se vratiti kui: Ja nisam moje misli, emocije, ulni opaaji i iskustva. Ja nisam sadraj svog ivota. Ja sam ivot. Ja sam prostor u kojem se sve dogaa. Ja sam svijest. Ja sam sada. Ja jesam. Sadanji trenutak je na najdubljem nivou neodvojiv od vae istinske prirode. Mnoge su stvari u vaem ivotu vane, ali samo je jedna apsolutno bitna. Vano je da li uspijete ili ne uspijete u oima svijeta. Vano je da li ste zdravi ili niste, da li ste obrazovani ili ne. Vano je da li ste bogati ili siromani, to zaista u vaem ivotu pravi razliku. Da, sve su te stvari vane, relativno govorei, ali one nisu bitne u apsolutnom smislu.

POGLAVLJE 5 - Spoznaja istinskog sebe

Postoji neto vanije od svih tih stvari, a to je pronalaenje sutine onoga to ste vi iza tog kratkovjenog entiteta, tog kratkotrajnog personaliziranog osjeanja sopstva. Pronai ete mir ne putem promjene okolnosti svog ivota, ve shvatanjem istinskog sebe na najdubljem nivou. Reinkarnacija vam ne moe pomoi ako vi ni u svojoj sljedeoj inkarnaciji ne znate ko ste. Sve nesree na ovoj planeti nastaju zahvaljujui personaliziranom osjeanju mene ili nas. To prikriva sutinu onoga ko ste vi. Kada niste svjesni svoje unutarnje sutine, na kraju ete uvijek stvoriti nesreu. Upravo tako. Kada ne znate ko ste, vi umom stvarate sopstvo kao zamjenu za svoje prelijepo boansko bie i vrsto se drite tog plaljivog i zahtjevnog sopstva. Zatita i jaanje tog lanog osjeanja sopstva zatim postaje vaa primarna motivaciona sila. Mnoge fraze koje su u opoj upotrebi, ponekad ak i sama struktura jezika, otkrivaju injenicu da ljudi ne znaju ko su u stvari. Vi kaete: Izgubio je ivot, kao da je ivot neto to se moe posjedovati ili izgubiti. Istina je: vi nemate ivot, vi jeste ivot. Jedan ivot, jedna svijest koja proima itav univerzum i koja uzima privremeni oblik da bi iskusila sebe kao kamen ili vlat trave, kao ivotinju, osobu, zvijezdu ili galaksiju. Moete li osjetiti da ste duboko u sebi to ve znali? Moete li osjetiti da ste vi ve To? Za veinu stvari u ivotu potrebno je vrijeme: da biste nauili novu vjetinu, sagradili kuu, postali strunjak, pripremili oljicu aja...Vrijeme je, meutim, beskorisno za najvaniju stvar u ivotu, jedinu stvar koja je zaista bitna: samospoznaju, to znai spoznaju ko istinski jesmo iza povrine sopstva - iza imena, fizikog oblika, ivotne istorije, prie. Ne moete pronai sebe u prolosti ili budunosti. Jedino mjesto gdje sebe moete pronai jeste u sadanjem trenutku. Duhovni tragai trae samospoznaju u prosvjetljenju koje e se dogoditi u budunosti. Da biste bili traga znai da vam je potrebna budunost. Ako je to ono u ta vjerujete, za vas vai sljedee: zaista e vam trebati vremena dok ne shvatite da vam ne treba vrijeme da biste bili ono to istinski jeste. Kada gledate u drvo, vi ste svjesni drveta. Kada imate misao ili osjeanje, vi ste svjesni te misli ili osjeanja. Kada doivljavate prijatno ili bolno iskustvo, vi ste svjesni tog iskustva. Ovo djeluje tano za oigledne izjave, pa ipak, ako ih temeljnije pogledate, otkriete da na jedan veoma suptilan nain sama njihova struktura sadri jednu fundamentalnu iluziju, iluziju koja je neizbjena kada koristite jezik. 10

Miljenje i jezik stvaraju prividan dualitet i dijele linost tamo gdje podjele nema. Istina je: vi niste neko ko je svjestan drveta, miljenja, osjeanja ili doivljaja. Vi ste prisustvo ili svijest u kojem i putem kojeg se te stvari pojavljuju. Moete li biti svjesni sebe kao svijesti u kojoj se itav sadraj vaeg ivota odvija? Kaete: elim da spoznam sebe. Vi jeste ja. Vi jeste spoznaja. Vi jeste svijest kroz koju se sve saznaje. A to ne moe spoznati samo sebe - ono to jeste. Nita ne postoji iza toga, pa ipak, sve saznanje izrasta iz njega. Ja ne moe da uini sebe objektom saznanja, svijesti. Dakle, vi ne moete postati objekat samome sebi. Upravo je to uzrok nastanka iluzije egoistinog identiteta - jer vi ste sebe mentalno pretvorili u objekat. To sam ja, kaete vi. I onda ponete da uspostavljate odnos sa samim sobom, i priate drugima i samima sebi svoju priu. Spoznajom sebe kao svjesnosti u kojoj se dogaaju pojavne stvari, vi postajete osloboeni zavisnosti od pojavnih stvari i traenja sebe u situacijama, mjestima i stanjima. Drugim rijeima: ono to se dogaa ili ne dogaa vie nije vano. Stvari gube svoju teinu, ozbiljnost. U va ivot stupa razigranost. Poinjete da doivljavate ovaj svijet kao kosmiki ples, ples oblika - ni manje ni vie. Kada spoznate istinskog sebe, nastupie trajno ivo osjeanje smirenosti. Ono bi se moglo nazvati i radou, jer je radost upravo to: vibrirajue iv mir. To je radost spoznaje sebe kao same sutine ivota prije nego to je ivot uzeo oblik. To je radost Bia - bia koje vi istinski jeste. Ba kao to voda moe da bude vrsta, tena ili gasovita, moemo posmatrati svijest kao da je zamrznuta poput kakve fizike stvari, tena kao um i misao, ili bezoblina kao ista svijest. ista svijest je ivot prije nego to je otjelotvoren, i taj ivot gleda na svijet oblika kroz vae oi zato to ste vi svijest. Kada spoznate sebe kao To, tada ete prepoznati sebe u svemu. To je stanje potpune jasnoe opaanja. Vi vie niste entitet ija teka prolost tvori filter pojmova kroz koji se tumai svako iskustvo. Kada budete opaali bez tumaenja, moi ete da osjetite ta je to to opaate. Najvie to se jezikom moe iskazati jeste da postoji polje budnog spokoja u kojem se svi opaaji dogaaju. Kroz vas je bezoblina svijest postala svjesna same sebe. Ono to vodi ivote najveeg broja ljudi jesu elja i strah. elja je potreba da neto dodate sebi sa ciljem da vae ja bude punije. Svi strahovi su strahovi od gubljenja neega i na taj nain nestajanja i bivanja manjim. Ta dva kretanja zamagljuju injenicu da Bie ne moe biti dato ili oduzeto. Bie u svoj svojoj punoi je ve u vama, sada.

POGLAVLJE 6 - Prihvatanje i predaja

Kad god ste u mogunosti, pogledajte u sebe da biste vidjeli da li ste nesvjesno stvorili sukob izmeu unutranjosti i spoljanjosti, izmeu vanjskih okolnosti u tom trenutku - gdje se nalazite, sa kime ste ili ta radite - i vaih misli i osjeanja. Moete li osjetiti koliko je bolno u sebi zauzeti suprotan poloaj u odnosu na ono to jeste? Kada prepoznate ovo, takoer ete shvatiti da ste sada slobodni da odustanete od ovog beskorisnog sukoba, ovog unutarnjeg stanja rata. Koliko esto svakoga dana, ako elite da verbalizujete svoju unutarnju realnost u tom trenutku, poelite da kaete: Ne elim da budem tu gdje sam? Kakav je osjeaj kada ne elite da budete tu gdje jeste - u saobraajnoj guvi, na radnom mjestu, u ekaonici, meu ljudima meu kojima jeste? Tano je, naravno, da je neka mjesta najbolje samo napustiti - i to je ponekad najzgodnije i uiniti. U mnogim drugim sluajevima, meutim, odlazak nije dobar izbor. U tim sluajevima izjava - Ne elim da budem tu gdje jesam, ne samo to je beskorisna ve je i disfunkcionalna. Ona vas i druge ini nesretnima. Reeno je: gdje god da ode, tamo si. Drugim rijeima: uvijek ste ovdje. 11

Da li je to tako teko prihvatiti? Da li vam je zaista neophodno da mentalno procjenjujete svako ulno opaanje i iskustvo? Da li vam je zaista nuno da imate volim/ne volim vrstu odnosa sa ivotom, u kojem ste u gotovo neprekidnom sukobu sa okolnostima i osobama? Ili se prosto radi o duboko ukorijenjenoj mentalnoj navici koju je mogue razbiti? Ne putem raenja bilo ega, nego doputanjem ovom trenutku da bude takav kakav jeste. Reakcija i navika iskaza ne ojaava ego. Da ga slabi. Va oblik identiteta, ego, ne moe preivjeti predaju. Imam tako mnogo posla. Da, ali kakav je kvalitet vaeg rada? Vozei se do posla, razgovarajui sa klijentima, radei na kompjuteru, izvravajui naloge, bavei se bezbrojnim stvarima koje ine svakodnevicu - koliko se vi zaista predajete svemu tome? Da li se predajete ili ne predajete svom poslu? To je ono to odreuje va uspjeh u ivotu, a ne koliki napor ulaete. Napor podrazumijeva stres i napetost, potrebu da se dosegne izvjesna taka u budunosti ili da se postigne izvjestan cilj. Moete li da otkrijete makar i najmanji element u sebi neeljenja da radite ono to radite? To je poricanje ivota, tako da istinski uspjean ishod nije mogu. Ako moete to da otkrijete u sebi, moete li da ga napustite i da se potpuno predate onome to radite? Raditi jednu stvar u jedno vrijeme, tako uitelj zena definie sutinu zena. Radei jednu stvar u jednom trenutku znai biti potpuno u onome to radite, posvetiti mu potpunu panju. To je in predavanja - in odobravanja. Vae prihvatanje onoga to jeste vodi vas na dublji nivo, gdje vae unutarnje stanje, ba kao i vae osjeanje sopstva, vie ne zavise od procjena uma o dobrom i loem. Kada kaete da jastvu ivota, kada prihvatite ovaj trenutak kakav on jeste, osjetiete izvjestan prostor unutar sebe, prostor koji je duboko miran. Na povrini, vi ete i dalje moda biti sreni kada je sunano i tuni kada pada kia; moda ete se radovati ako osvojite milion dolara ili tugovati ako izgubite sve to imate. Meutim, ni sreu ni nesreu vie neete osjeati pretjerano duboko. One e biti tek talasii na povrini vaeg bia. Pozadinski mir unutar vas ostae nepomuen bez obzira na prirodu spoljanjih okolnosti. Rei da onome to jeste otkriva dimenziju dubine unutar vas koja ne zavisi ni od vanjskih uslova niti od unutarnjih uslova neprekidno promjenjivih misli i osjeanja. Predaja postaje znatno laka kada shvatite promjenjivu prirodu svih iskustava i to da vam svijet ne moe dati nikakvu trajnu vrijednost. Moete nastaviti da viate ljude, da se ukljuujete u dogaaje i aktivnosti, ali bez potreba i strahova egoistinog sopstva. To znai, vie neete zahtijevati da vas situacija, osoba, mjesto ili dogaaj zadovolje ili uine srenim. Dopustiete da postoji njihova prolazna i nesavrena priroda. A udo je u tome to e, kada vie ne budete postavljali nemogue zahtjeve, svaka situacija, osoba, mjesto ili dogaaj postati ne samo zadovoljavajui nego i harmoniniji i mirniji. Kada u potpunosti prihvatite ovaj trenutak, kada se vie ne budete raspravljali sa onim to jeste, prisila da razmiljate smanjie se i zamijenie je budna smirenost. Biete u potpunosti svjesni, ali va um nee procjenjivati ovaj trenutak ni na koji nain. To stanje unutarnjeg neopiranja otvorie vas ka neuslovljenoj svjesnosti koja je beskrajno vea od ljudskog uma. Ta ogromna inteligencija tada moe izraziti sebe kroz vas i pomoi vam, i iznutra i izvana. To je razlog zato odustajanjem od unutarnjeg otpora esto otkrivate da su se okolnosti promijenile nabolje. Govorim li: Uivajte u ovom trenutku. Budite sreni.? Ne. Dopustite takvost ovoga trenutka. To je dovoljno. Predaja znai predati se ovom trenutku, a ne prii putem koje vi tumaite ovaj trenutak i zatim pokuavate da se pomirite sa njom. Na primjer, moda imate hendikep usljed kojeg vie ne moete da hodate. To stanje je takvo kakvo je. Moda va um upravo stvara priu koja kae: Eto na ta je spao moj ivot. Zavrio sam u invalidskim kolicima. ivot je prema meni bio grub i nepoten. Ja to nisam zasluio. Moete li prihvatiti jestost ovog trenutka i ne brkati je sa priom koju je um stvorio oko nje? Predaja nastupa kada vie ne pitate: Zato se to meni dogaa? 12

ak i u naizgled najneprijatnijim i najbolnijim situacijama skriveno je jedno dublje dobro i u svakoj nesrei se krije sjeme svjetlosti. Tokom itave istorije bilo je ena i mukaraca koji su, suoeni sa nekim velikim gubitkom, boleu, zatvorom ili prijetnjom smru, prihvatali to to je prividno neshvatljivo i tako otkrivali mir koji prevazilazi svo razumijevanje. Prihvatanje neprihvatljivog je najvei izvor milosti na ovom svijetu. Postoje situacije u kojima svi odgovori i objanjenja padaju. ivot prestaje da ima smisao. Ili, neko ko je u nevolji obraa vam se za pomo, a vi ne znate ta da uinite ili kaete. Kada u potpunosti prihvatite to da ne znate, odustaete od borbe da pronaete odgovore putem ogranienog misleeg uma i dopustiete da vea inteligencija djela kroz vas. ak i miljenje moe imati koristi od toga, budui da vea inteligencija moe proi kroz njega i nadahnuti ga. Ponekad predaja znai odricanje od pokuaja da se razumije i pomirenost sa time da se ne zna. Znate li neke osobe ija kao da je glavna uloga u ivotu da uine sebe i druge nesrenima, da ire nesreu? Oprostite im, jer su oni takoer dio buenja ovjeanstva. Uloga koju oni igraju predstavlja pojaanu nonu moru egoistine svijesti, stanje nepredavanja. U svemu tome nema niega linog. Oni nisu istinski takvi. Predaja, rekao bi neko, jeste unutarnji prelaz od otpora do prihvatanja, od ne do da. Kada se budete predali, vae osjeanje sopstva promijenie se od poistovjeivanja sa reakcijama ili mentalnih sudova do bivstvovanja u prostoru oko reakcija ili sudova. To je prelaz od identifikacije sa oblikom - miljenjem ili osjeanjima ka postojanju i prepoznavanju samog sebe kao neega to nema formu - kao ogromne svjesnosti. Sve to u potpunosti prihvatite dovee vas do mira, ukljuujui i prihvatanje da neto ne moete prihvatiti, da se opirete. Ostavite ivot na miru. Samo pustite.

POGLAVLJE 7 - Priroda
Mi od prirode zavisimo ne samo u fizikom smislu, zarad opstanka. Potrebna nam je priroda da bi nam pokazala put kui, na izlaz iz tamnice sopstvenog uma. Izgubili smo se u radu, razmiljanju, sjeanju i oekivanju - izgubili smo se u lavirintu sloenosti i u problemima svijeta. Zaboravili smo ono to kamenje, biljke i ivotinje jo uvijek znaju. Zaboravili smo kako da budemo - da budemo smireni, svoji, da budemo tamo gdje je ivot: ovdje i sada. Uvijek kada usmjerite panju na neto to je prirodno, na bilo ta to postoji bez intervencije ovjeka, izlazite iz tamnice pojmovnog razmiljanja i, do izvjesne mjere, uestvujete u stanju povezanosti sa Biem, u kojem sve to je prirodno jo uvijek egzistira. Usmjeravanje panje na kamen, drvo ili neku ivotinju ne znai razmiljati o tome, nego prosto opaati ga, imati ga u svijesti. Neto od sutine prirode tako e se prenijeti i na vas. Moi ete da osjetite njenu mirnou, i zahvaljujui tome i vas e obuhvatiti smirenost. Osjetiete koliko je duboko ona ukorijenjena u Biu, koliko je potpuno jedno sa onim to jeste i gdje jeste. Shvatajui to, vi ete takoer duboko u sebi nai mir. Kada se etate ili odmarate u prirodi, potujte njeno carstvo tako to ete mu u potpunosti pripadati. Budite smireni. Posmatrajte. Sluajte. Zapazite koliko je svaka ivotinja i svaka biljka u potpunosti to to jeste. Za razliku od ljudi, oni nisu sebe podijelili na dva dijela. Oni ne ive kroz mentalne slike samih sebe, tako da se ne brinu pokuavajui da zatite i osnae te slike. Jelen jeste on sam. Narcis jeste to to jeste. Sve stvari u prirodi ne samo da su jedno sa samim sobom, nego su jedno i sa ukupnou svega postojeeg. One se nisu otuile od tkanja svijeta tako to tvrde da posjeduju odvojenu egzistenciju: ja i ostatak univerzuma. Kontemplacija o prirodi vas moe osloboditi tog ja, velikog problema. 13

Postanite svjesni mnogih tihih zvukova u prirodi - utanja lia na vjetru, padanja kie, brujanja insekata, prve ptiije pjesme u zoru. Predajte se u potpunosti inu sluanja. Ispod tih zvukova postoji neto jo vee: svetost koja ne moe biti shvaena putem razmiljanja. Niste vi stvorili svoje tijelo, niti ste u stanju da kontroliete njegovo funkcioniranje. Na djelu je jedna inteligencija vea od ljudske. To je ista ona inteligencija koja je osnov cjelokupne prirode. Ne moete se vie pribliiti toj inteligenciji do da budete svjesni sopstvenog unutarnjeg energetskog polja - tako to ete osjeati ivotnost, oivljujue prisustvo unutar svog tijela. Razigranost i radost jednog psa, njegova bezuslovna ljubav i spremnost da slavi ivot u svakom trenu esto je u otroj suprotnosti sa unutarnjim stanjem vlasnika tog psa - depresivnou, anksioznou, optereenou problemima, izgubljenou u mislima - to je posljedica njegovog odsustva iz jedinog vremena koje postoji: iz ovdje i sada. Mogli bismo da se zapitamo: Kada ivi sa takvom osobom, kako taj pas uope uspijeva da ostane toliko duevno zdrav, toliko radostan? Kada opaate prirodu samo umom, samo putem miljenja, ne moete osjetiti njenu ivotnost, njeno postojanje. Vi tada vidite samo oblike i niste svjesni ivota unutar tih formi - svete misterije. Misao svodi prirodu na artikal koji treba upotrijebiti u trci za profitom, znanjem ili zarad neke druge praktine svrhe. Drevna uma tako postaje drvna graa, a planina neto to treba minirati ili osvojiti. Kada posmatrate prirodu, neka u vama bude prostor bez miljenja, bez uma. Kada prilazite prirodi na ovaj nain, ona e vam odgovoriti i uestvovae u evoluciji ovjeanstva i planetarne svijesti. Zapazite kako je cvijet prisutan, kako je predan ivotu. Biljke koje imate u svom domu - da li ste ih ikada istinski pogledali? Da li ste dopustili tim poznatim, a opet misterioznim biima koja zovemo biljke, da vas podue svojim tajnama? Jeste li primijetili koliko su duboko smirene? Kako su okruene poljem mira? Onog trenutka kada postanete svjesni mirnoe i tiine koja isijava iz biljaka, one e postati vai uitelji. Posmatrajte ivotinje, cvijee, drvo i vidite koliko su uronjeni u Bie. Oni jesu oni sami. Oni posjeduju ogromno dostojanstvo, nevinost i svetost. Meutim, da biste vi to uvidjeli, morate ii iza mentalnih navika imenovanja i etiketiranja. Onog trenutka kada budete pogledali iza mentalnih oznaka, osjetiete neopisivu dimenziju prirode koja ne moe da se shvati putem miljenja niti da se opazi ulima. To je harmonija, svetost koja proima ne samo cjelokupnu prirodu nego i vas. Vazduh koji diete je priroda, ba kao i sam proces disanja. Usmjerite panju na svoje disanje i shvatite da niste vi ti koji to inite. To je disanje prirode. Ako biste trebali da razmiljate o disanju, vrlo brzo biste umrli, a ako biste eljeli da ga voljom prekinete, pobijedila bi priroda. Uspostaviete izgubljeni odnos sa prirodom na najintimniji i najmoniji nain tako to ete postati svjesni svog disanja i nauiti kako da na njemu zadrite panju. Ovo je ljekovita i veoma osnaujua stvar. Ona dovodi do pomaka u svijesti od pojmovnog svijeta miljenja do unutarnjeg carstva neuslovljene svjesnosti. Potrebna vam je priroda kao uitelj za uspostavljanje veze sa Biem. Ali ne samo to je vama potrebna priroda - i vi ste potrebni njoj. Vi niste odvojeni od prirode. Mi smo svi dio jednog ivota koji se manifestuje u bezbroj oblika irom univerzuma, oblika koji su svi meusobno blisko povezani. Kada budete shvatili svetost, ljepotu, nevjerovatan spokoj i dostojanstvo u kojem egzistiraju cvijet ili drvo, vi ete neto dati cvijetu ili drvetu. Kroz vae priznanje, kroz svjesnost, priroda e doi do spoznaje sebe. Ona spoznaje sopstvenu svetost i ljepotu kroz vas! Jedno ogromno tiho mjesto obuhvata itavu prirodu. Ono takoer obuhvata i vas. Samo kada ste unutar sebe spokojni imate pristup u carstvo mira koje naseljavaju stijene, biljke i ivotinje. Samo kada va buni um utihne moete se povezati sa prirodom na jednom dubokom nivou i otii iza osjeanja otuenosti koje je proizvelo prekomjerno razmiljanje. 14

Razmiljanje je stupanj u evoluciji ivota. Priroda postoji u nevinoj mirnoi koja je prvobitnija od nastanka miljenja. Drvo, cvijet, ptica, kamen - svi su oni nesvjesni sopstvene ljepote i svetosti. Kada ovjek postane spokojan, on odlazi iza miljenja. Tamo, u smirenosti iza miljenja, postoji jedna dimenzija spoznaje, svjesnosti. Priroda vas moe dovesti do te smirenosti. To je njen poklon vama. Kada je opaate i kada joj se pridruujete u polju mira, to polje postaje proeto vaom svjesnou. To je va dar prirodi. Kroz vas, priroda postaje svjesna same sebe. Priroda vas svo ovo vrijeme eka, kao to to ini ve milionima godina.

POGLAVLJE 8 - Meuljudski odnosi

Kako smo samo hitri u donoenju suda o nekoj osobi, kako brzo donosimo zakljuke o drugim ljudima. Veoma je privlano za egoistini um da etiketira druga ljudska bia, da im da pojmovni identitet, da objavi pravedne sudove o njima. Svako ljudsko bie je bilo uslovljeno da misli i da se ponaa na odreene naine - genetski, ali i iskustvima steenim u djetinjstvu, kao i kulturnim okruenjem. To nije ko su oni zaista, nego ko izgleda da jesu. Kada o nekome objavite sud, vi u stvari brkate te uslovljene mentalne obrasce sa tim ko je on istinski. To je ve, sam po sebi, duboko uslovljen i nesvjestan obrazac. Vi im dajete pojmovni identitet, i taj lani identitet postaje zatvor ne samo za druge osobe nego i za vas same. Odustati od sudova ne znai zatvoriti oi pred njihovim postupcima. To znai da prepoznajete njihovo ponaanje kao oblik uslovljenosti, da vi to vidite i da ga prihvatate takvo kakvo jeste. Tada vi ne konstruiete neki identitet za tu osobu. To e i vas osloboditi, ba kao i druge osobe, od identifikacije sa uslovljenostima, sa oblicima, sa umom. Tada va ego vie nee upravljati vaim odnosima sa drugim ljudima. Sve dok ego upravlja vaim ivotom, veina vaih misli, osjeanja i postupaka nastajae usljed elja i strahova. I u odnosima sa drugim osobama vi ili neto od njih traite ili se neega plaite. Ono to traite moe biti zadovoljstvo, materijalna korist, priznanje, nagrada za panju ili neko snaenje vaeg osjeanja sebe putem poreenja i putem utvrivanja da vi moete, imate ili znate vie od njih. Ono ega se plaite jeste da je, u stvari, sve to upravo obrnuto, i da oni na neki nain mogu umanjiti va osjeaj sopstva. Kada sadanji trenutak postane ina taka vae panje - umjesto to ga koristite kao sredstvo za neki cilj - vi zalazite iza ega i iza nesvjesne prisile da koristite druge ljude kao sredstva za postizanje ciljeva, ciljeva koji predstavljaju irenje ja na raun drugih. Kada onome sa kojim ste, poklonite punu panju, vi ete iz tog odnosa ukloniti i prolost i budunost, izuzev za praktine svrhe. Postanete li u potpunosti svjesni onih koji su pored vas, vi ete se lako odrei pojmovnog identiteta koji ste o njima stvorili - svoje interpretacije onoga ko su oni i ta su u prolosti uradili - i postaete sposobni da komunicirate sa njima bez egoistinih potreba za eljama i strahovima. Panja, koja je budna svjesnost, ovdje je kljuna. Kako je divno otii iza elja i strahova u meuljudskim odnosima. Ljubav nita ne eli i niega se ne plai. Ako je njena prolost vaa, a njen bol va bol, njen nivo svijesti va nivo svijesti, vi ete misliti i ponaati se upravo isto kao i ona. Sa tim saznanjem dolazi oprotaj, saaljenje, mir. Ego ne eli da uje za to, zato to ako vie ne moe da reaguje i da bude u pravu, on gubi snagu. Ako svakoga ko stupi u prostor sadanjeg trenutka primite kao dragog gosta, ako svakoj osobi dopustite da bude to to jeste, i one e poeti da se mijenjaju. Spoznajui druga ljudska bia u njihovoj sutini, vi neete u stvari morati da znate nita o njima - njihovu prolost, istoriju, priu.

15

Mi brkamo znanje o sa dubljom spoznajom koja nije pojmovna. Znati o i spoznati su dva potpuno razliita modaliteta. Jedan se bavi oblikom, a drugi je bezoblian. Jedan funkcionie kroz miljenje, a drugi kroz spokojnu tiinu. Znati o je korisno u praktine svrhe. Na izvjesnom nivou, mi ne moemo da funkcioniramo bez njega. Meutim, kada je on dominantan oblik u meuljudskim odnosima, on postaje veoma ograniavajui, ak destruktivan. Misli i pojmovi stvaraju jednu vjetaku barijeru, podvojenost izmeu ljudskih bia. Vaa interakcija sa drugima tada nije ukorijenjena u Bie, nego je zasnovana na umu. Bez pojmovnih barijera, ljubav je prirodno prisutna u svim ljudskim odnosima. Najvei dio komunikacije meu ljudima svodi se na razmjenu rijei - na carstvo miljenja. Najvanije je u odnose unijeti malo tihe smirenosti, naroito u odnose sa bliskim ljudima. Niti jedan odnos ne moe napredovati bez osjeanja prostora koji dolazi zajedno sa spokojem. Meditirajte i zajedno provedite vrijeme u tiini, u prirodi. Kada idete u etnju, sjedite u kolima ili kod kue, naviknite se da vam je prijatno u spokojnoj tiini. Nju ne morate i ne treba da stvarate. Samo budite otvoreni za smirenost koja je ve tu, ali je obino zatrpana mentalnom bukom. Ako u odnosu ne postoji prostor smirenosti, njime e vladati um i lako ga mogu preplaviti problemi i sukobi. Ako je prisutan mir, on moe podnijeti sve. Istinsko sluanje je jo jedan nain uvoenja smirene tiine u odnose. Kada stvarno sluate nekoga, nastaje jedna dimenzija spokoja, i ona postaje sutinski dio odnosa. Ali pravo sluanje je rijetka sposobnost. Najee je vei dio panje jedne linosti zauzet razmiljanjem. U najboljem sluaju, ona procjenjuje vae rijei ili smilja ta e sljedee rei. Ili, moda uope i ne slua, ve je izgubljena u sopstvenim mislima. Pravo sluanje ide daleko dublje od percepcije zvuka. Ono je buenje svjesne panje, prostor prisustva u kojem se primaju rijei. Rijei tada postaju sekundarne. One mogu biti pune znaenja, ili potpuno besmislene. Daleko vanije od onog to ujete jeste sam in sluanja, prostor svjesnog prisustva koje nastaje dok sluate. Taj prostor je jedinstveno polje svjesnosti u kojem se nalazite sa drugim osobama - bez odvojenosti barijerama koje stvara pojmovno miljenje. U tom prostoru, vi bivate spojeni u jednu svijest, jedno prisustvo. Da li u svojim bliskim odnosima esto doivljavate iste drame? Da li relativno nevana neslaganja esto izazivaju estoke rasprave i emotivni bol? U korijenu takvih doivljaja lei bazini obrazac ega: potreba da se bude u pravu i, naravno, da neko drugi ne bude u pravu - a to znai identifikaciju sa mentalnim pozicijama. Takoer, postoji i potreba ega da se periodino sukobljava sa neim ili nekim u cilju ojaanja sopstvenog osjeanja razliitosti izmeu mene i drugih, bez kojeg ne moe da opstane. Dodatno, postoji jo i nataloena emotivna bol iz prolosti koju vi i svako drugo ljudsko bie nosite u sebi, a koja potjee kako iz vae line prolosti tako i iz kolektivnog bola ovjeanstva, iji korijeni lee duboko, duboko u prolosti. To tijelo bola je energetsko polje u vama koje vas povremeno preplavljuje jer mora da osjeti jo emotivnog bola kako bi se osnailo i obnovilo. Ono pokuava da kontrolie vae razmiljanje i da vas uini duboko negativnim. Ono voli vae negativne misli budui da su one usaglaene sa njegovom frekvencijom i jaaju ga. Takoer, ono izaziva i negativne emocionalne reakcije kod ljudi koji su vam bliski, naroito kod vaeg partnera, s ciljem da se nahrani dramom i emotivnim bolom koji e uslijediti. Kako moete da se oslobodite ove duboko ukorijenjene nesvjesne identifikacije sa bolom koja stvara toliko nesree u vaem ivotu? Postanite ga svjesni. Shvatite da on nije isto to i vi, i prepoznajte ta on stvarno jeste: proli bol. Pogledajte kako se on stvara u vaem partneru i u vama. Kada razbijete svoje nesvjesno poistovjeivanje sa njim, kada budete sposobni da ga posmatrate unutar sebe, vie ga neete ojaavati i on e postepeno izgubiti svoj energetski naboj. 16

Meuljudski odnosi mogu biti pakao. Ali mogu postati i odlina duhovna vjeba. Kada posmatrate druga ljudska bia i osjeajte veliku ljubav prema njima, ili kada posmatrate ljepotu u prirodi i kada neto unutar vas duboko odgovori na nju, zatvorite oi na trenutak i osjetite sutinu te ljubavi ili te ljepote u sebi kao neodvojive od vas samih, od vae prave prirode. Vanjski oblik je privremeni odraz onoga to ste vi iznutra, u svojoj sutini. Zato vas ljubav i ljepota nikada nee napustiti, iako svi spoljanji oblici hoe. Kakav je va odnos sa svijetom predmeta, bezbrojnih stvari koje vas okruuju i kojima rukujete svakodnevno? Stolica na kojoj sjedite, olovka, automobil, olja? Jesu li one za vas puka sredstva za postizanje cilja ili makar povremeno postajete svjesni njihovog postojanja, njihovog bia, da li ih, bez obzira koliko kratko, primjeujete i poklanjate li im panju? Kada postanete vezani za predmete, kada ih koristite da biste ojaali svoju vrijednost u sopstvenim oima i oima drugih, treba da se zabrinete oko toga to stvari mogu lako da preuzmu itav va ivot. Ako postoji identifikacija sa stvarima, vi ih u stvari ne cijenite zbog onoga to one jesu, ve u njima traite sebe. Kada budete predmete cijenili zbog onoga to oni jesu, kada priznate njihovo bie bez mentalne projekcije, neete moi a da ne osjetite zahvalnost zbog njihovog postojanja. Moda ete uspjeti i da osjetite kako oni nisu zaista neivi, ve da samo tako izgledaju naim ulima. Fiziari mogu potvrditi da na molekularnom nivou oni zaista jesu pulsirajua polja energije. Kroz nesebino cijenjenje carstva stvari, svijet oko vas e postati iv na naine koje sada ak i ne nasluujete. Kada nekoga sretnete, bez obzira koliko to bilo kratko, da li potujete njegovo bie time to mu poklanjate punu panju? Ili ga svodite na sredstvo zarad cilja, na pukog glumca u sporednoj ulozi? Kakav je kvalitet vaeg odnosa sa kasirkom u supermarketu, portirom u zgradi, majstorom, klijentom? Jedan trenutak panje je dovoljan. Kada ih gledate ili sluate, treba da postoji budna smirenost - moda na samo dvije-tri sekunde, moda due. To je dovoljno da se pojavi neto stvarnije od pukih uloga koje igramo i sa kojima se identificiramo. Sve uloge su dio uslovljene svijesti koja je ljudski um. Ono to nastaje kroz in panje jeste ono neuslovljeno, ono to ste vi sutinski, ispod vaeg imena i oblika. Vi vie neete igrati prema scenariju - postaete stvarni. Kada u vama bude nastala ta dimenzija, ona e i iz drugih izvui to isto. Na kraju krajeva, naravno, drugi i ne postoje - i vi se uvijek susreete samo sa sobom. Kada se etate kroz umu koja nije ukroena, gdje se ovjek nije umijeao, vi vidite ne samo izobilje ivota svuda oko vas nego i brojno palo drvee i natruhla debla, istruhlo lie i, uope, materiju koja se raspada. Gdje god pogledali vidjeete smrt kao i ivot. Meutim, briljivo ispitivanje e vam otkriti da raspadajue deblo drveta i truhlo lie ne samo to uestvuju u raanju novog ivota ve su i sami puni ivota. U njima rade mikroorganizmi. Molekuli se razmijetaju. Od smrti nema ni traga. Postoji samo preobraaj ivotnih oblika. ta iz ovoga moemo nauiti? Smrt nije suprotnost ivotu. ivot nema suprotnost. Suprotnost smrti jeste roenje. ivot je vjean.

POGLAVLJE 9 - Smrt i vjenost

Prie i pjesme u svim vremenima su uoavale tu slinost ljudskog postojanja sa snom - ono je prividno tako vrsto i stvarno, pa ipak tako nestalno da svakog trena moe da nestane. U momentu vae smrti, pria vaeg ivota vam zacijelo moe djelovati kao san koji je doao do kraja. Pa ipak, ak i u snu mora biti jedna sr koja je stvarna. Mora postojati svijest u kojoj se san dogaa, da je drugaije, ni sna ne bi bilo. Ta svijest - da li nju stvara tijelo ili ona stvara san o tijelu, san o nekome? Zato je veina onih koji su doivjeli iskustvo blisko smrti izgubila strah od smrti? Razmislite o ovome. 17

Naravno da ete vi umrijeti, ali to je puki mentalni pojam sve dok se lino ne susretnete sa smru po prvi put. Kroz ozbiljnu bolest ili neku nesreu koja se dogodi vama ili nekome ko vam je blizak, ili kroz odlazak voljenih osoba, smrt ulazi u va ivot kao svijest o vaoj sopstvenoj smrtnosti. Veina ljudi od nje ustukne u strahu, ali ukoliko ne ustuknete i ukoliko se suoite sa injenicom da je vae tijelo kratkotrajno i da moe nestati svakog trenutka, stei ete izvjesnu distancu, ma koliko malu, od svoje psihike i fizike forme, od ja. Kada budete uvidjeli i prihvatili nestalnu prirodu svih ivotnih oblika, zadobiete jedan neobian osjeaj mira. Suoavanjem sa smru, vaa svijest se do neke mjere oslobaa poistovjeivanja sa oblikom. To je razlog zato u nekim vrstama budizma monasi redovno odlaze u mrtvanicu, sjede i meditiraju meu leevima. U Zapadnoj kulturi postoji iroko rasprostranjeno poricanje smrti. ak se i stari ljudi trude da o njoj ne misle i ne govore, a mrtvaci se sakrivaju i odnose. Kultura koja porie smrt neizbjeno postaje povrna i vjetaka, usredsreena samo na spoljne oblike stvari. Kada se porie smrt, ivot gubi na dubini. Mogunost spoznaje sebe iza imena i oblika, ta transcendentna dimenzija, nestaje iz naih ivota zato to smrt jeste ulaz u tu dimenziju. Ljudi su skloni da se osjeaju neprijatno prema zavrecima, jer je svaki kraj jedna mala smrt. Zato u mnogim jezicima pozdrav za rastanak znai vidjeemo se opet. Uvijek kada se neko iskustvo okona - sastanak sa prijateljima, odmor, djeca napuste roditeljski dom - mi umiremo jednom malom smru. Oblik koji se pri tom pojavljuje u vaoj svijesti kao jedno iskustvo nestaje. On esto za sobom ostavlja osjeanje praznine, koju se veina ljudi trudi da ne osjeti i da se s njom ne suoi. Ako nauite da u svom ivotu prihvatite pa ak i pozdravite zavretke, otkriete da se to osjeanje praznine, koje ste prvobitno doivjeli kao neprijatnost, pretvara u osjeanje unutarnjeg prostora koji je duboko miran. Uei da svakodnevno umirete na ovaj nain, otvoriete sebe za ivot. Veina ljudi osjea da njihov identitet, njihov osjeaj sebe, jeste neto toliko nevjerovatno dragocjeno da ga ne ele izgubiti. To je uzrok njihovog straha od smrti. Djeluje nezamislivo i strano da ja moe prestati postojati. Ali to dragocjeno ja se mijea sa imenom i oblikom i priom s njima povezanom. To ja nije nita drugo do privremena formacija u polju svjesnosti. Sve dok je taj oblik identiteta sve to znate, neete biti svjesni da je ta dragocjenost vaa sopstvena sutina, vae najdublje ja jesam, koje je svjesnost sama. To je vjenost u vama - i to je jedina stvar koju ne moete izgubiti. Uvijek kada se u vaem ivotu pojavi neki veliki gubitak - gubitak stvari, kue, bliskih osoba, gubitak reputacije, posla ili fizikih sposobnosti - neto u vama umre. Osjeate da ste se smanjili u osjeaju sebe. Moe se pojaviti i izvjesna dezorijentacija: Bez toga... ta sam ja? Kada vas oblik, sa kojim ste se nesvjesno poistovijetili kao da je dio vas, napusti ili nestane, to moe biti izuzetno bolno. On ostavlja rupu, takorei, u samom tkanju vaeg postojanja. Kada se to dogodi, nemojte poricati ili ignorisati bol ili tugu koju osjeate. Prihvatite da je ona tu. uvajte se sklonosti uma da oko tog gubitka isplete priu u kojoj vam je dodijeljena uloga rtve. Strah, bijes, ozlojeenost ili samosaaljenje su emocije koje idu uz tu ulogu. Zatim, postanite svjesni onoga to lei iza tih emocija, kao i iza prie koju je nainio um: rupe, tog praznog prostora. Moete li se suoiti i prihvatiti taj neobian osjeaj praznine? Ako moete, moda ete uvidjeti da to vie nije strano mjesto. Moda ete se iznenaditi kada otkrijete mir koji iz njega izvire. Uvijek kada se dogodi smrt, kada se rastoi neki ivotni oblik, Bog, bezoblian i neotjelotvoren, isijava kroz otvor koji je ta nestala forma ostavila za sobom. Zato je smrt najsvetija pojava u ivotu. Zato vas moe obuzeti Boiji mir kroz posmatranje i prihvatanje smrti. Kako je svako ljudsko iskustvo kratkotrajno, kako su nai ivoti nestalni. Postoji li ita to ne podlijee raanju i smrti, postoji li bilo ta to je vjeno? 18

Razmotrite ovo: da postoji samo jedna boja, recimo plava, i da je itav svijet i sve u njemu plavo, onda ne bi bilo plavog. Potrebno je neto to nije plavo da bi plavo postojalo - drugaije se ono ne bi isticalo, ne bi ga bilo. Zar onda, isto tako, nije potrebno neto to nije nestalno i kratkovjeno da bi nestalnost svih stvari bila shvaena? Drugim rijeima: ako bi sve, ukljuujui i vas, bilo nestalno, da li biste to vi ikada saznali? Zar injenica da ste vi svjesni i da moete posvjedoiti o kratkovjenoj prirodi svih oblika, ukljuujui i sopstveni, ne znai da u vama postoji neto to ne podlijee propadanju? Kada imate dvadeset godina, svjesni ste svog tijela kao snanog i energinog. ezdeset godina kasnije vi ete biti svjesni svog tijela kao slabog i starog. Vae razmiljanje e se takoer promijeniti od vremena kada ste imali dvadeset, ali svijest koja zna da je vae tijelo mlado ili staro ili da se vae razmiljanje promijenilo nije pretrpjela nikakve promjene. Ta svjesnost je ono vjeno u vama - samo prisustvo. To je bezoblian jedinstveni ivot. Moete li ga izgubiti? Ne, jer ste vi on. Neki ljudi postaju duboko mirni i gotovo svijetle tik prije nego to e umrijeti, kao da neto isijava kroz njihov oblik koji se rastae. Ponekad se desi da veoma bolesni ili stari ljudi postanu skoro providni u svojim posljednjim nedjeljama, mjesecima, pa ak i godinama ivota. Kada vas pogledaju, moete vidjeti svjetlost koja sija iz njihovih oiju. Nema vie psiholoke patnje. Oni su se predali, tako da je osoba, umom stvoreno egoistino ja, ve nestala. Oni su umrli prije smrti i tako pronali duboki unutarnji mir koji je spoznaja sopstvene besmrtnosti. Za svaku nesreu i katastrofu postoji potencijalno spasonosna dimenzija koje smo mi obino nesvjesni. Ogroman ok usljed potpuno neoekivane bliske smrti moe za posljedicu imati to da prisili svijest da se u potpunosti prestane poistovjeivati sa oblikom. U posljednjim trenucima pred fiziku smrt, kao i u samom inu umiranja, doivjeete sebe kao svijest osloboenu oblika. Iznenada, nee vie biti straha, samo mir i spoznaja da je sve u redu i da je smrt samo jedan oblik rastvaranja. Tada se smrt spoznaje kao potpuno prividna - podjednako prividna kao i oblik koji ste poistovjeivali sa sobom. Smrt nije neka anomalija ili najstraniji od svih dogaaja, kako bi savremena kultura eljela da vi mislite, nego najprirodnija stvar na svijetu, neodvojiva od svoje suprotnosti - roenja, i isto toliko prirodna kao i roenje. Sjetite se toga kada budete sjedili pored osobe na samrti. Velika je privilegija i sveti in prisustvovati smrti jedne osobe, kao svjedok i sudrug. Kada sjedite sa osobom na samrti, nemojte poricati niti jedan aspekt tog iskustva. Nemojte poricati to to se dogaa i nemojte poricati svoja osjeanja. Spoznaja da ne postoji nita to biste mogli uiniti moda e uiniti da se osjetite bespomono, tuno ili bijesno. Prihvatite to to osjeate. Zatim idite jedan korak dalje: prihvatite da nita ne moete uiniti, i prihvatite to u potpunosti. Vi ne vladate situacijom. Iskreno se predajte svakom aspektu tog iskustva, i svojim osjeanjima i svakom bolu ili neprijatnosti koju samrtnik moda osjea. Stanje predaje svijesti i spokoj koji dolazi sa njime mnogo e pomoi umiruem i olakati mu prelaz. Ako budu potrebne rijei, one e doi iz mirnoe unutar vas. Ali one e biti sekundarne. Sa smirenou e doi blagoslov: mir. Sve su stvari meusobno povezane - budisti su to oduvijek znali, a fiziari su sada to i potvrdili. Nita to se deava nije izolovan dogaaj, to samo tako izgleda. to ga vie procjenjujemo i oznaavamo, on postaje sve izolovaniji. Cjelovitost ivota postaje fragmentarna kroz nae razmiljanje. Pa ipak, upravo je totalitet ivota ono to je iznjedrilo taj dogaaj. On je dio mree meusobno povezanih stvari koja je kosmos. To znai: sve to jeste ne moe biti drugaije. U veini sluajeva, mi ne moemo da ponemo odgonetanje uloge koju prividno besmislen dogaaj ima u totalitetu kosmosa, ve shvatanje njegove neizvjeznosti u ogromnosti ukupnosti moe biti poetak jednog unutarnjeg prihvatanja onoga to jeste i na taj nain usaglaavanja sa cjelokupnou ivota. 19

POGLAVLJE 10 - Patnja i okonanje patnje

Istinska sloboda i kraj patnje jeste ivljenje kao da ste u potpunosti izabrali ono to osjeate ili doivljavate u tom trenutku. Ta unutarnja usklaenost sa sadanjim trenutkom jeste kraj patnje. Da li je patnja zaista neophodna? Da i ne. Da niste propatili to to jeste, ne biste imali dubinu kao ljudsko bie, ne bi u vama bilo skromnosti niti saosjeanja. Sada ne biste itali ove rijei. Patnja razbija ljuturu ega i tako dolazi do take kada slui svojoj svrsi. Patnja je neophodna dok ne shvatite njenu bespotrebnost. Nesrei je potrebno umom stvoreno ja sa priom, pojmovnim identitetom. Njoj je potrebno vrijeme - prolost i budunost. Kada uklonite vrijeme iz svoje nesrenosti, ta je to to ostaje? Takvost sadanjeg trenutka. Moda osjeate teinu, uznemirenost, napetost, bijes, ili ak muninu. To nije nesrenost, i to nije lini problem. Nema niega linog u ljudskom bolu. To je prosto intenzivan pritisak ili intenzivna energija koju osjeate negdje u tijelu. Tako to ete mu posvetiti panju, to osjeanje se nee pretvoriti u razmiljanje i tako ponovo aktivirati nesreno ja. Vidite ta e se dogoditi ako samo dopustite osjeanju da bude. Mnogo patnje, mnogo nesree nastaje kada uzmete svaku misao koja vam pada na pamet kao da je istinita. Situacije vas ne ine nesrenim. One u vama mogu izazvati fiziki bol, ali vas one ne ine nesrenim. Vae misli vas ine nesrenim. Vaa tumaenja, prie koje priate sami sebi ine vas nesrenim. Misli koje upravo pomiljam ine me nesrenim. Ta spoznaja razbija vau nesvjesnu identifikaciju sa tim mislima. Kakav tuan dan. Nije se udostojio ak ni da odgovori na moj poziv, iznevjerila me je... Priice koje govorimo sebi i drugima, esto u formi pritubi; one su nesvjesno osmiljene tako da ojaaju na uvijek krnji osjeaj sebe kroz biti u pravu, i tako proglaavanje nekoga i neega da je ,,u krivu. Biti ,,u pravu stavlja nas u poloaj zamiljene superiornosti i ojaava na lani osjeaj sopstva, ega. To takoer stvara i izvjesnu vrstu neprijatelja: da, egu su potrebni neprijatelji da bi odredio svoje granice, ak i vremenske prilike mogu posluiti toj svrsi. Kroz ustaljene mentalne procene i emocionalne reakcije stekli ste personaliziran, reaktivan odnos sa ljudima i dogaajima u svom ivotu. To su sve oblici samostvorene patnje, ali se oni ne prepoznaju kao takvi jer su oni za ego zadovoljavajui. Ego sebe ojaava kroz reaktivnost i sukob. Kako bi ivot bio jednostavan da nije tih pria. Pada kia. On me nije pozvao. Ja sam bio tamo, ona nije. Kada patite, kada ste nesreni, budite potpuno sa onim to je sada. Nesrea ili problemi ne mogu da opstanu u sadanjem trenutku. Patnja nastaje kada vi mentalno imenujete ili oznaite situaciju kao na neki nain nepoeljnu ili lou. Vi mrzite neku situaciju, tu mrnju personalizirate i zatim je uvodite u reaktivno ja. Imenovanje i oznaavanje je navika, ali ta navika moe biti razbijena. Ponite da vjebate neimenovanje na malim stvarima. Ako ste zakasnili na avion, ispustili i razbili oljicu ili se okliznuli i pali u blato, moete li da se uzdrite od toga da taj dogaaj oznaite kao dobar ili lo? Moete li odmah prihvatiti takvost tog trenutka? Etiketiranje neega kao loeg u vama izaziva emotivne greve. Ako samo dopustite da to jeste, a da ga ne oznaavate, odjednom e vam biti na raspolaganju ogromna mo. Ti grevi vas odsjecaju od te moi, moi samoga ivota. Oni pojedoe voku sa drveta znanja dobra i zla. Idite iza dobra i zla uzdravajui se od mentalnog oznaavanja bilo ega kao dobrog ili zlog. Kada odete iza te navike etiketiranja, kroz vas e potei mo univerzuma. Kada budete bili u nereaktivnom odnosu prema iskustvima, ono to biste ranije nazvali zlim ubrzo e se preokrenuti, moda ak smjesta, putem moi samog ivota. Posmatrajte ta e se dogoditi ako neko iskustvo ne nazovete zlim, ve u njega unesete unutarnje prihvatanje, jedno unutarnje da, i dopustite mu da bude ono to jeste. Kakve god da su vae ivotne okolnosti, kako biste se osjeali ako biste ih u potpunosti prihvatili takvim kakve one jesu - ba sada? 20

Postoje mnoge suptilne i manje suptilne forme patnje i one su toliko normalne da se esto ne shvataju kao patnje, i ego ih ak moe doivjeti kao zadovoljavajue - nervoza, nesigurnost, bijes, imati problem sa neim ili nekim, ozlojeenost, pritube. Moete nauiti da prepoznajete sve ove oblike patnje kako vam se dogaaju i znati: u ovom trenutku ja stvaram sebi patnju. Ako imate naviku da sebi stvarate patnju, vjerovatno stvarate patnju i drugima. Ovi nesvjesni obrasci uma esto prestaju prostim inom postajanja svjesnim njih, njihovim opaanjem u momentu kada se oni dogaaju. Nemogue je biti svjestan i stvarati sebi patnju. Ovo je udo: iza svakog stanja, osobe ili okolnosti koja izgleda loa ili zla postoji skriveno dublje dobro. To dublje dobro vam se pokazuje - i iznutra i spolja - kroz unutarnje prihvatanje onoga to jeste. Ne opirite se zlu, jedna je od najveih istina ovjeanstva. Dijalog: Prihvati ono to jeste. / Zaista ne mogu. To me vrijea i ljuti. / Onda to prihvati. / Da prihvatim da sam uvrijeen i bijesan? Da prihvatim to to ne mogu da prihvatim? / Da. Dovedi prihvatanje u svoje neprihvatanje. Dovedi predaju u svoje opiranje. Onda vidi ta e se dogoditi. Hronian fiziki bol je jedan od najgrubljih uitelja kojeg moemo imati. Otpor je uzaludan, njegova je lekcija. Nita ne moe biti prirodnije od nespremnosti na patnju. Pa ipak, ako biste uspjeli da se rijeite te nespremnosti, i ako biste dozvolili bolu da bude, moda biste otkrili izvjesnu unutarnju odijeljenost od bola, prostor izmeu vas i bola. To znai patiti svjesno, voljno. Kada svjesno patite, fizika bol e brzo sagorjeti ego u vama, budui da se ego uglavnom sastoji od otpora. Isto vai i za izuzetne fizike hendikepe. Ponudite svoju patnju Bogu, drugi je nain da se kae isto ovo. Ne treba da budete hrianin da biste shvatili duboku univerzalnu istinu koja je sadrana u simbolikom obliku u slici kria. Kri je instrument torture. On se koristi za najekstremnija muenja, limitacije i bespomonosti koje ljudsko bie moe da zamisli. Zatim se taj ovjek predaje, pati voljno, svjesno, to izraavaju rijei: Ne moja volja, ve e biti Tvoja volja. U tom trenutku kri, instrument torture, pokazuje svoje skriveno lice: on je i sveti simbol, simbol boanskog. Ono to izgleda da porie postojanje svake transcendentalne dimenzije ivota, kroz predaju postaje ulaz u tu dimenziju. * * *

Ekart Tol se rodio u Njemakoj, gdje je ivio do svoje trinaeste godine. Nakon to je diplomirao na Univerzitetu u Londonu, bio je istraiva, saradnik i supervizor na Univerzitetu Kembrid. Kada je imao dvadeset i devet godina, duboka duhovna transformacija bukvalno je rastvorila njegov stari identitet i radikalno promijenila tok njegovog ivota. Sljedeih nekoliko godina posvetio je razumijevanju, usvajanju i produbljivanju te transformacije koja je oznaila poetak snanog unutarnjeg putovanja. On ne pripada niti jednoj odreenoj religiji ili tradiciji. Svojim uenjem on prenosi jednostavne, pa ipak duboke poruke bezvremenom i prostom jasnoom drevnih duhovnih uitelja: postoji izlaz iz patnje u spokojstvo. Ekart Tol sada veoma mnogo putuje drei predavanja irom sveta. Od 1996. godine ivi u Vankuveru, u Kanadi. 21