Kolegij: Govornitvo (mini skripta E.

Pletikos) Odsjek za fonetiku Filozofski fakultet Sveuilita u Zagrebu

Str. 1

RETORIKA DEFINICIJE: Aristotel: Retorika je umijee pronalaenja uvjerljivog u svakom datom trenutku. Ciceron: Retorika je umijee govorenja prilagoenog za uvjeravanje. Kvintilijan: Retorika je lijepo, vjeto govorenje. kari: Retorika je disciplina kojoj je predmet retoriko govorenje. Retoriko je govorenje javno, usmjereno prema drugima.

FAZE PRIPREME GOVORA: I. PRIKUPLJANJE (inventio)

II. RASPOREIVANJE (distributio) III. SASTAVLJANJE (elocutio) IV. UENJE GOVORA (memoria) V. GOVORNA IZVEDBA (actio) Retoriki govor ujedinjuje: volju, razum, osjeaje, etiku i poetiku.
Temeljna nakana retorike jest uvjeriti i pridobiti nekoga za neku ideju ili akciju. Vrste govora (prema Aristotelu): 1. 2. 3. Politiki ili savjetodavni Sudski ili sudbeni Epideiktiki ili sveani

Stilovi govora (u antikoj retorici) 1. 2. 3. visoki srednji jednostavan

Povijest retorike u tri poteza I. U Sirakuzi na Siciliji u 5. st. pr. Kr. prvi (izgubljeni) Koraksov ubenik iz retorike.

U 4. st. pr. Kr. sofisti (retoriari) naspram platonistima (dijalektiarima). Aristotel jasno odvajao retoriku-topiku (entimem) od logike (silogizma). (Zenon izmislio amblem otvoren dlan za retoriku i pest za dijalektiku.)

II.

R. Descartes u 17. st. udario temelje znanstvenoj metodi. Logini pristup e se razvijati u 18. st. s

prosvjetiteljstvom, a pogotovu kroz 19. st., kada je znanost u punom zamahu. Moderno doba prve polovice 20. st. pretstavlja potpunu prevlast scientizma povjerenja u znanstvene metode, a potpuni gubitak ugleda govornitva. III. Druga je polovica 20. st. oznaena kao postmoderna, koju najavljuje F. Nietzsche: "...injenice su

upravo ono drugo interpretacije." M. Heidegger: Retorika je nuna u istraivanju jer su injenice same nijeme... Mi moramo govoriti kroz njih i za njih." 1984. na University of Iowa odran je simpozij Retorika humanistikih znanosti, gdje su iznesena istraivanja o tome kako znanstvenici komuniciraju meusobno i s drutvom izvan znanstvene zajednice. U zborniku radova s toga skupa lanak Michaela C. McGee i Johna R. Lyne ima duhovit naslov to rade ovi dobri ljudi kao to ste vi (tj. znanstvenici) na mjestu kao to je ovo (tj. u retorici) ("What Are Nice Folks Like You Doing in a Place Like This").

Kolegij: Govornitvo (mini skripta E. Pletikos) Odsjek za fonetiku Filozofski fakultet Sveuilita u Zagrebu

Str. 3

Iz Aristotelove retorike: Metode uvjeravanja 1. Tehnike one koje moemo sami konstruirati metodom i svojim zalaganjem 2. Atehnike one koje nismo sami pronali, ve postoje od ranije; svojstvene sudskom govornitvu Uvjeti koji pridonose uvjerljivosti govora su: 1. Karakterne osobine govornika 2. Raspoloenje sluatelja 3. Osjeanja (uzbuenja due pod ijim utjecajem ljudi mijenjaju miljenje ljutnja, blagost, strah, stid, zavist, plemenito nadmetanje) Metode uvjeravanja zajednike svima vrstama govornitva: 1. Primjer slian je indukciji koja je osnovni princip dokazivanja a) navoenje izvrenih djela b) govornik ih sam nalazi ( parabole i basne) 2. Entimem najznaajnija metoda uvjeravanja, odreena vrsta silogizma a) demonstrativni (izvodi zakljuke iz priznatih premisa) b) pobijajui (izvodi zakljuke iz premisa suprotnih premisama protivnika) Tri su oslonca u govornitvu:
1. 2. 3. Etos etika (sveope dobro u drutvu) Patos osjeaji (pohvalni, pokudni) Logos logika (ono to je najvjerovatnije istina)

Vjetina sluanja govora 1. PANJA USMJERENA NA GOVORNIKA panja aktivirana i usmjerena na izvor zvuka

2. ODSTRANJENJE SUBVOKALIZACIJE (unutarnjeg govora) ne ponavljati rijei u sebi

3. PREDOAVANJE (IMAGINATIVNOST) * slikovito predoavanje

4. LOGIKA KONTROLA * provjerava se loginost zakljuivanja, je li tema obuhvaena u cjelini, jesu li pojmovi definirani, je li razdioba simetrina i po kojem je kriteriju provedena otkrivaju se manje logike poglreke (lapsusi, pleonazmi, oksimoroni i sl.)

5. ANTICIPACIJA * sluanje unaprijed predvianje onoga to slijedi ono to moemo predvidjeti je redundantno, a ono to ne moemo je informativno

6. ATRIBUCIJA razluiti reeno (govornik) od pomiljenog (sluatelj)

7. SELEKCIJA razlikujemo bitno od nebitnog otkrivamo sredinju misao

8. PRAENJE RETORIKE SHEME treba znati u svakom trenutku prepoznati na kojem je dijelu govora govornik

9. SAETAK treba izvui ono to je bitno (zapamtiti, zapisati) o emu se govorilo (tema) i to se o tome reklo (rema: sredinja misao, argumenti)

10. BILJEKE

Kolegij: Govornitvo (mini skripta E. Pletikos) Odsjek za fonetiku Filozofski fakultet Sveuilita u Zagrebu

Str. 5

VJEBE ZA GLAS I IZGOVOR 1. 2. 3. 4. 5. 6. 7. 8. 9. 10. 11. 12. 13. 14. 15. 16. 17. 18. 19. Zauzimanje poloaja, protezanje, zijevanje te oputanje Duboko disanje trbunim miiima (udah kroz poluzatvoren nos, izdah na sss) Impulsno vrlo glasno "ha" trzajem iz pleksusa Produeno (to dulje na jednom dahu) foniranje "a" uz traenje najbolje rezonacije u ustima i drijelu Isto kao pod 4. uz pojaano samosluanje (rukama na uima ili traenje rezonacije u prostoriji, najbolje u kutu) Ponoviti vjebe pod 1. Izgovarati brojeve na nain pod 3. Masaa grla, sputanje grkljana, produeno foniranje na niskom tonu; traenje osjeta vibracije na prsnoj kosti - isturiti prsnu kost i kucati po njoj Energino i "vratolomno" brzo brojanje u aptu do sto Ponoviti vjebu pod 1. Naizmjenino energino izgovaranje "i" i brojeva; osjet vibracija na tvrdom nepcu iz "i" treba zadrati i u rijeima Izgovaranje brojeva s vrlo jakim i vrlo produenim "sss" Izgovaranje brojeva sa zaepljenim nosom, ali bez unjkanja; naizmjenino otvarati i zatvarati nos Kao pod 1. Glasno govorenje sa vrstim izgovorom improviziranog teksta s usredotoenom panjom na donji (trbuni) potisak Isto to i pod 15. s dodatnim osjetom vibracija na prsnoj kosti Isto to i pod 16. s dodatnim osjetom na nepcu uz povremeni "i" Isto to i pod 17. s pojaanim sluanjem (rukama na uima) "Svaanje" svakog sa svakim glasno s velikom gestom; drati na "okupu" etiri toke: donji potisak, prsnu kost, vibracije na nepcu i samosluanje

Napomena: Te se vjebe izvode svakodnevno i dugotrajno. Tim se vjebama (pa i reduciranim) neposredno pred javni nastup smanjuje trema.

POETNO DIZAJNIRANJE GOVORA I. SREDINJA MISAO ( TEMA) formalno jedna, izjavna, stilski neobojena reenica sadrajno netrivijalna, obranjiva II. CILJ jasan i tono odreen, mjerljiv III. PROFIL PUBLIKE ne postoji loa publika, ve samo govor neprilagoen toj publici minimalna opservacija: pretpostavka, sondaa, anketa potpuna opservacija: - demografski podaci: broj sluaa, dob, spol, naobrazba, zanimanje, imovinsko stanje, rasa, nacionalnost, stranaka pripadnost... - znanje (odnos objektivnog znanja i svijesti o znanju), - spremnost (koliko publika ve poznaje temu, koliko joj je bitna, koliko pamti o njoj), - otroumnost (intelektulanla sposobnost apstrakcije, implikacije, finog razlikovanja), - vjerovanja, stavovi, vrijednosti, interesi... IV. STRATEGIJE naini pristupa sluateljima radi postizanja cilja informiranje (npr. vijesti) instruiranje (npr. predavanja) interpretiranje (npr. kritika umjetnikog djela ili komentar politikog dogaaja) uzbuivanje persuazija (uvjeravanje) argumentiranje (obrazlaganje) zabavljanje (npr. govor nakon ruka ili veere) transformiranje rjeavanje problema (brain storm)

V. OPI UVJETI GOVORA vrijeme: kada i koliko dugo prostorija, govornica, broj i raspored sluaa scenarij (koji smo po redu) scenografija kostimografija pomona sredstva i mediji, trokovi i sl.

Kolegij: Govornitvo (mini skripta E. Pletikos) Odsjek za fonetiku Filozofski fakultet Sveuilita u Zagrebu

Str. 7

Sredinja misao Sadrajno: To je glavna misao govora, ono zbog ega se odluuje govoriti. Smjetaj sredinje misli: Sredinja se misao smjeta u tematsko podruje, npr. o maslinarstvu, o vrsnosti pisca, o monetarnoj politici. Slikovito: To je zrno, jajace ili gentski kod iz kojega izrasta cijeli govor; dapae, negativno odreenje je: sve u govoru to ne proizlazi iz sredinje misli, digresija je. Formalno: Sredinja misao je jedna izrina nefigurativna reenica (dakle, ne pola reenice, ne dvije-tri reenice, ne upitna, ili usklina, ili zapovjedna ili eljna, ne slikovita).

Ilustracije: Drava mora poticati u naem mediteranskom podruju maslinarstvo do mjere da se proizvodnja maslinovog ulja udeseterostrui do 12 godina. Marinkovi je bolji pisac nego egedin. Hrvatska kuna nije precjenjena. Antiprimjeri: O maslinarstvu (to nije cijela reenica-to je tema, a ne sredinja misao). Kako poveati proizvodnju maslinova ulja? (to je upitna reenica i ne izrie kako, nego pita kako). Maslinarstvo je prava budunost ivota na naim otocima (to je slikovito odreenje i zato vieznano).

Provjere valjanosti sredinje misli: a) Na dimenziji originalnost/trivijalnost, a u vezi s konkretnom publikom, postavlja se pitanje misli li tko od nazonih suprotno; to ih je manje, sredinja je misao trivijalnija, pa ako je takvih zanemariv broj, odustaje se od govora te sredinje misli toj publici. Unutar iste teme sredinja se misao moe pomicati dok ne postane netrivijalna npr: svi misle da treba poticati maslinarstvo, ali ne ove, niti jo idue godine jer, naalost, nema za to sredstava; tada se sredinja misao moe promjeniti u: Maslinarstvo treba poticati

odmah od ove godine s 30 mil. kuna godinje. Takva sredinja misao toj publici nije trivijalna. b) Sredinja se misao provjerava na dimenziji dokazljivosti; treba za nju pronai vrste argumente ili barem jedan vrlo jak, npr. maslinovo ulje je jako zdravo i zato je siguran izvozni proizvod; Sve se druge mediteranske zemlje ve uvelike bave maslinarstvom. Pobijanje prigovora: treba predvidjeti jake prigovore, npr: Druge zemlje proizvode toliko da su zasitile svjetsko trite; pravila EZ ograniavaju poveanje proizvodnje; U proraunu nema novaca za poticanje maslinarstva. Neutralizacija prigovora npr: Svjetsko trite pokazuje trend porasta potronje maslinovog ulja koji uskoro nee biti usporen. Nae je ulje kvalitenije. Treba pouriti sa sadnjom maslina ba sada dok jo nismo pod strogim ogranienjem EZ. Novca koji proizvodi jo vie novaca uvijek ima u izobilju, a maslinarstvo je takva profitabilna investicija.

Kolegij: Govornitvo (mini skripta E. Pletikos) Odsjek za fonetiku Filozofski fakultet Sveuilita u Zagrebu

Str. 9

Dimenzije profila publike

1.

Ope demografske osobine (broj sluaa, dob, spol, visina i vrsta naobrazbe, zanimanje, imovinsko stanje, vjera, pripadnost stranci, nacionalnost)

2. 3.

Znanje i svijest o znanju (za instruktivnu strategiju) Stupanj spremnosti Spremnost: a) zaokupljenost temom b) osjeaj vanosti teme c) stupanj zapamivanja

4.

Stupanj otroumnosti Otroumnost: inteligencija i znanje b) sposobnost razlikovanja c) sposobnost impliciranja a mjeri se kroz: a) sposobnost apstrakcije

5.

Vjerovanja, stavovi, vrijednosti, interesi (za persuazivnu i uzbuujuu strategiju) Vjerovanja: fiksna i promjenjiva; stereotipi - vjerovanja cijele skupine. Stavovi: pozitivni i negativni emotivni odnos. Vrijednosti: temeljni pojmovi koji usmjeruju ponaanja, vjerovanja i stavove.

6.

Spoznaja problema i stupanj elje da ga se razrijei (za strategiju rjeavanja problema)

7. 8. 9.

Stupanj ozbiljnosti (za zabavljaku strategiju) Emotivnost (za uzbuujuu strategiju) Desna/lijeva hemisferalnost (desna: emotivnost, slikovitost, cjelovitost, humor; lijeva: analitinost, simbolinost, loginost)

KOMPOZICIJA GOVORA

I.

UVOD Zaglavlje: pozdravljanje predstavljanje oslovljavanje Predgovor: stvaranje naklonosti prema govorniku stvaranje zanimanja za temu

II. GLAVNI DIO Pria Razdioba (u naelu dvojna) Iznoenje (razlozi) Potkrijepe Pobijanje

III. ZAKLJUAK Saetak Poziv Efektni zavretak Zahvala (i/ili isprika)

Kolegij: Govornitvo (mini skripta E. Pletikos) Odsjek za fonetiku Filozofski fakultet Sveuilita u Zagrebu

Str. 11

RETORIKE FIGURE - izrazi kojima se neto kae na neobian ili nedoslovan nain, sprazumijevaju ljude bre i potpunije. U retorici (i teoriji knjievnosti) opisano je preko 120 figura... Mogu se podijeliti u brojne skupine: (logike figure, tropi, figure misli, figure rijei, sintaktike figure, morfoloke tvorbene figure i leksike figure). LOGIKE * definicija * dedukcija * indukcija * silogizam, * entimem, * sorit * analogija * dilema POETSKE * usporedba, metafora, * metonimija, * sinegdoha, * antiteza rijei, * antiteza reenica, antimetabola, parafraza, * perifraza, * sinatroizam,

Opiran popis i opis nalazi se u knjizi: I. kari "Temeljci suvremenoga govornitva", Zagreb: kolska knjiga, 2003. Jo neke od brojnih zanimljivih figura: eufemizam, anafora, epifora, klimaks, pretericija, paradoks, katakreza, simbol, amblem, pleonazam, onomatopeja, antonomazija, asteizam, litota, hipalaga, epifraza, oksimoron, epitokazam...

ARGUMENTI (logike potkrjrepe) 1. Naravni argumenti: *podaci *injenice *svjedoci 2. Logike figure: definicija vrste: esencijalna ili logika, rjenika, ugovarajua, precizirajua itd. Dijelovi logike definicije: Pravila definiranja: Pogreke u definiranju: dedukcija indukcija silogizam (zakljuivanje od opeg prema pojedinanom) (zakljuivanje od pojedinanog prema opem) - vrsta deduktivnog zakljuka - sastoji se od dvije premise (a, b) i konkluzije (c) entimem - sadrajno: svaki retoriki zakljuak, vjerojatnost - formalno: skraeni silogizam, nedostaje premisa ili konkluzija sorit analogija dilema (niz entimema, a=b, b=c, c=d, d=y; zakljuak a=y)

(zakljuivanje o slinosti dvaju predmeta) (daje se na izbor dvoje prividno jedina rjeenja, jedan je od mogunosti oito povoljna, a druga nepovoljna)

3. Namjerne ili sluajne logike pogreke: (ERISTIKE SMICALICE, SOFIZMI, PARALOGIZMI)

Kolegij: Govornitvo (mini skripta E. Pletikos) Odsjek za fonetiku Filozofski fakultet Sveuilita u Zagrebu

Str. 13

RETORIKO-POETSKE FIGURE usporedba - pojaava se izraz, ne objanjava se (usporedba nije: on je visok kao ja), nego se doarava neka osobina (hoda gipko usporedba: hoda kao srna) metafora (najivlji trop, skraena usporedba - ostaje samo slika s kojom se usporeuje)

metonimija

(neto se izrie rijeju drugog znaenja koje je u odnosu s prvim (autor za djelo, vrijeme za dogaaj u tom vremenu itd.)

sinegdoha

(podvrsta metonimije, izrie se dio za cjelinu)

antiteza rijei / reenice

(u opreku se stavljaju suprotni pojmovi / dvije reenice)

antimetabola

(opreka dviju usporednih reenica, isti su pojmovi u drugom odnosu)

parafraza

(poznati izriaj se preinai i dobiva novi smisao, ali ostaje prepoznatljiv)

perifraza

(definicija, opis umjesto naziva za neto)

sinatroizam

(nalik perifrazi, nabrajaju se dijelovi cjeline)

ARGUMENTACIJA Definicija: Argumentiranje je retoriki postupak kojim tvrdnja zdravorazumski postaje sluaima vrlo

vjerojatnom istinom. Tvrdnja Tvrdnja se najee izrie u obliku jednostavne reenice koja se sastoji od subjekta i predikata. Predikat je kopula i predikatski dodatak (npr. Altruizam je egoizam.). esto je u obliku izrine sloene reenice kojoj je glagol u glavnoj: smatram, mislim, drim, tvrdim, ini mi se i sl. Za sluaj da tvrdnja ne proe otvaramo odstupnicu kroz rijei: veina, neki, stanoviti, najee, uglavnom i sl. (odreenje jakosti tvrdnje, stupnja uvjerljivosti tvrdnje). Vrste tvrdnji: 1. injenina tvrdnja 2. Uzrono-posljedina tvrdnja 3. Vrijednosna tvrdnja 4. Tvrdnja o postupcima ili tzv. politika tvrdnja Ono to je sluateljstvu samo po sebi prihvatljivo, ne treba dokazivati. injenice se (oiglednosti) i okusi ne dokazuju (ali estetski sudovi da).

I.

TO JE NETO?

injenina tvrdnja, tvrdnja o naravi stvari Primjeri: Hrvatska je demokratska drava. Rat u Bosni je muuetniki sukob. Pomirenje Hrvata i Srba je mogue. Taktike dokazivanja su: primjeri, podaci, induktivni dokazi, autoriteti, analogije, kontrasti, disjunkcije i definicija predikata (koji u obliku silogizma treba povezati sa subjektom). Slaba mjesta su: neuvjerljiv primjer, neprovjeren podatak iz rukava, pristran, nekompetentan ili sporan autoritet, nereprezentativna indukcija, netona definicija, pogreen silogizam. II. ZATO JE NETO? Tvrdnja o vezi uzroka i posljedice

Kolegij: Govornitvo (mini skripta E. Pletikos) Odsjek za fonetiku Filozofski fakultet Sveuilita u Zagrebu

Str. 15

Kad su poznate posljedice, tvrdnje se postavljaju o uzrocima, a kad su poznati uzroci o posljedicama (prognoziraju se ishodi). Primjeri: Kineski je zid uzrokovao pad Rimskog carstva. Smanjenje poreza poveava inflaciju. Otvaranje brojnih kafia jaa domau valutu. Pad proizvodnje uzrokovan je slabom motivacijom radnika. Treba razlikovati uvjete, utjecaje i uzroke. Uzroci su ubrzavajui (povodi), daleki, bliski, potrebni, dovoljni, reciproni. Odgovornost je vrsta izvedenog uzroka. Uzrok se argumentira (istrauje): (1 4 su Millove metode) 1. istraivanjem zajednikog prethodnog dogaaja mnogim istim posljedicama, 2. metodom razlike barem dva sluaja u svemu jednaka osim u neemu imaju i u prethodnom stanju neku razliku (koja je uzrok), 3. korelativna veza dviju dimenzija, 4. metodom eliminacije (od svih moguih uzroka odstranjuje se jedan po jedan kao to se ini u znanstvenom pokusu ili kako ini Sherlock Holmes), 5. analogijom (istraivanje lijekova pokusima na ivotinjama), 6. utvrivanjem prethoenja, 7. uoavanjem kauzalnog lanca. Slaba mjesta: prethoenje ne mora biti uzrokovanje, lanac puca na najslabijoj karici, u metodi eliminacije se ne uzimaju poetno svi mogui uzroci, korelacija moe biti samo koincidencija (zbog zajednikog treeg uzroka).

III. KAKVO JE NETO? Vrijednosna tvrdnja Vrednovanje se ini na skali kategorija: dobar zao, koristan tetan, ispravan pogrean, lijep ruan i sl. Vrednuju se: prirodne stvari graevine (Nae je more najljepe. Juina je ogavna) (Bisdenta je vrhunska zubna pasta. Trabant je armantan auti.)

ljudi postupci dogaaji pojmovi

(kao djelatnici: Marko je traljav inenjer. Ivan je vrlo savjestan u radu; kao osobe: On je vjeran drug.) (To je bilo pravo junako djelo.) (Oluja je bila velianstvena pobjeda.) (drava, sloboda, terorizam, informatika, kvaliteta ivota).

Argumentiranje se slui 1. definicijama 2. iznalaenjem posljedica 1. Pri definiranju treba odrediti predikatni dodatak. Ono ime se odreuje zove se kriterij ili standard. (Primjer: XXX je dobra tvrtka. Pod dobrom tvrtkom podrazumijeva se ona koja... nabrajaju se kriteriji) 2. Uzrono-posljedino podupiranje ide preko dobrih/loih posljedica. (On je dobar direktor jer je poveao plae za 40%). Kad ima mnogo kriterija ili vie posljedica treba ih ponderirati (odrediti im teinu). Superlativno se vrednovanje podupire stvaranjem kategorije s jednim elementom. (Takav zloin nije nigdje vien). Postupke najee vrednujemo kriterijem 1. korisnosti 2. etinosti. Tvorevine najee vrednujemo prema 1. praktinim vrijednostima (kao posljedice) 2. estetskim kriterijima. Estetski su kriteriji: proporcija, mala distorzija proporcije, kontrast, harmonija, umijenost, asocijacije, moralne posljedice (npr. agresija i crtii). Slaba mjesta: prigovor na izbor kriterija (zato ovi, a ne drugi; tzv. dvostruki kriteriji), neslaganje oko ljestvice utega, sumnja oko toga da subjekt ispunjava kriterije. *

Apsolutna istina

zrnce istine
Str. 17

Kolegij: Govornitvo (mini skripta E. Pletikos) Odsjek za fonetiku Filozofski fakultet Sveuilita u Zagrebu

Toulminov model argumenta

Jakost tvrdnje

Sigurno ................Vjerojatno ................Prihvatljivo .............Mogue............. Elementi argumenta: 1. TVRDNJA zakljuak koji elimo utemeljiti naim argumentom 2. TEMELJ 3. KOPA oitosti: injenice, podaci... koji tvrdnji daju oslonac (temelj).... razlozi, toposi... kojima povezujemo tvrdnju i temelj (velika premisa) stupanj uvjerljivosti koji pridodajemo tvrdnji razlozi... kojima oslabljujemo, unitavamo protivniku tvrdnju kidanje veze izmeu temelja i kope

4. POTPORA dodatni razlozi.... koji potpomau, pojanjavaju kopu 5. JAKOST TVRDNJE 6. POBIJANJE

Toposi Topos = (OPE) MJESTO (mn. topoi i toposi) Opa mjesta su openite tvrdnje koje su OPE PRIHVAENE (od naroda ili od jednog auditorija) ili koje izraavaju VRLO VJEROJATNE ISTINE. Toposi u argumentaciji slue kao VELIKE PREMISE. MALA PREMISA (ili argument) Malu premisu ine injenice i/li podaci, pa ak i kvalifikacije (ili negativno diskvalifikacija, etiketa). injenice su sporne ili nesporne. injenice treba : 1. utvrditi 2. provjeriti da su to, a ne neto drugo. Ciceron, Kvintilijan: toposi -skladita argumenata Perelman grupira topose ovako: 1. mjesto kvalitete (prednost ima jedinstveno, originalno, posebno, neponovljivo, teko ostvarivo, nezamjenjivo, rijetko nad zamjenjivim, otrcanim, estim, itd.) 2. mjesto kvantitete (vei broj neega, vea koliina neega vrijedi vie, ono to zadovoljava vei broj ljudi, to dulje traje, ono to je redovno valja vie nego neto iznimno itd.) 3. mjesto reda (vrijedi vie ono to je starije, nadreenije, vie vrijedi naelo nego pojedinani sluajevi, vie cilj nego sredstvo, vie uzrok nego posljedica, norma nego normalno) 4. mjesto postojanja (vie vrijedi postojee, realno, aktualno, mogue nego eventualno, nemogue, planirano) 5. mjesto biti (vie vrijedi bitno, tipino, karakteristino nego nebitno, sporedno, nekarakteristino) 6. mjesto osobnosti (posebno se cijeni autonomija, dostojanstvo, ponos, ast, zasluge, estitost)

Kolegij: Govornitvo (mini skripta E. Pletikos) Odsjek za fonetiku Filozofski fakultet Sveuilita u Zagrebu

Str. 19

Prema Aristotelu Svaka dobra definicija je pravi uvjeravajui topos. Svaki zakonski propis je topos. Svaka naredba je topos. Svaka donesena odluka je topos. Svaka autoritativna izjava je topos.

Primjeri (I. kari) - za prvotne istine: Kvadrat nad hipotenuzom jednak je zbroju kvadrata nad katetama. Zbroj unutarnjih kutova u trokutu iznosi 1800. Paralelni se pravci sijeku u beskonanosti. ivo nastaje od ivoga. Sila tee je proporcionalna masi. Logaritam od jedan na svakoj je bazi nula. - za uvjeravajue (prave) topose: Krivica je individualna. Ratni zloini ne zastarjevaju. Svatko je nevin dok mu se ne dokae krivica. (in dubio pro reo). Bespravno steeno treba vratiti. Svi su ljudi ravnopravni. I jo neroeno dijete je ovjek. Granice se ne smiju mijenjati silom. Nita nije praktinije nego dobra teorija. - za neke eristike topose: Sve je relativno. Mi smo bili drukiji. Doli smo do dna. Narod je opljakan. Novine lau. Politika je kurva. Velika riba jede malu ribu. Tko radi, taj i grijei.

Neverbalni znakovi Umjesto neverbalni, u govornitvu postoji i naziv uzgovorni znakovi.

PARALINGVISTIKI

- oni koji se uju u govornoj izvedbi (boja glasa, jaina, ton, intonacija, tempo, stanke, ritam, govorne modulacije: vibrato i tremolo); npr. izvedba Martina Lutera Kinga

EKSTRALINGVISTIKI - KINEZIKI (oi, mimika, gesta (najvie ruke), dranje tijela) - PROKSEMIKI (znaenje prostornih odnosa: udaljenost govornika, prostorni raspored npr. sjedenja za stolom, teritorijalno ponaanje)

Podjela prema ulogama (uglavnom kineziki znakovi): 1. izrazi osjeaja 2. ilustratori dirigenti (prate tempo i naglaena mjesta u govoru) - piktografi (pokazuju oblik) - kinetografi (ilustriraju akciju, brzinu) - ideografi (logiki razdijeljuju govor, 1, 2, 3...) 3. amblemi 4. regulatori 5. adaptori (konvencionalni znakovi: nain bojanja na prste, pobjeda, figa, OK. i sl.) (reguliraju komunikaciju: kontakt oima, kimanje glavom, pokazivanje rukom) (pokazuju tjelesnu adaptaciju: gutanje, pijenje vode i sl.)

Podjela prema obliku: koji su poeljni, a koji nepoeljni? npr. dlanovi prema dolje ili prema gore? palevi, pranje ruku, dikobraz, pitolj, zvonik... prinevska gesta-ruka u depu, stisnuta pesnica, kaiprst

Ostali neverbalni znakovi: npr. vrijeme, mirisi, odjea, minka, frizura, rekviziti i pomoni mediji, olovka itd. MODALNI IZRAZI Definicija:

Kolegij: Govornitvo (mini skripta E. Pletikos) Odsjek za fonetiku Filozofski fakultet Sveuilita u Zagrebu

Str. 21

Modalni su izrazi kratki stereotipni komentari koje izrie sam govornik tijekom govora. Uinci: govornik istanuje svoju misao, izraava odnos prema svom iskazu i prema sluaima govor dobiva na glatkoi, eleganciji, uljudnosti i prozirnosti (redundanciji) govornik prikriva mjesta oklijevanja, tj. izbjegava potapalice i zastoje Uloge (funkcije): Fatika (uspostavljanje, uvrivanje, provjera komunikacije): obratite panju, gledajte... Poziv ili sugestija: kao to znate, sloit ete se sa mnom, ako dopustite, sapienti sat...

Spojnice (konektori): nadalje, kao to rekoh, prije je reeno, u vezi s tim... Rastavljanje: s jedne strane.., a s druge, no, za razliku, naprotiv... Implikacije: u krajnjoj liniji, razabire se, znai, dakle, mutatis mutandis...

Kvalifikacije: naalost, na (svu) sreu, ne daj Boe, jednostavno, horribile dictu... Subjektivnost: po mom sudu, smatram, ceterum censeo... Isticanje/pojaanje: zasigurno, jamano, dakako, treba naglasiti, urbi et orbi, last but not least... Ublaavanje: usuujem se rei, ako se ne varam, s vaim doputenjem, grubo govorei...

" Potapalice: (postale od modalnih izraza, izbjegavati !): no, znai, hou rei, kako da kaem...

SMICALICE (Eristike figure)

Schoppenhauer:

eristika dijalektika je umijee voenja rasprave (prepirke) u kojoj je cilj uvijek biti u pravu bez obzira na apsolutnu istinu.

Klai:

eristika (gr. eris=svaa, prepirka) vjetina prepiranja

1. Zahtjev da se definira pojam A: Svi koji ele estetsku operaciju nosa su psihopati. B: to su vama psihopati? 2. Proirenje protivnikove tvrdnje i suavanje vlastite tvrdnje (insatnca) A: Vladina politika je dobra. B: Vladina politika nije dobra jer smanjuje standard, poveava broj nezaposlenih... A: Mislio sam samo na vladinu monetarnu politiku i ti na njezin antiinflacijski aspekt. 3. Izvod do apsurda A: Svijet se urotio protiv Hrvatske. B: Urota podrazumijeva vrst savez lanova. Vi, dakle, tvrdite da je svijet u vrstom savezu. 4. Pretericija Neu ja ovdje iznositi injenicu da je moj sugovornik bio tri puta optuivan za pronevjeru novca, ve elim raspravljati o naoj dananjoj temi. 5. Prolepsa (preduhitrenje) Netko e rei da je ovo govorim iz vlastitih interesa, meutim,... 6. Retorsio argumenti (preotimanje) A: On je dijete i ne treba ga kazniti. B: Ba zato to je dijete treba ga kazniti, jer ako sada ne naui kako se treba ponaati, nee nikada. 7. Epifraza A: Na je klub osvojio tree mjesto. B: Da, od ukupno tri kluba koja su se natjecala. 8. Uvrenje indukcije A: Jesmo li u trgovinama za vrijeme rata imali kruha, mlijeka, ulja...? B: Jesmo. A: Je li na pumpama bilo goriva? B: Je. A: Je li gradski promet funkcionirao? B: Jest. A: Dakle, u vrijeme rata ivjeli smo normalno. 9. Unitavanje protivnikove indukcije (exemplum in contrario) B: Da, ali vlakovi nisu vozili na svim relacijama, okolna sela su bila izolirana, kole nisu radile tri mjeseca... 10. Antiparastaza Da, ja sam lagao, ali laganje me je spasilo od sigurne smrti. 11. Ad hominem Smetaju vam visoke cijene, a zastupate slobodno trite.

Kolegij: Govornitvo (mini skripta E. Pletikos) Odsjek za fonetiku Filozofski fakultet Sveuilita u Zagrebu

Str. 23

12. Ad personam To mi kaete Vi, koji ste dugogodinji alkoholoar! 13. Ad populum Tko je poten, sloit e se sa mnom. 14. Ad auditores Protivnik kae da je inflacija korisna, a mi se okrenemo publici i ironiziramo: "pa svi znaju da nije". 15. Ad misericordiam Izgubila je mua i djecu, pa nemojte joj jo i kuu uzeti. 16. Ab utile Protivnicima izgradnje ceste kaemo da e se vrijednost njihova zemljita utrostruiti. 17. Ad baculum Ako ne povuete svoje snage, izvrit emo zrane udare na vae gradove! 18. Koncesija Priznajem da varijanta koju predlaete ima ekonomskih prednosti, meutim, ona u potpunosti zanemaruje demografske faktore koji su ovdje mnogo bitniji.

Ostale smicalice: etiketiranje, kvalifikacija, fino razlikovanje, odlaganje, ivciranje suparnika...

PRIGODNI GOVORI

Glavne su vrste prigodnih govora: 1. uvoenje i predstavljanje govornika 2. prigodom unapreenja, promocije, nagraivanja, umirovljenja 3. zahvala na priznanju, unapreenju 4. komemorativni govori (razne obljetnice) 5. nadgrobni govori 6. inauguracijski govori 7. pozdravni govori 8. zdravice 9. otvaranje izlobe, nekog objekta, zavretak nekog rada, potpisivanje sporazuma, prije poetka neke akcije, postavljanje kamena temeljca i dr. Sveani prigodni govor (Speech) Upute: 1. 2. 3. 4. 5. 6. 7. 8. 9. 10. 11. 12. 13. 14. 15. Govor mora trajati tono prema dogovoru (30 sekundi do 5 min. u naelu) Po tonu mora biti svean, a po sadraju prigodan. Okosnica mu je anegdota s poantom (kao prigodom dodjele Oscara). Treba spominjati osobna imena prisutnih. Treba govoriti osobno. Treba izbjegavati otrcane izraze, a sluiti se poetskim i retorikim figurama. U govoru je osjeajnost dominantna. Govor mora biti maksimalno elegantan. Treba se drati obrednosti. Govor mora imati humora (ako prigoda to ne iskljuuje). Ne smije se itati (treba memorirati!) Pogled mora biti usmjeren prema publici pravilno rasporeen. Govoriti treba slobodno s primjerenom mimikom i gestom. Neposredno pred govor treba impostirati glas i izgovor (poznatim vjebama). U pogodnom trenutku (ili predvienom) treba se sam spontano javiti za rije.

Zdravice Zdravice su stare retorike vrste. U nas su se njegovale u narodu posebno svatovske, roendanske,

Kolegij: Govornitvo (mini skripta E. Pletikos) Odsjek za fonetiku Filozofski fakultet Sveuilita u Zagrebu

Str. 25

svetkovinske, za krtenja, za momakih zabava Dvije su svrhe: 1. zahvala i pohvala 2. stvaranje ugodnog ozraja Obvezatni sadraj: 1. treba jasno istaknuti komu se govori 2. treba hvaliti vrline onoga kome se obraamo i zahvaljivati mu 3. treba priati anegdote, davati ilustracije 4. treba isticati ope miljenje Treba izbjegavati: 1. pouavanje 2. uvjeravanje 3. obrazlaganje (argumentiranje) 4. neslaganje (isticanje svog posebnog miljenja) Stil je: 1. humoristian 2. elegantan 3. slikovit, s mnogo figura Trajanje: od 30 sekundi do 3 minute.