1. BIOLOGIJA ZNANOST O IVOTU BIOLOGIJA gr.

r. bios = ivot, logos = govor, rije znanost o ivim biima i ivotnim procesima 2. OSOBINE I ORGANIZACIJSKE RAZINE IVIH BIA Carl Linne 18.st., vedski prirodoslovac dvoimeno nazivlje ili binarna nomenklatura svakoj biljci i ivotinji dao je dva latinska imena prvo ime oznauje rod i pie se velikim poetnim slovom, a drugo oznauje vrstu organizama i pie se malim poetnim slovom Linne osniva taksonomije (gr. taxis = red, raspored, nomos = zakon) ili sistematike, grane biologije koja se bavi imenovanjem i razvrstavanjem (klasifikacijom) razliitih ivih bia VRSTA skupina organizama koji imaju mnogo zajednikih osobina i mogu se meusobno razmnoavati i dati plodne potomke Vrste s nekim zajednikim osobinama zdruene su u istom rodu, srodni rodovi zdruuju se u porodice, porodice u redove, a redovi u razrede i koljena. Koljena se zdruuju u carstva CARSTVO KOLJENO RAZRED RED PORODICA ROD VRSTA 2.1. RASPORED IVIH BIA U 5 CARSTAVA PROKARIOTI (MONERA) prokariotski jednostanini organizmi (bakterije, cijanobakterije) PROTOKTISTI (PROTISTI) eukariotski jednostanini i viestanini organizmi jednostavne grae (praivotinje, alge) GLJIVE heterotrofni organizmi koji apsorbiraju organsku hranu IVOTINJE heterotrofni organizmi koji se hrane drugim ivotinjama BILJKE autotrofni organizmi koji fotosintetiziraju (pretvaraju anorganske molekule u organske pomou Suneve energije) 2.2. RASPORED IVIH BIA U 3 CARSTVA ARCHEA (arhebakterije ili prabakterije) EUBACTERIA (prave bakterije) EUCARYA (carstvo eukariotskih organizama u koje pripadaju gljive, biljke i ivotinje) Sva iva bia graena su od stanica osnovna graevna i djelatna (funkcionalna) jedinica ivih bia Stanina teorija sva iva bia su izgraena od stanica bioloki zakon 2.3. ZAJEDNIKE OSOBINE IVIH BIA ORGANIZIRANOST ureenost i ustroj na svim razinama ivota. Sve strukture i procesi meusobno su povezani i regulirani IZMJENA TVARI ILI METABOLIZAM izmjena tvari i energije s okoliem, sve kemijske reakcije u organizmu koje odravaju usklaenu strukturu i organizaciju ivota POKRETLJIVOST vlastitim snagama organizam pokree sebe ili svoje dijelove PODRALJIVOST organizam prepoznaje svoj okoli i reagira na njega RAZMNOAVANJE organizmi stvaraju potomke sline sebi

RAZVITAK I RAST slijed promjena koje vode sve veoj sloenosti organizma NASLJEIVANJE jedinice nasljeivanja su geni dijelovi DNA koji sadre nasljednu uputu o razvitku, ustroju i funkciji potomaka EVOLUCIJA ILI RAZVOJ zajednika evolucija ujedinjuje sav ivi svijet na Zemlji. Raznolikost vrsta rezultat je stupnjevitih promjena i prirodne selekcije PRILAGODBA specifine strukture i ponaanje koje omoguuju sigurnije preivljavanje u nekom okoliu ATOMI povezuju se u MOLEKULE (MAKROMOLEKULE bjelanevine ili nukleinske kiseline) molekule ivota jednostanini i viestanini organizmi mnotvo stanica koje su povezane prema slinim ulogama TKIVA tkiva izgrauju ORGANE koji ine ORGANIZAM ivotna cjelina iznad organizma je POPULACIJA skupina organizama ili jedinki neke vrste koje ive na nekom stanitu i meusobno se rasplouju razliite populacije koje ive na istom podruju ine IVOTNE ili BIOLOKE ZAJEDNICE najvii i najsloeniji stupanj u organizaciji ivog svijeta jest EKOSUSTAV koji ine ivotne zajednice i njihov okoli sva iva bia i svi ekosustavi cine BIOSFERU Na viem organizacijskom stupnju pojavljuju se nova svojstva. ivot je osobitost koja proizlazi iz meudjelovanja molekula, a ono je u skladu s fizikalnim i kemijskim zakonitostima. ANORGANSKE TVARI atomi molekule ORGANSKE TVARI makromolekule molekularne nakupine IVI SUSTAV organeli stanice tkiva organi organski sustavi organizam 2.4. SAETAK Svako bie pripada nekoj vrsti i nosi struno latinsko ime. Vrste sa zajednikim osobinama zdruene su u rod, rodovi u porodice, pa redove, razrede, koljena i carstva Veinom se prihvaa razdioba u pet carstava: prokariota (monera), protista (protoktista), biljke, gljive i ivotinje Sva iva bia izgraena su od stanice. Stanica je osnovna graevna i djelatna (funkcionalna) jedinica ivoga bia ivi svijet istraujemo u razliitim razinama od molekularne preko stanine do razine tkiva i organa te cijelog organizma ili populacije, ivotnih zajednica, ekosustava i cijele biosfere iva bia imaju mnoge zajednike osobine, evo najznaajnijih: organiziranost, izmjena tvari (metabolizam), pokretljivost, podraljivost, razmnoavanje, razvitak i rast, nasljeivanje, evolucija (razvoj) i prilagodba 3. KAKO SE STANICE ISTRAUJU MIKROSKOPOM Oko mladih osoba moe razluiti sitne strukture ako su udaljene barem 0,08 0,1 mm. ivotinjske stanice velike su u prosjeku 10 20 m, a biljne 80 200 m (0,08 0,2 mm), veliina bakterijskih stanica iznosi najee 1 10 m. M. Schleidenu (1838.) i T. Schwannu (1839.) Stanina teorija stanica je osnovna graevna i djelatna jedinica svakog ivog organizma 3.1. IZUM I USAVRAVANJE MIKROSKOPA 13. stoljee ljudi su znali brusiti lee

16. stoljee nizozemski optiar Z. Janssen postavio dvije lee na odreenu meusobnu udaljenost i tako dobio znatnije poveanje 17. stoljee A. van Leeuwenhook jedna lea poveanje 300 puta Kepler plan izgradnje sloenog mikroskopa (objektiv i okular) Robert Hooke pluto graa kao peline sae 18. stoljee nita zanimljivo 19. stoljee Carl Zeiss nema napretka u izgradnji mikroskopa dok se teorijsko razumijevanje optikih sustava ne pobolja Ernst Abbe unaprijedio mikroskop, mo razluivanja 0,5 mm 20. stoljee suvremeni mikroskop 3.2. GRAA SVJETLOSNOG MIKROSKOPA Dva sustava lea objektiv koji daje uveanu i realnu (stvarnu) sliku predmeta i objektiva koji tu sliku jo povea. Ukupno poveanje jednako je umnoku poveanja objektiva i okulara Mikroskopi imaju stalak koji je na vrstom podnoju. Iznad njega je zrcalo kojim se usmjerava snop svjetlosti. Iznad stolia je kondenzator (sustav lea koji slui boljem osvjetljavanju predmeta). Jaina osvjetljenja usklauje se pomou iris-zaslona (nalazi se ispod kondenzatora). U posebnom nosau (revolveru) privreni su objektivi. to je objektiv jai njegova je frontalna lea blie preparatu. Na kraju tubusa nalazi se okular. Veliki vijak slui za grubo, a mali za fino izotravanje slike. Poveanje je omjer veliine slike i predmeta, a mo razluivanja je sposobnost mikroskopa da dvije bliske toke prikae razdvojeno. Svjetlosni mikroskop razluuje pojedinosti u stanici koje su manje od valne duljine vidljive svjetlosti (0,4 0,8 m). Ostalo se istrauje elektronskim mikroskopom (preparat ne smije biti deblji do 100 nm) 3.3. SAETAK Poto je u 17. stoljeu izumljen mikroskop zapoela su opadanja i istraivanja stanica Biolozi M. Schleiden i T. Schwann spoznali su u 19. stoljeu da su sva iva bia graena od stanica oni su osnivai stanine teorije Svjetlosni mikroskop je optika sprava iji se optiki dijelovi sastoje od: objektiva i okulara, zrcala i kondenzatora. Objektiv daje uveanu i realnu sliku predmeta koju okular jo poveava. Ukupno poveanje mikroskopa jednako je umnoku poveanja okulara i objektiva. Mo razluivanja mikroskopa je sposobnost razluivanja sitnih pojedinosti. Svjetlosnim mikroskopom ne moemo razluiti strukture bije su dimenzije manje od valne duljine svjetlosti, odnosno 0,5 m U elektronskom mikroskopu snop elektrona zamjenjuje svjetlosne zrake, a Elektrino i magnetsko polje djeluje poput lea. Zbog velike brzine elektroni imaju krae valne duljine, pa je mo razluivanja bolja 4. POSTUPCI ISTRAIVANJA STANICE Stanino frakcioniranje rastavljanje stanice na sastavne dijelove postupak izdvajanja pojedinih staninih organela ili jo manjih dijelova stanice u zasebne homogene frakcije da bi se poblie upoznala njihov fizioloka uloga i biokemijski sastav centrifuga ureaj kojim se organeli razdvajaju na osnovi razlika u brzini njihova taloenja

Kultura stanica postupak kojim stanicama mnogostaninog organizma omoguujemo rast i dijeljenje u odgovarajuoj hranidbenoj podlozi (hranilitu) izvan samog organizma; biljne stanice su totipotentne iz jedne stanice se moe obnoviti cijela biljka U staninoj biologiji esto se primjenjuju radionuklidi (radioizotopi) izotopi elemenata koji imaju nestabilne jezgre pa se one raspadaju uz pojavu ionizirajueg zraenja

4.1. SAETAK Stanino frakcioniranje je postupak izdvajanja pojedinih staninih organela ili struktura u iste frakcije radi lakeg istraivanja njihove zadae i biokemijskog sastava. Stranice se iskidaju, a dobivena kaa sadri izmijeane stanine organela. Oni se meusobno razdvajaju centrifugiranjem. Najvei i najtei organeli (stanine jezgre) istaloe se pri niem broju okretaja, a sitniji (plastidi, mitohondriji, lizosomi) tek pri veim brzinama okreta, tj. pri jaim centrifugalnim silama Kultura stanica je postupak kojim stanicama mnogostaninih organizama (biljnih i ivotinjskih) omoguujemo rast i dijeljenje u odgovarajuoj hranidbenoj podlozi izvan organizma. Postupak omoguuje istraivanja stanica, a ima primjenu i u poljodjelstvu, biotehnologiji i medicini U stanici se moe pratiti kretanje molekula i njihove promjene u kemijskim relacijama tako da se molekule obiljee radioaktivnim izotopima, koji emitira radioaktivno zraenje. 5. KEMIJSKA OSNOVA IVOG SVIJETA Kemijski elementi koji izgrauju iva bia su biogeni elementi. Najzastupljeniji su vodik, ugljik, duik, kisik. Slijede fosfor, sumpor, kalcij, magnezij, kalij, natrij i eljezo. Najvaniji element je ugljik s iznimnim svojstvima ivot je nastao u vodi i ovisi o njoj. Ovisno o vrsti organizma na vodu otpada 65 99 % njegove mase. Ono to ostaje je suha tvar 5.1. SVOJSTVA VODE Molekule vode i vodikova veza u molekuli vode jezgra kisika jae privlai elektrone nego jezgra vodika. Zbog vee gustoe elektrona oko jezgre kisika taj dio molekule vode nabijen je negativno, a na strani vodika pozitivno. Molekula vode ima svojstvo elektrinog dipola. Zbog nejednolike raspodjele naboja molekule se udruuju jer pozitivan kraj jedne molekule privlai negativan kraj druge molekule. Takve slabe veze meu molekulama nazivaju se vodikove veze. Fizika svojstva vode vodikove veze uzrokom su kohezijskih sila koje dre vodu na okupu. Vodikovim vezama voda se lako priljubljuje uz druge tvari adhezija. Adhezija i kohezija zajedno uzrokuju kapilarnost kretanje vode u uskom prostoru suprotno smjeru djelovanja gravitacijske sile. Na granici sa zrakom molekule vode se pravilno orijentiraju pa se ini da je voda prevuena tankom nevidljivom opnom. To je zato to kohezija ne djeluje jednoliko na molekule vode koje su na povrini, njih privlae molekule vode koje su ispod njih, dok iznad njih nema drugih molekula koje bi ih privlaile povrinska napetost Znaenje vode u reguliranju topline voda ima visoku specifinu toplinu (koliina topline potrebna da masi od 1g povisi temperaturu za 1C) ublaene su nagle i velike promjene temperature na Zemlji; isparavanje vode kidanje vodikovih veza; pri niim temperaturama molekule vode se sporije gibaju stoga su vodikove veze izmeu molekula stabilnije i pravilnije organizirane. Pri temperaturi vioj od 4C voda se ponaa kao i druge tekuine, grijanjem se iri, a hlaenjem saimlje. Pri nioj temperaturi voda prelazi u kruto stanje i pri tome se iri (anomalija vode) led pliva na vodi

Voda kao otapalo tekuina koja otapa druge molekule pa nastaje otopina bezbojna, bistra tekuina bez okusa i mirisa. Tvari koje privlae vodu su hidrofilne, nepolarne molekule odbijaju vodu (hidrofobne) Disocijacija vode, kiseline i baze molekule vode mogu se raspadati na ione H+ i OH- disocijacija vode. U istoj vodi koncentracije H+ i OH- iona su jednake, iznose za svaki ion 10-7 mola po litri. pH je negativan logaritam koncentracije vodikovih iona, pH = -log H+ mol/L. Otopljene tvari koje povisuju koncentraciju H+ iona su kiseline, a baze je sniavaju. pH krvi je 7,4, u citoplazmi 7, eluci 1,5. 5.2. SAETAK Kemijske elemente koji izgrauju ivi svijet nazivamo biogenim elementima, a meu njima su najobilnije zastupljeni vodik (H), ugljik (C), duik (N) i kisik (O). Veliki dio mase (65 99%) svakog ivog organizma ini voda. Molekule vode imaju svojstvo elektrinog dipola, meusobno se privlae vodikovim vezama. Te su veze uzrok kohezijskih i adhezijskih sila kao i kapilarnom podizanju vode. Voda je izvrsno otapalo. Tvari koje privlae vodu su hidrofilne, a one koje je odbijaju su hidrofobne. Molekule vode mogu se raspadati na ione H+ i OH-. Otopljene tvari koje povisuju koncentraciju H+ iona su kiseline, a one koje je sniavaju su baze.

Svi organski spojevi sadre ugljik. Molekule koje ne sadre vie od tridesetak atoma ugljika i ija je relativna molekularna masa u rasponu od 100 do 100 malene su organske molekule. Male organske molekule otopljene u staninoj tekuini ugrauju se u vee molekule ili su meuproizvodi kemijskih reakcija. Organske molekule koje izgrauju ivi svijet nazivamo biomolekulama: ugljikohidrati, lipidi, bjelanevine (proteini) i nukleinske kiseline. Makromolekule su polimeri izgraeni od manjih podjedinica ili monomera.

5.3. UGLJIKOHIDRATI Monosaharidi (jednostavni eeri), oligosaharidi (di-, tri-, tetra-, itd) i polisaharidi (viestruke eere). Ugljikohidrati su najzastupljeniji organski spojevi na zemlji MONOSAHARIDI jednostavni eeri tri ugljikova atoma (minimalno), 5 (pentoza) i 6 (heksoza) glukoza je osnovna hranidbena molekula stanice nastaje fotosintezom u zelenoj biljci univerzalno stanino gorivo. Glukoza, fruktoza i galaktora C6H12O6 razliita svojstva proizlaze iz razliitog prostornog rasporeda atoma u molekuli OLIGOSAHARIDI nastaju spajanjem dviju molekula jednostavnog eera glukoza + fruktoza = saharoza saharoza je prijenosni oblik eera u biljkama POLISAHARIDI nastaju povezivanjem mnotva jednostavnih eera. krob slui kao zaliha hrane u biljaka, celuloza (odjea) ovce i krave probavljaju celulozu, ovjek ne, glikogen pohranjen je u miiima i jetri, a slui kao primarna zaliha energije za neposrednu uporabu, hitin izgrauje tjelesni pokrov kukaca i rakova, nalazi se u staninoj stjenci gljiva

5.4. LIPIDI Netopljivi su u vodi, imaju dobru topljivost u organskim otapalima. Imaju tri glavne bioloke uloge: uskladitenje energije, izgradnja biolokih membrana, prijenos signala meu stanicama

MASTI I ULJA trigliceridi, esteri trovalentnog alkohola glicerola i tri molekule viih masnih kiselina. Na jednom kraju imaju kiselinsku skupinu COOH, a na drugom metilnu CH3. U mastima dolaze zasiene masne kiseline, a u uljima nezasiene. Masne kiseline su hranidbene molekule. Njihovom razgradnjom oslobaa se dva puta vie korisne energije nego razgradnjom jednake mase glukoze FOSFOLIPIDI graevne jedinice biomembrana. Vrlo tanke opne koje obavijaju sve stanice. U fosfolipidima su samo dvije molekule masnih kiselina vezane za glicerol, a za treu OH skupinu glicerola vee se fosfatna skupina. Jedan kraj je elektrino nabijen pa privlai vodu. Drugi kraj molekule (gdje su masne kiseline) nije nabijen pa odbija vodu. Takve molekule koje su na jednom kraju hidrofilne, a na drugom hidrofobne nazivamo amfipatskim molekulama. STEROIDI kolesterol nalazi se u membranama ivotinjskih stanica, u ivanim tkivima i u krvnoj plazmi. Vaan je kao ishodina molekula u sintezi hormona, signalnih i regulatornih molekula

5.5. BJELANEVINE graevne jedinice bjelanevina (proteina) su aminokiseline. Sadre karboksilnu COOH i amino NH3 skupinu. Povezuju se peptidnim vezama koje se uspostavljaju izmeu karboksilne i amino skupine. Postoji dvadesetak aminokiselina koje nalazimo u svim organizmima. Neke uloge proteina jesu izgrauju stanice i izvanstaninu tvar, kao enzimi usklauju i ubrzavaju kemijske reakcije, upravljaju djelovanjem gena, prenose informacije, djeluju poput molekularnih znakova (signala), omoguuju obranu organizma protiv zaraze.

Kolagen izgrauje vezivno tkivo i hrskavicu, keratin kosu i nokte, amilaza iz sline razgrauje krob, pepsin u elucu proteine, laktozu iz majinog mlijeka razgrauje laktaza Enzimi su molekule koje ubrzavaju kemijske reakcije biokatalizator. Tvar na koju enzim djeluje naziva se supstrat aktivno mjesto

5.6. NUKLEINSKE KISELINE Jedinice nasljea geni. Geni imaju svoju materijalnu osnovu, graeni su od atoma, a njihovo ustrojstvo je ureeno fizikalnim i kemijskim zakonitostima. Adenozin trifosfat (ATP) sadri kemijske veze bogate energijom. Kidanjem takvih veza oslobaa se energija, a ta slobodna energija pokree druge kemijske reakcije. DEOKSIRIBONUKLEINSKA KISELINA (DNA) sastoji se od dva dugaka lanca. Svaki lanac sastoji se od mnotva nukleotida, pa se jo zove polinukleotidni lanac. Nukleotid je graen od eera deoksiriboze, fosfata i duinih baza. Purinske baze su graene od dva prstena, gvanin i adenin, a pirimidinske od jednog, timin i citozin. Dva polinukleotidna lanca su meusobno vezana vodikovim vezama. Adenin s timinom tvori dvije vodikove veze, a gvanin s citozinom tri RIBONUKLEINSKA KISELINA (RNA) jedan lanac, umjesto timina ima uracil. Tri tipa: glasnika (mRNA), prijenosna (tRNA) i ribosomska (rRNA)

5.7. SAETAK

etiri osnovne skupine organskih molekula su ugljikohidrati, lipidi, bjelanevine i nukleinske kiseline. Velike organske molekule, polimeri, nastaju povezivanjem manjih podjedinica, monomera Ugljikohidrati su graeni od ugljika, vodika i kisika (CH2O), a dijelimo ih na monosaharide, oligosaharide i polisaharide Lipidi su masti, ulja, fosfolipidi i steroidi molekule koje pohranjuju energiju, izgrauju biomembrane i prenose signale meu stanicama. Fosfolipidi se spontano organiziraju u dvosloj, koji ini osnovnu strukturu svih staninih membrana Bjelanevine su polimeri (makromolekule) izgraeni od aminokiselina. izgrauju stanice i izvanstanine tvari, kao enzimi ubrzavaju kemijske reakcije u stanici, upravljaju djelovanjem gena, imaju ulogu molekularnih signala, vani su u obrani organizma od zaraze Nukleinske kiselina (DNA i RNA) su polimeri izgraeni od nukleotida, koji se sastoji od eera, duine baze i fosfata. Duine baze su purinske gvanin i adenin, te pirimidinske citozin i timin. U RNA umjesto timina dolazi uracil. DNA je tvar od koje su izgraeni geni, a ribonukleinske kiseline omoguuju da se nasljedna uputa ostvari sintezom proteina Nukleotid koji se sastoji od riboze, adenina i tri fosfata je ATP (adenozintrifosfat) molekula koja pohranjuje i prenosi kemijsku energiju koja pokree ivotne procese