Ratko Peri

NARAVNI PORIVI I NADNARAVNI DAROVI

Sedam glavnih grijeha i Sedam darova Duha Svetoga

Biblioteka Crkve na kamenu - knjiga br. 108 Nakladnik Crkva na kamenu N. . Zrinjskog 7 88000 Mostar Urednik Dr. Boo Golua Lektor Prof. Ilija Drmi Grafika obrada Prof. Dragana Zovko Tisak Suton, iroki Brijeg

CIP-Katalogizacija u publikaciji Gradska knjinica HN Mostar UDK 272-423.5 272-184.85 PERI, Ratko Naravni porivi i nadnaravni darovi : Sedam glavnih grijeha i Sedam darova Duha Svetoga / Ratko Peri . - 2. dopunjeno izd. - Mostar : Crkva na kamenu, 2008 (iroki Brijeg : Suton) . - 345 str. ; 21 cm. - (Biblioteka Crkve na kamenu ; knj. 108 ) Predslov drugom izdanju: str. 13-14. - Bibliografija: str. 339-240. Bibliografske i druge biljeke uz tekst. - Kazalo

Ratko Peri

NARAVNI PORIVI I NADNARAVNI DAROVI

Sedam glavnih grijeha i Sedam darova Duha Svetoga
Drugo dopunjeno izdanje

Mostar, 2008.

Posveeno suvremenoj mladei s molitvom Bogu da je Duh dobri po ravnu putu vodi! (Ps 143,10)

Sedam glavnih grijeha OHOLOST - SUPERBIA LAKOMOST - AVARITIA BLUDNOST - LUXURIA ZAVIST - INVIDIA NEUMJERENOST U JELU I PILU - GULA SRDBA - IRA LIJENOST - PIGRITIA

Sedam darova Duha Svetoga MUDROST - SAPIENTIA RAZUM - INTELLECTUS ZNANJE - SCIENTIA SAVJET - CONSILIUM JAKOST - FORTITUDO POBONOST - PIETAS STRAH BOJI - TIMOR DEI

Sadraj
Rije izdavaa u prvom izdanju ............................................ 11 Predslov drugomu izdanju .................................................... 13 Uvod - Ludost grijeha ............................................................ 15 PORIVI I DAROVI ................................................................ Prirodni porivi ........................................................................ Natprirodni darovi ................................................................. Sukob savjesti i strasti ............................................................ Dijalog ...................................................................................... 25 27 34 37 54

BI OHOLOSTI I PEAT MUDROSTI ............................. 59 I. Oholost od zloduha ............................................................ 61 II. Mudrost od Duha .............................................................. 77 Dijalog ...................................................................................... 87 BESPUE LAKOMOSTI I PUT RAZBORITOSTI ........... 93 I. Grijeh lakomosti ................................................................. 95 II. Lijek razumnosti ............................................................. 111 Dijalog .................................................................................... 118 PAD U BLUDNOSTI I RAST U ZNANJU ....................... 121 I. Nered bludnosti ................................................................. 123 II. Spasonosno znanje .......................................................... 138 Dijalog .................................................................................... 148 Zato je umjetno zaee nemoralno? ................................. 151 Dijalog .................................................................................... 169 7

MO ZAVISTI I NEMO SAVJETA ......................... 171 I. Zloa zavisti ....................................................................... 173 II. Dobar savjet ..................................................................... 187 Dijalog .................................................................................... 192 NEUMJERENOST U TRBUHU I JAKOST U DUHU ............................................................... 195 I. Grijeh neumjerenosti ........................................................ 197 II. Duhovna jakost ................................................................ 208 Dijalog .................................................................................... 216 UDAR SRDITOSTI I DAR POBONOSTI ...................... 221 I. Strast srditosti .................................................................... 223 II. Sjaj pobonosti ................................................................. 237 Dijalog .................................................................................... 242 NIZBRDICA LIJENOSTI I UZBRDICA BOGOBOJAZNOSTI .................................... 245 I. Zlo lijenosti ........................................................................ 247 II. Dar bogobojaznosti ......................................................... 261 Dijalog .................................................................................... 266 Sedam svjetskih uda ........................................................... 269 DODATAK - BONTON ...................................................... 275 Pouke za uljudno ponaanje ............................................... 277 Predstavljanje ........................................................................ 280 Pozdravljanje ......................................................................... 283 Oslovljavanje ......................................................................... 285 Goenje ................................................................................ 288 Blagovanje ............................................................................. 291 Razgovaranje ......................................................................... 294 Ispriavanje ........................................................................... 297 Telefoniranje .......................................................................... 299 8

Smijanje ................................................................................. 301 Darivanje ............................................................................... 303 Zahvaljivanje ......................................................................... 305 Puenje ................................................................................... 306 Zijevanje ................................................................................ 308 Vonja .................................................................................... 310 etnja ...................................................................................... 313 utnja ..................................................................................... 315 Tajna ....................................................................................... 318 Glazba .................................................................................... 321 Samohvala ............................................................................. 323 kola ....................................................................................... 325 Ulica ....................................................................................... 327 Bolnica ................................................................................... 329 Crkva ...................................................................................... 330 Govornica - Propovjedaonica ............................................. 332 Na sprovodu .......................................................................... 334 Pisanje pisama ....................................................................... 336 Bibliografija ........................................................................... 339 Popis imena ........................................................................... 341

Rije izdavaa u prvom izdanju

Katedralni upni uredi u Mostaru i u Trebinju izdali su 2000. god. Dekalog, Deset Bojih zapovijedi - deset predavanja koja je biskup mostarsko-duvanjski i apostolski upravitelj trebinjski msgr. Ratko Peri odrao studentima i ostaloj mladei u okviru Studentskih tribina u Mostaru Jubilarne 2000. god. Dekalog vien kao Deset duhovnih zadaa ljudima od Boga i Deset Bojih fizikih sustava darovanih ovjeku od istoga Stvoritelja. Knjiica Dekaloga izazvala je zanimanje ne samo studenata i openito mladih, nego i drugih vjernika. Uvidjela se potreba da se u okviru istih tribina odri takoer niz predavanja o Sedam glavnih grijeha. Voditelj tribine don Tomislav Ljuban, katedralni kapelan, pozvao je biskupa Ratka da uz katedralu, u kojoj se nalazi njegova biskupska uiteljska katedra, odri predavanja studentskoj i ostaloj mladei o toj moralnoj tematici s katolikoga stajalita. On je to uinio kroz listopad, studeni i prosinac 2002., postavljajui paralelizam ili bolje rei antitezu izmeu Sedam naravnih poriva i Sedam nadnaravnih darova Duha Svetoga. Ta su se predavanja sluateljima uinila i sadrajno i metodoloki korisna, jer do sada nije bilo ni posebnih knjiga o tim temama ni posebnih predavanja na ovakvim tribinama. I jedne i druge, i grijehe i darove, uili smo kao djeca napamet kao uvjete za primanje svetih sakramenata, osobito prve svete priesti i svete krizme. I kao da je to bilo dosta. Ovdje se studijski pristupilo obradbi toga ivotnoga sadraja na biblijski, povijesni, katehetski i dijaloki nain. Nakon predavanja studenti su iznosili brojna pitanja vezana uz priroene instinkte i natprirodne darove. U dvorani 11

je na napismeno postavljena pitanja odgovarano usmeno, a ovdje se prenose odgovori u prikladnoj pisanoj formi. Dok su studenti pripremali pitanja, biskup je svaki put proitao svojevrsna Pravila za uljudno ponaanje u drutvu. Ta su pravila utemeljena u prvom redu na biblijskim poukama, a potom se uvaavaju i sve steevine svjetovne kulture, priznatih obiaja ljudske uljudnosti. Neka su od tih pravila bila svojedobno objavljivana u Crkvi na kamenu, a ovdje su donesena prilagoena, preraena i proirena na njih dvadesetak vanijih. Budui da je vie studenata eljelo imati sva predavanja u jedno sastavljena, zajedno sa spomenutim bontonom ili uljudnim ponaanjem, odluili smo ih objaviti, kao i Dekalog, u posebnoj knjiici u izdanju dvaju upnih ureda naih katedrala, mostarske i trebinjske. Msgr. Pietro Principe, slubenik Dravnoga tajnitva, koji je objavio knjiicu La fede per immagini (Vjera po slikama, Vatikan, 2000.), pomogao nam je nai odgovarajue umjetnike slike, Hieronymusa Boscha. Njemu ide naa zahvalnost, kao i sestrama franjevkama mostarske provincije koje su izvezle sedam darova Duha Svetoga. iva nam je elja da se itatelji njima duhovno osvjee i moralno okoriste.

12

PREDSLOV drugomu izdanju

Prije pet godina, 2003., izila je knjiga mjesnoga biskupa Ratka Peria pod naslovom Naravni porivi i nadnaravni darovi, nizanka jesenskih predavanja odranih na Tribini mladih u Mostaru u katedralnoj dvorani, 2002. god. Predavanja obrauju sedam naravnih poriva, tj. sedam glavnih grijeha: oholost, krtost, bludnost, zavist, neumjerenost u jelu i pilu, srdbu i lijenost, ito u sueljenju sa sedam nadnaravnih darova Duha Svetoga: mudrost, razbor, znanje, savjet, jakost pobonost i strah Boji. upni uredi dviju naih Gospinih katedrala, mostarske Majke Crkve i trebinjske Male Gospe, tada su izdali tu knjigu u 5000 primjeraka. Na kraju, kao Dodatak, donesen je Bonton ili pouke za uljudno ponaanje od 50 stranica (245-295), sve posveeno suvremenoj mladei s molitvom da je Duh dobri po ravnu putu vodi. U svibnju 2007. jedan novinar u jednome dnevnom listu, tri godine nakon to je knjiga objavljena, iz toga je Bontona izvukao nekoliko reenica za koje je pretpostavljao da bi mogle privui pozornost i kritiku itatelja, osobito nepotpisane komentare iz busije na internetskim stranicama. Tako je i bilo. Jedni su se slagali s onim to je izvueno i prepisano, a drugi su iskaljivali svoj pravi antibonton, kako se ve radi na takvu anonimnu odlagalitu. Bilo je i osoba koje su traile knjigu da je najprije proitaju i vide o emu se radi. Budui da je sva naklada knjige ve raspaana, uinilo nam se korisnim, zajedno s knjigom tiskati i ovaj dopunjeni Bonton, sada u izdanju Crkve na kamenu. U ovom su izdanju isputene slike i crtei, a dodano predavanje: Zato je umjetno zaee nemoralno? 13

eljeli bismo da se nai mladi odlikuju ne samo vjerskim i sakramentalnim ivotom, nego i lijepim ljudskim manirama na svakome mjestu gdje se zateknu: u kui, u crkvi, u koli, na ulici, na igralitu, u kazalitu, u blagovalitu, u susretima. Da zarana i zamlada pokau da pripadaju ljudskoj kulturi koja je nikla iz Kristova morala, iz razvijene duhovnosti, i odmakla od one sirovine kakvu sugerira neodgojena priroda privatnih inicijativa i realizacija. I da na jednome mjestu imaju skupljene ivotne pouke, biblijske mudrosnice i narodne iskrice o ljudskom ponaanju zbog kojega se nikada ne e kompromitirati u kulturnu drutvu. Bit e ovo koristan dar roditelja djeci, uitelja uenicima, kumova krizmanicima, svima potrebnicima. Mostar, o sv. Josipu 2008. don Ante Luburi

14

UVOD

LUDOST GRIJEHA
Potresan pojam lud ili luda jest prava naa hrvatska ili praslavenska rije: a ne znai samo eljade nezdrave glave, duevno bolesno, nego ponekad tako zovemo i nezrele, nedorasle osobe kada bedastoe ine: mladost - ludost. Odatle: ludovati, ludorija, ludaa, ludovetati, zaluivati. Drugo je biti lud od sree, ako toga uope ima. Malo je manje od lud sulud. A malo nam je toga pojma, pa smo izmislili jo i glup - glupan, to je ravno kad je netko namjerno gluh pa hotimice prima ogluke. Ima i blesav i mahnit, ali nema meu njima razlike. I to nam je sve premalo, pa smo posudili iz turskoga benu, budalu i aavca, iz latinskoga i talijanskoga imbecilna i stupidna, iz grkoga idiota, iz srpskoga blesasta, iz francuskoga kretena. Itd.

ivotinjsko ludilo
Prije nekoliko godina Britanci su odluili poklati jedno milijun grla: ovaca, koza, goveda, svinja, kokoiju, pataka, gusaka i purana. Zna li ti koliki je to lanac? Da ih stavi jedno za drugim, od glave do repa, ne bi stali u red odavde do Zagreba i natrag. Sve, dakle, pobili i u zemlju zatrpali. Zato? Zato to je u sve te vrste domaih ivotinja ula neka vrsta bolesti, nazvana kravlje ludilo. To ludilo zna napasti svaku ivotinju, a ne samo govee. Odakle onda taj nazivak kravlje ludilo? Rei e: Zar june nije po sebi blesavo? Kad hoemo koga prikazati nepaljivim, izgubljenim, bespametnim, onda 15

kaemo da gleda ko tele u arena vrata. Od takva teleta dolazi i mladenaki glagol zatelebati se, tj. kad se momak zagleda u curu kao u arena vrata, nikoga ne vidi nego samo njezinu arenu haljinu. Kad je netko navro a ne smije tako, onda slikovito kaemo da je zajunio. Kad netko nekoga tue na mrtvo ime, velimo da ga mlati ko vola u kupusu. Za nekoga e se rei da je glup ko vol. Ti e opet da je hajvane ionako ludo, t vrijea li kolarac kolarca rijeima: Hajvanu jedan! Ali tele, june, krava, vol potpuno su normalni s ugraenim mozgom i pripadnom pameu ili instinktom koliko im treba u njihovoj vrsti: s obzirom na hranu - ne e uzeti u prirodi travu koja je otrovna (drugo je ako ovjek kravu prevari i otruje); hoe vol ui u tui kupus, jer ne vidi moralnoga zakona i privatnoga vlasnitva iji je kupus. Pa, ovjee Boji, u tui kupus ue i ovjek, iako zna ije je to, a kamoli ne e gladan vol! Ne e krava u prirodi uzeti pie koje je otrovno. Nastojat e se ugodno smjestiti, lei i preivati. Osjetit e strah od vuka, brani se kako zna, pogotovo kad je tele uz nju. Razmnoava se po savrenu zakonu: nema ni abortusa ni kontracepcije, ni problema demografije ni eutanazije, ni muke homoseksualtine ni enskoga lezbijstva. Vidi li da je krava posve zdrava, normalna, pametna. Odakle joj onda ludilo? Ovdje se, meutim, radi o drugoj vrsti ludila. Prehranjivai i uzgajai teladi i junadi, kad pokrepaju neke ivotinje kao na primjer konji, magarad itd., samelju njihovo crklo meso u prainu, u brano, u mekinje, i onda te mekinje skupo prodaju i daju stoci, blagu: kravama, svinjama i ostalom sitnom i krupnom zubu. Posljedice toga: iz modine tih samljevenih ivotinja doe neto u mozak ivih ivotinja. Tu se sastanu geni samljevenih ivotinja i geni ovih jo nesamljevenih, i nastupi neki sudar, nepodnoljivo stanje, mahnitanje, koje se oituje, ako ste kada gledali na televiziji: krava se zapjeni do zemlje, rairi sve etiri i trese se ko prut na vodi. Ne moe je zaustaviti, a ni od strahote u nju gledati. Tako jedna, tako 16

tisue i etiri stotine tisua. Tako po cijeloj Engleskoj i Europskoj Uniji. Tako dok ne crkne. Zato su na jednu poljanu, gdje moe stati jedno milijun krava i brava, doveli sav taj ludi hajvan i sve pobili. Ali to ako izraste trava, a travu pojede krava pa opet ista procedura?

Ljudsko ludilo - ljudoderstvo

Kao to je iz samoga imena jasno, ljudoderi su oni prodrljivci koji ljude deru. Jesu li lavovi ljudoderi? Nisu. Oni su mesojedi. Ljudsko je meso za njih normalno meso kao od svake antilope. Ljudoderi su oni ljudi koji ljude deru za doruak ili, ako to ostane, za ruak. U meunarodnom rjeniku ljudoderi su nazivaju kanibalima. A pojam kanibali dolazi od Kariba ili Kanniba kako se ve zovu indijanska plemena u Malim Antilima na Djevianskom otoju na Atlantskom oceanu. Pa po tim Kanibima, meu kojima je bilo najratobornije pleme i koje je jelo ive ljude, osobito strance, doao je izraz kanibalizam. To se na grkom kae: antropofagija. A na hrvatskom ljudoderaina. Ti kanibali nisu ivjeli samo na Karibima ili Kanibima nego svuda pomalo po svijetu: u Aziji, Africi, Junoj i Sjevernoj Americi, Oceaniji i Australiji. Arheolozi su pronali da je kanibalizma bilo ak prije 500.000 godina. Kako su ti kanibali i zato jeli ljude? Iz potrebe gladi: Nemaju to jesti, naiu na iva ovjeka, enu ili dijete, uhvate ga, zakolju, ispeku i pojedu. Iz kaznenih razloga: Ako bi netko prekrio neki plemenski zakon, izdao tajnu, odao se bludu, onda bi ga kaznili na najuasniji nain, a to je da ga izreckaju na komadie i pojedu na sveanoj veeri. Hoe li jo izdavati tajnu? I hoe li se eniti tuim enama i silovati domae?

17

Iz maginih razloga: jer su vjerovali da neki ugledni ovjek, mag, sveenik, guverner ima u sebi neku silu, pa ako ga pojedu, ta e sila, biva, prijei na njih. Iz obrednih potreba: ako bi uhvatili robove ili ratne zarobljenike, onda bi ih po redu i obredu poklali i pojeli. Iz pijeteta prema roditeljima: kad bi roditelji umrli, onda ih ne bi sprovodili i sveano pokapali s pleh muzikom, nego bi ih iz ljubavi i potovanja mrtve pojeli. Tako su radili Aborigeni, uroenici, u Australiji. Ti ljudoderi ne jedu sve po redu, nego biraju. Na primjer srce, koje smatraju da je sjedite pameti i ljubavi, pa misle da e imati pameti i ljubavi onoga koga su ubili i pojeli mu srce. Danas u svijetu ima malo kanibala, po nekim posve izoliranim prostorima, tako da moe po svijetu hodati bez velika straha od ljudodera, ali ti drugi ljudi mogu nanijeti druga zla. Meu civiliziranim ljudima posljednji kanibalizam zabiljeen je 1972. god. u Andama, u gorju u ileu, gdje se stropotao jedan zrakoplov na planinu, daleko od ive due, i putnici koji su ostali ivi, zbog gladi jeli su mrtve da bi preivjeli. Ima jo jedno rijetko ljudsko ludilo tako udnovato da ne moe udnije. Zove se: Creutzfeldt-Jakobova bolest. Njemaki neuropsihijatri Hans Creutzfeldt i Alfons Jakob poetkom 20-ih godina 20. st. opisali su udnu bolest raspameenja: rijetka bolest, jedna osoba na milijun, to znai est tisua ljudi danas boluje od te bolesti. Nitko joj ne zna ni pravoga uzroka, niti joj itko zna pravoga lijeka. Simptomi se oituju u gubljenju memorije, u nedostatku ravnotee, u slabosti miia, a intelektualna se mo i svijest pogorava. Bolest tako napreduje da se u roku od godine dana umire. Prvi put je otkrivena ta bolest na Karibima, ba meu onim ljudoderima. 18

Kau da joj se virus zametne i godinama i desetljeima lee dok ne bukne. Sve vie i vie prodire vijest i teorija da je to ljudsko ludilo upravo od ljudodera. Taj se virus negdje zametnuo i hoda od nemila do nedraga ne mjesecima, ne godinama, ne desetljeima, nego upravo stoljeima. Sudare se ljudski geni i sve se vraa, sve se plaa.

Razvod enidbe kao nerazumlje

Evo to neka primitivna plemena smatraju ludilom u obitelji. U Novoj Gvineji - to je na jugu Indonezije, na sjeveru Australije - ima najprimitivnijih naroda na svijetu. To je otok malo manji od najveega otoka na svijeta od Grenlanda. Na toj Novoj Gvineji ima 700 vrsta razliitih plemena i jezika. Tako se dogaa da se selo do sela ne moe meusobno sporazumjeti. I u nekih naroda postoji ovakav obiaj za razvod braka. Kad mu i ena vie ne mogu zajedno, kad dou vile k oima, kad pone tunjava i psovka, aka i perin, onda njih dvoje pred svjedocima i glavnim sucem u svojoj kolibici okrenu se k zidu, svako u svom kutu. I ona najprije izgovori stotinu puta: Ja sam luda, ja sam luda, ja sam luda... A sudac broji dok ne nabroji stotinu puta. Onda on izgovara te iste rijei: Ja sam lud, ja sam lud... Sudac broji do stotine. Onda se u sredini kue okrenu jedno prema drugomu, gledaju jedno drugo i u jedan glas govore jedno drugomu u lice: Mi smo ludi, mi smo ludi, mi smo ludi... Kad je sudac sve odbrojio, svako moe poi na svoju stranu kroza ivot kao proglaeni luaci.1 Vidi li sada: Ono to je kod tih najprimitivnijih i ujedno najmudrijih naroda ludo, to je kod nas modernih najpametnijih, a zapravo najprimitivnijih ljudi - normalno. Vidi li da ti primitivni ljudi kau i smatraju da je enidba prava
1

B. Marki, Primjeri privlae, Dicmo Donje, 1968., str. 292.

19

i zdrava prirodna pojava, a razvod je enidbe neprirodna ili luda pojava.

Ludost grijeha
To je naslov ovoga naega razmiljanja. to je to grijeh? Grijeh je hodanje na glavi. Mi imamo Boje zakone, po kojima ovjek hoda na ovome svijetu. Bog je ovjeka stvorio i na dvije ga noge pobio. I rekao mu: Hodaj na nogama, nemoj da jadan nisi na rukama ili na glavi. Glava je da se njome razmilja, a ne da se na njoj hoda. im je Bog ovjeka od zemlje stvorio, odmah je taj duhovni zemljan izvratio Boji plan i bacio se na ruke, na glavu, i vie: nu mene! To izvrtanje Bojega plana i zakona zove se ludilo ili jo poznatija rije: grijeh. Bog nam je dao deset zapovijedi. Koju god mi zapovijed izvratimo i udarimo protiv vlastite savjesti, upadnemo u ludilo. Odmah kaemo za takva ovjeka da je blesav. to je to grijeh? U Starome Zavjetu u Drugoj knjizi Samuelovoj itamo kako je David naredio popis puanstva da vidi koliko ima vojske, da se moe hvaliti i kooperiti i pred sobom i pred narodom i pred drugim narodima. Izraelaca bijae osam stotina tisua ratnika vinih mau, a Judejaca pet stotina tisua ljudi (2 Sam 24,9). Ali Bogu to ne bijae milo, jer je sav taj puk - Boji narod, a ne Davidov, pa makar i bio u Davidovu kraljevstvu. Poslije toga Davida zapee savjest to je dao brojiti narod, pa ree Bogu: Veoma sam sagrijeio to sam to uinio! Ali, Boe, oprosti tu krivicu sluzi svome, jer sam vrlo ludo radio (2 Sam 24,10). U tome i jest sav osjeaj grijeha: prvo: savjest zapee; drugo: David priznade da je sagrijeio i tree: David dodade da je nerazumno, ludo uradio! Grijeh je upravo to: ludo, ludost, ludorija i mahnitorija! Grijeh je naopakost, pakost, opaina. Opak - naopak (pak, ipak) jest suprotan od pravoga smjera, od naoposlem. 20

Ti zna kako posao treba obavljati, gradei kuu od temelja, pa onda dizati zidove, pa konano krov, ali ti poinje od protivnoga smjera, tj. najprije stavlja na skelama krov, pa udara prozore da vise, pa onda podie zidove! Kako, ne znam ti rei! Ti ima kaput koji ima rukave, dugmeta, avove, postavu, i zna se kako se kaput oblai, ali ti izvratio kaput i obukao ga naopako. Svatko ti se iv smije i kae: to mu je pa nosi kaput naopako? Svatko vidi da ti se i u glavi izopailo. Ti zna da roditelje treba potovati i ljubiti, kako kae etvrta Boja, a ti njima pljuje u lice. Vidi li da ti se neto u pameti smutilo! Naopaka opaina! Ti zna da je pravi smjer u ivotu da svoje tijelo i tue tijelo potuje, a ti ga danomice blati, kalja i sramoti, protiv este. Grdna opaina, pa koliko god ti dokazuje samoj sebi ili samomu sebi da to nije tako. Vidjet e da jest i da Bog ima pravo i da roditelji imaju pravo a da ti radi naopako, ludo! Ti zna da je pravi smjer da ne krade i da istinu zbori, a ti udario/udarila u krau i u la na izvoz. Vidi li da si naopak, opak, izopaen, pakostan, da promie opainu i u sebi i oko sebe. To se zove budalasanje, grijeh! Grijeh je promaaj. U Novom Zavjetu grijeh kao promaaj ili propust (hamartia) spominje se 60 puta. Grijeiti znai promaiti cilj, profulati ulicu a ne samo kat i broj, promaiti temu ili pitanje, promaiti vjeni spas, propustiti odlinu ansu da uini neko dobro. Takvoga koji namjerno promauje opominjemo rijeima: Ne luduj! Ne budi budala! Grijeh je nepravda (Rim 1,29; 1 Kor 6,1.7-8). Pravedan je ovjek onaj koji daje Bogu Boje, ljudima ljudsko, caru carevo, Papi Papino, ai aino. Kad ne daje Bogu Boje, to jest ljubav, posluh i povjerenje, onda je takav nepravedan, grjean, sulud, lud. Kad ljudima ne prua znake dobrote, uslunosti, onda je on nepravedan, grjean, sebian i na svoj nain u odnosu na Boji zakon: bedak. 21

Grijeh je bezbotvo. Ne ateizam, jer ateist kae da Boga nema. Bezboac kae Boga ima, ali ja mogu bez Boga, ja u mimo Boga i protiv Boga. Vladam se kao da Boga nema. Ne drim se nikakvih njegovih normi, zapovijedi i propisa. Mi emo izmisliti zakone protiv njegovih zakona. Eto budaletine, ne moe vee! Grijeh je bezakonje (Rim 6,19; 1 Kor 9,21). Zakon je pravilo ivota: prometno pravilo kako se pravilno ide cestom. Ima 193 pravila i znaka na cestama. Voza ih treba znati napamet. Ako ih ne zna i ne potuje, sve e mu se obiti o glavu na svakom koraku. Kad netko ide prema tebi, preao na tvoju stranu, vie li: Gle glupana na kvadrat! Tko mu je dao vozaku? Grijeh je neposluh (Rim, 5,19; 2 Kor 10,6). Ima mladih koji ne uju, preuju, oglue se, ne sluaju, ne posluaju to im roditelji ili uope stariji i iskusniji kau i nalau. Nije dobro uo to je drugi rekao, gluh, pa zaglavio. Zatisnuti ui da ne uje, i to namjerno ne sluati, namjerno ne posluati, a uje samo ono to ti hoe, i slua samo ono to ti se svia, zove se glupost ili grijeh. Grijeh znai zaepiti ui pred Bogom da uje samoga sebe i onoga tko te odvodi od Boga, tko te zavodi krivim putem. Ima li veega aavluka? Grijeh je prijestup (Gal 3,19; Jak 2,9). Slikovit je to izraz. Vidi dijete koje je prelo crtu lokve ili bunara koju ne smije prijei. Eto ga pade u bunar. Ulo eljade u tue ito ili u travu i gazi po njoj, a ne smije gaziti po tuem duhanu. Prijei na tui teren i osvajati ga, to se zove agresija, otimaina. Prijei granicu, prestupiti liniju na cesti, nosi posljedice. Grijeh je prestupiti ogradu izmeu dobra i zla. I otii u tetu i protiv sebe i protiv drugoga. Za takva kaemo da luduje. Grijeh je nesmotrenost. Vozi bicikl, pogleda na stranu i udari u enu s djetetom, sve troje na zemlji u kalu. Nisam htio! A alasta eljadeta... Samo malo kimne oima za volanom i u Neretvu. Valja priznati, u tome je grijehu najmanje slobode, svijesti i volje da se to uini, ali se uini i snose se krvavi uinci. 22

Grijeh je otvrdnue (Rim 11,7; Ef 4,18), tj. proces okamenjenja, potpuni gubitak osjetljivosti, sposobnosti da osjea to je norma i normala, a to abnormala. Tko tako grijei, samo ubija svoj vlastiti osjeaj za grijeh, liava se ljudske asti, dobrote, dolazi u stadij kad nema ni kajanja ni aljenja. Nastupa duhovna smrt. On je mrtav, pa makar hodao i ne bio jo pokopan. Srce je do te mjere otvrdnulo da ne moe vie uope registrirati smisao ivota, reagirati na posluh prema onomu tko je ivot stvorio i zakone mu odredio.

Lijek za grijeh
Gdje je svemu tomu svjesnom ludilu, moralnom mahnitanju, ljudskom budalasanju, grijeenju: nepravdi, bezakonju, neposluhu, prkosu, prijestupu, promaaju, propustu, opaini, otvrdnuu srca pravi lijek? Lijek za grijeh jest Boji dar oprotenja, koji nazivamo milost. Gdje je obilovao grijeh, jo je bila izobilnija milost (Rim 5,20). A milost je oprotenje onomu tko se kaje i priznaje. Milost je vraanje ovjeka u prvobitno stanje i na pravi put prema cilju, vaenje iz jame na cestu. Drugo, unato grijehu, Bog nas voli. Dok smo bili grjenici, neprijatelji, Bog je poslao svoga Sina da nas otkupi. To znamo po ljubavi naih roditelja. Iako smo naopaki, izvraeni, odlutali, zabludjeli, pomahnitali, pogrijeili, roditelji nas vole, brinu se za nas, uvaju nas i zovu, njeguju, u bolnici, u umobolnici, u zatvoru ne prestaju nas posjeivati. I ele da to prije ozdravimo i da se vratimo k pameti i na pravu cestu, kui. Kako nas tek Bog zove i eli! Nijedna knjiga na ovome svijetu ne govori tako o strahoti grijeha, ali i o oprotenju grijeha, kao Evanelje. estita sakramentalna ispovijed jest ansa da se izbriu sve nae namjerne budalatine, blesotinje, mahnitorije i ludorije, i da se zadobije oprotenje grijeha pred Bogom i pred Crkvom. 23

PORIVI I DAROVI

PRIRODNI PORIVI
Tri ovjekove bujne strasti ili poude, savijene pod koom u tjelesnoj naravi, ako ih se razumno ne obuzdava i udoredno ne usmjerava, ravaju se u raznovrsne grane zloe na razini misli, elja, rijei i djela. A te su nagonske sklonosti: oholost ivota, lakomost oiju i bludnost tijela. Navode se u Prvoj Poslanici sv. Ivana apostola sve tri zajedno, iako obrnutim redom (1 Iv 2,16), ito kao neto to je u svome konkretnom djelovanju od svijeta, a ne od Boga. A ostale etiri udnje, jednako osebujne, jednako snane i jednosmjerne: zavist, prodrljivost, srditost i lijenost, nalaze se opisane i oprimjerene po biblijskim knjigama na raznim stranicama.

Isusov katalog
Te porive nabraja Krist Gospodin kako nam ih prenosi Markovo Evanelje (7,21-22). Izmeu njih trinaest, za koje Isus kae da izviru iznutra, iz srca ovjejega, navodimo samo one strasti i grijehe koje obraujemo u okviru broja sedam. 1) Uznositost - eto ti oholosti! Superbia. Latinski super, a hrvatski uznijeti sebe iznad sebe. Pokazati se iznad sebe. Pa kako to? Pa eto tako. Kao da ne zna to je ohol tip! Ohola glava i uznosito srce. To je sebeljubnik koji prezire svakoga drugoga osim sebe samoga sebinoga! To znai da je kadar navaliti na Boje povlastice.2 To je vrak, pica svih poroka i zala.
2

W. Barclay, he Gospel of Mark, Edinburgh, 1973., str. 178.

27

2) Lakomstva - samo to mi kaemo u jednini lakomost, a Isus jo tonije - u mnoini! Avaritiae. Imati vie. To je duh kojim netko neto grabi na to nema pravo. Tei za onim to pripada drugomu. Ali ne tei da to dobro upotrebljava nego da to zloupotrebljava. Treba mu novaca da ih spiska! ezne da reeto napuni vodom. Lakomac vidi sreu ne u Bogu nego u bogatstvu! Kud e vee nesree, i to zna iz iskustva, ako si se i malo nezakonito obogatio. 3) Bludnitva - eto bludnosti. Fornicationes. Svaka vrsta nevaljatine i trgovine, i seksualnoga odnosa izvan zakona. Pornografija i pornoakcija. 4) Zlo oko - to je opaka zavist! Oculus malus. Zavidim znai zlo/vidim. Zavidnjak bi najradije okom upalio tui plast sijena, kad bi mogao. Zli je ime sotonino. Izbavi nas od Zloga, molimo u Oenau. 5) Razvrat - to je neumjerenost u jelu, osobito u piu, nego pravi razvrat! Impudicitiae. Nema stida ni obraza. Nema toga to pijan ovjek nije kadar opsovati i uraditi. ovjek se obino srami svojih grijeha. A razvratnik se ne stidi, nego grijesima okira sve oko sebe kao s javne televizije. Pa se ti crveni zajedno sa svojom djecom u kui. 6) Psovka, opakosti, ubojstva - zar to ne proizlazi iz srdbe? 7) Bezumlje - to je lijenost! Stultitia. Na posljednjem je mjestu i u Isusovu navoenju zala i u naih sedam glavnih grijeha. Nije lijen intelektualno tup, nego moralno glup.

Pavlov katalog
Jednako i Isusov apostol, sv. Pavao u Poslanici Galaanima navodi ak 15 naravnih poroka (5,19-21). Jo je lake iz njih izdvojiti naih sedam klasinih strasti, nagona i glavnih grijeha. A oita su djela tijela, veli Apostol naroda. 1) Idolopoklonstvo - a to e rei oholost: Klanjanje ljudskim idolima koji stoje umjesto Boga. Moe to biti vlastita vo28

lja, umiljena pamet, pozicija u drutvu ili u Crkvi! A mogu biti ti idoli i izvan tebe, u zemaljskim osobama ili materijalnim predmetima. 2) Spletkarenja - Ako to nije lakomost, onda ja ne znam to je. Podapinjanje drugomu da padne i razbije nos. Oduzimanje njegove stolice da ti zasjedne na nju. Spletkama se ide do otimaine i bogaenja. Svakovrsne intrige, petljanije. 3) Bludnost - neistoa - razvrat. Pavao imenice komparira kao da su pridjevi: pozitiv - blud, komparativ - neistoa, superlativ - razvrat. Odnosno razvrat jest bludnost plus neistoa. Razvrat znai ivjeti ko konj, ko svinja. Izgubljeni sin poeo je ivjeti ko svinja i zavrio kod svinja dok se nije opametio (Lk 15,13.15). 4) Zavist i ljubomora - razlika izmeu ljubomore i zavisti jest u tome to ljubomoran ovjek uva svoje, dok zavidan eli samo da drugi nema, da se ni drugi ne raduje. Krivo mu to drugi ima, to raste, to dugo ivi i dobro mu na zemlji. 5) Pijanevanja i pijanke - Neumjerenost ne samo u tekuini nego i u janjetini, prutu i siru, koji izaziva pie. Klanjanje ai, umjesto kaleu; birtiji umjesto Euharistiji. 6) Srdba: U srcu gori, u glavi se dimi, a na usta izbija plamen svakakvih nevaljalih rijei. Pokazujemo drugima da smo vie za psihijatrije nego za gimnazijskih ili saborskih klupa. 7) Stranarenja - to bi bila lijenost, nerad. Stranarenje je stanje ili gibanje u kojem se pojedinac odvaja od radne organizacije i zajednice pa vue za sobom druge, ito ne zato da neto pametnije i bolje zajedniki urade, nego zato da zajedniki nekoga mrze, progone, kleveu, intrigiraju i stranare. Tih sedam glavnih udnja ili nagona u ovjeku nazivamo i glavnim grijesima - peccata capitalia, kao izvorita drugih grijeha ako na te poude slobodno pristajemo i njima proturazumno udovoljavamo. 29

U crkvenoj predaji prvi put itamo glavne poroke - principaliora vitia u djelima sv. Ivana Kasijana, poetkom 5. st.3 On ih nabraja osam, ito ovim redom: neumjerenost u jelu i pilu, bludnost, oholost, srdba, alost, lijenost, neuredna tenja i tatina.4 alost je oito zavist, neuredna tenja jest lakomost, a on je dodao jo i tatinu. Ostale su iste kao i dan danas. Katekizam Katolike Crkve slijedi sv. Grgura Velikoga, papu (590.-604.), navodei sedam strastvenih poriva pod nazivom glavnih grijeha, nanizanih ovim slijedom: oholost, krtost (lakomost), zavist, srdba, bludnost, neumjerenost u jelu i piu, lijenost ili nehaj.5 A zato e nam strasti zvane poude, odnosno porivi zvani nagoni ili instinkti? Kako to da ih nazivamo apriori - unaprijed grijesima, ito glavnim grijesima? Ako su to prirodne ugraevine u ovjeku kao neki naravni apetiti, onda su od dobroga Boga, nisu od demona. A ako su prirodna Boja rukotvorina, ne mogu se nazivati grijesima, ni tvornikim pogrjekama. Grijesi nastaju kada ljudi na njih pristaju. Strasti ili poude po sebi su ravnodune, indiferentne, tj. nisu ni zle ni dobre, nego su po naravi - zbog utjecaja iskonskoga grjenoga stanja - sklonije odvesti nas u krivo negoli u pravo. One su prirodni motivi ili motori, koji mogu biti u slubi ivota ili u slubi smrti. Ovisi o ovjekovoj slobodi i pameti kako e ih rabiti ili zlorabiti. Recimo, strast uznositosti ili superbia moe zavesti u paklenu oholost i udaljiti ljudsko bie od Boga. Ima jedan ovjek u povijesti koji je zadobio naslov Oholi: Lucius Tarquinius Superbus. Posljednji rimski kralj (534.-510. pr. Kr.), od njih sedam kraljeva. Tiranin i nasilnik. Nakon to mu je sin
3 Sv. Ivan Kasijan, De institutis coenobiorum et de octo principalium vitiorum remediis, 12 knjiga, godine: 419-426. 4 Vidi u: B. Altaner, Patrologia, Torino, 1964., br. 416., str. 335. 5 Sv. Grgur Veliki, Moralia in Job, 31, 45; PL 76, 621A; Katekizam Katolike Crkve (KKC), Zagreb, 1994., br. 1866.

30

Seksto silovao jednu enu, Lukreciju, bili su i oholi otac i nasilnik sin protjerani iz Rima. Palo Kraljevstvo i uspostavljena Republika. Oholost se po sebi kanjava. Ali strast uznositosti moe ovjeka pozitivno odvesti u zdrav ponos i u uvanje vlastita dostojanstva pred sobom i pred svijetom. Kranin e biti ponosan na Boje darove i na svoju vjeru od Boga primljenu, ali ne e biti Lucije Tarkvinije Oholi zbog takva svoga dostojanstva. Pouda lakomosti ili avaritia moe se upotrijebiti za potrebno stjecanje materijalnih stvari za obitelj, za zajednicu, za grad i dravu, moe drati ovjeka u zdravoj tednji i ekonomiji. A moe se zloupotrijebiti u skupljanje srebra i zlata, odijela i imanja, tako da ovjek uope ne zna zato e mu sve to, pa mu takva lakoma kolekcija postaje ne samo teki teret nego i pravi, teki, glavni i smrtni grijeh. Klasian primjer gramzljivosti jesu ona dva brata koja su od Isusa traila - oni ili njihova majka Saloma, sve jedno - da im dadne jednu fotelju slijeva drugu zdesna, da se oni u ivotu snau i sistematiziraju, a da druga desetorica gledaju kako suri orli krue iznad Galileje. Ivane i Jakove, ne znate to itete! (Mk 10,35-36). Nagon tjelesne naslade ili luxuria moe biti u slubi ivota, voditi obitelj i cijelo ovjeanstvo u stalnu obnovu, u prirodno razmnoavanje, u zdravu branu i roditeljsku ljubav i slogu. A moe udaljiti ljude od cilja tako da ta strast postane sama sebi svrhom i smislom, odvojeno od ivota, a to je pravi i potpuni besmisao. Primjera na ulom i za jedan i za drugi smjer. Poriv zavisti ili invidia, odnosno ljubomora moe poticati na natjecanje za znanjem, za krepou i zdravim imanjem, drati duh budnim, a moe ovjeka udaleiti u crno more mrnje i unitenja svega lijepoga i dobroga u blinjega. Zdrava ljubomora uva cjelovitom branu i svaku drugu moralnu ljubav. Za Boga se esto kae da je Bog ljubomorni. 31

Apetit za hranom i piem ili gula ovjeka nagoni da se redovitom prehranom uva zdravim i snanim, a neumjerena ga zloupotreba moe natjerati da zaglavi i u jelu i u pilu. Zdrav duh u zdravu tijelu. Vatra srditosti ili ira moe biti jaka obrana ljudske asti i ponosa. Ako se ovjek ne zna naljutiti kada zatreba, onda ne dri do svoga ljudskog dostojanstva. Ali, ako mu je srditost bez ikakva nadzora, moe mu biti izvorite razdora, psovke, mrnje, tunjave i ubojstva. U takvu sluaju srdit ovjek jest ruan i gadan ovjek. Vie ti ni ovjeku ne slii. Konano sklonost neradu ili pigritia ovjeku daje opomenu da se zna odmoriti i dnevno, i tjedno, i godinje, ako je odvie radoholian, ali ga neodgovoran nehaj moe udaljiti od rada u grjenu lijenost da se posve izgubi i upropasti. Spomenute su ljudske strasti kao sedam divljih planinskih rijeka, kao Bosna, Drina, Neretva, Trebinjica, Sava, Una i Vrbas, koje moemo razumno ukrotiti i ukorititi u dobre svrhe, tako da na njima izgradimo hidrocentrale iz kojih izlazi svjetlo i toplina za naa sela i gradove ili da s pomou njih uspostavimo sustav za navodnjavanje naih njiva, plastenika i plantaa. Ako ih pustimo da teku kuda i kako one hoe, mogu sve raznijeti, poplaviti i nepopravljive tete napraviti. Te su strasti kao nabujale biljke divljake, koje izrastaju iz plota, a nemaju ukusna ploda, ali na koje moemo navrnuti ili nakalamiti nove klice i mladice, da bi rodile pitomim plodovima ljive, trenje, vinje, jabuke i kruke, smokve i ipka. Strasti su kao domae ivotinje: ovan, krmak, vol i konj, pijevac, jarac i magarac, koje se mogu iskoristiti u dobre domae svrhe, neke za prehranu kune eljadi, a neke za prenoenje tereta. Ali, ako ih pusti da rade to one hoe, ivina ko ivina, strasti ko strasti! Strasti su meusobno spojene, uvezane, uzajamno se proimaju, potpomau, tako da ne postoji u praksi ovjek koji je naglaeno ohol, a da ujedno ne njeguje i poneku drugu gadljivu poudu, koja ovjeka obara s njegova ovjetva. 32

Mi u jednoj Veernjoj molitvi asoslovno molimo: Pokori svaku poudu to silom na nas udara. Il u srce se uvlai, Il u krv ve nam prelazi.6 Crkveni himan tono nam kazuje karakteristiku svake poude ili strasti: prvo, silom ili nagonski na nas udara; drugo, u srce nam prelazi i tree, u krv nam se uvlai. Osvaja nam ivotni prostor. I postajemo roblje strastima umjesto da budemo gospodari strasti. Trebali bismo biti slobodni ljudi, slobodni od grijeha, a mi podanici, robovi poriva. Srljamo kamo nas nagoni nagone! Prema tomu, strasti pod moralnom kontrolom u slubi su ivota, omoguuju duhovno i tjelesno dobro ovjekovo: rast, razvoj, razmnoenje. Ako nisu pod kontrolom kako Bog zapovijeda, onda su da Bog sauva! Mi emo ovdje govoriti o strastima koje su nekontrolirane, razuzdane, raspojasane, koje su glavni grijesi, grijesi koji izviru kao iz glave, iz sredita i razlijevaju se po cijelom tijelu i nanose neprocjenjive tete i ovomu i onomu ivotu. Crkva nam pre/poruuje da molimo Isusa koji e nas osloboditi od udnja buntovnih: Ti duu suhu, ranjenu Iscijeli rosom milosti, Da pere grijehe suzama I kroti udnje buntovne.7

6 7

asoslov, petak, iz himna Veernje. asoslov, utorak, iz himna Veernje.

33

NATPRIRODNI DAROVI
Nasuprot toj naravi pouda i njezinim divljim brstinama, ovjek po sebi, po svojoj prirodi, nema neke Boje nadnaravne darove. I zovemo ih darovima zato to nam ne pripadaju po naravi, nego ovise o dobroti Bojoj, o njegovim sakramentima kao specifinim Bojim ponudama i darima. Ti darovi silaze na ovjeka duhom raspoloena za Boga od Duha Svetoga, napose u sakramentu svete potvrde. I ovdje ih je takoer sedam, kao neki kontrapunkt uroenim porivima. Ti darovi usavravaju ulivene krjeposti i omoguuju naim sposobnostima da budu spremne i poslune na Boja nadahnua. Klasian tekst u kojem se spominju darovi Duha Bojega jest Iz 11,2: Na njemu e duh Gospodnji poivati, duh mudrosti i umnosti, duh savjeta i jakosti, duh znanja i straha Gospodnjeg. Prodahnut e ga strah Gospodnji. Hebrejski tekst ne spominje pobonost, dok Sedamdesetorica i Vulgata izriito spominju. Ali hebrejski spominje dva puta strahopotovanje ili bogobojaznost. Zar prodahnue strahom Bojim nije prava pobonost? Isus obeaje Duha Svetoga koji e nas pouiti u svemu i podsjetiti na sve to nam je Isus rekao (Iv 14,26). Stotnik Kornelije pokazao se poboan i bogobojazan sa svim svojim domom (Dj 10,2). Nakon 3. st. ustaljen je broj sedam, kako ih navodi i Katekizam Katolike Crkve: Sedam darova Duha Svetoga jesu: mudrost, razum, savjet, jakost, znanje, pobonost i strah Boji.8
8

Katekizam Katolike Crkve (KKC), br. 1831.

34

Mudrost ili sapientia, dar koji nam ulijeva vinju spoznaju o tome to nas eka ne samo na ovome nego i na drugome svijetu. I da se prema tomu ve ovdje ravnamo i ivimo, oekujui da emo jednom stati na sudite Boje i primiti zasluenu nagradu ili kaznu. Razum ili intellectus jest mo koju nam Duh Boji daje da razabiremo ili razluujemo istinu od lai, dobro od zla, bolje od dobroga. I vodi nas da biramo moralno najbolje kako bismo to sigurnije postigli vjeni cilj. Znanje ili scientia jest Boji dar koji nam kazuje to nam je potrebno znati za vjeno spasenje. Ljudsko znanje, i ono puko pukokolsko, i ono enciklopedijsko i leksikografsko, napuhuje, inflat, a ljubav, ona kranska, kristovska, izgrauje, aedificat, rekao bi sv. Pavao (1 Kor 8,1). Mi se borimo za znanje, i molimo taj dar od Duha Svetoga, a takvo znanje izgrauje za vjenost; ne za prolaznost, nego za neprolaznost. Savjet ili consilium jest sposobnost koju prosimo i primamo od Duha Bojega kao pouku, nadahnue ili upozorenje da slijedimo ispravan put kroza zemaljski ivot u nebesku slavu. Jakost ili fortitudo jest Boja snaga darovana nam da odolijevamo unutarnjim strastima i vanjskim napastima, da se ravnamo po Bojim metodama kako bismo uli u radost Gospodara svoga. Pobonost ili pietas, odnosno bogobojaznost ili strahopotovanje jesu darovi Duha Bojega kojima postajemo autentino religiozni, pravi vjernici, povezani i sjedinjeni s Bogom u nadi spasenja. ini nam se ak da je mogue braniti tezu da upravo pojedini darovi Duha Svetoga, tako poredani, odgovaraju ili suprotstavljaju se prirodnim porivima koji trae svoje trenutano i zemaljsko ispunjenje bez obzira na vie nakane i svrhe. Crkva nas poziva da molimo od Duha Bojega njegovih sedam darova: Poetnie vjenog spasa, Budi uz nas, svoje vjerne: 35

Bogato nam danas daji Sedam dara Duha Svoga. Konano, usporedimo ljudske glavne mane i Boje dare. ZLODUH TE ZAVODI NA: Oholost, da se u ovom ivotu nadima mimo mjere; Lakomost, da nabere bogatstva da ga ne moe ni procijeniti; Bludnost, da bude zaveden s pravoga ivotnoga puta; Zavist, da se srui na blinjega svoga i na njegova dobra; Neumjerenost u drijelu, do te mjere da se razboli; Srditost, da na putu izgubi kontrolu; Lijenost, da skri ili zaustavi ljudski napredak. DUH TI SVETI DAJE: Mudrost, da obuhvaa i ovaj i onaj ivot; Razbor, da razabire pravi put do cilja u nebu; Znanje, da te vodi pravom stazom u ivot vjeni; Savjet, da promie dobro blinjega; Jakost, da ivotnim izazovima odoli; Pobonost, da vozi cestom Bojega zakona; Bogobojaznost, da izvri Boji plan u cjelini. Prva etiri dara odnose se na mozak, na pamet, na inteligenciju, a druga tri dara odnose se na srce, na karakter. O tome e biti govora i ralanjivanja u pojedinim poglavljima u smislu njihova sudaranja i ispreplitanja: Dar mudrosti i udar oholosti, Dobro razbora i zlo lakomosti, Djelo znanosti i zlodjelo bludnosti, in savjeta i zloin zavisti, Trbuh neumjerenosti i duh jakosti, Nagon srditosti i zakon pobonosti, Zloduh lijenosti i duh bogobojaznosti.
9

asoslov, subota, iz himna Slube rijei.

36

SUKOB SAVJESTI I STRASTI

Kao to zemlja ima svoje potoke i rijeke koje sukljaju ispod zemaljske kore, tako i u ovjeku postoje strasti koje struje ispod ljudske koe. Kada te rijeke iz zemlje probiju, nabujaju i nekontrolirano poplave polja, njive, vinograde nae, znaju ljudima nanijeti neprocjenjive tete. Ako se rijeke iskoritavaju tako da se na njima izgrade hidrocentrale, uredi vodovodni sustav, navodnjavanje, i teku kuda ti hoe, mogu ti donijeti neprocjenjive koristi. Strasti, kada su nenadzirane, zasjene pamet i izvrnu smisao ljudske slobode i opstojnosti. A kada su u slubi razuma i ivota, onda su ivotna snaga, centrala, struja, rijeka, koja stvara svjetlo i toplinu u obitelji i drutvu.

Nazivlje
Ne ete mi vjerovati, osim moda vi koji pohaate psihologiju na Pedagokom fakultetu ili opu psihologiju na Teolokom institutu, ako vam ponem dokazivati da naa hrvatska apstraktna rije strast dolazi od starostarinske praslavenske konkretne rijei stradati, stradalnik, stradan, strastan, pa tako i strast, to jest trpnja, patnja, passio - pasija, a zapravo neka bujna neispunjena udnja, prirodna sklonost prema neemu ili nekomu, uroeni nagon za neim, trpljenje zbog neke nestaice, neimanje neega, neodoljiva enja, naglo nagnue, neobuzdana hlepnja, zanos ili ar za neim, jednom 37

rijeju hobi. U psihologiji strau nazivaju snanu tenju koja je kadra potrajati i gospodariti osobom po uzbuenju, mati, misli i htijenju, i po drugim duevnim silnicama. U strasti, osobito u njezinoj akutnoj ili despotskoj fazi, dominira klupko uzavrelih osjeaja, koji se razlikuju od loginoga razuma. Osjeaj udara, suprotstavlja se i sukobljuje s razumom. Pa tko dojaa. Ali, ako misli da strast ne dolazi od stradati, sigurno e se uvjeriti da stradati dolazi od strasti: zaleti se u rue strasti voljno i hotimino, i strada duom i tijelom. Strasti su po sebi ravnodune, ni tamo ni amo. Ali, ako te vode ukrivo, u zlo, onda grijei poputajui im; a ako te vode u dobro, onda su slukinje ivota. Ako ih obuzda, onda su kao konj ukroen koji ide kuda i kamo ti hoe; a ako ih ne obuzda, one su kao konj neukroen, odvest e te tamo kamo ete obojica nastradati. Ponekada ili poesto strast uzima i patoloke oblike sasvim blize ivanosti. Patoloke pojave dolaze od pathosa, neobuzdana zanosa. etiri su klasine strasti u grkoj stoikoj filozofiji: uitak, bol, nada i strah. Ne emo sada o njima. Francuski filozof R. Descartes (1596.-1650.) nabraja 6 strasti u svojim Strastima due: 1) divljenje ili iznenaenje: jo ne zna hoe li ti to koristiti ili tetiti (pomami se za djevojkom ili za momkom, ito na prvi pogled); 2) ljubav: neto to ti koristi (povede s dotinom osobom razgovor da iskae svoje osjeaje); 3) mrnja: tu ve i sam vidi da ti teti (skvri lice i srce i na samu rije o nekoj osobi ili stvari); 4) elja: koja se odnosi na buduu ljubav ili mrnju; 5) radost i 6) alost: to je osjeaj koji ima nakon to si postigao odreeni predmet ili osobu, voljenu ili omrznutu. Ne emo sada ni o tim strastima. 38

Strast ili nagon

Umjesto strast moe se takoer rei nagon. To je neto to te spontano nagoni na neto, uroena neka tenja, sposobnost, djelovanje bez svijesti, instinkt, poriv, neki prirodni alter i pogon. Strast ili nagon jest struja koja je svrhovito usmjerena na neki cilj po prirodi, zato je jednosmjerna. Sva iva bia imaju taj uroeni nagon. ivotinje poduzimaju neke determinirane radnje po svojoj naravi. Niti znaju, nit se kaju. A ako ih ovjek ini neovisno o svojoj volji i svijesti, onda su te radnje instinktivne. Instinkt je priroeno, a ne priueno ponaanje. Radi se o mehanizmima u ivanom sustavu, koji su poredani u tijelu, odreeni impulsima ili pobudama a svrha im je samoouvanje ivota i vrste. Kau da imamo etiri-pet temeljnih nagona. Tako se govori o instinktu za razmnoavanjem, za hranom, za piem, za obranom (i borbom). U ivotinjama taj je instinkt bitan jer im ureuje vladanje prema raznim unutarnjim izluevinama i vanjskim poticajima: vidljivima, ujnima, mirisnima, opipljivima. Unutranji hormoni potiu nagone, strasti, reflekse. Na primjer, ako ptica selica ne izluuje odreeni hormon, ne e jeseni odletjeti u Afriku. I crknut e preko zime. Te lijezde izluuju samo u nekoj sezoni, u odreenu godinjem dobu. Instinkt je hranjenje i sebe i svojih ptia, pravljenje gnijezda, briga za mladunad, obrana i selidba. Spomenimo dva posebna ljudska instinkta. Instinkt smijeha. Smijeh je tipian izraajni pokret lica popraen glasovima razliita intenziteta od hihotanja do grohotanja. Ljudsko bie u prvim mjesecima ivota sve instinktivno doivljava. Na primjer: dijete se instinktivno smije, instinktivno i sisa. Ako nema sise, nadomjeta prstom. Pogledaj dijete koje se u kolijevci smije, a da mu nita nije komino, niti ga itko kaklje. ivotinja se ne moe smijati, a dijete moe: ak, nigdje nikoga ivoga, a ono se naduilo 39

smijati. Zato? Obino se smije ako je, da oprosti, u pelene. Jer zna da e ga mama izgalamiti i izdegeneiti, kad god to uini. Stoga, im pone putati, odmah se pone instinktivno smijati da mami omili i da se mama smili. Ako joj se blaeno smije od uha do uha, kako e mama vikati na nj? I to se bolje smije, to je bolje... Vidi li da je to inteligentan nagon za samoobranom. Onda ga mama fino uzme pa u vodu, a ono u vrisak. Sad ne moe ostati od plaa, jer mu se promijenila temperatura. Ona mu je maloprije bila ugodna, topla, a ova sada ledena, tko ne bi plakao! Vidi li da je bitno drukiji dojam i kod tebe gledajui dijete kako se smije i kako plae. Instinkt svae. Ili, ovjek koji se esto svaa, posjeduje agresivan instinkt, karakter. On, osobito ona, ni iz ega stvori svau. To je neto kao ugraeno u njegov ili njezin ivani sustav. Ne moe bez svae. Da je nema, izmislio bi je. Ni iz ega. A ponaanje je izazvano ili vanjskim poticajem ili unutarnjim refleksom. lijezde izluuju hormone svaalatva. Samo ih zdrav razum moe nadzirati.

Sveto Pismo
Biblija govori o strastima ili poudama koje vode u slijepu ulicu, u zamku, u grijeh. Ne idi za svojim strastima, kroti svoje poude (Sir 18,30). Mudrac poziv na disciplinu nagona. Koji su Kristovi, razapee svoje tijelo sa strastima (Gal 5,24). Pavao jo zahtjevnije: trai raspinjanje strasti. A mladenakih se strastvenosti kloni (2 Tim 2,22). Tko se sa strastima poigrava, bit e proigran i izigran.

Savjest
Nije to obina svijest o sebi (Bewusstsein) i o stvarnosti u kojoj ivimo, npr. svijest ili spoznaja da se nalazi u dvorani, 40

da prisutstvuje predavanju, da bude svjestan, da upozna samoga sebe: Gnothi seauton!10 Ne to, nego: svijest o dobrom i o loem (Gewissen). Unutarnja reakcija na vlastito vanjsko ponaanje, koje ocjenjujemo moralnim ili nemoralnim. Savjest je glavni kriterij u presudnim trenutcima ovjekova postupka. Savjest je prosudba o inu koji je izvren ili e biti izvren. Praktian sud kojim se tvrdi da je taj in zao ili dobar. Unutarnji sud koji te naizmjence optuuje ili brani (Rim 2,14). Unutarnji razumni sud koji je Bog usadio u ovjeka da ga vodi kroza ivot. Problem savjesti ostaje glavni problem povijesti etike. Odakle savjest? Tko joj je utemeljitelj? to je to sloboda? Tko to propisuje da je neto dobro, a neto zlo? Hormoni? Vanjski zakoni? Zato kau roditelji ili vjera ili poglavari ili Crkva da je neto loe ako ja kaem da je to za mene dobro? Ima li neto u povijesti ili u ivotu ljudskome u emu se svi ljudi slau da je neto dobro a neto zlo? to je to? Zato je to
10 Diogen Laercije, Vitae philosophorum (ivoti filozofa) I, 40-42, i 87, opisuje kako su Sedmorica grkih mudraca dola u Delfe, gdje ih je pred hramom Apolonovim doekao veliki sveenik, koji ih je zamolio da ostave koju svoju mudru izreku na zidovima hrama. Tako su se izredala sva Sedmorica sa svojim izrekama: Kilon iz Sparte: Upoznaj samoga sebe; Kleobul iz Linda: Najbolje je drati mjeru; Perijandar iz Korinta: Najljepa stvar na svijetu jest mirnoa; Solon iz Atene: Naui se sluati, pa e se nauiti zapovijedati; Tales: Sjeti se prijatelja; Pitak s Lezbosa: Vrati polog; Bijant iz Prijene: Veina je ljudi zla. Usp. u: L. De Crescenzo, Storia della filosofia greca, I, Milano, 1994., str. 24-25. Opa enciklopedija, 7, Zagreb, 1981., str. 356-357. donosi i neke druge izreke spomenutih filozofa.

41

tako? Tko to proglaava da je tako? I zato? Ima li pravo jedna enciklopedija11 koja uope nema pojma savjesti? (Svijest: consciousness; savjest: coscience). Nema triarije koju ne objanjava, a savjesti ni za lijeka (spominje svijest u natuknici o fenomenologiji i psihoanalizi). Ima li kranstvo pravo kada kae da je savjest refleks boanskoga u nama ili je to nekakva izmiljotina, plailo, kuibaba? Kao i sve drugo u ivotu, i ta svijest o dobru - lou ili udoredna savjest podlona je ljudskom rastu, razvoju. Nije ista savjest djeteta i djeda, ili savjest jednoga sveca i jednoga zloinca. Nije isto odgaja li se u obitelji gdje se otac i mati neprestanu tuku i meusobno psuju ili gdje se istinski potuju i vole.

Sedmerostruke strasti
Krist u svojim govorima i parabolama (usp. Lk 15,11-31), pa tako i kranstvo u svome nauku, govori o vie prirodnih uroenih ali u slobodi neureenih strasti. Nabrojili smo ih sedam. Te neuredne strasti proimaju svakoga ovjeka i u izravnu su sukobu s uroenom savjeu ili savjest s njima. Kad strastima vlada, savjest te hvali; kad se za strastima povodi, savjest te progoni. Poznat nam je prikaz kako su te strasti neodoljivo obuzele dvojicu roene brae - nisu se zvali Kain i Abel, nego ne znam kako - svakako jedan e ostati kod kue, a drugi se upravo sprema odijeliti od kue i na put e u nepoznato, posve naopakom stazom, savjeu za strau. A odvaja se od roditeljskoga doma upravo zato to u svojim tjelesnim poudama i strastima, kojima je poklonio svu pozornost uma, srca i slobode, nije htio sluati ni mamu ni tatu, niti iskazivati duno potovanje starijemu bratu, niti oslukivati glas svoje savjesti da se dri dobra. Htio je ivjeti slobodno,
11

The World Book Encyclopedia, 22 sveska.

42

suvereno i neovisno, pod punim naponom ugraenih nagona da ispuni to mu srce eli i osobno udari glavom o zid koji je htio probiti. Najprije se u njemu zacarila i oitovala strast - mi emo rei - umiljenosti ili oholosti, a on e rei samouvjerenosti, slobode, personalne afirmacije. Pustio je oholoj glavi maha, a po glavi mahovinu. Navrio je proljetos osamnaestu, a misli da mu je pamet i iskustvo barem triju civilizacija: egipatske, etruanske, europske. Stoga, nitko ne moe ni zrncem ivotne mudrosti osoliti maturantu zakovreni momiluk. Ne smije mu se nita ni dodati niti oduzeti od njegova drskovanja, kao da je u ai vode popio najvei dio mudrosti ovoga svijeta. Usput, velim, ne ia se ve godinu dana. Ako mu mama neto i rekne umiljatim tonom: Sine moj, da mu ne povrijedi kovrdave vlasi na glavi, elei ga samo uljepati, dotjerati, dokolovati, jer nema bolje odgojiteljice i uiteljice od majke, bez obzira koliko godina ona nije ila u kolu, on joj grubijanski odbrusi i otjera je od sebe. Mrsko i drsko. Njemu njegova strast oholosti ne doputa da uope razgovara s ocem. On misli da razvija svoju osobnost i sposobnost time to prezire oevu ulogu i rije. Proe mimo njega mrk, ljut i krut. Otac fin i uljudan, ali ne doputa Stari da mu uznosito mladune dostojanstvo kvari i mrvi. U neka doba, namrgoen kakav ve jest, stupi on pred oca na dvoritu pod murvom i ree mu govorei: Ja sam naumio ii odavde. Posavjetovao sam se neki dan s jednim odvjetnikom. uj, s odvjetnikom!? On me uputio kako postupiti. Stoga, daj ti meni moje: moju njivu, moje polje, mojih 5 kora penice (1 kor - 390 kg - 1950 kg), mojih 50 bata ulja (1 bat 39 l - oko 1800 l), mojih 100 ovnova, ovaca i janjaca, 100 koza i jaria, moju kravu s teletom, moga konja sa sedlom... Savjesni otac pod stranim pritiskom i bjesnilom sinovljevim elio bi sinu koju progovoriti, odvratiti ga od riskantne i 43

sulude zamisli, upozoriti ga to ga eka kada prijee granicu, granicu pameti, urazumiti ga da e imati muke preko glave dok se nekako ne snae ako se uope i snae, napomenuti mu: da svijet sa svojim poudama prolazi; da su strasti trenutane, a savjest trajna; da su strasti nemirne vode, a savjest mirna voda; da se savjest uzburka kad se strastima zadovoljava... ut, stari konzervativni, zaostali, srednjovjekovni glasu! Dosta mi je tvoga terora u kui! Prola su tvoja mrana vremena brbljarije, tvoji mojsijevski sinaji i dekalozi, tvoje roditeljsko pametovanje! Sada svie nova etapa, moderno doba pune i prave slobode. Dosta sam ivio u kamenom periodu i u ropskoj kolibi. irok je svijet, veliki su gradovi, samo Niniva boanski je duga i iroka, preda mnom su neboderi neostvarene slobode i neiivljena ivota, moje je kako u se snai, zavri goropadnik u gornjoj oktavi svoju neosoljenu melodiju koju danima ui. Ali, sine moj... Nita, sine moj, ne u vie robovati ni tebi ni takvima, hou to mi pripada..., bahato zagrmi mlai, dok stariji neto eprka u vinogradu. Iz mladia koji se ovako naprasito rastavlja od oca i odvaja od kue, izbija raspaljena strast lakome pohlepe za svijetom i svim sjajem njegovim i svim djelima njegovim da bi odmotao i ispunio klupko svojih strasti koje sve vie raaruje i osjea. A mata ko mata. I ona se rasplamsala. Momak na konju galopira dok ga kopno nosi. Kuda konj, tuda on. Samo je razlika to su u konja etiri, a u njega dvije. Konja e konano utrgoviti kada doe do mora, a onda: Plovi, plovi, moja lao, u koj godjer kraj, ja ti cilja jo ne naoh, sama cilj si daj! 44

Gdje je samo nauio Preradovia? - to mi je udo. Jadni otac teka srca i slomljena duha odvaja treinu svega imanja svoga. Pravo govorei, ne bi on to uope morao dati i sebe razvlaivati, jer on zna, i bez advokata, da za ivota nita nije duan sinu pokloniti ako mu se ovaj ne eli pokoriti. Smijem li te, sine, upitati, to vie voli: u keu, u eku ili da ti prodaje aevinu i ubire koliko eli? U keu, osim konja jahaa. Taman u se ja natezati s trgovcima, zavika siloviti sin. Broji Stari ute dukate12 i prua ih crnomu sinu odmetniku. Kotrljaju se Staromu suze niz obraze. A mladi trijumfalno gleda da se otac sluajno ne zabuni u brojenju i pohlepno njima zvekne - i slae ih u posebnu torbu. Kupio je prvoklasnu odjeu i obuu, po svom ukusu. Na oprotaju rastueni i raaljeni otac zaklao mu ugojeno tele. Majka pripremila ruak, ne bi ga bolje zainila da joj se sin vjenava. Nije htio ni okusiti: kao to je prezreo roditeljsku ljubav, tako im je prezreo sve to su mu htjeli uiniti na odlasku. Mama mu je jo spremila i za puta, ali ne opet za toliko duga puta koliko je on sebi planirao. Ni to nije htio uzeti. Nije htio ni brata ekati da se s njim pozdravi. Nije se pozdravio ni s roditeljima. Udario je vratima iza sebe i izbio direke. Uzjahao na konja i niz njivu. Pita: Je li se prekriio kad je poao? Pa on se ve mjesecima ne moli Bogu ni ujutro ni naveer, ni prije ni poslije jela, zato bi se sada molio kada je poao na put. Ve se dobro naviknuo bez Boga, uskoro e i bez oca, i bez majke, i bez brata. Doavi u daleku zemlju, dospio je u drutvance koje je u svojoj matariji sanjao jo od svoje 13., tj. teen-agerske pubertetske godine: drutvo strastvena bluda i nagonskoga
Povijesno, dukat je kovani zlatnik na kojem je bio natpis ducatus vojvodstvo Mletake Republike (1284.-1822.). Od vremena kralja Matije Korvina (15. st.) na dukatu je bio lik Marije Bogorodice, pa se u hrvatskim krajevima dukat nazivao marija.
12

45

razvrata, gdje se raskalaeni sinovi ovoga svijeta vrte u krugu striptizeta koje se izazovno oblae i jo izazovnije svlae: barovi, vrtovi, noni klubovi, bordeli, kabareti, bludilita, arulje, fanfulje. On misli da je udovoljenje toj izazvanoj strasti i slasti pravi i puni smisao svega ljudskoga ivota. Kae da je ostvario svoj vlastiti identitet. Tako brzo? Nikakve odgovornosti, nikakve savjesti, nikakve zapovijedi, nikakva savjetovanja, nikakva roditeljskoga glasa. Ne vidi nita drugo doli da strasti malo ugoji i tetoi, pa ih onda potroi, puni - prazni, puni - prazni, pa sve tako. Tako ne mjesecima, nego sedam godina, dok su se dukati sjali i u depovima zveketali. A trebalo mu je sedam godina ne samo zbog biblijskoga broja sedam, koji naznauje neku puninu dobra ili zla, nego zbog toga da svaku strast eksperimentira po godinu dana da se dobro uvjeri da je praznina - praznina, tatina, jer kad je ovjek sebe pun, tek je onda potpuno prazan! I ba s tim u svezi, s tim nagonom za puninom sebe, za jelom i piem, mladi se odmetnik ne sustee ni od pretjerane strasti prodrljivosti i opijenosti. Do sada nitko njemu nije nita nikad ni dao, ni platio, ni poastio ga, samo on davao drugima i astio redom muko - ensko: gdje je strasti mogao troiti, tu ih je nemilice plaao. A za strasti se plaa i crno iza nokta. Po ponoi bi poli kui iz zaguljiva bara - restorana. Njega nitko nikada nije otpratio kui, nitko ga upitao zato samo on asti, niti ga ikada itko alio ili mu zahvalio, a jest ga malo izdaljega eretski pohvalio, ne previe. Vide momci i cure da se radi o nekakvu bogatu i mladu Sanchi Panzi kojemu je do mode, razonode i naslade, ali se ne interesiraju dalje. I oni, ti momci i cure, planiraju odatle negdje u drugu daleku zemlju da ostvare svoj identitet. Dogodila se naemu junaku i jedna neugodna epizoda. Prologa vikenda prigodom kockanja ukradena su mu tri dukata koja je uvao u posebnu rupcu. Bilo je malo i svae i tunjave. Neki potezali i noeve. I on je sudjelovao. Umalo 46

nije ostao zboden. Izio je samo tri-etiri degeneka, jo je dobro i proao. Ali nije nikomu prijavljivao krau i svau. Ne zna dobro ni jezika te zemlje. Zna osnovne rijei oko prostitucije i prostakluka, ali s time ne moe izlaziti iz drutvanca u javnost, na sud, pred odvjetnika. Ostali dukati, za koje nije radio, niti ijednoga zaradio, pomalo se primakli kraju. Moe ih prebrojiti, jer su sitna dvocifrena broja. Moda jo koji tjedan, u vrh glave mjesec, dva dana. U njega nije neto u redu ni sa stomakom. Noas je povraao. I glava ga boli. Ne zna ni to je, je li od pretjerana pia ili od prehlade? I lijekove trai i nemilice troi. Pokuava zaustaviti jo koji dukat, sakriva ga iz depa u dep, ali sino je iscurio pretposljednji, njime je platio posljednju veeru svojoj druini, tako da ne e moi platiti punu mjeseninu kod one gospoe. I tako e se ubrzo nai na ulici gdje nije ni sanjao, kamoli elio. Drutvo vrnjaka i vrnjakinja ve se raspalo. Haljine se izderale. Dukati ishlapili. Izbaen je iz stana. Ne zna kada e ivot kraju. A ne bi trebalo zavriti sa ivotom dok traje ova njegova fizika, fizioloka, strastvena, nagonska esma. Ali ode lova. Kako do nje? Padalo mu je napamet da dovri ovaj ivot na svoju ruku. Oj ivote, kako li si teak! Sada mu je kraj prvoga poluvremena. Vrijedi li pogledati ovaj nemilosrdni film do kraja? Kako izdrati u drugom poluvremenu? Ponekad mu sijevne misao da mu je otac htio neto rei - a htio mu je rei: Sine, doi e dani kada ne e moi ne samo uivati, nego ni preivjeti! - ali on mu ne dade ni da zucne. A to ako otac ima pravo?! - postavi sin sam sebi i upitnik i usklinik. U momka je bila razvijena i strast nerada, lijenosti. Nita nije poduzimao niti uzimao u ruke tee od lice. Nije nikako mogao razabrati kako savjesno sagraditi zgradu ivota od materijala koji mu je pri ruci, nego je do sada samo strastveno razgraivao to mu je bilo na raspolaganju. A sada ipak vidi da e morati raditi i neto priskrbiti, barem za prehranu. Vukao se nekoliko dana od kontejnera do 47

kontejnera traei koru kruha. Ali ne moe vie ni tako. I pribi se kod jednoga itelja da skuplja elude svinjama kako bi mogao samo veerati i u pojati prespavati. Prologa tjedna u drutvu desetak kutravih momaka i svilogolih krasotica, a danas u drutvu desetak zabreklih prasaca i prasica. to je ovo? Nisam se ovomu nadao. Pa nije prije nikada ni vidio ovakvu kaljavu ivinu. U njih u tali bili samo telci i janjci. Da mi ovo nije htio rei tata, ovo o ivotnim zamkama, pa mu ne dadoh? A to, zbilja, ako otac ima pravo?, ponovno uzdahnu ogladnjeli raspikua, kojemu misao ne silazi s oca i njegova stava i stana. Nevolja je razvratnu mladiu savila oholu glavu do krmeega korita. Krme ga ui poniznosti! Neuspjeh mu je sveo poudnu lakomost na jagmu za mahunama koje je stao otimati pohlepnim gudaama. Mahune ga ue dareljivosti. Razvrat mu je stao u grlu, pa enja za sreom ni tamo ni amo. Neistoa ga navodi da cijeni istou! O prodrljivosti i pijanstvu vie ni ne sanja, e kad bi on imao ikakve hrane, znao bi on biti i umjeren i trijezan! Lijenost se pretvorila u marljivo tovljenje gazdinih gudina za jesenji svinjokolj. I ta ga strast lijenosti pouava radu i maru. Savjest mu je sada neto jaa, ne zato to bi to on htio, nego zato to su strasti oslabile. Stariji mu brat kod kue osobito njeguje druge dvije preostale strasti: zavist i srdbu, a ostalih pet poudno eli razmotati. Zavidan je zbog bratova provoenja i razonode po svijetu. Krivo mu to i on nije poao tim istim putem uivalatva. ao mu to nije okusio - rogaa! Onaj u svijetu s prostitutkama kuu rasipa, a ovaj kod kue sasipa ito u itnice, a groe u badnjeve da to vie stekne. Komu skuplja? Eno skupljao je pa onaj bestidnik sve odnio! 48

Srdit je i na oca to ne kolje i ne priprema veere da se vjerni sin proveseli sa svojim jaranima. Kad bih i ja poao u svijet, moda bi i meni priredio veeru, a ovako crni i robuj, glupane, naglas sarkastino zbori ispred kue da ga otac uje! Dolaenje k sebi - buenje savjesti. Sin u daleku svijetu jednoga je jutra u posebno intenzivnu razmiljanju. Sve jedna misao sustie drugu. Odoe dukati ili zlatnici to bi rukom o ruku. Proe sedam debelih egipatskih godina kao jedan dan! Juer kico - danas svinjar! Rogai na svinjski nain! Ne mogu od ovoga posla zaraditi ni doruka. uvam i hranim svinje a nikada pruta ni okusio nisam. Skapavam od gladi kod ugojene krmadi. Uzeo sam od oca svoje, a sada uvam tue. Nisam znao da je glad ovako gadna strast. Uivaj sad, rasipnie, bijednie i najamnie! Oj ivote, proklet li si! Predosjeam da u umrijet sad u subotu prije podne. Vidim da strast u sebi nosi kaznu, kao to savjest u sebi nosi nagradu! ovjek bez Boga nije vie ovjek, nego betija! U mene su strasti prekrile razum, kao kad gusti oblaci prekriju sunce.13 Kako ovako ljudi svoje grijehe i vole i mrze, udi se s rimskim filozofom Senekom.14 Mrzi ih po savjesti, voli ih po strasti.
13

Plutarh, Fragmenti, 17. Plutarh je grki povjesniar, ivio od 46. do 125. po. Kr. 14 L. A. Seneka, Epistola 112, 4: Homines vitia sua et amant et oderunt. Lucije Anej Seneka, rimski pisac i filozof, ivio je od 4. god. pr. Kr. do 65. god. po. Kr.

49

Kako stati pred Boga s ovakvom razvaljenom duom? Ovo je sve sami grijeh protiv Neba i Bojega glasa u meni: Bogu se ne molim godinama. Psovke mi se i proklinjanja esto omiu iz usta. Ne znam ni za subote ni za svetke. Roditelje napustio i njihovu ljubav prezreo. Nikad im se nisam ni dopisnicom oglasio. U tunjavama nerijetko sudjelovao. Bludni mi razvrat mozak ispio a u ovu me nesreu nepovrativo uvalio. Kradem i od ljudi i od svinja. Laem i sebi, i drugima, i Bogu. Nema grijeha koji poinio nisam. Nema Boje zapovijedi koju pogazio nisam. Jadan ti sam ja u jadu svome velikome! Vidim dobro i odobravam, a povodim se za zlom.15 Zbilja ne razumijem to radim: ta ne inim ono to bih htio, nego to mrzim, to inim (Rim 7,15). U moga oca sluge ko bubreg u loju, a gle mene! Kako bi bilo da ja ipak poem ocu? Kako u kada sam mu razbio vrata odlazei prije sedam godina? Ako me izbaci? Pa neka izbaci! Zamolit u ga ponizno da me primi kao najamnika, posljednjega slugu, roba. Od sina do najamnika, do sluge! O ovjee, na to si pao! Ima u oca haljina, sandala, stana, para, rada. Primio bi on mene, znam ja njega. I majka bi me primila. to ako su roditelji umrli? A doeka me brat sa sjekirom na pragu?

P. Ovidije, Metamorphosae, VII, 20: Video meliora proboque, deteriora sequor. Publije Ovidije Nazon, rimski pjesnik, ivio je od 43. pr. Krista do 18. po. Kr.

15

50

Ja sam se tako budalasto ponaao kao da mi je ivot stvarala neka sila bez odgovornosti, bez savjesti, bez razuma, bez konice, bez kontrole, bez provjere, bez suda. Ja sam takav monstrum da bih mogao posluiti kakvu knjievniku da napie roman ili kakvu propovjedniku da sastavi parabolu o mojoj oholosti, lakomosti, blesavosti, propalosti, o buenju iz mrtvila, opameenju, osvjeenju, skrenosti i skruenosti. I poee kapati Suze sina razmetnoga.16 I kroza suze govori: Vie drim do svoje vlastite savjesti nego do svih miljenja svijeta!17 Odluka je pala: zbogom svinje, velika vam hvala! Zaspao je te noi i dobro spavao. Sutradan podranio i poao kui. Iscrpljen, izranjen, izudaran, poderan, bolestan, upav, prljav, ponien, pogaen, ali samo s jednom strau koja ne umire nikada: s nadom u bolje dane. Ponovni susret. A otac ekao godinama na povratak izgubljena sina. Ruka mu ne silazi s obrva da zakloni sunce, da ugleda odrpanca. Neka se vrati, sve e mu oprostiti i veliku mu milost iskazati. I jednoga dana primijeti da se neto mie izdaleka. Kad ga izbliza ugleda i prepozna, ganu se, potra, pade mu oko vrata i izljubi ga. Ne pazi to sin pria, kao da je ocu stalo da slua svinjarije bivega svinjara, nego ga vraa u prijanje stanje odjee, obue, gozbe i glazbe. Jer sina ovoga strasti u zlo odvedoe, a savjest ga opet na pravi put dovede. Otac ga je primio jer je u njemu vidio vjene vrjednote koje vrijedi spasiti, a ne privremeno ludovanje koje je dokrajeno.

I. Gunduli tako je naslovio svoje najsavreniji djelo koje je spjevao i u Mlecima 1622. god. objavio u tri plaa: Sagreenje, Spoznanje, Skruenje. 17 M. T. Ciceron, Epistola ad Atticum, XII, 28, 2: Mea mihi conscientia pluris est quam omnium sermo. Marko Tulije Ciceron, rimski filozof, govornik i politiar, ivio je od 106. do 43. pr. Kr.

16

51

Sve je poelo s pravom: daj ti meni moje, a sve je zavrilo s ljubavlju: oe, hvala ti, koliko mi dade! Mamu nije naao ivu. Umrla je od jada i ekanja. On je otiao na njezin grob. Poloio veliki vijenac cvijea i uo glas mamin iz groba: Voljela bih da si mi za ivota poslao obinu razglednicu javljajui mi da si iv i zdrav nego sve te rue koje mi mrtvoj polae na grobnicu. Kad se mlai naao, stariji se sin izgubio. Napao oca to oprata sinu. Otac iziao iz kue i pozdravlja ih: Pruite mir jedni drugima! Ali nije koristilo nikakvo uvjeravanje oevo. Brat ne prata bratu, otac prata obojici. Trebalo je da i stariji proivi tragediju ljudskih strasti bez savjesti. Na alost, ne znam jeste li uli za drugu tragediju: nakon to se sin najeo, napio, naspavao, obuo, obukao, opet je uzjahao na bijesna konja, nije se ni ovoga puta pozdravio ni s tatom, ni s bratom, otiao je od kue i sve ponovio kuda je hodao... Jedino ne znam koliko je puta to inio. Zakljuak. U Sjedinjenim Amerikim Dravama ima jedna od 50 dravica, zvana Florida, ima jedno 15-ak milijuna stanovnika! Na Floridi ima jedan rt nazvan Cape Kennedy. Tu je smjeten jedan od centara za svemirska istraivanja i putovanja dravne agencije NASA-e (National Aeronautics of Space Administration). Odatle polijeu svemirske letjelice, plutalice, shuttleovi. Kad jedna svemirska brodica poleti na Mars, na Merkur, na Veneru, tono je usmjerena na cilj, ali tijekom putovanja ulijee u razne gravitacijske silnice, vruine ili hladnoe ili u mrak, pa malo zaluta s puta, u svemir, bez veze. Stoga, u Centru na zemlji na ekranima ispravljaju joj let, orbitu. Sline tim letjelicama, sondama, jesu nae ljudske strasti koje jure 39.000 km na sat prema cilju kako im je odreeno. Ali tijekom vremena te strasti zalutaju, ulete u privlana i mrana polja, izgube se i zovu se oholou, bludnou, zaviu, srditou. Kao to se dogodilo onomu strastvenom a besavjesnom mladiu. 52

Savjest je centar u kojem Bog i ovjek ispravljaju te putanje i upuuju na cilj. Savjest je korektiv naih uroenih i steenih silnica. Blago ovjeku koga ne optuuje vlastita savjest i koji se nije odrekao nade (Sir 14,2). Sv. Pavao, kad govori o savjesti, redovito spominje Boga koji utemeljuje savjest i koji se pokazuje drugi od mene, ali koji dovrava mene u istini. Istina, moja me savjest ne prekorava ni zbog ega, ali time nisam opravdan. Moj je sudac Gospodin (1 Kor 4,4). Ovo je naa slava: svjedoanstvo nae savjesti (2 Kor 1,12). Najvea ivotna pobjeda jest ne u tome jesi li pobijedio muslimane i Srbe, nego sebe! Nema pobjede ravne onoj kad s pomou savjesti ispravi i pobijedi uarene strasti!

53

DIJALOG
Rekli ste da je mladia strast odvela od kue, a da ga je savjest vratila. Zar mislite: da je mladi imao jo novca, da bi se vratio kui? Moda se ne bi vratio kui da je jo imao novca. Moda bi jo gazio po vlastitoj savjesti, po oevoj ljubavi i po Bojim zapovijedima. Ali jednoga dana novac nestaje. A savjest se pojavljuje, sudi i nemilosrdno osuuje. Nakon toga mladi moe zavriti na dva naina: ili negdje pod mostom, u samoubojstvu, jer nema obraza vraati se kui od koje se na onako bezobrazan nain odvojio, ili na drugi nain tako da kae: Pokuat u se vratiti pa to Bog dadne! On je pokuao ovo drugo, takoer po savjesti, i, hvala Ocu, uspio. S obzirom na te dukate ispred Vas, jeste li Vi strastven numizmatiar? Nisam uope numizmatiar, kamoli strastven, ali nisam posve ni bez - numizmatike. Kako tvrdoglavu ovjeku, koji je duboko u strastima, dokazati da ne ini dobro, kada on, nakon svih upozorenja, ini isto? Dobro mu je ispriati ovu priu koju je Isus iznio kao openit primjer koji vrijedi u svakom vremenu i prostoru i za svaku takvu osobu. Vie puta bolje ga poui gorki ivot nego bilo koji mudri ovjek ili mudra knjiga i savjet! Magarac propliva tek kad mu se voda pone ulijevati u ui. I nemoj se naslaivati kad takvu ovjeku ivot odalami nekoliko krvavih zaunica i naui ga pameti. Kad ishlape strasti, vrati se k sebi! 54

Na koji nain strasti mogu postati blagoslov? Samo ako su u slubi ivota, ako su usmjerene zakonitim putem, ako vode u ivot a ne u grijeh, ako su motori u ivotnim kolima koje treba vui s obitelji, sa enom i djecom, po Bojem zakonu. Ako radim neto to je u skladu s mojom savjeu a nije u skladu s crkvenim zakonom, je li to grijeh? Najprije udim se da neto moe biti po tvojoj savjesti, a da nije u skladu s crkvenim zakonom. Zar misli da je crkveni zakon nerazumna i nesavjesna stvar? Svaki zakon mora biti mogu, razuman i poten. Crkveni pogotovo. Ako to nije, onda je bezakonje! On je jednakovrijedan za sve ljude koji su u Crkvi. Crkveni se zakon formulira tako da uvijek bude u skladu s Bojim zakonom i Objavom, s crkvenim naukom, s glasom Bojim u nama, sa savjeu. Bilo bi dobro da se ti upita radi li neto po savjesti ili po strasti. Kad je u pitanju udoree, bolje e uiniti ako bude radio po crkvenom zakonu nego po svojoj osebujnoj savjesti, jer tvoja savjest, kolika god bila, nije vea od savjesti Crkve! to mislite o strasti u ljubavi? Sama po sebi, ljubav je strast, najvea strast, pravi pokreta ivota. Ljubav majke prema djetetu, ljubav oca prema djeci, ljubav djece prema roditeljima, ljubav mua i ene, ljubav djevojke prema mladiu i obratno. Ako kao mladi misli o strasti u takvoj ljubavi, to mora biti podvrgnuto savjesti kao nadzoru Bojemu. Ne moe se sluiti strastima bez odgovornosti. Ljubav je pod odgovornou, nije neodgovorna! Strasti valja kontrolirati, jer e te odve55

sti u Nigdiju, u tetu. Kad vozi magistralnom cestom prema cilju, i dri se ceste, brzo e i lako stii. Ako sleti s ceste, tebe e odnijeti u bolnicu, ostane li na ivotu, a auto na servis. Jesu li Vas ikada osobno ponijele strasti? Kako se Vi tomu odupirete? Rekli smo da su najrazliitije ljudske strasti: slast, bol, nada, strah, divljenje, mrnja, ljubav, elja, radost, alost, glad, ea, obrana, borba. Zar ti se ini da moe biti ovjek bez strasti kao prirodnoga pogona u ivotnim kolima? Netko moe odrati neko predavanje zauzeto, poletno, glasno, s posebnim naglascima, strastveno, a netko moe monotono, mlitavo, mrtvo, uspavano, ba mu je svejedno hoe li mu glas doprijeti do tvojih uiju, misao do tvoga mozga i poruka do tvoga srca. Zar jedan nogometa nije strastven kad igra? Zar nema studenata strastvenih u studiju: ue po pet-est sati dnevno, obilaze po bibliotekama, po arhivima, prouavaju knjige? Kad se radi o strastima koje te zavode na stranputicu, a ti zna to je to stranputica ivota, onda im se odupire svijeu o vlastitu dostojanstvu i molitvom Bogu. Ne e nita sam. S Bogom moe sve. Postoji li sudbina? I, ako postoji, to je to? Postoji Boji plan o meni, o tebi, o svima nama. Ali Bog potuje moju slobodu. Ja se mogu opredijeliti da ispunim Boji plan, a mogu ga odbiti i pogaziti. Ako ga odbijem, sm sam kriv; ako ga prihvatim i ispunim, s Bojom pomou postiem spas. Ne postoji sudbina kao neka fatalno odreena stvar kojoj ne moe izmaknuti i nad kojom Bog ne bi imao kontrolu. to to znai biti skroman? Skroman znai biti edan, krotak, ukroen. Skroman dolazi od kromiti ili krotiti. Skroman znai biti istinit, po56

ten, prav i pravedan. Ako te pitam: Kako si u koli proao, a ti odgovori: tricom, to je prava skromnost (i s obzirom na odgovor, i na ocjenu, i na tvoje uenje). Ali, ako doda: A sve sam mu znao!, to ve nije skromnost. Kako ima tako ne edna nego udna profesora da mu sve zna a on tebi prosjenu tricu? Je li kladionica strast? Jest. Ako to ini samo radi zabave, doputeno je kao i svaka druga bezazlena igra. Ali, ako riskira da potroi i izgubi svoj novac, imanje, vrijeme, onda je to pravi grijeh, zlo. Ima li tu grijeha ako je cilj ljubav i, ako sve inimo (ukljuivi i strast), da bismo zadovoljili ljubav drugoga, tj. izradili obostranu, neuvjetnu ljubav? Sve ovisi o tome ima li ti pravo, po Bojem, ljudskom i crkvenom zakonu, na tu ljubav? Ako nema pravo na tu ljubav, onda je takva strast i takva ljubav ne samo ludorija, nego pravi grijeh. Ako ima pravo na tu ljubav, pred Crkvom, pred Bogom, onda je u tome prirodno ukljuena i sama strast kao ar ljubavi, ali sa svim potovanjem osobe. Ii u ludo i pratiti svoje strasti, vidimo, neminovno zavrava tragino. Istina, mogue je tu neto i nauiti iz svojih pogrjeaka, ako imamo sree (tu mislim na to da se ne vrate svi s loega puta na pravi put). Ali to mislite: znai li ostati kod kue misliti o neostvarenim snovima? Ako se misli o neostvarenim snovima koji imaju okus grijeha, onda je to pravi grijeh u srcu, u dui, u snovima. Ako se ne radi o grijeenju, nego o sanjanju, ostaje kod kue... ovjek, na alost, premalo naui iz vlastitih pogrjeaka. Kako postii to i mislite li uope moe li se ostati kod kue, ali da si ba tu? 57

Ostati kod kue, kao to i sam stavlja pod navodnike, vjerojatno i kod tebe znai da je mladi ostao u oevoj ljubavi, u bratovu potovanju, u radu na imanju itd. Onoga momenta kad je sa svim time raskinuo, on je otiao od kue i od sebe. Izgubio se. Ne moe ga vie ni pratiti. Pustolovina, esto bez povratka! Odobravate li Vi vezu izmeu djevojke i deka razliitih nacionalnosti? to mislite o tome? Smatram posve normalnim da se djevojka uda za mladia druge nacionalnosti, recimo da se hrvatska djevojka uda za mladia Talijana ili da se Hrvat oeni s djevojkom njemake narodnosti. Ljubav nadilazi nacionalnosti. Pitanje jezika, naravi, zemlje jesu sekundarne pojave, koje se lake svladavaju ako postoji vrsta, pogotovo vjenana i vjena veza meu njima. Kako gledate na brakove u kojima su partneri razliitih vjera i kako to utjee na njihovu djecu (otac tuje Alaha, a majka Isusa)? Brakove razliitih vjera Crkva ne preporuuje, i to jasno kae. Ali spaava to se spasit dade. Tako se, na primjer, moe dogoditi da se uda za mladia koji nema nikakve vjere, religije, koji nije ni krten niti i u kakvoj vjeri pouen, i da se s njime zakonito i valjano vjena u Crkvi, uz doputenje zakonite crkvene vlasti. Od njega se trai da pristane na to da tebe kao suprugu ne e smetati u tvojoj katolikoj vjeri i da e dopustiti da se djeca odgajaju u Katolikoj Crkvi. Ako se on tijekom vremena, idui sa suprugom u crkvu, s dolaskom prvoga djeteta za prvu svetu priest, ili iz drugih motiva, priblii vjeri, nakon dune pouke moe se krstiti i ne treba ga vie vjenavati, jer je valjano vjenan prije desetak godina. Alah je arapsko ime za Boga. Muslimani tuju Isusa kao proroka. Krani tuju Isusa kao Sina Bojega, kao Drugu Boansku Osobu, kao pravoga Boga od pravoga Boga. 58

BI OHOLOSTI I PEAT MUDROSTI

I. OHOLOST OD ZLODUHA
Sada e ti odmah upitati: Zato bi oholosti? Zato bi? Je li to pramen kose ili uperak vune iz runa? Ili je turska kandija? Zato oholost na prvom mjestu? Ne znam hou li ti na to znati pravo odgovoriti i na svretku kamoli na poetku ovoga govora o toj strasti, napasti i biu. Crkvena tradicija, stavljajui oholost na prvo mjesto od svih sedam glavnih grijeha ili poroka, sigurno ima razloga za taj poredak. Idemo o oholosti po nekom redu: pojmovno, svetopisamski, starorimski, nalazom, izlazom i opim zakljukom.

Pojmovlje
Oholost, oholstvo ili oholnitvo dolazi onomatopejom18 od uzdizanja glave u visine: o-ho-ho-lo-ho. Zapravo oholost je kudikamo vie uzdizanje uperka na glavi negoli same glave. Kika, pramen, kita, op, uperak, uvojak, bi kose! A ispod kose? Ohol je onaj koji je umiljen u svoju vrijednost, koji visoko die glavu, koji je pun sebe, koji neumjereno istie svoje odlike, svoj poloaj, ili svoje bogatstvo. Tako najnoviji Rjenik hrvatskoga jezika navodei kao primjere: ohola ljepotica, oholi gradonaelnik, oholi bogata.19
18 P. Skok, Etimologijski rjenik hrvatskoga ili srpskoga jezika, II, Zagreb, 1972., str. 549. 19 J. onje, Rjenik hrvatskoga jezika, Hrvatski leksikografski zavod, Zagreb, 2000., str. 744.

61

Sveti pisac ubraja oholost ivota u tri najvea protivnika Boja. Jer to je god svjetsko - pouda tijela, i pouda oiju, i oholost ivota - nije od Oca, nego od svijeta (1 Iv 2,16). to je to oholost ivota - superbia vitae? I zato se to tako protivi Bogu? Sv. Augustin definira oholost kao nedostatak ne onoga koji daje mo ili pak same moi, nego due to izopaeno ljubi vlastitu mo, dok prezire pravedniju mo jaega.20 Eto tako: ljubi u sebi nepravednome to nema, a ne ljubi u Bogu pravednome to ima! Oholost je isprazno puhanje ili nadutost/nadmenost da netko neto ima a nema; da zna a ne zna; da jest a nije; da moe a ne moe; da je uradio a nije uradio; da kao istinu tvrdi a lae od A do e. Oholost je neuredna tenja za vlastitim isticanjem.21 Pretjerano miljenje o sebi: o svojoj vlastitoj ogranienoj pameti, o svojoj valovitoj prhutavoj kosi ili simetrinu sinusobolnu nosu. to je umiljenost pretjeranija, to je oholnost izraajnija. Na primjer, oholit je onaj momak, ili moma, koji tvrdi da nije visok 165 cm, koliko stvarno jest, nego da mu je visina 175 cm koliko stvarno nije. Onih 10 cm iste razlike - to je ta neista uobraenost, umiljenost, samoisticanje ili oholnitvo. To neke enske dokazuju visokim petama. Jer ono to dotinoj osobi nedostaje u pameti, nadoknauje u peti. I sama vidi da je tih 10-ak cm oita la, praznina ili tatina. (Ne govorim o onima koje moraju nositi posebne cipele radi noga, nego zbog glave!).
Sv. Augustin, De Civitate Dei 12, 8; hrvatski prijevod: T. Ladan, O Dravi Bojoj, svezak prvi, knjiga I-X.; svezak drugi, knjiga XI-XVIII.; Zagreb 1995.; svezak trei, knjiga XIX-XXII., Zagreb, 1996. Sv. Augustin, crkveni otac i nauitelj, ivio je od 354. do 430. god. 21 Sv. Toma Akvinski, Summa theologiae, II, quaestio 162, articulus 6: Superbia est inordinatus appetitus propriae excellentiae. Sv. Toma iz Akvina, talijanski dominikanac, filozof i teolog, ivio je od 1225. do 1274. god.
20

62

Oholost je suprotno od istinitosti, poniznosti, skromnosti, ednosti, iskrenosti i mudrosti. Ponizan momak ili moma istinito i iskreno kae da je visok 165 cm, a ne 155. Ovdje je umanjeno 10 cm pa to nazivamo lanom skromnou ili licemjernom poniznou. Oholost ili ispraznost ivota jest reklama za proizvod da ga se kupi, a kad tamo: sve bez veze! Najavljuje se film koji te ostavi - praznim i ljutitim. Oholost je kao kad ovjek na obali rijeke stoji pred svojim malim amiem i napuhuju se kao da je pred njim u najmanju ruku Titanik prije brodoloma, 1912. god. Najprije da reknemo ovu: Da se mi uzoholimo do kinih oblaka, da uzdiemo oholu i praznoumnu glavu do zvijezda, da nam ne moe nitko stati na oholi i upavi rep, tu nam ne treba pomagati Bog. Tu ne smijemo Boga ni zazivati. Tu vrag priskae u napast i naa nas grjena strast uznositosti, usaena u kosti koje smo naslijedili od roditelja, od praroditelja, navodi na oholu krivu stazu. Pisac knjige o kranskom savrenstvu ovako stavlja u red razne pojmove i vidove ohola ovjeka koji sebe precjenjuje, druge podcjenjuje - megalomanija; tue pogrjeke iznosi, a svoje vrline istie - hvastanje; ako vrlina nema, onda ih izmilja - mitomanija; ako ih nema, onda ih stvara na umjetan nain - tatina; ima na pameti samo svoje interese i uitke - egoizam; nikoga ne priznaje boljim od sebe - neposluh.22

Raspoznavanje oholosti
Kako e najlake prepoznati ohola studenta ili studenticu? Najlake ga prepoznaje ako vidi da trijumfira a da nije ni pobijedio. Uveer slavi sveanom veerom, a sutradan izlazi na ispit i - okine!
22

. Bezi, Kransko savrenstvo, Mostar, 52005., str. 217-218.

63

Ohol ovjek trai pozor za sebe, a prezir s obzirom na druge. Ohol je student ako tvrdi da on nita ne ui, a ipak smiono se pojavi na ispitu i na sve odgovara. Odakle? Izmislio ovjek! Umiljena studentica kae da je profesoru sve znala. Odakle onda vraena? Ona umilja da je zasluila istu peticu, a ona po trei put u procesiji za prolaznu. A jo je umiljenija ona koja nije zadovoljna s dvicom nego se prijavi da popravi na vrlodobar, pa s popravnoga padne na komisijski. Puhadija galami pred skupinom kolega/kolegica da je njegov profesor taj i taj obian bleak koji nema veze ni s ocjenom, ni sa stvarnou, ni s povijeu, ni s predmetom, ni sa kolom. Ohol neprestano poniava drugoga, bilo koga, pa ak i dijete. On bode i alom kao ilom. Uobraena djevojka misli da je samu sebe rodila i da je ona vjena. Pardon, moda tako ne misli, ali tako se vlada! Zato je oholost vrlo ozbiljna ludorija, mahnitorija i blesotinja. Napuhan je onaj mladi koji najvie zna svojih pogrjeaka a ipak nitko o njemu ne misli tako visoko kao on sam o sebi. Zato i kad ispituje svoje pogrjeke za ispovijed, on to ini u petoj brzini: samo preleti, to e kad se ne vidi nijedna. Ohola je ona katolika pjevaica u crkvenom zboru, koja se udala za nekoga nekatolika i nailazei jedne nedjelje pokraj crkve i sluajui kako narod velianstveno pjeva Zdravo Tijelo Isusovo dobaci: Onako sam i ja nekada blejala! Ne bih nikada elio biti sin takve oholiaste majke koja tako bestijalno vrijea samo Presveto Tijelo Isusovo, poniava ne samo sav Boji puk u crkvi, nego vrijea i poniava i samu sebe! O-ho-ho-la je ona pjevaica kojoj je glas grlatosti vaniji od glasa savjesti. Ho-ho-ho... 64

Oholnik se doepa drutvene slube i ponaa se kao da e vjekovati, zaboravljajui da e i o njemu drugi objavljivati njegove tajne transkripte kao to on poniava druge. Zaklela se zemlja raju... to se u skrovitima kuje, s krovita se razglauje! - ree Gospodin Isus nekoliko puta (Mt 10,26; Mk 4,22; Lk 12,3). Ohol je onaj novinar koji se hvasta kako s kardinalom ispija kavu za kavom kada god hoe, iako stvarno nikada nije susreo ni vrataricu na Ordinarijatu a kamoli vidio kardinala, osim u novinama. Oholnik je umiljen u kvalitete koje ne posjeduje, ili posjeduje u daleko niem stupnju nego to se njima razmee (2 Tim 3,2). Ili tvrdi da mu pripadaju stvari koje nisu njegove. Njegove prazne i oholude rijei istisnu savjete koje su rekli njegovi dobri stari roditelji i, naravno, Duh Boji. Oholice su lani uitelji koji se hvale da pouavaju istinu, a ne znaju je ni sami. Nude rjeenja za tvoje probleme, a nisu kadri rijeiti ni svoje. Bore se za presti za svoju slavu i glas, a ude za novcem koji trpaju u vlastite depove. Praznim obeanjima zamjenjuju dobra djela. Pletu duge i lijepe rijei, a nigdje lijepih akcija.23 Oholnici ivota obeaju neto to ne mogu ispuniti, ili obeaju da prevare i dobiju. Daju prednost svomu interesu, a ne vlastitoj asti! Takvi nas toliko uvjeravaju kako je njihova neistina prava istina, a njihova sebinost spasonosan altruizam, da e na kraju i oni sami tomu povjerovati. Oholica je toliko bijedna rije da oholici ne treba nita drugo rei nego to - da je oholica! (Rim 1,30). Oholica na kvadrat jest onaj koji uspijeva odglumiti poniznost!
W. Barclay, New Testament Words, London, 71982., str. 50. W. Barclay bio je anglikanski (prezbiterijanski) bibliar i teoloki pisac. Njegov komentar Novoga Zavjeta u 18 svezaka na engleskom jeziku iziao je u milijunima primjeraka. Umro 1978. god.
23

65

Ona engleska enska knjievnik George Eliot ree za nekoga da je oholit kao pijevac koji umilja da se sunce diglo da uje njegovo kukurikanje.24 Onomu koji puca od oholosti i bahatosti, koji je zapasao zemlju, i brojna sredstva javnoga priopavanja, i znaajnu javnu rije, i dio novina, i radija i televizije, i onomu koji se razgoliio u svojoj dui, hvalei se svojom prazninom po raznim skupovima, i onomu koji je bez straha Bojega i srama ljudskoga pogazio pravo ovjeka, radnika, pravo naroda, pravo mnogih naroda, koji se dogovorio sam sa sobom, i sa svojim ortacima i otvorio svoj privatni svjetski sud da osuuje ljude, narode i drave, po svome politikom kroju i kriteriju, a sam se izuzeo ispod toga i svakoga drugog suda; koji nam sipa svoju prainu, maglu i mudroliju u oi, i njegovoj se oholosti moe stati na kraj kao i njegovu oholu sudu!

Stari Zavjet o oholosti

Kao to znamo iz prvopriesnikoga katekizma, jedna ovea bojna krilatih anela, Bojih stvorova, zaletjela se slobodno i goropadno da zasjedne na Prijestolje Boje. Predvodio ih je Svjetlonoa, Zorin sine: Uspet u se na nebesa, povrh zvijezda Bojih prijesto ja u sebi dii. Na zbornoj u stolovat gori... Uzai u u visine, bit u jednak Svevinjemu (usp. Iz 14,13-14). Kad je dragi Bog primijetio to su mu naumili ti oholi krilai, samo im je malo izmaknuo svoje Prijestolje a oni se stropotae u bezdan, u praznu egzistenciju, u paklinu ili smolu: A srui se u Podzemlje, u dubine provalije (Iz 14,15). Tko bi gori, taj e doli!
G. Eliot, Adam Bede, II, 8: He was like a cock who thought the sun had risen to hear him crow, u: Mille savi, br. 6898. George Eliot jest pseudonim engleske knjievnice koja se zvala Mary Ann Evans (1819.1880.).
24

66

Poznato nam je iz istoga katekizma, samo dvije-tri stranice pomakni, da su prvi ljudi, Adam i Eva, isto tako Boji stvorovi tek izili ispod Bojega ekia i duhovno i tjelesno, bili naumili, na nagovor palih anela ili sotonskoga zavodnika, zmije ili zmaja, biti kao Bog - i mudrou i besmrtnou. Pa su ih vatreni kerubini onako izvana gole a iznutra prazne, iz zemaljskoga vrta, od stabla ivota, svjetlucavim maem inuli ispod rajskih dvora da skupljaju divlje jabuke i nabavljaju haljine od smokovine po besplodnoj i prokletoj zemlji suhoj, ednoj, bezvodnoj (Post 3,24). Oholost, dakle, potjee od otpalih anela, od palih praroditelja, od umiljenih, uobraenih i propalih veliina. Ali ljudi se ne daju. U oholosti svojoj smislili da sagrade babiloniju do neba. Da se i oni doepaju boanskoga prijestolja. Sorena im je prije nego je sagraena (Post 11,2-6). Pa o njoj ne emo ovdje. Niti o onim tornjevima blizancima u New Yorku, modernom Babilonu. Primjer osobito ohola i razgoropaena ovjeka itaj u onome Golijatu koji etrdeset dana izlazi na bojno polje, bue i izaziva izraelske ete, dok ga mali David nije sitnim obuljkom zviznuo u oho-ho-lo elo i njegovim vlastitim maem otpilio mu oho-ho-lu glavu (1 Sam 17).

Novi Zavjet
Gospodin Isus poinje svoje poslanje odbacujui praznu slavu svijeta koju mu nudi stari otpali Sotona u Kvarantaniji.25 Krist definira oholicu kao licemjera koji ini sve da ga ljudi vide (Mt 23,5). Upire prstom u onoga farizeja u Hramu

Kvarantanija je pustinja u Judeji, nazvana tako po broju 40 (quaranta) dana u kojima je Isus bio podvrgnut kunjama kruha, vlasti i slave, a koje je kunje uspjeno pobijedio (usp. Mt 4,1-11; Lk 4,1-13).

25

67

koji se uzda u svoju tzv. pravednost, a prezire druge, osobito carinike (Lk 18,9-14). Iz Isusovih je usta ona mudra uzreica: Tko se uzvisi, bit e ponien (Mt 23,12). I ona boanski istinita i ponizna: Uite se od mene, jer sam blaga i ponizna srca (Mt 11,29). On pravim biem boanskoga gnjeva, branei ast i kuu Oca svoga, raspri oholice umiljene (Lk 1,51), koji su Hram pretvorili u kuu trgovaku i razbojniku, te ih sve istjera (Iv 2,15). Sv. Pavao pita nekoga ohola Korinanina: to ima a da nisi primio. Ako si primio, to se hvasta kao da nisi primio? (1 Kor 4,7). Oholnik se hvasta, hvali, hvalie: Nita nisam primio! Sve to imam, svojom snagom imam! Sve to jesam, svojom pameu, mou i pomou jesam! isti pelagijanizam ili krivovjerje koje nauava da se mi svojom snagom spaavamo, da nam ne treba Boja milost.26 Apostol Pavao kae da Bog u svojoj dobrohotnosti izvodi u vama i htjeti i djelovati (Fil 2,13), tj. Boja je inicijativa ne samo nae ostvarenje, nego i nae htijenje (velle et perficere).

Stari oholi Rim

Evo jednoga drugoga primjera trijumfalne oholosti iz rimske povijesti. Ba je posrijedi trijumf. U starome Rimu to znai nekako vie ili manje prije ili poslije Krista - Rimski je senat doputao rimskim generalima, pobjednicima nad
26 Pelagije, britanski monah, asketa, ivio dugo u Rimu, a 410. god. sklonio se pred barbarima u Afriku. Nauavao je da je Bog dao ljudima slobodnu volju i vjeni zakon, a ovjek sam od sebe, svojom vlastitom snagom postie potrebne krjeposti i vjeno spasenje. Protiv Pelagija osobito se digao sv. Augustin koji je na vlastitom ivotnom primjeru doivio svu bijedu ljudske snage i veliinu Boje milosti. Augustin je nazvan doctor gratiae - uitelj milosti.

68

pojedinim pobijeenim pokrajinama i narodima, proslavu Trijumfa ili odavanje najsveanijih poasti prigodom ulaska u Rim i prireivanje paradnoga mimohoda kroz Grad na povratku s bojnoga polja. Kau da rije trijumf dolazi od etruanskoga triambos a znai procesiju. To je to. Ono moderno noenje na rukama po igralitu. Bila su etiri uvjeta da se jednomu generalu pobjedniku priredi takav velianstven ulazak, parada, procesija ili triambos, trijumf.27 1) Zapovijed. Da je general pobjednik imao carsku ovlast imperium maius (viu zapovijed) za dotinu borbu i pobjedu, da je posluao cara, a ne da je uradio na svoju ruku. 2) Osobno. Da je on, general, osobno vodio vojne i ratne operacije na bojitu, a ne neki od njegovih zamjenika ili najamnika, legionara, a on pobjegao u Njemaku. 3) Nova pokrajina. Da je posve zavrio bitku, da je pokorio i pacificirao dotinu pokrajinu, da je pobio ili doveo barem 5000 neprijateljskih vojnika u Rim, gdje bi onda bili pobijeni. I da mu se pobjednika vojska vraa, a ne da mu je ostala na bojitu, kao to je bila Pirova pobjeda i vojska.28 4) Teritorij. Da je tom vojnom akcijom vidljivo poveao Rimsko Carstvo teritorijalno, a ne samo da se dogodila katastrofa tue vojske, da su porueni gradovi ili odbijeni napadi, da je smiren graanski rat. to bi dotini general vea zvjerstva poinio, a carstvo proirio, to bi vee poasti i ovacije izazivao. Ne bi samo generala oholost zahvaala, nego bi oduka dao oholosti i Senatus Populusque Romanus (sabor i narod).
W. Barclay, The Letters to the Corinthians, Edinburgh, 1975., str. 183-184. 28 Epirski kralj Pir u Grkoj (318.-273., kralj: 306.-302.; 297.-273.) pobijedio je Rimljane kod Herakleje (Taranto) u junoj Italiji 280. god., ali je izgubio gotovo svu vojsku. Odatle je nastala fraza Pirova pobjeda: kad zapovjednik ouva svoju glavu, a sva mu vojska zaglavi.
27

69

Vojskovoa Titus Flavius Sabinus Vespasianus (ivio od 40. do 81. po. Kr., a vladao dvije i pol godine, od 79. do 81.), famozni sin famoznoga cara Vespazijana Sabina Flavija Tita (ivio od 9. do 79. god., vladao od 69. do 79. god.), kao to i sam primjeuje: otac se pie jednim redom s etiri imena, a sin se ita naopakim redom takoer s etiri imena, a ne zna se koji je naopakiji! God. 70. s etiri je legije (oko 24.000 vojnika) opsjedao Jeruzalem da pokori pobunjene idove sa imunom Bargiorom na elu. Najprije je nekoliko mjeseci Sveti grad morio eu i glau do iscrpljenja. Ljudi su se zgruhali u grad, i doslovno skapavali od gladi. Cijele su obitelji umirale, raspadale se po kui, po ulici, po pijaci, a kost i koa kao sablasna sjena hodala trgovima, traila smee po kontejnerima. Josip Flavije, idov, koji se jo 67. god. izdajniki stavio na carsku stranu, odatle mu i ime Flavije, opisuje kako je jedna ena u Jeruzalemu zaklala i poprila svoje dijete i pojela ga da ostane iva.29 Kad su nakon uspjene opsade Rimljani u kolovozu 70. god. provalili u Jeruzalem da ga dokraje i opljakaju, nisu imali to orobiti zbog uasna gadiluka i smrada. A najvea slava izraelska bijae Hram. Sin Tit zapalio je slavni Hram i sruio ga do temelja. Na njemu nije doslovno ostao ni kamen na kamenu nerazvaljen, kakono Isus proree: Jeruzaleme, Jeruzaleme (Mt 23,37 i 24,2). Tit je iz Hrama uzeo zlatni sedmokraki svijenjak, zlatni stol na kojem se rezao kruh u Hramu, oltar, i zlatnu trubu da ponese u Rim kao pobjednike trofeje. Ali nije dosta to. Tada je iz Judeje odvedeno u ropstvo oko 100.000 ljudi, a milijun i 100.000 pobijeno. O tome vojskovoi Titu, progonitelju idova, napisano je da je toliko idova razapeo da

29

J. Flavije, De bello Iudaico /idovski rat, V, 12, 3. (djelo pisano 78.

god.).

70

nije vie bilo mjesta za krieve, niti krieva za tijela,30 premda je razapinjao i s jedne i s druge strane raspela, s prednje i sa stranje strane, po dva ovjeka na jedan kri! Razmjerno daleko gori holokaust od bilo kojega do dana dananjega. Iako Tit sigurno nije znao za rijei koje je u Pilatovu dvoru do bezumlja izvikivao idovski narod protiv Isusa: Krv njegova na nas i na djecu nau (Mt 27,25), nego kao da je on sam htio ispuniti to narodno vlastito prokletstvo. Processio. Kad je taj Tit pobjednik nad Judejom sveano ulazio u grad Rim, doekan je od dravnih vlasti i senatora s najveim poastima i pucnjavama. Najprije su ili trompetari, muzikai. Potom plijen koji je osvojen u Judeji i Jeruzalemu: spomenuti zlatni svijenjak, stol i trube, i ostalo zlato, srebro, umjetnine, novac, ekeli i devize. Slijedile su slike, mape, reljefi te zemlje, da se vidi koliko je pokoreno i osvojeno, da rimski narod to jae klie, vie i pljee. Zatim je iao bijeli vol koji e biti rtvovan na Kapitolu. U povorci su se vukli: zarobljenici - vojskovoe, veliki i mali sveenici, prinevi, generali, zapovjednici, saduceji i farizeji, svi u lancima, odreeni za bacanje u zatvore i zatim izvedeni u arenu da se bore sa ivotinjama i potom pobiju. A ene i djevojke u dnevne bordele i none klubove. Iza njih su stupali liktori sa svojim bievima, koje nisu drali u rukama samo onako. Rimski poganski sveenici s tamjanom, zapaljenim u kadionicama, i miomirisima. Ti bi miomirisi bili na radost i ast trijumfatora, a smrtni zadah robovima. Konano sam Trijumfator ispred kojega su noeni transparenti: Titus Flavius Sabinus Vespasianus. Trijumfatora su vukla zlatna kola s etiri konja bijela kao snijeg. A on stajae nasred kola, u dugoj pozlaenoj togi, na glavi mu zlatan vijenac od palmina lia, uokviren zlatnim zvijezdama. U ruci
30

Isto, VI, 18.

71

mu ezlo, na vrh ezla rimski orao - aquila, a iznad aquile rob drae Jupitrovu krunu. I svi drugi graani bili su u bijelome, cio je grad bio bijel - urbs candida. Iza njega ua obitelj, roditelji, braa, sestre, ena, djeca i prijatelji. Iza tih Trijumfatorovih kola bili su povezani robovi, njih toliko tisua. Iza njih vojnici koji su nosili ordenje, da Tita okite, urese, pjevajui carmina triumphalia - pobjednike slavopojke. Oni bi stalno izvikivali: Io triumphe! Io triumphe! To su bili pobjedniki krikovi kao: Bi-li! Bi-li! Bili pa proli! Povorka je ila Svetim putem - Via Sacra koji je prolazio ovim ulicama i mjestima: Campus Martius, Circus Flaminius, Circus Maximus, Forum. Tu je bio podignut trijumfalni luk s brljanom i cvijeem, prireen za tu zgodu, ispod kojega je Trijumfator - Pobjednik sveano projahao. I danas se vidi od kamena izraeni Titov slavoluk kod Koloseja, na njemu je uoljiv lik zlatnoga svijenjaka iz Hrama, kleta uspomena, do dananjih vremena, na razorenje jeruzalemskoga Hrama. Natpis: Senatus Populusque Romanus divo Tito divi Vespasiani filio Vespasiano Augusto (Senat i narod rimski uzvienomu boanskomu Titu Vespazijanu sinu boanskoga Vespazijana). I konano dolazak povorke na Capitolium, pred hram boga Jupitra. Trijumfator je rtvovao u hramu dva bijela vola Jupitru. Ali na kraju svega, trijumfatora je Tita trebalo ouvati od oholosti. Dok bi on nosio ezlo i krunu ulicama Rima, narod bi izvikivao, osim trijumfalnih pjesama, takoer i poklike od iste srijede: Sjeti se, Tite, da si samo ovjek i da e i ti umrijeti; Sjeti se, Tite, da si lukija i da e se u prainu pretvoriti. Vojnici su na kraju stupili preda nj, zapjevali mu pjesmu, i istodobno iznijeli neke ale, anegdote, viceve, koji mu nisu nimalo sluili na ast. Sjeti se da si ti to i to! Da ga malo spuste s visina na nizinu. 72

Onaj tko ide po nizini zove se poniznim. Ponizan znai ni na konju, ni na kolima, ni u oblacima, ni u slavi, ni u magli, nego po nizini, jer Bog gleda samo na neznatne, i uzvisi ponizne (Lk 1,52).

Uzvienje - ponienje
Oholost se odnosi na onoga koji se svojom snagom, mimo Boga i protiv Boga, propinje da bude ne najvei, nego kao Bog. A iskustvo nas pouava, samo to se rijetko dademo pouiti: to se ohol vie uzvisuje, to se pako nie ponizuje. Nisam to izmislio ja, nego slavni dubrovaki pjesnik Divo Gunduli (1589.-1638.). Tako nekako i poinje njegov epohalni ep, na kojem je radio jedno 17 godina, od 1621. do 1638. god.: Ah, iem si se zahvalila tata ljuska oholasti? Sve to vie stere krila, sve e paka nie pasti.31

Drugi svjetski rat

Da malo doaramo modernu oholost. Ohola Njemaka 1. rujna 1939. navjeuje rat Poljskoj. Oholasta Velika Britanija i jo oholiastija Francuska 3. rujna navjeuju rat Njemakoj. Ve 30. studenoga izbija rat izmeu prkosnoga Sovjetskoga saveza i Finske. Oholo-goropadna Njemaka 9. travnja 1940. okupirala je bez objave rata Dansku, 28. svibnja Belgiju, 9. lipnja Norveku, 22. lipnja prisilila na kapitulaciju Francusku, koju je jo 10. lipnja napala i ohola Italija.

31

I. F. Gunduli, Osman, Pjevanje prvo, 1-4.

73

Oholo-prkosna sovjetska vojska ula je 15. lipnja 1940. u Estoniju, Letoniju i Latviju, koje je prikljuila SSSR-u. Oholasta Italija napala je 28. listopada i Grku. U Africi su bahate talijanske ete ule u Sudan, Keniju, Somaliju i Egipat. Dne 27. rujna 1940. stvara se oholo-bahato-prkosni Trojni pakt: nacistika Njemaka, faistika Italija i militaristiki Japan. Pridruuju im se oholibaste vlade: Madarske, Rumunjske, Slovake, Bugarske i 27. oujka 1941. i ohola vlada Jugoslavije. U travnju 1941. oho-hola Njemaka raskomadala je Jugoslaviju i 22. lipnja udarila na SSSR. Na podruju Hrvatske i Bosne i Hercegovine formirana oholika Nezavisna Drava Hrvatska. Njemakoj su se pridruile vlade Rumunjske, Madarske, Finske, Italije, panjolske i Hrvatske. Na Bliskom istoku oholi su saveznici osvojili Irak i u srpnju 1941. Siriju. Na Dalekom istoku oholni je Japan 7. prosinca 1941. napao ameriku luku Pearl Harbor na Havajima, a sutradan ohole Sjedinjene Amerike Drave i Velika Britanija navijestile rat Japanu. Ohola Kina 9. prosinca 1941. ula je u rat na stranu Saveznika. A 11. prosinca Italija i Njemaka bahato i goropadno navijestile rat SAD-u. Razumije se i svi drugi njihovi sateliti. Poetkom 1942. oholi Japanci zauzeli su Malaju, Singapore, Filipine i Burmu. Ohole su SAD 6. kolovoza 1945. bacile atomsku bombu na Hiroimu, 9. kolovoza na Nagasaki, i oholi je Japan 2. rujna 1945. potpisao bezuvjetnu kapitulaciju. Time je zavrila Druga svjetska klaonica oholosti, koja je trajala tono est godina i jedan dan, od 1. rujna 1939. do 2. rujna 1945. U ratu je sudjelovala 61 drava (s oko dvije milijarde i 100 milijuna stanovnika). 74

Bilo je mobilizirano oko 110 milijuna vojnika. Od toga je poginulo blizu 60 milijuna osoba. Ranjeno oko 35 milijuna ljudi. Razaranja i pustoenja procijenjena su na 278 milijardi amerikih dolara. Jesi li zapamtio prvu reenicu: Ohola Njemaka 1. rujna 1939. navjeuje rat Poljskoj.

Lijeenje od oholosti
ovjek tat trai ast, prvo mjesto, prvu au, prvo meso, prvu rije. Isus daje vrlo lijepu pouku gdje e sjesti kada te pozovu na svadbu da ne bude pomican. Ako sjedne na zadnje mjesto, to ti sigurno nitko ne e oteti (Lk 14,7). Protiv zla oholosti najlake e se boriti i mudrou Duha Svetoga pobijediti tako da iz svoga eira izvadi pero kojim si se zakitio i da ga vrati u rep onoga pauna ili pijevca odakle si ga iupao! Nemoj se hvaliti tuim perom! Pogotovo ne tuim repom! A ti e zbog svoga vlastitoga skromna pera i papira, pogotovo svoje skromne pameti i pamenja, nauiti biti ponizno edan umjesto ponosito udan. Jer, ako eli otvoriti oi i motriti ivotnu kolu, onda e nai tri uvjerljiva razloga zbog kojih mora trenirati da bude normalno ispuhan, a ne abnormalno napuhan. Prvo, krajnje bijedni ivotni uvjeti: ovisimo totalno o drugima, o svojim roditeljima ne samo od zaea do roenja, ne samo do 7. godine kada dolazimo do migavca razuma, nego ak i do svoje 21. godine kada jo nismo doli do pameti, jer nam oni, ti roditelji, sve osiguravaju od hrane do stana, od uenja do zaposlenja i do enidbe ili do udaje ili zavjeta, i jo malo kasnije; a ovisnost o drugima? i o drogama? Drugo, krajnje bijedna inteligencija - slabo razumijevanje, jo slabije zakljuivanje, a najslabije pamenje; nevjerojatno koliko nam u ivotu nedostaje zdrave logike i zdrave memo75

rije; i to god vie zalazimo u godine, ne postajemo pametniji, nego senilniji. Tree, krajnje bijedan znaaj da ne moe jadniji - odluimo da ne emo, pa ne moemo ni blizu ostvariti. Neprestano padamo, ispovijedamo se, diemo se, padamo, odluujemo, pa sve pik iznova, sama jadika i emerika. Nemoj nikada oholici govoriti da je ohol, nije to pedagoki: bit e jo oholiji! Lake e podnijeti ako mu kae da nije toliko ohol koliko mu nedostaje poniznosti! Efikasan lijek protiv oholosti jest ponienje, poraz, degradacija, kapitulacija, kompleks inferiornosti protiv njegova osjeaja superiornosti. Po ponienju do poniznosti. Netko je prigovorio nekoj studentici: A jesi, mala, ohola! Nisam ja ohola, ja sam ponosna! Koja je razlika u tebi? Ona e: Oholost je napadaka, a ponos je obrambeni. To je poprilino dobro odgovorila. Starozavjetni psalmist moli Boga: Od potajnih grijeha oisti me! Od oholosti uvaj slugu svoga, da mnome ne zavlada! (Ps 19,13-14). Oholost je, dakle, potajni grijeh, skriven ispod koe, u krvi, tajnovita voka, ak i onomu koji je neprestano podrezuje i pripitomljuje! O neka grijeh ne poniti, Nit oholost uznese nas, Duh potiten da ne klone, Uznesen da ne surva se.32

32

asoslov, etvrtak, iz himna Veernje.

76

II. MUDROST OD DUHA

Kau da nita na ovome svijetu nije meu ljudima razdijeljeno pravednije, a da ljudi smatraju nepravednije, kao to je pamet. U Bibliji postoji vie knjiga koje se zovu mudrosnima, a meu njima jedna kojoj je naslov Mudrost. Na jednome mjestu mudri se pisac obraa Bogu i veli: Jer, ako bi tko od sinova ljudskih bio i savren, ali bez mudrosti koja od Tebe dolazi, opet ne bi niemu vrijedio (Mudr 9,6).

Opis mudrosti
to je to mudrost? Mudrost mi kazuje da ne budem ovo to se gore navodilo o zavodljivoj uobraenosti, nego suprot vrakoj detroniziranoj oholosti valja ustoliiti u sebe dar i peat duhovske mudrosti. A to znai: da ne budem napuhan, nego duhovan; ne nadmen, nego skroman; ne bolesno ponosan, nego zdravo ponizan. Druge rijei za mudrost jesu: pamet, um. Mudrost je sposobnost kojom po Bojem daru ispravno upotrebljavam sve snage svoga uma i svoga srca. To je najuzvienije savrenstvo ovjekova ivota. Mudrost sve dri pod zdravim nadzorom od uporabe razuma do gubitka svijesti, do smrti. Ti tu mudrost ne vidi, ali se njome vodi i prepoznaje je po uincima, po djelima i plodovima njezinim. Nije to ni obina, ni filozofska, ni teoloka mudrost, nego ulivena, darovana, milosna, besplatna, koju samo Duh Boji daje vjerniku, rei e duhovni uitelj. Ona trijezno donosi 77

vrijednosne sudove o svemu, zna realnu cijenu svega, otkriva najdublje razloge bitka i ivota te im daje dinamino jedinstvo. Ne doputa da se gubimo u sitnicama i pojedinostima, sve svodi na Boga i pravilno orijentira itav ivot. U njoj naa vjera nalazi svoju snagu i usavrenje.33

Razluivanje mudra od luda

Mudar je onaj mladi koji vidi moralno dobra sredstva i moralno dobar cilj, i upotrebljava ta sredstva da postigne taj cilj. Jednostavno i jasno! Ili jo jednostavnije: mudar je onaj koji i u mladosti zna potovati svoje zdravlje tako da umjereno jede, pije i ne pui a dri se lijeka kako mu dobar lijenik propie. Treim rijeima: Bi li ti htio strasno uhvatiti ono to ti se danas ukae i prui, makar od toga bio bolestan i nesretan svega vijeka svoga? Bih! E, to se zove lud! Dobro zna da uzimanje droge na nos, na usta ili na iglu tono i direktno odvodi u zlo, u nesreu, u bolest, u jamu, i ti je opet uzima da minutu bude blesavo euforian, a itava vijeka svoga izgubljeno paranoian! To se zove ne razuman, nego nerazuman! Netko moe biti kolski i prirodno vrlo inteligentan i istodobno ohol, pa prema tomu ivotno nemudar iliti lud. Kako e prepoznati u ivotu mudro eljade, poevi od djeteta do djeda? Evo ovako. Mudro je dijete ono koje mama opremi u kolu, stavi mu torbak na lea, i ono ide krajem ulice, ide, ide, kad treba prijei (na zebri) preko ceste, pogleda desno i lijevo, pretri, i opet desnom stranom ili kraj zida ide, ide, drusa torbak na
33

. Bezi, Kransko savrenstvo, str. 136-137.

78

leima i tako stigne pred kolu prije nego je poela nastava. Pod satom mirno u razredu: kad treba pisati, pie; kad bude prozvano, odgovara; kad je odmor, izae na dvorite i malo se zaigra. Zato je takvo dijete mudro? Zato to besprijekorno slua mudre osobe: roditelje i uitelje koji mu mozak izobraavaju i srce odgajaju. A ti se sada rugaj mudroj poslunosti djetetovoj! Mudra je ona djevojka koja je pola, sama ili s drugima, pobono odjevena, ne kao misica na izlobu ili korzo, nego kao ponizna vjerouenica na svetu Misu koja je ve 2000 godina ista, starinska i starorimska liturgija ili bogohvala. Dola na vrijeme u crkvu, pobono se poklonila, desnim koljenom do lijeve pete, prekriila se - elo, prsa, s lijevoga na desno rame - zauzela prikladno mjesto u crkvi odakle moe pratiti sve to se dogaa na oltaru i u tome zduno sudjelovati. Ako se smatra neurednom i nedostojnom, otii e u ispovjedaonicu. U ispovijedi ne e priati tue, mamine, tatine i bratove, nego svoje vlastite grijehe. Ima ih. Skrueno se pokajati i izmoliti pokoru. Osobito e sluati biblijska itanja, ako ih ona ne ita, a izmeu itanja osobito e pratiti i pamtiti sveto Evanelje - iz potovanja se dignemo dok se ita Isusovo Evanelje i jo k tomu napravimo tri kriia: jedan na elu da zapamtimo, drugi na ustima da iskazujemo i trei na srcu da vjerujemo! - uhvatit e glavnu misao koju e i bez propovijedi znati kazati da je upita bilo tko u bilo koje doba dana u tjednu. Iz propovijedi e izvui glavnu temu, primjer ili ideju koju je sveenik obradio. Kad se moli, i ona moli; kad se pjeva, i ona pjeva. Kada bude Podizanje, ona e na koljena. A u vrijeme Priesti pristupit e i blagovati Euharistiju i zahvaliti Isusu. Kad zavri Misa, otii e u babe i ispriati joj kako je bilo na Misi. Drago babi, nema nitko tako mudre unuice. Mudar je ovjek koji ne gradi kuu na pijesku. Inae, kad navali tajfun, odnese graditelja kunoga domaina u Modru rijeku. A da je sagraena na kamenu, ni vrata je paklena ne 79

bi nadvladala, kako mudro ree inteligentni Gospodin Isus (Mt 7,24). Mudar je vojskovoa koji se svojom obavjetajnom propita kolika je armija u protivnika. I ako dozna da u drugoga ima dva puta vie vojnika, nije lud da udari prvi. Mudar vladar umije izmeu dobrih izluiti opake (Izr 20,26) i odstraniti ih dok se ne poprave. Ako to vladar ne ini, onda on zasluuje da ga se stavi u okove i negve. Mudar je onaj sveenik, koji je uredna ponaanja i uredne nonje, odjeven, a ne razvraen ko baraba i bekrija. Kako e mu rei veleasni, ako on ne dri do svoje veleasnosti ni koliko je crno pod noktom. Mudar je onaj koji se od ponedjeljka do subote priprema za nedjeljnu svetu Misu, za evaneosku propovijed, za pijevno predslovlje. Ako nastupa bez ikakve pripreme, onda nije ohol, nego drzak! Koja je asna mudra a koja luda? Isus o tome pria posve otvoreno u Evanelju, ne boji se nijedne asne na svijetu. Bilo tako pet mudrih i pet ludih djevica, veli Isus (Mt 25,1-13). I to e ti biti? Mudre znale rasporediti ulje za svjetiljku, drati uljanicu na fitilju, bdjeti i moliti koliko treba. I doekale zarunika. Proglaene mudrima! Zlatna ogrlica oko vrata! A u ludo-oholih, moja ti, sve umah planulo u plamenu i nestalo i ulja i fitilja i svjetla i sjaja. Lude djevice sve pomijeale: i sredstva i cilj, i no i dan, i ulje i neulje. Nisu na vrijeme kupile, nisu nita providjele, nita predvidjele. Lude su one koje ne vide ni cilja ni sredstava, pa ih ni ne upotrebljavaju kako valja. aave su kad prolijevaju ulje, a treba im za ivot. Nerazumne su kad pile granu na kojoj sjede, umjesto da pile suhe i besplodne grane da bi one rodne mogle roditi i rasti. Ludohole izgorjele izvan posluha, izvan siromatva i izvan istoe. I pozaspale. Diskvalificirale se - to je refleksivno; ili pasivno: diskvalificirane! Mudra je ona djevica i studentica koja zna da ima stvari koje se u ivotu ne mogu ni kupiti ni posuditi: na primjer, 80

odnos s Bogom, krjeposti, djevianstvo, brak, karakter, vjera, dua, zvanje, spasenje. Mudra djevojka ili mladi zna da u ivotu ima stvari koje se ne mogu obaviti u posljednjoj minuti: na primjer, studij, udaja, enidba, vjeni zavjeti, diploma, reenje, zimnica, posao, kua. Mudar je, dakle, onaj koji zna to je poetak to svretak, to uzrok to posljedica. A oholo je nemudar onaj koji krade tua auta pa ih preprodaje da se obogati. I uhvate ga ba dok im prekucaje brojeve. Mudar je tko se vlada tako da mu je neizmjerno vie stalo do vjenoga ivota, nego do zemaljske jurnjave za trenutanim uivancijama u ovoj suznoj dolini u kojoj e mu ionako sve skoiti na nozdrve. Mudrost je znati sluati svoje roditelje, sluati starijega, sluati Petra koji slua Isusa. Mudar je meu nama onaj koji spoznaje Boji put i njime ide. Mudar je ovjek koji uje i izvrava Boje zapovijedi... ako nisi znao. Oholu eljadetu ne moe nikada nita dokazati. A mudru je dosta jednom rei. Ne treba ponavljati. Sapienti sat. 34 Mudar s malo rijei moe mnogo rei. eli li, mladiu, mudrost Boju, kojom moe dostii ne samo zemaljski nego i nebeski cilj? elim.
M. T. Varon, Phor., 541. Marko Terencije Varon (116.-27. pr. Kr.) jedan je od najveih erudita staroga Rima. Doctissimus Romanorum, kae za njega Ciceron (Academica 3, fr. 22) i drugi. Napisao je 620 knjiga (samo oko 700 portreta iz grkoga i rimskoga svijeta s popratnim tekstovima). Sv. Augustin u svom djelu De Civitate Dei, 6,2 za njega kae: Varon je toliko toga proitao, da se udimo to je imao ikad vremena za pisanje. A ipak je toliko toga napisao, da teko vjerujemo da je itko to uzmogao proitati. Vjerojatna to nitko nije ni proitao, jer mu je najvei dio knjiga izgubljen.
34

81

Onda nemoj vie biti oholian i nerazuman, nego budi evaneoski ponizan i mudar!

Biblijski primjer
Ma mudrosti pokazao je idovski kralj Salomon im je stupio na prijestolje oca svoga Davida. Najprije je izgovorio Bogu ovu molitvu: Podaj svome sluzi pronicavo srce da moe suditi tvom narodu, razlikovati dobro od zla... (1 Kr 3,9). A odmah potom zbio mu se neoekivan sluaj na dvoru. Dole dvije bludnice koje su imale dvoje male djece. Kako su spavale u istoj kui sa svojom djecom, tijekom noi jedna se u snu okrene i dijete prignjei. Mali na mjestu mrtav. Ona ga samo zamijeni: uzme ivo dijete od svoje kolegice i stavi ga sebi u naruje, a svoje mrtvo njoj pod deku. Ujutro kada se ta digla da podoji dijete, pogleda malo pozornije, kad njezin mali u kolegice na prsima. To je moje dijete! A edomorka odvrati da nije nego njezino. I tako se posvaaju i poupaju i konano dou Salomonu da on presudi ije je to ivo dijete. Pred njim se jo jednom temeljito posvaaju tako da je kralj jedva zaustavio jo vee zlo. Odredi da mu donesu ma. Donesoe mu ma mudrosti. Rasijecite ivo dijete na dvoje i dajte polovinu jednoj, a polovinu drugoj. A ona jedna majka, koju zabolje srce za sinom, zajaukne: Neka se njoj dade dijete, samo ga nemojte ubijati! A ona druga upade: Neka ne bude ni meni ni tebi, rasijecite ga! (1 Kr 3,26). Salomon sasvim jednostavno presudi: Ona je prva prava majka koja ne dade da se dijete ubija, pa makar pripalo drugoj. A ova druga, koja ga je eljela rasjei, nije mu majka, jer je ve jedno, ito svoje, ubila. Tako Salomon maem oitova mudrost veliku.

82

Isusova pouka
Vidjeli smo kako je Isus jednom zgodom iznio prispodobu o mudrim i ludim djevicama. Da je kojim sluajem priao slinu parabolu o acima ili studentima, moda bismo itali ovaj ili slian prikaz. Mudromarni i ludolijeni. U ono vrijeme prozbori Isus uenicima svojim ovu prispodobu: Stoga, kraljevstvo je nebesko kao kad se deset gimnazijalaca pripremaju za ispite. U jednome ih razredu bijae pet isto mudrih, a pet isto ludih. Izmeu ostalih kolskih predmeta uenici su imali matematiku, grki, fiziku, latinski, vjeronauk, hrvatski, povijest, biologiju... Marljivi i mudro obdareni redovito su uili i novo znanje stjecali. Svaki strogi i blagi studij za njih bijae ozbiljan sat uenja: angairano su radili zadatke, zainteresirano provjeravali godine i dogaaje, vadili i uili rijei po nekom memorativnu sustavu, redovito prepisivali vjebe da ih bolje upamte, ustrajno ih prevodili. Dapae, bili su veoma raspoloeni i voljni pomoi svakomu u razredu i u cijeloj humanistikoj gimnaziji, tko god bi im se obratio i za pomo zamolio. Od vjeronauka do grkoga. Valja priznati: Nije im bio tako visok kvocijent inteligencije koliko im je bio visok kvocijent marljivosti. Bili su uvjereni da povijest i svijet ne pokreu toliko pametni koliko radini. A lijeni i ludi aci bili su drukije naravi i ponaanja. U vrijeme studija igrali bi aha, lunjali hodnikom ili gradom, gubili sate i dane, itali romane i pjevali: Oj romane moj mileni, de ti skrati tudij meni. Pod kolskim satovima ispod klupa stjecali su osnovnu izobrazbu iz kojekakvih novina, asopisa i stripova, a portsku kulturu iz Sportskih novina. Ujutro, nakon doruka, pitali bi druge kolege to imaju danas u koli. Ako su juer bili sluajno pitani, radovali bi se da vie ne e ni sluajno doi u obzir da budu pitani barem kroz jedno mjesec, dva dana. Zato bi stavili dotine knjige i biljenice u dno 83

pulta da im ne bodu mladenake oi. Oni esto miljahu u sebi da onaj profesor ne e doi u srijedu, a da je ona profesorica u gradu vjerojatno bolesna ili zaboravljiva, da se profesor grkoga ne e na vrijeme probuditi i da, na svaki nain, oni ne e biti prozivani toga dana. Pa ak i ako bi postojala opasnost da e biti izvedeni pred razred, k tabli, katedri, oni su se vrlo pouzdavali u svoju hitrinu i vjetinu da e na vrijeme uspjeti prokrijumariti ne samo matematike zadatke i vjebe, nego i same prijevode. Ili da e im netko doapnuti. Bilo ih je meu njima onih koji su imali kolinik pameti toliko iznad prosjeka kolika im je bila lijenost ispod prosjeka. Bili su uvjereni da svijet ide svojim putem i bez njih. Osvanula i jedna srijeda. Puknuo glas hodnikom da su svi profesori na okupu i da je, na alost, upravitelj kole iz nekih samo njemu poznatih razloga izmijenio neke satove: matematika prvi sat umjesto trei, a latinski s etvrtoga sata spustio se na drugo mjesto. Nasta strka i zbrka meu nekim uenicima koji se juer nisu nimalo pripremali ni za matematiku ni za latinski. U razredu oko osam nasta vika: Eto razrednika! Lijeni aci glupaci uletjee u razred da togod ulove prije nego profesor doe s dnevnikom za ispitivanje, a ne s biljenicom: Idemo dalje! Navale lijeni na marljive kolege da im posude i da barem neto od njih prepiu. A mudri im mirno i staloeno odgovore: Prijatelji, profesori su udne naravi i pameti. Ako primijete da su u uenika iste zadae i odgovori - a ne bi trebali biti doslovno isti - ne emo dobro proi ni mi ni vi. Zato niste juer traili? Bili smo na raspolaganju da sve objasnimo to je bilo potrebno i to znamo! Ne damo! Snaite se kako znate!, zakljue mudri. I pravo je tako: Ako ti dri do sebe, i drugi e drati do tebe. A ako ti ne dri do sebe, i drugi e te drati od sebe! A lijeni, bunei se ljutito i nazivajui svakakvim nadimcima svoje kolege, ne pitajui ih, ugrabe poneku biljenicu s njihovih klupa za vrijeme kratkoga odmora te prepiu od rijei do rijei, napravivi nekoliko brzinskih ali 84

kardinalnih pogrjeaka, mimo vlastite volje i sposobnosti, a to ih svako profesorsko oko moe evo odavde primijetiti. Uto doe i blaen as, tj. sat matematike ili latinskoga, svejedno. Profesor izvede jednoga mudroga koji odgovori vrlo lijepo, kako se i oekivalo, i zaslui pohvalnu ocjenu: Dobro, uenie mudri i marljivi, ui s jo jednom odlikom u moj dnevnik! Vie od pohvalne ocjene, mudri uenik osjeae u sebi veliku radost koja bijae rezultat njegova rada i zalaganja, a ne lutrijske sreke. Isti profesor prozva i jednoga iz reda prevaranata. Dovue se taj k tabli u strahu i trepetu tako da je zaboravio i ono ako je ita znao. Prui profesoru biljenicu: Mladiu, zato nisi barem tono prepisao kad si ve bio marljiv u prepisivanju? Izradi ovaj isti zadatak na tabli, da vidim kako si ga razumio! Ljenuga izbuljio oi, zinuo od zaprepatenja, gleda u istu tablu kao u arena vrata. Ni makac. Ne znam. Na mjesto!, blago e mu profesor. Ali niti ti je ijedna na mjestu niti si ti uope na mjestu. Nego na nemjestu. I samo nastavi krasti Bogu dane i dare, a roditeljima pare laui, izleavajui se i lutajui po gradu. Mudre i marljive, koji su se muili i uili, profesori puste u vii razred, na svoje veliko zadovoljstvo i na njihovo beskrajno veselje. A ludolijene obore na kolovoku ledinu. Dok su se kroz godinu mudri svojski zalagali i talente razvijali, zabuanti su ljenarili i u prijevarama se trenirali. A sada preko ljeta, kad se marljivi sunaju i kupaju, lijenine bezvoljno prevru gramatiku i matematiku, mislei i uvjeravajui sebe i roditelje: Znat u mu ovo, ne moe me ne pustiti! Kada ludolijeni dooe na popravni, i opet ne znadoe, stanu govoriti profesoru: Gospodaru, gospodaru, pusti nas, pusti! Uili smo mi. A gospodin e im profesor mirno i dostojanstveno odgovoriti: Zaista, zaista vam kaem, ne poznam vas! Poite u kakav veliki portski klub ili ostanite u istom razredu i ponovite godinu s istim udbenicima. Imali ste prilike, mogunosti, vremena, uvjeta i anse. I proigrali 85

ansu. Bdijete, dakle, i uite, jer ne znate ni dana ni asa kad ete biti pitani, proputeni ili otputeni.35 Isus je rekao i jednu drugu parabolu: Budite mudri kao zmije a bezazleni kao golubovi (Mt 10,16). Mudrost se zmije oituje po tome to razlikuje glavu koja je najvanija, od repa koji moe biti otkinut pa opet naraste. Zmija uva glavu.36 Tako bismo i mi morali uvati glavu, duu, pamet, trajne vrjednote potenja, istoe, posluha, pravednosti, istine i ljubavi. A ostalo e nam se nadodati, narasti, regenerirati. Rekli smo da oholost dolazi od zloduha. A mudrost dolazi od Duha. Od Duha Svetoga, Gospodina i ivotvorca, koji izlazi od Oca i Sina, koji se s Ocem i Sinom skupa asti i zajedno slavi. Duh ti daje svoj ne privremeni dar nego trajni peat mudrosti po sakramentu svete krizme: Primi peat dara Duha Svetoga! Ali s njegovim darom treba suraivati. Sa kolom, s roditeljima, s Crkvom, s Bogom. Treba se Bogu moliti da te odri u mudrosti. To je po volji Bojoj. Zakljuak. Mudar se moli. Ohol se ne moli. Tko se Bogu moli, taj se ne oholi!

Vidi O marljivim i ludim uenicima, u: Crkva na kamenu, 9-10/ 1996., str. 9.

35

86

DIJALOG
Kako u ja znati koja je djevojka mudra a koja luda kad mnoge glume? I to uiniti ako me mudra ne e, a luda hoe - a godine lete? Najprije zna i sam da ne glume samo djevojke. Glume i momci. Negdje ima boljih glumaca nego glumica. Najlake e znati koja je djevojka mudra a koja gluma, ako ti bude mudar. A bit e mudar ako od Duha Bojega bude traio pomo da nae mudru djevojku. Nisu sve lude! koje te hoe. Ima i mudrih. Pokuaj ih pronai, ima li imalo inicijative? Ludo e uiniti ako pusti da godine odlete? Postoji li oholosti i u sveenikim redovima? Ako postoji, je li ta oholost uzrok poznate afere ili je rije o neem drugom? Postoji oholost i u sveenikim redovima. A poznata afera - vidim da aludira na ovu nau alosnu hercegovaku - nije samo rezultat oholosti, nego i drugih ljudskih strasti: lakomosti, zavisti, srditosti! Proitaj knjigu Hercegovaka afera, Mostar, 2002., moda e ti biti malo jasnije. Na koji nain promijeniti oholu osobu? Kako joj pomoi? Oholost se ne moe iupati iz nae naravi, ali se moe istiti, potkresivati; na divlju oholost navrtati ili nakalamiti pitomu stabljiku zdrava ponosa. Govorili smo o ona tri razloga za neoholost: ivimo u bijednim ivotnim uvjetima, zaista smo bijedne pameti i udimo se svoj bijedi naih odluka, osobito njihovih ispunjenja. Zbog ega se to ti ili ja ili svi mi oholimo? 87

Ovih dana zavrena je Biskupska konferencija Hrvatske. Zakljueno je da se ne dozvoljava stranim karizmaticima odravanje seminara. Poput Jamesa Manjackala (Dejms Mandakal). Koja je bit problema? Hvala, oe biskupe - Vai studenti Teolokog instituta. Biskupi nisu zabranili ni domaim ni stranim karizmaticima odravati seminare. Preputeno je svakomu biskupu da odlui za svoju biskupiju. Biskupi ele imati nadzor nad tom pojavom, a ne da im po biskupijama hodaju ljudi koji na svoju ruku i neodgovorno zavode narod. Kako se vratiti s puta oholosti kada su ve svi na to navikli? A i ja sam ne znam jesam li takav kakav jesam u stvarnosti ili sam ohol. U svima nama postoji klica oholosti. Netko tu klicu razvija do takva stabla da se na njegovim granama mogu gnijezditi orlovi leinari, a drugi ne doputaju maha priroenoj tenji oholosti, nego dre sebe u disciplini, vjebajui se u pravoj poniznosti. Kad ovjek ispituje svoju savjest, tj. sebe sama po inima i vladanju svome, iskreno i korjenito, lako e uvidjeti na emu je. Je li mudrost povezana s inteligencijom? Odnosno, moe li ovjek biti mudar ako nije inteligentan? Mudrost je sposobnost kojom ovjek svoj ivot organizira tako da bude kako Bog zapovijeda, a nekada inteligencija moe biti takva da Bog sauva! Vragovi su inteligentna bia, ali nisu mudra, jer su proigrala vjeni ivot. Moe sve ocjene do diplome imati odline, a i diplomu izvrsnu, a da ne bude ivotno mudar, nego moralno lud, pravi moralni propalitet. Kad neto pone mudrovati, odmah ti kau: Ne mudruj, pravi su filozofi davno ivjeli! Kako i na koji nain u ovom vremenu biti uporan u mudrosti a svakodnevno se poniavati? 88

Pravih filozofa i mudraca ima svako vrijeme. Mudrost je moi se i znati oduprijeti takvim jeziinama i mudrolijama oko sebe. Nisi pozvan da organizira svoj ivot na ovome svijetu prema neodgovornim blebetanjima drugih, nego prema zakonu u sebi i zakonu izvan sebe. Inae e postati bezakonik. Mudrost je znati podnijeti ponienje pred ljudima a drati se Bojega zakona i biti uzvien pred Bogom. Ponienja znaju voditi k poniznosti, a poniznost je prava mudrost. Ako se mudrost ne moe posuditi, onda se oholosti ovjek ne moe rijeiti? Oholost kao tenja ili strast prirodno je ugraena u kosti, u kou i u krv, a mudrost je natprirodni, boanski dar, nagrada Duha. Oholost treba ukloniti, a mudrost izmoliti. To je posao svega vijeka naega. Oholosti se treba stalno oslobaati s pomou Duhova dara mudrosti. Je li mudrost indirektno voditi politiku kampanju u Crkvi, kad znamo da je svaka vlast za svoga vremena? Nije svaka vlast za svoga vremena. Bitno je drukija vlast u Crkvi i u drutvu. Odreena vlast u Crkvi jest od Boga, papinstvo, biskupstvo, Papa bira i imenuje biskupa, ne imenuje ga narodna demokracija. A u drutvu je vlast za vremena. Vidi li da je narodna vlast promjenljiva kao to je promjenljiva narodna volja. Crkva ne poznaje narodne volje. Inae bi se crkvena uprava mijenjala svako est mjeseci. Zar je oholost ako nismo zadovoljni? Ako znamo da moemo bolje. Moda to nije oholost, nego spoznaje vlastite pogrjeke? Nije znak oholosti ako smo u odreenim stvarima nezadovoljni, ako moemo bolje u skladu s vjerom i moralom i s naravnim sposobnostima. Ako zastanemo, a moemo i moramo naprijed, tu nedostatak potrebne mudrosti ili izraena oholost moe biti vlastita pogrjeka ili grijeh. 89

Kompleksi i lana poniznost? Moete li neto vie rei o tome? Kompleks, tj. kompleks superiornosti jest trajno duevno stanje onoga koji misli da su njegove sposobnosti iznad sposobnosti drugih, pa ak i kad mu se to objektivno dokae da nije tako. Kompleks inferiornosti jest obrnuto stanje, umiljenost da nikada ne moe dostii drugoga. A nije istina. Lana poniznost jest vlastito ponienje i nijekanje darova i rezultata koje posjeduje. Isus kae: Nemoj se usporeivati ni s carinikom ni s farizejem, nego: Budite savreni, pravedni, milosrdni, sveti kao to je savren, pravedan, milosrdan i svet Otac va nebeski! to uiniti i rei oholoj osobi kad nam prosipa svoje ohole bisere? Nai kao protulijek kakav pravi mudri biser, ne ponienja, nego istine. Istina oslobaa, a ponienje vie vrijea i oholicu moe uiniti jo oholijim. Ni oholica ne moe svojom oholom glavom kroza zid istine! Kaete da je mudrost poslunost prema roditeljima itd. to uiniti ili kako biti mudar onda kad ti jedan roditelj govori jedno, a drugi drugo? Sumnjam da ti govore razliito s obzirom na temeljne norme ivota. Ako ti jedno kae da uzme dugi kaput, a drugo kae da nije potrebno, postupit e razborito prema okolnostima. Ako ti jedno kae: dovedi djevojku u kui i ivi s njom est mjeseci, pa ako vidi da je zaela, uzmi je i vjenaj, a drugo ti kae da to nije doputeno, onda je ovo drugo pravi zakon. Razlikuj bitno od nebitnoga, trajno od prolaznoga. Veeras sam zaista shvatila da sam ohola. Znam da sam i prije bila ali valjda je to bilo pomalo nesvjesno. A sada znam da u morati poraditi na tome da budem mudrija. I recite mi 90

samo, jeste li Vi bar malo oholi...? Jer zaista bi mi bilo bar malo lake. Onoga trenutka kada spozna da si ohola, zakoraila si na put poniznosti. A kada to ovako i pred drugim prizna, napravila si dva koraka. I to bude vie na tome radila, i od Boga mudrost ponizno molila, to e biti uspjenija u suzbijanju strasti oholosti. Neka ti ne bude utjeha to je i tvoj biskup malo ohol, nego tvoja svijest da svatko od nas nosi u sebi dozu oholosti, samo kod nekoga se nalazi na dnu ae, a u drugoga prekipjelo. Znate to, oe biskupe! Veeras ste mi pravo pomogli. Bila sam nekada pravo umiljena. Sada sam se oslobodila i te mane, sad sam SAVRENA. P. s. Treba li mi ma? Ponizna osoba ne e nikada rei da je savrena, pogotovo to ne e napisati velikim slovima. Drugo, put poniznosti i odricanje od oholosti jest mukotrpan posao svega vijeka svoga. Stoga tebi treba ma mudrosti, peat mudrosti kako te ne bi stukao bi oholosti. Nedavno je bila dvosatna TV emisija o snobizmu. Kako biste definirali snobizam i je li to oblik oholosti ili licemjerje? Nisam gledao tu emisiju. Snob je danas engleska rije, a kau da potjee od latinske: sine nobilitate, to znai bez plemstva, bez plemenitosti, bez plemike oznake. Snobizam je oponaanje visokih drutvenih, kulturnih ili umjetnikih krugova do kojih ne moe doprijeti, oboavanje neega u to se dotini ovjek, snobist, ba puno i ne razumije, na primjer, u umjetnost, u knjievnost, u religiju. Prema tomu snobizam moe biti i licemjerje, ali u svakom sluaju umiljenost, uobraenost i stoga oholost. Praznina i tatina. Kako se moliti za dar mudrosti? U svakodnevnom ivotu i poslu, da bismo opstali i bili cijenjeni, ponekad se moramo izdignuti i samohvaliti. to vi mislite o tome? 91

Za mudrost moli se jednostavnim rijeima: Due Sveti, daj da razlikujem mudrost od ludosti! Due Sveti, daj mi dar mudrosti po svojoj mjeri! Due Boji, nek me tvoja mudrost u ivotu vodi! Due Sveti, podri me svojom mudrou da ne odlutam od tebe. Mislim da e ljudi uvijek vie cijeniti onoga koga drugi izdiu i hvale, nego onoga tko se sam uzdie i hvalie. To ne znai da ne smijemo drati do sebe. I rei koju i o sebi. Istinito i iskreno. Dapae. Ako ne dri do sebe, drugi e te drati daleko od sebe. Ali neka to hvaljenje bude ponizno, s mjerom, i u Gospodinu.

92

BESPUE LAKOMOSTI I PUT RAZBORITOSTI

I. GRIJEH LAKOMOSTI
Pojam i opis
Nemoj, molim te, misliti da lakom dolazi od laktanja, kako bi nam se moglo uiniti. Dolazi od laan, tj. glaan, gladak, a zapravo - gladan. A opet, zar se moe polakomiti za kruhom i ruhom, za srebrom i zlatom a da se ne lakta? Ve smo rekli kako nas Boja rije pouava da postoje tri temeljne poude u ovjeku i u svijetu, koje su kao poroci i grijesi od svijeta, a protiv Presvetoga Boga. Meu njima je na drugom mjestu pouda oiju - concupiscientia oculorum (1 Iv 2,16). to je to pouda oiju ili lakomost? Lakom je onaj ovjek koji trai ono to mu ne pripada, koji nastoji dobiti preko svake mjere.37 To je udnja kojom je netko u svome onom pogledu izvanjskim izgledom stvarnosti tako zarobljen i uhvaen da je od Boga i Bojega puta odvraen. Lakomost je pohlepan uzdah i pogled kojim netko udi da stekne to okom stigne, a kad se domogne, onda se time razmee i hvalie kao paun perjem. ovjek poudna oka smatra da se ivotna srea nalazi u zemaljskim stvarima koje se mogu novcima kupiti samo ako ih se moe oima dokuiti.

36 Sv. Ivan Krizostom, Homilija o Matejevu Evanelju, PG, 57, 389390; Sluba itanja, etvrtak, 34. tjedna kroz godinu. 37 Rjenik hrvatskoga jezika, str. 529.

95

Po nekima lakomost - avaritia odreuje se jednostavno kao neuredna tenja za bogatstvom ili udnja za posjedovanjem novca38 i svakoga drugoga materijalnog dobra. Zato je netko duhovito provalio da postoje dvije vrste ljudi na svijetu: jedni su milijuneri, a drugi bi to htjeli biti.39 Prvi su lakomost ostvarili, drugi je ele ili nastoje ostvariti. Lakomstvo je pohlepa, gramzljivost, hlepnja, udnja, jagma, neuredna elja, neutaivost... za zemaljskim blagom. Nabrajajui Sedam glavnih grijeha, nekada umjesto lakomosti kaemo: Drugo - krtost. A krt, krtac ili krtica jest onaj ovjek koji teko troi, koji neumjereno, nerazumno tedi, kako kau leksikografi.40 Lakomost je to nemilosrdnija borba za privatnim bogaenjem, kako kau neki tajkuni. Polakomiti se ili drukijim glagolima reeno a znai jedno te isto: strastveno eznuti, uzdiui hlepiti, zadihano udjeti za svime po redu i bez reda, znai staviti sve svoje sposobnosti, snage i sve zdravlje u zgrtanje svega i svaega i onda krtariti, nikomu nita ne dati, pa ti sve propadne. Navedimo duhovnoga pisca koji ovako karakterizira lakomca koji je spreman na nepravde i izdaju ideala - Judin grijeh; kad stjee bogatstvo, krtac grijei namjerom - pohlepa; i neurednom uporabom steenoga - tvrdiluk.41

38 Sv. Augustin, De civitate Dei/ O Dravi Bojoj, 14, 15, 2: avaritia - libido habendi pecuniam. 39 W. Barclay, The Letters to the Corinthians, Edinburgh, 1975., str. 120. 40 Rjenik hrvatskoga jezika, str. 1224. 41 . Bezi, Kransko savrenstvo, str. 217.

96

Kako prepoznati lakomstvo u sebi?

Gramzljiv ovjek ili ena skuplja kao hrak, a kad skupi, nikomu nita ne ponudi. Egocentrinost do ekscentrinosti svijesti. Cicija na turskom, tvrdica, krtica na domaem, Skup komediografa don Marina Dria (1508.-1567.) na dubrovakom. Na starom hrvatskom lakomost se stvarno kae i skupnost, koja dolazi od skupljati za ovaj svijet, a nita ne prikupljati za nebeske dvore, pa ostadoe prazni. Kad takav skuplja zemaljskoga perja umre, izgubio je i ovo to je ovdje nakupio, a za vjenost nije nita ukupio! Taj je dvostruko nepametan, nerazuman, nerazborit! Lakomac je onaj koji u mladosti troi zdravlje za novac, pa onda u starosti troi novac za zdravlje, a obino nestane i jednoga i drugoga. Vidi da je takav ne samo lakom ili pohlepan, nego i dobrano lakouman i bezuman. Pohlepan lakomac toliko zubima zagrize da ne moe odgristi, pa se zadavi i zaglavi i gleda te presvraenih oiju. A dareljiv daje pola drugomu i obojica sasvim glatko i slatko pojedu. Neutaiva je ona razvraena glumica koja dri do svoga nepotenja i misli da treba sruiti sve boanske i ljudske vrijednosti da ona ostvari svoje bolesne aspiracije i ambicije. Poudan je onaj kranin koji kae da u Boga vjeruje, a ne dri do Bojih zapovijedi koliko do lanjskoga snijega. A glavna je Boja zapovijed: Ljubi Boga a blinjega svoga kao sebe samoga (Mt 22,37.39). A on ljubi samo i jedino sebe samoga, ito tako naopakoga, i nikoga drugoga. A pravi kranin dijeli drugomu kao i sebi. Poudan je onaj sveenik ili lijenik koji je pustio uzde svojim raznovrsnim strastima i razornim udnjama. I ne zna se ni zaustaviti, ni preispitati, a kamoli vratiti. Lakom je onaj krtac u Seoskom upniku, djelu Honora de Balzaca (1799.-1850.), francuskoga pisca koji je u svojoj Ljudskoj komediji (La Comdie humaine), grandioznom opu97

su i opisu oko 2000 karaktera u 100 romana, prikazao glasovitoga pohlepnoga bolesnika koji se na krevetu, dok se ispovijeda prije smrti, propinje da poljubi Propetoga na kriu u upnikovoj ruci, ali ne zato to voli Propetoga, nego zato to je kri od zlata! Pa pohlepno ljubi zlato! Hlepljiva je ona neobuzdana djevojka ili studentica bilo koje nacije i vjere, koja nema nadzora ni nad srcem, ni nad glavom, ni nad jezikom. Duhovno u kvaru, a tjelesno bez konica. U nje su strasti potamnjele pamet u glavi i potamanile sve to ima estita i dobra u srcu. Bezobrazno napastovati estitu djevojku koja brani svoju ast i istou i tu svoju lakomost i poudu nazivati njezinom krtou, to nije samo oholost i bludnost, nego i velika ludost! Nezajaljivac je onaj ministar koji zamjenjuje svjetsku propadljivu stolicu za nepropadljiv vjeni stan. A plemenit je onaj seljak koji ne eli biti ministar a kamoli predsjednik drave, a sve poduzima da bude dostojan graanin neba. Pohlepan je onaj politiar koji bi imao obraza svoju vlastitu dravu vidjeti na Tribunalu, samo da on pliva u masti, slasti i vlasti. Ispunjenje napuhane gramzivosti ili gramzljivosti vodi bankara ne samo u nezadovoljstvo i besanicu, nego i u zatvor. A siromaak bolje spava nego to jede! Lakoma je, a jo vie krta, ona dama koja je na ovome svijetu imala oko 3000 hlaa, a tko zna koliko haljina u promjenu. Kada ih je sve mogla oprobati, ne znam. Davala je ona i sitnia kao milodar u crkvu. Kad je umrla, dola joj dua pred sv. Petra koji joj je odredio mjesto. I dadne anelu klju da je odvede u novi stan. Aneo pred njom, ona za njim. Prolaze kroz nebeski Jeruzalem, ogleda se dama: kakvi neboderi, kakvi prozori, kakvi zastori, cvijee, zelenilo, nikada ih nije vidjela na ovome svijetu. Ovdje u ja, veli dama. 98

Ne tu, nego gdje ti ja kaem, odgovori joj anelak. I odvede je tako izvan grada Jeruzalema preko neke poljane u jednu baraku. Ovo je za tebe. Upadaj! Zna li ti tko sam ja, zaueno e dama. Niti znam niti me interesira, ja sam ovdje da izvrim zapovijed sv. Petra. Zna li ta da sam ja ta i ta, da sam davala u crkvu, sirotinji. Od svega toga materijala to si drugima davala mogli smo napraviti samo ovu baraku. Izvoli ui. Kljui su ti u bravi, ree joj aneo i ode rasporeivati druge dame po nebeskim barakama. U svakodnevnom ivotu najlake ti je prepoznati krta ovjeka po tome ako po noi zaustavi sat da mu se kazaljke ne troe! Ne zaustavi sat da se ne troi uloak, nego kazaljke! Ili slino!

Iz rimskoga svijeta
Spomenimo samo jednoga Rimljanina, Marka Licinija Krasa (Marcus Licinius Crassus). Roen je 115. god., poginuo 51. god. pr. Kr. Dravnik, govornik, vojskovoa. Pristaa Suline diktature (82.-79.). U to se vrijeme uvelike obogatio na raun proskripcija ili politikih smrtnih osuda mnogih ljudi. Do te se mjere obogatio primajui mito od osuenika ili kupujui zemlju pobijenih ljudi po jeftinoj cijeni da ga je povijest nazvala Dives, Bogatun, kao onaj u Lukinu evanelju iz prispodobe o Lazaru i Gavanu. Uguio je robovski ustanak gladijatora Spartaka, 71. god. Jo se vie obogatio. Sklopio s Cezarom i Pompejem prvi trijumvirat, 60. god., samo da se to vie obogati. Otiao u Siriju da stekne jo malo bogatstva. Proveo pet godina u Siriji i obogatio se kao da je bio stotinu i pet godina, preko svake mjere. Ali mu i to prekomjerno bilo 99

premalo. God. 53., eljan novih novaca, udario je sa sedam legija na Mezopotamiju, preao Eufrat, gdje su ga kod mjesta Kare (biblijski Haran) pobijedili Parti. On je najprije pobjegao iz bitke, u kojoj je izgubio svoga sina i veinu vojnika, ali su ga Parti primamili na pregovore i tako ga izdajniki usmrtili. A smrt mu je, prema kasnijoj legendi, bila vie nego simbolina i tragina: obloili su ga vrelim zlatom, ali iznutra. U rimskoj literaturi mnotvo je izreka o lakomosti ili krtosti. Navedimo koju: Pohlepa je temelj svih mana.42 Siromatini nedostaje mnogo, a lakomosti sve.43 Ljudi su toliko zahvaeni poudom za imovinom tako da se vie ini da su njome zaposjednuti nego da su je zaposjeli.44

Sveto Pismo
Starozavjetni pisac u Psalmima kae: Bezbonik se pohlepom hvali, lakomac psuje i Gospodina prezire (10,3). Eto, dvije oznake lakomca: prezire i psuje, jer ne moe skokom koliko moe okom. U Knjizi Kraljeva navodi se vrlo pouljiv primjer onoga Gehazija, sluge proroka Elizeja, koji je pokazao koliko su mu velike oi a kako mu je siuno potenje (2 Kr 5,5-27).45 Sv. Pavao pie da je srebroljublje korijen svih zala (1 Tim 6,10). To jest, srebroljublje je glavni grijeh, korijen svih dru42 L. A. Seneka, Controversiae, 2, 7: Omnium vitiorum fundamentum est avaritia. 43 P. Sir (Syrus), Sententiae, 235: Inopiae desunt multa, avaritiae omnia. 44 G. C. Plinije (mlai), Epistolae, 8, 30, 4: Homines invasit habendi cupido, ut possideri magis quam possidere videantur. Gaj Cecilije Plinije Junior ili Secundus, tj. Mlai, rimski politiar i knjievnik, ivio od 60. do 114. god. Pisao o kranima u Bitiniji. 45 Vidi Dekalog, Mostar, 22004., str. 257-259.

100

gih grijeha. Ponavljam: ne srebro kao takvo, nego srebroljublje (philargyria), ljubav i pohlepa za srebrom i zlatom. ovjek svojom lakomou eli dokazati da je sv. Pavao u krivu, pa itav ivot gramzi barem za srebrom kad ve ne moe za zlatom. Pavao kae Mileanima: Ni za ijim srebrom, zlatom ili ruhom nisam hlepio... (Dj 20,33). Blago tebi, Pavle, koji nisi bolovao od poude oiju! Crkva je u prvim stoljeima bila osobito zainteresirana za bijedne, siromane, bolesne, bespomone. Za vrijeme Decijeva progona u Rimu, 250. god., progonitelji su provalili u jednu rimsku crkvu. Gdje je blago? - kazuj, zadavit u te, govori jedan vojnik akonu Lovri? Lovro upre prstom u siroad i udovice u crkvi i ree mu: Ovo je blago Crkve nae!

Pohlepni Napoleon
Primjer pohlepna lakomca i nezasitljiva poudljivca, ne iz neke daleke prie nego iz europskoga ivota, ito ne tako davno, jest Napoleon I. Bonaparte (1769.-1821.). Za svoje 52 godine nije uzrastao vie od 157 cm, a htio je dokazati cijelom svijetu da je u njemu bilo 158 cm. Kad ita po enciklopedijama, pogotovo francuskoj, ne e nigdje naii da je taj Korzikanac bio grjeno gramzljiv, smrtno pohlepan, neukrotivo poudan, bolestan megaloman, agresor, razbojnik, nego o njemu sve kulturno umotano u celofan i staniol: ambiciozan (!), posesivan (!), velikih apetita, grandioznih aspiracija, kolosalnih osvajanja! Kao da je to manja grdoba i gnusoba od polakomljenja! Lijepa rije za gadnu stvar i strast. Napoleon je u svojoj grabljaini po svijetu ovako jaao i pljakao iz godine u godinu: 1792.-1795. god. uspjeno pobijedio Prvu koaliciju: Austriju i Prusku; 101

1796. god. pohlepno je zavojevao protiv Italije; zaboravio sam rei da se prije toga oenio s Josephinom, udovicom s dvoje djece, s kojom nije imao svoje djece, i s njom je dugo nevjenano ivio; a kada se vjenao, onda se razvjenao; mogli bismo ga staviti i za zao primjer bludnosti, a ne samo oholosti i lakomosti (!); 1797. god. s vojskom se pohlepno pribliio habsburkomu Beu na sto kilometara, pa je bre bolje, da ne doe do belaja, dolo do mira u Campoformiju; 1798. god. polakomio se za Egiptom i u tri griza pojeo mameluke; ali mu je engleski vojskovoa Horatio Nelson zadao udarac u Nilskoj bitki i preprijeio mu daljnji put osvajanja; 1799. god. zagalopirao je na Tursku i Siriju i osvojio ih; vratio se u Francusku i izvrio dravni udar i postao apsolutni gospodar drave; 1799.-1802. god. izvojevao je pobjede nad Drugom koalicijom: Engleskom, Rusijom, Austrijom, Portugalom, objema Sicilijama i Turskom; 1804. god. zovnuo Papu da ga okruni za cara, a kad bijae vrijeme krunjenja, Napoleon se polakomi, te on sam sebi ustae krunu na glavu u katedrali Notre Dame ili Blaene Gospe u Parizu; Papa gleda, krsti se, ne moe se nauditi, crveni se umjesto Napoleona; zaboravio sam rei da se uoi te krunidbe tajno vjenao s onom Josephinom; bio mu je na vjenanju kardinal Fesch, roeni ujak; 1805. god. trijumfirao nad Treom koalicijom na kopnu: Engleskom, Rusijom, Austrijom, objema Sicilijama i vedskom, a izgubio kod Trafalgara u panjolskoj od onoga istoga Nelsona, koji je te godine i umro u 48. godini ivota. Sklopljen je mir s Austrijom u Pounu u Slovakoj i Napoleonu predana Dalmacija i Boka kotorska, ako nisi uo ili sluajno zaboravio; 1806. god. Napoleon ognjem i maem osvojio Berlin; kako bi to pootimao, tako bi to razdavao svojim prijateljima i ro102

acima na upravu, dao je neke zemlje i svojoj sestri i trojici brae, da ne ive u siromatini; 1806. na 1807. god. izvojevao je pobjedu protiv etvrte koalicije: Pruske, Ruske, Engleske, vedske; 1807. god.osvojio je Portugal; 1808. god. navalio na panjolsku, svrgnuo kralja Ferdinanda i postavio svoga brata Josepha; eto tako; bilo je Nicol Ceausescu i u 19., a ne samo u 20. st. (!); 1809. god. stukao Petu koaliciju: Austriju i Englesku; hoete li opet dizati glavu kao u Drugoj i Treoj koaliciji (?!); 1809. god. pripojio Papinsku dravu Francuskoj Republici, a Papu zatvorio, najprije u Grenoble, zatim u Savonu, konano 1812. god. u Fontainebleau; 1810. god., da opet ne zaboravim, zatjerao onu Josephinu, udovicu, tvrdei da s njom nije nikada ni bio vjenan, a oenio se s Marijom Luisom, keri Franje I., austrijskoga cara, s njom je ivio nevjenano, a od nje je imao drugoga Napoleona, tj. Napoleona II.; 1812. god. htio je udariti na Rusiju, pa na Indiju i tu izvojtiti pobjedu protiv Engleske i zagospodariti svijetom, ali je u listopadu 1812. god. u Rusiji doivio debakl, koji e se nakon toga pretvarati u poraz sve jedan porazniji od drugoga; 1813. god. zaratio protiv este koalicije i njezinih est drava: Pruske, Ruske, panjolske, Portugala, Engleske i vedske; dvadeset je godina ratovao protiv cijele Europe, ali mu je tek ta esta alijansa konano dohakala; nakon poetnih pobjeda, doivio je silovit poraz i zauzet mu je Pariz. U Bitki naroda kod Leipziga, 19. listopada 1813. potuen je do nogu, morao se u travnju 1814. odrei vladavine i prijestolja i biti prognan na otok Elbu u Sredozemlju, a papa Pio VII. nakon uasnih mrcvarenja i ponienja po zatvorima trijumfalno se vratio u Rim. 1815. god. Napoleon je pobjegao s otoka Elbe i vratio se u svoj svojoj pohlepi u Francusku; kad je objavljeno da je po103

bjegao iz otokoga zatoenitva, novine Moniteur u Parizu na prvoj su stranici donijele ovu vijest: Ljudoder je pobjegao iz svoga brloga. Sutradan: Monstrum je prespavao u Grenobleu. Trei dan: Tiranin i uzurpator navodno je 60 km blizu Pariza. Dan kasnije, kad su novinari uli da je Ljudoder, Monstrum i Tiranin bio stvarno nadomak Parizu, ustravili se i stavili naslove: Bonaparte napreduje velikim koracima, ali nikada ne e ui u Pariz. Kad su ti isti novinari douli da je ambiciozni gospodin Napoleon uao velikim koracima u Pariz, osvanuli naslovi: Njegovo Carsko Velianstvo juer je ulo u grad meu razdragano mnotvo svojih vjernih podanika.46 Uao trijumfalno u Pariz i vladao stotinu dana. Od toga je i danas izraz: Koji su rezultati vlade od sto dana? God. 1815. opet se pobunio protiv Europe dok ga konano nisu dokusurili u bitki kod Waterlooa u dananjoj Belgiji. I ponovno prognan, ovaj put na otok Svetu Helenu u Atlantskom oceanu, gdje je i umro od raka 1821. god. Pokopan je u jednoj parikoj crkvi. Evo nisam ni znao da je ovakva lakoma pohlepina pokopana u jednoj katolikoj crkvi! Ali zato idemo 200 godina unatrag, kad imamo domae primjere od prije deset i pet godina.

Agresija i Domovinski rat

Rat koji je od 1991. do 1995. god. voen u Hrvatskoj izmeu odmetnutih Srba i jugoslavenske (odnosno srpsko-crnogorske) vojske s jedne strane i hrvatske vojske i policije, s druge strane. Rat je zapoeo napadom na postrojbe hrvatske polici46

C. Marchi, In punta di lingua, Milano, 1992., str. 267.

104

je 19. oujka 1991. u Pakracu, zatim 31. oujka na Plitvicama. Neprijatelj se posluio skovanim zvjerskim ubojstvima ljudi, do genocida, razaranjima na cijelom podruju od Vukovara do Dubrovnika, unitavajui vjerske i nacionalne spomenike - do memoricida, provodei etniki progon puanstva s vlastitih vjekovnih ognjita, pohlepno proglaavajui svoju krajinu sa udnjom da je prikljui Velikoj Srbiji. Hrvatski su borci jo 1991. god. obranili ili oslobodili najvei dio domovinskoga prostora: Osijek, Vinkovce, Pakrac, Gospi, Zadar, ibenik, Split, Dubrovnik, ali je dolaskom vojnih snaga Ujedinjenih Naroda stanje zamrznuto. U sijenju 1992. Hrvatska je meunarodno priznata. Budui da meunarodne snage nisu nita poduzimale da se okupirani dijelovi Hrvatske vrate pod hrvatsku vlast, odlueno je da se 1993. god. najprije pojedinanim oruanim akcijama oslobode: Miljevci, Maslenica, Medaki dep. U koordiniranoj vojno-policijskoj akciji 1. i 2. svibnja 1995. pod nazivom Bljesak osloboena je Zapadna Slavonija, a u tri dana, 4.-8. kolovoza 1995. pod nazivom Oluja, osloboeni su: Kordun, Banovina, okupirani dijelovi Like i Dalmacije, a Vukovar i Istona Slavonija i Baranja diplomatsko-politikim pregovorima potkraj 1995. god. Rezultati na hrvatskoj strani: oko 13 tisua pobijenih, oko 30 tisua ranjenih i nestalih, oko 1000 crkvenih objekata sruenih. U isto doba voen je rat i na podruju Bosne i Hercegovine. U jesen 1990. provedeni su slobodni viestranaki izbori na kojima se oitovala podijeljenost BiH na nacionalnoj podlozi. Hrvatski narod i muslimanski narod izili su u veini na referendum za dravu BiH, dok se srpski narod u najveoj veini suzdrao od glasovanja, 29. veljae i 1. oujka 1992. Meunarodna zajednica priznala je Bosnu i Hercegovinu u proljee 1992. Rat je u BiH poeo 1. listopada 1991. napadom srpsko-crnogorskih odreda ili jugoslavenske vojske na hrvat105

ska sela Ravno i Trebinju s prodorom na dubrovako podruje. Uzdajui se u pomo Srbije i ostatka Jugoslavije Srbi su se preko svojih politiara u BiH, okupljenih najveim dijelom u Srpsku demokratsku stranku, opredijelili za pripajanje Srbiji, pa je tako buknuo krvavi rat s razaranjima nevienih razmjera: progoni iz kua, silovanja, unitenja crkava i crkvenih zdanja. Budui da su etnikim progonima puanstvo pomaknuto sa svojih ognjita i preselilo na druga podruja ugroavajui nove dijelove, nastao je sukob izmeu muslimanskoga i hrvatskoga naroda (1993.-1995.). Oslobaanje zemlje od agresora meunarodne su snage zaustavile, ljeti 1995. A daytonskim sporazumom, u studenome parafom i u prosincu potpisom, 1995. BiH je razdijeljena na dva politika entiteta, srpski i veinski muslimanski, koji su, zbog svoje oite nepravde, arite i izvorite novih sukoba, nezadovoljstava, posebno hrvatskoga naroda, koji dodatnim ustavnim manipulacijama prelazi u status ni naroda ni manjine. Rezultati na hrvatskoj strani: oko 10 tisua poginulih, oko 20 tisua ranjenih i nestalih, oko 1000 katolikih objekata je srueno.

Terapija
Sigurno nema boljega lijeka, bolje rijei od Isusove kritike lakomosti. Krist je u mnogo navrata govorio protiv pohlepe za bogatstvom i u tome nam itao veliku lekciju s obzirom na vjeno spasenje. Navedimo neke. 1) Ne zgrite sebi blago na zemlji, gdje ga moljac i ra nagrizaju i gdje ga kradljivci potkapaju i kradu. Zgrite sebi blago na nebu, gdje ga ni moljac ni ra ne nagrizaju i gdje kradljivci ne potkapaju niti kradu. Doista, gdje ti je blago, ondje e ti biti i srce (Mt 6,19-21). Isus ovdje govori o tri velika dumanina ovjekova ovozemnoga blaga i bogatstva. 106

Prvi je neprijatelj moljac, neka gusjenica, koja izjeda ili jo bolje: melje krzno i sukno, kako se god ono oistilo, ispeglalo i uredilo; drugi je neprijatelj hra koja presvlai i nagriza sve osim srebra i zlata, a za srebrom i zlatom ezne; trei neprijatelj, lopov, kradljivac koji je najopasniji, tako da nema anse da ti blago itavo ostane. 2) Isus se susree s bogatim mladiem, pohlepnikom koji je nedozivljiv, koji ne pone misliti ni kad mu se voda ulije u ui. Radije e se u vlanoj pohlepi uduiti nego se od nje na suncu Bojem poteno osuiti, makar ga Gospodin zvao da se okani lakomosti i prigrli zdravo siromatvo koje vodi u savrenstvo (Mt 19,16-22). 3) Sjea li se prispodobe o Gavanu i Lazaru (Lk 16,19-31)? 4) Ili one o onome bogatunu koji rui stare a gradi nove hambare i bave, jer mu je sve prerodilo, a u njega se one noi dua rastavila od tijela? Nekomu bogatu ovjeku obilno urodi zemlja pa u sebi razmiljae: to da uinim? Nemam gdje skupiti svoju ljetinu. I ree: Evo to u uiniti! Sruit u svoje itnice i podignuti vee pa u ondje zgrnuti sve ito i dobra svoja. Tada u rei dui svojoj: duo, evo ima u zalihi mnogo dobara za godine mnoge. Poivaj, jedi, pij, uivaj! Ali Bog mu ree: Bezumnie! Ve noas dua e se tvoja zaiskati od tebe! A to si pripravio, ije e biti? Tako biva s onim koji sebi zgre blago, a ne bogati se u Bogu (Lk 12, 16-20). Lijepa prispodoba o slijepoj bogatoj spodobi. Isus nam govori o bogatau koji nikoga drugoga nema osim sebe samoga. Moda se iz svoje pohlepe za imanjem nije elio ni eniti ni djece imati, da bude to bogatiji i to samiji. Bogata nikoga ne vidi osim sebe samoga. U prispodobi iz usta bogatunovih vrve rijei koje se odnose na prvo lice jednine: ja, ja, meni, mene, meni, o meni, sa mnom, o ja, moj ja, moja ja, moje ja, moji ja. Ja u uiniti, ja u sruiti, ja u podignuti, ja u zgrnuti, ja u poivati, ja piti, ja jesti, ja uivati. Jer nema nigdje 107

nikoga drugoga doli mene i moje due koja je uronila u moje itnice, moje ito, moju ljetinu, moja dobra mnoga, moje godine mnoge... Ovaj je svijet pun takvih ljudskih usklika ja. Kad bi se mogle pohvatati sve rijei to su izgovorene u povijesti ovjeanstva, iz etera bi najvie odjekivala rije ja u raznih deset tisua svjetskih jezika: ego, eg, ja, io, je, yo, moi, I, ich, ik, un, ay, jaz... Dobro je na slovenskom reeno: jaz, jer ovjekov je ja pravi pravcati jaz! A jo bolje na engleskom, jer pravi Englezi piu ja - I velikim slovom iz potovanja prema sebi. Drugi narodi, kad ele pokazati potovanje, piu velikim slovom: Ti i Vi, a ja piu malim slovom. Cio kozmos jei od ljudskih ja. I svatko misli i izgovara svoj ja s punim potovanjem, bez obzira bilo ga malo ili veliko slovo. Bio jedan glasovit propovjednik kojemu su pohvale i pozivi toliko godili da je u propovijedima spominjao samo nekoliko puta rijei: Krist, Bog, ivot... Ali je zato vrlo esto na ustima bila zamjenica u prvom licu jednine: Kad sam ja bio u Burundiju u misijama... U vrijeme moga studija na parikom sveuilitu Sorboni... itao sam u jednoj engleskoj knjizi... Jednom me pitala za savjet jedna ugledna dama... Pa stani, ovjee, ima li vie ijedna zamjenica osim te tvoje? Drugo, bogata iz Isusove prispodobe ne prizna da ima ita drugo osim ovoga svijeta. On je toliko neuman da se uope ne pita odakle je on, zato e on na ovome svijetu, tko ga je pozvao, proizveo, to e biti od njega? Misli da je potpun ovjek ako sam iskapi ono to mu narav udi i nudi u ovoj suznoj dolini. Otkuda mu urodi tolika ljetina? Nije ga briga. Kuda e mu dua nakon to otpoine, najede se i napije? Ne misli na to. On ne vjeruje u duu. Za njega postoje samo zubi, eludac i crijeva! On se u ovaj svijet zabuljio, zaljubio, zatvorio, a oi otvorio i njima grabi to moe vie. A Gospodin ivota i smrti prekida njegov poetak uivanja na koje se upravo sprema i zove ga na odgovornost. 108

Vidi li ti koliko je to lakomljenje lakoumno, lakomisleno, lakokrilo i naopako? krtac ili lakomac itava vijeka svoga Isusu dokazuje da on, Boanska Istina, nema pravo. Zato takav pohlepac obino uz bahato bogatstvo zavri u totalnoj bijedi. Protiv zla lakomosti najlake e se boriti i razboritou Duha Isusova pobijediti tako da se uvjeri da samrtna koulja u koju e te jednoga dana presvui i zamotati nema ni plitkih ni dubokih depova, kao to kae panjolska poslovica. I da sa sobom na drugi svijet ne moe ponijeti ama ba nita od onoga to si pohlepno stjecao i u pohlepi grcao na ovome svijetu, nego da ispred tebe ide samo ono to si nesebino davao drugima, pogotovo neprijatelju svomu. To sve u pretpostavci da vjeruje da e i ti umrijeti! Imaj, dakle, na pameti da e i pohlepnoga tajkuna, grabeljivca, lakomca, koji ne moe ni spavati, jer uvijek smilja kako od drugoga preoteti, privatizirati, kako se bez mjere nabogatiti; koji nam kvari nevinu djecu; koji trguje smrtonosnom drogom i bijelim robljem; kojega nikakva interpolska policija ne moe uhvatiti, a hvata ga dvadeset i tri godine; kojemu je malo jedna podvornica, dvije tvornice, jedna pokrajina, tri drave, jedan kontinent, sav svijet, da e i njega jednom smrt strefiti, razoriti i stati mu na rep u bezakonju i bespravlju njegovu, ne upozoravajui ga ak ni da se obuje i obue! Tolstojev pouak. Sjeate li se onoga pomamnoga lika u jednoj prii Lava Tolstoja, ruskoga pisca i mislioca (1828.1910.), onoga najamnika na kulakovu imanju, koji je poelio imati svoj malo vei komad zemlje, da ne mora vazda prositi i raditi na tuoj njivi? Gospodar mu predloi: Evo, hajde koliko danas uspije svojom trkom obletjeti zemlje, bit e to sve tvoje. 109

I ovjek poudna oka poleti izjutra i tri da se sve prai, ne sustaje ni o podne, nego zaokruuje sve vie imanja, ne bi li to vie zapasao; ve su dva popodne, ubrzo e i etiri sata, pri kraju je snage, ali se jo ne da; uveer, znojan i zadihan, dotetura pred svoga gospodara. I kako se dovue, tako pade na zemlju, mrtav. Utrnule one poude, ugasilo se lakomo srce, klonule pohlepne noge, samrle gramzljive ruke. Gospodar mu samilosno ree: Prijatelju, eto koliko ti zemlje treba, koliko si dug i irok, koliko si je pokrio svojim tijelom, da te u nju ukopaju. Kako su ti oi malene, a kako su ti poude oiju goleme! Protiv te poude die se ona Boja: Ne poeli. I konano: Memento mori! Imaj na pameti da e umrijeti! To ne bi trebalo biti ubiljeeno samo u pameti, nego i na elu! Suprotno krtosti ili lakomosti jest raspikua, raskonik, pretjerani razdavatelj i darivatelj na sve strane bez reda i kontrole. I to je grijeh kad je na tetu i sebe i kune ili ire obitelji. Mi emo ovdje samoj lakomosti suprotstaviti krjepost razboritost ili Boji dar razumnosti.

110

II. LIJEK RAZUMNOSTI

Nazivlje
to je to razum/nost? To je krepost suprotna i protivna i lakomosti i raskonosti koja gramzi za svime; razumnost ili razboritost razabire samo najbolje i najpotenije. Omjera i vae. Izvae pa kae! Razboritost znai uzimati po izbor, razabirati izmeu mnotva, izabrati, najbolje birati: dar razbora jest umna sposobnost koja nam kazuje to valja izabrati u ovom kaosu svjetskome da bismo mogli izai na pravu stazu spasa. Na Boju cestu koliko god bila duga, uska i strma. Razboritost je svojstvo ili mo koja nas pouava kako emo svoje porive i elje ravnati po vjenome zakonu, staviti ih na pravo mjesto po Bojoj zapovijedi. Bi li se ti htio ispuniti razborom Duha Svetoga, tj. da razabire pravi put, vjene zakone i zapovijedi, koje te vode u ivotnu i vjekovjenu sreu? Bih! Kako ne bih! Ve si jednom nogom zakoraio na pravi put! Kad je Duh Sveti siao na Apostole, na Mariju Majku Isusovu i brau njegovu, svi se napunie Duha Svetoga (Dj 2,4). Darovan im je dar razumnosti u najviem stupnju. Ulivena se inteligencija u prvom redu odnosi na vjerske istine, a indirektno pomae razumijevanje svih naravnih injenica. S ovim darom Duh Sveti olakouje nam da pravilno shvatimo svoj religiozni odnos prema Bogu i da temeljimo na pravednosti svoj odnos prema blinjemu.47
47

. Bezi, Kransko savrenstvo, str. 137.

111

Dijagnoza nerazbora
U mladei krv struji vrelije i bre, a poude se vladaju na zapovjedni nain. ivotna se zbivanja odvijaju jae i katkad prijete da preplave i odnesu mladu osobu. Nita ti ne koristi to si hrabar ako nisi ujedno i pametan, razuman, razborit! U mladosti mnogo je vie prilika da se ode u krivo, u zlo, u tetu, u smrt, ne drei nita do razbora. Mladi su baeni u kovitlac gdje je napast daleko glasnija, silovitija i nasilnija nego inae. Ne osjeaju odgovornosti ni nad kuom, ni nad obitelji, niti imaju sidara da privrste svoj ivot, nego plutaju kao laa bez kormilara, a vjetrovi udarili s raznih strana. U mladoj se dobi daleko lake i ee dogaa brodolom nego inae, a ne prihvaaju se daske spasa koje stari mladima nude. U mladih je osjeaj obveze na najniem stupnju. A mladi bez obveze, jesu mladi bez odgovornosti. U mladosti dolazi do nerazborita povjerenja koje potjee iz nedostatka iskustva. Nerazborit mladi vozi mnogo bre motor ili automobil jer jo nije doivio tragediju na cesti, niti je ikada platio ijedan komad auta koji je trebalo nabaviti. Stoga je neusporedivo razumniji onaj koji zna upravljati sobom, nego onaj koji upravlja najboljim autom i najveim gradom. Nerazborit je onaj maturant koji je od maturalnoga veselja skoio u prazan bazen na glavu, dodue s praznom glavom u prazan bazen. Nerazborita djevojka radije vjeruje mladiu laovu i petljancu, koji ju je ve tri puta prevario i obeastio, nego razboritoj roenoj majci koja je nikada nije prevarila. Nerazbor je glas plitke pameti i ljudske praznine.

112

Nerazborit je onaj sin koji ne doputa da ga otac iemu poui, koji uvijek poinje rijeima: Znam ja to, a pojma nema; koji razumnoj majci kae: Stara, nema ti meni to priati! Tvoje je prolo! Takvoj osobi nedostaje ne samo lijepo vladanje, nego osobito zdrava glava, jer navjeuje da e njome zidove ivota dobro izudarati, a ne e im moi nita nakoditi. Nerazborita je ona studentica koja odlinim zavri godinu, a nije kadra razabrati stvari koje se mogu i smiju eljeti, i stvari koje se mogu i moraju izbjegavati.

Tko je razborit?
Ako prije svakoga znaajna pothvata ili projekta u ivotu razabere ili razmisli do tri puta, i onda izabere najbolje, ti si razborit. To razabiranje jest Duhov dar, ne tvoja vjetina. Ispeci pa reci! Sve provjeravajte: dobro zadrite (1 Sol 5,21). Razborita je ona ki koja se u poniznosti dade pouiti od razumna oca, a pogotovo u molitvi od Duha Bojega, kojemu se svakoga dana obraa za dar razbora. Razborit je onaj mladi koji je mudar u govoru i tvoru, ist u pameti, ozbiljan i zreo. Razborita je ona vjerouiteljica koja dri do svoga obraza i do svoje ljudske, enske ili djevojake asti protiv svih mukih krivonamigivanja i napasti. Razborita je ona brucoica koja ne misli da je kola samo nia, srednja i via, nego sav svoj ivot smatra pravom kolom u kojoj ne smije ni propasti ni ponavljati ivotne razrede. Koja eli ostati nerazborita, nikakva je kola ne moe pouiti niti opametiti. Takva ne ode dalje od vrata prve godine fakulteta. Razborita je ona redovnica koja se u Duhu Svetome dade dozvati, koja uje, oslukuje, slua i poslua. Tko zna dobro sluati, taj zna dobro i zapovijedati. Razborit je onaj kranin u ijem srcu Krist pobjeuje i kraljuje. 113

Razborit je onaj vjernik koji trai mir od Boga, u sakramentima, u Svetom Pismu, u Crkvi Kristovoj. Tako ivi da se niega ne stidi ni pred svojim roditeljima, ni pred svijetom, ni pred Bogom. To je razboritost! To je dar Duha Svetoga. Razbor je duhovni dar, Duhov dar. Razboritost je svojstvo koje pomae da se ivot spasi cjelovito i sigurno i na ovom i na onom svijetu. Razboritost je pojas savjesti i uzda strasti. Razumni su oni koji su svoju pozornost usredotoili na Duha Svetoga, na Boju slavu, uvjereni da e im se ostalo nadodati.

Stari Zavjet
Evo jednoga biblijskoga primjera gdje se vidi neobuzdana pouda i nerazboritost u staraca a razboritost u jednoga djearca, koji je imao vie Bojih darova nego svojih godina. U Knjizi proroka Daniela itamo jednu uzbudljivu novelu, ne: Novelu od Stanca, nego o dva starca. Primjer razorne lakomosti i uzorne razboritosti (Dn 13,1-62). U Babilonu u progonu (586. god.), nakon razorenja Jeruzalema, ivljae neki ovjek imenom Jojakim, vrlo bogat. Oenio se sa Suzanom, bogobojaznom, odgojenom i krnom djevojkom. Suzana znai Ljilja. Graani izabrae za gradske suce dva starca iz naroda, ne znamo im imena. I bolje je. Ovi posjeivahu kuu Jojakimovu dolazei ee na kavu i razgovor. Suzana je obiavala etati se u vrtu svoga mua. Ona je dva starca suca esto promatrahu, pa se poudno za njom tjelesno polakomie: Izgubie od toga razum, odvratie svoje oi od Neba i zaboravie njegove pravedne sudove. Obojica njome ranjena, skrivahu jedan od drugoga svoju muku, jer su se stidjeli priznati svoju pohotu za njom, ali su ivo nastojali da je svaki dan vide (13,9-12). 114

Elem, jednom pooe kui svaki na svoju stranu, ali se vratie i naoe se na istom mjestu. Meusobno priznae pohotu za njom, i ugovorie priliku da zateknu Suzanu samu. Dok su jednoga ljetnog dana vrebali zgodan trenutak, ue ona u vrt da se okupa u bazenu. im se ona svue i poe mazati antisoleom, starci k njoj pritrae i nagovarahu je na preljub, inae e oni protiv nje svjedoiti na sudu da je s nekakvim mladiem kuke brala... Suzana sva u strahu i trepetu ipak odbi njihovo napastovanje: Milije mi je da neduna padnem u vae ruke nego da sagrijeim pred Gospodom (r. 23). I stade vritati koliko je grlo nosi. Kad ukuani ue vrisku u vrtu, dotrae da vide to je. Starci odmah kazae svoju smiljenu izmiljotinu, tj. kako je neki momak s njom bio pod nekim drvetom, a oni ga plahnuli. Svata! Sutradan se narod sabra kod Jojakima, mua Suzanina. Dooe onamo i starci suci, puni bezbone namjere da Suzanu oblaju, kad je ve nisu uspjeli obljubiti, da je optue, na smrt osude i kamenuju. Rekoe skupljenu narodu: Poaljite po Suzanu! Ona doe, bijae ljupka i ljepolika. Oba starca ustadoe usred naroda i stavie joj ruke na glavu i poee svjedoiti. Posluaj sada to je lano svjedoanstvo: Dok se mi etasmo sami po vrtu, ue ona s dvije djevojke, zakljua vrtna vrata i otpusti djevojke. Prie k njoj mladi koji bijae skriven i lee s njom. Mi bijasmo u kutu vrta; videi to bezakonje, potrasmo k njima. Vidjesmo ih zajedno, ali ne mogosmo uhvatiti mladia jer bijae jai od nas pa otvori vrata i pobjee. Ali ovu uhvatismo i zapitasmo tko ono bijae. Ne htjede nam kazati. Za to svjedoimo (r. 36-41). Povjerova im narodni zbor, ta oni bijahu starci, ljudi na glasu, starjeine narodne, mjesni suci, gradske glave. I osudie je na smrt. 115

Nato Suzana povika iza glasa: Boe vjeni, ti koji poznaje tajne, koji zna sve prije negoli se zbude, ti znade da su lano svjedoili protiv mene. I evo umrijet mi je, a da ne uinih nita od onoga to je njihova pakost izmislila protiv mene (r. 42-43). I Gospodin uslia vapaj njezin. Danielov sud. Dok su je vodili u smrt, probudi Bog sveti duh mladoga momia Daniela. On u povorci povika iz svega grla: Ja sam ist od krvi njezine! (r. 46). Sav se narod trecnu i okrenu prema njemu: to si to kazao?, upita ga narod. A on stade posred njih i zavie jo jae: Bez istrage i bez uvida u istinu osudiste ker Izraelovu? Vratite se u sudnicu, jer lano ovi svjedoie protiv nje. I otpoe rehabilitacija montiranoga procesa, povijesna istraga, presluanje i suenje protiv sudaca staraca i laaca: Tada Daniel ree: Rastavite jednoga od drugoga, i ja u ih ispitati. Rastavie ih. Daniel dozva prvoga i ree mu: Ako si ovu doista vidio, reci nam: pod kojim si ih drvetom vidio zajedno? On odgovori: Pod jednom triljom - sub schino. Daniel ree: Zaista, slagao si na svoju glavu. Evo, Aneo je Boji ve dobio od Boga zapovijed da te rasijee po sredini. Dade dovesti i drugoga te mu ree: Reci mi pod kojim si ih drvetom zatekao zajedno! On odgovori: Pod jasikom - sub prino. Daniel mu ree: Pravo si i ti lagao na svoju glavu. Aneo Boji eka s maem u ruci da te rasijee po sredini te vas obojicu zatre (r. 51-59). 116

Tada se sav zbor okrenu protiv one dvojice poudnih staraca kojima je Daniel iz njihovih usta dokazao lano svjedoenje. I pogubie ih prema zakonu Mojsijevu, tj. kamenovanjem. Daniel znai Bog je sudac. I od onoga dana Daniel postade velik u oima naroda, zakljuuje Biblija dramatinu pripovijest. Bog podie duh u momia Daniela, djeaka u pubertetu, koji je poveo strogu istragu nad starim sucima. Daniel je pokazao pamet, razbor, umnost. Daniel zna rasuditi, razabrati, raspitati se i ispitati, pa ako treba i starce, i suce. Prvo ustanoviti injenice, zatim utvrditi krivnju, dati mogunost obrane i konano izrei pravorijek. injenica: Pod kojim drvetom? Onaj pod triljom, onaj pod jasikom. Pada i krivnja, ali pada na njihovu glavu. O glavu vam bilo! Padaju i glave! Oni se vie ne mogu ni braniti, jer su lano optuivali. Uhvaeni u lai! Nije razboritost u staraca ili sudaca, nego u mladoga Daniela. Lako mu je bilo pogoditi i presuditi kad mu je Bog vodio duh. Duh Sveti daje dar razbora. Razborit je, dakle, onaj Daniel i ona Daniela koji svladavaju poude oiju, lakomost prstiju, krtost srca, bludnost i ludost, a pokazuju dar razumnosti, razboritosti, dareljivosti i plemenita duha. Razborito dareljivi svakomu su dragi. ivotna je pouka: to vie kranski daje, to bolje ljudski prima. ao nam do neba kad vidimo kako odlazi razborit, razuman, koji je znao i rei i presjei, i autoritet biti i njime se sluiti na dobro svih; i kad si god s njim bio, kui si se dva centa pametniji i ljudskiji vratio. 117

DIJALOG
Koja je razlika izmeu krtca i tedie? I kada tednja prelazi u krtost? krtac je ovjek koji neumjereno tedi pa mu uteda na bilo koji nain propada. tedia je onaj koji troi prema stvarnim potrebama. Razlika je u prepoznavanju stvarnih potreba prema razumnosti ili razboritosti. tednja prelazi u krtost onoga trenutka kada vidi potrebe drugih, a ti tako tedi da se ni na koji nain ne osjea blagoslovljenim. Preuzvieni, citirali ste: Gdje ti je blago, ondje ti je i srce! to smatrate blagom? Nije li blago raspadno, a blago duhovno - srce? Blago moe znaiti novac i sve ono to se moe pretvoriti u novac, osobito domaa stoka, koju takoer zovemo blagom. Takvo blago jest raspadljivo, ali moe biti u slubi duhovnoga i vjenoga blaga koje je nepropadljivo. Isus misli na trajno blago koje se moe stei s pomou trenutanoga blaga kojim raspolaemo. Bogataa e dovesti u raj samo siromasi kojima je on otvarao svoje dlanove. Kako danas, u vremenu neizvjesnosti, podosta puta ne biti krt kada nema kraj s krajem, a drugi bahato rade i grade? Budi tedia, a ne krt! A kada zaradi i sagradi, ne budi bahat, raspikua ili krtac, nego budi razumno dareljiv! Radosna darivatelja Bog voli: Hilarem datorem diligit Deus (2 Kor 9,7). to uiniti onim osobama to prose od nas jednu marku svakoga dana, a sposobni su za posao? 118

Dostojanstvo od ovjeka trai da ne prosi ako moe raditi i zaraditi. Raditi ono to moe raditi, fiziki ili intelektualno. Rijetko je tko uvjeren da mu je posao posve odgovarajui. Ne e propasti ako pravoj sirotinji dadne marku. A sposobnoga upozori da radi. Nekada e ga upozoriti i time to mu ne dadne svakoga puta marku. Kako tu razboritost prepoznati u sebi kad doemo do raskrija - puta? Znam da nema formule za to, elim bar donekle odgovor. Pod izborom sam i dola do toga raskrija, pa kako dalje? Pomozite mi! Osoba koja trai pomo, nai e pomo. Tko kuca, otvara mu se; tko trai, nalazi, jest princip koji je Isus izrekao, i kojega se valja drati. Isus i Isusov Duh bolje e ti pomoi nego itko na ovome svijetu. A ako ti netko pomogne na ovome svijetu, to e opet biti od Isusa i od Oeva i Isusova Duha Svetoga. Tko se iskreno Bogu moli, Bog mu pamet prosvjetljuje. Osjea li se u Vaem tonu, oe biskupe, netrpeljivost prema Haakom tribunalu koji sudi i zloine nad Hrvatima? Ovakav Haaki sud zavrjeuje otru kritiku svakoga zdrava razuma i ovjeka. I to iz vie razloga. Zato to su oni koji su uspostavili Haaki sud mogli zaustaviti agresiju na Hrvatsku te na Bosnu i Hercegovinu jo 1992. god., kao to su zaustavili zloine na Kosovu 1999. god., a oni ne samo da agresiju nisu zaustavili, nego su je i dopustili, gledali i snimali! Zato to je jedan ratnik osuen na desetgodinji zatvor ne zato to je poinio ratni zloin, nego zato to je gledao zloin! A meunarodne su snage godinama snimale ratne zloine i one nisu krive! Zato to su se, ve vie godina, sporazumno sastali suci da u treoj dravi sude jednomu optueniku iz zemlje, u ovom sluaju iz Bosne i Hercegovine, koja je, usput budi reeno, poslovina zagonetka ve stoljeima za sve politike svijeta! 119

Zato to ima neshvatljivu i nedopustivu praksu da godinama dri optuenike bez suenja! Zato to je u ovakvu svjetskom poretku, nemogue da Haaki sud bude podloan pravednoj reviziji, ito ovdje i sada, a ne u nekoj dalekoj budunosti, kad se nakupe nepravedne presude! Zato to se ovakvom vrstom neuvjerljive presude reklamiraju Hrvati kao zlikovci, a Haaki sud time sebe predstavlja kao nositelja upitnih procesa. Zato to ovakva pravda svjetskih monika moe raati samo osvetu i mrnju meu narodima u ovoj zemlji kroz daljnje godine, unato svjetskom policajcu na njezinu tlu!

120

PAD U BLUDNOSTI I RAST U ZNANJU

I. NERED BLUDNOSTI
Pojmovlje
Kad zaviri u onaj etimologijski rjenik i nae rije bluditi, vidjet e udo izraza i leksikih promjena. Najprije nai su stari jo u 14. st. rabili rije bluditi u znaenju varati se.48 Bludnost i jest velika prijevara i zabluda, spolni nemoral, pa nekim prijevojima od bludan dolazi bluna, blenast, blentav, blesast. Openito govorei, blud je nedoputen spolni odnos,49 ali ne samo djelom, kako kae leksikon, nego i milju, rijeju i eljom, kako kae etikon! A bludnost ili luxuria jest neuredno stanje onoga koji bludnii. Spolni uitak moralno je neuredan kad se trai radi samoga sebe, izdvojeno od svrhovitosti raanja i sjedinjenja u enidbenoj zajednici.50 Uitak bez zadatka. Strast i slast bez odgovornosti. Tko je napravio brani vrt, zar ga je mogao ostaviti bez ograde i zida?! Bludnost je zloupotreba spolne sposobnosti koja inae prirodno regulira ravnoteu u ljudskom biu i raa nova bia. Zloporaba s osobom drugoga spola u tjelesne i nasladne svrhe bez ikakve odgovornosti, osim radi sladostraa, teki je nered po sebi, bez obzira na pristanak obiju strana na takav in. in ne postaje moralno dobar pristankom osoba, nego naprotiv takvim pristankom pojavljuje se moralni nered koji
48 49

Etimologijski rjenik, I., str. 173-174. Rjenik hrvatskoga jezika, str. 84. 50 KKC, br. 2351.

123

se naziva grijehom, ito glavnim grijehom. To znai da postoji objektivni moralni red koji ne ovisi o ljudskome hiru i procjeni, nego ljudska procjena ovisi o tome redu koji mi vjernici nazivamo Bojim zakonom. Bludnost je neobuzdana pohota za tijelo-spolnim uitcima. Budui da stara hrvatska (slavenska) rije pt51 znai tijelo, imamo i rije puten, tjelesan, sjetilan, raskalaen. Pisac ascetike naglaava da bludnosti jo potpomau napasti, mata, moda, zli primjeri, izazovi i poticaji okoline. Erotizam se razvija ljenarenjem, nezdravim prijateljstvima, itanjem neudorednih knjiga i romana, promatranjem obscenih filmova, slika, urnala ili televizijskih programa.52

Vrste bludnosti
Ima vie vrsta bludnosti. Blud ili fornicatio jest tjelesno sjedinjenje slobodna mukarca i slobodne ene izvan braka. Takav se blud, jer se radi o potpunoj neodgovornosti, teko protivi dostojanstvu osoba i ljudske spolnosti koja je prirodno usmjerena bilo dobru suprunika bilo raanju i odgoju djece. A povrh svega toga, blud je sablazan kojom se kvare druge osobe, napose mlade.53 Preljub jest prekraj brane vjernosti.54 Kae da je ljubav neto veliko, da je i brak neto veliko, i ti pretre plot i jednoga i drugoga! Vidi li da ne samo ne pazi na sebe, nego i gazi po sebi.

Tu rije pjevamo u euharistijskoj pjesmi Zdravo Tijelo Isusovo Svetim Duhom upueno, tj. u pt ulo, u pti zaeto, utjelovljeno. 52 . Bezi, Kransko savrenstvo, str. 216. 53 KKC, br. 2353. 54 Rjenik hrvatskoga jezika, str. 940.

51

124

Naelo kojega se pravi vjernici dre glasi: isti do braka, vjerni do groba! Pa te savjest hvali kao to te nitko na ovome svijetu ne moe pohvaliti. Pornografija jest izdvajanje spolnih ina, stvarnih ili glumljenih, iz intimnosti partnera da se naumice pokau u rijei i slici treim osobama. Ona vrijea istou jer izopauje sam brani in. Ona teko povrjeuje dostojanstvo svih onih koji joj se odaju: organizatori, planeri, srebroljupci, sudionici, prodavai, kupci, gledatelji, izvoditelji. Ona je teki moralni i socijalni prijestup.55 Prostitucija jest prodaja vlastitoga tijela radi spolnoga zadovoljenja uz novanu ili kakvu drugu materijalnu naknadu. Ona vrijea dostojanstvo osobe koja se prostituira svodei je na spolni uitak to ga nudi, unitavajui ljudsku ast. A kad izgubi ljudsku ast, to ti je to jo ljudskoga ostalo? Prostitucija je bolna drutvena rana koja pogaa osobito enske, ali i mukarce, djecu i mlade.56 Bludnik ili bludnica zaboravlja da je u ai bludnosti obino po vrhu malo meda, a po dnu puno izmeta, pa koliko god ti tvrdio ili tvrdila da nije tako. Silovanje - violatio znai nasilan ulazak, grubom fizikom silom, u spolnu intimnost neke osobe. Ono kri i pravdu i ljubav. Dvostruki grijeh. Silovanje duboko vrijea pravo svakoga na potovanje, slobodu, fiziku i moralnu cjelovitost. Ono nanosi teku tetu koja moe obiljeiti rtvu za cio ivot. U sebi je uvijek zao in. I nema nikada nikakva opravdanja.57 Zato je uvijek i pravno kanjivo djelo. Ima ovdje i neto vrlo udno. enska gotovo po svojoj naravi, a onda osobito po nekoj ne udorednoj nego udljivoj i promjenljivoj modi, ima mnotvo raznih izazova da bude
55 56

KKC, br. 2354. KKC, br. 2355. 57 KKC, br. 2356.

125

primijeena. Tu su potpetice, podvezice, mreice, ipkice, minice, bluzice i razne druge smicalice, pa je li mogue da ne zna da u mukarcu izaziva vragolastu pohotu koju i on u takvim prilikama, ako ne dri do Bojega zakona i pristojnosti, vie razuzdava negoli to obuzdava?58 Tako je takva izazivaica najprije primijeena zatim praena pa osramoena. Na modernim sudovima odvjetnici, branitelji trae da se provjeri kako se dotina silovana u tom trenutku nosila i odijevala. Kad se pokau razni izazovi, znaju se naumljene kazne silovatelju donekle smanjiti.

Raspoznavanje bludnosti
Pouda tijela - concupiscentia carnis ili u uem smislu rijei bludnost jest jedna od tri temeljne poude ovoga svijeta, ali, prema Bibliji, na prvom mjestu (1 Iv 2,16). Kad se spomene taj pojam poude tijela, moda se odmah pomisli samo na atentat protiv 6. i 9. Boje zapovijedi: Ne sagrijei bludno, odnosno: Ne poeli enidbenoga druga blinjega svoga.59 Istina, tjelesna pouda i to obuhvaa, ito u sri. Ali ona nadilazi takav predbrani i brani nered. udnja, udan, slino je kao glad, gladan, odnosno udan jest edan ili eljan u jaem stupnju. Pouda ili pohota - to
58 Nama su odgojitelji u sjemenitu na latinskom kazivali ovu ivotnu pouku i igru s padeima u odnosu na one enske koje zavode, a muki im se ne znaju moralno oduprijeti: Cave a muliere, quia habet: uvaj se enske, jer ima: oculos vocativos et izazovno-pozivne oi i manus ablativas. dohvatno-obuhvatne ruke. Si tu eris dativus, Ako ti bude podatljiv, ipsa erit genitiva, ona e biti poroditeljica, deinde accusativa zatim optuiteljica tu eris infelicissimus nominativus! a ti e biti prenesretni imenovanik! 59 O ovoj temi opirnije u: Dekalog, Mostar, 22004., esta zapovijed Boja, str. 149-167; Deveta zapovijed Boja, str. 227-245.

126

su svjetovne neuredne ambicije i sebine tenje koje izviru iz tijela kao zemaljskoga sastojka ovjekova bia. Bludnik, koji se ravna po tjelesnom nagonu, sve mjeri i sudi po standardima zemaljske, materijalne, prolazne naslade i praine. Ne treba sada misliti na neke teke grjeniine koji se odriu Boga da bi mogli grijeiti u tijelu. Ne, svaki od nas koji iskoriuje blinjega svoga u svoje sebine svrhe, koji zloupotrebljava blinjega, poniavajui mu osobu i slobodu, taj poputa poudi tijela i svijeta, i grijei protiv Duha. Tako, koji se ponaa po tjelesnoj sjetilnosti, moe biti ne samo razvratan u udoreu, nego i ekstravagantan u zadovoljavanju materijalnim stvarima, neumjeren u jelu i piu, to ga vodi bludnosti. Kao da nikada nije uo za zakon duha, kao da uope u sebi nema niega vrijednoga i vjenoga to bi nadilazilo osjetnu poudljivost. Tjelesni poudnik nema obzira prema Bojim zapovijedima, gazi ih nemilice. Bludnik nema nikakva potovanja prema Bojem sudu i Bojoj egzistenciji, koju konkretno prezire i praktino nijee. Poudljivac se ruga svakoj ozbiljnosti duha. Ponaa se kao da Boga nema. Ima samo te pohotljivosti, lakomosti za tuim enama i udnje za tuim muevima. Bludnik se dri naopaka principa: Ti meni udovolji, a neka se svi drugi rugaju i priaju to hoe. Prema tomu principu i kultura: filmska, glazbena, likovna, knjievna i svakovrsna druga, treba sluiti takvoj pohoti i razularenoj praksi. Razjarena strast bludnikova bori se za trenutane, a mirna savjest za trajne projekte. Bitna razlika izmeu bludnikove strasti i krjeposnikove savjesti jest upravo u miru i mirnoi. Dok ti je savjest mirna, blago tebi! Kad se savjest razjari, to su muke ive. 127

Bludnik preko sjetilne poude eli kao preko prirodna mosta dospjeti u svjetski vrt svakojaka nemorala. Profesor koji uvjetuje ispit studentici ne njezinim znanjem nego bludnim radnjama pokazuje da je u nemoralu dostigao do kraja. On bi trebao biti ne samo vrstan profesor nego i vrstan pedagog, odgojitelj, a on demonski demagog i zavoditelj! Samo je gori onaj direktor koji tenta svoju tajnicu koja ima zakonita mua i troje djece i uvjetuje joj daljnji posao njezinim preljubom. Sam bi morao izgubiti svoj posao kad je ve izgubio moralni obraz. A najgori je onaj monstruozni lijenik koji svoju pacijenticu zloupotrebljava u nemoralne svrhe a ona dola da se tjelesno izlijei. Ili, ne daj Boe, sveenik koji slino postupi s penitenticom koja je dola da trai lijeka svojim duevnim mukama. Vidi li da se svako zvanje, i profano i religiozno, moe zloupotrijebiti, a trebalo bi sluiti humanizaciji i kristijanizaciji ovjeka. Kranstvo je u povijesti nastupilo kao odluan otpor seksualnoj razuzdanosti poganskoga svijeta, kao neuvena novost u ovjeanstvu.

Stari Zavjet
Razvrat je vrhunac bludnosti i neistoe, neobuzdanost emocija i nekontroliranost fantazija, bestidnost, besramnost. Brojne su stranice Svetoga Pisma na kojima je opisana ljudska bludnost, neurednost, ali nikada da izazove strasti nego da ti dozove u pamet da to ne valja; nikada ponuena, nego uvijek pokuena. Prorok Ezekiel (6. st. pr. Kr.) u 23. poglavlju svoje proroke knjige opisuje prvi, drugi i trei stupanj: bluda, neistoe i razvrata, ito na primjerima izraelskoga naroda, odnosno Samarije i Judeje. Stavlja ih u alegoriju dviju sestara, 128

starije i mlae, ne zna se koja je Bogu Stvoritelju nevjernija, odvratnija i u praksi bestidnija. A slika je tako okantna da je nisu mogle podnijeti ui tadanjih sluatelja, a niti je nae ui podnose bez udara na osjeaje. Ezekiel eli rei, ako se vi osjeate okirani koji ste svi pod istom kapom neistoe, kako se tek Bog osjea koji je sama vjernost i istoa. Ja vam ovo ne bih itao da toga nema u Svetom Pismu. Doe mi rije Jahvina, vie Ezekiel: Bile dvije ene, keri jedne matere. I odae se bludu u Egiptu, blud inie u mladosti. Starijoj bijae ime Ohla (njezin ator), a sestri joj Oholba (moj ator u njoj). Obje moje postadoe i rodie mi sinove i keri. Samarija je Ohola, koja ne moe bez idola, a Jeruzalem je Oholba, koja ne moe bez jo veega bludnoga gliba. Dvije nevjerne pokrajine Svete Zemlje, dvije negativne i nesretne sestre. Ohla, iako meni pripadae, bludu se odade; uspalila se za ljubavnicima, za Asircima, susjedima svojim, sve samim vojvodama i namjesnicima, pristalim momcima, vjetim konjanicima. I oda se bludu s njima, sve poizbor sinovima asirskim; i usplamtjev za njima, okalja se svim kumirima njihovim. Vidi li da se preko tjelesnoga bluda ide u idolsku zabludu! A ne okani se ni bluda s Egipanima, koji s njome leahu od njezine mladosti. I zato je predadoh u ruke njezinim ljubavnicima. Slijedi kazna: oni je razgolie, zarobie joj sinove i keri, a nju samu maem pogubie. I postade tako primjer svim enama kako na njoj bi sud izvren. Najprije plamen bluda i zabluda, a onda ma, smrt u progonstvu u Asiriji i Egiptu. Vidje to sestra joj Oholiba, tj. Jeruzalem ili Judeja, ali se ona jo gore uspali i gori blud injae. Za sinovima se asirskim uspaljivala, sve samim vojvodama i namjesnicima, svojim susjedima, vjetim konjanicima, poizbor momcima. I vi129

djeh kako se okaljala: obje su istim putem pole. Ali se ova jo gore bludu odade: kad bi ugledala mukarca na zidu naslikana, likove Kaldejaca crvenilom nacrtane, bedara pasom opasanih, sa sputenim povezima na glavama sve junake, prave Babilonce, rodom iz zemlje kaldejske tek to bi ugledala priliku njihovu, sva bi se za njima uspalila te im slala poslanike u zemlju kaldejsku. Sinovi babilonski k njoj bi dohrlili na ljubavnu postelju. A kad bi se s njima okaljala, zgadili bi joj se. To je rezultat grijeha! Ali se razglasilo njezino bludnitvo, otkrila se njezina golotinja. Jer ona se jo goremu bludu predade, opominjui se dana svoje mladosti kad se u Egiptu bludu odavala, uspaljujui se za razvratnicima. Tako se opet vrati sramoti mladosti svoje, gorem kalu, bludu i gadiluku. Zato, Oholibo, ovako govori Jahve Gospod: Gle, dignut u na te tvoje ljubavnike, koji ti se dui ogadie, i dovest u ih odasvud na tebe: Babilonce, sve Kaldejce, Pekoane, oance i Koance, a s njima sve sinove asirske. I doi e na te sa sjevera sila bojnih kola i tokova s mnotvom naroda i svrstat se odasvud protiv tebe sa titovima, titiima i oklopima. Njima u te na sud predati, i svojim e ti sudom suditi. Oborit u na te svu svoju ljubomoru, neka s tobom jarosno postupe: nos i ui neka ti odsijeku, a ostatak tvoj da od maa padne; sinove i keri da ti odvedu, a ostatak tvoj da oganj proguta. 130

I zderat e s tebe tvoje haljine i oteti sve tvoje nakite. Tako u okonati svu tvoju sramotu i bludnienje, sve tamo od Egipta: ne e vie k njima oi dizati i ne e se vie spominjati Egipta! Jer, ovako pojaava Jahve Gospod: Evo me! Predat u te u ruke onima koji ti omrznue, koji ti se dui ogadie. Neka iskale na tebi svoju mrnju, neka ti svu muku preotmu, a tebe nek ostave golu i nagu! Neka se obnai sva golotinja tvoje bludnosti i besramnosti, tvojeg bludnienja. Sve e te to stii zbog tvojeg bludnienja s narodima i jer si se okaljala njihovim kumirima. Putem si sestre svoje hodila: dat u ti u ruku au njezinu. Ovako govori Jahve Gospod: au sestre svoje ispit e, au iroku, duboku, i bit e na podsmijeh i ruglo napunit e se pijanstva i alosti! aa je to pustoenja, uasa, aa sestre tvoje Samarije. Pit e je, do dna iskapiti, zatim u komade razbiti, grudi svoje izraniti. Jer, ja tako rekoh, rije je Jahve Gospoda! 131

Stoga ovako govori Jahve Gospod: Jer ti mene zaboravi i lea mi okrenu, snosi sada svu svoju sramotu i bestidnost! I jo mi ree Jahve: Sine ovjeji, hoe li suditi Oholi i Oholibi, pokazati im njihove gadosti? Preljub poinie, ruke su im okrvavljene, s kumirima svojim preljub uinie, djecu koju mi porodie provedoe kroz oganj da ih proguta. I rekoh: Sa enom ogrezlom u preljubu jo blud tjeraju, i sama se ona jo bludu odaje! Prilaze joj kao kakvoj bludnici! Da, prilazili su k Oholi i Oholibi, pokvarenicama. Zato e im pravednici suditi kao to se sudi preljubnicama i onima koji krv prolijevaju, jer one su preljubnice, ruke su im okrvavljene. Jer ovako govori Jahve Gospod: Neka se protiv njih zbor sazove da ih izvrgnem zlostavljanju i pljaki. Zbor neka ih kamenuje i maevima raskomada; sinove i keri neka im pokolje, a domove ognjem spali. Tako u iz zemlje istrijebiti sramotu, 132

da se druge ene opomenu i ne ine djela vaih sramotnih. A na vas u oboriti svu vau bestidnost, ispatat ete grijehe idolopoklonstva. I znat ete da sam ja Jahve Gospod. Tako biblijski prorok, vizionar, koji preko tjelesne slike bluda razotkriva nevjernost idovske nacije i vjerske zajednice i kazuje kako su te dvije sestre, Ohola i Oholiba, duhovne ljepotice, juer bile svetice, a danas sramote nad sramotama.

Novi Zavjet
U svim svojim spisima Novi je Zavjet odluan u nauavanju istoe due i tijela. Hvali istou, a kudi neistou. S Isusom dolazi posve novi pojam istoe u odnosu na opu neistou i razvrat poganskoga svijeta. Na Isusa su se ule svakakve optube ljudskih izmiljotina, bljuvotine svake vrste, ali nije bilo prigovora na raun njegove boanske i ljudske istoe. Dapae, kao da se ni evanelist nije usuivao napisati ijednu takvu optubu, makar je neki od farizeja i izrekli. Tu mu ni vrag u svim svojim laima i klevetama nije smio izrei nikakve primjedbe. Evo jednoga primjera: A Isus se uputi na Maslinsku goru. U zoru eto ga opet u Hramu. Sav je narod hrlio k njemu. On sjede i stade pouavati. Uto mu pismoznanci i farizeji dovedu neku enu zateenu u preljubu. Postave je u sredinu i kau mu: Uitelju! Ova je ena zateena u samom preljubu. U Zakonu nam je Mojsije naredio takve kamenovati. to ti na to kae? To govorahu samo da ga iskuaju pa da ga mogu optuiti. Isus se sagne pa stane prstom pisati po tlu. A kako su oni dalje navaljivali, on se uspravi i ree im: Tko je od vas bez grijeha, neka prvi na nju baci kamen. I ponovno se sagnuvi, nastavi pisati po zemlji. A kad oni to ue, stadoe odlaziti je133

dan za drugim, poevi od starijih. Osta Isus sam - i ena koja stajae u sredini. Isus se uspravi i ree joj: eno, gdje su oni? Zar te nitko ne osudi? Ona ree: Nitko, Gospodine. Ree joj Isus: Ni ja te ne osuujem. Idi i odsada vie nemoj grijeiti (Iv 8,1-11). Isus je ovdje rekao dvije boanske reenice. Prva nas sve ubija u pojam: Tko je bez grijeha, neka prvi na nju baci kamen. Eto, to je Isusovo rjeenje! Nitko mu se nije nadao. A najmanje farizeji. I poee se uzmicati, stajati jedan drugomu na noge i odoe. Osta Isus sam i ena u sredini. Kakav prizor: Isus, Bog i ovjek, Ljubav, Milosre, Milost, Pratanje, sama Dobrota na jednoj strani; a grjenica, grijeh, hra, praznina na drugoj. To je velianstveno izrekao sv. Augustin: Na jednoj strani boanska Misericordia - Milosre, a na drugoj ljudska Miseria - Bijeda.60 Gdje su? Nema ih, Gospodine. Otili. Nitko se ne nae bez grijeha. Nitko te ne osudi? Nitko, Gospodine. Ni ja te ne osuujem. Idi i ne grijei vie! Ima neto vrlo zanimljivo u ovim Isusovim reenicama: ini se da nije oprostio grjenici grijehe, vjerojatno zato to od njega nije ni traila oprotenje. Uhvaena i na silu dovedena na ispovijed. Jedva ekala kada e pobjei. Isus odgodio osudu. Ni ja te ne osuujem za sada. Idi i nemoj vie grijeiti! uj, eno, nije bilo u redu to si uinila, grijeh je to, teki grijeh, ali ja te ne osuujem za sada. Dajem ti novu priliku, nudim ti ansu da se popravi; idi i ne grijei vie! To je izazov na promjenu, na obraenje, na kajanje i odluku. I ne grijei vie! Kako mogu ne grijeiti?

Sv. Augustin, In Joannis Evangelium, cap. VIII, tractatus XXXIII, PL, vol. 35, col. 1650: Relicti sunt duo, misera et misericordia.

60

134

Moe! Isus je rekao da moe i ne grijeiti. Ako Isus kae, on ne lae! Da si ne znam kako ogrezao u navici grijeha, opet ima mogunosti da se odatle izbavi. Moe i ne grijeiti. Isus vjeruje u tvoju narav, u tvoju dobru volju. Ali, ne moe zaista ne grijeiti, ako nisi uz Boga; Bog e ti pomoi da ne grijei. Baci mreu svojih grijeha na njegovu rije. On oprata, okani se grijeha. Osobito onoga smrtnoga koji vodi u vjenu propast.

Crkva
U cijeloj svojoj povijesti Crkva je, svjesna sve skliskosti ljudske naravi, na tome podruju u teoretskom ili naelnom pogledu i nauavanju uvijek bila stroa nego blaa, opreznija nego naivnija. Kaem u naelnom pogledu, jer je praksa bila onakva kakva je bila! Tako je naelno pouavala i svoje sveenike i redovnike, osobito kranske roditelje da budu odgovorni, ozbiljni, odluni u odnosu na strastveni ivot svoj ili svoje djece u obitelji i mladei u upi. Sv. Augustin ree za narav muka i enska: ...poinie preljub - jedno otvorenim nasrtajem, drugo skrivenim pristankom.61 Nikakva nemoralna prisila nego nemoralan pristanak! Ali, ako sagrijei i oprotenje zatrai, oprotenje mu se daje.

Suvremeni svijet
Seksualtina u svemu svom fenomenu raspojasala se uzdu i poprijeko po naim ulicama, kioscima, kinima i televizijama. I kao da su njome vie zatrovana djeca nego stariji. Ima ih koji su do kraja srednje kole proli gotovo sve vrste bezobratine i nemorala, tako da su im asne sestre, redoA. Augustin, De Civitate Dei/ O Dravi Bojoj, 1, 19,2.: fecerunt adulterium, unus manifesta invasione, altera latente consensione.
61

135

vnici i sveenici, kao pojam tjelesne istoe i ednosti, neka nestvarna bia iz Ezopovih basana i rimske mitologije, kamo oni nikako ne mogu niti ele ii niti se u istoi Bogu posveivati. A da bismo im se pribliili, onda i neki od naih stali rjeniki poputati, nepristojne viceve priati, lake i srednje psovke bljuvati, bezobrazno se vladati, biva, eto, kako smo i mi - normalni! to to onda mi moemo oekivati od te mladei, brao sveenici i redovnici, i sestre redovnice!?

Terapija
Upitaj se ovako: Bi li ti dopustio/dopustila da tvoja majka luduje s drugim nepotenim tipovima onako kako ti bludno mahnita s nekim ulinjacima ili uliankama koji su manje pameti od te tvoje? Ili ti od svoje majke trai potpunu vjernost, a od sebe potpunu ludost i bludnost? Bi li ti volio da drugi rade s tvojom sestrom ili s tvojom zarunicom ili s tvojom keri onako bludniki i obeaeno kao to ti moda radi od drugih enskih? Sve, dakle, to elite da ljudi vama ine, inite i vi njima. To je, doista, Zakon i Proroci (Mt 7,12), veli Gospodin. A Tobit je u Starom savezu rekao to isto svomu sinu Tobiji u negativnoj formi: to ne eli da drugi uini tebi, ni ti nikad ne ini drugome (Tob 4,16). Protiv grijeha bludnosti najlake e se boriti i darom znanja Duha Bojega pobijediti tako da se sjeti kako ono ime se danas razbludno, razuzdano i razvratno razmee sutra moe biti zahvaeno najgorom vrstom tumora i sifilisa. I da se stalno pita: to sam to ja Bogu skrivila pa me ovako udario, zaboravljajui da si ti u mladosti i ludosti svojoj udarila i na sebe i na Boji zakon? I onomu koji nema nikakve mjere u bludnim svojim mislima, eljama, rijeima i djelima; koji je otvorio bludniku kuu i upropatava tuu eljad za vlastitu besramnu zaradu; 136

koji misli da mu se nikada nita ne e dogoditi ni zdravlju, ni poslu, ni obitelji, ni dravi; koji stalno ide za tim da zahvati to vie iz potoine ovozemne prostitucije, pornografije i bludilita, i u njega hladna ue smrt ujutro u 2 sata kad se najmanje nada, niti kuca niti eka odgovora, ostavi ga na krevetu, a duu mu odnese na boansku vagu, pa onda, ne daj Boe, k vragu! Mi Boga molimo:
Ti duhom naim upravljaj! Ili: istoom da se bijelimo, Od ive vjere plamtimo Za otrov bludnje ne znaju.62 Nek sav nam tako proe dan Da jezik, ruke ne zgrijee, Da iste oi ostanu I prijestup tijela ne takne.63

Da za otrov bludnje ne znamo, a ar istoe da osjeamo.

62 63

asoslov, ponedjeljak, iz himna Jutarnje. asoslov, etvrtak, iz himna Jutarnje.

137

II. SPASONOSNO ZNANJE

Lako je uvijek pogoditi da e se barem dvoje nazonika vie pojaviti na predavanju s naslovom O bludnosti nego na temu znanja ili znanosti. Je li zato to ne bi neto znali ili zato to naopako znaju pa to ele ispraviti? Kad se neki filmovi reklamiraju, onda trgovci obino izvuku neku neistu scenu golotinje da privuku poudne oi gledatelja, iako ta scena u kontekstu filma moe biti sasvim sporedna, beznaajna. I ti, premda zna da te eli prevariti, ti se ipak i opet dade prevariti. A budala se dvaput vara, budan se ne da nikad prevariti. Uitelj duhovnoga ivota pie da se uliveno znanje ne odnosi na prirodne ni na spekulativne znanosti, pa ak ni na teoloke. Ono je ustvari znanje svetosti, nauka svetaca. Bog nam ga dariva zato da sebe bolje upoznamo, sredstva posveena nauimo, a ljude i stvari gledamo u njihovu odnosu prema Bogu. Poznavanje vjerskih istina i njihovo primjenjivanje jest najkorisnije i najsvetije znanje,64 iako e uvijek ostati nedokuiva dubina kranskih otajstava.

Definicija
to je to znanje kao dar Duha Svetoga? Dr. sc. tj. doctor scientiae ili scientiarum. Doktor znanosti, zapisali ste vi, studenti, u svojim indeksima pokraj imena svakoga svog profesora. ini se da nigdje nemamo tako malo znanja, ito posve nesigurna znanja, kao na tom skliskom, tankoutnom, osjetljivom, spolno-biolokom podruju. Vidimo koliko je priro64

. Bezi, Kransko savrenstvo, str. 138-139.

138

dnim stidom sve to okrueno, obavijeno, sakriveno i nama samima. I uvijek e to ostati podruje koje e izazivati ljudsku radoznalost, znatielju, prouku i ozbiljnu i neozbiljnu priu. I u konanici ostati neispitano, zagonetno, misteriozno. Znati znai: razumjeti bit, smisao i svrhu nekoga predmeta ili injenice. Pod znanjem ovdje najprije mislimo na spoznaju steenu iz uzroka i iz posljedica u ivotu. Ako te neto na tom spolnom podruju ne uvjerava naelno i uzrono, moralo bi te svakako uvjeriti posljedino, jer vidi kamo zavravaju oni koji ne dre do Bojega ivotnoga zakona i puta, to ga je Bog zatitio s dvije svoje zapovijedi - esto: Nemoj bludniiti! I Deveto: Nemoj ni poeljeti preljupiti! A drugo, pravo znanje ima kada ne ide za tim da negativne posljedice iskusi nego da poslua Duha Bojega koji ti daje ne samo dar ivotnoga znanja, nego i snagu da taj dar u ivotu ostvari. Kad ita po strunim knjigama o seksu, spolnom odgoju i venerinim bolestima, rijetko e naii na autore da kau kako je neto moralno ili nemoralno, nego te savjetuju kako treba higijenski, da spolno grijei, a da se tjelesno ne zarazi. Da do mile volje bludi, a da ne zatrudni. A ako se zametne kako da se pometne, odnosno, ako zatrudni kako da se oisti, kao da je zaeto dijete grumen izmetine pa da se oisti! Da to vie meda uzme a da te nijedna pela ne ubode. Ti e isti autori svojim kerima u kui govoriti barem o kunom moralu, o udoreu, a tvoju e sestru i tebe uiti u javnim glasilima kako je neobdravanje moralnih normi sasvim normalno, u redu, samo valja oprezno. Si non caste, tamen caute! Ako ne moe uzorno, gledaj ipak pozorno, obazrivo, bez posljedica. A, dragoviu moj, priroda se ne da izigravati. S napau se ne igraj! Brao i sestre, ne varajte se: Bog se ne da izrugivati. to tko sije, to e i eti (Gal, 6,7), poruuje sv. Pavao Galaankama i Galaanima. 139

Bolne posljedice
Mi i ne znamo koliko ima vrsta i podvrsta spolnih bolesti, a kamoli da znamo genezu, anamnzu, definiciju, dijagnostiku, terapiju, konsekvencije, makar ih, ne daj Boe, netko imao sve po redu. Da spomenemo samo one glavne i najrazornije boleurine na tome sektoru. Gonoreja ili triper, a zove se i kapavac, to je vodea spolna bolest i po intenzitetu i po ekstenzitetu, a da ti ne priam o tome da ljudi to kriju kao zmija noge, dok se posve ne zaraze kada vie nema lijeka. U mukaraca je gonoreja ili bolesno kapanje sjemena, odnosno teenje gnoja iz mokranog kanala tri put ee nego u ena, ali je u ena tri put gore nego u mukaraca. Spominje se i u Bibliji. U Levitskom zakonu itavo 15. poglavlje posveeno je kapavcu. Situacija je malo bolja nakon to je 1928. god. Alexander Fleming pronaao penicilin. Sifilis, gadno zvui ne samo po tome to znai ljubitelj svinja (sys philos)65 nego to je po zarazi i otrovu druga po redu spolna bolest. Jer, ne treba dodirivati oboljelu osobu, nego je dosta dodirnuti predmet koji je dodirnula neka sifilitiarka pa da ti bude zlo. U 95 % sluajeva sifilis se prenosi spolnim openjem. Meki ankr medicinska enciklopedija opisuje nadugo i nairoko, a mi emo ga preskoiti, i on nas preskoio! etvrta spolna bolest, koja se ba tako zove: etvrta venerina bolest, ne znajui kako bi je drukije nazvali, a ne zna ili je rubeola ili arlah, a neki je zovu i Filatov-Dukesova bolest. Da bude do kraja smijeno, jedni lijenici kau da ima te bolesti, a drugi da je uope nema. Misle ako joj ne znaju imena, da je nema!
Prema Sifilu, glavnom junaku talijanskoga pjesnika Fracastora (1530.) koji je svoju pjesmu naslovio Syphilis sive morbus gallicus (Sifil ili francuska bolest).
65

140

Peto, venerini granulom, kakav je to kliniki entitet, ne znam ti nijedne kazati, samo znam: ne dao ti Bog nikoga ni u blizini s tim granulomom. esto, a to rei o modernom i zagonetnom AIDS-u (Acquired-Immune Deficiency Syndrome - Sindrom steene imunodeficijencije), koji nije samo spolna i lokalna nego globalna bolest u svakom pogledu. Ito ih ima nekoliko vrsta ljudskih virusa te imunodeficijencije (HIV): a, b, c, d, i ne zna im imena, ni sadraja, ni klinike slike, ni dijagnostike, a kamoli lijeka da ih se oslobodi, osim smrti. I negdje se pohvale kako su nali lijek protiv AIDS-a, a ono buknu tri nove podvrste! Ima u Africi drava u kojima je gotovo 50 % puanstva zaraeno AIDS-om ili pozitivno. Ta se epidemija ne smanjuje, nego napreduje kao srednjovjekovna kuga, velike boginje. Bludnosti pomae moralno neznanje, nesmotrenost, naglost, nepostojanost, pomraenje razuma. Mi elimo govoriti o znanju, koje ivot ini punijim, vedrijim, radosnijim. eznete li za znanjem Bojim, kojim spoznajete kako ovjek napreduje a ne nazaduje; kako raste, a ne opada; kako zrije, a ne gnjije. Kako se zauvijek spaava, a ne upropatava? Navodimo dvije vrste znanja. Prvo ono ljudsko za koje se mora boriti i znojiti, i na kraju to ima od toga? A drugo je boansko koje je Boji dar i nae suradnitvo i vodi nas u nebo, u vjeno spasenje.

Ljudsko znanje
Jean Franois Champolion, Napoleonov asnik, 1799. god. u mjestu Rosetta blizu Aleksandrije u Egiptu naao je jednu kamenu plou 115 cm dugu, 70 cm iroku, 28 cm tanku. Kakvi su ovo hijeroglifi, Bog s nama, udi se Champolion. Hijeroglifi znai svete urezine, uklesine. To nisu slova, nego figu141

re, sliice. Hoe li slova zeca, nacrta zeca. eli li rei mrav ili lav, nacrta mrava ili lava. Tako kad vidi nacrtanu enu s djetetom, to znai dobrota, ljubav. Kad vidi nacrtane dvije ene jednu prema drugoj, to znai ivu svau. Tri ene - rat. etiri - smak svijeta i tako dalje ako ima dalje. Tako je bilo oko 700 slova ili simbola i sliica, ikona. E sada, neka se slova itaju zdesna na lijevo, druga slijeva na desno, ve prema tomu kuda su glave na sliicama okrenute. Jo je jedan problem bio: oko 300. god. pr. Kr. hijeroglifi sa sliicama izlazili su iz mode, a uvedena je fonetika, pisanje slova, ovako kao mi danas. To je osobito bilo drago acima. I tako su svi vrlo brzo zaboravili hijeroglife. A ova ploa s hijeroglifima pisana je 196. god. pr. Kr., oko 100 godina nakon izlaska hijeroglifa iz upotrebe. Na toj ploi iz Rosette prvi red egipatskim jezikom i slikom, zatim grkim. Na grkom nekako itljivo. Na egipatskom hijeroglifi, sveto pismo, sveta slova. Ali ne moe ih odgonetnuti da si svetac. Dvije tisue godina nitko iv ne zna nijednoga slova, nijednoga potezia i sliice, a itave knjige, biblioteke, faraonika, kamenje, ploe, sva povijest i kultura ispisana na tim hijeroglifima. I onda Bog dade odnekuda toga Champoliona, koji je neto znao ne samo grki nego i koptski. Uzme on tu plou te okreni, obrni, sad ovako, sad onako, s lijeva na desno, zdesna na lijevo, s vrha do dna, sa dna na vrh, ui, proui, uoi, rasporedi, usporedi, proitao sreom grki; pomislio je da je to isto napisano i na egipatskom, udri, uti, studiraj, mui se, i, ne e vjerovati, nakon 23 godine odgonetne sva 23 slova, te biva egipatske sliice. Poeo je s imenima grkim, pa usporeivao s egipatskim dok nije otkrio ime faraonovo itd. God. 1822. izdao je brouru u kojoj je protumaio natpis te ploe. Iz toga rezultira da su taj tekst sastavili egipatski sveenici prigodom krunjenja kralja Ptolomeja V. Epifana (203.-181.). Ploa se danas uva u muzeju British museum u Londonu. Zato u Londonu, a ne u Parizu, to pitaj engleske kolonizatore ili Napoleonove gubitnike, a ne njegova uena asnika. 142

to je znailo to epohalno otkrie? Znailo je ulazak u jednu viemilenijsku civilizaciju i kulturu. Mogao si itati biblioteke knjiga, doznati kakvo je bilo graditeljstvo i filozofija, umjetnost i pjesnitvo u starome Egiptu. Doznali smo koliko je pojedini faraon imao ena, koliko robova, koliko je tovao bogova, koliko je sagradio piramidalnih grobova, koliko je bilo dinastijskih grbova. Dobro, pitam i tebe i sebe, da svu tu nepreglednu egipatsku kulturu i civilizaciju i tehniku i tehnologiju od puna tri tisuljea imamo u malom prstu, to bi nam koristilo to znanje egipatske civilizacije? Koristilo za vjeno spasenje? Nita, veliko nita. E sada kao da tvoj otac i mati nemaju prave pravcate hijeroglife u vlastitoj obitelji: gledaju onu malu od 5 godina, onoga maloga od 10, onu od 14, tebe od 20 godina. Vide koliko je tu okaste, klinaste, zafitiljine, zakukuljene, izvrnute pameti, nepoznatosti, zagonetnosti, sve sami hijeroglifi do hijeroglifa. Sve sami originali, unikati, neusporedivo, neprevedivo, nepokorivo. I ne mogu jadni otac i emerna mati nita pogoditi nekom usporedbom, jedno pomou drugoga, egipatski s pomou grkoga, proukom i praksom. Nikada pogoditi to ono dijete hoe, kuda smjera, to misli, to e sada uraditi, a kamoli to e od njega sutra popodne biti. Hajde muko i nekako, a ensko ba nikako: vide kakvo joj je lice, ali ne mogu joj proitati srce. Ne znaju odakle treba poeti itati. Mala uti ko egipatska mumija kada bi trebala glasno govoriti; a brblja ko kreketua kad bi trebala utjeti ko riba. Ne zna ili zna ili ne zna. Ili je tukac ili mulac. Neispitljiva ni sprijeda ni straga, neprotumaiva ni s dna ni s vrha. Tako roditelji na jedvite jade itaju 24 godine hijeroglife srca, jezika i mozga svoga djeteta a da nikada pravo ne pogode. Gdje je taj Champolion da proita te hijeroglife? Da proita are i crte karaktera ili nekaraktera svoga vlastitoga djeteta a ne egipatskih faraona i faraonki. Keri se poudale i sinovi poenili i sve poinje od poetka: terra incognita, nepoznanica iks, zapeaena knji143

ga, problem, enigma, sfinga, tajna, zagonetka, misterij, rebus, dumbus, udovite, grijeh, droga, seks, labirint, hijeroglifi. A ipak ao nam kad vidimo kako ode jedan Champolion koji je bio pun znanja ko ipak kotica, raznim govorio jezicima, enciklopediju u glavi nosio, tajne prirode motrio, i to sve znao drugima prenijeti, napisati, protumaiti, i on ode, ne imade vremena ni da se okrene. On je sve to znao i drugima kazati umio, ali nam nije mogao ivotno pomoi i odgonetnuti to se iza brda valja, to je to to nas u budunosti spaava, a ne to nas u prolosti zabavlja.

Duhovo znanje
Ovo drugo, ivotno, znanje daje nam Duh Sveti. A Duh ti ne daje neto ime e se epiriti i hvastati, nego neto ime e biti ivotno odgovoran, odgovorniji, najodgovorniji! Jer i da proui sve bioloke zakone kopulacije, zaea, regulaciju trudnoe, nastajanje embrija i prelaska i pretvaranje u fetus, da savreno zna proces rasta organa, da ti je poznata ivotna tajna kako i zato nastaje muko a kako, kada i zato ensko, pa da ak moe utjecati da novo zaeto bie bude prvo a ne drugo, da savreno zna kompoziciju organizma, fiziologiju raanja i dojenja, opet nita ne moe postii enciklopedijskim znanjem ako ti Bog ne dadne ivo dijete kao svoj dar; ako ti Bog ne odgonetne zagonetku ivota, put kojim treba ii, sreu za kojom treba eznuti. Vie o svemu tome zna jedna pobona ena planinka s petero zdrave djece, koja nema veze sa kolom i ginekolokim aparatima i repartima, nego jedna profesorica ginekologije koja je puna grkih i latinskih izraza i fraza, a u ivotu nema izlaza iz eventualne vlastite sterilnosti. Tu joj je znanje optereenje, a ne spasenje. Stoga, to seksualno podruje treba biti okrueno mnogo vie ivotnim potovanjem prema naravnom i Bojem zako144

nu negoli samo pustim medicinskim biflanjem i anatomskim podatcima. Velim okrueno potovanjem, a ne okueno nemoralom i nepotovanjem. Najvee je znanje u tome da taj prirodni instrumentarij, ivotni aparat maksimalno respektira, ne samo higijenski, nego i duhovno i moralno integralno uva. Apostol kae: Bog je tako sastavio tijelo da je posljednjem udu dao izobilniju ast da ne bude razdora u tijelu, nego da se udovi jednako brinu jedni za druge (1 Kor 12,24-25). To je pravo znanje - potovanje. To se potovanje na osobit nain iskazuje i istim jezikom, kulturnim govorom, a ne psovkom, glupim dvoznanostima i ismijavanjima. Duh Sveti daje dar znanja koji se oituje i u obliku ognjenih razdijeljenih jezika. Kralj David veli: Gospodnji duh govori po meni, njegova je rije na mom jeziku (1 Sam 23,2). Ako je njegova rije na mome jeziku, onda e ta rije biti znanstvena, a bludnika i psovaka.

Domae i meunarodno znanje

uli smo malo prije kakve su nevolje doivjele Ohola i Oholiba. Ali ipak nije Bog zaboravio narod svoj. U Knjizi proroka Daniela, prvo poglavlje, ima jedna senzacija kako je babilonski kralj Nabukodonozor odveo u progonstvo Izraelce i zaelio da mu se na dvoru odgoji nekoliko djeaka plemenita roda iz ropskoga idovskog naroda: ...neka budu bez nedostatka, lijepi, vrsni u svakoj mudrosti, dobro poueni i bistri, prikladni da stoje na kraljevu dvoru (Dn 1,4). Naoe tako etiri momia: Daniela, Hananiju, Miaela i Azarju. Na dvoru im najprije prekucaju imena: Daniela prozovu Baltazar, Hananiju - adrak, Miaela - Meak, Azarju - Abed Nego. Njihov uitelj, magister ili prefekt, odnosno dvoraniki starjeina (Dn 1,11), kako se pravo zvao, neki Afenaz, odre145

di da uzimaju jelo i pilo s kraljeva stola da ne budu samo dobro odgojeni, nego i dobro ugojeni. Meutim, Daniel, elei ouvati svoju pradjedovsku vjeru, zamoli svoga prefekta da ga potedi od te hrane, jer se nije elio okaljati poganskom hranom, rtvovanom idolima. Prefekt mu veli da im mora davati tu hranu, inae e kralj, kad ih vidi lic mravijih, samoga njega, Afenaza, ne samo s dvora maknuti, nego i smaknuti. Kae njemu Daniel: Hajdemo ovako. Daj ti nama etvorici dekia voa i vode deset dana, pa ako budemo drukiji, slabiji od tih vaih djeaka, onda emo prijei na kraljevsko jelo! Ako li ne, ostat emo pri svojoj hrani. Prefekt prihvati molbu i savjet i nakon deset dana ova etvorica Izraeliana bijahu ljepi, ustiji, skladniji, rumeniji i dotjeraniji od onih djeaka koji jeahu s kraljeva stola. Ovoj etvorici djeaka dade Bog znanje i razumijevanje svih knjiga i mudrosti, veli Pismo (Dn 1,17). uj me i pouj, mladiu i djevojko, studente i studenico! Nemoj zaboraviti da su oni koji su se hranili za meunarodnim stolom i zalijevali vinom Nabukodonozorovim bili i mraviji i slabiji od sinova vjernih domovini svojoj, koji su uzimali prirodno voe i povre svoga subjektiviteta i zahvaali vode identiteta s domaih potoka i vrela. I domai su puniji znanja i razumijevanja, jer imaju samopotovanja, od onih koji poznaju mnoge meunarodne jezike, osobito politike jezike manipulacije i razgranate nemoralne prostitucije! Stoga, nae neznanje nadopunja Duh svojim znanjem i potovanjem, ako mu se iskreno molimo! Stoga, nema pravoga znanja bez nae dnevne molitve Duhu Svetomu da nas poui, pokae nam smisao i potovanje svega stvorenoga, napose ivotnoga genitalnog sustava. Bog pamet prosvjetljuje, potrebno znanje ulijeva, po tom se daru znanja u svome kranskom ivotu ravnamo i upoznajemo trenutak Bojega dara i pohoenja! 146

Tko te drukije na ovom osjetljivu podruju pouava, takav uitelj nauava zemaljsko znanje bludnosti mjesto nebeske mudrosti i razboritosti. Ovisi i o tebi hoe li sutra biti u ovome gradu goropadni uliar koji mrzi i mrska sve Boje i ljudske norme, ili e se po tvome imenu i znanstvenu radu prozvati koja nova ulica u gradu.

147

DIJALOG
Hvala vam na predavanju. Pitanje: ako dvoje mladih dugo hodaju i imaju stabilnu vezu, te se planiraju u blioj budunosti i vjenati, a priroda navlai na tjelesno sjedinjenje. to tada? Ne poigravaj se s vatrom i s prirodom, jer e se ivotno i prirodno opriti. Nema nikakva prava u tjelesnom pogledu na svoga partnera, koliko god bila stabilna veza, ako se ta veza nije stabilizirala pred oltarom, prisegom na kri, odgovorno. Takvu vezu pred oltarom pozdravlja i dragi Bog i Boji puk. Veza bez obveze jest neodgovornost pred Bogom i pred narodom. Uostalom, veze se destabiliziraju i kad se pred oltarom poloe, a kamoli ne e kad nema nikakve obveze. Predbranu vezu Bog i njegova Crkva ne pozdravljaju, koliko god odreeni krugovi imali drugaije miljenje o tome. Govorili ste o prostituciji a mnoge europske i svjetske drave legaliziraju ba tu prostituciju. to Vi mislite o toj prostituciji i kakav je stav Crkve o tome? Kakav onda moral imaju ti to su to legalizirali? Imaju prostitucijski moral. Nemaju nikakav moral s obzirom na estu Boju zapovijed. Oni misle da su oni izmislili moral i da mogu raditi to hoe i kako hoe. Ne moe se Boji moral preglasavati u europskim parlamentima i svjetskim dravama. Kako moete optuiti ene vie kad su silovane jer su pridonijele svojim oblaenjem, a mukarce samo prozivate zbog hormona. Zar se mukarac kao stup vrstine i oslonac, u kojemu vie vlada razum nego osjeaji, po prirodi ne bi trebao bolje kontrolirati? Takvi zasluuju kastraciju. 148

Nisam optuio enske vie od mukih o emu ti govori, nego sam rekao da se u modernim osudama zloina mukaraca uzima u obzir i suludi izazov enskih. I jedno i drugo pozvano je da se kontrolira, i u tome je vrstina ljudskosti i zasluga vjernosti. Ne rjeavaju se problemi kastracijom nego dominacijom samoga sebe, a ne dominacijom ili zavoenjem druge osobe. Kada te brani partner ili partner u vezi bludno prevari, ima li smisla nastavljati taj brak i tu vezu? Kako i zato oprostiti toj osobi, i kako se tu postaviti; otii ili kamenovati? Ako te brani partner bludno prevari, uinit e najvei izraz ljubavi ako si kadar ili kadra oprostiti. Nerazrjeivost braka ukljuuje u sebe mo oprotenja i najveih grijeha, pa i najbolnijih nevjernosti, preljuba. Ako je partner u vezi, tj. da zajedno hodate, onda si slobodan da dotinu osobu ne uzme za ivotnoga druga. A kamenovati moe samo ako si bez grijeha u svakom pogledu! Kako objanjavate fiziku privlanost meu zarunicima, zar i to nije neka vrsta udnje? Jest. I to prirodna udnja. Ako ta udnja zavri u normalnom braku, vidi li da je to motor za enidbu. Zarunici su onoliko jaki, dostojanstveni, pravi vjernici, koliko sebe mogu kontrolirati da budu isti do braka, vjerni do groba! Sve se vie govori o legalizaciji prostitucije, kako ste rekli: bludnikih kua pod izlikom kako e se tako bar smanjiti broj zaraenih i oboljelih, a prostitucije e ionako biti, kau ti to su za legalizaciju nemorala. Legalizacijom bezakonja ne rjeava se nijedan problem, nego se time stvara novo bezakonje. Nije izravno tema, ali vezana je, kau neki tumai, za strast... Psovka je izraz neije strasti. Kako komentirate toliku rairenost te strasti u Hrvata? 149

Kau da su Talijani, Maari i Hrvati od katolikih naroda s najblasfemnijim psovkama. Psovka u ustima ovjeka ne odaje samo dno religioznoga obeaenja, nego i vrhunac nekulture. Psovka dolazi od psa. Psovati i lajati u puku je jedno te isto. Ne znam zato je psovaini drago uzimati materijal iz pseega ivota. Niste spominjali pedofiliju i homoseksualnost a toga je sve vie! Spominjao sam i jedno i drugo i tree u prijanjim predavanjima,66 pa sam mislio da nije potrebno ponavljati se. A evo vidim da jest. Ljudi dosta blude psovkom, kako to komentirate? Dobro si rekao da blude. Jer je na tom podruju na poseban nain grijeh: milju, rijeju i djelom.

66

Usp. Dekalog, Mostar, 22004., str. 154-156.

150

ZATO JE UMJETNO ZAEE NEMORALNO?

1. Status quaestionis - U emu je problem? Delikatnoj problematici, koju ovdje kanimo barem donekle opisati, moe se pristupiti senzacionalno, kao to se ita u tolikim popularnim rubrikama, a to je naa pogibeljna scila povrnosti, ili medicinsko-biogenetski, kako se prikazuje u znanstvenim asopisima, a to je naa haribda i terminoloke i bioloke nerazumljivosti, gdje se operira izrazima kao to su: mejoza, blastomera, kimerizam, morula, kompakcija, trofoblast, blastocista, gastrulacija, partenogeneza... A sve bismo eljeli prikazati pod moralnim vidom crkvenoga nauka, priznavajui ponizno svu misterioznost i udesnost toga ljudskog fenomena. Ako ne budemo mogli sve izrei u jednome predavanju, bit emo prinueni uzeti jo jedno. Plod majine utrobe ili rod nepozvane rode? Pita mali petogodinjak svoju majku: Mama, kako je dola seka u kuu? Donijela je roda! A braco? Donijela ga roda! A ti? Donijela me roda! A ja? Donijela te roda! Pa kako to da je samo nau kunu eljad donijela roda, a svi se u selu normalno raaju! - udi se mali mami. Za svakoga se iva pobrinula majka priroda, a samo za nas neka nepoznata roda. udo nevieno! Plodnost i neplodnost. U prolom 20. st. plodnost i mnoenje ljudskoga roda izazvali su strah u planerima ovoga svijeta. 151

Trebalo je po njihovoj teoriji zaustaviti tu plodnost, zaea, mnoenja i rast. Pozvali su u pomo medicinu kao autoritativnu znanost. Tako se prirodna plodnost medikalizirala, tj. proglaena je nekom vrstom bolesti koju treba lijeiti. Udarilo se ne lijekovima, nego svim vrstama medicinskih tehnika i vjetina: s 15 vrsta kontracepcija prije zaea, pa onda s bezbrojnim vrstama abortivnih pilula i proizvedenih abortusa nakon zaea, ak i sterilizacijom bilo mukaraca bilo ena, bilo parcijalno, bilo totalno. Ako se godinje u svijetu uini vie od 50 milijuna pobaaja, ima valjda neku predodbu o tom ozakonjenju bezakonja i krvoprolia. Meutim, kako se nije igrati s prirodom, koja preslanu alu pretvara u neslanu zbilju, odmah je poela uzvraati naravne udarce. Tako je potkraj prologa i poetkom ovoga stoljea dolo do obratna procesa. Nije vie u pitanju plodnost, nego neplodnost. Postotak neplodnih brakova, bez obzira na sve kontracepcijsko-abortivne uzroke nerodnosti, sve vie raste. Sve su tehnike seksualnoga iivljavanja prokuane, naravni je zakon poremeen i prezren, naravni je put izrovan i ugroen. Pa kad takvi brani parovi zaele dijete, djeteta ni za lijeka, ni od rode ni od prirode. Opet se zove u pomo ugledna medicina. Tako se sada medikalizira neplodnost, odnosno proglaava nekom vrstom bolesti koju treba terapeutizirati. Medicina bi sada trebala u tome pomoi, bez obzira na moralne zakone, na humanost ovjeka, na dostojanstvo ljudskoga bia, zato sintagma pomognuto zaee ili oploenje, bilo inseminacijom ili prenoenjem sjemena u enine rodne putove, ili zaeem u epruveti i naknadnim unoenjem u maternicu. Udarilo se putem zaea, ne prirodnoga, nego umjetnoga, medicinski potpomognutoga. Radi li se o stvarnoj medicinskoj pomoi ili o ruenju naravnoga zakona i razvaljivanju prirode, koju je Bog stvorio, posvetio i ranjenu otkupio a nama je dao samo na raspolaganje, a ne za gospodarenje? Je li posrijedi eksperimentiranje, ne da se samo jedno dijete rodi, nego da se sve 152

izrodi u komercijalizam i imperijalizam nad ivotom? Je li u pitanju moralna lijenika pomo muu i eni ili nemoralni ini i naini? to je u svemu tome moralno dopustivo, a to moralno osudljivo? To je, dakle, naa problematika. 2. Nazivlje - objanjenje pojmova. Najprije bismo se trebali zaustaviti na razgovijetnu ralanjenju nekih temeljnih pojmova kojima se ee sluimo i koji su bitni i u postavljanju pitanja i u davanju odgovora. Da razjasnimo hrvatske rijei, a ne klasine grko-latinske. Ti su pojmovi: ivot kao jedinstvena cjelina due i tijela, osoba, narav ili priroda, dostojanstvo, zakon, moral ili udoree, pravo, naravno i umjetno zaee, medicina, nemoral, nesklad, nedopustivost. - to je to ivot? ivot je dinamino stanje ili gibanje, odnosno oblik postojanja izmeu zaea i preminua. Postoji trostruki stupanj ivota: oko trista tisua vrsta biljaka koje vegetiraju; oko milijun i trista tisua vrsta ivotinja koje vegetiraju i nekako osjeaju; i samo jedna vrsta ljudi s milijardama jedinki ili osoba koje ne samo vegetiraju i osjeaju, nego i svjesno razmiljaju i slobodno odluuju. Taj na trodimenzionalni ljudski ivot u dvostruku je rodu, mukom i enskom. Zato unutarnji zakon rasta i razvoja svakoga pojedinog bia, kao i zakon razmnoavanja ljudske vrste. Ljudski ivot nastaje u tjelesno-duhovnom spolnom zaeu, a prestaje u naravnoj bolnoj smrti, u razvodu duha i tijela. ivot se razvija neprekidno, usklaeno i postupno. Pred njim stojimo kao pred najveom zagonetkom, otajstvom, udom i darom, koji mi ne moemo ni shvatiti ni pratiti. Niti ivot moemo stvoriti kako bismo htjeli, niti ga moemo produiti koliko bismo eljeli. Izmie naim oima i moima. Ako se propinjemo da njime zagospodarimo, budimo spremni da nam skoi na nos i obije nam se o glavu! Ako ga naemo ili ga zadobijemo, moemo ga i moramo samo potovati, njegovati. ivot je temelj svega ovoga govora o zakonu, naravi, dostojanstvu, pravu, moralu, zaeu. Ljudski je ivot najvea vrjednota ovoga svijeta, 153

najvei dar neba zemlji, pa onda i najvei dar odgovornih zemaljskih bia, oca i majke djeci. Uostalom sve je u znaku dara: djevojka se u/daje, zarunik je dar zarunici, a zaruena i vjenana ljubav izruuje dar: dijete obitelji, Crkvi i narodu. Nemojmo se onda uditi da Europski Ustav uope ne spominje ljudski ivot kao najveu i temeljnu vrijednost na kojoj se zasniva sve ostalo. Tekst spominje potovanje ljudskoga dostojanstva, slobodu, demokraciju, jednakost, vladavinu zakona i potovanje ljudskih prava osoba koje pripadaju manjima.67 A zato ne spominje ljudski ivot koji je ispred svih ovih vrijednosti, prava i sloboda, i vladavine zakona? Vjerojatno zato to eli istaknuti ljudska prava, meu kojima je i pravo na ubojiti pobaaj zaeta eda, pravo na homoseksualni brak, malignu perverziju da se muko za muko udaje a da se enska enskom eni, i konano pravo na eutanaziju, da se staro i bolesno, pogotovo neizljeivo eljade moe blago ubiti. Tono ona takozvana prava koja je ovjek sebi silom ili demokratskim izopaenim glasom privlastio protiv Boje zapovijedi, protiv ljudske naravi i mimo zdrave pameti; prava kojima se ubija ivot u samome zaeu, zatim u punoj mladenakoj snazi i na svretku egzistencije. Dolo se do koliko neobinoga toliko i neizbjenoga stanja: najprije su roditelji ozakonili ubijanje svoje djece - abortus. Sada su djeca ozakonila ubijanje svojih roditelja - eutanaziju.68 - to je to narav ili priroda? Etimologijski rjenik kae da rije narav dolazi od sanskrtskoga naras ili grkoga aner
Constitution for Europe, Title I-2: The Unions values. The Union is founded on the values of respect for human dignity, freedom, democracy, equality, the rule of law and respect for human rights, including the rights of persons belonging to minorities. These values are common to the Member States in a society in which pluralism, non-discrimination, tolerance, justice, solidarity and equality between women and men prevail. 68 V. Pozai, Bio-etika i bio-politika, u: Obnovljeni ivot, 1/2005., str. 81.
67

154

- ovjek, mu.69 Naravno bi, dakle, bilo ono to pripada ovjeku, to je ljudsko, naravo/uenije, kako te narav ui. Pa i kaemo li za neto to je po sebi logino: naravna stvar, naravno. Narav se odnosi na ljudski ivot, na skup svega ljudskog ponaanja, na jedinstvo utjelovljene due i produhovljena tijela.70 A priroda? To je sveukupnost tvarnoga svijeta, stvarni okoli, stvoreni, analogno roeni, priroeni svijet s fizikim i kemijskim zakonima i procesima. Cio svemir, od gnijezda do zvijezda. Odatle uobiajen izraz: prirodno, po prirodi stvari, tj. kako se uvijek dogaa, kako je u prirodopisu opisano. Mi ovdje govorimo o ljudskoj naravi, o dostojanstvu te naravi, o zakonima koji su prirodno upisani u ljudsko bie od samoga zaea. - to je to zakon? Susreemo se s pojmom zakona s vie kategorija. Prvo, vjeni zakon jest razum boanske mudrosti koji upravlja svim radnjama prema konanoj svrsi. Vjeni zakon jest vrhovna norma moralnosti i u tome zakonu imaju svoj uzor svi drugi naravni zakoni na ovome svijetu. Drugo, naravni zakon jest pravilo djelovanja utemeljeno na razumnoj i slobodnoj naravi. Taj se naravni moralni zakon, nazvan takoer zakon savjesti, u najkraoj formuli izraava rijeima: Zla se kloni i dobro ini! (Ps 37,27). Drugi je naravni zakon: Ne poini zlo da zadobije dobro. Trei je vid naravnoga razumnog zakona: Izmeu dva neminovna zla, biraj manje. A Isusovo zlatno pravilo ili zakon: Sve, dakle, to elite da ljudi vama ine, inite i vi njima. To je, doista, Zakon i Proroci (Mt 7,12). Tree, zakoni prirode ili fiziki zakoni jesu norme bazirane u materijalnoj prirodi u koju je vjeni Tvorac unio svoj razum, svoj vjeni zakon.
P. Skok, Etimologijski rjenik hrvatskoga ili srpskoga jezika, II., Zagreb, 1972., str. 503. 70 Zbor za nauk vjere, Naputak Donum vitae (1987), br. 3; Zagreb, 2 1997., KS, dokumenti, br. 88.
69

155

Kao to svaki naravni zakon mora biti najprije mogu, zatim razuman i konano astan, tako i svaki ljudski zakon mora nositi te tri karakteristike: biti mogu, razuman i poten ili dostojanstven. - to je to ljudsko dostojanstvo - dignitet? To je najznakovitije bitno obiljeje priroeno ljudskoj osobi, obiljeje koje ovjeka, razumna i slobodna, izdie i uzvisuje iznad svih drugih bia na zemlji. To je ono to u temelju odgovara ljudskoj naravi, to se ovjeku pristoji, to se ovjeka dostoji, to je ovjeka dostojno, to je dolino, plemenito, valjano i vrijedno. Druga rije za dostojanstvo jest ast; trea rije: potenje; etvrta: ugled; peta: uzvienost; nezaobilazna rije: ljudskost. Ovih pojmova nema meu niim ivim biima, a pogotovo ih nema meu s/tvarima. Dostojanstvo zaeta bia. Dijete je bitno razliito i od oca i od majke, ima svoju neovisnost, svoj subjektivitet, osobnost, identitet. Nije dijete samo pravo ljudsko bie, nego prava ljudska osoba od samoga zaetka. To dostojanstvo, koje dijete ima samim time to je zaeto i ivo, nije vlasnitvo roditelja, nego je naravni dar roditeljske odgovorne ljubavi, i zahtijeva od roditelja svu njihovu brigu i pozornost. to je to nedostojanstvo? U jednoj modernoj visokociviliziranoj zemlji prije godinu, dvije dana jedna je ena u svom stanu usred napuena grada drala i uzgajala pravu pravcatu svinju; ne svinjetinu u kotlu, nego ivu svinju u kui u kotcu. Urbani zakoni ne doputaju da se u gradu dri gudaa, to zbog neugodna smrada, to zbog njezina roktanja. Policija enu fino upozorava da kuu ne pretvara u krmeak. ena ne slua. Nastalo natezanje do suda. Da ena zadri mezimicu krmau u sobi, odlui se s njom sudski i visokocivilizirano vjenati. Tako se uda za tu kunu prasicu i svu kuu pretvori u kotac. Zovnu i novinare da ih slikaju, to su novinari jedva doekali da barem toga dana donesu neku jednodnevnu senzaciju. Slika na posljednjoj stranici i brojnih naih 156

domaih novina, kao svjea posljednja vijest bez ikakva uenja i komentara, ak ni pod rubrikom dobra ili loa vijest. to se kasnije dogodilo s ovom enom, svinjom, brakom, bezakonjem, ne znamo. to se god dogodilo, vidi da ta ena ini neuvenu svinjariju, ubijajui u sebi i posljednju klicu ljudskoga dostojanstva. Tu se ovjek, u ovom sluaju ena, srozava na razinu ivine. ivinu obiljeuje divljatvo, a enu dostojanstvo. Tko to dvoje, divljatvo i dostojanstvo, ne razlikuje, nego zamjenjuje, brka i ubrakuje, taj ne zna, ne prizna, niti se ravna po naravi ljudskoj, po naravnu moralnom zakonu, nego po prirodi ivinskoj. Pa i najkrmastija krmaa ima svoj prirodni zakon. - to je to ljudsko pravo? To je mo kojom se daje ono to svakomu pripada po njegovoj naravi, steevini ili zasluzi. Pravo proizlazi iz razumno-slobodne naravi. Osnovno osobno pravo jest: na ivot, na samoobranu, na dobar glas, na posao, na kolovanje, na sklapanje naravne enidbe itd. Pravo je mo raspolaganja svojim slobodama koje proistjeu iz ljudske naravi. ivotinja nema razuma pa zato ni slobode, pa ni prava, ni obveze, ni morala. Ona maloprijanja ena stavila je ljudsko pravo pod noge, kao svinja bisere, zato je ne/moralna. A ona je svinja a/moralna, jer se na nju ne mogu primijeniti pravila prava i morala. Ovdje ne govorimo o demokratskom ili referendumskom naopaku dogovoru kao nekom ljudskom naravnom pravu da se moe nekanjeno vriti pobaaj. Taj demokratski glas, pretvoren u parlamentarni zakon, pretvara se u pravo bezakonje protiv Bojega zakona koji glasi: Ne ubij, pogotovo ne nevino eljade. - to su to naravne tenje ili nagoni? etiri su naravne tenje ili priroene sklonosti u ovjeku, slino kao i u ivotinji. Prvo, sklonost ouvanja vlastita ivota; drugo: apetit za piem; tree: borba za hranu; etvrto: tenja za razmnoavanjem vrste. U ovjeka se sve ravna ne samo po nekim 157

naravnim refleksima, nego i po uporabi razuma i slobode, tj. intelektualne svijesti i moralne savjesti, dok je u ivotinje sve ureeno prirodnom zakonitou determinizma. Nagon postaje zakon. Ne govorimo ovdje o ouvanju individualnoga ivota, ni o piu, ni o hrani, nego o razmnoavanju vrste. - to je to naravno zaee? Rije je o zaeu u majinoj utrobi kao naravnom i o zaeu u epruveti kao umjetnom poetku ivota. Uzvieni pojam zaea pridajemo ljudskom biu, a oplodnja se obino odnosi na kravu koja je steona, tj. s teletom, ili na ovcu koja je sjanjna, tj. s janjetom, i slino. A koncepcija ili zaee uzvien je ljudski pojam uobiajen i specifian u ljudskom nazivlju, a oplodnja, fekundacija ili fertilizacija pripada zoologiji, samo u irokom pojmu i ovjeku. A oni koji ele izjednaiti enu i ovcu, kao da sustavno primjenjuju isti pojam oplodnje za ovjeka i za ivinu da se ne vidi razlika. Zato ni sluajno da spomenu zaee, nego do dosade i iskljuivo inzistiraju na rijei: oplodnja, oplodnja, kao da su sva ljudska zaea poput oplodnje ovce Dolly.71 Zaee se dogaa kada se u naravnom branom inu spolna stanica ili gameta mua, a to je sperma ili sjeme, spaja sa spolnom stanicom ili gametom ene, a to je ovulum ili jajace, u eninu tijelu ili maternici te se oblikuje nova originalna jedinstvena stanica, koja nije vie gameta (gameo - enim se), nego zigota (zygoo - ujarmljujem, spajam, oploujem). Prigovara se da ne postoji trenutak u kojem ivot poinje, jer su i sjeme i jajace ivi i ljudski pa se ivot preko spolnih stanica nastavlja od narataja do narataja. Meutim, valja uoiti da muke i enske gamete jesu ive stanice, ali im nedostaju neke znaajke ivoga bia. Nezametnuto jajace u
71 Famozna ovca Dolly, prva klonirana sisarka, 15. veljae 2003., iskljuena je s aparata za odravanje ivota, jer strunjaci koji su pratili njezin razvoj nisu uspjeli obuzdati jaku infekciju plua. Dolly je klonirana 1997. god. i ivjela je 6 godina, dvostruko krae od prosjene ovce.

158

jajovodu propadne nakon 30 sati, a spermij nakon 70 sati. A inom njihova spajanja ili zaeem nastaje novo ivo bie koje u istoj sredini preivi i razvija se. Spolnim se stanicama odrava kontinuitet ljudskoga roda.72 Tu, u toj zigoti, te dvije raznorodne ljudske gamete tvore novu stanicu, njih dvoje tvore jedno ito novo tijelo, novo bie, novu osobu.73 Ta nova zaeta estica - stanica - zigota, sastavljena od muke polustanice i enske polustanice, ima potencijalno sve oznake buduega ovjeka, sve karakteristike novoga bia, sav DNK, sav potencijalni organizam. Ona je totipotentna. Ta se nova i jedna stanica poinje razmnoavati u dvije, u etiri, u osam, u esnaest do milijuna i kvadrilijuna stanica. Netko je izvagao da je ta zaeta stanica, kad se razvije do punine, tea jedno est milijardi puta od poetne. A opet kako u koga. Tebe nije bilo ni samo u oevim stanicama, ni samo u majinim stanicama, nego nastane u trenutku udesna spoja jedne i druge spolne polustanice s tonim brojem kromosoma. To je poetak. I od samoga poetka, tonije zaetka ili zaea, od te jedne jedincate jedinstvene nove stanice postoji novost ivoga ljudskog bia. Roditelji se ne reinkarniraju niti reproduciraju u djetetu, nego udesnim a opet naravnim nainom prokreiraju prenosei neke svoje sad ve fuzionirane znaajke u novo bie: spojene u kojoj mjeri, u kojoj formi, u kojem postotku, nije nam dano znati. Samo je injenica da je svako novo dijete originalno, jedinstveno, jedincato, neponovljivo. Narav ili priroda bjei od kloniranja.74 Dua. Red je ovdje rei da mi vjernici nepokolebljivo vjerujemo da Bog u trenutku spajanja gameta u novu zigotu stvara ljudsku osobnu i individualnu duu koja je razumna,
72 A. vajger, Status ljudskog embrija, u: Medicinska etika, I. (uredila . Znidari), Zagreb, 2004., str. 21. 73 Donum vitae, br. I., 1. 74 A. vajger, Status ljudskog embrija, str. 19.

159

slobodna, besmrtna i vjena. Upravo je ona nositeljica svega dostojanstva i asti naega bia. Kad se ta dua rastavi od tijela, kad nastupi smrt, onda tijelo nosimo u plahti u groblje, gdje se rascrvotoi i sagnjije, a besmrtna dua ide k Bogu da poloi raun za sva djela i nedjela poinjena u tijelu. Jednoga e dana, onoga sudnjega, i tijelo doi na red, prema onomu kako ispovijedamo uskrsnue tijela. Tu, u toj novoj jednostaninoj zigoti poinje funkcionirati novi pojedinani sustav kao jedinica, kao ontoloki jedinstveno novo ivo bie s tono odreenim identitetom. Zigota je sama po sebi usmjerena na tono odreen razvoj jednoga jedincatog bia - osobe. Obje te znaajke, stalna istovjetnost i stalna usmjerenost k svrsi temelje se na genetinoj informaciji koju zigota ima u sebi. Ta informacija sadri potpun kodificiran program koji joj ne daje samo mogunost, nego i naravnu sposobnost da u prikladnim uvjetima svoj zacrtani projekt ostvari do savrenstva. E sada malo apologetike. Ako u tom podruju ivota pronalazimo najuzvieniji plan, projekt, program, onda logino zakljuujemo i na razumna Planera, mudra Projektanta, superinteligentna Programera, Arhitekta, Graditelja, koji je izradio taj nacrt, opremio ga i osposobio za ivotni razvoj cijeloga bia. I stavio ga u pogon. Kakav je to velianstven pothvat, najbolje e razumjeti iz ove usporedbe. Jesi li ikada uo da je jedan inteligentan arhitekt izradio nacrt hotela koji se sam od sebe pokrenuo iz zemlje i od sebe stao izraivati sobe, hodnike, prozore, podove, stolove, zidove, stropove, krovove? Pa i kad bi sve to tako udesno nastajalo, nije to jo biologija, nego obina mehanika! Medicina, a opet kako koji znanstvenik, jer je sve u stalnu ispitivanju, kae da odreenoga trenutka (3 sata) nakon singamije ili spoja spolnih stanica, nastaje reorganizacija novoga genetskog programa: spermij nije vie spermij, jajace nije vie jajace, nego nova stvarnost, novi ivotni proces ili ciklus, novo bie, koje zadrava svoj identitet i orijentitet. 160

Zatim odreenoga sata (15.) nakon zaea podjelom citoplazme nastaju dvije stanice, uzajamno priljubljene, ali svaka s potpunim genomom ili svim zbrojem gena. To je dvostanini zaetak ili jo ljudskije reeno zaedak. Negdje nakon 8. tjedna zaeta ivota ne zove se vie grkim izrazom zigota nego drugim grkim nazivkom: embrion ili zametak. Embrio dolazi od en bryein, tj. bujanje u drugome, rast u drugome, zametnut ivot u maternici. Hrvatski izraz zametak. Zavrena je embriogeneza i poinje razvoj svih organskih sustava ili organogeneza, I sada slijede sve sama naravna udesa, koja ne moemo ni slijediti, a ne zovemo ih udesima samo zato jer se dogaaju svake sekunde. Nakon 3. mjeseca ne zove se vie ni zigota ni embrij, nego latinski pojam fetus, koji dolazi od nepostojeega feo - dojim, dakle dojene, od toga dolazi i djetece, dijete, sisane, plod. Taj zaetak ili edak ili edo ima ve vidljive tjelesne organe, a tijekom vremena pokazat e se oko 6120 vanih pojedinosti tijela koliko ih pozna medicinska latinska terminologija.75 U 7. mjesecu dijete moe samostalno preivjeti, s pomou inkubatora. A treba mu 9 mjeseci da se naravno rodi i pone ivjeti naravnim odvojenim ivotom, ovisnim jedino o majinu dojenju i ljubavi. Tako se ovjek i ovjeanstvo razvija od Adama i Eve do dana dananjega ako se potuje ono to je Bog otac, tvorac prirode i ovjeka, stvorio. Taj prirodni put i proces naziva se naravni zakon, naravno zaee, naravna zigota, naravni embrij, naravni fetus i naravno dijete. Ako se udari protiv toga, u bilo kojoj fazi i formi, to zovemo atentat, pobaaj, ubojstvo, zloin, kriminal. Geni i genomi. Sav taj savreno sloeni proces obavljaju tri vrste gena, nositelja nasljednih osobina: koordinacijski, selekcijski i realizacijski. Skup ili grozd gena naziva se genom.
75 D. Zeevi - J. kavi, Osnove sudske medicine za pravnike, Zagreb, 1996., str. 6; Dekalog, Mostar, 22004., str. 12.

161

E sada. Ako ti eli ubiti vlastito dijete i zovne lijenika da to uini, ne e biti kanjen po civilnom zakonu. Ali, ako lijenik sam od sebe ubije tvoj zaetak, a ti eli da se taj zaetak razvije u edo, vidjet e kako se taj zakon mijenja u tvoju korist. A svaki zakon treba jednako vrijediti i za dijete i za enu i za lijenika, tj. i lijenik i ena moraju potovati ivot novoga bia ili mu bilo dvadeset i pet minuta ili dvadeset i pet ljeta. Meutim, nije tako. Europski sud o ljudskim pravima u procesu Vo versus France case (application 53294/00) odbio je tubu koju je podigla ga Thi-Nho Vo protiv lijenika koji je svojom krivnjom prouzroio smrt njezina djeteta u 6. mjesecu trudnoe.76 Razumije se, po nekoj naopakoj logici, sud e u Austriji osuditi lijenika koji nije kazao bremenitoj eni da nosi hendikepirano dijete kako bi ga mogla pobaciti. U oba sluaja sud je za ubojstvo djeteta! Ako to naravno zametnue ne elimo zvati naravnim zakonom, a namjerno smaknue zametka ubojstvom, ne moemo vie uope ni o emu razgovarati niti se sporazumijevati. Pita vjerouiteljica prvopriesnika: to je to mali, a to veliki grijeh? Mali grijeh u malim stvarima, a veliki u velikim, odgovara prvopriesnik. Ubiti ovjeka od dva metra, je li to mali ili veliki grijeh? Veliki grijeh. A ubiti malo dijete, koje se jedva mie? Isto veliki grijeh. Kako to? Pa dijete je dijete! to sve ulazi u dostojanstvo roditeljskoga zaea? U procesu zaea znaajno je vie ivotnih vidova. To su duhovna ljubav, tjelesni uitak, noenje i donoenje ivota, a sve je zaogrnuto platem intimiteta, prirodnim stidom kao zatitnom ovojnicom od raznih zlih bakterija i virusa ovoga svijeta.
76

V. Pozai, Bio-etika i bio-politika, str. 85.

162

Prva je sastojnica ljubav izmeu mua i ene koja po sebi trai jedincatost i nerazrjeivost braka kao i to da je u tu ljubav naravnim slovima upisano zaee kao kruna uzajamne ljubavi. To je ve Biblija na udesan nain saela: Bit e njih dvoje jedno tijelo (Post 2,24), i po zakonu rasta i mnoenja njih dvije gamete bit e jedna zigota, embrij, fetus, dijete, ovjek, ovjeanstvo neprebrojivo kao pijeska na moru ili zvijezda na nebu. Roditelji se ne pitaju hoe li biti muko ili ensko. A onaj tko se u to pita, providnosno rasporeuje po svojoj vjenoj mudrosti. Recimo odmah da ova brana ljubav opravdava trajnu branu vezu pa i kada djeteta nema. A kau da ima ak do 20 % neplodnih brakova, ne ulazei ovdje u ralambu uzroka, razloga i motiva nemogunosti zaea. U branome inu postoji takoer tjelesni uitak, moda najjai uitak na ovome svijetu, kao priroeni fenomen, bez obzira koliko tjelesno trajao, koliko bio obostrano harmonian ili disonantan ili ak s jedne ili druge strane odvratan. Izdvajati samo tjelesni uitak iz itava procesa branoga ina, fenomen nazvan hedonizam, seksualizam, znai razvaljivati naravni zakon koji ne doputa igru sa sobom. Isto tako traiti dijete izvan ovoga naravnog puta i duhovne prirodne brane, roditeljske duhovno-tjelesne ljubavi jest neprirodan zahtjev, nenaravan in, nemoralan zloin. Nije sve to se moe uiniti, istodobno i moralno dopustivo. Uostalom, svaka revolucija, pa tako i seksualno-bioloka, guta svoju djecu, odnosno zavrava u samoubojstvu, u izvraanju prirodnoga zakona u najbezumnije bezakonje. Naravni stid. Svaki narod ima rije stid i svaki ovjek ima osjeaj srama. Stid je priroeni neugodan osjeaj zbog vlastita nemoralna ponaanja. I nigdje taj stid i sram nije tako nazoan kao na spolnom podruju. I nigdje suvremeni preljubniki narataj nije tako nemilosrdno udario slikom i tehnikom, rijeju, djelom i televizijom kao na taj priro163

eni stid. Kaemo: Krije se od stida. Srami se zbog nasilna otkrivanja intime. Sram te bilo! Stidi se! Od stida krv navre u lice. Ali stid nije pitanje lica, nego obraza, razuma! Kad ukloni naravni stid s ljudske intime, kao da si uklonio ozonsku ovojnicu oko zemlje, pa ivi u nepodnoljivim ivotnim uvjetima. Sve troje: ljubav duha, uitak tijela i naravni stid, ulaze u dostojanstvo braka, ine naravni zakon, bioloku stabilnost, pravilo pojave ivota, prirodni ili naravni put, ljudski opeprihvaeni moral. Tako dolazimo do suvremenoga pojma i pojave koja se zove: medicinski potpomognuta oplodnja. - to je to umjetno zaee? To je tehnika koja nije naravna nego medicinska, a eljela bi pripomoi zaeu ako se sve ne moe dogoditi naravnim zakonitim nainom. eli se umijeati svojim znanjem, umijeem, zato se i zove umjetno, a ne prirodno ili naravno, da doe do zaea bia mimo naravnih putova i naina kako je Bog odredio i zapovjedio da se zainjemo, rastemo, raamo i odgajamo. Jedan nain razbijanja naravnosti i svetosti obiteljske zajednice, o kojem se govori kao velikom dostignuu medicine, jest tzv. pomognuto ili umjetno zaee, odnosno prenoenje zametka oploena in vitro ili u staklenki, epruveti, u rodne putove ene: FIVET (Fertilization In Vitro Embryo Transfer). S jedne je strane umjetno zaee u laboratoriju, in vitro ili in vivo, s druge strane u naravnu gnijezdu enina tijela. Navodimo tri, etiri najpoznatije tehnike toga zaea ili oploenja i presaivanja. - Homologno zaee (homos - isti, logos - rije, dar, in). Postupak homologna zaea in vitro zasluuje pozornost. Gamete (spermiji, jajaca) uzimaju se od branoga para. Taj je stvaralaki in in vitro povjeren treim osobama, u laboratoriju. Stvaraju se najvie dva, tri embrija u epruveti, i unose se u enino tijelo. Dijete se nakon 9 mjeseci normalno raa. U

164

tom se postupku, zvanom jednostavan sluaj, iskazuje briga za ljudski ivot i u njegovu embrionalnom stanju.77 Meutim, postupak in vitro razdvaja naravni roditeljski in ljubavi od umjetnoga ina zaea djeteta u epruveti. U svakom sluaju ostaje povrijeeno dostojanstvo naravnoga zaea. Da bi se dolo do uspjena postupka in vitro, bilo je potrebno stotine tisua i milijuna pokusa. A i sada, od zaetih in vitro presadi se 5 %. Ako je u Hrvatskoj do sada presaeno i roeno 15.000 djece, to je s onih 285.000 zamrznutih, ubijenih, odbaenih.78 - Heterologno zaee. Tu je tehniki postupak isti, ali gamete (bilo spermiji, bilo jajaca, ili oboje) nisu od enidbenih drugova, nego od nekih osoba izvan braka, famoznih ili anonimnih. Tako se raa dijete genetski razliito od jednoga ili ak od oba roditelja. Posljedice su neprebrojive: to ako se tijekom vremena pokae da je dijete genetski deformirano? Hoe li takva djeca jednoga dana moi doznati tko su njihovi pravi roditelji? Pravni problemi mogu nastati ako se taj brani par rastavi: Tko ima pravo i dunost prema djetetu i tko e plaati alimentaciju, zakonski ili genetski roditelji? Budui da individualnim eljama nema kraja, a elje postaju prava, otvara se i prostor za pitanja bez kraja. elju za djetetom izraavaju ene udate i neudate, i nakon naravne dobne granice. Tako dijete ne bi imalo, dobno gledajui, majku ve baku!79 Ovakva je metoda u suprotnosti s jedinstvom braka, pa se moe smatrati ak i nekom vrstom preljuba, jer u ivot njih dvoje ulazi trea osoba, makar samo darivanjem gameta.

S katolikoga stajalita na vie je mjesta i vie puta jasno istaknut taj stav; usp. u poglavlju Raanje ili proizvodnja u: V. Pozai, ivot prije roenja. Etiko-moralni vidici, FTI, Zagreb 1990., str. 153-155. 78 Glas Koncila, 13. veljae 2005., str. 3. 79 U sijenju 2005. u Bukuretu jedna Rumunjka u 67. god. zaela sedmoro djece.

77

165

- Zamjenske - surogat majke. Jo je negativnija pojava zamjenskih ili nadomjestak - surogat majki: kada neka ena ne moe zaeti ili donijeti dijete ili to ne eli, unajmi za to neku drugu enu. Sve ti se ini da je to sestrinska ljubav, a kada tamo grdoba. Javljaju se brojni problemi psiholoke, zdravstvene, moralne i pravne naravi. Ve se dogodilo da posudbena majka nije htjela izruiti dijete, jer se s njim psiholoki suivjela kao sa svojim djetetom, nakon ega su slijedili sudski procesi s razliitim presudama. U sluaju kad je jedna sestra rodila za drugu, kasnije se probudila ljubomora i nesnoljivost sve do meusobne mrnje, kako to ve sestre znaju. Metoda se usporeuje s posudbom organa. Meutim, dijete nije organ, nego organizam, osoba. - Zamrzavanje embrija. Ve je uvedena praksa da se embriji nakon uspjene oplodnje in vitro zamrznu do pogodna trenutka unoenja u maternicu. Ljudski embrij zaet in vitro iste je vrijednosne naravi i dostojanstva i prava kao i onaj nastao u prirodnom tijeku zaea. Zamrzavanje izlae embrij raznovrsnim manipulacijama ili neizvjesnim sudbinama, dovodi u pogibelj njegov integritet i egzistenciju. Na tisue tzv. suvinih embrija ostaju zamrznuti u podrumu! Poznat je sluaj da se nakon zaea in vitro brani par rastao. Ona je, na sudskom procesu, zahtijevala pravo na svoju djecu, na svih sedam zamrznutih embrija, da im prui ansu ivota, dok je on odbijao da postane otac. to s tom embrio-siroadi: ubiti ih, ponuditi ih nekom branom paru? Imaju li ti embriji pravo na batinu svojih roditelja, pogotovo ako su bili bogati? Ili pak ti embriji postaju bioloki materijal za potrebe istraivaa? Je li humano, korektno preutjeti sve te okolnosti? . Nauk Crkve. Prvo, postoje dva bitna vida branoga ina: sjediniteljski i poroajni, tj. ljubav i zaee. Uiteljstvo je ovaj nauk izloilo u vie navrata, i on se temelji na neraskidivoj vezi izmeu dvojakoga smisla branoga ina: smisla sjedinjenja i smisla raanja. Tu je povezanost Bog ustanovio, 166

i ovjek je ne smije samovoljno raskinuti.80 To je naravni zakon roditeljskoga sjedinjenja i raanja.81 Konstitucija Gaudium et spes Drugoga vatikanskog koncila nauava da su brak i brana ljubav po svojoj naravi usmjereni prema raanju i odgoju potomstva. Djeca su, bez sumnje, najdragocjeniji dar braka i uvelike pridonose dobru samih roditelja.82 To e isto vie puta rei Ivan Pavao II.83 Naravno je da brani drugovi ele imati dijete: to je izraz poziva na oinstvo i materinstvo, koji je upisan u branu ljubav.84 ena, dakle, muu omoguuje dar oinstva, a mu eni dar majinstva: veza to spaja brane drugove daje im iskljuivo pravo postati otac i majka samo jedno pomou drugoga.85 U svemu tome Crkva uvijek govori o odgovornu roditeljstvu,86 tj. o velikodunosti u odgovornosti. Veliki Zakonodavac pouit e nas kako emo njegov zakon opsluivati. Ima i on sankcije: nagrade i kazne. Mijeanje umjetnih tehnika u taj naravni proces ne moe ostati a da nema tekih posljedica. Znanost bez savjesti moe jedino dovesti do propasti ovjeka.87 Tu se eljeni prosperitet pretvara u neeljeni propalitet! Drugo, na temelju toga nauka svaka vrsta zaea in vitro i homologna, i heterologna i surogat majka i zamrznue emPavao VI., Humanae vitae (1968.), KS, Zagreb, 21997., br. 12. Katolika Crkva nauava dvije dogme u vezi s Blaenom Djevicom Marijom i zaeem: Ona je zaeta bez grijeha u svojoj majci Ani, to je Bezgrjeno zaee; i ona je zaela Drugu Boansku Osobu, Isusa, po Duhu Svetomu, bez udjela mua, to je Djeviansko zaee, partenogeneza. 82 Drugi vatikanski koncil, Dokumenti, KS, Zagreb, 1970., Gaudium et spes, br. 50. 83 Ivan Pavao II., Familiaris consortio, Zagreb, 1981., br. 29 i 32; Evangelium vitae, Zagreb, 1995., br. 14. 84 Zbor za nauk vjere, Donum vitae, br. II, B 8. 85 Zbor za nauk vjere, Donum vitae, Zagreb, 1987, br. II, A, 2. 86 Pavao VI., Humanae vitae (1968.), Zagreb, 21997., br. 10. 87 Zbor za nauk vjere, Donum vitae (1987.), br. 2; Zagreb, 21997., KS, dokumenti, br. 88.
81 80

167

brija, ostaje moralno nedoputen postupak, jer liava ljudsko sjedinjenje i raanje njemu svojstvenoga i priroenoga dostojanstva. Naputak Dar ivota kae: Crkva se i nadalje, s moralnoga gledita, protivi homolognoj oplodnji in vitro; ona je u sebi nedoputena i u neskladu s dostojanstvom raanja i branoga sjedinjenja.88 Budui da su takvi postupci u sebi nedoputeni, uvijek su nemoralni, u objektivnom redu, pa i u sluaju da uz njih ne bude vezan odreen kriminal, kao to je povreda temeljne vrednote: ljudskoga ivota. Tree, kad se djeca zainju po roditeljskom branom inu i raaju iz majine utrobe, to nazivamo normalnim, naravnim, ljudskim zaeem i raanjem. A kad se zainju u epruveti, makar i roeni normalno, to se ne naziva normalnim, i to nije naravni ili humani zakon zaea. Protivi se dostojanstvu ljudskoga braka i ivota. Osobno dostojanstvo je najdragocjenije dobro koje ovjek ima i zahvaljujui njemu ovjek vrijednosno nadilazi sav materijalni svijet... Osobno dostojanstvo je neunitiva imovina svakoga ljudskog bia.89 Unato svemu, svako dijete zaeto i roeno, bez obzira kakvu silu i nasilje inili nad njim, zasluuje svu religioznu i socijalnu brigu.

Zbor za nauk vjere, Donum vitae, KS, Zagreb, 1987., br. II, 5; Ivan Pavao II, Familiaris consortio, KS, Zagreb, 1981., br. 29 i 32. 89 Ivan Pavao II., Pobudnica Vjernici laici (1988.), br. 37; Zagreb, 21997., KS, dokumenti, br. 93.

88

168

DIJALOG
Postoji li ijedna situacija u kojoj umjetno zaee ne bi bilo protivno crkvenom nauavanju? Ne. Sve to je u zaeu umjetno, nije naravno, prirodno. Ako nije po naravnom zakonu i kako Bog zapovijeda, protivi se crkvenom uenju. to rei branom paru koji, nakon vie godina, ne moe imati djece prirodnim nainom, a umjetnim zaeem od njihovih spolnih stanica moe i misli da je to ispravno uiniti? Ne ele posvojiti dijete. Nije sve to se moe uiniti i to je ovjeku ugodno, ujedno doputeno i moralno. ele li ivjeti po naravnom zakonu, pa prema tomu po Bojem zakonu, i ne grijeiti protiv toga zakona, neka se ne utjeu umjetnom zaeu. Ne ele li posvojiti dijete, neka budu spremni ivjeti bez djeteta. Ako kranski brani par dobije dijete umjetnim zaeem, je li stav Crkve drukiji prema njima? Uskrauje li im pojedine sakramente? Nema sakramentalnoga oprotenja bez iskrena kajanja zbog poinjena zloina i grijeha. Crkva svakomu raskajanu grjeniku u ispovijedi podjeljuje oprotenje. Samo je pitanje moe li se ovjek iskreno pokajati za neto to on smatra normalnim. Zar nije lake ozakoniti umjetno zaee kad se ve tako roeno dijete u potpunosti prihvaa kao normalno zaeto? Na ovome podruju ne moe ni Crkva ni itko drugi neto ozakoniti ako to Bog nije naravno ozakonio. Ako je on dao 169

naravni zakon, Crkva i sav svijet trebaju potovati taj zakon. I dijete zaeto u preljubu i u silovanju prihvaa se kao da je normalno zaeto, dapae naravno, pa nikomu ne pada na pamet da ozakoni silovanje kao normalnu pojavu. I umjetno zaee svojevrsno je silovanje naravi. Postoji li statistiki podatak o bolestima, nedostatcima i slino kod one djece koja se zanu na umjetan nain? Prije koju godinu neki su britanski znanstvenici pratili i prouavali znanstvene lanke koji to prikazuju. Doli su do rezultata da u 25 takvih studija dvije treine ukazuje na 25 % vii rizik defekta kod djece zaete potpomognutim reproduktivnim tehnologijama. A rezultati takozvane metaanalize ukazale se na statistiki znaajan 30-40 % povean rizik defekta kod djece umjetno zaete. To se moe provjeriti i na hrvatskim internet stranicama. Mogu li djeca iz umjetnoga zaea biti inteligentnija i naprednija od one koja su prirodno zaeta? Nije dokazano ni jedno ni drugo.

170

MO ZAVISTI I NEMO SAVJETA

I. ZLOA ZAVISTI
Katekizam nas Crkve ui da je zavist jedan od sedam glavnih grijeha, ito na etvrtom mjestu u poretku, ali je u mnogih od nas na prvom mjestu u praksi.

Pojam i nazivlje
Zavist, zavisnost, zavidnost, nenavidnost, zavesti, zavjet, stari i novi, redovniki; savjet, evaneoski, roditeljski, to je njoj - onoj osmokolki za krizme - gotovo sve jedno te isto. Kako ono nako? Qui bene distinguit, optime docet, govorili su stari uitelji. Odlino ui, tko dobro razlui! Pa hajde da to o zavisti dobro razluimo, nauimo, odnosno da se od zavisti oduimo! Latinski izraz invidia dolazi od glagola in/videre, gdje ono in ne oznauje prijedlog: u ili na, nego znai: ne, protiv, contra, u suprotnu smjeru.90 Znai suprotno od vidjeti, tj. ne/vidjeti, ne/eljeti vidjeti, gledati suprotno, protivno, prijekim pa onda krivim i konano zlim okom. Za/vidjeti znai zlo/vidjeti. A suprotno tomu glagolu za/vidjeti jest: s/vidjeti se neto ili netko nekomu. Zavist jest neugodan osjeaj povrijeenosti pomijean s neprijateljstvom i mrnjom zbog nekoga dobra blinjega ko-

90

C. Marchi, In punta di lingua, str. 150.

173

jim se on istie meu ostalima. Tu zavist zovemo i nenavidnost, jal,91 a u uzreici ujemo: Hrvatski jal.92 Tko je doista zavidan? Je li zavidan tko je u zavidnu poloaju, a nezavidan tko je u nezavidnu? Jest i nije. Zavidan poloaj jest tako visok da se netko jedva popeo na to mjesto, a drugi mu zavidi i ezne za tim istim poloajem, a ne moe dosegnuti. A nezavidan poloaj, i sam zna. Zavist oznauje tugu koju netko proivljava u srcu i pokazuje na licu pred dobrom drugoga kao i neumjerenu elju da to dobro prisvoji, makar i nepravedno. Zavist je udnja i namjera da ja neto vrijedno imam, a da ti nema, i meni to vrlo drago, i drae mi to to ti nema nego to ja ono malo imam. Moe li ovjek nie pasti od toga? Pravo reci! Sv. Augustin definira zavist: Tuga zbog dobrote drugoga.93 On kae da je zavist po izbor avolski grijeh.94 Zavidnikova se alost moe pretvoriti u mrnju - Kajinov grijeh. Zavist uvijek ukljuuje podcjenjivanje, ogovaranje, rovarenje, spletke, uivanje u tuem zlu. Ipak, zavidnik najvie kodi samomu sebi. Izjeda ga i ogoruje vlastiti jal.95
91

Rjenik hrvatskoga jezika, str. 1418. O tom hrvatskom jalu postoji i pria kako u paklu svaki narod ima svoj kotao... Uz hrvatski kotao nema nadzornika, nema straara, nema kontrole. Jer, kad netko pomoli glavom iz kotla da se rashladi, drugi ga uhvate za nogu i povuku u pakao. To je zavist, ona paklena, invidia diabolica. 93 Sv. Augustin, O Dravi Bojoj/ De Civitate Dei, 15, 7, 1: tristitia de alterius bonitate. 94 Sv. Augustin, De disciplina christiana, 7, 7; PL 40, 673: diabolicum vitium. 95 . Bezi, Kransko savrenstvo, str. 218.
92

174

Dijagnoza
Zavidnika nita tako ne ivcira i ne alosti kao pohvale na raun drugih. Najbolji ak u petom razredu jest Boro Bori. Neto mravo, goljavo, mrkljavo, neodjeveno, boso, golo, gladno i jadno. Ali u razredu najbolji. A ponekada onaj mali od onoga premijera ili primariusa, ni makac. Ponavljao peti. Zato je to tako? Kad se drugi hvale, pa ako se i ti moe mjeriti s time da i ti to moe uiniti, jo nisi zavidan. Onoga trenutka kad ti vidi da te netko iz razreda, iz godine, iz vrnjatva preskoi, preia, onda poinje dugina boja zavisti, i ne moe vjerovati, nego pone ocrnjivati, plesti, motati, kleti i klevetati. Nije onaj osmoljetka zavidan onomu Rapaiu na njegovoj igri, nego mu dapae, drago, volio bi od njega imati autograf. On je zavidan svomu kolegi u razredu koji je izabran u petoricu najboljih nogometaa svoga osmoga razreda, a njega nitko za taj razredni tim ne spominje. Krivo tebi, gimnazijalcu, to tvoga prijatelja svatko iv hvali, a za tebe nitko iv ne mari. A ti misli da si ti ak tri puta bolji u svakom predmetu od njega! Prijatelj ti uiva priznanje, a ti toga ne uiva, nego ba se tim priznanjem umanjuje tvoja veliina. Zavidna je studentica ne svojoj profesorici, nego svojoj kolegici koja je izila pred katedru da uzme medalju za svoje marljivo uenje. Kolega nas u poduzeu pretekao u karijeri, otiao za poslovou, ini ti se da on nita u Boga ne radi, niti zna; pria se da mu je netko diplomu izradio, ta nije je zaradio, osim po skupe pare kupio. Zavidan je politiar koji se alosti zbog dobra u drugoga politiara, koje smatra kao vlastito zlo to umanjuje njegovu visinu, priznanje, pohvalu i ugled. Zato zavidnikova elja da ni drugi nema toga uspjeha i dobra. 175

Zavidan je upnik ne biskupu, nego svomu susjednom upniku kojemu narod hrli u crkvu, a u njega toliko samo o Ponoki. Ima jedna specifina zavist koja se naziva invidia clericalis! Nogometa je plaen platinom i dijamantom, a ne suhim zlatom, a sva mu je pamet i snaga uglavnom u nozi. Kako mu ne e zavidjeti, pogotovo kad je sva tvoja mo u glavi, ne u nozi, ali nitko ne dri do tvoje glave koliko do Alajbegove slame, nego svi dre do njegove lijeve noge, kojom inae deset puta vie promauje nego to pogaa protivniku mreu. Susjed nabavio Mercedes. Odakle mu novac? Da ne pere Pero pare? - zlurado se pita. Kakva je zavist meu misicama svijeta! Nisu jo takve: jalne, nenavidne i zavidne, dok se bore, natjeu, ali kad padnu, ispadnu, Bog te mili ouvao! Ona svojoj suparnici nalazi manu u onome to sav svijet hvali i to je i ona prije hvalila! ivot je ljudski esto i gotovo stalno oitovanje osjeaja zavisti. Netko pobijedi na lutriji, samo zato to je sluajno kupio odgovarajui kupon, ti mu zavidi pitajui se kako se to nikada tebi ne posrei. Zavidni su francuski natjecatelji engleskima, zavidni su talijanski bankari njemakima, zavidni su narodi narodima. to misli je li zavidna Republika Hrvatska Bosni i Hercegovini, gdje su tri predsjednika, sva tri uredna i obrijana, a u Hrvatskoj samo jedan jedini. Nije zavidan onaj tko se alosti zbog dobra u drugoga, zato jer ga sam nema. To moe biti elja za zdravim natjecanjem. Kad moe ti uiti, zato ne bih i ja pokuao? Je li tako? Kad moe ti graditi kuu, zato je ne bih i ja gradio? Kad se moe on oeniti, zato ne moe i ti? Kad su mogli ini i ine, zato ne bi i ti, Augustine!? - poruuje sv. Augustin samomu sebi prije obraenja. Nita tako ne udara, ne zaudara protiv ljubavi prema blinjemu kao ta vraka zavist. Kad si zavidan, ne moe nita 176

dobra uiniti drugomu, zaobilazi ga, samo slua kad e koja loa o dotinoj osobi da joj pojaa ton, za oktavu, na kvadrat. Ti ono vjerojatno pretvara u: sigurno sto posto. A ono ini mi se u: uvjerena sam, majke mi. A ono moda u: jest ko Amen u Oenau! I onda poskakuje. Krivo ti to drugi ima, to dobro ivi, to ima nekoga koga voli, to raste. Gadna bolest, ta zavist, gora od svih vrsta i podvrsta AIDS-a. Ima ih koji su uvijek zeleni od zavisti: to drugomu raste zelena trava u polju i zrelo ito na njivi, to susjedu uspijevaju pilii i jarii, to mu djeca napreduju u koli i na poslu, a koji se inae ne trude ni malim prstom da im se zla zavist pretvori u ljudsku radost, a ljubomora u bratsku ljubav. I tko mu ili to mu na ovome svijetu moe stati na put u njegovoj paklenoj zavisti, gorini i samoizjedanju osim neutralne i udarne smrti, koja jednako valja i bogalja i kralja? Samo bijeda nema zavisti.

Grko-rimsko-idovski svijet
Spartanski politiar poimence Pedaretos bio je kandidat da bude izabran meu 300 lanova parlamenta i vlade. Moda za prvoga ministra. Potjecao je iz one potene inteligencije. Ali kad su proli parlamentarni izbori, nigdje Pedaretosova imena ni na posljednjem mjestu. Jedan mu prijatelj saalno veli: Kolega, ao mi je do neba da tako pametan ovjek nije bio izabran za upravu Sparte. On e njemu na to ponosno i blago: Kolega, radujem se da u Sparti ima 300 ljudi pametnijih i sposobnijih od mene.96 Legenda od ovjeka i politiara!
96

W. Barclay, Gospel according to St. Mark, str. 230.

177

ovjek bez zavisti! Zato ga i spominjemo i kao primjer navodimo dananjim politiarima. Ali evo ti malo primjera suprotnih iz malo kasnijega perioda. Iz 170. god. pr. Kr. U Siriji je vladao kralj Antioh IV. Epifan. On je bio dobar vladar u svojoj zemlji, ali je imao ludu simpatiju prema svemu grkomu, prema grkoj kulturi, grkom jeziku, grkoj umjetnosti, grkoj zemlji, grkoj atletici, grkoj dami, grkoj drami i grkoj drahmi. Eto toliko je volio sve grko da je on odluio biti grki misionar, ambasador, pa sve to je bilo grko iriti po svijetu, nametati grko protiv egipatskoga, grko protiv idovskoga, grko protiv rimskoga. I imao je velika uspjeha na podruju idovstva. Bilo je ak sveenika, koji nisu vie drali do idovstva, recimo do Mojsijeva zakona o obrezanju, nego su prihvatili ono to je bilo grko. God. 170. taj je Antioh imao velik interes i uspjeh u osvajanju Egipta. ak se i okrunio za egipatskoga kralja. Ali se morao vratiti natrag. Ponovno se pokuao prebaciti u Egipat, ali dolazi do toke vrelita, to se ono kae. Skupio je nepreglednu masu vojnika, jedno 100.000, i naumio izvriti agresiju na Egipat. Ali na Egipat su imali pik i Rimljani, koji su se tamo odavno pribliavali i imali politikoga utjecaja. I Rimljani se nisu bojali nikoga na svijetu, ni Antioha ni Epifana, ni Poncija ni Pilata. Eto koliko se nisu bojali, da se uope nisu ni branili. Kao lavovi koji ni pred kim ne bjee, kakva god ivina pokraj njih prolazila. Nego su poslali jednoga senatora ili sabornika, Popilija Lenu, s petoricom ljudi u pratnji, posve nenaoruanih, da stanu pred toga zmaja Antioha. Vjerojatno su imali samo kiobrane u ruci, ito da se brane ne od egipatske kie nego od egipatskoga sunca. Susreli se Rimljani i Sirci/Grci na granici Egipta i Palestine. I stupili u pregovore. I jedni su i drugi znali to je i tko je Rim. Najednom Rimljanin Popilius Laena veli Grku Antiohu Epifanu IV.: - Rim ne eli da prekorai i pokori Egipat, nego da se odmah vrati odakle si i doao! 178

- To u ja odluiti sam! - uzvrati mu oholi i zavidni Antioh. Uto Popilije napravi onim suncobranom krug po praini oko Antioha i jo e mu oholije i zavidnije priprijetiti: - Ne e izii iz toga kruga prije nego odlui. Izvoli odluiti, ito to prije! - prozbori mirni i zavidni Lena. Antioh malo zastane, smisli, odlui i ree svojoj druini: - Hajdemo! Ne emo izazivati Rim. Iziao je iz kruga. Iziao je iz Egipta. Iziao ljut ko ris, ponien, povrijeen, osramoen, bijesan, pomahnitao, pun zavisti da je poutio, pomodrio ko ivit, pozelenio, pocrvenio, pocrnio ko ugljen. Osuio se od jada i jala. I sad poinje djelatna zavist i napad ne na Rim, nego na Jeruzalem. Dolazi u Jeruzalem. Ne dolazi nego gazi agresijom sa svih strana. Jeruzalem pada bez otpora, pomogli su mu i domai otpadnici i izdajnici. A tko bi mu imalo pruio otpora, dvaput bi ga razapinjao. Ali nije dosta to. Vojnicima zapovjedi da nesmiljeno pobiju sve one koje sretnu i da pokolju one koji uteknu u kue. Ubijali su mlado i staro, zatirali ene i djecu, klali djevojke i nejaad. U cigla tri dana bilo je osamdeset tisua rtava, od ega je etrdeset tisua palo od udaraca, a isto ih je toliko prodano u roblje (2 Mak 5,12-14). Ali nije dosta ni to. Udario je na Hram, na slavu izraelsku. Svega ga opljakao: zlato, srebro, oltare, svijenjake, sve oteo. Sve blago hramsko digao u tili as. Nitko mu se nije smio usprotiviti. A on se umislio u svojoj oholosti da zemlju moe uiniti plovnom a more prohodnim (5,21). Kakve velianstvene definicije oholosti! Ali nije dosta ni to. Na rtveniku u Hramu, odakle su se izvijale rtve iste i mirisi ugodni Bogu Jahvi, Antioh je zaklao nekoliko svinja - uj svinja! - i prikazao ih grkomu bogu Zeusu, kojega je postavio u Dom Gospodnji na Sionu. A sve hramske i sveenike prostorije pretvorio u bordele i 179

bludilita. Abominatio desolationis, Grozota pustoi, rekao bi prorok Daniel (12,11) i Prva Knjiga Makabejaca (1,54). Nije bilo obeaenja ni oskvrnjenja koje nije poinio. Ali nije dosta ni to. Zabranio je obrezanje i zatraio sve knjige, cijelo Sveto Pismo, i sve spalio. Inspektori su morali ii po Palestini i gledati da nije u koga ostao koji list knjige ili molitvenika, da vide je li potovana kraljeva zapovijed. Nale su se dvije ene pa su obrezale svoje djeake. Objesili su im dojenad o dojke, te su ih javno vodili gradom, a onda strmoglavili sa zidina (6,10). Eto, dokle je dovela neija oholost, zavist, nadljudsko razmetanja i nametanje vlastitoga svjetonazora. Sveto Pismo nije zaboravilo prikaz smrti toga goropadnika: Ali Svevid, Gospodin Bog Izraelov, udari ga neizljeivom i nevidljivom boleu. im je izgovorio onu rije, spopade ga u crijevima nesnosna bol i strane muke u utrobi. Tako je bilo ba i pravo, jer on je utrobama drugih zadao mnoge i neuvene muke. On se ipak svoga divljatva nije okanio, nego nadut od oholosti i rigajui plamen gnjeva na idove, zapovjedi da se ubrza vonja. Tada ispade iz kola u trku, koja su odtropotala dalje, a on u nesretnu padu poiai sve udove na tijelu. On, koji je u svome nadljudskom razmetanju mislio da je kadar zapovijedati morskim valovima, on koji je umiljao da moe mjeriti gorske vrhove, sad se naao zgruhan na tlu, odakle su ga zatim digli na nosila. Tako se svima oitovala na njemu Boja sila, jer su crvi provrvjeli iz bezbonikova tijela i sa ivoga mu tijela, u ljutim bolima, otpadalo meso te je smrad te gnjilei izazivao gaenje u svoj vojsci. Malo prije miljae da dohvaa nebeske zvijezde, a sada ga vie nitko, zbog nepodnoljiva smrada, nije mogao pratiti. Istom sada, sav skren bolima, poe poputati u svojoj velikoj oholosti i pod Bojim biem stao je dolaziti k pameti, jer su mu se od asa do asa poveavale boli. Kad vie ni sam nije mogao podnositi vlastitoga smrada, priznade: Pravo je 180

pokoravati se Bogu i neka se smrtnik s Bogom ne izjednauje! (2 Mak 9,5-12).

Starozavjetne knjige mudrosne

U mudrosnim knjigama ee se spominje zavist kao veliko ljudsko zlo koje potjee od avla: Sirah ovako definira zavidnika: Zavidljivac je opak: on odvraa pogled i prezire tui ivot (14,8). Zavist se i ita u pogledu, u oku, u zlu oku. Ovako te upozorava: Ne svjetuj se s ovjekom koji te krivo gleda i ne otkrivaj zavidniku namjere svoje (37,10). Opet zavidnika prepoznaje po krivom pogledu. Starozavjetni Propovjednik kae da je iskusio kako svaki napor i svaki uspjeh pribavlja ovjeku zavist njegova blinjeg (4,4). A avolovom je zaviu dola smrt u svijet, i nju e iskusiti oni koji njemu pripadaju (Mudr 2,24). Na drugom mjestu isti pisac kae: Ne u poi ni s pogubnom Zaviu: ona nita zajedniko nema s Mudrou (6,23). Pisac nastupa kao uitelj koji bez zavisti prenosi ono to je nauio: I ono to nauih bez primisli, to bez zavisti predajem (7,13). Postoje stupnjevi ili keri te vrake zavisti, a to su: ljutnja, mrnja, ocrnjivanje, radost zbog nesree blinjega, alost zbog napretka u drugoga. Ako se alostimo to drugi neto ima a mislimo da taj toga nije dostojan, nego nedostojan, indignus, onda se mi indigniramo, estimo, ljutimo, srdba nas preplavi sa svim zlim komentarima i panjkanjem. Kad se netko alosti zbog dobra drugoga i eli mu zlo, to je prava pravcata mrnja.

181

Novi Zavjet
Evanelist kae da je Pilat znao da su mu glavari sveeniki predali Isusa iz zavisti (Mk 15,10). Eto pokretaa Isusova procesa: zavist preasne gospode na prvostolnom kaptolu i velikosveenikom ordinarijatu u Jeruzalemu! Puni zavisti, pohvataju apostole i strpaju ih u javnu tamnicu (Dj 5,18), dodaje evanelist Luka u Djelima apostolskim. Sv. Pavao spominje Galaanima (5,21) kao jedno od djela tijela: zavist. Kad eli zlo blinjemu, zavist ti je i teki i smrtni grijeh.97 Moi podnijeti nesreu drugoga, to moe samo s pomou prave zavisti, kae La Rochefoucauld u svojim Maximes. 98

Ljubomor
Ova dva izraza u hrvatskom jeziku: ljubomor/a i zavist, ponekad se zamjenjuju ili poistovjeuju. A ipak i jezino i znaenjski to su dva razliita i nezamjenljiva pojma. Ljubomor (ljubomora, ljubomornost - zelos) izvorno oznauje vrlinu revnosti, zdrava natjecanja, utakmice, takmienja, konkurse. Upotrebljava se i u tom znaenju kad se netko alosti ne zato to drugi ima neko dobro, nego zato to sam nema toga dobra to ga drugi ima, a nije mu uope krivo ni ao to to drugi posjeduje. Ljubav ga mori bilo za onim dobrom koje drugi ima, bilo za nekom osobom. I on bi elio imati to dobro. I to moe biti vrlina i poticaj da nastoji i sam stei takvo dobro, oplemeniti sebe takvim dobrom. Ja bih elio biti dobar kao i drugi, i nastojim za tim. Htio bih biti svet kao drugi, i teim za tim.
97 98

KKC, br. 2539. Vidi C. Marchi, In punta di lingua, str. 150.

182

Htio bih govoriti stranim jezikom kao drugi, pa zato uim. To moe biti poticaj, pa tko bolje, iroko mu polje. Ljubomora eli imati dobro kao i drugi, a zavist eli unititi dobro kod drugoga. Neka ni on nema.

Biblija
Za Boga Sveto Pismo esto kae da je Bog ljubomorni, ito posve u pozitivnu smislu. Evo nekoliko primjera: - Knjiga Izlaska 34,14: Jer ne smije se klanjati drugome bogu: Ta, Jahve - ime mu je Ljubomorni - Bog je ljubomoran. - Ponovljeni zakonik: 4,24: Jer, Jahve, Bog tvoj, oganj je to prodire; on je ljubomoran. - Pnz 5,9: Jer ja, Jahve, Bog tvoj, Bog sam ljubomoran. - Pnz 6,15: Jer je Jahve, Bog tvoj, to stoji u sredini tvojoj, ljubomoran Bog. - J 24,19: Tada ree Joua narodu: Vi ne moete sluiti Jahvi, jer je on Bog sveti, Bog ljubomorni, koji ne moe podnijeti vaih prijestupa i vaih grijeha. To znai da Boga ljubav mori to se njegov narod udaljuje od Njega i priklanja se drugim bogovima, to ide stranputicom grijeha. - Bog ljubomorno ezne za duhom to ga je nastanio u nama (Jk 4,5). David i Jonatan. Nakon to je David ubio filistejskoga gada Golijata, i oslobodio Izrael od uasne more, razgovarao je s kraljem aulom. Razgovoru je prisutstvovao i najstariji sin aulov, prijestolonasljednik. Nakon razgovora Jonatan zavolje (1 Sam 18,1) Davida kao svoga brata, kao sebe samoga. I uini savez s njime. Od izljeva ljubavi darovao mu je: kneevski plat, odoru, ak i ma, svoj luk i pojas o kojem je visio luk (18,3-4). Time mu je naznaio budunost, kraljevski prijestol. Jonatanovo je trebalo biti kraljevsko prijestolje, a on se odrekao prijestolja u korist simpatinoga, razumnoga 183

i hrabroga Davida. Odmah vidi da je i taj Jonatan poseban mladi. Ovdje oito nije u pitanju nikakvo rivalstvo, pogotovo ne homoseksualstvo, nego autentina prijateljska ljubav koja se veoma lako pretvori u darivanje, bez mjere. Zato e David, kad je uo za smrt Jonatonovu, suzna oka spjevati elegiju: ao mi je tebe, brate, Jonatane! Kako li mi drag bijae ti veoma! Ljubav tvoja bjee meni jo od enske udesnija! (2 Sam 1,26). Pozitivna ljubomora. Kao to i sama rije naznauje, ljubomoran je onaj kojega ljubav mori za nekom osobom koju netko drugi voli. Ako je to u dobru smislu, tj. da dotina osoba ne ode putem zlim, onda je to pozitivna ljubomora. Tako je Bog na nas ljubomoran, eli nas za sebe, da nas vrag ne odnese. Tako su katoliki roditelji ljubomorni na svoju ker da je neki nekranin ili poganin ne odvede, pa sve poduzimaju da je od toga odvrate. Ljubomoran je momak na svoju djevojku koja je s njim hodala pet godina, i najednom doe neki drugi mladi i odvede je a da se dotina ni ne pozdravi s prethodnim momkom. Supruga je zdravo ljubomorna na svoga mua, kad ga uva za sebe i ne doputa da ga koja druga ena otme iz obitelji. Negativna ljubomora. U drugotnom znaenju ljubomora je shvaena negativno. Ako prisvajam osobu za sebe, da se ne uda za drugoga, a ne udaje se ni za mene, onda je to ivi nered, pravi izrod. Ako supruga ne doputa da se njezin mu i s kim drugim rukuje ili razgovara, ona je bolesno ljubomorna, zavidna. To je izrod prave ljubavi i pozitivne ljubomornosti. Sv. Pavao (Gal 5,20) govori o izroenoj ljubomori: kad netko ima zlu elju za neim ili za nekim to mu inae nikako ne pripada, ili kad ne doputa ono to pripada i drugima po nekom ljudskom zakonu. 184

Ondje gdje se kae da je jedna osoba ljubomorna na drugu, prije e biti da je bolesna ili zavidna jedna drugoj. Jedna smatra da joj druga oduzima mjesto, cijenu, priznanje, potovanje itd., jer nitko njoj ne posveuje panju.

Nezavidan redovnik
Prvi put uo sam za sv. Bonaventuru kad sam u sjemenitu proitao, sad vie ne znam je li anegdotu ili povijesnu istinu, kako je papa Urban IV. najavio 1264. god. kao neki konkurs za najljepu euharistijsku pjesmu prigodom uvoenja svetkovine Tijelova u liturgiju. I na taj konkurs pozvani su: ugledni dominikanac dr. Toma iz Akvina kod Napulja, franjevac dr. Bonaventura iz Bagnorea kod Viterba i jo neki doktori teologije i liturgije. Kad je Toma stao itati svoj: Adoro Te devote - Klanjam ti se smjerno, Bonaventura je svoj napisani pjesmotvor pred narodom zguvao i rasparao, smatrajui da nije uope vrijedan da se proita uz Tominu euharistijsku liriku, estetiku i teologiju. On je rekao: Moja umotvorina ne vrijedi ni da se uje, kamoli da se usporedi s Tominom. Pruio ruku Tomi, estitao mu i poljubio ga. Lijepa gesta istinske poniznosti i nezavisti. A nama ao to se i Bonaventurin Adoro te devote nije ouvao! Bonaventura nije imao zavisti, a jest ga Duh Boji nasavjetovao da se raduje i da Tomi estita.

Terapija
Najuspjeniji lijek protiv zavisti jest estitati, pruiti ruku, pohvaliti ga pred drugima, ne pred njim, otii e u oblake, nabaviti i proitati njegove pjesme. Preporuiti ga za neki odgovarajui posao. Protiv zla zavisti najlake e se uspjeno boriti i s pomou savjeta Duha Oeva pobijediti tako da one prema kojima si zeleno zavidna postupa ovako:

185

Ako se radi o lijepoj kosi u kolegice, kupi joj za imendan malo bolji fen i parfem. Ako se radi o tome da kolegica tri puta bolje od tebe ui strane jezike, daruj joj za maturu Ladanov osmosveani Osmojezini rjenik.99 Ako kolega stalno dobiva iz matematike peticu, a ti jedinicu, estitaj mu i zamoli ga da ti pokae kako se ti veseli rauni u njega slau a u tebe nikako. Ako je dobar zidar, pozovi ga da ti popravi kuu. Ako je odlian igra, neka on kao kapiten vodi tvoju seosku ekipu. Ako je dobar pisac, proitaj njegov lanak ili roman i izrazi mu estitku i radost. I da esto moli one kitice u kojima se izriito spominje zavidnik i zavist, da nas od toga Bog ouva: Okrijepi nas za ilav rad I zavidniku skri mo, Pomai nam u kunjama, Ureuj naa djela sva.100 Od misli zlih i opakih, Od zavisti nas ouvaj, Da ne vraamo zlime zlo, Ve dobrim zlo da svladamo.101

Ako e kupovati, do sada (2007.) izilo je pet svezaka. asoslov, ponedjeljak, iz himna Jutarnje. 101 asoslov, etvrtak, iz himna Slube itanja.
100

99

186

II. DOBAR SAVJET

Savjet, savjest, svijest, svijet, zavjet, to je njoj - onoj srednjokolki iz prvoga - sve jedno te isto. ak sve to mnogo se ne razlikuje ni od zavisti u njezinoj glavi. A ipak bitna je razlika izmeu zle zavisti i dobra savjeta. Zavist je podmukla, podla, nemirna, otrovna, a dobar je savjet blag, drag, miran, sladak i plodan.

Pojam i nazivlje
Savjet je pouka koju primamo i drugomu dajemo da se izbjegne zlo a uslijedi dobro. Savjet je miljenje izreeno komu o tome to bi bilo dobro da uini u okolnosti u kojoj se naao.102 Savjet ili svjet jest stara praslavenska rije, a iz njezina korijena dolazi i drugi hrvatski pojam vijee, pa i odvjetnik, i slini izrazi, a uvijek ukljuuje neto kao korisnu vijest za drugoga. Ima u puku stari izraz: Nisam bio ni sjetni ni esni, tj. niti sam svjetovao niti uestvovao u tome. to je to savjet? Na primjer na cesti. Nemoj tako brzo voziti! A on, kakav ve jest, ne da se savjetu, ni oinskoj vijesti, ni kunom vijeu, ni pouci, ni poruci, nego samo gleda ima li benzina u rezervoaru, u glavi ga, oito, nema. I misli da je on sam na cesti ili misli da se svatko mora njemu sklanjati. Kao da je on izmislio i cestu, i brzinu, i auto, i smrt. Sutradan mu je bio sprovod u 16, ba zato to je juriao sve u 16. Zamisli da
102

Rjenik hrvatskoga jezika, str. 1108.

187

mu je na cesti bila tabla s naopakim znakom udesno, a cesta vodi ulijevo! Jedan mi poznanik neki dan veli: Evo to mi je ena umrla, to razumijem da je to volja Boja. Ali ne mogu ti opisati kako se osjeam u svemu svome jadu i siromatvu to mi je sin, 17 mu godina, uzeo auto u kolege, bez ikakve dozvole, iziao na cestu i usmrtio ovjeka. Sada se gonja po sudovima. Niti on ima prava, niti ima para. ekam da ga veeras odvedu u zatvor. A rekao sam mu stotinu puta, ne vozi dok ne poloi. Evo poloio je sebe u zatvor, a onoga ovjeka u grob! Nikakav on savjet ne prima dok ne udari vlastitom glavom o gradske zidine, o cestu, o murvu, o vrata, o godinu, o neuspjeh. On e uvidjeti vrijednost savjeta tek onda kada ga pone davati svojim sinovima. Samo ga sinovi ne e htjeti primati jer su se uvrgli u naopaka au iz mladosti njegove! Tko je proao ivotnu kolu, taj ti moe dati pravi savjet, ako e ga posluati. Savjet je redovito saet, poslovian, slikovit i stihovit. Psalmi poinju uzdahom: Blago ovjeku koji ne slijedi savjeta opakih (Ps 1,1). Ne uskrauj djetetu opomene, jer, udari li ga ibom, ne e umrijeti (Izr 23,13). Studenti i studentke: Bez muke nema nauke. uj: Ako se savjetu ne da, pomo ti ne znam! Mladiu: Bori se i moli se! Mlada: Tko rano rani, dvije sree grabi. Mladei: U mladosti obijesna, u starosti bolesna! Profesore: Ne svaaj se s budalom: ljudi ne e vidjeti razlike! Mi se za nebo borimo, a neba se bojimo! Moe primiti savjet samo onaj tko je posluan, pouljiv, pokoran. A naemu vrhovnom savjetniku ime je: Savjetnik divni, Bog silni, Otac vjeni, Kralj mironosni (Iz 9,5). 188

Oholici, puhadiji, zavidnjaku ne moe ti dati nikakva savjeta. On prezire i savjet i savjetnika. On se samo cinino i oholo smije. On izruguje mamine savjete: ena zaostala iz ranoga srednjega vijeka, da je barem iz kasnoga. On, niti mu sestra, ne eli uti nikakva savjeta ni u ispovijedi. Sveenik pone blago savjetovati neto s obzirom na ono to je uo kao veliku muku, grijeh, a on/a e odonuda: Znam ja to. Niti ti to zna, niti se savjetu da. Kao da su mu simpatiniji savjeti ulice, naopaki savjeti onih koji nemaju nikakve odgovornosti prema njemu, savjeti koje proita iz suludih horoskopa, vidi iz aavih filmova i preuzme iz bestidnih asopisa koji mu samo otimaju novac a ubacuju mu u duu varku i otrov. A savjeti Boji, savjeti njegovih roditelja, njegove odgovorne Crkve, da ih sa zahvalnou prakticira? Kad se Petar apostol uputio, kako mu Duh ree (Dj 10,19), da pohodi poganina satnika Kornelija i kada mu je podijelio Duha Svetoga, svi se zaudie to se i na pogane izlio dar Duha Svetoga (Dj 10,45). Sveti se Luka ne udi, jer vjeruje i zna da je Duh poslan svima koji ga prihvaaju i koji se njegova dre savjeta. Savjet kao Dar Duha Svetoga jest boansko svjetlo koje otvara dui nove vidike, rasvjetljuje put i prua vrhunaravna rjeenja. On je savjet - realizacija Kristova savjeta - preporuke: Nemojte se misliti kako ete i to ete govoriti: u onaj as e vam se dati to ete govoriti (Mt 10,19). Osobito ga trebaju roditelji, odgojitelji, poglavari sveenici, upravitelji Crkve, duhovni voe.103

103

. Bezi, Kransko savrenstvo, str. 137-138.

189

Ugovor bez Bojega savjeta

Sveto Pismo opisuje zgodu kako je drugi po redu voa izraelskoga naroda, Joua, nasljednik Mojsijev, doao u Obeanu zemlju. Reeno mu je bilo da oisti zemlju od svih domaih poganskih naroda, a bilo ih je sedam: Kanaanci, Hetiti, Hivijci, Periani, Girgaani, Amorejci i Jebusejci (J 3,10). Bog e se za njih pobrinuti kamo e s njima, a on ih treba pomaknuti s te zemlje koju je njemu obeao. Joua ih nije toliko pomicao koliko posmicao. Poeli, dakle, idovi osvajati grad po grad, goniti narod po narod. Pade Jerihon ko klada, ito s pomou sveenikih truba. Pade i utvrda Aj, gdje bijae poinjen strahovit masakr, pokolj. Padoe nevieni gorostasi. Na redu su drugi i trei, sve na prepad. Jednom prilikom doe Joui jedna delegacija Hivijaca, koji su ivjeli u nekoliko mjesta po Palestini. I posluie se varkom. Predstavie se da su i oni doljaci, iz daleke zemlje. Bili su obueni u nekakve odrpane haljine, tezgerine na nogama: ...bace na svoje magarce stare vree i vinske mjeine, poderane i zakrpane. Obuli su na noge rabljenu i pokrpanu obuu i vrgli na se staru odjeu. Sav kruh to su ga ponijeli na put bijae suh i razdrobljen (J 9,4-5). ovjek bi zbilja pomislio da su iz daleka puta. Rekoe Joui i glavarima: Vae smo sluge, sklopite dakle savez s nama. I Joua s glavarima, ne pitajui Jahvu to e im rei (J 9,13) - to je taj isputeni savjet od Duha Svetoga - prevaren, zakune se i napravi ugovor s prevarantima. Budui da se Joua zakleo, nije ih vie gonio s terena, nego im je rekao: ...bit ete drvosjee i vodonoe za Dom Boga moga (J 9,23). I tako su ostali u Svetoj Zemlji. Joua, prije ugovora s Hivijcima, nije pitao savjet u Boga. Da je Boga konzultirao, Duh bi mu Boji sigurno rekao da su to bili pretvaranci i lukavci. Tono je to biblijski dokaz kako je savjet dar Boji i kako ga treba od Duha na koljenima izmoliti, a nikako se na ljude osloniti! 190

I kao to je Bog Joui rekao da iz Obeane zemlje pokori onih sedam poganskih naroda koji su tovali krive bogove, slino i nama govori da iz sebe, iz svoje due, iz svoje obeane zemlje, odstranimo svih sedam glavnih poroka, od oholosti do lijenosti, da ni s jednom manom ne pravimo ugovore, da se ne damo prevariti od lukave oholosti ili viebojne zavisti, od bludnosti ili ludosti, nego da izmolimo i posluamo savjet Boji. Tko se ne da nasavjetovati, brzo e se nasamariti i sve e mu se o glavu razmrskati. Nekada nam je veoma ao onoga koji je bio ivi savjet: trijezan, smiren, iskustven, plemenit, i u kui, i u koli, i u crkvi, i na putu. Njegov se mudri savjet pripovijeda, prenosi, postao je narodna poslovica, mudrost, zajednika svojina.

191

DIJALOG
Moe li se nazvati zaviu kad mrzimo neiji lani sjaj i elimo da doe do razotkrivanja? Ovisi o lanu sjaju. Kulise su laan sjaj. Umjetne tribine. U priredbama - koliko samo lana sjaja! Ako se enska osoba pudra, bakami, karmina, pa joj pone razotkrivati sav lani sjaj, to e joj ostati? enska, jadna, ne zna da je atraktivnija po prirodi, kako je Bog stvorio, nego po modi, kako samu sebe unakazuje. Ako se radi o lanu sjaju koji kodi drugima, ljudima openito, bolje ga je razotkriti, ali ne opet uz topot mrnje! Kako se boriti protiv zavisti kad je stvarno savjet teko prihvatiti? Zavist ide niz brdo, sama od sebe, ali zato nisi zdrava, vrla i kreposna osoba. A savjet ide uz brdo, naporno, svladavanjem, zato si karakterna osoba. Koga bi vie volio da ti je u drutvu: karakter ili kreten? Kako pomoi osobi koja je zavidna, ali da je pri tome estoko ne rasrdimo? Ispripovjedi joj kakvu priu ili prispodobu koja se odnosi na neku drugu osobu, a ipak tako inteligentno da to dotina razumije da se na nju odnosi. Sjeti se proroka Natana i grjenika Davida. Uspjela prispodoba. Je li savjet teko prihvatiti zato to nas je zavist zarobila ili je to neto drugo? Neto prvo: oholost! 192

Ako je zavist negativna s najgore strane, postoji li neto u ovjeku to privlai tu zavist? I to je to? Tu zavist privlai samo dobra strana u drugoga ovjeka, a koju zavidnik ne moe vidjeti, podnijeti, kamoli hvaliti. To je to. Vidi mu se u oima da ne estita veselo i dobronamjerno, to onda? Ako ini s naporom i izgraujui sama sebe, jo su bolje zasluge. Primi estitke! Nekako mi se ini da ee govorite o enama kao loem primjeru a o mukarcima kao boljima, samo to nisu aneli. Zato tako? Pa nismo ni mi toliko lo primjer. Znamo mi da smo bolje od mukaraca pa ak i pametnije. Hvala! Najprije, nismo krivi to nema mnogo vie dobrih primjera iz enskoga svijeta. A pravo govorei navedeno im je podosta imena. Drugo, ako pobroji loe primjere u ovim predavanjima, uglavnom e nai da su preteno iz mukoga svijeta. Tree, to da ste vi bolje od mukaraca pa ak i pametnije, pa to vam prizna sav enski svijet! to mislite pod tim da se ta pjesma sv. Bonaventure danas mogla pjevati meu franjevcima? Pretpostavljam da Bonaventura nije doao nespreman na konkurs i da mu je pjesma sigurno bila dobra. Da je nije rasparao, bila bi na ast i njemu i nama. A u pretpostavci da ne bi bila prihvaena od cijele Crkve, sigurno bi je pjevali lanovi franjevakih redova. Eto, to sam mislio i jo uvijek mislim. Kako u ispovjediti zavist, zavidnost, uopeno ili svaku pojedinost? Ne treba ispovijedati svaku pojedinost, osim u smislu teih grijeha. Na primjer, bio sam zavidan prema jednoj osobi, 193

i nisam se nimalo borio protiv zavisti, nego sam je jo vie njegovao. I slino. Ako se nekad naljutim kad vidim da netko dobije sve bez imalo truda i jo to ne cijeni, a ja zbog najmanje sitnice moram se boriti, je li to zavist? Ne mora biti. Moe biti samo ljutnja. Toliko puta neopravdana ljutnja. Jer svatko se mora boriti: i lopov koji krade i radnik koji zarauje. Samo to je u jednoga nepoten, u drugoga poten posao. Moete li rei kako nekomu pomoi ako mene zaraava svojom zaviu? Pa mi se to ini da je dobro, ali ipak nije pa ne znam na koju stranu. Izvlai se na koju god hoe stranu, ali ne budi na strani zavidnika. Zavist je poizbor avolski grijeh. Ne daj se zaraziti. Dobro otrov! Ali zato ovjek uza sve dobro to mi Bog nudi posee za onim suprotnim, ak iako je svjestan to ini, radi ono to treba? Kako pomoi takvoj osobi? Dobro si formulirao u emu je tajna zla, grijeha: Bog mi nudi dobro, a ja poseem za zlom! Samo nam Bog moe pomoi, i njegovo oprotenje, i milost, i ljubav. I ono to mi od Boga nauimo, primimo i primijenimo u ivotu.

194

NEUMJERENOST U TRBUHU I JAKOST U DUHU

I. GRIJEH NEUMJERENOSTI
Neumjerenost u jelu i pilu - nae tri hrvatske rijei na latinskom saimaju se u jednu jedinu: gula, na talijanskom gola, a znai grlo, drijelo; pa odatle goloso - prodrljiv; prodrljivost, deraina. Jesi li ti uo za gurmane ili bonvivane na francuskom? U nas se uzima eufemizam: deronja i pijandura. Ima i drugih izraza, ali ne moe svata govoriti pred pristojnim mladim svijetom.

Naziv
Neumjeren jest nezasitan ili nenapitan. Ne moe se dostatno ni zasititi ni napiti, nego se uvijek navraa piu i sendviu ili drugoj uivanciji. Dovela mama maloga u kolu da ga upie. Uitelj pita prvaia: Koliko je dva vie tri. Pet. Koliko ti je godina? est. A koliko ti je lani bilo godina? Pet. Veli uitelj: Mali je edan znanja. Mama doeka: Znanje je primio od mene, a eu od ae. Pita asna vjerouiteljica toga istoga maloga tijekom godine: Nabroj mi sedam glavnih grijeha. Mali nabraja po redu, i kad je doao na Peto, veli: Neumornost u jelu i pilu! 197

Nije, bolan, neumornost, nego neumjerenost! Mene aa uio: neumornost! Zato je ta neumjerenost ili neumornost u jelu i pilu grijeh? Moje pie, moja hrana, moj trbuh, moj tk, moja ea, moje utaenje i gaenje! Zato to je to neumjereno, tetno po tijelo, po zdravlje, to ne moe normalno ni razmiljati, ni raditi, ni uiti, ni obavljati svoje svakodnevne dunosti, ako si se prejeo i prepio. Vidi li da je to protiv same naravi tijela. Jedemo obino koliko se moe pristojno napuniti eludac, tj. tako da moe normalno kuhati provakanu hranu. A ako jo trpamo i nabijamo silom, onda ne samo da nas boli drob, nego taj aparat ne moe uope vie prekuhavati. Zabreklo na sve strane. Ne govorimo o gladnoj godini ili o sedam gladnih krava, nego o gladnu ovjeku, djetetu, eni u kojih glad oiju nema. Pa onda prevale na drugu stranu, prejedu se i prenapiju. Neumjerenost u jelu zovemo prodrljivou, koja se pokazuje u sadraju hrane - izbirljivost, u nainu jela - pohlepa, u koliini - pretjerano, u vremenu uzimanja - esto. A neumjerenost u pilu oituje se u pijanstvu, koje ne mora biti do gubitka razuma, nego da je stalno u pripitu stanju od vina, rakije, opojnih pia.104 Pod gasom.

Dijagnoza
Ima u ovjeku jedna savitljiva zmija koja ga napastuje, izdaje i kanjava, a to je tanko crijevo dugo inae pet, est ili sedam serpentinskih metara. Kad je stomak prazan, pogotovo vie dana, ovjek je kao neuravnoteen: ne zna ni to je duh ni to je tijelo; ivan, moe ga voditi na psihijatrijski pregled.

104

. Bezi, Kransko savrenstvo, str. 215.

198

Kad je prenatrpan hranom i piem, isto je tako kao neuravnoteen. Vodi ga na internu! Glad je osjet jake potrebe za jedenjem. A ea je potreba za pijenjem vode, tekuine. Moe se ak od gladi skapavati, umirati, glau trajkati zbog nekoga drugoga cilja. Pijanevanje jest pretjerano udovoljavanje eluanim sokovima, uope njegovanje trbuha umjesto duha. Te se pijanke odvijaju na drugarskim sijelima, u okviru bratskih i prijateljskih susreta koji zavre u pijanstvu i povraanju ispod stola. Klasian pijandura, bio ga seljak, profesor, sveenik, ministar, ne zna ni za kakvu mjeru ni u iu ni u piu. On je uvijek edan. Prodrljivac i pijanac, kakav ve jest, vie se veseli kad u birtiju ulazi, nego kad iz nje izlazi. Kad se opije, jednako se osjea ili prenoio u kakvu jarku i koritu ili u urednu krevetu, samo neka je naliven viskijem ili vinjakom. Tko e njemu rei: Nemoj vie! - osim sigurne posjetiteljice, koja mu se ne ispriava niti udvorava? Nego ga samo zovne u njegovu nesvjesnu bunilu. Probudi se tek na drugome svijetu, pred sv. Petrom. Dobro, vidimo da je zaista tako da nekada samo smrt donese kraj takvim neobuzdanim poudnicima, mislim posebno na pijanice, ne toliko na prodrljivce. I da ima nekih problema i u obitelji, i u gradu, i u dravi, pa i u Crkvi, koje samo smrt rjeava! A neke epidemije, na alost, ni smrt! Preivljavaju u potomcima.

Grki svijet
U grkome kulturnom svijetu toliko se pilo i pijanevalo da se pojavio jedan pjesnik pijanstva, imenom Anakreont (570.-485. pr. Kr.), koji je napisao pet knjiga punih pijanih 199

stihova. Nisu nam se sve zbirke ouvale, ali je taj Anakreont naao milijune nasljednika, uenika i imitatora irom svijeta do danas. Taj ovako veselo pjeva, donosimo prepjev: Suha zemlja pije vodu koja je oplouje. Stabla opet piju vlagu iz ovlaene zemlje. Zrak je napijen vodenim oblacima koje sunce goni. Sunce opet poji mjesec, koji se ee u mutnome kree. Ako dakle svi piju i napajaju se, zato samo ja ne smijem podignuti ae? - pita se taj pjesnik Anakreont. Nastajale su na svim jezicima razne igre rijei s piem.

Rimsko Carstvo
Kad je u 1. st. uspostavljen za cara Augusta mir po svoj zemlji, nastupila je svaka vrsta tjelesnoga uivanja u Rimskome Carstvu, odnosno u Rimu. Poznate su rimske veere i prije i poslije toga vremena. Osobito Lukulove i Trimalkiove gozbe. Rimska sveana veera ili ruak imali su ovaj raspored: informatio - itanje jelovnika; mensa frigida - razni hladni aperitivi; mensa calida - topla jela, kao divlja, perad i slino, meu kojima caput coenae - kapitalno jelo; secundae mensae - sekundarno voe i malo ee pie te na kraju dulciaria - slatkii. Nema nikakve veere na ovome svijetu koja se ikada veerala kao to se veeravalo u Rimu u bogatuna Lukula.105 Svakodnevni su Lukulovi objedi bili razmetljivi novosteenim bogatstvom te je ne samo grimiznim prostir105 Lucije Licinije Lukul zvani Pontik, ivio od 117. do 56. god. pr. Kr., bio je najprije rimski vojskovoa. Kad se povukao iz politikoga ivota, dao se na raskoan epikurejski stil ivljenja, osobito na Lukulove gozbe.

200

kama i peharima ureenima dragim kamenjem te zborovima i dramskim prikazivanjem, nego i raznovrsnim mesom i majstorski prireenim poslasticama inio sebe predmetom zavisti prosta svijeta.106 U Lukula je stol za goleme novce bio pripreman za malen broj raskonika.107 Prepriavaju se Lukulove a osobito Trimalkiove gozbe na kojima su se ponekada do te mjere predirali i prenapijali da bi odlazili u druge sobe, stavljali pero od kokoi u grlo, sve povraali, pa se ponovno vraali za pun stol: trpaj, kuljaj i nabijaj! Tako itavu no do doruka! Kau da je taj Lukul znao prireivati i knjievne veeri probranih i oprobanih pisaca pijanaca. Moe misliti kako su mu poete knjievno opisivali salonske gozbe! Nije bilo nikada nigdje, ni prije ni poslije, nikakva poudna uivanja, neumjerene deraine i pijanevine kao u tadanjem Rimu. Ono to ti pokatkad danas uje u toga i u toga, to je obina sirotinjska veerica zeljanica prema onim njihovim veeretinama. Nije bilo ama ba nita na ovome svijetu a da se ne bi moglo nai, vidjeti i okusiti na takvim lukulskim luksuznim gozbetinama u rimskome raskou i raskonim vilama i vrtovima. Ako se nije vidjelo u Rimu, onda nije uope postojalo u svijetu. Bilo je, na primjer, ptijih jezika iz june Indije, salate i mirodija iz Arabije, ukrasnih biljaka i cvijea iz Egipta, zeevine iz Perzije, janjetine iz Engleske, ribe iz Indijskoga oceana, ljivovice iz entitetske Bosne, i tako dalje (samo sam 100 % siguran za ljivovicu). Vidi ovoga tragina sluaja: jedan ovjek po imenu Apicije, bogata milijarder, imao je preko milijardu sestercija, tj.
Plutarh, Vitae parallelae/ Usporedni ivotopisi, preveo Z. Dukat, Zagreb, 1988., svz. 2, str. 208: Lukul, 40. 107 Isto, str. 214: Usporedba Kimona i Lukula, 1.
106

201

oko milijardu KM - kuma, ne kuna. Kad je spao na tap od stotinu milijuna sestercija, ovjek se samoubio. Nije mu se isplatilo ivjeti od sto milijuna KM, sirotinjskih sitnia, za koje je mislio da moe kupiti zahodskoga papira! A ne prireivati veere za prijatelje.

Stari Zavjet
I u Svetom Pismu imamo prikaza svakakvih ljudskih neurednosti. Najprije Noini sinovi: em, Ham i Jafet. Spasio se Noa, njegova supruga i sinovi, od opega potopa. Jednoga dana otac posadio vinovu lozu. Nije znao kakav je rod i sok od groa, od vina, pa se opio. Rezultat pijanstva: legao nasred atora i razgoliio se. Ue u ator najmlai sin Ham i vidi oevu golotinju. Izae van i na sav glas pone priati brai i smijati se ocu. Druga dvojica brae ula u ator s ogrtaem u ruci idui natrake. Pokrila oca a da ga uope nisu vidjela gola. Kad se otac probudio i doznao to se dogodilo: stao najmlaega proklinjati, ito u potomstvu, a dvojicu starijih blagoslivljati, ito u potomstvu. Sebe nije proklinjao. Prokletstvo se sastojalo u tome da slobodan sin postaje rob drugoj brai. Kud e gore. Iz ovoga vidi kako je iz pia ili pijanstva niknuo itav niz grijeha, generacije grjenika, ito nezaustavljivo: prekardaio u pijanstvu, razotkrio svoju golotinju, sablaznio svoje sinove, sina najmlaega najprije na grijeh naveo pa ga onda prokleo, pa ostala zapisana sramota njegova u Svetome Pismu (Post 9,18-29). Rei e: to je poganin, nije idov. Koja je razlika? Lotove keri: Lot, Abrahamov brati, izabrao je bolji dio, plodniju ravnicu, ali podruje velikih protuprirodnih grjenika, Sodomljana i Gomorljana. Lot ima sinova (Post 19,12). Keri imaju zarunike, ali oni se smijali puncu (19,14). Lot se spasio ali ivotno oteen, nema potomstva, ivi u peini, kao peinski ovjek. Nastaje rodoskvrnue. Keri poduzima202

ju lou inicijativa. Opijaju oca i lijeu s njim da zanu djecu. Keri se raduju, daju imena sinovima, Moab i Amon, a stari uti (19,30-38). Da otac nije bio pijan, nikad to ne bi uradio pri zdravoj pameti. Kralj Salomon ivio je ko bubreg u loju, u svakovrsnoj slasti i masti. Da ti samo malo Biblija doara tu carsku rasko. itamo u Prvoj knjizi Kraljeva kako se hranio kralj Salomon i njegova kraljevska svita i vlada. Nevjerojatan prikaz: Svakoga je dana trebalo Salomonu za hranu: trideset kora (1 kor - 390 kg) finoga brana (oko 11 tona) i ezdeset kora obinoga brana (oko 22 tone), deset ugojenih volova, dvadeset volova s pae, stotinu ovaca, osim jelena, srna, divokoza i ugojene peradi (1 Kr 5,2-3). Moda ti ne vjeruje, ali tako pie u Svetom Pismu. To je cio kraljevski aparat, sav personal u administraciji. Opisan je i Salomonov tron. Evo da ti malo prepiemo kako je Salomon sjedio? Kralj je jo napravio veliko prijestolje od bjelokosti i obloio ga istim zlatom. Prijestolje je imalo est stepenica, straga je na njemu bila telea glava, a s obje strane sjedita bile su ruice, a kraj ruica stajala dva lava. Dvanaest je lavova stajalo s obje strane onih est stepenica. Takvo to nije bilo izraeno ni u jednom kraljevstvu (1 Kr 10,18-20), ponosno istie idovski pisac. To zna da se Salomonovo carstvo raspalo na dva dijela i tijekom vremena posve propalo. Ali u Starom Zavjetu nalazimo i velikih isposnika: Mojsije je proveo 40 dana i 40 noi na Sinaju, niti je kruha jeo niti vode pio (Izl 34,28).

203

Novi Zavjet
Glasovita je Isusova prispodoba o Bogatunu ili Gavanu koji se svakoga dana gozbio sa svojim prijateljima. A nikada nije nijednomu dao da odnese doma da pojede sa enom i djecom. A jadni Lazar svakoga dana pred vratima gladan. Sv. Pavao, suvremenik raskonoga Rimskoga Carstva, govori o prodrljivosti, o pijanevanjima kao tekim zlima koja prijee ulazak u Kraljevstvo Boje. Poznato je da je za sv. Augustina konaan dar milosti za obraenje bio kad je proitao Pavlove rijei: Kao po danu pristojno hodimo, ne u pijankama i pijanevanjima, ne u prilenitvima i razvratnostima, ne u svai i ljubomoru, nego zaodjenite se Gospodinom Isusom Kristom i, u brizi za tijelo, ne pogodujte poudama (Rim 13,13-14).108

U srednjem vijeku
Neki Gualterus spjevao je u 12. st. na latinskom jeziku pjesmu rujnu vinu, anakreontiku. Drugi su je uglazbili. Pjesnik pijanac oito je neki poboan tip. Pjesmu je slobodno prepjevao D. T. Vragoba i na hrvatski: Ja u umrijet veselo Ba u gostioni, Gdje uz vina arki plam Puna aa zvoni. Aneli e u taj as, Kao milom znancu, Pjevat zadnji oprotaj Dragom svom pijancu.
108

Mihi est propositum In taberna mori! Vinum sit appositum morientis ori: Ut dicant, quum venerint, angelorum chori: Deus sit propitius Huic potatori!

Sv. Augustin, Ispovijesti, 8, 12, 29.

204

Dobro vino radou Duh i srce die, Jer nas, kao Boji dar, Vodi k nebu blie... Daj mi punu au jo, Treba grlo zalit, Jer kad svemu bude kraj, Ne u barem alit. Svatko svojim udesom Nemilo je vezan; Ja ne mogu pisati Nikad dok sam trijezan. Sve najljepe zamisli trijeznom mi se rue; Glad i eu mrzim ba Iz dubine due. Pjesme su mi ovisne O kakvoi vina, Voda mi je gadljiva Kao medicina. Pokraj dobre kapljice pjeva Muza bolje, Jer sam i ja veseo I izvrsne volje. Pie, jelo mirisno Goni brige rune, I ja lake snosim tad Ove dane tune.

Poculis accenditur Animi lucerna, Cum imbutum nectare Volat ad superna: Mihi sapit dulcius Vinum de taberna, Quam quod aqua miscuit Praesulis pincerna. Suum cuique proprium Dat natura munus; Ego numquam potui scribere ieiunus; Me ieiunum vincere posset puer unus Sitim et ieiunium Odi tamquam funus! Tales versus facio Quale vinum bibo; Neque possum scribere Nisi sumpto cibo. Nihil valet penitus, Quod ieiunus scribo; Nasonem post calices carmine praeibo. Mihi numquam spiritus prophetiae datur, Non nisi quum fuerit venter plene satur; 205

Vino mi u mati zna Stvarat slike sjajne Onda istom pjevam ja Pjesme divne, bajne.

Cum in arce cerebri Bacchus dominatur In me Phoebus irruit ac miranda fatur.109

Spomenik: U jednoga pokojnika na grobnom mramoru u Feldkirchu, negdje u Austriji, stoji urezan ovaj epitaf i zaziv: Ovdje lei Franz Joseph Matt, koji je ispijao okalje do smrti. Daj mu, Boe, vjeni pokoj i jedan okalj rakije!110 Tomu je kroza ivot pie popilo pamet, kae se; oduzelo bi mu svijest i nakon nekoliko sati opet bi mu se sve vratilo, ali zakratko. On bi opet odredio da mu se pamet oduzme. I tako itavoga svog ivota.

Terapija
Majstorija je znati zavarati ili prevariti glad ili pie: jesti ili piti samo toliko da se ugasi osjet potrebe za daljnjim jelom ili pilom. Vie puta pie prevari tebe nego ti njega. Umijee je znati drati tjelesnu liniju ne iz duhovnih motiva, nego iz obzira prema tuim jezicima. Treba biti svjestan da je pijanstvo pogreb ovjekova duha, intelekta i rasudbe. Koliko bi se ouvalo vlastitih dobara da je jadni ovjek znao da i obina voda gasi ljudsku eu.
109 Gualterus de Mapes, Mihi est propositum, u: Z. Doroghy, Blago latinskoga jezika, Zagreb, 21986., str. 447-449. 110 Mille Savi, br. 7090: Hier ruht Franz Joseph Matt Der sich zu Tod gesoffen hat; Herr, gib ihm die ewige Ruh. Und ein Glsle Schnaps dazu.

206

Protiv poroka neumjerenosti najlake e se uspjeno boriti i s jakou ili silom Duha Presvetoga tu neukroenost pobijediti tako to e imati na pameti injenicu da e svojim vanjskim izgledom, kada zamamnoj hrani i eluanim i lozinim sokovima neprestano poputa, biti ne samo mimo svega svijeta, nego i nesposoban raditi. I morat e ii k lijeniku da to ispumpava iz tebe. Umjerenost dri onda kada tako rua da bi ti u eludac mogao stati jo jedan ruak. Da toliko popije soka ili vina da bi mogao popiti jo toliko pia a da ti nita ne nakodi. Mudra narodna poslovica kae: Doruak ne daj nikomu. Ruak podijeli s prijateljem. A veeru podaj neprijatelju.

207

II. DUHOVNA JAKOST

Pojmovlje
Jakost dolazi od jak/a, a jak znai biti velike snage i vrstine, biti snanih duevnih svojstava; pouzdan, neslomiv, nepokolebljiv, karakteran.111 Zanimljivo kako su mladi kadri pokazati silnu fiziku jakost i izdrljivost u portskim vjetinama da trenutano pobijede na stadionu, na olimpijadi, na prvenstvu, na skijanici, a da ipak ne ostane nita osim prazne novinarske prie, koja se zaboravlja im dou novi rekorderi i rekorderke ili novi novinari? Kako je jedna djevojka mona danima ne jesti samo da smravi, jer joj je neki bezveznjakovi rekao: Pogledaj je kako se ulicom valja! I dok jadna mravi, stalno proklinje onoga mokljana, koji joj je ono na ulici onako nepristojno dobacio. Jest to jakost da slabo jede, ali jakost iz prolaznih motiva i zemaljskih obzira i prazne slave. A jadna je slava ako je sve poduzimano samo radi slave. Mi govorimo o jakosti - fortitudo, koja znai sustavnu snagu da ono dobro koje spozna, u djelo provede. Bila u Efezu jedna skupina ivanovaca, ljudi koji su bili krteni samo Ivanovim krtenjem. Nisu ni znali to je ni tko je Duh Sveti i njegov dar jakosti. Pa kad Pavao poloi na njih ruke, doe Duh Sveti na njih... Bijae u svemu dvanaestak mueva (Dj 19,6).
111

Rjenik hrvatskoga jezika, str. 407.

208

Jakost kao dar Duha jest snaga i mo samoga Boga koji djeluje u nama. Dar jakosti prua nam snagu na putu svetosti, tako da kranina ne mogu sprijeiti ni potekoe, ni napasti, pa ni sama smrt. Taj dar daje pomo u podnoenju bolova, bolesti, kunja, progona i muenitva.112

Dijagnoza
Jakost je da zna i moe sebi rei: Dosta ia, dosta pia, dosta igre, dosta knjige radi opega dobra duha! Ili idem na posao, na uenje, u kolu, jer mi treba duhu. Ni jedan kola vie, ni jednu au vie, makar se nisi ni najela ni napila. U svemu ne samo mjera, nego puna kontrola! Jo vie: jakost znai obuzdati svoj jezik. Onaj tko pravo vjeruje u Boga, sposoban je rei: vie ne u izrei nijednu psovku, vie ne u ispriati nijednu runu priu ili vic, da ne sliim bezboniku, psovau, neznabocu. Jak je onaj krizmanik koji na upit: Odrie li se avla?, odgovara: Odriem, pa ga vie ni ne spominje. Taj je svjestan: Tko avla bude imao u ustima, brzo e ga imati i u prsima. Jak je onaj pua koji kae: Ne u vie uzeti nijednu cigaretu, ne samo zato to meni kodi, nego zato to mi to drugi kau da im kodi, pa ne u zbog njihova zdravlja kad ve ne drim do svoga. Jak je onaj informatiar koji pred sobom ima itav internet bezobratine, i on sam sebi rekne: Ovu bljuzgariju moje oi vie ne e gledati, niti e ovaj otrov u moje srce vie ulaziti. Jaka je ona djevojka koja kae: Ne u u ivotu marihuanu ni prismrdjeti, a kamoli je progutati, niti iz radoznalosti, kamoli iz poudljivosti. To je uzorna djevojka u tome pogledu.
112

. Bezi, Kransko savrenstvo, str. 139.

209

Jak je onaj mladi koji pobjeuje samoga sebe, a ne onaj koji pobjeuje drugoga. Jakost je odoljeti i oduprijeti se vlastitoj strasti i napasti; ne pasti i ne propasti. Znam jednoga isusovca Stjepana koji je jedne te iste godine slavio 50 godina mature, 50 godina ulaska u isusovce i stabilnih 68 kilograma teine. Ito jednako i prve ulazne maturantske i jubilarne pedesete, ni kilo manje, ni kilo vie! Proslava jakosti!

Stari Zavjet
A konkretna jaka ena jest majka Makabejka, koja je u jednom jedinom danu gledala smrt sedam svojih sinova, koji se nisu htjeli ogrijeiti o zakon jela, da okuse svinjetine. S obzirom na njihovu smrt, veleduno je to podnijela zato to se ufala u Gospodina. Svakoga od njih poticala je jezikom otaca: Puna plemenitih osjeaja, ona je svoju enstvenost oivljavala mukom hrabrou. Govorila im je: Ne znam kako ste nastali u mojoj utrobi, jer nisam vam ja darovala ni duh ni ivot, niti vam tkivo sloila. Zato e vam Stvoritelj svijeta, koji je sazdao ljudski rod i koji svemu dade poetak, milosrdno vratiti i duh i ivot, jer vi sada ne marite za se iz ljubavi prema njegovim zakonima. (2 Mak 7,20-23).

Novi Zavjet
Izrazito uzoran primjer jakosti, posebno na ovom planu hrane i pia, itamo u Svetome Pismu o Isusu: Sposoban je oduprijeti se avlu koji od Isusa trai da, gladan, pretvori kamen u kruh. Isus odluno zaavleka vraga: Odlazi, sotono! Ne ivi ovjek samo o kruhu (Lk 4,2-4). Isus je boanski jak da est posuda velikih po stotinu litara vode pretvori u prvoklasno svadbeno vino, a da ne okusi ni kapi vina ni za probu (Iv 2,2-10). Nek okusi kuni domaine! 210

On je moan itav dan ne jesti, pa kada su mu uenici donijeli kruha iz samarijskoga sela Sihema na Jakovljev zdenac i rekli: Rabbi, jedi!, on im odgovori: Ja imam za jelo hranu koju vi ne znate. Moja je hrana vriti volju Onoga koji me posla i dovriti njegovo djelo (Iv 4,31-34). On je moan u pustinji umnoiti pet kruhova i dvije ribice uzevi ih od jednoga djeaka i od te hrane nahraniti pet tisua gladnih mukaraca i dva puta toliko ogladnjelih ena i djece, a da sam ne okusi ni zalogaja kruha ni ribe (Mt 14,13-21), barem nam evanelist to ne kae. Ma to ti imam priati: On savreno vlada sobom. A Herod Antipa, tadanji vladar, on uope ne vlada sobom: za svoj roendan priredio takvu pogansku gozbu da je za pijano drutvo velikaa, visokih asnika i galilejskih prvaka naruio takav nemoralan ples svoje pastorke Salome, da je na njezin zahtjev do te mjere popustio da je dao odrubiti glavu Ivana Krstitelja (Mk 6,28), kojega je inae rado sluao i uvijek bi se zbunio kad bi ga sluao! Jer bi ga pogaao u savjest! Na odlasku s ovoga svijet Isus je obeao uenicima: ...primit ete snagu Duha Svetoga, koji e sii na vas, i bit ete mi svjedoci u Jeruzalemu, po svoj Judeji i Samariji, i sve do kraja zemlje (Dj 8,1). Skupina idova nije vladala sobom kada se suludo i naopako zaklela da ne e ni jesti ni piti dok ne otkine glavu sv. Pavlu kao domaem izdajniku (Dj 23,12). Jo vie od toga: jakost je dati ivot zemaljski za trajne vrijednosti nebeske, za istou, za vjeru, za Crkvu.

Duhovna slabost
Dola jedna ena upniku i kae da bi ona eljela biti kuma u jednoj naoj upi. Kuma krizmana. Ima li potvrdu da moe kumovati: krtenje, krizma, vjenanje, praktini ivot? - pita upnik. 211

Imam. Izvadi ena potvrdu iz Njemake. Uzme upnik papire. Gleda, neto zna i njemaki. Ali stoji fino isto i bistro na latinskom: Defecit a fide catholica - Odmetnula se od katolike vjere. Oho, ovo ti ovdje stoji crno na bijelu da si se, enska glavo, odrekla katolike vjere i Katolike Crkve. Nisam se ja nikada odrekla ni vjere ni Crkve, ona e svjedoki. Moda nisi u srcu, ali jesi pred svijetom, pred Crkvom i pred dravom. Evo, njemaki upnik ovdje pie da si se odrekla katolike vjere. I navodi ovdje kako si to uinila na jednom sudu njemakom. Pred svjedocima. Jesi li ila na sud? Jesam ja ila na sud, ne znam ja to su oni pisali, mogu pisati to hoe, ali ja se u srcu ne odriem ni svoje vjere, ni svoga krsta, ni svoje Katolike Crkve. Pa Isus je rekao: Tko se odrekne mene pred ljudima, odrei u se i ja njega pred Ocem nebeskim... Moe Isus priati to hoe, ali ja se ne odriem ni vjere, ni Crkve, ni Isusa. A koji je razlog da si ila na sud? Pravo u ti rei: Oni u Njemakoj uzimaju nama strancima poreze, i ja sam se htjela liiti plaanja tih poreza. Ja ne ulazim u pravednost ili nepravednost toga njemakoga zakona o porezima, ali nisi se ti ovim liila toliko poreza, koliko si se javno liila vjere. Ne emo vie raspravljati. Donesi drukiji papir, na kojem pie da se nisi odrekla vjere, da si jaka, da ima dar jakosti, da nisi ovako slaba, da ti nije slabija katolika vjera nego obilata veera koju plaa zatajenim porezom!

Duhovna jakost Marka Milanovia

A evo vam jednoga primjera kako se za vjeru svjedoi. U proljee, tonije u travnju, 1859. god. na obanskom putu prema planini Sominama kod Morina, dvadesetak ki212

lometara iznad Nevesinja, neki crnogorski harambaa po imenu Sava eovi sa svojom oruanom etom presretao je planitare i nemilice ih pljakao. Tako su etnici s etovoom eoviem iznenada napali deset do dvadeset teaka, planitara, koji su radili na svojim njivama, i koji su iz straha pred hajducima pobjegli na Livodu u Dokarovu kulu. Livoda se nalazi ispod iljca Takomista. Na toj Livodi bila je sagraena katolika crkvica sv. Ilije Proroka, koju su komunisti sravnili sa zemljom 1948. god. Vide joj se i danas temelji. Odatle su se, s te Livode iz kule, spomenuti seljaci pukaranjem cio dan branili, dok im nije stigla pomo izvan kule. Harambaa eovi bijae uhvatio jednoga muslimana, dva pravoslavca i dva katolika. Katolici su bili Vide Glavini, od 18 godina, iz Moevia, gradaka upa,113 i Marko Milanovi, od 22 godine, iz Krueva, tada prenjska upa.114 Momci su ili u planinu pripremati proljetno oranje. Vjerojatno su imali uza se i konje. etnici su muslimana na mjestu ubili. A krvnik, okrenuvi se ostalima, zaprijeti im: Ako ste Latini, ubit u vas ne prikaete li se za pravoslavne. Ako ste pak pravoslavni, pustit u vas. Glavini, prepavi se na smrt,
Ako je Glaviniu, kojemu don Vidoje Masla ne spominje imena, bilo 18 godina, pretpostavljamo da bi se moglo raditi upravo o Vidi Glaviniu, momku kojemu je, prema gradakim maticama, 1859. god. bilo 19 godina. Naime, u Matici upe Gradac, pod nadnevkom 22. svibnja 1840., pod brojem 402. stoji na latinskom jeziku ova ubiljeba o krtenju, a prevodimo je na hrvatski: Godine Gospodnje 1840., 22. svibnja, ja, Andrija Masla, upnik u Gradcu, krstio sam dijete roeno istoga dana od Mate, Petrova, Glavinia, i Ivane, keri ure evenice, suprug iz Moevia. A djetetu je dano ime Vide. Kum je bio Andrija, sin Stjepana Matukovia. Iz Glavinia plemena imamo jo samo Andriju, sina Pavina, koji je roen 3. studenoga 1844. Andriji je 1859. god. bilo samo 15 godina. Zato je vjerojatnije da se radilo o Vidi. 114 Prenjske matice, iz kojih bismo mogli doznati za roenje i za smrt Marka Milanovia, izgorjele su nepanjom neodgovornoga slubenika na Aladiniima u Mjesnom uredu negdje 1985. god. Nismo nali nikakvih biljeaka ni kod stolakoga upnika don Lazara Lazarevia, koji je sigurno kasnije kao sveenik iao u planinu slaviti svetu misu.
113

213

ree: Ja sam sinovac Tripka Brstine iz Hrasna, dakle pravoslavac. Zanijeka otprve svoju vjersku pripadnost Katolikoj Crkvi. A Milanovi ree: Ja sam pravi katolik. Tada ga isti krvoa stade nagovarati da kae da je pravoslavac, i da e mu potedjeti ivot. Ali blaeni Milanovi, uzdahnu rekavi: Ja sam katolik, pak inite to hoete! I tako dobrovoljno dade svoj ivot za pravu vjeru katoliku. Stoga mu odsjekoe glavu na brdu Takomist. Zapravo na planitarskome putu koji vodi izmeu dva brdaca, od Takomista prema Sominama. Tako je muenitvo prikazivao Glavini, koji je, izdavi svoju vjeru da spasi svoju glavu, bio puten s pravoslavnima. To su isto kazivali pravoslavni i muslimani, koji su Marka zakopali poslije etiri dana. Nali su mu glavu daleko od tijela gotovo pet arina, tj. oko 3 metra. Ni na glavi ni na tijelu nisu nali ni kapi krvi. Usta mu nasmijana a itavo tijelo uto i mirisavo. Ljudi su to tumaili udom. Nakon etrdeset dana, to jest negdje u lipnju 1859., u vrijeme gonjenja hajvana u planinu, jedan je katolik bio namjerno otiao da pohodi mrtvo tijelo Milanovievo. I naao ga je cijela, neraspadnuta. Njegove su haljine bile bijele i iste, kao da bijae iv. I nikakav mrtvaki vonj nije izlazio iz tijela, samo se osjeao neki ugodan miris. Oito je taj katolik, moda otac, brat ili koji roak Milanoviev, grob otvorio, tijelo identificirao i sve kontrolirao i o svemu priao prenjskomu upniku don Vidoju Maslau, a on opisao bogoslovu Lazaru Lazareviu i poslao u Rim, koji nam je ostavio zapis i na hrvatskom i na talijanskom jeziku. U isto doba, kada su odsjekli glavu Milanoviu, dakle, negdje u travnju 1859., etnici su ubili i jednoga muslimana, kako je gore reeno. Njegovo je tijelo bilo pokopano do tijela blagopokojnoga Milanovia, ali je toliko zaudaralo da se nije moglo stajati blizu. Stoga su se isti muslimani zajedno udili govorei: to e ovo rei da Turin smrdi, a kranin mirie? jer su obadva zajedno ubijena, i u isto doba ukopana blizu jedan drugoga? 214

Don Jozo Brni, krki sveenik posuen Trebinjskoj biskupiji, kapelan u Prenju, kad je 1859. god. bio otiao u ona mjesta, slavio je svetu misu na njegovu grobu. Htio je vidjeti i Markovo tijelo, ali od straha od muslimana, koji su se bili ondje skupili, nije ga smio otkopavati iz groba i dirati pred njima, bojei se da umjesto njegova ne otkrije muslimanski grob, kojega bi smrad zastidio muslimane, i tako, razljueni, mogli bi uiniti kakvo zlo. Pretpostavljamo da je don Jozo otiao u planinu o Ilindanu 1859. god. i slavio svetu misu na Livodi. A jednoga od tih dana misio i na grobu muenika Milanovia. Iako su tadanji upnik don Vidoje Masla i kapelan don Jozo Brni i katolici iz prenjske upe, i bogoslov Lazar Lazarevi pokazali velik interes za muenitvo Markovo, na alost, sve je tijekom vremena palo u zaborav.115 Sreom muenitvo ne zastarijeva. Mladi Marko uzor je jakosti u vjeri. Nije on bio posebno pouen u teologiji da bi znao drugima tumaiti lanke svete vjere. Nije on mogao propovijedati, kao to sveenici znaju i mogu propovijedati. Ali se Bogu molio kako su ga mama i baba nauile. Znao je u odlunu trenutku rei: Ja sam katolik pa radite to hoete! To mu je Duh Sveti dao i nadahnuo. On je pravi svjedok, muenik. Mladi, elite li jakost Boju, kojom se svjedoi za Ime Isusovo, da ste pravi krani i katolici, rimokatolici, pa i pod cijenu ivota? Molite se trajno Duhu Bojemu za taj dar.

Opirnije o ovome mueniku pod naslovom: Muenitvo mladia Marka Milanovia iz Krueva, u: Da im spomen ouvamo, Mostar, 2000., str. 422-424. s daljnjom literaturom; proireni lanak Muenitvo Marka Milanovia, u: Stolako kulturno proljee, Stolac, 2004., str. 43-50; J. Milanovi, Miris rtve Marka katolika, u: Stolako kulturno proljee, Stolac, 2006., str. 55-59.

115

215

DIJALOG
Nisu li sveenici malo neumjereni u jelu i piu jer, kako vidimo, vie je superteke kategorije nego one do 68 kg? Ima nekih osoba koje su konstitucijski ili konstrukcijski super teke kategorije. Pa i takve osobe znaju da je umjerenost grla i potrebna i zdrava. I superai bi eljeli da su radije oko 68. Je li vei grijeh neumjerenost u pilu nego u jelu? Npr. kada se radi o odgovornosti! Popije i pravi nered... Najede se, povraa... Oboje je grijeh, a ako e usporeivati, vei je grijeh pijanstvo. Tko se opija, taj oduzima sebi razum i odgovornost i nadovezuje zlo na zlo. Neumjerenost u jelu i pilu, zar je to samo ono kad se prederemo ili je to i kad gladujemo, recimo bez razloga? Ima pravo, neumjerenost je i gladovanje. Mjera u svemu. Moemo li dijetu nazvati modernim postom? Dijeta je odricanje od nekih vrsta jela radi postizanja odreene teine ili iz zdravstvenih razloga. U prvom je sluaju u pitanju vie estetika, a u drugom zdravlje. U oba sluaja moe biti korisno. Meutim, post je odricanje od masnoe iz religioznih motiva, bilo radi vlastite kreposti bilo radi darivanja siromasima. Koliko je osoba odgovorna u alkoholizmu kada se radi o genetskom nasljeu s obzirom da je to dokazano? 216

Ma to je dokazano? Netko nema kapi u genima, a pijanina prve lige. A drugi ima u genima, nema u praksi. uva se. Ne prebacuj odgovornost na druge ili na prirodu. Kako izlijeiti bolest alkoholizma? Postoje cijele organizacije, instituti za lijeenje od alkoholizma. Na alost, onaj tko je potreban lijeenja, najee ne priznaje da mu to treba. to vi velite o onoj izreci koja kae da najvee zlo ulazi (mislim da je izlazi iz usta) na usta? Je li to istina? To je istina, jer je to Isus rekao: nije neisto to ulazi u usta, nego zlo koje izvire iz srca i izlazi na usta: psovke, klevete, uvrede, bezobratine. to mislite o bulimiji i anoreksiji? Pojmovi mi nepoznati. A vidim u knjigama da je bulimija ili likoreksija vuja glad, a anoreksija stanje bez apetita za jelom. Ako likoreksiju ili anoreksiju ne moe svojom voljom svladati, oito je u pitanju bolest. Ima danas najrazliitijih lijekova i protiv jedne i protiv druge deformacije. to mislite o podrigivanju? Podrigivanje je izbacivanje zraka iz eluca kroz usta. Nekada nehotino, nekada naglaeno i pojaano. U oba sluaja u drutvu nepristojno. Koliki je grijeh eni otii od svoga zakonitoga mua ako pijani i jo je uz to maltretira iz dana u dan? Najprije e ga pokuati odvraati od toga zla. Ako ne ide, onda e pokuati trpjeti koliko moe. Ako i to ne ide, moe se rastaviti da s njim ne ivi, ali da ne ivi ni s drugim. Zatrait e od crkvenih vlasti doputenje da kao rastavljena moe pohaati sakramente.

217

Ili je vei grijeh upniku koji je uvijek pijan ili njegovu nadlenomu koji ga je postavio za upnika? Obojica teko grijee. A budui da se zbog toga narod sablanjava, onda je to dvostruki grijeh i jednoga i drugoga. Taman ja pojeo svoj ruak a djeca svoje ostavie i da se stopanica ne bi naljutila, udri ja po jazucima (je li to: jazuk da propadne?). iji je grijeh vei: moj, stopanice ili djece? Bolje je da si pojeo, nego da je propalo. Jeste li se vi ikada napili? Vjerojatno jesam kad sam bio mali, ali vie u snu. Kad sam budan, kako u se napiti? Isusovo pravilo: biti umjeren u jelu i pilu, to se time postie? Kakve duhovne vrijednosti, svakodnevno pravilo? Kontroliramo svoje tijelo, svoje apetite i nagone. Pokazujemo da je vrjedniji duh od eluca. Hrana i pie jesu sredstva za rad, a ne cilj. to mislite o poslovici: to trijezan misli, pijan govori? Mislim da je ta poslovica istinita. Budui da je vino oduzelo ovjeku sud rasuivanja, pijanac ne moe rasuditi moe li neto rei ili ne. I to mu god doe na jezik, izrekne. Tako izrekne i ono to trijezan ne bi nikada rekao. Recimo neku intimnu osobnu tajnu. Kako pomoi osobi koja ima problem s alkoholom a da pri tome ne izazovem jo vee pijanstvo. U svojoj obitelji imam takav problem! U jednoj obitelji od sedmero lanova ima oko sedam glavnih grijeha: jedno je eljade sklono oholosti, drugo zavisti, tree pijanstvu, etvrto lijenosti... Obitelj i jest sredina u kojoj se takvi grijesi kreu, bolesti lijee. Pijancu e najbolje pomoi da mu ne toi alkoholna pia. Utoi mu vode, iste! 218

Je li istina da pijanoga uva Bog, kako kau nai stari? Bog uva svakoga od nas, ali je svakomu od nas dao razum i snagu da se uvamo od svakoga zla, pa i od pijanstva. Tko sam od sebe srlja u pijanevanje, riskira mnoge nepredvidljive posljedice. Spominjete kako onemoao Papa odlazi u mirovinu. Koliko mi je poznato nijedan papa od 15. st. nije se povukao iz slube do smrti, a ni tada nisu bili zdravstveni razlozi u pitanju? Koliko mi je poznato samo se jedan papa u povijesti svojevoljno povukao iz slube, iako je bio zdrav. To je Celestin V., god. 1294. Bio je papa oko pet mjeseci. Umro je dvije godine kasnije. Proglaen je svecem. Nije ni meni poznato da je neki papa nakon 15. st. abdicirao.

219

UDAR SRDITOSTI I DAR POBONOSTI

I. STRAST SRDITOSTI
Porijeklo, pojam i vrste
Najprije ne ete vjerovati, a iva je ivcata istina, da srdba dolazi od srca. Kako od srca? Fino. Nai su stari Hrvati srce najprije nazivali sredce, tj. sred prsiju smjeteno, po/sred grudnoga koa pa malo ulijevo, sred/inji organ u tijelu, pa se raznim morfolokim metatezama i metamorfozama pretvorilo u srdce i onda je stezanjem ili kontrakcijom ravno u srce. A potom su od srca dole istorodne srco-rijei: imenice, pridjevi, glagoli, prilozi i usklici (srdano, srdace, sran, usrdan, svesrdan, milosrdna, kao i one sline: srdobolja, srdba, srdba, srditost, srdito, srditi se, rasrivati se, srdnja). Mi barem znamo odakle dolazi naa srdba. A romanski jezici ne znaju odakle je njihova ira, niti Anglosasi odakle njihova wrath ili Germani njihova rgernis ili Zorn. A definicija srdbe bila bi ova: silovita i nepredviena navala ili provala duevnoga osjeaja protiv nekoga ili neega. U katekizamskom smislu, srdba je jedan od sedam glavnih grijeha, koji se sastoji u neumjerenoj i nepravednoj udnji za osvetom. Postoji li samo ta rije srdba ili ira koja dolazi od srca? Postoje, ovjee Boji, i druge slinobitne ili jo nakostruenije rijei, a ima ih najmanje dvadeset i nekoliko, od bijesa do ivanosti i uljivosti. Kad bih bio ikakav slikar, sve bih ti te face stupnjevne srditosti nacrtao u ulju na platnu ili u akvarelu, tj. u bojama otopljenima u vodi: stegnute usne, namrtene obrve, uzdignuti nos, namrgoeno lice, naborano elo, plamene oi, stisnute i uzdignute ake. A ovako e ih nai samo 223

u tekstu i kontekstu. Ima usporedbi kao to su: srdit ko ris, ljuta ko paprika, ljuta zmija ili ljutica nije isto kao ljuta zima ili godina, jer ova je posljednja srdita zbog nevolja. Ili: Ljute trave na ljute rane! Srditost jest svojstvo osobe koja pokazuje ljutnju, gnjev, duevno nezadovoljstvo, pogotovo kad misli i doivljava da joj je ugroena duevna sigurnost, interes i ugled. Srdba je, dakle, najkrae reeno poriv za osvetom.116 To stanje srdnje ili gnjevnosti potie na agresiju ili nasilje popraeno psovkom, mrnjom i galamom. Nekada je izazvano vanjskim fizikim protivtinama, a nekada unutarnjim psihikim poremeenostima. Ipak, srdba nije toliko stanje, kako ti se moe uiniti, koliko je neko nesreeno i nasreno ovjekovo gibanje duha to nasilno potie da udari na nekoga tko ti je pravo kriv ili ti uope nije kriv, pa se onda i on rasrdi, tako da ubrzo nastanu dvije srdbe: kriva i prava. I obadvije mogu prijei u nekontroliranost i u grijeh, glavni grijeh. Duhovni pisac smatra srditost grjenom ako je neuredna, bezrazlona ili pretjerana. Njome otkrivamo svoju oholost, razdraljivost, neumjerenost i duevnu slabost. Ne znamo pravilno reagirati na vanjske podraaje i zapreke. Uzrujavajui se preko mjere postajemo smijeni, naprasiti, gubimo gospodstvo nad samim sobom i kvarimo ivce.117

Dijagnoza
Mala se namrgoeno srdi na mamu to vazda sprema kupus: ona ga ne moe smisliti, ni onu ratiku a jo manje glavatiku!
Sv. Augustin, De Civitate Dei/ O Dravi Bojoj, 14, 15, 2: libido ulciscendi. 117 . Bezi, Kransko savrenstvo, str. 218.
116

224

Majka se ivano ljuti i vie na malu to ne e da obuje vunene arape po ledu i snijegu, nego uzela prteno. Petnaestogodinji sin ljutito planuo na au to mu ne da auto poslije deset naveer, inae mu redovito daje do deset. Tata mu je inae policajac koji zna dokle petnaestogodinjak moe voziti po noi. Otac kripi zubima na sina to vozi 120 gdje je inae za normalne propisano samo 80 na sat. I onda njemu padne na vrat, na dep, na duu i na ivot, i padne prije njega u ledinu. U kakvoj sve izgubljenosti i srdbi otac udari dijete pa mu izbije oko, iupa uho, nagrdi mu lice ili iai ruku. ovjek u ljutini poini mahnitoriju prvoga reda za koju e se kajati cijeloga vijeka. Djevojka se naljutila na mladia koji ju je nakon tri godine drugovanja napustio. Ne samo da ne zaboravlja, nego i ne prata, ito ni u trenutku udaje za drugoga, pa ni na smrtnom asu, ak preivjela njezina srdba i u grobu, dola pred sv. Petra. to ti je, enska srdbo? Tek se tu stala odsrivati kad je vidjela da u vjenosti nema ni udaje ni enidbe. Blago onomu mladiu koji se takve neviene ljutice rijeio u prostoru i vremenu, i na vrijeme. Sveenik izie pred oltar s ministrantima od kojih jedan nosi kadionicu s vatrom i tamjanom. Kako se malomu kadioniaru dogodilo da mu se vatra izokrenula i sve po tepihu, to samo vrijedni ministranti znaju i umiju. A sveenik u svoj estini svojoj pred oltarom Srca Isusova opali malomu pljusku pred svim narodom Bojim. Mali se tako naljutio da vie nije nikada uao u tu crkvu, ak ni kada je odrastao. Vidi li ti jednu trenutanu ljutnju i sveeniku trenutanu nekontrolu i jednu trajnu srdbu i kontrolu ministrantovu da sluajno ne prijee crkveni prag? Znam jednoga koji kae da je naslijedio 100 % oeve srdbe, 100 % majine srditosti i on ima svoje prirodne ljutnje 100 %. Ali kae da mu se nema fajde ljutiti, opet ena radi po svome, a djeca po svome. 225

Strast srdbe ima dva vida: negativni i pozitivni. Negativni aspekt srditosti jest plamen ljudskih strasti ili oitovanje nezadovoljenih elja i projekata, osobito neprebolnih neuspjeha ili poraza. Pokazujemo drugima kako nam je skroz na skroz slabo sa ivanim sustavom. To se osobito vidi kad se srdimo ak i na one koji nisu ni luk jeli ni lukom mirisali. Srdba je gubljenje volana iz ruke i - ravno u zid. Ode i volan, i auto, i glava, samo zid na mjestu. Najtei uinak srdbe jest, dakle, gubitak kontrole nad samim sobom. Takva srdba zamrauje zdravu pamet, a oituje bolesne osjeaje i sustave. Nekada srdba toliko zahvati ovjeka da se pokae sav njegov gnjev, a ne primijeti se strahota same stvari zbog koje se ovjek naestio i sve oko sebe polomio. Takvi ljudi, kad se nasrde i ponu posljedino razbijati ega se dohvate, razlikuju se samo po tome to neki vie slie divljoj a drugi pitomoj rasrenoj ivotinji. Jedan je umni ovjek rekao ovu veliku ivotnu istinu: Oholost mi oduzima Boga. Zavist mi oduzima blinjega moga. Srdba mi oduzima mene samoga.118 I jest tako, ne treba ti uz ova tri glavna grijeha initi i druga etiri, jer si s ovo troje ve sve izgubio: i sebe, i blinjega svoga i dragoga Boga. Pozitivni vid srdbe. Srdba u Boga nije smutnja duha, nego sud kojim se namee kazna grijehu. Ovdje srdba izlazi ne iz raspaljena srca, nego iz uvrijeena uma ili razuma, koji sve kontrolira, a savreno i sama sebe nadzire. Zapravo, tko se ne zna pravo nasrditi, taj ne dri do sebe, do svoga ponosa i potenja, do svoje pravde i istine. Takav ne zna toliko puta ni svoje ljudsko dostojanstvo tititi pred onima koji ga omalovaavaju ili uope ne uvaavaju. A ako izgubi dostojanstvo, to ti je jo preostalo za obranu i ivot?
118

Hugo od sv. Viktora, u: Mille Savi, br. 3710.

226

Iz Grke i Rima
Stara je Grka poznavala jednu srditu Ksantipu, enu da Bog sauva. S njom se oenio filozof Sokrat (470.-399.) u svojoj 50. godini ivota, zato jer je vie elio imati sina negoli enu. Sve do te dobi drao se podalje od enske drge i enidbene veze. A kad bi ga neenjeni ljudi pitali to preporuuje: eniti se ili ne eniti se, on bi odgovarao: to god izabere, pokajat e se.119 Kad se on jedne veeri od svojih uenika vratio kui k eni, a nisu ga svi uenici zajedno ljutili koliko ona sama, ta Ksantipa, pa uo njezinu viku i tutnjavu po kui, nije smio ni pomoliti nosa unutra, na veeru. Ostao pred kuom sjedei i razmiljajui u kakve je jade upao. Kad ga je ona vidjela s prozora kako pred kuom onako mirno sjedi, s kata prolije po njemu punu kantu vode. On se malo strese i na to samo rekne: Koliko je grmjelo, malo je vode palo. On je na taj nain muki kontrolirano stiavao plamen enine estine. (Ve predosjeam pitanja s ove desne, enske strane). Grka i rimska mitologija ak je izmislila po jednu nad/ oblanu boicu koja je bila zaduena za srdbu: rimska boica Ira i grka boica Eta... One su rasplamsavale ili stiavale ljudsku strast srdbe, a nisu mogle kontrolirati ni stiati ni svoju vlastitu srditost. Rimski filozof Seneka napisao je djelo De ira, O srdbi. Evo nekoliko mudrih i istinitih: Srditost jest kratkotrajna ludost.120 Ako srditost ne moe pobijediti, ona e poeti tebe svladavati.121

119

Diogen Laercije, ivoti filozofa, 11, V, 33. L. A. Seneka, De ira, 1, 1, 2: Ira brevis est insania. 121 Isto, 2, 3, 11: Si vincere iram non potes, te illa incipit vincere.
120

227

Vrijeme je najbolji lijek za gnjev.122 Ima jedan zgodan princip koji se esto spominje: Sine ira et studio. Izrekao ga je rimski povjesniar Tacit,123 a znai: Bez srditosti i pristranosti. To je ideal, a znamo kakav je real, tj. konkretno pisanje povijesti, pogotovo novije: i pristrano, i strastveno, i nepravedno, i neistinito. Pa jedan udbenik izaziva drugi, jedna povijesna itanka drugu.

Stari Zavjet
Sveti pisac prenosi nam kako dragi Bog zna planuti silnom srdbom kada su povrijeena njegova boanska prava i pravda. Na slian nain i ovjek se rasrdi kada vidi da je zakinut u svojim ljudskim pravima. Mojsije silazi sa Sinaja, vidi to su Izraeliani uradili sa zlatnim teletom i razbija Ploe Zakona ili Deset Bojih zapovijedi. Pograbi tele koje bijahu napravili, spali ga ognjem pred njihovim oima i u prah ga satre. Onda prah razbaca po vodi i natjera Izraelce da je piju (Izl 32). Osim toga, Mojsije je, onako ljutit, naredio da se pobije 3000 ljudi odgovornih za zloin idolopoklonstva. Zapovjedio je levitima da sve krivce posmiu pred njegovim oima, da se zlu stane u kraj. I bi tako. Kakva je to estoka ljutina... Bog mu je tu srditost uvaio i oprostio, jer je njome branio Boju ast i zakon. Bog - Jahve Mojsiju nareuje da oklee druge dvije Kamene ploe kao i prijanje (Izl 34,1-4). Zaista izjeda nas tvoja srdba, i zbunjuje ljutina tvoja, vie i moli psalmist (Ps 90,7).
Isto, 3, 12: Maximum remedium irae dilatio est. P. C. Tacit, Annales ab excessu Divi Augusti, I, 1: Odluio je pisati povijest rimskih careva sine ira et studio (bez strastvenosti i pristranosti), ali to ne znai da je to i uspio. Publije Kornelije Tacit, rimski povjesniar, ivio je od 55. do 120. god.
123 122

228

Isus ljutit u Hramu

Kad je Isus vidio to rade trgovci robe i mjenjai love u Hramu, tj. da na raun religije iskoritavaju jadne ljude, profitiraju za svoje trgovake interese, spleo je od ueta bi i uzeo ga u desnicu, zafijuknuo iznad glava, sijevnuo oima i sve potjerao iz hramskoga predvorja zajedno s ovcama i volovima: Nosite to odavde i ne inite od kue Boje kuu trgovaku (Iv 3,16). Ljudi su bjeali ispred srdbe Isusove. I nitko da ga u tome trenutku zaustavi i upita to to radi. Ta je ljutina bila znak obrane boanskoga dostojanstva, izraz uvanja Boje asti i kue, a ne gubljenje kontrole. Uenici se prisjetie da je pisano: Izjeda me revnost za Dom tvoj. Isus je i u tom sluaju bio savreno svjestan to ini, bio je krotka, blaga i ponizna srca. Vie puta rei e se za Isusa kako je bio srdit. Svaki put radi se o zatiti Boje slave i Boje pravde, koju brani svom otrinom ljudskoga oka i lica, i svoga boanskoga srca, pred okorjelou ljudskoga srca: srdito ih oinu pogledom (Mk 3,5), definira evanelist Isusov stav prema farizejskim nepravdama i zloupotrebama Bojega zakona i imena. U tom je njegovu pogledu sve skupljeno. Isus zabranjuje srditost u negativnom smislu. Kae ne samo da ne ubijamo, nego da se ni ne ljutimo na brata svoga (Mt 6,22). Ba zato to ljutnja moe izazvati grijeh, gubitak pameti, teke posljedice. On zabranjuje srditost iz koje se drugoga ubija jezikom ili maem. Sv. Pavao poruuje: Srdite se, ali ne grijeite! Sunce nek ne zae nad vaom srdbom i ne dajte mjesta avlu (Ef 4,26). Srdite se, to znai srdnja sama po sebi kao osjeaj uvrijeenosti nije grijeh. Ali, kako vrlo lako i vrlo brzo srdba moe i zna prijei u pravi i veliki grijeh, stoga apostolova poruka: ali ne grijeite! Odsrditi se to prije ako ste se sluajno naljutili. Da srdba ne zanoa kod vas. Zato? Zato jer ete dati mjesta avlu! A 229

pogotovo e se gledati to prije odljutiti, ako je tvoja pravedna ljutnja proizvela pozitivan uinak u dotinoj osobi.

Novi svijet sa starim srdbama

Nita se nije promijenio ovjek u tijeku stoljea i tisuljea. Istu srdbu nosi u svojim venama i onaj moderni, kao i onaj antikni. Evo jednoga katastrofalnoga primjera ljudske srditosti iz modernih vremena.

Prvi svjetski rat

Ljutiti Gavrilo Princip iz Mlade Bosne, nakon to je potajno pohodio London i Pariz, pruio je buket cvijea razdraganom nadvojvodi Franji Ferdinandu Habsburkomu, austro-ugarskomu prijestolonasljedniku, u Sarajevu, ba na Principovu mostu, na pravoslavni Vidovdan, 28. lipnja 1914., a iz buketa kuburom u elo. Ubijen Ferdinand, ubijena mu gospoa Sofija, nosea. Na smrt rasrena Austro-Ugarska Monarhija predala 23. srpnja srpskoj vladi u Beogradu ultimatum da austrijski istraiteljski organi vode istragu na srpskom tlu o sarajevskom atentatu. Srdita i uvrijeena Srbija glatko odbila ultimatum. Rasplamsala i razjarena Austro-Ugarska 28. srpnja, stalno smo u 1914. god., navijestila rat razljuenoj Srbiji. Pobjenjela Njemaka, uz gnjevnu Austro-Ugarsku u Trojnom savezu (s Italijom) ili Centralnim silama, 1. kolovoza objavila rat namrgoenoj Rusiji, a 3. kolovoza i ogorenoj Francuskoj. Naprasita i uspaljena Velika Britanija 4. kolovoza proglasila rat goropadnoj Njemakoj, koja je pogazila suverenitet bijedne Belgije.

230

Mala jarosna Crna Gora 5. kolovoza propela se na zadnje noge protiv raskriljena austro-ugarskoga orla, koji je objavio rat pomamljenoj Rusiji. Nestrpljivi Japan 23. kolovoza pridruio se Saveznicima ili Antanti i preoteo neke njemake posjede na Dalekom istoku. Rasrenim Centralnim silama 29. listopada prikljuila se razdraena Turska. Prgava Italija 23. svibnja 1915. izdala Centralne sile i Londonskim ugovorom prekopala se na stranu Saveznika da dobije sunanu Dalmaciju. Centralnim se silama 14. listopada 1915. pridruila ogorena Bugarska i udarila na uzavrelu Srbiju. Ozlojeena Rumunjska ula je 28. kolovoza 1916. na stranu bijesnih Saveznika. uljive Sjedinjene Amerike Drave stavile se na stranu Saveznika 6. travnja 1917. U lipnju te iste godine na stranu ljutitih Saveznika stala je i razljuena Grka. etverogodinji rat zavrio je kapitulacijom poivanjene Njemake, 11. studenoga 1918. Hajdemo sada pokupiti rezultate. U prvoj svjetskoj klaonici sudjelovalo je 36 srditih drava. Za ratne je izdatke potroeno oko 200 milijardi ljutih dolara. Ukupno je mobilizirano oko 65 milijuna gnjevnih ljudi. Od toga je poginulo oko osam i pol milijuna tunih osoba. Isto ih je toliko zarobljenih i nestalih. Plus 21 milijun ljuto ranjenih. To jest, oko 37,5 milijuna poklanih, ranjenih, zarobljenih i nestalih. Jesi li zapamtio prvu reenicu toga rata: Ljutiti Gavrilo Princip... Kao kad malom ibicom zapali amazonske praume koje godinama gore a ne sagorijevaju. Nitko se nije opametio i 231

odljutio, nego se jo vie nasrdio i tako otpoeo Drugi svjetski rat.

Sudnji dan
Sv. Ivan u knjizi Otkrivenja (16,1-18) spominje Sedam anela sa Sedam aa srdbe Boje: Hajdete, izlijte sedam aa gnjeva Bojega na zemlju! Prva aa izlivena je na zemlju, i pojavi se ir koban i bolan. Drugu au aneo izli na more i ono posta krv te izginu sve ivo u moru. Trei izli au na rijeke i izvore voda. etvrti izli au na Sunce koje je egom i ognjem palilo ljude, ali su ljudi svejednako hulili. Peti izli au na prijestolje Zvijeri. Ljudi su grizli jezike od muke i hulili Boga nebeskoga zbog muka i ireva, ali se ne obratie od djela svojih. esti izli au na Eufrat, rijeku veliku... Sedmi aneo izli au gnjeva na zrak. I udarie munje i glasovi i gromovi i nasta potres velik... Spomenu se Bog Babilona velikoga da mu dade piti iz ae vina gnjevne srdbe Boje.

Himan iz srednjega vijeka za budui sud i vijek

Jedan od velianstvenih i potresnih latinskih himana koji molimo napose posljednjega tjedna u crkvenoj godini, ponekada u misama za pokojne, himan zavrnoga obrauna Bojega nakon svega jada i rada ljudskoga, jest: Dies irae, dies illa - U dan onaj, u dan gnjeva. Osim talijanskoga prostora, ne zna se tomu himnu ni autor, ni mjesto, ni vrijeme postanka. Ima prijepisa pojedinih strofa ak iz 12. st., a svojim sadrajem i izraajem podsjea na odreeni ritam iz 8.-9. st., sve povezano s prorokom literaturom. Vidi Sofoniju (1,14-16). 232

Uostalom itav srednji vijek bio je obuzet idejom Sudnjega dana: u pjesmi, u slici, u skulpturi. Moda je tijekom vremena ovaj himan dopunjavan i konano dovren u 13. st.124 Opisuje se posljednji dan suda: boanski stav pravde i presude, ljudski stav nevolje i bijede. ovjekovo iskreno kajanje pred rasrenim i pravednim Bogom, molitva za Boje milosre, za spasenje, podsjeaj na Isusovo djelo, smrt, uskrsnue, pratanje, na krini i uskrsni put, da ne bude uzalud! Na hrvatski je jezik himan prekrasno prepjevao isusovac Milan Paveli. Donosimo i hrvatski prijevod i latinski izvornik. U dan onaj, u dan gnjeva Ognjem svijet e sav da sijeva: Sa Sibilom David pjeva. Kolik strah e na sve pasti, Kada Sudac s vinjom vlasti, Doe pretrest ljudske strasti! S trublje udan zvuk romoni, U sva groblja bude roni I pred prijesto mrtve goni. Smrt i narav zadivljene Motre ljude oivljene, Na sud Boji sakupljene. Otvara se knjiga jad, Knjiga grjena ljudskog rada, to e vagnut biti sada. Dies irae, dies illa: solvet saeclum in favilla Teste David cum Sibylla. Quantus tremor est futurus, quando Iudex est venturus cuncta stricte discussurus! Tuba mirum spargens sonum Per sepulcra regionum, Coget omnes ante thronum. Mors stupebit et natura cum resurget creatura Iudicanti responsura. Liber scriptus proferetur in quo totum continetur Unde mundus iudicetur.

124

Dies irae, u: Enciclopedia Cattolica, IV, Vatikan, 1950., str. 1576-

1577.

233

Kada Sudac sudit stane, Sve e tajne biti znane, Sve grjehote pokarane.

Iudex ergo cum sedebit quicquid latet apparebit; Nil inultum remanebit.

to u jadan tada zborit? Quid sum miser tunc dicturus, Komu u se zagovorit, quem patronum rogaturus, Gdje i dobre strah e morit? cum vix iustus sit securus? Kralju strane veliine, Daju spas ko dar s visine Spasi mene, pun miline! Sjeti se, o Spase mio, Da si za me putnik bio, Ne daj mi u paklu dio. Itui me trudan hda, Spasenje mi kriem poda, Zar da bude to bez ploda? Vinji Sue, pravdo stroga, Sagrjeenja prosti mnoga Prije dana osvetnoga. Uzdiem ko krivac hudi, Grijeh mi stidom lice rudi, Dru prosim: ne osudi! Grjenicu si opravdao, Raj zloincu obeao Pa i meni nadu dao. Molitva mi nema moi, Al ti blag si, ne daj poi U plam vjeni mojoj zloi. 234 Rex tremendae maiestatis, qui salvandos salvas gratis, Salva me, fons pietatis. Recordare, Iesu pie quod sum causa tuae viae Ne me perdas illa die. Quaerens me sedisti lassus, redemisti crucem passus; Tantus labor non sit cassus. Iuste Iudex ultionis, donum fac remissionis Ante diem rationis. Ingemisco tamquam reus, culpa rubet vultus meus; Supplicanti parce, Deus. Peccatricem qui solvisti et latronem exaudisti, Mihi quoque spem dedisti. Preces meae non sunt dignae sed tu, bonus, fac benigne Ne perenni cremer igne.

K ovcama me svojim kreni, Meu jarad ne daj meni, S desne strane mene djeni.

Inter oves locum praesta et ab haedis me sequestra Statuens in parte dextra.

Kad potrese grjenim svijetom, Confutatis maledictis Plamenu ga preda kletom, flammis acribus addictis Zovni mene s vojskom svetom. Voca me cum benedictis. Molim u svoj snienosti, Srca puna skruenosti: Daj mi umrijet u milosti. Avaj dana suz, straha, Kada grjeni stvor iz praha Poe k Sudu posljednjemu! Slatki Spase, prosti njemu! Spase blagi, ti nas vodi U dvor svetih nebesnika, U zbor sretnih blaenika. Amen.125 Oro supplex et acclinis cor contritum quasi cinis Gere curam mei finis. Lacrimosa Dies illa, qua resurget ex favilla Iudicandus homo reus: Huic ergo parce, Deus. O tu, Deus maietatis, alme candor Trinitatis Nos coniunge cum beatis.

Terapija
Najbolji lijek protiv srdbe jesi ti sam, tvoja volja i jakost, odluka i, razumije se, Boja pomo. Okani se srdbe koja die ivce a ne rjeava probleme. Srdba se ekonomski ne isplati. Protiv poroka srditosti najlake e se boriti i s milou Duhova dara pobonosti pobijediti tako da svojoj desetgoM. Paveli (preveo), Zagreb, 21945., str. 115-117. Umjesto rije Marija ovdje je napisana grjenica, kao to stoji i u izvorniku. Takoer je posljednji stih neto drukiji u izvorniku.
125

235

dinjoj keri, ako ti razbije au, ljutito ne ofija amarinu, jer e je ubiti ko muhu, nego joj dadne sitnia i spremi je u trgovinu da kupi novu au. A ona, vraajui se kui, padne i razbije i tu novu au. Ti e je onda uzeti za ruku i poi zajedno s njom u trgovinu gdje e ona ponovno kupiti au. Pa e uzeti u naruje nju, a ona u naruje au, i tako ete doi doma. Tu e joj mirno i bez ljutnje rei: Mala, jesi li ti vidjela koliko ti trza tatine ivce, a koliko tvoj tata ima ivaca, jer ih uva za tvoje kasnije godine da izdri kada se ti dadne niz ulicu a drugi budu razbijali tebe drogom i drugim nemoralom o cestu kao ti danas one dvije ae. Moda e mala zapamtiti da ima dobra, strpljiva oca, oca krotka i ponizna srca, a ne srdita i izbezumljena goropadnika u kui. I moda e se bolje popraviti i odgojiti na takav nain, nego oevom goropadnou i bjesnilom. Onomu srditomu, ljutitomu, uvrijeenomu, koji je planuo ko grom, koji ne zna vie ni to zbori, ni kako pogruje nebo i psuje zemlju, kako lomi gromove i grobove, sastavlja sve ivo oko sebe, tue kunu eljad, tko njemu moe stati u kraj i strastima njegovim osim utljive i neumoljive smrti, koja se zavue u kuu, pod gunjine, pod kou i rastavi mu duu od tijela, bez pozdrava i oprotaja s njime? U asoslovu molimo protiv strasti srdbe ili gnjeva: Daleko od nas svako zlo, Oholost, srdba, prijevara Daleko od nas pohlepa, Taj korijen hudi zlima svim.126 Sve elje i sav nam gnjev Saezi svetim plamenom, Da ginu rune poude, A tijelo budno ostane.127

126 127

asoslov, etvrtak, iz himna Slube itanja. asoslov, subota, iz himna Slube itanja.

236

II. SJAJ POBONOSTI

Zaista je nepotpuno i nepravedno to se u naem svakodnevnom govoru pojam pobonost pridaje uglavnom odreenim pobonjakim osobama, posebno enama, i pobonim prvopriesnicima. A nije tako. Pobonost je poseban dar Duha Svetoga, primljen i prakticiran kao nain ili stil ivota. Petar je apostol krtavao na oprotenje grijeha i ujedno dijelio svetu potvrdu: ...primit ete dar, Svetoga Duha (Dj 2,38).

Naziv
Pobonost ili pietas kao dar Duha Svetoga jest mnogo, mnogo vie od sklopljenih ruku u moljenju, sputenih oiju u razmatranju, savijenih koljena u kleanju, s krunicom u rairenim rukama i s glasnom Zdravo Marijom. Sve to i mnogoega drugoga ulazi u vanjske izraze unutarnje pobonosti. Ali se time ne moe ni blizu iscrpsti i opisati sama pobonost kao ljudski stav prema Bogu i nebeski dar Duha Bojega ovjeku. Dar pobonosti ili bogoljubnosti znai sinovsku odanost i ljubav prema Bogu kao svomu Ocu: ...primiste Duha posinstva u kojem kliemo: Abba! Oe! (Dj 8,15). A onda oznauje ljubav punu potovanja prema drugima. Prava bogoljubnost je uvijek istodobno i ovjekoljubnost (svi smo braa i djeca istoga Oca).128
128

. Bezi, Kransko savrenstvo, str. 140.

237

Zato stavljamo dar pobonosti nasuprot porivu srditosti? Zato to se poboan ovjek ne e nikada naljutiti na krivu osobu, na krivom mjestu, zbog krive stvari, u krivo vrijeme, iz krivih razloga. Ako je sve na pravom mjestu i iz pravih razloga, onda srdnja moe oznaavati promaknue ljudskoga dostojanstva i obranu prave i zdrave pobonosti. Rekli smo da je Isus svojom boanskom srditou u Hramu zbog oskvrnua kue Boje ouvao i zadrao svoj duboki i iskreni stav pobonosti prema Ocu nebeskomu.

Tko ima dar pobonosti?

U brojnim biblijskim knjigama pobonost je istoznanica za bogosluje, bogotovlje, za religiju, za povezanost s Bogom, za sav vjerniki ivot. Poboan jest jednako vjeran i odan Bogu, posluan i pokoran njegovu vjenom zakonu i nauku, religiozan u najuzvienijem smislu rijei. Poboan je onaj ovjek koji se ravna po Bogu, po Bojim zapovijedima, po Bojem inu i nainu. Svjestan je da toga ne moe initi bez Boje pomoi i isproena nebeskoga dara, koji je odozgor, od Oca svjetlil (Jak 1,17). Pobona ili vjerna osoba zna, ovo sada govori sv. Jakov: ... ako tko vri sav Zakon, a pogrijei samo u jednome, postaje krivac za sve. Jer onaj koji je rekao: Ne ini preljuba! - rekao je i: Ne ubij! Ako ne uini preljuba, a ubije, postaje prijestupnik Zakona (Jak 2,10-11). Poboan je, dakle, onaj koji obdrava sav zakon Boji, od prve do posljednje rijei, uvjeren da je svaka zapovijed dana na duno opsluivanje radi cjelovita ljudskoga rasta i spasa. 238

Pravi i poboni vjernik vjeruje i opsluuje dvije temeljne i vjene istine prave vjere: prvo, da postoji mudri i svemoni Bog, Stvoritelj svega i drugo da je Bog na svome vjenom suditu Sudac svakomu ovjeku, tj. da dobro nagrauje, a zlo kanjava (Heb 11,6). Poboan je onaj koji nikada ne gubi iz vida da e biti suen za sve svoje rijei, elje, misli i djela. I zato se u ivotu ponaa religiozno, po/bono, sukladno Bojemu planu. ovjek se pravom pobonou suobliuje Bogu, zna, misli i govori po Boju, radi po Boju, stoga ivotno po/boan, a ne ivi kao ne/zna/boac ili bez/boac! Primijenimo to na pojedine Boje zapovijedi. Bog jedini. Poboan, dakle, nikada ne stavlja na Prijestolje Boje ni sebe, ni drugoga ovjeka, nego samo Boga. I dobro zna da je Prva Boja zapovijed na prvome mjestu! I da je nedotaknjiva i nezamjenljiva. Ime. Moda se rijetko gdje u ivotu vidi takav izraz pobonosti kao na jeziku, organu nae komunikacije. Tako, ako tko misli da tuje Boga, a ne obuzdava jezika svoga, njegova je pobonost bez ikakve vrijednosti (Jak 1,26). Onaj tko se, ne daj Boe, ruga Bogu i blati i uzalud izgovara njegovo sveto Ime, protiv Druge Boje zapovijedi, taj je pravi bez/boac! Po/bona dua dobro pazi da iz njezinih usta nikakva zla rije ne izae. Nedjelja - Misa. Onaj koji je doao u crkvu i negdje na koru ili u dnu crkve za vrijeme cijele svete mise zadirkuje druge, dobacuje besmislice, komentira rijei s oltara, osobito iz propovijedi, pa vidi i sam da to nije po/boan momak, nego bez/bonik, koji ne slavi Dana Gospodnjega. Roditelji. Onaj koji ismijava svoje roditelje kao zamjenike Boje u ljudskom i vjerskom odgoju, i ruga im se zato to mu govore i stalno tuku luk na glavi o koristi zdrave ivotne pobonosti, o potovanju svih Deset Bojih zapovijedi, o potrebi svete ispovijedi, o nedjeljnoj dunosti, taj ivi i radi bez/bono ili protu/bono. 239

ivot. Onaj koji ne potuje dar ivota od zaetka do svretka, uei i inei zloinake pobaaje i eutanazije, taj je udario na temeljni Boji zakon, a ne samo protiv Pete Boje zapovijedi. Spolnost. Onaj koji ne potuje ni svoj ni tui tjelesni integritet nego zloupotrebljava i svoju i tuu tjelesnu spolnost, taj je bezboac i zlikovac, pobunjenik protiv este i Devete Boje zapovijedi. Imovina. Tko gazi tue vlasnitvo i krade, taj nema Boje misli u sebi. Istina. Tko lae tako da drugomu kodi i za ovaj i za drugi svijet, taj je slian ocu lai, a ne Bogu istine. Pobonost obuhvaa i ukljuuje suzbijanje svih sedam glavnih poriva i njegovanje svih sedam darova Duha Bojega. Navodimo samo iz Poslanice sv. Jakova to suzbijanje glavnih poroka i grijeha. Protiv oholosti: Bog se protivi oholima, a poniznima daje milost (Jak 4,4). Protiv lakomosti: Strastveno udite, i ne moete postii? Tada se borite i ratujete (Jak 4,2). Protiv bludnosti: Preljubnike due, zar ne znate da je prijateljstvo prema svijetu neprijateljstvo prema Bogu? (Jak 4,4). Protiv zavisti: Gdje je zavist i sebinost, ondje je javni nered i svaka vrsta zla djela (Jak 3,16). Protiv srditosti: ovjeja srdba ne ini to je pred Bogom pravedno (Jak 1,20). Protiv lijenosti: Tko moe dobro initi, a ne ini, poinja grijeh (Jak 4,17). Poboan vjernik zna da za kajanje zbog svojih zlih misli, htijenja, govora i ina, zadobiva milost Bojega oprotenja. Ako se jedan sveenik u svojoj upi raduje kad vidi one zdravo pobone, koji su po Bogu, i u Crkvi i u drutvu, koji dre do Bojih zakona, koji ih ne samo znaju napamet i ispu240

njavaju do jednoga, nego i druge ue tomu, onda on njeguje dar pobonosti kao najljepi poklon Bojih nebesa. Biskup prigodom dijeljenja svete krizme kae kandidatu: Primi peat dara Duha Svetoga! Nije to samo jedan dar. Nego njih svih sedam, cijela darovnica. A jedan je od tih darova i pobonost. Time mu govori: Ne budi, sinko, bezboan, nego poboan! Ne budi neznaboac, nego znalac Boga i vritelj Bojega zakona. Ne ivi bez Boga, jer e te vrag zavesti! Komu su usta puna zazivanja avla, i srce e mu uskoro biti puno avletine. Otvorio je srce, mozak, duu i usta sotonskoj sili, koju upravo Duh Boji odgoni, ako ga se iskreno zamoli. Tko je u dui i u srcu poboan, on e to u crkvi pokazati i u vanjskoj smjernosti: na nogama uspravan, a ne iskrivljen; s rukama na prsima, a ne straga, na leima i u depovima; s oima na oltaru, a ne zvjerkajui po crkvi; pa i kad sjedi, pobono sjedi, a ne nogu preko noge kao pod odrinom. Uvijek, dakle, otvorena uha, probuena duha, napeta uma, skladna stava.

241

DIJALOG
Rije materinski dolazi od toga to mater mnogo vie pria od ae? I od toga. Ali puno vie od toga to ti s mamom mnogo vie pria nego s tatom, pa od nje mnogo vie uje i naui: ona je puno strpljivija, paljivija i uiteljskija. Je li srditost vei grijeh nasilnom pijanom ovjeku ili onomu tko ga trpi? Vei je grijeh pijanom ovjeku, jer mu je srditost drugi glavni grijeh, pijanstvo mu je prvi. A onomu tko pijana trpi, moe uope ne biti grijeh sama srditost zbog pijanstva u kui, samo je pitanje hoe li takav srditou rijeiti problem pijana eljadeta. Koliko se srdba moe opravdati dananjom situacijom u drutvu? Danas je, ini mi se, sve vie ivanih? Za ivanost ovjek nije toliko kriv, ako to tako doe. Ali za pijanstvo jest kriv, jer to trai, hoe, poputa i stropota se u jarak. Kaemo da se klin klinom izbija. Izgleda da to ne vrijedi za srdbu? Ne vrijedi uvijek. Nekada se mnogo vie moe medom negoli octom. Ali nekada treba i octa, samo s mjerom. Je li ipka izila iz raja (ako se upotrijebi pravilno i umjereno)? Ne stoji u Svetom Pismu da je ipka ili iba izila iz raja. Ali ima neto slino: ...iba i ukor uvijek su mudrost (Sir 22,6). 242

U Poslanici Hebrejima: Jer, koga Gospodin ljubi, onoga i stegom odgaja, iba sina koga voli (12,6). Sv. Pavao zna priprijetiti i ipkom: to elite? Da k vama doem sa ibom...? (1 Kor 4,21). Stoga, ako se iba upotrijebi pravilno i umjereno, vodi u raj, pa makar i ne izala iz raja. Izvor moje srditosti jest u tome to jedna od mojih cimerica uporno ne potuje kuna pravila. Kako u se postaviti i rijeiti taj problem? Vi druge cimerice, koje potujete kuna pravila, izglasujte i iskljuite tu neposlunu iz svoga drutva. Demokratski. Neka se naui potovati kuu i kuna pravila. Kako e sutra zasnovati obitelj i uzdravati kuu! Kad netko vrijea nae dostojanstvo je li bolje preutjeti a dati mu do znanja da nije u pravu ili mu odmah rei pred svima (ako mu nije prvi put da nas vrijea)? Ocijenit e u konkretnom sluaju. Nekada je bolje odutjeti, jer je i utnja jaka poruka. Drugi e put uzvratiti, potujui mu dostojanstvo, a kritizirajui njegov postupak vrijeanja. Je li bolje u srdbi izbaciti i rei to te titi i biti miran ili nakupljati u sebi? Ima nas koji ne moemo u sebi drati pa planemo, eksplodiramo. A ima ih koji dre u sebi, pa ugrauju by-passe. Je li Sokrat popio otrov radi Ksantipe ili istine? Sokrat je optuen da kvari mlade i ui bezbonost, tj. ui mlade razmiljati i da ne tuje bogove kako ih je tovala Atena. Traio je istinu i vodio je druge k istini. Ljudi se nisu dali, voljeli su vie la nego istinu, i osudili su Sokrata na smrt. On je u neku ruku muenik istine.

243

Ako nekoga utnjom razljutimo jo vie, nije li to grijeh? Ako treba govoriti i od tebe se oekuje da govori, a uti, onda oito neto nije u redu, ini uvredu. Nekada je manji grijeh utnja, nego rjeita uvreda. Da li je ono biblijsko: ena neka uti na sastancima ili ena neka bude podlona mukarcu primjenjivo za dananje doba? to Vi mislite o tome? Ono na sastancima znai na svetim obredima, na misi. Stoga je to dobra poruka i preporuka. A o podlonosti, vidi togod u psihologiji i ondanjoj i sadanjoj. Rekli ste: Dar je Gospodnji ena utljiva. Je li i to Sveto Pismo? Jest. Vidi Knjigu Sirahovu 26,14.

244

NIZBRDICA LIJENOSTI I UZBRDICA BOGOBOJAZNOSTI

I. ZLO LIJENOSTI
Bi li ti mogao sluajno pogoditi odakle je ova neobina uzreica i usporedba; lijepo mi neugodno to itati, ako e mi vjerovati: Lijenina je slian hrpi balege: tko ga dirne, otresa ruku? Teko e pogoditi. To je napisao starozavjetni mudrac po imenu Sirah (22,2). Moe misliti s ime Sveto Pismo usporeuje ljenurinu - s baleinom!

Pojmovlje i nazivlje
Lijen izvorno, praslavenski, znai miran, tih, spor. Ali ovdje je daleko, daleko gore i burnije. Lijen je onaj koji se ne voli podvrgavati radu, koji voli cio dan gubiti ili stalno dangubiti. Lijeninu na hrvatskom i na susjednim dohrvatskim jezicima jo nazivaju, osim ove starozavjetne usporedbe, takoer i ovim pojmovima: ljenura, lentuga, lijentina, ljenast, ljenav, lijenac, ljenivac, ljenostan, ljenostivan. Inae drugi uhodani i posve neuinkoviti izrazi za pravoga ljenugu jesu: bezvoljan, danguba, trom, dembelija, dokoliar, mlohav, mlitav, mlak, nemaran, nehajan, nepokretan, neradin, pospanac, mrtav, pu, trutina, kornjaa, zgubidan. Lijenost, na latinskom pigritia, u svakome jeziku na svijetu ima ovakvu hrpu gadnih termina, sinonima, jednoznanica i dvoznanica. Svakako ne ispod 20, kao na primjer talijanski

247

pigro129 ili engleski lazy.130 E sad moe misliti koliko itavi narodi, koje bije glas s lijenosti, imaju takvih pojmova za svoje nacionalne lanove, pripadnike. Lijena je osoba koja je, to po prirodi to po navici i nauci, sklona nita ne raditi, nikada nita ne odluiti, nikuda se ne kretati, nikakve akcije ne poduzimati. Pa zar ima takvih? Ima. Na lijenost se moe gledati kao na dosadu s obzirom na duhovna dobra, i odatle mlitavost da se vre kreposti zbog moguih napora i potekoa. Zato je to opa mana koja udara na kreposti i vrline. Kad se time kre Boje zapovijedi, to je teki grijeh. Gadiluk je vidjeti mukarca neradina, lijeninu. A jo je vea grdoba vidjeti curu ljenuru. Kranski pisac ovako opisuje lijeninu: Trai uitak bez truda. Ukazuje se kao nemar, tromost i mlitavost u vrenju dunost. Izbjegava umor, trud, svladavanje. Zazire od promjena, napretka i rtava. Moe se oitovati kao tjelesna ili duhovna lijenost, redovito kao oboje. Oduvijek su govorili uitelji duhovnoga ivota: ako tko ne zna sam sebi nai posla, nai e mu ga avao.131

129 Na primjer, talijanski: pigro, accidioso, indolente, ignavo, lento, vile, addormentato, inerte, infingardo, neghitoso, tiepido, negligente, poltrone, tardo, torpido, fiaccone, polentone, sonnacchioso, tardivo, fannullone, marmotta, fuggifatica... F. Palazzi, Novissimo dizionario della lingua italiana, Milano 1957., str. 839. 130 Vidi u: Rogets Thesaurus, Aylesbury, 1970., rije: Inactivity, br. 679. 131 . Bezi, Kransko savrenstvo, str. 216.

248

Raspoznavanje lijenosti
Mama ne da na sina jedinca da je lijen, Boe zakloni! Nego? Nego spor. uj, spor? Spor! Da je bar spor! Nego dobrano sporan i skoran. Nije ba posve lijen, jer bi to bila uvreda za mamino mileno, nego on je prilijen, zalijenio se mami, pa ga po licu malo pogladi i milo pomiluje, podigne mu malo ona dva uperka koja od lijenosti ni da zaelja. Inae talent do plafona, veli mu razdragana mati, ali genije gnjije u podrumu prilijenosti i nerada. Da on nije sluajno i antitalent i antiradnik, i zabuant i prevarant? Lijena je ona uenica koja ima i sposobnosti u glavi i mogunosti u kui i u koli, ali posve zapustila knjigu, a sva se upustila u drugu ludu brigu, i propada li, propada. Lijen je i neodgovoran onaj student koji bi bez vee koliine znoja mogao istiti godinu za godinom, ali on se radikalno ulijenio i nagoni radina oca da ga na sveuilitu koluje deset izvanrednih umjesto pet redovnih godina. On roditeljima tumai da je to izvanredno doista neto - izvanredno. Student dolazi od latinske rijei: studeo, studere, odatle particip prezenta: studens, studentis, a znai: nastojati, truditi se, uiti, njegovati, nauiti, eznuti, prouiti, produpsti, primijeniti, paziti, teiti, traiti, eljeti, zagovarati, voljeti, obraivati, htjeti, zanimati se, ralaniti, raditi, studirati... Sve samo ne ljenariti. Student znai radnik, trudbenik, a ne ljenarnik! Lijen je onaj otac koji nita ne priskrbljuje svojoj djeci jer mu je iz ponienja oputiti opanke, a on umilja da bi trebao voziti avion na liniji Moskva - Rim. Iz lijenosti ne e momak ili djevojka da ode nedjeljom na svetu misu ili boinu ispovijed. Poseban je to grijeh kad se protivi Bojoj ljubavi, kad treba prijateljstvo s Bogom njegovati, a oni od svega toga bjee. Za taj bijeg imaju snage. Nije im teko ni dosadno bjeati.

249

Lijen je onaj sveenik kojemu je zaraslo u vrtu, prokinjava na krovu, prljavo u kui, neuredno na stolu, ne mirie nego zaudara u kuhinji, tuno na oltaru. Kako ne e kad je zaputen u dui i njeguje strast lijenosti. On misli to mu je propovijed kraa, to je bolja. Pa mu onda i njegovi mladi zahvaljuju na svakoj rijei koju ne e izgovoriti u crkvi. Umjesto da u svemu svetu liturgiju uini evaneoski zanimljivom, estetskim doivljajem vjernika, on je u svemu skrati i osakati. Zbog svoje kanjive lijenosti. Lijen je onaj narod koji misli da zemlja nije stvorena da iz nje, posredno ili neposredno, izvlai vino, vodu, mlijeko, brano, voe, povre, ulje, rakiju, eer, med, a iz mora samo ribu i sol. A ipak ljudi prepustili zemlju korovu, krabutini, divljoj travi, drai i sjekavici. Kako to ti misli da e Bog blagosloviti taj narod i tu zemlju? Tko je lijen, ne trai posla. Ne: ne nalazi, nego ne trai. Znam jednoga oca, poduzetnika, je li u Hercegovini ili izvan Hercegovine, ne pitaj, koji je ovako lijeio lijenost svoga jedinca ljenivca. A reci ti meni, molim te, je li to prava metoda i uinkovita terapija? Zamolio je taj otac jednoga svoga poslovnoga kolegu, direktora hotela u jednome naem Gradcu na moru, da preko ljeta u svoje turistiko poduzee zaposli njegova sina da kao neto radi, da bude kao zaposlen, zar da e se malo i prihvatiti posla. A otac tomu direktoru odmah daje dvije mjesene plae, koje e on, direktor, ne kazujui odakle je to, predati sinu njegovu kao zaraevinu na kraju radnoga mjeseca. Pa ili taj student, bio je sveuilitarac, ne srednjokolarac, radio ili ne radio, direktor e mu dati ainu mjeseninu da studoa barem okusi to je to hotelska sezona rada, i sezonska plaa i zarada! Ma kakvi! Treega dana sin napustio i tanjure, i zdjele, i kupanje, i sunanje, i osiguranje, i plau, i hotel. I, ne budi lijen, pobjegne. Kae: Ne bi konj izdro! Zavrno pitanje: Je li otac izlijeio sina lijenca? Kako e ga izlijeiti kad sin sebe usporeuje s konjem! (A bolja bi bila usporedba s mazgom!). 250

Da ispriamo priu do kraja. Onda je ovaj direktor pokuao dati svoga vlastitoga lijenoga sina ovomu poduzetniku na vjebanje u radu, ali odluni sin nije htio ni pokuati! Taj ti lijeni, neradnik, nema nikakva plana ni programa, ni kurikularnih koncepcija, ni rada, ni ara, ni elje za radom i redom. Niti bi ga tko pokrenuo s mjesta, iz gostionice, iz kue ili s kreveta da nije nenadane i neizbjene duozovke smrti, koja ga ak mirno ostavi na krevetu, a uzme mu duu i s njom ravno na sudite Boje? Zli i lijeni slugo, evo ti na!

Stari zavjet o lijeninama

Knjiga Izreka ima svu silu uzreica, ito izreenih u obliku fantastinih kontrasta ili suprotnosti. Na primjer: Lijena ruka ovjeka osiromauje, a marljiva ga obogauje (10,4). Uzaludna je udnja lijenine, a ispunit e se elja marljivine (13,4). Lijenost navlai ovjeku dubok san, i nemarna dua gladuje (19,15). Lijenina umae ruku u zdjelu, ali je ustima svojim ne prinosi (19,24). Jest ova dobra! Znai, moe zamoiti ruku u zdjelu, ali od lijenosti ne moe je primaknuti k ustima! Lijenina u jesen ne ore: u doba etve on trai, i nita nema (20,4). Prolazio sam mimo polje nekoga lijenine, i mimo vinograd nekoga luaka, i gle sve bijae zaraslo u koprive, i sve pokrio kalj, i kamena ograda poruena (24,30). Pisac usporeuje lijeninu s ludovinom. Lijeninu ubija elja njegova, jer mu ruke bjee od posla (21,25). Lijenina veli: Zvijer je na putu, i lav je na ulicama (26,13). To jest: uvaj se izii van da te ne proguta lav!

251

Kao to se vrata okreu na stoerima svojim, tako i lijenina na postelji svojoj (26,14). Lijenina se ini sebi mudrijim od sedmorice koji umno odgovaraju (26,16). Lijenina na jednu stranu, a sedam mudraca na drugu, i lijenina je uvjereniji da je on mudriji od njih svih sedam. Tobit sveobuhvatno: ...od dangube samo je teta i bijeda, jer je nerad majka gladi (Tob 4,13). Tako Stari Zavjet: istinito i ljudski iskustveno.

Novi Zavjet
Isus ne pozna lijenosti. On je radikalno osuuje. Kako Isus gleda na lijene i na lijenost? Na lijeninu gleda kao na teki i u nebo vapijui grijeh. Tko radi s pet talenata pa zaradi drugih pet, dobiva pohvalu plus nagradu od deset gradova, plus onaj jedan talent od onoga lijenine. Tko radi s dva talenta i zaradi druga dva, on dobiva pohvalu plus gradonaelnitvo nad etiri grada. A tko je primio jedan talent pa s njim nije nita radio, nego ga zamotao u rubac pa iza kue zatrpao u zemlju, to je zli i lijeni sluga: Zli i lijeni slugo! (Mt 25,26). To je dvoje u istom retku i na istoj razini i u istom smislu: lijeni je zli ovjek. To je odreeni pridjev. On svoju lijenost brani zloom, a zlou opravdava lijenou. Lijeni potvara na radnika kao zli na pravednika. On prebacuje krivnju na onoga koji je savjestan i odgovoran, koji je marljiv i uspjean, na poslovou, na gospodara, na onoga tko rano rani, tko na vrijeme dolazi i punu satnicu i nadnicu odrauje. On nerazumno blebee, besmisleno klevee, bezobrazno podmee, bezobzirno podvaljuje i bezono potklipljuje. Isus ima samo dvije rijei za takva bilmeza i bitangu: Zli i lijeni! Zapravo u oima Isusovim to je jedna rije: zlolijeni! Njega eka vatra, kripa i krgut zuba.

252

Brojanice svih lijenih

Evo kako bi izgledale brojanice o lijenosti (litanije svih lijenih) i o onima koji lijenost promiu i brane: O lijenino, koji u zdjelu umae, ali licu k ustima ne primie! O lijenino, ukrasu korova i koprive. O lijenino, koji se na postelji svojoj jedva okree! O lijenino, koji umilja da vrijedi vie od sedam starih mudraca. Lijenosti, dubino nemarnih ljudi. Lijenosti, sudbino onih koji spavaju, ali se ne spasavaju. Lijenosti, koja sve pokriva, sve zatvara, sve zavarava. Lijenosti, koja traje od narataja do narataja, a truje od koljena do koljena. Lijenosti, gospodarice siromatva i bijede! Lijenosti, razgoniteljice radnika s gradilita. Lijenosti, klevetnice marljivih talenata! (Odgovarajte: Oslobodi nas od rada!) Lijenosti, kvariteljice tjelesnih darova. Lijenosti, utoite slabih duhova! Lijenosti, sklonite zlolijenih neradnika! Lijenosti, strani nakovnju na kojem se svi grijesi kuju! Lijenosti, zvijezdo svih glavnih grijeha! Lijenosti, izume svakoga poroka! Lijenosti, praznino genijalnih djela! Lijenosti, pustoi veliajnih vrlina! Lijenosti koja ne daje ni sluge, ni blaenike, ni svece. Lijeni aci su junaci - Kad se slovo a izbaci. Lijeno ae itat stade, a sve veli: imam nade. Oj romane moj mileni, daj ti skrati tudij meni! A ne misli da ga seka - jedinica sutra eka.132
K. Zabeo (ur.), Travnika spomenica 1882-1932., Sarajevo, 1932., str. 420.
132

253

Na nekim bi kuama trebao biti natpis: Kua lijenosti i nerada.

Lijek
Medicina protiv lijenosti jest rad, mar, damar, ar, posao, planiranje, zasui rukave. Ali opet pripazi: kad se lijeni skani, i kuu zapali! Protiv zla lijenosti najlake e se boriti i Duhovim darom bogobojaznosti grijeh lijenosti otkloniti ako se sjeti da u ovjeku nita nije od Boga stvoreno za ljenarenje, nego sav Njegov dar jest za na mar: ruke za rad, noge za hod, oi za vid, ui za sluh, nos za njuh, srce da kuca, plua da diu, usta da vau, jezik da govori, mozak da umuje i zakljuuje, sva glava da upravlja tijelom. Sve je u savrenu planu i stalnu pogonu. Osim toga, sjeti se da e se ubrzo isuiti sve natopine i nanosi ivota i da ostaju samo one trajne duhovne vrjednote koje si svojim radom ostvario, a ne konkretni materijalni rezultati koje si postigao. Barbariev govor protiv lijenosti i verca. Bilo je to 1895. god. u travnikom sjemenitu. Petar je Barbari, kao mostarski sjemenitarac zavravao malu maturu, dananju osmoljetku. O. Erik Brandis, isusovac, profesor prirodopisa, napisao je na papir sva pitanja za svakoga maturanta. Papir po belaju ostavio u laboratoriju. Neki se aci doepali papira i javili cijelomu razredu da e matura barem u tome predmetu biti glatka. Meutim, Petar je zauzeo drugaiji stav. On je predloio da se obavijesti prof. Brandisa o vercu. Da profesor promijeni pitanja. U razredu je opozicija buknula. Nismo mi krivi! Nije nitko kriv, ni profesor ni mi. On zaboravio, mi nali! Nato Petar uze rije pa prozobri: Imate posve pravo, ako mislite, da ete tako mnogo lake doi do dobrih ocjena. Nego drim, da se nemamo to bojati, jer nae dosadanje 254

znanje dovoljno nam jami, da emo svikolici sretno proi. Pa kad i ne bismo izvukli ba najljepe ocjene, ipak bi nas i slabija zadovoljila vie negoli ona bolja, za koju znamo da nije naa. Ve su se neki bili uzdrmali. Petar nastavi: Brao! Zaklela se zemlja raju, da se svake tajne znaju. Pa ako i to doe na vidjelo - a zacijelo e doi! - onda bi to moglo uroditi vrlo nemilim posljedicama. Prije svega ne e naem razredu nipoto biti na diku, ako mu se mogne rei, da je takvim putem doao do priznanja svojega znanja. Nadalje bi se mogao okrnjiti dobri glas naih profesora i naeg sjemenita, to mi nipoto ne smijemo dopustiti. Sazna li se izvan zavoda za ovaj sluaj, udarit e sve u talamabase, i izai e stvar u najnepovoljnijem svjetlu. Rastrubit e se svuda, da se ovdje kod maturalnih ispita ara i vara. Bit e ih, koji e bez grinje savjesti jednostavno ustvrditi, da je profesor hotimice ostavio listi; da to svakako nije osamljen sluaj. Moda e se jo dodati, da se slino i kod drugih predmeta postupa. A zar se takvim govorkanjem ne bi dobrom glasu zavoda nanijela vrlo osjetljiva teta - i to radi jedne trice? Zato mislim, bit e najbolje, ako sve to zaprijeimo, dok je u naoj vlasti. Zacijelo ne e nas ni o. Brandis ostaviti na cjedilu; zna on dobro, koliko koji od nas umije plivati.133 Barbari je pobijedio. Razred se preokrenuo, ali je i o. Brandis preokrenuo pitanja. I nije ih vie nikada ostavljao u laboratoriju. Petrovu potenju svaka ast! Raspri dua naih mrak, avolske sile otjeraj, Udalji od nas tromi drijem, Da slabi duh nam ne klone.134
133

Od skvrne tijelo uvaj nam Od tromosti zatiti duh, Da grijesi ara duhovnog Ne udue nas mlakou.135

Isto, str. 156-157. O Petru Barbariu vodi se proces za proglaenje blaenim. 134 asoslov, utorak, iz himna Slube itanja. 135 asoslov, petak, iz himna Slube itanja.

255

Rad
Lijenost definiramo po neradu, nemaru, nehaju. A to je rad, radnik, radnitvo? Rad je svjesna djelatnost radi potrebna ili korisna uinka. On je osnovni uvjet opstanka i razvitka ovjeka i ljudskoga roda. Proces rada ukljuuje ovjekove sposobnosti, znanje i iskustvo te radna sredstva i prirodne predmete koje se radom mijenjaju. Ne ulazimo u socioloke podjele: konkretni i apstraktni rad, u individualni i kolektivni, u fiziki i intelektualni, u kvalificirani i nekvalificirani, u proizvodni, najamni, struni, runi, umjetniki, znanstveni, podzemni, prisilni, minuli rad. Nas interesira rad kao suprotnost sedmom glavnom grijehu, ljenarenju, dakle, pod moralnim vidom. Mi smo navikli govoriti da je rad posljedica grijeha. To nije istina! Bog je stvorio ovjeka za rad. Jahve, Bog, uzme ovjeka i postavi ga u edenski vrt, da ga obrauje (Post 2,15). Da radom ispuni volju Boju. To je sve bilo prije iskonskoga grijeha Eve i Adama. Ali nakon grijeha rad je postao muka i znoj, frustracija i bol. Znoj je cijena svih stvari, kako govorahu stari Grci koji su vjerovali da su tako bogovi odredili. Je li i na Bog rekao da e ovjek u znoju lica svoga jesti kruh svoj? (Post 3,19). Lijenost je glavni grijeh protiv rada. Ali se problem rada ni najmanje ne rjeava lijenou. Ako radi, grijei. A ako ne radi, to je jedini i glavni grijeh, iz kojega sve drugo proizlazi. Knjiga Izreka spominje primjer jake ili vrsne ene (Izr 31,10-31), koja je zapravo radosna i radina majka i supruga. Sveti pisac navodi njezine karakteristike: prema muu, prema djeci, prema slukinjama, prema siromasima, prema samoj sebi. Ona je prema muu vjerna i dobra, ini mu dobro, nikada zlo. 256

Mu joj je slavan na vratima gdje sjedi sa starjeinama gradskim. Mu je hvali: Mnoge su ene bile vrsne, ali ti sve nadmauje. Sinovi je sretnom nazivaju. Ona pazi na glas ukuana. Hrani jelom svoje ukuane. eljad imaju po dvoje haljine. Odreuje posao slukinjama. Dlan otvara siromahu, a ruke nevoljniku. Nou joj se ne gasi svjetiljka. Jo za noi ona ustaje. Odjevena je snagom i dostojanstvom. Svoja usta mudro otvara i poboan joj jezik na usnama. Sama sebi ije pokrivae. Odijeva se lanom i purpurom. ena sa strahom Gospodnjim zasluuje hvalu! Isus je sam bio radnik, superradnik. Mogao se nauiti radu od Gospe Radnice. I od Josipa Radnika. Od svih svetaca samo je sv. Josipa Crkva proglasila Radnikom! - blagdan mu slavimo 1. svibnja, na Dan nerada. Ne zna se koje je od njih dvoje: Marija ili Josip, bilo marljivije, radinije, okretnije; ustrijih i uljastijih ruku. Ima jedna draesna pria, vie apokrifna legenda, a toliko je pouljiva da je ovjeku ao to nije u Svetom Pismu. Ali jest ovo u Evanelju: Uzmite jaram moj na sebe, uite se od mene jer sam krotka i ponizna srca i nai ete spokoj duama svojim. Uistinu, jaram je moj sladak i breme moje lako (Mt 11,29-30). Ta pria, koje nema u Evanelju, hoe da je Isus naslijedio od Josipa radionicu u kojoj su se izraivali seoski poljoprivredni instrumenti i alati: rala, brane, otici, motike, krasne, kosori, drci, lopate, guve, teljigi, obruovi, jarmovi. I nije bilo bolje radionice u Nazaretu i okolici od te Josipove. Sveti je Josip imao natpis na vratima svoje radionice: Jarmovi - po mjeri! Kad je Isus poeo 257

propovijedati i govoriti o teretu ivotu, o bremenu koje svatko mora nositi, usporedio je to s volovskim jarmom, i sjetio se te Josipove reklame i sam rekao: U mene su jarmovi po mjeri, vanj taki, prikladni, pristaju uz vrat, ne mogu bolje, ne treba im ni guva, ni pica. Jaram je moj sladak i breme je moje lako. to kae sv. Pavao? Pavao je bio prvoklasan radnik. Radio i za sebe i za druge: Ni za ijim srebrom, zlatom ili ruhom nisam hlepio. Sami znate: za potrebe moje i onih koji su sa mnom zasluivale su ove ruke (Dj 20,33-34). I pokaza deset uljeva na deset prstiju. Zato je i mogao donijeti jasno naelo: Tko ne e da radi, neka i ne jede! A ujemo da neki od vas ive neuredno: nita ne rade, nego dangube. Takvima zapovijedamo i zaklinjemo ih u Gospodinu Isusu Kristu: neka s mirom rade i svoj kruh jedu. Vama pak, brao, neka ne dodija initi dobro (2 Sol 3,10b-13). Ovo neki nazivaju zlatnim pravilom rada. Jer, koliko ti je god aa zaradio penzije u Njemakoj, i misli da ne e patiti kao to je on patio, niti raditi kao to je on radio, nego da e uivati njegovu krvavu i znojnu mirovinu svega ivota svoga, budi uvjeren da e ubrzo proigrati penziju i jo e se bre nai kao izgubljeni sin kod krmadi. ovjek je duan zaraivati kruh svoj svagdanji, inae e mu se priroda osvetiti zbog njegova nerada, lijenosti, grijeha. Pavao zapovijeda da se radi. Rad je zapovijed, a nije danguba po slobodnoj volji!

Narodne izreke o radu i radniku

A mudrih izreka o radu i radinim rukama u preobilju ima. ovjek je jedino ivo bie koje radi, i mora raditi. Druga zemaljska bia love, pa to ulopove! A ipak kaemo: marljiv ko crv, tegli ko konj, vue ko sivonja, kopa ko krtica, radi ko pela radilica, neumoran ko mrav. 258

Blago onomu tko je naao posao. Neka ne trai druge sree! Ali ne ekaj da ti posao sam doe na prag. Daj poskoi, pa prismoi i pritoi! Tko radi, ima i kruha i ruha. Tko radi, ne boji se gladi. Netko ree: Tko jede, ne boji se gladi! Svaki zdrav rad u sebi nosi nagradu, naknadu i nasladu. Rad raa radost. Nema boljega lijeka od razumna rada. Rad je najbolje sredstvo da se proivi ivot. Raditi znai stvarati: a stvaranje je najvei uitak na ovoj zemlji. ovjek ne radi da se odmara, nego se odmara radi rada. Bez muke nema nauke. Kruh je slai kad se znojem stjee i pee. to zaradi, to i cijeni. to se s veom mukom stjee, to su cijene vee! to se lako ima, olako se i uzima! Mogu proitati kakav ti je duh samo kad vidim kakav ti je rad. Vrijeme u radu upotrijebljeno nikad nije izgubljeno! Plaa je za plemenita djela u nebu, nigdje i nikada na zemlji. Stoga, Bog nita ne pro/daje bez znoja i truda, napora i rada. Dobar rad uva i daje zdravlje. Nema raja bez rada. Evo i jedne pjesme o radu hrvatskoga knjievnika i pjesnika Augusta enoe:

259

Radi
Od zipke pa do groba Tek kratak vam je put, Tek tren je ljudsko doba, Sav ivot san i slut. Ne drijemaj zato, pobro, Koraaj il i smjel, Pa radi vazda dobro Ko ovjek itav, cijel. Pa ekali te jadi, Pa rasto putem trn, Moj brajne radi, radi Bud svjetal dan ili crn. Jer majka tebe rodi, Da slijedi valjan smjer, Preivaju se plodi Tek glupa, nijema zvijer. Ti dodaj zrno svoje Za velik ljudski rod I dat e djelo tvoje Blagotvor, sretan plod. A hvala bit e trudu Do kasnih svijeta ljet Da nisi ba zaludu Na ovaj doo svijet.

260

II. DAR BOGOBOJAZNOSTI

Nasuprot lijenosti ili neradu uzeli smo kao dar Duha Svetoga bogobojaznost ili strahopoitanje, iako smo mogli uzeti i dar jakosti. Moda tom mrtvilu lijenosti nijedan svetopisamski tekst ne odgovara tako kao onaj Ezekielov: Od sva etiri vjetra doi due, i dahni u ova trupla da oive! I stadoh prorokovati kao to mi zapovjedi, i duh ue u njih i oivjee i stadoe na noge... (Ez 37,9).

Pojam
Mi stvarno u hrvatskom ne razlikujemo uvijek u praksi bojazan i strah, pa to obino i zamjenjujemo. A nije isto. Bojaznost jest uznemirenost duha zbog neke prijetnje zla. Bojazan je osjeaj ugroenosti, nesigurnosti. Bojazan je suprotna nadi. Bojim se da mi se nade ne e ispuniti. Student se opravdano boji da ne e poloiti ispit, jer nije dostatno uio. Djevojka se boji da se ne e svidjeti momku koji se njoj svia. Pa se ne samo boji u srcu, nego se boji i u licu, ito u svim vrstama boja. A strah ili straivost jest suprotnost hrabrosti, junatvu, odvanosti i smjelosti. Strah je osjeaj jeze uzrokovan neposrednom opasnou. Strah ga je profesora im ga vidi, bez obzira znao ili ne znao gradivo. Strah ga je oca koji se vraa kui pijan i tue sve po redu. 261

Strah ga mraka da to iz njega ne izleti, ne mlatne ga i ne razbije mu pau. uo sam jednu marljivu studenticu kako govori: Znam da e mi Bog na svome sudu s pravom prigovoriti i zbog ohole glave, i zbog krtih ruku, i zbog bludnih elja, i zbog zavidnih oiju, i zbog neumjerena eludca, i zbog srdita lica, ali bi mi bilo strano ao - iako samo Bog ima pravo - ako bi mi Gospodin na svojoj vjenoj vagi prigovorio da sam bila teka lijenina. Da s njegovim talentima nisam radila, nego ih u zemlju zakopala. U ovom sluaju ta studentica nosi poboan i bogobojazan osjeaj zbog kojega se ustruava ili ne usuuje Boga uvrijediti. Zato? Zato to se Boga boji! I njegove talente u sebi sa zahvalnou broji, i po njivi Bojoj sadi i vadi i vodom zalijeva, i zidom ograuje i kulu straaru postavlja i na korist svima ih stavlja. Dao joj Bog deset prstiju runih, deset prstiju nonih, savitljivih i spretnih. Dao joj na ramenu glavu i u glavi mozak, ne jedan nego pet, est mozgova: glavni ili veliki, prednji mozak, meumozak, srednji mozak, primozak, rekoh li mali mozak? I u mozgu pamet. Dao joj dva radina oka, dva radoznala uha, dvije radine ruke, dvije hitre noge i dva ivotna koljena. I nos s dvjema upljinama, i eludac s dvojim crijevima, plus ono slijepo, i dva krilna plua, i dva bubrega, i udesno srce i osrje i, i, i... I sve komplicirano, uvezano, u pokretu i u ivotu i sve trai svoj hod i rad, i da bude lijena ko deva! I kad se sjeti koliko si toga primila ili primio, a ni svjestan nisi svega, uhvati te neka smjesa bojazni i potovanja, strahopotovanja, da ti ne pada na pamet vrijeati takva Donatora. Meutim, ne moe ti imati te bojazni, bogobojaznosti, straha, strahopotovanja, ako ti Bog ne dadne toga dara. To je s neba dar, koji trai sa zemlje uzdarje, rad, znoj, mnoenje dara. Kao to potuje dragu osobu i strah te da je ne uvrijedi, da je ne oklevee, da se ne naljuti i ne prekine odnose, 262

tako nam je Duh Sveti najdraa osoba koju ne smijemo ni u snu uvrijediti nego uvijek potovati, u dobrim odnosima biti i zduno mu se moliti. Strah Boji koristi nam da bolje upoznamo strahote grijeha, Boju veliinu a svoju bijedu. Nauit e nas da sauvamo strahopoitanje prema Bogu, neustraivost pred zemaljskim vlastima i pravednu blagost prema podlonima.136

Sveto Pismo
U prvom poglavlju Knjige Sirahove govor je o strahu Gospodnjem ili bogobojaznosti, koja je bitno i ivotno povezana s mudrou. Strah Gospodnji poetak je mudrosti (1,14). Strah je Gospodnji punina mudrosti (1,16). Strah je Gospodnji vijenac mudrosti koji cvate mirom i zdravljem (1,18). Strah je Gospodnji korijen mudrosti, a izdanci su dug ivot (1,20). Strah je Boji kad je imun apostol prokleo imuna maga, koji je htio za novac kupiti Duha Svetoga (Dj 8,18-25), a ne sa zahvalnou raditi na primljenim darovima. Sv. Pavao poruuje: Proeti, dakle, strahom Gospodnjim uvjeravamo ljude; razotkriveni smo Bogu, a nadam se, i vaim savjestima (2 Kor 5,11). Taj strah nije teror, strailo i plailo, nego bogobojaznost, poitanje, potovanje, straho/poitanje prema Bogu, najljepi izraz sinovske ljubavi. Zakljuak. Protiv nerada ide se ne samo strahom pred Bogom, nego i radom na ovome svijetu. Da se klizne nizbrdice, ne treba nita poduzimati, raditi. Dosta je da si lijen/a, sletjet e naglavce u movaru.

136

. Bezi, Kransko savrenstvo, str. 140.

263

A da poe uzbrdice, osim dara bogobojaznosti, treba rada i marljivosti. Ili vie pokazuje strahopotovanja pred Bogom i njegovim zapovijedima ili vie dre da se ne osramoti pred izopaenim svijetom, koji ne dri ni do Boga ni do ovjeka? Ako eli Boga, onda to i dokai, otklanjajui od sebe svaku sotonsku silu nerada i lijenosti, a moli od Duha Svetoga dar marljivosti, potovanja rada, suradnje, poslunosti, pokornosti i bogobojaznosti. Jer, Bog daje Duha svoga onima to mu se pokoravaju (Dj 5,32), koji ga sluaju i na daru zahvaljuju. Tri su nam velika radna dara na ovome svijetu s kojima moramo suraivati: Talent - sposobnosti u nama, Treasery - blago izvan nas, Time - vrijeme oko nas. Razvij se! Izradi se! Dovri se! Spasi se! To Bog hoe i u tome ti pomae! Kako nam je ao kad se izmeu nas udalji onaj kojemu mudrost bijae u strahopotovanju pred Bogom i njegovim zakonom, pa zato potovae i ovjeka kao Boje djelo; koji je talentiran Duhom Bojim. I prirodno obdaren kvalitetom rada koji se cijeni meu ljudima radnicima. Na njegovu grobu treba stajati natpis: Ovdje lei taj i taj koji silni Boji dar pretvori u ljudski rad a zemaljski rad u nebeski raj. Uostalom propusnica i putovnica u raj jesu radnike ruke i uljevi. U raju su radnici, u paklu su neradnici.

264

OPI NARAVNI LIJEK

Protiv sedam glavnih grijeha bori se ovako: Protiv oholosti: Posluaj! Protiv krtosti: Podaj! Protiv bludnosti: Ne daj! Protiv zavisti: estitaj! Protiv neumjerenosti: Posti! Protiv srditosti: Smiri se! Protiv lijenosti: Digni se!

265

DIJALOG
Je li dugo spavanje (12 i vie sati) lijenost ili pak lijentina? Pravi grijeh, ako nije neka opasna bolest. Vidim po predavanjima, koja ste nam imali, da radite. Je li to navika od djetinjstva ili neto drugo? Bit e neto u roditeljskim genima, neto u navici, a najvie u potrebnu radnom zdravlju za koje Bogu zahvaljujem. Grijeh je ne raditi! Kako gledate na one koji rade na neasnim mjestima, npr. u javnim kuama a daju milostinje u velikim iznosima za gladnu djecu, nemone itd.? Koji u takvim kuama rade i tako zarauju, obino ne daju milostinju. Ako takvi ipak dadu milostinju, vrati im! Oteto - prokleto. Ako stalno upozoravamo lijenu osobu na njezinu lijenost (ivimo s njom) i ona se ljuti kada joj to spominjemo i doe do svae, jesmo li duni nastaviti je upozoravati na njezinu lijenost, koje je svjesna? Moda je ipak vie bolesna nego lijena. Nikada ne znamo kakve muke ljude more. Podsjeaj je na posao, na zadau, na obvezu. A pomozi joj ako ti se potui na zdravlje. Po tome emo biti prosuivani. Je li mi grijeh ako mi jedan dan doe da se dosaujem i da se odmaram... ali sutra aktivno idem dalje? Dosaivanje je grijeenje. Odmaranje je prava potreba. A aktivnost i rad jest srea. 266

to uiniti onda kad smo ljubazno upozorili lijenu osobu na njezinu lijenost, a ivi s njom i vidi da se drugi lome od posla, ito njezina? Valjalo bi takvu osobu ostaviti ponekad na cjedilu pa da se vidi to moe postii lijenou. Moe li lijenost biti trenutana ili je pravilo: lijen ili nisi lijen? Lijenost moe biti i trenutana. A je li netko lijen, lako je prepoznati i po radu i po danu. Kako potaknuti lijenu osobu s kojom ivim i je li grijeh ne uiniti nita? Duan si poticati osobu na rad. Grijei ako nita ne poduzima. Razlui radi li se o lijenosti ili o bolesti. Kako potaknuti lijeninu na rad ako je toliko ustrajan u lijenosti, a to s njim pod starost kad postane nemoan, a za ivota nita nije stekao, da li ga uzdravati ili ga ograniavati? Za lijeninu je najvea kazna to to nita ne radi. Lijenost je jedno, nemo je drugo. Nemone pomozi, a lijenine opomeni. Tko je glavni krivac za lijeninu: on sam ili roditeljski odgoj? Moe biti i jedno i drugo. A alosno je ako je i samo jedno. Ipak, kada ovjek doe do uporabe razuma, do punodobnosti, ne smije se ispriavati roditeljskim odgojem. ivot sam po sebi nagoni ovjeka na rad. Ili neka ne jede, poruuje sv. Pavao. Moemo li za lijenost rei da je umor od ivota? Objasnite umor (psihiko i fiziko stanje) i lijenosti (navike). Lijenost nije umor od ivota. Umor je nedostatak snage potroene u radu ili gubitak radne sposobnosti. A lijenost je netroenje snage, izleavanje u ivotu. 267

Je li to lijenost ako vam se jedan ispit ne da poloiti, a izlazite godinu dana da ga poloite; vie vam se gadi uzeti ga ponavljati? Upotrijebila sam sve svoje talente! Nisam siguran da si upotrijebila sve svoje talente. Ali, ako jesi, kako ne uvia da to nije tvoj put. Zato ne promijeni kolu? Ne postoji samo ekonomski i pedagoki fakultet. Tko ti je rekao da ti mora biti odvjetnica ili lijenica? Ima stotinu razliitih zvanja. to uiniti kad vas dobar prijatelj, koji je vrlo lijen, svjesno iskoritava, a vi ste vrijedni i radini? A taj je uz to to je lijen i veoma mudar? Najprije udim ti se da si se sprijateljio s nekim tko je tako lijen. Da nije lonac naao poklopac? Drugo, nisi mudar ako doputa da te takav lijeni tip i u kojem smislu iskoritava. Tree, on jest mudar, ali ta je mudrost za navodnike, a ne za spasenje. Zato ba slavimo na dan nerada simbol radnika sv. Josipa? Komunistiki (radniki!) pokret uveo je Prvi maj kao dan nerada. Crkva je ocijenila da bi trebala dati svoj sadraj takvu danu. I odredila je da se toga dana slavi sv. Josip Radnik. To je uinio papa Pio XII. I sastavio molitvu Josipu radniku. Ako su radnici u raju, neradnici u paklu, tko je onda u istilitu? U istilitu su prilijeni radnici koji trebaju nadoknaditi svoje zaostale nadnice s ovoga svijeta.

268

SEDAM SVJETSKIH UDA

Je li onih sedam svjetskih gigantskih udesa, djela golemih dimenzija i izvanredne umjetnosti, stvorenih ljudskim genijima i vjetim rukama, o kojima oko 100. god. pr. Kr. govori Antipater Sidonski, samo puki proizvod ljudske oholosti, pohlepe, zavisti i ljubomore, poput kule babilonske, ili su te monumentalne graevine i umjetnine izraene vie zato da slue ovjeanstvu, mogli bismo rei da e biti istine i u jednome i u drugome. Bez ikakve dvojbe, treba se diviti ljudskim genijima, kiparima Fidiji i Haresu, ili arhitektima Hersifronu i Metagenu, Sostratu, Saturu i Pitiji. A sigurna je istina da su takva djela nastajala iz uroene natjecateljske udnje ljudske, iz elje za nadilaenjem sebe samoga iz vremena u vjenost, iz tenje da ovjek preivi preko neumitne smrti. Zato te udesne piramide - faraonske grobnice; zato mauzoleji - kraljevski grobovi; zato hramovi, kipovi, kolosi posveeni bogovima Zeusu na Olimpu, Artemidi u Efezu i Heliosu u Kolosu na Rodosu, da ovjeku pomognu u njegovu spasu. Sedam strastvenih udovita u ovjeku, koja smo prouavali, gotovo kao da slie onim starim svjetskim udesima, kojih je takoer sedam: jedan u staroj Perziji, dva u starom Egiptu, dva u Maloj Aziji (dananjoj Turskoj), dva u staroj Grkoj. Zanimljivo da nema nijednoga ni u ranijem ni u kasnijem Rimskom Kraljevstvu ili Carstvu. Tri su posveena bogovima. Ostali ovako: sebi piramide i mauzolej; vlastitoj eni vrtovi i svima drugima svjetionik. 269

Neki spomenici nisu preivjeli ni osamdeset godina, kao Kolos na Rodu, a neka su od tih monumentalnih udesa preivjela do dana dananjega, kao piramide u Gizehu, oko etiri i pol tisuljea. Jo bi sigurno neka preivjela do danas, da ih zemljotresi nisu oborili: mauzolej, svjetionik, kolos. A od nekih su i danas u svjetskoj upotrebi rijei nastale upravo od tih uda, kao na primjer: far od Farosa, kolosalan od Kolosa, mauzolej od Mausolosa. Nabrajamo ta udesa s bitnim podatcima prema vremenu kako su graena i usporeujemo ih sa strastima ljudskim.

Egipatske piramide u Gizehu

Radi se o trima piramidama sagraenima izmeu 2600. i 2500. pr. Kr. To su grobnice egipatskih faraona; najstarija je nabolje ouvana. Faraon i znai: uzdignuta kua, kraljevska palaa, visoka rezidencija. On promatra svijet s vrha ohole Keopsove piramide, koja je prvotno bila visoka 147 m., danas oko 140, sagraena na prostoru od 5 hektara, sastavljena od 2 milijuna stijena, a u svakoj stijeni preko dvije tone teine, tako kau strune knjige. Kefrenova piramida ili sfinga kod Gizeha duga je 73 m, a visoka 20 m, sva od jednoga kamena, cijelo brdo. One su jedine od svjetskih uda ostale do danas, postoje preko 4500 godina. Mogli bi biti simboli ljudske oholosti!

Visei vrtovi u Babilonu

Sagradio ih je kralj Nabukodonozor II. (605.-562.) jednoj od svojih ena, valjda zato da drugim prilenicama zazubice rastu. A ta mu je ena bila negdje s planine, planinka. Pa se nikako nije mogla obiknuti u gradu. Onda joj je on podigao planinu u gradu. Evo, hoe li sada ostati? Vrtovi su se prostirali na teraci povrine od 120 metara i 23 metra visine. Robovi su navodnjavali vrtove iz rijeke Eufrata. O tome nas 270

izvjeuje babilonski sveenik Berosus, oko 200. pr. Kr. Znai dotle su Vrtovi bili nauzgor. Grad Babilon bio je blizu dananjega Bagdada u Iraku. U tim se vrtovima etala, izleavala se i ljenarila legendarna kraljica Semiramida, dok su robovi robovali. Eto simbola lijenosti i nerada, u ovom sluaju enskoga.

Artemidin hram u Efezu

Artemizion sagraen je na zapadnoj obali Efeza oko 550. pr. Kr. Jedan od najveih i najkompliciranijih hramova staroga svijeta. Sav je bio od mramora, osim drvenih svodova. Arhitekti: Hersifron i njegov sin Metagen. Razmjeri hrama 115 m duine s 55 m irine. Imao je 106 stupova od 12 m visine, 2 m promjera, u dva reda. Bogati kralj Krez darovao je neke stupove. Hram je postojao uzgor oko 200 godina. Izgorio u svom drvenom dijelu 356. pr. Kr. i sruen. Zapalio ga manijak Herostrat, s namjerom da mu tradicija ouva ime. Eto, ouvala je. Na mjestu toga hrama podignut je drugi, novi, u vrijeme Aleksandra Velikoga, oko 330. god. Taj je preivio oko 600 godina. Goti su ga spalili 263. god. po. Kr. Kamenje upotrijebljeno za gradnju kranskih crkava. U Britanskom muzeju ima kipova iz drugoga hrama. Vide mu se i danas ostatci, ruine i razvaline. Artemida ili Dijana Efeka, boica plodnosti i bludnosti.

Zeusov kip na Olimpu

U Ateni u Grkoj, moda najfamozniji kip staroga svijeta. Oko 7-8 puta vei od naravne ljudske veliine. Grki kipar Fidija sa svojim uenicima, oko 435. god. pr. Kr., napravio ga i posvetio Zeusu, ocu bogova i ljudi. Visok je bio 12 m. 271

Zeus sjedi na tronu. Ali da se digne, udario bi glavom u strop. Fidija mu je izradio odijelo od zlata, tijelo od slonove kosti. Nika, boica pobjede, u desnoj ruci. U lijevoj ezlo s orlom. Nema nita od te glave. Nestao je u vrijeme seobe naroda, 5.6. st. po. Kr. Otkriveni kalupi u novije vrijeme. Moda e ga obnoviti za Olimpijske igre 2004. god. Simbol srditosti, jer se Zeus silno srdio to ga nisu sluali drugi bogovi, Titani i Prometeji, pa su udarili na jade s njim.

Mauzolej u Halikarnasu
U jugozapadnoj Turskoj u mjestu Halikarnasu graena je mramorna grobnica po nacrtu arhitekata Satura i Pitije 353. god. pr. Kr., za Mausolosa, provincijskoga upravitelja u Perzijskom Carstvu. Grobnica visoka 40 m, s 36 stupova. Po svojoj irini i visini zasluila je da se svi veliki mauzoleji zovu po tome mauzoleju. Opstao je gotovo 17 stoljea, jer ga je potres u 13. st. sruio. Danas samo ostatci. Dijelovi mauzoleja u Britanskom muzeju. Simbol ljudske neumjerenosti ne samo za ivota, nego i nakon smrti.

Kip Heliosu u Kolosu na Rodosu

Figura kolosalnih dimenzija, podignuta je na otoku Rodosu, u Egejskom moru, na ulazu u luku Kolos, 304. god. pr. Kr., u ast obrane grada, posveen Heliosu, bogu Suncu. Kipar Hares iz Linda radio ga je oko 12 godina. Bio je u pozlaenoj bronci, visok 32 m. Sluio je kao svjetionik. Brodovi su mogli prolaziti izmeu nogu Heliosa. Izdrao oko 80 godina. Potres ga je sruio 224. god. pr. Kr. A Saraceni 653. god. po. Kr. odnijeli broncu i pretvorili je u oruje. Simbol ljudske zavisti: ovaj je kip Heliosa 20 m vei od Zeusova na Olimpu. 272

Svjetionik u Aleksandriji
Na otoku, danas poluotoku, Farosu u luci Aleksandriji u Egiptu, graen je za kralja Ptolomeja II. (283.-246. pr. Kr.). Grki arhitekt Sostrat, podigao ga s kamene podloge u tri dijela. U sredini osmostranian, a vrh okruen. Na vrhu vjena vatra iz neke vrste smole. Visok je bio preko 122 m. Sluio je kao svjetionik za brodove. Vidio se s daljine od 50 km. Stajao je nauzgor oko 1500 godina. Potres oko 1300. god. sruio ga do temelja. Od toga svjetionika na Farosu dolazi i na dananji far, farovi. Simbol ljudske lakomosti u postizanju svjetskih rekorda. A Bog na ne treba takvih kolosalnih, piramidalnih, mauzolejskih, artemidskih i zeusovskih djela s dugim farovima, sa slonovom kosti i zlatom. Dosta nam je snaga Duha Presvetog: biti mudro razboriti, davati znalaki savjet, pokazati jakost u pobonosti sa svim strahopotovanjem pred Bojim zakonom, a protiv onih ljudskih krvnih pouda Faraonske oholosti, Ptolomejeve gramzljivosti, Artemidine bludnosti, Heliosove zavisti, Mauzolosove nezasitnosti, Zeusove srditosti, Semiramidina ljenarenja po viseim vrtovima. Tako prolazi svijet sa svojim strastima i poudama, od Kule babilonske, preko Svjetionika aleksandrijskoga u 13. st. i Titanika engleskoga iz 1912. god. do njujorkih Nebodera blizanaca koji su spaljeni u rujnu 2001. A onaj koji vri volju Boju, ostaje dovijeka (1 Iv 2,17).

273

DODATAK

BONTON

POUKE ZA ULJUDNO PONAANJE

UVOD
Pomislit e da je bonton francuska rije i da znai: lijepo ponaanje, dobar ton (iako je ton grkoga podrijetla). Ali naa uvrijeena rije bonton ili dobro ponaanje ne kae se na francuskom bonton, nego: savoir-vivre to znai znati ivjeti, bonnes manires to znai dobri naini ili obiaji, na njemakom je Bonton, na engleskom rules of conduct - pravila ponaanja, a na talijanskom galateo.137 Vie je nego zanimljivo podrijetlo talijanskoga naziva. Enciklopedije nas obavjeuju da je jedan talijanski biskup, ovjek iz Crkve, poimence Giovanni della Casa, koji je ivio u 16. st. (1503.-1556.), prvi napisao djelce u kojem je izloio pravila lijepoga ponaanja i estetskoga sklada, i posvetio ga biskupu koji se zvao Galeazzo di Nola. Od toga biskupa Galeazza nastala je rije galateo,138 tj. dobro ophoenje ili norme uljudna ponaanja. I stari su Rimljani imali Regulae urbanitatis - pravila uljudnosti, civiliziranosti. Uobiajen je takoer izraz za bonton i na francuskom i na engleskom: Etiquette. Glavno pravilo lijepa ponaanja ili bontona jest: ovjee, to ne eli da drugi ini tebi, ne ini ni ti sebi! Neprikladno ponaanje u prvom redu obija se o na vlasti137 138

T. Ladan, Osmojezini rjenik, 1, Zagreb, 1987., str. 253. Minerva - Nuova Enciclopedia Universale, vol. VI., Milano, 1986., str. 499.

277

ti obraz. Diskreditiramo se u drutvu. Drugi nam se s razlogom smiju. Ispadamo primitivni, iako ni ti drugi nisu mnogo drukiji u mnogim takvim stvarima. Uljudnost je cvijet ljudskosti. Lijepo ponaanje jest umijee kojim se povezuju priroena svojstva i steene kvalitete. Nita ne ide samo od sebe. Pogotovo ne ide odgoj. Pusti dijete neka se odgaja samo od sebe, pa e vidjeti u kui neukrotiva divljaka, umjesto plemenita pitomca. Stoga, nema uljudnosti bez portvovnosti, bez muke, uenja, bez uvjebavanja. Francuski bez muke, odnosno Francuski u sto lekcija znai zapravo: Francuski u sto muka! Jer, izvorna je i pradavna pounica: Bez muke nema nauke. Uljudno ili ljubazno ponaanje stjee se tijekom ivota i njime postiemo najljepi izraz humanosti. Humaniziramo sebe i drutvo. Humaniziramo svoje apetite i blagovalite. Humaniziramo svoj govor i razgovornicu. Humaniziramo bolnicu, kolu, ulicu. Sve. Dobar kranin, koji se dri Deset zapovijedi Bojih, uvijek bi trebao imati u sebi i sve one ljudske kvalitete, pa prema tomu i manire lijepa ponaanja, a iznad svega kranske osobine i krjeposti. Sv. Pavao o ljudskome bontonu i kranskom udoreu savjetuje: Brao, to je god istinito, to god asno, to god pravedno, to god isto, to god ljubazno, to god hvalevrijedno; je li to krjepost, je li to pohvala - to nek vam je na srcu (Fil 4,8-9). I ne samo u srcu, nego osobito u konkretnoj praksi, u ophoenju s drugima, u svakodnevnom iskustvu. Apostol ovdje govori i o kranskom ivotu i o ljudskom bontonu, koji vrijedi za sve: na svakome mjestu i u svako vrijeme: istina, ast, pravednost, istoa, ljubaznost, krjepost, pohvala. Iznosimo ovdje neke od osnovnih pouka i potvrenih pra278

vila ponaanja u naem susretanju s drugima, u predstavljanju, u rukovanju, u kui, na ulici, u koli, u blagovaonici, u gostima, u razgovoru, na putu, u etnji, u crkvi, u dopisivanju itd., potkrjepljujui ih svetopisamskim mislima i porukama.

279

PREDSTAVLJANJE
Predstavljanje se ini uvijek stojei, nikada sjedei. Ako se eli s nekim upoznati, onda nemoj proputati priliku da se prvi sam predstavi imenom i prezimenom, mjestom, a ako treba i slubom, usmeno ili ako je sluaj napismeno, tako da se drugi ne mora previe doumljivati i pogaati s kim ima posla. A njegovo je da uzvrati na slian nain, ako ti nije sam poznat. Osoba koja upoznaje dvoje drugih uvijek e predstaviti mlaega starijemu, studenta profesoru, sveenika biskupu, posjetitelja domainu... Ako neku osobu susretnu dvojica kolega, od kojih je jedan poznaje, drugi ne poznaje, ovaj e poznavatelj uljudno predstaviti svoga kolegu toj osobi i tu osobu svomu kolegi. Posve je pristojno i poeljno da te netko drugi, poznati, uljudno predstavi i za te posvjedoi. imun Petar, prvak apostolski, predstavio je svojim kolegama, po Bojem nadahnuu, Gospodina Isusa rijeima: Ti si Krist - Pomazanik, Sin Boga ivoga, kako nam svjedoi svjedok Matej, apostol i evanelist. Isus je na to, takoer po Oevoj volji, predstavio imuna Petra uenicima ovim rijeima: Ti si Petar - Stijena i na toj stijeni sagradit u Crkvu svoju i vrata paklena ne e je nadvladati (Mt 16,16.18). Apostol Pavao redovito se predstavlja Crkvama po svijetu, na primjer: Pavao, sluga Krista Isusa, pozvan za apostola... svima u Rimu! (Rim 1,1.7). Znak je lijepe utivosti i skromnosti da se osobi koju si jednom ili dva puta vidio u ivotu, pa se opet s njom negdje 280

sasvim neoekivano i sluajno vidi, nakon deset i vie godina, prijateljski i umjesno predstavi i svoga sugovornika podsjeti na zgodu i vrijeme nekadanjega susreta. ovjeku sa srca kamen padne, i drago mu to zna koga je susreo. Ne moe oekivati da jednako ministar mora tebe poznavati kao ti ministra, jer on gotovo svake veeri na televiziji raspreda o politici, kulturi i ekonomiji, a ti svake veeri ni ne gleda televiziju. Neki misle da se uope ne mijenjaju ni kosom, ni koom, ni pameu, ni snagom, ni izgledom, i da ih se svatko sjea, odnosno mora sjeati, jo iz mladih dana. Rijetko gdje ovjek tako popusti svomu sebeljublju i svojoj umiljenoj pameti kao u predstavljanju drugima. Mnogi oekuje da ga odmah prepozna, da ga se sjeti iako si negdje sasvim usputno bio s njim na nekakvu primanju, u prolazu ili stao minutu pred crkvom ili na kakvu hodoau. Uvijek ovjeka oblije znoj, kao na diplomskom, kad ga neka nepoznata osoba pone ispitivati: Hajde pogodi tko sam? U mnotvu osoba, svakakvih lica i glava, stvari i problema, jada i godina jo i taj ivotni ispit kao anatomija na medicinskom! Rijetko se pogodi i poloi, jer to uglavnom i pitaju osobe koje si prvi i posljednji, dakle, jedini put vidio ravno prije 5 ili 15 godina! To mi slii onomu mostarskom prvaiu, koji je prvi dan u prvom razredu u koli. Kae mu uiteljica Zehira: Hajde, duo, reci mi kako ti je ime? Kae mali: Haj, pogodi! Tko eli postavljati neugodna i nepristojna pitanja, mimo svakoga ljudskog bontona i kulture, najbolje e to uiniti ovim redom, nainom i inzistiranjem: Hajde da vidimo hoe li pogoditi? Zar me se zbilja ne sjea? Je li mogue da ne zna tko sam? A ako se upitani ne moe odmah prisjetiti, neka mu ovaj drugi ovako pomogne: 281

Kako ne pamti, jesmo li prije 7 godina sjedili zajedno za rukom na jednoj Mladoj misi? Ako netko ba neugodno i neuljudno navaljuje da pogodi njegovo slavno ime, gledajui te ravno u oi, utivo ga zamoli: Pomozi mi! Podsjeti me malo kada smo se posljednji put susreli. Predstavljanje je i uvedeno u bonton, kao forma pristojnosti, zato to je ovjek ne samo ograniene pristojnosti, nego i ograniene pameti i ograniena pamenja, koje se k tomu tijekom vremena i poodmaklih godina jo vie troi, isparava, dok se ne pretvori u zaborav. Ljudi su talentiraniji u zaboravu negoli u pamenju. Kud bi da nije tako?!

282

POZDRAVLJANJE
Pozdravljanje se ini na vie naina: rijeima, pogledom, rukom, rukovanjem, ustajanjem. Pogledom ili uzdignutim obrvama, kada se svakodnevno prolazi pokraj poznate osobe u koli, na poslu, na hodniku, na ulici, ako se oekuje bilo kakav znak pozdrava. Obino se doda koja pozdravna rije: Bog! Salve! iv bio! ao! to ima? Nekada je dosta podignuti desnicu u znak pozdrava. I sve u redu. Nekada je dovoljno neka uobiajena rije: Pozdravljam! Dobar dan! Sretno! Lijepa li vremena! itam tvoj intervju... aci i uenici u razredu, do kraja srednje, pozdravljaju svoje uitelje, nastavnike i profesore ustajanjem, makar nita drugo ne rekli. Neobino je nepristojno da uenici, pogotovo uenice, studenti, pogotovo studentice, sjede na klupi, na kakvu zidu, na stepenicama, dok pokraj njih prolazi njihov profesor: a oni bez ikakva znaka, pomaka, pozdrava, pogotovo bez ustajanja. Ne daju mu do znanja da uope znaju za nj, a kamoli da bi mu iskazali i najmanji izraz potovanja! ak i bez obzira na to pozdravljaju li profesora u auli ustajanjem ili sjedenjem. Rukovanje je znak pozdrava, blizine, zajednitva, poznanstva, mira, pomirenja. Sv. Pavao pie kako je sa sv. Barnabom uziao u Jeruzalem gdje su se susreli sa stupovima Crkve: apostolima Petrom, Jakovom i Ivanom, koji pruie meni i Barnabi desnice zajednitva (Gal 2,9). Rukovanje je kratko i srdano, a ne mlitavo i mlohavo. 283

Ne tresi rukom drugoga pri pozdravljanju. Rukuj se samo jednom rukom, nikada objema. Rukuj se desnom rukom, a ne samo vrcima njezinih prstiju. Ne stiskaj ruku drugoj osobi, pogotovo koja nosi prsten, ali se i ne rukuj kao preko volje. Nikad ne dri ruku drugoga tako dugo da je, jadan, ne moe iupati, a elio bi. Vei i stariji redovito prvi prua ruku drugomu, ali i mlai moe prvi pozdraviti rijeju: Hvaljen Isus! Dobar dan! Dobro doli! Drago nam je to Vas vidimo! Dobro si uinio to si doao! Tako je satnik Kornelije pozdravio Petra apostola (Dj 10,33). Pa ako mlai i prui ruku, stariji e je rado prihvatiti i mlaega pozdraviti. Kad netko nekomu ne e da prui ruku, znak je to upozorenja, nepozdrava, protesta, nesloge, nezajednitva, bez obzira tko je kriv. Kad u crkvi pod svetom misom prua ruku u znak mira, rukuj se samo s onim s desne i s onim s lijeve strane; ne treba sa svima uokrugalac, natrag, naprijed, stvarajui amor, smijeh i cirkus. Uostalom takvo pruanje ruke u crkvi nije liturgijski obvezatno nego kako sveenik procijeni i preporui. Ako je zgodno, veli Misal. Kad se u crkvi na mir odgovara pruanjem ruke, nije to samo znak pristojnosti nego i vjere i ljubavi.

284

OSLOVLJAVANJE
Ne govorimo ovdje o rodbinskim oslovljavanjima, od djeda do djeteta ili od svekra do zeta, nego o nekim naslovima u drutvenom i crkvenom ophoenju. Postoji vie praktinih mogunosti za oslovljavanje. Nije uvijek jednako u govoru i u pisanju. Redovito je sasvim pristojno zvati ovjeka njegovom slubom, profesijom, i u crkvenom i u svjetovnom krugu. 1) Oslovljavanja u drutvu: Predsjedniku: Predsjednie! Ili: Gospodine predsjednie! U pisanoj formi: Potovani gospodine predsjednie! Ministru: Ministre! Ili: Gospodine ministre! U pisanu obliku: Cijenjeni gospodine ministre! Rektoru: Rektore! Gospodine rektore! U pisanoj formi: Veleueni gospodine rektore! Ravnatelju: Ravnatelju! Gospodine profesore! Potovani gospodine direktore! Itd. 2) Jednostavni naslovi poznatim i nepoznatim osobama: Mlaima: Mladiu! Djevojko! Putnie! Mlda! Prijatelju! Starijima: Gospodine! Gospoo! Samo ne: Majstore! Osim pravomu majstoru. 285

3) Oslovljavanje crkvenim osobama: Papi: Sveti Oe! (katolici). Vaa Svetosti! Svetosti! Patrijarhu: Blaenstvo! Kardinalu: Krdinale! Gospodine kardinale! Oe kardinale! Uzoriti! Eminencijo! U pisanoj formi: Uzoriti gospodine kardinale! Nad/biskupu: Nad/biskupe! Gospodine nad/biskupe! Oe nad/biskupe! Preuzvieni! Presvijetli! Ekscelencijo! U pisanoj formi: Preuzvieni gospodine biskupe! Sveeniku, ovisno o slubi: upnie! Profesore! Veleasni! Preasni! Don Mirko! Veleasni don Mato! Veleasni Mirko! Samo ne: pukim imenom, makar to on i zahtijevao. U pisanoj formi: Veleasni upnie! Ili kako ve jest. Redovnicima i sveenicima: Svima openito: Oe! Padre! Veleasni! Oe Jozo! Viim poglavarima: Oe generale! Oe provincijale! Preasni oe! Mnogopotovani! Specifino franjevcima: Fra Marko! Isusovcima: Pater! Pater Marko! Benediktincima i salezijancima: Don Josipe! Don Mirko! izraz don ili dom dolazi od latinske rijei dominus - gospodin. 286

Redovnicama: Sestro! asna! asna sestro! Sestro Estero! Viim poglavaricama: asna sestro generalice! asna sestro provincijalko! Sestre svoje poglavarice zovu: asna majko...

287

GOENJE
Gospodin Isus rado se odazivao ljudima kad bi ga pozivali u goste, na objed (Lk 7,36-50; 14,1), pa i na svadbu (Iv 2,110). ak se i on sam znao pozvati na ruak u drugoga: Zakeju, danas mi je proboraviti u tvojoj kui (Lk 19,1-10). ee se navraao u sestara Marte i Marije i njihova brata Lazara, zajedno sa svojim uenicima (Mt 21,17; Iv 11,5). A Marta bi spremila ruak sva zauzeta (Lk 10,40). Isus se nije ustruavao upozoriti ljude, same domaine, na ljudsko dostojanstvo i pristojnost, pogotovo na boanske istine, pa makar ostao bez ruka! Sv. Pavao poruuje u Poslanici Rimljanima: Gajite gostoljubivost (12,13). Za predstojnika Crkve izriito trai da bude gostoljubiv piui i Timoteju (1 Tim 3,2) i Titu (1,8). Sv. Petar slino svima: Gostoljubivo primajte jedni druge bez mrmljanja (1 Pt 4,9). U Poslanici Hebrejima itamo: Gostoljublja ne zaboravljajte (13,2). Gostoljubivost je znak i ljudskosti i religioznosti. Tko hoe i zna ugostiti i domaega i stranca, pokazuje da je graanin ne samo domovine nego i svijeta. U goste, na primjer, na ruak ili na veeru, ne dolazi se ni rano, ni kasno. Najvie petnaestak minuta prije obroka. Tko obino kasni, kao da eli da se na njega eka! VIP (very important person). Izrazi redovito i radosno dobrodolicu gostima. Svakomu pojedinano. I svima zajedno. 288

Kao gost uzvrati zahvalnou domainu. S mjerom. Vrlo je znaajan prvi dojam i susret. I s jedne i s druge strane. Ne boj se biti pristojan! Kad vodi gosta u kuu, ti idi ispred njega, a gost za tobom. Ne naguravaj se s gostom ispred kue, jer ne zna, jadan, kuda treba ii. Zalutat e u prostorije u koje ne eli da ue. Pa ete se obojica smijati i stidjeti. Zato ti naprijed bez ikakva ustruavanja i ispriavanja. Ali, kad izlazite iz kue, pusti gosta prvoga, neka poe kada on hoe da ne stekne dojam da ga izgoni, osim ako se radi o labirintu prostorija ili o eljadetu dosadnu preko svake mjere. U goste se uvijek moe ponijeti kakav dar: domainu, domaici, djeci..., ovisno o osobama. Potrudi se da pronae prikladno mjesto u kui za gosta im unutra ue. Nemoj ga drati, zbunjena, na hodniku ili u predvorju, da ne zna to e i kuda e. Gostu se uvijek daje istaknuto mjesto u kui, za stolom, u dnevnom boravku, tako da moe vidjeti sve ukuane i da svi ukuani mogu lako pratiti njega. Gostu nikada ne namei svoju volju. Potuj to on eli i ne budi dosadan/a u ljubaznosti: ni u hrani, ni u piu, ni u emu to je osobnoga njegova ukusa i karaktera. Bit e ti neugodno ako ga oneraspoloi i ako ti, kao domaici, otvoreno kae da si ljubazno dosadna. Ne stavljaj gostu u tanjur mesa, salate, kolaa itd., niti u au vina, ak po drugi ili po trei put, osim uz njegovo izriito doputenje. Bez njegova odobrenja, sve to radi u svojoj gostoljubivosti granii s nepristojnou, negostoljubivou i s nepodnoljivou. Ne pitaj druge nikako, a pogotovo ne previe, osobna pitanja, kao na primjer: Kako ti mala ui? Odgovor moe lako biti: Slabo mi ui, na polugoditu propala, pa onda i tebi i drugoj osobi ao. 289

Ili: Je li ti se sin oenio? Jest, i rastavio se! Ili: Koliko ima djece? Nemam uope djece. Ili: Radi li ti ena? Ne radi. Itd. Uljudno je upitati za zdravlje, a neuljudno je raspitivati se o bolesti, pogotovo ako ne moe nita pomoi. Postavljaj takva pitanja da nikada sugovornika ne stavlja u nepriliku. Drugo je ako ti osoba sama od sebe hoe priati o svim tim stvarima i problemima. Ako si gost, ne budi nametljiv i teak! Znaj se na vrijeme dignuti, zahvaliti i otii. Nikada ne ostaj do ponoi, kamoli poslije ponoi! A radosna gosta nikada dosta. Jo jedna: Ne govori pred djecom loe o gostima. Dogodit e ti se kao onoj eni koja je stalno zvala nekoga uitelja u goste. Kad se on pojavio, a ona, ugledavi ga kroz prozor, vikne: Eno ga avo nosi! Kad je gost uao i sjeo, a ena sva radosna ode u kuhinju da neim poasti, stao mali od tri godine kod gosta i bulji u nj, ne skida oiju. iko, gdje je avo? Kakav avo, Bog s tobom? Moja mama kae da te avo nosi. Gost se digao i otiao kui. Priekaj dok ti uitelj doe drugi put. Za odbijanje poziva u goste, na ruak, na svadbu ili slino treba postojati opravdan razlog. Pozivi poznaju reciprocitet.

290

BLAGOVANJE
Ova stara hrvatska rije dolazi od blag, human, dobar (bonus, od toga Buna, prevedeno u Blagaj). Od toga su i druge sline rijei, izvorne i izvedenice: blago, blagdan, blagodat, blaen, blagoslov, Blagovijest; blagajna, blagajnik, blagovati, blagovremen, dakle neke boanske i neke ljudske rijei. Pozvati na ruak, nije li to najljepi izraz potovanja prema nekoj osobi kojoj elimo dobro zdravlje i nudimo joj srdanu dobrodolicu, ugodan razgovor, zdravo jelo i pie i iskreno prijateljstvo? Isus je jednom zgodom pozvao svoje uenike na Veeru. On je blagovaonicu Posljednje veere pretvorio u blagovaonicu vjenoga ivota. Od toga blagovanja ostala nam je presveta Euharistija, Veera nad veerama (Iv 13-17). Ostali su nam zapisani u evaneljima neki razgovori koje je Isus vodio sa svojim sustolnicima u njihovoj blagovaonici (Lk 11,37-54; 14,1-6). Malo gdje imamo prilike pokazati se tako jakima, kulturnima, kontroliranima, blagima i humanima kao u blagovalitu. U blagovaonici se moe pokazati ljudski poriv za hranom, nesimpatian ljudski egoizam, nekultura, primitivizam, pohlepa. A moe se oitovati i najvee ljudsko dostojanstvo, uljudba, ljubaznost, aenje. Neugodno je i nehumano tako blagovati da se kroz blagovanje ne osjea sva uljudnost, humanost, ljudskost, duhovitost, ugodni komentari, razgovor o prolome, dogovor o buduemu, da se uju blage vijesti koje je drugi doznao iz susreta, medija, novina, snova. 291

Stoga se doima premalo blago i humano u bilo kojoj zajednici i blagovaonici: - Ako se ne obavijesti, ne pozove (ne pozvoni) na doruak, ruak i veeru; - Ako se pone blagovati a da se ne skupe svi koji trebaju blagovati, pogotovo uzvanici, gosti, glavni; - Ako se nepotrebno, i bez isprike, kasni u blagovaonicu; - Ako ne zaeli sustolnicima: Bog blagoslovio (!); ili: U slast (!); ili: Dobar tek (!); - Ako se poslije zaziva blagoslova pone blagovati a da se nema u vidu dokle su drugi doli uzimajui hranu po redu; - Ako se tako porivno i pohlepno jede da se glava uope ne die od tanjura, odnosno tanjur se primakne k ustima, dok se sve poudno i glasno ne posre; - Ako se tako strastveno i brzo jede kao da se eli rei kakav je to neukrotiv prirodni nagon; - Ako se u usta ubacuje lica, jedna za drugom, a da se ne progovori nijedna rije sa sustolnicima dok se ne zavri ruak; - Ako lica leti od usta do tanjura i natrag tako da je doista saalno gledati takva neumjerenjaka; - Ako se no stavlja u usta, bez obzira na njegovu otrinu i veliinu, ito sve dok mu se masnoa jezikom ne oisti; - Ako se cigaretom zapuhuje drugoga u oi i u usta, ito poinjui odmah poslije juhe; - Ako se uope tako jede pije (kava, mlijeko, juha, lubenica) da se glasno usnama mie, vae, sre, mljacka, uti, kripi da bi drugi najradije iziao iz blagovaonice i od takvih domaina i od takvih gostiju;139 - Ako mala ili velika lica ostaje u alici dok se pije aj, mlijeko, kava;
Pitaju nekoga profesora: to mu je bilo najtee u 12-godinjem zatvoru? Mljackanje u blagovaonici! Eto to je zapamtio iz sve robijake kazamate!
139

292

- Ako se mae rukama, noevima i viljukama ispred oiju drugih, pa ak i nakon pristojna upozorenja; - Ako se govori preko zalogaja i ne doputa se drugomu da doe do rijei, a htio bi; - Ako se netko die iza stola i hoda i smeta po blagovaonici a da nema zaduenja; - Ako se toi kava, vino i voda tako da se ne moe piti a da se treina ne prolije ili ne otpije saginjui se i glasno srui nad aom ili alicom; - Ako se, umjesto noem, kruh razlomi rukama i odlomljeni dio baci u koaru drugima da jedu njegove okrajke; - Ako se u blagovaonici fotografira, ito dok ljudi zijevaju na zalogaj i dre pribor u ustima; - Ako je nekomu teko prekidati blinjega u njegovoj pohlepi molei ga da mu doda vode, au, soli, kruha, akalicu; - Ako se dre dugi govori, kao da smo na politikom mitingu, a ne u ugodnu blagovalitu; - Ako se nijednom, ni sluajno, ne upotrijebi ubrus ili salveta, bez obzira na masu masne hrane ostale oko usta i po bradi; - Ako se ini ita to izaziva uenje ili ivciranje drugih; - Ako se ini neto to ne ulazi u najvie ljudsko dostojanstvo osobe i blagovanja. U blagovaonici se obino ne pria o hrani. Kao to moe za rukom biti juha neslana, meso nepeeno, krumpir neskuhan, tako moe biti i razgovor u blagovaonici bontonski neslan, umno neispeen ili neoekivano prezainjen! Blagovati znai humanizirati hranu, pretvoriti je u ljudsko tijelo koje uzdrava ljudski duh. Uzviena zadaa! Zato se u tome i trai najvie humanosti. Na kraju objeda, zahvalivi Bogu, potrebno je zahvaliti domainu, odnosno kuharici, koja je pokazala ljubav i umijee u spremanju hrane. 293

RAZGOVARANJE
Razgovarati znai ui u misli drugoga i suradnjom se usavravati. Iz obilja srca usta govore (Mt 12,34), veli Isus. Najvea ast koju moe drugomu iskazati jest da slua to pria, makar ti to bilo ponekada malo i dosadno. Isus je ostao u razgovoru sa Samarijankom na studencu dobar dio dana pred oima okolnoga svijeta (Iv 4,4-42), iako razgovor nije bio nimalo ugodan ni za gospou Samarijanku, ni za Gospodina Isusa koji umoran od puta, sjeae na zdencu (4,6). Isus je ostao u razgovoru s Nikodemom u kui dobar dio noi (Iv 3,1-21), iako razgovor nije bio nimalo ugodan ni za staroga Nikodema, uitelja u Izraelu, ni za Uitelja svega svijeta. U razgovoru je uvijek dobrodola osoba koja zna unijeti svjeinu duha, koju pristojnu alu, varnicu, dovitljivost, zdrav humor, pa ako nekada malo duhovito i bocne, nita za to. Razborito je drugoga zaustaviti ako nerazborito pria, pogotovo ako vrijea druge, psuje, iznosi nepristojne viceve. U razgovoru: na pitanje odgovori, makar kratko. Uvijek znaj to kae, ali ne mora kazati sve to zna. Ne zaboravi da u razgovoru ne uvjeravaju toliko rijei koliko pravi - naglasci. to manje o sebi priaj, osim ako si pitan/a. Ili: ako eli da te drugi ne voli, samo priaj o sebi. Najljepi znak uljudnosti i ovjenosti jest taj da drugoga potedi da se ne stidi pred tobom zbog tvojih rijei ili gesta. Radije utjeti nego previe govoriti. 294

Ako nema nita rei, nemoj nita ni govoriti! Ako poinje reenicom: Kad smo ja i moj mu bili..., onda radije i uljudnije poni obrnuto: Kad smo moj mu i ja bili... Blaena Djevica Marija kae u Hramu Isusu: ...otac tvoj i ja alosni smo te traili (Lk 2,48). Marija, iako ona zna da Josip nije Isusov zemaljski otac, ima veliko potovanje prema Josipu, zato ga stavlja na prvo mjesto kao oca. Gospa je ena visoke kulture! Ui svoje dijete da ne stavlja sebe na prvo mjesto, osim kad neto nije u redu. Ne odgovaraj prije nego si uo i ne mijeaj se usred razgovora (Sirah 11,8). Ne upadaj, dakle, drugomu u rije. Ili: ako upada, ispriaj se, zamoli za rije kakvim znakom! Posebna je javna nepristojnost kada na televiziji voditelj, a da ti ne priam o voditeljici, nakon postavljena pitanja, neprestano upada u rije svomu sugovorniku: dopunja ga s pregrtima novih potpitanja, zbunjuje ga tako da ne zna na koje bi od 23 pitanja odgovorio, a vrijeme istee. Pa voditelj ne ivcira samo subesjednika, nego i sve gledateljstvo. Jednako je zbunjujue kad sami sugovornici jedan drugomu upadaju u rije, pa ne zna ni tko pita ni tko pria. Ne laskaj ovjeku izravno u lice. ovjek je nesavren pa e nasjesti na tvoje laskanje. I bit e jo nesavreniji. Kad s drugim razgovara, ne gledaj mu direktno u oi, nego negdje oko oiju, po prilici. Nikada se s nerazumnima ne prepiri. Izgubit e. Ne dopusti da za stolom s drugima samo uti. Pria se kako je filozofu Teofrastu,140 koji je itavu veer i veeru pre140 Teofrast (371.-287. pr. Kr.), s pravim imenom Tirtam, bio je najprije Platonov, zatim Aristotelov uenik. Naslijedio je Aristotela u peripatetikoj koli u Ateni. Naslijedio je i Aristotelovu djecu i biblioteku. Imao je oko 2000 uenika. Kad je umro, sva mu je Atena bila u sprovodu.

295

utio, filozof Platon na rastanku rekao: Ako si mudar pa uti, onda si lud! A ako si lud, pa uti, onda si mudar! udim se mudromu Platonu kako nije zapodijevao razgovor! Bog nam je dao dva uha a jedna usta zato da dvostruko vie sluamo nego to govorimo. Tri su pravila uspjena razgovora: - Svoj stav drugomu jasno i istinito izloi; - Novoj se informaciji istinoljubivo podloi; - Sa sugovornikom se u istini poteno sloi. Savren si ako u svemu ima mjeru, osobito u razgovoru.

296

ISPRIAVANJE
Ispriati se ovdje ne znai ispriati neki vic ili pripovijest, nego znai izrei ispriku, opravdati neispravan postupak ili propust, traiti oprotenje zbog nanesene uvrede ili ponienja drugomu. Sv. Pavao jednom se zgodom velianstveno ispriao to je rijeima naletio na velikoga sveenika Ananiju. Bilo je to u Jeruzalemu kad su Pavla uhitili i doveli ga pred Veliko idovsko vijee, sinedrij. Pavao je poeo svoj govor: Brao, izjednaujui se s njima, a njih je trebalo po obiaju osloviti: Glavari sveeniki i starjeine narodne! I Pavao nastavi svjedoiti da je mirne savjesti ivio pred Bogom sve do dana dananjega. Nato veliki sveenik Ananija naredi onima to stajahu uza nj da ga udare po ustima. Pavao se izvrnu pa e Ananiji: Udarit e Bog tebe, zide obijeljeni! Ti li sjedi da me po zakonu sudi, a protuzakonito zapovijeda da me biju? Nazoni se zaprepastie nad tim rijeima: Zar velikoga sveenika Bojega da pogruje? Pavao se odmah povue i ispria: Nisam znao, brao (opet brao!), da je veliki sveenik. Ta pisano je: Glavara naroda svoga ne proklinji (Dj 23,1-5). Meutim, nije mogue da Pavao nije znao da je Ananija bio veliki sveenik. Ali je jo bolje znao da je Ananija bio lopov, razbojnik, kvisling u slubi rimske vlasti, koji nije niim zasluio biti veliki sveenik. Pavao se ispriao zbog Boga i njegova zakona (Izl 22,28). Ispriavamo se najee ovim frazama: - Ako kasnimo: Ispriavam se to sam zakasnio... 297

- Ako ne moemo uope doi na primanje: Nemojte mi, molim vas, zamjeriti. Nemojte mi uzeti za zlo! Imam obvezu... - Ako smo nekoga ispustili u pozdravljanju: Neka mi oprosti... - Ako smo nekomu uletjeli u rije, prekinuli mu misao: Oprosti, samo nastavi... - Kad nekoga elimo prekinuti: Ne zamjeri, molim te! Mogu li rei samo jednu? Dri misao! - Ako smo nekomu stali na nogu: Oprostite, vrlo mi je ao! - Kad smo uli u neko drutvo ili mjesto, bez najave: Oprostite, zabuna! ili: Slobodno? - Kad neto pitamo: Oprostite, koliko je sati? Imate li vatre? - Ako smo koga na bilo koji nain omalovaili, obezvrijedili ili uvrijedili: Oprostite, nije mi uope bila namjera... Najei izrazi isprike jesu: Oprosti! Oprostite! Ne zamjerite, bila je ala! Nisam htio nikoga uvrijediti, a najmanje... Iskreno alim. Jo se mogu uti uobiajeni izrazi: Pardon! (francuski). Sorry! (engleski). Izvini! (ruski). Kulturan ovjek uvijek je spreman izrei ispriku drugomu. Kulturan ovjek uvijek je spreman primiti ispriku drugoga. Nekada se dravnici ispriavaju dravnicima. Ispriati se ili ispovjediti se pred Bogom (pred ispovjednikom), znai traiti od Boga oprotenje to smo povrijedili njegov zakon, odluku, volju, ljubav na planu svojih misli, elja, rijei i djela.

298

TELEFONIRANJE
Nakon to je 1876. god. Alexander Graham Bell otkrio telefon, ne prestaje ta sprava zvoniti u mnogim kuama. Ako nije kuni fiksni telefon, jest mobilni ili pokretni, mobitel. eli li da ti telefon u kui bude blagodat, a ne napast i propast, onda treba poznavati nekoliko pravila. I drati ih se. Prvo je pravilo: uljudnost, i s jedne i s druge strane ice ili valova. Drugo, kad podigne slualicu, najprije ustanovi jesi li dobio broj ili kuu koju eli. I trai dotinu osobu. Ako ne eli drugoga zbunjivati, predstavi se osobnim imenom (i prezimenom) ili kuom, ustanovom, da drugi zna s kim razgovara. Nepristojno je na telefonu poeti pitanjem: Tko je tamo? Ako ti ba to treba, onda reci: Molim Vas, s kim razgovaram? Ili: Ako elite ostaviti broj telefona ili kakvu poruku? Ili: to u (njemu, njoj) rei, tko ga je traio? Ako sluajno pronae na telefon koga trai, ne vii na njega: Zovem Vas ve 3 dana, a nikako Vas uloviti. Dosta je ovjeku njegove muke. I on lovi druge, pa ih ne moe uloviti. Pristojno je u poetku rei: Molim Vas, imate li slobodne 2-3 minute? Telefon je za dogovor, a nije za razgovor. Ne razgovaraj na telefon o bezveznim stvarima, o svim moguim metereologijama. Ne govori to ne eli da nepozvani uje. 299

Telefon se prislukuje! I ministrov i kardinalov. To ulazi u bonton dravnih tajnih sluba! Telefonom se ne rjeavaju nikakvi problemi s osobama viega poloaja. Moe glatko dobiti negativan odgovor. Ako se ne odbija, svakako se odgaa. Kad god moe stvar rijeiti pismom, okani se telefona, pogotovo u vanim porukama. Ne telefoniraj, bez nevolje, u vrijeme kad nije vrijeme telefoniranja (kad su lanovi u blagovaonici, od 10 naveer do 8 ujutro i sl.). Pristojno je javiti se telefonski drugima za blagdane, imendane... Ako ti je netko zalutao na telefon, pristojno ga uputi na pravi put. Pomozi mu, ako moe, da doe do pravoga broja. Pokai strpljivost, kulturu. Moda te samo kua kakvi su ti ivci. Ako ti je uhodana praksa da se ne die s telefona kad zasjedne, sjeti se ponekad da bi jo netko u kui elio telefonirati ili netko hitno zove tu obitelj ili zajednicu ili neku drugu osobu, ali ne uspijeva zbog te tvoje uhodane prakse. Ne kradi drugomu ni vrijeme ni novac za telefon. I jedno i drugo moe biti krupni grijeh, a ne samo sitni lupeluk. U razgovoru na telefon nemoj nikada ljutito poklopiti slualicom (makar stranka s druge strane i zasluila!). U pravnim dravama zabranjeno je vozau upotrebljavati mobitel dok vozi. Mnogi su izgubili ivote zbog te nerazumne prakse. Zna li koja je bitna razlika u razgovoru na telefon i bez telefona? Mjeseni raun! Pravila o telefoniranju vrijede uglavnom i za komuniciranje elektronikom potom (e-mailom), a ovim posljednjim nainom i po danu i po noi.

300

SMIJANJE
Smijeh je izraajni pokret lica popraen glasom razliita intenziteta, od smijuljenja do grohotanja. ovjek se prepoznaje po smijehu. Ima vrijeme plaa i vrijeme smijeha (Propovjednik 3,4). Sveta nam evanelja ne donose nijednu zgodu u kojoj bi se Isus nasmijao. A ako se itko znao kulturno nasmijati, i izazvati smijeh, to je bio Isus Krist. I u razgovoru i u ivotu u Svetoj obitelji i u drutvu s djecom i osobito s uenicima svojim od kojih je svakakvih uo. A zaplakao je vie puta (Lk 19,41; Iv 11,35). Gospodin je oito dobro znao to je smijeh, a to pla kad je rekao: Blago vama koji sada plaete, vi ete se smijati kroza svu vjenost (Lk 6,21). I obratno: Kuku vama koji se sada neodgovorno smijete, dobili ste svoje! (Lk 6,25). S nasmijanima nasmijan, s rasplakanima rasplakan (usp. Rim 12,15). Ljudski je smijeh vrlo ozbiljna stvar. Izgubljen nam je dan u kojem se nismo s mjerom nasmijali. Budi pri sebi i kada se smije. ivotinje se ne mogu smijati jer nemaju duha. Dijete se smije, jer ima duha, makar i ne dolo do uporabe razuma. Umjesno e se nasmijati ako si pametan. Duhovit, koji zna zasmijati, poeljan je u drutvu. Tko se smije iz srca, oito mu je srce na mjestu. esto se vie uspije osmijehom i humorom nego ozbiljnim naporom ili otporom. 301

Vie valja kap nasmijanosti nego stap namrgoenosti. Nikad se grohotom ne smiji, tj. tako da ne moe jo glasnije. Luak se smije punim grlom, a uman se ovjek tiho osmjehne (Sirah 21,20). Ne smij se bez veze, da ti se ne pripie bezveznost. Ne smijulji se ni potajno, jer e drugi pomisliti da im se podsmjehuje! uvaj se da, nasmijavajui druge, ne ispadne smijean. Inteligentan si, dopusti li da se drugi i na tvoj raun nasmiju, ne samo o Pokladama. Postoji osmijeh koji razveseljuje i podsmijeh koji raalouje. Duhovan osmijeh izgrauje, radostan raspolouje. Cinian podsmijeh ujeda, sarkastian vrijea. Zbijati alu i smijeh na raun pretpostavljenoga, znak je nepotovanja. Ismijavati podreenoga, znak je neplemenitosti. Nita tako ovjeka ne pogaa kao kad ga izvrgavamo poruzi i ismijavanju. Nepristojno je ako se smije dok neto pria, makar bio i duhovit vic. Smije li se s punim ustima za punim stolom s puno uzvanika, uprskat e! Smijeh je glavni sastojak zdravlja, kau lijenici. Smijehom se i ljubav hrani, kae ivot. Ako je humor spasonosan pojas u bujnoj rijeci ivota, kako neki kau, zato se njime jo vie ne sluimo?

302

DARIVANJE
Dar ili poklon jest vrijednosna stvar koja se nekomu bez naknade daje ili daruje u znak ljubavi. Moe biti i u znak zahvalnosti za kakvu uslugu. Darove veih vrijednosti nazivamo darovnicama, zakladama, donacijama. Darivanje je znak velikodunosti, plemenitosti srca. Krjepost darivanja zovemo dareljivou. Bog je najvei darovatelj u stvaranju, u otkupljenju, u posveenju ljudskoga roda. Sveto je Pismo puno darova, prikaza darova, prinosa, zahvalnica: Bogu, roditeljima, bratu, kralju, narodu, prijatelju... Sinovi Adama i Eve prikazali su svoje darove Bogu: jedan vrstan dar, a drugi ne/dar, otpad (Post 4,3-5). Najvei darovi Boji ljudima jesu: - Roditeljima djeca, mu supruzi, supruga muu. - Mudrost, razum, znanje, savjet, jakost, bogoljubnost, bogobojaznost. - Zdravlje, ivot, srea, uspjeh, pobjeda. Postoje razliiti darovi Boji: za pjesmu, za gradnju, za govor, upravljanje, lijeenje, pomaganje, za jezike, matematiku, za igru, za alu... Darivanje se ini u raznim prilikama: za roendan, imendan, za svadbu, za reenje, za krizmu, za maturu. Svakoga se na svijetu obdaruje: od djeteta do pape. Dar treba biti pristojan, prikladan, primjeren, pripremljen. Dar valja znati dati i znati primiti. Dar valja radosno primiti. 303

Na daru valja usmeno ili napismeno zahvaliti. Darom se valja razborito sluiti. Na dar valja u odreenoj prigodi uzdarjem uzvratiti. Nije isto kad ostavlja dar u obitelji: muu, eni, djeci. Rijetko e pogrijeiti ako dar ostavi djetetu. Kraljevi su obdarili maloga Isusa zlatom (Mt 2,11), a sv. Josip uzeo zlato i snaao se kako je najbolje znao u korist Svete obitelji. Darovi se diskretno daruju. Ne uz fotoaparate. Da ne zna ljevica to ini desnica (Mt 6,3), poruuje nam Gospodin. Vidi li kako ti je Bog dao obilje svojih darova. Eto, tako diskretno da mnogi to sve pripisuju Prirodi i Sluaju! Dar nikada ne smije biti prigoda za ponienje darovatelja ili obdarenoga. A pogotovo dar ne smije biti danajski.141 Darovnomu konju zubi se ne gledaju, osim danajskomu.

Klasina reenica iz Vergilijeve Eneide, II, 49 glasi: to god to bilo, bojim se Danajaca, ak i kada darove nose. Quidquid id est, timeo Danaos et dona ferentes. To kae Trojanac Laokoont kad je ugledao trojanskoga drvenoga konja to su ga Danajci ili Grci donijeli pred gradska vrata Troje ili Iliona u Maloj Aziji, dananjoj Turskoj. Grci su rekli da e se Trojanci odupirati neprijatelju dok bude toga konja pred vratima. Nato Trojanci razore gradska vrata i uvuku drvenoga konja u grad. Iz konja nou izau maskirani Grci i izvre pokolj u gradu. Pretvorio se dar u dar-mar.

141

304

ZAHVALJIVANJE
Zahvalnost je duevni osjeaj koji netko iskazuje i priznaje drugomu od kojega je primio neko dobroinstvo, pruenu pomo ili uinjenu uslugu. Na talijanskom riconoscere, znai i zahvaliti i priznati! Zahvalnost je znak osobita odgoja, pristojnosti i nezaboravljivosti ljudske. Isus je hvala i slava Oeva. Evanelisti nam donose injenicu kako je Isus zahvaljivao Ocu nebeskomu (Iv 11,41), kako je na zemlji proslavio svoga Oca (Iv 17,4). Isus pita onoga ozdravljenika od gube: Zar ih nije izlijeeno deset, a samo je jedan doao zahvaliti, ito stranac? (Lk 17,16-18). Neiskazivanje Bogu ni slave ni zahvalnosti jest glavni grijeh ne samo pogana (Rim 1,21), nego katkada i krana. Mi Bogu zahvaljujemo uvijek kad kaemo: Hvaljen Isus! Bogu hvala! Euharistija znai zahvaljivanje. Biti zahvalni Bogu, to je volja Boja (1 Sol 5,18). Biti zahvalni roditeljima, to je zapovijed Boja. etvrta. Biti zahvalni dobrotvorima, to je dunost naa. Biti zahvalan, znai biti kvalitetan, human, pristojan. Ima osoba koje sve poduzmu da dou do neke osobe i izmole intervenciju, a nakon intervencije nita ne poduzmu da uzvrate zahvalnou! to ti kodi rei: Hvala!

305

PUENJE
Puenje je uivanje duhana uvlaei u plua duhanski dim. Zapone se puiti u obijesti i zabavi, a nastavi dok puaa nikotin ne zadavi. U poetku je duhan gadan, a s vremenom pua se navikne da ne moe bez vlastitoga gadiluka! Pua voli sebe iznad svega. Nikomu ne da preda se u sebinosti. To dokazuje i novcem za cigarete! Cigareta je zadovoljstvo koje ovjeka ostavlja nezadovoljnim. Kud e uvjerljivije besmislice! Puenje osobu ne samo fiziki truje, nego je privikava da bude drutveno otrovna i neuljudna. Pua je uvjeren da mu nikotin ivce smiruje kad ih razdrauje! eli li biti jo razdraljiviji, samo pojaaj puenje! Puenje je poast kojom se pua sustavno drogira a druge nezaustavno iritira. Malo je bezobzirnijih osoba od klasinih puaa. Njihova je humana logika: Ba me briga to tebi kodi, ako meni godi?! U pristojnu se drutvu ne pui ako se prethodno ne trai doputenje od drugih, osobito od onih kojima zdravlju kodi. A puenje kodi zdravlju svakoga puaa, osobito nepuaa. U zdravu drutvu nepristojno je ponuditi cigaretu prije nego se zamoli doputenje za trovanje sredine! 306

Neugodna je nepristojnost kad netko ue u blagovaonicu i pone duhaniti a da se nije ni pomolio, ni sjeo, ni poeo jesti, kamoli na kraju kavu piti. Neto je malo neuljudnije kad se pone puiti odmah nakon juhe, ito s lulom! Kau da je za cigaretu duhana ovjek spreman na sve, osim na smrt! Zato puaa ne uvjerava nikakva ljudska molba, zdravlje, tednja, ekonomija. On pred cigaretom bespomono pada ko klada! Prava bolesna idololatrija! Ako te netko uljudno zamoli da ne pui, najbolje e pokazati neodgojenost ako mu ismije molbu i stane mu ispuhivati dimove pred oima! Ako eli biti u drutvu nesimpatian od malena, na vrijeme se produhani! Na fakultetu djevojke uglavnom pue: da se bar u nikotinu izjednae s momcima! Jadan ti je brak u kojem supruga ne podnosi supruga puaa. A jo jadniji kad sa suprugom puaicom ne moe suprug nepua. Kad ve nema duha podnoljivosti, ima duhana nepodnoljivosti! Puenje je ogranak grijeha neumjerenosti u piu, u ovisnosti. Ako sve ovo vrijedi za puenje duhana, to tek rei o ovisnosti o raznim vrstama droga.

307

ZIJEVANJE
Od zijevnuti dolazi: zijevati, ee i ee, pa zijevanje kao trajno stanje, onda zjalo, konano zjapiti. A zijevanje dolazi zapravo od lijenosti, dosade, umora, gladi i nesna. Pogotovo od nepanje, nepratnje, neprisebnosti i nepozornosti. Zijevati znai irom otvoriti usta bez veze, tj. razvaliti ih, a nigdje ni zalogaja ni gutljaja. Zijevanje je prirodna nesvojevoljna refleksna pojava koja odaje ne samo volju za spavanjem nego i nevolju s kulturom. Zijevanje je otkopavanje mozga od usta, tako da rijei ne prate misli. Nemaju veze, spoja. To se lako postie vlastitim ili tuim nastojanjem. Jesi li otpoeo zijevom, teko e ga zaustaviti. Nije samo prisilan, nego ak i zarazan. Moe i usta zatvoriti, ali zijev potie i pomie miie. Ljudi i ivotinje zijevaju kad im nedostaje kisika i kad su miii posve oputeni. Zijevanje je i inae bezvezno, neuljudno, neutivo, nepristojno. Ne zna se ili je zijev nedostojniji zjevaa ili nezjevaa. Vjerniko zijevanje jest preko molitve, propovijedi, ito tako udahnuto ili izdahnuto da svatko odmah prepoznaje redovitoga zjevaa ili zjevaicu kao kakva pjevaa ili pjevaicu. Profesionalni zjevai im se prekrie, ponu zijevati; kad prestane moljenje, prestane i zijevanje. Sveeniko zijevanje jest ono preko mise, coram populo, preko asoslova, u dvoritu, u sakristiji, pod Aneo Gospodnji. Obino brevijarom zatvara usta. 308

Redovniko zijevanje jest preko razmatranja, preko krunice. Sveta Marijo - a a a a a a - moli za nas grjenike, i vilice se preklope! Ako ti se zijeva, idi spavati, a ne pretvaraj molitvu, razmatranje, svetu misu i kapelicu u zjevaonicu! Nepobono je za vrijeme zijevanja moliti, a zdravo je za vrijeme molitve ne zijevati! kolsko ili akademsko zijevanje jest preko sata, preko profesorova predavanja, ito ako nisi ve zaspao od dosade. Neki tako uporno zijevaju da je pravo udo kako im vilice ne utrnu. Kad profesor vidi da mu sluatelji zijevaju, zatim na sat gledaju i napokon sat k uhu primiu mislei da je na nesreu stao, bolje bi bilo tomu predavau da se makne i ide doma. Mali zijevalo u prvom razredu u prvoj klupi irom zinuo. Uiteljica mu fino veli: Mali, otvorena su ti usta! Kae mali: Znam, ja sam ih otvorio! Drugi do njega jo ee, koliko ga usta nose. Njega vjerouiteljica moli da stavi barem ruku na usta. On e joj uljudno: asna, stavljao sam, ali ne koristi! Nekima ne pomau ni obadvije ruke preko usta i preko zuba! Zijevanje je epidemino, prenosivo, zarazno. I zbog toga se uvaj zijevanja. Prestat e zijevati ako neto popije ili se umije hladnom vodom.

309

VONJA
Ne znam gdje moemo pokazati takvu razboritost ili nerazboritost ophoenja s drugima kao na cesti, u vonji. I radi sebe i radi drugih. Prva opomena pokraj puta: Ovdje lei onaj koji je imao prednost! Drugi pouak vozaev: Ja znam kakav smuenjak vozi s ove strane, ne znam kakav s one. Trei princip: Ako ti nita ne kazuju ni signali, ni prometne table, ni pokojnike spomen ploe uz put, onda si voza ne samo na svretku 2007. god. nego i - ivota! Voza polae oko 190 cestovnih znakova. Ali neki uope ne paze na znakove nego da nagaze na domau perad. Pravi je voza onaj koji je u polasku solidan, iz brzine u brzinu lagan, pri zaustavljanju neprimjetan. Eto, tako kao da pokraj sebe vozi s bojita ranjenika, koji nijednom ne jaukne. to je u glavi vie benzina, to je na cesti vea brzina! Mnogi moderni vozai ure se na sprovod. Vlastiti. Brzina je svladavanje prostora i vremena i klizanje po zemlji u zemlju. to god bre vozi, to jo vie ubrzava. Ne gine ti smrt! Malo je manje poginulo na cestama nego na bojinicama: samo u 2000. god. poginulo je u svijetu 1,260.000 osoba. A u prolom stoljeu 35 milijuna. Kao jedan svjetski rat. Kau da enske bolje voze od mukaraca: jer ne izlaze na cestu pijane, bez dozvole, kao pametnije daju prednost mukarcima, sporije i bogobojaznije voze, pa i kad se sudare, nema odvie mrtvih. 310

Svaki bi voza pred sobom trebao imati ne samo natpis: Ne pui! Ne mobitelefoniraj! - nego i: Ne ubij! Upravo tim pravilom: Ne ubij! - poinje najnoviji vatikanski dekalog za vozae. Ostala pravila: 2. Neka cesta za tebe bude sredstvo zajednitva a ne smrti; 3. Neka ti uljudnost, korektnost i razboritost budu od pomoi; 4. Budi milosrdan i priteci u pomo blinjemu u potrebi; 5. Neka automobil za tebe ne bude izraz moi; 6. S ljubavlju uvjeravaj mlade da ne sjedaju za volan kada nisu u stanju voziti; 7. Pomai obitelji rtava prometnih nesrea; 8. Omogui rtvi i vozau prekritelju da se susretnu kako bi mogli doivjeti oslobaajue iskustvo oprotenja; 9. Na cesti titi najslabije; 10. Budi svjestan odgovornosti za druge. Uvijek propusti pjeaka, makar i ne bilo pjeakoga prijelaza. Stii e! S taksistom se na vrijeme pogodi da ne ostane pogoen! Nepoznate autostoperae u naelu ne uzimaj u auto! Ne pozivaj se na samarijanstvo, koje pretpostavlja izranjenoga, a ne zdravoga pokraj puta. Roditelji koji svomu sinu osmoljetkau daju auto da ga vozi u kolu i u crkvu jesu direktni ubojice svoga djeteta! Policija koja prebrzo vozi, ili puta da se prebrzo vozi, sudionica je masovnih ubojstava na cestama. Kumovi koji svojoj kumadi - petnaestogodinjacima, prigodom krizme, kupuju ak automobil, oito im ele to bru prometnu nesreu i smrt. Moderni otac modernoj keri: - Ako maturira, nabavit u ti auto. - A ako se okani pia, nabavit u ti i vozaku! Policajac pita jednoga 14-godinjaka: - Molim, vozaku! 311

- Kakva te vozaka spopala, nemam ni punih 14! Ako ti bude sam razumno vozio i ponizno molio da ti Bog prosvijetli pamet i cestu na ovome svijetu, moda drugi ne e moliti jo za tvoje mladosti: Svjetlost vjena svijetlila njemu!

312

ETNJA
etnja potjee od Boga, koji se etao vrtom za dnevnoga povjetarca, u zemaljskom raju (Post 3,8). etati se znai kretati se, ne skakati, iako je tim glagolima izvorite negdje isto. Latinska rije: ambulare (etati se) dala je opepoznatu rije ambulantu, tj. skup stvari i osoba koje se eu tamo-amo pratei obino vojsku i lijeei bolesnike i ranjenike. etnja je prava ljudska potreba, a ne samo uljudna praksa. Kojega god lijenika upita, preporuit e ti etnju, osim ako ba mora mirovati iz drugih razloga. etnjom se giba cijelo tijelo, a osobito ustajala crijeva: i debela i tanka, i slijepa i dvanaestopalana. etnja donosi ovjeku odmor za duu, osvjeenje za tijelo, ozdravljenje i za duu i za tijelo. Iako je etnja po sebi korisna i potrebna, jo je korisnije nai prikladnu osobu, voljnu za etnju i razgovor. Dok smo bili u sjemenitu, poglavari su nas izvodili na etnje, osobito one ake koji nisu igrali baluna. Kae jedan upnik da su mu isusovci u Travniku najvie razvijali noge na etnji i glavu u razredu. Svaki grad ima svoje etalite. Ako nema, valja ga urediti. Kada se ee s nekom uglednom i potovanom osobom, namjesti je na desnu stranu. Ali, ako se vie puta vraate natrag, ostani na strani na kojoj si. Ne treba uvijek prelaziti na drugu. Kad se na etnji, i inae, vraa natrag, nepristojno je okretati lea svomu suetau, pa ni u zaboravu. Nigdje. Ako se 313

ee u troje, a ti u sredini, jednom se okreni licem jednomu, a na drugom zaokretu drugomu. Lijepo je u etnji koji put zastati i razgovarati. Ne unosi se etau u lice da se mora od tebe odvraati. A niti se tako ei da se sa suputnikom neprestano sudara. Prigodom etnje razgovaraj tako da te sugovornik uje, a da ne ometa druge putnike. Na etnji u utnji, samo u duhovnim vjebama. etnju pravo cijeni kada ti je zabrane ili kad ne moe izai na etnju. Samo je gimnastika bolja od etnje. Njemaki filozof I. Kant (1724.-1804.) izlazio bi na etnju godinama svakoga dana u isti sat. Mogao si navijati sat po njegovu izlasku na etnju. Jednom ga nije bilo. Toga je dana buknula Francuska revolucija! (1789.).

314

UTNJA
Odakle dolazi utnja? Dolazi od prestanka zvukova i glasova. Moe biti kao i tiina: duboka utnja, savrena, ledena, grobna, apsolutna tiina. Ima tko uti, pa se smatra mudrim, drugi uti jer eka pravi as (Sirah 20,6). Bolje je pokliznuti se na cesti nego na jeziku (Sir 20,18). Dar je Gospodnji ena utljiva (Sir 26,14). Gospodin je Isus znao utjeti i pred Velikim sveenikom (Mt 26,63) i pred monim Pilatom! (Mt 27,14). On je bio boanski dostojanstven pred velikima ovoga svijeta, a velikoduan pred malenima. Onomu desnom razbojniku, koji ga je zamolio samo za spomen u kraljevstvu svome, istoga je trenutka odgovorio i obeao mu vjeni raj. Sv. Pavao: ena neka u utnji/silentio prima pouku sa svom podlonou (1 Tim 2,11). A ovo sada vrijedi za sve ene: Kao u svim Crkvama svetih, ene na Sastancima neka ute (1 Kor 14,33). A to e ako dolaze na sastanke samo da malo - prozbore? ene inae cijene kod mukaraca diskreciju. Znaju kako je teko utjeti, pogotovo kad su srdite. Nerijetko se i utnjom, a ne samo srdbom, dostojanstvo brani. utnja je uinkovito odgojno pomagalo ako se razborito rabi. Nije lako mudro govoriti, a jo je tee mudro odutjeti. 315

Mnogo puta: Da si utio, ispao bi filozof! Si tacuisses, philosophus mansisses.142 Zapamti da je utnja najmonije oruje na svijetu, odmah poslije govora. Katkada je i nikakav odgovor - nekakav odgovor. Nijemci to rimovano kau: Keine Antwort ist auch eine Antwort. utnja je vie nego poslovina: - netko uti kao kamen, - netko kao riba, - trei se zavio velom utnje, - etvrti pod peatom utnje, - peti se neto dobro uutio, - esti preko svega utke prelazi. I tako dalje. utjeti kao zaliven za stolom ili u drutvu kad treba razgovarati, a razgovarati u crkvi kad treba utjeti i sluati sveenika - znai velik nedostatak uljudna ponaanja. Pusti da ti esto utnja izlazi na usta. Kada nema neto pametno rei, barem uti! Nitko nije promuknuo od utnje. ovjek rijeju nadilazi ivotinje, a utnjom sebe samoga. Manje e se kajati za ono to si preutio ili preutjela, nego za ono to si izbrbljao ili izbrbljala. Velika je muka morati utjeti kao grob kada treba zboriti kao grom. U diplomaciji velike se neugodnosti lijee utnjom. A utnja je nekada i znak odbijanja. utjeti u pravo vrijeme jest razboritost. utjeti u obitelji jest tajna obiteljskoga mira. utjeti o sebi i svojim stvarima jest poniznost. utjeti o tuim pogrjekama jest ljubav prema blinjemu. utjeti u kunjama i trpljenju jest junatvo.
142 Izreka se pripisuje Boeciju, De consolatione philosophiae 2,17. Usp. Z. Doroghy, Blago latinskoga jezika, str. 331.

316

Nekada: Srebro je govoriti, a zlato utjeti. Nije to samo poslovica! Mnogo bih puta volio da sam utio i da nisam bio meu ljudima.143

143

T. Kempenac, Nasljeduj Krista, I, 10, 3.

317

TAJNA
Tajna je injenica, vijest, istina, koja se nepozvanoj osobi ne otkriva. A ima tajni koje se nikomu ne kazuju, ne povjeravaju. Tajne pripadaju najdubljoj intimi ovjekovoj. I Bojoj. ak i kad su objavljene, ostaju najveim tajnama nama ljudima: Presveto Trojstvo, Utjelovljenje Sina Bojega, Milost, Euharistija, Uskrsnue. Isusova sredstva spasenja ili sakramenti nazivaju se tajnama, otajstvima. Ispovjedna tajna, znai da ono to je u sakramentalnoj ispovijedi sveenik uo, ne smije kazati: nikada, nikomu, nita, ni u kojem sluaju! O ovoj ovdje tajni ne govorimo, jer je izvan svake rasprave i bez ikakve iznimke. Postoji dravna tajna, diplomatska tajna, vojna tajna, i svaka druga slubena tajna, koja po pravilniku pripada slubi. Postoji javna tajna koja je svima poznata, a o kojoj se ne smije javno govoriti. Slubena se tajna ne otkriva ni kada vie nisi u slubi. Neke se tajne tiu dobre savjesti, a neke - urote! Svaka e se ljudska tajna, osobito ona urotnika, doznati. to ste skrivali po skrovitima, razglaavat e se s krovova (usp. Lk 12,3), Isusova je poruka ljudima. Ovdje, u svezi s tajnom, nije posrijedi samo lijepo ponaanje, nego i moralno, odgovorno ponaanje. uvati tajnu drugoga ne ulazi samo u uljudnost, nego i u odgovornost, savjest. Nekada je pod peatom tajne neko veliko zlo protiv drugoga. 318

Ako se radi o nekom zlu koje razara osobu, obitelj, zajednicu, dravu, ne smije uvati tajnu, nego o tome obavijesti odgovorne, ako ve ne moe odvratiti dotine osobe od zla. Tajnovito raditi o ivotu drugoga, ogranieno je samo na ovaj svijet. ovjek ima mogunost ubiti ovjekovo tijelo, ali ne i njegovu duu. Ako dvije osobe znaju istu istovjetnu stvar, nije vie tajna. Pozdravi se s njom. Prijatelj prijatelju, pogotovo prijateljica prijateljici... Za svako otkrivanje tajne kriv je u prvom redu onaj tko je prvi povjerio, a tek onda onaj tko je doznao i drugima odao! Tko otkriva tajne, gubi povjerenje i ne e vie nai prijatelja po srcu svojem (Sirah 27,16). Tko okolo klevee, otkriva tajne, veli starozavjetni mudrac (Izreke 20,19). Rana se moe povezati i pogrda oprostiti, ali za onoga tko je izdao tajnu nema nade (Sirah 27,21). Tko oda tajnu drugoga, taj je izdajnik. A tko oda svoju, taj je jadnik! Kad si u parbi s blinjima svojima, ne otkrivaj tue tajne! (Izreke 25,9). Trojica govore istinu pred svima, bez ikakva obzira na tajnu: dijete, pijanac, nerazumnik. U tajnim stvarima neka ti enska ne bude savjetnik, stara je izreka. Nai su nas stari uitelji uili da u ivotu ne zaboravimo neke ivotne pouke ako elimo mir i ako se ne elimo kajati zbog povjeravanja tajne: Sudac je Samson odao Delili Filistejki tajnu svoga ivota, pa ga je kotalo iva ivota (Suci 16,15-21). Ne budi povjerljiv ni s jednom enom, ve openito sve dobre ene preporui Bogu,144 savjetuje iskusni Toma Kempenac ne samo strogim redovnicima.
144

Isto, I., 8, 5.

319

Tajne su preteke, i enske ih u svome ponaanju ne mogu nositi na dugu stazu, pogotovo ne iz nekakvih bontonskih pobuda. A ima podosta i mukih koji su u pogledu tajne prave enske!145 Tajnu dobro uva samo - pokojni/ca!146 Pravi odgovor: Netko upita amerikoga generala Jacksona: Gdje ete napasti neprijatelja? General e mu tiho na uho: Moete li uvati tajnu? Naravno da mogu. I ja, uzvrati mu general.

J. La Fontaine, Les Femmes et le secret, u: Fables, VIII, 6. La Fontaine (1621.-1695.), francuski basnopisac. 146 Izreka se pripisuje Pedru Calderonu de la Barca (1600.-1681.), panjolskomu piscu, dramaturgu.

145

320

GLAZBA
Glazba, na hrvatskom, a muzika, na grkom, jest umijee glasa i pjesme. Muzika je ljudski proizvod, nema je u prirodi (nije glazba ni zuj komarca, ni pjev slavuja). Muzika je glazba koju bi trebali razumjeti svi ljudi na svijetu. Srcem. Glazba je na gozbi kao dragi kamen na zlatnu uresu (Sirah 32,5). Glasovir u kui, koliko god bio ukrasan i sjajan, ne moe biti takav kao kad na njemu umjetniki zasvira. U glazbi ima preko 80 razliitih glazbala. Na primjer: harfa, citra, harmonika, cimbal, harmonij, klarinet, flauta, klavir, frula, violina, tambura, violonelo, saksofon, truba, gusle, diple, argije, orgulje... Prava muzika, ako niemu drugom ne slui, moe ti bar obrisati suze. U glazbi ne igraju ulogu toliko misli koliko osjeaji, emocije. Gdje prestaje jezik, tu poinje glazba. Glazba nije kruh, nego vino ivota. Poteno je rei: ne razumijem se u skladbu, ali jesam za sklad. Nema religije koju ne prati pjevanje i glazba. Lijepa glazba uzdie duu k Bogu. Od uredaba i odredaba sv. Grgura Velikoga, pape, naziv je gregorijansko pjevanje. Kad se sav puk zagleda u zbor u katedrali, glazba je uspjela. Ako nije uspjela, veina gleda preda se. 321

Sv. Pavao dva puta ponavlja: Psalmima, hvalospjevima, pjesmama duhovnim od srca pjevajte hvalu Bogu! (Kol 3,16; Ef 5,18). Nisu svi jednako muziki nadareni, ali nije doputeno prezirati glazbu. Krajnje je neuljudno hodati, priati, izlaziti, dok se izvodi muziki komad na koncertu: Govori, stare, jer ti dolikuje, ali odmjereno, i ne prekidaj glazbu (Sirah 32,3). Isto je tako neutivo smijati se, smetati za vrijeme izvedbe glazbenih toaka. Moderna muzika, koja graanima probija ui, ravna je kugi u gradu. Vrhunac nepristojna ponaanja.

322

SAMOHVALA
Samohvala jest: ja, pa ja, pa opet ja, i samo ja. Ja je na latinskom ego pa odatle egoizam - japajakanje, sebinost, sebiarenje, sebeljublje, sebeue! Uzalud su hvalisavcu sva pravila pristojnosti, kad on pozna samo jedno jedino pravilo. Sva su mu druga pravila nepravilna. Pravo je udo kako u ta 2 slova (j - a) stane toliko iskustveno bogatstvo samohvale! ovjek se moe sam hvaliti na vie naina, a najpoznatiji su: izdaljega, izbliza, sa strane, iskosa, pobono, uvijeno, otvoreno, direktno u oi, na TV-u, kad god zapone bilo kakvu reenicu, uvijek u prvom licu jednine! to se ovjek preko dana u samohvali isprazni, to se preko noi opet napuni! Kao ona punjiva baterija. Tako sutra ispoetka i tako itava vijeka svoga. Puni - prazni! Iz ohole glave niu samohvale. I sve mu je ponaanje uglavnom vrtnja oko svoje vlastite osi. ovjek tako ui nauli da radije slua i najneiskreniju pohvalu na svoj raun nego najljepu melodiju na svijetu. to druge vie uvjeravamo u svoje zasluge, to nam manje vjeruju. ovjek koji je sebe pun, uvijek je prazan! to nam se netko samohvalom eli uiniti simpatinijim, to je antipatiniji. Kad ovjek ivi za sebe, o sebi, sa sobom, dosauje se do povraanja. 323

Razlika izmeu hvaldije, hvastavca, hvalisavca i hvalie - ne postoji. Samohvalisavac je otiao iz Hrama neopravdan! (Lk 18,14). Tko ima ljubavi, ne hvasta se, ne nadima se (1 Kor 13,4). Uen ovjek obino je skroman ovjek. A znak skromnosti jest da je uen i dalje pouljiv, da moe uiti. Tko se hvali, sam se kvari. I pohvale mogu biti ponekada neukusne, neumjesne i bolesne. A kad nas netko kori, makar i opravdano, ne moemo podnijeti ni u 4 oka, ni u 4 zida, kamoli na sve 4 strane svijeta. Nije isto nekoga pohvaliti zbog cipela i zbog dobrih djela. Pusti radije neka te drugi, makar i dijete, pohvali, nego da se sam hvali. Ne daj se, uostalom, hvaliti ni od drugih. Jer su ljudi kadri danas ovjeka hvaliti zbog dobra djela, a sutra ga iz svoje sredine istjerati zbog toga istoga dobra djela. Tko se hvali, u Gospodinu neka se hvali (Jr 9,24; 1 Kor 1,31).

324

KOLA
kola dolazi od grke rijei schol, a znai dokolicu, besposlicu, bezbrije, nema drugoga posla. Tako je izvorno poelo, dokoliarenjem, a danas je obveza ne samo osam osnovnih nego uskoro i etiri bilo koje srednje. kola se smatra mjestom odgoja osjeaja srca i izobrazbe pameti. Djeaku se duguje najvee potovanje,147 jer je otvoren velikim mogunostima razvoja osobnosti. kolski se rad odnosi na prirodni dar. Ako je oskudan dar, treba podvostruiti mar. Ljudski je ivot trajno odgajanje, i samo je ovjek podloan odgoju, kulturi, bontonu. Ne bude li se dao odgajati, izrast e u vlastitu karikaturu. Svaki odgoj ukljuuje i kaznu. Gdje se ne primjenjuje kazna, razvija se nakaza. Tko tedi ibu, mrzi na sina svoga, a tko ga ljubi, na vrijeme ga opominje (Izreke 13,24). Ne uimo za kolu nego za ivot.148 Iz kole uglavnom zapamtimo ono to nismo uiteljima znali odgovoriti. to bolje ui i radi domae zadae, to ti vrijeme bolje prolazi. vercati u koli znai nedoputeno prepisivati iz knjige u kolsku zadau ili prebacivati listie gotovih zadataka preko sata svomu kolegi neznalici i lijenini.
147 148

Juvenal, Satirae, XIV, 47: Maxima debetur puero reverentia. Seneka, Epistulae, 160, 12: Non scholae sed vitae discimus.

325

vercati, dakle, znai uzdati se u tui papir a ne u svoju pamet i pamenje. vercati znai doaptavati onomu koji nije ni uio niti htio uiti i muiti se, a pod satom moleivo vapi: Sada vadi brata iz blata! Nerijetko se dogodi da onaj koji je izradio zadatak i zna, ocijenjen je s dobar, a ovaj koji je provercao te i dalje ne zna vrlo dobar. Vidi i po tome da je to prijevara i drugoga i sebe, a da je ocjena nepravedna i nezasluena. Razbojnici nanose tetu drugomu, a kolski verceri nanose zlo sebi samima, riskiraju da budu uhvaeni i izbaeni iz kole, oni rade sebi o glavi, sebi na tetu. Ti e svoje znanje i potenje polagati u ivotu, na poslu, u obitelji, u branom krugu. Pa sve to si poteno radio, vratit e ti se u krilo kao ivotna nagrada, a to si nepoteno radio protiv ivota, doplovit e ti niz rijeku ivota: komu ast - ast, komu neast - neast. Svaka e nepotena ocjena prije ili poslije doi na ealj. Sve se vraa, sve se plaa. Jednom e s i to sve platiti, ali kud i kamo skuplje i dublje iz depa, ito kad ne bude imao ni prebijene. A ono te jednoga dana razastrlo preko novina, dvokrilnih, jer ne moe stati na jednu stranicu. Dokazuj ti sada na sudu! Vie e se sada truditi nego kroza sve godine studija! estit ak i student vie se raduje zasluenoj dvici nego provercanoj petici. Zar zbilja misli da, protiv Bojega zakona, moe iz trula sjemena izrasti i roditi zdrava i rumena jabuka? Zar misli da se iz kolskoga verca moe razviti zdrava biologija i lingvistika i dobiti ivotna nagrada?

326

ULICA
Ulica je ogledalo kulture jednoga grada, mjesta. Ne samo u pogledu istoe ili smea, nego i u pogledu dobra ponaanja graana, odnosno njihove vike, buke, psovke i nereda. Lijepo ili nelijepo ponaanje najbolje se oituje na ulici, ito po noi, gdje misli da si anoniman. Hodaj desnom stranom ulice, ceste, uvijek nogostupom ako ga ima. Pristojno je poznatu osobu na ulici pozdraviti znakom ruke ili kratkom rijeju. Uputno je neto upitati na ulici neku osobu za koju pretpostavlja da e ti odgovoriti tonom obavijeu. Uvijek poni rijeima: Oprostite, mogu li Vas neto pitati...? I ne zaboravi zahvaliti! Ako ne zna toan odgovor, ne odgovaraj onako po prilici, da se ovjek jo vie zbuni i ne snae. Idui ulicom, ako eli biti pristojan: niti jedi, niti pij! Niti lii sladoled! Puiti na ulici uvijek je nepristojno, a nekada i vrlo tetno. Auto uredno parkiraj i drugomu ne smetaj! Ne bacaj otpatke, osim u korpu za to namijenjenu. Ne moe sjediti na zidu ili na klupi u gradskoj ulici kada naie tvoj nastavnik ili vjerouitelj, sveenik, a da se pristojno ne digne i ne pozdravi odgojitelja. Ne dri ruke u depovima ni na ulici, kamoli na drugim mjestima. Juriti na motorima koji stvaraju buku i frku po gradu, moralo bi biti kanjivo po zakonu. 327

Uliarom ili uliarkom nazivamo onoga ili onu tko se na ulici odgaja i tako stvara mentalitet i zakon ulice. Nepristojni natpisi na javnim zgradama, na prometnim tablama, na zidovima, znak su nekulture neodgojenih osoba u dotinome mjestu. Neki se nuno potpisuju, pa i na javnom nuniku! Imena luda nalaze se svuda.149

Ta je poslovica poznata i na latinskom jeziku: Nomina stultorum, ubique locorum (scribuntur, leguntur).

149

328

BOLNICA
Posjet bolesnicima ulazi i u vjerski odgoj i u lijepo ponaanje. Pridravaj se bolnikoga reda o posjetu bolesnicima. Postoji vie pravila lijepa ophoenja s bolesnikom: - Prvo: esto ga pohodi! - Drugo: Kratko se zadri! - Tree: Uvijek mu neto donesi! - etvrto: Ne pitaj ga o bolesti, osim izdaljega: Moe li spavati? Kako podnosi vruinu? Mogu li ti u emu posluiti? Isus je tono bio takav: - esto zalazio meu bolesnike, a jo ih ee primao. - Kratko se s njima zadravao, jer mu je lijeenje bilo kratko i uinkovito. - On bi im obino donio najvei dar koji bolestan ovjek eli, a to je zdravlje. - I ne bi ovjeka pitao o bolesti, osim eli li ozdraviti! - Bolesniku se obino neto donese to pretpostavlja da mu moe biti milo, korisno, a od lijenika nezabranjeno: novine, knjigu, voe, kakav sok... - S dara se skida svaka prilijepljena reklama i cijena. - Gledaj da ti se ne dogodi kao onoj uenici koja je pohodila svoju dragu nastavnicu u bolnici i kupila joj knjigu, a nije je ni izvukla iz plastinoga ovoja niti pravo zavirila u naslov. Veli joj uenica: Moda e Vam, profesorice, ova knjiga malo skratiti vrijeme. Na to e joj nastavnica: Draga moja, ova mi je knjiga oduzela puno vremena dok sam je pisala! 329

CRKVA
- Ako prema ljudima obdravamo pravila pristojnosti, pogotovo tako moramo nastupati pred Bogom. Osim kranske obveze pohaanja svete mise, potrebno je i vanjsko dranje tijela uskladiti s duhovnim darom pobonosti: - mirno, ne ukoeno; - uzdignute glave, ne oholo; - glasno, ne preglasno ni pretiho. Od sveenika se oekuje: - da sve bude pripremljeno na oltaru a da ne trai pod misom to mu nedostaje; - da govori glasno, razgovijetno, dostojanstveno; - da se slui mikrofonom tako da mu glas dopire i do nagluhih uiju; - da ne opominje vjernike pod misom, izvan opomena u propovijedi; - da nae itae za itanja i meu kolarcima, a ne samo meu kolarkama; - da ih naui da itaju dostatno razumljivo, jasno i teno; - da ita za stalkom uspravno stoji, a ne da presavija jedno koljeno, da bude to iskrivljeniji. Od vjernika se oekuje: - da na vrijeme pou i da ne kasne na svetu misu; - da uredno i pobono pokleknu i prekrie se; - da popunjavaju klupe od oltara prema dnu crkve; - da roditelji dovode i svoju malu djecu u crkvu; neka se djeca osjeaju u crkvi kao u svojoj kui; mama dri na oku dijete, a vjernici ga ne e ni primijetiti niti se ljutiti zbog njegove etnje koja je njegova prava molitva Bogu; 330

- da jasno odgovaraju na sveenikove zazive; - da za itanja sjede, a za evanelja stoje; - da je stajanje pristojno, ako se ne moe kleknuti; - da se po mogunosti ne ispovijedaju pod misom, pod propovijeu; - da budu svjesni da im je sveta misa to korisnija to su sami sabraniji; - da pou na priest im vide da se sveenik sam priestio iz kalea; ne ekati da sveenik pita: Ima li tko za priest?; im sveenik vidi da netko ima za priest, ne e to ni pitati; - da ne dijele simbolian mir na sve etiri strane svijeta, nego samo onomu tko je prvi slijeva i prvi zdesna; - da ne zaborave da sveenik stavlja priest na jezik, a ne na usne; - ako se priest dijeli na ruku, onda se prui lijeva ruka, a ispod nje se dri desna; zatim se primi na lijevi dlan priest i desnom se priesti. Molitva: - da bude skladna i razgovijetna, a ne da svatko zatee na svoju stranu; - da predmolitelj prieka dok puk ne zavri, i obratno; - da je zijevanje pod molitvom, pogotovo predmolitelja, znak ne samo nepozornosti, nego i nedopustive nepristojnosti; - da se ne smeta blinjega koji eli biti pozoran i poboan; - da se pjeva kada svi pjevaju, jer je pjesma dvostruka molitva. Vjenanje: - Mladenci i kumovi zauzimaju posebna mjesta. - Fotografi nikada ne bi smjeli biti na smetnju drugima, pogotovo ne sveeniku na oltaru. - Nedopustivo je, nakon vjenanja i svete mise, crkvu pretvarati u sajam kad se pred crkvom mogu obaviti sva rukovanja, estitanja, slikanja... 331

GOVORNICA - PROPOVJEDAONICA
Isus je bio nedostian govornik: - Sav je narod bio oaran njegovim naukom (Mk, 11,18); - Puk je visio o njegovoj rijei (Lk 19,48); - Ljudi su mu povlaivali i divili se milini rijei koje se u tekle iz njegovih usta (Lk 4, 22); - I neprijatelji su mu priznavali da nikada nitko nije ovako govorio (Iv 7,46). Temeljni uvjet za govor ili propovijed jest ambijent, sredina, dvorana, crkva, razglas. Govornik ne e poeti svojim izlaganjem dok se sluateljstvo ne smiri i ne usmjeri glave prema govorilitu. Bitna je fizika uspostava kontakta govornika s publikom. Svaki bi govornik, pogotovo propovjednik, trebao imati tjelesne i duevne osobine za govorni nastup: odvanost, skladnu vanjtinu, zvonak i ugodan glas, spontane kretnje rukom; da je dobra pamenja, pun duhovitosti i bogate mate. Govornik i propovjednik treba u sebi smisliti i pripremiti dvije ili tri toke na koje e potroiti podjednako vremena, minuta. Suvremeni govor, da bude rado sluan, dojmljiv, uinkovit, ne bi smio biti ispod 10 minuta niti iznad 20 minuta. U tom luku ocijenit e sam govornik prema sluateljstvu, oekivanju, svojoj pripremljenosti i opim prilikama. Iz Vatikana neki poruuju: pravo vrijeme za homiliju mora biti 10 minuta, 15 najvie. Vrhunski je moment slavlje euharistijskoga otajstva koje ne smije biti zasjenjeno slubom rijei. 332

Narod e rado posluati govornika, sveenika, u kojega je rjenik tean, bogat, dostojanstven, knjievan, pun neoekivanih obrata, poticaja, primjera i pouka. Razborit e propovjednik u svome govoru izbjegavati spomen suvremenih imena bilo u pozitivnom bilo u negativnom pogledu. Ne e propovjedaonicu upotrebljavati u politike svrhe, pogotovo ne e isticati jednu stranku pred drugom. Ako se govori itaju, to je postao obiaj, onda je govorniku potrebno to ee glavu podignuti od teksta i zaustaviti pogled na gledateljstvu. Napisana propovijed redovito je uspjela propovijed, makar i ne bila itana pred drugima. Neki se propovjednici dre one stare iskustvene poruke: Ako eli da te vide, popni se! Ako eli da te uju, podigni glas! Ako eli da te vole, ne budi predug! Propovijed je uspjela ako vjernici iz crkve odlaze nezadovoljni sobom, a zadovoljni propovjednikom.

333

NA SPROVODU
Isus se esto susretao s ljudskom smru: - Nije bio na sprovodu svoga pretee, Ivana Krstitelja. Kad je uo za smrt, ode u osamu (Mt 14,13), da se Bogu moli; - Uskrisio je onu djevojicu, Jairovu jedinicu (Lk 8,55), prije nego su je ponijeli na groblje; - Zaustavio je sprovodnu povorku sina udovice iz Naina (Lk 7,11-17); i uskrisio mladia; - Nije bio na sprovodu svoga prijatelja Lazara, nego je doao tek 4 dana kasnije, da bi ga uskrisio od mrtvih (Iv 11). Kako ljude astimo dok su ivi, tako im iskazujemo i posljednje poasti nakon smrti prije nego se pokopaju. Rodbinske nas i prijateljske veze obvezuju da, prikladno obueni, odemo pohoditi mrtvo tijelo pokojnikovo izraavajui suut zajednici ili ukuanima pojedinano rukovanjem ili poljupcem, kako je ve obiaj i pristojnost. Izrazi suosjeanja mogu se izraziti ovim rijeima: Pokojniku vjeni mir, a vi primite moju iskrenu suut! Moja iskrena i kranska suut. Neka vas sve tjei Bog! Iskrena suut i moja molitva Bogu za pokojnicu. U Boje ruke, nitko nas ne moe utjeiti kao Gospodin. Bog vam bio u pomoi, a pokojniku udijelio pokoj vjeni. Vjernik e ostati kod pokojnikova tijela, kropei blagoslovljenom vodom lijes, izmoliti, bilo zasebno bilo zajedno s drugim osobama, odreenu molitvu: Vjerovanje, Oena, Deseticu krunice, Pokoj vjeni itd. Ni kod pokojnika, ni u kui, ni u sprovodu, ni na groblju nije pristojno priati bez stvarne potrebe, niti se i u kojem sluaju smijati ili druge nasmijavati, a pogotovo ne puiti. 334

U suvremenom svijetu pristojno je i telefonski i napismeno, pa i e-mailom, izraziti suut rodbini i zajednici pokojnikovoj. A najprikladnije je brzojavom. Ravnatelj sprovodnih obreda odreuje koliko ljudi moe govoriti na sprovodu. Najvie 3. Nikako 23. Govori o pokojniku trebaju biti istiniti i kratki. Najvrjedniji dar pokojniku jest prikazati svetu misu za njegovu duu.

335

PISANJE PISAMA
Malo smo kada u ivotu tako ivano napeti kao u trenutcima kad trebamo napisati pismo, makar se radilo o pismu koje aljemo osobama koje nam ne e gledati ni na gramatike ni na stilske pogrjeke. Bez obzira na to, uvijek moramo nastojati drugima pruiti lijepu sliku svoga karaktera. Pismo je fotografija naega mozga i srca. Stara je rije: Pro pie kako dua die. Ako pero pie tako da se ne moe proitati, takva e biti po prilici i dua. Za pismo treba imati vremena, ito najvie petnaest minuta. Potrebno je takoer sastaviti toke, koncept, o emu se pie. Svako pismo mora imati poetak, sadraj i svretak. Osnovno je pravilo uljudnosti da se na pismo odgovara pismom, na razglednicu razglednicom, na estitku estitkom, na e-mail e-mailom itd. Razlikujemo dvije vrste pisama: jedna su slubena, a druga privatna. I za jedno i za drugo pismo nuni su: misaonost, jasnoa, redoslijed.

Slubena pisma
1. Datum se stavlja ili na poetku u desnom kutu ili na kraju u lijevom kutu. Datum je apsolutno potreban, i ne smije se zaboraviti. 2. Naslov: dotina se slubena osoba oslovljava bez osobitih osjeaja. Na primjer: Cijenjeni gospodine, Veleasni oe, Gospodine upnie, asna majko, Potovani profesore i sl. Moe se dodati i ime ili prezime. 336

Naslov se odvaja od teksta. Ako iza naslova stavimo zarez, onda se poinje malim slovom. Ako je usklinik, onda tekst poinjemo velikim slovom. 3. Sadraj: u slubenim pismima mora prevladavati misaona strana. Nema mjesta osjeajnosti - ni njenosti ni osornosti. Ako ima vie misli koje su posve razliite, one se odvajaju novim odsjecima, odlomcima, koji poinju uvuenim retkom. Slubeni sadraj uvijek mora biti takav da ga se moe prilijepiti na stup na Trgu hrvatskih velikana. Nikada se ne zna u ije e ruke dopasti. S obzirom na takva pisma, uvijek je korisno s nekim se posavjetovati za vrijeme pisanja. Uvijek je preporuljivo da takva slubena pisma prenoe jednu no kod tebe. Sutra e neto izmijeniti, dotjerati. Jutro je mudrije od veeri. 4. Zavretak uvijek poinje novim retkom, a u sebe ukljuuje odreenu nadu, ili zahvalu i pozdrav. Obino se stavlja: s potovanjem, sa svim potovanjem, s iskrenim pozdravom i sl. 5. Potpis Slijedi puni potpis, ime pa prezime. itljivo i vlastoruno. Ne kao na receptu.

Privatna pisma
1. Datum sve kao gore. 2. Naslov zavisno od osobe kojoj se pie: Potovani/Dragi, ostalo sve kao gore. 3. Sadraj: Moe se pustiti maha mislima, osjeajima, slikama pa i alama koliko se ovjek ne e stidjeti ni onda kada vie ne bude postojala osobita prijateljska veza meu dotinima. 337

4. Privatno se pismo pie osobnim stilom, raspravlja se o stvarima koje se ele povjeriti pouzdanoj osobi, ali tako da se uvijek pretpostavlja mogunost gubitka pisma ili itanja sa strane drugih osoba kojima list nije upuen. Tajne se ne prenose preko pisma. 5. Zavretak sadri u sebi zahvalnost, odanost, ponovnu estitku ili slino, i pozdrav. 6. U potpisu dostatno je ime ako se sigurno zna o kojoj je osobi rije. A ako postoji mogunost zabune zbog istoga imena kod razliitih osoba, ne e koditi staviti i prezime ako se radi o iskrenu poznanstvu i prijateljstvu nerodbinskih odnosa. 7. Adresa. Vrlo je korisno, a kod preporuenih i obvezatno, staviti adresu poiljatelja s druge strane omotnice. Onima kojima se rijetko pie, uvijek je korisno i potrebno staviti svoju vlastitu adresu ako se eli odgovor. Ljudi poesto izgube adresu ili ne mogu je odmah nai kad ele odgovoriti na pismo nekoj vrijednoj osobi koja je napisala opirno pismo i zaboravila adresu. Na kraju: Treba se javiti jednom ili dvaput godinje onim osobama kojima dugujemo osobitu zahvalnost, pa makar nikada ne primili pisma od njih. Kao to ti je drago da se tebi netko javi i da proita od nekoga pismo, tako ti mora biti drago sjesti i napisati drugomu. I u slubenim i u privatnim pismima iz poasti piu se velikim poetnim slovom osobne i posvojne zamjenice za 2. lice jednine i za 2. lice mnoine: Ti, Tvoj; Vi, Va. A ako se u 2. licu mnoine obraamo veem broju osoba, tada se pie malo slovo: vi, va, vama. Isus je rekao: Tko ite, dat e mu se; tko kuca, otvorit e mu se (Lk 11,10). Tako isto: tko pie, primit e pismo. Kadli tadli.

338

Bibliografija
Izvori Biblija. Stari i Novi Zavjet. Boanski asoslov - Officium divinum, hrvatski prijevod, Zagreb, I., 1996.; II-IV., 1997. (asoslov). Katekizam Katolike Crkve, HBK, Zagreb, 1994., (KKC). Literatura W. Barclay, Prijevod i komentar Novoga Zavjeta u 18 svezaka (u biljekama cjelovite referencije). . Bezi, Kransko savrenstvo, Mostar, 52005. A. DElia, Litterarum Latinarum historia, Napulj, 1942. Z. Doroghy, Blago latinskoga jezika, Zagreb, 1986. Hrvatski opi leksikon, Zagreb, 1996. C. Marchi, In punta di lingua, Milano, 1992. F. Palazzi e S. Spaventa Filippi, Il libro dei Mille savi, Milano, 1937. (Mille savi). F. Palazzi, Novissimo dizionario della lingua italiana, Milano, 21957. P. M. Roget, Thesaurus, Aylesbury, 1970. (brojna reprint izdanja). A. Romac, Latinske pravne izreke, Zagreb, 1982. P. Skok, Etimologijski rjenik hrvatskoga ili srpskoga jezika, Zagreb, svz. I, 1971.; svz. II., 1972.; svz. III., 1973.; svz. IV. 1974. (Etimologijski rjenik). J. onje, Rjenik hrvatskoga jezika, Zagreb, 2000. (Rjenik hrvatskoga jezika). The World Book Encyclopedia, 22 sveska, London - Chicago, 1992.-1994. 339

Literatura o bontonu * O pristojnom ponaanju. Naputci kako da nastupamo dolino i edno u drutvu i u openju s viima (po najnovijim stranim djelima), Zagreb, bez godine izdanja (sudei po rjeniku i stilu, izili su negdje poetkom prologa stoljea). V. eringer, Najnoviji bon-ton, Zagreb, 1934. Tkali - Koevi, Bon-ton. Savjeti za lijepo ponaanje, Zagreb, 1953. M. Grabovac - V. Knor, Bonton, Sarajevo, 51984. E. i A. Osredeki, Suvremeni bonton. Sve o lijepom ponaanju u kui, drutvu i van kue. Pravila lijepog ponaanja u poslovanju i na radnome mjestu, Zagreb, 1986. B. Ronchi Della Rocca, Si fa, il nuovo galateo non si fa, Milano, 1993.

340

POPIS IMENA
Abed Nego, 145 Abel, 42 Adam, 67, 256, 303 Alajbeg, 176 Aleksandar Veliki, 271 Altaner, B., 30 Amon, 202 Anakreont, 199, 200 Ananija, 297 Antioh IV. Epifan, 178, 179 Antipater Sidonski, 269 Apicije, 201 Aristotel, 295 Artemida, 269, 271 Afenaz, 145-146 August, car, 200, 228 Augustin, sv., 62, 68, 81, 96, 134, 135, 174, 176, 204, 224 Azarja, 145 Bacchus, 206 Baltazar, 145 Balzac de, H., 97 Barbari, P., 254-255 Barclay, W., 27, 65, 69, 96, 178, 339 Bargior, ., 70 Barnaba, sv. 283 Bell, A. G., 299 Bezi, ., 63,78, 96, 111, 124, 138, 174, 189, 198, 209, 224, 237, 248, 263, 339 Bijant, 41 Boecije, 316 Bonaparte, Joseph, 103 Bonaparte, Napoleon I., 101-104, 141-142 Bonaparte, Napoleon II., 103 Bonaventura, sv., 185 Bori, B., 175 Bosch, H., 12 Brandis, E., 254 Brni, J., 215 Brstina, T., 214 Calderon De La Barca, P., 320 Celestin V., papa, 219 Cezar, G. J., 99 Champolion, J. F., 141-144 Cheausescu, N., 103 Ciceron, M. T., 51, 81 Creutzfeldt, H., 18 eovi, S., 213 Daniel, prorok, 114, 116-117, 145, 146, 180 David, prorok, 20, 82, 145, 183, 233 De Crescenzo, L., 41 Decije, car, 101 DElia, A., 339 Delila, 319 Descartes, R., 38 Di Nola, G., 277

341

Diogen Laercije, 41, 227 Dokara, 213 Doroghy, Z., 206, 316, 339 Dri, M., 97 Dukat, Z., 201 Dukes, C., 140 evenica, ., 213 evenica, I., 213 Eliot, G., 66 Elizej, prorok, 100 Estera, 287 Eta, 227 Eva, 67, 256, 303 Evans, M. A., 66 Ezekiel, prorok, 128-129, 261 Ezop, 136 Ferdinando, kralj, 103 Fesch, J., kardinal, 102 Fidija, 269, 271-272 Filatov, N. F., 140 Flavije, J., 70 Fleming, A., 140 Fracastore, 140 Gehazi, 100 Glavini, A., 213 Glavini, M., 213 Glavini, P., 213 Glavini, V., 213-214 Grabovac, M., 340 Grgur Veliki, sv., 30, 321 Gualterus De Mapes, 206 Gunduli, I., 51, 73 Habsburg, Franjo Ferdinand, 230 Habsburg, Franjo, kralj, 103, 230 Habsburg, M. L., 103 Habsburg, S., 230

Ham, 202 Hananija, 145 Hares, 269, 272 Helios, 269, 272 Herod Antipa, 211 Herostrat, 271 Hersifron, 269, 271 Hugo od sv. Viktora, 226 Ilija, prorok, 213 Ira, 227 Ivan Kasijan, sv., 30 Ivan Krizostom, sv., 95 Ivan Krstitelj, sv., 208, 211, 334 Ivan Pavao II., papa, 167-168 Ivan, ap., 27, 31, 95, 126, 229, 232, 294, 301, 305, 332 Jackson, general, 320 Jafet, 202 Jair, 334 Jakob, A., 18 Jakov, ap., 31 Jakov, Gospodinov brat, 238-240, 283 Jakov, patrijarh, 211 Jonatan, 183 Josip, 286, 295 Josip, sv., 257 Joua, 190 Jupiter, 72 Juvenal, D. J., 325 Kajin, 42 Kant, I., 314 Kefren, 270 Kempenac, T., 317, 319 Kennedy, J. F., 52 Keops, 270 Kilon, 41 Kleobul, 41

342

Knor, V., 340 Komon, 201 Kornelije, satnik, 34, 189, 284 Korvin, M., 45 Kras, M. L., 99 Krez, kralj, 271 Ksantipa, 227 La Fontaine, J., 320 La Rochefoucauld, F., 182 Ladan, T., 62, 186, 277 Laokoont, 304 Lazar, brat Martin, 288, 334 Lazar, iz prispodobe, 99, 107 Lazarevi, L., 213 Lot, 202 Lovro, sv., 101 Luburi, A., 14 Luka, ev., 73, 75, 107, 182, 189, 301, 305, 324, 332, 338 Lukrecija, 31 Lukul, L. L., 200-201 Ljuban, T., 11 Manjackal, J., 88 Marchi, C., 104, 173, 182, 339 Marija Bogorodica, 111, 257, 295, 309 Marija, sestra Lazarova, 288 Marki, B., 19 Marko, ev., 27, 31, 211, 229, 286, 332 Marta, sestra Lazarova, 288 Masla, A., 213 Masla, V., 215 Matej, ev., 106, 155, 229, 257, 280, 294, 315 Mato, 286 Matt, F. J., 206 Matukovi, A., 213

Mauzolos, 270, 272 Meak, 145 Metagen, 269, 271 Milanovi, J., 215 Milanovi, M., 212-215 Mirko, 286 Miael, 145 Moab, 202 Mojsije, 117, 133, 178, 190, 202, 228 Nabukodonozor, 145-146 Nabukodonozor II., 270 Nelson, H., 102 Nikodem, 294 Noa, 202 Ohola, 129, 132, 145 Oholiba, 129-130, 132, 145 Osman, sultan, 73 Osredeki, E. i A., 340 Ovidije, N. P., 50 Palazzi, F., 248, 339 Pavao VI., papa, 167 Pavao, sv., 28, 40, 53, 68, 100-101, 182, 204, 208, 211, 229, 258, 263, 278, 288, 297, 315, 322 Paveli, M., 233, 235 Pedaretos, 177 Pelagije, 68 Peri, R., 11, 13 Perijandar, 41 Petar, sv., 189, 263, 280, 283-284, 288 Phoebus, 206 Pilat, P., 178, 315 Pio VII., papa, 103 Pio XII., papa, 268 Pir, kralj, 69 Pitak, 41

343

Pitija, 269, 272 Platon, 295-296 Plinije, G. C., 100 Plutarh, 49, 201 Pompej, A., 99 Popilihje, L., 178-179 Pozai, V., 154, 162, 165 Preradovi, P., 45 Principe, G., 230-231 Principe, P., 12 Prometej, 272 Ptolomej II., 273 Ptolomej V. Epifan, 142 Rapai, 175 Roget, P. M., 248, 339 Romac, A., 339 Ronchi della Roccha, B., 340 Saloma, majka J. i I., 31 Saloma Herodova, 211 Salomon, 82, 202 Samson, 319 Samuel, 20, 145 Sancha Panza, 46 Satur, 269, 272 Schweiger, A., 159 Seksto, 31 Semiramida, 271, 273 Seneka, L. A., 49, 100, 227, 325 Sibila, 233 Sifil, 140 Sir, P., 100 Sirah, 244, 247, 263, 295, 302, 315, 319, 321-322 Skok, P., 61, 155, 339 Sofonija, prorok, 232 Sokrat, 227, 243 Solon, 41 Sostrat, 269, 273 Spartak, 99

Spaventa Filppi, S., 339 Sula, 99 Suzana, 115-116 Svevid, 180 adrak, 145 aul, kralj, 183 em, 202 enoa, A., 259 eringer, V., 340 imun, mag, 263 kavi, J., 161 onje, J., 61, 339 Tacit, P. C., 228 Tales, 41 Tarkvinije L. Oholi, 30-31 Teofrast, 295 Timotej, 288 Tirtam, 295 Tit, F. S. V., 70-72 Titan, 272 Tkali-Koevi, T., 340 Tobija, 252 Tobit, 136 Tolstoj, L., 109 Toma Akvinski, 62, 185 Trimalkio, 200 Urban IV., papa, 185 Varon, M. T., 81 Vergilije, P. M., 304 Vespazijan, S. F. T., 70 Vragoba, D. T., 204 Zabeo, C., 253 Zakej, 288 Zeevi, D., 161 Zeus, 269, 271-272

344