Professional Documents
Culture Documents
Primjena Integrala
Primjena Integrala
Primjena integrala
149
f ( x)dx
y = f (x) po
nain. Kao prvo, za svaki realan broj > 0 , dani interval [a, b] moemo pokriti podintervalima [ xk 1 , xk ] , ija je duljina manja od danog broja > 0 , odnosno max( xk xk 1 ) . Pritom je
broj takvih podintervala sve vei, to je manji, i oznaavamo ga n = n( ) . Prema ovome, za dani imamo da je: a = x0 < x1 < x2 < ....... < xn 1 < xn = b , n = n( ) . Isto tako, unutar svakog podintervala [ xk 1 , xk ] moemo izabrati bilo koju toku, k [ xk 1 , xk ] , odnosno, imamo da je: a = x0 1 x1 2 x2 < ....... < xn 1 n xn = b , n = n( ) . Tada integral funkcije y = f (x) po intervalu [a, b] definiramo:
1 k n
lim f ( x)dx = f (
a 0 k =1
n( )
k )( xk
xk 1 ).
Da bismo shvatili broj na desnoj strani u ovoj definiciji, potrebno je grafiki prikazati podintegralnu funkciju zajedno sa prethodno opisanom subdivizijom intervala [a, b] :
150
a = x0
1 x1
2 x2 . xn1
xn = b
Nije teko primijetiti da broj f ( k )( xk xk 1 ) predstavlja povrinu pravokutnika sa stranicama [ xk 1 , xk ] Ox i [0, f ( k )] O y . Prema slici to znai da za veliki broj podintervala vrijedi da je broj
f (
k =1
f ( x)dx
a
ogranien odozdo sa osi O x , odozgo grafom funkcije y = f (x) (uz pretpostavku da je f ( x) 0, x [a, b] ), te pravcima x = a s lijeve i x = b s desne strane. Ovakvu konstrukciju je prvi koristio Isaac Newton.
f ( x)dx
a
f (
k =1
f ( x)dx .
Tada odreeni
f ( x ) dx = F ( x )
a
b a
= F (b ) F ( a )
.
8. Primjena integrala
151
Prema ovome, odreeni integral raunamo tako da prvo naemo odgovarajui neodreeni integral, a potom dobiveni rezultat propustimo kroz granice integracije. Iz ovog fundamentalnog rezultata slijede jednostavna svojstva odreenih integrala:
f ( x ) dx =
f ( x ) dx ;
ii)
c f ( x ) dx = c f ( x ) dx
a
b
iii)
( f ( x) + g ( x))dx =
f ( x)dx + g ( x) dx .
a
Sada prelazimo na rjeavanje odreenih integrala koristei Newton-Leibnizovu formulu iz gore navedenog Teorema 18.
x3 3 x3 3 610. ( x 3 x + 4)dx = ( x 3x + 4) dx = x 2 + 4 x = x 2 + 4 x = 3 2 3 2 0 0 1 3 0 3 7 17 = ( + 4) ( 0 + 4 0) = + 4 = . 3 2 3 2 6 6
611.
x4 x4 1 dx 1 2 1 2 dx = dx = 2 dx 4 3 = + 2 = + 2 = 3 3 x x x x x x x x 1
1 2 1 2 = ( + ) ( + ) = 1 . 2 4 1 1
/6
612.
(2 cos x 5 sin x)dx = (2 cos x 5 sin x)dx = 2 sin x + 5 cos x = (2 sin x + 5 cos x )
0
/6
0
= (2 sin
/4
613.
dx /4 = tg x 0 = tg tg 0 = 1 0 = 1 . 2 cos x 4
152
e2
v=x = (x ln x x ) 1 = (e 2 ln e 2 e 2 ) (1ln1 1) = 2e 2 e 2 + 1 = e 2 + 1 .
e2
615.
= x arc sin x + 1 x 2 =
/2
/2
/2
e ln x = t 1 1 1 ln 2 x 1 3 2 618. dx = 1 = t dt = ln x = ln 3 e ln 3 1 = . dx = dt 3 x 3 3 3 x 1 1
ln 2
619.
ex 1 = t
ln 2 0
=2
.
1 0
x4 2x + 1 = t
1 t dt = ( x 4 2 x + 1) 3 3
1 = . 3
8. Primjena integrala
153
x 2 5 x dx .
623. 626.
0 e4 e 1
( x
x
. .
)dx .
0 0 1
x x +1 xdx
dx .
.
cos xdx .
/2
x
0
dx
ln x
1 x2
cos 2 x
628. 631.
ln( x + 9 + x 2 9 + x2
dx .
629. 632.
cos(ln x) dx . x 1
0 e
1 0
xdx
4 x4
/2
3
0
sin 2 xdx .
ln( x + 1)dx .
x sh xdx .
0
RJEENJA
622.
5 4 . 623. . 3 16
628.
624.
8 . 3
625. 1.
627. 1.
3 2 ln 3. 2
629.
630.
2 . ln 3
154
Newtona (Njutn) je povijest obiljeila kao genija koji je nadmaio ljudsku vrstu. Poznata je njegova izreka o samom sebi:
Ne znam kako ja izgledam ljudima; ali sam sebi izgledam kao djeak koji se igra na obali mora, i zabavlja se sam sobom, pronaavi od vremena na vrijeme manji oblutak ili ljepu koljku, dok se veliki ocean istine itav prua neotkriven preda mnom Newton.
Drutvena zbilja obinog i sveuilinog ivota u kojoj je odrastao Newton bila je puna grozniave mrnje i tiranije, lai i nasilja, to je, za pravo udo, imalo koristan utjecaj na karakter mladog Newtona. On je ak izjavio:
Ako sam vidio malo dalje od drugih, to je zbog toga to sam stajao na ramenima orijaa Newton.
Orijai na koje je mislio su bili: Decartes (Dekart), Kepler i Galilei: i) od Decartesa je naslijedio analitiku geometriju; ii) od Keplera tri osnovna zakona o kretanju planeta; iii) od Galileija je preuzeo prva dva od tri zakona kretanja, koji su postali kameni temeljci njegove vlastite dinamike. Poznati Newtonov zakon o svemirskoj gravitaciji kae:
Bilo koje dvije materijalne estice u svemiru meusobno se privlae sa snagom koja je direktno proporcionalna proizvodu njihove mase i obrnuto proporcionalna kvadratu udaljenosti meu njima.
Poznata tri Newtonova zakona o kretanju: 1. Svako e tijelo nastojati da ostane u stanju mirovanja tako dugo dok nije prisiljeno da promijeni to stanje djelovanjem sile; 2. Mjera promjene snage je proporcionalna djelovanju sile i dogaa se u pravcu u kojem djeluje sila; 3. Akcija i reakcija jednake su i suprotne. Kako vidimo, u drugom zakonu se spominje iznos promjene. Ispitujui iznos promjene pokretne sile Newton je objasnio pojam brzine, koja je iznos promjene poloaja. Njegovo rjeenje tog problema dalo mu je majstorski klju za cijeli diferencijalni raun. Kako e se izraunati ukupna udaljenost koju u danom vremenu prijee estica koja se kree i ija se brzina stalno mjenja? Odgovarajui na ovaj ili sline probleme, Newtonu je u ruke doao integralni raun. tovie, promatrajui zajedniki dvije vrste problema, Newton je nainio fundamentalno otkrie: vidio je da su diferencijalni i integralni raun usko i reciprono vezani s onim to se danas zove fundamentalni teorem infinitezimalnog rauna takozvana Newton-Leibnizova formula za odreeni integral.
8. Primjena integrala
155
Jedno od njegovih najveih remek-djela je zasigurno Philosophiae Naturalis Principia Mathematica (Matematiki principi prirodne filozofije). Newton je od 1701. do 1702. godine predstavljao Sveuilite Cambridge (Kembrid) u Parlamentu, a 1703. godine je izabran za predsjednika Kraljevskog drutva. Na taj poasni poloaj bio je stalno ponovno biran sve do svoje smrti 1727 godine. Recimo jo da ga je 1705. godine kraljica Ana proglasila vitezom.
y = g ( x)
y = f ( x)
Kao to vidimo, ovaj krivuljni trapez je ogranien u smjeru O x osi pravcima x = a i x = b , te u smjeru O y grafovima danih funkcija y = f ( x) i y = g ( x) . Sada nije teko izvesti formulu za provrinu ovog krivuljnog trapeza: Teorem 20. Neka su y = f ( x) i y = g ( x) neprekidne funkcije na intervalu [a, b] . Tada povrinu P krivuljnog trapeza, kao na slici gore, raunamo po formuli:
b
P = ( g ( x) f ( x)) dx
a
To znai da sami moramo iz teksta zadatka nacrtati dani lik te odrediti sljedee elemente: x = a (lijevo po x); i) ii) x = b (desno po x); iii) y = g ( x) (gore po y); y = f ( x) (dole po y). iv) Potom pronaene elemente uvrstimo u gornju formulu te rijeimo pripadni odreeni integral.
156
634. Nai povrinu lika koji je omeen krivuljama y = 4 i y = x 2 . Slijedimo korake: i) nacrtati svaku od danih krivulja:
y=4 y = x2
ii) izraunati presjene toke od y = 4 i y = x 2 :
x 2 = 4 x = 2 ;
iii) iv) v) odrediti lijevo i desno po x: a = 2 i b = 2 ; odrediti gore i dolje po y: f ( x) = x 2 i g ( x) = 4 ; raunanje povrine:
1 32 P = ( g ( x) f ( x))dx = (4 x )dx = (4 x x 3 ) = . 3 3 a 2 2
i)
odrediti lijevo i desno po x: a = 1 i b = 3 ; odrediti gore i dolje po y: f ( x) = x 2 4 x + 6 i g ( x) = 4 x x 2 ; raunanje povrine: 2 8 P = ( g ( x) f ( x))dx = [(4 x x ) ( x 4 x + 6)]dx = (4 x x 3 6 x) = . 3 3 1 a 1
Ukoliko imamo vie od dvije krivulje koje ograniavaju dani lik, tada moramo raunati nekoliko povrina od kojih se sastoji ukupna povrina danog lika, kao u sljedeem primjeru. 636. Nai povrinu lika koji je omeen krivuljama y = 9 x 2 , x 0 , y = 8 x i y = 5 x. 2
8. Primjena integrala
157
5 x 2
0 ii)
2 5 x: 2
9 x 2 = 8 x x 2 + 8 x 9 = 0, x 0 x = 1 , 5 5 9 x 2 = x x 2 + x 9 = 0, x 0 x = 2 . 2 2 Imamo dva podruja: iii) za prvo podruje je a = 0 , b = 1 , f ( x) = iv) za drugo podruje je a = 1 , b = 2 , f ( x) = v) raunanje povrine: P = (8 x
0 1 2
5 x i g ( x) = 8 x ; 2 5 x i g ( x) = 9 x 2 ; 2
1 2
Ponekad su krivulje koje ograniavaju dani lik zadane kao funkcije po varijabli y kao na slici: y d x = g ( y) x = f ( y) c x Tada povrinu P ovakvog lika raunamo po formuli koja je analogna Teoremu 20: P = ( g ( y ) f ( y ))dy .
c
158
x = 2 y y 2 . Slijedimo
i)
ZADACI ZA VJEBU U sljedeim zadacima nai povrine likova koji su ogranieni danim krivuljama: 638. y = x 2 + 2 x 3 i y = x + 3 ; 639. y = 2 x x 2 i y = x ; 640. y = x 2 1 , x = 2 , x = 0 i y = 0 ; 641. y = x 2 3 x 4 i y = x 2 + 3x + 4 ; 642. y = x 1 , y = 1 i y = ln x ; 643. y = e x , y = e x i x = 1 ; 644. y = x 3 2 x 2 + 3 , x = 2 i y = 0 ; 645. y = x 2 3 x + 2 , x = 0 , x = 3 i y = 0 ; 646. y = x , y = x , x = 1 i x = 4 ; 647. y = x 3 2x 2 i y = x 2 2 x ; 648. y 2 = x + 1 i x + y = 1 .
8. Primjena integrala
159
RJEENJA
125 9 . 639. . 640. 2. 6 2 11 73 1 645. . 646. . 647. . 6 6 2
638.
125 . 3 9 648. . 2
641.
5 642. e . 2
643. 2ch1 2.
644.
27 . 4
ili je bar jedna od granica jednaka beskonanosti, odnosno a = ili b = , ili je podintegralna funkcija neograniena na intervalu [a, b] .
1 dx ili x2
1 x
nije
ograniena u podruju integracije [0,4]. Definicija 4. Neka je y = f (x) neprekidna na intervalu [a, ) . Tada definiramo:
M
f ( x) dx = lim
f ( x)dx
a
f ( x)dx
a
konvergira. U
suprotnom, kaemo da divergira. Slino, ako je y = f (x) neprekidna na intervalu (, b] , tada definiramo:
f ( x) dx = lim
f ( x)dx
.
Ako pripadni limes postoji, kaemo da nepravi integral suprotnom, kaemo da divergira.
f ( x)dx
konvergira. U
160
649.
650.
652.
1 x
dx = lim
1 x
dx = 2 lim x
M
M 2
= lim (2 M 2 2 ) = , divergira.
M
Sada prelazimo na drugi sluaj, kada su granice integracije konane, ali je podintegralna funkcija neograniena na danom intervalu integracije. Definicija 5. Neka je y = f (x) neprekidna na intervalu (a, b] i neka je neograniena u lijevom rubu, odnosno lim f ( x) = . Tada definiramo:
xa +
f ( x) dx = lim
M a +
f ( x)dx
.
f ( x)dx
a
konvergira. U
suprotnom, kaemo da divergira. Slino, ako je y = f (x) neprekidna na intervalu [a, b) i ako je neograniena u desnom rubu, odnosno lim f ( x) = , tada definiramo:
x b
f ( x) dx = lim
M b
f ( x)dx
a
Ako pripadni limes postoji, kaemo da nepravi integral suprotnom kaemo da divergira.
f ( x)dx
a
konvergira. U
653.
1 x
dx = lim
M 0 +
1 x
M
dx = lim 2 x
M 0 +
4 M
= lim (2 4 2 M ) = 4 .
M 0+
654.
8. Primjena integrala
8 8
161
655.
1
3
dx = lim
M 0 +
2 / 3
dx = 3 lim x1/ 3
M 0 +
8 M
= lim (3 81/ 3 3M 1/ 3 ) = 6 .
M 0 +
656.
1 1 x2
dx = lim
M 1
1 1 x2
ZADACI ZA VJEBU
657.
x 660. dx . 2 ( x + 1) 3 1
0 1 1
1
4
dx .
x2 658. dx . ( x 3 + 1) 2 1
1 2
659.
661.
664.
x
1 0
x dx . +1 1 dx .
x(ln x) xe
0 1 0 1
dx .
662. 665.
668.
x2
dx .
663. 666.
x2 + 1 dx . x3 1
3
x 1
1/ x
x ln xdx .
0
dx .
667.
e dx . x3 1
1
3
3x 1
dx .
/2
669.
tg xdx .
0
RJEENJA
657. divergira. . 663. divergira. . 668.
1 . ln 3 1 664. 2. 665. . 4
658. 659. 669. divergira. .
1 . 6
1 . 16 3 666. . 2
660.
661.
662.
1 . 2
2 667. . e
(3 2 ) 2 1 . 2