Kristalno Sunce

Ponovno otkrie izgubljene tehnologije drevnoga doba

Robert Temple
(www. robert-temple. com)

Uvod

Sir Arthur C. Clarke

Isus ree: "Kada vam kau: Odakle dolazite? - kaite im: Doli smo iz svjetlosti..." Evanelje po Tomi

Digitalizacija Knjige : Equilibrium

Sadraj

Zahvale Uvod_sir_Arthura_C._Clarkea I DIO MATERIJALNI DOKAZI 1_Izlazak_Na_Svjetlost II DIO PISANI DOKAZI 2_U_Orahovoj_Ljusci 3_Prometejeva_Vatra 4_Sluaj_Nestalog_Teleskopa 5_Potraga_Za_Smrtonosnom_Zrakom III DIO DREVNO ZNANJE 6_Privid 7_Kristalno_Sunce 8_Kamenje_Gromova IV DIO IZVORI 9_Horusovo_Oko

4 6

49 84 111 177

213 233 249

297

Zahvale
elio bih zahvaliti svom starom prijatelju Arthuru C. Clarkeu, jer me potaknuo na istraivanje na temelju kojeg je nastala ova knjiga i jer je zaokruio temu napisavi uvodnu rije. Kao i obino, moje je rukopise dotjerala Olivia, moja supruga, koja uvijek prva proita sve to napiem a zatim to popravi. Ona je za ovaj projekt, koji je u mnogome rezultat zajednikih nastojanja, prevela oko 80 000 nejas nih tehnikih naziva, od kojih su mnogi bili na francuskom jeziku 18. stoljea. Dugi mi je niz godina pomagala da dosegnem cilj koji se esto inio nedostinim. Bez njezine potpore to jednostavno ne bi bilo mogue. Ona je takoer zasluna za likovno rjeenje naslovnice a organizirala je i predstavl janje knjige, ukljuujui i moja pojavljivanja u javnosti te brojne recenzije. Neizmjerno sam zahvalan svom veoma posebnom uredniku, Marku Boothu iz Century Books, Kate Parkin, Liz Rowlinson i Hannah Black iz Centuryja, Rodericku Brownu i mojim briljantnim agentima Billu Hamiltonu i Sari Fisher iz A. M. Heath. Moja prijateljica Zhenni ("Jenny") Zhu neizmjerno mi je pomagala tije kom mnogih godina, posjeujui sa mnom razliite muzeje u kojima sam prouavao lee, fotografirajui izloke i prevodei s kineskog. Svojom je potporom omoguila da se moje istraivanje u Britanskoj knjinici znatno skrati. Zahvalan sam joj na vedrini i predanosti kojom je pratila moj rad. Sedam prijatelja koji vie nisu meu ivima zasluuju moju posebnu zahvalnost. To je ponajprije draga prijateljica, gospoica Mary Brenda Hotham Francklyn, koja je umrla i ini nam se da se to dogodilo juer, a istodobno kao da je od tada prola itava vjenost; profesor Derek de Solla Price, koji nije poivio dovoljno dugo da ga bolje upoznam; Walter Gasson, iznimno predan, velikoduan i srdaan ovjek bezgranina entuzijazma, koji je na moj zahtjev izmjerio i prouio britanske lee, kao dio zajednikog pro jekta, no, umro je prije nego to ga je uspio sa mnom dovriti; Colin Hardie, neobino ljubazan i predan znanstvenik, pun ushita, koji je preveo relevantne latinske tekstove i spremno udovoljavao mojim brojnim zamolbama; profe sor D. E. Eicholz, velikoduan ovjek i znanstvenik irokih obzora, koji je ponovno preveo relevantne odlomke iz Plinijevih tekstova i oduevljeno me poticao u radu te me ovlasti da objavim te prijevode pod njegovim imenom - bio je jedan od rijetkih uenjaka koji se nije bojao novih ideja, nego je spremno prihvaao priliku da preispita i sagleda tematiku iz drugog kuta.

obostranog interesa i pribavio mi biljeke i preslike lanaka o Arhimedovu zrcalu. Preminuli Michael Weitzman pomogao mi je pri prouavanju he brejske grae. Donald Easton i Richard Sorabji velikoduno su mi pomogli da dobijem uvid u trojanske lee u Rusiji. Evie Wolff je onih zlokobnih godina za mene provela istraivanja u Istonom Berlinu. Tony Anderson uputio me u kavkaske legende o Prometeju. Buddy Rogers dao mi je podatke o dragom kamenju. Martin Isler, Gunter Dreyer, Richard Lobban, Hugo Verheyen i John L. Heilbron ljubazno su mi dopustili da objavim njihove ilu-stracije. Bob Lomas i Buddy Rogers pomogli su mi da proniknem u tajnu vikinkog "sunevog kamena". Peter D. Leigh, tajnik Londonskog koleda optometriara (London College of Optometrics) pruio mi je pomo i potporu. U Francuskoj mi je Jenny Kidd pomogla optikim savjetima i dobrom hranom. Zahvaljujem Robertu Bauvalu, koji me upoznao s Billom Hamiltonom i Mohammedom Nazmyjem. Konano, zahvaljujem osoblju Britanske knjinice na nadljudskim naporima i vedrini kojom su mi po magali u tekim okolnostima; oni su nevidljivi junaci.

Robert Temple

Uvod sir Arthura C. Clarkea

Od svih ljudskih izuma teleskop je onaj koji je uz najmanje trokova iznjedrio najvelianstvenije rezultate. Danas ga uzimamo zdravo za gotovo, no, je li itko ikada mogao zamisliti da e dva komadia stakla nekim udom jednom izbrisati prostor i pribliiti nam udaljene predmete. Bez teleskopa, bili bismo i dalje posve nesvjesni svoga mjesta u svemiru. Iako se Galileu s pravom pripisuje zasluga za uvoenje teleskopa u iru uporabu 1609. godine, on ga u svakom sluaju nije izumio. Kao to Robet Temple iznosi u ovoj knjizi, koja je rezultat iznimno podrobnih istraivanja, izvanredne lee od kvarca bile su poznate prije nekoliko tisua godina, stoga je teko povjerovati da Arhimedu - ili nekom kineskom ili egipatskom izumi telju davno prije njega - nije nikada palo na pamet da poduzme jednostavan opit i pogleda istodobno kroz dvije lee. Neki povjesniari tvrde da je cejlonski buntovnik, kralj Kasyapa, koji je u 5. st. po Kr. sagradio kamenu utvrdu Sigiriyu (koju sam uvrstio meu "sedam svjetskih uda", u istoimenoj BBC-jevoj emisiji i u kojoj je smjeten jedan od glavnih rajskih izvora), rabio teleskop kako bi nadzirao svoj harem. Naalost, nisam mogao pronai niti jedan dokaz koji bi potvrdio tu zanim ljivu priu. Nadam se da e ova knjiga ohrabriti kustose da preispitaju dio svoga blaga; moda e otkriti kako je jedan od najveih izuma ovjeanstva mnogo stariji - i mnogo znaajniji za ljudsku povijest - nego to se do sada sma tralo. Arthur C. Clarke Colombo, ri Lanka, svibanj, 1999.

I. DIO
MATERIJALNI DOKAZI

I. POGLAVLJE

IZLAZAK NA SVJETLOST

Vie niste ono to sunce obasjava / u svojim dubinama vi ste gorui ivot suneve due. Vi ste u suncu... Angelos Sikelianos

Zamislite svijet u kojemu ne postoje brodovi i u kojemu nije mogue putovati vodom. U drevno doba u takvom svijetu jedini mogui put bio je kopneni. Pa ipak, arheolozi i povjesniari sueljeni su s problemom. Naime, postoje dokazi da su ljudi putovali u udaljene krajeve i meusobno trgovali. Ovo bi bilo lako objasniti da su imali brodove, a budui da nisu, stvorene su zamrene teorije o kopnenim putovima, koje su imale objasniti osebujne kulturne veze meu narodima. Zamislite zatim da su pronaeni razliiti dokazi koji upuuju na to da su brodovi ipak postojali. Meutim, sve su te dokaze strunjaci odbacili. Sli kanje na starim posudama koje prikazuju brodove, samo su primjeri poetike fantazije ili opisi mitolokih dogaaja. Olupine pronaene na obalama mora zapravo su "stijene neobina oblika", a stari brodovi zapravo nisu brodovi nego "rtve bogovima". Drevni zapisi o plovidbama, poput putovanja Sredo zemnim morem, samo su prie o izmiljenim dogaajima. Kakvu bismo iskrivljenu viziju povijesti imali da smo u to povjerovali! Sva drevna putovanja pripisala bi se mitologiji, ba kao i let na Olimp, a mi bismo ivjeli u uvjerenju da u davnim vremenima ljudi nisu plovili morima. Nedvojbeno bi se razvila teorija koja bi dokaze za tu postavku pronala u drevnim religijama: boica zemlje tovala se zato to su se, putujui kopnom, ljudi mogli meusobno posjeivati. Ueni profesori svoje bi studente ne umorno uvjeravali da je doista bilo tako, a nitko se ne bi usudio izazvati standardno ili ortodoksno gledite. Oni koji bi se drznuli pretpostaviti da su drevni narodi ipak imali brodove, bili bi prozvani luacima, a sav poten i ugledan svijet drao bi se podalje od njih. Jer, svi znaju da u drevno doba nije

bilo brodova. Naalost, suvie je mnogo ljudi sklono takvom ponaanju, a nita nije tee nego suprotstaviti se "konvencionalnom miljenju" strunjaka. Pitate li bilo koga od njih jesu li u drevno doba postojala poveala, najvjero jatnije e odgovoriti: "Naravno da nisu. Za to ne postoje nikakvi dokazi. Takvo to nisam nikada vidio. O tome nije poznato nita. Ne postoje zapisi o tome." Pa ipak, u ovoj emo knjizi pokazati da je nae vienje povijesti iskriv ljeno na nain slian gore navedenom primjeru. No, umjesto da smo povje rovali kako u drevno doba ljudi nisu poznavali brodove, povjerovali smo da nisu poznavali optiku tehnologiju. Zbog nedostatka osnovnih informa cija, kao i zbog naeg vrstog uvjerenja da takva tehnologija nije postojala, pogreno smo protumaili brojne injenice iz ljudske prolosti. Povijest, tehnologija, arhitektura, religija, mitologija, pismenost, filozofija, teologija, obrtnitvo, manufaktura - sve je to bilo pod utjecajem iskrivljenoga gledita, izoblieno kao to to ine zrcala u zabavnim parkovima pa izgledamo ne razmjerno visoki ili zdepasti. Vrijeme je da se takve pogreke isprave i da se razotkrije istina, uz predoenje vrstih dokaza. Saznat emo da su drevni narodi poznavali vie od 450 optikih naprava, to je ipak neto vie od "nijedne", kako vjeruje veina ljudi. Postoje brojni drevni zapisi koji nas posve eksplicitno i ne dvosmisleno izvjeuju kako je optika tehnologija bila u uporabi u davnim vremenima. To ini dokazna graa. Slijede tumaenja koja, potkrijepljena dokazima o postojanju optike tehnologije, daju novo znaenje nekim pozna tim motivima. Primjerice, je li mogue da jednooki Kiklop iz Odiseje posje duje stanovitu optiku konotaciju, ili je to udovite samo plod pjesnike mate? Takvih je mogunosti doista mnogo i njima emo se pozabaviti dalje u knjizi. Podaci s kojima emo se susretati i nova tumaenja koja oni omoguavaju, otvorit e nam posve nov pogled na drevni svijet. Malo po vijesnih aspekata ostat e nedirnuto tim novim pristupom. Pronai emo odgovore na razna pitanja i rijeiti mnoge nejasnoe. S druge strane, ono to nam se inilo jasnim i nedvojbenim smatrat emo nepotpunim i var ljivim. Izvrnuto je tkanje povijesti i pojavili su se novi uzorci, usuujem se rei, jo ljepi nego dosadanji. Nikada ne smijemo pomisliti da nas nai preci nemaju ime iznenaditi. Jer, oni su ovdje, u treem tisuljeu, i nose naoale. Pokazat emo, takoer, kako su se neke uene glave zavaravale vjerujui da mogu prepraviti povijest redigiranjem drevnih tekstova. Veinu e ljudi ta injenica zaprepastiti. No, mnogi su krivci ve odavno mrtvi, pa ne moraju

strahovati za svoje sinekure. Meu onima koji su jo ivi, neki su priznali svoje pogreke i prihvatili novo gledite: profesor Eichholz, koji je prevodio Plinijeva djela, oduevljeno me izvijestio o nekim odlomcima koji se bave optikom. Da je profesor (s kojim sam razgovarao u starakom domu) znao da su u Plinijevo doba postojale lee te da o tome svjedoe i arheoloka otkria, zasigurno ne bi niti pokuavao, "u skladu s njihovim nepostojanjem", mi jenjati znaenje teksta. Pria koja slijedi vrlo je neobina. Budui da je djelomice i osobna, najprije u ispriati kako je sve za mene poelo. U toj sam se zbrci naao posve sluajno, te sam, poput bilo koga drugoga, dugo vremena bio slijep za oite injenice. Naime, pria o drevnoj optikoj tehnologiji toliko je zadivljujua, da bi svatko isprva pomislio kako je nemogua! Inae, to ne bi bila nikakva novost!

KAKO SAM DOZNAO ZA LAYARDOVU LEU

Sve je poelo u nizu neformalnih razgovora o svemiru, voenih u leernom, pomalo podrugljivom tonu. Kad bolje razmislim, ako su se bogovi samo dobro naalili, tada je takav ton bio posve primjeren. U proljee 1966. godine, tijekom moga dvotjednog posjeta Engleskoj, poeo sam pratiti snimanje filma 2001 Odiseja u svemiru, u studijima MGM-a u blizini Lon dona. Tada sam upoznao Arthura C. Clarkea, i sprijateljio sam se s tim briljantnim vizionarom koji je napisao scenarij za film utemeljen na njegovoj kratkoj prii Straar (The Sentinel). Arthura nisam esto viao jer je ivio u ri Lanki (tadanjem Cejlonu), te je samo povremeno dolazio u Englesku. Arthur i ja zbliili smo se krajem 1966. i poetkom 1967. U to su se vri jeme Arthur i skupina zanesenjaka znanstvenom fantastikom sastajali u pubu zvanom Globe u Hatton Gardensu. Svoje je prijatelje Arthur upoznao mnogo prije, u White Hartu, prema kojemu je nazvao zbirku svojih znanstvenofantastinih pria, Prie iz White Harta (Tales from the White Hart). No, kada sam upoznao Arthura, njihov se kruok ve bio premjestio u Globe. Sastanci su se odravali svaki tjedan, i to su doista bile prilike da se svi pisci znanstvene-fantastike okupe na jednome mjestu. Budui da je bio najpoznatiji britanski pisac znanstvene fantastike, Arthur je esto vodio glavnu rije. Tamo je ponekad navraao i njegov brat Fred, s kojim smo se takoer sprijateljili. Povremeno bi dolazio i Isaac Asimov, koga su braa Clarke doekivali s oduevljenjem. esti su posjetitelji bili i pisci Brian Aldiss i John Brunner, te je nazonost tolikih zvijezda na jednome mjestu

bila prava poslastica za znatieljnike. Sjeam se da je jedan od najeih posjetitelja bio jo prilino nepoznat Michael Moorocock, koji se prije doimao kao oboavatelj nego kao pisac, unato injenici da je ve tada napisao izn imno mnogo djela. Prije nego to ga je Odiseja proslavila i stvorila od njega gurua svjet skoga glasa, Arthur je izgledao i govorio poput staromodnog bankovnog slubenika. Sviao mi se njegov dubok i smiren glas, posebice kada je najsmjelije i najnevjerojatnije izjave o svemiru iznosio kao da stranku u malom provincijskom gradu izvjetava o porastu kamatne stope za 0,4%. Postao sam de facto lanom Arthurove pratnje. Pozivao me na rukove sa svojim zanimljivim prijateljima iz akademskih krugova, pri emu mi je u prilog ila diploma iz sanskrta. Arthur je volio odlaziti u klub Arts Theatre, nedaleko od trga Leicester, a katkada i u mali talijanski restoran u blizini, u kojemu se posluivala izvrsna tjestenina. Tako sam upoznao Dereka de Solla Pricea, profesora povijesti znanosti pri sveuilitu Yale. U proljee 1967., prigodom jednog od naih zajednikih objeda, Arthur, Derek i ja avrljali smo o neobinim drevnim predmetima. Upravo je taj razgovor doveo do na stanka ove knjige, napisane mnogo godina poslije. Derek je spomenuo neobian kristalni predmet koji se uva u Britanskome muzeju u Londonu. Bila je to kristalna lea, babilonska ili asirska, no nitko nije mogao sa sigurnou rei o kakvoj se vrsti predmeta radi. Predmet je zaista bio oblikovan poput lee, iako prema opeprihvaenom miljenju u to doba nije bilo lea. Derek je kanio posvetiti joj se kada bude imao vie vre mena. Bio sam zapanjen. Arthur, kojemu je Derek ve priao o tome, mudro je kimao glavom. Rekao je: "Zna, takvih neobinih drevnih predmeta ima zaista mnogo, i jo uvijek predstavljaju zagonetku. Alan Mackay je otkrio da je u Kini iskopana kopa za pojas koja sadri aluminij koji nije mogao biti poznat u drevno doba. U Iraku je otkrivena drevna elektrina baterija. I sam sam vidio neke neobine predmete u Indiji i Cejlonu. Konano, Derekovo otkrie Antikythera mehanizma klasian je sluaj dokazane drevne tehno logije, jer je posrijedi drevna naprava za raunanje. elio bih se u budunosti pozabaviti tim stvarima. Zato ne napie neto o tim zagonetkama?" Dogovorili smo se da emo nastaviti nae zanimljive razgovore. Sljedei put, rekao je Arthur, upoznat u jo jednoga istraivaa drevnih predmeta. Derek je obeao da e sa mnom ostati u vezi. Doista, poslao mi je svoj rad naslovljen "Babilonska matematika u Novoj Gvineji". Nae planove da nastavimo s druenjem osujetio je asopis Life. Nakon 2001 Odiseje u svemiru Arthur je postao suvie slavan, i privukao je po zornost svih svjetskih medija.

Prije nego to zaponemo opirno govoriti o optici i leama, a zapoet emo s Layardovom leom, elio bih najprije ukratko opisati razliite vrste lea, kako bi se itatelj mogao lake orijentirati. U osnovi postoje dva tipa lea: konveksne i konkavne. Konveksne su ispupene, dok su konkavne udu bljene. Kada je jedna od sfernih ploha lee zakrivljena, a druga je ravnina, takva se lea naziva plankonveksnom ili plankonkavnom. Vidjet emo da je Layardova lea, iji opis ubrzo slijedi, jedna od takvih lea. Prije oteenja njezino je tjeme bilo posve plosnato, stoga Layardovu leu moemo opisati kao plankonveksnu. Radi boljeg razumijevanja, podastirem ovdje crte iz popularno-znanstvene knjige iz viktorijanskog doba, koji prikazuje sve vrste lea. itatelj se moe povremeno vraati na ovaj crte i podsjetiti se vrsta lea o kojima e se raspravljati u sljedeim poglavljima. Ispod crtea su kratka objanjenja pojedinih vrsta lea.

SLIKA 1: Pet vrsta lea. a: plankonveksna lea, plosnata s jedne, a ispupena s druge strane; b: plankonkavna lea, plosnata s jedne, a udubljena s druge strane; c: bikonveksna lea, ispupena s obje strane; d: bikonkavna lea, udubljena s obje strane (takve se lee ne spominju u ovoj knjizi); e: konkavkonveksna lea, udubljena s jedne, a ispupena s druge strane (poput kristalnoga oka s ritona u obliku bikove glave, koji potjee iz minojske Krete. Riton je antika posuda koja oblikom podsjea na rog, a njezin je donji dio obino nainjen u obliku ivotinjske glave, op. prev.). Jednostavno reeno, konveksne lee poveavaju, a konkavne smanjuju veliinu slike. Izuzevi brojne konkavne kristalne lee (b) otkrivene u Grkoj, na podrujima oko Egejskog mora i u Maloj Aziji, sve do sada otkrivene drevne lee pripadale su vrstama a, c, i (rjee, kao umetnute oi na ivotinjskim ili ljudskim glavama) vrsti e. Linija f-g predstavlja liniju arita. Layardova je lea neto sloenija, jer pripada vrsti plankonveksnih lea, te je namjerno iskrivljena, odnosno toroidalno izbruena (torus je geometrijski lik u obliku prstena, op. prev.), i prilagoena je jednom obliku astigmatizma.

Takoer bih elio istaknuti kako se openito smatra da su naoale i tele skopi razmjerno mladi izumi. Prihvaeno je miljenje da je teleskop izum ljen u doba Galilea, te da je poetkom 17. stoljea uao u uporabu. to se naoala tie, upitno je jesu li domiljati izumitelji bili Kinezi ili Talijani, iako su se prvi put pojavile u 13. stoljeu u Italiji. Takvo je barem prevladavajue miljenje. S druge strane, prava e se istina razotkriti svakome tko proita ovu knjigu. Krenimo od poetka, priom o kristalnoj lei iz Britanskog muzeja, zbog koje je ova knjiga i nastala.

PRIA O LAYARDOVOJ LEI

Namjera mi je ovdje opirnije govoriti o Layardovoj lei, jer je to prva s kojom sam se susreo, kao i zbog njezine povijesti koja u mnogome odraava pogreke i zablude to okruuju sve drevne lee. Tu sam dugu priu pokuao skratiti, a svatko koga zanima neto vie, moe potraiti dodatne informacije u biljekama na kraju poglavlja. Layardova se lea uva na Odjelu za zapadnoazijske starine pri Britan skom muzeju, gdje je oznaena brojem 12091. Poznato je da je tu leu 1849. godine pronaao Austen Henry Layard (1817.- 1894.). (esto se navodi da je leu otkrio 1853., no to je godina kada je odluio objaviti svoje otkrie). Lea je bila poznata pod razliitim nazivima; kao lea iz Ninive, lea iz Nimroda, asirska lea ili Sargonova lea, no ini se da je najzgodnije zvati je Layardovom leom, to su prihvatili i neki noviji pisci, a mi emo nastaviti njihovu praksu. Layard je leu pronaao u jednoj od prostorija (oznaenoj kao soba AB) sjeverozapadne palae u drevnoj asirskoj prijestolnici Kalhuu, poznatoj jo i kao Nimrud, iako se u Layardovo doba smatralo kako je rije o Ninivi. Bilo je to tijekom njegove druge arheoloke ekspedicije u Iraku, koju je organi zirao Britanski muzej. Layard se nije nimalo ustruavao predmet nazvati pravom pravcatom leom. Evo to je napisao u izvjeu iz 1853. godine: U toj su sobi pronaene i dvije neoteene staklene posude, kao i fragmenti drugih posuda... Vjerojatno potjeu iz istoga razdoblja kao i mala boca, pronaena u ruevinama sjeverozapadne palae tijekom prethodnih iskopavanja, a koja se sada nalazi u Britanskome muzeju. Na tom vrlo zanimljivom predmetu klinastim je pismom ispisano ime Sargona, kralja Asirije, te je naslikan i lik lava. Stoga moemo ustvrditi kako potjee iz druge polovice 7. stoljea pr. Kr., te da je prema tome najstariji poznati primjerak prozirnoga stakla... Uz

bocu su pronaene... dvije povee vaze od alabastera, na kojima je ispisano ime istoga kralja. Uz staklene posude pronaena je i kristalna lea, ija je jedna ploha konveksna a druga plosnata. Nje zina su svojstva zasigurno bila poznata Asircima, a sama lea je najstariji primjerak poveala i stakla za paljenje. [Ovdje Layard stav lja biljeku koju u ubrzo navesti.] Bila je skrivena ispod krhotina prekrasnog plavog neprozirnog stakla, kojim je oito bio obloen neki predmet od bjelokosti ili drveta, no koji nije pronaen. U lijevom kutu prostorije nalazilo se kraljevsko prijestolje. Tko je bio Sargon, asiriski kralj? Zapravo, njegovo je ime glasilo Sargon II., a vladao je sedamnaest godina, od 722. do 705. god. pr. Kr. Nije poznato je li Sargon bio mlai brat prethodnoga kralja (koji je vladao samo etiri godine) ili uzurpator. Do posljednje godine svoga kraljevanja Sargon je ivio u svojoj prijestolnici, Kalhuu (Nimrod), koja je zapravo bila vojno sredite. Najvei dio svoje vladavine Sargon je vodio osvajake ratove, te se vjeruje da je poginuo u borbi protiv Cimerijanaca i zajednice Tubala u gorju Taurusu. Neki asirolozi smatraju kako je mogue da je Sargon tada bio ubijen. Po svemu sudei, Sargon je bio sklon megalomaniji (poput svoga suvremenog nasljednika Sadama Huseina), te je u pustoi sagradio novu prijestolnicu Dur-Sharrukin (danas se ondje nalazi selo Khorsabad), u kojoj je proivio posljednju godinu svoga ivota. Njegov je sin novoizgraeni grad koristio kao utvrdu, a svoju je prijestolnicu premjestio u Ninivu. Tako je Sargonov grad iz snova, koji su deset godina gradili ratni zarobljenici, bio samo kratak san. No, nastavljajui s opisom Layardove lee, morat emo imati na umu da je Sargon u svojoj novoj prijestolnici ivio samo godinu dana. Odaja palae u Kalhuu, u kojoj je do tada bilo njegovo prijestolje, bila je prenamijenjena u spremite dragocjenosti. Kao to smo se imali prilike uvjeriti, u toj se odaji doista uvalo nekoliko predmeta koji su pripadali Sargonu osobno. Layardova ekspedicija u Iraku, te njegova iznimno vrijedna otkria (zahvaljujui kojima se Britanski muzej moe pohvaliti najvelianstvenijim primjerima babilonskog i asirskog kiparstva), opisani su u nizu bogato ilus triranih knjiga. O prvoj ekspediciji govore dvije kjnjige naslovljene Niniva i njezini ostaci (Nineveh and its Remains), a druga se ekspedicija opisuje u Otkriima u ruevinama Ninive i Babilona (Discoveries in the Ruins of Ni neveh and Babylori). U Layardovoj biljeki koja se odnosi na otkrie lee pie sljedee (razlomke sam pretvorio u decimalne brojeve):

Zahvaljujem sir Davidu Brewsteru, koji je ispitao leu, na sljedeoj opaski: "Ova je lea plankonveksna, pomalo ovalnoga oblika, duljine 4,06 cm, irine 3,55 cm i debljine 2,28 cm. Jedna je njezina strana neto deblja od druge. Ravna joj je povrina prilino ujednaena, iako nedovoljno glatka i oteena. Konveksna povrina lee nije bruena ili polirana na sferinom konkavnom disku, nego je izraena na kamenom kotau, ili je oblikovana nekom drugom, jednako grubom metodom. Konveksna je povrina prilino glatka, a unato nainu na koji je bila bruena arina udaljenost iznosi 11,43 cm od plosnate strane. Na lei postoji otprilike dvanaest pukotina koje su nastale bruenjem. Te su pukotine, nedvojbeno, bile ispunjene naftom ili tekuinom koja je otkrivena u topazu, kvarcu i drugim mineralima. Budui da lea ne prikazuje polarizirane zrake pri velikoj zakrivlje nosti, njezina je ravna povrina, po svemu sudei, bila prislonjena uz os heksagonalne prizme kvarca odakle je najvjerojatnije i uzeta. Prema obliku i gruboj izradi lee moemo sa sigurnou zakljuiti da nije bila namijenjena za ukras, nego je sluila kao lea, bilo za poveavanje ili koncentriranje sunevih zraka, to doista i ini, iako ne ba uinkovito." Sir David Brewster (1781.-1868.) bio je ugledan kotski znanstvenik i strunjak za optiku. Naalost, u njegovu se komentaru potkrala tipografska pogreka, odnosno podatak da debljina lee iznosi 2,28 cm, to jednostavno nije tono! (Njezina je najvea debljina 6,2 mm.) Zbog pogrenog navoda splasnulo je svako oduevljenje, jer je komadi tako debelog kristala bio dvojbene optike vrijednosti, s obzirom na ostale dimenzije i injenicu da kristal nije bikonveksan nego plankonveksan. Konveksnost gornje povrine mogla se, stoga, zanemariti. Svoj je lanak o Layardovoj lei Brewster objavio 1853., iste godine kada se pojavila i Layardova knjiga. Pod naslovom "On a Rock-Crystal Lens and Decomposed Glass Found at Nineveh" ("O lei od kvarca i razbijenom staklu pronaenom u Ninivi"), lanak je bio objavljen u asopisu American Journal of Science, a iznosio je iste podatke koje je naveo i Layard, ali je sadravao i istu tipografsku pogreku koja se odnosila na debljinu lee. Pogreka se, dakle, potkrala u Brewsterovu rukopisu, te za nju ne moemo kriviti Layardove izdavae. Prva ilustracija lee objavljena je u listopadu 1883. U odjeljku naslov ljenom "Summary of Current Researches Relating to Zoology, Botany, Microscopy, etc." ("Saetak najnovijih istraivanja s podruja zoologije, botanike, mikroskopije, itd.") asopisa Journal of the Royal Microscopical

Society, pojavio se kratak lanak pod naslovom "Assyrian Lens" ("Asirska lea"). U lanku se iznosi sljedee: "Sir Henry Layard, u svome djelu Niniva i Babilon (Nineveh and Babyloni) opisuje leu koju je otkrio tijekom svojih iskopavanja, a koja se sada nalazi u Britanskome muzeju. Uz ljubazno doputenje dr. Bircha, kustosa Orijentalnih starina, objavljujemo ovdje ilus traciju lee . . . [Vidi sliku 2.] "Sir A. H. Layard spominje leu..." Slijedi navod koji zapoinje rijeima: "Osim staklenih posuda otkrivena je i kristalna lea...", a zatim biljeka o Brewsteru."

SLIKA 2: Prve ilustracije Layardove lee, objavljene u asopisu Royal Microscopical Society, London, listopad 1883. Na prikazima prstenastoga ruba, kao i gornje povrine, jasno su uoljiva oteenja (od konveksne povrine nadolje), oito posljedice vaenja lee iz metalnog okvira, vjerojatno zlatnog. (Da je okvir bio izraen od neplemenitog metala, ne bi bilo svrhe odstraniti ga.) Crte takoer tono reproducira plosnatost tjemena lee, emu ostali promatrai nisu pridali dovoljno pozornosti. No, pukotine u kristalu suvie su naglaene.

Dvije ilustracije prikazuju neka oteenja na lei, no pukotine u kristalu suvie su naglaene, pa je uz ilustracije bila objavljena i sljedea opaska: "Osjenane povrine na ilustraciji 131, koje predstavljaju unutarnje pukotine previe su naglaene, to pokazuje manji stupanj prozirnosti nego u stvar nosti." U Journalovu je izvjeu ispravljen pogrean podatak o debljini lee. Layardova biljeka o rezultatima Brewsterova mjerenja sada je navodila debljinu od 6,3 mm, uz objanjenje da je prije ispravke u tekstu stajalo 2,28 cm. Meutim, bilo je potrebno 30 godina da se objavi ispravak toga kljunog mjerenja. Teko da je brojno itateljstvo Layardovih knjiga koje opisuju uzbudljiva otkria na Srednjem istoku ujedno bilo pretplaeno na Journal of Royal Microscopical Society, asopis koji ak ni znanstvenici nisu smatrali lakim tivom. Stoga je ispravak rezultata Brewsterovih mje renja mogao doprijeti samo do uskog kruga ljudi zainteresiranih za leu, ako je takvih uope bilo. U svakom sluaju, nijedan se mikroskopiar nije vie nikada osvrnuo na tu temu. Francuzi su prvi uvidjeli znaenje Layardova otkria. Ugledan znan stvenik Francois Arago saznao je za predavanje o lei koje je Brewster odrao 1852. godine, i iji su saetak prepriavali lanovi Francuske akade mije znanosti u Parizu. Taj je saetak bio objavljen u asopisu L 'Athenaeum Frangais. Francuski se prijevod zapravo pojavio godinu dana prije engle skog lanka. Arago je spomenuo Layardovu leu u svojoj knjizi Astronomie populaire (Popularna astronomija), objavljenoj u Parizu u etiri sveska, izmeu 1854. i 1857., te u Engleskoj, gdje se pojavila 1855. u dva sveska naslovljena Popular Astronomy. Navodim ovdje njegovu opasku iz engle skog izdanja: "Na sastanku Britanske udruge, odranom 1852. u Belfastu, sir David Brewster pokazao je komadi kvarca obraenog kao lea, koji je nedavno otkriven u ruevinama Ninive. Sir David Brewster, strunjak za takva pitanja, dri da je svrha te lee bila optika, te da nikada nije sluila kao ukras." Aragova se opaska pojavljuje u raspravi o rimskim leama, o kojima su saznanja poela dolaziti iz Italije te iz relevantnih latinskih tek stova. Layardova se lea zatim spominje 1871., kada je klasiar Thomas Henri Martin objavio opirno i skeptino djelo Sur des Instruments d'optique faussement attribues aux ancients par quelques savants modernesi (O optikim napravama koje neki moderni uenjaci pogreno pripisuju drevnim narodima). Knjiga je bila objavljena u Italiji, a ne u Francuskoj, vjerojatno zato to je Martin imao loe miljenje o mnogim priznatim francuskim znanstvenicima. Izgleda da Martin nije govorio engleski, te je o Brewste-

rovu govoru bio upoznat samo preko francuskoga prijevoda iz L 'Athenaeum Frangaisea. (Martin nije znao za Aragovu raspravu, iako je znao za njegovu knjigu, s kojom se oito nije slagao i na koju se nije elio osvrtati.) Martin potpuno odbacuje Brewsterove zakljuke: Sir David Brewster misli da je taj mali komad kvarca prava optika lea, a ne jednostavan ukras. Hipoteza engleskoga uenjaka ini nam se nevjerojatnom. Kristal je nedvojbeno bio ukras, poput bronanih i drugih dragocjenih predmeta meu kojima je pronaen taj asirski kamen, i poput raznolikog rimskog kamenja o kojemu emo jo govoriti. Meutim, nije nemogue da se kristal rabio kao staklo za paljenje. Nije teko uoiti da u ovom kratkom odlomku Martin protuslovi samome sebi. S jedne strane, on ustraje na tome da je Layardova lea "ne dvojbeno bila ukras", da bi zatim priznao kako je mogue da se rabila kao staklo za paljenje; u tom je sluaju rije "nedvojbeno" posve neprimjerena. Cjelokupna Martinova monografija bila je posveena osporavanju svake mogunosti postojanja drevne optike tehnologije, stoga se i ne moe uzeti u obzir kao nepristrano djelo. Martin je bio ugledan klasiar i upuen u mnoge opskurne grke tekstove, poput Aristotelovih rasprava. Velika je teta to je tako cijenjen znanstvenik bio spreman utroiti goleme napore u neto to bismo mogli nazvati sramotnom i sustavnom emotivnom tiradom. Valja takoer istaknuti da Martin nikada nije prouio nijednu drevnu leu. Godine 1884. Georges Perrot i Charles Chipiez objavili su II. dio svoga golemog djela Histoire de l 'art dans l 'antiquite (Povijest drevne umjetnosti). Bavei se umjetnou Kaldeje i Asirije, oni usput spominju i Layardovu leu. Opisujui Layardova iskopavanja (koja ispravno smjetaju u Nimrud, a ne u Ninivu), navode sljedee: "To je kristalna lea (od kvarca) ija je konveksna povrina, izgleda, vrlo grubo obraena, po svemu sudei na kamenom kotau; unato nesavrenoj izradi, mogla je sluiti kao povealo, ili, pri jakom suncu, kao staklo za paljenje." Godine 1901. Pierre Pansier je u Parizu objavio knjigu pod naslovom Histoire des lunettes (Povijest naoala). Britanska knjinica ne posjeduje ni jedan primjerak toga djela, a u Britaniji postoji samo jedan primjerak i to u knjinici Britanske optike udruge (British Optical Association) u Londonu. Pansier pie: Drevni su narodi poznavali konveksna stakla - to je nedvojbeno. U ruevinama Ninive otkrivena je lea od kvarca. Ona je ovalnoga

oblika, duljine 16 mm, a irine 12 mm. Lea je plankonveksna, nje zina je povrina gruba i zamagljena. Izgleda da je konveksna povrina izbruena na kotau. Prilino je glatka iako poneto oteena. Unato tim nedostacima, mogue je izmjeriti arinu daljinu, koja iznosi oko 15 cm. Godine 1903. Layardova se lea ponovno pojavljuje, ovaj put u Aus triji. Emil Bock je spominje u monografiji od 62 stranice, naslovljenoj Die Brille und Ihre Geschichte (Naoale i njihova povijest). Bock govori o nekoliko drevnih, do tada pronaenih lea, od kojih samo jednu ne smatra pravom leom. "Moramo pretpostaviti", pie Bock, "da su se te konveksne lee rabile kao poveala i stakla za paljenje." Layardovu je leu prokomen tirao sljedeim rijeima: "...konano, plankonveksna lea iz Ninive, promjera 3 cm i refrakcijske vrijednosti od 10 dioptrija. Valja istaknuti kako su sve nabrojane lee konveksne." Bock navodi "promjer" lee od 3 cm, to upuuje na kruni oblik, iako je u stvarnosti lea ovalna, pri emu joj je vea os 4,2 cm, a manja 3,43 cm. Kao to moemo vidjeti, veina rasprava o Layardovoj lei nije bila pot krijepljena rezultatima izravnog promatranja. Meutim, ini se da je Pansier osobno prouio leu. Godine 1922. pojavio se British Museum Guide (Vodi kroz Britanski muzej). U njemu je Layardova lea bila navedena kao predmet broj 222, i opisana kao: Ovalni i plankonveksni komadi kvarca s pukotinama i oteenjima. Rub joj je izbruen i okomit, vjerojatno kako bi se lea uloila u vrstu okvira. Kada je oko 1850. ovaj predmet bio donesen iz Nimruda, neki su ga smatrali leom koja je bila dio nekog optikog instru menta. No, to nije tono; komadi kristala je vjerojatno bio neiji osobni ukras. Dalje pie da duljina lee iznosi 1 5/8 ina, irina 1 3/8 ina, a maksi malna debljina 3/16 ina. Bilo je to prvi put da se Layardova lea spominje u kontekstu nekog optikog instrumenta. Vjerojatno je to neslubeno miljenje jednog lana Muzeja, budui da nisam naiao ni na jedan pismeni izraz takvoga gledita prije 1930. Godine 1924. o lei je povrno pisao njemaki asirolog Meissner. U II. svesku svoje knjige Babylonien und Assyrien (Babilon i Asirija) on pie:

... Mogue je da su drevni Babilonci i Asirci rabili izbruene lee za korekciju kratkovidnosti i dalekovidnosti [miopije i prezbiopije]. Zapravo, u ruevinama Kalaha pronaena je plankonveksna lea od kvarca, ija gruba izrada pokazuje to da nije bio ukrasni predmet, nego povealo ili staklo za paljenje. Meissner je zatim citirao biljeku iz Vodia kroz Britanski muzej, stoga su njegove opaske bile javni izazov upuen anonimnom lanu Muzeja koji je leu opisao kao ukrasni predmet. injenica da je taj navod objavljen ve nakon dvije godine, pokazuje da je bilo onih koji su smatrali kako je spo menuti dunosnik prekoraio granice znanstvene nepristranosti, zauzevi dogmatsko stajalite koje protuslovi Brewsterovim, Layardovim i Pansierovim izjavama, a ne pojanjava ga nikakvim dokazima. Zloporabio je svoj poloaj krijui se iza anonimnosti, i podastro je slubeni opis (zahvaljujui pristupu urednitvu Vodia), koji arogantno odbacuje oprena miljenja, bez ikakva objanjenja. Meissner je najblae reeno izrazio svoje ogorenje, javno se izjasnivi o tom pitanju. Konano, godine 1927. jedan je britanski uenjak jo jednom skrenuo pozornost na Layardovu leu. Izuzmemo li opasku iz Vodia kroz Britanski muzej, prole su 44 godine od prvog objavljivanja ilustracija lea u asopisu Kraljevskog mikroskopskog drutva 1883. Ovaj put pisac je bio H. C. Beck, koji je 1. prosinca 1927. odrao predavanje pod naslovom "Drevna poveala" ("Early Magnifying Glasses"), u londonskom Drutvu antikvara. Njegovo je predavanje 1928. objavio The Antiquaries Journal. Beck je oduevljeno ustrajao na tvrdnji da su drevni narodi poznavali poveala, navodei kao primjere egipatske, kartake i minojske lee. No, o Layardovoj je lei go vorio oprezno, kao o "tzv. Sargonovu povealu": Do sada nismo imali priliku vidjeti nijedno povealo iz Mezopota mije. Takozvano Sargonovo povealo pogreno se naziva povealom jer je njegova povrina, iako glatka, posve nepravilna i ne poveava. Staklo iz starijih slojeva, otkriveno na tom podruju, a posebice isto staklo, openito je u vrlo loem stanju. Godine 1930. W. B. Barker, ugledan optiar i predsjednik organizacije koja se danas naziva Koled optometriara (College of Optometrics) u Londonu, napisao je lanak "Lea iz Ninive", koji je ujedno bio prva opirnija studija o lei nakon Brewsterovih ispitivanja 1852. Iako je i Barker pogreno naveo da je lea bila otkrivena 1852. godine (tada je zapravo Layard objavio svoje otkrie), dao je do tada najpodrobniji opis lee. Prema njegovim mjerenjima,

"duljina lee iznosi 4,06 cm, irina 3,55 cm, a debljina otprilike 0,635 cm". Barker je primijetivi da Brewsterovo izvjee sadri pogreku, izjavio kako "neke dimenzije koje navodi Brewster nisu tone, te je vjerojatno rije o tipografskim pogrekama." Upravo je Barker prvi zamijetio da je gornja, konveksna povrina, bila "nepravilni toroid, s prosjenom zakrivljenou od +5.00 dioptrija, maksi malnom zakrivljenou od +8.00, te minimalnom zakrivljenou od +4.00 dioptrije". Oftalmolog Walter Gasson ponovno e potaknuti to pitanje od pre sudnog znaenja za razumijevanje prave svrhe lee. Izraz "toroidalni" dolazi od rijei "torus", koja oznaava geometrijski lik u obliku prstena. Oito je toroidalni oblik vrlo razliit od sferinog. Ako je konveksna povrina lee bruena toroidalno, a ne sferino, rezultat nee biti "pravilan" oblik u uobiajenom smislu rijei i pri povrnom promatranju, ali bit e "pravilan" uzmemo li u obzir da je lea namjerno bruena na taj nain. Naime, takve se lee rabe za korekciju astigmatizma. Dovoljno je to imati na umu, stoga ovdje neemo objanjavati pojedinosti postupka bruenja. Barker, koji nije bio dovoljno obavjeten o starim leama (on je bio strunjak za staklo), pogreno je protumaio "oteenja u unutarnjoj struk turi" kristala, izjavivi kako je oito rije o "pukotinama u komadu minerala koji je sluio kao sirovina". No, poto je prouio najmanje 150 starih kristal nih lea, mogao je zakljuiti kako spomenute "pukotine", koje su prethodni pisci nazivali "strijama", nisu postojale na lei u trenutku njezine izrade, nego su posljedice dugotrajne izloenosti udarcima, teretu i sl. Imamo li to na umu, izbjei emo pogrene zakljuke o pravoj svrsi lee. Barkerova je mo zapaanja inae bila vrlo dojmljiva. Uoio je da je u izradu lee bilo uloeno suvie mnogo truda da bi sluila tek kao ukras. Bruenje i poliranje kristala mukotrpan je posao, te nije imalo smisla posveivati toliku pozornost siunom ukrasnom predmetu, posebice uzmemo li u obzir da je kristal izvorno bio posve ist i toliko proziran da bi, ako se nosio kao ukras na odjei, bio gotovo nevidljiv! (Neki su arheo lozi tumaili grke lee kao dijelove enskog nakita, zanemarujui pri tome vanu injenicu da ene nisu pretjerano sklone nositi nevidljiv nakit!) Barker pie: Nekoliko je strunjaka izjavilo kako su ova i druge sline lee najvjerojatnije sluile kao ukrasi ili, pak, kao stakla za paljenje. Osobno smatram kako nijedno tumaenje nije ispravno. Kao prvo, sloena izrada lee upuuje na svrhu koja nije bila ukrasna, a takav zakljuak ne podupiru ni njezine dimenzije ni oblik. Nadalje, budui da lea vrlo nesavreno skuplja zrake sunca, pogreno je pretpostaviti

da je sluila kao staklo za paljenje; toj bi svrsi bolje posluila vea lea vee dioptrije... Povijest ove lee vjerojatno je mnogo romantinija; njezin oblik i veliina pokazuju da je bila namije njena noenju u orbitalnoj aperturi [odnosno, u "onoj jabuici"], a sudei prema njezinu aritu, moe se zakljuiti da je bila namjerno obraena kako bi poveavala predmete prilikom rada koji zahtijeva preciznost... Razumno je pretpostaviti da... remek-djela [drevne umjetnosti poput Portlandove vaze] odraavaju vrhunsku vjetinu, te da je umjetnik s vremenom postao dalekovidan [dalekovidni ljudi danas nose naoale]. Lea poput ove, koja se drala ili postavljala ispred predmeta koji se obrauje, omoguila bi umjetniku precizniju izradu. Pretpostavimo li da su umjetnicima doista stajale na raspo laganju takve lee, moemo objasniti finou izrade mnogih drevnih dragulja. Barker se zatim pozabavio moguim posljedicama koje bi otkrie Layardove lee moglo imati na nae shvaanje drevne astronomije. Tako od Barkera doznajemo mnogo vie nego to bismo mogli izvui iz krtih podataka navedenih u Vodiu kroz Britanski muzej iz 1922. Starost lee jo uvijek nije precizno utvrena, no ona je vjerojatno napravljena u 7. st. pr. Kr., to bi moglo potaknuti daljnje rasprave o njezinoj moguoj namjeni. Gospodin A. C. [sic, radi se zapravo o R. Campbellu] Thompson, nekadanji asistent na Asirskom odjelu pri Britanskome muzeju, objavio je niz radova o astronomima iz Ninive i Babilona, o kojima govore ploe iz doba Assur-barri-pala [odnosno, Asurbanipala], koji je vladao izmeu 668. i 625. god. pr. Kr. Te ploe sadre izvjea o promatranjima planeta Dilbata, ne vidljiva golim okom, ali vidljiva pomou debelog stakla. Ta injenica upuuje ha zakljuak, a isto je miljenje izrazio i jedan asiriolog, da su lee poput one iz Ninive rabili drevni astronomi, koji su se sluili nekim optikim instrumentom za poveavanje. Meutim, prva je teorija u svakom sluaju vrlo privlana, te je opravdano pretpostaviti da se ova lea prije 2 500 godina rabila kao pomagalo u djelatno stima koje zahtijevaju preciznost, te kao takva zasluuje pozornost suvremenih optiara. Zahvaljujui suradnji i ljubaznosti direktora Britanskog muzeja, omogueno nam je objavljivati fotografije lee.

Kako smo mogli vidjeti, Barker je bio taj koji je krajem 1929. godine pribavio poznate rane fotografije Layardove lee i prvi koji je objavio te fotografije. Astronomske tekstove o kojima govori Barker objavio je 1900. godine R. Campbell Thompson. Planet zvan Dilbat danas se smatra Venerom, koja je svakako vidljiva i bez teleskopa. No, jo uvijek nije odgovoreno na pitanje jesu li drevnim astronomima doista bili poznati "vanjski" planeti, Galilejevi Jupiterovi mjeseci i Saturnovi prstenovi, kao to je upitna i sama mogunost da su stari narodi rabili primitivne teleskope. Drevne grke i kineske predaje upuuju na te dvije planetarne pojave u naem Sunevom sustavu, a koje nije mogue uoiti okom. Poznaje ih i pleme Dogona iz Malija u zapadnoj Africi, to ne bi bilo mogue bez uporabe teleskopa. Meutim, drevni teleskopi nikako ne mogu objasniti kako Dogoni znaju za bijelu patuljastu zvijezdu Sirijus B, s obzirom na njezin poloaj u blizini zvi jezde Sirijus A, kao i zbog nemogunosti rjeavanja paralakse, da ne spo minjemo jednako nerjeiv problem svjetline. Ni sama Layardova lea nema potrebna svojstva koja su mogla biti od koristi u teleskopu (zbog njezina toroidalnog oblika), stoga ne treba o njoj raspravljati u tom kontekstu. Godine 1957. glasoviti povjesniar znanosti R. J. Forbes obratio je pozornost na Layardovu leu u 5. svesku svoga djela Studies of Ancient Technology (Studije o drevnoj tehnologiji). Unato injenici da se u mnogim svojim knjigama bavio tehnolokim dostignuima starih naroda, Forbes je pitanju drevnih lea posvetio tek dvije stranice! Iako je slovio za iznimno temeljitog i obavjetenog znanstvenika, o drevnim je leama znao koliko i veina ljudi. Prihvaao je da su razliite lee koje je spomenuo bile poveala "pogodna za rezbarenje". Sve to je mogao rei o Layardovoj lei bilo je: 'Dijametar "plankonveksne lee iz Ninive", takozvanog Sargonova stakla, iznosi otprilike 3 cm, a da je njezina glatka povrina pravilna, bila bi to lea od otprilike 10 dioptrija. S obzirom na stanje u kojemu se sada nalazi, moe se ustvrditi kako ne poveava.' Ta je izjava oito netona (vidi raspravu dalje u tekstu). Sljedee godine, 1958., ugledni povjesniar astronomije i optike Henry C. King napisao je lanak pod naslovom "Lee iz starine" ("Lenses in Antiquity"), koji odraava njegovo nepoznavanje relevantnih izvora, no u kojemu se ipak spominju brojne drevne lee. Opirnije se pozabavivi Layardovom leom, King pie: Asirski su obrtnici izradili manju koliinu staklenog posua kako bi udovoljili potrebama ogranienog domaeg trita. Iz Asirije potjee

i najstariji poznati primjer vjetine bruenja lea. Godine 1853., tije kom iskopavanja u ruevinama drevnoga grada Nimruda, sir Henry Layard otkrio je primitivnu leu... Ona potjee iz 700. god. pr. Kr. ... Napravljena od prozirnog kvarca, lea je ovalnog oblika, duljine 4,06 cm, irine 1,4 cm i debljine 2,28 cm. Jedna je povrina gotovo potpuno plosnata, dok je druga konveksna, iako prilino nepravilna. Konveksna povrina nalikuje nepravilnom toroidu, to znai da, promatrano iz razliitih smjerova, ima razliite optike vrijednosti. Stoga je arina daljina razliita za svaki smjer ili meridijan, pri emu maksimalna arina daljina iznosi otprilike 43,18 cm, a minimalna 20,32 cm. Izgleda da je konveksna povrina bruena na kamenom kotau, to bi moglo objasniti brojne ravnine koje uzrokuju nepra vilnosti u zakrivljenosti povrine. Unato tome, povrina je prilino glatka. Lea je izvorno mogla sluiti samo kao ukras, manje vjero jatno kao staklo za paljenje, a posve sigurno ne kao povealo, odnosno kao sredstvo za poboljanje vida. Iako je kvarc sada teko oteen, nedvojbeno da je izvorno bio ist; da je njegova povrina bila sferina, mogao je posluiti kao povealo pri radu koji zahtijeva preciznost, poput obrade dragog kamenja ili itanja sitnog teksta ispisanog klinastim pismom. Lea iz Nimruda ni u kojemu sluaju nije jedini poznati primjer prozirnoga kamena u obliku lee. Dr. King je prvi jasno izjavio da je kristal od kojega je izraena Layardova lea neko bio ist. Nije ponavljao budalaste teorije o napuklinama ili nafti, ustvrdivi kako razlog svih nepravilnosti na lei treba traiti u oteenjima. Kada sam 1980. stupio u vezu s Henryjem Kingom, kako bih od njega zatraio biljeke o razliitim drevnim leama koje je prouavao, King, tada pred mirovinom, poslao mi je pismo koje me rastuilo (21. svibnja, 1980.): lanci o kojima govorite, a posebice moji, nemaju akademsku vri jednost - u svome sam se radu oslanjao na sekundarne izvore, pa ga se i ne moe nazvati istraivanjem. Istina, ocrtao sam podruje za nimanja i omoguio podrobnije studije, no, openito uzevi, mom radu nedostaje ozbiljnost. to se mene tie, prepustio bih ga zabo ravu! To se i dogodilo. Moj optiki materijal, kao i mnogo drugih stvari, gotovo je potpuno uniten... U svakom sluaju, elim vam mnogo uspjeha u vaim istraivanjima i podupirem va pokuaj da uete u trag leama iz Woodwardove zbirke.

Kingove neobjavljene informacije bile su, tako, nepovratno izgubljene. On je zapravo prouio mnoge stare lee, a to je vie nego to su uinili mnogi njegovi pretee, stoga mislim da je u tom pitanju prestrog prema sebi. Godine 1962. veliki povjesniar kineske znanosti Joseph Needham, s kojim sam se poslije sprijateljio i otputovao u Kinu, objavio je knjigu koja se bavi fizikom, jednu u nizu knjiga naslovljenih Science and Civilization in China (Kineska znanost i civilizacija). U odjeljku o optici, on spominje razliite drevne lee Zapada: "Na Zapadu je ve u drevno doba bio poznat kvare; glasoviti primjer obraenog kvarca babilonskog [sic: treba stajati asirskog] podrijetla (iz 9. st. pr. Kr.) opisao je Layard." Godine 1965. optometriar James R. Gregg objavio je knjigu The History of Optometry (Povijest optometrije). Drugo njezino poglavlje nosi naslov "Early Knowledge of Glass and Lenses" ("Staro znanje o staklu i leama"), u kojemu Gregg iznosi: U ruevinama Ninive [sic], koje potjeu otprilike iz 700. god. pr. Kr., otkrivena je najglasovitija od svih drevnih lea. Lea, koja se danas nalazi u Britanskome muzeju, plosnata je s jedne, a konveksna s druge strane, te je oito bila uglaena kako bi Kaldejcima posluila za odreenu svrhu. Pa ipak, jo nema dokaza koji bi upuivali na njezinu pravu namjenu. Moemo, stoga, samo pretpostavljati o njezi noj optikoj namjeni, iako bi bila idealna za paljenje. Krajem ezdesetih, mnogi su ljudi, zainteresirani za neobine pojave, saznali za Layardovu leu, te se o njoj poelo nairoko raspravljati i izvan znanstvenih krugova. U to je vrijeme Derek Price poeo o tome priati lju dima poput mene i Arthura Clarkea. Kako sam ve rekao, Derek je tada bio profesor povijesti znanosti na sveuilitu Yale, te su njegovi komentari imali teinu. Otkrio je mehanizam Antikythera, sloeni grki mehanizam za raunanje, pronaen u olupini broda, te je u to vrijeme radio na svojoj stu diji, konano objavljenoj 1974. Derek je izrazio elju da podrobno proui Layardovu leu. Naalost, umro je mlad i prije negoli je uspio ostvariti svoju nakanu. U tome bi nedvojbeno uspio, meutim, lea je jo mnogo godina bila nedostupna, zbog ega bi barem neko vrijeme morao odustati od toga pothvata. Kao rezultat glasina koje su se ezdesetih godina proirile o neobinoj pojavi - bile su to plodne godine za takve teme - novosti o Layardovoj lei poele su kruiti meu uenjacima s rubnih podruja znanosti, kao i meu potpunim neznalicama koji su samo tragali za senzacijama. Razni "lucka-

sti" tipovi opsjedali su Britanski muzej raspitujui se o Layardovoj lei. Naravno, Muzej su posjeivali i oni koji uope nisu bili "luckasti". Kako bilo, meu osobljem Muzeja zavladali su panika i prijezir - ta kako je bilo mogue odmah procijeniti tko je "luckast" a tko nije? Situacija je dosegnula vrhunac kada je 1969. kontroverzni pisac Erich von Dniken spomenuo Layardovu leu u svojoj knjizi Chariots of the Gods? (Boje koije?), svjet ski bestseler prodan u nekoliko desetaka milijuna primjeraka koji je, prema nekim procjenama, u prodaji nadmaio ak i Bibliju. Von Dniken je bio uvjeren da je "Bog bio astronaut", te da mnotvo neobinih artefakata diljem svijeta zapravo potjee iz svemira i da su ih za sobom ostavili izvanzemaljci. O drevnim je leama iznio sljedeu neodreenu i zbunjujuu tvrdnju: U Egiptu i Iraku otkrivene su kristalne lee koje se danas mogu iz raditi samo primjenom cezijeva oksida, drugim rijeima, oksida koji se moe proizvesti samo u elektrokemijskom procesu. Von Dniken nije ponudio nikakvo objanjenje za svoju neobinu tvrdnju, stoga moram priznati kako ne razumijem o emu govori, osim da je za izradu Layardove lee (koju ne spominje poimence) bio potreban elektricitet! Ispod fotografije Layardove lee koja se nalazi u Dnikenovoj knjizi pie: "Asirska kristalna lea iz 7. st. pr. Kr. Za bruenje takve lee potrebna je sloena matematika formula. Odakle su Asirci mogli stei takvo znanje?" Oito ne postoji veza izmeu teksta u knjizi i onoga ispod fotografije. Pa ipak, fotografija je privukla najvie pozornosti, te je Layardovu leu vidjelo nekoliko desetaka milijuna ljudi. Pokraj lee stajala je ploica s jasno uoljivim natpisom "Britanski muzej", te su u Muzej ubrzo poele hrliti gomile znatieljnika, raspitujui se o neobinom predmetu. Sjeam se da je poetkom sedamdesetih kristalna lea bila glavna tema razgovora u svim pri likama i na svakome mjestu. Layardova je lea tako postala dijelom popu larnog folklora, iako nitko nije znao njezino ime niti kakve druge pojedino sti. Ljudi su ispredali prie o misteriju kristalne lee skrivene u Britanskome muzeju - lee koju su ljubomorno uvali paranoini arheolozi, iju su si gurnost mogle ozbiljno ugroziti tisue znatieljnika, da su imali dovoljno snage i volje to uiniti. Ali, naravno, misterij je privlaan upravo stoga to ni po koju cijenu ne smije biti razotkriven; takvo to samo bi mu oduzelo arobnost. Godinama ne doputajui pristup Layardovoj lei, Britanski je muzej nehotice pridonio sveopem ludilu. Jo jedan ozbiljni i mnogo znaajniji istraiva bio je Walter Gasson, oftalmolog, optiar i vodei povjesniar na svome podruju. Svoje je po-

vijesne studije nastavio ezdesetih godina (prvo njegovo djelo takve vrste bilo je objavljeno 1939.) i dovrio je velik dio znaajnih radova. No, nije mu bio omoguen pristup Layardovoj lei, za koju mu je reeno da se "vadi iz okvira". To je "vaenje" trajalo mnogo godina! Godine 1972. Britanski muzej konano je popustio pod pritiscima i ponovno izloio Layardovu leu. Te ju je godine Gasson imao priliku vi djeti u Babilonskoj galeriji kao izloak broj 6, kojemu se datum nastanka smjetao otprilike izmeu 900. god. pr. Kr. i otprilike 700. god. pr. Kr. Kustos Zapadnoazijskih starina dopustio je Gassonu da proui leu i izmjeri je, pa su objavljeni prvi detaljni podaci o lei nakon 120 godina u Brewsterovu ispiti vanju. Rezultate je Gasson iznio u svom kljunom lanku "The Oldest Lens in the World: A Critical Study of the Layard Lens" ("Najstarija lea na svi jetu: kritika studija Layardove lee"), godine 1972. u asopisu The Ophtalmic Optician. Naalost, naslov lanka ne govori istinu, jer Layardova lea nikako nije najstarija lea na svijetu. Gasson je opisao potekoe na koje je nailazio pokuavajui dobiti pris tup Layardovoj lei (opirnije o tome doznao sam iz razgovora s njim), da bi nakon podueg uvoda i citiranja Brewsterova izvjea, konano objavio rezultate svoje analize: Kao to smo rekli prije, ta poneto zamagljena kristalna lea nije bila uloena na nain na koji upuuje ilustracija (1930.), nego je postavljena na plastian drak, kao to pokazuju dijagrami (slika 1). . Rezultati mjerenja u skladu su s Barkerovim. [Moja novija mje renja neto su preciznija, iako su gotovo jednaka njegovim, uz odstupanje od otprilike 2 mm.] Pomnim prouavanjem pod lupom se moe uoiti da je rub lee lagano uzdignut, to znai da je lea bila uloena u vrstu okvira koji je davno nestao. Autoru je, ne bez oklijevanja, bilo doputeno da izmjeri povrine lee pomou sferometra [instrumenta sastavljenog od tri iglice, koji omoguava pre cizno mjerenje zakrivljenosti povrine, pri emu se dobivene vrije dnosti izraavaju u dioptrijama]. Kao to je naveo Brewster, jedna je strana lee prilino glatka, a povrina joj je plosnata. Druga, pomalo izgrebana konveksna sferina povrina toroidalno je zakrivljena i varira od +4.0 i 8.0 D [D=dioptrija], to opet govori u prilog Bar kerovim izvjeima iz 1930. Kut zakrivljenosti pri +4.0 D iznosi otprilike 165 u odnosu na krau os lee. Dva dioptrijska meridijana nalaze se otprilike pod pravim kutom.

Okrenemo li leu pod kutom od 90 u smjeru koji se odnosi na lee kakve se koriste za naoale, moemo smatrati da je njezina jakost +4D sf / +4D cil os 75. Zbog indeksa loma, koji kod kvarca iznosi 1,523, i prema kojemu je kalibriran sferometar, nastaje razlika u jakosti [izraenoj u dioptrijama; on podastire formulu i ispravlja vrijednosti na 4,25D i 8,5D, to je od malog znaenja]... Zauuje, meutim, da tako ugledan znanstvenik kao to je bio sir David Brewster nije reagirao na tiskarsku pogreku prema kojoj debljina lee iznosi 2,28 cm, iako u stvarnosti ona iznosi 0,635 cm. U svakom sluaju, ta velika pogreka postaje uoljiva ve prilikom povrnog promatranja lee, ak i sa znatne udaljenosti... Gotovo savren ovalni oblik lee potie na daljnja zanimljiva nagaanja. Mnogo bi lake bilo kamenom izbrusiti leu krunog oblika. Sferinu je zakrivlje nost takoer lake postii nego toroidalnu, posebice uzmemo li u obzir da je ovaj drevni obrtnik uspio postii gotovo posve plosnatu donju povrinu. Svakom su amateru te injenice poznate iz iskustva... Autor smatra da su jakosti lee i njezin oblik rezultati unaprijed smiljenoga plana. Gotovo savren ovalni oblik i dimenzije 41x35 mm odgovaraju veliini one upljine. Valja razmotriti mogunost da je leu rabio neki pisar koji je radio u knjinici palae i moda bio dalekovidan... Dimenzije 41x35 mm u skladu su sa starom "000" veliinom oka, standardom postavljenim prije 1930. godine. Stariji narataji optiara zasigurno jo pamti okvire za astigmatiare i pincenez naoale bez okvira veliina 0, 00 i 000. Taj ovalni oblik i dimen zije 41x35 mm gotovo posve odgovaraju standardima koje je 1927. postavio Odbor za optike standarde, uz osnu razliku od otprilike 6 mm. Gasson zatim navodi biljeku iz udbenika o oftalmolokim leama, koji je objavljen 1935. i koji sam i sam koristio. Biljeka sadri crtee lea, od kojih jedna oblikom odgovara Layardovoj lei. Taj zapanjujui vizualni dokaz dojmljiviji je ak od Gassonovih izjava. Naime, slinost je odmah uoljiva. Gasson napominje da lea ne bi bila pogodna kao staklo za paljenje: Naime, lea prilino visoke astigmatine konfiguracije ne bi mogla uspjeno skupiti zrake sunca, jer joj jedno meridijalno arite iznosi otprilike 24 cm a drugo 12 cm, stoga srednja vrijednost (sph+cyl/ 2=4+4/2=6.0D=f) iznosi otprilike 16 cm. Lea ne moe skupiti zrake sunca toliko uspjeno da bi mogla sluiti kao kondenzirajue staklo za paljenje. S druge strane, minoj-

SLIKA 3: etiri tipa lea veliine "000", prema standardima prije Drugog svjetskog rata. Ilustracije su nainili Emsley i Swaine i ukljuili ih u svoj udbenik Ophtalmic Lenses (Oftalmoloke lee, 1935./1940.). "Pravilni ovalni oblik" (gore desno) gotovo je jednak obliku Layardove lee, to je prvi uoio Walter Gasson. I suvre mena i drevna lea imaju pravilan ovalni oblik; vea i manja os suvremene lee iznose 2,95 cm i 3,85 cm, dok vea os Layardove lee iznosi 3,43 cm, a manja 4,2 cm. Stoga je razlika u odnosu na krau os manja od 5 mm, a u odnosu na duu os 3,5 mm. Malo je vjerojatno da bi se moglo postii vee "poklapanje" za oftalmoloku leu. ska lea, koju je 1927. na Kreti otkrio Forsdyke, bila je krunoga oblika, promjera otprilike 2,5 cm, arine daljine otprilike 2,54 cm i dioptrije +40,0D... Openito, drevna stakla za paljenje imaju krau arinu daljinu [od Layardove lee], to je pridonosi boljoj koncen traciji sunevih zraka. Gasson takoer istie: Prema miljenju muzejskih strunjaka, a to su miljenje dijelili i neki raniji pisci, lea je sluila kao ukras, moda kao medaljon ili oznaka poloaja ili ak kao talisman koji je vlasnika titio od zlih utjecaja. Meutim, za takve pretpostavke jo uvijek nema nikakvih dokaza.

Gasson je ispravno nedostatke na lei objasnio kao posljedice oteenja: Neka su oteenja vidljiva pod povealom na stranjoj strani plo snate povrine. Nedvojbeno su ona posljedice vanjskih pritisaka i propadanja povrine, budui da je od izrade lee do njezina otkria proteklo mnogo stoljea. Gasson istie da je lea pronaena na podruju nekadanjega Nimruda, a ne Ninive, to je vjerovao Layard, te da bi najbolje bilo leu nazvati Layardovom, "prema njezinu glasovitom viktorijanskom pronalazau". Sedamdesetih je godina meu zainteresiranima za neobinosti bio po pularan ameriki pisac William R. Corliss, koji je u svojim Sourcebooks (Knjige podrijetla), u kojima je prikupio brojne neobine injenice o ljudskoj prirodi. Godine 1976. Corliss je objavio pamflet pod naslovom Strange Arti facts: A Sourcebook on Ancient Man (Neobini predmeti: Knjiga podrijetla o drevnom ovjeku) Bio je to zapravo njegov drugi pamflet o neobinim predmetima iz davnine. Corliss je naiao na Brewsterovo izvjee o Layardovoj lei iz 1853. u asopisu American Journal of Science, i objavio njegov saetak ne dodavi nita novo. No, ubrzo je velik broj ljudi izvan znanstvenih krugova prvi put uo za leu, a oni koji su vidjeli fotografiju u Dnikenovoj knjizi, mogli su saznati nekoliko stvarnih injenica o tajanstvenom pred metu. Godine 1978. Layardova je lea bila katalogizirana kao: "Nimrud. SZ palaa, odaja AB. Ovalna lea od bruenog kvarca s jednom plosnatom i jednom konveksnom povrinom. Vjerojatno dio nekog ukrasa. Dijam.: 4,06 cm x 3,55 cm; debljina: 0,635 cm." Sigurnost kojom se 1922. tvrdilo da je lea bila dio nekog ukrasa (kako je isticao Vodi) sada je ublaena na vjerojatnost, to je zvualo mnogo "znanstvenije"! Dogmatizam je oito naputen kao suvie sramotan i arogantan. Te sam godine (1978.) naruio nove fotografije Layardove lee koje je prikazuju prislonjenu uz oko, to vizualno potvruje Gassonovo stajalite, te kako poveava slova jednog novinskog isjeka. Te fotografije do sada nisu bile objavljene jer su moje vlasnitvo. Objavljujem ih ovdje kao fotografije 35, 36 i 37. Godine 1980. na ploici pokraj Layardove lee izloene u odjeljku Muzeja pod nazivom Asirski podrum, vitrina 4, broj 13, pojavio se novi tekst: Iz sjeverozapadne palae, Kalhu (Nimrud). Komadi kvarca s jednom plosnatom i jednom konveksnom povrinom. Posjeduje odreena

optika svojstva te se moda radi o lei. Druga je mogunost da mu je svrha bila ukrasna. Osoblje Britanskog muzeja konano je sastavilo opis predmeta koji nije bio tendenciozan, nego posve neutralan s obzirom na njegovu svrhu. Godine 1981. Leonard Gorelick i A. John Gwinnett objavili su dva lanka u amerikom arheolokom asopisu Expedition, u kojima su se poza bavili problemom izrade minijaturnih predmeta u davnini. Opovrgnuli su zamisao o uporabi lea kao pomonih sredstava pri takvom radu, zakljuivi da su drevni graveri bili kratkovidni! Taj nevjerojatan zakljuak donesen je zbog nedostatka podataka o postojanju drevnih lea, izuzevi Layardovu, te su autori izjavili kako e ih u postojanje drevnih lea povjerovati samo "ako vide barem jedan primjer [takve lee]". Nije poznato jesu li objavili jo koji rad o toj temi, stoga se moe zakljuiti da nikada nisu saznali kako se u muzejima diljem svijeta uva na stotine drevnih lea. Gorelick i Gwinett su potraili pomo od "strunjaka za kamen, gospodina Martina Waltera, koji je imao u kvarcu izraditi kopiju lee", na temelju nekih neodreenih rezul tata mjerenja provedenih na Layardovoj lei. Refrakciju je zatim proveo optiar koji je izvijestio da lea ima "jakost od 2 dioptrije, iako u znatnoj mjeri iskrivljuje sliku". Autori ne spominju kojim su se rezultatima pri tome koristili, ne navode izvore niti biljeke; jesu li moda slijedili Brewsterovo izvjee koje iznosi pogrean podatak o debljini lee (2,28 cm)? To ne znamo. Izrada replike zaista je dobra zamisao, no cjelokupno izvjee ostaje i dalje anegdotalno i nekalibrirano, jer nisu iznesene nikakve pojedinosti! Pa ipak, autori lanaka smatraju kako je njihov postupak valjan, a njihovi zakljuci konani. Meutim, valjanost njihovih postupaka jednako je dvoj bena kao i ona Ericha von Dnikena; i on je izraivao replike i na temelju njih stvarao zakljuke ne iznosei pojedinosti. Godine 1996. Peter James i Nick Thorpe objavili su knjigu Ancient Inventions (Drevni izumi), o kojoj sam napisao povoljnu recenziju u asopisu Nature. U njoj su objavili fotografiju Layardove lee i popratni komentar. Zakljuili su da je lea: ...najvjerojatnije sluila za poveavanje. Razlog zbog kojeg su Asirci rabili optika sredstva bio je jednostavan. Njihovi su obrtnici sli jedili staru mezopotamsku tradiciju izrade precizno izrezbarenih peata... Prilikom prouavanja tih prikaza, arheolozi se obino slue poveanim fotografijama ili povealima - jednostavno zato to se pojedinosti na mnogim peatima ne mogu jasno razabrati tek okom.

Razumno je pretpostaviti da su se i sami obrtnici sluili nekim optikim sredstvima koja su im pomagala pri radu... lea koju je pronaao Layard slaba je, iako dovoljno jaka da "moe poveavati". (Predmete poveava 0,5X) [To nije tono; neki njezini dijelovi poveavaju i do dva puta. James i Thorpe oito nisu sami izmjerili poveanje.] Pa ipak, i to je bilo dovoljno da izazove kontroverzije koje traju ve vie od stoljea. James i Thorpe otro su kritizirali Gorelicka i Gwinetta (1981.), istiui zapanjujue nedosljednosti u njihovoj logici. *** Ovime zavrava pregled dokumentarnih izvora koji se odnose na Layardovu leu, poevi od 1852. do danas. Sada je vrijeme da obratimo pozornost na fiziki opis predmeta koji je mnogo opirniji od svih dosadanjih opisa. itatelji koje zanima samo saetak mogu preskoiti ove stranice. Slijedi moj opis predmeta, nakon kojeg e nam biti jasnije to on zapravo predstavlja.

IZVJEE O LAYARDOVOJ LEI, 1998.

Lokacija: Department of Western Asiatic Antiquities, British Museum, London (Odjel za zapadnoazijske starine, Britanski muzej, London) Broj predmeta: 12091

KVARC. PLANKONVEKSNA, OVALNA

Maksimalna debljina: 6,2 mm Minimalna debljina: 4,1 mm Dua os: 4,2 cm Kraa os: 3,43 cm Presjenice dviju osi tvore kri sv. Andrije i iznose 4,17 cm, to upuuje na pravilan elipsast oblik. Opis: Lea je nejednake debljine, a rub je zanimljiv jer se njime proteu duboke, ali jednolike paralelne strije, urezane pod kutem od 20 u odnosu na horizontalu. One su nedvojbeno namjerno urezane, pomno i metodino. Namjera je vjerojatno bila stvoriti rub grube, ali pravilne teksture koja bi vrlo vrsto "sjela" u okvir. Taj je postupak neuobiajen kod kristalnih lea, te se

moe pretpostaviti da je obrtnik uloio iznimne napore kako lea ne bi ispala iz svoga okvira jer se bojao bijesa vlasnika koji je moda bio neki monik. Stanje: Na gornjem rubu, a posebice pri kraju krae osi, vidljiva su oteenja. Na njima nema neistoe niti znakova izlizanosti, te se ini da su nastale nedavno, najranije nakon iskopavanja. Bilo bi tonije nazvati ih udubljenjima. Najvee udubljenje, koje se protee od gornje povrine nadolje, nainjeno je malim otrim oruem, no ini se da je ogranieno na dio koji je bio dostupan dok je lea leala u okviru, budui da se ne protee do dna. Po svemu sudei, netko je izvadio leu iz vrlo vrstoga okvira. Prema smjeru udubljenja moe se pretpostaviti da je rub bio zatien, te da je leao u vrlo vrstom okviru u trenutku oteenja. Iako je u Layardovim iskopava njima sudjelovalo mnogo ljudi, a teko je zamisliti da ga je prevario jedan od njegovih pomonika, valja uzeti u obzir mogunost da je dragocjeni okvir od plemenitog metala bio odstranjen i ukraden prije nego to je Layard pro naao leu. Takav se sluaj zbio i prije. Godine 1834. zlatni okvir s plankonveksne Noline lee, iskopane iz grkoga groba u junoj Italiji, odstranio je jedan od radnika i prodao ga trgovcu koji ga je dao rastopiti. Lea je tada predana arheologu kao da nikada nije leala u okviru. Ovaj je poslije saznao za prijevaru i izvijestio kako je "rub lee zbog toga oteen", to se, vidjeli smo, moe rei i za Layardovu leu. (Okvir od plemenitog metala moe se rastopiti i prodati, nakon ega vie nije mogue ui u trag njegovu podrijetlu, stoga je mnogo jednostavnije odstraniti okvir nego ukrasti itav predmet.) Layardova lea ima tako debeo rub da je njezin okvir od plemenita metala morao biti debeo barem 5 mm. Siromani bi se radnik time znatno okoristio, budui da vrijednost takva okvira odgovara otprilike vrijednosti est zlatnih prstenova. Pri vrhu i na dnu ruba uoljivi su nizovi veoma malih "ogrebotina". No, pomnim ispitivanjem uoit emo kako uope nije rije o "ogreboti nama", nego o urezanim rubnim crtama. U njima ima malo neistoe, unato injenici da je nakon iskopavanja lea oito bila nekoliko puta iena. Neistoa je odstranjena s ruba tako temeljito da je postupak pranja i ienja lee zasigurno bio dugotrajan i mukotrpan. Du baze ruba proteu se maleni izvorni urezi, koji su vei od gore spomenutih rubnih crta, ali mnogo manji od udubljenja za koja pretpostav ljamo da su nastala pri vaenju lee iz okvira. Vjerojatno su izvorni urezi nastali dok se lea stavljala u okvir. Na gornjoj i baznoj povrini lee uoljivi su znakovi istroenosti. Obje su povrine izbrazdane crtama koje se meusobno presijecaju, to upuuje na pretjerano grubo pranje lee nakon iskopavanja, ribanje i "poliranje".

ini se da je svojedobno koritena i prilino gruba etkica (vjerojatno u 19. stoljeu), pa su nastale mnoge ogrebotine. Lea, a posebice njezina bazna povrina, prepuna je siunih rupica, vjerojatno posljedica dugotraj nog boravka pod zemljom (otprilike dva i pol tisuljea), tijekom kojeg su povrine kvarca pretrpjele manja oteenja. Te mikroskopske rupice sadre prljavtinu do koje se nije moglo doprijeti makroskopskim ienjem. Zbog te prljavtine nakupljene u siunim, gotovo nevidljivim rupicama, lea je lagano zatamnjena, iako samo povrinski, a uzmemo li u obzir i gore spomenute ogrebotine, lea se danas ne doima posve istom. Uz to, postoje i jasno uoljive pukotine i strije, koje jo vie zamagljuju leu. Brojne rupice na baznoj povrini pokazuju da okvir lee u trenutku kada se nala pod zem ljom nije imao donju povrinu; da je to tono, ogrebotine nastale vaenjem lee iz prstena protezale bi se itavom visinom ruba. Valja takoer istaknuti da je u izvornom obliku kvarc bio posve proziran, a da je njegov okvir imao donju povrinu, lea bi bila posve nevidljiva, stoga bi vidljiva bila samo donja povrina okvira, a ne i sam kvarc. Nadalje, na lei su uoljive dvije velike pukotine i nekoliko manjih, koje izvorno nisu postojale. Pukotinu koja se protee vie-manje longitudinalno (iako pod prilino velikim kutom od 30 u odnosu na duu 03), moemo naz vati lateralnom pukotinom; ona je dugaka 3,2 cm i zajedno s transverzal nom pukotinom koja je takoer dugaka 3,2 cm tvori oblik slova T. Ta je transverzalna pukotina mnogo opasnija od lateralne, jer je doprla do bazne povrine pa je na njoj takoer nastala pukotina. S desne strane T-formacije nadolje, protee se niz manjih strija. U blizini sredita gornje povrine nalazi se 2,5 mm dugako, ravasto udubljenje (sada je oieno od prljavtine). Budui da je to udubljenje smjeteno odmah iznad lateralne pukotine, ini se da je posljedica udarca tekim i nejednakim predmetom, vjerojatno metalnim. Meutim, predmet nije bio tup i plosnat, to je bio najei sluaj kod drugih kristalnih lea koje sam imao prilike ispitati, nego, sudei prema ravastim formacijama, rebrast ili zakrivljen. Ravaste formacije upuuju na nekoliko uzastopnih udaraca malim, tvrdim metalnim predmetom, moda zakrivljenim krajem dugakog metalnog tapa koji je snano pao na vrstu povrinu kristala, tako da je nekoliko puta odskoio. U blizini se moe uoiti i urez u obliku luka koji moe ali ne mora biti povezan s tim nizom udaraca. Konano, na gornjoj povrini, gledano prema dolje, iznad desne polo vice transverzalne T-pukotine, nalazi se jo jedno oteeno podruje. Od njega (prema sreditu) proteu se paralelne ogrebotine, vjerojatno novijeg datuma. Vjerojatno je na povrinu pala teka etka od eline ice, koja je zatim povuena prema sreditu; otprilike osmi paralelni "zubac" udario je na

ovome mjestu povrinu lee. Moe se pretpostaviti da su u 19. stoljeu takvi predmeti bili grubo ieni neposredno nakon iskopavanja. Konfiguracija: Testovi provedeni pomou sferometra dokazuju da je bazna povrina savreno plosnata u svim smjerovima i u svim tokama, osim na oteenom dijelu koji je oteen: ako se tri igle sferometra postave du trans verzalne T-pukotine, pokazat e se odstupanje od samo +0,25 D, zbog velike pukotine koja je prodrla do bazne povrine. Du due osi, gornja povrina ima +4.25 dioptrije. Du krae osi ima +6,25 dioptrija. Slijedei liniju pukotine, moemo izmjeriti dioptriju od +4,00. Ortogonalno u odnosu na pukotinu, dioptrija iznosi +7,25. Iz mjerenja provedenih na formaciji u obliku kria sv. Andrije, koji dijeli dua os, dobi vamo +4,45 D s T-pukotinom na lijevoj strani za smjer SZ-SI, te +5,75 D za smjer JZ-SI. Kao to je uoio Walter Gasson, s kojim sam prije njegove smrti imao priliku jedno vrijeme suraivati i s kojim sam opirno raspravljao o Layardovoj lei, njezina gornja povrina bila je "toroidalno izbruena". Lea se danas toroidalno brusi kako bi se proizvele povrine nejednake konveksnosti, koje su pogodne za korekciju astigmatizma. Gornja se povrina sputa nadolje, u blizini lijeve strane T-formacije sve do ruba, da bi se zatim uzdigla na podruju pri lijevom kraju spomenute formacije i lateralne pukotine. Ta neravnomjerna povrina nije nastala sluajno, nego je posljedica namjernog toroidalnog bruenja. Vidi Komentare na sljedeoj stranici. Poveanje: Ako se lea dovoljno podigne, postie se poveanje od 1.25X, te od 1,5X uz odreeno iskrivljenje, ako je dua os horizontalna. Ako je kraa os horizontalna, na desnoj se polovici (pri emu je T-formacija gore) postie poveanje od 1,25X, a na lijevoj 1,5X, koja, ako se lea jo podigne, postie poveanje od 2X, bez znaajnijeg iskrivljenja. No, ta se injenica moe vrlo lako previdjeti, zbog zamagljenja nastalog oteenjem povrine (takvih potekoa izvorno nije bilo). Izvorno stanje: Ova je lea prije oteenja bila posve prozirna, ista i glatka. Bio je to vrhunski obraen komadi kvarca. Komentari: Pri izradi ovoga predmeta uloeni su veliki napori i strpljenje: 1 Pronaen je savren komadi kvarca, bez nedostataka vidljivih nakon poetnog rezanja. (Vano je istaknuti kako nesavrenosti kvarca postaju

vidljive tek kada postupak rezanja uznapreduje; tako tvrdi jedan strunjak za bruenje lea iz 18. stoljea.) 2 Izraena je savreno plosnata baza. To je vrlo neuobiajeno. Veina drevnih "plankonveksnih" lea, bilo kristalnih bilo staklenih, imaju lagano kon veksne baze. Izrada posve plosnate baze bez devijacija, to potvruju usavreni suvremeni instrumenti za mjerenje lea, zahtijeva vrhunsku vjetinu i tehnologiju, te goleme napore. 3 Iznimni su napori uloeni i u izradu neobina ruba. Za urezivanje para lelnih crta bilo je takoer potrebno mnogo vremena i truda. Teko je objas niti zato je obrtnik smatrao da je takvo to bilo potrebno, osim ako ga na to nije naveo strah, moda strah od bijesa nekog monika.

O EMU JE ZAPRAVO RIJE?

Mogue je izvui nekoliko zakljuaka, od kojih su neki definitivni a neki vjerojatni. Definitivni bi zakljuci morali zaustaviti jalove rasprave, ostavljajui otvorenima samo neke aspekte koje e uzeti u obzir budui ispitivai. Evo nekih definitivnih zakljuaka koje moemo bezrezervno pri hvatiti: 1 Otkrie i izvjea o lei: Lea je otkrivena 1849. godine. O tome je prvi put javno progovorio Brewster 1852. Prvo je izvjee objavljeno 1852. na francuskom jeziku, a 1853. Brewster i Layard objavili su svoja izvjea na engleskom jeziku. Prva ilustracija lee pojavila se 1883. Godine 1930. objavljena je i njezina prva fotografija. 2 Ozbiljne studije o lei: Tijekom 146 godina nakon njezina otkria, samo su etiri osobe provele temeljita fizika ispitivanja lee: sir David Brews ter, W. B. Barker, Walter Gasson i ja. Brewsterovo je izvjee sadravalo brojne tipografske pogreke, koje su ispravljene tek nakon nekoliko desetljea. 3 Vrijeme nastanka lee: Ne poslije 7. st. pr. Kr. 4 Izvorno stanje lee nakon izrade: Savreno ista i prozirna, bez nedosta taka. Izraena je od komadia kvarca vrhunske kakvoe. Nakon rezanja, koje je pokazalo da kvarc nema nikakvih nedostataka, lea je bila polirana.

(O kakvoi kvarca mogue je suditi tek nakon rezanja, stoga je konaan izbor uinjen nakon rezanja, a prije poliranja.) 5 Je li lea leala u okviru? Nedvojbeno jest. To je mogue zakljuiti iz broj nih ureza i znakova izlizanosti. Kada je bila pronaena, lea je leala u okviru od plemenita metala. On je bio odstranjen, a Layardu je predana lea bez okvira. Velika je pozornost bila posveena izradi ruba lee, kako bi se osiguralo to vre prianjanje uz okvir i kako bi se lea zatitila od oteenja. 6 Je li bazna povrina lee bila posve plosnata? Jest. U sadanjem stanju na baznoj povrini lee postoji stanovita devijacija zbog pukotine koja dopire do nje. Savrena plosnatost baze upuuje na vrlo pomnu izradu i visok stupanj strunosti. Ispitao sam mnoge kristalne lee koje bi se mogle nazvati plankonveksnima, iako su zapravo bikonveksne, jer su im baze lagano ispupene. Savreno plosnate baze posjeduju mikenske lee koje sam ispitao tijekom boravka u Grkoj. Njihovi su majstori bili jednako vjeti kao i oni koji su izradili Layardovu leu. 7 Je li lea ikada sluila kao staklo za paljenje? Ne. Za to nema potrebna svojstva. 8 Odgovara li veliina lee veliini orbitalne aperture (one upljine)? Da. Njezina veliina odgovara slubenim britanskim standardima postavlje nima 1927. godine. To pokazuje i fotografija koja ne ostavlja mjesta dvoj bama. 9 Poveava li? Da. Unato injenici da su mnogi tvrdili kako lea uope ne poveava, ili kako je njezina sposobnost poveavanja zanemariva, doka zano je da lea zaista poveava, i to do stupnja koji uope nije zanemariv. Svaki dio lee postie poveanje od 1,25X, to bi svakoj blago dalekovid noj osobi omoguilo itati bez naoala. Ako se dovoljno visoko podigne i ispravno postavi, postie se poveanje od 2X, bez znaajnijeg iskriv ljenja. Zbog zamagljenosti lee, kao posljedice brojnih oteenja, to je teko ustanoviti, stoga je potrebno iskustvo u ispitivanju starih kristalnih lea i poznavanje njihovih svojstava. U izvornom obliku lea je mogla postii takvo poveanje, jer je bila posve prozirna, te je kao takva mogla posluiti dalekovidnoj osobi, iako bi joj moda smetale nepravilnosti u poveanju na gornjoj povrini lee, zbog njezina toroidalnog oblika. O svrsi toroidalnog bruenja i dalje se moe nagaati, no injenica jest

da lea poveava u razmjeru od 1,25X do 2X, bez znaajnijih sferinih aberacija (iskrivljenja). Nakon to smo ustanovili ove injenice, moemo se pozabaviti vjerojat nostima koje doputaju razliita miljenja i tumaenja. 1 Je li gornja povrina lee namjerno "toroidalno " bruena, ili obrtnik nije bio dovoljno vjet? Unato uvjerenju koje je izrazilo nekoliko pisaca, ukljuujui Brewstera, da je gornja povrina lee bila bruena grubom metodom, svi su se sloili da je ona iznimno glatka; meutim, ovdje lei protuslovlje, jer se postavlja pitanje zato bi netko tako izvanredno izgladio grubo izbruenu leu? Zato je ne bi jo izbrusio? Oito je izvorno stanje gornje povrine lee obrtnik smatrao posve prihvatljivim. Osim toga, zato bi netko nakon izrade savreno plosnate baze ostavio gornju konveksnu povrinu neravnomjernom, kada se takva nepravilnost mogla lako popraviti? I konano, emu golemi napori oko izrade bes prijekornoga ruba kako ta "gruba" lea ne bi ispala iz svoga leita? Sve injenice pokazuju da gornja povrina lee izvorno nije bila "gruba", te da je namjerno toroidalno izbruena. Rekao bih da je razlog zbog kojeg su toroidalno bruenu gornju povrinu neki pisci smatrali "grubom" u nje zinoj nepravilnosti. Taj se zakljuak prirodno namee, osim ako promatra nije obavijeten o optikoj svrsi toroidalnih lea. U tom sluaju, "gru bost" gornje povrine objanjava se veoma posebnom namjerom. Stoga sam slobodan zakljuiti - a mnogi nee dijeliti moje miljenje - da je gornja povrina te pomno obraene lee bila namjerno bruena na taj nain. Meutim, to vodi do zapanjujueg zakljuka: 2 Koja je bila stvarna svrha Layardove lee? Po mom miljenju, sve upuuje na namjerno proizvedenu toroidalnu leu. A toroidalne lee imaju samo jednu svrhu: ispravljaju astigmatizam. Postao sam svjestan koliko znaenje ima ta injenica tijekom dugih razgovora koje sam 1980. vodio s Walterom Gassonom. Tada sam se, naime, s njime sprijateljio, iako ga nisam poznavao 1972., dok je radio na svojoj studiji o Layardovoj lei. Nakon objavljivanja studije 1972. godine, Gasson je i dalje pekulirao o Layardovoj lei, no nije mu se pruila prilika da objavi sljedee radove o toj tematici. Povjerio mi je da je, nakon dugog razmiljanja, bio spre man uzeti u obzir mogunost da je Layardova lea namjerno toroidalno izbruena i kao takva namijenjena astigmatinoj osobi. Pitao se zato bi, izuzevi "grubu" toroidalnu povrinu, u svakom drugom pogledu lea bila besprijekorno obraena. Zakljuio je da se nitko nije usudio razmiljati

o pravoj namjeni lee zbog njezine velike starosti. Godine 1980. Walter je bio posve uvjeren da bi mogao vrlo brzo pronai astigmatinu osobu ija bi se anomalija uinkovito ispravila Layardovom leom. Problem je u tome to su se toroidalno bruene lee namijenjene korigiranju astigmatizma u Europi poele proizvoditi tek sredinom 19. stoljea, da bi u iru uporabu ule tek poetkom 20. stoljea. Meutim, Layardova lea potjee iz 7. st. pr. Kr.! Bila je to dvojba koja je doista tjerala na mozganje. Walter i ja nastavili smo analizirati taj problem i konano smo zakljuili kako Asirci (ili moda neki strani obrtnik koji je za njih proizveo leu) nisu mogli posjedovati dovoljno razvijenu optiku teoriju koja bi im omoguila da dizajniraju i proizvedu toroidalno bruenu leu na temelju prorauna. Neto konzervativnije, a u svakom sluaju sigurnije gledite, s obzi rom na nedostatak dokaza, bila je pretpostavka da je lea proizvedena me todom pokuaja i pogreaka, odnosno, na temelju iskustva, a ne teorije. No, ak se ni u tom sluaju ne smije podcijeniti tehnoloko dostignue koje predstavlja toroidalna lea prilagoena odreenom obliku astigmatizma. Osoba kojoj je bio namijenjen taj izvanredan predmet vjerojatno je bila vrlo znaajna. Za postizanje takvoga rezultata metodom pokuaja i pogreaka bilo je potrebno izraditi velik broj lea sve dok se ne bi pronala ona koja savreno "odgovara" buduem vlasniku. Preostale su se lee moda konveksno izbrusile i pretvorile u poveala. injenica da je Layardova lea otkrivena u odaji s kraljevskim prijes toljem mogla bi znaiti da je izvorno sluila kao "monokl" nekog monika, moda i samoga Sargona, budui da je njegovo ime pronaeno na nekim oblinjim predmetima. Moda je ak i kraljev pisar bio dovoljno znaajan da ga se "opremi" takvim specijaliziranim monoklom. Na asirskim loka litetima nije pronaen tako velik broj kristalnih lea kao, na primjer, u Troji (Schliemann ih je pronaao 49), Efezu (oko 30 ili 40) i Knososu (ondje je pronaen velik broj lea, kao i ostaci drugih kristalnih pred meta, stoga ukupan broj kristalnih lea ovisi o tome ukljuujemo li u njega i odreene vrste kristala). Tri spomenuta grada bila su u razliitim razdobljima sredita proizvodnje kristalnih lea (Knosos je bio najstarije sredite, jer potjee iz minojskog doba). Nije nemogue da su u proizvodnji lea za ispravljanje astigmatizma sva tri grada primjenjivala metodu pokuaja i pogreaka. Naravno, izrada takvih lea, koja zahtijeva goleme napore i mnogo vremena, dolazila je u obzir samo za potrebe kralja ili kakavog drugog monika. Moe se pret postaviti da je u asirskoj prijestolnici djelovao strani obrtnik koji je nakon niza neuspjelih pokuaja konano uspio proizvesti leu koja je savreno odgovarala oku asirskoga kralja ili nekog monika koji je arko elio

ispraviti svoj nedostatak. Kada je konano izbruena odgovarajua gornja povrina, trebalo ju je ispolirati. Nakon toga je pomno izrezbaren rub lee kako bi ona to bolje "sjela" u okvir od plemenita metala - vjerojatno zlata - iz kojega ni u kojemu sluaju nije smjela biti izvaena i ija je svrha bila tititi je od bilo kakvih oteenja (posebice ako je lea bila kraljev monokl, jer je gospodar bio sklon iskazati bijes). No, je li Layardova lea doista bila Sargonov monokl? Pozabavimo se malo ovim pitanjem. injenica da je Sargon preselio svoju prijestolnicu u drugi grad i ostavio leu za sobom pokazuje da lea nije pripadala njemu. Nadalje, on je poginuo na Taurusu, a tamo je oito otiao bez monokla. Uvjeren sam, stoga, da je Sargon monokl naslijedio ili pak oduzeo nekom drugom moniku. Moda je pripadao njegovu bratu, ako je prethodni vladar doista bio Sargonov brat, ili moda njegovu ocu. Jedan mi je asirolog (ije ime neu spominjati i tako kompromitirati njegov poloaj) napomenuo da je izraelski kralj Joija, kojeg je Sargon porazio, moda posjedovao monokl, koji je tako postao dijelom kraljevskoga pli jena. Smatram da je takav scenarij vjerojatan. Mnoge zemlje, koje su, za razliku od Asirije, bile u blizini sredita proizvodnje kristalnih lea (u to emo se imati priliku uvjeriti dalje u knjizi), slale su Sargonu svoje darove i plaale mu namete, a to je inio i frigijski kraj Mida. Mnogo je vjerojat nije da je lea potekla iz neke zapadnije zemlje ili kraljevstva smjetenog sjeverozapadno od Asirije, gdje je ve postojala stoljeima stara tradicija izrade kristalnih lea. Primjerice, Efez i Troja bili su glasovita sredita takve industrije; tijekom iskopavanja u Troji otkriveno je 49 primjeraka kristalnih lea, dok je u Efezu iskopano vie od 30 primjeraka. Mogue je da je monokl pripadao nekom umrlom ugledniku, stoga se optika vri jednost toga izvanrednog komadia kristala smatrala beznaajnom s obzi rom na to da je njegov vlasnik bio mrtav, iako je taj vlasnik moda bio i sam kralj. Lea je mogla biti dar opisivan kao "predmet koji je na svome oku nosio taj-i-taj kralj", dragocjeni kuriozitet koji je jo uvijek nekome mogao posluiti kao povealo. Vjerujem, dakle, da je Layardova lea bila pomno obraen monokl na mijenjen astigmatinoj osobi, moda i samom kralju. Njezina veliina odgo vara veliini one upljine, leala je u okviru, te je moda bila vrsta lornjona. Iako je za izradu lee bilo potrebno mnogo vremena i ustrajnosti, ona je izvanredno tehnoloko dostignue, ak i u nedostatku teorijske podloge razvijene optike znanosti. Stoga je moemo nazvati jednim od najdojmljivijih proizvoda drevne tehnologije.

Toliko o prvom optikom predmetu kojim se bavi ova knjiga. Sretan sam to sam bio u mogunosti dati ovo izvjee, vie od trideset godina nakon to sam doznao o postojanju Layardove lee. U ovoj emo knjizi upoznati zapanjujue mnogo drevnih lea. Njih je, naime, toliko da ne moemo ne upitati se kako su mogle proi nezapaeno!

LEE, POSVUDA LEE U muzejima diljem svijeta uvaju se mnoge drevne lee. Zapravo, i sam posjedujem jednu koja potjee iz Grke . Ve i sama koliina tih drevnih predmeta opovrgava miljenje kako "ne postoji nijedna drevna lea". Naime, one su posvuda. Zato ih, onda, nitko ne vidi? Situacija doista zbunjuje. Upravitelj muzeja u jednoj sredozemnoj zemlji, objavio je lanak u kojemu istie kako su drevni narodi poznavali lee, zaboravljajui pritom spomenuti da su upravo u njegovu muzeju izloeni primjerci kristalnih lea iz davnine! Moda ih nije vidio! Kako bilo, jednostavno ih je zanemario. Djelatnici Britanskog muzeja jo uvijek nisu svjesni injenice da se, osim Layardove lee, u razliitim odjelima Muzeja uva jo nekoliko drevnih lea. Optiki predmeti koje posjeduje Britanski muzej raspodijeljeni su na etiri ili pet odjela, koji meusobno vrlo malo komuniciraju. Zapravo, grki kristali, za koje se svaki posjetitelj moe uvjeriti da poveavaju predmete u svojoj blizini, izloeni su upravo u tom muzeju, a nije mi poznato da je itko objavio kakav komentar o njihovim optikim svojstvima. Navest u ovdje nekoliko poznatijih drevnih lea, koje sam kasnije nazvao "imenovanim leama", kako bi nam postalo jasnije koje je razmjere poprimila ta neobina masovna sljepoa. U Dodatku se opisuju mnogi neobini drevni predmeti, ukljuujui "udesnu" leu iz Mainza, otkrivenu u Njemakoj 1875. godine; leu kralja Napulja kojoj se do danas nije uspjelo ui u trag, a koja se prvi put spominje u 18. stoljeu; Cumingovu leu, iskopanu u londonskom Cityju; lee koje je u Egiptu otkrio sir Flinders Petrie; i izvanrednu leu u mome vlasnitvu, koju nazivam Prometejevom leom. Odluio sam te fascinantne predmete ostaviti za kraj knjige, kako ne bi splasnula itateljeva elja da sazna neto vie o toj tematici. No, svatko tko je ozbiljno zainteresiran za materijalne dokaze o drevnoj optici ne bi trebao preskoiti Dodatak II, u kojemu sam takoer naveo strane

znanstvene izvore uz opirne biljeke, stoga se znatan dio podataka vezanih za tu tematiku nalazi upravo u Dodatku II. Nakon svega reenog, slijedi kratko izvjee o raznolikosti drevnih lea i sudbini koja ih je snala. Ovdje u ukratko opisati samo dvije drevne lee: leu iz Nole i leu iz Kaira.

LEA IZ NOLE Godine 1834. u grkom grobu u Noli u junoj Italiji otkrivena je plankonveksna lea. Njezin promjer iznosi 4,5 cm, a leala je u zlatnom okviru. Meutim, "okvir je poslije odstranio radnik koji je pronaao leu i prodao ga nekom trgovcu, stoga je lea poneto oteena", izjavio je profe sor A. Kisa i dodao: "Predmeti pronaeni u Noli i Mainzu nedvojbeno su bila poveala." No, lea iz Nole netragom je nestala. Kisa, njemaki profesor koji je umro prije nekoliko desetljea, zaboravio je spomenuti gdje se ona nalazi. U neznanju su nas ostavili i Mach i von Sacken, koji su takoer zaboravili spomenuti gdje je lea iz Mainza, unato injenici da su je do danas samo oni imali priliku vidjeti. (u Dodatku II opisat u kako sam uao u trag lei iz Mainza, koja se danas uva u Beu.) Prvo izvjee o lei iz Nole sastavio je barun Heinrich von Minutoli. On je ivio u Napulju, u blizini Nole, stoga je bio u prilici prouiti leu na samom nalazitu. Taj ga se predmet toliko dojmio da je barun bio uvjeren kako su "drevni narodi poznavali vjetinu bruenja stakla". Meutim, kako je von Minutoli pisao iskljuivo na njemakom, znanje o lei iz Nole bilo je ogranieno samo na njemako govorno podruje, kao to je bio sluaj i s leom iz Mainza. Zapravo, Nijemci su bili zainteresirani za same lee, dok su Francuzi bili skloniji drevnim tekstovima o kojima su beskrajno dugo razgo varali. O drevnim e tekstovima biti rijei u jednom od sljedeih poglavlja, te emo imati vie nego dovoljno prilika navoditi francuske uenjake. Godine 1936. leu iz Nole usput je spomenuo Donald B. Harden u svojoj knjizi o rimskom staklu. Drao je da konveksne lee potjeu iz minojskog doba, a da su u rimsko doba "ule u iroku uporabu..." Spomenuo je i brojne druge drevne lee iz rimskoga doba. Godine 1961., nadasve sumnjiav Emil-Heinz Schmitz kratko se osvrnuo na leu iz Nole i nekoliko drugih lea, ne pridavi im nikakvo znaenje, osim "ukrasnog". Ne treba ni rei da Schmitz nikada nije prouio taj "ukras iz Nole". Naalost, jo nije poznato gdje se nalazi lea iz Nole. ini se da ju je posljednji vidio Kisa, koji je 1908. godine o tome objavio izvjee, zaboravivi pritom spomenuti gdje ju je vidio. Je li mogue da je Kisa

zapravo nikada nije vidio, nego je preuzeo podatke iz Minutolijeva izvjea. To bi znailo da nakon 1834. ili 1835. lea iz Nole vie nikada nije bila pod vrgnuta ispitivanju! Moda jo lei u ladici u podrumu nekog talijanskog muzeja, zaboravljena i zanemarena. U Dodatku II vidjet emo kako njezin sluaj nije usamljen.

LEA IZ KAIRA Tu leu, jednu od etiri otkrivene kod Karanisa u Egiptu izmeu 1924. i 1929. godine , imao sam zgodnu priliku osobno prouiti i fotografirati 1998. godine u Egipatskome muzeju, na trgu Tahrir u Kairu, koji se nekada zvao Kairski muzej . (Mogue je da e lea biti premjetena u novi muzej koji se gradi u Kairu.) Djelatnici Egipatskog muzeja bili su najsusretljiviji, najljubazniji i najuinkovitiji od svih muzejskih djelatnika koje sam susretao na svojim putovanjima. Reeno mi je da je lea izloena na premiere etage (prvom katu); Egipani se jo uvijek nairoko slue francuskim jezikom. Tako sam, deset minuta nakon ulaska u Muzej, pronaao leu. Nalazila se u vitrini B, u sobi 49, u 2. odjeljku. Sljedei dan pridruio mi se dr. Mahmoud el Helgwagy, kustos 2. odjeljka. Oko vitrine su postavljene klupe kako nam se posjetitelji ne bi pribliavali; ubrzo su doneseni stol i stolac, a konano je otvorena i vitrina, koju je trebalo najprije otkljuati, a zatim prerezati iani peat. Lea mi je zatim predana na prouavanje. U katalogu Kairskog muzeja nalaze se dvije biljeke o lei: "Predmet koji nalikuje plankonveksnoj lei - blijedozeleno staklo. Promjer: 0,05 [cm]." te: "Predmet koji nalikuje lei - blijedozelena boja. Staklo. 3. st. po Kr." (Arheolozi iz Michigana smatrali su da je proizvedena oko 100. god. po Kr.) Kada sam ugledao leu, prilino sam se iznenadio. Naime, nisam opazio da je staklo zelenkaste boje, unato injenici da su Donald B. Harden, u svojoj knjizi Roman Glass from Karanis (Rimsko staklo iz Karanisa, 1936.) i autori kataloga Kairskog muzeja tvrdili kako je staklo doista zelenkasto. Pomislio sam da moda postajem slijep za boje. No, sve to mogu uiniti jest opisati ono to sam vidio, bilo to u skladu s onim to sam morao vidjeti ili ne! Harden je takoer izjavio kako su na lei uoljive mrlje duginih boja, te brojni ruiasti mjehurii i crne mrlje. No, nisam vidio nikakve mjehurie, kao ni dugine boje ili crne mrlje, iako sam vidio mnogo prljavtine na povrini lee o kojoj on ne govori nita. Ustanovio sam kako maksimalna debljina lee iznosi 7,2 mm, dok Harden tvrdi da ona iznosi 7,5 mm. Izmjerio

sam i promjer lee te zakljuio da on varira izmeu 4,93cm i 5,03 cm, jer lea nije posve okrugla. Prema rezultatima Hardenova mjerenja promjer lee iznosi tono 5 cm. Debljina ruba varira izmeu 0,6 mm i 1 mm. Harden izjavljuje da su rubovi lee otri i debljine manje od 1 mm. Baza lee je posve plosnata, a na njezinoj su povrini uoljivi kruni tragovi bruenja, to jasno pokazuje da je lea bila podvrgnuta rotacijskom bruenju. U tim se tragovima zadralo dosta neistoe. Lea je inae posve ouvana, te na njoj nema nikakvih oteenja. ini se da nikada nije leala u okviru. Povrine su joj savreno glatke. Najzanimljivije obiljeje te izvan redne rimsko-egipatske lee jest njezina potpuna prozirnost, koju ometa samo nakupljena neistoa. Stoga je bilo lako izmjeriti poveanje, to nije uvijek mogue za drevne staklene lee. Kada lea poiva na svojoj bazi, ono iznosi 0, no podignemo li je, postie se poveanje od 1,5X. Mogla je, stoga, savreno posluiti dalekovidnim osobama kao pomagalo pri itanju. Kakvoa te lee je prvorazredna a staklo je vrhunski obraeno, to upuuje na iznimno visok stupanj strunosti obrtnika iz drevnog Karanisa.

OSTALE, NEIMENOVANE LEE itatelju e se moda initi da sam u Dodatku II analizirao mnogo lea, no "imenovane lee" samo su kap u moru. Postoji vie od 450 drevnih optikih predmeta, te sam ih davno prestao brojati. Kamo god bih poao, pojavljivalo ih se sve vie. Svojedobno sam mislio da ih mogu sve nabrojati, ali nakon mnogo godina istraivanja bio sam prisiljen priznati poraz. Nitko ih ne moe nabrojati - taj je zadatak nemogu. Tim sam se problemom bavio vie od 30 godina i sve to mogu rei jest da ih je bilo sve vie, i vie, i vie. Postoji nekoliko velikih zbirki lea: kartake, mikenske, minojske, lee s Rodosa i lee iz Efeza, koje su konkavne i slike smanjuju 75%, zbog ega su pogodne za kratkovidne ljude. U Skandinaviji postoji vie od stotinu kristalnih lea, od kojih sam nekoliko osobno prouio i izmjerio. Bio sam u tri skandinavske zemlje, gdje sam mjesec dana prouavao kristalne lee. Neke od njih opisane su u Dodatku X. Postoji i mnogo drevnih britanskih lea (vidi Dodatak XI). Konano, tu su i rimski stakleni predmeti koji su se rabili za poveavanje. Velik broj tih predmeta pronaen je u Njemakoj. Za samo kratak opis svih lea bilo bi potrebno barem deset knjiga. ak i za one koje sam sam pronaao ne bi bio dovoljan obian katalog. U ovoj knjizi nema mjesta za izvjea o veim zbirkama lea na koje sam naiao tijekom svojih istraivanja. Primjerice, Schliemann je u Troji pronaao 49 konveksnih kristalnih lea, od kojih se neke mogu vidjeti na

fotografiji 40, ukljuujui izvanrednu perforiranu leu, kroz ije je sredite graver mogao provui svoje orue, dok je lea poveavala njegovu radnu povrinu. Dvadeset sam godina tragao za trojanskim leama i dva puta poslao prijatelja u zlokobno ozraje Istonog Berlina, ne bi li od nesusretljivih mu zejskih djelatnika doznao barem neto o njihovoj sudbini. Meutim, doznali smo samo lai o tome kako su lee unitene u Drugom svjetskom ratu, kada su saveznike snage bombardirale grad. Poslije su Rusi priznali kako posjeduju glasovito trojansko zlato koje je otkrio Schliemann, a sredinom devedesetih ustanovilo se kako su meu tim zlatom bile i lee. Fotografije u boji i rezultati povrnih mjerenja objavljeni su u knjizi The Gold of Troy (Tro jansko zlato). No, sve lee navedene u toj knjizi oznaene su navodnicima, jer pisci jednostavno nisu mogli povjerovati vlastitim oima i priznati kako se doista radi o leama! Nevjerojatno je kako ljudi "ne vide" 49 lea koje lee pred njima! Nije vjerojatno da e te "nevidljive" lee ikada napustiti Rusiju, jer je njihova sudbina vrsto vezana za trojansko zlato, a ruske vlasti oito nisu spremne vratiti ga Nijemcima. Moja e otkria morati ostati rezervirana za skandinavske arheoloke asopise u kojima u objaviti tri lanka. U Dodatku X objavljujem engleski prijevod jednog od njih, budui da e isti biti objavljen samo na vedskom, u asopisu Gotlnski Arkiv. Nisam siguran kada u ponovno imati priliku opisati kako su se Vikinzi orijentirali na moru za oblanog vremena. Naime, sluili su se "sunevim kamenom", odnosno kvarcom, kako bi "vidjeli" sunce kroz oblake. O tome u vjerojatno pisati za vedski asopis. Vikinzi su se sluili polarizacijom suneve svjetlosti kako bi odredili poloaj sunca kada je ono bilo skriveno iza oblaka. Zapravo, ono to se naziva "sunevim kamenom" bio je iolit kordierit, poznat i kao "vodeni safir" kojeg ima u Skandinaviji. Kamen je bipolaran, ili dihroian (dihroizam, gr. di + chroma - boja; "dvobojnost", tj. svojstvo nekih kristala da pokazuju dvije ili vie boja kada ih se promatra iz razliitih smjerova, op. prev.), a njegov tanki djeli polarizira svjetlost koja dopire kroz oblake, tako da se poloaj sunca moe brzo odrediti, "odstranjujui" oblake kao prepreku u pomorskoj navigaciji. O uporabi "suneva kamena" govori jedna islandska saga koja nije prevedena na engleski, no relevantnije odlomak preveo moj vedski prijatelj iz Gotlanda . Nadam se da u imati priliku o tome opirnije pisati. Bila je to tajna tehnologija koja je Vikinzima omoguila da stignu do Amerike. Kao to sam ve spomenuo, u Dodatku II nalaze se izvjea o nekim leama koje su iz ovog ili onog razloga dobile imena. No, kao to se u masi ljudi moe pronai vrlo malo originalnih i zanimljivih pojedinaca, tako

i "imenovane lee" predstavljaju samo malen uzorak u mnotvu do sada poznatih drevnih lea. Naravno, one o ijem se postojanju nita ne zna, vjero jatno su jednako brojne. Kada kupite odreen tip automobila, takav auto poinjete viati posvuda. Tako je i s drevnim leama. Pronaete li jednu, razotkrit e vam se mnotvo. U ovoj emo knjizi saznati vie o raznim leama o kojima se jo nije govorilo.

STAKLENI GLOBUSI
Osim drevnih lea, postoji i mnogo staklenih globusa iz rimskoga doba za koje do sada gotovo nitko nije uo. Pa ipak, ustanovio sam kako se u muzejima uva najmanje 200 takvih globusa, razbijenih ili itavih, a tada sam prestao brojati. Meutim, njihova prava svrha nije prepoznata. Openito ih se smatra "globusima za minku", jer su u mnogima od njih pronaeni ostaci ruiastoga praha. Osobno drim da se taj prah stavljao u vodu kako bi je obojio ili zatitio od bakterijskog djelovanja. Zapravo, mogu dokazati da stakleni globusi nikada nisu sadravali sredstva za uljepavanje, a dokaz je u takvim pitanjima vrlo rijetka pojava! U emu se sastoji moj dokaz? Ispriat u vam to se zbilo u Bonnu, jer se upravo ondje tajna razotkrila. Putovao sam Njemakom i posjeivao muzeje - meu kojima bih elio izdvojiti one u Kolnu i Trieru - te prouavao staklene predmete. Jednog sam dana otiao u mali muzej u uspavanom gradu Bonnu, poznatijem po politici nego po starinama. U tom ljupkom muzeju osjeao sam se mnogo ugodnije nego u velikim muzejima s njihovim krutim osobljem i birokratskim zavr zlamama. S djelatnicom muzeja upustio sam se u razgovor o staklenim globusima i izjavio kako mogu dokazati da oni nikada nisu sadravali sred stva za uljepavanje. Bila je vrlo zainteresirana. Nadalje, predloio sam da joj pokaem kako je globus funkcionirao u optikom smislu. Nije mogla odoljeti mojoj ponudi, stoga sam postavio uvjet: kako bih to uinio, morao sam napuniti vodom mali stakleni globus koji sam drao u ruci. Pristala je, i ja sam otiao do malog umivaonika i napunio globus vodom. Zatim sam joj pokazao kako globus poveava i privlai zrake svjetlosti koje su dolazile iz smjera stolne svjetiljke ; naalost, nije mi dopustila da ga iznesem van, na svjetlost sunca i spalim neto. Moja je sugovornica bila zapanjena, no eljela je znati kako mogu doka zati da u globusu nikada nije bilo sredstvo za uljepavanje. Okrenuo sam globus naopake i snano ga protresao. Ustuknula je, oekujui da e je zapljusnuti voda. No, voda nije potekla. To ju je zaista iznenadilo, jer bez obzira na to koliko smo ga tresli, iz malene rupe nije iscurila niti jedna kap.

Tada sam joj objasnio pojave povrinske napetosti. Naime, rupa je bila toliko malena da ju je voda jednostavno "zanemarila", a povrinska napetost itava globusa drala je vodu unutar njega. Da je globus doista sadravao neki prah za uljepavanje, bio bi posve beskoristan, jer prah ne bi mogao izai van! Objasnio sam da se takav mali globus moe staviti u dep i nositi po svuda bez bojazni da e iz njega iscuriti voda. Zapravo, oni su se proizvodili u golemim koliinama (i to u tvornicama stakla u Njemakoj) i bili su vrlo jeftini. Vrijeme je proletjelo, te sam shvatio da u, ako ne pourim, propustiti posljednji vlak za sljedei grad sa mojeg popisa. Muzej se ionako ubrzo trebao zatvoriti, pa sam zgrabio svoje stvari i rekao "zbogom". Kada sam izlazio, zabrinuto me upitala: "Kako u izbaciti vodu iz globusa? to u rei direktoru ako ne uspijem?" Rekao sam joj da kroz rupicu jednostavno provue iglu niz koju e potei voda. No, bio sam u suvie velikoj urbi da bih joj u tome pomogao. Ostavio sam je u strahu da e izgubiti posao jer mi je dopustila da se poigra vam dragocjenim predmetom. Da je postojala ikakva mogunost da otkaem rezervaciju, vrlo rado bih joj pomogao. Ovako, stigao sam na vlak sekundu prije polaska. Jo sam se dugo brinuo o njoj. Nadam se da e me pustiti u muzej ako ikada ponovno doem. Stakleni globusi nisu jedini stakleni predmeti koji su sluili za poveavanje i paljenje. Postojale su i vaze na postoljima, koja su sluila kao poveala. Upravo sam u Njemakoj imao priliku prouavati jednu vazu unutar koje se nalazila savreno obraena konveksna lea; taj je predmet stoga mogao sluiti za poveavanje ili paljenje dok je stajao na povrini, te se nije trebao drati ili pridravati. Rimljani su bili vrlo domiljati u izradi takvih predmeta u mnogim oblicima, o ijoj svrsi arheolozi i dalje nagaaju. S vremena na vrijeme neki bi arheolog nazvao te predmete "neobinima"; jedan primjerak vaze-poveala nainjen u obliku ptice, tako da je moete primiti za rep, jo uvijek ima "nepoznatu namjenu". Neka su poveala bila nainjena od obojanog ili oslikanog stakla, no to nije utjecalo na njihova optika svojstva. Vratimo se pisanim dokazima koji se odnose na drevne lee i druge aspekte drevne optike.

II. DIO
PISANI DOKAZI

II. POGLAVLJE

U ORAHOVOJ LJUSCI

"Ciceron izvjeuje kako je jedan primjerak Homerove Ilijade bio zapisan na komadiu pergamenta, a zatim pohranjen u orahovoj ljusci." Izvorno Ciceronovo djelo (1. st. pr. Kr.), u kojemu se spominje ta injenica izgubljeno je, no, na nju podsjea Plinije (1. st. po Kr.) u svojoj Prirodnoj povijesti. Po svemu sudei, podrijetlo izraza "u orahovoj ljusci" treba traiti upravo u Plinijevu djelu. Naime, Shakespeare, koji je bio dobar poznavatelj klasine knjievnosti, upotrijebio je taj izraz u svome Hamletu. U 2. sceni II. ina Hamlet se obraa Rosencrantzu i Guildensternu rijeima: O, Boe, da mi nije zlokobnih snova, mogao bih ivjeti zatvoren u orahovoj ljusci i smatrati se kraljem svijeta. Ideja o ivotu u orahovoj ljusci nedvojbeno proizlazi iz izvjea o Home rovoj Ilijadi zapisanoj na komadiu pergamenta, koji je bio toliko siuan da je mogao stati u orahovu ljusku. injenica da je u staro doba bio nainjen tako siuan primjerak Ilijade u svakom je sluaju bizarna. Da ne posjedujemo dokaze o drevnim minija turnim rukotvorinama i leama, mogli bismo taj podatak smatrati pukom izmiljotinom. Meutim, postoji mnotvo minijaturnih predmeta i zapisa iz drevnog doba. A sada znamo i da su postojale lee koje su omoguavale nji hovu izradu. itatelju e moda biti teko zamisliti neto tako siuno da moe stati u orahovu ljusku. Stoga sam se potrudio pronai jedan suvremeni primjer takvoga predmeta i fotografirati ga uz pomo posebne lee .. Radi se o malenom kipu ene koja stoji u polovici orahove ljuske. Taj sam predmet pronaao u Kini, gdje sam upoznao umjetnicu koja ga je izradila. Zapravo, vidio sam jo jedno njezino djelo - esnaest ljudskih figura koje stoje u orahovoj ljusci. Tako je Hamlet mogao boraviti u orahovoj ljusci zajedno s petnaestoricom svojih prijatelja. "Umjetnost ljuski" ve je

tisuljeima prisutna u Kini, te ima mnogo slinosti s onime to je u Rimu opisivao Plinije. U istom djelu Plinije navodi jo neke primjere minijaturne umjetnosti: Kalikrat je od bjelokosti obino izraivao siune modele mrava i drugih stvorenja iji su dijelovi tijela ostalim ljudima bili nevidljivi. Stanoviti je Mirmecije stekao slavu na istom podruju, izraujui etveroprege od istoga materijala, a prekrivene krilima muhe, te bro dove koje je siuna pela mogla sakriti svojim krilima. Plinije se dalje u tekstu ponovno osvrnuo na ta neobina djela: Slavu su stekli oni koji su od mramora izraivali minijaturne pred mete, posebno Mirmecije, iji je etveropreg s vozaem bio prekriven krilima muhe, te Kalikrat, iji su mravi imali noge i druge dijelove tijela toliko siune da su drugim ljudima bili posve nezamjetni. Toliko o kiparima i ostalim umjetnicima koji su postigli najveu slavu. Pisac Elijan (2. i 3. st. po Kr.) u djelu Povijesne svatice biljei dodatne poje dinosti o tim predmetima, navodei jo neke primjere: Mirmecije iz Mileta [Plinije ne navodi da je Mirmecije iz Mileta] i Kalikrat Lakademonjanin [Plinije ne spominje ni Kalikratovu domovinu], stekli su veliku slavu izradivi minijaturne predmete poput: etveroprega prekrivenog krilima muhe i dva stiha jedne elegije ispisana zlatnim slovima na sezamovu zrnu. Drim da nijedno od ovih djela ne zasluuje pozornost ozbiljnoga ovjeka. Ona ne predstavljaju nita drugo do gubitak vremena. Elijan, koji je ivio poslije Plinija, informacije oito nije crpio iz Plinijeva djela, jer navodi pojedinosti koje Plinije nije spomenuo. Moemo zakljuiti kako su obojica svoje znanje stjecali iz nekog zajednikog im i nepoznatog izvora koji potjee iz 1. st. pr. Kr. Elijan ne pridaje nikakvo znaenje umjetnicima koji su izraivali minija turna remek-djela, izjavivi kako je rije o "gubljenju vremena" i stvarima nedostojnima pozornosti ozbiljnoga ovjeka. Budui da su Plinije i Elijan djelovali u razmaku od 250 godina, injenica da su obojica pripovijedali o istim glasovitim minijaturama pokazuje da su te prie stoljeima kruile meu ljudima.

Elijanov je prevoditelj prepoznao u tim priama neto neobino i dodao biljeku u kojoj iznosi: Ta se dva umjetnika obino zajedno spominju. Ne moe se pouzdano rei kada su djelovali. [Marko] Var [1. st. pr. Kr.], u De lingua latina, 7.1., pripovijeda na nain iz kojeg bi se moglo zakljuiti da je osobno vidio neka Mirmecijeva djela, iako ne govori gdje ih je vidio. U iskuenju smo pretpostaviti da su obojica bili strunjaci u rezbarenju kamena, te da su ak rabili lee. O minijaturama govori i Gaj Julije Solinus (oko 200. god. po Kr.) u djelu Collectanea Rerum Memorabilium, iji suvremeni prijevod ne postoji. Meutim, u 5. poglavlju ljupkog prijevoda Arthura Goldinga, objavljenog 1587., pronai emo sljedee: Ciceron izvjetava o Homerovoj Ilijadi napisanoj na koi tako vjeto da je mogla stati u orahovu ljusku. Kalikrat je izvanrednim umijeem od bjelokosti izrezbario mrave, te ih se nije moglo razlikovati od drugih mrava. Klasini su uenjaci obiavali pogrdno govoriti o Solinusu, tvrdei kako je on ba sve preuzeo od Plinija, te da je u biti plagijator. No, u Solinusovu sam djelu pronaao mnoge zanimljivosti koje nikako ne bih mogao podcije niti, te drim da je upravo sramotno to ne postoji niti jedan moderan pri jevod njegova djela. U svakom sluaju, jedna je gore navedena pojedinost vrlo znaajna, a nju ne biljee ni Plinije ni Elijan. Naime, Kalikratovi minija turni mravi nisu se mogli razlikovati od pravih. To bi znailo da su se Solinus i Elijan pozivali na neki zajedniki izvor, a ne samo na Plinijevo izvjee. Francuski astronom Francois Arago upoznao se s Plinijevim i Elijanovim odlomcima (iako ne i Solinusovim) sredinom 19. stoljea. Arago dodaje. "U odaji odlija nalazi se peat za koji se smatra da je pripadao Michelangelu, a pria se da je bio izraen u drevno doba. Na peatu je izrezbareno 15 likova, poredanih u krug na povrini promjera 14 mm. Ti likovi nisu vidljivi okom." Arago je podatak preuzeo iz drugog izdanja (1776.) knjige Louisa Dutensa Origine des decouvertes attribuees aux modernes (Podrijetlo otkria koja se pripisuju dananjim ljudima). U Britanskoj knjinici ne postoji nijedan primjerak toga izdanja, a ja sam vjerojatno vlasnik jedinog primjerka u zemlji. (Britanska knjinica posjeduje samo prvo i tree izdanje, a sva tri razlikuju se u raspravama o optici. . . Dragulj o kojemu je rije neko je pripadao kralju Napulja.) Arago komentira Ilijadu u

orahovoj ljusci, spominje Mirmecijeve rezbarije i zakljuuje: "...te injenice pokazuju da su lee za poveavanje bile poznate Grcima i Rimljanima prije gotovo 2000 godina." Prvi "moderan" pisac koji je 1739. povezao minijaturnu umjetnost s leama za poveavanje, bio je Talijan Francesco Vettori. On je bio dobar poznavatelj drevnih dragulja, te je tvrdio da je vidio drago kamenje veliine "polovice zrna lee", koje je unato tome bilo izrezbareno, to je bilo nemogue uiniti bez poveala. Vettori se ohrabrio i zauzeo takvo stajalite proitavi knjigu koju je godinu dana prije objavio Domenico Manni, koji je analizirao brojne drevne tekstove i citirao Seneku, Plinija i Plauta kao dokaz za postojanje lea u doba Rima. Petnaest godina poslije francuski strunjak za drevne dragulje Laurent Natter izrazio je isto miljenje kao i Vettori. U svojoj knjizi o drevnoj metodi rezbarenja dragulja, objavljenoj 1754. istodobno na francuskom i engleskom jeziku, Natter iznosi: Vjetina graviranja dragulja suvie je zahtjevna, te mlad ovjek ne bi mogao proizvesti besprijekoran komad; a kada dosegne dob u kojoj njegova vjetina postaje savrenijom, njegov vid poinje sla biti. Stoga je vrlo vjerojatno da su drevni umjetnici rabili stakla ili mikroskope kojima su nadomjetali svoj nedostatak. Svi su povjesniari umjetnosti uli za Johanna Winckelmanna, koji je ivio u drugoj polovici 18. stoljea, jer se on openito smatra utemeljiteljem moderne povijesti umjetnosti. Godine 1776. on je izrazio uvjerenje da su drevni umjetnici rabili poveala kako bi rezbarili svoje dragulje. Poslije vie od jednog stoljea, jo jedan ugledan povjesniar umjetnosti objavio je slino miljenje. Godine 1895. Karl Sittl je napisao: U vezi s time [rezbarenjem dragulja u starini] postavlja se zanimljivo pitanje, naime, jesu li se drevni graveri sluili optikim pomaga lima; meutim, za to ne postoje nikakvi dokazi. Unato tome, postoji kamenje nevjerojatno malih dimenzija, poput portreta Plotine [Plotina Pompeja, rimska carica i supruga cara Trajana, umrla je 122. god. po Kr.], iji promjer iznosi samo 6 cm. Sittl oito nije znao za Plinijeva i Elijanova izvjea, kao ni za specifine pisane dokaze o drevnim povealima i za samo postojanje drevnih lea. Poput Winckelmanna prije njega, i Sittl je samo primijetio kako drevna mini jaturna umjetnika djela nisu mogla nastati bez poveala.

Iz svega reenog vidljivo je kako se ve dva i pol stoljea javljaju miljenja da su se u starini, pri izradi minijaturnih djela, rabila optika pomagala. Muzeji diljem svijeta uvaju brojna minijaturna djela drevnih i neto novijih umjetnika. U Povijesnome muzeju u Stockholmu, gdje sam dva tjedna prouavao golemu zbirku vikinkih kristalnih lea, dobio sam na uvid vikinku rezbariju od zlata iz 8. stoljea, a koja posve oito nije mogla biti izraena bez uporabe lea. U Skandinaviji sam pronaao oko stotinu kristalnih lea, od kojih sam gotovo svaku pojedinano prouio i izmjerio. U Sigtuni, ranoj vikinkoj naseobini u vedskoj, pronaao sam ak i kota za bruenje. No, moda je najvanije od svega to sam tamo pronaao dokaz o postojanju izvorne minijaturne optike industrije. Naime, rije je o nekoliko glatkih kristalnih lea veliine kapljice vode, koje trostruko poveavaju (3X). vedski su arheolozi vjerojatno najtemeljitiji na svijetu. Teko je zamisliti da bi drugdje u svijetu arheolozi zamijetili predmete veliine kapljice vode i uvrstili ih u muzejsku zbirku. No, i ne znajui koje je pravo znaenje tih predmeta, veani su to uinili zbog uroene im temeljitosti i perfekcionizma. . U angajskom sam muzeju imao priliku vidjeti bronane predmete iz razdoblja dinastije Han (posljednja dva stoljea pr. Kr. i prva dva stoljea po Kr.), s tako siunim detaljima da mi je odmah bilo jasno kako nisu mogli biti izraeni bez pomoi predmeta koji poveava. Ti su predmeti nastali u doba, to je poznato, kada su postojale kristalne lee, a proizvod su kulture koja ih je takoer poznavala. Naime, mnogi zapisi opisuju optike predmete, poput teksta Lun Heng iz razdoblja Han, o kojemu u poslije rei neto vie. Naalost, godine 1998. uzalud sam pokuavao vidjeti neke od est kristalnih lea iskopanih u grobovima u Kini. Jedina lea koju sam mogao pouzdano locirati nalazila se u pokrajinskome muzeju u Hubeiju, a tome je gradu tada prijetila opasnost od izlijevanja rijeke Jangce i najvee poplave u posljednjih pedeset godina, stoga posjet toj pokrajini nije bio mogu. No, nema dvojbe da su u istom razdoblju kada su nastali bronani predmeti, u Kini postojale lee koje su olakavale rezbarenje bronce. Glasoviti Henry Schliemann, koji je iskopao ruevine Troje, u svojoj knjizi Troja 1884. napisao je: "Ta vjetina kalemljenja zlata na zlato, bez uporabe srebra ili boraksa kao veziva, bila je dobro poznata trojanskim zla tarima. Jer, svi su trojanski dragulji posve isti, te se ni uz uporabu najjaih lea na njima ne mogu uoiti nikakve tamne mrlje. Doista, trojanske fili granske radove moemo promatrati samo s najveim divljenjem (na primjer, ... [on navodi brojne primjere iz svoje knjige Mos]), imajui na umu da su u drevno doba zlatari, bez uporabe lea, mogli kalemiti (metal, op. prev.) na takvo, gotovo mikroskopski sitno biserje, umjenou koja zapanjuje i

najvjetije meu najvjetijima. Ta je vjetina izgubljena, te je dvojbeno hoe li ikada biti ponovno otkrivena." Zanimljivo je da Schliemann, koji je osobno iskopao ni manje ni vie nego 48 kristalnih lea, nije povezao ta otkria; no, moda su te opaske dane prije nego to je otkrio same lee. Na ravno, ak ako se dopusti uporaba lea, jo ostaje nerijeeno koja se tehnika kalemljenja primjenjivala pri izradi takvih minijaturnih predmeta; u navede nom se odlomku Schliemann bavio tim problemom. No, izgleda da se nikada nije pozabavio pitanjem trojanskih lea, barem ne javno. Vjerojatno je bio posve zbunjen otkriem. Mogli bismo etati iz kulture u kulturu i pronalaziti primjere minijatrune umjetnosti, a mogli bismo takoer pronai lee koje su omoguavale izradu takvih predmeta. Najvei broj primjera potjee iz Grke i Rima. Povjesniarima umjetnosti i arheolozima mnogi e primjeri biti poznati ili e ih se barem prisjetiti budemo li dovoljno agresivni u postavljanju pitanja. Popisivanje svih primjera takve umjetnosti mukotrpan je zadatak koji se nisam trudio obaviti, jer sam dovoljno brzo shvatio da mu nema kraja. U poetnim fazama svoga istraivanja mislio sam da su takvi predmeti rijetki i uloio dosta truda da ih pronaem i prouim. Proveo sam itav dan u jednoj klnskoj knjinici, prouavajui minijaturni kodeks, koji je oito bio napisan pomou poveala. No, tada sam otkrio da postoji mnotvo mikroskopski sitnih tekstova ispisanih klinastim pismom na glinenim ploicama i cilindrinim peatima iz Babilona i Asirije, te drevnih grkih novia s tajnim napisima nevidljivima golim okom, koji su se mogli proitati samo uz pomo lee. Konano, bilo je i mnogo izrezbarenih peata i dragulja iz Grke i Rima, koji su u nekim sluajevima i sami bili siuni; poput Plotinina portreta, ili su pak sadravali neko umjetniko djelo mikroskopske veliine. Naposljetku sam shvatio da nema smisla pokuavati pronai sve takve rukotvorine. Umjesto toga, krenuo sam u potragu za leama. No, nakon etiri stotine pedesete, shvatio sam da je i taj posao uza ludan. Budui da sam bio prisiljen priznati nemo pred vrstim dokazima, jedno se pitanje nametnulo samo po sebi: Zato nitko do sada nije priznao nemo pred lavinom dokaza? Lake je opravdavati one koji nisu bili svjesni da se u muzejima uvaju drevne lee (konano, veina muzejskih upravitelja nije bila svjesna te injenice, pa zato bismo onda od drugih oekivali da to znaju?) nego uenjake koji su propustili uoiti vrlo jasne odlomke u drevnoj knjievnosti, koji opisuju optika pomagala.

O tome je 1599. prvi put progovorio pisac Guidone (ili Guido) Pancirollo I takoer Pancirollus, Pancirolo, Panciroli itd.) u izvanrednoj knjizi Rerum Memorabilium iam olim deperditarum & contra recens atque ingeniose inventarum: Libri duo {Povijest izgubljenih stvari vrijednih spomena koje su rabili drevni narodi: i izvjee o mnogim otkrivenim izvanrednim stvarima, prirodnim i umjetnim, koje ljudi danas koriste). Knjiga je objavljena u tmurnom gradiu Ambergu u istonoj Njemakoj, u godini Pancirollove smrti, a koju je posthumno uredio njegov prijatelj Heinrich (Henricus) Sal muth. Pancirollo i Salmuth bili su pravnici i iznimno ueni. Pancirollo je moda bio najpoznatiji po svome izvrsnom djelu koje se bavi povijeu Konstantinopola. Salmuthovo je podruje zanimanja bilo neto ue, te je objavio nekoliko znaajnih djela o ratnom pravu. Pancirollovo je djelo danas uvelike zaboravljeno, no tijekom 128 godina od izvornog objavljivanja na latinskom, od 1599. do 1727., neprestano je objavljivano i prevoeno na razne jezike. Prouio sam mnoga izdanja, no ne mogu tvrditi da sam ih vidio sva - ne vjerujem da se pouzdano zna koliko ih je zapravo bilo. (Dva primjerka iz Britanske knjinice unitena su tije kom bombardiranja u Drugom svjetskom ratu, a ta injenica nije nimalo olakavala usporeivanje brojnih izdanja.) Kada prouavamo Pancirollovo djelo moramo razlikovati izvoran tekst cd njegove mnogo opsenije redakcije, koju je objavio njegov prijatelj Salmuth (on je navodno iskoristio biljeke koje je Pancirollo, zbog svoje iznenadne smrti, ostavio nerazraenima). Mnoga izdanja sadre poneto od oba teksta. Kada se 1617. pojavio jedini francuski prijevod Pancirollova djela, francusko je itateljstvo dobilo nepotpun uvid, jer je u tom izdanju izostavljen itav Salmuthov tekst, a francuski itatelji koji nisu prouili latinski izvornik nisu mogli znati da on postoji. Takoer valja imati na umu kako, osim Salmuthove redakcije, postoji jo jedna zbirka opsenih komentara, ne samo na Pancirollov, nego i na Sal muthov tekst. Te je komentare 1663. objavio Michael Watson, o kojemu, naalost, ne znam nita, osim da je oito bio Englez ili kot, iako je vjero jatno ivio u inozemstvu, jer je njegova knjiga objavljena u Njemakoj. Watsonovi opseni komentari objavljeni su samo na latinskom, te nikada nisu bili prevedeni. Slobodan sam, dakle, zakljuiti da je prvi "moderan" pisac, koji je naveo klasian tekst kao dokaz da su u starini postojala optika pomagala, bio Pancirollo. On je napisao sljedee (koristim engleski prijevod iz 1715.): Mnogi dvoje jesu li drevni narodi poznavali naoale ili ne, jer Plinije, najtemeljitiji od svih pisaca, o tome ne kazuje nita. Meutim, nai

ete da ih spominje Plaut, kada kae Vitram cedo, necesse est cons-picilio uti, to ne podrazumijeva nita drugo do onu vrstu stakala koja se nazivaju naoalama. Ti se komentari nalaze u poglavlju naslovljenom De conspiciliis (O naoalama)., Plaut je bio rimski komediograf i ivio je izmeu 254. i 184. god. pr. Kr., a sauvano je 21 njegovo djelo. Pancirollova je opaska izaz vala brojne rasprave u znanstvenim krugovima, jer se gornji citat nije mogao pronai ni u jednom poznatom Plautovu djelu. Plautovi tekstovi sadre druge relevantne odlomke, ali taj se nigdje ne pojavljuje. Pancirollo ne navodi svoj izvor, no ini se da je odlomak preuzeo iz starijeg djela francuskoga uenjaka Roberta Estiennea, koji je zasigurno bio u krivu, ega Pancirollo nije bio svjestan kada je preuzimao citat. Naalost, Britanska knjinica ne posjeduje nijedno Estienneovo djelo. Meu prvim Pancirollovim kritiarima bio je William Molyneux. Godine 1692., u djelu Dioptrica Nova, s prijezirom je govorio o onima koji su vje rovali da su u drevno doba postojala optika pomagala. (Oito nije znao za Senekine zapise u kojima se posve nedvosmisleno opisuju takva pomagala, o emu emo poslije opirnije govoriti.) Molyneux smatra da se rije conspicilio pogreno pripisuje Plautu, te da sa radi o krivotvorini koju je izba cio opat Michele Giustiani, a koju nalazimo i u Christiana Beckmanna. Meutim, Molyneux ne navodi o kojem se Giustianijevu ili Beckmannovu djelu radi, a jedini Beckmannov rad (objavljen na latinskom 1612.) koji pos toji u Britanskoj knjinici i koji sam temeljito prouio, ne sadri nita o tome. to se Giustianija tie, Britanska knjinica posjeduje samo njegova Pisma, objavljena 1683., u kojima se takoer ne spominje nita o optikim poma galima. Molyneux nam, stoga, ovdje nije od prevelike pomoi, iako nagaa kako se moda radilo o Beckmannovu djelu Oratio de Barbarie & Superstitione Superiorum Temporum, no priznaje da se nije potrudio provjeriti tu informaciju. (Nisam pronaao ni jedan primjerak toga djela.) U svome komentaru o Pancirollovu djelu, Salmuth je napisao: Conspicilia: neki kau, "itaj conspicillum; kao baculus, bacillus, furcula, furcilla; tako i speculum, specillum." Rije conspicillum koju ovdje rabi na pisac, obino oznaava mjesto s kojeg moemo vid jeti, ili mjesto s kojega se prua pogled na neto, kao u Plauta, njegov Lijenik. In conspicilio adservabam pallium; ovdje oznaava instru ment koji poveava predmete. U tom smislu Plauta treba razumjeti (Vitrum cedo, & c). Naime, "odatle njihova drevna uporaba, to pokazuje i Ptolemejevo staklo...

Ptolemejevo staklo je zasebna tema kojom emo se pozabaviti poslije; prvi ga put spominje della Porta 1558. godine, no, kao to rekoh, ostavimo ga za sada na miru. Neobine napomene o Plautu nisu nimalo pomogle pojasniti to pitanje, a pogreka koja se potkrala u Estienneovu djelu ili u neispravljenim Pancirollovim biljekama (Pancirollo je umro dok je pisao knjigu) izazvala je nepotrebnu zbrku. Zbunjenost postoji i danas. Drim da je odlomak koji se pripisuje Plautu preuzet od nekog drugog, moda latinskog pisca. Pancirollo lo jednostavno nije mogao izmisliti, uostalom kao ni Estienne; vjerojatno je izvoran podatak netoan. Moda Estienne navodi tone podatke, no nije pronaeno ni jedno relevantno Estienneovo djelo. Moda ne bismo trebali dalje razraivati ovaj problem, jer zapravo nije od bitnog znaenja za nau temu. Je li Plaut spominjao optika pomagala ili ne, i pojavljuje li se odlomak koji mu se pripisuje u djelu nekog drugog autora ili ne, zanemarivo je kao povijesni dokaz o postojanju drevnih lea. Naime, dostupni su nam drugi, posve neupitni tekstovi, poput odlomka iz Senekina znanstvenog djela Prirodna pitanja (1. st. po Kr.), u kojemu se izriito spominju drevna optika pomagala. Ne bi me nimalo iznenadilo da se u sauvanim Senekinim djelima na latinskom jeziku otkrije "Plautov" odlomak. U svojim Prirodnim pitanjima Seneka iznosi (I, 3, 9): Plodovi su mnogo vei ako ih se promatra kroz staklo. Neto dalje u tekstu (I, 6, 5) Seneka je odreeniji: Dodajem da su sve stvari mnogo vee ako ih se promatra kroz vodu. Slova, ma koliko sitna i nejasna, bit e vea i jasnija promatramo li ih kroz staklenu kuglu ispunjenu vodom. Plodovi se doimaju ljepima nego to doista jesu ako plutaju u takvoj kugli. Zvijezde se ine veima promatramo li ih kroz oblak, jer vlaga zamagljuje pogled, stoga ne moemo vidjeti tonu sliku. Ispunimo, na primjer, au vodom i stavimo u nju prsten. Iako prsten lei na dnu ae, njegova se slika odraava na povrini vode. Sve to promatramo kroz tekuinu izgleda nam vee nego to doista jest. Sunce se doima veim kada ga promatramo kroz vlani oblak, i to iz dvaju razloga. U oblaku je neto poput stakla, to prenosi svjetlost; u oblaku je takoer neto poput vode.

SLIKA 4. Ovaj drvorez iz 17. stoljea koji je objavio veleasni Athanasius Kircher u svome velianstveno ilustriranom djelu Ars Magna Lucis et Umbrae (Velika umjet nost svjetla i sjene) prikazuje lom zraka svjetlosti u vodi. Predmeti su "savinuti" kada ih promatramo kroz vodu, jer zrake iz toke B ne dolaze do kruga N-M, nego se lome u vodenom mediju u toki P i dolaze do kruga L-I. (Preuzeto iz drugog, proirenog izdanja, objavljenog 1671. u Amsterdamu, str. 539.; u izdanju iz 1646. ovaj se drvorez pojavljuje na str. 662.) Rasprave o "savijenim veslima" i drugim optikim pojavama koje su posljedice loma svjetlosti u vodi, mogu se pronai u dje lima grkih filozofa. O tome pie i Aristotel.

Navedeni odlomak sadri opis staklenih kugli ispunjenih vodom, koje su Rimljani rabili kao pomagala za itanje. Zapravo, te su kugle bile uobiajene, a sam sam imao priliku u muzejima vidjeti njih dvjestotinjak, neoteenih ili oteenih. Proizvodile su se u golemim koliinama te su bile veoma je ftine. Jer, upravo je u rimsko doba razvijena staklarska industrija omoguila masovnu uporabu optikih pomagala, pa se vie nisu morali pribavljati skupocjeni brueni i polirani kristali. Seneka nije bio jedini rimski pisac koji je izriito govorio o staklenim kuglama ispunjenima vodom, koje su sluile kao poveala. Makrobije (poetak 5. st. po Kr.) u djelu Saturnalia (VII, 14,1) napisao je sljedee: Upravo smo govorili o vodi, i pitam vas zato se predmeti uronjeni u vodu ine veima nego to doista jesu. Primjerice, veina poslastica koje vidimo u krmama izgledaju vee nego u stvarnosti - to znai da, u malim staklenim posudama ispunjenim vodom jaja izgledaju mnogo vea, mala jetra imaju deblja vlakna, a ljuske luka izgledaju

nam goleme. Doista, na kojim naelima poiva nae osjetilo vida?... Voda je, kae Disarms, gua od zraka (zrak je razrijeen medij) pa kroz nju pogled sporije prolazi; zraka svjetlosti, kada dopre do povrine vode, odbija se o nju, raspri se i vraa. Kada se vrati, tako rasprena, ona predmet ne pogaa jednim udarcem, nego sa svih strana, zbog ega nam predmet izgleda vei nego to doista jest. Tako nam se i sunce ujutro ini veim, jer je zrak izmeu njega i nas jo uvijek vlaan, te poveava sliku sunca, kao da ga promatramo [kroz] vodu. Pisac Aulus Gellius (2. st. po Kr.) takoer govori o vodi i njezinu svojstvu poveavanja u svojoj knjizi Atike noi (XVI, 18). Dio geometrije koji se bavi vidom zove se optike ili "optika"... Ta znanost objanjava razloge optikih iluzija, primjerice poveavanje predmeta u vodi i smanjivanje udaljenih predmeta. Grci i Rimljani bili su svjesni koliko su slini kristalni ili stakleni globus ispunjeni vodom i vodom ispunjeno ljudsko oko. U 6. st. po Kr. Priscijan iz Lidije napisao je u svome komentaru o Teofrastovu djelu koje se bavi osjeti lima (Teofrast je bio Aristotelov nasljednik) sljedee: Zato je, dakle, oko ispunjeno vodom? U ovoj emo se knjizi pozabaviti mnogim zadivljujuim pojavama drevne egipatske optike. No, promotrimo potaknuti Priscijanovim komentarem neke od "Tekstova iz piramide", koji su najstariji egipatski religiozni zapisi iz druge polovice 3. tisuljea pr. Kr. Tekstovi se nazivaju "Zazivi", a obiljeeni su prema tome kako su rasporeeni u piramidama, gdje su uklesani na kamene zidove unutranjih odaja piramide iz doba 5. dinastije. Proveo sam est sati u Unasovoj piramidi u Sakari, koja se izvana doima ruevnom, ali ija je unutranjost zapanjujue dobro ouvana. Bilo je to neobino iskustvo - satima sam sjedio pod stropom s izrezbarenim zvijezdama, okruen tajan stvenim "Zazivima". Evo Zaziva 144: O, Ozirisu, kralju, uzmi oko Horusovo, iz kojeg je on iscijedio vodu... Zaziv 68 govori:

O, Ozirisu, kralju, uzmi vodu koja je u Horusovu oku... No, Zazivi 62 i 62A zaista potiu na razmiljanje: O, Ozirisu, kralju, uzmi vodu koja je u Horusovu oku, ne isputaj je. O, Ozirisu, kralju, uzmi oko Horusovo u kojemu je Thoth vidio vodu... Egipatski se tekstovi moda odnose na prozirne globuse ispunjene vodom, koji su imali svojstvo poveavanja. Zato bi inae bog Thoth vidio pomou vode u oku? Ne moramo odmah pretpostaviti da su Egipani tako rano svla dali vjetinu izrade staklenih globusa - iako je i to mogue - budui da su ih mogli izraditi od kristala. Postoje uvjerljivi arheoloki dokazi da su u doba I. dinastije Egipani poznavali vjetinu izraivanja finih posuda od kristala. Te sam jasne dokaze i sam vidio 1998. prilikom posjeta Egipatskome muzeju u Kairu (nekadanjem Kairskome muzeju). U sobi 43, u vitrini 13 nalazi se predmet oznaen brojem 37 - mala aa od kvarca, prekrasne izrade, otkrivena u grobnici Hemake u Sakari. Visoka je otprilike 5 cm, baza joj je uska, a aa se ljevkasto iri. Unutranjost joj je savreno izdubljena i glatka. Ne bismo eljeli pretpostaviti da su takvi izvanredni predmeti bili uobiajeni, no neosporna je injenica da taj predmet, koji datira s poetka dinastikog razdoblja Egipta - otprilike 3000 god. pr. Kr. - upuuje na iznimno raz vijenu vjetinu bruenja i poliranja kristala, kao i na sposobnost uspjenog bruenja komada kristala i jednako dobrog poliranja unutranjosti. Danas bi bilo teko pronai majstora ija bi se vjetina bruenja kristala mogla mjeriti s tehnikim umijeem tvorca Hemakine ae. Stoga nema nikakve dvojbe da su Egipani, da su to eljeli, mogli proizvesti kristalne globuse. Vidio sam mnoge egipatske konveksne kristalne lee iz razdoblja Starog i Srednjeg kraljevstva, no o njima emo opirnije govoriti dalje u knjizi. U meuvremenu, vratimo se grkim i latinskim izvorima. Pogreno je misliti da se u grkoj knjievnosti ne spominju naoale. Naprotiv! One se oito spominju u epigramu koji nalazimo u opsenoj zbirci drevnoga grkog pjesnitva, openito poznatoj kao Grka antologija, koja sadri djela mnogih pjesnika iz razdoblja izmeu 7. i 3. st. pr. Kr. U izdanju Loeb Classical Library obuhvaa ak pet svezaka. U Knjizi VI nalazi se nekoliko epigrama gramatiara Fanija, koji je ivio u 3. st. pr. Kr. (toga Fanija ne smijemo brkati s Fanijem iz Eresosa na Lezbu, koji je bratiem Teofrasta, Aristotelova uenika iz 4. st. pr. Kr., ili s Fanijem koji je u 1. st. po Kr. pisao o medicini). Ti su epigrami pomalo aljivi. U jednome, posveenom starom uitelju Kalonu, Fanije spominje "tanki tap koji mu

je uvijek bio nadohvat ruke, kako bi njime udarao djeake po glavi", kao i njegovu "izlizanu papuu". No, epigram koji nas zanima odnosi se na pisara znanog Askond, koji je ostavio dotadanji zanat kako bi se posvetio mnogo unosnijoj poreznikoj slubi. Slijedi Patonov prijevod epigrama: Kada je Askond odluio zagristi u slatki porezniki kruh [skupljanje poreza bio je iznimno unosan posao], ostavio je Muzama [u hramu Muza, kojima je ovaj toboe prinio rtvu] uzroke svoga [dotadanjeg] siromatva: noi za pero, spuvu kojom je brisao svoja knidijska pera, ravnalo za oznaavanje rubova, uteg za papir kojim je oznaavao mjesto (?), rog s tintom, estar za crtanje krugova [za geometriju], kamen [kiserin - lagani porozni komadi lave] za omekavanje [povrine papira koja je time postajala pogodnijom za pisanje], i svoje plave naoale (?) koje daju slatku svjetlost. Uoili smo da je Paton upotrijebio rije "naoale", ali je iza nje stavio upitnik, iznenaen njezinim pojavljivanjem i nesiguran u pravo znaenje grke rijei. Koja je to grka rije mogla navesti Patona da je prevede kao '"naoale"? I zato su te "naoale" plave? Zapravo, rije kallainan trebalo bi umjesto kao "plavo" prevesti kao "zeleno", jer redigirano izdanje Liddellova i Scottova Leksikona iz 1996. mijenja znaenje rijei koja se u epi gramu pojavljuje u obliku kallainopoioi. U starijim izdanjima Leksikona prevodila se kao "koje daju plavu boju", no sada je prevedena kao "koje daju zelenu boju". Naime, radi se o varijanti rijei kalainos ili kallainos, koja znai "prelaziti iz plave u zelenu" i "plavozelena", a Plinije ju je primijenio za tirkiz (37, 151). Stoga Patonov prijevod - "plavo" - nije posve toan. Trebalo bi zapravo stajati "zeleno" ili "plavozeleno". Grke rijei koje Paton prevodi kao "i njegove plave naoale (?) koje iaju slatku svjetlost" izvorno glase kai tan hadyphae plinthida kallainan. Rije plinthida Paton prevodi kao "naoale". Oblik je to rijei plinthis, pri emu je osnovna rije plinthos, to znai "cigla". No, rijei plinthis pridodaju se brojna druga znaenja, koja poivaju na temeljnoj koncepciji kvadrata ili pravokutne cigle, poput "kvadrat", "pravokutnik", "pravokutna kutija" ili ak "prednji okvir torzionog motora". Plintheion je, pak, bio "prozorski okvir". Paton je smatrao da se rije plinthida odnosi na zelenkaste kvadrate, pravokutnike ili na uokviren predmet kroz koji se moglo gledati. U Liddellovu i Scottovu Leksikonu nagaa se da rije koja se pojavljuje u tom epi gramu moda znai "uteg za papir (?)" (znaenje 4 pod plinthis). No, budui da je uteg za papir ve spomenut, Paton je odbacio tu mogunost.

Da je posrijedi bila jedina napomena o zelenkastim leama u itavoj grkoj knjievnosti, mogli bismo je odbaciti kao pogrean prijevod, pogreno tumaenje ili tome slino. Meutim, mnogi se zapisi odnose na blagotvorno djelovanje zelenoga stakla na ljudske oi, kao i na korektivne lee zelenkaste boje. U svakom sluaju, prouio sam brojne rimske lee od zelenoga stakla. Stoga mogu zakljuiti da je Fanijev zapis vjerojatno tono preveden, iako je nazivlje pomalo nejasno. Latinska rije kojom se oznaavao materijal od kojeg su bile izraene zelenkaste lee jest smaragdus, a potjee od grke rijei smaragdos. Openito govorei, ta rije znai "smaragd", iako u irem smislu oznaava i druge zelene minerale, pa ak i zeleno staklo. Rije izvorno potjee od egipatske shma ("smaragd" koji potjee od rijei za "jug", budui da je smaragd bio "kamen juga") - rages ("raznobojni kamen"). Rije rages vjerojatno se nije odnosila samo na raznobojno, nego, openito, na obojano kamenje. Grka rije smaragdos potjee, dakle, od egipatske shmarages ("raznobojni (ili obojani) kamen juga"). Dakle, podrijetlo rijei "smaragd" nije dvojbeno. Ta je teorija jo prihvatljivija zbog injenice da je egipatska rije rages oito jedini primjer staroegipatske rijei koja sadri iznimno rijedak suglasnik "g" iza sloga ra, to u itavoj zbrci i sloenosti egipatskog jezika predstavlja zaista jedinstvenu iznimku. Ta neobina injenica moda upuuje na strano podrijetlo egipatske rijei! Rije smaragdos prvi se put u grkom jeziku spominje u Herodotovu djelu Povijest (5. st. pr. Kr.), u kojemu se pojavljuje dva puta (II, 44 i III, 41). To ima smisla jer je Herodot neko vrijeme ivio u Egiptu i nairoko pisao o toj zemlji. Stoga je vrlo vjerojatno da je upravo on uveo taj izraz u grki jezik. Paul Jablonski, uenjak koji je ivio u prvoj polovici 19. stoljea, vjero vao je da grka rije za "kvarc" i "staklo" - hyalos - potjee iz egipatskog jezika, te da je i nju u grki uveo Herodot (III, 24). Ako je to tono, grki nazivi za tri materijala koja su se rabila u optici, bilo za poveavanje ili paljenje - staklo, kristal i "smaragd" - potjeu iz starije i profinjenije egipat ske kulture, koja je barem 3300 godina prije Krista poznavala vjetinu izrade lea. Plinije (1. st. po Kr.) navodi mnogo zanimljivih pojedinosti o svojstvima smaragda. On biljei: Tree mjesto meu dragim kamenjem pripada smaragdu, i to iz neko liko razloga. Kao prvo, nijedna boja nije oku ugodnija od njegove. Iako sa zadovoljstvom promatramo mlade biljke i lie, smaragde promatramo s jo veim zadovoljstvom, jer u usporedbi s njima,

nita nije tako zeleno. Dapae, za razliku od ostalog dragog kamenja, moemo ih dugo promatrati i ne umoriti oi. Doista, ak ako umo rimo oi promatrajui neki drugi predmet, vraajui pogled na sma ragd one ozdravljaju; draguljari dre da su smaragdi za to najpogod niji: zelena boja kamena tako blagotvorno djeluje na njihove umorne oi. Osim toga svojstva, smaragdi se doimaju veima kada ih se promatra iz daljine, jer se njihova boja odraava u zraku koji ih okruuje [doslovno: "jer je obojan zrak koji se o njih odbija"; odraz je to stare teorije o zraku koji je ukljuen u optike pojave]. Oni su uvijek isti, na suncu, u sjeni ili pri svjetlosti svjetiljke, njeno sjajei i doputajui pogledu da prodre duboko u njihovu unutranjost, zahvaljujui lakoi kojom svjetlost kroz njih prolazi. Svojstvo je to koje takoer posjeduje voda. Smaragdi su openito konkavnog oblika, pa usmjeravaju pogled. Moj prijatelj Buddy Rogers u svojoj zbirci posjeduje nekoliko sma ragda, te sam imao priliku gledati kroz njih. Vjerujem da nema mnogo ljudi koji su imali tu mogunost. Buddy posjeduje plankonveksni 52-karatni sma ragd. Da se radi o kvarcu ili da je smaragd proziran, bila bi to lea s velikim poveanjem. Naalost, taj smaragd nije proziran, ali svakako proputa svjet lost. Drao sam ga u blizini oka i gledao kroza nj prema izvoru svjetlosti. Teko je opisati to izvanredno iskustvo. Boja kamena je upravo neopisivo lijepa i toliko umirujua da se s njome ne moe usporediti nijedna druga boja. Doista, kako Plinije kae, "nijedna boja nije oku ugodnija od boje sma ragda." Bilo je to poput kupanja u optikoj kupci koja proima itav prostor. Buddy takoer posjeduje 24.32-karatni smaragd s izbruenim fasetama. Taj je smaragd proziran. Kada ga se postavi iznad teksta, moe posluiti kao povealo. Smaragdi svakako mogu biti izvrsne lee. Prije nego li ponem pripovijedati o svome susretu s profesorom Eichholzom, prevoditeljem gore navedenog Plinijeva odlomka, i o vanim izmjenama koje je poslije naih razgovora elio uiniti na svome prijevodu, citirat u njegovu biljeku (1971.) koja se odnosi na posljednju reenicu iz Plinijeva odlomka. eli li Plinije rei da se konkavni kamen mogao upotrijebiti kao lea? To je malo vjerojatno, jer zeleni dragulj ne bi mogao posluiti takvoj svrsi. Dapae, iako su u starini bila poznata zrcala za poveavanje, nema uvjerljiva dokaza da su bile poznate i lee za poveavanje, iako

su takve lee kratkog arita moda rabili graveri. Plinije vjerojatno teoretizira o djelotvornosti smaragda na ljudske oi. Krajem sedamdesetih upoznao sam umirovljenog Eichholza, koji je nekada predavao na Klasinom odjelu Sveuilita u Bristolu (Engleska). Pronaao sam ga u starakom domu u Cliftonu (Bristol), gdje je ivio priko van za invalidska kolica. Doekao me s oduevljenjem, posebice zato to sam elio razgovarati o njegovoj najveoj strasti, Pliniju. U patetino skrom nim uvjetima u kojima ive stanovnici starakih domova, Eichholzova je soba mogla smjestiti samo nekoliko knjiga. Usamljenom je ovjeku drutvo pravilo nekoliko svezaka Loebove knjinice, i ao mi je to ga nisam mogao ee posjeivati. Naime, vidjeli smo se samo dva puta. Eichholz je tada bio vodei ivi strunjak za Plinija, no bilo je oito kako ga dugo nitko nije pitao o toj temi, a vrlo je rijetko imao posjetitelje. Mislim da ga je povremeno posjeivala njegova roakinja, i tako nije bio posve sam na svijetu. Za razliku od nekih uobraenih znanstvenika koji ne ele da se sumnja u njihovu strunost, Eichholz je bio posve otvorena uma. Bio je oduevljen kada sam mu priopio da sam pronaao nekoliko drevnih lea, i izrazio je aljenje to o njihovu postojanju nije znao nita dok je prevodio Plinija, jer u tom sluaju ne bi mijenjao znaenje mnogih optikih izraza, a posve si gurno dodao bi i drukije biljeke. Rekao je kako se od Loebovih prevoditelja uvijek zahtijevalo da prijevodi budu "to pitkiji" i ne ba doslovni, te da je godinama osjeao grinju savjesti jer nije uinio ono to je smatrao ispravnim u prijevodima Plinijevih odlomaka o optici. Pronali smo rele vantne Plinijeve tekstove i zajedno ih prouili. Sa sobom sam donio biljeke, pa je posao bio brzo zavren. Pomno ih je prouio, rije po rije, i iznio nove prijevode odabranih odlomaka, izrazivi elju da ih jednoga dana objavim pod njegovim imenom, kako bi ljudi znali da je ispravio nepravdu koju je nanio Plinijevu djelu. Te sam prijevode zapisao, te e se oni pojavljivati dalje u ovoj knjizi. Mnogi od njih uvrteni su u Dodatak III, zajedno s pri jevodima Lessingovih rasprava o optici. Bio sam duboko dirnut Eichholzovom skromnou i arom koji su tako rijetki u njegovoj profesiji. elio bih da je jo iv, kako bih mu mogao dati primjerak ove knjige - on bi bio njezin najradoznaliji itatelj. Koristim ovu prigodu kako bih mu zahvalio na trudu i divljenja vrijednoj otvorenosti uma prema novim saznanjima. Naalost, iz nimni ljudi poput njega rijetko se uzdiu visoko u akademskim krugovima, jer su u biti skromni i vie ih zanima sam znanstveni rad i pouavanje nego osobni probitak.

Izostavio sam odlomak koji sadri reenicu o smaragdima koji su konkavni i koji skupljaju zrake svjetlosti. Eichholz ju je ponovno prouio i iznio novi prijevod: Isto kamenje [smaragdi] openito je konkavno [tj. konkavnog oblika], stoga skuplja (ili usmjerava) pogled. Reenica upuuje na to da kamen ne samo "koncentrira" pogled, nego ga i "skuplja" ili "usmjerava" u smislu fokusiranja zraka svjetlosti. To je kljuan podatak koji se ne iznosi u Eichholzovoj objavljenoj verziji. Pitanje drevnih konkavnih lea godinama me muilo. Mnogi uenjaci, osobito njemaki, koji su se bavili drevnim leama, ustrajali su u tvrdnji kako ni unato prihvaanju da je mogue postojanje konveksnih lea, nema nikakvih dokaza koji bi potvrdili postojanje konkavnih lea. Stoga Plinijevo svjedoanstvo oito nitko nije shvatio ozbiljno. Tek sam 1997. konano saznao kako je otkriven poprilian broj drevnih konkavnih lea, te sam ih uspio pronai u mnogim muzejima. Vidi sliku 5 i fotografiju 45. Veina ih je iskopana na lokalitetima u Efezu u Turskoj. Vjerojatno ih ima oko etrdeset. Jo uvijek tragam za nekim manje poznatim i neobjavljenim primjercima, poput lee otkrivene kod Braurona u blizini Atene. Sve su izraene od kvarca i posve su prozirne. Zapravo, vjetina bruenja konkavnih lea bila je poznata jo u minojsko doba, oko 1500. god. pr. Kr., budui da je kristalno oko ritona s glavom bika "konveksno-konkavna" lea, to znai da joj je gornja povrina konvek sna, a donja konkavna. Budui da su konkavne lee na sredini tanje, lake se lome. Moda je to razlog da, koliko je meni poznato, nije pronaena ni jedna neoteena stak lena lea, a svi sauvani primjerci izraeni su od mnogo vreg kvarca. Konkavne lee ispravljaju miopiju (kratkovidnost), a konveksne prezbiopiju (dalekovidnost) koja se kod ljudi javlja oko 45. godine. Dalekovidnost nastaje uslijed stvrdnjavanja lee oka. Ljudi dobra vida s vremenom postaju svjesni kako vie ne mogu itati bez naoala, jer je sve to se nalazi u blizini njihovih oiju nejasno. Taj je defekt u drevno doba zacijelo bio fatalan upravo u trenutku kada bi draguljari i ostali obrtnici dosezali vrhunac svoje vjetine, njihove bi oi oslabjele i oni vie ne bi mogli gravirati niti itati. To objanjava golem broj drevnih konveksnih lea. No, kao to je svakome poznato, neki se ljudi raaju kratkovidni, ili takvima postaju u djetinjstvu. Bez konkavnih lea u naoalama, oni se ak ne mogu niti kretati, te ne prepoznaju lica u daljini. Iz jednog zapisa o rimskom

SLIKA 5. Crte etiriju konkavnih kristalnih lea, koje je u Efezu iskopao Anton Bamner. Vidi njegov lanak "Die Entwicklung des Offerkultes am Altar der Arthemis von Ephesus" ("Tijek rtvenog obreda u Artemidinu svetitu u Efezu"), u Istanbuler Mitteilungen, Njemakog arheolokog instituta u Istambulu, sv. 23/24, 1973.1191 A., str. 53.-62.; ovi crtei nalaze se na str. 60. 0 leama Bramner kae (pri jevod s njemakog): "Sve lee imaju oblik univalvularnog hiperboloida... Njihove su gornje povrine konkavne, a baze su im pomalo konveksne... Jedna kristalna lea je zamagljena, dok su ostale posve prozirne... Optika su im svojstva dobra... Radi se o divergentnim leama. Moda su ih rabili kratkovidni draguljari kao pomagala pri radu. Oi tih obrtnika sigurno bi brzo oslabjele zbog iznimno preciznog rezbarenja kamena, bjelokosti itd. Razlike u jakosti kristalnih lea pokazuju da su bile namije njene obrtnicima toga doba. Perforirane lee pronaene u hramu zasigurno su bile probuene iz optikih razloga."

caru Neronu (15. - 68. god. po Kr.) jasno je da je bio kratkovidan. Plinije biljei (XI, 54) sljedee bizarne podatke o oima careva: Neki ljudi vide na daljinu, no drugi mogu vidjeti samo stvari koje im se priblie [dakle, kratkovidni su]. Kod mnogih vid ovisi o jako sti sunca, te ne mogu jasno vidjeti za oblanog vremena ili nakon sutona; drugi slabo vide danju, ali im je vid iznimno dobar nou... Sivoplave oi vide bolje u mraku... Govori se da je od svih ljudi samo car Tiberije bio sposoban svoje oi prilagoditi tami i vidjeti nou jed nako dobro kao na svjetlosti dana, iako bi mu nakon nekog vremena ponovno sve postalo mrano. Pokojni i neprealjeni August [Cezar] imao je sive oi poput konjskih, a bjeloonice su mu bile vee nego u ostalih ljudi, te ga je znao obuzeti bijes ako bi ga pojedinci predugo gledali u oi; Klaudijeve su oi esto bile krvave i mesnatih krajeva; car Gaj imao je izbuljene oi; Neronov je vid bio slab, te je morao prilagoavati oi kako bi mogao vidjeti predmete u svojoj blizini. Neron je, dakle, bio kratkovidan, a ta je injenica, kako emo ubrzo vidjeti, bila presudna. Da je Neron bio dalekovidan, ne bi mogao fokusirati "pred mete u svojoj blizini". A da je elio ispraviti svoj vid, trebale bi mu konkavne, a ne konveksne lee. To nas vodi natrag do odlomka o sma ragdima i podsjea na glasovitu kontroverziju o dotinom caru. Nastavljamo citirati Plinijev odlomak o smaragdima (XXXVII, 64): Zbog tih svojstava [sposobnosti skupljanja zraka], svi se ljudi slau, smaragdi se moraju uvati u svom prirodnom stanju i ne smije ih se rezbariti. U svakom sluaju, skitski i egipatski smaragdi toliko su vrsti da se uspjeno odupiru udarcima. [To su jedini pravi sma ragdi. Kao to Eichholz iznosi u svojoj biljeki: "Rijetko je koji dragi kamen vri od smaragda."] Smaragdi ploasta oblika odraavaju predmete poput zrcala. Car Neron obiavao je promatrati borbe gla dijatora u takvom smaragdu. Posljednja se reenica u latinskim tekstovima pojavljuje u dvije verzije. Prema jednoj, Neron gleda u smaragdu, a prema drugoj on gleda smaragd. Oito smisao reenica nije isti, te o nama ovisi koju emo verziju prihvatiti. richholz je podastro sljedeu biljeku: Izraz u smaragdu uz [rukopisna predaja] B. Iz konteksta se da zakljuiti da je Plinije mislio na reflektirajui kamen. Neron je vjero-

jatno samo gledao u kamen kako bi odmorio oi od bljetavila arene. Izraz smaragd [u drugoj rukopisnoj predaji] upuuje na to da je Neron rabio zeleni kamen kao pomagalo za vid. Tijekom naih razgovora Eichholz mi je priznao kako je koncepciju reflek sije uveo zbog pojanjavanja teksta. Evo njegova novog prijevoda: Meutim [vero; ne "doista", to bi glasilo vere], kamenje ije je tijelo isprueno, kada (lei) na leima [supini], jednako kao i zrcala, odraava slike stvari. Car Neron obiavao je u smaragdu promatrati borbe gladijatora. Ovo se tumaenje bitno razlikuje od starog Eichholzova prijevoda. Smaragd, dakle, nije sluio poput zrcala. Neron nije morao okretati lea gladijatorima (zato bi, uostalom, jedan car i uinio) kako bi njihove borbe mogao promat rati kao odraze u malom kamenu. On je gladijatore promatrao kroz kamen. Nema mjesta ni teoriji o "sunanim naoalama", prema kojoj je car odma rao oi u zelenoj boji kamena. Ve nam je iz drugih izvora poznato da je Neron bio kratkovidan, te bez konkavne lee uope ne bi mogao promatrati borbe gladijatora; vidio bi samo njihove nejasne obrise. Upravo smo saznali da su smaragdi bili brueni kao konkavne lee. Dapae, postoji oko etrdeset drevnih konkavnih lea od prozirnog kamena, koje potjeu iz vremena prije Neronove vladavine, pa sa sigurnou moemo tvrditi kako su takve lee postojale i u njegovo doba. Slobodni smo, dakle, zakljuiti kako je Neron rabio proziran zeleni kamen - ili moda neko prozirno zeleno staklo konkavno izbruen kako bi ispravljao njegovu kratkovidnost i omoguavao mu da doista vidi gladijatore, a ne da o njihovim pothvatima nagaa samo prema zvukovima iz arene. Kao rimski car, i to vrlo zahtjevan, posve je si gurno mogao narediti da ga se opskrbi jednostavnim optikim pomagalom zapravo, teko je zamisliti da to nije uinio. O Neronovu smaragdu poelo se u javnosti raspravljati 1896. godine, kada je Henryk Sienkiewicz objavio svoj glasoviti roman Quo Vadis: Pripo vijest o Neronovu dobu. Iako se u izvornom poljskom izdanju pojavio 1896., senzacija je ubrzo dosegnula svjetske razmjere, te je iste godine bio objav ljen na engleskom jeziku, u nakladi Jeremiaha Curtina iz Londona. Taj glaso viti povijesni roman donio je 1905. godine Sienkiewiczu (1846. - 1916.) Nobelovu nagradu za knjievnost. Izmeu 1896. i 1905. roman se samo u Americi pojavio, ni manje ni vie nego u 27 izdanja. Masovna histerija, oboavanje i divljenje spram autora i njegova djela dosegnuli su takve raz mjere da se ubrzo poelo govoriti o fenomenu popularno nazvanom epidemia

SLIKA 6. Rimski car Neron (54. - 68. god. po. Kr.), gravura biste iz doba njegove vladavine. Bio je poznat po svome vratu, jakom kao u bika. Plinije iznosi podatke o njegovim oima, iz kojih se da zakljuiti da je bio kratkovidan. Zeleni konkavni lornjon ispravljao je njegovu kratkovidnost, a nosio ga je u javnosti kada je promat rao borbe gladijatora u rimskom Koloseumu. Sienkiewicziana ("Sienkiewiczeva epidemija"). Njegov je roman preveden na sve vee svjetske jezike i doivio je bezbrojna izdanja prodana u tko zna koliko milijuna primjeraka. Bio je itan i jo uvijek iznimno popularan pede setih godina prolog stoljea, kada je prema njegovu djelu snimljen film u hollywoodskoj produkciji, s Peterom Ustinovim u ulozi Nerona. Sienkiewicz je bio izvanredan znanstvenik i iznimno dobar poznavatelj rimskih starina, a njegov roman iznosi tone podatke o Neronovu dobu, pri emu se sam Neron s vremena na vrijeme pojavljuje kao sporedan lik. Sienk iewicz je oito dobro prouio Plinijeve i Suetonijeve zapise i njihove opise Neronovih oiju, a posebno Plinijev opis carevih smaragda. Evo jednog odlomka iz njegova romana:

No u taj as javi se Akte, koja je leala s druge strane Ligiji: "Cezar vas gleda." Vinicija uhvati jaka srdba... Cezar se prignuo nad stol i zamirivi jednim okom drao je pred drugim okrugao smaragd, kojim se neprestano posluivao i gledao ih. Njegov pogled sastane se naas s Ligijinim oima, a djevojci se srce stegne od prestravljenosti u grudima. Kad je jo djetetom boravila na seoskom imanju Aulovu na Siciliji, priala bi joj stara Misirka, robinja, o zmajevima, koji prebivaju u peinama u planini, i sad joj se uini da je iznenada pogledalo oko takvoga zmaja... Car zaas ostavi smaragd i prestade je gledati. Tada zagleda Ligija njegove ispale, modre oi, koje su treptale od jarkoga staklena svjetla, bez misli, nalik mrtvakim oima. Nakon to je taj popularni roman privukao pozornost na Neronov sma ragd, znanstvenici koji su prouavali postojanje optikog znanja u starini osjetili su potrebu pozabaviti se carevim kamenom, ne bi li se tako prikazali kultiviranima i naitanima i u koraku s vremenom. Bilo je to sve to je javnost znala o drevnoj optici i jedino pitanje koje je postavljala. A neki od tih znanstvenika zaista su pisali gluposti! Ovdje nema mjesta navoenju svih rasprava o tom pitanju - bilo ih je veoma mnogo. Meutim, pouzdani podaci o Neronovu smaragdu objavljeni su devet godina prije Sienkiewiczeva romana, u djelu koje se bavi tehnikom, njemakog pisca Jakoba Stillinga. Zaista je teta to je to djelo gotovo nepoznato, posebice piscima engleskoga govornog podruja. Djelo je na engleskom objavljeno pod naslovom Inqui ries into the Origin of Short-Sightedness (Pitanja o podrijetlu kratkovid nosti), a pisac je bio strunjak, profesor oftalmologije i mjerodavan klasini uenjak i povjesniar znanosti. Preveo sam neke bitne zakljuke koje je iznio Stilling, smatrajui kako oni dobro zaokruuju tu tematiku: Deseto poglavlje O povijesti konkavnih naoala Mnogo se raspravljalo o tome jesu li Rimljani rabili konkavno izbruene smaragde za ispravljanje kratkovidnosti, a na to se pitanje najee odgovaralo nijeno. Vjerujem, meutim, da se moe doka zati kako taj odgovor nije toan. Plinije o smaragdima kae sljedee: Iidem plerumque concavi ut visum solligant. Drim kako se na taj izraz do sada nije obraalo dovoljno pozornosti, jer filolozi uope nisu upoznati s drevnom

medicinom. Prema tekstovima kasnijih pisaca moemo pretpostaviti da je Plinije izrazio miljenje suprotno onom koje je poslije prihva tio Galen [glasoviti lijenik koji je djelovao u 2. st. po Kr., stotinu godina poslije Plinija], a prije njega peripatetici [Aristotelovi sljed benici]. Kasniji pisci u pravilu su rijei visium colligere tumaili kao spiritus colligere. Rijei [visium colligere, op. prev.] nedvojbeno se mogu protumaiti kao "proirivati vidno polje". Tako [Hieronymus] Mercurialis [koji je krajem 16. i poetkom 17. stoljea napisao mnogo knjiga o medicini] objanjava djelovanje konkavnih naoala rijeima quare perspicilla [naoale] faciunt pro istis, ut cingregentur illi spiritus seu radii pauci et subtiles, ita ut congregati et uniti longius ferantur. - nalazim da ovaj odlomak nije ispravno protumaen. [Gothold Ephraim] Lessing [1769.] tumai ga kao radios colligere, znai ne u Mercurialisovu, nego u modernom optikom smislu, elei dokazati kako je Neron bio dalekovidan, te da je smaragd kroz koji je promatrao borbe gladijatora bio konveksni lornjon. Rttger ne ponavlja tu pogreku, iako se previe bavi Plinijevom opaskom... On je, stoga, zakljuio kako se izraz visium colligere moe protumaiti kao "odmarati pogled", te da je Neronov smaragd zapravo bio malo zrcalo, to nema nikakvog smisla. Horner [1887., vicarski oftal molog koji je vjerovao da su u starini postojale konveksne lee, iako je dvojio o postojanju konkavnih] dri kako je rije o zatitnom staklu. Nijedan od spomenutih pisaca nije bio upoznat s medicinskim znaenjem izraza visium colligere. Rimljani su znali da se kratkovidnost moe ispraviti konkavno izbruenim prozirnim kamenjem. U suprotnom Plinijev odlomak ne bi imao nikakvog smisla [naime, da su smaragdi ostavljani u pri rodnom stanju]. Bilo je zabranjeno rezbariti smaragde, jer su sluili kao pomagala za vid, zbog ega su se samo brusili. Taj odlomak upuuje na iroku uporabu smaragda kao konkavnih lornjona. Da su sluili samo za zatitu od jake svjetlosti ili za odmaranje oiju, ne bi imalo smisla brusiti ih i zabranjivati njihovo rezbarenje... Pitanje je li Neron bio kratkovidan, te je li njegov smaragd bio konkavni lor njon ini mi se... nebitnim [u odnosu na pitanje jesu li drevni narodi posjedovali znanje o lomu svjetlosti itd.], a rasprave koje je to pitanje potaknulo pokazuju nerazumijevanje pravog znaenja izraza visium colligere. Na to se pitanje moe odgovoriti potvrdno. Prema Suetoniju [Neronov ivot, 51], Neron je bio oculis caesiis et hebetioribus ["njegove su oi bile sive i tupe"], a iz toga ne moemo ba nita zakljuiti... [No, iz Plinijevih izvjea znamo da su] Neronove oi

bile slabe, osim kada je promatrao predmete mirkajui i iz blizine... Doista, moemo rei kako je konkavno bruen smaragd bio najstariji oblik konkavnih naoala. Drevna grka konkavna lea od kvarca iskopana u Efezu moe se vidjeti na 'fotografiji 45. Ona predmete smanjuje 75%. Godine 1899. njemaki oftalmolog Vincenz Fukala objavio je rad Drevna znanost o lomu svjetlosti (Die Refraktionsiehre im Althertum), u kojem je zakljuio: Plinijevo izvjee o Neronovu konkavnom smaragdu svima je dobro znano, te dokazuje da su takva stakla bila poznata u drevno doba... postoji dovoljno dokaza na temelju kojih se moe zakljuiti da su davno prije Krista drevni narodi poznavali konveksne i konkavne lee, moda ek i privrene za okvire, koje su se rabile za poveavanje preciznih radova ili za poboljavanje vida. Fukala ak navodi i dva odlomka iz Plautova djela (240. god. pr. Kr.), koje smo ve spomenuli, ali ne i onaj "tajanstveni" odlomak, za koji se vjeruje da se odnosi na naoale. Prvi je odlomak iz djela Cistellaria (Pria o koveiu, 1,1), gdje djevojka Silenija spominje rije conspicillum, za koju Fukala dri da se odnosi na naoale ili poput lee oblikovan predmet kroz koji se moglo gledati. Drugi je odlomak iz izgubljenog Plautova djela Medicus (Lijenik); iako su sauvane samo tri reenice toga djela, u jednoj se od njih spominje conspicillum, a toj rijei Fukala daje znaenje optike lee. Godine 1901. Pierre Pansier je analizirao Fukalina stajalita i nije se sloio s njegovim tumaenjem spomenutih Plautovih odlomaka. Odlomak iz Cistellariae moe se prevesti kao: "Kada sam se vratila u kuu, pratio me pogledom kroz svoj conspicillum, sve dok nisam stigla do vrata." Odlomak iz Medicusa moe se prevesti kao : "Promatrao sam kroz svoj conspicillum, bdio sam." Pansier dri kako se prvi navod moe protumaiti kao "on me pratio iz daljine", a drugi kao "promatrao sam iz daljine". To, meutim, nije uvjerljivo, te se doima kao oajan pokuaj kojim se nastoji izbjei priznanje injenice da Plaut zapravo govori o optikom pomagalu. S druge strane, neki vjeruju da je conspicillum vrsta promatranice ili vidikovca - tumaenje jednako neuvjerljivo, jer zato bi netko promatrao djevojku s takvog mjesta? Zato ne s balkona ili prozora? Godine 1900. Jakob Stilling objavio je u oftalmolokom asopisu jo jednu studiju o Neronovu smaragdu pod naslovom "Nero's Augenglas"

("Neronov monokl"), u kojoj je jo opirnije analizirao klasine dokaze i moderna stajalita. Sloio se s Fukalom da Neronov smaragd nikako nije mogao biti reflektirajue zrcalo, te da je pretpostavka prema kojoj je Neron okretao lea gladijatorima kako bi ih mogao promatrati u takvom zrcalu, upravo smijena! On zakljuuje: Pitanje o tome je li Neron rabio konkavno staklo zapravo je nebitno, unato njegovu filolokom znaenju. Glavno je pitanje sljedee: Jesu li Rimljani znali za miopiju i svojstva konkavnog stakla? Odgovor na prvi dio pitanja je potvrdan i o tome nema nikakve dvojbe. Nadalje, iz Plinijeva opisa i medicinskog znaenja izraza visium colligere, moemo rei kako je najblae reeno vrlo vjerojatno da su Rimljani bili obavijeteni o svojstvima konkavnog stakla. Neki autori koji su se bavili drevnom optikom pitali su se zato se lee, ako su doista postojale u starini, ne spominju u Euklidovoj Optici (oko 300. god. pr. Kr.). Za to je mogue ponuditi nekoliko objanjenja. Kao prvo, Optika je nepotpuna, a ono to iz nje doznajemo ogranieno je na usko znanstveno podruje. Euklid je napisao djelo O zrcalima, koje je izgubljeno meutim, smatra se kako on zapravo nije autor toga djela). ini se da je Euklid napisao o optici mnogo vie nego to je nama poznato. Optika, koja nam je dostupna, veoma je neobino djelo i bavi se pitanjima perspektive i ednostavnih optikih varki, a pritom se ne raspravlja o optici kao o cjelini. Kao to se moglo i oekivati od toga glasovita geometra, djelo obiljeava geometrija i zapanjujue mnotvo dijagrama, a bavi se pitanjima poput "kako znati koliko je uzdignue kada sunce sije", ili "ako stoac, ija je baza krug a vrh mu se nalazi pod pravim kutom u odnosu na bazu, promatramo jednim okom, vidjet emo manje od polovice stoca." To su prilino ezoterina pitanja, a Euklid ih nimalo ne olakava onima koji ne znaju geometriju. No, pred kraj djela pojavljuju se neke zanimljive opaske poput ove: "Predmeti koji se poveavaju doimat e se bliima oku". Ispod Euklidova uobiajenog geometrijskoga dijagrama stoji sljedei komentar: No, stvari za koje se misli da su vee izgleda kao da se poveavaju, a stvari blie oku izgledaju vee. Predmeti koji se poveavaju, doimat e se, stoga, bliima oku. to je Euklid elio rei posljednjom reenicom? Teko je zamisliti to se to moglo poveavati dok je stajalo na mjestu, osim ako Euklid nije mislio na poveavanje slike pomou lee. Kao to nam je poznato, takve se poveane

slike doista ine "bliima oku". Vjerujem kako je ovdje rije o usputnoj opasci o poveanim slikama u Euklidovu uobiajenom grubom stilu. Prije nego zavrimo analizu drevnih tekstova koji se bave optikim pomagalima za poveavanje i ispravljanje vida, razmotrimo ukratko jo nekoliko izvjea. Ranokranski otac Klement Aleksandrijski (2. st. po Kr.) u djelu Stromata (Svatice, I. knjiga) govori o "slikama koje se vide kroz vodu i stvarima koje se vide kroz ista i prozirna tijela". Spominje se to unutar teoloke rasprave o Prvoj poslanici Korinanima, 13, 12: "Boanski apostol [Pavao] upuuje nam sljedeu poruku: "Sad vidimo u ogledalu"; poznajui sebe same po odrazu..." [On misli na refrakciju (lom svjetlosti, op. prev.), budui da se refleksija (odbijanje svjetlosti od povrine, op. prev.) ne zbiva kada gledamo kroz staklo.] ini se da je Klement mnogo znao o staklenim i kristalnim leama i globusima ispunjenima vodom koji su sluili kao poveala, te ak predlae nov prijevod glasovita odlomka iz Prve poslanice Korinanima, koji istie drukiji aspekt gledanja kroz staklo; umjesto "gledamo kroz staklo, nejasno" (u Bibliji, Kranska sadanjost, 1994., stoji: "Sad vidimo u ogledalu, nejasno...", op. prev.), ime se naglaava zamagljenost poluprozirnog medija, Klement, ini se, dri da je Pavao mislio na potpuno prozirnu leu koja vie nee biti potrebna poslije susreta licem u lice s Bogom. Moda je Pavao bio dalekovidan, te se sluio lornjonom kojeg se nadao rijeiti kada dospije na nebo! Taj nas biblijski citat vodi do posljednjih pisanih dokaza o postojanju optikih pomagala u drevno doba, koje emo razmotriti. Oni se nalaze u Starom zavjetu i rabinskim tekstovima. idovski su tekstovi prilino nerazumljivi, a budui da ne znam hebrej ski bio bih posve nesposoban ita uiniti da mi u pomo nije pritekao dr. Michael Weitzman sa Sveuilita u Londonu. Bio sam okiran kada sam nekoliko mjeseci poslije, 16. travnja 1998. u Timesu proitao obavijest o njegovoj smrti. Weitzman je u Britaniji slovio za jednog od najveih strunjaka za hebrejski jezik, no umro je od tromboze u 51. godini. Iako posthumno, elio bih mu najiskrenije zahvaliti, i njegovoj obitelji uputiti izraze najdublje suuti. Pronaao sam neobine opaske u nerazumljivu njemakom lanku objavljenom 1859. u Memoarima Carske akademije znanosti u Petrogradu. idovski je autor svoje prezime pisao na tri naina, to mi je zadavalo dodatne potekoe, jer je u kazalu imena naveden pod dva razliita slova. Autor lanka se zvao Daniel Avramovi Chwolson/Chwolsohn/ Khvol'son - odaberite bilo koje od ponuenih prezimena! (Drugi oblik prezi-

mena je germaniziran. Izabrao sam Chwolson zbog jednostavnosti.) lanak nosi naslov (prevedeno) O fragmentima drevne babilonske knjievnosti u arapskom prijevodu. Iznimno uen, Chwolson je bio hebrejski znanstvenik i arabist, poput profesora S. D. Goiteina, kod kojega sam nekada studirao povijest islama. idov Goitein je o islamu znao vie od Arapa i neprestano je isticao nunost pomirbe tih dvaju naroda, koji se, po njegovu miljenju, svaaju poput pakosnih roaka. Evo prvog odlomka iz Chwolsonova lanka koji sam preveo s njemakog: U knjizi Zer-ha-Mor Abrahama Sab'aa, idovskoga pisca koji je ivio u panjolskoj krajem 15. stoljea (usporedi Wolf, Bibl. Hebraea, I, str. 93., broj 127 i III, str. 57., broj 127), nalazimo tri zanimljiva fragmenta te egipatske knjige [o njoj e poslije biti rijei] na koje me ljubazno uputio gospodin doktor Steinschneider i o kojima u ovdje govoriti, jer ih smatram iznimno znaajnima. [Izostavio sam prvi i trei fragment, smatrajui ih irelevantnima.]... I drugi odlomak (fol. 72, 4. stupac) autor smatra znaajnim zbog pojanjavanja rijei [ovdje on navodi hebrejsku rije koja, transliterirana, glasi totafot] (Izlazak, 13, 16) a glasi: [On navodi etiri retka na hebrejskom, uz popratni prijevod.] Openito je prihvaeno miljenje da su naoale izumljene u 13. stoljeu, no iz ovog je [odlomka] razvidno da su bile poznate u mnogo daljoj prolosti. To je bilo najdalje do kuda sam mogao doi sam. Obratio sam se Michaelu Weitzmanu, poslavi mu svoje prijepise hebrejskog teksta koje sam nainio u Nacionalnoj knjinici u Parizu. Tekst nije bilo mogue fotokopirati niti skenirati, jer se knjiga raspadala. Meutim, Weitzman nije mogao proitati moj hebrejski rukopis - moram priznati da su mi sva hebrejska slova slina! U svome pismu Weitzman me izvijestio: Unato mojim najboljim nastojanjima, nisam mogao razumjeti tekst. To i ne udi: slova se vrlo lako brkaju, a toke ili crtice koje su od presudnog znaenja za smisao lako se mogu previdjeti ako niste strunjak za srednjovjekovni hebrejski, posebice uzmemo li u obzir estu uporabu skraenih oblika rijei. U nekim sam se trenutcima znao upitati ne nedostaje li kakva neobina rije.

Kako ljubazno od Weitzmana! No, barem je mogao proitati jednu rije iz Izlaska, izvijestivi: Koliko mogu ustanoviti, komentar se odnosi na predmet ... [ovdje navodi hebrejsku rije] ... (Izlazak, 13, 16) koja se spominje u bib lijskom tekstu. U Bibliji pie kako se taj predmet stavljao "posred ela". idovska ga predaja prepoznaje kao filakterij koji su mukarci nosili na elu prilikom molitve. Meutim, neki su oito smatrali kako ta rije ima znaenje optikog pomagala koje bi se - budui da se [poput cvikera] nosilo izmeu oiju (naime, u engleskoj ver ziji Biblije stoji umjesto "posred ela" "izmeu oiju", odnosno, "between the eyes", op. prev.) - moglo izjednaiti s naoalama. Takvo tumaenje proizlazi iz slinosti hebrejske rijei (koja se moe transliterirati kao totafot) s arapskom rjeju tuataf. Potonja je plu ralni oblik imenice; no, naalost, rije je rijetka u arapskom jeziku; budui da nemam vremena tragati za njom u specijaliziranim arap skim rjenicima, nisam siguran u njeno znaenje, te stoga ne mogu sa sigurnou rei kako se ona povezala s naoalama. Konano, Chwolson i Steinschneider bili su iznimno ueni, i vjero jatno je da su njihova djela dobro utemeljena. No, zaista ne mogu rekonstruirati njihova gledita iz teksta kojim raspolaem. Tri dana poslije uspio sam pronai petrogradski asopis u Britanskoj knjinici, gdje je bio neobino katalogiziran (prije ga nisam uspio pronai, pa sam bio prisiljen otii u Pariz). Pribavio sam presliku hebrejskog teksta koja je bila itljiva, i poslao je Weitzmanu 29. svibnja 1997. Iste godine 24. rujna, zavrivi knjigu i ispravivi gomilu ispita, Weitzman mi je poslao svoju analizu hebrejskog teksta. Napisao mi je sljedee: Tekst koji ste mi poslali bavi se s tri fragmenta srednjovjekovnog hebrejskog djela zvanog Knjiga egipatskog rada (tj. zemljoradnje). Tri fragmenta te knjige navode se u djelu rabina Abrahama Sabe (Abraham Saba'), koji je 1492. s ostalim idovima bio izgnan iz panjolske. (Znak ' oznaava guturalni zvuk koji se naziva ayin.) Drugi se citat bavi hebrejskom rijeju ... [izostavljam je] ... totafot, koja prema Ponovljenom zakonu 6,8, oznaava predmet koji se stav ljao izmeu oiju. Etimologija i znaenje te rijei jo uvijek pred stavljaju zagonetku. Tradicionalno se rije totafot tumaila kao filakterij, koji se nosio visoko na elu, ne doslovno izmeu oiju; mislim da sam to ve

spomenuo. U svakom sluaju, odlomak koji navodi rabin Abraham Saba' sadri naznaku da rije zapravo znai "naoale": Neki dre kako je ta rije egipatska. Nai ete je u Knjizi egipat skog rada, u desetom dijelu gdje se opisuje drevno doba; (naime) naoale koje ljudi stavljaju meu oi kako bi bolje vidjeli ondje se nazivaju tuatafi (u mnoini) i tafaf (u jednini), te takoer totafot; korijen triju rijei je isti. [To je Weitzmanov prijevod hebrejskog teksta.] Jezik kojim se navodno govorilo u Egiptu oito je bio arapski, jer je poseban odnos izmeu jednine i mnoine - tafaf se pretvara u tuataf- tipian za arapski jezik. Nije mi poznato postoji li u arapskom jeziku ta rije. Kako bilo, razlog za citiranje arapske rijei treba traiti u davno ustanovljenoj injenici da su hebrejski i arapski srodni jezici, te da imaju zajedniko podrijetlo, a pri tumaenju neke nejasne hebrejske rijei ponekad pomae slina arapska rije, jer je arapski jezik mnogo bolje dokumentiran. Na temelju toga pisac zakljuuje kako arapska rije tafafltuataf ima znaenje jednako hebrejskoj rijei totafot. Spomenuo bih jo da postoje dva oblika glasa t u hebrejskom i arapskom jeziku; za razliku od obinog t, t zvui hrapavo. To su dva posve razliita glasa, koja su predstavljena dvama razliitim slovima. Rije prevedena kao "naoale" jest... [hebrejsku rije izostav ljam] ... mar'ot, pluralni oblik rijei mar'eh, koja izvorno znai "vid", ali ovdje ima znaenje pomagala za vid. Prijevod "naoale" odgovara tom rasponu znaenja. Iako je rabin Abraham Saba' ivio u 15. stoljeu, ima temelja za pretpostavku da je Knjiga egipatskog rada nastala u 13. stoljeu. [Chwolson] vjerojatno o tome govori na jednoj od stranica koje nedostaju. Nadam se da sam ovime odgovorio na vae upite, i elim vam mnogo uspjeha u daljnjim istraivanjima. Bio sam ushien novim podacima, te sam sljedeeg dana poslao jo jedno pismo sa sljedeim pitanjima: ... uenost rabina Abrahama Saba'e doista me zapanjila, a posebice njegov zakljuak kako je nazivlje egipatsko... Ustanovio sam egi-

patsko podrijetlo tih izraza. Kao prvo, rije mar'eh znai "vid", no, kao to vi kaete, ovdje ima znaenje "pomagala za vid". ini se da je odnosna rije potekla iz egipatske mar ili maar, koja znai "vidjeti". Mar-ti znai "dva oka", u smislu dvostrukog oka. Mauher znai "stvar pomou koje se vidi lice, tj. zrcalo". Ili, u irem smislu, "pomagalo za vid". (Nisam siguran je li Wallis Budge dodao "tj. zrcalo" kao vlastitu pretpostavku.) to se tie rijei totafot, tafaf i tuataf, koje znae "naoale", u egipatskom jeziku nalazimo rije teti, koja znai "vidjeti", i tet, tut i thut, koje znae "slika". [Biljeka: U jednom od sljedeih poglav lja bavit u se rjeju tet, kao moguim nazivom koji je u drevnom Egiptu oznaavao napravu za promatranje iz daljine.] Izraz tut ma znai "skupljati oi", odnosno pomno promatrati, usredotoiti pogled na neto". Ne treba posebno isticati kako lee "skupljaju" (colligere) pogled [Biljeka: vidi gore naveden Plinijev odlomak u kojemu se spominje ta rije.], to je odraz starih koncepcija o svjetlosti. Budui da su u starim lee najee rabili draguljari, zanimljivo je istaknuti kako egipatska rije teftefa znai "obraivati dragulje, rezbariti dragulje, umetati dragulje". Lingvistiki gledano, ini mi se da je rije teftefa srodna rijei tuataf. Bio bih vam zahvalan kada biste me uputili u hebrejski izraz za obradu dragog kamenja, kako bih saznao je li i ta rije srodna navedenima. Naalost, Michael Weitzman nije pronaao vremena za daljnja istraivanja, pa nisam dobio odgovor. Umro je pet mjeseci poslije. Ozbiljnost kojom je pristupio analizi mojih upita upuuje na izvanredan odnos prema zna nosti. No, ta je velikodunost zasigurno ponekad nadilazila njegove snage i mogunosti. ao mi je to vie nije s nama kako bih mu mogao izraziti svoju najdublju zahvalnost. Ovdje bismo morali zavriti. Vjerujem da su izrazi koji se odnose na optika pomagala egipatskog podrijetla, te je oito da su preivjeli i u dananjem egipatskom, arapskom i hebrejskom jeziku. U svakom sluaju, ta tema ostavlja mnogo prostora za daljnja opirnija istraivanja koja bi prven stveno morali poduzeti hebrejski i arapski znanstvenici. Ja nisam dovoljno struan. Po svemu sudei, naoale se spominju u Izlasku i Ponovljenom zakonu, knjigama koje krani poznaju kao starozavjetne knjige Biblije, a idovi kao Toru.

SLIKA 7. Vjeruje se kako je ovo najraniji opis naoala koji je objavljen u nekom djelu, iako postoje i stariji, slikovni opisi. Speusippus, Platonov roak, izgleda ovdje poput iloga Nijemca koji je upravo pojeo dobru kobasicu. Ilustracija se pojavljuje u knjizi Liber Chronicarum (Nrnberke kronike) Hartmanna Schedela, objavljenoj u Nrnbergu 1493. godine. Knjiga se bavi povijeu svijeta, od njegova stvaranja do 1492. god.

Ne smijemo, meutim, pretpostaviti da su drevne naoale izgledale poput dananjih. Nema dokaza koji bi upuivao na to da su se u drevno doba rabili okviri koji su se privrivali iza uiju. Drevne naoale, za koje vjeru jem da nisu bile uobiajene, vjerojatno su imale oblik cvikera koji je stajao na nosu, ili su izgledale poput lornjona, koji se drao pred okom/oima. Drevni lornjoni moda su bili monokli, s jednom leom, kao to je moda i Layardova lea bila vrsta monokla. Prouio sam mnoge drevne lee koje su poivale u okvirima ili, pak, sadre nedvojbene znakove da su neko bile uokvirene. Ali, moderni okviri? Nikada! Meutim, postoje jasni dokazi da su se u starini doista rabile lee u parovima. esnaest lea iskopano je u Kartagi vidi fotografiju 3), a meu njima i par lea ija je veliina odgovarala onoj onih upljina. Te su lee pronaene zajedno u pokrovu mumije zakopane u nekropoli (vidi fotografiju 2), a vlasniku su oito sluile kao "naoale". Naalost, francuski nam arheolozi nisu ostavili nikakve podatke o vrsti nji hovih okvira, te je mogue da su prije izuma okvira koji se privruju iza uiju stajale u okvirima od raspadljivog materijala, poput koe ili platna. Vjerujem da se velika veina drevnih kristalnih i staklenih konveksnih lea, koje su sluile za ispravljanje prezbiopije (dalekovidnosti), zapravo nije nosila na licu. Prilikom itanja, na primjer, takve su se lee drale u ruci i postavljale iznad teksta. Znanstvenik Roger Bacon (oko 1214.-1292.) jasno

je i temeljito opisao tradicionalnu metodu uporabe takve lee za itanje, koja je, kako vjerujem, u Baconovo doba bila prisutna ve 3000 godina: Ta naprava [lea za poveavanje] pogoduje starim ljudima koji su slaboga vida... Ako slova ili male predmete promatramo kroz kristal, staklo ili kakvo drugo prozirno tijelo krunoga oblika ija je kon veksna strana okrenuta prema oku, slova e se doimati jasnijima i veima... Upravo su to inili nai preci, a ta je metoda jo uvijek djelotvorna. U to sam se uvjerio prouavajui mnoge drevne lee, budui da sam i sam daleko vidan. ak i lea jakosti 1.25X dovoljna je za itanje. Veina drevnih lea ima poveanje od 1,25X ili 2X. U starini, ljudi nisu itali na svakome mjestu i nisu sa sobom nosili depne knjige. Rukopise su itali za stolom, sluei se uokvirenim ili neuokvirenim leama, koje su drali iznad teksta. No, za potrebe draguljara i ostalih obrtnika razvijena su domiljatija optika pomagala, ukljuujui staklene globuse ispunjene vodom koji su se vjeali iznad radne povrine. Ponekad se u lei buila rupica kroz koju se provlaio graverski alat (takva je npr. izvanredna kristalna lea iskopana u Troji i pri kazana na fotografiji 40), to nimalo nije utjecalo na njezina optika svoj stva, ili se, poput nekih drevnih britanskih lea, na nju postavljao stalak, to je omoguavalo provlaenje alata ispod lee. No, o tome emo neto vie rei poslije. (Vidi takoer Dodatak XI.) Iz pregleda drevnih zapisa moemo zakljuiti kako oni potvruju nae tvrdnje o postojeim materijalnim dokazima. Naravno, ti dokazi zauzvrat potvruju podatke koje se iznose u drevnim zapisima. Iako su ti zapisi neprestano bili u optjecaju, malo je ljudi povjerovalo u njihovu istinitost, drei kako ne postoje materijalni dokazi koji bi ih potvrivali. Tekstovima je tako mijenjan smisao ili su se u njima izneseni podaci pripisivali pisar skim pogrekama, pretjerivanjima ili bujnoj mati. No, pokazalo se da su upravo moderni znanstvenici ti koji su se preputali matanjima, nastojei svim silama porei povijesnu stvarnost kako bi se bolje osjeali. Na taj su bezobziran nain tromi i uobraeni intelektualci umirivali svoju savjest, a rtva toga nastojanja bila je istina. Samo nekoliko dana prije nego li je ova knjiga otila u tisak, umetnuo sam izvjee o senzacionalnom otkriu vezanom za drevnu optiku tehnologiju. Naime, u studenom 1999. posjetio sam jedan arheoloki lokalitet u Egiptu. Arheologinja Barbara Adams provodila je iskopavanja u drevnoj junoj

prijestolnici Hiearkonpolisu u blizini Edfua, izgraenoj u preddinastikom razdoblju. Lokalitet je zatvoren i rijetko se posjeuje. (Moja supruga Olivia i ja bili smo dva od ukupno tri posjetitelja 1999. godine.) Hiearkonpolis se prostire na 140 km2, a lokalitet se uglavnom sastoji od gomila razbijene grnarije u bezbrojnim grobovima i jarcima, to podsjea na bojinicu iz Prvog svjetskog rata, samo bez blata, pretvorenu u suhu i beivotnu pustinju. Ove su godine ondje pronaeni ostaci slona, kojeg su vjerojatno zakopali drevni pljakai, i ostaci krave, koja je leala na pokrovu od palmina lia a bila je prekrivena cvijeem. Ostaci slona i krave potjeu iz prve polovice 4. tisuljea pr. Kr. Dok sam s dr. Adams razgovarao o drevnoj optici, spomenula mi je otkrie koje me zapanjilo toliko da sam po povratku u Luksor smjesta tele fonski dogovorio sastanak s direktorom Njemakog instituta u Kairu, dr. Gnterom Dreyerom. Taj ljubazan i nasmijeen ovjek sklon je u prirodi pronalaziti analogije koje objanjavaju drevni simbolizam: "Drevni tekstovi Anubisa smjetaju na 'njegov brijeg' zato to su ostali akali lunjali po breuljcima", i tome slino. Tijekom iskopavanja na preddinastikom groblju kod Abidosa u Gor njem Egiptu, danas poznatom kao Omn el Qabb ("majka posua") jer je to podruje doslovno prekriveno milijunima komadia najrazliitijih posuda, Dreyer je u grobu nepoznata kralja iz razdoblja poznatog kao Naqada II. otkrio drku za no od bjelokosti. Bila je nainjena od slonove kosti, a ne od kosti vodenkonja, a potjee iz circa 3300 god. pr. Kr. Posebnost te drke (naime, tijekom dvadeset godina svoga boravka u Egiptu Dreyer je otkrio mnogo takvih predmeta) bila je u mikroskopski siunim rezbarijama! Da, rekao sam mikroskopski siunim. Kada mi je Barbara Adams prvi put spomenula to otkrie, rekla je da joj je za posjeta Abidosu Dreyer pokazao drku, te kako ju je zapanjila injenica da rezbarije nije mogla vidjeti bez poveala. Rezbarije su prikazane na slikama 8 i 9, koje mi je ljubazno pribavio Dreyer, te na fotografiji 38a. Prvi crte (slika 8) prikazuje likove koji hodaju u povorci i ije su glave izvorno iroke samo jedan milimetar. Dreyer mi je rekao da je ienje drke zahtijevalo mnogo tjedana mukotrpna rada, kako bi se mogli izraditi detalji na rezbarijama s obje strane. U tu se svrhu posluio vrkom pribadae, jedinim dovoljno malenim i preciznim alatom. S pravom se ponosi rezultatima toga truda. To izvanredno otkrie pomie materijalne dokaze o postojanju optikih pomagala u starini sedam stotina godina dalje u prolost. Egipatske kristalne lee koje se spominju u posljednjem poglavlju ove knjige, i koje potjeu

otprilike iz 2600. god. pr. Kr., navedene su kao najstariji dokazi o drevnoj optikoj tehnologiji. No, sada su nam poznate i mikroskopski sitne rezbarije iz 3300. god. pr. Kr., koje su mogle nastati samo pomou nekog optikog pomagala za poveavanje, budui da su vidljive samo pomou poveala. U to je doba u Egiptu bilo dovoljno kvarca. Dr. Dreyer me uvjerava kako su otkriveni razni kristalni predmeti iz toga razdoblja, iako jo nije pronaena ni jedna lea (ili ti predmeti nisu prepoznati kao lee). Meutim, pronaene su kristalne ae, to dokazuje da je vjetina obraivanja kvarca bila na zavidno visokoj razini, stoga drevnim obrtnicima zasigurno ne bi predstavljalo nikakav problem izraditi i lee.

SLIKA 8. Crtei rezbarija na jednoj strani 5300 godina stare drke za no izraene od bjelokosti, koju je kod Abidosa otkrio Gnter Dreyer. Rezbarije su suvie siune da bi se mogle razabrati bez poveala, a zasigurno nisu mogle biti izraene bez nekog optikog pomagala. Glave likova iroke su otprilike jedan milimetar. Likovi koji prinose darove nisu Egipani, nego vjerojatno Kanaanci. Jedva je vidljiv pramac broda. Na dnu rezbarije veina likova klei, te vjerojatno predstavljaju zarobljenike. Drka za no pronaena je kod Abidosa, u grobu nepoznata preddinastikog kralja, a potjee otprilike iz 3300. god. pr. Kr., iz razdoblja koje arheolozi nazivaju Naqada II. injenica da su optika pomagala bila poznata u tako ranoj povijesti upuuje na zakljuak da je optika tehnologija od samog poetka bila sastavni dio visoke civilizacije. Dreyerovo dramatino otkrie pomie granice jo 700 godina unatrag, smjetajui dokaze o postojanju drevne optike tehnologije u mnogo dalju prolost nego to se do sada mislilo.

Imao sam sreu to je Dreyerovo otkrie bilo objavljeno, pa sam o njemu mogao izvijestiti. Dr. Dreyer je 1999. kratko izvijestio (na njemakom) o svom otkriu u jednom lanku o preddinastikim drkama noeva. Doista, otkrie iz Abidosa veoma je znaajno. Meutim, tek nakon moga posjeta dr. Dreyer je postao svjestan prave vrijednosti toga zapanjujueg predmeta, koja se razotkriva tek u kontekstu drevne minijaturne umjetnosti i optike tehnologije. Zahvalan sam sudbini koja me dovela do te spoznaje, kako moji itatelji ne bi ostali uskraeni za kljuan dokaz o optikim poma galima koja su se rabila u Egiptu prije 5300 godina!

SLIKA 9. Crtei koji prikazuju mikroskopski sitne rezbarije na drugoj strani drke noa od bjelokosti iz Abidosa. Vide se nizovi likova lavova i drugih ivotinja. Jesu li i one dole iskazati potovanje kralju ili su to samo ukrasi?

III. POGLAVLJE

PROMETEJEVA VATRA

Osim za poveavanje, lee su u starini sluile i za paljenje. U tom su smislu imale dvije funkcije: prije pojave antiseptika sluile su za paljenje (dezinfekciju) rana te za paljenje svetih vatri. No, najstariji grki tekst koji spominje lee za paljenje zapravo je komedija Oblaci, atenskog komedio grafa Aristofana, koja je prvi put izvedena u Ateni 423. god. pr. Kr. To je moda najglasovitija Aristofanova komedija, jer sadri parodiju na filozofa Sokrata. Lea za paljenje spominje se u recima 765-772, 1. scene 2. ina, u aljivom razgovoru izmeu Sokrata i lika zvanog Strepsijad. Strepsijad se ali da je do grla u dugovima, no, domislio se nainu da izbjegne plaanje, koristei se injenicom da su ploice na kojima su utjerivai dugova zapi sivali svoje biljeke napravljene od voska. Sokrat ga nagovara neka mu se povjeri: SOKRAT Reci, dakle, to je? STREPSIJAD Jesi li kod ljekarnika ikada vidio lijep, proziran kamen kojim moe zapaliti vatru? SOKRAT Misli li na kristalnu leu [hyalon]? Da. STREPSIJAD

SOKRAT Dakle, to je?

STREPSIJAD Da stanem s tim kamenom na sunce, daleko od inovnika dok ovaj pie presudu, mogao bih uiniti da se sav vosak na kojemu ju je ispisao rastopi. SOKRAT Tako mi Gracija, dobro si to smislio! STREPSIJAD Ah, drago mi je da sam ponitio odluku koja me mogla stajati pet talenata. U posljednjem se poglavlju objanjava da je rije hyalos koja je oznaavala "kvarc", u grku knjievnost uveo povjesniar Herodot (5. st. pr. Kr.) te da je njezino podrijetlo egipatsko. Rije hyalos poslije se rabila za "staklo", no u Aristofanovo su doba lee bile kristalne. Spomenuti se odlomak mnogo puta citirao u djelima o drevnoj optici, te kao takav jasno dokazuje postojanje lea u 5. st. pr. Kr. U novije doba prvi ga put u vezi s povijeu optike navodi francuski uenjak Gabriel-Philippe de la Hire 1708. godine. Citirao ga je na sastanku Francuske kraljevske akademije znanosti, o emu je sljedee godine bilo objavljeno izvjee. De la Hire je o Aristofanovu djelu takoer konzultirao Sholijasta (anonimnog drevnog grkog komentatora), te je izjavio: Sholijast kae da Aristofan u ovom odlomku opisuje okruglo i debelo staklo, upravo za tu svrhu izraeno... No, trideset godina poslije, 1738., Robert Smith u svome djelu A Compleat System of Opticks iznosi vrlo razuman komentar: Glasoviti M. de la Hire nastojao je lee ili stakla za paljenje nalik leama smjestiti u vrlo daleku prolost, zamiljajui kako je dokaze za to pronaao u Aristofanovim Oblacima (2. in, 1. scena)... Sho lijast kae da je bila od okruglog (trochoeides, "okrugla poput kotaa"), debelog stakla, izraenog upravo za tu svrhu... Sholijast je drao da je staklo bilo konveksno, to pokazuje da se u njegovo doba, iako poslije Aristofana, takvo staklo rabilo za paljenje vatre. Iz rijei apother stas ("stajati na udaljenosti"), He [de la Hire] zakljuuje kako je staklo bilo obraeno kao lea a ne kao sfera, budui da sferino staklo moe zapaliti neki predmet samo iz blizine.

Kristal je svakako morao biti obraen kao lea. Naime, iz velike udaljenosti ne bi bilo mogue pomou sferinog stakla rastopiti votanu ploicu. Prantl, njemaki urednik Aristofanova teksta, takoer je ispravno upo zorio na injenicu da su "Aristofanovoj publici oito bila poznata svojstva takve naprave..." Slobodni smo, stoga, zakljuiti kako su u Ateni u 5. st. pr. Kr. kristalne lee za paljenje bile dostupne svima. Naravno, lea koja moe paliti moe i poveavati. Preostala dva teksta o leama za paljenje nalazimo u Plinija (1. st. po Kr.). Rije je, o kuglama ili globusima za paljenje. U Plinijevo doba, pet stotina godina poslije Aristofana, umjesto kvarca rabilo se staklo, jer je bilo mnogo jeftinije. Eichholz je objavio sljedee prijevode dvaju odlomaka: (1) Meutim, najdragocjenije staklo je bezbojno i prozirno, po izgledu najslinije kvarcu. Iako se posude za pie sve vie izrauju od stakla, umjesto od metala, poput zlata ili srebra, ono ne podnosi vruinu, osim ako u njega najprije ne ulijemo hladnu tekuinu; pa ipak, stakleni globusi ispunjeni vodom toliko se zagriju na suncu da mogu zapaliti tkaninu. (XXXVI, 67, 199.) (2) Ueni ljudi dre kako nema boljeg naina za paljenje odreenih dijelova tijela od kristalne kugle postavljene nasuprot suncu. (XXXVII, 10, 28.-29.) Eichholzov izmijenjen prijevod istih odlomaka glasi: (1) Eichholz me je upozorio da je odlomak napisan u obliku para doksa, a toan prijevod posljednjeg dijela ima glasiti ovako:] "... ono [staklo] ne moe podnijeti vruinu osim ako najprije ne doe hladna tekuina, iako se dodavanjem vode staklena kugla okrenuta prema suncu [ili "nasuprot suncu"] toliko zaari [condescant] da moe zapaliti tkaninu. (2) Ueni ljudi dre da za paljenje [dezinfekciju] odreenih dijelova tijela nema boljeg sredstva od kristalne kugle postavljene nasuprot suncu. Moda bi valjalo rei nekoliko rijei o Plinijevoj Prirodnoj povijesti, koju sam ve citirao nekoliko puta, uz redigirane prijevode odnosnih odlo maka koje sam pribavio od profesora Eichholza. To je divovsko djelo sas tavljeno od 37 knjiga, koje popunjavaju ak deset knjiga Loebove knjinice

(Harvard University Press, djela klasinih pisaca), i istodobno je najvee i najobuhvatnije djelo o drevnoj znanosti Zapada. Povjesniar znanosti George Sarton izjavio je kako je ta velianstvena knjiga "moda najznaajniji izvor o povijesti drevne civilizacije." itanje Plinijeva djela prua neizmjeran uitak, no, njegova uporaba u znanstvene svrhe prava je nona mora. Moderno izdanje i prijevod jednog dijela Loebove knjinice prvi je put objavljeno 1938., a tek 33 godine poslije, 1971., pojavili su se konani prijevodi tek stova (Eichholzov svezak). No, XI. svezak bi trebao sadravati Kazalo, te jo uvijek ekamo njegovo objavljivanje, 62 godine nakon to je tiskan prvi dio! U takvom je golemom djelu, stoga, vrlo teko bilo to pronai! Moete zamisliti s ime se uputate u borbu. elite li saznati to Plinije kae o leama ili kristalnim kuglama, "preputeni ste sami sebi" i morate proitati svih deset svezaka da biste stekli neki uvid. Upravo se iz toga razloga ljudi malo koriste Plinijevim djelom, naime, nitko nema vremena sjediti i prouavati deset golemih knjiga, te biljeiti zanimljive podatke o svim zamislivim temama. Moje su knjige prepune papiria s biljekama poput: Predvianje dogaaja prema ponaanju mieva Bikova je krv "loa za pie" jer se stvrdnjava i gusta je Zemlja je podijeljena na paralele -jedna prolazi kroz Delos Kipovi Sibile u Rimu Naelo zrcala Slikar koji je naslikao portret Aristotelove majke Obelisk koji predstavlja suneve zrake Spaljeno lie u Delfskom zaljevu Sunce je dua ili um svijeta Kako su drevni ljudi upoznali svojstva biljaka Pompej je imao dvojicu dvojnika, koji su mu likom gotovo posve nalikovali Sloit ete se da su Plinijevi interesi bili vrlo iroki, zbog ega itanje njegova djela predstavlja pravi uitak. Takve su metode biljeenja nune jer nije mogue snai se u gomili podataka ratrkanih u 37 knjiga. Situacija s optikom je jo gora, zbog injenice da je na Plinija palo prokletstvo koje je pisce koji su se na njega pozivali inilo mentalno zaostalima. Pisci koji su se bavili optikom i citirali Plinijeve tekstove pravili su bezbroj pogreaka i zato nije mogue locirati odnosne odlomke. ini se da je tu nesretnu praksu uveo njemaki pisac Emil Wilde, koji je u svojoj Geschichte der Optik (Povijest optike), objavljenoj u

Berlinu 1838., u biljeci na 68. stranici iznio netoan navod o Pliniju. Tada je sve krenulo nizbrdo. (Upozoravam sve pisce da budu vrlo paljivi na 68. stranici svojih djela. Na njoj se zaista moe svata dogoditi.) Meutim, prave nevolje poinju tek kada unato svim preprekama uspi jemo pronai odlomke koje traimo. Naime, izgleda da je gotovo svaki rele vantan odlomak bio na razliite naine prevoen i tumaen, izazivajui ponekad otre sukobe i rasprave meu znanstvenicima. ak ni Loebovi pri jevodi nisu doslovni ni posve toni, jer su, prema Eichholzovim rijeima, tekstovi morali biti laki za itanje, makar se time mijenjalo njihovo znaenje. Moda se tako moe raditi s knjievnou, no kada je u pitanju znanstveno djelo poput Plinijeve Prirodne povijesti, takva politika povjesniarima zna nosti oteava ozbiljne studije. Budui da je od presudnog znaenja pronalaenje podataka o obradi stakla, koje je time moglo posluiti kao lea za paljenje ili poveavanje, zamolio sam profesora Eichholza neka mi objasni tekst koji je u Loebovoj antologiji preveden kao: "Staklo se obrauje puhanjem, na nakovnju ili se rezbari poput srebra. Sidon je neko bio slavan po svom staklu, jer su, osim drugih postignua, ondje izumljena staklena zrcala." Rije koja je prevedena kao "obraivalo" izvorno glasi teritur, to znai "izbruen (ili poliran)" (XXXVI, 66, 193). Eichholzov doslovan prijevod, stoga, glasi: Staklo se brusi na kolu ili se poslije rezbari poput srebra. Rijeju teritur Plaut oznaava mljevenje brana u kamenom rvnju, proiz vodnju neega u muaru i paljenje vatre trljanjem komadia drveta. Rije tornus prevedena u Eichholzovoj objavljenoj verziji kao "nakovanj" takoer znai "kolo". Tekst, stoga, svjedoi o tehnikama izrade bruenih i poliranih lea. U starim tekstovima postoje i brojne druge izriite referencije na glo buse ili kugle za paljenje, no one su skrivene u prilino opskurnim izvorima. Primjerice, crkveni otac Laktancije napisao je 314. god. po Kr. teoloku raspravu O gnjevu Bojem. Vjerujem kako ona danas ba i nije glavna tema razgovora. Laktancije kae: "Ako staklenu kuglu ispunjenu vodom drimo nasuprot suncu, ona e zapaliti vatru ak i kada je najhladnije". U ranijem Laktancijevu djelu, O Bojim djelima, koje je napisao 304. god. po Kr., pojavljuje se jo jedna opaska o optici. Najstariji sauvani znanstveni opis paljenja vatre pomou stakala i zrcala pojavljuje se u raspravi O vatri, koju je sastavio Teofrast, Aristotelov prijatelj i sljedbenik (4. st. pr. Kr.). Njegov komentar je pokuaj da se objasni

zato je takav nain paljenja vatre jednostavniji i pouzdaniji od drugih kon vencionalnih metoda: 73. Razlog zbog kojeg se tvari zapaljuju refleksijom sunca na glatkoj povrini, a ne zbog same vatre, lei u injenici da su suneve zrake sastavljene od finih estica koje, kada se odraavaju, proizvode pravilniju vatru, za razliku od uobiajene vatre koja nema takva svoj stva jer su joj estice nepravilne. Tako prve estice, zbog svoje finoe, prodiru u tvar i zapale je, dok potonje to ne mogu jer ne posje duju ta svojstva. Vatra se moe zapaliti pomou kvarca [odnosno, lea, koje lome svjetlost], te (pomou) bakra i srebra [zrcala, putem refleksije], obraenih na poseban nain, a ne zato to, kako Gorgija [stariji filozof] kae a i neki drugi vjeruju, vatra prolazi kroz njihove pore. Crkveni otac Klement iz Aleksandnje (roen oko 150. god. po Kr.) u svome je izvanrednom i rjeitom djelu Stromata (Svatice) napisao (Broj VI): Izgleda da grki filozofi koji govore o Bogu zapravo Boga ne poznaju. Prema Empedoklu, njihova filozofska promiljanja, "koja se rado citiraju, izlaze iz usta onih koji ne posjeduju znanje o cjelini" [fragment iz Empedoklova djela koje poznajemo samo iz ovoga izvora]. Naime, kao to vjetina pretvara svjetlost sunca u vatru, prolazei kroz staklenu posudu ispunjenu vodom, tako je i filozofija, primivi iskru iz boanskog Pisma, vidljiva samo u malobrojnima. Grgur Nazijanski (crkveni otac iz 4. st., mlai brat sv. Bazilija) u svome "Govoru protiv Eunomija" spominje vatru koja se pali pomou vode usmjerene prema suncu. O tome pripovijeda i crkveni otac Cezarije (kojeg Francuzi poznaju kao St Cesaire), brat sv. Grgura Nazijanskog (4. st.), u svome "Prvom razgovoru". Opskurni biskup Tit iz Bostre u Arabiji (nisam saznao kada je ivio) napisao je knjigu Protiv manihejaca. U njoj govori o paljenju rana, oito pomou globusa ili kugli (II, 13): Lijenik se ne brine kada mora vidati ranu spaljujui je... U svom mistinom djelu ivot Apolonija iz Tijane Filostrat (roen oko 170. god. po Kr.) podastire dva izvjea o indijskim brahmanima, koji su rabili lee za paljenje svetih vatri:

... a na tom (brdu) oboavali su vatru izvodei tajanstvene obrede, privlaei, kako rekoe, suneve zrake; svakoga su dana u podne pjevali himnu suncu. (III, 14.) Dapae, vatru nisu palili na rtveniku niti su vatru dobivenu iz sunevih zraka uvali u peima, iako je ona tvarna; poput zraka suneve svjetlosti koje se odraavaju na vodi, i ta se vatra die u zrak i plee u eteru... nou na njih ne pada tama jer je zraka svjetlosti i dalje s njima u obliku u kojemu su je privukli dolje... kad god poele uivaju u sunevoj svjetlosti. (III, 15.) Ti su odlomci tipian primjer fantastinih izvjea kojih je knjiga prepuna, pripovijesti o magiji i izmiljenim pustolovinama. Meutim, uporaba lea za "privlaenje" svete vatre sunca zvui prilino uvjerljivo, budui da su tu praksu poznavali mnogi drevni narodi, od Britanije do Kine. Zapravo, Filostratovo pomalo bizarno djelo moda sadri objanjenje jedne od zagonetki britanske arheologije. Naime, uz mnoge kristalne kugle koje su otkrivene u grobovima ena u Britaniji esto su se nalazila i sita. Sljedei odlomak moda daje naslutiti rjeenje zagonetke: ... neke stare ene hodaju naokolo sa sitima u rukama i dolaze pastirima, ponekad i njihovim kravama, pravei se da vraanjem lijee bolesnu stoku, a za sebe tvrde da su mudre, mudrije od onih koji se predstavljaju kao proroci. (VI, 11.) Ovaj element drevnoga folklora moe se pronai gotovo u svim dijelovima Europe. to se tie svrhe sita i naina na koji su ene pomou njega vraale, mogue je da su usijano olovo bacale u hladnu vodu i tako dobivale neobine oblike - metoda vraanja koja se i danas primjenjuje u nekim dijelovima Austrije, a kojoj me prije mnogo godina poduila moja prijateljica Mia Agee, takoer Austrijanka - a sita su se rabila za vaenje usijanih komadia olova. No, to je samo pretpostavka. Moda su se sita rabila samo za vaenje bjelanjaka ili umanjaka iz vode, nakon to se prouavalo ponaanje razbije nog jajeta. U drevnom folkloru postoji jo jedna zanimljivost povezana sa enama i leama za paljenje. O tome govori fascinantno djelo Kultovi grkih drava, Lewisa Farnella. U III. svesku Farnell iznosi: Prije negoli zavrimo pregled antikih obreda [u drevnoj Ateni], pro motrimo na trenutak zapise o tezmoforijama [tezmoforije su bile godinja enska svetkovina] iz drugih dijelova Grke, koji mogu

biti znaajni za nau studiju. Ve smo spomenuli da mukarci nisu smjeli sudjelovati [u tim obredima]. U eretrijskom obredu [Eretrija u Grkoj] jedna je pojedinost s antropolokoga gledita vrlo zanim ljiva; prilikom kuhanja mesa [kao obrednog objeda, op. prev.] ene nisu rabile vatru, nego sunevu toplinu... suneva je vatra bila ia od one iz ognjita. Farnell nije dobro shvatio o emu se radi. Pretpostavio je da su ene suile meso na suncu. No, iz gore citiranog dijela oito je da se meso kuhalo - Far-

SLIKA 10. Dva bakroreza iz 17. stoljea izraena prema rimskim prikazima prinoenja rtve. Gornji bakrorez bavi se temom koja je bila esta u drevnoj umjet nosti; rtva se izlijeva na rtveni plamen iz male posude koju dri lik zdesna. Har fist svira svetu glazbu, a iza njega frula svira frulu. Slijeva se vide vol i ovjek sa sjekirom, koji e ga ubiti. U pozadini je idealizirani hram. Meutim, donja scena rtvovanja (1. st. po Kr.) malo je drugaija. Tu su takoer prikazani mali rtvenik s plamenom i frula s dvostrukom frulom. (Moda on potpiruje vatru?) lanovi rimske patricijske obitelji stoje oko toga malog rtvenika, djeak dri kutiju, vjero jatno s tamjanom koji e se prinijeti kao rtva, a matrona... to ona zapravo ini? Na prvi pogled ini se kao da prinosi ljevanicu iz male posude. No, pogledamo li bolje, poinjemo se pitati. Kruni predmet s malim krugom u sreditu jednak je onome koji matrona dri u ruci, a pojavljuje se u sreditu vatre. Iz onoga to nam je poznato o leama kojima su se palile rtvene vatre, matrona moda usmjerava zrake sunca, a mali krug unutar veeg moda je arite koje izaziva plamen.

nell je rekao kuhalo, to iskljuuje suenje - na vatri dobivenoj pomou lee za paljenje, zapravo na "istoj", nebeskoj vatri. Famell ne navodi izvor iz kojeg je doznao podatak o eretrijskim tezmoforijama. Konzultirao sam Pauzanija, no ni tamo ga nisam mogao pronai. U V. svesku Farnell izriito spominje lee za paljenje: ... Plutarh kae da su u Grkoj primjenjivali metodu paljenja vatre [svete vatre] pomou stakla. Budui da je obred vrlo konzervativan, ta se metoda moda rabila u njegovim poecima. No, ljudi koji su poznavali stakla za paljenje nisu imali potrebu odravati vatru iz isto utilitaristikih razloga. Stoga moemo pretpostaviti kako je ona izravan odraz nekog religioznog osjeaja. Osvrnimo se na ono to tom pitanju iznosi Plutarh (1. st. po Kr.). Relevantni odlomak nalazimo u 9. poglavlju njegova djela Numin ivot. Numa je bio drugi kralj Rima, koji je, prema prihvaenom miljenju, vladao izmeu 715. i 673. god. pr. Kr. Njegovo je ime etruanskog podrijetla. Neke predaje o njemu vie su legendarne nego povijesne. Plutarhov se tekst zapravo odnosi na zrcala, a ne na lee za paljenje: Bio je takoer nadzornik svetih djevica, tzv. vestalki; jer, Numi se pripisuje posveivanje Vestinih djevica, kao uope oboavanje i skrb da se odrava povjerena im vjena vatra. Ili je Numa drao da je priroda vatre ista i neiskvarena, te ju je povjerio krjeposnim i neoskvrnutim osobama, ili je smatrao da je vatra jalova i prazna, te ju je izjednaio s djevianstvom. Gdjegod se u Grkoj odrava sveta vatra, npr. u Delfima ili Ateni, ona se povjerava skrbi, ne djevica, nego udovica koje su prole dob za udaju. Ako bi se vatra kojim sluajem ugasila, to se zbilo za Aristionove tiranije [88.-86. god. pr. Kr.] te u Delfima kada je Medes [iz Perzije] spalio hram ili tijekom Mitridatovih i rimskih graanskih ratova, kada je svetite bilo srueno a vatra ugaena, tada se vatra ne smije ponovno paliti pomou druge vatre, nego treba zapaliti novu, pomou istih i neo kaljanih sunevih zraka. To se obino postie pomou metalnih zrcala, ija udubljenja imaju oblik pravokutnog trokuta s dvije jed nake stranice, a koja konvergiraju u jednu toku u sreditu. One se postave nasuprot suncu, tako da se njegove zrake, padajui na njih sa svih strana, skupljaju i koncentriraju u sreditu gdje zrak postaje rjei, a vrlo lagane i suhe tvari ubrzo zahvati plamen. Tako suneve zrake poprimaju tvar i snagu vatre. (Numa, IX, 5-8.)

SLIKA 11. Usmjerena suneva zraka pali granje na rtveniku boice Veste. Prikaz umjetnika iz 17. stoljea. Na granju se oito nalazi lea za paljenje, iako je tu ilus traciju nadahnuo Plutarhov opis zrcala za paljenje Vestinih djevica, nainjen od spo jenih reflektirajuih metalnih trokuta. Prikaz se nalazi uz lanak "O Vesti" Justusa Lipsiusa, koji se pojavio u zbirci Graevius Thesaurus Antiquitatem Romanorum, sv. 5., 1696., str. 639.-640. Za paljenje svetih vatri rabili su se naizmjence zrcala, lee i kugle (vidi 1. poglavlje i opis kugle za paljenje). Iz odlomka je jasno da je Plutarh opisivao metodu paljenja vatre pomou konkavnog zrcala, kojoj je bio svjedokom. Nije bilo jako vano koje se sredstvo pritom rabilo - vano je bilo zapaliti svetu vatru pomou sunevih zraka. Zanimljivo je da Plutarh spominje pravokutni trokut dviju jednakih stranica. Pred kraj ove knjige, na mjestu gdje opisujem optike pojave drev nog Egipta, vidjet emo kako se jedno od mojih otkria odnosi na optike efekte koji se postiu pomou trokuta. Na zimski solsticij, pri zalasku sunca, Kefrenova piramida baca sjenu na junu stranu Velike piramide, koja dodiruje vrh trokuta june strane oblikujui zlatni trokut. (Vidi fotografiju 30.) Ta pojava ima viestruko znaenje, o emu emo raspravljati poslije, a rezultat je pomnog planiranja graditelja piramida.

SLIKA 12. Ovaj crte Roberta Lawlora harmonine odnose u glazbi opisuje pomou trokuta koji presijecaju dijagonale. Lawlor je najprije povukao vodoravnu crtu koja povezuje 0 s X. Zatim je povukao okomitu crtu od X do Z (i jo jednu koja spaja X sa Y); one mogu biti bilo koje duljine, jer je time stvoren samo okvir u obliku trokuta. Odredio je sredite duine 0-X, oznaeno sitnim slovom A, i odatle je povu kao okomitu crtu koja sijee duinu 0-Z. Tu je toku zatim spojio s tokom Y i dobio dijagonalu koja sijee duinu 0-Z; toka u kojoj je sijee jest glazbeni razmjer. Na taj nain on predstavlja razmjer od 2 do 3, koji je glazbena kvinta. Ostale dijago nale daju osnovnu treinu i ostale temeljne glazbene intervale. Lawlor dri da su se drevni Egipani sluili tehnikom "prerezanih trokuta" pri izradi temeljnoga plana hrama u Luksoru. To ima smisla, a prerezani trokuti koje sam za zimskog solsticija otkrio na junoj strani Velike piramide dio su takve tradicije, budui da tvore "zlatni rokut". Za iru raspravu o Velikoj piramidi vidi 9. poglavlje.

Pojava trokuta u optici moda je element kulta ije je podrijetlo egi patsko. Moj prijatelj Robert Lawlor izradio je podrobnu studiju o drevnim egipatskim hramovima, te je u jednom lanku objavio crtee hrama u Luksoru, koji pokazuju jednostavnu geometrijsku metodu stvaranja nizova har monijskih progresija sustavnim dodirivanjem vrhova trokuta (vidi sliku 12). On kae: "Iz te posve geometrijske metode ponavljanja dijagonalnih sjecita unutar trokuta moemo razumjeti sve harmonijske odnose u glazbi, ne rabei pritom matematiku ili algebru." Upravo to ini sjena na junoj strani Velike piramide, svakog se dana pomiui tijekom zime. Moda su se jedanput na godinu palile posebne srete vatre, upravo za zimskog solsticija, najkraeg dana u godini i "najnie toke" sunca, kako bi se na taj nain pokazala snaga njegova ponovnog roenja. Ako je doista bilo tako, vatra se palila na "dan zlatnog trokuta". Ne

moemo iskljuiti mogunost da nam je Plutarh, koji je u svojim zapisima esto djelomice otkrivao svete tajne, koje se nisu smjele potpuno razotkriti, dao naslutiti neto od velikog znaenja. Isto je tako mogue da Plutarhu nisu bile poznate daljnje implikacije obreda o kojemu je izvijestio. Meutim, egipatski sveti trokuti i piramide tema su jednog od sljedeih poglavlja. Jo jedno izvjee o kljunoj optikoj pojavi za astronomiju nalazimo u ezoterinom djelu filozofa Makrobija (5. st. po Kr.), naslovljenom Komen tar Scipionova sna; Scipionov san sadran je u dijelu Ciceronova rukopisa O republici, koji se bavi kozmologijom. Zapravo, san poznajemo samo iz Makrobijeva djela. Ciceronova Republika nije sauvana kao rukopis, a pronaena je u 19. stoljeu u Vatikanskoj knjinici, zapisana ispod nekog drugog teksta. No, ono to je pronaeno nije ukljuivalo i Scipionov san. Ve sam objavio izvjee o tom djelu, u kojemu sam opisao mnoge zanimljive pojedinosti, pa se time neu ponovno baviti. U XII. poglavlju Makrobije pie: Ovdje emo raspravljati o nainu na koji dua silazi s neba i ulazi u paklene predjele ivota [kako bi bila ponovno roena]. Mlijeni put okruuje zodijak, njegov veliki krug, presijecajui ga u [tokama na kojima su smjetena, op. prev.] dva tropska znaka, Jarac i Rak. Prirodni filozofi nazvali su ih "vratima sunca", jer solsticiji, svaki s jedne strane, nadziru duu i njezin napredak na putu, pazei da nikada ne prijee granice pojasa. Vjeruje se da due prolaze kroz ta vrata na svome putu od neba prema zemlji i na povratku sa zemlje na nebo. Stoga se jedna Vrata nazivaju Vratima ljudi, a druga vra tima bogova: Rak se naziva Vratima ljudi, jer kroz njih se prolazi na silasku u paklene predjele [odnosno, u ivot na zemlji]; Jarac se naziva Vratima bogova, jer due kroz njih prolaze vraajui se svojoj besmrtnosti... Dua, silazei s mjesta na kojemu se sijeku zodijak i Mlijeni put, umjesto krunog, jedinog boanskog oblika, poprima oblik stoca... (XII.l-5.) U izvornom obliku, tekst opisuje duu koja silazi in conum - tu je ideju potaknula pojava fokusirane suneve svjetlosti koja se, zahvaljujui refrakcijskom svojstvu kristalne kugle, transformira. Kako bi istaknuo optiku narav svojih koncepcija, Makrobije pie:

Doista, kada zraka svjetlosti dopre do nas sa svoje polazine toke, sunce donosi sa sobom bit vatre iz koje potjee... Tako je i sa zrcalom [speculum]: kada ono odraava svjetlost plamena u daljini, slika pla mena koja se vraa ne sadri toplinu. (XIX. 13.) Predodba o dui koja, kao svjetlosni stoac koji emitira "kristalna kugla" ili ak "minijaturno kristalno sunce", silazi iz svoga prirodnog stanja u kraljevstvo materije, odraavao predaju kojoj je izvor u duboko metafizikoj egipatskoj teologiji svjetlosti, sauvanoj u grkim kolama misterija i dje lima neoplatonovskih filozofa poput Makrobija i Numenija iz Apameje (2. st. po Kr., odgovornog za ukljuivanje pitagorejskih naela u neoplatonizam). O pitagorejcima koji su vjerovali da je Sunce divovska kristalna kugla neizmjerno vea od Zemlje, raspravljat emo poslije. Svaka je dua smatrana malim kristalnim suncem, koje u svom procesu reinkarnacije isijava vlastitu boansku svjetlost i vatru, koje se stoasto sputaju na tvar. Tom se koncepcijom bavi Herman de Ley u djelu Makrobije i Numenije: U svom blagoslovljenom stanju dua je okrugla... Grci su smatrali da je krug "najsavreniji od svih oblika", a o njegovoj vezi s boanskom supstancijom raspravlja Ksenofan [6. st. pr. Kr.; Ley u biljeki dodaje: "Ideja vjerojatno potjee od pitagorejaca..."; zatim citira filo zofa Prokla (5. st. po Kr.)... "Tamo gdje je nous [um/duh], tamo je i kruno... sve to je razumno ili razumljivo mora biti kruno..." [Com mentary on the Timaeus of Plato (Komentar Platonovu Timeju), II, str. 77.7-18.] Herman de Ley uzaludno pokuava objasniti kako kugla emitira stoac, navodei mnoge uenjake ija su nastojanja da to objasne bila jednako jalova. De Ley navodi rijei profesora Leemansa: "Nije jasno... kako iz globusa, protezanjem, moe nastati stoac". Oajan, de Ley kae: Elefrink ne eli raspravljati o filozofskom znaenju... te jedinstvene koncepcije o dui kao o stocu, odbacujui je kao "jo uvijek neobjanjivu"... Ali, zato stoac? Koliko je meni poznato, ideja o povezanosti toga tijela s raanjem due nije prisutna ni u jednom drugom drevnom tekstu...

Ono to ti uenjaci moraju znati jest nekoliko optikih injenica. U jednom od sljedeih poglavlja bavit emo se pravim znaenjem grkih mitova o Prometeju. No, ovdje bih u svezi s njim elio istaknuti dvije stvari: kao prvo, Prometej je donio vatru s nebesa i kao drugo, esto su ga nazivali stvoriteljem ljudi. Iz onoga to nam je poznato, donoenje vatre s nebesa ima posebno znaenje - u kontekstu lee ili globusa za paljenje. A metafizika teologija svjetlosti bavi se ponovnim raanjem ljudi kao svjetlosnih stoaca koji silaze s nebesa. Postoji nekoliko optikih aspekata Prometejeva lika, koji do sada nisu uzeti u obzir. Njima emo se pozabaviti u poglavlju u kojemu se razmatra mogunost postojanja teleskopa u davnini. No, valja uvijek imati na umu kako u pozadini ak i najbanalnijih verzija drevnih mitova stoji ezoterijsko znaenje. U pradavno doba sveenici su odluili sakriti istinu u tim zagonetnim priama i sauvati je od mnotva. Prije negoli zavrimo analizu Makrobijeva teksta, pozabavimo se jo malo injenicom da je on jedini drevni autor koji je u svom djelu sauvao predaju o inkarniranoj dui, koja u tvarni svijet silazi kao svjetlosni stoac. Tko je, zapravo, bio Makrobije? Poznato nam je da, iako je pisao na latin skom, nije bio iz Italije, nego, kako se smatra, iz sjeverne Afrike. Unato injenici da je ivio u 5. st. po Kr., bio je posve slobodan od kranskih kon cepcija na koje se nije niti osvrnuo. U biti bio je "poganin", i nastojao je sauvati pretkranske predaje kojima je u njegovo doba prijetilo iskorje njivanje. Meu ostalim ezoterijskim predajama o kojima Makrobije pie, sauvana je koncepcija "svetog razlomka", 256/243, brojeva koji podijeljeni daju vrijednost Pitagorina zareza, univerzalne konstante u teoriji harmonije, svetog broja koji Makrobije pripisuje "drevnim" ljudima. (O tome emo ire raspravljati u posljednjem poglavlju.) Makrobije je, tako, bio uvar ezoterijskoga znanja, za koje je smatrao da ga je nuno barem djelomice razot kriti, bojei se da e inae biti zauvijek izgubljeno. Jo jedna mistina predaja o leama koje s nebesa privlae duhovne esencije u obliku fokusirane svjetlosti potjee iz Irske. Charles Vallancey, antikvar iz 18. stoljea, prouio je i sauvao velianstvenu gravuru (vidi sliku 12a) na drevnom keltskom svetom kamenu, zvanom Liath Meisicith. Vallancey izvjetava ljude poput mene, koji ne poznaju irski jezik, da irska rije za "kristal" glasi criost-al, to znai "sveti kamen". Nisam shvatio filozofsko znaenje te neoekivane i poznate rijei, koja je oito srodna starogrkoj rijei krystallos. Jesu li je Irci posudili od Grka? Je li rije stari jeg indoeuropskog podrijetla? Sklon sam vjerovati da je rije preuzeta iz

engleskog jezika u kransko doba. No, o tome bi mjerodavnije mogao suditi strunjak za irski jezik. Vallancey kae da su druidi rabili kristale kao lee za paljenje, "kako bi privukli logh, bit duhovne vatre", potrebnu za religiozne obrede. Opisuje Liath Meisicith ili "magijski kamen kontemplacije", veliku drevnu irsku kristalnu leu za paljenje, koja se tada (1784.) nalazila u posjedu T. Kavenagha iz Ballyborrisa. Vallancey objanjava da liath znai "kamen" (rije je srodna grkoj lithos, "kamen"). Meisi, pak, znai "druidizam" a cith "vienje". Doslovan prijevod naziva kamena glasio bi, stoga, "druidski

SLIKA 12a. Liath Meisicith, ili irski Magini kamen razmiljanja. Doslovan prijevod toga imena glasio bi "Druidski proroki kamen". Ilustracija je preuzeta iz Collectanea de Rebus Hibernicus, Charlesa Vallanceya, sv. XIII., 3. dio, Dublin, 1784., slika II nasuprot str. 20. Ovo je prikaz poklopca metalne krinje duboke otprilike 5 cm. Nekada je kroz poklopac provirivao golemi kristal, no u doba kada je Wallancey prouavao krinju (krajem 18. stoljea), donji dio kristala bio je skriven u njezinoj unutranjosti. Godine 1784 taj je izvanredan predmet pripadao g. T. Kavenaghu iz Ballyborrisa, o kojemu mi nita nije poznato. Ako itko zna gdje se predmet danas nalazi, neka mi se javi! Sredinji je kristal debeo 3cm, dugaak 13 cm, a irok oko 5 cm. Vjerovalo se da privlai logh, ili nebesku vatru, djelujui poput lee za paljenje. No, mogao je posluiti i kao dobro povealo.

kamen vienja". Nije mi poznato gdje se kamen nalazi danas, nakon dva stoljea. Pretpostavljam da se, s obzirom na njegovo znaenje, uva u nekom irskome muzeju. Vallancey takoer navodi dva neobina biblijska odlomka o Mojsiju, koji Izraelcima zabranjuje da u religioznim obredima rabe kamen na hebrej skom zvan mashcith, u Septuaginti lithos skopos, a na samaritanskom mithnaggedah. Izgleda da ni jedna engleska verzija Staroga zavjeta nije ponudila toan prijevod toga naziva. Naalost, ne mogu se obratiti Michaelu Weitzmanu. Takoer alim to je moje znanje o irskim predajama nedovoljno da bih mogao rei neto vie o loghu - duhovnoj vatri koja se privlaila pomou lea. No, to pitanje u svakom sluaju ostavlja prostor za daljnja istraivanja. Nisam siguran ima li rije logh neke veze s grkom rijeju logos. U Starom zavjetu, u Knjizi Postanka (9,6) opisuje se stvaranje ovjeka na sliku Boju. Filon, idovski filozof iz Aleksandrije (roen oko 20. god. pr. Kr.), tumai taj odlomak na vrlo zanimljiv nain. U svojoj knjizi Pitanja i odgo vori o Postanku Filon kae: Nita smrtno ne moe biti slino najuzvienijem Jednom, Ocu svemira, nego (samo) drugome Bogu, koji je njegov Logos. Jer, nor malno je da razumni (dio) ljudske due bude oblikovan na sliku boanskog Logosa, budui da je Bog prije Logosa nadreen svakoj razumnoj prirodi. Kao to su ljudske due slike Logosa utisnute u tvar, tako je i silazak Logosa slian privlaenju logha. Moda su navedene predaje utemeljene na optikim pojavama i povezane s Makrobijevim svjetlosnim stocima. Pomisli li netko da sam otiao predaleko i da Filonove ideje nisu imale nikakve veze s teologijom svjetlosti, navest u odlomak iz Filonovih Pitanja i odgovora o Izlasku, u kojima filozof izriito tvrdi da je sam vidio due, kako ih opisuje teologija svjetlosti: ... svjetlost sjajnih zvijezda potjee od nebeske sfere. Kako dua natapa [adetai - toniji prijevod glasio bi "navodnjava"] sve to je u oima sjajno, jer due su najsjajnije, tako i svjetlost zvijezda dobiva svoj sjaj od najieg etera. Filon je oito vjerovao da sjaj u oima proizlazi iz svjetlosti due, te da dua ulazi u svijet tvari kao slika boanskoga Logosa, koji je, stoga, i sam sjajan. Razmislimo li bolje, Filonova su gledita slina Makrobijevim.

Neke pojave u vezi sa skupljanjem suneve svjetlosti kroz stakleni globus ispunjen vodom, smatrane su zapanjujuima u tolikoj mjeri da su pojedini filozofi zaista od buhe vidjeli slona. Primjer za to je Aleksandar iz Afrodizije, openito poznat kao najglasovitiji komentator Aristotelovih djela, koji je ivio krajem 2. i poetkom 3. stoljea. Bavei se prirodom tvari, Aleksandar u svom Komentaru Aristotelovoj meteorologiji (I, 3) "elei dokazati da se tijelu moe prenijeti svojstvo koje u svom izvornom stanju ne posjeduje, kae da se predmeti mogu zapaliti pomou suneve topline koja prolazi kroz [prozirno staklo] posudu ispunjenu hladnom vodom, a da se pritom voda u posudi ne zagrije, ili barem ne zagrije dovoljno da bi se moglo objasniti zapaljenje." Optikom metodom paljenja vatre pomou zrcala pozabavili su se na zaista uzbudljiv nain Arhimed, Antemije i Proklo (ovdje se ne misli na filo zofa Prokla kojeg smo maloprije spomenuli). No, o tome emo govoriti u 5. poglavlju. Grki orfici pridavali su veliko teoloko znaenje globusima i kuglama za paljenje. Orfizam je bio religiozni pokret koji se nije oslanjao na stan dardne poganske dravne kultove, te nije tovao olimpske bogove. Pokret je dobio ime prema legendarnom liku Orfeju, a sauvan je dio njihova pjesnikog stvaralatva. Klasina Atena nije bila pretjerano sklona orficima. Poput nekih pristaa pokreta "new-age" dananjice, i orfici su obiavali dijeliti letke koji su promicali kult spasenja. Obilazili su domove, poput Jehovinih svjedoka, nastojei proiriti svoje evanelje. Drali su do obredne istoe i naginjali vegetarijanstvu. Mnogi su orfici bili neobrazovani, ak i skitnice. No, meu njima je bilo i iznimno nadarenih umova, posebice u grkim gradovima june Italije. Najznaajnije obiljeje orfikog kulta jest koncepcija svemirskog jajeta koje isijava svjetlou i vatrom. Jaje je oito kristalna kugla ili stakleni globus ispunjen vodom. Neke od sauvanih orfikih himni opisuju kako bog-stvoritelj Protogon ("Prvoroeni") izbija iz svemirskog jajeta zvanog Phanes (oblik rijei phanaios, koja znai "davati svjetlost"). Ponekad se spominje i koa Phanesa ili chros, meutim, to nije grka rije za kou, nego je njezino znaenje "povrina (bilo kojeg tijela)". Glagol koji oznaava izbi janje Protogona iz Phanesa glasi apestrapten, ili "izbijati van". (Tu je rijetku rije rabio Ivan Tzetzes, bizantski pisac, kako bi oznaio svjetlost.) Sauvane fragmente orfike knjievnosti skupio je 1832. izvanredan ovjek, Isaac Preston Cory, i objavio ih na grkom s popratnim engleskim prijevodom. Coryjeva zadivljujua zbirka Drevni fragmenti, kao pokuaj kompilacije najznaajnijih izgubljenih povijesnih i mitolokih djela, prema

citatima iz djela klasinih pisaca, prvi je put objavljena 1828. godine, a imala je samo 129 stranica. No, Cory nije bio zadovoljan, te je 1832. objavio proireno izdanje, ovaj put na 362 stranice. Upravo su u to izdanje bili ukljueni sauvani orfiki fragmenti, koji zauzimaju 12 stranica knjige (str. 289.-300.). Godine 1876., Coryjevu je knjigu, nakon njegove smrti, objavio prilino arogantan urednik E. Richmond Hodges, koji je iz nje izba cio mnoge dijelove s kojima se nije slagao, pa tako i orfike fragmente, to je prokomentirao s podsmjehom: Rei u jo samo to da sam izbacio itav Coryjev predgovor... kao i neoplatonistike krivotvorine o kojima Cory govori na kraju knjige, kao to su Zaratustrina proroanstva, hermetiko vjerovanje, te orfiki, pitagorejski i drugi fragmenti ija je autentinost dvojbena, te nemaju posebno veliko znaenje... Stoga sam u ovome izdanju izostavio taj niz metafiziko-filozofskih besmislica... Na naslovnici Hodgesova izdanja pisalo je "novo i proireno izdanje", no iako je ono doista sadravalo neke nove podatke, imalo je 148 stranica manje nego prethodno, stoga se nije moglo nazvati "proirenim", a "novo" je bilo samo po tome to ga je Hodges "oistio" od svih opasnih sadraja. Sreom, posjedujem primjerke svih izdanja, i mogu ih meusobno usporediti. Onima koji su proitali samo jednu verziju moe se oprostiti to su stekli pogrean dojam. Vratimo se, dakle, drugom izdanju koje sadri orfike fragmente. Dio jedne himne glasi: Nitko nije svojim oima vidio Protogona Osim same svete Noi: svi su se udili Kada su iznenada u Eteru ugledali Svjetlost Poput one koju isijava povrina besmrtnoga Phanesa. Druga orfika himna kae: Prizivam Protogona... roenog iz Jajeta, koji se raduje na svojim zlat nim krilima... Obnovljenu Svjetlost... neopisivog, okultnog,... naj sjajnijeg... Koji donosi istu i jasnu svjetlost, zbog ega te prizivam kao Phanesa,... i velianstveni izvor bljetavila./ Doi, blagoslov ljeno bie, prepuno mudrosti i ivota, doi u radosti svojim svetima, tajno koja se neprestano mijenja. Budi prisutan meu sveenicima tvojih Orgija.

To je jasna referencija na zraku svjetlosti, koja je dio orfikog religioznog obreda. No, sljedei fragment objanjava prethodni kao oponaanje ina stvaranja: Orfej je rekao... ovo: ... "Zemlja bijae nevidljiva zbog tame: no, Svjetlost se probila kroz Eter i osvijetlila Zemlju i svu tvar:" a ova Svjetlost, koja se probila kroz Eter... bila je bie koje je iznad svih stvari: "a njegovo ime," koje se Orfeju razotkrilo u proroanstvu, "jest Metis, Phanes, Ericapaeus," to se moe prevesti kao volja (ili savjet), svjetlost, davatelj svjetlosti... U raspravi naslovljenoj Homilije Klementu, koja, kako se smatra, potjee iz 1. st. po Kr., a autor je vjerojatno Apion iz Aleksandrije, nalazimo sljedei opis onoga to je prvo izalo iz vrtloga Stvaranja: Kao to u vodi nastaju mjehurii, tako se sa svih strana skuplja i zbija kruni, uplji oblik... iz unutranjosti toga kruga izranja slika muko-enskog ivog Bia... koje Orfej naziva Onim koji se Objav ljuje {Phanes; zapravo, Onaj koji se manifestira, op. prev.), jer, kada je vidljiv {phaneis; odnosno, manifestiran, op. prev.), iz njega isi java svemir, kroz sjaj Vatre, najvelianstvenije od svih elemenata, usavrene u Vlanom [elementu]. To nije nemogue, jer npr. u sluaju svjetleih crva Priroda nam omoguava da vidimo "vlanu svjetlost". Iz reenog moemo vidjeti kako su mitovi o stvaranju nekih drevnih ezo:erijskih ljudi ukljuivali koncepcije utemeljene na tajanstvenoj pojavi fokusiranih zraka svjetlosti koje izbijaju iz kristalnih kugli ili staklenih globusa ispunjenih vodom, te da se dio "misterija" sastojao u injenici da vatra dolazi iz vode - ideji koja je u sebi proturjena. Vatra i voda oduvijek su smatrane odvojenim elementima, a injenica da voda moe skupiti sunevu svjetlost i tako proizvesti vatru, bila je neizreciv Misterij povezan s boanskim Stva ranjem. Te su tajanstvene ideje prihvatile "heretike" gnostike sljedbe ranoga kranstva. Jedna od njih bila je i setijanska sljedba, poznata kao setijanska hereza, iako je dvojbeno je li uope bila kranska, jer u njezinu uenju Isus nije imao nikakvu ulogu. U 3. stoljeu u djelu Protiv svih hereza kranski pisac Hipolit iz Rima opisuje setijanski nauk. Zaronimo li ispod zamrene mree alegorija, razabrat emo opis globusa za paljenje. Hipolit pie da setiinci poznaju naelo "Tame" i da "Svjetlost silazi u Tamu koja se nalazi

ispod (nje)." No, Tama ovdje nema uobiajeno znaenje; ona je naziv, kae Hipolit, "za strane vode koje privlae svjetlost i preobraavaju je." Tama "zarobljava iskru Svjetlosti..." Dalje u tekstu spominje se siuna iskra... poput zrake..." A svjetlo koje je ulo u "neistu maternicu" i njezinu vodu, postaje "zmijom". Euzebije je sauvao fragmente iz djela fenikog pisca imena Sanhoniaton. Meu ostalim, on govori o orfikom Protogonu koji raa troje djece: Vatru, Svjetlost i Plamen. Te su personifikacije "upoznale ljude s vatrom i pouili ih njezinoj primjeni", to podsjea na mitove o Prometeju. Protogon se opisuje kako "protee svoje ruke do nebesa, prema Suncu..." U frag mentu Sanhoniatonova djela O zmiji pie kako je zmija "vatrene naravi i nevjerojatno brza, te se, za razliku od drugih ivotinja, pokree duhom, bez pomoi ruku, nogu ili bilo kojeg vanjskog organa. Napreduje tako spiralnom putanjom i odreuje brzinu kretanja kako joj je volja... A kada proivi svoj vijek, sama sebe unitava... Svatko tko je pomou poveala ili staklene kugle pokuao zapaliti vatru, zna da svjetlost izvodi spiralni ples. To je uoljivije kod visee kugle ili glo busa nego kada u ruci vrsto drimo leu. Budui da se gore naveden tekst vjerojatno odnosi na visee globuse za paljenje, moemo pretpostaviti da je "vatrena zmija", koja se brzo pokree opisujui spirale, zapravo fokusirana svjetlost. Pokuavajui najprije pronai arite, svjetlost poprima brojne oblike, to se moe zakljuiti iz teksta. Konano, kada "proivi svoj vijek", ona se pretvori u plamen - "sama sebe unitava". Za drevne je narode ta pojava zasigurno bila iznimno znaajna. Moda su se pitali: "Kako je mogue da vatra nastane iz vode?" Dapae, voda je mogla biti i vrlo hladna! to je jo znaajnije, pojava globusa za paljenje povezuje svjetlost sa sva etiri "elementa": svjetlost dolazi iz zraka, ulazi u vodu, proizvodi vatru koja rtvu pretvara u prah kao oblik zemlje. Razmotrimo li tu pojavu sa stajalita drevnoga ovjeka, shvatit emo kako se svemu to je bilo povezano s globusima, kuglama ili leama za paljenje, neizbjeno pridavalo sakrosanktno znaenje. Stoga je prirodno da su takve pojave postale potkama religioznih alegorija koje nalazimo u drevnim tekstovima. Zapravo, moemo pekulirati i o glasovitoj reenici iz Knjige Postanka: ... i Duh Boji lebdio je nad vodama. I ree Bog: "Neka bude svjet lost!" I bi svjetlost. Jesu li "vode" bile u upljem globusu koji ih je okruivao? Ve smo, analizirajui Plinijeve i druge latinske tekstove koji se bave leama, vidjeli

kako je visum zamijenio spiritus, tako da se u aritu nije nalazio "pogled" nego "duh". Mogli bismo, stoga, odlomak iz Postanka razmatrati u optikom kontekstu - svjetlost koja emanira iz Boga stigla je na povrinu (gr. chros, kao i u opisima Phanesa) globusa ispunjenog vodama, te je svjetlost pronala arite. Ne bih dublje razraivao tu teoriju, samo bih istaknuo da se svjet losne pojave i teologija svjetlosti pojavljuju u mnogim drugim izvorima, a ne samo u Makrobijevu djelu. Moda je dua, kao silazei svjetlosni stoac, bila znaajan motiv u veini religija, meutim, to nismo znali jer nismo pri davali dovoljno pozornosti optikim pojavama koje su toliko oaravale nae pretke. Silazak svjetlosti u tvar, koji veina religija tumai kao in Stvaranja (bilo ivota ili individualne inkarnirane due kao svjetlosnog stoca), sim boliziraju optike pojave koje su izazivale strahopotovanje. O predodbi zmije kao bia svjetlosti i vatre raspravljat emo poslije, u dijelu o religiji drevnih Egipana iji je ureus, ini se, simbolizirao svjetlost koja izbija iz ela. Moda je i to upuivalo na ples svjetlosti koji podsjea na kretanje zmije, na oblike koji proizlaze iz visee kristalne kugle. Tajanstveno ime Phanes moda potjee od egipatske rijei fennu, koja znai "zmija". No, o svjetlosnim emo zmijama opirnije govoriti poslije. Mistina "teologija svjetlosti" koja je proimala idovske, protokranske i ranokranske predaje, ocijenjena je kao "hereza", i od rabinskog judaizma i od Katolike crkve, te je smatrana opasnou koju treba otkloniti, jer je ugroavala opstojnost slubenih religioznih sustava. "Teologija svjetlosti" uvijek je znaila prijetnju onima koji su udjeli za vlau i uspostavljali "pomone" sustave miljenja poznate kao crkve ili religiozne ustanove, koje ne doputaju razliita gledita (npr. Inkvizicija je prije samo 400 godina spalila na lomai Giordana Bruna [1600.; Giordano Bruno pripadao je platonistikoj struji, te je proganjan zbog svojih mistinih nazora i heliocentrinih koncepcija, op. prev.]). Svrha "pomonih" sustava miljenja jest da nemilosrdna elita uspostavi nadzor nad masama. Iako je dananji judaizam tek blijed odraz farizejskog rabinizma izuzevi hasidizam, koji se nastavlja na mistinu kabalistiku predaju), rani judaizam bio je osebujan sustav zanimljivih filozofskih i teolokih ideja. Mnoge od tih ideja, koje je judaizam odbacio prije 2000 godina, stoljeima su tvorile tkivo kranskih hereza. One su se openito oznaavale "gnostikim", a sadravale su koncepcije o svjetlosti, koje korijene imaju u drevnoj egipatskoj predaji. Taj golemi korpus nije mogue obuhvatiti u itavoj njegovoj sloenosti, te svaka ozbiljna studija zahtijeva poznavanje drevnih jezika, primjerice, aamejskog, koptskog, sirijskog, hebrejskog, pa ak i etiopskog. Budui da

sam otvorio mogunost postojanja optike tehnologije u starini, nadam se da e znanstvenici ponovno zaroniti u to velianstveno podruje i moda ponuditi nova tumaenja drevnih predaja, u skladu s onime to nam je sada poznato o utjecaju optikih pojava na teologiju. Navest u, nekoliko kratkih primjera. Jedna od zagonetki ranog judaizma jest lik koji se u idovskim preda jama naziva Melkisedek. F. Legge nas izvjeuje kako njegovo puno ime glasi Zorocothora Melkisedek, to znai "skupljati svjetlost". Moe li se njegovo ime protumaiti u optikom kontekstu, budui da lee imaju svoj stvo "skupljanja svjetlosti"? Ranocrkveni otac Hipolit iz Rima (3. st. po Kr.) tvrdio je da postoji heretika kranska sljedba iji su lanovi slijedili stano vitog Teodota, koji je tovao "najmonijeg Melkisideka, veega i od samoga Krista". Sve te predaje i njihovi pisani izvori temelje se na koncepciji svjetlosti. Na primjer, knjiga Pistis Sophia, sauvana u koptskom rukopisu iz 7. stoljea, odraava nekoliko stoljea stariji gnostiki oblik ranokranskog nauka. U etvrtom dijelu toga mistinog ostvarenja nalazimo sljedee: Kada je Spasitelj zavrio svoje obraanje uenicima, Marija ree Isusu: "Gospodine, ula sam te kako govori: 'Oni kojima se razot kriju tajne Neizrecivoga ili kojima se razotkrije tajna Prvog Miste rija, postat e plamenovi zraka svjetlosti i struje svjetlosti, te e pro drijeti u sva podruja dok ne dosegnu prostore svoga nasljea.'" Spasitelj ree Mariji: "Prime li tajnu jo za ivota i izau iz tijela, postat e zrake svjet losti i struje svjetlosti, te e prodrijeti u sva podruja dok ne dosegnu prostore svoga nasljea. "No, ako su grjenici, te izau iz tijela ne pokajavi se, i budu li im tada otkrivene tajne Neizrecivoga kako bi ih se oistilo od svake neistoe i vratilo u pravedna tijela koja su dobra i pripada im kraljevstvo svjetlosti, tada nee moi prodrijeti u sva podruja, jer sami ne mogu razotkriti misterij. Melkisedekovi odabranici neka ih slijede i odvedu pred Djevicu Svjetlosti..." Isusu se, dakle, pripisuje ta posve jasna izjava da se due umrlih pretvaraju u zrake svjetlosti. Taj je proces preobrazbe kad Makrobija obrnut - due se inkarniraju kao zrake svjetlosti. Oito je, meutim, da koncepcije o mistinoj prirodi svjetlosti proimaju sve predaje, kako grke i rimske, tako i pogan ske, idovske i kranske.

Konano, elio bih skrenuti pozornost na idovski tekst poznat kao Knjiga Henokova, koji je sastavljen oko 200. god. pr. Kr. Ta bizarna knjiga sadri mnoge zanimljive odlomke, od kojih se neki bave svjetlou u optikom kontekstu. Knjiga je zapravo zbirka razliitih tekstova, a najstari jima se smatraju upravo oni koji sadre mogue optike implikacije. Henok je bio sveti pisar kojemu je Bog dao zadatak da kazni pale anele, tako zvane "uvare" ili "uvare nebesa". Ideja o palim anelima povezanima s donoenjem svjetlosti, sauvana je u imenu Lucifer, to na latinskom znai "svjetlonoa" - ime koje bi posve odgovaralo i Prometeju. (Venera, ili "jutar nja zvijezda", takoer se zvala Lucifer.) Henok je zabiljeio niz svojih vienja, a sauvani tekst podastire nam ta neobina i zbunjujua izvjea u jo nerazumljivijem obliku. Naime, da izvorni tekst (napisan na aramejskom ili hebrejskom), dva tisuljea poslije njegova nastanka, jo uvijek nije pronaen. Moramo se, stoga, osloniti na etiopski prijevod i grke fragmente, te vjerojatno nikada neemo saznati izvorni tekst. U svom prvom vienju Henok izvjetava kako je "stigao do zida izgraenog od kristala i okruenog plamenim jezicima... vrata su bila od vatre... nebesa od vode... bio je vru poput vatre i hladan poput leda..." Ve smo podsjetili na tekstove crkvenih otaca i neoplatonista koji su se bavili zagonetkom staklenog globusa ispunjenog vodom koji proizvodi top linu i vatru, dok voda u njemu ostaje hladna. U svom drugom vienju, Henok opisuje kuu u kojoj se nalazi prijestolje "od kristala". Na svojim vizionarskim putovanjima vidio je razliito drago kamenje i "rasplamsanu vatru". Konano, stie do eola, tj. do podzemnog svijeta. Ondje je ugledao "upljine, prostrane i vrlo glatke". Jedna od njih bila je svijetla i ispunjena vodom. Arhaneo Rafael objasnio mu je kako su "upljine stvorene upravo zato da bi se u njima skupljali duhovi mrtvih..." Henok ga je upitao zato su razliite, a Rafael je odgovorio kako je upljina koja sadri "bljetav izvor vode" namijenjena duhovima pravednih. Henok je zatim vidio "vatru koja je gorjela bez prestanka". Svatko tko je upoznat s drevnim tekstovima koji se bave optikom, stei e dojam da i navedeni odlomci iz Knjige Henokove opisuju optike pojave. "upljine" ispunjene vodom koje "skupljaju duhove" podsjeaju na ''skupljanje spiritusa" kao na optiko svojstvo globusa ispunjena vodom. Mnoge opaske o kristalima i vatrenim strujama takoer se mogu objasniti s optikoga gledita. Izgleda da su se raniji sveti tekstovi i predaje koji su se bavili optikom oslanjali na Knjigu Henokovu, Apokalipsu koju je napisao pisac nedovoljno obavijeten o odnosnim pojavama ili nesklon razotkrivanju njihova pravog znaenja.

Kinezi takoer poznaju predaje o mistinoj prirodi svjetlosti i njezinu silasku koje simbolizira paljenje vatre pomou zrcala, na nain koji je opisao Plutarh. Te su predaje, kao i rimske, stare otprilike 2200 godina. Jedna od najzanimljivijih drevnih kineskih knjiga jest Huai-Nan Tzu. Iako su neki njezini dijelovi prilino nejasni i nerazumljivi, knjiga se bavi znanstvenim, kozmolokim i mistinim idejama od najveeg znaenja. Djelo je napisano u 2. st. pr. Kr., u ranom Han razdoblju. Izvjee o toj drevnoj filozofskoj knjizi prvi se put na engleskom jeziku pojavilo 1867. godine, kada sustav transliteracije (kineskog na engleski) jo nije bio standardiziran, te je knjiga nazvana Hwae nan tsze. Za to je bio zasluan A. Wylie, koji je te godine objavio svoju opsenu zbirku kineske knjievnosti, te su bijeli vragovi (tako nas u ali zovu Kinezi) konano mogli saznati neto o toj temi. Slijede Wylievi komentari, s moderniziranom transliteracijom (prema Wade-Gilesovu, a ne Pinyinovu sustavu): Potomak prvoga Han cara, koji se zvao Liu An, zauzima istaknuto mjesto meu piscima ovog ["svatarskog"] razreda. Njegovo djelo nosi naslov Huai-Nan Tzu, te je sastavljeno od 21 knjige, a on sam je princ Huai-Nana. Openito govorei, djelo prouava doktrinu zvanu tao, koji se moe izjednaiti s grkim logosom, te s njegovom ulogom u stvaranju i odravanju materijalnog svemira. Drugi dio djela nije sauvan. Najstariji i najznaajniji komentar o toj raspravi dao je Kuan Yu. Ne postoji engleski prijevod itavog Huai-Nan Tzua, ali objavljena su dva djelomina prijevoda; odlomci koje su preveli Derek Bodde i Joseph Needham (prvi je moj bivi profesor, a potonji moj kolega). Boddeov se prijevod nalazi u njegovu izdanju Povijesti kineske filozofije Fu Yu-Lana. Osim same knjige, Bodde je preveo i mnoge u njoj sadrane citate, to je jedan od najveih prevoditeljskih pothvata naega vremena. Oduevljen Huai-Nan Tzuom, Fung je napisao: Knjigu zvanu Huai-Nan Tzu ... napisao je, u ranom razdoblju Han, Liu An... princ Huai-nana, koji je 122. god. pr. Kr., nakon to je sud jelovao u uroti protiv prijestolja, poinio samoubojstvo. Ta knjiga ... je zbirka svih uenja i nedostaje joj dosljednost. Unato tome, sadri odlomke koji objanjavaju podrijetlo svemira mnogo jasnije od bilo kojeg novijeg filozofskog djela.

Fung Yu-Lan zatim navodi neke iznimno zanimljive odlomke iz Drugog poglavlja, koji se ontologijom bave na nain koji bi posramio ak i Martina Heideggera (i koncepcijama poput: "Jo ne bijae poetak ne-bia"). Opis procesa stvaranja sadri neke optike aluzije: (5) Stanje nebia zvalo se tako jer se, gledajui ga, nije mogao vidjeti nikakav oblik; ui su sluale, ali nije bilo zvuka ... Bijae to beskra jan prostor, duboka i golema praznina, neizmjerna svjetlost... (7) U razdoblju "ne bijae jo poetak ne bijae jo poetka nebia", nebo i zemlja jo nisu bili razdvojeni, yin se nije razlikovao od yanga, etiri godinja doba nisu postojala i nebrojeno mnogo stvari nije bilo roeno. Bijae to poput svjetlosti usred nebia koja se povlai i postaje nevidljivom..." Fung zatim citira odlomke iz Treeg poglavlja: "Kada nebo i zemlja nisu imali ovaj oblik, bijae stanje bezoblinosti. Ono se naziva velikim poetkom . Taj veliki poetak iznjedrio je praznu protenost, a prazna protenost stvorila je svemir. Svemir je iznjedrio prvotnu tekuinu koja ima gra nice. Ono to bijae isto i lako, ujedinilo se i oblikovalo nebo. Ono to bijae teko i tromo, zbilo se i oblikovalo zemlju. Spajanje istog i lakog ostvarivalo se bez potekoa, dok je zbijanje tekog i tromog teklo sporo, pa je nebo stvoreno prije zemlje ...Vrua sila yang, koja se dugo skupljala, proizvela je vatru, a bit vatre oblikovala je sunce. Hladna sila yin, koja se dugo skupljala, proizvela je vodu, a bit vode oblikovala je mjesec ... Put neba imao je biti kruni, dok je put zemlje imao biti etverokutan. etverokut dominira tamom, a krug svjetlou. Svjetlost je izbaena iz tekuine, pa vatra svijetli izvana. Tama je ono to upija tekuinu, pa voda svijetli iznutra. Ono to iz bacuje tekuinu, daje. Ono to upija tekuinu, preobraava ... Sunce je gospodar yanga ... Kada se, dakle, yang sui (vrsta zrcala) izloi suncu, ono postaje vrue i stvara vatru." Podatak o konkavnom zrcalu za paljenje pojavljuje se ovdje u kontekstu duboke rasprave o kozmologiji i stvaranju. Charles le Blanc, u svom pri jevodu istog odlomka, zrcalo za paljenje ne zove yang sui, : Fu-sui (zrcalo za paljenje) skuplja vatru sa sunca...

Tu promjenu le Blanc objanjava u svojoj biljeki: U modernim izdanjima stoji fu yang sui . Slaem se s Wang Nien-sunom ... da yang valja izbaciti, jer u izvornom tekstu stoji jednostavno fu-sui . Yang su dodali kasniji uenjaci koji su pogreno protumaili fu kao poetnu rjecu (izgovara se drukije), koja znai "sada", "tada" ili "ovo" ... Na te je uenjake, kae Wang, utjecao slian odlomak iz Huai-nan Tzua 3/2b, gdje je izraz napisan u obliku yan-sui. Wang iznosi [da komentar drevne knjige Chou Li] ... tumai fu-sui i yang-sui kao dva naziva za isti predmet... U komen taru Huai-nan Tzua 3/2b nalazi se sljedei opis yang-sui-ja: "Yangsui je napravljen od metala. Uzmemo li zaobljen komad metala (konkavno zrcalo), te ga dobro izgladimo i uperimo prema pod nevnom suncu, a ispred njega stavimo suho granje, ono e se zapa liti." Huai-nan Tzu 17/19a-b potvruje kako se ovdje radi o pos tizanju topline pomou fokusirane svjetlosti: "Novaenje ljudi [za dravne slube] moe se usporediti s dobivanjem vatre pomou yang-sui-ja; ako se postavi predaleko [od suhoga granja], nee proiz vesti vatru; ako se postavi preblizu, nee uspjeti pogoditi sredite [arinu toku]; mora se postaviti tono izmeu "predaleko" i "pre blizu"." Osim u izrazima fu-sui i yang-sui, znak sui u drevnoj je Kini oznaavao i zrcala za paljenje; sui se ponekad pisao ... ili Navedena dva odlomka iz Huai-nan Tzua preveo je Needham. Izmi jenio sam njegov prijevod. Arheolozi su "propustili" uoiti jo jednu optiku pojavu. Naime, radi se o drevnom kretskom religioznom simbolu dvostruke sjekire (labrys) koji, prema mom miljenju, imitira uzorak stvoren prodiranjem svjetlosti kroz leu za paljenje. Vidi fotografiju 6 snimljenu u mom vrtu, koja prikazuje taj svjetlosni uzorak dobiven pomou lee. On je vrlo slian motivu minojske dvostruke sjekire (vidi fotografiju 6), koji potjee iz predminojskog doba. Dokaze za svoje stajalite pronaao sam u Grkoj. Posjetio sam neobino pretpovijesno naselje u Lerni pokraj Arga na Peloponezu. Ono je prilino dobro istraeno, te je javnosti omogueno razgledati brojne izloke, ali loka litet je slabo posjeen, jer je smjeten izvan uobiajene turistike rute. Iako se nalazi u unutranjosti, u drevno doba leao je u zaljevu Argi. Iskopavanja su pokazala da je lokalitet bio naseljen jo u paleolitiku, prije mnogo tisua godina. U "pretpovijesno" doba, oko 3000. god. pr. Kr., ondje su ivjeli ljudi koji su za sobom ostavili sveti predmet, danas izloen u muzeju Arga. O

predgrkim stanovnicima Lerne govori knjiga Ljudi iz Lerne, iako je prilino zbunjujua i suvie struna. to sam otkrio? To se moe vidjeti na fotografiji 7. To veliko ognjite ili rtveni kamen prekrasne izrade u svom sreditu ima udubinu u obliku dvostruke sjekire. Oko rubova su izrezbareni mali plamenovi. Svrha obreda u kojemu se rabio taj kamen bilo je tovanje mistinog oblika fokusiranih sunevih zraka koje isijavaju iz lee. Da se u tom obredu rabila lea dovoljno velika da oblikuje golem svjetlosni uzorak dvostruke sjekire, fokusirane zrake pretvorile bi rtvu u prah. No, s obzirom na veliinu rtvenika, motiv dvostruke sjekire bio je vjerojatno samo simbolian. ("Savreno izgaranje" rtve moglo se postii i s manjim rtvenicima istoga oblika, no jo nije pronaen ni jedan primjer.) Drim da je taj neobian rtvenik nuno promatrati u optikom kontek stu. S obzirom na njegovu starost, mogli bismo ga nazvati drugim najstarijim optikim predmetom, poslije drke od bjelokosti iz Abidosa. Najstarije lee koje sam pronaao potjeu iz Egipta, iz doba IV. i V. dinastije, te su neto mlae od rtvenika iz Krete. Velik broj minojskih kristalnih lea iskopanih na Kreti takoer prua potporu optikom tumaenju simbola dvostruke sjekire. Naime, ljudima koji su dvostrukoj sjekiri pridavali tako golemo znaenje, kristalne lee nisu mogle biti nepoznate. U sljedeem poglavlju pozabavit emo se teleskopima.

IV. POGLAVLJE

SLUAJ NESTALOG TELESKOPA

Prije nego se ponemo baviti ovom temom valja objasniti to je zapravo teleskop, jer mnogi to ne znaju. Ljudi se nee lako pomiriti s injenicom da su drevni narodi posjedovali optike instrumente ako im nije poznato to je potrebno za izradu teleskopa. Stvar je vrlo jednostavna: sve to vam je potrebno da izradite jednostavan teleskop jesu dvije konveksne lee, bilo kristalne ili staklene, od kojih jednu drite blizu oka a drugu dalje od njega, te gledate istodobno kroz obje lee. To je sva mudrost. Naravno, morate ih micati naprijed i natrag dok ne pronaete arite. Budui da je otkriveno na stotine drevnih lea, je li mogue da se prije Galilea nitko u povijesti nije upitao: to bi se dogodilo da pogledam istodobno kroz obje lee? elio bih istaknuti da teleskop koji sam opisao daje obrnutu sliku - sve je okrenuto naopake. No, uzmete li treu leu i postavite je u ravnini s prve dvije, slika e se ispraviti. Meutim, prouavate li Mjesec ili zvijezde, nije vam potrebno okretati sliku pomou tree lee, jer uope nije vano jesu li stvari okrenute naopake ili ne. Takav je, vjerojatno, bio sluaj s jednostavnim teleskopima iz drevne Britanije, koji su sluili za promatranje Mjeseca, o emu e poslije biti rijei. No, prouimo nakratko tekstove drevnoga pisca Strabona. "Strabon" je bio nadimak kojim su Rimljani nazivali razroke osobe, ili one ije su oi na bilo koji nain bile deformirane. O piscu Strabonu nije nam poznato mnogo. ivio je u doba ranog Rimskog Carstva; zapravo, roen je 64. ili 63. god. pr. Kr. na podruju dananje Turske, a umro je oko 25. god. po. Kr. Bio je vrlo bogat i oito Grk, jer je pisao na grkom a ne na latinskom. No, nije nam poznato zato su ga nazvali Strabon. Meutim, sluaj je htio, a to je veoma znaajno za nau priu i dokaze koji potkrjepljuju teoriju o drevnoj optici, da je Strabon imao "optiko ime". Strabon je svoje veliko bogatstvo iskoristio za prouavanje filozofije i brojna putovanja. Vjerojatno je bio jedan od najveih geografa starine.

Naime, geografima su mogli postati samo oni koji su imali dovoljno novca da putuju svijetom, a Strabon je, osim bogatstva, imao sree da je rimska mornarica osigurala plovidbu Sredozemljem, pa u to doba nije prijetila opas nost od gusara. Strabonovo prvo veliko djelo bila je Povijest u 47 knjiga, od kojih nije sauvana niti rije. No, to ne treba uditi, jer je izgubljeno 98% drevne knjievnosti Zapada. Meutim, Strabon je bio bolje sree sa svojim drugim djelom, koje znanstvenici cijene i danas, unato injenici da, osim strunjaka, gotovo nitko nikada nije uo ni za djelo ni za pisca. Strabon ne bi smio i dalje ostati nepoznat iroj publici, jer je njegovo djelo Geografija iznimno zanimljivo tivo za sve koji su posjetili mjesta koja je opisao i za one koji bi tamo moda eljeli otii. Strabon je nairoko pisao o udaljenim zemljama, poput Maroka i Krima, Britanije i Afrike, potanko opisujui znamenitosti, ljude, mjesta i zbivanja u 1. stoljeu. Knjigu preporuujem svim znatieljnicima koji vole povijesne traeve. U izdanju Loeb Libraryja ona zauzima osam svezaka, od kojih je svaki dovoljno malen da stane u dep. U III. knjizi, u dijelu koji se odnosi na panjolsku, Strabon opisuje "svetu klisuru" koju danas nazivamo Rt sv. Vincenta: To je najzapadnija toka, ne samo Europe, nego i itavog naseljenog svijeta. Opisujui megalite i dolmene koji se ondje mogu vidjeti, Strabon iznosi kako je zabranjeno nou posjeivati ta mjesta, "jer ona su nona boravita bogova." Takve crtice iz narodnih predaja tipine su za Strabona. Sa panjolske je obale promatrao kako sunce tone u dubine Atlantika, podsjetivi najprije na rimskog filozofa Posejdonija, koji je takoer opisao taj dramatian prizor. Strabon kae: Posejdonije izvjetava kako se sunce na zalasku doima veim, te da isputa zvuk koji nalikuje zvuku vruega metala u hladnoj vodi, kao da more kipi dok sunce uranja u njegove dubine. Artemidor ([iz Efeza, 1. st. pr. Kr., pisac 11 zemljopisnih knjiga] koji tvrdi kako je i sam bio ondje) netono iznosi kako no nastupa odmah po zala sku sunca: no ne slijedi odmah po zalasku sunca kao na drugim velikim morima, iako je razmak kratak. Jer, kad zae iza planina, one jo dugo odraavaju njegovu svjetlost te dan due traje; kad sunce zalazi nad morem, sumrak traje krae ali no ne nastupa odmah. Isto se moe uoiti i na prostranim ravnicama. Na morima se sunce

na izlasku i zalasku doima veim, jer se tada vea koliina isparina [magle] uzdie iz vlanog elementa; gledamo li kroz te isparine, vidjet emo kako se slike lome i postaju vee, kao kada ih proma tramo kroz cijevi. Isto se dogaa kada promatramo zalazak sunca ili mjeseca kroz suh i tanak oblak, ta nebeska tijela tada izgledaju crvenkasta. Posejdonije, koji je, kako kae, proveo 30 dana u Cadizu [tadanjem Gadesu] promatrajui zalaske sunca, tvrdi da Artemidorovo izvjee nije tono. Potonji nas pisac izvjetava kako se sunce prilikom zalaska doima stotinu puta veim, te da no slijedi neposredno nakon zalaska. Ne moemo vjerovati da je Artemidor osobno promatrao tu pojavu na "svetoj klisuri" [Rtu sv. Vincenta], budui da je izjavio kako je zabranjeno dolaziti nou na to mjesto; stoga je takoer zabranjeno dolaziti u sumrak poslije kojeg, prema njemu, odmah nastupa no. Artemidor nije promatrao zalazak sunca ni iz jedne toke na toj obali, jer Cadiz je na moru, a ondje su boravili Posejdonije i mnogi drugi koji mogu posvjedoiti da njegovo izvjee nije tono. itatelj e se moda zapitati to je neobino u tom odlomku. Odgovor glasi: cijevi. Na to je Strabon mislio rekavi "kao kada ih promatramo kroz cijevi"? U grkom izvorniku stoji di'aulon. Rije aulos znai "cijev", te je oznaavala i vrstu frule, pa se izraz moe prevesti kao "kroz cijevi" (imenica je u mnoini). Problem "cijevi" moe se rijeiti samo promjenom teksta, to se mnogo puta doista i inilo! Navedeni je odlomak bio podvrgnut zahvatima koje su toliko puta trpjeli grki i latinski tekstovi; uenjaci su proitali neto u to nisu mogli povje rovati, zatim su to protumaili u skladu sa svojim uvjerenjima i, konano, redigiranu verziju teksta podastrli su kao dokaz da ne postoji neto u to nisu vjerovali. Drugim rijeima, stvorili su nedostatak dokaza briui rijei ili mijenjanjajui njihovo znaenje! Navest u jednostavan primjer. Recimo da napiem sljedee: S ceste sam mogao jasno vidjeti sovu (engl. "owl"). Pretpostavimo, zatim, da za dvjesto godina neki znanstvenik to proita i, uvjeren kako u moje doba vie nije bilo sova, ne povjeruje u moje svjedoanstvo. Rije "sova" on e pripisati tipografskoj pogreki i "predloiti drugo tumaenje" moje reenice. Smatrat e da sam vjerojatno napisao neto vrlo slino, primjerice:

S ceste sam mogao jasno vidjeti lokvu (engl. "pool").

Znanstvenik e, zatim, istaknuti kako su dva slova " o " mogla nekom pisaru nalikovati slovu "w", te da je slovo "p" izgubilo svoj rep i postalo "o". Pri likom prepisivanja teksta dodano je slovo "n" uz moje "a", te je konana verzija glasila "an owl" (sova). Znanstvenik e tvrditi kako moe dokazati da nisam vidio sovu, nego lokvu, s obzirom na poznatu injenicu da sam esto etao movarnim predjelima gdje ima mnogo lokvi, a nema dokaza da sam se zanimao za ornitologiju.

Tako se stvarala povijest.

Prva engleska verzija Strabonova djela pojavila se u Londonu 1887. pod naslovom The Geography of Strabo (Strabonova geografija), a objavili su je George Bell and Sons (poslije je ukljuena u glasovitu Bonn's Library). Iako su djelo zajedno preveli W. C. Hamilton i W. Falconer, Hamilton je bio odgovoran za prijevod odlomka u kojemu se spominju "cijevi". S prob lemom "cijevi" Hamilton se pozabavio u svojoj biljeki: U Humboldtovom djelu ([barun von Humboldt] Cosmos, III. sv., str. 54., Bohnovo izdanje) nalazimo sljedeu opasku koja se odnosi na ovaj odlomak: "Prijevod [odlomka, op. cit.] nedavno je proglaen netonim (izjavio je to Kramer [G. Kramer, njemaki urednik Strabonova djela, Berlin, 1844.-1852.], sv. I., str. 211.), te je umjesto di aulon stavljeno di hyalon ("kroz staklene kugle"; vidi [Johann Gottlob (Schneider, Eclog. Phys. [Eclogiae Physicae Historium, 1801.], sv. IL, str. 273.). Svojstvo poveavanja koje posjeduju stak lene kugle ispunjene vodom (vidi Seneka [Prirodna pitanja], I, 6) bilo je poznato drevnim narodima, kao i djelovanje stakala i kristala za paljenje (vidi Aristofan, Oblaci, V, 765), poznata je bila i svrha Neronova smaragda (vidi Plinije [Prirodna povijest], XXXVII, 5); no, te kugle nikako nisu mogle sluiti kao naprave za astronomska mjerenja. (Usporedi [von Humboldtov] Cosmos, sv. I., str. 619.) Na mjerenja visine sunca, nainjena promatranjem sunca kroz tanke, rijetke oblake ili vulkanska isparavanja, ne utjee lom svjetlosti." Tvrdnja G. Kramera oito je shvaena veoma ozbiljno. Naime, G. Kramer ne smatra, nego proglaava da prijevod nije toan. On ne pretpostavlja niti bojaljivo razmatra mogunost - on proglaava. Otkako se u 16. stoljeu Strabonovo djelo poelo ozbiljno prouavati, nastojalo se svim silama iz njegovih tekstova izbaciti sve to je moglo

upuivati na postojanje teleskopa u starini. Drevni su teleskopi morali po svaku cijenu nestati, a pokuaji da im se u povijesti izbrie svaki trag ne rijetko su bili oajniki i smijeni. Kramerovo nastojanje da mijenjanjem grkih slova dobije izraz "kroz staklene kugle", bio je naroito ironian, jer je rije hyalos kojom je elio zamijeniti izvornu (aulos, odnosno, mn. aulon, op. prev.) upravo ona kojom je Aristofan oznaio leu za paljenje u svojoj komediji Oblaci. Godine 1756. francuski aristokrat i uenjak te lan Kraljevske akade mije znanosti u Parizu, grof de Caylus, prvi je javno upozorio na optiko znaenje Strabonove opaske. Razmotrimo sada to je de Caylus rekao o Strabonovu odlomku u raspravi o drevnoj optici. Izvjee o njegovu predavanju, koje je 1756. odrao u Francuskoj kraljevskoj akademiji natpisa i lijepe knjievnosti, objavljeno je tek 1761. godine: Nije se samo grof de Caylus pitao jesu li drevni narodi rabili naoale; zapravo, na taj nas je trag naveo Strabon (III, str. 138.). Zemljopisac je elio objasniti zato na moru sunev disk izgleda vei kada izlazi ili zalazi, a to je objasnio parama koje se uzdiu iz vode; taj je fizikalni uinak opisao sljedeim rijeima ... [navodi se grki tekst] ... Problem je u ovom tumaenju: "[vodene] pare imaju isti uinak kao i cijevi - poveavaju predmete." Rije aulos ima posve jasno i nedvojbeno znaenje - "cijev" [to je tono: aulos, prema Liddellovu i Scottovu Leksikonu, znai "uplja cijev"]; stoga se iz odlomka namee zakljuak da su drevni narodi poznavali i rabili tu napravu. Grof de Caylus nije sluajno doao na tu misao; u rukopisu iz 13. stoljea, oca [Jeana] Mabillona, vidio je ilustraciju koja prikazuje Ptolemeja [Klaudije Ptolemej, 2. st. po Kr.] kako promatra zvijezde kroz teleskop, ili, bolje reeno, kroz cijev. Taj je rukopis 300 godina stariji od djela Galilea i Jacquesa Metiusa, izumitelja teleskopskih stakala; ilustracija s naslovne stranice Mabillonova rukopisa potjee jo iz Ptolemejeva doba. Ovo je izvjee potaknulo daljnje rasprave o drevnoj optici, iako su znan stvenici tek trebali poeti cijeniti Strabona i njegovo djelo. Zahvaljujui de Caylusovoj amaterskoj znatielji, ta je tema konano ukljuena u znanstvene rasprave, te je poslije stotinu pedeset godina jo aktualna. "ienje" Stabonova teksta od svih nepoeljnih elemenata zapoeo je u 16. stoljeu Isaac Vossius, prvi urednik grkog izvornika. On je pokuao iz njega izbaciti teleskope, a tu su praksu prihvatili mnogi drugi europski

urednici. Naalost, Britanska knjinica ne posjeduje sve verzije toga djela, stoga ih je potrebno potraiti u francuskim i njemakim knjinicama. H. L. Jones, prevoditelj i urednik u Loeb Library, objavio je verziju teksta u kojoj se umjesto izraza di'aulon pojavljuje izraz di'yalon. Time je iz teksta izbacio cijevi, i jo vie mu zamaglio znaenje. Naime, Hamilton je govorio o "lomu" svjetlosti, to se Jonesu nije svialo, te je odnosnu reenicu preveo kao "vidljive zrake ... se kidaju". Meutim, dodao je biljeku u kojoj je pojasnio: "Trebali bismo to shvatiti kao "lom" zraka svjetlosti." Jonesov prijevod reenice koja se odnosi na promatranje sunevih zraka kroz cijevi glasi: "... vidljive zrake, prolazei kroz tu paru kao kroz leu...". U svojoj biljeki Jones pojanjava kako se vjerojatno radilo o "globusu ispunjenom vodom." Oito je da se Jones, pri prevoenju i ureivanju teksta, oslanjao na izgovor G. Kramera. Kada su, zapravo, zapoele rasprave o postojanju teleskopa u drevno doba? Barem pet stoljea prije nego to je grof de Caylus 1756. godine u Strabonovu djelu otkrio spomenuti odlomak. Najstarije izvjee o drevnim teleskopima prilino je zbunjujue, a nalazimo ga u zapisima Rogera Bacona, koji je ivio u 13. stoljeu. Nimalo ne udi da se Bacon bavio tom temom, jer je tijekom svojih studija na Oxfordu i sam napravio teleskop. Ta je injenica izazvala brojnie kontroverzije, s obzirom na to da je Bacon ivio prije Gali lea. Bacon tvrdi da je Julije Cezar imao teleskop pomou kojeg je s fran cuske obale mogao promatrati obalu Engleske. Meutim, odakle je saznao za tu priu, kada o tome ne govori ni jedan rimski povjesniar? Moda bi najbolje bilo razmotriti neke rasprave o problemu Baconova i Cezarova tele skopa koje su, kako sam uspio ustvrditi, zapoele 1551. Te je godine Robert Recorde (ili Record), izniman engleski uenjak, u svome djelu The Path-way to Knowledge, Containing the First Principles of Geometrie (Put do znanja i prva naela geometrije), [napisanom na starom tudorskom engleskom, stoga sam u zagrade stavio objanjenja nekih rijei koje suvremeni itatelji moda ne bi razumjeli] napisao sljedee: ... Govorit u takoer o stvarima koje se ne mogu razumjeti ako se ne poznaju geometrijska naela. Ali, urode li moji napori plodom [odnosno, bude li njegova knjiga dobro primljena], neu samo nabra jati vrijedne izume, nego u opisati kako su mnogi od njih stvoreni, kako bi se mogli danas rabiti. Neki e misliti da mnoge stvari nije mogue napraviti, iako one postoje. Neupueni e zbog nerazu mijevanja pripisati stvaranje tih stvari nekromantiji [tj. crnoj magiji].

Tako su i fratra Bakona [Rogera Bacona] optuivali za nekromantiju, iako nikada nije prakticirao to umijee, nego je u geometriji i drugim matematikim znanostima bio toliko vjet da je mogao initi stvari koje su se ljudima doimale nevjerojatnima. Prialo se o staklu [glasse, stara engleska rije za teleskop] koje je izradio u Oxfordu i pomou kojeg se moglo vidjeti to se zbiva na drugim mjestima [tj. na udaljenim mjestima], te je [Bacon] bio optuen za suradnju sa zlim duhovima. No, ja znam da je [staklo, op. prev.] napravljeno na prirodan nain, pomou geometrije (budui da je perspektiva [stari naziv za geometriju optike] dio geometrije), te da je sve lako objasniti ba kao da gledate svoje lice u obinom staklu [tj. u obinom zrcalu]. No, takve su stvari primjerenije plemiima i njihovim ciljevima, nego obinim ljudima, te se ne bi trebale razotkrivati neupuenima. Istaknut u, ipak, da su naela geometrije mnogima nepoznata, te da vrijedi barem djelomice razotkriti i objasniti kakve je divne stvari mogue stvoriti pomou geometrije. Iako je napisao jo nekoliko knjiga i proslavio se kao izumitelj matematikog znaka jednakosti (=), Robert Recorde nikada nije napisao najavljenu knjigu o "neobinim izumima", u kojoj je namjeravao otkriti naela rada teleskopa i mnoge druge zanimljivosti. Proivio je tegoban ivot i umro mlad. Poput mnogih velikih umova, i on je esto bio napadan i obeshrabrivan. U knjizi Path-way to Knowledg (Put do znanja), opisao je Arhimedovo zrcalo za paljenje, a to je bila naprava ije je djelovanje namjeravao objasniti "budu li njegovi napori urodili plodom". No, o Arhimedovu zrcalu raspravljat emo u sljedeem poglavlju. Godine 1558. veliki talijanski uenjak Gianbattista (tj. Giovanni Battista) della Porta, u prvom izdanju svoje glasovite knjige Magia Naturalis (Pri rodna magija) raspravljao je, oito prvi put u "moderno doba", o "Ptolemejevu teleskopu". Opisao je neobian predmet koji je neko stajao na vrhu svjetionika Farosa pokraj Aleksandrije u Egiptu. Ptolemej o kojemu on govori nije astronom Klaudije Ptolemej, nego egipatski faraon Ptolemej III. Eureget (roen izmeu 288. i 280. god. pr. Kr., a umro 221. god. pr. Kr.). To valja imati na umu zbog kronolokog slijeda zapisa koje emo prouiti. No, Ptolemejev emo "teleskop" morati opisati poslije kako bismo nastavili zapoetu priu o Baconovom i Cezarovom teleskopu. Navest u ovdje moderan prijevod odlomka iz Baconova djela Opus Majus, koji opisuje Cezarove optike naprave. Bacon je pisao na latinskom, a na tom se jeziku nije mogao izraziti toliko precizno kao na grkom. Rije koja oznaava Cezarovu optiku napravu jest specula. Uobiajeno znaenje

te rijei je "zrcalo". Meutim, u smislu "stakla" specula ponekad moe oznaavati i leu. Da je Bacon pisao na grkom i rabio rije katoptron, dvojbe ne bi bilo, jer ta grka rije znai "zrcalo" i samo "zrcalo". Grki jezik posjedovao je znanstvenu preciznost koja je latinskom jeziku nedosta jala. Razmotrimo li kontekst Baconovih komentara - koji su William Camden i Anthony Wood posve zanemarili - vidjet emo kako je rije o zrcalima, a ne o leama. Bacon najavljuje raspravu o lomu i refleksiji svjetlosti, a Julije Cezar se spominje u raspravi o refleksiji, u 3. poglavlju u dijelu knjige pod naslovom Optika znanost. Izvoran latinski tekst naveden je u biljeki, a Burkeov moderan prijevod glasi: Kao to je Boja mudrost potrebna za upravljanje svemirom, tako je i ova znanost potrebna za spoznavanje njegove ljepote. Navest u nekoliko primjera za lom i refleksiju svjetlosti... Na slian se nain mogu i zrcala postaviti na povien poloaj nasuprot neprijateljskim gradovima i vojskama, tako da se moe vidjeti sve to neprijatelj ini. To se moe promatrati bilo s koje udaljenosti, budui da se, prema knjizi o zrcalima [vjerojatno misli na Catoptrica koja se pripisuje Euklidu; vidi Postavke 13-15], isti predmet moe vidjeti pomou pravilno postavljenih zrcala. Jedno se [zrcalo, op. prev.] moe postaviti blie ili dalje, tako da predmet moemo promatrati bilo s koje udaljenosti. Navodno je Julije Cezar, elei pokoriti Eng lesku, dao postaviti golema zrcala kako bi s galske obale mogao pro matrati engleske gradove i tabore. Dalje u istom poglavlju, na mjestu na kojem se raspravlja o svjetioniku na Farosu pokraj Aleksandrije, saznajemo kako su na drevnim svjetionicima stajala velika zrcala koja su odraavala svjetlost svjetiljki i nou pokazivala pomorcima put, dok su se danju mogla upotrijebiti za promatranje brodova u daljini. ini se, stoga, da je jedan od rimskih svjetionika stajao na sjevernoj obali Francuske (vidi sliku 13), da je njegovo veliko zrcalo posluilo Cezaru _ vojne svrhe, te da se njegova uinkovitost moda poboljavala kombina cijom zrcala. To je najvjerojatnije objanjenje "teleskopa Julija Cezara"; bio je to refleksijski prije negoli refrakcijski teleskop. Moemo, dakle, zakljuiti kako je vrlo vjerojatno Cezar posjedovao tele skop, bilo prenosiv, koji je rabio za svojih ratnih pohoda, ili dodatni, refrak cijski teleskop, koji se postavljao na rimske svjetionike, poput kartaanskih teleskopa, koji su se postavljali na obrambene kule, o emu e ubrzo biti rijei

Sljedei pisac koji je spomenuo Rogera Bacona u vezi s teleskopom, osvrnuvi se na Baconovo izvjee o teleskopu Julija Cezara, bio je slavni elizabetinski povjesniar William Camden. Njegovo glasovito povijesno i topografsko djelo Britannia objavljeno je na latinskom, u Londonu 1586. Knjiga se danas naziva "Kamdenovom Britanijom". U poglavlju o "Cantiumu" (tj. o grofoviji Kent), Camden se osvrnuo na Baconovo izvjee o Juliju Cezaru, koji je pomou teleskopa promatrao obalu Kenta s plae u Normandiji. Navodim ovdje moju moderniziranu verziju prijevoda Philemona Hollanda, koji je objavljen 1610. uz Camdenov pristanak: Pedeset pete godine prije Kristova roenja i jo jednom, sljedee godine, (Julije Cezar) uao je u Britaniju: sigurno sklonite [za bro dovlje] pronali su njegovi uhode, kako svjedoe Suetonije i sam Cezar; nije tono, to izmilja Roger Bacon, da su mu [Cezaru, op. prev.] u tome pomogla stakla koja je postavio na obali Galije,

SLIKA 13. Rimski svjetionik iz 1. st. po Kr. na rezbariji koja se nalazi na glasovi tom stupu cara Trajana (vladao od 98.-117. god. po Kr.) u Rimu. Upravo je takav svjetionik nekada stajao na obali Normandije u Francuskoj. Prema rijeima Rogera Bacona, na tom je svjetioniku stajao teleskop pomou kojega je Julije Cezar mogao promatrati englesku obalu.

i vjetina perspektive [tj. optika znanost] koja pomou refleksije poveava skrivene oblike. Camden je odbacio Baconovo izvjee znajui da su u svojim zapisima Cezar i rimski povjesniar Suetonije (1. st. po. Kr.) opisivali kako je Cezar odaslao uhode kako bi na obali Kenta potraili luke i sigurna "sklonita" i tako pripremili teren za napad na Englesku. No, jo uvijek ostaje pitanje: odakle je Bacon saznao za tu priu? To nam nije poznato. Bacon je djelovao 350 godina prije Camdena, kada su samostanske knjinice i u njima pohranjeni rukopisi bili netaknuti, i prije nego to su te zbirke velikim dijelom unitene u doba dok je kralj Henrik VIII. provodio zapljenu samostanskih dobara. Bacon jednostavno nije mogao izmisliti takvu priu. Vjerojatno ju je proitao u nekoj staroj kronici koja nije sauvana. Naravno, to ne mora znaiti da je pria istinita. Meutim, ubrzo emo vidjeti kako nema razloga smatrati je posve izmiljenom. Rim ljani su imali nekoliko svjetionika na obali Francuske, a Trajanov stup u Rimu prikazuje rimski svjetionik koji postoji i danas, a nalazi se na posjedu zamka "Dover", na obali Engleske. Moe se pretpostaviti da su rimski svje tionici imali optika pomagala slina onom koje je, za vladavine Ptolemeja III, stajalo na vrhu svjetionika na otoku Farosu pokraj Aleksandrije. Bilo refleksijska (zrcala) ili refrakcijska (lee), ta su se optika pomagala, osim to su nou pomorcima sluila kao putokazi, danju mogla koristiti za promat ranje udaljenih brodova ili obala. itatelj e se sprijateljiti s tom idejom kada predoim dokaze o kartakim vojnim teleskopima i "Arhimedovu teleskopu" koji je do prije nekoliko stoljea stajao na hrvatskoj obali. Vratimo se na trenutak grkim leama i funkcioniranju jednostavnog teleskopa. Pogledate li drevnu grku plankonveksnu kristalnu leu iz 6. st. pr. Kr. (poveanje joj je izmeu 1.5X i 1.75X), koja se sreom nalazi u mom vlasnitvu, uoit ete rezbariju na njezinoj plo snatoj povrini, koja prikazuje lik koji leti i neto dri u rukama. Klasini bi arheolozi taj lik nazvali "letei Eros". Meutim, vjerujem da neki od pri kaza odrasloga leteeg Erosa uope nisu prikazi Erosa. U ovom sam sluaju sklon misliti da lik zapravo predstavlja Prometeja. Naravno, identitet lika nije vaan za nau priu. Letei lik u rukama dri dva predmeta - to su ti predmeti? Oito je da su okrugli. Jesu li to diskovi ili kugle? Mogli bi biti i jedno i drugo. Pretpostavljam da su to lee, bilo okrugle ili sferine, za poveavanje i/ili paljenje. Konano, lik je izrezbaren na lei. (Oteenje na kristalu nastalo je poslije, pri stavljanju lee u okvir.)

Zato letei lik izrezbaren na lei dri u rukama dva okrugla predmeta? Vjerujem da su ti predmeti lee, i da rezbarija objanjava kako radi jedno stavan teleskop - istodobnim gledanjem kroz dvije lee. Prometej je donio vatru s neba - pomou lee. No, tu ima jo neto, a ova nam drevna lea to eli razotkriti. Odnio sam svoju leu u Odjel za grke i rimske starine pri Britanskome muzeju, i zatraio struno miljenje o datumu nastanka rezbarije, za koju sam drao da potjee iz "arhajskog" doba. Ondje sam upoznao gospou koja je pogledala leu i opipala je, te zatim rekla: "To je krivotvorina, jer nije kristalna nego staklena. U to se doba nisu proizvodile staklene lee." "U koje doba?" upitao sam. Odgovorila je: "Nema smisla priati o tome. Lea je staklena. To je samo jeftina moderna replika namijenjena zavaravanju turista. Jeste li je moda kupili prole godine u Grkoj?" Rekao sam joj da se lea nalazila u Britaniji barem posljednjih pedeset godina. "Svejedno, bez vrijedna je. Samo staklo." Upitao sam je kako moe biti sigurna da je lea od stakla, budui da sam sve vrijeme mislio da je od kvarca. "Prepoznajem staklo kada ga vidim," rekla je. Bio sam uporan i postavio hipotetiko pitanje: "No, da je lea kristalna, kolika bi joj bila starost?" Nekoliko je puta odbila odgovoriti, ali je konano izjavila: "Da je kristalna - to sasvim sigurno nije - rekla bih da potjee iz 6. ili 7. st. pr. Kr., iz arhajskoga doba, sudei prema stilu rezbarije, no, najvjerojat nije iz 6. st. pr. Kr. U svakom sluaju, to je samo staklena krivotvorina, stoga nije vrijedna spomena. Ako nemate nita protiv, imam mnogo posla..." Odnio sam svoju leu u Prirodoslovni muzej, na testiranje X-zrakama. Rezultati su pokazali da je lea od kvarca. Uasavam se ljudi koji pognu glavu pred "strunim" miljenjem. Vratimo se sada teleskopu Julija Cezara. Prilino je nespretno drati dvije lee pred sobom na pravilnoj udaljenosti i odravati ih u aritu. Nara vno, mnogo je lake staviti ih u uplju i dugaku cijev, ili u aulos, kako su tu cijev nazivali Grci. Upravo je to aulos koji je spominjao Strabon i koji je izbaen iz njegovih tekstova jer "takvo to nije moglo postojati". Sjeate li se? Ubrzo emo vidjeti o kakvoj je vrsti cijevi bila rije. No, zadrimo se na Cezaru. Sada znamo da je Cezar mogao bez tekoa pomou teleskopa promatrati obalu Kenta, budui da su lee za poveavanje u njegovo doba bile uobiajene. Trebalo je samo pronai nekoga dovoljno pametnog da stavi dvije lee u cijev i preda ih vojskovoi. U svakom sluaju, razmotrit emo dokaze koji potvruju da su Kartaani i prije Cezarova doba rabili teleskope

u vojne svrhe. Takoer emo istraiti kakva je vrsta optikih pomagala sta jala na vrhu rimskih svjetionika, poput onih na francuskoj obali. Stoga priu o Juliju Cezaru, koji je promatrao obalu Kenta pomou nekog optikog pomagala, moemo smatrati vrlo vjerojatnom. Jednako je vjerojatno da je Roger Bacon imao pristup nekom povijesnom izvoru, koji je za nas zauvijek izgubljen. Razmotrimo sada kakve su se vrste cijevi rabile u optike svrhe. To je, zaista, neobino zanimljiva i pomalo bizarna tema. Mitovi nam govore da je Prometej donio vatru na zemlju u posebnoj cijevi zvanoj narthex. to je, zapravo, narthex? Odgovor na to pitanje je vrlo neobian. Pokazalo se da je narthex biljka, vrsta mirodije koja je izumrla. Na taj sam podatak naiao posve sluajno. Naime, budui da sam napisao brojne lanke o povijesti medicine za dva meunarodna medicinska asopisa, te nekoliko recenzija, bilo mi je predloeno da napiem recenziju za knjigu neobina naslova Contraception and Abortion from the Ancient World to the Renaissance (Kontracepcija i abortus od staroga doba do renesanse) Johna M. Riddlea. Bio sam zapanjen knjigom, budui da nisam znao da je u drevno doba kontracepcija bila tako razvijena znanost. Najzanimljiviji dio knjige odnosio se na mirodiju koju su drevni Grci nazivali narthex. Iz nje se dobivao lijek poznat kao "sok iz Cirene", te silphion ili silphium (ime potjee od drevnog travara Dioskorida). Riddle kae: ... sok iz Cirene je vrsta ferulae, koju su Dioskorid i drugi nazivali silphion ili silphium, a danas je izumrla. Neko je biljka rasla u blizini grkoga grada-drave Cirene, u sjevernoj Africi. Zapravo, Cirena je bila glasovita upravo po silphiumu. Herodot je govorio o berbi divlje biljke, a drugi grki izvori govore da su svi pokuaji njezina uzgoja propali. Godine 424. pr. Kr. Aristofan je spominjao njezinu visoku cijenu, a u 1. st. po Kr. Plinije je izjavio kako je biljku teko pronai. Biljka je stoljeima bila simbol grada i njezin se prikaz nalazio na kovanicama. Ako se pitate zato je biljka uinila grad glasovitim, Soranus nudi odgovor: bila je kontracepcijsko sred stvo - jedno od najdjelotvornijih u staro doba. Meutim, zbog ma sovnog iskoritavanja, biljka je iskorijenjena, vjerojatno ubrzo nakon Soranusova doba. Nema smisla vie raspravljati o drevnim kontracepcijskim sredstvima, budui da smo sada shvatili kakvo je znaenje imala mirodija i zato je nestala.

Biljka je oito bila golema, poput Heracleum giganteum, koji moe izrasti do pet metara i iji su cvjetovi veoma slini narthexu. Vidi fotografiju 12. Povjesniar David Rohl u knjizi Legend: The Genesis of Civilisation (Legenda: Postanak civilizacije) svoju je tezu o kavkaskom podrijetlu drevnih Egipana temeljio na injenici da su sauvani u kamenu izrezbareni prikazi biljke koju su Grci nazivali silphium, a koji potjeu iz doba III. dinas tije. Rohl zakljuuje da se najvjerojatnije radi o biljci Heracleum giganteum koja ne raste u Egiptu, te da su Egipani doli iz nekog podruja na kojemu je ona rasla. Rohl nije svjestan injenice da je silphium vrsta biljke koja je rasla u Cireni u Libiji, nedaleko od Egipta, te da je stoga bila lako dostupna drevnim Egipanima. Izumrla mirodija je, dakle, biljka koja se pojavljuje na rezbarijama iz razdoblja starog kraljevstva i koja je u drevno doba bila glavno kontracepcijsko sredstvo (zbog ega je nestala), te cijev koju je nosio Prometej. Zahvaljujem svom prijatelju Tonyju Andersonu, koji je putovao Kavka zom i dobro poznaje tamonje predaje, to mi je dao na znanje kako na Kavkazu raste jo jedna, iako ne divovska, mirodija, iji je latinski naziv Peucedanum. Ta aromatina biljka moe izrasti do dva metra. Nije nemogue da je divovski oblik te ili neke druge mirodije imao neke veze s Prometejem. U svakom sluaju, vrijedi poduzeti daljnja botanika istraivanja. Na Kavkazu se Prometej naziva Amiran ili Amirani. Zanimljivo je da ga predaja povezuje s dvije visoke planine: Elbrus/Elbruz, iji se vrh nalazi u junoj Rusiji, te Kasbek/Kazbek/Kasbegi/Kazbeg, itd. u sjevernoj Gruziji, odnosno u autonomnoj Osetinskoj regiji. (Poslije emo vidjeti da Filostrat takoer povezuje Prometeja s dvije planine, stoga se o tom pitanju sauvana narodna predaja i klasini izvor poklapaju.) Godine 1986. u Parizu je objav ljena knjiga G. Charachidzea pod naslovom Promethee ou le Caucase (Pro metej, ili Kavkaz, Flammarion, Pariz, 1986.). No, ovdje nema mjesta za iru raspravu o toj zanimljivoj temi. Kakva je svojstva mogla imati biljka koja se povezivala s Prometejem? O pitanju Prometejeve cijevi od narthexa raspravljalo se i prije. Veliki znan stvenik sir James Frazer, autor glasovite Zlatne grane, u svojoj je knjizi Myths of the Origin of Fire (Mitovi o podrijetlu vatre) napisao: Biljka (narthex) u kojoj je Prometej nosio ukradenu vatru [s neba na zemlju], obino se identificira s divovskom mirodijom (Ferula com munis)... Frazer pogreno izjednaava drevnu divovsku biljku s onom koja postoji i danas, a raste posvuda u Grkoj. Frazer, kao ni Rohl, nije znao za postojanje

mnogo vee biljke koja je davno iskorijenjena. Meutim, u Frazerovu opisu dananje biljke, koja se rabi za noenje vatre, nalazimo odjek predaje o Prometeju: Francuski putopisac Tournefort pronaao je tu biljku u Skinosi, drevnoj Schinussi, na malom i pustom otoku smjetenom juno od Naxosa. Njezina je stabljika visoka metar i pol [to iznosi 1/3 visine izvorne divovske biljke] a debela oko 7 cm, a grane i cvjetovi razmaknuti su jedni od drugih oko 20 cm. Stabljika ima prilino tvrdu koru. "Ta je stabljika ispunjena bijelom spuvastom tvari, koja, budui da je veoma suha, gori poput ika; ta bijela tvar postupno izgara ne oteujui koru, stoga ljudi koriste ovu biljku za prenoenje vatre s jednog mjesta na drugo; nai su se mornari njome opskrbili. Taj obiaj potjee iz drevnog doba, te moda objanjava odlomak iz Heziodova djela, u kojemu, govorei o vatri koju je Prometej ukrao s neba, opisuje kako ju je ovaj nosio u stabljici biljke." U Naxosu je engleski putnik J. T. Bent vidio naranine vrtove podije ljene redovima visokih trski, i izvjestio: "Na Lezbu se ova trska jo uvijek naziva nartheka (narthex), to je stari naziv za trsku pomou koje je Prometej donio vatru s neba. Tamonji seljaci i danas koriste te trske kao baklje." Oito je gospodin Brent zamijenio drevnu divovsku biljku za trsku. To je iznimno znaajan podatak koji dodaje nove elemente u priu o cijevi pomou koje je Prometej donio vatru s neba. No, drim da je jo znaajnija indikacija koju sadri taj podatak, naime, da je stabljika divovske biljke bila koritena kao teleskopska cijev. Te su stabljike te biljke mogle posluiti istim svrhama kao i bambusove stabljike u Kini. Iako nisu bile tako vrste kao bambus te zasigurno nisu mogle posluiti za izgradnju skela (jo se i danas u Kini grade skele od bambusa), stabljike divovske biljke bile su prilino izdrljive i ravne, te su se lako mogle izdubiti, a bile su i dovoljno dugake da se u njih stave dvije lee i napravi jednostavan teleskop. Rezbarija na predmetu iz doba IV. dinastije prikazanom na fotografiji 13, moda opisuje kako je izgledala ta stabljika. Na jednoj slici, koja prikazuje Grka iz 5. ili 4. st. pr. Kr. koji gleda kroz cijev, i upitate li se kakva je to cijev, odgovorit u vam da je to ednostavan teleskop nainjen od gornjeg dijela stabljike izumrle divovske biljke. Taj fragment grke posude izloen je u vitrini 6, u sobi 5 u Muzeju Akropole u Ateni, a otkriven je izmeu 1955. i 1960. Taj predmet, katalo-

giziran kao NA.55.Aa.4, fragment je crno-crveno obojane posude koji je, prema slubenom opisu: Jedan od novootkrivenih predmeta iz Nimfina svetita na junoj padini Akropole. Iskopan je tijekom radova na Bulevaru Areopogitou, juno od kazalita Heroda Atikog. Godine 81. Nimfino je svetite razorio rimski vojskovoa Sula. Bilo je posveeno enskom htonikom boanstvu nepoznata imena, zvanom samo "Nimfa", sudei prema natpisima na graninom kamenu i na nekoliko fragme nata vaza. Nimfi su se prinosile rtve, a povezivala se s brakom i plodnou. Nevjerojatno da je fragment posude koji prikazuje osobu koja gleda kroz teleskop tako dugo bio javno izloen u Muzeju Akropole, koji svake godine posjeuju milijuni ljudi, a da ga nitko do sada nije "primijetio". No, osim fragmenta posude koji prikazuje osobu s teleskopom, u Ateni je jo jedan predmet ostao "nezamijeen". U atenskom Arheolokom muzeju javno je izloeno nekoliko kristalnih lea. One se nalaze u jednom od najposjeenijih prostora Muzeja - mikenskoj sobi (soba 4), no unato tome, nitko ih nije "primijetio". . . U mikenskoj sobi nalaze se sljedei zanimljivi predmeti: Vitrina 1, predmet broj 4910. Dvije lee; veu sam nazvao A, a manju B. Obje su okrugle i plankonveksne. Lea A je izraena od savreno istog kristala, a B ima pukotinu na sredini gornje povrine, te bi leu trebalo oistiti. Poveanje lee A iznosi 2.5X, a poveanje lee B 2X. Vitirna 5, predmet broj 8652. Komad kristala oblikovan prema onoj upljini. Plankonveksan. Moda je stajao kao monokl na nekom kipu. Poveanje mu iznosi 1.5X. Vitrina 8, predmet broj 5662. Lagano ovalan, plankonveksan kristal s jednom neobinom karakteristikom: njegov rub je pravilna sinusoida. Poveanje mu je 2X, na horizontalnoj manjoj osi, i 1.5X na horizontalnoj veoj osi. Prilikom pokuaja stavljanja lee u okvir koriteno je ljepilo koje je loe utjecalo na njezinu prozirnost. Gornja povrina lee teko je oteena, te se u brazdama nakupila neistoa. Neko je bila posve prozirna. Vitrina 1, predmet 3192. Probueni sferoidni komad kristala, koji jo uvijek poveava 2X, unato kasnije nastaloj rupi i neistoi. Vitrina 23, predmet broj 104. Jo jedan probuen sferoidni komad kristala koji poveava 2X kada je poloen, a 2.5X kada se podigne. Unato kasnijim nespretnim pokuajima buenja, drevni je obrtnik iznimno vjeto izbrusio i izgladio kristal.

Vitrina 14, predmet broj T51/6571-2. Dva sferoidna komada kristala. ii sam nazvao A, a onaj zamagljen B. Prvi poveava 2X na dijelu na kojemu se poveanje moe ustanoviti, budui da je kristal teko oteen zbog pritiska; potonji, koji je takoer pretrpio oteenja, jo je uvijek djelomice proziran i poveava 2X kada je poloen (poveanje se ne moe ustanoviti kada je kristal podignut). Predmeti potjeu iz razdoblja izmeu 16. i 13. st. pr. Kr. Grka nije jedina zemlja u kojoj su javno izloene "nevidljive lee". U sobi 69, u vitrini broj 9, odmah uz vrata koja vode u Odjel za grke i rimske starine Britanskog muzeja, iji djelatnici ne vjeruju da su u drevno doba pos tojale lee, nalazi se nekoliko "nevidljivih" lea od kvarca. One su, sudei prema kasnije nastalim rezbarijama, sluile kao igrae ploice. Predmet GR 1923-4.4-1.47 (okrugla, bikonveksna lea), poveava 3X. Predmet GR 1923. 4-1.22 (okrugla, bikonveksna lea) poveava 2X. Teko oteena (okrugla, bikonveksna) lea katalogizirana kao predmet GR 1890. 9-21.16, poveava 2X. Okrugla, bikonveksna lea BM GEM CAT. 3990=1923.4-1.57, savreno je ista, lijepo izbruena i izglaena, te poveava 2X. Blago ovalna, bikon veksna lea BR GEM CAT. 3991=1923.4-1.238, poveava 2X. Postoji jo pet kristalnih lea u tom odjelu, koje poveavaju izmeu 3X i 1.5X. (Neke od gore spomenutih lea nisu javno izloene, nego se uvaju u skladitu.) No, sve do sada, te su lee iz Britanskog muzeja bile "nevidljive", kao i brojne druge drevne lee, osim Layardove, koje se nalaze u razliitim odjelima Muzeja, ukljuujui egipatski. Ljudi vjerojatno vide samo ono to oekuju da e vidjeti, a slijepi su za ono u ije postojanje ne vjeruju. To nazivam "sporazumnom sljepoom". Obeao sam da u objasniti kako su Kartaani koristili teleskope u vojne svrhe. Do toga sam podatka doao posve neoekivano. Njemaki oftalmolog koji je pisao o drevnoj optici, spomenuo je Grka Andreasa Anagnostakisa i njegovo djelo iji naslov u prijevodu glasi Studije o drevnoj optici. U Brita niji ne postoji ni jedan primjerak te knjige (ja posjedujem presliku), te sam je poslije dugotrajne potrage uspio pronai u Nacionalnoj knjinici u Parizu. Ta iznimno rijetka knjiga ima samo 28 stranica. Dugo sam ekao da mi se dostavi mikrofilm, a kada sam konano pribavio ispis, ustanovio sam kako ga ne mogu proitati. Tekst nisu mogli proitati ni moji grki prijatelji, jer nije bio na demotskom grkom, koji je danas u uporabi, nego na grkom koji se govorio u 19. stoljeu i koji danas razumije malo ljudi. Knjigu je 1878. godine objavio rektor Sveuilita u Ateni. Nakon mnogo muka uspio sam u knjizi pronai biljeku na francuskom, koja se odnosila na djelo stanovitog

Dauxa, za kojega do tada nisam uo. Moj prijatelj, profesor Joannis Liritzis, koji govori slubeni, moderni grki jezik, preveo je dvije Anagnostakisove reenice koje se odnose na Dauxa: Hipoteza gospodina Dauxa je nevjerojatna; drevni narodi nisu pozna vali jednostavne teleskope, jer se, prema Polienu i Polibiju, na koje se g. Daux poziva, prakticirala telegrafija pomou baklji. Posve si gurno nisu rabili sloene dioptrae. Nekoliko je znanstvenika smatralo da je grka rije dioptra oznaavala tele skop. U tom ju je smislu rabio Polibije (2. st. pr. Kr.) te mnogi drugi grki pisci, to emo ubrzo vidjeti. Tko je, dakle, bio g. Daux? Poznat je samo kao "A. Daux", a bio je francuski arheolog, koji je 1869. objavio izvanrednu knjigu o ruevinama Kartage i, to je osobito zanimljivo, opisivala je kako su drevni Kartaani rabili teleskope u vojne svrhe. Daux je taj neobian podatak pronaao u knjizi Stratageme, grkoga povjesniara Poliena, koji je ivio u 2. st. po Kr. Malo je klasiara koji su za njega uli. Njegova su djela gotovo posve nepo znata, jer su rijetki zainteresirani za prouavanje drevne vojne tehnologije. Daljnje potvrde Polienova izvjea nalaze se u Polibijevim povijesnim dje lima (2. st. pr. Kr.) i drugim izvorima, poput Elijana (2./3. st. po Kr.), koji Dauxu nije bio poznat. Ono to je navelo Dauxa da objavi svoje otkrie bila je njegova ljubav prema arheologiji, a posebice zanimanje za povijest drevne Kartage. U potrazi za rjeenjima, prouio je gotovo itavu klasinu knjievnost. Opisujui neobinu kartaku obrambenu kulu, Daux je napisao:"... zbog njezina osobita oblika, rekao bih da je sluila kao signalna postaja." Zatim dodaje: ini se da je jedna od tih kula sluila kao signalna postaja. Podignuta oko 4. ili 5. st. pr. Kr., bila je smjetena na obali, te je Fenianima na Siciliji i u Africi vjerojatno sluila za telegrafsko prenoenje poruka. Budui da govorimo o dalekoj prolosti, tonije o razdoblju prije otprilike 2300 godina [Daux je to pisao 1867.], izraz "telegrafsko prenoenje poruka" na prvi se pogled doima neprikladnim. Meutim, bio bih oprezan u iznoenju takvih pretpostavki da nisam naiao na dokaz u djelu jednog drevnog pisca. O toj se izvanrednoj metodi komunikacije na velike udaljenosti veoma malo zna. A ako se moe vjerovati [drevnom] piscu, ona je rjeit primjer domiljatosti naroda iji su trag Rimljani gotovo posve izbrisali. Navodim ovdje itav

odlomak iz Polienova djela [Polien, grki pisac iz 2. st. po Kr., koji je pisao o umijeu ratovanja i povijesti. Djelo: Stratageme]. Poetkom 4. st. pr. Kr. Kartaani, tada na vrhuncu moi, eljeli su osvojiti itavu Siciliju, od ijeg su podruja nadzirali samo 4/5. Sirakuza se najdue odupirala, a njezin gospodar Denis tekom je mukom odbijao napade Kartaana. Taj dugotrajan rat, pun iznenaenja i prevrata, iscrpio je Kartaane, jer je Afrika bila daleko, te je pomo sporo stizala. U Kartagu nisu redovito stizala izvjea o napredovanju vojske i njezinim potrebama. Kako bi rijeili pro bleme, te brzo i uspjeno zavrili rat, Feniani su uinili sljedee: "Dok su ratovali u Siciliji," pie Polien (Knjiga IV., 16. poglavlje), "Kartaani su, kako bi im pomo iz Libije to prije stigla, nainili dvije jednake vodene ure, od koje je svaka okomito bila podijeljena na nekoliko krugova. Na jednom su [krugu] napisali: "Trebaju nam brodovi", na drugima: "Treba nam zlato" ... "opsadni strojevi" ... "hrana" ... "teretne ivotinje" ..."pjeatvo" ... "konjica"... itd. Jednu od tih vodenih ura drali su na Siciliji, a drugu su slali u Kartagu s naputkom da osoba koja pali [signalnu] vatru provjeri gdje e se na uri voda zaustaviti kada se zapali druga [signalna] vatra. Na taj su nain u Kartagi mogli odmah znati to je potrebno vojsci na Siciliji, i smjesta odaslati pomo. Tako su Feniani dobivali pomo koja im je omoguavala da odravaju rat." Tako je pisao Polien. Ti podaci, koji daju nove podatke o drevnim metodama prenoenja poruka, upuuju na nekoliko zanimljivih zakljuaka. Od najistaknutije toke Promontoriuma Hermaeuma (vrh rta Bon) do toke na Siciliji udaljenost iznosi 134 km. Otok Pantelleria nalazi se gotovo na pola puta izmeu tih dviju toaka; uzdie se visoko iznad morske razine te je, sudei prema izvjeu, mogao sluiti kao mjesto posredovanja. Za vedrih su se noi vjerojatno mogli vidjeti znakovi s obaju strana. Tako su se vijesti mogle brzo prenositi ak i do Kartage. Kula koju sam spomenuo, smjetena pokraj Utice na morskoj obali, moda je sluila toj svrsi. Vjerojatno su Feniani posjedovali i druge precizne instrumente, to se moe zakljuiti prema sunanom satu u gradu zvanom Catanea, i jo stari jem sunanom satu koji su nainili za judejskoga kralja Ahaza. Ovdje zavrava Dauxov odlomak. Meutim, u Biljekama (str. 281.-289.) Daux navodi dodatne podatke koje je iznio Polibije (2. st. pr. Kr.):

Tu metodu telegrafskog prenoenja poruka poznavali su i drugi narodi. Grci su izumili i usavrili druge metode. Polibije navodi nekoliko metoda koje su bile u uporabi 250 godina prije fenikog izuma. Danas, kada je telegrafija gotovo posve usavrena, zanim ljivo je itati o tim drevnim metodama, koje su upravo u Polibijevo doba donosile najbolje rezultate. No, neka povjesniar govori za sebe [Knjiga 10., fragmenti xlv i xlvi]: "Posljednji sustav [prenoenja poruka, op. prev.] izumili su Kleoksen i Demoklit ["Cleoxene i Democlite" - nepoznata imena!]; no, mi Rimljani smo ga usavrili. Metoda je pouzdana i postoje odreena pravila, a pomou nje se mogu odaslati vijesti o svemu to se zbiva. Sve to je potrebno jesu budnost i pozornost. Evo o emu se radi: slova alfabeta podijele se u pet skupina, pri emu svaka skupina sadri pet slova; jedna skupina sadri samo etiri slova, i to nije nimalo vano za zadani cilj. Oni koji su duni odailjati i primati zna kove zapisuju na pet ploica tih pet skupina slova, a zatim se meu sobom dogovore da e onaj koji alje poruku najprije upaliti dvije signalne svjetiljke i drati ih u zraku sve dok ovjek na drugoj strani takoer ne podigne dvije signalne svjetiljke. Tako jedan drugome pokazuju da su spremni. Signalne se svjetiljke zatim sputaju, a osoba koja alje poruku podie svjetiljku u lijevoj ruci, kako bi onaj drugi znao koju ploicu treba gledati; ako treba gledati prvu, on podie samo jednu, ako treba gledati drugu, on podie dvije ploice, itd. Isto ini desnom rukom, kako bi se osobi koja prima poruku pokazalo koje slovo na ploici treba zapisati. Osim tih pravila, nuno je da oba ovjeka zaduena za signalizaciju imaju teleskope [dioptran] opremljene dvjema cijevima [duo aulischous], kako bi ovjek koji alje signal kroz njih vidio s lijeva i desna ovjeka koji mu mora odgovoriti. Pokraj teleskopa moraju biti uspravno postavljene ploice o kojima emo sada govoriti, a slijeva i zdesna mora se po dignuti palisada dugaka 3 metra i visine ovjeka, tako da signal podignutih svjetiljaka bude to jasniji - no, kada se svjetiljke spuste, nita se nee vidjeti. Oba ovjeka moraju iznimno pozorno pratiti itav postupak. Primjerice, eli li jedan od njih izvijestiti da je stotinu vojnika prelo na neprijateljsku stranu, morat e izabrati rijei koje o tome izvjetavaju s najmanjim moguim brojem slova, poput: "Po bjeglo 100 Kreana". Zapisat e to na ploici i izvijestiti na sljedei nain: prvo slovo je "K" [gr. Kretes; Kreani], a nalazi se u drugoj skupini slova i na drugoj ploici. Zatim e u lijevoj ruci podignuti dvije svjetiljke kako bi ovjeku koji prima poruku dao na znanje da

mora gledati drugu ploicu; u desnoj e ruci podii pet svjetiljaka, oznaavajui tako slovo "K", koje je peto slovo u drugoj skupini i koje primatelj poruke mora zapisati na ploici. etiri e svjetiljke podignuti lijevom rukom, kako bi opisao slovo "R", koje se nalazi u etvrtoj skupini, a primatelj poruke zapisat e ga na ploici itd. Na taj nain poruka se prenosi tono i uinkovito. Ako se rabe razliite svjetiljke, to znai da se odreeno slovo mora dva puta zapisati, no, ako se poduzmu nune mjere opreza, sve e tei glatko. Meutim, za prenoenje takvih poruka potrebno je iskustvo, kako bi se izbjegle pogreke i nedostatci u komunikaciji." Polibijev opis metode prenoenja poruka sadri zanimljivu pojedi nost. Naime, iz ovoga odlomka doznajemo da su stari Grci rabili naprave za gledanje na daljinu, dvostruke lee, paralelne ili [malo] divergentne, te da su te naprave stajale na svakoj signalnoj toki. Taj podatak zasigurno pobuuje najvie radoznalosti. Koliko se god tvrdnja inila nevjerojatnom, valja imati na umu da ju je iznio Polibije, povjesniar koji s pravom uiva povjerenje svih modernih znan stvenika. Rei u i to da Polibije o tom izumu ne govori kao o neemu novom, nego, naprotiv, kao o optikom instrumentu koji je u njegovo doba bio dobro poznat i nairoko koriten. Daux dalje pie: "Jedan od dvaju stupova," iznosi on [Polien], "podijeljena krugovima od kojih se svaki odnosi na neku stvar koja je potrebna [kartakoj vojsci, op. prev.], bio je podignut na najistaknutijoj toki Sicilije, a drugi nasuprot njemu, na afrikoj obali." Udaljenost izmeu tih dviju toaka iznosi 134 km (neto vie od 24 morske lige). Bilo je fiziki nemogue tako daleko vidjeti samo okom, a kamoli izbrojiti koliko su se puta upalile i ugasile signalne svjetiljke na dvjema udaljenim tokama. Stoga se mora prihvatiti da su Feniani svoj telegrafski sustav, koji su izumili prije 2268 godina [Daux je svoje izvjee napisao izmeu 1868. i 1869.], temeljili na promat ranju dviju obala, odnosno dviju signalnih toaka, pomou teleskopa. Efekt zakrivljenosti vodene povrine bio je tako iskljuen izborom dviju kopnenih postaja smjetenih visoko iznad morske razine. Imao sam priliku popeti se na jednu od njih, drevnu Hermesovu hrid (rt Bon), s koje unato lijepom vre menu nisam mogao vidjeti obalu Sicilije. U tome sam uspio samo pomou snanog teleskopa koji sam ponio sa sobom. Konano, izrazi koje je Polibije koristio nedvojbeno su se odnosili na teleskope: ... deesei osoton men dioptran echein, duo aulischous echousan ... naprava pomou koje se gleda jest dioptran, a dvije male cijevi (rije takoer znai "frula") jesu duo aulischous. Po svemu sudei, rije je o dva teleskopa. Ostatak odlomka govori da su bili

paralelni ili [lagano] divergentni, te da su se rabili u paru [tj. bili su dvos truki]. Valja obratiti pozornost na Polibijev podatak o cijevima od kojih je bila sastavljena naprava dioptra. Drugim rijeima, dioptra je optiki dio tele skopa a u cijevima - poput Prometejeve cijevi o kojoj smo maloas govorili - stajale su lee. Daux nije u cijelosti iznio Polibijevo izvjee. Naveo je samo 45. i 46. odlomak iz 10. knjige, iako rasprava zapoinje ve u 43. odlomku, gdje Polibije objanjava zato uope spominje te izume: Metoda prenoenja poruka vatrom, koja je u ratu veoma korisna, nikada nije bila dovoljno dobro objanjena; drim da inim dobro dajui izvjee u skladu s njezinim znaajem... nita nije djelotvor nije od prenoenja poruka pomou vatre. Naime, na taj se nain odmah mogu prenijeti vijesti o neemu to se zbilo, ili se upravo zbiva, dok bi inae vijesti morale putovati tri, etiri ili vie dana... Kada je postojala samo jedna metoda prenoenja poruka vatrom, u mnogim se sluajevima pokazala nepouzdanom... Polibije zatim opisuje tehnoloka dostignua koja su poboljala tu metodu, ukljuujui teleskope. Prvi potpun engleski prijevod Polibijeva djela objavio je Schuckburgh 1889. On prevodi dioptran i cijevi te naprave engleskim izrazom koji, bojim se, ne razumijem. Schuckburgh kae da poiljatelj i pri matelj poruke moraju "kao prvo, imati stenoskope s dva lijevka..."20 Zaista ne znam to je to stenoskop; nedvojbeno je 1889. ta rije znaila neto to je danas zaboravljeno. Schuckburgh se oito namuio s tim odlomkom, te se nije usudio rei "teleskop s dvije cijevi", jer je drao kako u to doba teleskopi nisu postojali. Jo jedan izvor spominje Kartaane i njihove teleskope - Elijanovo djelo Povijesne svatice (2. st. po Kr.), koje je veoma zanimljivo: Kau da je na Siciliji ivio ovjek toliko otra vida da je mogao vid jeti od Lilibeuma do Kartage. Njegovu oku nita nije promaknuto. Kau da je mogao izvijestiti o tonom broju brodova koji bi isplovljavali iz Kartage, te da nikada nije pogrijeio. U 400 godina koliko je proteklo izmeu Polibijeva i Elijanova doba, pria je izgubila svoje tehnoloko objanjenje i preivjela samo kao kuriozitet.

Prijevod Elijanova djela pojavio se tek 1997./1998., a Nigel Wilson, koji je pripremio to izdanje, dodao je biljeku uz gornji citat: Drugi pisci koji prepriavaju tu priu nazivaju toga ovjeka Strabon i kau da je ivio u vrijeme Punskih ratova. No, oni ostavljaju zago netku neobjanjenom: ak i s vrha planine - a u blizini Lilibeuma nema nikakvih uzviica - slabo se vidi najblia toka na afrikoj obali, udaljena 140 km, dok Kartaga, udaljena 215 km, uope nije vidljiva. Strabon 6.2.1 (267) kae da je ovjek bio na promatranici, kao da je ona bila dovoljno visoka. To je veoma otroumna opaska. I ne znajui za Polienovo, Polibijevo i Dauxovo izvjee, Wilson daje naslutiti kako u prii nedostaje neki znaajan ele ment. Naveo je odlomak iz Strabonove Geografije (1. st. pr. Kr./l. st. po Kr.), za koji Daux nije znao. Odlomak glasi: Najkraa udaljenost od Lilibeuma [na Siciliji] do afrike obale u blizini Kartage iznosi 1500 stadija; pria se da je na promatranici stajao neki ovjek iznimno otra vida, koji je Kartaane tijekom opsade Lilibeuma izvjetavao o broju brodova koji su isplovljavali iz Kartage. Godine 1887. prvi prevoditelji Strabonova djela dodali su sljedeu biljeku: Prema Varu, taj se ovjek zvao Strabon. On nas upuuje na odlomak u kojemu Plinije navodi izgubljeno Varovo djelo. Taj citat nalazi se u Plinijevoj Prirodnoj povijesti (VII, 21): Ciceron... biljei sluaj ovjeka koji je mogao vidjeti 123 milje u daljinu. Marko Var [ 1. st. pr. Kr.] iznosi da se taj ovjek zvao Strabon, te da je tijekom Punskih ratova, promatrajui s hridi u Lilibeumu na Siciliji, mogao vidjeti koliko brodova izlazi iz kartake luke. Poslije svega reenog, moemo priu o ovjeku zvanom Strabon shvatiti kao alu. Kao to sam ve rekao, rije "Strabon" znai "zrikav" ili "razrok". A taj je nadimak nastao kao aljiv podsjetnik na teleskop s dvije cijevi! Konano, o tome pripovijeda i Solin (oko 200. god. po Kr.). Navodim prijevod Arthura Goldinga iz 1587. (naime, novi prijevod ne postoji):

Najotrijega je vida bio ovjek imena Strabon, za kojega Var tvrdi da je mogao vidjeti stotinu trideset pet milja u daljinu, te da je stoga bio postavljen na promatranicu u Lilibeumu na Siciliji, kako bi izvjetavao o tonom broju brodova punske flote koji naputaju kartaku luku. Kao to smo mogli vidjeti, u klasinim tekstovima postoje brojna izvjea o kartakim teleskopima, ali samo su Polienova i Polibijeva tona. Ostali tekstovi iznose samo naklapanja koja su izgubila svako tehnoloko znaenje. Ispitavi sve dokaze o tome da su Kartaani poznavali i rabili lee, neizbjeno se namee pitanje: "Jesu li Kartaani doista posjedovali lee otkrivene tijekom arheolokih iskopavanja?" itatelj se nee iznenaditi kada sazna da odgovor na to pitanje glasi: " J e s u ! " . U Kartagi j e iskopano esnaest staklenih i kristalnih plankonveksnih lea, te mnogo okruglih ili ovalnih plankonveksnih i nepoliranih komadia stakla. Od esnaest lea, dvije su jo uvijek prozirne i poveavaju, te mogu posluiti za paljenje vatre. Lee se uvaju u Muzeju Kartage (nekadanjem Muzeju Lavigerie), iako nisu javno izloene, nego se uvaju u skladitu. Otkrili su ih bijeli fratri, fran cuski red koji je u doba kada je Tunis (na ijem se podruju nalaze ruevine drevne Kartage) bio francuska kolonija, obavljao arheoloka iskopavanja. Danas u Kartagi nema podataka o tim leama, a izvjea o iskopavanjima vjerojatno se uvaju u Parizu. Koliko je meni poznato, kartake se lee prvi put spominju 1924., u lanku oftalmologa Harryja L. Taylora, koji ih je, kako je izjavio, prouio jo u travnju 1914., kada su povrine lea jo bile iste. No, godine 1930. ustanovljeno je da je prozirnost lea smanjena zbog izloenosti zraku. (Vidi njegova dva lanka iz 1930.) Najzanimljivije od kartakih lea (posebice imamo li na umu kartake teleskope s dvije cijevi) bile su dvije okrugle konveksne lee iste veliine, koje sam nazvao "par iz sarkofaga". Taylor izvjetava da ih je 1902. iskopao veleasni Delattre, pripadnik bijelih fratara, koji ih je pronaao u kamenom sarkofagu iz 4. st. pr. Kr. Polibije je ivio u 2. st. pr. Kr. Lee su pronaene u ostacima pokrova koji je titio tijelo od propadanja. Godine 1928. o kartakim je leama pisao i Beck. Taylor im je 1930. posvetio jo dva lanka, u kojima izjavljuje da su te lee moda najstariji primjeri staklenih lea. Moda su Rimljani nauili vjetinu izrade staklenih lea od Kartaana. Taylor navodi daljnje pojedinosti i iznosi kako su otkrivene i tri male, ovalne lee. Dvije lee koje sam nazvao "par iz sarko-

faga" promjera su oko 4 cm i jakosti 5D (dioptrija). (Taylor je proveo mjere nja pomou sferometra). Ne iznenauje stoga da je 1930. godine anonimni autor jednog lanka u asopisu Nature pretpostavio da je ovjek u sarkofagu bio dalekovidan, te da je moda elio ispraviti vid pomou tih naoala iji su okviri nestali. "Par iz sarkofaga" moe se vidjeti na fotografiji , koju je snimio Wiliam Graham, postavivi lee na oi drevnog kipa (uoit emo kako njihova veliina posve odgovara veliini onih upljina lika). Posljednji znanstvenik koji se osvrnuo na kartake lee bio je R. J. Forbes. On je 1957. spomenuo kako je u Kartagi otkriveno sveukupno devet lea, tri od kvarca i est od stakla, koje su, zahvaljujui poveanju, bile "veoma pogodne za izradu preciznih rezbarija". Forbes nije znao da postoji jo sedam kartakih lea. Dakle, Polienova i Polibijeva izvjea potkrjepljuju brojni arheoloki dokazi, koji objanjavaju legende o "otrookim" Kartaanima. Toliko o Kartaanima. Pogledajmo sada tko je jo rabio rije dioptra kako bi njome oznaio teleskop. Najprije valja spomenuti Jambliha, neoplatonistikog filozofa i uitelja cara Julijana Apostate, koji je ivio u 2. st. po Kr., a o teleskopima je pisao u svome djelu Pitagorin ivot. Loebova serija ne sadri ni jedno Jamblihovo djelo, to vjerojatno odraava prezrivo miljenje o neoplatonistikoj filozofiji. Nije mi poznato da je u novije vrijeme objavljen prijevod nekog Jamblihova djela, pa sam bio prisiljen citirati tekst iz knjige objavljene davne 1598., koji sadri latinski prijevod i grki izvornik. Taj se odlomak nalazi u 26. poglavlju, u kojemu se Pitagora slavi kao utemeljitelj znanosti o glazbi i harmoniji. [Pitagora, op. prev.] se pita kakva bi naprava mogla poboljati sluh na nain na koji kompas, ravnalo i teleskop (dioptra) poboljavaju vid! Postoje dva engleska prijevoda toga odlomka. Navodim, kao prvo, prijevod Kennetha Sylvana Guthriea iz l919.: Govorei o mudrosti kojom je Pitagora pouavao svoje uenike, moramo imati na umu da je on utemeljio znanost o harmoniji i razmjerima. No, kako bismo to objasnili, valja nam se vratiti u prolost. Razmiljajui o glazbi i mogunosti izrade nekog pomagala za osjetilo sluha koje bi ga usavrilo, kao to kompas, ravnalo i teleskop usavravaju vid, ili kao to ravnotea i mjere usavravaju osjetilo dodira... Isti je odlomak 1818. Thomas Taylor preveo na sljedei nain:

Budui da govorimo o mudrosti kojom se Pitagora sluio pouavajui svoje uenike, bilo bi korisno to povezati s injenicom da je on izumio znanost o harmoniji i harmonijskim razmjerima. No, zato bismo trebali otii dalje u prolost. Razmiljajui bi li bilo mogue napra viti neko pomagalo za sluh, koje bi ga uinilo jasnim i pouzdanim, kao to vidu pomau kompas i ravnalo, ili, tako mi Jupitera, diop trijska naprava; ili kao to dodiru pomau ravnotea i mjerni instru menti..." Taylor nije propustio prevesti izraz ne Dia, koji su Grci tako esto rabili, a znaio je "tako mi Boga", tonije, "tako mi Zeusa". Ime vrhovnog grkog boga Taylor je latinizirao u "Jupiter". Guthrie je oito drao da je taj izraz suvian. Pa ipak, zanimljivo je da ga je Jamblih upotrijebio prije nego to je spomenuo teleskop, neto o emu se, oito, moralo utjeti. ini se da je Taylorov prijevod "dioptrijska naprava" prilino toan, iako ne i doslovan. "Dioptrijska naprava" ne znai nita, te je u prijevodu samo zadrana grka rije, uz naznaku da se radi o nekoj napravi. Guthrie je bez ikakve grinje savjesti preveo dioptra kao "teleskop". Nemalo sam se iznenadio kada sam u jo jednom drevnom tekstu posve sluajno naiao na isti Jamblihov odlomak, i to u vrijeme kada sam ureivao ovu knjigu! Prije nego to sam se bacio na konano ureivanje ovoga poglav lja, napravio sam stanku namjeravajui se odmoriti uz knjigu Prirunik o harmoniji Nikomaha iz Gerase (2. st. po Kr.). U 6. poglavlju toga djela pojavljuje se tekst koji je Jamblih oito "ukrao" Nikomahu, svom suvre meniku. U prijevodu Flore Levin tekst glasi: Jednoga je dana [Pitagora] zaronio u misli, razmatrajui mogunost izrade nekog pomagala za ui koje bi ih uinilo jasnima i pouzdanima, kao to vidu pomau kompas i ravnalo ili dioptra; ili kao to dodiru pomau ravnotea i mjere. U svojoj biljeki Flora Levin dodaje: To izvjee pojavljuje se u njegovu djelu De vita Pyth. [O ivotu Pitagorinu] 115-120 [Deubner, 66-69], Jamblih je verbatim preuzeo od Nikomaha. Jo jedan grki pisac koji je, kako se ini, takoer spominjao teleskop sluei se izrazom dioptra, bio je Gemin (1. st. pr. Kr.), autor Uvoda u astronomiju. Grki tekst s latinskim prijevodom bio je objavljen 1630. u

zbirci drevnih astronomskih tekstova, koje je uredio i sastavio isusovac Dionizije Petavije. Glasoviti francuski povjesniar astronomije Jean Aylvain Bailly raspravljao je o tome 1779., u svojoj Histoire de l'Astronomie Moderne depuis la Fondation de l'Ecole d'Alexandrie (Povijest moderne astronomije od osnutka Aleksandrijske kole). Baillyja je prilino zbunjivao Baconov teleskop, u ije je postojanje isprva sumnjao. No, ini se da je tu injenicu poslije prihvatio kao istinitu. Iz Baconovih je zapisa doznao za priu o Juliju Cezaru koji je kroz optiku cijev mogao s francuske obale pro matrati priobalne engleske gradove. Bailly se osvrnuo na Baconovu tvrdnju da povrine Sunca i Mjeseca izgledaju blie ako ih se promatra kroz konvek sna stakla, te da je za izradu takvih astronomskih naprava nuno znanje o optici. Bailly kae: Ti su odlomci veoma neobini, posebice imamo li na umu injenicu da s vremena na vrijeme u povijesti nailazimo na opise takvih cijevi. O njima su pisali Hiparh [2. st. pr. Kr.] i [Klaudije] Ptolemej [2. st. po Kr.]. Susreemo ih i u razliitim razdobljima u Kini. Povezuju se i s Cezarom. Gerbert [glasovit matematiar i filozor koji je postao papa Silvestar II., a umro je 999.] rabio ih je u 10. stoljeu prilikom izgradnje svoga sata u Magdeburgu. Moda je znanje o tim cijevima bilo sauvano u Ptolemejevoj Optici, koja je jo uvijek postojala u Baconovo doba [13. stoljee; tada se rukopisu izgubio svaki trag]. I gospodin [grof] de Caylus [kojeg smo ve upoznali] drao je da su drevni narodi posjedovali teleskope. Moda se predaja o tome pre nosila putem Ptolemejeve Optike ili nekog drugog izgubljenog djela, sve do Baconova doba. Znanje o tom izumu stiglo je do Bacona jed nako kao to bi stiglo do svakoga dovoljno radoznalog i dovoljno otvorenog da progovori o stvarima koje nikada nije vidio. Bailly nam je ovime dao na znanje da je Bacon opisao teleskope koje sam nikada nije vidio, nego je o njima itao u Ptolemejevoj Optici. No, kao to smo vidjeli, dokazi pokazuju da je Bacon doista izgradio teleskop, zbog ega su ga optuivali za arobnjatvo. Moda su pritom bili uniteni svi primjerci Ptolemejeve Optike kao "djelo Vraga". U svojim Biljekama Bailly navodi da je otac Jean Mabillon vidio primjerak rukopisa iz 13. stoljea, redovnika imenom Conrad, koji je naiao na drevni rukopis s ilustracijama koje prikazuju Klaudija Ptolemeja (2. st. po Kr.) kako promatra zvijezde kroz dugaku cijev. Bailly dri da su Hiparhovi i Ptolemejevi zapisi o zvijezdama nastali na temelju promatranja pojedinih zvijezda kroz takve cijevi. Grki su astronomi pokuali popisati sve vidljive

zvijezde. Bailly kae: "Iz iskustva znamo da te cijevi, nainjene od papira, olakavaju promatranje. (Bailly nije znao da su papir, kineski izum, u 11. stoljeu u Europu donijeli Arapi, te da se u Europi poeo proizvoditi tek u 12. stoljeu.)" On ovdje govori o astronomskim cijevima bez lea. Meutim, dodaje da su neke cijevi doista sadravale lee, poput cijevi koje je rabio Gerbert u 10. stoljeu: Ta je cijev bila iznimno zanimljiva. Moemo s prilinom sigurnou zakljuiti da je sadravala stakla. Ideju o koritenju takvih cijevi potvruju i Geminovi zapisi... Bailly je pokuao pojasniti svoje miljenje, navodei kako je u 1. st. pr. Kr. Gemin rabio napravu zvanu dioptra koja je sadravala lee. Moda je Geminova naprava doista imala lee, no dioptra koju je stoljee prije njega izumio Hiparh bila je posve drukija naprava - dugaka cijev, koja je ime dobila prema grkom izrazu "gledati preko", a sluila je za promatranje i brojanje zvijezda te za promatranje pomrina Mjeseeca. Iako doputa da je Hiparhova naprava sadravala lee, Bailly je skloniji misliti da se one nisu rabile. Meutim, uvjeren je kako je Gemin doista rabio lee i posjedovao pravi tele skop. Francuski su se uenjaci poslije jo nekoliko puta osvrnuli na Baillyjevu opasku o Geminu. Godine 1853. Felix Pouchet je napisao: Neki su znanstvenici otili jo dalje, pripisujui Rogeru Baconu izum teleskopa i astronomskih lea. Oni istiu kako se u njegovim zapi sima o tim napravama govori s golemom preciznou, koja pokazuje da ih je i sam esto rabio... Cuvier je uvjeren da je Bacon govorio o refleksijskom teleskopu, te da se njime koristio u svojim astronom skim promatranjima. Kae da je Bacon pomou njega promatrao nebo, to mu je omoguilo da prepozna netonosti u kalendaru.... Openito se smatra da su Hiparh i Ptolemej posjedovali naprave pomou kojih su promatrali zvijezde, no nisu nam poznate poje dinosti o tim napravama. Otac Mabillon [u svome djelu Voyage d'Allemagne, koje ne postoji u Britanskoj knjinici] kae da je u jednom rukopisu iz 13. stoljea pronaao ilustraciju koja prikazuje Ptolemeja kako promatra zvijezde kroz dugaku cijev. Taj rukopis, djelo redovnika Conrada, koji je vjerojatno prepisao tekst iz starijeg izvornika, naveo je neke znanstvenike da pretpostave kako su tele skopi bili poznati u mnogo starije doba... Gerbert je u 10. stoljeu rabio slinu napravu u Magdeburgu, kako bi promatrao zvijezdu

sjevernjau i uskladio sat koji je izgradio u tom gradu. No, jo od Baillyja vlada pogreno uvjerenje da su te optike cijevi bile oprem ljene staklima: prema njemu, one su se sastojale samo od cilindra ija je svrha bila izotravati sliku... ini se da je odlomak iz Geminova teksta u kojemu se ta naprava naziva dioptra (grka rije koja znai "gledati kroz neto"), kljuan za francusku astronomiju. Iz njega zakljuujemo da su drevni narodi zvijezde promatrali kroz dugake cijevi toga imena. Pouchet je, tako, stvorio jo veu zbrku oko naprave zvane dioptra, ne uviajui da je Bailly bio uvjeren kako je Geminova naprava doista sadravala lee. To je pitanje sljedee godine ponovno pokrenuo Francois Arago: Gemin, Ciceronov suvremenik, upuuje na napravu zvanu dioptra, okreui njezinu os paralelnu nebeskom svodu, kako bi dokazao da zvijezde, u svom dnevnom kretanju, opisuju krunice. Ta izvanredna naprava danas je poznata kao ekvatorijal. Gemin ne navodi da ju je [osobno] koristio. Arago takoer spominje rukopis koji je vidio otac Mabillon, no zakljuuje "da su drevni uenjaci ponekad promatrali nebeska tijela kroz dugake cijevi." Zatim se osvre na neobian odlomak iz Aristotelova djela Razmnoavanje ivotinja , koji emo sada razmotriti. Aristotel (umro 322. god. pr. Kr.) je bio najvei filozof starog doba. Posebno su mi draga njegova djela o zoologiji. U opsenoj raspravi Razmnoavanje ivotinja Aristotel se bavi plodnou, koja je za njega oito bila jedna od najveih tajni ivota. (Njegova se rasprava O nemogunosti razmnoavanja dugo smatrala izgubljenom, no, konano je identificirana kao takozvana Deseta knjiga Povijesti ivotinja.) U Razmnoavanju ivotinja Aris totel ne izostavlja ni najneobinije pojedinosti o organima za razmnoavanje svih bia, njihovim izluevinama, sjemenu, jajima i menstruacijskim ci klusima. Mnogi klasiari jo ne shvaaju koliko je daleko Aristotel otiao u svojoj strastvenoj elji da pronikne u tajne prirode, moda zato to takva pitanja nisu zanimljiva klasinim uenjacima koji sami nisu znanstvenici. Zakljuio sam kako je Aristotel osobno secirao barem 300 ivotinjskih vrsta, meutim, sauvano je samo jedno potpuno izvjee o seciranju - kameleona (nalazi se u Jedanaestom poglavlju druge knjige Povijesti ivotinja). Ostalih 299 izvjea je izgubljeno.

U djelu Razmnoavanje ivotinja, raspravljajui o novoroenadi, Aris totel nadugako objanjava svoje teorije o vidu i razliitim vrstama oiju, istiui da su "oi tek roene djece plavkaste, te da poslije mijenjaju boju koja ostaje do kraja ivota." Aristotel zatim objanjava razliite aspekte vida. Razmatrajui pitanje "otrine vida", iznosi nekoliko neobinih opaski o cijevima. Evo nekih Aristotelovih komentara, u prijevodu A. L. Pecka: Dva su razloga zbog kojih neke ivotinje imaju otriji vid od drugih, jer "otrina" ovdje ima dva znaenja (kao i kod sluha i njuha). Otar vid odnosi se na sposobnost gledanja na daljinu i na sposobnost razabiranja pojedinosti na predmetima koji se promatraju. Ljudi ne pos jeduju uvijek obje sposobnosti. ovjek koji rukom zakloni oi ili gleda kroz cijev [aulos] nee ni bolje ni loije razabrati razliitosti u bojama, ali e vidjeti dalje; u svakom sluaju, ljudi ponekad mogu vidjeti zvijezde iz jame ili bunara. Stoga, da neka ivotinja iznad oiju ima kakav zaklon... vidjela bi na daljinu bolje od ivotinja koje ... iznad oiju nemaju takav zaklon. Isti je odlomak Arthur Platt preveo na sljedei nain: Neke ivotinje imaju otriji vid od drugih iz dvaju razloga. Naime, rije "otar" ima dva znaenja (kao i kod sluha i njuha). Kao prvo, imati otar vid znai moi dobro vidjeti na daljinu, a kao drugo znai razabirati pojedinosti na predmetima koji se promatraju. Ljudi nemaju uvijek obje sposobnosti. Jer, zakloni li ovjek oi rukom ili pogleda kroz cijev [aulos], nee nita bolje razabrati razliitosti u bojama, ali e vidjeti dalje; zapravo, ponekad se iz jame ili bunara mogu vidjeti zvijezde [prevoditelj dodaje biljeku: "naravno, misli 'danju' " ] . Stoga, ako elo neke ivotinje stri naprijed, daleko ispred oiju, ... ta ivotinja ... moe vidjeti dalje od one kojoj elo ne stri. Aristotel ovdje oito nije govorio o teleskopima. Meutim, bilo bi pogreno tvrditi da nije znao za teleskope. Naime, kako bi izbjegao svaku zabunu, on je iz svojih rasprava iskljuivao sve teme koje su pripadale drukijim kate gorijama. Razmotrimo sada njegove komentare o cijevima, jer su oni veoma zanimljivi za nau priu. Kao prvo, Aristotel istie da postoje dvije temeljne teorije o vidu; po jednoj teoriji oko emitira svjetlost, a po drugoj oko prima svjetlost. Dalje u raspravi Aristotel iznosi:

Nije vano koju emo od dviju teorija prihvatiti. Sloimo li se, stoga, s miljenjem nekih ljudi [primjerice, Platona] da je gledanje poslje dica "vida prema naprijed" [od oka do predmeta promatranja], tada se, prema toj teoriji, "vid" nuno raspruje, te malo od njega stie do predmeta. Posljedica toga jest da se udaljeni predmeti slabije vide. Kaemo li, meutim, da je gledanje posljedica "kretanja koje proiz lazi iz vidljivog predmeta" [tj. posljedica svjetlosti koja od predmeta stie do oka], prema toj teoriji na jasnou vida nuno e utjecati jasnoa kretanja [tj. emisija svjetlosti s predmeta]: udaljeni e se predmeti najbolje vidjeti ako se od oka prema predmetu promatranja protee dugaka, ravna cijev [aulos], jer se tada kretanje [emisija svjetlosti] nee raspriti; to je cijev dua, to je vea mogunost da e se pojedinosti promatranih predmeta bolje razabrati. Posljednju je reenicu Platt preveo na sljedei nain: Udaljeni e se predmeti, stoga, bolje vidjeti kroz ravnu cijev koja se protee od oka prema promatranom predmetu, jer se tako kre tanje koje dolazi od predmeta nee raspriti; no, ako to nije mogue, pojedinosti najudaljenijih predmeta bit e to vidljivije to je cijev dua. U svojoj biljeki Platt objanjava kako je, prilikom prijevoda, smatrao da je znaenje grke rijei apecho nuno izmijeniti. Rije apecho, koja stoji u grkom izvorniku, zapravo znai "biti daleko od". Dakle, u izvornom Aris totelovu rukopisu pie: "to je dalje cijev, to se bolje vide udaljeni predmeti." Platt je, zapravo, promijenio samo jedno slovo i dobio rije epecho, koju je preveo kao "to je cijev dua". Meutim, epecho znai i "protezati se u pros toru". Radi se, dakle, o jo jednom veoma vanom drevnom tekstu, koji se bavi cijevima kao optikim pomagalima, a njega je, kao i mnoge druge, redi girao moderni prevoditelj. Peck je usvojio novi tekst, te je u svojoj biljeki citirao Plattovu opasku. Osim toga, Peck usput iznosi kako postoje brojne varijante istog odlomka. Kao primjer naveo je djelo poznato kao "rukopis Z", koji se uva u knjinici Corpus Christi u Oxfordu. ini se da je pisar izvorno napisao eonapachei, a zatim pleonapachei, da bi posljednji dio glagola moderni urednici promijenili, te prijevod rijei, umjesto izvornog "biti daleko" sada glasi "protezati se". Dvije varijante izvornoga glagola iz njedrile su, zapravo, etiri razliita prijevoda, zbog promijenjenoga glagola: eonapachei i pleonapachei. etiri glagola su ipak previe! O emu se radi? Moje se znanje grkog ovdje suoava s golemom preprekom, iako mi se ini

da se promijenjeni glagol odnosi na "umnoavanje pomou udaljavanja", to znai da se slika poveava prilikom gledanja kroz lee u cijevi. ini se da u prvom dijelu teksta Aristotel objenjava kako sprijeiti rasprivanje svjetlosnih zraka pomou jednostavne - iako zamiljene i posve hipotetske - metode, naime, pomou ravne cijevi postavljene izmeu oka i predmeta promatranja. Meutim, sudei po prijevodu i redakciji drugog dijela teksta, moemo samo pretpostaviti da se Aristotel jo uvijek bavi tom idejom. Osobno ne dijelim takvo miljenje. Vjerujem da je Aristotelova namjera bila uputiti na jo jednu, mnogo realistiniju mogunost, koja ni u kojemu sluaju nije bila hipotetska: da e se najudaljeniji predmeti bolje vid jeti ako ih promatramo kroz cijev koja "umnoava pomou udaljavanja" odnosno, kroz teleskop. Platt i Peck, kojima nije ni palo na pamet da su u starini mogli postojati teleskopi, pokuali su promjenom rijei uiniti tekst smislenim, kako bi se stekao dojam da je Aristotel sve vrijeme govorio o zamiljenoj, dugakoj cijevi. Vjerujem da je Aristotelova namjera bila posve drukija, te da je, razmatrajui hipotetsku cijev, ije je postojanje bilo fiziki nemogue, skrenuo pozornost na stvarne cijevi, koje ljudi upotrebljavaju i koje imaju dvije funkcije - sprijeiti rasprivanje zraka (funkcija cijevi) i poveati sliku (funkcija lee). Drugim rijeima, drim da glagol apecho nije bio pogreka koju je valjalo ispraviti, nego kljuna rije u odlomku; za ispravno tumaenje njegova znaenja bilo je iznimno vano u tekstu zadrati koncepciju "biti daleko od". Druga grka rije koju valja razmotriti jest dioptra, za koju se smatra da se odnosila na teleskop. Rije potjee od glagola diopteuo, koji znai "tono ili pozorno promatrati, izviati", u kojem smislu ga je rabio Homer u Ilijadi (10.451). Iz toga se glagola razvila imenica diopter, "uhoda ili kurir", koja se takoer pojavljuje u Ilijadi (10.562). Meutim, s vremenom je ta rije poela dobivati itav spektar znaenja. U doba Sofokla (441. god. pr. Kr., nekoliko stoljea poslije Homera), glagol diopteuo dobio je znaenje "gledanja u" (Ajaks, 307). Godine 435. pr. Kr. Aristofan je u svojoj komediji Aharnejci imenicu dioptes prvi put spomenuo u znaenju prozirnosti, opisujui izlizanu tkaninu "kroz koju se moglo vidjeti" ako bi je se okrenulo prema svjetlu. Ve smo ustvrdili kako je u 2. st. pr. Kr. Polibije rabio rije dioptra kako bi opisao lee kartakih teleskopa. U 1. st. po Kr. Strabon (54.) se posluio rjeju dioptra kako bi opisao proziran kamen, a Plutarh (2.1093E) je "zna nost o optici" nazvao dioptrikos. Meutim, rije dioptron, kojom je Horacije oznaio "staklo za izvianje", potjee od grkog pjesnika Alkeja (7. st. pr.

Kr.; vidi njegov Fragment 53), Sapfova prijatelja. Mogue je da se zbog nestanka golemog broja drevnih grkih tekstova vie ne zna da je, barem tri stoljea prije Polibija, ta rije bila tehniki naziv koji se odnosio na teleskop, te da je rije dioptra novija varijanta rijei dioptron. Srodni glagol diorao znai "vidjeti kroz" (u tom znaenju rabio ga je i Platon u 4. st. pr. Kr.). S obzirom na podrijetlo tih rijei, malo je vjerojatno da je rije dioptra oznaavala prazne cijevi za promatranje, kao dijelove astronomskih na prava, osim moda u kasnijoj fazi primjene, i to u irem smislu. injenica da su te rijei oznaavale prozirno kamenje (jer, u Alkejevo doba "staklo za izvianje" moralo je biti od kvarca, a ne od stakla), bilo kao optika pomagala ili kao prozorska okna, te budui da ih je Polibije jo u 2. st. pr. Kr. rabio kao tehnike nazive, u znaenju teleskopskih lea, moemo zakljuiti kako su se svi oblici rijei, na ovaj ili onaj nain, povezivali s koncepcijom prozirnosti. Polibije je pokuao razlikovati dvije cijevi na kartakim napra vama od dioptra, tj. od lea smjetenih unutar tih cijevi. Ako su se tijekom vremena prazne cijevi poele nazivati dioptra, taj je naziv u tom znaenju novijeg datuma. Prazna se cijev stotinama godina nazivala aulos, a ne dioptra. Stoga, kad kau dioptra, Nikomah iz Gerase i Jamblih u svom Pitagorinu ivotu, misle na cijevi koje sadre lee, a ne na prazne cijevi. No, ak i kada se raspravlja samo o aulosu, kao to je sluaj u gore navedenom Aris totelovu komentaru, postoji mogunost da je rije o cijevi modificiranoj tako da moe uinkovito posluiti kao dioptra. Meutim, Aristotelov e odlo mak ostati "sivo podruje" filolokih rasprava, sve dok ne naie znanstvenik dovoljno otvorenog uma, koji e za etiri sporna glagola ponuditi posve nepristrana tumaenja. Dok se to ne dogodi, moemo uokviriti Aristotelov odlomak debelim flomasterom, i iznad njega napisati "Pod istragom". Vrijeme je da skrenemo pozornost na sljedee dokaze o uporabi tele skopa u drevno doba. Vratimo se, stoga, mitu o Prometeju, koji se uvijek spominje u optikom kontekstu, no ovaj put posve neoekivano i u prilino bizarnom izvoru. Postoji nekoliko verzija klasinoga mita o Prometeju. Vei dio onoga to nam je poznato iz te prie sadrano je u kratkom djelu Prometejeva veza, koje se pripisuje Eshilu (6./5. st. pr. Kr.). Kaem "pripisuje" zato to postoje dvojbe o autorstvu toga djela, no, o tome se sada ne moramo brinuti. Osvrnuo sam se na neke aspekte toga mita u biljekama sadranim u Ezopovim basnama, koje smo objavili moja supruga i ja, a u kojima se povre meno pojavljuje Prometej. Predaja koja Prometeja slavi kao stvoritelja ovjeanstva prvi se put pojavljuje u 322. Ezopovoj basni "Prometej i ljudi", a poslije je spominje pjesnik Filemon u 4. st. pr. Kr.

Kada sam radio na svojoj knjizi Conversations with Eternity, (Razgo vori s vjenou; koju sam 1984. objavio samo u Britaniji, i ije bi se proireno i izmijenjeno izdanje trebalo pojaviti poetkom 2001.), prouavao sam najznaajnije drevne tehnike proricanja, namjeravajui skrenuti pozor nost na tu kljunu, ali zanemarenu stranu povijesti. Ustanovio sam kako je u gotovo svim kulturama svijeta najznaajnije mjesto zauzimala tehnika prori canja iz ivotinjskih unutarnjih organa. Ta tehnika potjee jo iz kamenog doba, a poznavale su je gotovo sve kulture. Nisam imao drugog izbora nego duboko zaroniti u to krvavo podruje. Prvi rezultati moga istraivanja bili su objavljeni u ezoterijskom asopisu The Journal of Cuneiform Studies, gdje sam uspio razrijeiti stoljetni spor babilonsko/asirskom nazivlju i janjeim iznutricama, koji znanstvenici nisu eljeli rijeiti u klaonici, kao to sam to uinio ja. Jedno od mojih najzanimljivijih otkria zbilo se u klaonici, gdje mi je bilo doputeno prouiti upravo zaklanu janjad i njihova jetra. Tada sam vidio neto to nisam oekivao. Naime, elio sam samo izvaditi jetra i prouiti njihove razliite oblike. Nemalo sam se iznenadio kada sam na jetrima jasno ugledao svoj lik. Bila su to sjajna crna reflektirajua zrcala, tek malo zamagljena. Nakon to su 15 ili 20 minuta bila izloena zraku, jetra su se posve zamaglila, te u njima vie nije bilo nikakva odraza. Shvatio sam da samo ljudi koji rade u klaonicama imaju pristup jetrima izvaenima iz netom zaklanih ivotinja, te da stoga znaju za tu pojavu (iako joj ne pridaju previe pozornosti). Bilo je to zaboravljeno znanje koje je nekada imalo tako vanu ulogu u ivotima ljudi. U davnini su ljudi prihvaali prirodne pojave bez ikakvih mistifikacija, za razliku od praznovjerja koje je vladalo na drugim podrujima misli i iskustva. Budui da su se ivotinje u drevno doba klale svakog dana, svi su znali da su jetra izvaena iz netom zaklane ivotinje zapravo zrcala. To govorim jer bih elio istaknuti da su se prilike promijenile, te da su nekada - i ne tako davno - svi znali jednostavnu i oitu injenicu da jetra izvaena iz tek zaklane ivotinje slue kao reflektirajua zrcala. Naoruan tim izvanrednim otkriem, prouio sam neke drevne grke tekstove i ustanovio kako se u njima nerijetko spominje ljudska jetra koja, poput zrcala, odraava boanske zrake kojima nas bogovi uvijek obasipaju. Dralo se da ivotinjska jetra sadri tragove tih boanskih zraka, a time i odgovore na pitanja o budunosti; bogovi su, naravno, posjedovali znanje o budunosti, stoga su njihove zrake mogle ljudima razotkriti barem djeli toga znanja. Odatle potjee vjetina proricanja iz jetara, koja je u drevnom Babilonu bila uzdignuta na razinu znanosti. U svojoj knjizi iz 1984. objavio sam fotografiju koja prikazuje model jetara nainjen od gline iz 2000. god.

pr. Kr. Model upuuje na 55 zona na jetrima, na kojima je proricatelj mogao traiti znakove. U tom kontekstu navodim zanimljiv odlomak iz djela idovskoga pisca Filona Judejskog iz Aleksandrije (1. st. pr. Kr./l. st. po Kr.): ...jetra su velik i gladak organ, te se zbog te glatkoe, mogu u njima promatrati stvari kao u prozirnom zrcalu; kada um osloboen od sva kodnevnih briga (dok je tijelo oputeno tijekom sna, i kada to stanje oputenosti ne remete nikakvi vanjski osjeaji niti utjecaji) uranja u

SLIKA 14. Rezbarija na pozadini etruanskog zrcala (oko 500. god. pr. Kr.) prika zuje Prometeja (etr. Prumathe) prikovanog za stijenu na Kavkazu. Prometej je bra dati lik iji je donji dio tijela odjeven. On gleda u Herakla (Hercle), koji se oslanja na veliku toljagu koju dri u desnoj ruci, dok mu je preko lijevog ramena prebaena lavlja koa. S druge strane stoji Apolon (Aplu), koji se oslanja na lovorove grane. Heraklo je doao Prometeja osloboditi okova. U pomo e pozvati Apolona i ustrije liti orla koji izjeda Prometejeva jetra strijelom koja e poslije postati zvijeem Stri jelca. Prometej je konano osloboen, ali je duan zauvijek nositi prsten nainjen od dijela njegovih metalnih okova, te djeli stijene za koju je bio prikovan drugim rijeima, leu od kvarca poput one na fotografiji 11; Kavkaz je bio glasovit po nalazitima kvarca, stoga bi se upravo taj kristal morao smatrati kavkaskim kamenom. (Iz Eduard Gerhard, Etruskische Spiegel (Etruanska zrcala), Berlin, 1863.; Rim, 1966., slika CXXXIX; opis se nalazi u sv. III., str. 133.-134. U vrijeme objavljivanja njegovih knjiga, to je zrcalo pripadalo privatnoj zbirci Eduarda Gerharda.)

sebe, gledajui u jetra kao u zrcalo, i vidi, vrlo jasno i bez smetnji, svaku pojedinost, odbacujui sve zablude i ne sramei se niega, sretan i zadovoljan onime to vidi, njemu se u snovima otvara pogled u budunost. Taj odlomak dovoljno govori o ulozi jetara u proricanju budunosti, te nije potrebno ulaziti u daljnje rasprave o toj temi, budui da sam se njome ve pozabavio u svojoj prethodnoj knjizi. No, valja imati na umu sljedee: kao prvo, Prometej je, navodno, imao sposobnost proricanja budunosti, a na to upuuje i njegovo ime, koje potjee od rijei prometheia, to znai "predviati, misliti unaprijed"; kao drugo, njegova je jetra bila njegovo najznaajnije obiljeje. Nema dvojbe da su se Prometejeva jetra povezivala s proricanjem, pretkazivanjem i boanskim zrakama. Time je Prometeju pri dodana jo jedna optika pojava. Prema predaji, Prometej je bio prikovan za stijenu, to je bila kazna jer je donio boansku vatru ljudima. Svakoga je dana ptica slijetala na njega i izjedala dio njegovih jetara, koja bi se preko noi obnovila. Poslije mnogih stoljea naiao je Heraklo, koji je razbio Prometejeve okove i konano ga oslobodio patnje. Sve se to zbivalo negdje na Kavkazu, gdje mit o Prometeju i danas ivi. Mit govori da su Prometejeva jetra bila izloena suncu na vrhu planine. To je zrcalo (jetra, op. prev.) reflektiralo svjetlost samo tijekom dana, jer nou refleksija nije mogua. Prometej je donio nebesku vatru na zemlju pomou lea ili zrcala, smjetenih u dugakoj stabljici davno izumrle biljke, koja je sluila kao teleskopska cijev. No, zato je Prometej bio prikovan za stijenu na vrhu planine? Odgovor na to pitanje povezan je s geodetskim mjerenjima za koja je potreban teleskop. Nije potrebno navoditi sve dokaze koji upuuju na znaenje planinskih vrhunaca u drevnoj religioznoj predaji. U arhajskom i pretpovijesnom razdoblju (tj. davno prije klasinog doba), najvanija grka proroita, kao to su Dodona, Delfi i Del, bila su smjetena na tokama zemljopisne irine, te je jedno od drugog bilo udaljeno tono za jedan stupanj zemljopisne irine. Budui da je do 7. st. pr. Kr. Del izgubio znaenje prorokog sredita, svaka predaja koja ga u tom smislu spominje oito potjee iz mnogo starijeg razdoblja. Doista, iskopavanja minojskih ruevina pokazala su da su Delfi bili znaajno proroko sredite barem do 12. st. pr. Kr. Moj prijatelj, profesor Ioannis Liritzis i ja otkrili smo pretpovijesnu graevinu u blizini Delfa. No, to otkrie jo nije objavljeno, pa ne mogu iznijeti pojedinosti o rezultatima naeg istraivanja. Kako bilo, ini se da su Delfi bili iznimno vani i davno prije Minojaca. Problemi datiranja, koji se redovito pojavljuju kada se prouava pretpovijesna Grka, suvie su sloeni

da bismo se njima ovdje bavili. Dovoljno je rei da je geodetska shema Dodona/Delfi/Del postavljena jo u pretpovijesno doba, prije nego to su Grku poeli naseljavati stanovnici koje bismo danas mogli prepoznati kao Grke. U pretklasino doba mnogo se pozornosti poklanjalo geodetskim mje renjima na temelju kojih su se uspostavljale svete toke na zemlji. Vjerujem da je mit o Prometeju na neki nain povezan s time. Razmotrimo sada onaj neobian izvor koji sam ve spomenuo, a u kojemu sam otkrio nove dokaze od presudnog znaenja za nau priu. Rije je o Filostratovu djelu ivot Apolonija iz Tijane (Filostrat, 2. st. po Kr.). Djelo uglavnom sadri izvjea o neobinim mjestima koja su posjetili Apolonije i njegov prijatelj Damis. U 3. poglavlju II. knjige, nailazimo na zanimljiv podatak o uroenicima s junog Kavkaza: Barbari prepriavaju legende o toj planini [Mikal], a odjeke tih le gendi nalazimo u djelima grkih pjesnika. Kau da je ondje Prometej, zbog svoje ljubavi prema ljudima, bio okovan, te da Herkul - naravno, ne misli se na Herkula Tebanca - nije mogao podnijeti da se s njime tako okrutno postupa, pa je ubio pticu koja se hranila Prometejevim iznutricama. Drugi pripovijedaju da je Prometej bio okovan u pilji, koja se i danas moe vidjeti na jednom obronku, Damis kae da njegovi okovi jo uvijek vise na stijeni, iako se ne moe sa sigurnou rei od kojeg su materijala bili nainjeni. Neki kau da je bio okovan na vrhu planine, a planina ima dva vrhunca, te da mu je svaka ruka bila prikovana za jedan vrh, iako ih dijeli itav stadij (oko 2 km). Toliko je golem bio Prometej. No, stanovnici Kavkaza orlove smatraju neprijateljima, te vatrenim strijelama pale gnijezda koja oni svijaju meu stijenama i postavljaju im zamke, izjavljujui kako time osveuju Prometeja; u tolikoj mjeri njihovom matom gospodari taj mit. To je posve neoekivan i neizmjerno dragocjen podatak koji nam pomae da unesemo smisao u mit o Prometeju. Prometej je, dakle, bio razapet izmeu dva planinska vrhunca. Drim kako taj podatak nedvosmisleno upuuje na optiku napravu koja je sluila za ispitivanje podruja izmeu dva planin ska vrha. Prometejeva je cijev predstavljala dio teleskopa koji bismo danas nazvali teodolit - temeljni instrument za geodetska mjerenja. Nemogue je postii tonost u geodetskom mjerenju bez neke optike naprave. Njezin teleskopski dio moe biti posve jednostavan, te nije nuno da optiki dio naprave bude visoko sofisticiran. Drevnim je narodima mogao prilino dobro

posluiti i jednostavan teleskop. to se okova tie, valja imati na umu da su zbog jakih vjetrova koji puu na vrhovima planina drevni geodeti morali na neki nain privrstiti svoje instrumente, kako bi osigurali preciznost svojih mjerenja. Stoga je "Prometej" morao biti okovan. Snaan odraz svjetlosti na zrcalu moda se odnosio na svjetlosni znak odaslan pomou zrcala smjetenog na jednom vrhu, koji je kroz teleskopsku cijev promatrala skupina ljudi na drugom vrhu. Za svako je geodetsko mjerenje nuno pronai odreenu razinu. U tu se svrhu svaki graevinar slui libelom. Mjehuri zraka pluta u tekuini koja ispunjava staklenu cijev, sve dok se ne zaustavi na sredini, to znai da je postignuta prava vodoravna razina. Dvojim da su drevni ljudi poznavali tu zgodnu napravu, iako se neto slino ponekad, no veoma rijetko, pojav ljuje u prirodi. U mojoj zbirci nalazi se nekoliko komadia kvarca koji sadre zarobljene mjehurie vode. Pomiete li kristal, pomiu se i vodeni mjehurii, iako ne bi mogli posluiti kao pouzdani pokazatelji vodoravne razine. Unato tome, vrijedi napomenuti kako te pojave doista postoje, te ih ne smijemo iskljuiti iz rasprave o tako sloenoj temi. (O mjehuriima u kvarcu bit e govora u poglavlju o "olujnom kamenju"; .)............................ Vjerujem kako se u drevno doba razina utvrivala pomou utega i klatna, metode koja je, za razliku od libele, iskoritavala gravitacijsku silu na posve drukiji nain. Jedna fotografija prikazuje rezbariju na zidu nekog hrama u Gornjem Egiptu koja predstavlja ankh (znak ivota), iz kojega se pruaju dvije ruke. Na svakom je laktu objeen po jedan uteg. Vjerujem da ta rezbarija opisuje metodu kojom su drevni Egipani odreivali razinu. Prije poetka izgradnje moraju se provesti i mjerenja temeljne razine, a "razvlaenje ueta" u temeljima svakog hrama i palae, bio je svean obred koji se prikazuje na mnogim drevnim egipatskim rezbarijama i spominje u brojnim sauvanim tekstovima. Naravno, ta je metoda bila povezana i s orijen tacijom zgrade s obzirom na izlazak sunca, zvijezda i sl. Drim, dakle, da se u drevno doba razina nije postizala pomou vodenih ili zranih mjehuria, nego pomou utega. Naprave koje su se u tu svrhu rabile morale su stoga biti privrene za stijenu, kako bi uteg to preciznije odredio razinu. Vjerujem da je to pravo znaenje "Prometeja" prikovanog za stijenu. Njegovo ime koje znai "predviati" ili "gledati naprijed", upuuje na promatranja i ispitivanja drevnih geodeta. Prije nego li zavrimo raspravu o Prometeju, treba spomenuti jednu pojedinost. U svojoj Prirodnoj povijesti (Knjiga 37., 1. poglavlje) Plinije navodi jo jednu kavkasku predaju, koja Prometeja opisuje kao prvu osobu koja je nosila prsten s dragim kamenom. Vjerujem kako je to jo jedna ezo-

terijska predaja koja se odnosi na kristalne lee za paljenje i poveavanje - u drevno su se doba takve lee ponekad buile i privrivale na prstene, poput grke lee koju posjedujem. (U brojnim muzejima, ukljuujui i Britanski muzej, imao sam priliku prouiti nekoliko izvanrednih kristalnih lea, koje su naknadno bile probuene i privrene na prstene, no nema smisla ovdje ih nabrajati. One se uglavnom uvaju u veim muzejima koji posjeduju zbirke klasinih starina.) Prouavajui stotinjak skandinavskih lea, mogao sam nedvojbeno ustanoviti da su neke od njih bile naknadno modificirane kako bi posluile u druge svrhe, kao npr. komade nakita . . . .

to se tie dragulja s grkih prstena, oni su moda u minojsko ili mikensko doba izvorno bili obraeni kao lee (prilikom arheolokih iskopa vanja otkriven je velik broj takvih lea), na kojima su se u arhajsko doba pojavile rezbarije (poput moje lee s rezbarijom lika koji leti). Na kraju su te lee probuili - ponekad veoma nespretno ljudi koji, za razliku od izvornih tvoraca lea i dragulja, nisu znali obraivati kristal - kako bi se mogle privrstiti na zlatne prstene. Pokuao sam staviti neke od tih prstena na svoje prste i zakljuio kako su se rijetko nosili na taj nain. Drim da su se vjeali na pojaseve ili uvali u torbicama, jer ih njihov oblik ini neprikladnim za noenje na prstima. Uvjeren sam kako veina tih prstenova nikada nije bila namijenjena noenju na prstima, stoga se i nisu mogli nazvati "prstenima". Pogreno je misliti da su ti predmeti bili prsteni samo zato to su kris tali bili privreni na zlatnim krugovima. Moda su ti krugovi visjeli na vrpcama ili lancima koji su se nosili oko vrata. No, ako nam se tako svia, moemo ih i dalje zvati "prstenima", jer su neki od njih doista bili oblikovani za noenje na prstima. Imajmo na umu da je onaj tko je bio dovoljno bogat da posjeduje takav prsten, zasigurno drao robove koji su za njega obavljali sve poslove, te su mu ruke sluile samo za podizanje pehara punog vina. Kao ni dananjim ljudima, takav mu prsten ne bi stvarao nikakvu smetnju. Plinije navodi jo jedan podatak iz kavkaske predaje, koji je uvrstio moje uvjerenje da je "letei Eros" iz arhajskog razdoblja grke povijesti zapravo Prometej. Drim da se na taj nain Prometej slavio kao "prva osoba koja je nosila prsten" te, u ezoterijskom smislu, kao donositelj vatre s nebesa.

Uvjeren sam da moj drevni kristal ne prikazuje Erosa, nego Prometeja koji leti, drei u svakoj ruci po jednu leu. U knjizi ivot Apolonija iz Tijane (Knjiga III., 14. poglavlje) opisuje se kako su u 1. stoljeu indijski brahmani palili rtvenu vatru pomou lea ili zrcala. Apolonije je izvijestio: (Brahmani) kau da ive u srcu Indije, te da ovaj humak smatraju pupkom brda. Na tome mjestu tuju vatru izvodei tajanstvene obrede. Kau da dobivaju vatru iz sunevih zraka, te svakoga dana u podne pjevaju himnu suncu. O geodetskim mjerenjima pomou optikih naprava raspravljat emo u posljednjem poglavlju, nakon to se pozabavimo drevnim Egipanima. Vrijeme je da se pozabavimo tekstom iz 17. stoljea, o sauvanom tele skopu, koji je u 3. st. pr. Kr. napravio Arhimed. Je li ta naprava doista bila stara 2000 godina? Je li njezin tvorac doista bio Arhimed? Taj je teleskop nedvojbeno bio vrlo star, no to je sve to sa sigurnou moemo ustvrditi. Izvor o kojemu je rije zapravo je pismo koje je 1672. francuskom astronomu Ismaelu Boulliauu poslao Talijan Tito Livio Burattini, koji se bavio izradom lea. Godine 1835. pismo je na francuski preveo i objavio ugledan talijanski znanstvenik Guillaume Libri, koji je ivio u Parizu. Guillaume Libri, ije je pravo ime bilo Guglielmo Bruto Icilio Timoleone, il Conte Libri Carrucci dalla Sommaia napisao je djelo na francuskom iji naslov (u prijevodu) glasi: Povijest matematikih znanosti u Italiji, od rene sanse do kraja 17. stoljea. Drugo izdanje toga eruditskog djela pojavilo se 1838. Grof Libri opisuje kako je doao do zanimljivog podatka: Izvorni dokument koji smo otkrili u korespondenciji [Ismaela] Bouilliaua upuuje na to da se nekoliko stoljea prije [Isaaca] Newtona i [Nikolaja] Zucchija znalo za refleksijski teleskop, koji je sluio za promatranje brodova u daljini. Dokument o kojemu je rije jest neobjavljeno pismo koje je [Tito Livio] Burattini (autor knjige La Mesure Universelle [Univerzalna mjera] i veoma sposoban mehaniar) 1672. poslao Bouillauu. Bura ttini, kojega je francuski astronom izvijestio o otkriu Newtonova refleksijskog teleskopa, rekao je Bouillauu kako u Ragusi [ne u Ragusi na Siciliji, nego u dananjem Cavtatu na hrvatskoj obali] pos toji toranj na ijem vrhu stoji naprava iste vrste koja stanovnicima

toga sela slui za promatranje brodova udaljenih 40 do 60 km, te da osoba zaduena za njezino odravanje tvrdi da ju je izgradio Arhimed. Drimo da ta injenica, koju je Burattiniju i Paulu iz Buona, lanu Akademije u Cimentu, posvjedoilo nekoliko ljudi (meu ostalima i Gisgoni, prvi lijenik carice Eleonore), nedvoj beno dokazuje da su drevni ljudi poznavali naprave za promatranje udaljenih predmeta... Evo Burattinijeva pisma, iji se izvornik uva u Kraljevoj knjinici (Correspondance de Bouillau, sv. XVI., Supple ment Frangais, broj 987), uz koje podastiremo i prijevod. Vjerujem da se taj rukopis danas uva u Nacionalnoj knjinici u Parizu: Varsavia [Italija], 7. listopada, 1672. Gospodine, Primio sam nacrt koji ste mi ljubazno poslali, uz objanjenje katoptrike cijevi koju je izumio signore Newton, i na tomu vam najljepe zahvaljujem. Izum je izvanredan i njegovu tvorcu slui na ast. U Ragusi (drevnom Epidauru, glasovitom ilirskom gradu i domovini Eskulapovoj), jo se uvijek uva - ako nije unitena u posljednjem potresu - naprava iste vrste, pomou koje se mogu promatrati brodovi na Jadranskom moru, udaljeni 40 do 60 kilo metara od Italije, kao da su u Ragusi. Dok sam 1656. boravio u Beu, uo sam da o toj napravi govori netko iz Raguse. U razgovoru je sudjelovao signore Paulo del Buono, kojega pozna jete. Reeno je da naprava ima oblik mjerice [misura/boisseau] za mjerenje brana; no, nisam znao nita vie o tome. Signore Paulo i ja drali smo kako se radi samo o posudi za mjerenje, te vie nismo o tome razmiljali. Prije dvije godine, u Varsaviu je doao signore dottore Aurelio Gisgoni, glavni lijenik Njezina Velianstva, carice Leonore. Taj je lijenik ivio u Ragusi osam ili deset godina. Jednoga mi je dana u razgovoru spomenuo kako je to selo snaao straan potres. Zatim je zabrinuto izjavio: "Od tolikih zanimljivosti koje postoje u Ragusi, najvrjednija je izvan redna naprava ijim tvorcem predaja smatra Arhimeda i pomou koje stanovnici mogu vidjeti brodove udaljene 40 do 60 kilome tara, jednako jasno kao da su u luci. Bog zna da je ne bismo eljeli izgubiti." Upitao sam ga kako izgleda ta naprava; odgovorio je da ima oblik bubnja [tamburo/tambour] s jednim dnom: kroz nju se gledalo sa strane, a predaja govori da ju je napravio Arhimed. Sjeam se to su mi rekli 1656. u Beu, jer, razlika izmeu

posude za mjerenje brana i bubnja s jednim dnom samo je u rijeima. Signore Gisgoni je jo iv i u slubi Njezina Carskog Velianstva. Najvie me zaudilo to to se poslije [Arhimeda, op. prev.] nitko nije domislio takvom izumu, iako su iz Raguse potekli vrli matematiari poput Marina Ghettalda i nekoliko drugih geometara, a od modernih, signore Gio-Batta Hodierna [Burattini grijei; Hodierna je bio iz Raguse na Siciliji a ne iz Raguse u Dalmaciji], koji, koliko mi je poznato, ivi i djeluje u Palermu na Siciliji. Nijedan od njih nikada nije spomenuo takvu napravu. Pa ipak, signore Hodierna je pisao o Arhimedu, teleskopima i mikroskopima. Ne spominjem vam sve to kako bih umanjio zas luge signorea Newtona, nego kako bih izrazio uenje injenicom da je takva divljenja vrijedna naprava tako dugo bila nepoznata. to se mene tie, uvjeren sam, a o tome govori i nekoliko pisaca, da je u Ptolemejevo doba ista naprava stajala na svjetioniku u Aleksandriji, a pomou nje je Ptolemej mogao vidjeti brodove udaljene 80 do 100 kilometara. Moda je ta naprava, nakon pro pasti Rimskog Carstva, odnesena u gradi Ragusu [juno od Dubrovnika]. Signore Gisgoni mi je rekao da je ondje bila postav ljena na toranj, te da se o njoj skrbio upravitelj. Instrument [Newtonov refleksijski teleskop sa zrcalom] koji je napravljen u Engleskoj, bio je manji od onoga u Ragusi, a poznato je da su uinkovitija velika metalna zrcala za paljenje (poput onoga koje je u Lyonsu napravio monsieur Villette, i koje se, koliko mi je poznato, nalazi u posjedu Njezina Kranskog Velianstva). Nadalje, drim da je predmetno zrcalo ["predmetno zrcalo" i "predmetna lea" izrazi su kojima se u optici oznaavaju zrcalo ili lea najblii predmetu promatranja] mnogo uinkovitije jer prima vie zraka svjetlosti. Tu sam ideju priopio monsieuru Heveliusu, koji upravo izrauje takvo zrcalo, te dijeli moje miljenje. On bi elio napraviti hiperbolina i parabolina zrcala, no osobno mislim da su sferina zrcala mnogo uinkovitija. Mon sieur Hevelius se ak sprema nainiti sonornu trubu, koja je takoer engleski izum: nestrpljivo oekujem rezultate, jer dobro znam da e monsieur Hevelius proizvesti neto izvanredno... Nije mi poznato da se o toj temi javno raspravljalo, iako su se zasigurno neki talijanski znanstvenici za nju zainteresirali kad je objavljeno Libnjevo djelo. Moram priznati da nisam otiao u Cavtat kako bih se kod tamonjih antikvara raspitao jesu li ikada uli za taj teleskop i znaju li to se s njime

dogodilo. Isto tako ne znam gdje su zavrili Burattinijevi dokumenti koji bi mogli sadravati neke dodatne podatke. To je u svakom sluaju posao za hrvatske istraivae. Kako bilo, ono ime raspolaemo jest gore navedeno pismo. Moemo s prilinom sigurnou zakljuiti kako je izvjeu o drevnoj napravi prethodio Newtonov izum, te da je izvjee po svoj prilici vjerodostojno. Takoer je vjerojatno da je teleskop iz Raguse doista bio veoma star, te da je postojao barem od srednjega vijeka. To je konzervativno miljenje. No, jednako je mogue da je teleskop potjecao iz doba staroga Rima, pa ak i da je njegov tvorac doista bio Arhimed. Meutim, nita ne moemo sa sigurnou ustvrditi bez daljnjih dokaza. Moemo se samo nadati da e se jednoga dana ti dokazi pojaviti. Prvi "moderan" uenjak koji je pisao o napravi iz Farosa bio je rene sansni genij i Burattinijev sunarodnjak Gianbattista [Giovanni Battista] della Porta, jedan od mnogih lucidnih umova koji su u to doba djelovali u Italiji. Godine 1558. della Porta je u Napulju objavio prvo izdanje svoga glasovita djela Magia Naturalis (Prirodna magija). Danas postoji samo nekoliko primjeraka toga izdanja, koje, naalost, nisam imao priliku prouiti. Ta ver zija della Portina djela sadri samo etiri knjige, koje ukljuuju i neke tek stove o optici. Meutim, tek 31 godinu poslije, della Porta je objavio izmije njeno i proireno izdanje Prirodne magije, koje se sastojalo od 20 knjiga, a pojavilo se 1589., takoer u Napulju. Godine 1658. u Londonu je objavljeno prvo englesko izdanje toga djela pod naslovom Natural Magick (Prirodna magija) "Johna Baptiste Porte" ("John Baptista Porta"), koje je na engleski preveo anonimni prevoditelj. Pretisak toga izdanja objavljenje 1957. (Basic Books, New York), uz uvod Dereka de Solle Pricea (Derek de Solla Price), takoer urednika izdanja. Drugim rijeima, opisali smo puni krug i ponovno stigli do Dereka de Solle Pricea, za kojeg sam u 1. poglavlju rekao da se ezdesetih godina zanimao za Layardovu leu i nagovarao me neka se poza bavim tim problemom. Njegovo se zanimanje za drevnu optiku zasigurno probudilo sredinom pedesetih, kada je ureivao della Portino djelo, iako u razgovoru sa mnom nikada nije spomenuo della Portu. Zapravo, tek sam osamdesetih godina, kada sam kupio primjerak, saznao za njegovu vezu s pretiskom Prirodne magije. Nije mi poznato je li della Porta o tome govorio u prvom izdanju svoga djela, ali, u 11. poglavlju Knjige 17 proirenog izdanja pod naslovom "O naoalama pomou kojih se moe gledati nezamislivo daleko" spominje se naprava s Farosa (odlomak se nalazi na str. 369.):

Neu propustiti spomenuti stvar divljenja vrijednu i iznimno korisnu, pomou koje ljudi slaboga vida mogu vidjeti nevjerojatno daleko. Govorim o Ptolemejevu staklu, ili, bolje reeno, o teleskopu [u pretisku della Portina djela umjesto "teleskop" stoji "naoale"], pomou kojeg je ovaj mogao pratiti pribliavanje neprijateljskih bro dova udaljenih ak 600 milja. Objasnit u kako je to bilo mogue u daljini prepoznati prijatelja i itati najsitnija slova s velike udaljenosti. Stvar je to ovjeku nuna, a temelji se na optici. Mnogo godina prije Galilea, Porta je opisao teleskop i objasnio nain njegova rada, iako nigdje nije naveo izvor svojih podataka. Bio je zaljubljen u optiku do te mjere da je poelio napraviti zrcalo koje bi projiciralo pisanu poruku na povrinu Mjeseca. Deset godina poslije Guido Pancirollo i njegov urednik Heinrich Salmuth, o kojima smo ve govorili, osvrnuli su se na Portino izvjee o napravi s Farosa: ... [Latinska] rije conspicilium... (ponekad) oznaava instrument koji poveava predmete... stoga je mogue... da su bili poznati u drevno doba... poput Ptolemejeva stakla (koje spominje Baptista Porta) pomou kojeg je [Ptolemej, op. prev.] mogao vidjeti brodove udaljene 600 milja i pomou kojeg bismo mogli iz daljine prepoznati prijatelje i s velike udaljenosti itati i najsitnija slova. Oito je da su te opaske preuzete izravno iz Portina djela, iako nisu dodani nikakvi daljnji podaci. Otac L. P. Pezenas, francuski prevoditelj knjige A Compleat System of Opticks (Potpuni sustav optike) Roberta Smitha, koja se 1767. pojavila u Francuskoj pod naslovom Cours Complet d'Optique, uzgred spominje teleskop na vrhu svjetionika na Farosu pokraj Aleksandrije, navodei Portu kao izvor, takoer bez dodatnih podataka. etiri godine prije, 1763., Bonaventure Abat je u svojoj knjizi (na francuskom) Filozofske svatice opirno raspravljao o toj temi. Abat je zakljuio kako je naprava bila zrcalo, a ne lea. Evo to je napisao: Nekoliko autora govori da je Ptolemej Eureget postavio zrcalo na svjetionik u Aleksandriji, pomou kojeg je mogao vidjeti sve to se zbiva u cijelom Egiptu, i na moru, i na kopnu. Neki kau da se pomou toga zrcala moglo vidjeti neprijateljsko brodovlje na udaljenosti od 600 milja: drugi kau na 500 parasanga, to je vie od 100 liga [400 km]. Meutim, svi to smatraju izmiljenom i

nemoguom priom. ak i neki glasoviti optiari dre da je ta stvar, ako je doista postojala, bila djelo magije nastalo posredovanjem samoga Vraga. Meu ostalima, takvog je miljenja i otac [Athanasius] Kircher, koji, govorei o praznovjerju, smjeta tu priu u istu kategoriju ... u svojoj Ars Magna Lucis & Umbrae [Velika umjetnost svjetla i sjene, op. prev.; Kircher je bio isusovac iz 17. stoljea] ... Iz iskustva znam da su se mnoge stvari, koje su uenjaci smatrali izmiljotinama, poslije podrobnijih istraivanja pokazale istinitima ... Miljenja sam da se isto moe rei i za Ptolemejevo zrcalo ... Smatra se da dokazi o postojanju Ptolemejeva zrcala, koje je stajalo na (aleksandrijskom, op. prev.) svjetioniku, nisu dovoljno uvjerljivi da bi se mogli prihvatiti kao povijesne injenice. Ti se dokazi mogu pobijati iz dvaju razloga. Prvi je razlog taj to neki autori pripisuju zrcalo Ptolemeju, a drugi Aleksandru Velikom. Gianbattista della Porta u svojoj Pri rodnoj magiji, otac [Athanasius] Kircher i otac Gaspar Schott [u Magia Optica (Optika magija, op. prev.), 1657.] meu onima su koji smjetaju nastanak toga zrcala u Ptolemejevo doba. Monsieur de la Martiniere, u svome Dictionnaire Geographique (Zemljopisnom rjeniku, op. prev.), citira Martina Crusiusa, koji pod Turko-Grece [Turko-Grecia, njegova biljeka za Tursku-Grku, str. 231.] navodi svjedoanstvo iz arapskoga izvora: "Aleksandar Veliki postavio je na svjetionik zrcalo, tako vjeto izraeno da se na udaljenosti od 500 parasanga, tj. 100 liga [400 km], moglo vidjeti neprijateljsko brodov lje koje se sprema napasti Aleksandriju ili itav Egipat. Poslije Ale ksandrove smrti zrcalo je razbio Grk imena Sodore, koji se uuljao [u svjetionik, op. prev.] i uinio to dok su straari spavali." No, podijeljena miljenja o tvorcu zrcala ne izazivaju sumnju u istinitost same injenice njegova postojanja. Naime, u povijesti se esto dogaalo da su razliiti pisci pripisivali istu stvar razliitim ljudima, ne osporavajui pritom istinitost injenice. Izgradnja svje tionika koju jedni pripisuju Aleksandru a drugi Ptolemeju, samo je jo jedan primjer za to. ini se da su oni koji su pripovijedali o tom zrcalu smatrali da ga je izgradila ista osoba koja je podigla i velianstvenu graevinu [sam svjetionik, op. prev.] Drugi razlog, koji se jo snanije suprotstavlja tvrdnji o posto janju zrcala, odnosi se na okolnosti i nemogua svojstva koja su mu povjesniari pripisivali. Paul Arese, biskup iz Tortonnea, u knjizi Imprese Sacre [Svete imprese], Impresa 54, br. 1 i 2, koju navodi monsieur Scarabelli u svom Museo Settaliano, kae da je "Ptolemej

mogao vidjeti brodove 600 milja udaljene od Aleksandrije; no, nije ih promatrao samo okom, nego pomou kristala ili stakla." Meutim, dodaje: "Sumnja se u istinitost toga navoda, jer je zemlja okrugla, te takvo to nije bilo mogue." Unato nevjerojatnoj udaljenosti od 600 milja ili 500 parasanga, drim kako se ne mora iskljuiti mogunost postojanja zrcala. Naime, ako je ono doista postojalo, zacijelo je bilo jedinstveno, i nigdje se na svijetu nije moglo vidjeti nita slino. Nigdje nije postojala naprava pomou koje su se jasno mogli vidjeti tako udaljeni predmeti. Zrcalo se, stoga, smatralo udom, a oni koji su bili upoznati s njegovim svojstvima izraavali su divljenje i zaprepatenje... Prirodno je pret postaviti da se o zrcalu govorilo s pretjerivanjem koje je nerijetko prelazilo granice zdravog razuma. Tako se ponekad govori o stro jevima i rijetkim i divljenja vrijednim izumima, te im se pripisuju sposobnosti koje u stvarnosti ne posjeduju. Izuzmemo li, dakle, iz izvjea o Ptolemejevu zrcalu sva oita pretjerivanja, koja su poslje dica neznanja, ostaje nam razmotriti samo pitanje udaljenosti pro matranih predmeta. Uz uvjet da izmeu predmeta i zrcala nije bilo nikakvih zapreka, predmeti su se na taj nain mogli vidjeti jasnije nego golim okom, a osim toga, bilo je mogue vidjeti i predmete koji su zbog svoje udaljenosti oku nevidljivi. Uoavamo, dakle, da izvjee ne sadri nita nemogue i nerazumno ... to se katoptrike i dioptrike tie [znanosti o zrcalima i leama], rei u samo da je drevno znanje bilo mnogo naprednije nego to se openito smatra ... (a to) pridonosi vjerodostojnosti prie o Ptolemejevu zrcalu. Grof Guillaume Libri (kojeg smo maloas citirali u svezi s teleskopom iz Raguse, jer je on objavio Burattinijevo pismo) takoer je pisao o svje tioniku na Farosu: Preostaje nam razmotriti zanimljivost iz povijesti astronomije, kako bismo ustanovili jesu li Istonjaci znali za napravu koja je omoguavala da se vide udaljeni predmeti. Prema staroj musliman skoj predaji, na svjetioniku u Aleksandriji stajalo je golemo zrcalo pomou kojeg su se mogli vidjeti brodovi u grkim lukama. To zrcalo o kojemu govori Hafez, detaljno su opisali Abd-allatif (Rela tion de l'Egypte, str. 240.), Masoudi (Notices des Manuscrits de la Bibliotheque du Roi [Podaci o rukopisima iz Kraljevske knjinice], sv. I., str. 25.-26.), i Benjamin iz Tudele (Itinerarium, str. 121.). Ponovno ga spominje Kazwini u Adjad'b-Alboldan, rukopisu koji

se uva u Kraljevskoj knjinici (MSS. Arabes, broj 19., str. 89.). U novije ga doba spominju [Gaspar] Schott (Magia Naturalis, Bam berg, 1677., quarto, str. 443.) [misli se na drugo, njemako izdanje, a ne na latinsko izdanje iz 1657.], [Athanasius] Kircher (Ars Magna Lucis et Umbrae, Amsterdam, 1671., str. 790.). Montfaucon ... Buffon ... Herbelot ... Ad'neh-Iskanderi ... Langles ... Reinaud ... zaokupljeni su istom temom ... Govorei o aleksandrijskom zrcalu, Abulfeda je izvijestio kako je bilo izraeno od kineskoga metala - vidi njegov Descriptio Aegyptii, Gttingen, 1776., quarto, str. 7. arapskog teksta. Iz svega reenog moe se zakljuiti da je na vrhu svjetionika na Farosu gotovo sigurno stajalo veliko zrcalo ili lea, koji su tijekom dana, kada nisu sluili kao putokaz za pomorce, imali funkciju monog teleskopa. Godine 1854., o tome je pisao i astronom Francois Arago: U povijesti je zabiljeeno da je Ptolemej Eureget postavio na vrh svjetionika u Aleksandriji napravu za promatranje brodova iz velike udaljenosti. Odbacimo li oita pretjerivanja u vezi s udaljenostima koje se spominju u razliitim izvjeima, moemo zakljuiti kako je spomenuti instrument mogao biti samo konkavno reflektirajue zrcalo. Otac [Bonaventure] Abat, kao i mnogi njegovi pretee, ustanovio je da se udaljeni predmeti mogu promatrati golim okom, ako se nalaze u aritu konkavnog reflektirajueg zrcala, pri emu su predmeti veoma svijetli. Prilikom svojih opita, otac Abat rabio je najjednostavniji teleskop, odnosno, nije imao leu. Takav je vjero jatno bio i aleksandrijski teleskop, ako je istina da se za promatranje udaljenih predmeta u Aleksandriji rabilo zrcalo. Ne zaboravimo da je svjetionik na Farosu bio jedno od "sedam svjetskih uda" drevnoga doba. Njegove se ruevine danas istrauju pod vodom, te se nadam da e uskoro biti rekonstruiran barem donji dio graevine. Moda e netko pokuati rekonstruirati i udesnu optiku napravu koja je nekada stajala na njemu. Sklon sam misliti da je Faros bilo stakleno zrcalo na srebrnoj pozadini, istovrsno onima za koje znamo da su u to doba postojala, te da je bilo mak simalne refleksivnosti. Ve sam pokazao da je optika tehnologija nuna za njegovu izgradnju tada svakako bila poznata. U sljedeem u poglavlju go voriti o izvanrednim drevnim zrcalima za paljenje, poevi s Arhimedovim

SLIKA 15. Karta bitke za Aleksandriju, 1801. Pogled na topografiju Aleksandrije i mjesto gdje je nekada stajao glasoviti svjetionik. zrcalom iz 3. st. pr. Kr., koji je prethodio Farosu Ptolemeja III. (Veza Alek sandra Velikog s tom priom posljedica je brkanja podataka iz razliitih predaja; Aleksandar je bio osniva Aleksandrije, ali ne i graditelj Farosa.) Moj prijatelj Ioannis Sakas proveo je sedamdesetih godina glasovit pokus, kojim je pokazao da su zrcala za paljenje mogla uinkovito zapaliti brodove u vodi za samo nekoliko sekundi .(vidi fotografiju 47 i sljedee poglavlje). Ti drevni optiki opiti mogli su se uspjeno i dramatino ponoviti. Moda je vrijeme da preispitamo mogunost ponovnog podizanja zrcala i Farosa u Egiptu. Prihvatimo li se razmatranja ostalih izvjea o astronomskim promat ranjima koja su se u davnini provodila pomou teleskopa s leama, suoiti emo se s jo neobinijom predajom, koju je zabiljeio grki povjesniar Diodor Sicilski (1. st. pr. Kr.). Svoje je izvjee Diodor temeljio na zapisima putnika i pisca Hekateja iz Mileta (6./7. st. pr. Kr.), koji je kao povjesniar djelovao prije Herodota (5. st. pr. Kr.) i od kojega je Herodot preuzeo mnogo

SLIKA 16. elina gravura iz 19. stoljea prikazuje drevnu Aleksandriju. Toranj koji odmah uoavamo nije svjetionik Faros - on je smjeten lijevo na prikazu, gdje je vidljiva manja graevina na drugom kraju poluotoka.

podataka. Naalost, Hekatejevi su zapisi izgubljeni, a sauvani su samo brojni fragmenti. Naime, rije je o velikom hramu krunoga oblika koji se nalazio u dananjoj Britaniji, stoga se vjerojatno radilo o Aveburyju, Stonehengeu ili Stanton Drewu, osim ako nije bio od drveta i davno istrunuo. Drim da se ipak radilo o Stonehengeu, zbog njegova astronomskog znaenja. Diodor o tome pripovijeda u II. knjizi (47) svoje Povijesne knjinice. U novije je doba prvi put o tome progovorio Godfrey Higgins, u svom prekrasno ilustriranom djelu The Celtic Druids (Keltski druidi, London, 1827.). Posjedujem primjerak toga djela, a iz njega su u ovu knjigu uvrtene slike 17, 18, 19, 20 i 21. Higgins kae: Mnogi su mislili da su druidi i drugi drevni narodi rabili teleskope. Prema Strabonu [Knjiga 17.], na vrhu hrama sunca u Heliopolisu stajalo je golemo zrcalo, koje je omoguavalo da unutranjost hrama osvijetli velianstvena svjetlost podnevne zrake. U Aleksandriji je jo vee zrcalo stajalo na Farosu, a pomou njega se moglo pratiti

SLIKA 17. Rekonstrukcija objavljena 1827., drevnog britanskog lokaliteta Avebury (ovdje zvanog "Abiri", na starom lokalnom narjeju), u obliku u kojemu se nalazila prije nego to su je unitili tamonji seljaci. Nije vjerojatno da je to mjesto o kojemu govori Hekatej, budui da, iako krunoga oblika, predstavlja sloenu strukturu koja ukljuuje koncentrine krugove.

pribliavanje brodova na velikoj udaljenosti i nevidljivih okom ... Diodor Sicilski kae da su na otoku zapadno od Kelta druidi Sunce i Mjesec pribliili Zemlji, a neki dre da su im bili poznati teleskopi. Drevni su ljudi znali da se Mlijeni put sastoji od malih zvijezda [on, zapravo, navodi Demokrita iako ne poimence]; dri se da to nisu mogli znati bez teleskopa. Jedna od Trijada spominje da se Mjesec doima bliim Zemlji. G. Davies na temelju toga pretpostavlja da su druidi rabili teleskope. Svaka od tih Trijada nastala je prije (modernog, op. prev.) izuma tele skopa. U jednoj Trijadi je zapisano: Drych ab, Cibdar ili Cilidawr,

zrcalo Sina sveproimajueg pogleda, ili tragaa za misterijem, kao jedna od tajni britanskog otoka. Budui da o drevnim britanskim i velkim rukopisima i predaji znam veoma malo, ne mogu temeljitije analizirati Trijade. No, injenica jest da drevni britanski izvor potvruje Diodorovu izjavu (preuzetu od Hekateja) o Mjesecu koji je "priblien Zemlji", oito pomou jednostavnog teleskopa. Pitanje drevnog britanskog teleskopa ponovno je pokrenuo tajanstveni njemaki pisac imena Christian Karl Barth. Godine 1818. on je objavio knjigu pod naslovom Teutschlands Urgeschichte (Njemaka pretpovijest). Ushit koji je nosio ljude poput Bartha u njihovu uzdizanju povijesti njemakoga Volka, poslije su nacisti iskoristili za zloinake i politike ciljeve. Barth je bio rani lan organizacije koja se pretvorila u pokret divovskih razmjera, koji je obiljeavala fanatina gorljivost u propovijedanju nadmoi velianstvene Njemake. Meutim, ne moemo kriviti Bartha za ono to se dogodilo stotinu godina poslije. Godine 1818. , u prvom izdanju svoje knjige, Barth je pripovijedao o udima drevne zemlje "Hiperborejaca", koju spominju i klasini pisci poput Diodora. "Hiperboreja" znai "iza Boreja", a budui da je Borej bilo grko ime za sjeverni vjetar, "Hiperboreja" je bila sjeverna zemlja visoke civiliza cije, koja se opisivala kao otok vei od Sicilije. Veina znanstvenika prihvaa miljenje da su imenom "Hiperborejci" drevni Grci oznaavali stanovnike britanskog otoja. Naalost, u ovoj knjizi nema mjesta za opirniju raspravu o toj temi, iako valja istaknuti da su Hiperborejci od pamtivijeka odravali veze s Grcima, te da su te veze postojale davno prije klasinoga doba. Redo vito su slali darove na otok Del, jer su tovali boga Apolona (naravno, pod drugim imenom, vjerojatno kao Brana), koji je, navodno, bio roen na Delu. To je sve to ovdje moemo rei u vezi s tim pitanjem. Napomenimo samo kako je u 7. st. pr. Kr. Del prestao djelovati kao vano proroko sredite, te da su glasoviti "darovi Hiperborejaca" potjecali iz mnogo starijeg razdoblja. U prvom izdanju svoga djela Barth nije spominjao optike pojave, no, osvrnuo se na Diodorovo izvjee koje ih opisuje: Zemlja [Hiperborejaca] bila je plodna i obilno je raala. Ondje je, navodno, roena Leta [mati Apolona i Artemide], koja je u obliju vuice rodila boga sunca [Apolona]. Njega su, stoga, zvali Likogen, a kip vuka stajao je u hramu u Delfima. Meu svim bogovima, njega su u toj zemlji najvie tovali [Bran je bio vrhovni bog drevnih

Britanaca], posvetivi mu sveti gaj i hram krunoga oblika ureen darovima ... Poslije 22 godine, 1840., Barth, sada ve kraljevski bavarski kancelar, objavio je proireno i, prema njegovim rijeima "posve izmijenjeno", drugo izdanje Njemake povijesti, nazivajui sebe jednostavno Karl Barth (moda je izostavio ime Christian jer nije bilo dovoljno "pogansko"). U tom je izdanju rekao neto vie o krunom hramu Hiperborejaca. Pozivajui se na Diodora Sicilskog (II, 47), Barth je posve otvoreno izjavio da su drevni Hiperborejci promatrali Mjesec pomou lea, to znai pomou jednostav nog teleskopa smjetenog u njihovu hramu krunoga oblika. (Higgins je, kao to smo vidjeli, bio prvi koji je javno izrazio takvo miljenje.) Valja imati na umu da veina znanstvenika smatra kako su Hiperborejci najvjerojatnije bili drevni stanovnici britanskog otoja, te da je njihov kruni hram zapravo Stonehenge. Evo Diodorovih komentara u Oldfatherovu pri jevodu: ... drimo kako je umjesno ovdje spomenuti neke legende o Hiperborejcima. Hekatej i ostali pisci koji su biljeili drevne mitove kau da u oceanu iza zemlje Kelta (tj. Galije - dananje Francuske) pos toji otok vei od Sicilije. Taj je otok, nastavljaju oni, smjeten na sjeveru a naseljavaju ga Hiperborejci, koji se tako nazivaju jer im je domovina iza podruja vjetra sjevernjaka (Boreja); otok je plodan i zemlja mu obilno raa, a budui da je ondje klima umjerena [danas znamo da je tako zbog Golfske struje], anje se dva puta u godini. Legenda dalje kazuje da je na tom otoku roena Leta [majka Apolona i Artemide] te da se ondje Apolon [kao bog Sunca] tuje vie od svih drugih bogova; stanovnici otoka smatraju se Apolonovim sveenicima, jer svakog dana slave boga i pjevaju mu himne. Apolonu je posveen velianstven hram sferina oblika [sphairoeide to schemati], ureen bezbrojnim darovima. Nadalje, ondje se nalazi sveti grad Apolonov, a veina njegovih stanovnika svira kitaru [drevno iano glazbalo]; glazbom i pjesmom oni slave boga, veliajui njegova djela. Hiperborejci imaju svoj jezik, a najskloniji su Grcima, posebice Atenjanima i Deljanima [stanovnicima otoka Dela, rodnog mjesta Apolona i Artemide], koji su im uzvraali potovanje. Mit takoer kazuje da su neki Grci posjetili Hiperboreju i ostavili ondje drago cjene rtvene darove s grkim natpisima. Navodno je Hiperborejac Abaris u drevno doba posjetio Grku i uvrstio veze izmeu De-

ljana i svojeg naroda. Govori se takoer da se Mjesec na tom otoku doima bliim Zemlji, te da se na njemu golim okom mogu vidjeti uzvisine sline onima na Zemlji. Nadalje, pria se da Apolon dolazi na otok svakih 19 godina, kada zvijezde ponovno zauzimaju svoj uobiajen poloaj na nebu; stoga razdoblje od 19 godina Grci nazivaju "Metonovom godinom" [Metonski ciklus, uveden 432. god. pr. Kr. u Ateni, kako bi se uskladile lunarne i solarne godine, pri emu je potonja iznosila 365,2632 dana]. Bog im dolazi svirajui na kitari i neprestano pleui, od proljetnog ekvinocija do pojav ljivanja Plejada, izraavajui na taj nain zadovoljstvo svojim uspje hom. Kraljevi i upravitelji toga svetog mjesta zovu se Borejci, jer su potomci Borejevi, a te se asne dunosti prenose iskljuivo unutar obitelji. Dakle, Mjesec se na Hiperboreji doimao "bliim Zemlji", a na njemu su se "golim okom mogle vidjeti uzvisine (planine, op. prev.) sline onima na Zemlji". Mjeseeva je povrina vidljiva samo teleskopom, a kao to sam spomenuo, Mjesec se moe promatrati i pomou dviju lea, jer je obrnuta slika nebeskoga tijela jednako dobra kao i pravilno okrenuta. (Naravno, Hiperborejci su mogli postaviti i treu leu, no, neemo se uputati u razmat ranje te mogunosti.) Oslonimo li se na knjige o britanskoj megalitskoj kulturi koje su nam danas dostupne, neemo otkrivati mnogo novih pojedinosti o toj zanimljivoj temi. Uzmimo, kao primjer, golemo i dojmljivo djelo Johna Wooda, Sun, Moon and Standing Stones (Sunce, Mjesec i uspravljeno kamenje). Budui da njegova knjiga govori o megalitskoj astronomiji, vjerojatno je da se Wood pozabavio i dokazima o postojanju i uporabi teleskopa u drevnoj Britaniji. Meutim, nije tako. Na samom poetku knjige Wood je uinio neto posve neshvatljivo. Naime, na etvrtoj stranici citirao je jedan Diodorov odlomak, ali je umjesto reenice o Mjesecu koji se ini bliim Zemlji stavio tokice! Da situacija bude gora, nije naveo o kojem se Diodorovu djelu radi. Budui da u Loebovoj seriji Diodor zauzima itavih 12 knjiga, Wood nam nije ni od kakve pomoi. Wood takoer ne navodi ni izvor iz kojeg je preuzeo pri jevod spomenutog odlomka. Naime, prijevod sadri dvije pogreke; jedna se odnosi na zvijee koje se ne navodi u grkom izvorniku, a druga je netoan prijevod opisa hrama kao "krunog", dok u grkom izvorniku stoji "sferinog". Nadalje, Wood pogreno smjeta Hekateja u 4./3. st. pr. Kr. umjesto u 6./5. st. pr. Kr. te navodi da je bio iz Trakije u Grkoj, umjesto iz Mileta u Turskoj.

U knjizi Douglasa Heggiea, Megalithic Science (Megalitska znanost) Diodor se spominje samo usput, kao "klasian pisac, Diodor Sicilski, autor glasovita odlomka o Hiperborejcima". Meutim, Heggie ne navodi u kojem se Diodorovu djelu nalazi taj "glasoviti odlomak". No, barem je naveo da je hram bio "sferina" oblika. Oito se Heggie sluio djelima suvremenih pisaca, te nije konzultirao samog Diodora. ini se da nije znao za pisani dokaz koji upuuje na postojanje teleskopa u drevnoj Britaniji - neto to bi mu u svakom sluaju moralo biti poznato, s obzirom na to da je megalitskoj znanosti posvetio itavu knjigu! Bilo mi je potrebno mnogo godina da shvatim kako je pria o drevnim britanskim leama toliko opirna da za nju u ovoj knjizi nema mjesta. Kada sam konano uspio pronai britanske lee, i to u muzejima koji nemaju nikakve veze s arheologijom, ustanovio sam da su izvanredno dobro obraene. Stoga je vjerojatno da je Britanija bila sredite proizvodnje kristal nih lea iznimne kakvoe, iako nije otkrivena ni jedna radionica. Isto je tako mogue da su se lee uvozile. Arheolozi su u Britaniji iskopali mnotvo kristalnih kugli, no, o njima nikada nisu razmiljali u optikom kontekstu, openito ih opisujui kao "magijske predmete". No, te kristalne kugle, koje imaju svojstvo poveavanja a mogu uinkovito posluiti i za paljenje, zbog svoje izvanredne izrade, upuuju na iznimno visok stupanj vjetine. Mogli bismo ih, stoga, uvrstiti meu izvorne britanske proizvode koji su imali optiku svrhu i prouavati ih kao takve. Na fotografiji 53 moe se vidjeti jedna od britanskih lea koju sam osobno prouio. itatelj e se uvjeriti da pisane dokaze o uporabi teleskopa u drevnoj Britaniji dodatno potvruju fiziki dokazi - kristalne lee otkrivene prilikom arheolokih iskopavanja. Bilo koje dvije lee bile bi dovoljne da poslue u optike svrhe, na nain na koji je to opisao Diodor. Nadalje, britanske su lee bile tehnoloki savrenije od svih drevnih lea koje sam prouio. Ve smo spomenuli kako jedna od britanskih lea poveava, a uz to i osvjetljava poveani predmet. Poznato nam je takoer da su neke lee imale stalke, koji su omoguavali da se lee postave iznad radne povrine te da se ispod stalka provue alat. Jedna lea naizgled ima oblik diska, no sferometar je ustanovio posve laganu zakrivljenost, zbog ega je ta lea prikladna za ispravljanje prezbiopije (dalekovidnosti). Meutim, moram istaknuti kako ni za jednu britansku leu (za razliku od kristalnih kugli) ne postoje podaci o datumu iskopavanja. Vjerujem da je potonja koju sam spomenuo novijeg datuma nastanka. Za razliku od ostalih britanskih lea, mogla bi biti stara samo neko liko stotina godina, pa je ne bih nazvao "drevnom". Hekatejev odlomak sadri neke neoekivane i vrlo odreene podatke o znaenju, koje je za Hiperborejce imao devetnaestogodinji astronomski

ciklus. Tome u prilog govore i rezultati istraivanja koja su zapoela ezdesetih godina. Drugim rijeima, tisuljee i pol poslije njegove smrti, Hekatejevo se izvjee pokazalo tonim, stoga bismo ga morali smatrati iz nimno vrijednim i vjerodostojnim izvorom. (Lako je previdjeti injenicu da je Hekatej takoer (tono) izjavio kako su Hiperborejci gradili okrugle hra move, to je danas posve prihvatljivo i normalno za nas, ali ne i za Grke estog i petog stoljea prije Krista.) Dokaz o znaenju Metonova ciklusa u drevnoj Britaniji pojavio se kao rezultat pionirskog rada profesora Alexandera Thoma, koji o tome nairoko raspravlja u svoje dvije knjige, Megalithic Sites in Britain (Megalitski loka liteti u Britaniji, 1967.) i Megalithic Lunar Observatories (Megalitski lunarni opservatoriji, 1971 .), kao i u brojnim lancima koje je objavljivao od 1966. godine nadalje. Alexandera Thoma osobno sam poznavao i iznimno cijenio. Taj mrav, gotovo pogrbljen ovjek, s pretjerano grubim smislom za humor, imao je toliko izraen kotski naglasak da je bio upravo egzotian, a krasilo ga je dostojanstvo i neizmjerno potenje. Predavao je inenjerstvo na Sveuilitu u Oxfordu, no kada sam ga upoznao, ve je bio u mirovini. Thom je istraivao megalitske lokalitete u Britaniji jo od tridesetih godina - megaliti su bili njegova strast. No, kada je odluio objaviti rezultate svojih istraivanja, suoio se s otrim protivljenjem ortodoksnih arheologa. Naime, arheologu nita nije tee nego uiti astronomiju, stoga e se zubima i nok tima boriti da to izbjegne. Oni ne ele niti uti za dokaze o astronomskom znaenju drevnih graevina. Sve to ele jest miran i bezbrian ivot. Thom je bio ismijan i proglaen udakom. Nekada cijenjen oksfordski profesor, koji je znao pravila ponaanja, iznenada je poludio nakon odlaska u mirovinu. Tada mu je pala na um budalasta ideja da su megalitske graevine bile povezane s astronomskim pojavama. Meutim, profesor Alexander Thom bio je sve, osim lud profesor. kotski zdrav razum izbijao je iz svake njegove pore. Opisati ga kao luaka bio je samo oajan pokuaj da se baci ljaga na toga iznimnog ovjeka. No, kada su oajni, ljudi su u stanju uiniti svata. Poslije Thomove smrti, njegov sin Archie zamolio me da mu pomognem pohraniti dokumente o istraivanjima koje su njegov otac i on proveli na 600 megalitskih lokaliteta diljem Britanije, jer ih nije imao gdje uvati. Vjerujem da je mislio kako vie nema smisla nastojati, budui da mu se bliio kraj, a njegov sin nije dijelio isto oduevljenje prema megalitima. Svjestan da ti neprocjenjivo vrijedni dokumenti moraju biti smjeteni na sigurno, krenuo sam u potragu za institucijom ili knjinicom koja bi ih mogla pohraniti. Sjeam se da sam jednom prilikom pristupio prilino glupavim lanovima Kraljevskog instituta koji su sa skanjivanjem odbili svaku pomisao na to

da "prljaju ruke" megalitima - to oni njima znae? to se tie lanova ostalih uzvienih tijela, kojima sam takoer pristupio, ponaali su se poput djevica zaprepatenih satirinim insinuacijama. Istraivanja megalita? Kakva glupost! Zar mislim da su oni lanovi nekog kluba udaka? Uzalud sam pokuavao uvjeriti te ljude u neprocjenjivu vrijednost britanskog megalitskog nasljea, istiui kako neki od lokaliteta koje je istraivao Thom vie ne postoje, jer su ih buldoerima unitili seljaci ili su premjeteni tijekom izgradnje cesta. Rekao sam im kako je Thom u razdob lju izmeu 1930. i 1970. istraio vie od 600 megalitskih graevina, te je izradio nacrte i zemljovide, to predstavlja iznimno vrijednu i jedinstvenu dokumentaciju o drevnoj britanskoj civilizaciji. Nita od toga nije na njih ostavilo dojam. Prevladavali su prijezir i umiljenost. Zatim je Archie Thom umro, a ja nikada nisam doznao to se dogodilo s njegovim ivotnim djelom. Je li zavrilo na lomai? Nadam se da nije. No, stanje je bilo krajnje depre sivno. to je to uinio Alexander Thom da je uspio u tolikoj mjeri uznemiriti duhove? Pokazao je da nije mogue biti odgovoran britanski arheolog i pritom nemati pojma o astronomiji. Dokazao je da su megalitske graevine imale astronomsku svrhu, te da se mogu razumjeti samo kao takve. Poruka arheolozima bila je sljedea: "Vratite se u kolu i nauite novi predmet ili dajte ostavku!" Kada se 1967. pojavila knjiga Megalitski lokaliteti u Britaniji, to suho parno djelo, prepuno tehnikih podataka, brojeva i formula, s oduevljenjem su doekali samo "udaci", koji su ionako oduvijek mislili da su megaliti mnogo vie od razbacanog kamenja, te da se u njima krije neko dublje znaenje. No, izmeu tehnikih pojedinosti, opisanih oporo i izravno, u najboljoj kotskoj maniri, Thom je znao umetnuti i pokoju izjavu poput ovih: Postoji na tisue megalitskih lokaliteta razbacanih po itavoj Brita niji. Javnosti je poznato samo nekoliko, dok je velika veina smjetena u zabaenim i teko pristupanim podrujima i vritinama. Mnoge je megalite teko prepoznati (kao takve)... za podizanje 5000 do 10000 megalita bila je potrebna iznimna vjetina ... Pomislimo samo na nevjerojatan napor koji je bio nuan za prijevoz i podizanje kamenih blokova, od kojih su neki bili teki i do 30 tona. Zbog movarnog tla, radovi su se morali izvoditi zimi, kada je zemlja bila smrznuta. Osim toga, valjalo je nahraniti stotine ljudi i radove zapoeti ve u zoru, jer su zimi dani kratki. Vrijeme je bilo veoma vano. Zasigurno su postojale razvijene metode raunanja vremena

prema poloaju zvijezda. Kako bi se vrijeme raunalo prema zvi jezdama, mora biti poznat datum, a on se, kako emo pokazati, odreivao prema Suncu ... Zapanjujue je da su 1000 godina prije najstarijih matematiara iz klasine Grke, stanovnici ovih otoka pos jedovali praktino znanje o geometriji i bili sposobni graditi sloene graevine, od kojih su neke imale elipsaste planove utemeljene na Pitagorinim trokutima. Ne iznenauje, stoga, injenica da je njihov kalendar predstavljao visoko razvijen sustav, utemeljen na tono utvrenoj duljini godine, te da su ustanovili brojne postaje za pro matranje osamnaestogodinjeg ciklusa Mjeseevih mijena ... (naz vanog) linijom mijena. Ta linija ... zavrava ciklus za 18,6 godina. Rotacija linije mijena utjecala je na poloaj punoga Mjeseca na nebu ... Mogli bismo se zapitati na koji su nain te promjene Mjeseeve orbite tijekom devetnaestogodinjeg ciklusa bile vidljive. Za zajed nicu koja je za dugih zimskih noi uivala samo Mjeseevu svjetlost, najznaajnija vidljiva promjena vjerojatno je bila u poloaju Mjeseca iznad obzora, koji je sredinom zime varirao izmeu 57 i 67... No, mnogo znaajnije od tih pojava bile su pomrine. Za drevnoga su ovjeka pomrine Sunca i Mjeseca bile velianstvene pojave u iju je tajnu elio proniknuti. Odatle opsjednutost megalitskog ovjeka lunarnim pojavama. Budui da se pomrine dogaaju samo kada je Mjesec u mijeni, ljudima je ubrzo postalo jasno da se pomrina nee dogoditi u blizini solsticija, kada se puni Mjesec nalazi na jednoj od svojih krajnjih toaka, nego samo u godinama izmeu takvih pozicioniranja. Kako bismo stekli uvid u pravo znaenje tih postaja za promat ranje Mjeseca, nuno je podrobnije prouiti Mjeseeva kretanja ... Neto ime se nijedan arheolog nije elio baviti! Kao to vidimo, "devetnaestogodinji ciklus", koji se ponekad naziva "osamnaestogodinji ciklus", iako zapravo iznosi 18,6 godina - drugim rijeima, Metonov ciklus - za koji Diodor tvrdi da je bio iznimno znaajan za Hiperborejce, doista je bio kljuan za britansku kulturu megalitskog doba, a vjerojatno i za druidsku kulturu, sve do rimske invazije. Taj znaajan dokaz koji potvruje Diodorovo izvjee upuuje na vjerodostojnost njegova izvora, Hekateja, i uvruje nas u uvjerenju da su drevni stanovnici britan skog otoja poznavali i rabili teleskope. injenica da su teleskopi sluili za promatranje Mjeseca imala je jo vie smisla, budui da smo se uvjerili da su drevni Britanci velik dio vremena provodili upravo to inei.

Meutim, u drevnoj Britaniji teleskopi nisu sluili samo za promatranje Mjeseca. Thom istie izvanrednu tonost astronomskih promatranja i mje renja. On kae: Za nas je sretna okolnost da je megalitski ovjek, iz nekog razloga, svoje graevine gradio viestrukim ponavljanjem osnovne jedinice. Stoga je mogue s najveom preciznou utvrditi njezinu veliinu. Vjerojatno ni jednu nama poznatu drevnu jedinicu nije mogue utvrditi s tolikom preciznou kao megalitski jard [2,72 stope (82,96 cm, op. prev.)] ... [drevni Britanci bili su] civilizacija koja je mogla jedinicu za duljinu [megalitski jard] prenositi s jednog kraja Britanije na drugi, moda ak i dalje, uz odstupanje od samo 0,1% ... [naa] studija pokazuje da je megalitskom ovjeku bio poznat malen amplitudni val na Mjeseevoj deklinaciji, zbog ega nam je danas mogue odrediti njegovu veliinu. Nije nam poznata nijedna tehnika pomou koje se mogla ispitivati ta oscilacija u Mjeseevu poloaju, [kurziv R. Templea] ... [Thomova su mjerenja morala biti] ... precizna kao i izvorna, a kako emo vidjeti, neki lokaliteti, primjerice Avebury, usklaeni su s tom pojavom uz preciznost od 0,001%. Samo iskusan mjeritelj s dobrom opremom postii e takvu preciznost. Zbog raz lika u napetosti u miiima pri mjerenju uobiajenim mjernim vrp cama duljine e varirati. Do sada nismo bili svjesni nunosti da se postigne takva preciznost. Ta je injenica postala oita tek u napred noj fazi istraivanja. Iz reenog se moe zakljuiti da je Thom 1967. ustanovio kako su drevni Britanci morali poznavati teleskope da bi mjerili male Mjeseeve oscilacije, a koji su takoer imali funkciju teodolita, jer tako precizna mjerenja nije bilo mogue provesti bez nekog optikog instrumenta. Thom kae da zbog razlika u napetosti miia prilikom dranja mjerne vrpce, rezultati mjerenja mogu varirati. Stoga je mogue ponuditi samo jedno razumno objanjenje za fanatinu preciznost drevnih Britanaca: mjerenja su obavljali pomou teodolita. Drugo objanjenje za to bila bi, kao i u sluaju egipatskih piramida (vidi 9. poglavlje), samo magija! Nema potrebe razmatrati novije publikacije drugih znanstvenika koje se bave ulogom Metonova ciklusa u drevnoj Britaniji. No, prije negoli zavrimo analizu relevantnih izvora, osvrnimo se na jednu pojedinost iz Diodorova izvjea. Na to je mislio kada je rekao "sferian hram?" Okrugao da, ali sferian? Diodor govori o:

SLIKA 18. Prikaz Aveburyja na bakrorezu iz 1827. (ovdje je nazvan "Abury", prema lokalnom izgovoru). Ovo je W. Dayeva preslika crtea Philipa Crockera, objavljena est godina prije, u knjizi The Ancient History of North Wilshire (Drevna povijest sjevernoga Wilshirea) sir Richarda Colta Hoarea (London, 1821.). Aubrey Burl kae (Prethistoric Avebury, (Pretpovijesni Avebury), Yale University Press, 1979., str. 54.): "Unato nepostojanju prijelaza preko jaraka i nepravilna koncentrinog kruga unutar junoga kruga, Crockerova rekonstrukcija u velikoj mjeri odgovara izvornom lokalitetu." Na ovom su prikazu "umetnuti" kameni blokovi koji nedostaju. Od 650 megalita koji su izvorno tvorili Avebury, do 1815. mjetani su odnijeli 317 blokova, razbili ih i upotrijebili kao graevni materijal. (Godine 1828. uniten je posljednji od 317 megalita. Farmer Griffin unitio je dvadeset megalita, farmer John Fowler isko ristio ih je pet za izgradnju pivovare, farmer Green unitio je jedan itav megalitski prsten i iskoristio materijal za izgradnju svoje kue u Beckhamptonu, itd. Unato sustavnom unitavanju, na temelju postojeih megalita mogue je stvoriti odreene zakljuke. Poslije provedenih istraivanja, profesor Alexander Thorn pokazao je da poloaj Aveburyja odraava preciznost koja je mogla biti postignuta samo pomou optike tehnologije. Avebury, dakle, predstavlja iv dokaz da su se jednostavni tele skopi, osim u astronomske o kojima izvjetava Hekatej, u drevnoj Britaniji rabili i za geodetska mjerenja.

SLIKA 19 - Stonehenge. Pogled sa sjeveroistoka, 1827.Zato je Stonehenge imao trilite? Triliti nisu bili izvorno obiljeje megalitikog prstena Stonehenge, nego su dodani u kasnijoj fazi. Jesu li imah neku posebnu svrhu ili su bili postavljeni samo iz estetskih razloga?

(a) velianstvenom Apolonovu svetitu; (b) hramu ureenom mnogim rtvenim darovima i sferina oblika; (c) gradu koji je tom bogu svet, i koji je smjeten u blizini reenog (sferinog) hrama, J e r njegovi stanovnici u tom hramu sviraju kitare i pjevaju himne. Drim da je taj "sferian" hram bio Stonehenge, jer su u njegovoj blizini otkrivene mnoge drevne nastambe koje su moda tvorile "grad" to se tie Apolonova svetita, nije nuno smjetati ga u blizinu Stonehengea Ono se moglo nalaziti u Aveburyju, ili Stanton Drewu. Meutim, jedna zagonetka jo nije rijeena - to je Diodor mislio pod sferian? U pokuaju da odgovorim na to pitanje, elio bih skrenuti pozornost na neobino i jedinstveno obiljeje Stonehengea. Naime, to je jedini megalitski

SLIKA 20. Pokuaj rekonstrukcije Stonehengea. Ilustracija je objavljena 1827., prema ideji Williama Cunningtona, trgovca vunom iz Heytesburyja u Wilshireu, koji se u 18. stoljeu bavio zagonetkom Stonehengea. ini se da je Cunnington bio prva osoba koja je uoila da je Stonehenge bio izgraen u dvije faze u razliitim razdo bljima, koja su ukljuivala uporabu razliitog kamena. Istaknuo je da su triliti "vrsta kamena zvanog sarsen", kojoj ne pripadaju ostali kameni blokovi iz megalitikog prstena; na ilustraciji je izostavljeno manje kamenje kako bi se svratila pozornost na velianstvene trilite u njihovu izvornom obliku. Godine 1803., takoer prilikom iskopavanja u Stonehengeu, Cummington je pronaao ljudske ostatke, perle i prstenove od jantara, perle od jeta, mala klijeta (ili pincete, op. prev.) od bjelokosti, "neobian kamen za bruenje", te palicu za bubanj.

prsten u Britaniji koji sadri trilite (pretpovijesni kameni spomenici sastav ljeni od dvaju okomitih kamenih blokova s jednim vodoravnim kamenom na vrhu, op. prev.). Poznato je da su oni podignuti u novijoj kulturnoj fazi, te da nisu postojali u doba rane kulture Stonehengea. Jesu li triliti bili podignuti samo iz estetskih razloga? Ne vjerujem. Moda su vodoravni kameni blokovi sluili kao baza za kupolu koja je nadsvoivala prsten, izgraenu od nekog raspadljivog materijala. To bi kruni hram pretvorilo u sferian. Oko sredinjih dijelova vodoravnih blo-

kova moda se omatala uad, za koju se privrivala kupola od iblja ili okvir koji se prekrivao koama. Moda su kupolu podupirale grede postav ljene na vodoravnim blokovima. U svakom sluaju, drveta je bilo u izobilju u blizini Stonehengea ak i danas ima ratrkanih gajeva s visokim drveem. Sferina kupola iznad trilitnog prstena Stonehengea pretvorila je otvoreni hram u zatvoreni; rtveni su se darovi mogli vjeati na stropu kupole, jer je teko neto objesiti na divovski kameni blok. Uzdignuta kupola mogla je

SLIKA 21. Potpunija rekonstrukcija Stonehengea, prema modelu g. Waltirea, "veoma uglednog starog filozofa i astronoma... koji je mnogo godina putovao zem ljom poduavajui ljude prirodnoj filozofiji. Na tom se mjestu utaborio i ostao ondje dva mjeseca, kako bi upoznao teren; model koji sada posjeduje g. Dalton iz Yorka plod je njegova rada." Ovaj bakrorez iz 1827. nainjen je prema modelu pokojnoga g. Waltirea. Waltire je bio uvjeren da je "graevina sluila za astronomska promat ranja nebeskih tijela. Pomnim istraivanjem terena, g. W je zakljuio kako su humci koji okruuju hram predstavljali poloaj i veliinu fiksnih zvijezda, oblikujui tako tonu i potpunu planisferu ... (i) da su triliti biljeili tranzite Merkura i Venere..." Naalost, sve je Waltireove zapise o Stonehengeu izgubio njegov prijatelj prije Higginsova doba, stoga je Godfrey Higgins raspolagao samo usmenim podacima. Iz ovoga se modela moe vidjeti da je eventualnu kupolu koja je nadsvoivala graevinu mogao podravati vodoravan megalitski prsten, te da je pet golemih sredinjih trilita moglo podravati sredinju platformu za astronomska promatranja.

sveenicima posluiti kao opservatorij u koji su smjestili svoj teleskop. Pred nost kupole izgraene od mekog materijala bila je u tome to se u njoj mogla na bilo kojem mjestu probuiti rupa i promatrati odreeni dio neba, pa ak i stavljati oznake. Budui da je opservatorij sluio u ezoterijske svrhe, pris tup je bio zabranjen neposveenima. No, mnogo je vjerojatnije da je unutar graevine stajala natkrivena drvena galerija, s koje su sveenici mogli pro matrati izlazak sunca za solsticija, i vidjeti ga nekoliko sekundi prije ostalih ljudi koji su stajali na zemlji. Zamislite ih kako podiu ruke prema nebu pjevajui himne, dok zvuci kitara proimaju sveti prostor, tako da su svi koji su stajali na zemlji mogli uti velianstvenu glazbu im bi se zlatni sunev globus pojavio iznad najviega kamena. Veliki sveenik bi tako prvi ugledao sunce, a sve bi oi bile uprte u njega u oekivanju da podigne ruke i tako oznaio da glazba moe zapoeti. Na slian su nain drevni Egipani pro-

SLIKA 22. "Pretpostavljeni izgled Stonehengea", prikaz koji je 1937. objavio A. Vayson de Pradenne, u britanskom arheolokom asopisu Antiquity (Gloucester, sv. XI., br. 41, oujak 1937., slika l.str. 89.). Nakon to sam iz zapisa drevnoga grkog putopisca Hekateja saznao da je "sferian" hram koji je sluio za astronomska pro matranja mogao biti Stonehenge s drvenom kupolom, naiao sam na spomenuti de Pradenneov lanak i ilustraciju, koji, iako iz posve drukijih razloga, takoer suge riraju da je Stonehenge nekada imao kupolu. De Pradenne nije znao za Hekatejev zapis. Ima valjanih temelja za pretpostavku da je Stonehenge nadsvoivala kupola, iako je ta mogunost rijetko bila predmetom ozbiljnijih rasprava.

matrali zlatom obloene vrhove obeliska u oekivanju "odbljeska" svjetlosti koji je najavljivao izlazak sunca - taj se trenutak, koliko nam je poznato, takoer obiljeavao glazbom - kao upozorenje svim nazonima da se okrenu i budu svjedoci velianstvenoga prizora. (O tome emo govoriti u posljed njem poglavlju ove knjige.) Naravno, ovime sam samo elio ponuditi mogue objanjenje za jedino sauvano izvjee u kojemu se hram, za koji pretpostavljamo da je Stonehenge, opisuje kao "sferian" a ne kao kruni. Upustio sam se u nagaanja kako bih ispravio nedosljednosti u dokazima kojima raspolaemo. Neposredno prije nego to je ova knjiga otila u tisak, u jednoj sam knjiari pregledavao stara izdanja arheolokog asopisa Antiquity. U broju iz oujka 1937. naiao sam na veoma zanimljiv lanak pod naslovom "Upo raba drveta u megalitskim graevinama" ("The Use of Wood in Megalithic Structures"), autora A. Vaysona de Pradennea. Na slici I, koju ovdje objav ljujem kao sliku 22, podastro je "moguu rekonstrukciju Stonehengea", i to s drvenom kupolom! Po svemu sudei, De Pradenne je zakljuio da je Stonehenge imao drvenu kupolu ne znajui nita o izvjeu Diodora Sicilskog. Njegova je teorija stoga nastala neovisno o opisu Stonehengea kao "sferinog" hrama. De Pradenneovi zakljuci bili su utemeljeni na posto janju drugih graevina s kupolama iz razliitih kultura, i na istraivanjima vezanima uz znaenje drveta u megalitskim graevinama, posebice Woodhengea. De Pradenne iznosi: Kolonada kamenih trilita je veoma specifino arhitektonsko obiljeje ija svrha zasigurno nije bila ograniena na omeivanje otvorena prostora. Kamenje je bilo uinkovito spojeno drvenim gredama, to pokazuje da su graditelji bili prije tesari negoli klesari. Na temelju toga moemo pretpostaviti da su izgradili i drveni krov. Konano, na kamenu koji spaja dvije najvie potkove (odnosno kamene strukture u obliku potkove, op. prev.) primijeene su dvije drvene grede. One su moda sluile kao potpornji krovnih greda. Da se takve grede ne pojavljuju i na drugim trilitima, mogli bismo ih smatrati specifinim obiljejem te strukture, koja nije na istoj razini i nalazi se u blizini sredinjeg otvora. Na ostale trilite, koji su na istoj razini, mogle su se u krajnjem sluaju postaviti vodoravne grede koje bi podupirale krovnu konstrukciju. Je li postojanje krova na Stonhengeu bilo tehniki nemogue? Oito neki tako misle - Fergusson je a priori odbacio tu mogunost i ne pokuavajui je razmotriti. Budui da je razmak izmeu dvaju

redova kamenih blokova 7,5 metara, a uzmemo li da je nagib krova iznosio 30 do 40%, poput nagiba krova zemljanih nastamba [Indi janaca iz Omahe] koje je opisao A. C. Fletcher, grede su morale biti dugake 8 do 9 metara. To je u svakom sluaju bilo izvedivo za ljude koji su mogli podizati kamene blokove teke i do 40 tona i postavljati ih na kamene stupove teke 7 tona. Takve se grede jo uvijek lako mogu pronai u umama diljem Engleske. Mogue je i da se krov prekrivao travom i zemljom, posebice uzmemo li u obzir tamonju klimu. Dapae, jo se i danas u nekim dijelovima Skandinavije [kao i na Hebridima, udaljenom otoju u kotskim vodama] nastambe prekrivaju slinom mjeavinom trave i zemlje. Niz injenica upuuje na to da je spomenik Stonehenge, bio on grobnica ili nastamba [ili hram], po stilu gradnje nalikovao velikim drvenim kuama pojedinih sjevernoamerikih plemena. Toj se hipotezi ne suprotstavlja ni jedan ozbiljan argument. Zanimljivo je da je de Pradenne doao do istoga zakljuka kao i ja, iako na temelju posve drukijih dokaza. Drim da bi dokaze koje smo on i ja zasebno iznijeli valjalo ozbiljno razmotriti. Moram spomenuti jo jednu zanimljivost, na koju sam naiao posve neoekivano. Naime, dok sam preslagivao hrpe knjiga na svom stolu, na pod je pala knjiga o Malti, koju sam nedavno kupio ali je do tada nisam uspio proitati. Knjiga se otvorila na stranici na kojoj se nalazila fotografija hrama Middle u Tarxienu na Malti, koji je nalikovao "zbijenom Stonehengeu", kao da je kakav div pribliio trilite Stonehengea i zbio ih u vrst kameni prsten s otvorom. Graevina je iskopana 1914., te predstavlja jednu od etiri specifine graevine hramskog kompleksa u Tarxienu. Nemam namjeru ovdje ulaziti u arheologiju Malte, no citirat u opasku koja se nalazi ispod spomenute fotografije, jer smatram da je znaajna za moju teoriju o kupoli nad Stonehengeom: "Pogled slijeva na stranji dio hrama Middle u Tarxienu. Uspravni blokovi savreno prilijeu jedan uz drugi. Vodoravni kamen je dinog sauvanog trilita ima nagnutu gornju povrinu, to upuuje na posto janje kupole koja je nadsvoivala graevinu. Je li mogue da je ova kultura poznavala naelo luka u gradnji? U to sumnjaju neki strunjaci za pretpo vijest." (Preuzeto iz Malta: An Archaeological Paradise, Anthony Bonanno, Valetta, 1997., str. 43.) Moda ti ostaci ne upuuju na naelo luka, nego na leita kupole izgraene od raspadljivih materijala. U svakom sluaju, smat rao sam da je taj podatak vrijedan spomena.

Ovdje emo zavriti nau priu o drevnim Britancima. U ovom smo poglavlju saznali za mnoge "nestale teleskope", u ije postojanje neki nisu eljeli vjerovati, pa su uinili sve da im se izbrie svaki trag. Zamjenjivali su ih tokicama, izostavljali iz teksta ili mijenjali znaenje rijei. Ponekad su i itavi rukopisi (poput Ptolemejeve Optike) zavravali na lomaama, a ljudi poput Rogera Bacona, koji su se usudili itati ih i slijediti u njima iznesena naela, bili su proglaavani Vrajim namjesnicima. Klasiari i prevoditelji prepravljali su tekstove i mijenjali im znaenje, itd., itd. ini se da su ljudi sposobni uiniti sve kako bi izbjegli suoiti se s nezamislivim. Iz sauvanih fragmenata Demokritovih djela (5. st. pr. Kr.) oito je da su u starini bili poznati jednostavni teleskopi. Iz Demokritovih izjava moemo zakljuiti kako se i sm sluio teleskopom za promatranje Mjeseca i zvi jezda. Poput Hiperborejaca, i on je govorio da je Mjesec slian Zemlji i opi sivao je njegove planine i doline (moda je o tome saznao iz Hekatejevih izvjea koja je osobno provjerio). To je mogao znati samo promatrajui Mjeseevu povrinu kroz teleskop. Takoer je tvrdio da postoji neizmjerno mnotvo razliitih svjetova, te da Mlijeni put nije tek masa svjetlosti, nego da ga tvori bezbroj malih zvijezda - to je mogao vidjeti samo teleskopom. Najbolji opis Demokritovih stajalita o Mlijenom putu nalazimo u zagonetnom Makrobijevu djelu Komentari o Scipionovu snu (4./5. st. po Kr.). Oito su u to doba jo uvijek bili dostupni neki Demokritovi zapisi: 0 Mlijenom putu pisali su mnogi pisci i izrazili najrazliitija miljenja. Neki su iznijeli nevjerojatne teorije, a drugi prirodna objanjenja za njegovo postojanje. Ovdje se neemo obazirati na nevjerojatne teorije, nego emo se pozabaviti samo objanjenjima koja su najblia njegovoj prirodi... Demokrit tumai da se Mlijeni put sastoji od neizmjernog mnotva malih zvijezda, zbijenih jedne uz druge, koje raspruju svjetlost u svim smjerovima, te izgleda da je Mlijeni put jedinstvena svjetlosna masa. Godine 1796. Louis Dutens je objavio tree i izmijenjeno izdanje svoje knjige (na francuskom) Podrijetlo otkria koja se pripisuju dananjici. Dutens komentira odlomak iz Strabonova djela kojim smo poeli ovo poglavlje, povezujui ga s Demokritovim opaanjima: U prvom izdanju ovoga djela nisam se bavio teleskopima. Aristotel je prvi pisac u kojega sam pronaao izvjea o napravama koje su drevnim ljudima sluile kao pomagala za vid ... Cijev o kojoj on govori zapravo je primitivan teleskop ... No, nisam mogao sakriti

iznenaenje kada sam u Strabonovu odlomku (III, 1, 5) pronaao objanjenje naina na koji teleskop radi, te nisam mogao zamisliti prihvatljivije tumaenje ... Ako usporedimo taj Strabonov odlomak s Demokritovim znanjem o astronomiji, koje je, ini se, poivalo na uporabi teleskopa, teko je ustrajati na tvrdnji da drevni narodi nisu poznavali teleskope... Proteklo je vie od 200 godina od Dutensove izjave. Nadajmo se da e ta ideja konano dobiti pozornost koju zasluuje.

V. POGLAVLJE

POTRAGA ZA SMRTONOSNOM ZRAKOM

Arhimed je bio jedan od najveih znanstvenika u povijesti svijeta. Roen je oko 287. god. pr. Kr., a umro 212. god. pr. Kr. Izumio je mnoge izvanredne naprave i bio jednako plodan genij kao Leonardo da Vinci. Roen je u sicilskoj luci Sirakuzi, a vjeruje se da je bio roak kralja Hierona II, koji je u svakom sluaju bio njegov blizak prijatelj. Meutim, za nas je vano da je Arhimed izumio i konstruirao veoma mono oruje za obranu grada od napada rimskog brodovlja. Oruje je bilo viestruko zrcalo koje je reflektiralo skupljene zrake sunca. Tako je stvorena prva "smrtonosna zraka". Arhimedovo "gorue zrcalo" mogli bismo nazvati preteom dananjeg laserskog oruja. Poslije Arhimeda, mnogi su uenjaci, primjerice Grci Proklo (ne istoimeni platonist filozof) i Antemije, koji su ivjeli u 6. stoljeu, gradili golema zrcala za paljenje. Peter Peregrine i Roger Bacon u srednjem su vijeku konstruirali manju verziju. Zrcala za paljenje su u 17. stoljeu gradili Athanasius Kircher i Gaspar Schott, a u 18. stoljeu grof de Buffon. Konano, sedamdesetih godina 20. stoljea, isto je uinio i Ioannis Sakas, koji je postigao spektakularne rezultate. U svim spomenutim sluajevima dokazana je djelotvornost Arhimedova izuma. Brojni su znanstvenici pisali o njegovu zrcalu za paljenje. Uglavnom su sumnjali da je ono postojalo, a osobito da je imalo moi. Meutim, fiziki dokazi i pisani izvori opovrgavaju takvo stajalite. Bezbroj je puta dokazano da se pomou golemih zrcala za paljenje moe samo za nekoliko sekundi zapaliti drvo, pa ak rastopiti metal. Nema nikakve dvojbe da je Arhimedovo zrcalo bilo sposobno proizvesti takve uinke. Ono je pokrenulo potragu za "smrtonosnom zrakom", a ta potraga traje i danas. Godine 212. pr. Kr. rimsko brodovlje pod zapovjednitvom konzula Marka Klaudija Marcelina okruilo je Sirakuzu. Grad su titili mnogi domiljati izumi glasovita uenjaka Arhimeda, ukljuujui neke neobine i

izvanredne naprave koje su, kako se govorilo, podizale rimske brodove u zrak i ponovno ih bacale u more, kako bi se prilikom udarca brodovi raspali ili potonuli. Jedno sauvano izvjee o opsadi Sirakuze potjee od Polibija (VII, 5-7), koji je, kao to nam je poznato, pisao o kartakim teleskopima za signalizaciju. Iako su o opsadi pisali i Plutarh i Livije, klasini uenjak istie kako su podatke preuzeli iz Polibijeva izvjea, te da nisu dodali nita novo. injenicu da Polibije, a samim time i Plutarh i Livije, nisu spominjali zrcala za paljenje, neki su znanstvenici smatrali dokazom da ona nisu niti posto jala. No, kao to znamo, Polibijevo izvjee nije sauvano u cijelosti, te je sretna okolnost da je meu nekoliko sauvanih fragmenata i opis kartakih teleskopa. Na temelju toga moemo pretpostaviti da je zrcalo za paljenje opisano u izgubljenom fragmentu istoga zapisa, koji se bavi vojnom tehno logijom. U svakom sluaju, nije opravdano tumaiti nepostojanje dokaza kao dokaz o nepostojanju. Najstariji sauvan tekst o zrcalima za paljenje jest Lucijanov (Lucijan je roen oko 120. god. po Kr.) Hipija 2, napisan u 2. st. po Kr. Lucijan spo minje kako je Marcelinovo brodovlje unitila Arhimedova vatra. Otprilike u isto vrijeme lijenik Galen (oko 129.-199. god. po Kr.) u svome je izvjeu precizirao kako su za to bila zasluna zrcala za paljenje. Zrcala spominje i Galenov mlai suvremenik Kasije Dion (2./3. st. po Kr.) te kasniji uenjak Johannes Zonaras (bizantski pisac iz 12. st.), u svome epitomu 15. Dionovoj knjizi. (Izvoran Dionov tekst je izgubljen, a sauvan je samo saetak.) Standardan izvor na koji se klasiari uvelike pozivaju jest glasoviti Rjenik klasike J. Lemprierea. To je djelo doivjelo bezbrojna izdanja, no samo je nekoliko znanstvenika imalo priliku vidjeti izvornik. Mnogi podaci, koji su bili dostupni 1804., izostavljeni su iz naknadnih izdanja, pa je prvo izdanje koristan dodatak neto novijim izvorima. Govorei o Arhimedu, Lempriere se osvrnuo na opsadu Sirakuze. Evo to je 1804. rekao o rimskoj floti: (Arhimed, op. prev.) je zapalio brodovlje svojim staklima za paljenje. Kada je grad bio zauzet, rimski je vojskovoa zapovjedio svojim vojnicima neka potede Arhimeda, te je ak ponudio nagradu onome tko mu ga dovede ivog i zdravog. Meutim, sve su se mjere opreza pokazale uzaludnimma. Arhimed je bio toliko obuzet svojim radom, da uope nije bio svjestan da je grad zauzet. Godine 212. pr. Kr. ubio ga je vojnik koji ga nije prepoznao, jer je Arhimed odbio poi s njim. Marcelin mu je podignuo spomenik i postavio na njega cilindar i krug. No, Arhimedovo je posljednje poivalite bilo nepoznato sve dok ga u blizini gradskih vrata nije otkrio Ciceron, koji je na

Siciliji obavljao kvestorsku slubu... Pria o njegovim staklima za paljenje modernim se znanstvenicima uvijek doimala fantastinom. No, Buffonovi opiti dokazali su njezinu istinitost. Ta glasovita stakla navodno su bik metalni reflektori sposobni proizvesti izvanredne uinke na udaljenosti jednakoj dosegu odapete strijele. Moderni se pisci vie ne osvru na izvanredne Buffonove opite sa zrcalima za paljenje, ponajvie zato to je njegovo djelo uglavnom zaboravljeno. Doista, Buffonovo je ime gotovo nepoznato izvan Francuske, unato injenici da je u 18. stoljeu taj zadivljujui genij goleme energije bio jedna od najznaajnijih linosti u povijesti francuske znanosti. Potraga za dvama sauvanim zrcalima za paljenje zahtijevala je mnogo vremena i snage. Toga se zadatka prihvatila moja supruga Olivija, uz pomo nae prijateljice Fione Eberts, koja ivi u Parizu. Oni koji nisu obavijeteni o ljepotama francuske muzejske kulture, nikada ne bi pomislili da se takvi predmeti mogu nai u Konzervatoriju umjetnosti i obrta (Conservatoire des Arts et Metiers). No, oni se ipak nalaze u njegovoj zbirci. Otiao sam u skladite Konzervatorija, smjeteno u blizini glavnog parikog nogometnog stadiona - ironino, istoga dana kada se imala odrati presudna utakmica Svjetskoga kupa 1998. Kada sam izaao iz vagona podzemne eljeznice, naao sam se okruen, ne stotinama, nego tisuama uzbuenih navijaa. Moja prijateljica Jenny i ja tekom smo se mukom probijali kroz uzbibano mnotvo koje se kretalo u suprotnom smjeru. Bilo je to doista jezivo iskustvo, kao da sam se naao u sceni nekog filma u kojoj razdragano mnotvo slavi kraj rata. Od dva Buffonova zrcala za paljenje, koja se nalaze u zbirci Konzerva torija, vee zrcalo iz 1741. godine nije bilo dostupno za javnost, a bilo je predvieno da se izloi tek za nekoliko godina. No, mogao sam vidjeti manje zrcalo iz 1740. godine , na jednoj od polica uza zid skladita. Skladite je novo, veoma isto, posve organizirano i domiljato osvijetljeno. Ne biste nikada pomislili da se nalazite u skladitu! Bila je to najdomiljatija postava koju sam ikada imao priliku vidjeti. Muzejska su skladita obino mrana i pretrpana, te su u njima mnoge stvari zagubljene ili nedostupne. No, pariko je skladite bilo prava suprotnost, te je doista pred stavljalo posve novu koncepciju pohrane vrijednih predmeta koja bi ostalim svjetskim muzejima svakako mogla posluiti kao izvanredan primjer. Zrcalo iz 1740. bilo je doista oaravajue. Bilo je sastavljeno od 48 malih plosnatih zrcala, koja su se s lakoom mogla namjetati u odreene poloaje, dok se ne pronae arite. Buffon je oito uloio mnogo novca u tu napravu, budui da je drvo bilo pomno obraeno i izrezbareno. Vjerojatno je

upravo ta elegantna konstrukcija s 48 malih zrcala bila ona o kojoj je Buffon govorio kada je izjavio kako se posluio napravom sastavljenom od "45" zrcala, kako bi rastopio metalnu bocu teku est funta. Biljeke uz fotografije 51 i 52 iznose vie pojedinosti o Buffonovim zrcalima. Grof Buffon radio je opite s razliitim zrcalima i neprestano je poboljavao svoje konstrukcije. Rezultati su nerijetko bili spektakularni. Svatko tko je u to doba bio obavijeten o Buffonovu radu vjerovao je da je uinkovitost Arhimedova principa zrcala za paljenje nedvojbeno dokazana. Godine 1747., kada je grof pomou svojih zrcala zapalio komad drveta s udaljenosti od 457 metara, gotovo je uspio ponoviti Arhimedovo dostignue, i po udaljenosti i po uinkovitosti. Ali, Buffon nije bio jedini koji je ponovio Arhimedovo djelo, i te injenice njegovi suvremenici nisu bili svjesni. Ironija jest da ni sami izumitelji nisu znali jedan za drugoga. ast mi je poznavati jedinog suvremenog znanstvenika koji se takoer bavio Arhimedovim izumom. Posjetio sam Ioannisa Sakasa, koji ivi u predgrau Atene, i nemalo se iznenadio kada mi je rekao kako nikada nije uo za Buffona, kao ni za Kirchera, Antemija, Prokla ili bilo kojeg drugog ovjeka koji je konstruirao golema zrcala za paljenje, bilo da se radi o drevnom ili "modernom" uenjaku. Znao je samo za Arhimeda i bavio se iskljuivo njegovim izumom, vjerujui kako je on sam prvi ovjek koji je pokuao oponaati Arhimedovo djelo. Na fotografiji 47 moe se vidjeti izvanredan "Arhimedov pokus". Fotografiju mi je ljubazno ustupio Ioannis Sakas, ovjek koji je sedamdesetih godina u Pirejskoj luci ponovio Arhimedovo djelo, zapalivi drveni brod s udaljenosti vee nego Buffon. No, o Sakasovu opitu vie e rijei biti poslije. Drao sam vrijednim osvrnuti se na neka pitanja i kontroverzije u vezi s priom o Arhimedovim zrcalima za paljenje, uvelike zato to su skeptini uenjaci svojim stajalitima onemoguili ozbiljne rasprave o tom problemu. Openito je prihvaeno miljenje da su zrcala za paljenje, budui da ih ne spominju "vodei povjesniari", samo mit. No, kao to smo vidjeli, radi se o propustu samo jednog "vodeeg povjesniara" - Polibija. Druga dva "vodea povjesniara" u svojim su se izvjeima znatno oslanjali na Polibijeve zapise. Poznato nam je takoer da je velik dio Polibijeva djela izgubljen. No, moda nije bio izgubljen za Plutarha i Livija, koji su imali priliku upoznati se s cjelovitim tekstom. Miljenja sam da se rasprava o Arhimedovu zrcalu za paljenje nije nalazila u Knjizi VIII., gdje se opisuje opsada

Sirakuze, nego u Knjizi X., koja je sauvana samo u fragmentima. Na nau veliku radost, meu postojeim fragmentima jest i onaj u kojemu se opisuju kartaki teleskopi. Vjerujem da je Polibije ponekad dijelio teme svojih ras prava u zasebne cjeline. Konano, detaljan opis kartakih teleskopa ne pojav ljuje se u kontekstu kartakog rata na Siciliji. U sauvanim fragmentima Polibije pripovijeda kako je kralj Filip pruio pomo ahejskoj ligi kojoj je prijetila opasnost od napada Etoljana u savezu s Rimom. Nakon opaske o signaliziranju pomou vatre, Polibije iznenada mijenja temu rekavi: Metoda signalizacije pomou vatre, koja nikada nije bila dovoljno dobro objanjena, od neizmjerne je koristi u ratnim akcijama. Uinit u svima uslugu ako je ne zaobiem, nego je, u skladu s njezinim znaenjem, podrobnije objasnim. Polibije zatim nastavlja opisivati kartaku opsadu Sicilije! To je jasan dokaz da je Polibije kanio na nekom drugom mjestu podastrti tehnike pojedinosti vojne tehnologije, o kojoj je nedvojbeno elio raspravljati u optikom kon tekstu. Stoga ne moemo sa sigurnou tvrditi da Polibije nije spomenuo Arhimedovo zrcalo za paljenje, samo zato to ne posjedujemo cjelovit tekst. Nadalje, valja imati na umu da se po samoj prirodi drevnih rukopisa Knjiga VIII. i Knjiga X. nisu mogle nalaziti u istom svitku. (Rukopisi su se omatali oko drvenih valjaka i pohranjivali u uplje drvene cilindre.) Drevni kompilatori mogli su istodobno prouavati ogranien broj takvih tek stova. Budui da bi jedan odmotani svitak nerijetko zauzimao itav stol, za prouavanje vie tekstova bilo je potrebno slagati jedan uz drugi, to je bio krajnje nepraktian i mukotrpan posao. Biljeke su se zapisivale metalnim noiem na votane ploice koje bi se zatim brisale. Stoga je povjesniar doista morao imati marljivog i pouzdanog pisara i pomagaa. U svome djelu Marcelinov ivot Plutarh nije imao namjeru opirnije raspravljati o Arhimedu. Stoga vjerojatno nije konzultirao Polibijevu Knjigu X., za dodatne tehnike pojedinosti o Arhimedovu oruju, zadovoljivi se podacima iz Knjige VIII. U toj knjizi, Polibije daje naznaiti kako o Arhimedovim napravama ima jo toga za rei. U V poglavlju Polibije kae: Arhimed je konstruirao obrambene naprave, i u gradu i na mjestima koja su mogla biti napadnuta s mora. Vojska je u svakom trenutku imala na raspolaganju sve to joj je bilo potrebno, te je bila pripravna u svakom trenutku odgovoriti na neprijateljske napade.

Polibije ovdje govori o obrambenim napravama koje su se rabile za gaanje s udaljenosti, poput katapulta razliitih veliina koje dalje u tekstu podrobno opisuje. No, svoje izvjee zapoinje opisom naprava koje su se rabile na udaljenostima manjim od onih u sluaju zrcala za paljenje. U ovom dijelu teksta Polibije ne govori nita o napadu tijekom kojeg je bilo primijenjeno zrcalo za paljenje. U sauvanom izvjeu nije ni moglo biti spomena o zrcalu za paljenje, jer se ono odnosi na dogaaj koji Polibije nije opisao. injenica je to koju su previdjeli neki znanstvenici, u silnom nastojanju da odbace svaku mogunost postojanja takve naprave. Osvrnemo li se na Livijev zapis, vidjet emo da moda nije sve onako kako su opisali neki komentatori. Detaljan opis Arhimedovih domiljatih izuma koji su posluili u obrani Sirakuze od napada Marcelinove vojske, sadran je u kratkom odlomku 34. poglavlja 24. knjige. Proitamo li paljivo taj odlomak, vidjet emo da je Livije propustio spomenuti pojedinosti o mnogim Arhimedovim obrambenim napravama. To je i sam vrlo jasno izjavio u nekoliko kljunih reenica: ... Arhimed je vjetinu promatranja neba i zvijezda razvio do savrenstva. No, jo je znamenitiji bio kao izumitelj ratnih strojeva kojima je baratao iznimnom lakoom, te je ismijao neprijatelja i sve njegove snage. Zidine koje su veinom bile veoma visoke i teko pristupane, opremio je svakojakim ratnim napravama. Marcelin je napadao kvinkverema [vrste ratnog broda] zidine Achradine koje su, kao to smo ve spomenuli, bile okruene morem... Za obranu od toga pomorskoga napada, Arhimed je na zidine postavio naprave raznih dimenzija. Livije govori o projektilima ija je veliina ovisila o udaljenosti neprijateljskog brodovlja, te opisuje zanimljiv izum - veliku kuku kojom su se grabili brodovi koji bi se pribliili gradskim zidinama, podizali uvis i ponovno bacali u more, pri emu bi brodovi pod naletom vode tonuli ili bivali uniteni. Iako ih ne opisuje, Livije spominje "ratne strojeve svih vrsta". Zatim razmatra organizaciju obrane na kopnenoj strani, i izjavljuje kako je i "ta strana bila opremljena slinim napravama, za iju je proizvodnju sredstva omoguio sam kralj Hieron, koji se godinama bavio tim pitanjem, a konstruirao ih je Arhimed, najvjetiji od svih izumitelja." Od tih "strojeva svih vrsta", Livije ne opisuje niti jedan. Jasno nam je, stoga, da se Livije samo povrno osvre na brojne obram bene naprave koje je izumio Arhimed, podrobnije opisujui samo jednu od njih. Iz njegova je kratkog izvjea posve jasno kako je naprava koju je

opisao bila samo jedna od mnogih. Nije kanio ulaziti u pojedinosti ratne teh nologije koritene prilikom obrane Sirakuze. Stoga nepostojanje opisa zrcala za paljenje ne znai apsolutno nita. Raspravljajui o zrcalu za paljenje, glasoviti povjesniar Edward Gibbon, autor djela The Decline and Fall of the Roman Empire (Propadanje i pad Rimskog Carstva), stavio se u prilino nezgodan poloaj, to je bila injenica koju su neki kasniji klasiari pogreno tumaili. Primjerice, 1975. jedan je klasiar napisao sljedee: ... Gibbon je odbacio prie o Arhimedu i Proklu ... Prihvaajui da je Arhimed izumio takvu napravu, Gibbon nije dopustio mogunost da je ona bila upotrijebljena u Sirakuzi ili bilo gdje drugdje. Skepti cizam je jo uvijek povjesniarevo najvanije oruje protiv neistine i nepromiljenosti... To je tipina izjava znanstvenika koji se po svaku cijenu eli zatititi skepsom kao svojim "najvanijim orujem". No, pogledajmo to je, zapravo, rekao Gibbon: Predaja kazuje kako je rimsko brodovlje u Sirakuzi bilo pretvoreno u prah pomou Arhimedovih stakala, a prialo se i da se slinom smicalicom posluio Proklo, kako bi unitio gotsko brodovlje u Konstantinopolu i zatitio svoga dobroinitelja Anastazija od Vitalijanova smjelog pothvata. Naprava je bila postavljena na gradske zidine, a sastojala se od glatkog esterokutnog mjedenog zrcala, te mnogo manjih poligona, koji su primali i reflektirali zrake podnevnoga sunca; tako je s udaljenosti od otprilike 600 metara bio odaslan smrtonosan oganj. Budui da o tim zapanjujuim injenicama uti veina vjerodostojnih povjesniara, prie vjerojatno nisu istinite, te po svemu sudei zrcala za paljenje nisu bila upotrijebljenja prilikom napada ili obrane tih gradova. Pa ipak, zadivljujui opiti francuskoga znanstvenika [Gibbon misli na grofa Buffona] upozorili su na mogunost postojanja takvog zrcala, pa sam skloniji taj izum pripisati najglasovitijem drevnom matematiaru [tj. Arhimedu], nego ga smatrati proizvodom mate kakvog dokonog redovnika ili sofista. [Drugim rijeima, Gibbon smatra kako je zrcalo za paljenje Arhimedov izum, a ne izmiljotina nekog kasnijeg povjesniara.] ... Iako nije znao za Tetesa [povjesniara koji je opisao Arhimedovo zrcalo za paljenje] kao ni za Antemija [koji je u 6. stoljeu konstruirao takva zrcala], veliki je Buffon zamislio i napravio niz zrcala za

paljenje, pomou kojih je mogao zapaliti debele daske s udaljenosti od 600 metara ... Kakva je sve uda mogao izvesti da je imao na raspolaganju kraljevska sredstva i jako sunce Konstantinopola ili Sirakuze! Iz gornjeg citata vidljivo je da je Gibbon izjednaio stakla sa zrcalima. Oito o optici nije znao gotovo nita, naime, nije razlikovao leu od zrcala. Uporno je tvrdio da prilikom napada ili obrane Sirakuze nisu bila koritena stakla za paljenje, da bi zatim prihvatio mogunost kako je Arhimed izumio zrcalo za paljenje. No, to je Arhimed uinio sa svojim zrcalom? Misli li Gibbon da ga je drao u ormaru? Naime, Gibbon posve zanemaruje vaan dokaz koji daje Antemije, te se umjesto toga zabavlja smicalicama kojima se sluio Antemije da bi se oslobodio dosadnih susjeda; jednom je prilikom Antemije privremeno oslijepio skupinu ljudi jakim reflektirajuim zrcalima. No, ne bismo smjeli Gibbona uzimati ozbiljno u pitanjima vezanima za optiku o kojoj ne zna ba nita. Meutim, jednako je netono tvrditi da Gibbon nije doputao mogunost postojanja Arhimedova zrcala, jer su njegove izjave krajnje protuslovne. Mogu zakljuiti samo da je Gibbon bio veoma zbu njen, te da, poput mnogih drugih kada je rije o toj temi, jednostavno nije znao o emu govori. To se moe rei i za neke druge znanstvenike. Bacite li klasiara u more znanstvenih rasprava, on e posve sigurno potonuti poput kamena. Najbolje bi bilo odmah skrenuti pozornost na znaajan dokaz sauvan u zapisu bizantskog znanstvenog genija Antemija iz Trala, koji je umro 534. godine. Antemije je prvi opisao jednostavnu metodu crtanja elipse omatanjem niti oko dvije igle i dranjem olovke nasuprot petlji. Svatko tko posjeti Istanbul odmah postaje svjestan veliine Antemijeva genija, jer upravo je on za cara Justinijana sagradio crkvu sv. Sofije dananju damiju - uvrstivi se tako meu najglasovitije graditelje u povijesti ovjeanstva. Ali, Antemije je bio mnogo vie od toga. iroko obrazovan, bio je istinski "renesansni ovjek" ija je misao sezala daleko ispred njegova vremena. A sluaj je htio da upravo on bude znaajan za nau priu. Naime, meu malobrojnim sauvanim fragmentima njegovih zapisa, nalaze se i dijelovi njegove glasovite knjige O mehanikim paradoksima, koji sadre potpune opise zrcala za paljenje prema Arhimedovim naelima, no umnogome poboljanima. Zapravo, Antemijevo zrcalo za paljenje mogli bismo opisati kao "oruje druge generacije".

Meutim, prije nego se pozabavimo Antemijevim zrcalom za paljenje, elio bih na trenutak skrenuti pozornost na jo jedan njegov optiki izum - konstantan izvor svjetlosti. U jednom od sauvanih fragmenata, Antemije iznosi sljedee: Zraka svjetlosti mora padati u odreenu toku, bez skretanja, u svakom trenutku i u svako godinje doba. [Naravno, misli danju.] Nemam namjeru iznositi pojedinosti Antemijevih geometrijskih koncepcija o uporabi zrcala kao sredstava za postizanje toga cilja, budui da su one posve tehnike i od posrednog znaenja za nau temu. Spominjem to u vezi s problemom s kojim su se zasigurno susreli drevni Egipani dok su razmatrali kako osvijetliti unutranjost grobnica i piramida koje su ukrasili i izrezbarili. Jer, mnogi su se pitali - kako su Egipani mogli vidjeti ono to su radili?

SLIKA 23. Antemije iz Trala (umro 534. god.) nije bio samo znanstvenik i matematiar koji je prema Arhimedovim naelima konstruirao uinkovita zrcala za paljenje. On je bio i glavni arhitekt velianstvene bizantske katedrale sv. Sofije, koju ovdje prikazuje rezbarija iz 19. stoljea. Ta je graevina poslije pretvorena u damiju, te je jedna od najveih turskih turistikih atrakcija. Antemijeve knjige i zrcala za paljenje za nas su izgubljeni, ali njegova graevina jo uvijek stoji.

Nita nam ne govori da su koristili baklje. Dok sam zajedno sa skupinom turista obilazio egipatske piramide, naa je voditeljica izjavila kako se za osvjetljavanje grobnica rabila posebna vrsta voska koji prilikom izgaranja nije ostavljao dim. Moda je doista bilo tako. No, pitanje je bi li taj vosak bio dovoljan da osvijetli slikanje u grobnicama. Egipatski su umjetnici zasi gurno svjetlost dobivali pomou sustava zrcala. Veoma je zanimljivo, stoga, da se Antemije pozabavio kljunim pro blemom vezanim za takav sustav zrcala. Budui da tijekom dana sunce mijenja poloaj na nebu, kolektor suneve svjetlosti netko je morao neprestano pomicati. to se Egipana tie, pretpostavit emo da su se osla njali na runo namjetanje. No, mogue je da taj problem dugo nije rijeen, te da je Antemije pokuao djelotvorno rijeiti osvjetljavanje egipatskih grob nica. Mnogi su pisci nagaali o mogunosti da su Egipani rabili zrcala. No, neki su isticali problem osvjetljavanja zamrenih hodnika za to bi doista bio potreban velik broj reflektirajuih povrina, posebice imamo li na umu da su i te mrane podzemne prostorije takoer oslikane. Ta je injenica doista zagonetna, te sam uvjeren kako odgovor na to pitanje nije nimalo jednostavan. Meutim, imao sam priliku osobno prisustvovati zanimljivom i bizarnom sluaju kada su za refleksiju slika bila koritena zrcala, pri emu je udaljenost bila nezamislivo velika. Shvatio sam to kao upozorenje, i uvidio kako neke pojave smatramo nemoguima samo zato to ih nitko nikada nije pokuao izvesti. Ukratko u opisati to neobino iskustvo. Daleka roakinja moje supruge bila je pedesetih, ezdesetih i sedamdesetih godina vjerojatno vodei londonski ekscentrik. Njezino je ime bilo Selina, Kay-Shuttlewoth, openito poznata kao "gospoa Shuttleworth". Mi smo je zvali "Shuttie". Bila je to tragina linost, koju je duevna patnja otjerala u ludilo. Njezin je suprug poginuo u Prvom svjetskom ratu, a dva je sina izgubila u Drugom. Jedan od njezinih sinova bio je strastveni skuplja zrakoplova - pravih zrakoplova, ne modela! Shuttie je Britaniji darovala glasovitu zbirku Shuttleworth, koju svake godine posjeti golem broj turista. Izgubivi svoje voljene, Shuttie je izgubila i razum. ivjela je u golemoj kui u Clareville Groveu u Londonu, kojoj je dodijelila broj 999, iako u Clarevelle Groveu postoji samo dvadesetak kua. Svoj je dom nazvala Kuom sinova Bojih, u spomen na svoju mrtvu djecu. Iako je za sebe tvrdila da je budistica, Shuttie je posjedovala neto to bih mogao opisati kao biblijski feti. Od arenih omota koje je skinula sa slatkia, veoma je vjeto izradila goleme slike sa scenama iz Belazarove gozbe. Bile su to doista zapanjujue kreacije, od kojih su mnoge bile osvijetljene obojanim neonskim boinim svjetiljkama.

Iznad kamina na prvom katu (koji se u Americi naziva drugim katom), Shuttie je izvjesila Monetovu sliku Gornjeg i Donjeg doma Engleskog parlamenta, koja ih je prikazivala u veernjoj izmaglici. Jednog dana, dok smo se divili njezinim biblijskim scenama, iz pristojnosti sam je upitao je li i ta slika bila njezino djelo. Nehajno je odmahnula rukom, rekavi: "Ma ne, to je Monet." Shuttie nikada nije zakljuavala ulazna vrata svoje kue. Da je netko znao za njezina Moneta, vjerojatno bi ga bez potekoa ukrao iz sobe na katu. Zapravo, vrata su esto bila irom otvorena, u to smo se i sami uvje rili kada smo jednom prilikom doli k Shuttie na aj. Obilazili smo pros torije, dozivajui je, ali nije bilo odgovora. uli smo samo krikove njezinih kraljevskih jakobinskih golubova, bujnoga perja oko vratova, koji se glasaju kao da umiru stravinom smru. Bile su to veoma neobine ptice, koje su se neprestano epirile i svojim izgledom neodoljivo podsjeale na kraljicu Elizabetu I. Shuttie se konano pojavila. Izvijestila nas je kako je pozorno motrila svaki na pokret. Otkrila je da se esto zabavlja sjedei na vrhu kue odakle motri vrata i prizemlje pomou sloenog sustava zrcala. Zatim nas je povela gore, te sam uspinjui se stubama uspio vidjeti golemo uokvireno obiteljsko stablo, koje ju je prikazivalo kao tobonju izravnu potomkinju proroka Abrahama, preko njezina djeda grofa od Bradforda. (Obiavala nam je pokazivati albume njegove supruge. "Pogledajte", znala je rei, "ovo je mala vodena boja perzijskoga aha, koji je osamdesetih godina prolog stoljea posjetio moga djeda i baku. A evo i jedne Disraelieve slike. On je bio prisan prijatelj moje bake.") Nismo imali priliku razgledati albume Abrahamove supruge koje je, bili smo uvjereni, takoer posjedovala. Nikada nismo vidjeli niti zamiljali neto slino Shuttieinom sustavu zrcala. Posve nas je zapanjilo kako su se jasno mogle vidjeti slike nekoliko puta reflektirane pomou osam zrcala, iako je osvjetljenje bilo prilino slabo. Zapitao sam se tko bi, osim Shuttie koja je bila pomalo luckasta, uloio toliki trud u konstruiranje sloenog sustava zrcala? I tko bi pomislio da su zrcala tako djelotvorna! Neka ova pria poslui kao primjer onima koji misle da drevni Egipani nisu na slian nain osvjetljavali svoje grobnice. Ostavimo sada reflektirajua zrcala i vratimo se zrcalima za paljenje. Ponajprije valja znati da se pomou zrcala za paljenje ne moe zapaliti neto to se ne nalazi u istom smjeru kao i sunce. Stoga je Arhimed, kada je elio zapaliti rimsko brodovlje u luci Sirakuze, to mogao uiniti samo kada su se i brodovi i sunce nalazili zapadno ili istono od njega. Inae u svojim zrcalima nije mogao skupiti sunevu svjetlost.

Na tu je injenicu prvi upozorio Antemije, koji je prouavao Arhimedovo djelo i na temelju toga konstruirao vlastiti sustav zrcala. Relevantan fragment Antemijeva teksta pod naslovom O mehanikim paradoksima zapoinje sljedeim pitanjem: Kako emo izazvati vatru pomou sunevih zraka u odreenom poloaju, s udaljenosti koja nije manja od dosega odapete strijele?" Antemije je ponudio opiran odgovor na to pitanje, iako emo ovdje izostaviti geometrijske pojedinosti: Prema onima koji su opisivali konstrukciju takozvanih zrcala za paljenje, takav opit nije bilo mogue izvesti. [To je zanimljiv dokaz o postojanju brojnih, sada izgubljenih, rasprava o toj temi.] Naime, prilikom zapaljenja zrcala su uvijek bila okrenuta prema suncu. Iz toga slijedi da nije mogue izvesti reeni opit pomou zrcala za paljenje ako ono nije usmjereno prema sunevim zrakama, nego je nagnuto na jednu stranu ili se ak nalazi iza sunevih zraka. Nadalje, stari uenjaci istiu da potrebna udaljenost od toke zapaljenja zahtijeva toliko golemo zrcalo za paljenje, da provedba opita i samom tom injenicom smjesta propada. No, budui da predaja jednoduno pripisuje Arhimedu spaljivanje neprijateljskoga brodovlja pomou sunevih zraka, razumno je pretpostaviti da je navedeni problem rjeiv. To smo pitanje podrobno ralanili, te emo objasniti nain rada odnosne naprave, uz pretpostavku da su za izvoenje opita ispunjeni odreeni preduvjeti... [Ovdje emo izostaviti geometrijsku analizu.] ... Vidimo, dakle, da bez obzira na to u kojemu se poloaju ili smjeru u odnosu na suneve zrake nalazi toka [grko slovo gama], zrcalo e uvijek reflektirati zrake prema istoj toki. Budui da se zapaljenje pomou zrcala postie dovoenjem sunevih zraka do jedne i iste toke, prirodno je da se s dostizanjem velike topline postigne zapaljenje. Tako e i zrak u blizini kakvoga poara biti do odreenog stupnja zagrijan. Meutim, dovedemo li suneve zrake u sredinji poloaj, one e prouzroiti vatru. Pogledajmo sada to bi se dogodilo da do toke koja se nalazi na reenoj udaljenosti [odnosno, na udaljenosti odapete strijele] dove demo druge, razliite zrake, s glatkih, ravnih zrcala, tako da zrake koncentrirane u jednoj toki izazovu zapaljenje. Taj opit moe uiniti

nekoliko ljudi, koji e drati zrcala u odreenom poloaju i usmjeriti ih prema toki gama. Kako ne bismo morali traiti pomo od velikog broja ljudi - a ustanovili smo da zapaljenje mogu potaknuti najmanje 24 refleksije - razvili smo sljedeu metodu.12 Doavi do rjeenja koje je ukljuivalo 24 ovjeka koji usmjeravaju zrcala prema istoj toki [slino metodi kojom se sedamdesetih godina posluio Sakas, iako on nikada nije uo za Antemija], Antemije je otiao jo dalje, domislivi se napravi koja bi zamijenila 24 ovjeka. Zanimljivo je da Antemije spominje "najmanje 24 refleksije", jer to znai da je uinio brojne opite, poveavajui broj ljudi, dok konano nije stigao do dvadesetetvorice. Nuno je imati na umu da Antemije, graditelj jedne od najvelianstvenijih graevina u povijesti, nije ostao samo na rijeima. Iz njegovih komentara moemo zakljuiti da je, pokuavajui ponoviti Arhimedov pothvat, utroio mnogo vremena i novca (U njegovo su doba 24 zrcala morala biti skupa!). Evo to Antemije kae o svom alternativnom izumu, koji za dranje zrcala nije zahtijevao ljude: Uzmimo ravni heksagonalni reflektor i druge sline reflek tore pridruene prvom i povezane s njim ravnim crtama od kojih svaki ima neto manji promjer, te se moe privrstiti na te ravne crte pomou konih vrpci ili utora. Postavimo li zrcala na istu ravninu kao i sredinje, svako e pridrueno zrcalo reflektirati svjetlost u istom smjeru. Ostavimo li, meutim, sredinje zrcalo u tom poloaju, te nagnemo prema njemu zrcala koja ga okruuju, odmah emo ustanoviti kako se zrake koje reflektiraju ta zrcala usmjeravaju prema sreditu prvoga zrcala. Poredamo li, pak, oko tih zrcala druga, tako da ih nagnemo prema sredinjem, a zatim skupimo zrake u istoj toki na nain koji smo opisali, buknut e plamen u danom poloaju. Vatra e se lake izazvati pomou etiri ili pet, pa ak i sedam zrcala, koja su jedno od drugoga udaljena razmjerno njihovoj udaljenosti od toke zapaljenja, tako da se suneve zrake meusobno sijeku, proizvodei veu toplinu. Naime, kada se zrcala nalaze na jednome mjestu, reflektirane se zrake sijeku pod veoma otrim kutovima, tako da je gotovo itav prostor koji okruuje os zagrijan, te se konano zapali. Zapaljenje se, stoga, ne dogaa samo oko jedne zadane toke. Takoer, neprijatelja je mogue zaslijepiti istim ravnim zrcalima. Naime, kada se neprijatelj pribliava, on ne moe vidjeti

svoje protivnike koji posjeduju ravna zrcala privrena na gornjem dijelu ili na unutarnjoj strani svojih titova. Suneve se zrake na opisan nain reflektiraju pred neprijateljevim oima, te ga je lako pobijediti. Zapaljenje na odreenoj udaljenosti mogue je, stoga, postii pomou zrcala ili reflektora, kao i drugim opisanim metodama. Doista, oni koji znaju za pothvat boanskoga Arhimeda, spominju da je on izazvao vatru ne pomou jednog, nego nekoliko zrcala. Drim da zapaljenje na tako velikoj udaljenosti i nije mogue potaknuti na drugi nain. Na temelju reenog, moemo sa sigurnou zakljuiti da je briljantni Ante mije bio prvi ovjek koji je ponovio Arhimedov pothvat. Dvojbeno je da je itko u tome uspio u razdoblju od osam stoljea, koliko je proteklo izmeu Arhimedova i Antemijeva doba. Za razliku od Rogera Bacona, koji je ivio u srednjem vijeku, za Antemijeve je suvremenike Arhimed pripadao mnogo daljoj prolosti, to samo potvruje Antemijev genij. No, veina je njegovih zapisa za nas zauvijek izgubljena, na veliku tetu za povijest znanosti. Poslije Antemija, zrcala za paljenje koja su se mogla upotrijebiti u ratu, u Konstantinopolu vie nisu bila tajnom. Antemije je bio glasovita linost, a njegovi su zadivljujui opiti vjerojatno bili nairoko poznati, barem u odreenim krugovima. Svoje je zakljuke Antemije objavio, i tako ih uinio dostupnima svim zainteresiranim uenjacima. Naravno, mogli su se posluiti i mnogobrojnim drugim raspravama, koje naalost nisu sauvane. Meu njima je bilo i djelo O zrcalima za paljenje (Peri Pyreion), uenjaka Diokla, koji je ivio oko 200. god. pr. Kr., ne tako dugo poslije Arhimeda. Njegovo je djelo sauvano samo u loem arapskom prijevodu koji je, pak, preveden na engleski, i u dva podua izvatka na grkom, u djelu Eutocija, Antemi jeva starijeg suvremenika (roenog oko 480. god. u Akelonu u Palestini). Eutocij je napisao tri komentara o Arhimedovim pothvatima, a vjerojatno je potaknuo Antemijevo zanimanje za tu temu. Devetnaest godina prije Antemijeve smrti 515., njegov je uitelj Proklo navodno pomou zrcala za paljenje unitio Vitalijanovo brodovlje koje je opsjedalo Konstantinopol. To je zabiljeio Ivan Zonaras, bizantski povjesniar iz 12. stoljea (Epitom povijesti, I,14). Zonaras izvjetava kako je Proklo "s povrine reflekcijskih zrcala odaslao plamen koji je neprija teljsko brodovlje pretvorio u prah". ini se da je za svoj pothvat Proklo potraio pomo velikog broja ljudi koji su drali zrcala, te da se nije posluio jednom napravom poput one koju je zamislio Antemije. Budui da se to

dogodilo za Antemijeva ivota, a Proklo je bio njegov uitelj, vrlo je vjero jatno da je taj pothvat bio rezultat njihovih zajednikih napora. Jednako je mogue da su se upravo na to postignue odnosili Antemijevi opiti koji su pokazali kako e za dranje zrcala i uspjeno izvoenje pothvata biti potrebna najmanje 24 ovjeka. Iako su neki pisci posve neutemeljeno optuivali Zonarasa da je krivotvorio priu o Proklu, nema razloga sumnjati u vjerodostojnost njegova izvjea. Naime, jasne dokaze o tome nalazimo u sauvanom Antemijevu tekstu, u kojemu se opisuje ista metoda za koju Zonaras kae da ju je u isto vrijeme i u istom gradu primijenio Proklo. Sauvan je jo jedan zapis o uporabi zrcala za paljenje kao drevnog bojnog sredstva, koji potjee s drugoga kraja Sredozemlja, tonije s atlantske obale panjolske. U ovom sluaju zrcala za paljenje montirala su se na brodove i koristila protiv neprijateljskih plovila! Tu nevjerojatnu injenicu ne spominje ni jedan izvor o zrcalima za paljenje, te se ini da sam prvi koji se njome pozabavio u tom kontekstu. Spomenuto izvjee nalazimo u Makrobija, latinskoga pisca iz 4./5. stoljea. S njime smo se ve upoznali, kao i s njegovim djelom Saturnalije, u kojemu opisuje optike naprave za poveavanje. U istom djelu (I. knjiga, 20. poglavlje), u raspravi o Suncu, Makrobije navodi podatak koji, kako se ini, osim njega nije sauvao ni jedan drevni izvor: Nadalje, brojni i sloeni egipatski religiozni obredi govore o mnogo strukim moima boga i upuuju na Herakla kao na Sunce "koje je u svemu i kroz sve". Jo jedan, i to ne labav dokaz za to izjednaavanje, jest dogaaj koji se zbio u drugoj zemlji. Kada je Teron, panjolski kralj, do ludila obuzet eljom da osvoji Heraklov hram [u Gadesu, dananjem Cadizu], odaslao svoje brodovlje, mor narica Gadesa isplovila mu je ususret. Ishod bitke jo nije bio poznat kad se kraljevo brodovlje poelo povlaiti, iznenada zahvaeno vatrom koja ga je i unitila. Nekolicina preivjelih iz neprijateljske vojske koji su bili odvedeni u zarobljenitvo, priali su da su vidjeli lavove na pramcima brodova iz Gadesa, te da je iznenada njihovo vlastito brodovlje zahvatio plamen izazvan zrcalima, poput onih koje vidimo na prikazima Sunca. Moram priznati da nisam siguran u identitet toga Terona, panjolskog kralja. To nije mogao biti Teron, silnik iz Akrage na Siciliji, koji je vladao izmeu 488. i 472. god. pr. Kr. Budui da je tako zagonetan, i da ga povijesni izvori uope ne spominju, nisam u mogunosti datirati dogaaj o kojemu

izvjeuje Makrobije. Sam grad Gades [Cadiz] bio je kolonija Feniana iz Tira. Budui da su, prema ovom izvjeu, stanovnici Gadesa posjedovali mala ali uinkovita zrcala za paljenje, koja su postavljali na pramce svojih ratnih brodova, ini se kako ovdje imamo dokaz o tajnom oruju, koji bi mogao objasniti kako je taj narod uspio tako dugo zadrati prevlast na moru. U Dodatku II spomenuo s Lea iskopana u Tiru ("lea iz Tira") , je jedini meni poznat dokaz o tamonjoj drevnoj optikoj tehnologiji. No, trebamo imati na umu da su Kartaani bili Feniani, a u IV. poglavlju imali smo priliku doznati o dokazima o njihovoj nadmonoj optikoj tehnologiji, kako u obliku brojnih lea pronaenih u Kartagi, tako i u obliku zapisa u kojima se opisuju kartaki teleskopi. Stoga nas ne treba uditi da su njihovi sunarodnjaci iz Gadesa usavrili zrcala za paljenje i prilagodili ih vojnoj svrsi. Rekao bih da se gore opisani dogaaj zbio poslije Arhimedova doba, jer bismo inae morali razmotriti teoriju o nekom starijem izumitelju. No, neka nam netko bolje upuen u ranu povijest panjolske kae tko je bio kralj Teron i kada je ivio. Drevna zrcala za paljenje bila su jednaka nepoznanica za moderne pisce kao i za bizantske i kasnije europske uenjake. To je zaista velika teta, a skeptici su se ludo zabavljali odbacujui Arhimedova i Proklova izvjea. Budui da su kasniji povjesniari obino raspravljali o obojici uenjaka istodobno, bilo je lako ubiti dvije muhe jednim udarcem, ili su neki tako mislili. (To je mnogo lake uiniti s Antemijevim djelom, jer u njegovu sluaju ne postoji tako uvjerljiv dokazni materijal koji bi se suprot stavljao opeprihvaenom gleditu.) No, da je potpuno odvojeno Makrobijevo izvjee ve prije potaknulo neiju znatielju, ono bi zahtijevalo zaista mnogo objanjavanja. Osim onih koje smo do sada naveli, nije sauvano ni jedno izvjee o uporabi zrcala za paljenje u vojne svrhe. Da se ponovno probudi zanimanje za Arhimedovo i Proklovo djelo, valjalo je priekati jo nekoliko stoljea. Prvi pisac na kojega sam naiao bio je bizantski filozof Psellos, roen 1018. godine. On je prouavao djela Arhimeda i Herona iz Aleksandrije (1. st. po Kr.), a vjerojatno i Antemija, te je ak proveo i neke opite. Meu ostalim, 17 Psellos je "pokazao kako se zrcalo moe upotrijebiti kao staklo za paljenje". Budui da su njegovi opiti bili krajnje ambiciozni, vrlo je vjerojatno da je uspio ponoviti Antemijeve i Proklove pothvate, iako njegovi pokusi nisu bili i praktino primijenjeni u vojne svrhe. U 12. stoljeu tri su uenjaka zabiljeila podatak o Arhimedovu zrcalu za paljenje, koji su pronali u starim knjigama. Bili su to Ivan Zonaras, Ivan Ceces i Eustahije. Zonaras je o Arhimedu napisao:

Okreui zrcalo prema suncu, on je na njemu koncentrirao sunevu zraku; zahvaljujui debljini i glatkoi zrcala, zapalio je zrak sunevom zrakom i izazvao veliku vatru koju je potom usmjerio prema usid renim brodovima. Naavi se vatri na putu, svi su brodovi bili uniteni. Ceces pie: Kada se Marcelin povukao (naime, kada je povukao svoje brodov lje) do dosega odapete strijele (udaljenost Marcelinova brodovlja od gradskih zidina odgovarala je udaljenosti odapete strijele), starac (Arhimed) je konstruirao vrstu esterokutnog zrcala, a na udaljenosti razmjernoj veliini toga zrcala postavio je slina mala zrcala s etiri kraja, koja su se pomicala pomou karika i arki, dok je staklo (odnosno, zrcalo) uinio sreditem sunevih zraka - njegove pod nevne zrake, bilo ljeti ili usred zime. Kada su se zrake reflektirale na tom zrcalu, brodovlje koje se nalazilo na udaljenosti odapete strijele, zahvatio je straan plamen i pretvorio ih u pepeo. Pomou te naprave starac je pobijedio Marcelina. Ceces navodi kako je za izvjea o Arhimedovim zrcalima za paljenje konzultirao djela Diona Kasija (2. st.), Diodora Sicilskog (povjesniara iz 1. st. pr. Kr., rodom iz Sicilije, Arhimedove domovine, autora izgublje nog ivota Arhimedova), Antemija, Herona iz Aleksandnje (matematiara i izumitelja iz 1. stoljea, takoer autora knjiga o zrcalima i cijevima za gledanje), Filona Bizantskog (uenjaka s kraja 3. st. pr. Kr. i Arhimedova suvremenika; taj Cecesov izvor vjerojatno je bio od kljunog znaaja, jer potjee iz Arhimedova doba; poznato nam je takoer da se Heron posluio Filonovim djelima kao svojim izvorima), te Papusa iz Aleksandnje (znan stvenika i matematiara iz 4. stoljea, koji je pisao o Arhimedu, te, meu ostalim, i o optici). Trei bizantski pisac iz 12. stoljea, koji je takoer pisao o Arhimedovu zrcalu za paljenje, bio je Eustahije, metropolit Tesalonike, koji je umro 1195. Svi su njegovi zapisi nastali prije 1175., budui da je posljednjih dvadeset godina svoga ivota posvetio crkvenim dunostima. Eustahijevi se komentari pojavljuju u prilino neobinom kontekstu, naime u Komentarima Ilijadi (str. 118. baselskoga izdanja iz 1558.) napisao je: "Pomou katoptrike naprave [odnosno, sustava zrcala] Arhimed je spalio rimsko brodovlje s udaljenosti odapete strijele."

Meutim, davno prije Zonarasa, Cecesa i Eustahija, o istoj je temi pisao glasoviti arapski pisac kojeg ovdje zovemo Alhazen, no ije arapsko ime glasi Ibn al-Haitham ili, punim imenom, Abu 'Ali ibn al-Hasan ibn alHaitham. Roen je oko 965. godine u Basri, no veinu je ivota proveo u Egiptu i umro u Kairu oko 1039. Njegovo slavno djelo o optici nosi naslov Kitab al-manazir (Knjiga o optici). Godine 1572. na latinskom ju je objavio Federico Risner/Risnero, a velianstven opis spaljivanja rimske flote u Sirakuzi pomou Arhimedova sustava zrcala, moe se vidjeti na slici 24. (Umjetnik ne poznaje optiku tako dobro kao autor, te prikazuje sunce pod neprihvatljivim kutom, no njegovo je pravo da se izrazi kako eli.) Jo jedan prikaz Arhimedova pothvata, ovaj put pomou jedinstvene divovske refrakcijske lee, objavljen je 1646., te se moe vidjeti na slici 26. Latinski prijevodi Alhazenove Optike bili su u optjecaju stoljeima prije negoli je Risnero konano objavio to djelo, koje je u 13. stoljeu uinilo presudan utjecaj na Rogera Bacona. Alhazenova rasprava o Arhimedu vjero jatno je bila jedan od izvora nadahnua za Bacona (1214.-1292.), koji je kon struirao vlastito zrcalo za paljenje. Ve smo govorili kako je upravo zbog svoga teleskopa, Bacon bio optuen za herezu i crnu magiju, stoga su pojedi nosti o njegovim zrcalima za paljenje - za Baconove progonitelje nedvoj beno jo jedne vraje naprave - u velikoj mjeri nepoznate. Ne znamo kada je izgubljeno Arhimedovo djelo Catoptrica (O zrcalima), no ini se da se to dogodilo veoma davno, budui da u doba Alhazena, Bizantinaca i Rogera Bacona vie nije bilo dostupno. Moda nije postojalo ni za Antemijeva ivota, iako injenicu da se ne spominje u sauvanim fragmen tima njegova djela ne moemo uzeti kao dokaz. Jo jedan glasoviti optiar i Baconov suvremenik bio je Poljak Witelo, izvan granica Poljske i Njemake poznat kao Vitelo ili Vitello. Roen je izmeu 1220. i 1230. u mijeanoj turingiko-poljskoj obitelji, a ivio je u Poljskoj. 0 njemu nije nam poznato mnogo. Njegovo djelo Optika, na latin skom jeziku, objavljeno je u deset knjiga, od kojih se deveta bavi zrcalima za paljenje. Knjigu je, kao to smo ve rekli, 1572. objavio Risner, zajedno s Alhazenovim djelom. Za razliku od Alhazenove Optike, koja sadri 288 stranica, Witelova Optika napisana je ak na 474 stranice. ini se da o Witelu postoji samo jedna knjiga, koju je 1906. napisao njemaki znan stvenik Baeumker. On istie da je Witelo bio nadahnut teologijom svjet losti, te da je bio duboko proet gnostikim i neoplatonikim koncepcijama o svjetlosti kao o izvoru prostora i tvari. To ga je oito potaknulo da razvije strunost u optikoj znanosti. Geometriju optike usavrio je do veoma visokog stupnja, postavivi 137 aksioma optike znanosti.

SLIKA 24. Matovit prikaz unitenja rimske flote u Sirakuzi na Siciliji pomou Arhimedovih zrcala za paljenje. Ovaj je bakrorez bio objavljen 1572. na naslovnoj stranici goleme knjige koja je sadravala latinski prijevod Optike, arapskoga uenjaka iz 10. stoljea, kojega je Zapad poznavao pod imenom Alhazen, te Optiku Vitella, poljskoga uenjaka iz 13. stoljea. U pozadini je prikazan optiki fenomen duge. Naprijed stoji ovjek i demonstrira lom zraka svjetlosti u vodi - njegove su noge malo zakrivljene. Pokraj njega dragi se lik promatra u zrcalu koje njegovo lice prikazuje na drugome mjestu. Slonovi vjerojatno simboliziraju trajno sjeanje na taj dogaaj. (Iz Alhazen, Opticae Thesaurus, s Vitellionis Thurinopoloni Opticae libri decern, uredio Federico Risner, Bazel, 1572.) Poslije propasti Bizanta, kao posljedice turskog osvajanja Konstantinopola, neki bizantski uenjaci potraili su utoite u Firenci, gdje su ih Medicijevci doekali s dobrodolicom. Ti su Bizantinci, poput Gemistosa Pletona, esto sa sobom donosili kovege pune grkih rukopisa, ne bi li tako osigurali gostoprimstvo, a Medicijevci su za takve stvari uvijek bili spremni dobro platiti. Ponovno otkrie grkih predaja posve je preobrazilo latinsku

kulturu i iznjedrilo novo razdoblje u europskoj povijesti, koje danas nazi vamo renesansom. U mnotvu rukopisa tako spaenih od propasti nalazili su se i zapisi o Arhimedu, ukljuujui i neke koji su danas izgubljeni. Primjerice, poznato nam je da je bizantski uenjak Leon Filozof (oko 790.-oko 869.) posjedovao Arhimedov rukopis, koji je, prije nego mu se izgubio svaki trag, dospio do Firence. Prema rijeima N. G. Wilsona: "Rukopis je moda preivio sve do renesanse, te se vjerojatno radilo o veoma starom kodeksu, koji je prepisivaima iz toga doba zadavao velike potekoe zbog svoga arhainog stila i brojnih skraenica." Najstariji Arhimedovi rukopisi zadavali bi potekoe ak i prepisivaima iz njegova doba, jer je Arhimed pisao na dorskom narjeju, stoga ih je bilo nuno prevesti na atiko narjeje, kojim se sluila veina uenjaka drevne Grke. Zapravo, u 6. stoljeu, vie od 800 godina poslije Arhimedove smrti, u Konstantinopolu je jo uvijek postojao Arhimedov rukopis napisan na izvornom sicilskom dorskom narjeju! Pronaao ga je izvanredno uporan i poduzetan matematiar i uenjak Eutocije iz Akelona, najpoznatiji po svojim komentarima uz djelo Stoasti presjeci Apolonija iz Perga, ije je rukopise takoer nastojao sauvati. Bio je poznat i po komentarima Almagestu, astronomskom djelu Klaudija Ptolemeja. Eutocije je bio Antemijev prijatelj, te mu je posvetio svoj Komentar Apoloniju. Taj je podatak zanim ljiv u kontekstu Antemijeva pokuaja da ponovi Arhimedov pothvat sa zrcalima za paljenje, budui da je tada u Konstantinopolu oito djelovala skupina uenjaka koji su eljeli sauvati postojea Arhimedova djela i njegove izume. Toj su skupini pripadali Izidor iz Mileta, koji je s Antemijem radio na izgradnji Sv. Sofije, Proklo, uenjak koji je spalio brodovlje u Konstantinopolskoj luci, Eutocije i sam Antemije. Svi odreda bili su izvanredni uenjaci i matematiari. ini se da se o skupini bizantskih znanstvenika do sada nije govorilo u tom smislu. Bilo bi veoma teko ui u trag svim raspravama o zrcalima za paljenje koje su bile napisane tijekom 15. stoljea. No, stigavi do 1550., ponovno sam naiao na neto veoma zanimljivo. Bila je to godina u kojoj je briljantni renesansni genij, Girolamo Cardano (1501.-1576.) [takoer poznat pod latinskim imenom Hieronymus Cardanus, te engleskim Jerome Cardan] objavio svoju glasovitu knjigu De Subtilitate (O finoi). Ona, meu bezbroj drugih tema iz te zapanjujue bogate enciklopedije, sadri i rasprave o zrcalima za paljenje, nadahnute Arhimedovim djelima. Moemo rei da su upravo s Cardanovim djelom Arhimedova zrcala za paljenje ula u glavnu struju "modernog" znanstvenog diskursa.

U djelu De Subtilitate, tonije u IV. knjizi pod naslovom "De Luce & Lumine" (to, prema njegovoj definiciji valja protumaiti kao: "O izvoru svjetlosti i zrakama svjetlosti koje iz njega izlaze"), Cardano raspravlja o mnogim optikim pojavama, ukljuujui lee i zrcala. Na str. 105. prvoga izdanja (1550.), opisuje tri razliita naina izazivanja vatre pomou zrcala, navodei i Arhimedov pothvat. Na 106. stranici on spominje "zrcalo koje spaljuje udaljene brodove." Nadalje, navodi izvjee koje je sauvao Galen i povezuje ga s naelom parabolikih zrcala o kojima je upravo govorio, poprativi svoju raspravu dijagramom. Kako je Cardano, koji se, meu ostalim, bavio i medicinom, dobro prouio Galenova djela, morao je naii na Galenovo izvjee o Arhimedovu zrcalu za paljenje - Cardanu vjerojatno nije promaknula ni jedna Galenova reenica. Budui da ne navodi druge drevne izvore o Arhimedovu zrcalu za paljenje, moemo zakljuiti kako mu oni nisu bili poznati. Nije trebalo dugo ekati pojavljivanje jo jednoga djela u kojemu se spominje Arhimedov pothvat. Ve sljedee godine, 1551., glasoviti matematiar Robert Recorde (Record), izumitelj znaka jednakosti "=", poza bavio se tom temom u svojoj knjizi The Path-way to Knowledg, Containing the First Principles of Geometrie (Put do znanja i prva naela geometrije). Uzdiui geometriju iznad svih znanosti, Recorde istie njezinu korisnost u ratu: A to se tie njezine uporabe u ratu, drim da o tome dovoljno govore Vegecijeve, a potom i Vasturijeve pohvale geometriji i njezinoj primjeni u ratu. No, njihove su rijei beznaajne u usporedbi s Arhimedovim divljenja vrijednim djelima utemeljenima na geometriji, koja su posluila za obranu njegove domovine... pomou znanosti o perspektivi (koja je dio geometrije) [misli se na znanost o optici], on je u Sirakuzi napravio stakla koja su spalila neprijateljske brodove daleko od grada, to je bila izvanredna politika stvar. Sljedee djelo koje spominje Arhimedovo zrcalo bila je Magia Naturalis (Prirodna magija), glasovitoga renesansnog uenjaka Gianbattiste della Porte -jo jedna zapanjujua enciklopedija svega udesnog, bogatija ak od Cardanovih zbirki, iako je znanstveni krugovi uglavnom ne prihvaaju. Prvo izdanje toga djela pojavilo se 1558. u Napulju, u doba kada je della Porta imao tek dvadesetak godina. Sam della Porta tvrdio je da je svoju enciklope diju poeo pisati kao petnaestogodinjak, jer je bio udo od djeteta.

Ponekad je potrebno rei rije-dvije o samom tijeku istraivanja. Nisam imao priliku vidjeti prvo izdanje Portine knjige, a u Britanskoj knjinici ne postoji ni jedan njezin primjerak. Vjerujem da u svijetu postoje samo dva ili tri primjerka. Prvo je izdanje bilo kratko (u etiri knjige), dok je proireno izdanje, koje je Porta objavio 31 godinu poslije, 1589., sadravalo ak 20 knjiga. ao mi je to nisam uspio saznati spominje li Porta Arhimedovo zrcalo za paljenje u svome djelu iz 1558. No, u izdanju iz 1589. o njima je opirno pisao u 14., 15. i 17. poglavlju. Porta se nije pozabavio samo Arhimedovim zrcalom u Sirakuzi, nego je pisao i o Proklovu pothvatu u Konstantinopolu. to je jo vanije, tvrdio je kako je i sam konstruirao uinkovita zrcala za paljenje i izrazio uvjerenje da je u naelu mogue odaslati fokusiranu zraku svjetlosti do Mjeseca, i na njegovoj povrini pro jicirati pisanu poruku! (Budui da bi se to moglo ostvariti samo danju, kada je refleksija Suneve svjetlosti mogua, poruka bi bila vidljiva samo stanovnicima Mjeseca.) Godine 1589. zaeta je ideja o oruju sposobnom da zapali udaljene ciljeve pomou zrcala za paljenje u smislu "smrtonosne zrake" kakvu danas poznajemo ponajprije iz znanstveno-fantastinih pria, a potom iz Pentagonovih istraivanja. Budui povjesniari koji e pisati o razvoju laserskoga oruja, morali bi navesti taj, za sada najstariji poznati pokuaj formuliranja koncepcije o zraki sposobnoj da u koherentnom obliku stigne do Mjeseca i djeluje poput smrtonosne zrake na, kako della Porta kae, "neizmjernoj udaljenosti, spaljujui sve to joj se nae na putu". Valja istaknuti da je bujna mata renesansnog uenjaka nadahnue crpila izravno iz Arhimedovih postignua u 3. st. pr. Kr., zahvaljujui neprekinutoj predaji iji sam vei dio predstavio u ovoj knjizi. Koliko mi je poznato, nitko do sada nije obratio pozornost na vizionarsku della Portinu koncepciju o koherentnim zrakama svjetlosti, koje danas postoje u obliku laserskih zraka, doista sposobnih da stignu do Mjeseeve povrine i poslue kao uinkovito i nadasve razorno oruje. Della Portine su opaske toliko zanimljive da ovdje navodim odlomak sadran u engleskom prijevodu iz 1658.: Prelazim sada na zrcala za paljenje koja e, postavimo li ih nasuprot Suncu, zapaliti predmete koji se nalaze ispod njih; tu se krije najvea tajna prirode. Opisat u to su otkrili Euklid, Ptolemej i Arhimed, kao i nae vlastite [della Portine; prevoditelj rabi kurtoaznu mnoinu] izume, kako bi itatelj mogao prosuditi u kojoj su mjeri naa otkria nadila stara. Vatra se moe zapaliti pomou refleksije, refrakcije, te jednostavnog i sloenog stakla ... Parabolikim presjekom mogue je jo uinkovitije s vee udaljenosti i u kraem vremenu zapaliti

predmete koji se nalaze ispred (zrcala za paljenje; op. prev.): rastopit e se ak i olovo i lim. Moji prijatelji kau da se isto moe postii i s srebrom i zlatom, no (te materijale; op. prev.) uspio sam [samo] uariti. Zahvaljujui tom izumu, Arhimed je, stoji u Galenovu izvjeu, zapalio rimsko brodovlje u doba kada je Marcelin opsjedao Sirakuzu. U svome djelu ivot Pompilijev [della Porta misli na djelo koje danas poznajemo pod naslovom ivot Numin], Plutarh kae da je vatra koja je gorjela u Dijaninu hramu [zapravo, hramu boice Veste] zapaljena pomou toga stakla ["staklo" ovdje valja protumaiti kao "zrcalo"]. Postavi li se, dakle, nasuprot Suncu, ... ono e ubrzo zapaliti sve zapaljive predmete ... Cardanus [Girolamo Cardano] objanjava kako konstruirati takvo staklo ... A ako je istina da je Arhimed pomou parabolikog stakla [zrcala; Cardano preporuuje paraboliki oblik] postavljenog na gradske zidine spalio [rimsko, op. prev.] brodovlje, udaljenost [koja odgovara dosegu oda pete strijele] nije mogla biti vea od deset koraka, to potvruju i sami autori... Grk Zonaras u treoj knjizi svoje Povijesti pie da je Anastazije ustao protiv Traanina Vitelija te pozvao Mizijce i Skite neka stanu uza nj; opljakao je narod u okolici Konstantinopola, a potom opsjeo grad svojim brodovljem. Marijan mu se suprotstavio, te se zametnula bitka na moru. Zahvaljujui napravi koju je izumio Proklo, izvanredan ovjek, koji je tada bio glasovit po filozofiji i matematici, te je poznavao sve tajne najveega meu uenjacima Arhimeda, a i sm je izumio neke nove naprave, neprijateljsko bro dovlje bijae uniteno. Proklo je od mjedi napravio stakla za paljenje [zrcala za paljenje], i objesio ih na zidine nasuprot neprijateljskom brodovlju; kada su ih dotaknule suneve zrake, iz njih je poput munje buknuo plamen te spalio brodove i posadu, na isti nain kao to je, prema izvjeu Dionovu [Dion Kasije], Arhimed unitio rimsko brodovlje kod Sirakuze. Meutim, opisat u nain koji nadilazi sve drevne izume, te drim da ovjekov um ne moe otii dalje od toga. To staklo [zrcalo] sposobno je zapaliti predmete udaljene ne deset, dvadeset, stotinu ili tisuu koraka, nego na neizmjerno velikoj udaljenosti; pritom se nee zapaliti konus, gdje se zrake susreu, nego e vatra planuti iz sredita stakla i spaljivati sve to joj se nae na putu. Dapae, zapalit e se sve to se nalazi iza, ispred i sa svih strana stakla! Della Porta zatim opisuje kako izraditi to udo, istiui kako je pomou njega u naelu mogue projicirati pisanu poruku na povrinu Mjeseca. Njegovi

opisi razliitih zrcala i stakala za paljenje veoma su opirni, iako vie ne spominje drevne pisce i uenjake. Iz della Portinih je izjava oito da su on i njegovi "prijatelji" - ma tko oni bili - pravili pokuse sa zrcalima za paljenje. Ti su prijatelji navodno uspjeli rastopiti zlato i srebro, dok je sam della Porta spomenute materijale uspio samo uariti. Iz svega reenog oito je da je u njegovo doba bilo ljudi koji Arhimedovo djelo nisu bili spremni prepustiti zaboravu. Jo je jedan izvanredan ovjek pridonio rastuem zanimanju za Arhime dovo zrcalo i moguim poboljanjima slinih naprava. Bio je to Athanasius Kircher (1602.-1680.), jezuitski uenjak i istinski "renesansni ovjek", iako nije pripadao tom razdoblju. Podrijetlom Nijemac, Kircher je od 1633. ivio u Rimu, gdje je nakon 47 godina i umro. Bio je blizak prijatelj monoga kar dinala Barberinija. Prema rijeima Johna Fletchera: Postao je rimski prorok u crnoj halji, povjerenik papa i careva, pri jatelj vodeih umova Europe i svijeta. Rijetko bi netko posjetio Vjeni Grad a da se ne bi pokuao susresti s ocem Kircherom. Njegova su opirna djela oekivana s nestrpljenjem, a u njegovim su pismima drugi vrli uenjaci, poput Leibniza, nalazili dragocjene savjete. Tko je imao priliku prouiti jednu od Kircherovih golemih knjiga o najrazliitijim temama, mogao je biti samo zapanjen uenjakovom rjeitou i irinom njegovih interesa, a ponajvie naizgled neizmjernim bogatstvom uloenim u pripremu tih djela. krinje Rimske crkve oito su bile nepresuan izvor sredstava. Velianstveni bakrorezi ponajboljih umjetnika, te najfiniji papir i uvez, uinili su Kircherove knjige svojevrsnim umjetnikim djelima. Dva bakroreza koji opisuju djelovanje zrcala za paljenje prikazana su na slikama 25 i 26, a izvorno su objavljeni u Kircherovoj knjizi o optici, naslovljenoj Ars Magna Lucis et Umbrae (Velika umjetnost svjetla i sjene), divovskom djelu prepunom spektakularnih ilustracija. Kircher je drao i vlastiti muzej, u kojemu je izloio svoje izume, a sredstva su mu uvijek bila dostupna, pa je mogao izgraditi sve to je elio, ukljuujui i zrcala za paljenje. U knjizi Ars Magna Lucis et Umbrae, Kircher je nairoko pisao o Arhimedu i njegovu zrcalu za paljenje. Objavio je bakrorez (slika 26), koji Arhimedov pothvat objanjava refrakcijom, ne pomou zrcala, nego pomou divovskog stakla za paljenje. Kircher se takoer pozabavio Proklovim stak lom za paljenje iz Konstantinopola. Dok je della Porta citirao Zonarasa, Kircher je otiao jo dalje, navodei Cecesov odlomak na grkom, uz koji

je podastro latinski prijevod. Kircher je znao za djela Cardana i della Porte, koje navodi uz Galena, Diodora Sicilskog, Livija i Polibija. Posvetio je mnogo prostora analizi della Portinih komentara. Toliko se zainteresirao za zrcala za paljenje, da je ak posjetio Sirakuzu kako bi istraio izvoran lokali tet! Godine 1766. Louis Dutens saeo je Kircherove komentare o optici na sljedei nain:

SLIKA 25. Jedna od gravura koju je 1646. objavio Athanasius Kircher. Prikazana je tehnika primjene viestrukih zrcalnih refleksija. Pet zrcala ovdje reflektiraju suneve zrake iz toaka A, B, C, D i E, prema aritu u toki F, gdje je zbog vatre na drvenoj ili metalnoj ploi nastala rupa. Zapravo, Kircher je proveo takve opite rabei mnoga odvojena zrcala koja su istodobno reflektirala suneve zrake i usmjeravala ih u jednu toku. Na taj je nain uspio zapaliti drvo s udaljenosti vee od 300 m. Na donjem dijelu gravure vidimo suneve zrake koje zagrijavaju svojevrstan parni stroj s kojim su spojene razne domiljate naprave. (Iz Athanasius Kircher, Ars Magna Lucis et Umbrae, Rim, 1646.; pretisak iz 1671., Amsterdam.)

Otac Kircher, pomno prouivi Cecesov opis Arhimedovih zrcala za paljenje, odluio je svoja saznanja dokazati u praksi; tako je pomou brojnih ravnih zrcala skupio suneve zrake u jednom aritu, te je na taj nain poveao toplinu sunca, a poveavajui broj zrcala, posti gao je jo veu toplinu ... [Kircher] tvrdi da je u jednom od svojih

SLIKA 26. Godine 1646. Athanasius Kircher objavio je ovaj prikaz divovske lee (toka "D") na vrhu tornja u Sirakuzi na Siciliji, koja refrakcijom fokusira suneve zrake u toki "S", na brodu rimskoga admirala Marcelina. Iz broda sukljaju dim i vatra, kao posljedice fokusiranih sunevih zraka. Ovaj grafiki opis objanjava Arhimedovo postignue uporabom lee, unato injenici da je prilikom vlastitih pokuaja da ponovi Arhimedovo djelo Kircher rabio zrcala. Meutim, Kircher je pravio opite i s leama za paljenje. Gore lijevo vidimo tajanstvenu ruku koja se prua iz oblaka, drei paraboliko zrcalo koje fokusira suneve zrake, pri emu se zapali okrugli predmet. Ovaj dramatian prikaz opisuje "smrtonosne zrake" dobivene pomou refleksije i refrakcije. Dolje desno, paraboliko zrcalo reflektira svjetlost svijee (toka "E") na povrini, otkrivajui tajanstvenu poruku. Naela refleksije na razliitim povrinama prikazana su pod A, B, i C. (Iz Athanasius Kircher, Ars Magna Lucis et Umbrae, Rim, 1646.; pretisak iz 1671., Amsterdam.)

opita s pet zrcala, koja su usmjeravala zrake sunca u jedno arite, uspio proizvesti toplinu dostatnu da izazove zapaljenje; pretpostavio je da je na taj nain Proklo spalio Vitelijevo brodovlje, te je pozvao sve zainteresirane uenjake neka predloe rjeanja za usavravanje te metode ... Cecesov opis Arhimedova stakla doista je veoma zanim ljiv, te i ne treba uditi to je pobudio Kircherovu pozornost. Meutim, u doba kada je Dutens napisao te rijei, akademski je svijet ve bio obavijeten o spektakularnom uspjehu grofa Buffona, koji je konstruirao zrcala za paljenje, od kojih se dva, kao to sam ve rekao, danas uvaju u Parizu. Jedna od njegovih naprava sastavljena je od 168 reflektorskih zrcala. Kircher je takoer rabio vie zrcala, kako se moe vidjeti iz njegovih ilustracija, te je uspio zapaliti drvo s udaljenosti vee od 300 metara. Ali, Buffon je otiao mnogo dalje, a njegov je uspjeh ostavljao takav dojam da je ak i sumnjiavi Edward Gibbon bio prisiljen promijeniti svoje miljenje o Arhimedu. Moderni znanstvenik, Klaus Mielenz, te je injenice prokomentirao ovako: Buffon je isprva drao da e mu biti potrebno konkavno zrcalo, procijenivi da bi njegov polumjer zakrivljenosti morao biti otprilike 1220 m, a promjer barem 24 do 30 m. Takvo zrcalo nije moglo biti izgraeno u Arhimedovo doba, no Buffon je shvatio neto veoma znaajno. Budui da je sunev kutni promjer ogranien, toka koju bi stvorilo to konkavno zrcalo imala bi promjer od 61 cm, a gotovo jed naka veliina toke mogla bi se postii malim ravnim zrcalima. Dok infinitezimalno mala zrcala (poput mikrokamera) daju istu veliinu toke kao obina zrcala, toka koju daje pravo ravno zrcalo vea je samo s obzirom na veliinu samoga zrcala, odnosno, samo 76 cm za zrcalo od 15 cm. Uvjeren da je i Arhimed doao do iste spoznaje, Buffon je izgradio etverokutnu konstrukciju sastavljenu od 168 ravnih zrcala, dimenzija 20,32 cm x 25,4 cm. Zrcala su se mogla namjestiti tako da su sve njihove toke leale na cilju. Tu kon strukciju nije bilo lako sastaviti - konanih 168 zrcala valjalo je iza brati meu ukupno 500 zrcala, kako bi se osigurala tono definirana, mala toka na povrini udaljenoj 457 m. Meutim, jednom sastav ljena, prijenosna se konstrukcija mogla prilagoditi i usmjeriti prema cilju za samo pola sata. Buffon je pretpostavio da e njegova zrcala biti uinkovita na udaljenosti od otprilike 450 m, to je i potvrdio nizom pokusa s

raznim dijelovima konstrukcije, kao i razliitim ciljevima i udaljenos tima. U podne 23. oujka 1747. zapalio je kreozotnu bukovu dasku s udaljenosti od 201 m, upotrijebivi samo 40 zrcala, a sat vremena poslije, pomou 98 zrcala zapalio je kreozotnu i sulfuriranu dasku s udaljenosti od 384 m. Dana 4. travnja, u 4 sata poslijepodne, za djelomice oblanog vremena, uspio je za manje od 90 sekundi zapa liti mjeavinu sulfuriranih borovih iglica i ugljena, s udaljenosti od 457 m. Poslijepodne 10. travnja, za vedrog vremena i s udaljenosti od 457 m, zapalio je kreozotnu borovu dasku pomou 128 zrcala. Sljedeega dana, s udaljenosti od 61 m pomou 45 zrcala, rastopio je 2,72 kg teku limenu uturicu, a pomou 117 zrcala rastopio je sre brne listie. Buffon je uspjeno izveo oko dvanaest slinih pokusa. Loe ga je vrijeme sprijeilo da nastavi, no svoj je cilj smatrao ostva renim. Budui da je i unato slabom ranoproljetnom suncu uspio postii rezultate na udaljenosti do 457 m, za Buffona nije bilo dvojbe da e ljeti njegova zrcala biti uinkovita i na udaljenostima od 600, pa ak i 1200 m. Arhimed je mogao uiniti isto da je umjesto stak lenih rabio metalna zrcala. Bilo bi nepravedno iz ove prie izostaviti Buffonova preteu, oca Gaspara Schotta, jezuitskog uenjaka i Kircherova uenika. Naime, i on je konstruirao uinkovita zrcala za paljenje, iako sam nije bio toliko poznat. Jedna etvrtina Schottove knjige Magia Universalis posveena je optici. Knjiga sadri opirno izvjee o Arhimedovu zrcalu ili lei za paljenje, uz openite rasprave o zrcalima i mogunosti da se zapaljenje izazove na veim udaljenostima. Poput Kircherove, i Schottova knjiga sadri matovit prikaz Arhimedove naprave koja, kao i u Kircherovu djelu, ukljuuje leu a ne zrcalo. Nije mogue da nastavimo prikazivati brojne rasprave koje su se tijekom povijesti vodile o zrcalima za paljenje. Valja, meutim, istaknuti kako su one rezultirale mnogim zapanjujuim otkriima. Sam sam imao priliku upoznati se s brojnim opskurnim publikacijama koje objanjavaju pojedinosti gotovo fantastinih pothvata sa zrcalima za paljenje. Za njih su, uglavnom, zasluni njemaki uenjaci, ija se izvjea mogu pronai samo u zaboravljenim njemakim asopisima iz 18. i 19. stoljea, koje sam sve redom proeljao, iako na kraju nisam upotrijebio nita od proitanog! Engleski istraiva iz 19. stoljea, Samuel Parker, konstruirao je leu za paljenje toliko veliku i snanu da je za samo nekoliko sekundi mogla rastopiti bilo koji metal. Parkerovo staklo za paljenje prikazano je na slici 27. Izvorna se naprava navodno uva negdje u Zabranjenom gradu u Pekingu, te se nadam da u je

jednoga dana pronai. Jedna od njegovih manjih lea za paljenje uva se u muzeju Ashmolean u Oxfordu. itava je pria, dakle, zapoela u 3. st. pr. Kr., kada je Arhimed razvio koncepciju zrcala za paljenje kako bi stvorio prvo oruje u povijesti svijeta utemeljeno na tom naelu. Svi koji su provodili pokuse sa snanim zrcalima

SLIKA 27. Staklo za paljenje Samuela Parkera. Bakrorez anonimnog umjetnika iz 1840. Prema rijeima Parkerova prijatelja, veleasnog J. Joycea (Scientific Dia logues, London, 1844., str. 249.-250.), to staklo za paljenje, koje je konstruirao "gospodin Parker iz Fleet Streeta", imalo je doista veliku leu: "Promjer joj je bio 91,5 cm, a kada se privrstila za okvir, otkrivala je istu povrinu promjera 68,62 cm. arite joj je, pomou druge lee, reducirano na promjer od 1,27 cm. Toplina dobivena na taj nain bila je toliko intenzivna da su se eljezne ploe mogle rasto piti za samo nekoliko sekundi: - crijepovi i ploe od kriljevca odmah bi se uarili i postaklili: - sumpor, katran i druge smolaste tvari topile bi se pod vodom: - pepeo drveta, kao i uope pepeo biljnoga podrijetla, odmah bi se pretvorio u prozirno staklo ... ak bi i zlato, za samo nekoliko sekundi, poprimalo tekui oblik; meutim, unato intenzivnoj toplini u aritu, u konus zraka, udaljen samo 2,5 cm od arita, mogao se staviti prst, bez ikakvih posljedica ili ozljeda ... Gospodin Parker elio je doznati to bi se dogodilo stavi li prst u arite. Osjeaj je slian, opisao je, onome kada nas opee plamen svijee ... komadi drveta pretvara se u ugljen kada se nalazi u posudi s vodom ... Probuimo li komad drvenog ugljena i stavimo li u tu upljinu neku tvar koju elimo zapaliti, uinak lee bit e jo bolji. Na taj se nain moe veoma brzo rastopiti bilo koji metal, te e planuti vatra kao da je raspiruje kovaev mijeh." Ta je izvanredna naprava do 1840. postala dijelom zbirke kineskoga cara, te se i danas uva u pekinkom Zabranjenom gradu, zajedno sa skupocjenim satovima i svakojakim mehanikim napravama.

i leama za paljenje, kako bi fokusirali fantastino mone zrake i unitavali predmete s velikih udaljenosti, samo su ponavljali Arhimedovo djelo. Ta zamisao, koju kolokvijalno nazivamo idejom o "smrtonosnoj zraci", iva je ve stoljeima. Ona je danas pronala svoj pun oblik u koherentnim zrakama kao posljedici "pojaavanja svjetlosti stimuliranom emisijom zraenja" ("Light amplification by stimulated emision of radiation"), odnosno, prema poetnim slovima definicije, laseru. Sunce vie nije nuno, no zrcalo je jo uvijek prisutno, jer se koherentne zrake laserske svjetlosti emitiraju samo nakon prolaska izmeu zrcala u siunoj komori. Arhimed jo ivi! Na kraju prie, ne smijemo izostaviti nadasve izvanredan pothvat Ioannisa Sakasa. Iako nije znao nita o Antemiju, Proklu, Kircheru, Schottu, Buffonu, ili bilo kojemu uenjaku koji je radio opite s velikim zrcalima za paljenje - zapravo, znao je samo za Arhimeda - dr. Sakas je odluio pokuati ono to su pokuali mnogi prije njega. Samo, mislio je da je prvi! Otkrio sam to kada sam ga posjetio u njegovu domu u uspavanom predgrau Atene. Dao mi je fotografiju (vidi fotografiju 47) preslike brojnih novinskih isjeaka, a dobio sam na uvid i njegove zapise. Sakasovo je djelo u mnogome znatno dojmljivije od pothvata njegovih pretea. Konano, njegovi su napori okru njeni uspjehom koji ga je proslavio diljem svijeta. Dr. Ioannis Sakas roen je 1925. u Lastrosu na Kreti, a otac mu je bio graevinski inenjer. Ioannis se takoer zanimao za to podruje, te je stekao doktorat iz mehanikog i elektrinog inenjerstva. Te je predmete poduavao na Grkom zrakoplovnom koledu u Ateni, a od 1954. do lipnja 1973. radio je kao inenjer u Grkoj elektroprivredi. Jo kao sedmogodinjaka oduevljavala su ga stakla za paljenje, kojima se neprestano poigravao. Mali je Ioannis jednom prilikom uo priu iz lokalne predaje, naime, da je tlo na Kreti tamno zato to su ga drevni Grci sustavno spaljivali tako to su hodali poljima drei u rukama stakla za paljenje i usmjeravali fokusirane zrake na tlo. Duboko dirnut tom neobinom priom, Ioannis je odluio otkriti kako su to mogli initi pomou stakala za paljenje mnogo veih od onih kojima se sam igrao. Takoer kao dijete, Ioannis je uo i glasovitu priu o Arhimedu, koji je spalio rimsku flotu, te je poeo prouavati Arhimedova djela, pokuavajui u njima otkriti odgovor na zagonetku spaljenih polja. Konano je ustanovio kako predaja nije istinita, te da je posrijedi zbrkano sjeanje na uporabu stakala kojima su se palile vatre na strnitima na koja su Kreani, kako bi postigli bolji uinak, bacali suhe borove grane. Kada bi strnite izgorjelo, tlo bi doista postalo crno. Meutim, Ioannis je do tada bio ve posve obuzet

eljom da oivi Arhimedov pothvat. Nekoliko desetljea poslije, konano je ostvario svoj san. Evo kako je sve poelo. Ioannis je ovjek koji zamilja nemogue, a zatim to tvrdoglavo nastoji ostvariti. Njegov drugi veliki san bio je krenuti na putovanje koje je u 4. st. pr. Kr. Aleksandra Velikog vodilo od Grke do Indije i natrag do Babilona. Budui da nije bio samo znanstvenik u naslonjau, Ioannis je dva puta pjeice preao put od Grke do doline Inda, na indijsko-pakistanskoj granici i natrag. No, zbog njegove skromnosti, veina ljudi ne zna nita o tom izvan rednom pothvatu. Godine 1966. Ioannis je objavio lanak u grkom asopisu Techike Chronika (Tehnike kronike), gdje je izrazio uvjerenje da je Arhimed spalio rimsko brodovlje pomou plosnatih bakrenih zrcala veliine tita. (Nije mu bilo poznato da je Proklo opisao kako je Vitelijevu flotu unitio upravo pomou titova objeenih na zidine Konstantinopola, to bi znailo da su Proklova zrcala bila takoer veliine tita.) Iste godine, prije nego to je objavio spomenuti lanak, Ioannis je provjerio svoju hipotezu i dokazao da je svoje djelo Arhimed mogao ostvariti upravo pomou takvih plosnatih zrcala. Sljedea relevantna Ioannisova publikacija (na francuskom) pojavila se 1971., tijekom konferencije Mediteranske kooperacije za solarnu ener giju (Cooperation Mediterraneenne pour l'Energie Solaire). Tu se pozabavio mogunou dobivanja energije koncentracijom sunevih zraka pomou lea ili zrcala. lanak je bio prepun tehnikih pojedinosti i sloenih jednadbi shvatljivih samo znanstvenicima i inenjerima. Godine 1971. Ioannis je zapoeo raditi na svome velianstvenom pro jektu. Ustanovio je kako bi bilo najbolje da plosnata zrcala dre ljudi. Zapravo, doao je do istoga zakljuka kao i Antemije, iako nije znao za njegove radove. Od Grke tehnike komore u Ateni pribavio je sredstva za izradu pravokutnih zrcala veliine ovjeka, koja su mu bila potrebna za pokus. Zrcala su bila visoka 1,7 m i iroka 0,7 m. Pokazalo se da bi bakar bio preskup, pa je upotrijebio staklo presvueno bakrenom folijom. Proizvedeno je ukupno 200 takvih zrcala. Ioannis je pretpostavio da je Arhimed na zidine Sirakuze postavio vojnike koji su drali stakla. On objanjava: Arhimedu je bilo lako zamisliti, testirati i upotrijebiti plosnata zrcala, koja sam 1966. eksperimentalno upotrijebio ... Tom sam prilikom dokazao kako je mogue da je Arhimed spalio rimsko brodovlje. Arhimed je vjerojatno velike plosnate titove od poliranog bakra koristio umjesto zrcala. Ta su zrcala vojnici rasporeeni na zidinama

podizali na zapovijed. Tako se, sukladno udaljenosti neprijateljskih brodova, suneva energija na njima fokusirala refleksijom odreenog broja zrcala. Primjerice, za prosjenu udaljenost od 30 ili 40 m, bilo bi dovoljno 50 zrcala, dok bi za udaljenost od 100 m (maksimalna udaljenost koju dosee odapeta strijela), bilo potrebno otprilike 200 zrcala kako bi se zapalili dijelovi broda prekriveni smolom. Strijelci i ostatak posade nisu mogli podnijeti toplinu koja se proizvodila na taj nain. Takvim jednostavnim plosnatim zrcalima, koja su se lako pre nosila s mjesta na mjesto, Arhimed je uspio iznenaditi neprijatelja, ciljajui u odreenu toku. Neprijatelj nije slutio nita sve do tre nutka kada su stotine, ili moda ak i tisue vojnika podignuli svoje titove/zrcala, i usmjerili suneve zrake na protivniko brodovlje. Uinak je bio brz i siguran. rtava moda i nije bilo toliko mnogo, no utjecaj na moral posade bio je u svakom sluaju ruilaki. Kako bi svoje ideje dokazao u praksi, Ioannis je dobio potporu profesora E. Stamatisa, urednika Arhimedovih djela (The Works of Archimedes). Ta je ujedinjena znanstvenika fronta uvjerila predsjednika Grke tehnike komore da odobri novac za pokus i konstrukciju zrcala. Ioannis je dobio pomo i od Grke mornarice, koja mu je ustupila velik broj vojnika. Cilj je bio mali drveni brod usidren u Pirejima. Prvi je pokus izveden 26. lipnja 1973., u podnoju brda Himet u Ateni, kada je upotrijebljeno 50 zrcala od stakla presvuenog bakrom i poloenih u lagane eljezne okvire. Cilj je tada bio drveni model broda udaljen 40 m. Iako je dan bio oblaan, iz broda je za samo 3 sekunde poeo sukljati dim. Zbog nedostatka ljudi (Ioannis tada jo nije imao na raspolaganju vojnike), svaki je ovjek morao upravljati s pet zrcala. Ioannis je procijenio da je samo 60 - 70% zrcala uspjeno dosegnulo cilj. Zbog vremenskih prilika, svjetlo je bilo slabije, no unato tome brod je brzo planuo. Drugi je pokus bio planiran za 17. srpnja na istome mjestu, ovaj put se planiralo 100 zrcala usmjeriti prema drvenoj meti prekrivenoj smolom i udaljenoj 85 m, a 200 zrcala imala su zapaliti drvenu metu udaljenu 175 m. Meutim, snaan je vjetar sprijeio te pokuse. Pedeset sedam dragovo ljaca dralo je 57 zrcala usmjerenih prema 70 m udaljenoj meti od perploe prekrivene smolom, koja se zadimila, ali ne i zapalila. Dragovoljci nisu dovoljno vjeto upravljali zrcalima. Ioannis je ocijenio kako bi bilo potrebno 70 zrcala da se na toj udaljenosti postigne zapaljenje. Trei je pokus izveden 22. srpnja na istoj lokaciji. Svaki je dragovoljac upravljao s pet zrcala, kojih je ukupno bilo 130. Meta je bio komad drveta

prekriven smolom i udaljen 100 m. Zapalile su se dvije odvojene toke na meti. U sljedeem pokuaju trebalo je zapaliti dvije male mete udaljene 170 m, no samo se jedna zadimila, pa je Ioannis zakljuio kako bi, umjesto 130, za tu udaljenost bilo potrebno 200 zrcala. Posljednji je pokus izveden 3. studenog u Kepalskom zaljevu, uz surad nju Grke mornarice. Pomou 60 zrcala u trenutku je zapaljena meta udaljena 55 m. (Tom je uspjehu nedvojbeno pridonijela disciplina mornara.) Toga je dana bilo sunano vrijeme bez vjetra. Slubeni pokus izveden je 6. studenog 1973. u Kepalskom zaljevu (Pomorska baza Skaramagas-Atena), uz suradnju Grke mornarice. (Vidi fotografiju 47.) Dan je bio djelomice sunan i bez vjetra. Sedamdeset zrcala dralo je jednako toliko vojnika, na prosjenoj udaljenosti 55 m od mete - malog drvenog amca dugakog 2,5 m i prekrivenog smolom. Za samo nekoliko sekundi amac se poeo dimiti. Tri minute poslije planula je strana brodia okrenuta prema zrcalima. Eksperiment je bio veoma uzbudljiv i u cijelosti uspjean. Svijetom se brzo proirila vijest o tom dogaaju. Objavljeni su lanci (veina ih je pogreno navodila loannisovo prezime kao Sakkas) u New York Timesu (nedjelja, 11. studenog, uz neke netonosti), Time Magazinen (26. studenog, u rubrici "Znanost"), Newsweeku (26. studenog, u rubrici "Zna nost"), londonskom Scientistu (22. studenog; prezime je bilo tono napisano, no navedeno je mnogo netonih podataka), itd. Time i Newsweek objavili su toan broj zrcala i mornara, dok ostali asopisi nisu. Sam Ioannis predstavio je svoju teoriju utemeljenu na ranijim pokusima u grkom asopisu Technike Chronika (Tehnike kronike) iz Atene, u rujnu 1973. (str. 771.-779.). No, cjelovito izvjee o pokusu objavljeno je (na grkom) u III. knjizi (Tomos I) Arhimedovih djela (u etiri knjige), koju je priredio profesor Stamati i objavio u Ateni 1974., uz etiri prilino loe fotografije (str. 309.-313.). Iako je to bila slubena publikacija loannisova prijatelja, njegovo je prezime i ovdje pogreno napisano kao Sakkas! Oito je i Grcima Ioannisovo prezime neobino. Pria, meutim, ima i nastavak. Pet godina poslije Talijani su pokuali u Sirakuzi ponoviti Ioannisov pokus, koristei mala zrcala. Nakon svojih prvih pokuaja, Ioannis je poslao izvjee gradonaelniku Sirakuze (bilo je to pismo s nadnevkom 26. lipnja, 1973., iju presliku posjedujem), ali nije dobio odgovor. Godine 1978. saznao je za spomenuto ponavljanje njegova pokusa, i razoarao se to Talijani nisu s njime stupili u vezu, nego su radili samostalno, temeljei svoje pokuaje na novinskim izvjeima punim netonosti. Nikada nije saznao jesu li Talijani bili uspjeni. Posjetim li ikada

Sirakuzu, svakako u se potruditi doznati neto vie o tome, a mogue nove podatke objavit u u naknadnim izdanjima ove knjige. Meutim, tko se ikada pismom obratio talijanskim vlastima, dobro zna da se ne treba nadati odgo voru. Tu sam lekciju davno nauio. Iz svojih je pokusa Ioannis Sakas zakljuio da je Arhimed svakako mogao uiniti ono to mu predaja pripisuje. Iako je ve dugo u mirovini, Ioannis nije poivao na lovorikama, nego je nastavio istraivati drugu vrstu oruja za koje je takoer vjerovao da ga je izumio i upotrijebio Arhimed. Rije je, naime, o puki na paru, koju spominje Petrarca, slinoj onoj koju je poslije izumio Leonardo da Vinci. Nadalje, Ioannis je radio pokuse sa sunanim satovima i gnomonima, s kojima se jo uvijek bavi. Ovime zavrava pria o "usamljenom vuku", izvanrednom ovjeku i izumitelju koji je svijetu dokazao kako Arhimedova zrcala nisu nemogua zamisao, nego da se pomou njih, na pravilnoj udaljenosti, za samo tri minute moe zapaliti brod. Svaki znanstvenik moe brbljati to ga je volja, ali nita se ne moe usporediti s fizikim dokazom. Na kraju bih se elio osvrnuti na dvije kratke prie o "smrtonosnim zrakama", koje je napisao moj prijatelj Arthur C. Clarke. Obje su bile objavljene ezdesetih godina, u njegovoj zbirci pod naslovom Tales of Ten Worlds (Prie o deset svjetova). Jedna se pria zove "Let there be Light" ("Neka bude svjetlo"), a druga "A Slight Case of Sunstroke" ("Laki sluaj sunanice"). Arthur ima smisao za bizaran humor te neprestano zbija ale, a stil obaju pria tipian je za njega. "A Slight Case of Sunstroke" pitka je fantazija o junoamerikoj republici u kojoj su svi, ukljuujui njezinu vladu i vojne dunosnike, opsjednuti nogometom. Narodu te republike na raspolaganju je stadion koji moe primiti 100 000 ljudi. Na utakmicama od nacionalnog znaenja, prilikom kojih susjedne republike redovito podmiuju suce, 50 000 vojnika dobivaju besplatna mjesta i broure fine izrade s metalnom pozadinom. Kada podmieni sudac ne bi priznao pogodak, ogla sio bi se rog, a svi bi vojnici podigli svoje broure, ije bi metalne povrine poput zrcala reflektirale sunevu svjetlost prema sucu. Posljedica toga, kae Arthur, bila je sljedea: "Na mjestu na kojemu je stajao sudac pojavila se mala tinjajua hrpa pepela iz koje se u mirne visine uzdizao tanki stup dima." to je tek Sakas mogao postii da je umjesto 70 imao 50 000 vojnika! Konano, tu je i Arthurova pria "Let There Be Light". Ispriana je u jednom pubu, a govori o ovjeku imena Edgar koji je, zgrnuvi bogat stvo, otiao u mirovinu i posvetio se astronomiji. Brusio je lee i zane marivao svoju enu u nekom udaljenom engleskom selu. Supruga je imala ljubavnika, mladia imena de Vere Courtenay, a Edgar ga je oslijepio zrakom

svjetlosti reflektiranom pomou teleskopskog zrcala - "zrakom pedeset puta snanijom od bilo kakvog reflektora" - zbog ega je mladi izgubio nadzor nad vozilom, sletio s ceste i pao preko litice. Na kraju prie, pripovjeda u pubu zakljuuje: "Biti ubijen smrtonosnom zrakom sudbina je primjerena de Vere Courtenayu - s obzirom na okolnosti ne vidim zato bi netko poricao da je Edgar upotrijebio upravo smrtonosnu zraku. To je doista bila zraka i ona je nekoga ubila. to biste jo htjeli?" Tko misli da je naslov ovoga poglavlja pretenciozan, neka ga primijeni na ovu priu.

III. DIO
DREVNO ZNANJE

VI. POGLAVLJE

PRIVID

Filozof Demokrit, koji je ivio u 4. st. pr. Kr., patio je od vizualnih halucinacija. To ga je, ini se, muilo do te mjere da je, pokuavajui objas niti to mu se dogaa, prvi u povijesti proveo pokuse vezane za senzornu deprivaciju. Otkrio sam to u sauvanom fragmentu inae izgubljenog ivota Demokritova, koji je napisao jedan Sokratov sljedbenik: Na razliite je naine iskuavao svoja osjetila, kae Antisten, esto se povlaei u osamu i ulazei u grobnice. Taj komentar potjee iz izgubljena Antistenova djela O filozofima, a sauvao ga je Diogen Laercije, koji je, kako se vjeruje, ivio u 3. st. po Kr. Pronaao sam jo jedno neobino izvjee o Demokritu, ovaj put pisca Aula Gelija koji je ivio u 2. stoljeu. On kae: U jednom grkom zapisu pie da je filozof Demokrit, izvanredan i potovanja vrijedan ovjek, tvrdio kako je samoga sebe liio vida jer je vjerovao da e njegov um ivlje i tonije promatrati i tumaiti pri rodne zakone, ako svoje misli oslobodi od zamki i izazova oiju. Taj svoj in Demokrit je izveo na domiljat nain, to vjetim i biranim rijeima opisuje pjesnik Laberije, u farsi Uar... "Demokrit, Abderin uenjak/ Postavi tit nasuprot Hiperionu [Suncu]/ Kako bi mu oi zabljesnuo njegov odsjaj na bakru/ Tako je pomou sunevih zraka sebe liio vida..." Po svemu sudei, privremena senzorna deprivacija, kao posljedica boravka u mranim grobnicama, pomijeana je s Demokritovim pokusom sa zrcalima kojima je reflektirao svjetlost izlazeeg sunca i pogrenim Gelijevim zakljukom, naime, daj e Demokrit zauvijek oslijepio. No, to ne treba uditi, jer potonja informacija potjee od pisca farsi. Mogue je da je Demokrit

gledao u bljetea zrcala kako bi prouavao sljepou izazvanu suncem, no ni u jednom drugom izvoru ne stoji daje filozof zauvijek oslijepio. Zanimljivo je da je u farsi Uar Demokrit bio predmetom ismijavanja, kao to je Sokrat ismijan u Aristofanovoj komediji Oblaci. Antisten takoer biljei da je Demokrit putovao po itavom svijetu, troei usput svoje obiteljsko bogatstvo, posjeujui sveenike od kojih je, ini se, traio da ga posvete u njihove misterije. Egipatski su ga sveenici navodno uputili u znanost o geometriji, a uio je i kod babilonskih sveenika, perzijskih maga, pitagorejskih mudraca, pa ak i od indijskih brahmana i Etiopljana. Mogue je, stoga, da su meditacija, a moda ak i joga, bile uobiajenim dijelom njegovih vjebi. Naalost, sva su Demokritova djela izgubljena (sauvani su samo dui fragmenti), no nekada je u Aleksandrijskoj knjinici postojala njihova zbirka. Danas posjedujemo popis tih djela koji ukljuuje sljedee zanimljive naslove: Opis zraka svjetlosti; Uzroci povezani s vatrom i stvarima u vatri; O razliitim oblicima atoma. Platon je mrzio sam spomen Demokritova imena, te je elio spaliti sve njegove rasprave koje je uspio prikupiti. To saznajemo od povjesniara Aristoksena, Aristotelova uenika. No, Platonovi prijatelji, meu kojima je nedvojbeno bio i sam Aristotel, sprijeili su ga u tome, istiui kako takvo to nema smisla, budui da Demokritove zapise posjeduju mnogi. Platon je, oito, ponekad imao takve napade bijesa. Povjesniar filozofije Diogen Laercije biljei: injenica jest da Platon, koji spominje gotovo sve rane filozofe, nijednom rjeju ne spominje Demokrita, ak ni kada bi bilo nuno pobijati njegove tvrdnje, oito zato to je bio svjestan da se ne moe mjeriti s tim princom filozofa kojega Timon pravedno hvali rijeima: "Takav je mudri Demokrit, vladar rasprava, bistar polemiar, jedan od najboljih koje sam ikada itao." Jedan od najozbiljnijih sluajeva intelektualnih i osobnih sukoba izmeu Platona i njegova uenika Aristotela bio je povezan upravo s Demokritom, suvremenikom Sokratovim (umro 399. god. pr. Kr.). Unato Platonovoj strastvenoj mrnji spram Demokrita i njegovih djela, Aristotel je svoju sklonost Demokritu nerijetko javno iskazivao. Aristotel se, za razliku od

svoga uitelja, osobito zanimao za znanost. U djelu O raanju i propadanju na sva je usta hvalio Demokrita: Slina se kritika moe primijeniti na sve nae pretee, iskljuujui Demokrita. Nijedan od njih nije proniknuo ispod povrine niti pod robno istraio makar jedan problem. Demokrit, meutim, nije samo pomno promislio o svim pitanjima, nego se od ostalih razlikovao i po svojoj metodi. Kako rekosmo, nitko od filozofa nije iznio ni jednu konanu tvrdnju o rastu, osim zakljuaka do kojih bi mogao doi svaki amater. To je veoma otra kritika neznanstvenih stajalita Aristotelovih pretea, kri tika od koje je poteen samo Demokrit. Valja imati na umu da je Aristotel, kao Platonov najdarovitiji uenik, najeu kritiku uputio upravo svome uitelju, kojeg je time takoer svrstao meu "amatere". No, to nije sve. Aris totel je otiao jo dalje, napadajui "platoniste" - skupinu koja je ukljuivala sve njegove bive kolege od kojih se odmetnuo - kao i samog pokojnog Platona. Usporeivao ih je s Demokritom koji se, za razliku od njih, "osla njao na zakljuke primjerene temi, odnosno, koji proizlaze iz znanosti o pri rodi". Drugim rijeima, Platon i njegova kola zanemarivali su prirodu, nisu bili pravi znanstvenici nego amateri, a njihove rasprave o prirodnim pita njima bile su djetinjaste i smijene - tako je mislio Aristotel! A budui da je dvadeset godina bio Platonov uenik, vjerojatno je znao to govori. Aristotel je oito vjerovao da je prije njega samo Demokrit znao cijeniti naela ili duh znanstvene metode. Tu je metodu Aristotel razvio i uveo u svijet filozofije (ili je barem postavio temelje za tu znanstvenu metodu kakvu poznajemo od renesanse do danas), da bi svoj pun oblik doivjela u modernoj zapadnoj civilizaciji, znanosti i tehnologiji. Imamo li to na umu, ubrzo e nam postati jasno zato su Demokritova promiljanja o optici znaajna za nau priu. Na sreu, Antisten je zabiljeio zanimljive podatke o Demokritovim pokusima koji se odnose na prirodne pojave i posljedice senzorne deprivacije. Demokrit je bio pravi znanstvenik poduzetna duha, koji se nije ustezao proboraviti due vrijeme u mranim grobnicama, gdje je provodio pokuse na sebi traei odgovore. Meu izgubljenim Demokritovim djelima nalazilo se i jedno naslov ljeno Peri Eidolon (O idolu). Iz grke rijei eidolon potjee dananja rije "idol", u znaenju "slika". Zapravo, pogledamo li u engleski rjenik, vidjet emo da rije "idol", iako veoma rijetko, moe znaiti "vidljiva, ali ne i tvarna pojava, poput odraza u zrcalu". Meutim, to opskurno znaenje dobro

poznate rijei u biti je blie njezinu izvornom znaenju. Naime, za Grke eidola nisu bili samo "slike", nego i "privienja, utvare, svi nematerijalni oblici, fantomi uma". Sada moemo shvatiti vezu izmeu toga grkog optikog izraza i vizual nih halucinacija koje je Demokrit imao boravei u mranim grobnicama. Njegovo djelo O idolu djelomice se bavilo sposobnou proricanja s kojom je povezao "fantome uma" kao posljedice senzorne deprivacije. Arthur Pease, urednik Ciceronova djela O proricanju, komentira: Demokrit ... je, ini se, bio upoznat s veinom mantikih [proricateljskih] vjetina, objanjavajui ih teorijom eidola (ukljuujui) snove i proroanstva ... Diogen Laercije upozorava da je, osim vizualmh halucinacija, Demokrit doivio izravno proroko iskustvo. On kae: ... njegov je ugled porastao zahvaljujui njegovoj sposobnosti da prorekne neke budue dogaaje; javnost mu je, stoga, odavala poasti kao bogu. Demokrit je zasigurno prorekao neto doista izvanredno. Budui da je pretkazanje povezivao s "fantomima uma", slobodni smo pretpostaviti da je to zakljuio na temelju vlastita iskustva, te da je moda doivio vizualne halucinacije u obliku tonih vienja buduih dogaaja. Klasini su uenjaci isticali da je Demokritov doprinos filozofiji posebno znaajan na podruju "teorije percepcije [koja] u njega zauzima posebno mjesto." Ono to je kod percepcije Demokrita najvie zanimalo oito je bio vid. Moda je upravo zbog vlastita iskustva s "fantomima", Demokrit razvio filozofsko miljenje da "bie nije nita stvarnije od ne-bia". To prilino radikalno gledite podsjea na indijske brahmane meu kojima je, tvrdi predaja, Demokrit neko vrijeme boravio. No, ono to je za nas znaajno jest injenica da je Demokrit vjerovao kako su fantomi bili stvarni, te da su lebdjeli u zraku. Postoji mnogo zbunjujuih komentara o Demokritovim neobinim vizualnim teorijama. Openito se smatra da su njegove teorije o prirodi vizualne percepcije najblae reeno ekscentrine, to je vjerojatno istina. Prema Demokritu, fiziki predmeti izbacuju u zrak prozirne membrane koje, putujui atmosferom, stiu do naih oiju i prenose im slike. Pretpostavljam da je tom udnom teorijom Demokrit nastojao objasniti vlastite vizualne halucinacije. Ciceron tvrdi kako je Demokrit (ija su djela u

Ciceronovo doba jo bila dostupna) isticao da na ljudske umove tijekom sna "utjeu vanjska i netvarna privienja". Valja imati na umu da je Demokrit vjerovao kako su utvare koje dolaze u snu - a po svemu sudei i utvare koje se pojavljuju u mranim grobnicama - iskljuivo vanjske. To je, oito, bio jedini nain na koji je Demokrit mogao objasniti vlastite vizije. Nije bio spreman prihvatiti mogunost da su one psiholoke pojave, posljedice unu tarnjih procesa. Svoje je teorije vizija Demokrit uobliio eksternalizacijom vlastitog psiholokog iskustva. Nitko do sada nije pomislio da su ga vlastita psihika iskustva zapravo stjerala u kut, to bi moglo objasniti zato su ak i Demokritovi suvremenici, ukljuujui Aristotela, pojedine aspekte njegove filozofije smatrali neobinima. Oni, naime, nisu shvatili da je Demokrit pokuavao u svoju shemu uklopiti anomalije poput paranormalnih iskus tava. No, danas kada su iskustva povezana sa senzornom deprivacijom pod robno istraena, te nam je poznato da se u takvim uvjetima redovito javljaju vizualne halucinacije, moemo razumjeti s ime se Demokrit borio. Jedan klasiar i strunjak o Demokritu kae: Njegova je psihologija bila produetak njegove teorije o osjetilnoj percepciji... Dua je tijelo unutar tijela... Ciceron je izraavao neza dovoljstvo razliitim miljenjima koja je Demokrit iznosio o prirodi boanstva: ponekad bi govorio da su bogovi utvare koje vidimo, esto varljive i zlonamjerne... vjerovanje u bogove proizlazi iz injenice da utvare doista postoje, dobronamjerne ili zle, koje posjeuju ljude, osobito u snovima; te su utvare stvarne, i nije ih lako unititi... bogovi su utvare koje su prisutne u zraku... Nema boanskog stvoritelja; sve to postoji ima prirodan razlog... kao to su sva opaanja u odreenoj mjeri utemeljena na stvarnosti, a u snovima i privienjima ljudi nedvojbeno vide bogove, tako i bogovi moraju biti tjelesni... Vje rovao je da su snovi, openito uzevi, emanacije tijela, posebice ivih tijela; te da su, stoga, podvrgnuti materijalnim zakonima: primjerice, manje su pouzdani u jesen, zbog nemirna zraka. Neke utvare namjerno alju osobe koje nekome ele nauditi. Navodno je vjerovao u proricanje, te je prieljkivao milostiva i povoljna vienja. Zanimljivo je da je Demokritovu teoriju o tome da su snovi stvarni oito izazvalo jedno pitanje: Kako objasniti to da sanjamo bogove? Demokrit je, stoga, morao ustvrditi da su i bogovi stvarni - kako bi inae ljudi u snovima primali njihove slike? Bio je to nevjerojatan primjer filozofiranja unatrag! Demokrit ne zapoinje vjerovanjem u bogove, nego teorijom vizije, a budui

da prema toj teoriji sve vizije trebaju emitirati stvarni subjekti, vizije bogova moraju dolaziti od stvarnih bogova. Bogovi su, stoga, stvarni! Rijetko je koji filozof ili teolog do svojih teorija o bogovima doao na takav zaobilazan nain. To samo pokazuje u kojoj je mjeri Demokrit bio obuzet svojom teori jom vizije. Ciceron pie: U kakve je zablude upao Demokrit koji u jednom trenutku bogovima smatra vlastite uobrazilje [ne posve toan Ciceronov prijevod grke rijei eidola], potom tvar koja proizvodi i alje te uobrazilje, da bi konano bogovi postali ovjekovom znanstvenom bistrinom! Vie nema nikakve dvojbe da je Demokrit imao vienja. Unato svome izrazito skeptinom pristupu, to potvruju neke njegove teorije kojima se ovdje neemo baviti, Demokrit je bio prisiljen pronai objanjenje za svoja neobina iskustva. Njegova su vienja ponekad bila zastraujua i neugodna, pa je "prieljkivao samo povoljna i milostiva vienja". Taj je podatak o Demokritu sauvan u Plutarhovu djelu O prestanku proroanstava. Bohnov prijevod iz 1889. razotkriva pravi smisao te reenice; Izraavajui nadu da e se "susresti s milostivim idolima (utva rama)", Demokrit daje na znanje da su mu poznati i drugi, zlobniji i mraniji (idoli, op. prev.). O istom pitanju Plutarh ponovno raspravlja u svome djelu iji naslov na eng leskom glasi Table-Talk (Razgovor za stolom). Djelo sadri opsenu zbirku zanimljivih tema za razgovore na zabavama, te zamiljenih dijaloga izmeu uzvanika (utemeljenih na stvarnim osobama koje je Plutarh poznavao, a katkada i na stvarnim razgovorima) u kojima oni izraavaju svoja miljenja. Jedna od tih tema nalazi se u V. knjizi Razgovora za stolom, a nosi naslov "O onima za koje se govori da imaju urokljivo oko". Pria zapoinje ovako: Jedne se veeri poveo razgovor o ljudima za koje se govori da bacaju ini i imaju urokljivo oko. I dok su svi uzvanici odbacivali te prie kao budalatine, na domain, Mestrije Flor, izjavio je kako neke zapanjujue injenice podupiru to proireno uvjerenje. Meutim, te se injenice uglavnom odbacuju jer za njih ne postoje objanjenja. S druge, pak, strane, postoji na tisue drugih nepobitnih injenica, koje takoer izmiu loginom objanjenju.

Slijedi veoma zanimljiva rasprava, koju Florov zet zakljuuje sljedeim rijeima: to, zar emo posve zanemariti Demokritove simulacrae ili oblike [u izvornom grkom tekstu stoji, naravno, rije eidola]...? Demokrit kae da su te simulacrae emanacije zlokobnog, te da nisu posve nes vjesne ili nenamjerne, a nabijene su zloom i zaviu. Te simulacrae, tvrdi on, sa svojim teretom zla prianjaju uz svoje rtve u kojima se, zapravo, nastanjuju, zbunjujui i ranjavajui njihova tijela i umove. Tako, vjerujem, stoji u njegovim opirnim i nadahnutim zapisima. Plutarh odgovara mladom uenjaku: ...ono to (ne priznajem) tim emanacijama (jesu) ivot i slobodna volja. Nemoj misliti da te, spominjui zlonamjerne oblike i utvare, elim nasmrt prestraiti i uiniti da ti se nou koa jei. O tome emo razgovarati ujutro, ako eli. Plutarh je takoer izjavio da: stanje zaaranosti najee izaziva struja estica koje se reflektiraju na vodi ili drugim povrinama slinima zrcalu; ti se odrazi uzdiu poput pare i vraaju svome izvoru, stoga je [onaj "urokljiva oka"] pogoen na jednak nain kao i oni kojima nanosi tetu. Kada se takvo to dogodi djeci, obino se krivnja pripisuje onima koji ih gledaju. U svojoj izvanrednoj knjizi The Greeks and the Irrational (Grci i iracion alno), E. R. Dodds iznio je nekoliko kljunih opaski koje su znaajne za nau temu: Opisujui snove, homerovski pjesnici svoje vizije tretiraju kao "objektivne injenice". Spavaa obino posjeuje jedan lik... taj lik iz sna moe biti bog, duh, ve poznat glasnik sna ili "slika" (eido lon) stvorena upravo za tu prigodu; no, to god taj lik bio, on postoji objektivno u prostoru i neovisno o spavau. Podrobno sam pretraio itavu Odiseju, kako bih saznao koliko se puta u njoj spominju eidola i koje je njihovo znaenje. No, prije nego se pozabavimo tim zanimljivim scenama, valja istaknuti kako je eidolon singularni a eidola pluralni oblik rijei.

Eidola se prvi put pojavljuju u IV. knjizi Odiseje, u kojoj Odisejev sin Telemah odlazi u Spartu, u posjet starom oevu prijatelju kralju Menelaju, zbog ije je supruge Helene poeo Trojanski rat. U jednom odlomku (IV. 796) opisuje se kako boica Atena stvara eidolon i alje ga u san Odisejeve supruge Penelope, kako bi je utjeio. Robert Fitzgerald ovako je preveo taj odlomak: Domisli se sivooka boica Atena da stvori san u obliju Iftime, velike Ikarijeve druge keri, koju Eumel iz Fere uze za enu. I posla boica taj san u Odisejevu kuu, kako bi umirio Penelopu i utiao njezinu tugu. Proavi kroz usku pukotinu na vratima, slika doleti do njezine postelje i stade joj aptati... Ovako odgovori zamiljena Penelopa, u slatkoj opijenosti... Tada nejasna utvara jo jednom pro zbori... Mudra Penelopa ree... Utvara joj odgovori ovim rijeima: "O njemu ti sada ne mogu govoriti, bio iv ili mrtav. A prazne su rijei tetne." Treperavo oblije klizne du grede na vratima i nestade u vjetru, a Penelopa se probudi, vedrijega duha poslije toga jasnog sna u predveerje. U Murrayevu prijevodu (Loeb Library) Atena postaje "sjajnooka" umjesto "sivooka" (glaukopis), iako i Murray prihvaa tumaenje rijei eidolon kao "utvara". Izraz eidolon amauron Murray takoer prevodi kao "nejasna utvara". Pridjev amauron znai "nejasan, poput sjene, blijed, jedva vidljiv, koji ivi u tami, mraan, bez svjetlosti" itd. Valja takoer istaknuti da Fitz gerald ponekad prevodi rije eidolon kao "utvara", a katkada kao "san" ili "slika". Imat emo priliku vidjeti u kakvim se jo oblicima te utvare pojavljuju u Odiseji. No, ve nam je sada jasno da je koncepcija natprirodnih posjeta bila ukorijenjena u grkoj kulturi, te da je takav posjetitelj ve u najstarijoj grkoj knjievnosti nazivan eidolon. Svatko tko je u snu doivio posjet takve vrste, razumjet e opis iz Odi seje. Nema smisla odbacivati takva iskustva kao lana, te u odmah rei kako su me i samoga nekoliko puta posjetile sline utvare. Tijekom 1997. imao sam dvije takve posjetiteljice - moju majku i moju roakinju Stellu Norman. U ta dva odvojena posjeta, obje su imale neto veoma vano za rei. Takvi posjeti, svakako veoma rijetki, posve su razliiti od uobiajenih snova. Za mene nema nikakve dvojbe da su ti kontakti bili stvarni, a sa svojim sam posjetiteljicama razgovarao upravo na nain opisan u Odiseji.

Moja se majka pojavila u sivom, zapravo bezbojnom lanenom ogrtau, i ponudila mi veliku staklenku punu meda, rekavi samo: "Oprosti mi." (Ta je isprika svakako bila utemeljena, budui da je uinila neke zaista grozne stvari.) Pribojavala se da u grubo reagirati, no rekao sam da u joj oprostiti ispuni li jedan zadatak. Nekoliko dana poslije, moja supruga Olivija primila je u snu njezinu poruku, koja se odnosila na podatak koji sam traio, ime je njezin zadatak bio ispunjen. (U to sam vrijeme bio na vedskom otoku Gotlandu, dok je Olivia bila u Engleskoj.) Moja me majka izvijestila kako je njezino razdoblje proiavanja zavrilo (trajalo je etiri godine i dva mjeseca po zemaljskom vremenu), te da sada mora "otii negdje drugdje", odakle e joj biti nemogue sa mnom komunicirati. eljela se oprostiti, za to je pribavila posebno doputenje, te otii uz moj blagoslov, ako joj ga ikako mogu dati. Drago mi je to mogu rei da sam to i uinio. Uoio sam da su njezini krajnje ozbiljni psihiki problemi posve nestali, da je osloboena od psihopatije koja ju je nekada prodirala, te da je posve oiena od svih tetnih i poremeenih emocija. Smatrao sam to zapanjujuim i udesnim, te sam sklon vjerovati da smrt doista rjeava neke probleme! Moja je majka bila "obraena" na nain koji je u svakom pogledu bio djelotvoran, a rije "proiena" ini mi se najpogodnijom i najtonijom, zbog ega ju je, vjero jatno, i upotrijebila. S mojom roakinjom Stellom razgovor je bio mnogo dui i tei, i bio je umnogome osoban. Ona nije bila zaogrnuta platem, niti je morala otii "negdje drugdje". U oba sluaja, meutim, duhovima je pomagala vrsta strunih vodia, a sve je vrijeme zagluujua buka spreavala normalan razgovor, pa veinu onoga to mi je Stella govorila uope nisam uo. Ta su iskustva bila neobino iva i stvarna, te posve drukija od uobiajenih "snova". Zato ih nazivam "posjetima". Nimalo ne dvojim, dapae uvjeren sam da su me moja majka i roakinja Stella zaista "posjetile". Sumnjiav se itatelj moe izrugivati koliko mu drago, no ja zaista ne znam kojim bih rijeima mogao opisati koliko su ta iskustva bila uvjerljiva, pose bice zbog onoga to su mi rekli duhovi, zbog njihove snage, vjerodostoj nosti, prodornosti i lucidnosti, koje su daleko od bilo kakve bajkovitosti i dvoznanosti kakvu posjeduje uobiajen "san". Sve me to navelo da zakljuim kako su stari Grci opisivali upravo takva iskustva. Njih je u svojim djelima zabiljeio Homer, a nedvojbeno ih je doivio Demokrit, koji je na temelju takvih iskustava izgradio svoju specifinu teoriju vizije i time ostavio dubok trag u povijesti optike! Osvrnimo se sada kratko na druge eidola, koji se spominju u Odiseji. U Knjizi XI. pojavljuju se u ak etiri odlomka. Ta injenica samo potvruje

miljenje veine znanstvenika da Knjigu XI. nije napisao autor ostatka Odi seje. Ta je knjiga sadrana u dijelu Odiseje poznatom kao Nekyia, to znai "magijski obred prizivanja duhova mrtvih". U knjizi se opisuje silazak Odi seja u podzemni svijet , ili Had, te je gotovo sigurno da je naknadno pri dodana korpusu Odiseje. Drim da je to izvorno bio ep Povratak Odisejev, koji je napisao Homer i koji zauzima 80% Odiseje u obliku u kojemu je danas poznajemo. No, u taj uzbudljiv ep, koji inae ne sadri nita posebno neobino ili bizarno, umetnute su pripovijesti o silasku u podzemni svijet (Knjiga XI), susretu s Kiklopima (o kojima emo poslije vie govoriti), nevoljama sa Skilom i Haribdom, te mnogim drugim udesnim te uzbud ljivim likovima i mjestima. Dio naknadno umetnutog materijala odnosi se na biljeke o drevnim istraivakim putovanjima sjevernim morima oko Brita nije i Skandinavije, to je jo vie pridonijelo snazi i privlanosti epa, a pomo glo je i Odiseju da uzbudljivim doivljajima ispuni svoje dvadesetogodinje izbivanje iz domovine. Budui da su homerovski pjesnici bili putujui pripovjedai, neki su od njih vjerojatno obojili izvoran ep tim ivopisnim pripovijestima nedugo poslije Homerove smrti, ili najkasnije do 8. st. pr. Kr. Dio u kojemu se opi suje silazak u Had, te u kojemu se eidola najvie spominju, najvjerojatnije nije napisao Homer, no miljenja sam da nije mogao nastati poslije 750. god. pr. Kr. Naime, to je godina osnutka najstarijega grkoga grada u Italiji, Kume, te godina izgradnje tamonjega Proroita mrtvih, za koje je, vjeru jem, bio vezan obred Nekyie. U jednoj sam knjizi ve raspravljao o vezama izmeu prie o silasku u pakao i o stvarnom, fizikom silasku u repliku pakla koja je probijena u stijeni i sputa se 8 km duboko u utrobu Zemlje. U Nekyii (Odiseja, XI, 213) saznajemo da se Odisej susreo s utvarom pokojne majke. Odisej je siao u Had kako bi se posavjetovao s duhovima, a jednomu od njih, Tireziji, rekao je: "Gledaj, ondje sjedi dua moje majke (u engleskom prijevodu koji autor navodi stoji "ghost", odnosno, "duh", iako u izvorniku stoji rije psyche, koju je Stjepan Hosu, prema miljenju prevoditeljice ove knjige, pravilno preveo kao "dua". Vidi Gustav Schwab, Najljepe prie klasine starine, Grafiki zavod Hrvatske, 1985., op. prev.), ali ona mi ne kae ni rijei niti me gleda. Reci mi to da radim da me prepozna kao svoga sina." "Kome sad dopusti", odgovori vra, "da se priblii krvi, taj e s tobom govoriti kao iv i pripovijedat e ti istinu." S tim rijeima ieze dua prorokova u tami Hada (u engleskom prijevodu stoji "shade", odnosno, "sjena", dok u izvorniku pie

psyche tj. "dua"). Nato pristupi sjena moje majke i napije se krvi. Iznenada me prepozna, upre svoje suzno oko u mene i ree: "Dragi sine, kako si ti iv doao dolje u mrtvaku no? Nisu li te sprijeili Okean i druge strahovite rijeke? Luta li jo uvijek poslije razorenja Troje okolo, ili dolazi iz svoje domovine Itake?" Odisejeva mati tada otkriva da je umrla od tuge za njim. Uzbuen, Odisej nastavlja pripovijedati: Stisnuh usne u gru i ustadoh, elei je zagrliti. Tri sam puta pokuao oviti ruke oko nje, ali mi je uvijek izmicala, nedodirljiva poput sjene (skie, Homerov oblik rijei koji se ne pojavljuje u Ilijadi, dok se u Odiseji pojavljuje dva puta.) i treperava poput sna (oneiros). Ogoren i pun boli, kriknuh u tamu: "O, majko, zar nee ostati uza me, u mom naruju, kako bismo i ovdje, na ovome mjestu Smrti, plakali grlei se i ljubei jedno drugo? Ili je to samo privid (eidolon) koji mi posla eljezna kraljica Perzefona (boica podzemnoga svijeta), da produi moje muke?" U ovom potresnom opisu Odisejeva susreta s duhom njegove majke, Murray prevodi eidolon kao "utvaru", dok Fitzgerald, kao to smo vidjeli, istu rije prevodi kao "privid". Zanimljivo je primijetiti kako se u ovom odlomku duh naziva rjeju psyche, dok se rije eidola rabi u znaenju iluzorne vizualne pojave razliite od pravoga duha, drugim rijeima, ne u znaenju duha, nego slike duha. U gotovo svim sluajevima, rije eidolon posjeduje optiku ili vizualnu kono taciju. Vidimo to i dalje u tekstu (Odiseja, XI, 476), kada se Odiseju postav lja pitanje: "Kako si pronaao put dolje u tamu, gdje vjeito prebivaju oni pomraena uma, blijede slike istroenih ljudi?" Tako glasi Fitzgeraldov nadahnuti prijevod. Ne treba posebno isticati kako grka rije koju on prevodi kao "blijede slike" glasi eidola. Dalje u tekstu (XI, 602), opisuje se Odisejev susret sa slikom, iako ne i s duom, junaka Herakla. Ta se pojava ponovno naziva eidolon. I Murray i Fitzgerald prevode ru rije kao "utvara", no vrijedi navesti oba prijevoda toga odlomka, jer je autor toga dijela Odiseje, bio to Homer ili netko drugi, nastojao istaknuti razliku izmeu pravoga duha i privida duha (slijedi prijevod engleskoga teksta):

Nato vidjeh snagu (bien - "sila") Heraklovu - ali samo njegovu utvaru (eidolon), jer se on sam asti s bogovima, u blaenu zagrljaju Hebe, keri Zeusove i Herine ljupkih i svijetlih glenjeva, u zlatnoj obui. Ali, svi mrtvi koji ga okruivahu cviljae poput prestraenih ptica. Mraan poput noi, drao je strijelu na napetoj tetivi luka, gledajui strano oko sebe, kao da e svakoga asa zametnuti boj... Oi golema lika poivahu na meni... (Heraklo je kratko govorio, a zatim:)... Heraklo ieznu i vie ga ne vidjeh... Murrayev prijevod glasi: Potom vidjeh monoga Herakla - njegovu utvaru [eidolon], jer on sam meu besmrtnim bogovima u radosti prebiva, uz enu mu Hebu, svijetlih glenjeva u zlatnim sandalama, kerku Zeusa i Here. Oko njega mrtvi vritahu poput prestraenih ptica; (Heraklo, op. prev.) bijae mraan poput noi, podignuta luka i strijele na tetivi, stranoga pogleda, kao da se sprema pokositi neprijatelja... On me prepozna i plaui prozbori... Nato se izgubi u Hadovu carstvu... Kada mi je bilo 14 ili 15 godina, imao sam uitelja koji je organizirao teajeve iz mitologije, kojom sam u to doba bio oduevljen. Ono to me tijekom mojih ranih studija mitologije najvie zbunjivalo bila je upravo ta nedosljednost, jer nisam mogao razumjeti kako je Heraklo poslije smrti otiao na Olimp i pridruio se bogovima, dok je njegova utvara otila u Had. Upitao sam oca Chapmana, moga uitelja, kako je mogue objasniti to oito protuslovlje, na to je on samo slegnuo ramenima i rekao kako zaista nema pojma. (Uvijek je bio veoma iskren!) Kako mogu postojati dvije due, navaljivao sam, jedan stvaran ovjek koji uiva na Olimpu, a druga muku mui u Hadu zajedno sa sjenama mrtvih? Otac Chapman je i dalje slijegao ramenima smijeei se. Od tada do danas, Heraklovim dvjema duama bavio sam se barem dva puta na godinu. Aunteriethov Homerovski rjenik (An Homeric Dictionary) nudi veoma prihvatljivo tumaenje rijei eidolon, kao "neuhvatljive slike", dok znaenje rijei psyche dalje pojanjava, iznosei kako u "izvedenom smislu" psyche ima znaenje eidolon, tj. due umrloga u podzemnom svijetu, odvojena od tijela i bez phrenes [svijesti], koja unato tome zadrava vanjsko oblije kakvo je posjedovala za ivota ..." U homerovskoj je knjievnosti eidolon uvijek vanjsko oblije, slika (natprirodne naravi). Imajui na umu sve to nam je poznato o Demokritovim teorijama, oito je da je on usvojio tu tradicionalnu koncepciju koja je

postojala stoljeima prije njegova doba. No, odakle potjee ta ideja? Jesu li joj se domislili stari Grci, ili su njezini izvori jo stariji? Tragajui za odgo vorom na to pitanje, put nas neizbjeivo vodi natrag u stari Egipat, gdje se susreemo s neobinom mjeavinom metafizike i optike u egipatskoj reli gioznoj misli. Ovdje u se osvrnuti na gotovo nepoznato djelo iz 1898., koje smatram neobino vrijednim, unato injenici da je njegov autor poznat tek aici ljudi. Rije je, naime o Georgeu St Claim i njegovoj iznimno inteligentnoj knjizi Creation Records Discovered in Egypt (Studies in the Book of the Dead) (Zapisi o stvaranju otkriveni u Egiptu; Studije o Knjizi mrtvih). Osim toga, St Clair je 1901. objavio i djelo u dvije knjige pod naslovom Myths of Greece Explained and Dated (Protumaeni i datirani grki mitovi). Osobno posjedujem potpisani prezentacijski primjerak prve knjige, te primjerak druge knjige koji sadri nekoliko pisama u kojima autor saima svoje zakljuke i iznosi brojne tipografske i numerike ispravke, te vjerujem da sam vlasnik jedinog takvog primjerka druge knjige. St Clair je uspio deifrirati dio sloenog astronomskog i kozmolokog simbolizma kojim je proeta drevna egipatska religija. Taj je simbolizam poslije uao u grku mitologiju, gdje njegovo egipatsko podrijetlo nije uvijek bilo prepoznato. St Clair grijei u mnogome, to i sam ponekad priznaje, no njegova su tumaenja Knjige mrtvih pronicava, te rasvjetljavaju mnoga pitanja koja su druge pisce ostavljala bez ideja. O St Clairovoj knjizi bit e vie rijei poslije, u dijelu u kojemu emo ire raspravljati o drevnom Egiptu. No, ovdje je nuno navesti neke njegove zakljuke, jer su veoma znaajni za razumjevanje vizualnog aspekta onoga to su Grci nazivali eidola. U svojoj knjizi o Egiptu, St Clair raspravlja o neobinim egipatskim koncepcijama viestrukih dua, te kae: Postoji jedan [drevni egipatski] zapis, u kojemu se nabrajaju ele menti osobe koji se razdvajaju u trenutku smrti. To nisu samo tijelo i dua, nego je to najmanje pet elemenata... Tako, osim tijela, koje je materijalna osoba i, mumije, koja je takoer materijalna ali beivotna osoba, ta psihologija poznaje jo duu i duh koje prati po jedna sjena. Duh se naziva ka. Wiedemann kae da je ovjekov ka bio njegova osobnost utjelovljena u njegovu imenu - njegova slika [kurziv R. Templea] koja je, spomenom njegova imena, bila ili je mogla biti prizvana u umove onih koji su ga poznavali. No, postoje prikazi kaa, koji odgovaraju ideji o kau kao ovjekovu duhu ili dvojniku. Na bareljefima koji prikazuju roenje faraona Amenofisa III., njegov je ka roen istodobno s njime, a oba su predstavljena bogu Amonu-Rau

kao dva jednaka djeaka, kojima ovaj udjeljuje blagoslov. ovjeka naputa njegov ka tek u trenutku smrti. Ka moe ivjeti bez tijela, ali tijelo ne moe ivjeti bez ka... Nije li mogue da je oblik ka, kao ovjekova dvojnika, odgovarao slici ili odrazu u zrcalu ili u neijim oima? ovjekov ka tada bi odgovarao, barem donekle, reflektiranoj slici sunca, odnosno, oku boga Ra. Zapisi iz Piramide otkrivaju kako je jo u doba V. i VI. dinastije pos tojala ideja o tome da Thoth, Set, Horus i ostali bogovi imaju svoj ka. Kipovi bogova predstavljali su i utjelovljavali boanske kae. Ponegdje se spominju i ka Istoka i ka Zapada (Wilkinson, Manners and Customs of the Ancient Egyptians (Ponaanje i obiaji drevnih Egipana), 2. izdanje, III, str. 200, 201.: Wiedemann kae da ih se mora smatrati kaima boanstava Istoka i Zapada, a ne treba misliti da su to kai apstraktnih koncepcija Istoka i Zapada. To se, doista, ini vjerojatnim; nisu li oni moda reflektirani sunev disk iznad hramskog svetita? O kau kao slici sunca u hramu govore zapisi iz Amenofisova doba. Dok ovjek posjeduje samo jednu duu i jedan duh [zapravo, pos toji vie ljudskih "dua", to smo maloprije vidjeli], sunce ima sedam baa (dua) i etrnaest kaa (idola ili fantazmi), pri emu su svakoj dui pridruene dvije takve slike. Ta je koncepcija do danas ostala neobjanjena, no, ini se kako polako izranja njezin pravi smisao... [on nudi svoje tumaenje sedam baa, koje emo ovdje preskoiti]... Moda je to sedam sunevih dua ili baa; a svaki je ba projicirao svoju sliku ili fantazmu u jutarnjem i veernjem hramu [tj. za izlaska i zalaska sunca, odakle i dvostruki broj], stvarajui tako etrnaest kaa - duhova ili odraza izlazeeg i zalazeeg sunca ... Projekcija Suneva oka, u pravilno orijentiranom hramu, oznaavala je svretak godine i omoguavala pravilno voenje kalendara. Dalje u tekstu St Clair izjavljuje: "[Bog ili boica mogu se nazvati] Sunevim okom... jer je sunce, [s toke suncostaja ili ravnodnevice] poslalo svoje zrake kroz teleskopski prolaz u unutarnje svetite hrama, oblikujui tamo svoju sliku." St Clair navodi glasovitog astronoma sir Normana Lockyera, tadanjega urednika asopisa Nature:

...Lockyer se nije suzdravao izjaviti kako su dva Raova oka, koja gledaju u razliitim smjerovima, dvije krajnje toke suneve sje verne i june amplitude (za ljetnog i zimskog suncostaja). "Pogledajte", kae Lockyer, "kako se na prirodan nain moe objasniti Oko. Hramsko svetite je bilo mrano, a zraka svjetlosti dopirala je kroz dugake prolaze, osvjetljavajui ga u dane najvee suneve amplitude, jer je hram bio orijentiran tako da u njega prodru suneve zrake na dan ljetnog suncostaja. Zraka suneve svjetlosti prodrla bi u svetite i osvjetljavala ga nekoliko minuta, da bi zatim nestala. Bljesak je bio iznimno snaan, te je trajao otprilike dvije minute, a svjetlost se mogla znatno reducirati pomou zavjesa." Iako Lockyerovo tumaenje pridonosi naem razumijevanju toga pitanja, on ne uzima u obzir mogunost da je takva zraka svjetlosti, koja je prodirala kroz otvore koji su mogli biti pravokutna ili nepravil nog oblika, zbog zakona percepcije davala sliku sunca kruoga oblika, poput oka. Duina prolaza [unutar hrama] samo je prido nosila savrenstvu toga uinka; zakon kojemu se podvrgava svjetlost koja prolazi kroz otvore glasi ovako: to je mjesto projekcije blie, to je vea mogunost da e se na njemu projicirati slika samoga otvora, dok e se na udaljenim mjestima projekcije vidjeti slika izvora svjet losti. Tako se na zidu ili podu sobe projicira slika prozorskoga otvora kroz koji prodire suneva svjetlost. Da je zid udaljen 1 km, na njemu bi se projicirala slika sunca. Mogue je, stoga, da je Demokrit, boravei u grobnicama, ponekad pravio pokuse upravo s takvim pojavama, posebice uzmemo li u obzir da je koristio zrcalo kako bi unutar grobnice reflektirao sunevu svjetlost. Zapravo, drevna egipatska religija poznavala je vie "dua" nego to to spominje St Clair, o emu ire raspravlja Wallis Budge u Uvodu u svoj prijevod egipatske Knjige mrtvih. Budge je, kao i St Clair, upotrijebio rije eidolon u vezi s ka: Ka... rije koja se, prema opeprihvaenoj praksi, prevodi kao "dvoj nik"... u veini se sluajeva moe protumaiti u znaenju eidolon. [On je pisao u doba kada se od veine njegovih uenih britanskih itatelja moglo oekivati da poznaju tu rije, jer su u koli itali Odi seju na grkom.] Ka je bila apstraktna individualnost ili linost koja je posjedovala oblik i atribute ovjeka kojemu je pripadala, te se, unato tome da je njezino uobiajeno prebivalite bilo u grobnici s tijelom, mogla slobodno kretati. Ka je bio neovisan o ovjeku, te je

mogao prebivati u njegovu kipu. Navodno je jeo i pio, te su se u grobnice polagale dovoljne koliine hrane i darova, kako kai umrlih ne bi morali naputati svoje grobnice i lutati naokolo jedui ostatke i pijui neistu vodu. Moda u pozadini svega doista stoji iskustvo susreta s umrlim "sjenama". Kada je uginula moja kuja Kim, tri dana poslije njezine smrti vidio sam je kako sjedi na vlastitom grobu, zbunjeno gledajui u daljinu. Doimala se kao da eli ustati i negdje odlutati. Moda je shvatila kako je bolje da uva svoje tijelo koje bi joj jednoga dana moglo ponovno posluiti. Skrenula je pogled na prazan stolac na kojemu je oito vidjela nekoga, jer sam osjetio kako se bori sa eljom da se priblii osobi na stolcu i nunou ouvanja vlasti toga tijela. Uope me nije primijetila. Kao da je pripadala drugoj stvarnosti, drugom vremenu i drugoj brzini, iako su njezini pokreti bili normalne brzine. Pojava joj je bila srebrnkasta, a doimala se tek dvije godine starom. Takve se utvare doimlju kao slike koje esto nisu "u vezi" s gledateljem, stoga ih i smatramo tek slikama jer oito ne postoje u naoj, nego u vlastitoj stvar nosti. Vidjeti ih doista predstavlja rijetkost, a Kimina "odsutnost" moe se usporediti s "odsutnou" Odisejeve majke, koja isprva nije primijetila vlas tita sina. Konano, zato bi nas mrtvi viali ee nego to mi viamo njih? Ustvrdivii sve to o percepciji i duhovima, moemo zakljuiti da je grka koncepcija eidolona potekla izravno iz egipatske koncepcije o ka-u. St Clair vjerojatno ispravno tvrdi da je ka povezan sa solsticijskim i ekvinocijskim solarnim manifestacijama u unutarnjim svetitima egipatskih hra mova. Ta ideja, koja je od najstarije povijesti bila povezana s optikim poja vama, u Odiseji je bila sutinski optike naravi, a s optikom ju je izravno povezao filozof i proto-znanstvenik Demokrit. Demokritova je ideja tako probila vremenske granice i preivjela mnoga stoljea. Demokrit je ivio u 5. st. pr. Kr. (roen je izmeu 460. i 457. god. pr. Kr.). Njegove teorije o eidolima prihvatio je i proirio Epikur (341.-270. god. pr. Kr.), a poslije njega i Lukrecije (94.-55. god. pr. Kr), koji u svojoj glasovitoj knjizi o prirodi, De Rerum Natura u IV. knjizi nairoko raspravlja o toj temi. Lukrecije izmeu ostaloga pie: ...postoji neto to nazivamo slikama [simulacra] stvari; koje, poput tankih slojeva na vanjskim povrinama stvari, lete zrakom; kada ih budni susreemo ispunjavaju nas jezom i strahom, kada ih pro matramo u snu, lijepa oblija umrlih nam prijatelja postaju tako udovina da ponekad mislimo kako su duhovi pobjegli iz Aherona

ili da utvare lete meu ivima... Tvrdim, stoga, da se s vanjskih povrina stvari odvajaju tanki slojevi koji zadravaju oblike stvari... kao to cvrci ljeti odbacuju svoja tanka odijela, i kao to telad pri roenju odbacuje svoju sluz... Te odbaene vanjske povrine koje zadravaju oblik, od najfinije su tvari i lete posvuda, no nisu vidljive pojedinano i odvojeno.... ma kakve odraze promatrali u zrcalima, vodi ili na svijetlim povrinama, oni su istovjetni izvornim stvarima, stoga se moraju sastojati od slika koje te stvari odbacuju. Postoje, dakle, tanki oblici i istovjetne slike stvari koje se ne mogu vidjeti pojedinano i odvojeno, no budui da su podvrgnute neprestanom privlaenju, vidimo ih na povrinama zrcala. ini se da nema dru goga naina na koji bi se mogla sauvati oblija posve nalik izvornim stvarima. ...Uvijek postoji neto to struji iz vanjske povrine stvari i prolazi kroz predmete na koje nailazi, osobito kroz staklo. ... lika se takoer moe prenositi sa zrcala na zrcalo, te se moe proizvesti pet ili est slika. to god bilo skriveno u najdubljoj unutranjosti kue, moe se otkriti pomou sloenog sustava zrcala. Stoga slika doista putuje od zrcala do zrcala... [i] sve to je uronjeno u vodu, prelama se, okree, ispravlja i vraa natrag... A kada vjetar nou nosi ratrkane oblaie, doimlje se kao da sjajne zvijezde plove pokraj njih u smjeru koji je suprotan njihovu stvarnom kretanju... Lukrecije je tako u svoje izvjee ukljuio opise refleksije i refrakcije (naravno, ovdje nisam naveo cjelovito izvjee), koji se oito temelje, vjero jatno preko Epikura, na Demokritovim izgubljenim djelima Opis zraka svjet losti i O idolima, jer gotovo nitko ne vjeruje da je tekst izvorno Lukrecijev, budui da je on prvenstveno bio kompilator i pjesnik. U prvom i drugom stoljeu po Kr., o eidlima je raspravljao i Plutarh. Zanimljivo je da je Plutarh govorio o Demokritu i Odiseji, otkrivi veze koje sam i sam razmatrao u ovom poglavlju. Ve sam naveo njegove opaske iz djela "O prestanku proroanstava" i Razgovori za stolom. Plutarhova najdua rasprava o eidlima nalazi se u djelu "O licu na Mjesecu", jednom od Plutarhovih najbizarnijih i najzagonetnijih djela. U sljedeem odlomku, svoje zakljuke temelji na prii iz Odiseje, o Heraklovu eidolonu: ... kada se um odvoji od due; do odvajanja dolazi po ljubavi slike koja je na suncu [to se vjerojatno odnosi na jarku bijelu svjetlost koja se navodno pojavljuje prije smrti]; kroz nju ih obasjava ta privlana, divna, boanska i blagoslovljena nazonost za kojom udi svekolika

priroda, iako na drugaije naine. ...Ta priroda, koja je dua, ostaje na Mjesecu, zadravajui tragove i snove prologa ivota, te se s pravom moe rei da je "krilata poput sna koji donosi letea dua". To joj se ne dogaa odmah, ili kada napusti tijelo, nego poslije, kada postane naputena i usamljena, osloboena uma. Od svega to nam je rekao Homer, najboanskije su sljedee rijei: "Postadoh svjestan Herakla, njegova duha [eidolon] - [jer on] sam meu besmrtnicima prebiva." (Prickardov prijevod.) Nastavljamo odlomak u Kingovom prijevodu koji glasi: Jer nitko od nas nije gnjev, niti strah, niti udnja, niti komad mesa, niti narav; ono to se nalazi u dubini naih misli jest dua oblikovana umom koji zauzvrat oblikuje tijelo i sve njegove dijelove; ona moe dugo ivjeti odvojena od uma i tijela, zadravajui pritom slinost i izvoran oblik, te se naziva "slikom" ili utvarom (eidolon). Mjesec je element tih slika [eidola]: jer, one su pretvorene u njegovu tvar, kao to se tijela pretvaraju u zemlju; osloboene uma, nisu vie podvrg nute strastima i slobodno lutaju. Ti su aspekti naglaeni i u Goodwinovu prijevodu: Dua, oblikovana razumijevanjem [umom] koje pak oblikuje tijelo, obuhvaajui ga sa svih strana, prima od njega otisak i oblik; iako odvojena od razumijevanja [uma] i tijela, ona dugo zadrava oblije i slinost, stoga se s pravom moe nazvati slikom [eidolon]. Iz svega reenog moemo jasno vidjeti da su mnogi elementi ljudskoga bia preivjeli u Plutarhovoj filozofiji, te da su oni nedvojbeno bili uko rijenjeni u drevnim egipatskim idejama, gdje je ka bio izvor eidolona. A injenica da Plutarh upuuje na odlomak o Heraklovu eidolonu, nazivajui ga "najboanskijim" odlomkom u itavoj Odiseji, pokazuje da su te kon cepcije bile kljune za "teozofske" ideje jednog od najveih grkih umova drugog stoljea po Kr. Valja imati na umu da je Plutarh bio veliki sveenik hrama u Delfima, te filozof i povjesniar. U njegovo su doba slika Sunca i koncepcija ka bile stare ve gotovo 3000 godina. Doista, u svom ivotu Bra tovu, utvara koja se Bratu pojavljuje u snu prije bitke kod Cezareje Filipove i prorie mu smrt uz obeanje da e se ondje ponovno susresti (poznatija iz Shakespeareova Julija Cezara, budui da ju je ovaj preuzeo od Plutarha) bila je eidolon.

Ciceron (1. st. pr. Kr.) raspravljao je o eidolima u pismu Kasiju, koji je zajedno s Brutom skovao urotu protiv Cezara (Pisma njegovim prijateljima, XV, 16), no ovdje nema mjesta za pojedinosti iz toga pisma. Ciceron je o eidlima raspravljao i sa svojim najboljim prijateljem Atikom (upotrijebio je grku rije, iako je pisao na latinskom): "Promatrajui ove uske prozore, pada mi na um... Ako je na vid posljedica utjecaja eidola, ti su eidoli skvreni u zastraujue uskom prostoru: no, zrake i dalje nesmetano teku." Ciceron se tako naalio sa svojim prijateljem Atikom, koji je postao Epikurov sljedbenik i vjerovao je u teoriju eidola, koju Ciceron nije prihvaao. Cicero nova pisma njegovu prijatelju iz djetinjstva prepuna su takvih ala. Demokritove eidole spomenuo je i Klement Aleksandrijski, ranocrkveni otac roen oko 150. god. po Kr. Klement je bio Grk goleme uenosti i erudi cije koji je "zapeo za Isusa" i napisao utjecajne i veoma uene rasprave kojima je svoje suvremenike nastojao pridobiti za kranstvo. U svom glasovitu djelu Poziv Grcima, u kojemu je saeo ideje grkoga poganstva, mitologije i filozofije i pokuao dokazati nadmo kranstva, sauvao je podatke koji bi inae za nas bili zauvijek izgubljeni. U Petom poglavlju Klement je pokuao opovrgnuti ideje filozofa Heraklita iz Ponta, lana Pla tonove Akademije: A Heraklit iz Ponta? Nisu li i njega [Klement je prije toga spomenuo Epikura] privukli Demokritovi eidoli? Taj je odlomak previdio H. B. Gottschalk u svojoj knjizi o Heraklitu (ija su djela izgubljena), ne iskoristivi tako navedeni podatak pri rekonstrukciji Heraklitovih filozofskih ideja. Naa rasprava o eidolima ukazala nam je koliko je ta ideja bila kljuna za filozofiju klasinoga doba. Ona je mogla predstavljati temelj za Ciceronove ale, i izgovor za diskreditiranje poganske filozofije. A u doba Rim skoga Carstva, ona je inila dio teozofije velikoga sveenika delfijskoga hrama. Takve ideje pronale su put u filozofiju neoplatonizma, a odatle (kao to emo poslije vidjeti) u ezoterine kranske kole, gdje je postala temeljem srednjovjekovnih "teologija svjetlosti" i modernih teorija "misti cizma svjetlosti" koje su i danas veoma utjecajne. Ono to je zapoelo kao slika Sunca projicirana na zidu unutarnjega svetita drevnog egipatskog hrama, dovelo je do stvaranja sloene teorije o drugoj ljudskoj dui u koju su mnoge civilizacije vjerovale vie od 3000 godina. Ta ideja ivi i danas, 2000 godina poslije, u filozofijama i teologi jama iji su korijeni odavno zaboravljeni.

U nastavku knjige vidjet emo da je povijest takvih optikih ideja jed nako znaajna kao i povijest optike znanosti i tehnologije, te da drevna optika na konceptualnoj razini proima dananju civilizaciju i u drugim aspektima, objanjavajui bezbroj misterija povijesti kulture Zapada koje je inae nemogue objasniti.

VII. POGLAVLJE

KRISTALNO SUNCE

...Sunce sjaji poput kristala koji svoje bljetavilo dobiva iz Vatre Svi jeta i reflektira njezinu svjetlost; stoga, tijelo Vatre, koje je nebesko, vlastitu svjetlost reflektira na Suncu, kao na staklu... Kanio sam zakljuiti svoje istraivanje pisanih izvora kada sam naiao na ovaj dio izgubljene knjige staroga pitagorejca imenom Filolaj. Ve su mi otprije bile poznate neke njegove zamisli. Primjerice, znao sam da je Filolaj vjerovao kako se Zemlja okree oko Sunca. Iako sam mnogo itao o pitagorejskoj astronomiji, taj mi je odlomak promaknuo. Filolaj je oito Sunce smatrao golemom kuglom od kristala ili stakla, ija svjetlost ne emanira iz njega samoga, nego potjee od nebeske vatre koju ono reflektira, poput zrcala, ili lomi (refrakcija, op. prev.), poput kristalne lee. Za mnoge je drevne pitagorejce Sunce u biti bilo divovska kristalna kugla mnogo vea od Zemlje; Filolaj (5. st. pr. Kr.) najstariji je poznati pitagorejski pisac. Nikako nisam mogao razumjeti zato ta koncepcija nije zabiljeena u povijesti znanosti, barem ne u povijesnim pregledima koje sam osobno prouio. Kako to da se s njome nisam prije susreo, uzevi u obzir koliko sam itao o drevnoj astronomiji? Moda nikada ne bih otkrio kristalno sunce, da sluajno nisam naiao na nekoliko zanimljivih biljeaka u raspravama o Plutarhu sadranima u knji gama iz 17. i 18. stoljea, nazvanima jednostavno De Placit. Philos. Nikada prije nisam uo za De Placit. Philos. to je to moglo biti? Takve su me zagonetke uvijek tjerale da istraujem dalje, jer bi se gotovo redovito pokazalo kako naizgled beznaajni tragovi zapravo vode do iznenaujuih otkria. Do tada sam mislio kako veoma dobro poznajem Plutarhova djela. Plutarh je bio najpoznatiji po svojim ivotima, no ostala njegova djela skupljena su u zbirci pod naslovom Moralia, vjerojatno zato to se nekoliko u njoj sadranih rasprava doista bavi moralnim pitanjima, poput rasprave "Kako

se hvaliti i zadrati skromnost". Ovdje u navesti i "Rasprave o etici", iako me one ne zanimaju ni upola toliko koliko su mi zanimljiva neobina djela poput: "O licu koje se pojavljuje na mjeseevu srpu", "O Izidi i Ozirisu", "O sudbini", "O praznovjerju", "O "E" u Delfima", "O Sokratovu znaku" te "Zato se proroanstva vie ne izriu u stihovima". Na prijelasku iz 1. u 2. stoljee Plutarh je bio veliki sveenik delfijskoga proroita. Boravio je u Egiptu, te je bio upuen u mistiku predaju. Doista, njegova rasprava o Izidi i Ozirisu jedini je dosljedan i potpun izvor koji se bavi tim sredinjim boanstvima egipatske religije, budui da je egipatska predaja sauvana u fragmentarnom obliku. Egiptolozi su openito bolje upoznati s Plutarhovim djelom Moralia od klasiara, jer je rasprava o Izidi i Ozirisu temeljan izvor podataka o egipatskoj religiji i mitologiji. Od ezdesetih godina naovamo, uvijek sam iznova itao Plutarhove rasprave. No, nije mi bila poznata nijedna pod naslovom De Placit. Philos. Moda se u Biljekama potkrala pogreka? Ta mi se mogunost nije inila prihvatljivom, stoga sam se dao na posao i ponovno proeljao sve Plutar hove rasprave iz zbirke Moralia, sadrane u suvremenom Loebovu izdanju (od 15 knjiga), iako sam to uinio ve nekoliko puta. Ustvrdio sam kako niti jedan naslov u 15 knjiga ni priblino ne odgovara tajanstvenom naslovu De Placit. Philos. Meutim, ovaj sam put pogledao popis pod naslovom "The Traditional Order of the Books of the Moralia as they appear since the edition of Stephanus (1572.), and their division into volumes in this edi tion" ("Tradicionalan poredak knjiga Moralia prema Stephanusovu izdanju (1572.), te njihova podjela u ovom izdanju"), koji se nalazi na poetku 1. dijela XIII. knjige Loebova izdanja. I konano sam je pronaao, jedinu raspravu na dugakom popisu koja je bila oznaena zvjezdicom: De Placitis Philosophorum, libri V (Peri ton areskonton tois philosophois, biblia E). Zvjezdica je upuivala na biljeku u kojoj je stajalo sljedee: "To djelo, iji je autor Etios, a ne Plutarh, ne nalazi se u ovom izdanju." Neuhvatljivu sam raspravu pronaao samo da bih je izgubio. Klasiari se pridravaju nekih neobinih obiaja, od kojih je moda najneobinije njihovo inzistiranje na latinskim naslovima izvorno grkih tekstova. Unato injenici da je Plutarh pisao iskljuivo na grkom, njegove rasprave nose latinske naslove. Taj obiaj vjerojatno potjee iz kasnorenesansnog doba, kada je latinski bio europski jezik uenih i kada su se poeli pojavljivati latinski prijevodi grkih tekstova, budui da je malo tko tada znao grki. S grkim se tekstovima, stoga, postupalo kao s biljkama iz neije zbirke - kao to su botaniari biljkama davali latinska imena, tako su i grki tekstovi bili podvrgnuti slinoj specifikaciji. Primjerice, laici e Plutarhovu raspravu o Izidi i Ozirisu zvati prema engleskom naslovu "On Isis and

Osiris" ("O Izidi i Ozirisu"), dok e klasiari govoriti o "De Iside et Osiride", ili skraeno "De Iside..." Netko e moda pomisliti da to ine namjerno, kako bi obine ljude drali podalje od sebe. Tako je tajanstvena izgubljena rasprava nosila latinski naslov De Placitis Philosophorum, unato injenici da je izvorno napisana na grkom. Grke su naslove kasniji uenjaci preveli na latinski, samo za potrebe profesional nog avrljanja. Postalo mi je jasno da u morati odustati od Loebova izdanja i pronai drugi nain da uem u trag djelu De Placitis Philosophorum, izbaenom iz slubenoga kanona. Sam je naslov djela bio pomalo neobian, a moglo ga se, vie-manje tono, prevesti kao: O onome to je filozofima ugodno. Na to se to odnosilo? Na njihove omiljene naslonjae ili jastuie, na ukrase u njihovim spavaim sobama ili, moda, na najbolja pera? Prisjetio sam se da se negdje na mojim policama nalazi prijevod Plutarhovih Moralia objavljenih 1704. Kupio sam ih u stanju raspadanja i rijetko konzultirao. Sklon sam skupljati razliite prijevode i izdanja istih tekstova, te priznajem da katkada zaboravim da neke od njih posjedujem. Zavirio sam u izdanje iz 1704. nadajui se da u u njemu pronai neuhvatljivu Plutarhovu raspravu. I doista, otkrio sam je u III. knjizi na str. 121.-195., pod nejasnim (ali ne i neprepoznatljivim!) naslovom: "Plutarh pripovijeda o osjeajima prema prirodi koji su filozofima ugodni" ("Plutarch's giving an Account on those Sentiments concerning Nature with wich Philosophers were Delighted"). itajui je, nemalo sam se iznenadio, jer se pokazalo kako je ta rasprava oito najvrjednija zbirka misli starih uenjaka i filozofa, u smislu "doksografije" (od gr. doxa - "miljenje" ili "ideja"). Takve su zbirke sas tavljali Aristotel i njegov uenik Teofrast. Na prvoj stranici djela govori se o povijesti filozofije prema Aristotelovoj koli. inilo mi se da ta rasprava nije smjela biti izostavljena iz suvremenog Loebova izdanja samo zato to je zalutala meu Plutarhova djela, te zato to ju je napisao drugi momak, zvan Etios. U tom zapanjujuem djelu, koje nikada prije nisam itao, naiao sam na poglavlje pod naslovom "O biti Sunca" ("Of the Essence of the Sun", Knjiga IL, 20. poglavlje; str. 153.-154.). U njemu se iznose miljenja mnogih drevnih filozofa i uenjaka, a teorija o Suncu kao o kristalnoj kugli pripisuje se "Filolaju pitagorejcu". Njegovo mi je ime bilo dobro poznato, no nisam znao da je Sunce smatrao kristalnom kuglom! Otvorio sam knjigu Kathleen Freeman, Ancilla to the Pre-Socratic Philosophers (Ancilla predsokratovskim filozofima) pod Filolaj, kako bih provjerio jesam li to propustio itajui sauvane fragmente njegova djela. Pitao sam se imam li moda problema s pamenjem.

Knjiga Kathleen Freeman engleski je prijevod svih sauvanih tekstova grkih filozofa koji su ivjeli prije Sokrata (umro 399. god. pr. Kr.) i koje klasiari nazivaju "predsokratovcima". Na str. 73.-77. ponovno sam proitao Filolajeve tekstove. Uvjerio sam se kako Filolaj ne spominje nikakvo kristalno sunce, te da me pamenje jo uvijek slui. Kathleen Freeman kae kako njezina Ancilla (latinska rije koja znai "sluavka", no ovdje se odnosi na knjigu koja je pomona drugoj, naime, njezinoj knjizi komentara o kojoj emo ubrzo rei neto vie) potpun je prijevod predsokratovskih fragmenata, koje je prikupio njemaki uenjak Herman Diels (njegovo 5. izdanje). Tada mi je postalo jasno kako sam sve pogreno shvatio. Posrijedi su bili prijevodi fragmenata - citata, ne fragmenata - parafraza. Stoga je bilo veoma opasno oslanjati se iskljuivo na Ancillu Kathleen Freeman. Valjalo je posavjetovati se i s Dielsom. Uzeo sam njegovu knjigu s police i pogledao pod Filolaj. Smjesta sam ugledao fragment o kristalnom suncu, na grkom, ali ne citi rani fragment, to objanjava zato se ne nalazi u prijevodu Kathleen Free man. Kao to Kathleen Freeman velike dijelove tekstova ne prevodi na eng leski jer su to parafraze kasnijih pisaca, tako ni Diels nije Filolajev fragment preveo na njemaki. (Freeman ne daje ni podatke o izvorima koje navodi Diels, ak ni o onim tekstovima koje je prevela.) Fragment se, dakle, nalazi u Dielsovoj knjizi, u neprevedenom dijelu pod naslovom "Lehre" ("Uenje"). Budui da je sve to Etios kae parafraza, ne potpada pod kategoriju Fragmenata, stoga nije prevedeno ni na njemaki ni na engleski. To znai da su itav De Placit. Philos. i Diels i Freeman ostavili neprevedenim, iako je Diels objavio dijelove na grkom izvorniku. Okrenuo sam se drugoj knjizi Kathleen Freeman, koja nosi naslov Companion to the Pre-Socratic Philosophers (Uz predsokratovske filozofe). To djelo od gotovo 500 stranica sadri rasprave predsokratovaca i saetke materijala koji se slubeno smatraju Fragmentima. Ondje sam pronaao odlomak o kristalnom suncu: Sunce je prozirno poput lee, te prima zrake iz (vanjskoga) svemira, prenosei nam njihovu svjetlost i toplinu, stoga postoje dva "sunca", vatreni nebeski element (odnosno, rub ili vanjski eter) i vatrena lea; moda bi bilo bolje govoriti o zrakama koje raspruje ta lea kao "Sunce" koje vidimo, stvarajui tako tree (Sunce, op. prev.), "sliku slike". Kathleen Freeman iznimno je dobro shvatila optiki aspekt Filolajeve teo rije, uvidjevi kako on nije govorio o Suncu kao o zrcalu koje reflektira, nego kao o kristalu koji lomi (refrakcija, op. prev.) svjetlost prema Zemlji. Free-

man se nije ustezala upotrijebiti rije "lea", pokazavi tako hrabrost koju veina znanstvenika ne posjeduje. Sljedea je na redu bila knjiga sir Thomasa Heatha, Greek Astronomy (Grka astronomija).U njoj se (pod "Pitagorejci" i "Sunce") navodi odlomak ije je znaenje pogreno protumaeno kao refleksija pomou zrcala, to je Kathleen Freeman ispravila u svom nadahnutom prijevodu. Heath podastire sljedei tekst: Etios, II, 22, 5. Pitagorejci su drali da je Sunce sferinoga oblika (tj. da je kugla, op. prev.) 16., II, 20, 12. Pitagorejac Filolaj [latinski oblik imena Philolaus] dri da je Sunce prozirno poput stakla, te da prima refleksiju vatre u svemiru, prenosei nam svjetlost i toplinu, tako da, u odreenom smislu, postoje dva sunca: vatrena (tvar) na nebesima i njezina vatrena (emanacija) koja se u (drugome suncu, op. prev.) odraava (reflektira, op. prev.) kao u zrcalu; da ne govorimo i o treemu (suncu, op. prev.), naime, o zrakama koje se iz zrcala raspruju prema nama pomou refleksije ("ili refrakcije"); jer i to tree takoer zovemo suncem, (a ono je, op. prev.) slika slike. Heath oito nije razumio optiku pojavu, koja se ovdje opisuje. Govorei o toj pojavi kao o zrcalnoj refleksiji, on kvalificira izjavu stavljajui u navodne znakove "ili refrakcija", no, zrcala, naravno, ne lome svjetlost. Sluaj je htio da za Boi dobijem na dar mnogo opirniju Heathovu knjigu o grkoj astronomiji pod naslovom Aristarchus of Samos (Aristarh iz Samosa). U dijelu "Pitagorejci" Heath je iznio neke nove podatke o kristal nom suncu. On najprije navodi odlomak koji sam upravo citirao, da bi ga zatim pojasnio odlomkom Ahileja Tacija (oko 3. st. po Kr.), dodajui svoje komentare: Filolaj kae da Sunce dobiva svoju vatrenu i zraeu prirodu odozgo, iz vatre etera, te da prenosi zrake kroz vrstu pora, stoga je prema njemu Sunce trostruko: jedno je sunce vatra etera, drugo je ono koje se s nje prenosi na staklastu stvar ispod nje, a koju nazivamo Suncem, a tree je ono koje se u tom smislu sa Sunca prenosi nama." Prema Filolaju, dakle, Sunce nije tijelo koje posjeduje vlastitu svjetlost, nego je tvar usporediva sa staklom i u njoj se skupljaju vatrene zrake koje potjeu iz nekog drugog mjesta i koje prenosi nama... No, prema gore navedenom opisu teko je zakljuiti koji su

izvori vatrenih zraka. Prirodno bi bilo pretpostaviti da one potjeu iz sredinje vatre [pitagorejci su drali da Zemlja krui oko tajanstvene "sredinje vatre", koja se ne spominje u Filolajevim fragmentima]; u tom bi sluaju Sunce djelovalo poput zrcala; vatrene bi zrake uvijek stizale do Sunca, osim ako im Mjesec, Zemlja i protu-Zemlja [jo jedno tajanstveno tijelo za koje su pitagorejci vjerovali da krui oko "sredinje vatre"], a budui da se Zemlja i protu-Zemlja kreu na razliitim razinama u odnosu na Sunce i Mjesec, u odreenim bi tre nucima nastajale pomrine. No, prvi od navedenih odlomaka [Etiosov] iznosi da zrake dolaze iz vatre u svemiru, te da je jedno od sunaca nebeska vatrena tvar, dok u drugom odlomku [Ahileja Tacija] stoji da zrake dolaze odozgo, iz vatre etera... Boeckh [glaso viti klasiar]... kao i [Thomas Henri] Martin, da zrake dolaze iz vanj ske vatre, vatre Olimpa... Sukladno tome, zrake koje dolaze izvana lomilo bi Sunce poput svojevrsne lee. Slinoga je miljenja i Tan nery... Vidimo, dakle, da je Heath ovaj put shvatio kako je kristalno sunce zapravo refrakcijska lea, a ne refleksijsko zrcalo. Kathleen Freeman ispravno je razumjela bit pitanja, upotrijebivi rije "lea". Pronaao sam jo jedan prijevod odlomka o kristalnom suncu u veoma rijetkoj knjizi koju, na sreu, posjedujem. Zapravo, to djelo nikada nije bilo objavljeno u obliku prave knjige, nego je kruilo u mimeografskim primjer cima. (Mimeografija je bila popularna u prvoj polovici 20. stoljea, kada jo nisu postojali strojevi za fotokopiranje ili kompjutori. Kopije su se tiskale na rotirajuim bubnjevima premazanim tintom. Bio je to prilino neuredan zaetak "stolnoga izdavatva".) Rije je o pitagorejskim zapisima koje je preveo entuzijast Kenneth Sylvan Guthriea, 1919. Dr. Guthrie je kronian nedostatak novca nadomjetao svojom zapanjujuom energijom. Poetkom 20. stoljea, s grkog je preveo golemu koliinu platonistikih i pitagorejskih tekstova, od kojih su se mnogi tada prvi put pojavili u engleskom pri jevodu. No, stvarno je objavljeno veoma malo Guthrieovih prijevoda. Jadan je Guthrie ustvrdio kako su sva njegova nastojanja uzaludna; nitko nije bio zainteresiran da objavi prijevod, jer takve teme nisu bile u modi. Jednos tavno reeno, bio je rtvom predrasuda, a njegovo je velianstveno djelo gotovo posve zaboravljeno zbog akademske gluposti. Duboko razoaran, Guthrie je osnovao izdavaku kuu Platonic Press, na adresi Box 42, Alpine, New Jersey, SAD, a poslije i Teocalli, u North Yonkersu, New York. Nas tavio je tiskati svoje prijevode u mimeografskom obliku, i kanio ih je pro-

davati privatno. Na naslovnice tih izdanja stavljao je svoju adresu, nadajui se odazivu prosvijetljenih ljudi koji e znati cijeniti njegovo djelo. Bio je istinski Don Quijote, iji je ivot obiljeilo siromatvo i razoaranje - prava kunja za ovjeka koji je sebe smatrao pravim platonistom i ivio prema naelima najistaknutijih grkih filozofa. Na moju veliku radost, posjedujem jednu od Guthrieovih najzanim ljivijih knjiga - Pythagoras Source Book and Library (Izvori o Pitagori i knjinica). U njoj su sadrana sva sauvana djela o Pitagorinu ivotu prvi put prevedena na engleski (tekstovi Jambliha, Porfinja, Diogena, Laercija te Focija). Iako nije naveden u sadraju na prvoj stranici knjige, Guthrie je dodao i drugi dio, s opirnim prijevodima pitagorejskih tekstova, od kojih su neki upravo zapanjujui. Druga polovica knjige zapoinje novom pagi nacijom, a nosi naslov Pithagorean Library: A Complete Collection of the Surviving Works of Pythagoreans (Pitagorejska knjinica: Potpuna zbirka sauvanih djela pitagorejaca, 1920.). Taj dio ukljuuje Filolajeve Fragmente, opsenije od onih koje je prevela Kathleen Freeman, budui da Guthrieovi prijevodi ukljuuju i velik dio neprevedenoga materijala iji moderan pri jevod nisu dali ni Freeman ni Diels. Na 17. stranici druge polovice Guthrieove knjige nalazi se jo jedna ver zija Fragmenta o kristalnom suncu, ovaj put preuzeta od antologa Stobeja iz 5. stoljea. Prijevod Fragmenta glasi: 14. (Stob. Ecl. 1:25:3, str. 530.). Pitagorejac Filolaj kae da je Sunce staklasto tijelo koje prima svjetlost koju reflektira vatra Kozmosa, te nama alje proienu svjetlost i toplinu. Moemo, stoga, rei kako postoje dva sunca, tijelo vatre koja je na nebesima i plamena svjetlost koju ono zrai, reflektirajui se u svojevrsnom zrcalu. Treim bismo suncem mogli smatrati svjetlo koje sa zrcala u kojemu se reflektira pada na nas u obliku rasprenih zraka. Kako vidimo, i ovdje postoji zabuna oko refleksije i refrakcije, no o tome smo ve raspravljali. Pronjukao sam i druge izvore, u potrazi za informacijama koje je bilo lako previdjeti. Otkrio sam Plutarhovo (1. st. po Kr.) izvjee o teorijama filozofa Empedokla (5. st. pr. Kr.), ija su izvorna djela djelomice sauvana. Meutim, to izvjee skriva podatak koji ne potjee od Plutarha. Djelo nosi naslov Svatice (Miscellanies), iako Loebov prevoditelj F. H. Sandbach dri kako je naslov ispravnije prevesti kao Zakrpe (A Patchwork; taj je prijevod prema njegovu miljenju po znaenju blii izvornoj grkoj rijei). Veina te zbirke oslanja se na izgubljeno djelo Teofrasta (4. st. pr. Kr.), Aristotelova

nasljednika, te sadri misli razliitih filozofa o fizici. U zbirci se ne spominje Filolaj, ali je sadrano izvjee o Empedoklu, u kojemu stoji sljedee: Empedoklo iz Akrage... kae... Sunce zapravo nije vatra, nego reflek sija vatre [antanaklasis - "refleksija svjetlosti"], poput one koju vidimo na vodi. Ideju o suncu koje reflektira ili lomi svjetlost nalazimo tako u djelu jo jed noga ranog filozofa - Empedokla. Prelistavajui druge knjige o drevnoj grkoj znanosti, poput Sanburskyjeva Svijeta fizike u Grka (Physical World of the Greeks), ustanovio sam kako su koncepcije o kristalnom suncu uglavnom bile pogreno ili nepot puno tumaene. Primjerice, Sanbursky navodi neke komentare koje je Aris totel (umro 322. god. pr. Kr.) iznio u svojoj knjizi O nebu (lat. De Caelo, II, 293a-b). Iz onoga to nam je poznato, sposobni smo neke njegove opaske ispravno protumaiti. U jednom Aristotelovu odlomku itamo sljedee: Govorit emo jo o Zemlji, njezinu poloaju, o tome miruje li ili se kree, te o njezinu obliku. S obzirom na njezin poloaj postoje neke razlike u miljenjima. Veina ljudi - zapravo, svi koji nebo smatraju konanim - kae da se Zemlja nalazi u sreditu. No, talijanski filo zofi poznati kao pitagorejci [kojima je pripadao i Filolaj] misle drugaije. U sreditu se, kau oni, nalazi vatra, a Zemlja je jedna od zvijezda zbog ijeg se krunoga kretanja oko sredita stvaraju no i dan... Pitagorejci... dre da se najznaajniji dio svijeta - sredite - mora uvati s najveom pozornou, a nazivaju ga (to sredite, op. prev.) "Zeusovom straarnicom"... Oni koji poriu da se Zemlja nalazi u sreditu dre da se ona okree oko sredita... Neki ak smat raju moguim da postoji nekoliko tijela koja se kreu na taj nain, a koja su nam nevidljiva zbog poloaja Zemlje. To je klasian izvor koji nam prua dokaze o tome da je 2000 godina prije Kopernika bilo rasprostranjeno uvjerenje (zapravo, u onih "koji poriu da se Zemlja nalazi u sreditu") kako se Zemlja okree oko Sunca. Budui da Aris totel nije dijelio to miljenje, nije smatrao nunim ulaziti u pojedinosti tih teorija. Iz toga je razloga njegova opaska o "sredinjoj vatri" pomalo neja sna. Dobro je pazio da ne kae kako su ti ljudi vjerovali da je u sreditu Sunce, nego se potrudio biti toan upotrijebivi izraz "sredinja vatra". Znan stvenike koji su se bavili drevnom astronomijom ovdje je zbunio nedosta tak inae uobiajene Aristotelove podrobnosti. Konano, savjesno i precizno

objanjavajui mnoge teorije koje su obiljeile njegovo doba, Aristotel nije mislio na nas kojima su, 2500 godina poslije, tekstovi ostalih pisaca nedos tupni, stoga uvelike ovisimo o njegovim izvjeima. Aristotel je samo kratko komentirao djela koja su se u njegovo doba itala i iz kojih su se mogle saznati sve pojedinosti. Drugim rijeima, Aristotel se obraao svojim suvre menicima, a ne buduim naratajima. Odatle potekoe u tumaenju njegovih komentara. Mnoge je povjesniare znanosti zbunjivao taj glasoviti Aristotelov odlo mak. S jedne strane, Aristotel je, precizan i struan kao i uvijek, izriito istaknuo kako se u sreditu nalazi "sredinja vatra". No, nije se potrudio objasniti kako se i samo Sunce, sukladno tim teorijama, takoer nalazi u sreditu, o emu govore i neki kasniji izvori. Uvjeren sam da itavu zbrku objanjava koncepcija kristalnoga sunca. Aristotelu je ona vjerojatno bila poznata, no nije ulazio dublje u tu teoriju jer bi se time bitno udaljio od glavne teme. Pretpostavljam da je o sredinjoj vatri govorio zato to je prema pitagorejskoj teoriji Sunce bilo refrakcijski, a ne neposredni izvor Suneve svjetlosti. elei biti precizan, a da pritom ne ulazi u pojedinosti, Aristotel nije naveo da se u sreditu nalazi Sunce, znajui da pitagorejska teorija fiziko tijelo Sunca ne smatra izvorom nego medijem. Vratimo se sada Samburskom. Ralanivi Aristotelov odlomak, donio je zakljuak koji je prihvatila veina povjesniara znanosti, naime, da "sredinja vatra" nikada nije bila vidljiva sa Zemlje jer joj Zemlja, u svom kruenju oko nje, uvijek okree svoju nenaseljenu stranu. No, uskoro emo vidjeti kako je to ista besmislica. Sambursky kae: Podrijetlo teorije o sredinjoj vatri nije lako utvrditi. Moda je saznanje o Mjesecu kao o nebeskom tijelu koje ne posjeduje vlastitu svjetlost, nego je dobiva od Sunca, dovelo do zamisli da je Sunce nebesko tijelo koje takoer odraava svjetlost sredinjega izvora, tj. sredinje vatre. Ta je vatra nama nevidljiva jer joj zemljina kugla, u svom kruenju oko nje, uvijek pokazuje svoju nenaseljenu stranu. Sambursky je dobro uoio da pitagorejci smatraju kako je Sunce tek "reflek tirana svjetlost", a ne njezin neposredan izvor. (Mi bismo, umjesto reflekti rana, rekli refraktirana svjetlost.) No, njegovo tumaenje, po kojemu Zemlja prema sredinjoj vatri uvijek okree svoju nenastanjenu stranu, ne moe se prihvatiti, jer on zaboravlja da u tom sluaju ne bi bilo ni dana ni noi. Stoga je jasno da se na neki nain Sunce i sredinja vatra moraju nalaziti u sreditu.

Sambursky je ukinuo no i dan, a nijednom se povjesniaru znanosti ne moe dopustiti da ode tako daleko. Proitao sam mnogo slinih odlomaka, trudei se da u njima pronaem neki smisao. Znanstvenici koji su se susretali s takvim idejama bili su i vie nego skloni umanjivati zasluge pitagorejaca za razvoj heliocentrine teorije. Govorili bi: "Nije to bilo Sunce, nego neto drugo. Jednostavno su pobrkali lonie." No, kada nam ideja o kristalnom suncu postane jasna, stvari e izgledati posve drugaije. Naime, pitagorejci su ispravno ustvrdili da se Zemlja okree oko Sunca. Ono to je u njihovoj teoriji bilo udno jest predodba o Suncu kao o divovskoj kristalnoj kugli ija svjetlost potjee iz vanjskoga izvora - svjetlosti svemira koji je okruuje. Kako bismo izbjegli daljnju zbrku, vratimo se na relevantan odlomak. "Tri sunca" koja opisuje Filolaj zapravo su dva sunca. "Tree" je sunce tek svjetlost koja nam se prenosi refrakcijom. "Prvo" je sunce svjetlost prostora (svemira, op. prev.), a "drugo" je kristalno tijelo koje je skuplja i lomi prema nama. "Tri sunca" mogla bi se, stoga, objasniti kao "tri faze suneve svjet losti": 1. Prostorna svjetlost proima sredite svemira; 2. kristalno je sunce skuplja i lomi prema nama; 3. refraktirana svjetlost putuje od kristalnoga tijela do Zemlje i naih oiju. Filolaj, dakle, govori o jednom tijelu i tri svjet losne pojave povezane s njime. Mi vidimo samo treu fazu, odnosno, svjet lost koja do nas dopire. Ono to je osobito zanimljivo u toj teoriji jest koncepcija o kristalnom suncu, koje poput lee skuplja svjetlost svemira, koncentrira je i emitira prema nama. To moda zvui neobino, no je li doista tako? Jesu li takve pojave mogue i jesu li se mogle izazvati pomou sauvanih drevnih lea? U vezi s tom neobinom teorijom, spomenut u zgodu koja e nam moda pomoi da bolje razumijemo pitagorejske ideje. Godine 1980. uao sam u trag dvama zbirkama drevnih britanskih lea, za koje se ve due vri jeme nije znalo gdje se nalaze. To su konveksne lee od poliranoga kvarca, koje mogu posluiti kao izvrsna poveala. Jednu sam zbirku pronaao u Prirodoslovnom muzeju, klasificiranu kao primjerak minerala! Nekada su pripadale Hansu Sloaneu, utemeljitelju Britanskoga muzeja. (Pojedinosti o tim leama iznio sam u Dodacima V. i XI.) Godine 1998. odluio sam ih ponovno izmjeriti i prouiti. Lee iz Sloanove zbirke prvi sam put prouavao u sobi koju je osvjet ljavala jarka suneva svjetlost. Meutim, kada sam se poslije mnogo godina vratio, ustvrdio sam kako su se prilike promijenile. Sada sam lee prouavao u mranoj sobi uz svjetlost svjetiljke. Upravo su mi promijenjene okolnosti omoguila da otkrijem neto to me zapanjilo. Pokazalo se da je jedna od

najboljih lea iz zbirke, koju sam kanio podrobnije prouiti unato slaboj ras vjeti, posjedovala jedno izvanredno svojstvo. Pokuavajui izmjeriti njezino poveanje, primijetio sam kako se poveana povrina istodobno i osvjetljuje. Potom sam ustanovio kako se u lei skuplja ambijentalna svjetlost i fokusira na znatno poveanim slovima. Detaljan opis lee nalazi se u Dodatku XI. (Vidi takoer fotografiju 53.) Tada sam, posve neoekivano, u uvjetima loe rasvjete, saznao neto to inae nikada ne bih saznao, naime, da neke drevne konveksne lee, osim to poveavaju, ujedno osvjetljavaju predmete koji se nalaze ispod njih! One su, stoga, kondenzatori svjetlosti. Budui da nije uobiajeno drevne predmete prouavati u mraku, nikada nisam bio u prilici uoiti tu pojavu. No, u prolosti su ljudi veinu vremena provodili u polumranim sobama, koje je nou osvjetljavala samo svjetlost svijee, dok je danju kroz male prozore dopirala slabana svjetlost sunca. Takve su im lee, stoga, mogle biti od velike pomoi. Pouen tim iskustvom, koje moda nita ne znai dananjemu ovjeku, ali koje je u svakom sluaju bilo znaajno za ljude u prolosti, otkrio sam jo jedno svojstvo kristalnih kugli i kristalnih lea: one su skupljale ambijentalnu svjetlost i fokusirale je. Bilo je doista dojmljivo iznenada ugledati snop svjetlosti na povrini koju sam promatrao. Vjerujem da je u prolosti doivljaj bio jednako impresivan. Takoer sam uvjeren da ovdje valja traiti podrijetlo pitagorejske ideje o kristalnoj kugli na nebu koja skuplja svjetlost svemira i lomi je prema Zemlji. To je samo moje miljenje, no drim da zasluuje pozornost. Molim vas, pogledajte fotografiju 53, koja prikazuje tu pojavu i razmislite o njoj. Godine 1999. moj prijatelj Buddy Rogers dao je mojoj supruzi proziran Mjeseev kamen veliine jajeta. Kada se podigne nasuprot svjetlu, u sreditu se moe vidjeti uta jezgra okruena snjenom bjelinom samoga kamena, kao da istodobno promatrate vanjski i unutranji dio jajeta, prethodno ga ne razbivi. Mogue da je Mjeseevo kamenje, oblikovano poput globusa ili jaja, pridonijelo stvaranju koncepcije o kristalnom suncu, budui da je to izvanredan primjer refrakcije ambijentalne svjetlosti pomou prozirnoga predmeta nalik kristalnoj kugli. Takozvane hermetike knjige, zbirke filozofsko-mistinih zapisa djelomice egipatskoga podrijetla, koje su neoplatoniari u 2. stoljeu pre veli na grki, sadre raspravu poznatu kao "Asklepijeve definicije upuene kralju Amonu", koja ukljuuje oite aluzije na koncepciju kristalnoga sunca. U raspravi se iznosi vrsto stajalite da se u sreditu svemira nalazi Sunce, a ne Zemlja: Jer, Sunce se nalazi u sreditu svemira, nosei ga poput krune...

Oko Sunca je razmjeteno osam sfera koje o njemu ovise: sfera fiksnih zvijezda, est planetarnih sfera, te jedna koja okruuje Zemlju." Sunce i svjetlost koju ono emitira meusobno se razlikuju, svjetlost dolazi iz "blizine" Sunca, iako samo Sunce zna "odakle ona izvire": "No, postoji i intelektualna esencija, to je Suneva masa, koju sadri Suneva svjetlost. Samo Sunce zna... od ega je nainjena ta esencija i odakle izvire, jer se nalazi u njegovoj (Sunevoj, op. prev.) blizini... vidljivo Sunce jest... sama vidljiva zraka..." Iako mnogi uenjaci dvoje o tome sadre li hermetiki zapisi egipatske predaje, ova rasprava posve oito istie nadmo Egipta nad Grkom: "Stoga... ne otkrivaj nita, kako velike tajne ne bi dospjele do Grka... Naime, Grci su skloni ispraznim rijeima... za razliku od nas, koji se ne sluimo govorom, nego djelotvornim znakovima... Moj uitelj, Hermes... govorio je da su moje knjige jednostavne i razumljive, dok istodobno pravo znaenje rijei ostaje skriveno... Izgovor i [zvuk] egipatskih rijei sadre energije predmeta na koje se odnose." Navedeni je hermetiki izvor prilino nejasan u pogledu opisa Sunca, ali zauzima jasno stajalite o heliocentrinoj teoriji. Svjetlost Sunca, stoji u njemu, dolazi iz "blizine" Sunca, ne iz njegove unutranjosti. To bi bilo mogue samo da Sunce skuplja ambijentalnu svjetlost. Vratimo se kristalnom suncu pitagorejaca. Povjesniar znanosti, D. R. Dicks, nastojei pronai smisao u istoj zbunjujuoj predaji, bio je mnogo duhovitiji i domiljatiji od Samborskoga: Etios kae da je Filolaj vidio Sunce kao staklasto (hyaloeides) tijelo [napominjem da ista rije znai i "od kvarca", no Dicks se odluio za drugo tumaenje], "koje prima refleksiju vatre svemira, donosei nam proienu svjetlost i toplinu, tako da u odreenom smislu moemo govoriti o blizanakim suncima, od kojih je jedno vatreno (sunce, op. prev.) na nebesima (En to ourano), a drugo vatreno (sunce, op. prev.) koje je njegova refleksija" (DK 44 A19). Naalost, nije jasno o kojoj je vatri rije, budui da je Filolaj oito zamiljao dva izvora vatre, najiru vatrenu sferu koja okruuje (ta izvorna Heraklitova ideja bila je, prema doksografima, zajednika nekim kasnijim pretsokratovcima) i sredinju vatru (DK 44 A16); u svakom sluaju, teko je zamisliti kako bi nam refleksija mogla pomoi u tumaenju.

Sve bi bilo jasnije da se umjesto refleksije pone govoriti o refrakciji, jer bi Suneva refrakcija doista mogla pomoi u tumaenju. Na fotografiji 8 moe se vidjeti runo obojan bakrorez iz 1683., koji opisuje neto veoma slino ideji o Suncu kao skupljau svjetlosti iz okolnoga "eterinog podruja", iako je ovdje Zemlja postavljena u sredite. Valja spomenuti jo jednoga uenjaka koji se bavio istom tematikom. J. A. Philip, u svojoj knjizi Pitagora i rano pitagorejstvo (Pythagoras and Early Pythagoreanism) ne spominje Etiosa nego govori o "doksografiji" kao da je posrijedi jedan autor. Doksografsko izvjee on usporeuje s Aristo telovim: Doksografija, za koju se ne moe rei da protuslovi Aristotelovu izvjeu, ipak sadri neke osobitosti, kao to se moe vidjeti iz sljedeega kljunog odlomka (Vors 44A6=Dox. Gr. 336.-337.): "Filolaj dri da se usred svemira, oko njegova sredita, nalazi vatra. On je naziva Srcem svijeta, Zeusovom kuom, Majkom bogova, Svetitem, Sastajalitem, Ciljem prirode (physis). On takoer dri da postoji jo jedna vatra na najvioj toki svemira (na njegovu rubu, op. prev.). Sredina je, po svojoj naravi, prva u hijerarhiji. Oko nje se usklaeno kree deset boanskih tijela; sfera fiksnih zvijezda, pet planeta, potom Sunce i ispod njega Mjesec; ispod Mjeseca nalazi se Zemlja, a ispod nje protu-Zemlja; naposljetku dolazi vatra koja ima ulogu srca u sreditu. Najvii dio ruba (svemira, op. prev.) on naziva Olimpom, gdje se nalaze elementi u svom najiem obliku. Dio ispod okretanja Olimpa, gdje se nalazi pet planeta, Sunce i Mjesec, on naziva Kozmosom. Sublunarno podruje, koje okruuje Zemlju, gdje su sve stvari podvrgnute raanju i promjeni, on naziva nebom. Mudrost je vezana za poredak nebeskih tijela, a vrlina za nepostojanje poretka u stvarima koje postoje; prva je savrena, a potonja nesavrena." Prije nego to se upustimo u raspravu, elio bih istaknuti jednu pojedinost iz ovoga odlomka koju je veoma lako previdjeti: Filolaj dri da se usred svemira, oko njegova sredita, nalazi vatra. [Kurziv R. Templea] U odlomku koji citira Philip, vidimo da je doksograf (Etios, "PseudoPlutarh", ili netko drugi) pogreno shvatio neke postavke. Reenica koju smo istaknuli jasno upuuje na to da je sredinja vatra ambijentalna, te

da okruuje sredite. To se podudara s koncepcijom o kristalnom suncu, koja time dobiva dodatni smisao. Jer, Sunce kao kristalno tijelo skuplja tu ambijentalnu svjetlost i lomi je prema Zemlji. to se tie Sunca kao jednog u nizu planeta koji zauzima i neki drugi poloaj, vjerujem kako je ovdje posrijedi zabuna doksografa, jer taj podatak izravno protuslovi ostatku izvjea. Philip je bio svjestan toga, no, poput Samborskoga, upao je u zbrku oko dana i noi. On kae: Ako se Zemlja i pratea joj protu-Zemlja [tijelo za koje Aristotel kae da su ga izmislili pitagorejci, kako bi broj kozmikih tijela doveli do savrenoga broja 10; no, i to je tumaenje vjerojatno posljedica pogrenoga razumijevanja i fragmentarnoga znanja o ide jama antipoda] kreu u orbiti oko sredinje vatre, stvarajui tako dan i no, pri emu je jedno Zemljino lice uvijek skriveno od sredinje vatre, tada se Sunce mora uvijek nalaziti u stanju mirovanja, kako bi dan i no jednako trajali. No, teko je objasniti kako se, u tom sluaju, smjenjuju godinja doba. Ni ovaj uenjak nije shvatio da Zemlja, u svom okretanju oko sredinje vatre, ne moe toj vatri okretati samo jedno lice, jer u tom sluaju ne bi bilo ni dana ni noi. Koprcajui se s tim problemom, Philip zakljuuje kako Sunce miruje, zato dan i no jednako traju. To je posve neshvatljivo, i doista ne znam to je Philipa spopalo. Meutim, opravdana je njegova zabrinutost po pitanju godinjih doba. itava se pria pretvorila u pravu zavrzlamu. Dva uenjaka teturaju u mraku poput pijanaca. Razlog je tome djelomice u injenici da podaci potjeu iz sekundarnih izvora. ini mi se da je jedini izlaz iz toga labirinta ideja o kristalnom suncu, no Philip oito nije znao za kljuan odlomak koji tumai tu ideju. Filolaj i njegovi ueni kolege vjerovali su da se u sreditu svemira nalazi divovska kristalna kugla, koja skuplja ambijentalnu svjetlost i lomi je prema van, u obliku koji je nama poznat kao "Suneva svjetlost". To kristalno sunce nije bilo vatreno, nego nepokretno tijelo, koje je djelovalo kao medij. Moda je Aristotel upravo to imao na umu kada je u svojoj raspravi O dui ralanjivao pitanja svjetlosti, boje i prozirnosti. U Knjizi II., 7, 14, on kae: ... svjetlost... je prisutnost vatre ili neega slinog vatri u neemu to je prozirno.

Ne elei diskreditirati moga omiljenog filozofa, iji su komentari o tim pitanjima inae mnogo opirniji, ovu sam jasnu izjavu uzeo kao biti pitagorejske ideje o kristalnom suncu. Pitagorejci su vjerovali da sredite svemira okruuje "sredinja vatra", te da se njezina svjetlost kondenzira unutar divovske kristalne kugle vee od Zemlje, koja se zapravo nalazi u sreditu. Taj golemi kristal lomi ambijentalnu svjetlost u obliku Suneve svjetlosti, prema tijelima koja se oko njega okreu, ukljuujui Zemlju i Mjesec, koji nema vlastite svjetlosti, nego reflektira Sunevu svjetlost.

SLIKA 28. Jo jedno mogue znaenje pitagorejskoga imena "Sastajalite". Moda se ono odnosilo na susret Sunca i Mjeseca u trenutku pomrine, kao to to prika zuje drvorez iz 16. stoljea. Sunce tugaljivo promatra smrknuto Mjeseevo lice, dok Mjesec neumoljivo putuje, ledena pogleda, kako bi prekrio svoga velianstvenog prijatelja.

Jedno od imena "sredinje vatre" bilo je i Svetite. Ono je nedvojbeno bilo povezano s uporabom kristalnih lea i kugli za paljenje svetih vatri u zemaljskim svetitima, ija je svjetlost potjecala iz Velikog svetita na nebu. "Sastajalite" se moda odnosilo na fokusiranje zraka svjetlosti (visium colligere). Olimp je bio najvia (najudaljenija, op. prev.) toka - rubno podruje svemira koje okruuje sredite, gdje jo jednom susreemo vatrena podruja. No, ne smijemo misliti da je ta kugla bila ograniena, jer Aristotel je izriito naglasio da oni koji vjeruju da se Zemlja okree oko sredita, dre da je svemir beskonaan. Pitagorejci su, dakle, vjerovali da je "Olimp" vjean, te da u njemu "svi elementi doseu savrenstvo", zajedno s bogovima i boanskim junacima. Stoga je pomalo ironino da boanska svjetlost kristal-

noga sunca dolazi iz najvie toke, u koju kozmologije openito smjetaju pakao. To nas dovodi pred zanimljivo pitanje: "Ako je najnia toka bila kristalno sunce, gdje se onda nalazio Had?" Zakljuak koji se neizbjeno namee jest da se u tom sluaju Had nalazio ispod Zemljina tla, to ga ini prije lokalnom nego svemirskom pojavom. No, takvo nas razmiljanje moe odvesti jo dalje. Naime, smjetanjem Hada ispod tla jednoga tijela u svemiru, otvaramo mogunost postojanja drugoga Hada ispod tla nekog drugog svemirskog tijela. I, prije negoli trepnete, shvatit ete da postoji itavo mnotvo naseljenih svjetova. Upravo je tako razmiljao Heraklit iz Ponta, istaknuti lan Platonove Akademije, koji je bio duboko proet pitagorejskom milju. Heath saima Heraklitove ideje na sljedei nain: Svemir je beskonaan; svaka je zvijezda ujedno i svemir ili svijet koji visi u beskonanom eteru i obuhvaa Zemlju, atmosferu i eter. Heraklit je takoer vjerovao kako su mnogi svjetovi naseljeni. I, jedna misao vodi drugoj. Ponete kristalnim suncem, a ono vas odvede do naseljenih svjetova i beskonanog svemira. Moda bismo kristalno sunce mogli nazvati "Pandorinim kristalom".

VIII. POGLAVLJE

KAMENJE GROMA

itatelj e se moda zauditi to ovo poglavlje poinjemo priom o katedrali u Chartresu, no za nju je vezana jedna neobina injenica. Svima je poznat zagonetan simbol na amerikoj novanici od jednoga dolara, koji prikazuje krnju piramidu na ijem se vrhu nalazi oko, iz kojega izbijaju bljetave zrake. To je glasovit masonski simbol, budui da je veina utemeljitelja Sjedinjenih Amerikih Drava pripadala slobodnozidarskom pokretu, primijenivi svoja naela na utemeljenje nove koncepcije demokrat ske vlasti, koja je imala tititi prava i slobode pomou izvanredno uinkovitoga sustava nadzora i ravnotee ("checks and balances", op. prev.) definiranog Ustavom. Masonski su se simboli tako uvukli u ikonografiju nove republike, a onaj na novanici od jednoga dolara dospio je ondje na zagovor tadanjega amerikoga potpredsjednika Henryja Wallacea (za Rooseveltova mandata), istaknutog slobodnoga zidara. U sljedeem i posljednjem poglavlju ove knjige, pod naslovom "Horusovo oko", nairoko emo raspravljati o simbolinim oima na vrhovima piramida, stoga se na toj temi neemo ovdje zadravati. Ono to u u ovom poglavlju otkriti nee ni jednoga slobodnoga zidara ostaviti ravnodunim. Poznata nam je predaja prema kojoj se slobodno zidarstvo razvilo iz sred njovjekovnih klesarskih gildi - organizacija obrtnika koji su sudjelovali u izgradnji europskih katedrala, poput one u Chartresu. Iako je podrijetlo masonstva mnogo sloenije, u toj predaji nedvojbeno ima istine. Zapravo, to je jedna od malobrojnih teorija o izvorima slobodnoga zidarstva, koju nitko ozbiljno ne osporava. Ono to srednjovjekovne katedrale nisu imale jest neto nalik oku na vrhu piramide. No, je li doista bilo tako? Egipatske su piramide bile krnje, a na njihovim su vrhovima stajale male piramide, zvane "piramidioni", od kojih su mnogi sauvani. Meutim, nitko do sada nije uo za sline "dodatke" na srednjovjekovnim katedralama!

SLIKA 29. Na pozadini novanice od jednoga dolara nalazi se ovaj neobian prikaz oka kao bljetavoga piramidiona na vrhu piramide. To je masonski simbol koji je svoje mjesto na novanici dobio prema naputku Henryja Wallacea, potpredsjednika SAD-a u doba predsjednika Frankli na D. Roosevelta. (Crte nam je ljubazno pribavila Vlada Sjedinjenih Amerikih Drava; mogue ga je nabaviti u svakoj banci.) Dok sam pisao prethodno poglavlje, obiavao sam predahnuti uz izvan rednu knjigu dr. Martina Listera, A Journey to Paris in the Year 1698. (Putovanje u Pariz godine 1698.), iji izvorni primjerak posjedujem. Martin Lister (1638.-1712.) bio je jedan od vodeih engleskih znanstvenika toga doba, a njegova je knjiga, u kojoj opisuje svoj estomjeseni boravak u Parizu, po mnogoemu neobina. Lister pripovijeda o istaknutim parikim uenjacima s kojima se susreo, to je od njih saznao, koje su knjige drali u svojim knjinicama, te kakve je primjerke iz prirodnoga svijeta vidio u njihovim kabinetima. On takoer biljei mnoge zanimljive podatke o umjetnikim djelima, te opisuje nekoliko Rembrandtovih slika iz privatnih zbirki kojima se osobito divio. Jedan od njegovih parikih poznanika bio je Englez, iako ga se ne spominje u Rjeniku nacionalne biografije (Dictionary of National Biography). Evo dijela odlomka koji je za nas osobito zanim ljiv: Gospodin Butterfield je pravi poten i srdaan Englez, koji u Fran cuskoj ivi ve 35 godina. Veoma je vjet u izradi raznovrsnih matematikih naprava; radio je za kralja i ostale lanove vladarske kue, te je glasovit diljem Europe i Azije. Vie mi je puta pokazivao svoju zbirku hematita (koja mu pred stavlja iznimno zadovoljstvo; (hematit je eljezni oksid, op. prev.)), u vrijednosti od nekoliko stotina funta... Pokazao nam je hematit koji je bio dio eljezne ipke koja je nekada sluila kao vezivo za kamene

blokove, a nalazila se na vrhu katedrale u Chartresu. Bio je to debeo komad hravoga eljeza koji se pretvorio u hematit, te je imao sve osobine kamena iskopanoga iz rudnika. Gospodin de la Hire o tome je objavio izvjee, a gospodin Vallemont je o istomu napisao raspravu. Vanjska hra nema svojstvo magneta, dok je kod unutarnje to svojstvo veoma izraeno, te moe privui predmet treinu tei od nje same. Taj komad eljeza ima sastav izvrsnoga magneta, te je tvrd poput kamena. Kako vidimo, na vrhu tornja katedrale u Chartresu nalazio se velik magnet. Taj je podatak toliko neobian da bismo morali istraiti i druge srednjovje kovne katedrale kako bismo saznali jesu li i na vrhovima njihovih tornjeva ostali sauvani izvorni metalni dijelovi koji posjeduju magnetska svojstva. Naalost, vrlo je vjerojatno da su ti metalni dijelovi odavno ieznuli, s obzi rom na to da je komad eljeza iz Chartresa bio nagrien hrom jo prije tri stoljea. (Katedrala u Chartresu imala je, zapravo, dva tornja, a izvjee se najvjerojatnije odnosi na nii toranj, podignut izmeu 1140. i 1160., budui da je izgradnja viega trajala od 1507. do 1513.; zahvaljujem Rodericu Brownu na ovoj informaciji.) Je li mogue da su klesari koji su gradili srednjovjekovne katedrale, na vrhove tih graevina postavljali tajanstvene magnetske ekvivalente piramidionima? Po svemu sudei, nitko nije znao za to sve do kraja 17. stoljea, poslije ega je ta injenica ponovno zaboravljena. Drevni su Egipani poznavali hematit. Egipatski izraz res-mehit-ba, koji znai "eljezo sjever-jug", odnosio se na upravo na hematit. U svojoj knjizi O Izidi i Ozirisu (62. poglavlje) Plutarh [1. st. po Kr.] biljei: Ali, Tifona... zovu Set, to upuuje na snano i neumoljivo suprot stavljanje i preokret. Osim toga, hematit nazivaju "Ozirisova kost", dok eljezo zovu "Tifonova kost" (kako doznajemo od Maneta [Maneto, egipatski veliki sveenik iz 3. st. pr. Kr.; pisao je na grkom, a njegovi su zapisi sauvani samo u fragmentima]). Naime, kao to eljezo, poput neega ivog, esto biva privueno hemati tom, a isto se tako esto od njega i odbija, tako i snaga dobrog i racionalnog kretanja svijeta esto privlai i omekava tu grubu tifonsku snagu; jednom privuena, ona se ponovno budi i uranja u bespomonost. Egipanima su, dakle, bile poznate magnetske pojave i hematiti, o kojima je pisao i Maneto. Meutim, ne mogu rei jesu li Egipani rabili hematite u

graditeljstvu. No, ubrzo emo vidjeti da je eljezo, a posebice njegova mag netska svojstva, bilo kljuan element egipatske religije. Naravno, nije mi namjera aludirati na to da su klesari koji su gradili katedralu u Chartresu bili svjesni znaenja koje su drevni Egipani prida vali hematitu. No, uvjeren sam da je koncepcija piramidiona i njegove pove zanosti s okultnim silama (o emu svjedoi svevidee oko na dolarskoj novanici) dio drevne predaje koju je sauvalo moderno slobodno zidarstvo. To je nepobitna injenica, priznali mi to ili ne. A ako je ona poznata dananjim masonima, u 14. je stoljeu bila poznata klesarima. Stoga je hematit na vrhu katedrale moda imao ezoterijsko znaenje, kao srednjo vjekovni ekvivalent egipatskog piramidiona - simbolini homage tajnoj predaji. Ovime naputamo srednji vijek i vraamo se u manje neobino okruje drevnoga Egipta. Tko je imao priliku prouavati hematite, kao to su to oito inili Egipani, nije morao biti genijalac da shvati kako se hematit okree u smjeru koji otprilike odgovara smjeru sjever-jug. Drevni egipatski naziv "eljezo sjever-jug" upuuje na najznaajnije svojstvo hematita. Budui da ni jedna kultura nije tako tvrdoglavo ustrajala na zemljopisnoj orijentaciji svojih graevina u smjeru sjever-jug (tako su orijentirane piramide u Gizi), drevni su Egipani nedvojbeno opazili kako magnetski sjeverni i juni pol ne odgovaraju zemljopisnom sjevernom i junom polu. injenica je to koju mnogi arheolozi zanemaruju, a ne pomau ni nacrti graevina, jer strelice koje pokazuju sjever ne specificiraju o kojemu se sjeveru radi! Egipani nisu bili svjesni samo diskrepancije izmeu dva sjevera i dva juga (primjerice, u Memfisu), nego ni injenice da se zbog duine samoga Egipta, magnetska varijacija mijenja, te da je diskrepancija razliita u nekoj drugoj toki, primjerice u Tebi. Nije nam poznato na koji su nain ikoristili to svoje znanje, no o tome, na neki prikriven nain, govore njihovi zapisi. Time se sada neemo baviti, iako je znaajno jer dodatno produbljuje pitanja s kojima smo se susreli. Stigli smo, dakle, do "Tifonove kosti", tj. do "Setove kosti" - staroegipatskoga eljeza. A budui da lijevano ili kovano eljezo proizvedeno od eljezne rude drevna egipatska civilizacija nije poznavala, preostaje nam samo eljezo dobiveno od meteorita. Meteoritsko se eljezo esto magnetizira u svemiru, te ga pronalazimo u obliku hematita. Valja istaknuti da je meteorite lake vidjeti na istom egipatskom nebu, a jo ih je lake, onako tamne, uoiti na svijetlom pustinjskom pijesku. Jo u razdoblju najstarijih egipatskih dinastija, od meteoritskog su se eljeza izraivali dragocjeni predmeti koji su se stavljali u grobnice. Znanstvenici

su ispitali sastav toga eljeza i ustvrdili kako je ono doista meteoritskoga podrijetla. Sreom, dostupan nam je barem jedan egipatski zapis koji potanko objanjava znaenje meteorita i njihovu povezanost s nekim glavnim boanstvima. Zapis je poznat kao "Tekst iz grobnice, Zaziv 148", a njegovu je cjelovitu analizu 1983. objavio Robert H. O'Connell. Upravo je O'Connell otkrio egipatski naziv za meteorite. Ustanovio je da su Egipani kombinirali dva nevokalizirana hijeroglifa, koje egiptolozi nazivaju "determinativima" (zato to znaenje rijei odreuje njihov simbolizam, ne izgovor, ime je izbjegnuta zabuna glede rijei koje se isto izgovaraju) - jedan je oznaavao

zvijezdu, a drugi "krokodila". Stoga bismo mogli, umjesto "zvijezda repa tica", rei "krokodilska zvijezda". Dva simbola, kae O'Connell, "ujedinjuju ideje krokodilova iznenad noga napada i strelovite jurnjave zvijezde repatice". Pronaao je jo jedan zapis uklesan na kamenoj steli u Gebel Barki, koji potjee iz doba faraona Tutmozisa III. (XVIII. dinastija; vladao je od 1479. do 1424. god. pr. Kr.). Zapis sadri sljedeu reenicu: "Juri poput krokodila, poput zvijezde (repatice) koja putuje izmeu dva (nebeska) luka". O'Connell je ponudio veoma domiljato i zanimljivo tumaenje: Krokodil je moda predstavljao stereotip naglih pokreta, to bi moglo objasniti zdruivanje ideografskog determinativa naglog pokreta i SLIKA 30. Na ovom nacrtu visoravni Gize jasno se mogu uoiti "dva sjevera". Nacrt je sadran u knjizi sir Normana Lockyera, The Dawn of Astronomy (Osvit astronomije, London, 1894., str. 8.). Lockyer ga je preuzeo iz izvjea arheologa Lepsiusa, koji je predvodio prusku komisiju u Egiptu 1844. Za razliku od mnogih frustrirajuih nacrta, ovaj pravi jasnu razliku izmeu zemljopisnog, "pravog" sjevera (N), i varljivoga magnetskog sjevera (NM). Kako se moe vidjeti, piramide su precizno orijentirane prema pravom zemljopisnom sjeveru, jugu, istoku i zapadu. Meutim, na magnetskom e kompasu sjever biti malo pomaknut. "Prekriene strelice", kao konvencija u suvremenoj kartografiji za oznaavanje dvaju sjevera, moda se odnose na istu pojavu kao i drevni egipatski simbol, ije je znaenje jo uvijek nepoznato, a predstavljena je takoer "prekrienim strelicama". Budui da su Egipani svakako bili svjesni razlike izmeu "pravog" i magnetskog sjevera jedan se odreivao pomou sunevih sjena, a drugi pomou "Ozirisovih kostiju", tj. meteoritskoga hematita - to je objanjenje posve utemeljeno. Primjerice, kult boga Ptaha, boga Memfisa (u blizini Gize), bio je polaran kult "pravoga sjevera"; sve graevine u Gizi bile su orijentirane u "pravom" smjeru. No, u Tekstovima iz Piramide, koji potjeu iz doba V. i VI dinastije, Ptah se gotovo uope ne spominje, kao da je bio namjerno iskljuen, a meteoritsko eljezo, koje u magnetiziranom obliku odgovara magnetskom sjeveru, preuzima vodeu ulogu, kao osobina suparnikoga kulta Horusa. Suparnitvo dvaju kultova moglo je biti jedan od dvaju naina odreivanja sjevera; meu sveenstvom je moda bilo nesuglasica o tome koji je od njih znaajniji - sjever za koji se moe dokazati da je izvoran svemirski smjer, ili sjever na koji upuuju nevidljive sile nebeske tvari (hematita) koja se dri u ruci. injenica da su oni nesumjerljivi bila je jednako okantna kao i injenica da postoje iracionalni brojevi, ili (kao to emo saznati u 9. poglavlju) da su glazbena petina i glazbena oktava matematiki nesumjerljive, to su takoer ustanovili Egipani. Mogue je i to da su se "dva sjevera" odnosila na dva glazbena fenomena: "pravi" sjever pripadao je oktavi, a magnetski sjever petini. No, o tim emo pitanjima jo raspravljati.

oznake za zvijezdu, u smislu zvijezde u pokretu, za razliku od zvi jezde koja miruje. Doavi do toga zakljuka, O'Connell je prvi podastro toan prijevod teksta. Kako vidimo, rije je o roenju boga Horusa, kojeg je njegova majka Izida zaela s Ozirisom. Podsjetimo se da su Egipani povezivali Ozirisa s hematitom. Slijedi novi prijevod teksta (rijei u zagradama umetnuo je prevoditelj): [Poslije] udara meteorita koji je uplaio [ak] i bogove Izida se probudi, trudna od sjemena brata joj Ozirisa! ena naglo ustade, srca radosnog zbog sjemena brata joj Ozirisa, i ree: "O, bogovi! Ja, Izida, sestra Ozirisova, plakala sam zbog gubitka Ozirisove oevine, Suca pokolja dvaju zemalja, ije sjeme sada nosim u svojoj maternici zaela sam u svojoj maternici Boje oblije, svoga sina, najuzvienijega u Eneadi, koji e vladati ovom zemljom, koji e biti Gebov nasljednik, koji e govoriti u ime svoga oca [i] koji e potui Seta, neprijatelja oca njegova, Ozirisa." [Geb je bog zemlje, a Eneada skupina od devet bogova.] Kao to vidimo, zaetak Horusa i ulazak Ozirisova sjemena u Izidu podudara se s padom meteorita. To je neobino ak i za zemlju koja je poznata po neobinostima! No, to nije sve. Bie iji se zaetak povezuje s meteoritom opisuje se kao sokol. Izida izgovara sljedee rijei: "Toga sokola u mojoj utrobi titi Atum-Ra (Aton-Ra, odnosno, Sunev disk, op. prev.) gospodar bogova." (Promijenio sam transliteraciju rijei Ra u oblik prepoznatljiv itateljima. On je bio bog Sunca.) Glavne osobine sokola jesu njegova sposobnost da leti u visine koje su ostalim biima nedostupne, te nenadmana otrina vida. Dalje u tekstu, Horus se hvali: "Moj je let dosegnuo obzor, nadiao sam nebeske bogove... Ja sam Horus, roen od Izide, ija me utroba titila... Ja sam Horus, daleko od ljudi i daleko od bogova. Ja sam Horus, sin Izide."

Osim to se Horus povezuje s padom svemirskoga tijela na Zemlju, on je takoer bie koje nije sa Zemlje, nego iz visina daleko iznad Zemlje. Meteo rit se tako povezuje s dovoenjem nezemaljskoga oblika ivota na Zemlju, koji potjee iz podruja daleko iznad kraljevstva bogova. Horus je posve nebeski, i on kae: "Ono to protiv mene govorite ne moe mi natetiti." Egipatskim znanjem o meteoritima bavi se i jedan grki izvor koji, kako se ini, do sada nije privukao niiju pozornost. Rije je, naime, o djelu Rimska povijest Amijana Marcelina. Amijan je ivio u 4. stoljeu, a njegovi su zapisi prepuni neobinih podataka. Preporuujem ih svima koji vole iznenaenja. U 22. poglavlju Knjige XXII., tijekom zanimljive rasprave o Egiptu, Amijan iznosi: Ondje je (u Egiptu, op. prev.) Anaksagora [grki filozof iz 5. st. pr. Kr.] primio znanje koje mu je omoguilo da predvidi kada e s neba padati kamenje... Najblae reeno, taj me podatak zapanjio. On oito razotkriva vie nego to se to na prvi pogled ini. Anaksagora je napisao samo jednu knjigu, od koje su sauvani fragmenti, no njegova su razmiljanja o astronomiji izazivala skandale u Ateni toga doba, te je bio optuen za nepotivanje bogova, to je povlailo smrtnu kaznu. Za razliku od Sokrata, koji je poslije bio optuen za slian zloin, Anaksagora je pobjegao iz Atene i spasio glavu. No, optuba je djelomice bila povezana s padom meteorita kod Aegosopotamija 468. ili 467. god. pr. Kr., dogaajem koji je Anaksagora predvidio, opisavi to nebesko tijelo kao "kamenu zvijezdu". Konzervativni su Atenjani osobitim zloinom smatrali nain na koji je Anaksagora govorio o nebeskim tijelima. Naime, on je izjavio da je Sunce vatreni kamen "vei od Peloponeza". Znanstvenica Kathleen Freeman vjeruje kako je ta ideja utemeljena na "Anaksagorinu uvjerenju da meteoritsko kamenje pripada skupini vrteega nebeskoga kamenja, te da je Sunce meu njima najvee..." Anaksagora je takoer drao da je Mjesec golem kamen, koji svoju svjetlost dobiva od Sunca, te da je veoma slian Zemlji, s planinama, dolinama, rijekama, nastambama, pa ak i ivim biima. ini se da je Ana ksagora, poput Demokrita, promatrao Mjesec kroz jednostavan teleskop. Vjerovao je da je mitoloko bie, Nemejski lav, pao na Zemlju s Mjeseca. Nemejski lav, to krvoedno udovite, bio je prvi Heraklov posao, a prema mitologiji bio je Tifonov sin (Tifon je grko ime egipatskoga boga Seta), kojega je boica Mjeseca spustila na brdo Tret, u blizini Nemeje u Grkoj, pokraj pilje s dva ulaza. Ta je pilja poslije nazvana Lavljom piljom, a udaljena je otprilike 3 km od Nemeje. Nije mi poznato kakvo je znaenje

imalo brdo Tret, no svakako je zanimljivo da je Anaksagora vjerovao kako je s neba pao Setov potomak, budui da je Set, kao to znamo, bio povezan s meteoritskim eljezom. Stoga u Anaksagorinoj ideji o meteoritima moemo uoiti tragove egipatske predaje, a slika bi vjerojatno bila jo jasnija da nam je njegovo djelo dostupno u cijelosti. No, Anaksagora je otiao jo dalje, izjavivi kako su sve ivotinje na zemlji stvorene padom nebeskoga "sjemena". Koliko je meni poznato, to je najstariji zabiljeeni zapis koji se odnosi na teoriju "panspermije", toliko popularnu krajem 19. stoljea, a prema kojoj sav ivot na Zemlji potjee od sjemena iz svemira. Godine 1979. tu su teo riju ponovno oivjeli i proirili astronomi sir Fred Hoyle i Chandra Wickramasinghe. Prema njima, kometi koji prolaze pokraj naega Sunca ispa ravaju ("volatiliziraju") neke sastojke, koji poslije nekog vremena padaju na Zemlju u obliku mikroskopskih estica, ukljuujui i viruse. ivot na Zemlji, zakljuuju oni, moda je rezultat prijenosa tih estica kroz meuzvjezdani prostor, a poznato je da neki kometi putuju od jednog zvjezdanog sustava do drugog. U svjetlu Amijanovih komentara i onoga to nam je poznato o znaenju meteorita u egipatskoj religiji, pria o Anaksagori dobiva novu dimenziju. Ako su Anaksagorine ideje, kao to tvrdi Amijan, doista utemeljene na egi patskoj predaji, tada smo na pravom putu da proniknemo u biti egipatskoga vjerovanja. Izravan egipatski i neizravan grki izvor zajedno tvore sliku koju zasebno ne mogu ponuditi. Potkrijepimo li podatke iz grkih izvora dokazima iz postojeih egipatskih tekstova, Plutarhova i Amijanova izvjea dobivaju jo veu vrijednost i vjerodostojnost. Znamo da je Plutarh izjednaio eljezo sa Setom. To izjednaavanje potvruju i iznimno drevni egipatski tekstovi, to znai da je Plutarh tono prenio informaciju koja je u njegovo doba bila stara ve 2400 godina. Wallis Budge citira tekst iz doba faraona Pepija II. (VI. dinastija, oko 2278.-2184. god. pr. Kr.), koji govori o "eljezu koje je dolo od Seta, u obliku Setove podlaktice; ono je umrlom prenosilo snagu Horusova oka."1 Ne moemo poeljeti izravniju potvrdu za Plutarhovo izjednaavanje Seta sa eljezom. Deset godina poslije O'Connellovih zanimljivih otkria o Horusovu roenju i padu meteorita, Ann Macy Roth objavila je kljunu studiju u kojoj je iznijela dodatne zapanjujue podatke o meteoritskom eljezu u drevnom Egiptu. Ovaj se put meteoritsko eljezo pojavljuje u vezi s neobinim obre dom poznatim kao "Otvaranje usta", koji su Egipani izvodili na mumijama i kipovima. Upravo je Plutarh ponudio klju koji bi nam mogao pomoi da proniknemo u smisao jednog bizarnog egipatskog obiaja. U svome djelu

SLIKA 31: "Bogorodica s djetetom", u izvornom obliku kao Izida koja doji Horusa. (Iz sir Norman Lockyer, The Dawn of Astronomy, London, 1894., str. 292.

SLIKA 32: Izida doji Horusa. Gravura iz 19. stoljea prikazuje bronani kip koji se uva u muzeju Louvre, a potjee iz razdoblja Ptolemejevia (2. i 3. st. pr. Kr.). Boica Izida bila je izjednaavana sa zvijezdom Sirius. Izida-zvijezda hrani tek roeno Sunce, koje se tako manifesti ra u svom velianstvenom izlasku. Kip je ikonografski prikaz helijakalnog pojav ljivanja zvijezde Sirius (odnosno, pojav ljivanja zajedno sa Suncem), dogaaja koji se zbivao jednom godinje, te je oznaavao poetak egipatskoga kalendara.

SLIKA 33: Slijeva vidimo umrloga faraona Tutankamona-Ozirisa kao mumiju. Novi faraon nosi plavu kapu i preuzima ulogu Horusa. On se pribliava mumiji, drei u rukama ipku od meteoritskoga eljeza, kako bi izveo obred "otvaranja usta" i osi gurao Tutankamonu besmrtnost. Slika se nalazi na sjevernom zidu Tutankamonove grobnice u Dolini kraljeva.

O Izidi i Ozirisu (16. poglavlje) on opisuje kako je Izida dojila svoga sina Horusa: Izida je dojila svoje dijete stavljajui mu u usta svoj prst umjesto bra davice... Svakome tko je imao priliku vidjeti egipatske rezbarije i slike koje prikazuju Izidu kako doji Horusa - motiv koji je preuzelo kranstvo u obliku Bogo rodice s djetetom - Plutarhova e izjava zvuati besmisleno. (Vidi sliku 31, koja prikazuje Izidu kako doji Horusa.) Osim to znamo da je Izida davala Horusu svoju bradavicu, za to postoji ak i astronomsko objanjenje koje je ponudio briljantni sir Norman Lockyer. U Osvitu astronomije (The Dawn of Astronomy) on sugerira da Izida simbolizira izlazeu zvijezdu, dok Horus, takoer u jednom od svojih aspekata, simbolizira izlazee Sunce. Scena dojenja tako predstavlja zvijezdu koja izlazi neposredno prije Sunca (to astronomi nazivaju pojavom na obzoru), hranei mlado Sunce koje se upravo

rodilo na obzoru. Scena dojenja kao ikonografski motiv vjerojatno ima to sutinsko znaenje. No, zato Plutarh kae da je Izida dojila Horusa svojim prstom? Ovdje dolazimo do neobinoga obreda "otvaranja usta", ije potankosti opisuje bizaran drevni tekst Knjiga otvaranja usta (The Book of the Opening of Mouth), koju je preveo i objavio Wallis Budge 1909. godine. Na prvi se pogled ini da je navedeni obred bio jedan od najluih obiaja drevnoga doba, koji je, osim to je odvratan, posve neshvatljiv. No, Egipani su sve inili s razlogom. Tako je bilo s naizgled besmislenim obredom. Ann Macy Roth bila je prva koja je razotkrila smisao obreda "otvaranja usta". Sluaj je htio da se njezino otkrie izravno nastavlja na Plutarhovu neobinu opasku o Izidi, koja doji Horusa svojim prstom. to je prikazivala slika 15 u njezinu kljunom lanku iz 1993. godine? Prikazivala je odraslu osobu koja svoj mali prst stavlja u usta novoroeneta, a ilustracija je bila preuzeta iz Suvremene medicinske knjige Pokazalo se da je Izida imala razloga stavljati svoj prst u djetetova usta! Moda je problem u tome to su egiptolozi uglavnom mukarci, a ne primalje, pa nisu svjesni jedne od kljunih injenica vezanih za majinstvo. To ih barem djelomice opravdava. Zamijenit u teko izgovorivu rije ntrwj (izostavio sam fonetski znak ispod slova t) mnogo tenijom rjeju neterti koju je rabio Wallis Budge. Istina, u svom Rjeniku hijeroglifa (Hieroglyphic Dictionary, 407b) tu je transliteraciju stavio pod znak pitanja, te je oblik ntrwj vjerojatno ispravan. No, to nije na problem. Moda 1911. Wallis Budge nije znao sve odgovore, no u njegovim su se knjigama barem mogle proitati egipatske rijei! Evo to Ann Macy Roth kae o stavljanju prsta u usta maloga djeteta, u svom opisu eljeznih ipki koje su se rabile pri obredu otvaranja usta na mumiji kralja Une (V. dinastija; oko 2375.-2345. god. pr. Kr.): Pratea inkantacija, "O, Ozirisu, Uno, otvorio sam tvoja usta", jasno upuuje na funkciju eljeznih ipki zvanih neterti. Zato su se ponovno roenom kralju [odnosno, umrlom kralju ija se mumija podvrgavala tom simbolinom obredu uskrsnua] otvarala usta? Usta novoroeneta puna su sluzi, koja se mora oistiti kako bi se omoguilo disanje. Danas se to ini pomou posebne cjevice, no lijenik stavlja prst u djetetova usta kako bi provjerio postoje li na nepcu kakve nepravilnosti. Veliina, mekoa i osjetljivost, ine mali prst pogodnim za taj zadatak, kao i za ienje usta. ienje se danas obavlja neposredno prije rezanja pupane vrpce... Dva mala prsta primalje bila su najvjerojatniji prototip za ipke neterti. Te su

SLIKA 34: Ilustracija iz suvremene medicinske knjige, objavljena u lanku Ann Macy Roth, upuuje na mogue podrijetlo postupka guranja prsta u usta dojeneta, kao to je Izida inila s djetecem Horusom. ipke bile oblikovane poput prstiju, s jednim zakrivljenim kutom koji oponaa meki dio prsta iza nokta. Ako su ipke predstavljale male prste lijeve i desne ruke primalje, to objanjava zato su uvijek bile dvostruke, dok su dva njihova kraka bila poloena tako da pred stavljaju meusobnu zrcalnu sliku... Izvorno [u preddinastiko doba] taj je obred vjerojatno obavljao sveenik svojim malim prstima, oponaajui postupak koji se izvodio na novoroenetu... Jedan prikaz iz grobnice, iz razdoblja VI. dinastije (slika 6), opisuje sveenika koji prema umrlom prua svoja dva mala prsta, na nain veoma slian onome za koji pretpostavljam da je izvoran in "otva ranja usta"... Slina gesta... [moe se vidjeti na slici 7]... Iz razdoblja Novog kraljevstva potjeu prikazi koji takoer opisuju in pruanja 17 jednog, ili oba mala prsta (slika 8). Ann Macy Roth zatim objanjava da su metalne ipke, koje su sluile kao zamjena za male prste, bile nainjene od meteorita: Osobitost ipke zvane neterti bio je sastav. Svi tekstualni izvori upuuju na... materijal meteoritskoga podrijetla. Meteoritsko eljezo otkriveno u egipatskim grobnicama potjee iz preddinastikoga

razdoblja. Vjerovalo se da ono ima magijske moi, budui da je rije kojom se oznaavalo meteoritsko eljezo znaila i "udo". Egipani su oito znali da to eljezo potjee od "palih zvijezda"... [o emu svjedoi] i injenica da su se te ipke ponekad nazivale... "zvijez dama". Kontekst u kojemu se taj naziv rabi, u slubenim tekstovima (popisima obrednoga inventara, op. prev.) prije negoli u religioznim zapisima, sugerira da su te ipke bile uobiajen obredni predmet. Osim ljudskih prstiju (na poetku obreda), svi ostali predmeti koji su se rabili u obredu "otvaranja usta" povezani su na jedan ili drugi nain sa eljezom, meteoritima ili zvijezdama. eljezna dli jeta pronaena u Tutankamonovoj grobnici veoma su slina dli jetima koja se pojavljuju na prikazima neobinog obreda. Sama kuka imala je otricu od meteoritskoga eljeza, te se izvorno (i najee) nazivala dua-ur - hijeroglif je sadravao prikaz zvijezde - a oito je bila povezana s duat, mjestom gdje se nalaze zvijezde. Zvijee koje poznajemo kao Veliki medvjed, Egipani su nazhivali Meskhti [takoer i "prebivalitem Setove due", ili "Sethove", prema Wallis Budgeu], a usporeivali su ga s kukom (slika 9) i Khepeshom [Khepesh je bilo drugo ime za to zvijee], prednjom nogom vola (slika 10). Prednja noga i kuka istodobno su pridodane rtvenom obredu, kao to vidimo iz Mernerovih zapisa [Merner, faraon iz VI. dinastije, oko 2283.-2278. god. pr. Kr.], vjerojatno zbog njihove povezanosti sa zvijeem Velikog medvjeda. Taj je zvjezdani ele ment isprva bio povezan s kraljevstvom mrtvih koje se smjetalo u podruje cirkumpolarnih zvijezda... Meteoritski je materijal vjero jatno bio uobiajen u drevnom Egiptu. Farouk el-Baz sugerira da je 4 km irok krater, koji se nalazi jugozapadno od oaze, dakle, posljedica pada meteorita. Iz takvoga se kratera, jednog od najveih na svijetu, moglo izvaditi vie tona meteoritskoga eljeza... Gospoa Roth je doista iznimno pronicljiva. Njezina rekonstrukcija sloenoga simbolizma uinila je neobjanjivo objanjivim, stoga joj dugujemo veliku zahvalnost. ini se da predaja o "kamenju groma", koju emo ubrzo razmo triti, potjee iz dva izvora. Kao prvo, najstarije predaje o kamenju palom s neba i njihova uporaba u obliku obrednih sjeiva potjeu iz paleolita, te su utemeljene na religioznim idejama naih predaka iz kamenoga doba, uvelike zaboravljenima u magli vremena. No, drugi i najstariji izvor koji potjee iz visokorazvijene civilizacije, jest egipatski kult meteoritskoga eljeza. Naime, u egipatskim shvaanjima krije se mnogo vie od spoznaje da na pustinjsko tlo ponekad padaju meteoriti. Kao to i moemo oekivati od naroda pozna-

tog po svojoj temeljitosti, Egipani su u svezi s time razvili sloen sustav. Jedna verzija njihove kozmologije opisuje neka osnovna naela egipatskoga vjerovanja: ...(u tekstovima iz Piramide) uvijek se istie da je eljezna ploa koja predstavlja nebo, a time i pod prebivalita bogova, kvadratnoga oblika, te da svaki njezin kut poiva na jednom stupu... Ta je ideja o nebu veoma stara, to dokazuje i hijeroglif... koji (u tekstovima, op. prev.) oznaava rijei za kiu, kamen i sl.;... (taj hijeroglif) prikazuje nebo koje pada... Da se negdje na nebu doista nalazi golema eljezna ploa, s nje bi povre meno otpadali dijelovi, zapravo, meteoriti. Oni bi posjedovali i magnetska svojstva. Te zamisli i nisu toliko neobine. Egipani su poznavali meteoritsko eljezo, znali su da ono potjee s neba, te da taj metal ne postoji na Zemlji. Posve su prirodno zakljuili da je to eljezo nebeska tvar. Moda zbog njegove crne boje, vezivali su ga za no i nono nebo. to je jo znaajnije, povezivali su ga s cirkumpolarnim podrujem zvijezda koje nikada ne zalaze - "besmrtne zvijezde" -s prebivalitem boga Seta (grkoga Tifona). eljezo je bilo njegova "kost", a ta je kost povremeno padala na Zemlju. Taj rijedak materijal posluio je za izradu kuka u obliku zvijea Velikog medvjeda krajnjeg cirkumpolarnog zvijea - koji se u obredu "otvaranja usta" stav ljalo na usta mumija i kipova, kako bi umrli mogli biti ponovno roeni u svijetu mrtvih. Sve to ima smisla - ako ste drevni Egipanin. Potovanje koje su Egipani iskazivali meteoritskom eljezu podsjea na jedan znaajan element religije islama. Kada se muslimani pri molitvi okreu prema Meki, oni se zapravo okreu prema svetitu Ka'bi, koje se nalazi u tome gradu. A muslimani hodoaste u Meku kako bi "obilazili Ka'bu", tj. kako bi sedam puta proli oko svetita. to je, zapravo, Ka'ba? To je mala graevina u kojoj je smjeten naj svetiji predmet muslimana - Crni kamen. A to mislite to je Crni kamen? Meteorit. Ovime zakljuujemo priu o meteoritskom eljezu i nastavljamo temu koja nas se neposredno tie. Jer, stigli smo do druge nebeske tvari za koju su mnoge kulture vjerovale da je takoer pala s neba. Rije je, naime, o kvarcu. To nas, naravno, vraa prii o kristalnim leama. Znanje o nebeskom kristalu nije bilo ogranieno samo na kristalno sunce. Kao to su Egipani govorili

SLIKE 35. Lijevo: Vidimo da je kuka nainjena od meteoritskoga eljeza, koja se rabila za "otvaranje usta" svakog netom umrlog faraona, imala tako neobian oblik zato to je predstavljala cirkumpolarno zvijee Velikog medvjeda (Ursa major). Vjerovalo se da je meteoritsko eljezo palo s nebeskog poda, ije je sredite predstavljalo nebeski pol. Desno: Isto zvijee predoeno kao prednja noga vola. Prikazi takvih volovskih nogu mogu se vidjeti na mnogim rtvenicima u egipatskim grobnicama, kao i na sauvanim papirusima. Egiptolozi uglavnom zanemaruju njihov simbolizam. Vezu izmeu zvijea Velikog medvjeda i kuke prva je otkrila egiptologinja Ann Macy Roth, istaknuvi kako se u tekstovima iz Unine piramide zvijee i kuka nazivaju istim imenom, stoga ovdje nema mjesta dvojbama. Veza s volovskom nogom dobro je poznata, budui da se slika noge pojavljuje kao hijeroglifski znak u tekstovima koji spominju zvijee Velikog medvjeda; u babilonskoj predaji, to je zvijee bilo poznato kao "Bedro". (Ilustracije su preuzete iz Ann Macy Roth, "Fingers, Stars, and 'The Opening of the Mouth': The Nature and Function of the NTRWJ-blades" ("Prsti, zvijezde i "Otvaranje usta": Podrijetlo i funkcija ipki NTRWJ"), u The Journal of Egyptian Archaeology, London, sv. 79., 1993., str. 70.)

o eljeznoj ploi na nebu s koje povremeno otpadaju dijelovi, tako je i kristalno sunce s vremena na vrijeme moglo izgubiti pokoji komad. Vrijeme je da zaponemo priu o "kamenju groma". Predaja o tom kamenju rasprostranjena je diljem Europe, Azije, Afrike te po Sjevernoj i Junoj Americi, a potjee jo iz kamenoga doba. Naalost, te predaje uglavnom pripadaju podruju etnologije, a arheolozi ih mahom zanemaruju. to se povjesniara znanosti tie, oni za njih i ne znaju. Ma koliko se to etnolozima inilo udnim, predaja o "kamenju groma" ima i optiko znaenje, to emo ubrzo i pokazati. Grke i rimske predaje o kvarcu moda najbolje zastupa Senekino znan stveno djelo Prirodna pitanja (III, 25,12), napisano u 1. stoljeu. U raspravi o prirodi vode Seneka kae sljedee: Svatko e pretpostaviti da je najtea (ona, op. prev.) voda koja se pretvara u crystallus ili led. No, istina je posve suprotna. Naime, te se pojave dogaaju u najtanjoj vodi koja se upravo zbog svoje tana-

nosti najbre smrzava. A odakle potjee takva vrsta kamena, oito je iz grkoga izraza, jer (Grci, op. prev.) "kristalom" nazivaju taj pro ziran kamen [kvarc], ali i led od kojeg je, kako se vjeruje, sastavljen. Kinica sadri veoma malo zemaljskog elementa, no kada se smrzne, postaje gua zbog duge izloenosti hladnoi, sve dok (u njoj, op. prev.) ne nestane zraka, te se posve stisne, a ono to je do tada bilo vlaga, postaje kamen. Grci i Rimljani kvarc nisu smatrali mineralom, nego su vjerovali da je posljedica neprirodno zgusnutoga leda koji je pao na Zemlju, i koji je zbog svoje gustoe, kao to kae Seneka, iz sebe iskljuio sav zrak, te se vie nije mogao rastopiti. Takvo je miljenje podupirala injenica da se kvare ponekad pojavljuje s mjehuriima u svojoj unutranjosti, zbog ega je veoma slian ledu. Osobno posjedujem nekoliko takvih primjeraka koje sam kupio u Kini, i koji su zaista draesni. Kada ih okreete, zarobljeni vodeni mjehurii klize naprijednatrag unutar siunih upljina. Da ivite u drevno doba i da ste naoruani

SLIKA 36. Gore: Drvorez s poetka 16. stoljea prikazuje komade leda koji padaju s neba kao kamenje groma. Grci su vjerovali da odatle potjee kvarc. Desno: Drvorez s kraja 15. stoljea prikazuje dvije vjetice koje u kotao bacaju zmiju i pijetla kako bi prizvale oluju s tuom, to upuuje na jo jedan aspekt uporabe nebeskoga leda u magijske svrhe.

znanjem iz geologije, to biste pomislili? Zacijelo, da su komadii kvarca zgusnut komad leda koji se ne moe rastopiti, ali koji u svojoj unutranjosti sadri sitne rastopljene dijelove. Jer, oni doista tako izgledaju, a drevni su ljudi nerijetko svari shvaali veoma doslovno. (Vidi fotografiju 9, koja pri kazuje kristalni mjehuri.) Grka rije krystallos znai "kvarc", ali i "led". Isto vrijedi i za latinsku rije crystallus, koja je samo latinizirani oblik grke rijei. Slijedi Plinijev (1. stoljee) odlomak u kojemu se opisuje priroda kvarca (Prirodna povijest, 37,9); Plinije je opisao tvar stvorenu vatrom: Uzrok stvaranja kvarca je suprotan [tj. nastaje zbog hladnoe, ne top line], jer se ovaj stvrdnjava zbog smrzavanja. U svakom sluaju, pro nalazimo ga na mjestima gdje se snjegovi najdue zadravaju, te je posve sigurno da je (kvarc, op. prev.) vrsta leda: odatle njegov grki naziv [tj. krystallos]. Kvare nam dolazi i s Istoka, a onaj indijski je ponajbolji. Ima ga i u Maloj Aziji, oko Alabande i Ortozije, iako je ondje veoma loe kakvoe, te na Cipru. U Europi izvrsnoga kvarca ima u Alpama. Juba [Juba II., kralj Mauretanije u Sjevernoj Africi; plodan pisac (pisao je na grkom) iz 1. st. pr. Kr., ija su djela izgubljena] uvjerava nas kako ga ima i na otoku zvanom Nekron, ili Otok mrtvih, u Crvenom moru, nasuprot Arabiji [moda Sokotra?], kao i na susjednom otoku na kojemu ima perdota: ondje je, kae on (Juba, op. prev.), Ptolemejev asnik Pitagora [misli se na faraona Ptolemeja I., dok je ovaj jo bio vojskovoa u slubi Aleksandra Velikog; 4. st. pr. Kr.] iskopao komad dugaak itav lakat... Namee se zakljuak da je kvarc sastavljen od vlage koja pada s neba u obliku snijega. Iz toga razloga on ne podnosi toplinu, te moe posluiti samo kao posuda za hladna pia. Zbog uvjerenja da je kristal zgusnuti led, rimske su gospoe troile goleme svote novca kupujui globuse od kvarca kojima su, za vruih ljetnih dana, hladile svoje dlanove. Meutim, takvih globusa nije bilo dovoljno za sve dame, pa su se manje sretne ene morale zadovoljiti globusima od jantara. Taj zanimljiv obiaj slikovito je opisao Carl Bttinger 1806. u svojoj pomalo neobinoj knjizi Sabina: ili, jutarnje scene u salonu bogate rimske gospoe (Sabina: or, Morning Scenes in the Parlour of a Rich Roman Lady; knjiga je izvorno napisana na njemakom jeziku). Prijevod se moe proitati u Dodatku VI. Vratimo se Pliniju, koji iznosi zanimljive podatke o kvarcu:

Ne moe se objasniti zato su njegove facete esterokutne, a svaki pokuaj objanjenja dodatno oteava injenica da, s jedne strane, njegove zavrne toke nisu simetrine, dok su, s druge strane, njegove facete savreno glatke; zaista takvu glatkou ne moe postii niti jedan metar. Najvei kvarc koji smo ikada vidjeli jest onaj koji je na Kapitol donijela ena [Cezara] Augusta; taj je teak 150 funta. Ksenokrat [4. st. pr. Kr., Platonov uenik]... izvjetava da je vidio posudu [od kristala] koja je mogla primiti est galona, a neki pisci spominju posudu u Indiji, u koju su mogle stati etiri pinte. Osobno mogu potvrditi da se u Alpama (kvarc, op. prev.) obino stvara na nepristupanim mjestima meu stijenama, te ga ljudi vade visei na konopcima... Komadii kvarca esto imaju nedostatke... zamagljenja od vlage koja se zadrava u njihovoj unutranjosti, te "mrlje od soli". Njih moe prikriti graver. Meutim, komadi koji nemaju nedostataka obino se ne graviraju. Grci ih zovu "acenteta", ili "koji nema sri", a boja im je poput iste vode, ne poput pjene. Konano, vrijednost komada kvarca procjenjuje se i prema njegovoj teini. Lijenici dre da se rane najuspjenije vidaju pomou kristalne kugle postavljene tako da presree Suneve zrake (rana se pomou kristalne kugle palila i sterilizirala, op. prev.). Ljudi su zbog kvarca inili razne ludosti. Tako je prije nekoliko godina ugledna udana ena, nipoto bogata, platila 150 000 sestercija [doista, golemu svotu] za samo jedan komadi... Kada je saznao da je sve izgubljeno, Neron je u napadu bijesa razbio dvije kristalne ae. Bila je to osveta onoga koji je elio kazniti itav narataj. Poslije njega vie nitko nije mogao piti iz tih aa, jer se razbijeni kristal ni na koji nain ne moe popraviti. Stakleno je posue veoma nalik onome od kvarca... Kao to vidimo, Plinije je nekoliko puta povezao kvarc s vodom. On govori o vodi koja se katkada zadrava u njegovoj unutranjosti, te razlikuje kristale po kakvoi; neki su, kae on, poput pjene, a drugi poput iste vode. Meutim, Grci su stvorili jo jednu, posve suprotnu teoriju o kvarcu. Iako i ona podrijetlo kvarca vidi u vodi, uzroke njegova nastanka ne povezuje s hladnoom, nego s toplinom! Tu je predaju zabiljeio Diodor Sicilski (1. st. pr. Kr.) u svojoj Povijesnoj knjinici (II. knjiga), djelu koje takoer sadri opis hrama Stonehenge, o emu smo govorili u IV. poglavlju. U dijelu koji se bavi egzotinim ivotinjama i draguljima koji u toplim zemljama nastaju zbog snage Sunca, Diodor kae:

Zbog blagotvorna utjecaja i snage Sunca, u tim zemljama postoje ivotinje koje se meusobno razlikuju po oblicima [tj. egzotina stvorenja], te svakojako drago kamenje neobinih boja i velianstvena sjaja. Kvarc je [krystallous lithous], kako saznajemo, sastavljen od iste vode koja se stvrdnula, ne zbog hladnoe, nego zbog utjecaja boanske vatre [hypo theiou pyros dynameos]. Iz toga razloga kvarc nikada ne propada, a kada se nad njim die, mijenja boje. Primjerice, smaragdoi [zeleno kamenje] i beryllia, koji se pronalaze u rudni cima bakra, boju dobivaju uranjanjem i meusobnim vezivanjem u sumpornoj kupki... To je veoma zanimljivo izvjee, u kojemu se predaja o kristalima mijea s alkemijskom predajom, to je jo oitije dalje u tekstu, jer Diodor podastire neke pojedinosti o alkemijskim tehnikama. No, zadrimo se jo malo na Diodorovoj naznaci o tome to su zapravo bili Neronovi smaragdi. Diodor nam je dao na znanje da su smaragdi vrsta kvarca koji svoju (zelenu) boju dobiva na umjetan nain. Drugim rijeima, kristal se bojio u zeleno u postupku koji je ukljuivao sumpornu kupku. Meu smaragdima je, naravno, bilo i pravih smaragda, no istim se imenom nazivao i zeleno obojan kristal, stoga je Neronov "smaragd" o kojemu se tako mnogo pisalo mogla biti lea umjetno obojana u zeleno kako bi, prema Plinijevim rijeima, bila ugodna oku. Prevoditelj Diodorova djela nije bio svjestan da je u odlomku koji sam citirao, Diodor upotrijebio starogrki alkemijski izraz baptomenon. Ta rije, koja se pojavljuje u vezi sa stavljanjem kristala u sumpornu kupku, pri emu se njegova boja mijenja u zelenu, znai mnogo vie od "uranjanja". Grka rije bapsis odnosi se na drugo alkemijsko stanje, koje se u srednjem vijeku nazivalo latinskom rjeju baptisma. Joseph Needham istaknuo je u svojoj knjizi Science and Civilization in China (Kineska znanost i civilizacija): Kasni srednji vijek sauvao je jedan od najstarijih alkemijskih izraza, baphe, baphike (bapse, bapsike) i bapsis ... kao uranjanje tkanine u "krtenje bojanja, posljedice ega su bile dalekosene. [On se potom osvre na drevne grke alkemijske tekstove. Jedna od "dalekosenih posljedica" bila je koncepcija krtenja u mistinom kranstvu. Ivan Krstitelj vjerojatno je bio uronjen u ezoterijsku misao u mnogo veoj mjeri nego to to podrazumijeva konvencionalno gledite. Podrijetlo sakramenta krtenja moda i nije bilo u obredima proienja (obredno kupanje, op. prev.), koji su meu egipatskim sveenstvom bili svakodnevni, nego u ideji mistine transformacije kao fizike prakse u

drevnoj alkemiji. Rani crkveni otac sv. Irenej, biskup iz Lyonsa (2. st. po Kr.), sauvao je izvjee koje potvruje to gledite. Irenej je napisao strastveno djelo u pet knjiga nazvano Protiv hereza (Adversus haereses), u kojemu se obruio na mistike koji su poznati kao gnostici, meu kojima je bilo i pogana i krana (a u to ih je doba bilo veoma teko razlikovati). Zapravo, Irenej se smatra prvim sistematinim kranskim teologom, naravno, orto doksnim, jer inae ne bi bio "svet". S obzirom na to da jo i danas postoji veliko zanimanje za ideju "Zvijeri 666", koja se spominje u Otkrivenju, korisno je istaknuti kako je Irenejevo tumaenje moda najstarije. Irenej nije dvojio da je Zvijer 666 sam car Neron, jer ime Neron Caesar, napisano na hebrejskom, daje vrijednost 666 (hebrejska slova, poput grkih, imaju i brojane vrijednosti). U svome djelu Protiv hereza, obraunavi se sa zloglasnim imunom Magom, Isusovim suvremenikom i suparnikom, Irenej se usredotouje na imunova nasljednika Menandra. O njemu pie: Njegov [imunov] nasljednik bio je Menandar, podrijetlom Samarijanac, koji je i sam bio vjet u magiji. On tvrdi... da su svijet stvorili aneli... Dapae, da se magijom koju on poduava mogu nadvladati upravo ti aneli, stvoritelji svijeta. Stoga njegovi uenici primaju uskrsnue krtenjem koje je u njemu, te postaju besmrtni i nepropadljivi... A bog idova [Jahve], kae on, jedan je od anela [tj. zla i gnjevna sila]. [Isus] Krist doao je kako bi unitio idovskog boga i spasio ih [tj. spasio idove od pogrenoga uenja]... Po svemu sudei, ideja krtenja kao kupke koja zaustavlja propadanje i donosi besmrtnost korijene ima u egipatskoj praksi uranjanja mumija u natronsku kupku, ime su one postajale "besmrtne i nepropadljive". No, budui da se s razvojem alkemijskih tehnika u Egiptu grki izraz bapsis poeo vezivati za stvarne kemijske procese, te je bio prihvaen kao "tehniki naziv", gotovo da i nema dvojbe da su gnostici 1. stoljea vidjeli krtenje kao mistinu koncepciju, analognu alkemijskom procesu. Pogledajmo sada koji su bili rezultati toga procesa, i kakvu je ulogu u njemu imao kvarc - tvar koja ujedinjuje vodu i boansku svjetlost - te to ga ini pogodnim simbolom sakramenta krtenja. Diodor je povezao kvarc s boanskom vatrom kao sredstvom transfor macije vode u kristal (hypo theiou pyros dynameos). Osim toga, izjavio je kako se kristal pri "krtenju" (odnosno, kada ga se podvrgne alkemijskom procesu bapsisa) pretvara u smaragdos, ili u umjetan smaragd. Nadalje, Diodor opisuje proizvodnju "lanoga zlata" (pseudochrysous) pomou

smrtne vatre (anthropon gegonotos pyros), rekavi kako se ono dobiva "uranjanjem kvarca u nju [vatru (smrtnu, op. prev.)] - tj. podvrgavanjem kvarca alkemijskom procesu bapsisa "vatrom". Ovdje Diodor upuuje na sloen postupak bapsisa, kojim su se u drevno doba proizvodile razliite vrste lanoga zlata i srebra, ali i savreno obojani kristali, koji su posve nalikovali pravom dragom kamenju. Raspravljajui o tim temama, Needham navodi zanimljiv odlomak Temistija Bizantskog (4. st. po Kr.), koji pokazuje da su takvi metali i kamenje bili uobiajena pojava: Zar vas ne ljuti kada vam na trgovima nude lano zlato, grimiz i lane dragulje? Zar ih uzimate? Ne kanjava li nadzornik sajma bievanjem takvoga trgovca kao varalicu? Zato na razne naine provjeravajte istou i kakvou zlata, grimizne boje i dragoga kamenja, a na trgovima se moete posavjetovati sa strunjacima za drago cjenosti. Ne smijemo se predugo zadravati na tim zanimljivim crticama o drevnoj alkemiji. Spominjem ih samo kako bih stvorio kontekst za Diodorove komentare, ije je znaenje mnogo dublje nego to se to isprva ini. Diodorovi su se izvori nastavljali na predaju praktine alkemije i na znanje o fizici, koji nisu bili dostupni Pliniju i Seneki. Crvena boja kojom su alkemiari u zavrnoj fazi procesa bojili metale (primjerice, zlato je dobivalo privlaan crveni ili ljubiasti odsjaj) povezivala se s bojama vidljivima na kvarcu izloenom Sunevoj svjetlosti kada se nad njime die. Praktini alkemiari, za razliku od Plinija i Seneke, djelujui znanstvenici, nisu nasjedali na prie o kvarcu kao o zgusnutome ledu. Umjesto toga, stvorili su novu, mnogo profinjeniju teoriju, koja je podrijetlo kvarca takoer vezivala za vodu i nebo, ali je njegovo stvrdnjavanje smatrala posljedicom "djelovanja boanske vatre". (Takvu bismo tvar ak mogli nazvati meteoritskim krista lom!) To, naravno, upuuje na koncepcije o podruju boanske vatre, kristal noga sunca te i na uporabu kristala za paljenje vatri i fokusiranje Sunevih zraka. Vidimo, dakle, da je nebeski kristal u Grkoj bio tovan jednako kao to je u Egiptu bilo tovano meteoritsko eljezo. Imajmo takoer na umu da je za tu "promjenu materijala" postojao valjan razlog. U Grkoj meteoriti nisu bili vidljivi kao na egipatskom pijesku. S druge strane, u Egiptu nije bilo oluja, leda i snijega, tj. meteorolokih uvjeta koji bi mogli posluiti kao temelj za teoriju o kristalu kao o kompaktnom nebeskom ledu. Stoga je podrijetlo

teorije o kristalu kao o tvari stvrdnutoj pomou nebeske vatre moglo biti samo egipatsko. Pogledajmo sada u emu se zapravo sastoji predaja o kamenju groma. No, kao prvo na umu moramo imati da su nebesko kamenje Grci nazivali razliitim imenima. Zapravo, nije bilo jasnoga razgranienja izmeu meteorita i kristala, te su se izrazi poput baetyl mogli odnositi na oboje. Ponimo rijeju koja doslovno znai "kamen groma". Na grkome ona glasi keraunios (od keraunos, "grom"). Strogo uzevi "kamen groma", ili kamen koji pada poslije udara groma, zapravo je meteorit. No, pogledajmo to za ceraunia kae Plinije (ceraunia je latinski oblik grke rijei keraunios, op. prev.): Meu svijetlo (i) bezbojno kamenje ubrajamo i "ceraunia" ("kamen groma"), koji hvata svjetlost zvijezda i, iako je slian kvarcu, ima lijep plavi sjaj [ili odsjaj]. Ima ga u Karmaniji. Zenotem [pisac ija su djela izgubljena] kae da je bezbojan... Sotak [jo jedan zaboravljeni pisac ija su djela izgubljena] razlikuje jo i crvene i crne "cerauniae", koji imaju oblik glave sjekire. Prema njegovim rijeima, ono koje je crno i okruglo natprirodnoga je podrijetla i uzrok unitenja brodovlja i gradova. Takvo se kamenje naziva "baetuli", dok je dugu ljasto poznato kao "cerauniae". Isti pisci razlikuju jo jednu vrstu "ceraunia", koja je veoma rijetka i za kojom su gorljivo tragali perzij ski magi [perzijski zoroasterski sveenici], a moe se nai samo na mjestima pogoenima gromom. Ovdje je profesor Eicholz stavio biljeku, u kojoj je naznaio kako se vjero jatno radi o meteoritima. I imao je pravo. Navedeni Plinijev odlomak pred stavlja zadivljujuu mjeavinu predaja, koja ne pravi razliku izmeu kvarca i meteorita, pri emu se potonji opisuju kao crni i natprirodni. Zanimljiv je i podatak o perzijskim magima, posebice stoga to sredinje mjesto u zoroasterskoj religiji zauzima obred svete vatre, kao to je to sluaj kod dananjih Parsa iz Bombaja. No, posve je mogue da se u drevno doba sveta vatra palila pomou kristalnih lea. Meutim, potraga za onime to lei na mjestu koje je pogodio grom sama je po sebi zanimljiva. Naravno, posljedica pada meteora na Zemlju i stvaranja meteorita bila bi hrpa meteoritskoga eljeza. A meteoriti mogu biti veoma veliki. Neki divovski primjerci izloeni su u prirodoslovnim muzejima, te ih moe vidjeti svaki kolarac. O njihovoj nepredvidljivosti svjedoi i ovo kratko izvjee, koje sam proitao u londonskom Timesu od 12. travnja, 1997.:

PARKIRALITE Pariz: U francuskome gradu Chamberyju u Alpama na parkirani je automobil pao meteorit i zapalio ga, izvijestila je radijska postaja France-Inter. S krova vozila odstranjen je komad bazaltne magme teak 3 libre (oko 1,2 kg). (Reuter) Postoje, dakle, dvije vrste "nebeskoga kamenja". U Egiptu, gdje su oluje i gromovi rijetkost, meteori su se viali ee nego munje, a na mjestima na koje je pao nebeski predmet pronalazili su se meteoriti. Ali, u Grkoj i Ita liji, gdje su grmljavine i munje uobiajene pojave, na mjestima pogoenima gromom moglo se pronai "kamenje groma", odnosno, stvarni ili zamiljeni proizvodi toga udara. Na mjestima pogoenima gromom doista moete neto pronai. Naime, pronai ete fulgurit. Naziv potjee od latinske rijei fulgur, to znai "sijevanje" ili "udar groma", prema tumaenju Lewisa i Shorta u njihovu Rjeniku latinskoga jezika (Latin Dictionary). to je tono fulgurit, i ima li neke veze s drevnim "kamenjem groma"? Najbolji fulguriti stvaraju se poslije udara groma o pjeano tlo, pa je teta to ih je u Egiptu tako malo (ako ih uope ima!). Zamislite samo sav taj pijesak! Nije vano. Jednako e dobro posluiti fulguriti u Grkoj i Italiji. Pa ak i u Americi. Obratimo pozornost na lanak objavljen 1993. u asopisu New Scientist, koji mi je poslao pisac John Brunner (od srca mu zahvalju jem) kako bih saznao neto vie o fulguritima i njihovoj vezi sa - mistinim atomom! Najprije moram objasniti to je "buckminsterfullerene". I ne pokuavajte to izgovoriti. (Ili, ako ba morate, pokuajte Buckminster-fuller-ene.) No, prije nego li ponem objanjavati to je to, moram objasniti tko je on. Bio je poznatiji kao Bucky Fuller, kojega sam osobno poznavao, te sam prije mnogo godina neko vrijeme proveo na njegovu privatnom otoku u Maineu. Bucky je ve odavno mrtav, no ezdesetih i sedamdesetih godina bio je jedan od najglasovitijih ljudi svijeta. Svi su znali za Buckyja. Bio je istinski "ameriki genij", koji se proslavio po izumu geodetske kupole. Iako je izumio mnoge druge korisne naprave, ivio je na rubu siromatva. Njegovu stricu, bogatom i monom bankaru, dojadilo je Buckyjevo ivotarenje, pa je odluio preuzeti prodaju njegova najnovijega izuma - geodetske kupole - pobrinuvi se za zatitu patenta i njegovo iskoritavanje. Tako je Bucky konano postao milijuna. Jedna od neugodnosti koje sam morao trpjeti u Buckyjevu domu bio je njegov golem danski ovar Sailor, koji je ustrajao na tome da mi sjedi u krilu. Posljedice toga osjeam jo danas.

Zanimljivo je bilo i to to je Bucky, taj "genij budunosti", ljeti ivio sretno na otoku na kojemu nije bilo elektrine energije. Jedina su rasvjeta bile uljne svjetiljke. No, mnogo ugodnija strana boravka na njegovu otoku bile su veeri na plai, kada smo sjedili na mjeseini i uz pucketanje vatre jeli koljke i rakove, promatrajui jedro Buckyjeve barke kako poput bijeloga pera klizi nad svjetlucavom povrinom mora. Bucky je esto organizirao none utrke oko otoka, u kojima su sudjelovali ostali lanovi njegove obitelji. Obino je pobjeivao. Bucky je bio vrhunski geometar. Kada su nedavno kemiari otkrili masivnu molekulu ugljika, poznatu kao "ugljik 60", iji je simbol C60, nazvali su je Bucky, jer utjelovljuje geometrijska naela kojima se on bavio prije njezina otkria. Budui da dananji znanstvenici, kako bi sauvali zdrav razum, esto zbijaju ale i izmiljaju zabavne nadimke za svoja otkria, tako i o djeliima buckminsterfullerenea govore kao o "Buckyjevim lopticama" (Buckyballs), odajui time poast njegovoj ekscentrinosti i drueljubivosti. Kada se dvama "Buckyjevim lopticama" doda vodik, dobiva se "fullerene ugljikovodik". Sada kada ste dobili uvid u pozadinu prie, dopustite mi da vam ispripovjedim sadraj spomenutoga lanka: Neobian i divan svijet Buckyjevih loptica Buckyjeve su loptice pune iznenaenja. Nedavno je skupina znan stvenika u mineralu fulguritu otkrila molekulu u obliku nogometne lopte, koja nastaje kao posljedica udara groma... Peter Buseck i njegovi kolege s Arizonskog dravnog sveuilita u Tempeu... otkrili su molekule C60 i C70 u uzorku fulgurita uzetog prije nekoliko godina na podruju planine Sheep u Coloradu (Science, sv. 259., str. 1599.). Fulgurit je veoma siromaan ugljikom. Buseck sugerira da mole kule C60 i C70 potjeu od borovih iglica koje su se karbonizirale u trenutku udara groma, pri emu je temperatura dosegnula gotovo 2000C, dostatno da kamen pretvori u crnu staklastu masu. Staklast izgled jo je izraeniji kod fulgurita pronaenog u pijesku, jer silikon sadran u pijesku rastapanjem poprima oblik ravastih "prstiju". (U Arheolokome muzeju u Ateni izloena je velianstvena bronana replika fulgurita. Naalost, zbog loih svjetlosnih uvjeta, nisam mogao fotografirati izloak. Nalazi se u sobi 36, vitrini 8, pod brojem 266. Opisan je kao "dio groma", a vjerojatno potjee s kraja 6. i poetka 5. stoljea pr. Kr. Iskopan

je u proroitu Dodoni, u sjeverozapadnoj Grkoj. To je vrsta fulgurita koja nastaje kao posljedica udara groma na pjeano tlo.) No, ak se i u planin skim podrujima kamen pretvara u masu nalik crnom staklu, stoga topljenje silikona nije nuno. Zbog svoje crne boje nebeskoga podrijetla (ne prihvaa se stajalite da fulgurit nastaje zbog topline samoga tla; stari su narodi vjero vali da je padao s neba), te staklastoga izgleda, fulgurit je neto izmeu meteorita i kristalnoga "kamena groma". Njegov je staklast izgled mogao potaknuti teorije o kristalu i staklu kao o nebeskom kamenju, budui da su to obiljeja nebeskoga nanosa. Stari su Grci "kamenje groma" nazivali i brontia, od bronte, to znai "grmljavina" (moda e taj podatak biti zanimljiv oboavateljima sestara Charlotte, Emily i Anne). Rijei poput brontia ne naleze se u Grkom leksikonu Liddela i Scotta, stoga ih valja potraiti u nekonvencionalnim izvorima. Ta se rije, primjerice, navodi u knjizi Thesaurus Grecae Linguae (Riznica grkoga jezika) Henricusa Stephanusa (Graz, 1954.), u kojoj se takoer istie da je Brontes bilo ime jednoga od kiklopa. Kiklopi su imali

SLIKA 37. Svetita podignuta na uzvisinama, poput ovoga Heraklova hrama, privlaila su munje i gromove, stoga su se u njihovoj okolici mogli pronai fulguriti i "kamenje groma". (Iz Anthonius van Dale, De Oraculis, Amsterdam, 1700.)

po jedno oko koje je predstavljalo kristalni globus i zato ne udi da se jedan od njih zvao "Grom", te da je njegovo oko bilo izjednaeno s "kamenom groma", to emo uskoro vidjeti. Plinije izvjetava sljedee (brontea je latin ski oblik grke rijei brontia): "Brontea" ili "kamen groma", koji je nalik kornjainu oklopu, navodno pada tijekom grmljavine i gasi vatre ondje gdje udari munja. Tako se, barem, govori. Kamen koji nalikuje kornjainu oklopu ima oblik plankonveksne lee. Henricus Stephanus izvjetava kako je postojalo jo jedno ime za takav kamen, koje se odnosilo na konveksne dragulje: chelonia lithos ili chelonitis lithos, to doslovno znai "kornjain kamen", od rijei chelone, "kornjaa". Liddellov i Scottov Leksikon sadri te dvije rijei. To je kamenje bilo povezano sa simbolizmom oka, kao i s izvanrednim magijskim svojstvima. Plinije pie: "Chelonia", "kornjain kamen", jest oko indijske kornjae i, prema lanim izjavama maga [perzijskih sveenika], najudotvornije od svega kamenja. Jer oni tvrde da kamen, stavi li se na jezik nakon to se usta premau medom, dodjeljuje proroke moi... Jo jedan stari latinski naziv za "kamen groma" bio je ombria, od grke rijei ombros, to zani "oluja s kiom i grmljavinom (koju je stvarao Zeus)". Zanimljivo je da su se u 16. i 17. stoljeu rjeju ombriae nazivali i fosili morskih koljki, zbog njihova plankonveksnoga oblika. Plinije izvjetava: Kau da "ombria" ("kini kamen"), poznat i kao "notia" ("kamen junoga vjetra"), poput "cerauniae" i "bronteae", pada s jakom kiom i grmljavinom, te da ("ombria", op. prev.) posjeduje ista svojstva kao i to kamenje. Takoer se vjeruje da, poloen na rtvenik, titi rtvene darove od izgaranja. To je doista dobra ala, koju Plinije oito nije shvatio! Budui da je sve to "kamenje groma" bilo povezano s uporabom kvarca za paljenje svetih vatri, pisac na kojega se Plinije oslanjao svima se dobro narugao. Ombria, jedan od plankonveksnih kristala koji se koristio kao lea za paljenje, moe fokusirati Suneve zrake na rtveniku samo ako se dri iznad njega - to je oito. Stoga, ako ga stavite na rtvenik, nee zapaliti ni plamiak. Nije li tako? ak su i drevni mineralozi morali zbijati ale!

Ombria, brontea, ceraunia i chelonia - sve je to, dakle, "kamenje groma". Ono se spominje i u knjizi Musaeum Metallicum Ulyssisa Aldrovandija, iz 1648., u kojoj se takoer upuuje na djela Georgiusa Agricolae, On the Nature of Fossils (O prirodi fosila, Knjiga 5.) i De Re Metallica (O metalnim predmetima, 43. poglavlje), te na Plinijevu Prirodnu povijest i Georgea Marbodusa. Naravno, nisu se samo Grci bavili "kamenjem groma". O njima govori i dio drevne bliskoistone predaje. Skupljaima neobinih naslova predlaem "Thunder-Stones in Ugaritic" ("Kamenje groma u Ugaritu"), lanak objav ljen 1959., koji zapoinje sljedeom reenicom: Otkako je objavljen ugaritski tekst V AB.C, znanstvenici imaju potekoa s prevoenjem izraza abn brq. Meutim, dalje u tekstu nailazimo na neto to je za nas osobito zanimljivo. Pisac navodi razliite prijevode koje su ponudili strunjaci, te kae: Koliko je meni poznato, nitko abn brq nije povezao s predajama nekih drevnih, ali i suvremenih drava, o kamenu groma (na njemakom "Blitzsteine" ili "Donnerkeil"). Problem je u tome to takvih ideja u semitskom svijetu gotovo i nema. Jedini relevantan izvor koji spo minje kamen groma jest... akadska molitva... [dio teksta molitve] moe se prevesti kao "kia i kamenje groma, vatra"... [postojala je] ideja da kamenje groma pada kada sijevne munja. To se kamenje sma tralo veoma dragocjenim, te se vjerovalo da je ispunjeno "manom" koja tjera zle duhove, titi od udara groma i zemlju ini plodnom. Ta je ideja prisutna u kulturama diljem svijeta, u manje ili vie jed nakom obliku. Kamenju groma posveena je i knjiga. Godine 1911. objavljeno je djelo Christophera Blinkenberga The Thunderweapon in Religion and Folklore: A Study in Comparative Archaeology (Oruje groma u religiji i folkloru: Kom parativna arheoloka studija), iji je pretisak objavljen 1987. Kupci knjige vjerojatno su mahom bili folkloristi. Iznenaujue je, meutim, koliko je podataka Blinkenberg zanemario; zapravo, sve to sam do sada iznio u ovom poglavlju. On se usredotoio na skandinavske predaje, a na drevno se doba osvrnuo tek povrno. Blinkenberga, primjerice, zanima na koji je nain kamenje groma titio djecu od trolova! No, njegova knjiga sadri dio u kojemu se raspravlja o izjednaavanju fosiliziranih koljki s kamenjem

groma, uz objanjenje kako su ljudi "vjerovali da se u njima nalaze dija manti". Ti plankonveksni fosili, navodno, padali su zajedno s kamenjem groma, no injenicu da su neprozirni Blinkenberg je objasnio vjerovanjem kako su u njima skriveni kristali. Posjedujem jedan lijep primjerak fosilizirane morske koljke, no ne pada mi na pamet da je razbijem i pogledam skriva li se u njoj dijamant! Predaja o kamenju groma sveprisutna je i osebujna, no tijekom mnogih stoljea ona se uvelike mijenjala, te su mnogi podaci varljivi, a bavei se njima, mogli bismo opasno skrenuti s teme. Zato emo se usredotoiti na izjednaavanje kristalnih lea s kamenjem groma. Zemlja koja je u tom smislu znaajna za nau priu jest Britanija. U 17. i 18. stoljeu, skupina gor ljivih staretinara iskopavala je drevne humke u Engleskoj. Tijekom jednog od tih amaterskih iskopavanja otkriveno je mnogo kristalnih lea i kristalnih kugli. Kristalne su kugle dobro poznate britanskim arheolozima, no lee su bile pogreno oznaene kao primjerci minerala, te su spremljene na stranu i zaboravljene. Zapravo, bile su "izgubljene" sve dok ih, poslije dugotrajne i uporne potrage, konano nisam pronaao. Neke kristalne lee, koje su pronali britanski amateri, bile su uem krugu ljudi poznate kao "perle od minerala". Britanci su uvijek bili spretni u smiljanju imena, pa su se tako komadii kvarca pronaeni pokraj Bristola nazivali "bristolskim dijamantima", ili jednostavno "bristolsko kamenje". Ono se spominje u pravnoj knjizi Johna Cookea iz 1646., ovjeka koji je tri godine poslije bio tuitelj na suenju kralju Karlu I., optuenom za izdaju. Izraavajui nezadovoljstvo tijekom rasprave i skretanjem s glavnoga pitanja, Cooke je rekao: Ne shvaam zato veleasni Author iznosi bristolski kamen, kada u ovom sluaju postoji toliko mnogo dijamantnih razloga. Kakav je to nain razmiljanja?37 John Aubrey, autor glasovite knjige Brief Lives {Kratki ivoti), u 17. je stoljeu u svome djelu Miscellanies (Svatice), u poglavlju naslovljenom "Gledanje u kristal", napisao je sljedee: arobnjaci se danas slue kristalnom kuglom, ili perlom od mine rala [za vraanje, ili proricanje budunosti gledanjem u kristal], koju nadzire Djeak... Jamesu Harringtonu, autoru knjige Oceana, ispriao je grof od Denbyja, tadanji veleposlanik u Veneciji, da je ondje neki ovjek u staklu vidio njegovu prolost i budunost.38

U istom je poglavlju Aubrey opisao kristal koji je bio "savrena kugla", a sluila je istoj svrsi. Objavio je i njezinu ilustraciju, kao i ilustraciju perle od minerala, odnosno, bikonveksne kristalne lee. Martin Lister, ije smo izvjee o hematitu na vrhu katedrale u Chartresu ve razmotrili na poetku ovoga poglavlja, u asopisu Philosophical Transactions od lipnja 1693., objavio je lanak o drevnim britanskim kristal nim leama, koji je ukljuivao pet ilustracija. Iako ih naziva "perlama od minerala", rabi i druga, nama poznatija imena. lanak nosi naslov "Izvjee o nekim prozirnim oblucima, uglavnom u obliku ombriae ili brontiae" ("An Account of Certain Transparent Pebbles, Mostly of the Shape of Ombriae or Brontiae"). Vidimo da je 1693. Plinijeva nomenklatura jo bila na snazi. Lister se u tom lanku poziva na "dr. Plota". Tko je bio Plot i kakve je veze imao s ombria? Dao sam se u potragu, uvjeren da u pronai nekoga imenom Plot tko je ivio prije 1693. i tko je mogao biti "pravi". Pokazalo se da je to bio dr. Robert Plot, autor opsenog i dojmljivog djela Natural His tory of Stafford-Shire (Prirodna povijest Staffordshirea), objavljenog 1686. ini se da je Martin Lister pomno proitao svaku rije, to vie to se na str. 178. spominje i njegovo ime. Ukratko, Plot je napisao poglavlje "O obliko vanom kamenju". Evo jednog zanimljivog dijela. A sada o oblikovanom kamenju povezanom s nebeskim tijelima... Prelazim na ono za koje se vjerovalo da dolazi iz niega neba, te da se stvara u zraku meu oblacima, a potom se izbacuje u pljusko vima s grmljavinom. To su brontiae i ombriae: vidio sam jedan u ruci esq Thomasa Broughtona iz ove grofovije... pravilna plankonveksna oblika i proziran poput kristala, te mnogo tvri od oblutka bilo kakve vrste. Spomenut u takoer duguljastu vrstu prozirnog ombria, trokutasta oblika, dugakoga gotovo 5 cm a irokog 2,5 cm, ija baza i stranice nisu plosnati, nego ispupeni i zaobljenih vrhova; kutovi mu nisu otri kao u prizmatinog stakla, niti su mu boje oso bito ivopisne; vie je nalik kamenu prikazanom na ploi 11, slika 5, pronaenom u blizini Fetherstona u ovoj grofoviji, i koji mi je dao ljubazan gospodin John Huntbach, stanovnik reenoga sela. [Kamen iju je ilustraciju objavio, tipina je izbruena kristalna lea. Pos jedujem brojne takve primjerke. Nezamislivo je da je dr. Plot taj oiti artefakt smatrao prirodnim predmetom!] Ponekad se ti prozirni obluci pojavljuju u obliku globusa [tj. kristalne kugle]. Izvrstan i posve besprijekoran primjerak toga prozirnog kamena pokazala mi je vrla mlada dama, madam Ann Bowes iz Elforda, u ijoj je vitrini taj kamen najdragocjeniji raritet.

Jo jedan primjerak [drugim rijeima, jo jedan izbruen komad kristala], pronaen pokraj Lichfielda, pokazao mi je gospodin Zach Babington iz Whittingtona, a mnogi se primjerci mogu vidjeti u muzeju Ashmolean u Oxfordu te Muzeju Kraljevskoga drutva pri koledu Gresham u Londonu. Oni nisu iskopani iz zemlje niti u kamenolomima, poput veine ostaloga kamenja, nego su otkriveni na povrini. Kao to kae ueni gospodin Beaumont, u Somersetshireu i Gloucestershireu ... ono se, prema njegovu miljenju, stvara za vedrih veeri od zgunjavanja pare. Kako bilo, ono potjee iz niega neba... Dr. Plot bio je kustos u muzeju Ashmolean u Oxfordu, te profesor kemije pri Sveuilitu Oxfordu. Pretpostavili bismo da je znao prepoznati kristal obraen ljudskom rukom, budui da je u vlastitome muzeju vidio nekoliko izbruenih kristala. No, pogrena identifikacija drevnih kristalnih lea kao prirodnih kristala koji su pali s neba uinila je svoje u 17. stoljeu, te primjerci koje sam pronaao jo uvijek pripadaju mineralokim zbirkama o kojima arheolozi ne znaju nita. Ideja o "kamenju groma" oito je snano ukorijenjena! Konano, kristal koji je pao s neba nije mogao biti ljudski proizvod, stoga je njegovo podrijetlo moralo biti prirodno (ili, kao to bi rekli perzijski magi, natprirodno). Tek smo s velikim kemiarom Robertom Boyleom poeli naputati kon cepciju o nebeskom podrijetlu kvarca. Godine 1672. dr. Plot, veoma ugledan i cijenjen profesor kemije, a time i strunjak, opovrgnuo je Boyleovu drsku teoriju, ustrajui na tisuugodinjoj predaji, koja se uspjeno odupirala vre menu! Naravno, kvarc dolazi iz oblaka! To svatko zna! Ali, Robert Boyle to nije znao. U svojoj knjizi An Essay about the Origine & Virtues of Gems (Esej o podrijetlu i osobinama dragulja), iz 1672., prvi je put iznio openitu hipotezu: ... Predlaem... hipotezu koja se sastoji u sljedeem: Prvo, mnogi su dragulji, kao i medicinsko kamenje, isprva bili tekua tijela, kao i prozirno kamenje, ili su djelomice bili sastavljeni od tekuih tvari... Dalje u tekstu on spominje komadi kristala koji sadri vodu. Kao to sam ve istaknuo, posjedujem mnogo takvih primjeraka. Boyle pie: ... veoma pronicljiva i uena gospoa, koja je pratila svoga mua u posjetu velikom monarhu, uvjeravala me da je meu ostalim drago-

cjenim i rijetkim darovima (od kojih mi je neke pokazala) dobila i komad kristala, u ijoj se unutranjosti nalazi kap vode ije je kre tanje lako uoiti, posebice kada se kristal okree. Boyle je zatim zadao smrtonosan udarac znanosti svoga doba, uinivi ono to se uglavnom ne ini - upotrijebio je mozak i oi: Ustanovio sam da je teina (kvarca) u odnosu na vodu 2 2/3:1, to pokazuje koliko su u krivu ueni ljudi, stari i moderni, koji kristal smatraju ledom izvanredno tvrdim zbog duge i neprekidne izloenosti hladnoi. Led je laki od vode (zato u njoj ne tone), a (dodat u i ovo kao ispravku pogrenoga uvjerenja) Madagaskar i druge zemlje toploga podneblja obiluju kristalima. No, Boyle je imao jo toga za rei. Zakljuio je da je kvarc stvrdnuti "petrescentni sok ili tekuina" (tj. kameni fluid, op. prev.), a taj zakljuak povezao s teorijom o fosilima prema kojoj "... petrifikacijske tvari prodiru u pore razliitih tijela, pretvarajui ih u kamen..." Dr. Plot odbacio je sve Boyleove argumente, ustrajui na uvjerenju da su kristali pali s neba! Moda mu se nije svidjelo prozivanje "uenih ljudi, starih i modernih", kao glupana, stoga je radije odluio ostati glupanom, nego da razmatranjem Boyleovih ideja podie prainu. Moete li vjerovati da se ni u 17. stoljeu ljudi nisu mogli osloboditi teorije o kamenju groma? Ono to prozirno kamenje ini jo zagonetnijim - kao da padanje s neba, paljenje vatri i poveavanje predmeta nije dovoljno zanimljivo - jest njihovo pojavljivanje u ivotinjskim i ljudskim tijelima! Sveprisutni Martin Lister iznosi sljedee zabrinjavajue izvjee: No, vratimo se zbirkama gospodina Boudelota [u Parizu 1698.] ... esto sam uivao u njegovu drutvu... Pokazao mi je i kamen izvaen iz tijela konja, ujedno uzrok njegove smrti; budui da je umro posve iznenada, na njemu je uinjena nestruna autopsija; u donjem dijelu tijela (vjerojatno u mjehuru) pronaen je kamen teak, prema mojoj procjeni, 1 kg; okrugao je poput topovske kugle i slo jevit poput luka; prvi je sloj na nekoliko mjesta otkrhnut; tamne je boje i proziran... Slian je proziran kamen izvaen jednom mom pacijentu iz Yorkeshirea (Yorkshirea, op. prev.). Vidio sam proziran kamen izvaen iz butine starijega ovjeka iz Doncastera; njega su

u razmaku od nekoliko godina dva puta rezali na istome mjestu (tj. iz njegove je butine dva puta izvaeno kamenje, op. prev.). Imam jo jednog pacijenta kojemu je izvaen donekle proziran kamen boje prenoga zrna kave... Na drugome mjestu u svojoj knjizi Lister govori o golemom ametistu "savrena oblika, poput bristolskoga dijamanta, ili obinoga kvarca..." to su drevni ljudi mogli misliti o neobinom izbacivanju prozirnoga bubrenog kamenja? Je li to za njih bio nebeski znak? Moda je jo neobinija pojava poznata kao piezoelektricitet. Uzmemo li dva komadia kvarca i snano ih sudarimo, vidjet emo elektrinu iskru. Neu ulaziti u objanjavanje te pojave, jer je ono to nas zanima pojava sama, a ne njezin uzrok. Dakle, nebeska tvar koja je pala na Zemlju s grm ljavinom i munjama i sama proizvodi "munju" kada se sudari s pripadnikom svoje vrste. To nas vodi do jednostavnog teleskopa, koji daje obrnutu sliku, a koji se, kao to smo se uvjerili, posve lako mogao nainiti pomou dvije kristalne lee. Dosadi li vam, stoga, promatrati Mjesec kroz teleskop, moete iz njega izvaditi lee i zabavljati se stvarajui pomou njih umjetne "munje". U svakom sluaju, to je zanimljiv prijedlog za one koji pate od nesanice. Nije udno da letei lik na mojoj grkoj kristalnoj lei iz 6. st. pr. Kr. dri u rukama predmete koji nalikuju dvama kristalnim globusima. Kada bi se umorio od sumorna posla nadziranja Zemlje daleko ispod sebe, igrao bi se svojim optikim pomagalima, proizvodei vesele iskre. Svi koji su u to doba mogli letjeti, nedvojbeno su se bolje zabavljali od nas koji, putujui zrakoplovima, skraujemo vrijeme gledanjem dosadnih filmova. Tako smo stigli do kristalnih lentila, za koje su Francuzi odavna znali. Osim toga, francuska rije lentille znai isto to i engleska "lens" (lea, op. prev.), a u tome je smislu ula u uporabu zbog lentilnoga oblika lee. Meutim, Englezi su za lee doznali na drugaiji nain, iz djela Johna Woodwarda objavljenog 1729., koje se bavi povijeu fosila. Woodward metodiki zapoinje kamenjem lentilnoga oblika, iznosei sljedee opaske: Strabon [1. st. pr. Kr./l. st. po Kr., Geografija, Knjiga 17., str. 808d] biljei da su se pokraj piramida u Egiptu nalazile hrpe razbijenoga kamenja... U njima je bilo kamenja oblika i veliine lentila... Prema neobinoj predaji stanovnika [Egipana Strabonova doba], to su bili (tj. to kamenje, op. prev.) ostaci hrane graditelja piramida, koji su tijekom vremena okamenili. Strabon je, (op. prev.) napomenuo kako takvog lentilnoga kamenja ima na breuljku u Pontu, gdje je pre bivao...

I Strabonovi su susjedi, dakle, jeli lentile! To je doista, kako Woodward kae, neobina predaja. Zamislite samo - fosilizirani lentili u Gizi! to emo jo saznati? Moda ih ima i u nekoj tajnoj odaji u jednoj od piramida. Woodward je potom, i dalje veoma metodino, nadiao veliinu svojih lentilnih oblika i stigao do kristalnih lea. A tri predmeta koja opisuje uspio sam, uz nadljudske napore, pronai u zbirci Johna Woodwarda (zajedno s njegovim portretom u ulju , i to u Geolokome muzeju Sedgwick u Cambridgeu, gdje su 1907. bili premjeteni iz muzeja Fitzwilliam (koji ne posjeduje nikakve podatke o tom premjetaju), takoer u Cambridgeu. Moje izvjee o tim predmetima nalazi se u Dodatku V. Jedan od njih je izbruena lea, poput one koju je vidio i "gravirao" dr. Plot. Drugi je predmet takoer lea, jedna od onih koje je gravirao Martin Lister. Valja istaknuti kako je Woodward ispravio Listerovo pogreno gledite o prirodnom podrijetlu kristalnih lea, ustvrdivi, uz pomo strunjaka lapidarista, da su one proizvod ljudske ruke te da potjeu iz doba prije rim skoga osvajanja Britanije. Takvo e miljenje od tada prevladavati meu znanstvenicima, posebice zbog saznanja o provenijenciji tih kristala. Naime, injenica jest da su mnoge od njih iskopali gorljivi staretinari koji su, u potrazi za blagom, nemilosrdno unitavali i pljakali drevne britanske nekropole. Pozornost je poela privlaiti i optika narav tih predmeta, to ne treba uditi, jer ne morate biti genijalac da shvatite kako je lea koju drite u ruci povealo. Znanstvenik Joseph Priestley spominje drevne britanske kristalne lee u svojoj knjizi The History and Present State of Discoveries Relating to Vision, Light and Colours (Povijest i sadanje stanje otkria vezanih za gledanje, svjetlost, i boje) iz 1772.: Drevni graveri dragoga kamenja navodno su se sluili staklenim glo busima ispunjenima vodom kako bi poveavali svoje rezbarije, to im je znatno olakavalo rad. O tome govori knjiga koju je objavio [Laurent] Natter. [Njome smo se pozabavili u jednom od prethodnih poglavlja.] Svojstva prozirnih tijela sferinoga oblika, odnosno njihova upo raba za poveavanje i paljenje, drevnim su narodima bili poznati, o emu svjedoi kamenje koje se uva u vitrinama meu ostalim rijetkostima, a za koje se pretpostavlja da potjee iz doba Druida. Ono je nainjeno (misli se obraeno, op. prev.) od kvarca razliitih oblika; neki su sferini a neki lentilni [tj. u obliku lee]. Iako nisu tako vjeto obraeni, gotovo je nemogue da je ikome mogla pro maknuti njihova sposobnost poveavanja. Mogue je da je sferino i

lentilno kamenje bilo namijenjeno upravo za poveavanje ili paljenje. Jedan od njih, sferinoga oblika i promjera otprilike 3,5 cm, uva se meu fosilima koje je Sveuilitu u Cambridgeu darovao dr. [John] Woodward, te se moe pronai u njegovoj zbirci. Ovaj nas trag nekamo vodi! Priestley takoer spominje Senekin odlomak [1. st. po Kr.], koji smo ve analizirali, o uporabi staklenoga globusa ispunjenog vodom za poveavanje slova pri itanju, te navodi i odlomak Aleksandra iz Afrodizije [3. st. po Kr.] o jabukama koje izgledaju vee kada su uronjene u vodu. Izvjea o novim kristalima iskopanima iz drevnih grobnih humaka, pri donijela su demistifikaciji kristala i stvaranju mnogo uvjerljivijih teorija o njihovu podrijetlu. Brzo je zaboravljeno da je "kamenje groma" palo s neba, a Boyleova postavka prema kojoj kristal nije kompaktan led, nego je priro dan mineral, napokon je naila na povoljan odjek. Pa ipak, protoarheolozi su uspjeli povezati misterij s injenicom. Godine 1793. veleasni James Doug las izvijestio je o nekim novootkrivenim kristalima u svojoj Nennia Britannica: ili, povijest ukopa u Velikoj Britaniji (Nennia Britannica: or, A Sepul chral History of Great Britain). U tome djelu izvjee o iskopanoj kristalnoj kugli sadri netonost o prirodnom stanju kristala. Douglas kae: "ini se da je to njegov prirodan oblik, te da nije obraen ljudskom rukom..." Meutim, znamo da to ne moe biti istina. Ovdje je Douglas stavio biljeku koja zau zima itavih pet stranica veoma sitnoga teksta. U njoj saznajemo za rimske kristalne kugle, te za kristalnu kuglu pronaenu u grobu franakoga kralja Hilderika II. (vidi sliku 38). Nadalje, Douglas u istoj biljeki raspreda o nekoliko slinih kugli pronaenih u Farneseovoj urni, o Pliniju, magima, Mojsiju i idovima, Delriovoj raspravi o magiji, Urimu i Tumimu i etiri arkanela. Douglasova biljeka zavrava pozivom: Ako se pokae da moja kristalna kugla posjeduje ta zadivljujua svojstva [kojih je previe da bismo ih ovdje nabrajali!], tada e ona biti nagrada za moja mukotrpna istraivanja drevnih grobova; no, ne elei se igrati s Vragom, i posve zadovoljan svojim zemaljskim prijateljima, upuujem znatieljnika na sastanak s Mihaelom, Gabrielom, Rafaelom, Urielom i ostalima; neka se u tu svrhu slobodno poslui mojim kristalom i tajanstvenim zazivom koji sam ovdje naveo. Vjerojatno nikada neemo saznati je li itko prihvatio poziv na sastanak s arkanelima u domu veleasnoga Douglasa.

Najstariji objavljeni opis (na francuskom) otkria kraljevske kristalne kugle (simbola boanskoga kraljevstva, predstavljenog kristalnim suncem) u urni s pepelom franakoga kralja Hilderika II., nalazi se u poveoj knjizi veleasnoga Bernarda de Montfaucona, L'Antiquite Expliquee et Representee en Figures (Prolost objanjena i prikazana u slikama), u drugom, izmije njenom izdanju iz 1722. U jednom poglavlju de Montfaucon opisuje dvade-

SLIKA 38. Kraljevska kristalna kugla pronaena u grobu franakoga kralja Hilderika II. Crte je preuzet iz djela Johna Chifietiusa, Anastasis Childerici Francorum Regis, sive Thesaurus Sepulchralis, Antwerpen, 1655., str. 243. Vidi takoer, veleasni Ber nard de Montfaucon, Antiquity Explained and Portrayed in Figures, sv. 5., 1. dio (2. izdanje, 1722.). Kristalna kugla, koja predstavlja kristalno sunce, bila je simbol boanskoga kraljevstva, te se u srednjovjekovnoj Europi esto pojavljivala na vrhu kraljevskoga ezla. Izvorni engleski kraljevski dragulji, izgubljeni tijekom graanskoga rata u 17. stoljeu, ukljuivali su i takvo ezlo, no moderna su ezla (tj. nainjena poslije restauracije monarhije 1660., to smatram modernim), koja su danas izloena u londonskom Toweru, izraena u doba kada je takav simbolizam ve bio izblijedio, pa na njima nema kugli. Zato nemojte ponoviti moju pogreku i posjetiti Tower u nadi da ete ondje vidjeti ezlo s kristalnom kuglom na vrhu. Naime, ono je nestalo prije 350 godina.

set malih kugla ili globusa od kvarca, izvaenih iz stare ume, te takoer izvjetava o otkriu iz kraljevskoga groba: ... u grobu kralja Hilderika, oca Klovisova, otkrivenoga u Tournaiju, (pronaeni su, op. prev.) brojni predmeti od zlata, sjekira, te nekoliko predmeta koji se danas [1722.] mogu vidjeti u Kraljevoj knjinici [u Parizu]. Sir Thomas Browne, uenjak iz 17. stoljea, u svojoj neobinoj i nadasve temeljitoj knjizi Hydriotaphia: Urne-Burial, or a Discourse of the Sepulcrall Urnes Lately Found in Norfolk (Hydriotaphia: Pokapanje urni, ili rasprava o urnama nedavno pronaenima u Norfolku) iznosi: U rimskoj urni koju je sauvao kardinal Farnese, meu brojnim dragim kamenjem s glavama bogova i boica, pronaeni su ... kristalna kugla, tri ae, dvije lice te est komadia kristala. Zanimljivo je i to da se eljezo i kristal nisu povezivali samo zato to je oboje palo s neba, nego i iz drugih razloga koji nam, meutim, nisu posve jasni. Berthold Laufer, veliki sinolog (tj. strunjak za kineski jezik i knjievnost; od srednjolat. Sinna, - Kina, op. prev.) i iznimno uen, ponudio je rjeenje koje bi nam inae zasigurno promaknulo. Jedna od njegovih zadivljujuih monografija nosi naslov The Diamond: A Study in Chinese and Hellenistic Folk-Lore (Dijamant: Studija o kineskoj i helenistikoj predaji), a objav ljena je 1915. (Rije "helenistika" odnosi se na razdoblje poslije Aleksan dra Velikog, poevi od 322. god. pr. Kr.) Veliki sam Lauferov oboavatelj i strastveni skuplja njegovih rijetkih djela, budui da su neizmjerno zanim ljiva i matovita, te se bave najraznovrsnijim temama. Ljudi poput Laufera vie ne postoje. Joseph Needham, koji se u svome djelu o povijesti kineske znanosti uvelike oslanjao na Laufera, bio je posljednji u dugom nizu orijen talista iznimno dobro upuenih i u drevnu kulturu Zapada. No, Laufer je bio njihov najblistaviji predstavnik. Dananja je znanost fragmentirana i ograniena na uska podruja najrazliitijih specijalizacija, te nitko ne vidi nita vie od onoga to mu se nalazi pred nosom. Znanstvenici ive u svojim kutijama, i to je to. Evo to Laufer kae u svojoj studiji Dijamant: Dioskor iz 1. st. po Kr. razlikuje etiri vrste dijamanta, od kojih se trea naziva "ferruginous", jer nalikuje eljezu (lat. "ferrugineus" hrav, zagasit; "ferrugo", inis. f. - hra; "ferrum", i. n. - eljezo, op.

prev.), no eljezo je tee; nalazimo ga u Jemenu. On (Dioskor, op. prev.) kae da se djelii dijamanta ulau u eljezne drke te slue za obradu kamenja, rubina i bisera. Ideja o mistinoj vezi dijamanta i eljeza bila je prisutna jo u srednjem vijeku. Konrad von Megenberg, u svojoj "Knjizi o prirodi", napisanoj izmeu 1349. i 1350., istie da su svojstva dijamanta najizraenija kada se on postavi u eljezni okvir, primjerice, na prsten... Meutim, prije nego nastavimo, valja istaknuti kako su dijamant i kvarc mineralozi poeli razlikovati tek prije dvjestotinjak godina. Laufer kae: Miljenje da je dijamant, s obzirom na svoj sastav, staklast kamen slian kvarcu, prevladavalo je u Europi sve do kraja 18. stoljea, tj. do 1777., kada je Bergmann to miljenje opovrgnuo... Dijamant se, dakle, u prolosti smatrao tek varijacijom kvarca. Nadalje, crni je dijamant [danas poznat kao "industrijski dijamant", a rabi se za bruenje] toliko slian eljezu da bismo ga mogli nazvati hibridnom vrstom "kvarcnoga eljeza". Dva nebeska kamena mogla su se tako opisati i protumaiti kao proziran "kamen groma" i crni meteorit - suprotnosti koje su se u izni mnim prilikama sjedinjavale, stvarajui tvar drevnim Grcima poznatu kao adamas (odakle potjee moderna engleska rije "adamantine"). Ta se rije u razliitim razdobljima grke povijesti odnosila na eljezo, elik i dijamant. (Latinska rije takoer glasi adamas, antis, m., a oznaava dijamant i elik. Nadalje, adamantinus, dijamantan, elian, tvrd kao elik, op. prev.) No, njezino bitno znaenje - i velika zagonetka za znanstvenike - jest najtvra poznata tvar, iako nije jasno je li to metal ili mineral. Mitologija tu tvar povezuje s nebeskim podrujima, a od nje su navodno bili nainjeni Prometejevi okovi (to je jo jedna ezoterijska optika referencija sadrana u mitu o Prometeju, u smislu povezanosti adamasa s dijamantom i kristalom). Plinije (1. st. po Kr.) iznosi neke neobine opaske o adamasu: Izuzevi drago kamenje, najvredniji predmet od sve ljudske imo vine jest "adamas", koji posjeduju samo kraljevi, i to rijetki meu njima... Donedavno su nai uenjaci smatrali kako se moe pronai samo u rudnicima u Etiopiji, izmeu Merkurova hrama [Merkur=Hermes=Thoth] i otoka Meroe [u sjevernom Sudanu]... Indijski (dijamant, op. prev.)... slian je kvarcu po svojoj prozirnosti i glatkim plohama koje se sastaju na est uglova ... Neki su ak veliine ljenjaka. Slian indijskom, iako manji, jest arapski... To

se kamenje moe iskuati na nakovnju. Do te je mjere otporno na udarce, da se eljezna glava ekia moe raspoloviti, a i sam je nakovanj moe pritom mogue otetiti. Doista, tvrdoa "adamasa" je neopisiva, kao i njegova otpornost na vruinu, jer se ne zagrijava kada se izloi vatri. Odatle i njegovo ime. Naime, prema znaenju grkoga izraza, on je "nepobjediva sila" [Adamos doslovce znai "nepobjediv" ("nesalomljiv", op. prev.).]... Postoji (takoer) "siderit" ili "eljezni kamen", koji sjaji poput eljeza i tei je od sviju, no njegova su svojstva drugaija. Moe se razbiti ekiem, ali i probuiti drugim "adamasom". Takva je i ciparska vrsta ... Kada se "adamas" uspije razbiti, raspada se u sitne, jedva vidljive dijelie. [Nedvojbeno su za njihovo promatranje i uporabu bile potrebne lee.] Veoma su traeni meu graverima dragulja, koji ih umeu u eljezno orue, jer se pomou njih bez potekoa mogu probuiti rupe u najtvrim materijalima. Imamo, stoga, tekstualni dokaz da je uporaba dijamantnih rezaa i svrdla bila uobiajena u 1. st. po Kr., a nedvojbeno i u mnogo daljoj prolosti. U svakom sluaju, Plinije o tome ne govori kao o neemu novom. Morali bismo uzeti u obzir mogunost da su dijamante u iste svrhe rabili i Egipani, i to veoma rano u svojoj povijesti, posebice zato to je dijamanata bilo u izobilju odmah izvan granica Gornjega Egipta, kako izvjetava Plinije. Egiptolozi su, kao to sam prije rekao, uglavnom neupueni u znanost i tehnologiju. Stoga se ama teri bave problemima poput kovega u takozvanoj Kraljevoj odaji u Velikoj piramidi. Sjeam se jednog dokumentarnog filma u kojemu je neki inenjer tvrdio da je koveg nainjen od diorita, najtvre vrste granita, te da nije mogao biti oblikovan bez suvremenih dijamantnih builica. Ono to dotini inenjer nije uzeo u obzir jest mogunost da su u drevno doba postojale dija mantne builice. U sljedeem emo se poglavlju uvjeriti da je drevni Egipat razvio i druge uinkovite naprave. Drugi klju za rjeenje zagonetke o kovegu ponudio je moj prijatelj, profesor Joseph Davidovits. On je strunjak za anorgansku kemiju te vjeruje da su drevni Egipani koveg "lijevali" a ne klesali. To su, pretpostavio je on, uinili pomou tekue dioritne mase, dobivene od krhotina toga kamena pomijeanih s muljem Nila (iji je sastav specifian) i prirodnom egipat skom soli, natronom. Koveg je bio "izliven" u samoj odaji, a rezultat je bio "kamena masa" koja se brzo stvrdnula, i u tom je obliku ostala do danas. Nemogue je samo na temelju promatranja ili dodirivanja zakljuiti radi li se doista o izrezbarenom dioritu ili o dioritskoj masi. Posebne metode koje je

uspjeno primijenio i patentirao Davidovits, rezultiraju stvaranjem anorgan skoga polimera. Davidovits, koji je znanstvenu karijeru zapoeo kao kemiar i strunjak za polimere, posebice za poliuretan, prvi je otkrio "anorganske polimere". Bilo je potrebno 20 godina da njegova otkria prizna znanstvena zajednica, jer nitko nije vjerovao da takve tvari postoje. Joseph je nedavno napisao knjigu u kojoj je iznio svoje ideje, i koju toplo preporuujem svima zaintere siranima, jer ga smatram jednim od najbistrijih i najmatovitijih suvremenih znanstvenika. Njegovu u djelu posvetiti jednu od svojih buduih knjiga. Osim ideja vezanih za drevnu tehnologiju obrade kamena, Davidovits je svojim otkriima umnogome pridonio sigurnijem ivljenju. Primjerice, izumio je zamjenu za plastine dijelove u unutranjosti zrakoplova - lagan materijal koji je posve otporan na vruinu i vatru (geopolimerna smola koja se rabi za prekrivanje ugljinih vlakana, stvarajui tako sloj otporan na vatru; taj materijal, koji ne isputa nikakve plinove, moe se upotrijebiti kao protupoarni tit u vlakovima i brodovima, a 5 cm debeo sloj uinkovito e od poara zatititi tunele, te sprijeiti eksploziju betona, kao to je bio sluaj u tunelu Mont Blanc), a prihvatila ga je Uprava federalnog zrakoplovstva pri Vladi Sjedinjenih Amerikih Drava; ta je tvar takoer anorganski polimer koji u sluaju poara u zrakoplovima moe spasiti tisue ivota. Neobina je spoznaja da njegovo podrijetlo moda see u doba izgradnje Kraljeve odaje u Velikoj piramidi! to se dijamantnih builica tie, teko bi bilo pronai arheoloke dokaze o drevnim egipatskim dijamantnim iljcima i svrdlima, jer su takvi pred meti iznimno sitni te ih moe opaziti samo mineralog. Konano, svjetski su muzeji prepuni kristalnih i staklenih lea, lako uoljivih i prepoznatljivih, koje unato tome nitko nije opazio. Zato bi s dijamantnim svrdlima situacija bila drugaija? Laufer pronalazi pisani dokaz o uporabi industrijskih dijamanata u Kini 1000 godina pr. Kr. Kineski je naziv za tu tvar bio kun-wu [+shi - "kamen"]. Znakovi su Laufer komentira: F. Porter Smith bio je prvi [moderni znanstvenik] koji je govorio o kamenu kun-wu [umjesto o "eliku"], navodei da su "uz kamen zvan kun-wu povezane zapanjujue prie. Naime, dovoljno je velik da se od njega napravi no, te je veoma sjajan i s lakoom ree dragulje." Taj je kamen ispravno usporedio s dijamantom, ne ulazei, meutim, u detaljnija razmatranja. Shi chou ki (Zapisi o deset otonih kraljevstava) fantastian opis stranih zemalja, koji se pripisuje taoistikom posveeniku Tung-fao

Sou, roenom 168. god. pr. Kr., sadri sljedeu priu: "Na plutajuem otoku (Liuchou) u Zapadnom oceanu, nalazi se kamenje zvano kun-wu. Kada se ono rastopi, pretvara se u eljezo od kojega se izrauje alat visokoga sjaja za rezanje, koji odraava svjetlost poput kristala, te s lakoom ree predmete od tvrdoga kamena (ada), kao da su od gline." Li Shi-chen, u svome Pen ts'ao kang mu [10. poglavlje], pie isto u svojoj biljeki o dijamantu, te zakljuuje objanjenjem da je kamen kun-wu najvei meu dijamantima. Tekst Shi chou ki koji navodi, sadri jo jednu zanimljivost. Kamenje kun-wu nalazi se u plutajuem pijesku (Liu-sha) Zapadnoga oceana. Potonji izraz, kako smo ve pokazali, u kineskim zapisima o helenistikom Istoku, odnosi se na Sredozemlje ... Ta predaja, dakle, pripisuje kamen kun-wu Bliskom istoku; a Li Shi-chenovo izjednaavanje kamena s dijamantom posve je prihvatljivo ... Huang chung ki iz petoga stoljea ... izvjeuje: Zemlja Ta Ts'in [Rimsko Carstvo] proizvodi dijamante (kin-kang) koje nazivaju i "bodeima ili noevima koji reu ad". Najvei su dui i od 30 cm, a najmanji su veliine riina zrna. Njima se moe rezati i najtvri kamen, te se ubrajaju meu najvee dijamante. Budistikim sveenicima slue kao zamjena za Buddhin zub. [Buddhin je zub religiozni predmet od osobita znaenjna za budiste.] Chou Mi [iz dinastije Sung, 960.-1278. god. po Kr.] izjavljuje: "Obraivai ada glade taj kamen rijenim pijeskom a rezbare ga pomou dijamantnih iljaka. Oblik mu je poput balege glodavca; crne je boje, te se istodobno doimlje poput kamena i poput eljeza." Chou Mi oito govori o neistom, crnom dijamantu, koji se jo uvijek rabi u industriji za izradu vrhova builica i slinih naprava za buenje. Iz tekstova je jasno da je kamen kun-wu, za koji Shi chou ki tvrdi da ga ima na helenistikom Istoku, zapravo dijamant, a od njega izraen alat za rezanje jest dijamantni iljak. O navodnom pre tvaranju kamena u eljezo govori i poznati Plinijev odlomak [koji smo ve naveli]... Budistiko tovanje dijamanta kao svetoga predmeta koji je predstavljao Buddhin zub, podsjea na islamsko tovanje Ka'be, meteoritskog kamena u Meki. Sada je jasno da je u drevno doba povezanost eljeza s kristalom bila duboka i slojevita. Meutim, mi smo samo otkrinuli vrata te bogate predaje. Postoji jo jedna drevna grka rije za "kamen groma" koju nismo raz-

motrili, a koja glasi baitylos (njezin je deminutiv baitylion). Na latinskom ona glasi baetulus. U Dodatku izmijenjenoga izdanja Liddellova i Scottova Grkoga leksikona iz 1996., urednici kau: "Usporedi sa sem. bethel." ini se da su time eljeli upozoriti na srodnost dvaju rijei, odnosno na njihovo zajedniko podrijetlo, to je prilino neobino, jer hebrejski i grki nisu srodni jezici. Pomislio sam na drevni egipatski kao na mogui izvor. Imao sam pravo. Gotovo da nema nikakvih dvojbi da baitylos (-os je samo imenini nas tavak u grkom jeziku) potjee od egipatske rijei baa, koja je oznaavala "metalnu tvar", odnosno meteoritsko eljezo. U obliku baa-em-seh-t-neter, rije baa odnosila se na naprave koje su se rabile pri obredu otvaranja usta, nainjene, kao to nam je poznato, od meteoritskog eljeza. U obliku baa en pet, Egipani su govorili o "nebeskom eljezu", odnosno o meteoritskom eljezu. Rije baa ima i znaenje "tvari od koje je nainjeno nebo", to se odnosi na eljeznu plou koja je pod neba. Dvostruki samoglasnik aa sastoji se od dva odvojena glasa koji postaju dvoglas, kao u sluaju ai u baitylos. Pritom se izvoenju, dakle, slijede lingvistika naela. Zapravo, teko bi se mogao nai odreeniju primjer, budui da Liddell i Scott prevode baitylos kao "meteoritski kamen", i dodaju kako se "smatrao svetim jer je padao s neba". Stoga moemo biti sigurni da je grki baitylos isto to i egipatski baa. (to se hebrejskoga bethela tie, nisam dovoljno struan da o tome rasprav ljam. To pitanje ostavljam semitolozima.) Znanstvenici katkad govore o kamenu baitylos na engleskom jeziku, nazivajui ga jednostavno baetyl (tako bismo ga i mi mogli zvati betil, op. prev.). U Meki sam vidio Ka'bu, meteoritski kamen zvan betil, to doista i jest. Na poetku nae prie o kamenju groma, kada smo govorili o Plinijevu ceraunusu, spomenuli smo i betile. elio bih jo jednom skrenuti pozornost na ono to je o njima reeno: ... ono [kamenje groma] koje je crno i okruglo, natprirodna je pod rijetla; [Sotak] kae da (ono, op. prev.) unitava brodove i gradove, a zove se "baetuli", dok se duguljasto kamenje zove "cerauniae". Ti pisci razlikuju jo jednu vrstu "ceraunia", koja je veoma rijetka. Kau da je osobito cijene magi, jer se moe pronai samo na mjes tima koja je pogodio grom. O baetylu je pisao i veliki znanstvenik A. B. Cook, ije veoma opseno djelo u pet knjiga, Zeus, predstavlja jedan od najznaajnijih znanstvenih tek stova 20. stoljea. U knjizi III. pod podnaslovom "Baityloi, Baitylia and Zeus Betylos" ("Baityloi, Baitylia i Zeus Betylos"), saznajemo jo neobinije

podatke, pa i injenicu da je, prema Fenianima, bog Kron (Saturn) imao brata zvanoga Baitylos: Malo je rijei u grkoj religioznoj nomenklaturi koje su imale tako nejasno znaenje kao npr. rije baitylos. Ona se sve do 1903. uporno rabila kao openit naziv za sveto kamenje. Profesor G. F. Moore sa Harvarda osjetio je potrebu prosvjedovati protiv takva uopavanja, te je s pravom inzistirao na tvrdnji da su i baityloi ili baitylia posebna vrsta svetoga kamenja koje posjeduje mo kretanja. Unato tome, sir Arthur Evans i dalje je pisao o "betilskim" stupovima i "betilskim" rtvenicima. Sotakos [Sotak], dobro obavijeten lapidarist iz ranoga helenistikoga doba [kojega smo upoznali preko Plinijevih zapisa], tumai da su odreeni cerauniae, crni i okrugli, bili sveti. Oni su ruili gradove i unitavali brodovlje, a zvali su se baetuli. Sanchouniathon iz Beritosa [dananjega Bejruta] u svojoj je povijesti Feniana rekao jo vie. Ouranus [Uran] se oenio svojom sestrom Geom [Gejom, tj. Zemljom] koja mu je rodila etiri sina - Elosa zvanog Kron, Baitylosa, Dagona poznatoga kao Siton, te Atlasa. U njegovu djelu saznajemo da je Uran izumio baitylia ili ivo kamenje. Magijska svojstva koja spominje Sotak, te ivotnost o kojoj govori Sachouniathon [drevni feniki pisac koji je, navodno, ivio prije Trojanskoga rata i iji su zapisi sauvani u fragmentima] spominje i Focije u svome ivotu Izidorovu. Focijev Izidor bio je neoplatonistiki filozof koji je ivio u Ateni poslije Proklove smrti (485. god. po Kr.) te je ubrzo poslije toga naslijedio Marina na elu atenske kole. Prezriv i katkad podrugljiv Focije [bizantski uenjak iz 9. stoljea i konstantinopolski patrijarh koji je za sobom ostavio saete prikaze mnogih izgubljenih djela] daje sljedei saetak Damaskiosove prie. On kae da je Asklepijad [neoplatonistiki strunjak za egipatsku teologiju] na planini Libanosu [Libanon] kod Heliopolisa u Siriji vidio mnoge primjerke takozvanih baitylia ili baityloi, za koje se veu svakojaka uda. Izjavio je da su on i Izidor bili svjedoci tih uda ... Vidio sam, rekao je, baitylos kako leti zrakom. Ponekad se kamen zamotavao u tkaninu, a ponekad ga je njegov uvar nosio u rukama. uvar baitylosa zvao se Euzebije. Taj je ovjek ispriao kako ga je jedne noi obuzela elja da izae iz grada imena Emesa i ode to dalje, prema brdu na ijemu je vrhu stajao drevni i velianstven hram

boice Atene [koja se u Emesi povezivala sa "Zeusom Keraunosom" ili "Zeusom Gromovnikom"!]. Pourio je do podnoja brda i ondje sjeo da se odmori poslije duga puta. Odjednom je ugledao vatrenu kuglu koja je padala s neba i velikoga lava koji je stajao pokraj nje. [To podsjea na Nemejskoga lava, za kojega su Grci vjerovali da je pao s Mjeseca.] Lav je odmah ieznuo, no im se vatra ugasila, Euzebije je potrao prema kugli i ustanovio da je to baitylos. Podi gao ga je i upitao ga kojemu boanstvu pripada. Kamen je odgovorio da pripada Gennaiosu, Plemenitomu. (Sada stanovnici Heliopolisa tuju Gennaiosa, kojemu su u Zeusovu hramu podigli kip u lavljem obliju.) Iste ga je noi ponio kui. Ispriavi nam tu priu i mnoge druge besmislice, na pripovijeda, koji je doista dostojan vlastitoga baitylia, izvijestio nas je da je kamen bio pravilna, krunoga oblika, bjeliaste boje i irok tri dlana. Ne treba posebno isticati da bjeliasti globus nikako ne moe biti meteorit. Iz reenoga je jasno da je u drevno doba vladala zabuna u pogledu crnih meteorita i prozirnih kristala. Stoga nije udno da je Fociju, kada je o tome izvjetavao, itava pria ila pomalo na ivce. U mitologiji nam je baetyl poznat kao zamjena za dijete Zeusa kojega je Kron, ili rimski Saturn, elio progutati, kao to je progutao svoje petero starije djece. Taj jeziv mit svakako posjeduje dublje, alegorijsko znaenje. Kronova ena Reja ve je morala predati tek roene Posejdona, Demetru, Heru, Hestiju i Hada njihovu ocu kako bi ih ovaj progutao. Izgubivi na taj nain petero djece, Reja je skupila hrabrost i odluila spasiti njihovo esto dijete, Zeusa. Stoga ga je sakrila u jednu pilju na otoku Kreti, kako Kron ne bi uo djetetov pla. Umjesto Zeusa, Kronu je predala kamen zamotan u kou koji je bog, vjerujui da je to njegov sin, smjesta progutao. Kada je Zeus odrastao, prisilio je svoga oca da povrati njegovih petero brae i sestara - koji jo nisu bili probavljeni, pa moemo zakljuiti da je Kronov probavni sustav bio prilino trom! - a potom je zbacio Krona s njegova nebeskoga prijestolja i proglasio se kraljem svih bogova. Nakon toga je slijedio dugo trajan rat izmeu Zeusa i njegovih pristaa i starih Titana. Potpomognut munjama i gromovima, Zeus je konano pobijedio. Kron je protjeran na jedan otok i utonuo je u dubok san iz kojega e se, kae mit, jednom probu diti. Najvanije u itavoj prii jest da je kamen koji je Reja predala Kronu umjesto Zeusa bio baitylos. Tu je injenicu zabiljeilo nekoliko pisaca, pa i Herodijan (gramatiar iz 2. st. po Kr.). Cook, u svome dugakom izvjeu o Kronovu kamenu, kae:

Kamen koji je progutao Kron opisivali su mnogi pisci i nazivali ga razliitim imenima. On je bio diskos, moda sa solarnom konotaci jom. [To moda upuuje na uporabu kamena kao lee.] Bio je i baitylos zbog svoga prekrivaa [o emu emo ubrzo govoriti.] Ta dva elementa, motiv iz predaje o gutau djece i obrednoj uporabi baitylosa, prvi su se put povezala na drevnoj Kreti. Nadalje, s obzirom na odnos izmeu minojske Krete i Pitona [Delfi], ne zauuje otkrie da je kamen koji je progutao Kron jo uvijek bio prisutan, i to u Delfima u drugom stoljeu po Kristu.... [taj] kamen, premazan uljem i umotan u vunenu tkaninu svakako je bio baitylos, a moda i aerolit [meteorit], kao to nagaaju sir James Frazer i drugi znanstvenici... [kamen] je bio ovalan. Prema jednom tumaenju, spaavanjem Zeusa-Sunca od smrti u tami Kronove utrobe izbjegnuta je pomrina. No, to se tumaenje ini prilino nevjerojatnim. Moda mit govori o kristalnom suncu - koa u koju je kamen bio umotan predstavlja svjetlost koja okruuje kristalno sunce u tami svemira. Svjetlost je konano pobijedila tamu. Nadalje, valja istaknuti da se ivotinjska koa na grkom naziva baite. ivotinjske su koe bile veoma vane u drevnim egipatskim vjerskim obredima, kako Ernest Thomas nairoko tumai u svoja dva lanka naslov ljena "The Magic Skin" ("arobna koa") koja je 1923. objavio u asopisu Ancient Egypt. Thomas objanjava znaenje Tekenua (Tekenu), kipa umo tanog u kou, koji se u egipatskim pogrebnim obredima vukao na nosilima. Svete ivotinjske koe posebna su tema, te je gotovo posve sigurno da je koni omota baitylosa bio povezan s tim pradavnim predajama. No, drugo znaenje rijei baite ili baitylos, ili koe baetyla, povezano je s idejom "koe" koju kristal ini prozirnom i s Demokritovim vizualnim teorijama. Vjerujem da je koncepcija slika kao nizova posve tankih "koa" SLIKA 39. Rea daje Kronu kamen umotan u tkaninu, koji e Kron progutati kao to je progutao svoje petoro djece. Na gornjoj sceni (lijevo) Kron vjeruje da je kamen umotan u tkaninu njegov sin Zeus. No, Rea ga je prevarila. Na drugoj sceni ona okree svoju glavu i skriva smijeak, jer je Kron progutao kamen mislei da je to njegov sin. Rea je Zeusa sakrila u pilju i spasila od smrti u oevoj utrobi. Na prvoj sceni, Reu prate dvije slukinje. Na drugoj sceni vidimo Niku, boicu pobjede koja se smijei znajui za prijevaru. (Prikaz s grkoga kratera otkrivenog na Siciliji, koji se danas nalazi u Louvreu. Oko 460.-450. god. pr. Kr. Likovi su obojani crvenom bojom. Iz Arthur Bernard Cook, Zeus, sv. III., 1. dio, Cambridge, 1940., sl. 775., str. 930.)

koje odlijeu u zrak veoma stara, te da je Demokrit, koji je neko vrijeme boravio u Egiptu, ponovno oivio tu ideju. Naime, prema razliitim preda jama, baetyli su bili nekoliko stvari odjednom: eljezni meteoriti, kristalni globusi i kristalni "diskovi" ili lee. Oni su padali s neba i povezivali se sa suncem, ije su zrake (kao kristali) fokusirali. Jedna od Zeusovih sestara, koja je provela due vrijeme u probavnom sustavu svoga oca, bila je Hestija (lat. Vesta), na ijem je rtveniku, prema Plutarhovim izvjeima, gorjela vatra koja se neprestano obnavljala pomou fokusiranih sunevih zraka. Drevni narodi nisu jasno razgraniili eljezne meteorite od kristalnih lea i kristalnih kugli. Kao to smo vidjeli, sve ih je mogue povezati pomou crnih dijamanata "nalik eljezu". Dvije vrste kamenja predstav ljale su takoer nebeske "suprotnostr" - nono i dnevno nebesko kamenje, koje otkriva dvije strane boanskog. Jer, oni su doista dijelii neba.

IV. DIO
IZVORI

IX. POGLAVLJE

HORUSOVO OKO

Najzanimljivija od svih drevnih optikih predaja nedvojbeno je bila ona faraonskoga Egipta. Ubrzo emo pokazati kako je os velianstvenoga hrama u Karnaku sluila zapravo kao teleskopska cijev dugaka 550 metara. Prika zati emo takoer svjetlosne pojave u Karnaku, poput "svjetlosne rtve" koju na pladnju prinosi faraon Ramzes III. Pojava, koju biljee neke fotografije , traje samo tri minute. Ve sam se kratko osvrnuo na "Horusovo oko", u obliku kristalne kugle ispunjene vodom kojom se palila vatra pomou sunevih zraka. No, sve je to samo dijeli opirne i sloene teme. Na nekim fotografijama moe se vidjeti nekoliko kipova iz razdoblja Staroga kraljevstva kojima su u one duplje umetnuti izvanredni primjerci kvarca. Takvih kristalnih "oiju" bilo je mnogo u doba IV. i V. dinastije, sredinom treega tisuljea pr. Kr. Vjerujem da su se izraivale i u doba III. dinastije, te da su ih pljakai odstranili s kipa kralja Zosera , oko 2600. god. pr. Kr. Te oi, kao i one na drvenom "ka-u", kipu kralja Hora iz razdoblja Srednjega kraljevstva, koje su pronaene u njegovoj nedirnutoj grobnici, nisu samo lijepo oblikovane. Osim toga, one su savreno izbruene i glatke konveksne kristalne lee. Kada ih se umetne u one upljine kipova, one poveavaju naslikane ili umetnute zjenice, dajui tako kipovima ivotnost koju ne moe nadmaiti ni jedna tehnika. Otkrie mnogih zapanjujue vjeto obraenih kristalnih lea kljuan je dokaz o pos tojanju napredne optike tehnologije u drevnom Egiptu. Stoga ne moemo porei da su se, osim za kipove, kristalne lee rabile i u druge svrhe. Vidjet emo da je mnoge graevine iz razdoblja Staroga kraljevstva bilo mogue izgraditi samo pomou optikih instrumenata. Zapravo, bilo je fiziki nemogue konstruirati piramide u Gizi bez teodolita ili slinih naprava. Takva se preciznost nije mogla postii na neki drugi nain. Poznato nam je da su lee koje su bile nune za optike instrumente doista postojale, a u daljnjem tekstu otkrit u dokaze koji potvruju druge aspekte drevne egi patske optike tehnologije. Ne kanim se uputati u teoretiziranje bez stvar-

noga pokria - posrijedi su nepobitne injenice koje zahtijevaju odgovore. A ako nismo spremni prihvatiti mogunost postojanja optikih naprava, preostaje nam samo magija! Trebamo zapoeti jednim aspektom drevne egipatske znanosti koji je posve nedvojbeno povezan s teleskopima. Prvi koji je uoio tu povezanost bio je viktorijanski astronom sir Norman Lockyer. On i profesor Nissen iz Njemake bili su prvi moderni znanstvenici koji su ustvrdili da su drevni hramovi bili graeni prema astronomskim naelima. O tim otkriima, kao i o rezultatima istraivanja na izvornim lokalitetima, izvijestio je Lockyer u svojoj knjizi The Dawn of Astronomy (Osvit astronomije), objavljenoj 1894., a ja posjedujem primjerak toga izdanja. Dolje moemo vidjeti Lockyerov plan hrama Amona-Raa u Karnaku1 (slika 40). Iz mnotva zapanjujuih podataka kojima obiluje Lockyerova knjiga, izdvojio sam sljedee komen tare sadrane u 10. poglavlju naslovljenom "The Solar Temple of Amen-Ra at Karnak" ("Sunev hram Amona-Raa u Karnaku"). Oni e iznenaditi itatelje koji nisu obavijeteni o takvim temama: Hram Amona-Raa nedvojbeno je najvelianstvenija ruevina na svi jetu. U njegovu je sreditu kamena avenija, s koje se prua pogled prema sjeverozapadu, a ta je os dugaka otprilike 450 metara. Gra ditelj velikoga hrama u Karnaku - najdojmljivije graevine koja je ikada bila zamiljena ili izgraena - elio je os ostaviti posve otvorenom; velianstvene kolonade, vidljive s obje strane osi, samo su detalji. Cilj je bila posve otvorena, ravna i pravilna os. Ona je usmjerena prema brdima na zapadnoj obali Nila, gdje se nalaze kraljevske grobnice. Gledamo li od vanjskih pilona (dvije plosnate piramide na ulazu u hram, op. prev.) prema jugoistoku, otkrit e nam se itava duina hrama. S najudaljenije toke sredinje linije vidi se ulaz udaljen gotovo 550 metara, koji je nekada pripadao hramu okre nutom prema jugoistoku. Zapravo, postojala su dva hrama na istoj liniji, od kojih je jedan bio orijentiran prema zalasku sunca za ljet noga solsticija, a drugi prema izlasku sunca za zimskoga solsticija. Vanjski ulazi hramova udaljeniji su nego Pall Mall i Piccadilly. Povrina velikoga hrama dva puta je vea od one crkve sv. Petra u Rimu, te se ni jedna crkva po svojoj veliini ne moe mjeriti s njime. Neka arhitektonska rjeenja veoma su neobina, kao i opa struktura graevine. Promotrimo najprije os hrama. ini se da se ona, prema nekom opem pravilu, protee kroz hodnike razliitih veliina sve do krajnje toke koja se naziva svetite, Naos, Adytum ili Svetinja nad Svetinjama. Jedan kraj hrama, na kojemu se nalaze piloni, otvoren

je, dok je dragi kraj zatvoren. Os je obiljeena uskim otvorima u razliitim pilonima i mnogim zidovima koji presijecaju os. U hramu Amona-Raa postoji 17 ili 18 takvih otvora, koji ograniavaju svjetlost koja ulazi u Svetinju nad Svetinjama. Po svemu sudei, svaki je dio hrama bio pomno konstruiran kako bi se svjetlost pretvorila u usku zraku i prenijela na drugi kraj hrama - u svetite - stoga je jedanput na godinu, za ljetnoga solsticija, zraka zalazeega sunca prolazila itavom duinom hrama [tj. du sredinje osi], osvjetljavajui svetite raskonom svjetlou i dodirujui njegov zid. Zid nasuprot ulazu u svetite [tj. istoni kraj] bio je uvijek zatvoren. Zraka svjetlosti nikako nije mogla proi kroz hram. Os je bila otvorena na jednom kraju i posve zatvorena na drugom, pa se prema opem izgledu hrama moe zakljuiti da je njegova svrha bila astronomska. Poznato nam je da je hram bio orijentiran prema sunevu zalasku; Egipani su konstruirali sustav postupno suavajuih vrata - kao jedno od glavnih obiljeja hrama - upravo zato da bi uska zraka svjetlosti mogla u odreenom trenutku, odnosno pri zalasku sunca, osvijetliti njegovu unutranjost. Tu koncepciju potvruju i konstruk cijska obiljeja astronomskog teleskopa. Iako Egipani nisu znali nita o teleskopima [kako bi se Lockyer iznenadio da se uvjeri u suprotno!], ini se da su bili suoeni s istim problemom koji mi rjeavamo suvremenim teleskopima - eljeli su sauvati istou svjetlosti i uvesti je u svoje svetite u obliku u kojemu ona ulazi u okular teleskopa. Kako bismo sauvali istou svjetlosti koja ulazi u okular teleskopa, izmeu objektiva i okulara postoji niz takozvanih dijafragmi, odnosno, prstenova poredanih du cijevi, od kojih su oni najveega promjera blii objektivu, a oni najmanjega blii okularu. Te dijafragme moraju biti nainjene tako da svjetlost iz objektiva doe do okulara u svom istom obliku, bez refleksije unutar teleskopske cijevi. Piloni i zidovi egipatskih hramova imali su istu ulogu kao i dija fragme u modernim teleskopima. Prvenstvena zadaa tih pilona i dijafragmi bila je pomno usmje ravati svjetlost kako bi ona u svom istom obliku prodrla u tamu svetita. No, zato je u svetitu morala vladati tama? Unato razliitim gleditima o njihovoj religioznoj ili obrednoj svrsi, elio bih istaknuti kako su ti hramovi, izmeu ostalog, sluili i za odreivanje i promatranje trenutka solsticija. Egipatski sveenici zasigurno ne bi zanemarili taj trenutak, jer im je upravo znanje

priskrbilo vlast. Stoga su hramovi bili astronomski opservatoriji, i prvi opservatoriji u povijesti svijeta. Ako ih promatramo kao vodoravne teleskope, odmah e nam se razotkriti smisao dugake osi i niza postupno suavajuih dijafragmi, jer se vea preciznost postie s duom zrakom svjetlosti; jasno je da je zraka svjetlosti izraenija u mranoj prostoriji, te da se u tami lake odreuje njezin poloaj na zidu. Presudno je bilo izvesti pokus dva ili tri dana prije solsticija, kako bi se moglo predvidjeti tono vrijeme solsticija. Uska zraka svjetlosti prodrla bi kroz uzak ulaz, udaljen otprilike 450 metara od Svetinje nad Svetinjama, pod uvjetom da je hram bio orijentiran u skladu sa solsticijem, te da se solsticij dogodio upravo u trenutku zalaska ili izlaska sunca. Zraka svjetlosti zabljes nula bi u unutranjosti svetita i ostala ondje nekoliko minuta, a potom bi ieznula. Bljesak bi potrajao otprilike dvije minute, a

SLIKA 40. Plan velikoga hramskog kompleksa posveenog bogu Amonu-Rau u Karnaku u blizini Luksora (drevne Tebe) u Egiptu. Rimski broj II oznaava lokalitet izvorne Svetinje nad Svetinjama, ili lokalitet unutarnjeg svetita, u koje je za ljet noga solsticija prodirala suneva svjetlost, putujui "vodoravnim teleskopom", ili "vodoravnom cijevi za promatranje", odnosno sredinjom osi, kroz toke VI, g, h, IV, III, 7 i 9 na ovome planu. U tim trenutcima faraon ili veliki sveenik bili su, prema drevnim tekstovima, "sami s Raom". Sredinji je hodnik dugaak gotovo 450 metara! Slika boga Sunca pojavljivala bi se u obliku savrenog blistavog diska. Taj je disk, zvan Aton ("disk"), koji se za ljetnoga solsticija (a u drugim hramovima za ekvinocija i zimskog solsticija, pri izlasku i zalasku sunca) projicirao na zidu unu tarnjeg svetita postao sredinjim predmetom oboavanja heretikog faraona Ekhnatona, Tutankamonova oca. Sam Karnak nije bio hram "suneva izlaska" nego hram "suneva zalaska", stoga turisti koji posjeuju lokalitet kako bi promatrali izlazak sunca, promatraju pogrenu astronomsku pojavu. (Lockyer je vjerovao da je u Karnaku nekada postojao manji hram, koji je sluio za promatranje izlaska sunca za zimskoga solsticija.) Gore desno nalazi se Sveto jezero, koje jo uvijek postoji; u njemu su se sveenici kupali kako bi proistili svoja tijela i pripremili se za izvoenje religioznih obreda. Dolje desno, graevina obiljeena brojem 1 jest hram koji je izgradio Ramzes III. U njemu se izvodio obred prinoenja svjetlosti, koji je zabiljeen na nekoj fotografiji ; ta se svjetlosna pojava dogaala ujutro. Nedvojbeno je bilo i mnogo drugih svjetlosnih pojava, pa je kretanje sunca tijekom dana bilo obiljeeno nizom ezoterijskih obreda. Budui da nitko do sada nije promatrao te pojave na odgovarajui nain, valja sustavno prouiti pojave koje su dostupne za promatranje zbog sauvanih prozora i stropova. (Iz The Dawn of Astronomy (Osvit astronomije) sir Normana Lockyera, London, 1894., str. 101.)

mogao se reducirati pomou zavjesa. Solarni hramovi moda su sluili za odreivanje duljine solarne godine. Velianstven bljesak zalazeega sunca oznaavao je poetak nove solarne godine. A zraka svjetlosti zalazeega sunca, koja je prodirala u svetite, mogla je navesti Egipane da hram upotrijebe u obredne svrhe; npr. mogli

Plan hrama Amona-Raa s okoliem, ukljuujui sveto jezero

su u svetite postaviti kip boga i pustiti neka ga obasja jarka bijela svjetlost. Tako su Egipani kratko vrijeme mogli svjedoiti blistavoj manifestaciji boga Raa. Imajmo na umu da zahvaljujui suhom i istom egipatskom zraku sunce baca svoju sjenu pet sekundi poslije njegova prvoga pojavljivanja na obzoru. Stoga je u Egiptu pri izlasku i zalasku sunca svjetlost veoma snana. ... [Faraon] Tutmozis III.,

SLIKA 41. Gravura iz 19. stoljea prikazuje Newgrange u Irskoj i dugaak podzemni prolaz koji je orijentiran prema izlasku sunca za zimskoga solsticija. Svakog 21. prosinca, tono u 8 sati i 58 minuta, suneva zraka obasjava prolaz kompleksa Newgrange. Pukotina pokraj ulaza omoguava da zraka svjetlosti obasja upljinu koja je irski ekvivalent unutarnjeg svetita. Pojedinosti solsticijskog svjetlosnog dogaaja, zajedno s brojnim drugim ilustracijama, mogu se pronai u knjizi Martina Brennana, The Stars and the Stones: Ancient Art and Astronomy in Ireland (Zvijezde i kamenje: drevna umjetnost i astronomija u Irskoj), Thames and Hudson, London, 1983., str. 72.-86. (Iz Godfrey Higgins, The Celtic Druids (Keltski druidi), London, 1827. Zbirka Rob erta Templea.)

u svome izvjeu o ureenju Karnaka, kae da su kipovi bogova i njihova tajna svetita (vjerojatno Adytum) "velianstveniji od nebe skih stvorenja, tajanstveniji od bezdana i [skriveniji] od oceanskih dubina." Iz navedenoga je lako zakljuiti da su ljetni i zimski solsticij bili od presud nog znaenja za drevnu civilizaciju. Danas, na primjer, mnogi ljudi znaju da za zimskoga solsticija zraka izlazeega sunca obasjava hodnik u sreditu Newgrangea u Irskoj. Promatrao sam solsticij ski izlazak sunca iz sredita Stonehengea, te mogu posvjedoiti da se sunce doista doima poput goleme grude zlatnoga maslaca, upravo kao to je opisano u knjigama. Takve su pojave danas veoma popularne, no Lockyer je bio prvi koji ih je spomenuo. Njegov opis osi hrama u Karnaku kao divovskog kamenog teleskopa nikada nitko nije osporio. to se tie tone duljine solarne godine, u ovom emo poglavlju pokazati da su Egipani veoma precizno odredili njezino trajanje, te da su im za ta mjerenja posluile graevine poput hrama u Karnaku.

Zapad

Istok

Plan sv. Petra u Rimu prikazuje vrata smjetena nasuprot izlazeem suncu

SLIKA 42. Katedrala sv. Petra u Rimu. Sredinji oltar okrenut je prema istoku, tako da ujutro za proljetnog i jesenskog ekvinocija izlazee sunce obasjava oltar, putujui dugakim hodnikom koji uvelike podsjea na onaj iz drevnoga egipatskog hrama, iako nije tako uzak. (Iz The Dawn of Astronomy (Osvit astronomije), sir Norman Lockyer, London, 1894., str. 96.)

Moemo li povjerovati da je civilizacija koja je u Karnaku izgradila divovsku optiku napravu dugaku 450 metara bila nesposobna da za optika promatranja konstruira manje teleskope, poglavito uzmemo li u obzir da su otkrivene kristalne lee za poveavanje koje potjeu iz doba IV. dinastije, te da su kristalne lee bile u uporabi ve u etvrtom tisuljeu pr. Kr. Kada se ova knjiga pripremala za tisak, u asopisu The Science pojavio se lanak Johna L. Heilbrona, koji je objavila njujorka Akademija znanosti, a koji je vrsto povezan s naom temom. lanak naslovljen "The Sun in the Church" ("Sunce u crkvi") zapravo je izvadak iz kasnije pieve knjige, u kojoj je objavljena izvanredna fotografija koja prikazuje sunev disk pro jiciran na meridijalnoj liniji katedrale, to je za nas veoma znaajno jer je pojava veoma slina onoj iz drevnoga Karnaka. Na slici 44 moe se vidjeti crte novia iz 1702., koji je Heilbron objavio u svome lanku i knjizi, a prikazuje zraku suneve svjetlosti koja ulazi u katedralu u Rimu i pada

SLIKA 43. Sredinji hodnik crkve sv. Petra u Rimu orijentiran je prema istoku, odnosno, prema izlazeem suncu u trenutku ekvinocija. Koliko je bio dubok i kljuan egipatski utjecaj, govori i obelisk prenesen iz Egipta koji stoji u ravnini izlazeega sunca za ekvinocija, onako kako se vidi s oltara. "Tko ima ui, neka slua."

SLIKA 44. Crte novia iskovanog 1702. prema zamisli pape Klementa XI. Na noviu je prikazana zraka suneve svjetlosti koja dopire kroz rupu u crkvi Santa Maria degli Angeli u Rimu. Slika suneva diska pada na meridijalnu liniju obiljeenu na podu crkve. Tijekom godine, disk se pomie naprijed i natrag, a najvee udaljenosti postiu se za zimskog i ljetnog solsticija. Tako se moe izmjeriti godina.

na meridijalnu crtu graevine. Zainteresirani itatelji mogu u Heilbronovoj knjizi nai dodatne pojedinosti o toj tematici. Heilbron otkriva da su se u renesansi, kao i poslije, meridijalne linije (u smjeru sjever-jug) oznaavale na podovima srednjovjekovnih europskih katedrala, te da su se u stropovima katedrala buile male rupe kako bi suneva svjetlost mogla prodrijeti kroz njih, pa se sunev disk projicirao na podovima crkava. Naime, mjerenjem udaljenosti izmeu projekcija suneva diska u razliitim razdobljima tijekom godine, odreivao se toan datum Uskrsa i ispravljao se kalendar. Bili su to problemi veoma slini onima drevnih Egipana. Meutim, promatrala se jo jedna pojava: veliina diska ovisila je o udaljenosti Sunca od Zemlje, te se pomnim promatranjem moglo zakljuiti da se Zemlja kree u eliptinoj, a ne u krunoj orbiti. Ti su zakljuci govorili u prilog Keplerovoj "heretikoj" teoriji. No, za dodatne pojedinosti itatelj moe konzultirati Heilbronovu knjigu. Ono to zapa-

SLIKA 45. Crtei nekih reetaka (claustra) od pjeenjaka u hipostilu velikoga Amonova hrama u Karnaku. Prozori-reetke postavljeni su veoma visoko, ne u razini oka, te nalikuju prozor kroz koji se projicira svjetlosna rtva Ramzesa III.

njuje jest da su goleme mrane katedrale, poput divovskih mranih hramova, sluile istoj svrsi kao i hram u Karnaku, samo 3000 godina poslije! Kao i obino, moralo je protei dugo vremena da te injenice izau u javnost. U Karnaku jo uvijek moemo promatrati velianstvene svjetlosne pojave, ak i u sauvanim ruevinama. Moja supruga Olivija i ja promatrali smo nekoliko takvih pojava, a ona je sama otkrila iznimnu pojavu u procesijskom svetitu Ramzesa III., maloj, uglavnom netaknutoj graevini koja stoji desno od prednjeg (zapadnog) ulaza. U Karnak smo stigli prije izlaska sunca, kako bismo promatrali prekrasnu igru svjetlosti, iako je hram bio ori jentiran prema zalasku, a ne izlasku sunca. Toga dana u 8 sati i 30 minuta, na kraju posljednjega tjedna u studenom, imali smo ludu sreu da uemo u svetite Ramzesa III., nakon to smo razgledali veinu ostalih ruevina. Pros torija u kojoj smo se nalazili imala je krov, te smo pri slaboj svjetlosti proma trali rezbarije na stropu. Tada je Olivija primijetila neto doista zapanjujue. Zraka svjetlosti dopirala je kroz mali visoki prozor s kamenim reetkama i padala na zid nasuprot prozoriu. U Karnaku je sauvano jo nekoliko slinih kamenih reetaka koje su sluile kao prozori. One se u arhitekturi nazivaju latinskim izrazom claustra. Vidi sliku 45 koja prikazuje neke reetke na glavnom hramu.

SLIKA 46. Slikanja iz Medinet-Habua u blizini Luksora prikazuje faraona Ramzesa III. u nosiljci-prijestolju, u velikoj religioznoj procesiji u Tebi. Ramzes III. izgradio je mali hram koji sadri prikaz "svjetlosne rtve". Gore desno moe se vid jeti sveenik kojemu iz dlana izbija neobina isprekidana crta. U egipatskoj umjet nosti takve crte obino predstavljaju vodu koja se izlijeva ili prska. No, moda se ovdje odnosi na svjetlosnu rtvu. Takoer, vidimo da mnogi lanovi procesije nose "Pero boice Maat" koje je prisutno na prikazu "svjetlosne rtve". Olivija je primijetila da svjetlost obasjava praznu posudu za mirise koju u ruci dri faraon, kao rtvu bogu Amonu. Na posudi se projicirao svjetlosni uzorak koji je dopirao kroz prozori, pa se doimalo da faraon prinosi bogu rtvu iste svjetlosti. Zbog etiri reetke, svjetlosni je uzorak bio podijeljen na etiri okomite pruge. Svjetlosna pojava trajala je otprilike tri minute, a potom je, zbog kretanja Zemlje oko svoje osi, posve ieznula, a svjetlosni su se oblici promijenili. Sa sobom sam ponio fotoaparat, no u njemu je bio film od 200 ASA, pa sam se naslonio na zid nasuprot svjetlosnom uzorku kako bih dobio odgovarajuu ekspoziciju. Rezultat se moe vidjeti na fotografiji 20, koja prikazuje faraona kako prinosi svjetlosnu rtvu. Sljedee sam se godine vratio na to mjesto i nainio jo jednu fotografiju (fotografija 21) koja prika zuje zrake svjetlosti koje dopiru kroz reetke. Meutim, sada nije bio vidljiv uzorak pera o kojemu valja rei neto vie.

SLIKA 47. Rezbarija iz Tebe prikazuje faraona Amenhetepa (gr. Amenofis) III. kako prinosi rtvu bogu Amonu. U ovom sluaju, rtvuje mu miris pla voga vodenoga ljiljana, kojeg faraon simbolino prislanja na nosnice boga. Miris traje gotovo jednako kratko kao i svjetlost!

Svjetlosni uzorak ima veoma sloeno i simboliko znaenje. Prva oko mita crta slijeva dvostruko je kraa od ostalih i zaobljena je pri vrhu. Ona predstavlja Pero istine (Maat) s ijom se teinom na vagi usporeivala teina srca umrloga. U prikazima na papirusima Knjige mrtvih opisuje se suenje ("Vaganje due", op. prev.) umrlome, koje se odvija pred bogovima kako bi se ustanovilo je li srce umrloga bremenito grijesima ili je dovoljno lako i isto da njegova dua zavrijedi vjean ivot. Ostale tri okomite pruge jed nake su visine, a predstavljaju broj tri. Budui da je na zidu prikazan faraon Ramzes III., ini se da se tri pruge odnose na njega.

Oito je stoga da svjetlosni uzorak projiciran kroz kamene reetke pred stavlja svjetlosno Pero istine, koje faraon Ramzes III. prinosi bogu Amonu, dok ostale tri pruge oznaavaju njega samoga, kao treega u nizu faraona koji su nosili ime Ramzes. Meutim, vjerujem da prikaz skriva mnogo dublje znaenje. Za Ramzesa III. najugledniji od njegovih predaka povezanih s Karnakom bio bi faraon Amenofis III. (Amenhetep), iz prethodne dinastije, iji su prikazi i djela sauvani. (Meu ostalim, Amenofis III. je u Karnaku podigao nekoliko stotina kamenih kipova boice Sekmet.) Drim da je svjet losna rtva Ramzesa III. imala dvojako znaenje, te je predstavljala odreen homage Amenofisu III. Kao prvo, broj tri moe se primijeniti na oba faraona, pa se okomite pruge mogu razliito protumaiti. No, to zapravo ini Ramzes III.? Prikazan je kao da prinosi rtvu bogu Amonu. Iako ime Amenofis znai "poiva u Amonu", ili "ovisi o Amonu", ili "Amon je zadovoljan", izvorno i dubinsko znaenje rijei hetep (Amenofis je grki oblik imena Amenhetep, op. prev.) bila je "rtva" ("prinos", op. prev., bogu ili umrlome), stoga je arhaino i doslovno znaenje imena Amenofis (Amenhetep, op. prev.) bilo "rtva Amonu". Ramzes III. prikazan je kako prinosi "rtvu Amonu" i na taj nain priziva ime svoga pretee, pa u strogo ikonografskom smislu prikaz na zidu predstavlja "III. rtvu Amonu" ili Amenhetepa III. (Amenofisa III.) Doslovno znaenje jest "rtva Amonu Ramzesa III." No simbolino znaenje je "Amenhetep (Amenofis) III.". Dvosmislenosti su oduevljavale drevne egipatske sveenike, te su svakako bile namjerne. Svjetlosna je rtva tako svjetlosna igra rijeima. Pero boice Maat, koje je vaan element "svjetlosne rtve", takoer je prikazano na rezbariji. Na ramenu boga Amona, kojemu Ramzes prinosi rtvu, sjede boice Maat i Hator. Pokraj njegova ramena nalazi se pas ljud ske glave koji nosi krunu nainjenu od dva pera boice Maat. Pero Maat, nainjeno od svjetlosti koja pada u rtvenu posudu, vidljivo je samo neko liko minuta, potom mijenja oblik i pretvara se u dvije zlatne kugle, jednu iznad druge, da bi konano ieznulo. Reetke i pukotine u kamenom prozoriu nisu nepravilne niti zakrivljene, te je oblikovanje svjetlosti postig nuto zaobljavanjem kamena iza prozoria. Fotografije dokazuju da su Egipani bili zaokupljeni svjetlosnim poja vama, te da su upravo radi njihova promatranja gradili velianstvene hra move. Manipulacija zrakama svjetlosti bila je rutinska praksa, a svjetlost je, poput hodnika, stupova i rezbarija, bila dio dizajna. Doista, ak je i sm kamen bio uinjen "prozirnim". Schwaller de Lubicz otkrio je da su neke rezbarije na zidovima hrama u Luksoru meusobno komplementarne ako ih se promatra sa suprotnih strana istoga kamenoga zida, kao to je prazna

kutija za tkaninu na jednoj strani zida "ispunjena" tkaninom izrezbarenom na odreenome mjestu na suprotnoj strani zida! Tu pojavu on naziva "transparencijom", i svakako je prvi koji ju je otkrio i opirno opisao u svojoj izvan rednoj knjizi o hramu u Luksoru, The Temple of Man (Hram ovjeka). U egipatskim hramovima otkrili smo i brojne druge svjetlosne pojave. Na vodi Ahmed pripovijedao nam je o pojavi u zatvorenom stubitu Horusova hrama u Edfuu. Svakog 1. prosinca - iako pretpostavljam da je mislio na 21. prosinca, odnosno, na zimski solsticij, budui da je prilino

loe govorio engleski - suneva svjetlost prodire kroz prozor na stubitu i obasjava Horusovo lice izrezbareno na zidu nasuprot prozoru. Ta se pojava ne dogaa pri izlasku sunca, nego oko podneva, pa je moemo nazvati meridijalnim solsticijskim fenomenom. Svjetlost poiva na Horusovu licu otprilike pet minuta, a potom nestaje. To se dogaa samo jedanput na godinu, te je ostatak godine lice boga obavijeno tamom. Moda je sa svjetlosnom pojavom povezan slian prozor u zatvorenom stubitu rimskoga rodilita koje se nalazi desno od Hatorina hrama u Denderi. Na zidu ispod prozora izrezbarene su stilizirane zrake svjetlosti koje predstavljaju mali obelisci, poput onih u samom Hatorinu hramu. (Vidi fotografiju 22. Sline se zrake mogu vidjeti u bonom Hatorinu svetitu u glavnom hramu.) Moji pokuaji da fotografiram te izrezbarene zrake nisu uspjeli, zbog duboke tame i neuinkovitosti bljeskalice. No, te su rezbarije doista zadivljujue i upuuju na svjetlosnu pojavu koja je vidljiva na neodreen dan. Nadam se da e je netko jednom otkriti. U Karnaku smo vidjeli i druge svjetlosne pojave, npr. onu u malom hramu Ptaha, u svetitu boice Sekhmet. Otprilike u 9 sati ujutro, krajem studenog, svjetlosna zraka prodire kroz pukotinu u stranjem zidu i obas java oko izrezbareno na zidu. Svjetlost obasjava to oko i nita vie. Ni tu pojavu, koja traje nekoliko minuta, nisam uspio fotografirati jer sam bio posve nepripremljen i morao sam promijeniti film. Iza kipa boice Sekmet je uska pukotina koja, promatrana sa stranjega dijela graevine, izgleda kao da je namjerno ostavljena kako bi traak jutarnje svjetlosti presijecao pozadinu kipa. Jeziv svjetlosni uzorak na leima boice Sekmet doima se

SLIKA 48. Prozirnost u hramu u Luksoru. Gore vidimo crte Lucie Lamy koji pri kazuje kameni blok u zidu koji razdvaja sobu XII od sobe V kao da je nainjen od stakla, pa se mogu vidjeti rezbarije na obje strane bloka. Dolje vidimo scenu na sje vernom zidu sobe V, koja prikazuje boga Amona ispred kojega stoji gomila praznih kutija za tkanine. Bog nosi krunu od dva pera, a njegov uzdignut falus simbolizira boansku plodnost. Pred njim stoji faraon i prinosi mu tkanine kao rtvu. Hijeroglif za tkanine urezan je na stranici kamenoga bloka koji se nalazi u sobi XII. Zamislimo li da je kameni blok proziran, tada e kutije s tkaninama biti ispunjene hijeroglifima koji oznaavaju tkanine, kao da se slike projiciraju kroz kamen. Ta koncepcija tretira tvar kao privid, a svjetlost kao primarnu. Tu zapanjujuu pojavu otkrio je Schwaller de Lubicz, koji je dugi niz godina provodio istraivanja na lokalitetu hrama. Vidi njegovu knjigu The Temple of Man (Hram ovjeka), preveli Deborah i Robert Lawlor, Inner Traditions, Rochester, Vermont, SAD, 1998., sv. I., str. 463., te sv. IL, str. 996.-1002.; crtei su pod brojem 98, prije str. 996.

poput elektrine kraljenice. Da situacija bude jo udnija, poslije naega prvog posjeta moja supruga Olivija sanjala je neobian san (elektrinu smo kraljenicu otkrili za drugoga posjeta). Olivija je sanjala da stoji ispred kipa i da joj tijelom prolaze snana elektrina strujanja. Nemalo smo se iznenadili kada smo za naega drugog posjeta otkrili da Sekmet ima "elektrina" lea. Ta svjetlosna pruga veoma je tanka i u tami je elektrino plava. Kip boice Sekmet nainjen je od crnoga bazalta, a njezino svetite potjee iz razdoblja Srednjega kraljevstva te je staro otprilike 3800 godina. Kada uemo u svetite (koje je obino zakljuano) i zatvorimo vrata za sobom, zraka svjetlosti koja dopire kroz rupu u stropu obasjava Sekmetinu glavu i lice. Njezin je pogled toliko usredotoen, a njezina prisutnost toliko snana da se doima poput izvanzemaljskoga bia. Ako se svidite uvaru, moda se za vas popne na krov i usmjeri reflektor kroz rupu u stropu te vas zapanji spektakularnim svjetlosnim efektima na kipu. Spokojno lice boice poprima nevjerojatno ivotan izraz, kao da je u nekom pokusu Nikole Tesle podvrgnuto snanom elektrinom pranjenju. Vjerujem da su takvi svjet losni trikovi u drevno doba bili uobiajen dio obreda. Arheolozi su u Saqqari otkrili za sada najstariju svjetlosnu pojavu kao dio egipatske graevine. Ona je opaena tijekom iskopavanja jednoga prolaza u maloj piramidi kralja Unasa, posljednjega vladara iz V. dinastije (2356.-2323. god. pr. Kr.). Godine 1973. egipatski inenjer i arheolog dr. Mohamed Raslan objasnio je svrhu graevine i objavio njezin nacrt. U poglavlju naslovljenom "Illumination" ("Rasvjeta") Raslan opisuje majstorsku tehniku osvjetljavanja zatvorenog prolaza u piramidi. Suneva je svjetlost ulazila kroz uzak otvor koji je bio postavljen tako da izravna svjetlost nikada nije obasjavala slikanje na zidovima, ime je uinkovito sprijeeno da boja izblijedi: "Graditelj se pobrinuo da svjetlost dopire iskljuivo kroz uzak otvor na osi krova, pa nije bilo mogue da suneve zrake izravno osvijetle prolaz (bez obzira na poloaj Sunca tijekom godine) ili bilo koji dio prolaza, osim poda. Graditelj je elio izbjei da izravna svjetlost obasja rezbarije i slikanje na zidovima i oteti njihov sjaj i boje. elio je prikazati umjetnika djela u difuznoj neizravnoj svjetlosti koju reflektira gladak kameni pod. Pri takvoj delikatnoj svjetlosti rezbarije izgledaju upravo velianstveno." Postoji, dakle, kljuan arheoloki dokaz o sofisticiranoj tehnici manipu lacije sunevom svjetlou, kojom su se prije 4300 godina sluili egipatski graditelji. Moemo sa sigurnou rei da su takve tehnike, iji se praktini

rezultati jo uvijek mogu vidjeti na sauvanim graevinama iz razdoblja Novoga kraljevstva i Ptolemejevia, dio neprekinute predaje koja potjee iz razdoblja Staroga kraljevstva. Dalje u tekstu, pozabavit emo se jo jednim primjerom takve tehnike, koji je otkriven u prastarom hramu u Gizehu . a koji je prikazan na fotografiji 60. Razmotrimo sada neke injenice koje su takoer vane za nau temu. Kako bismo dobili potpuniji uvid u optiku tehnologiju drevnoga Egipta, potrebno je znati neto o najveoj tajni Egipana. Ta je tajna zapravo broj koji predstavlja svojevrsnu ifru trezora s blagom. Ako ne znate ifru, nema vam pomoi. Bez obzira na domiljatost i nadahnue istraivaa, zagonetka drevne egipatske astronomije nee mu se razotkriti sama od sebe. Ono to mu je potrebno jest znanje o broju. Godine 1971. otkrio sam tu ifru. No, tek sam 1998. saznao za posto janje trezora. Krenimo redom. Izmeuu 1970. i 1972. intenzivno sam prouavao matematiku i astronomiju. Proveo sam nebrojeno mnogo sati izraujui proraune i itajui nadahnuta djela Johannesa Keplera i Tychoa Brahea, astronoma iz 17. stoljea. Kepler je otkrio tri zakona o kretanju planeta, a budui da sam smatrao kako njegove neortodoksne metode mogu proizvesti zanimljive rezultate, pokuao sam ih oponaati. Godine 1971., u 93 godini, umrla je moja prijateljica Brenda Francklyn. Pria o Brendi (punim imenom Mary Brenda Hotham-Francklyn) toliko je neobina da bi samo crtice iz njezina ivota bile dostatne za veoma zanim ljivu knjigu. Kako opisati osobu koja je odigrala kljunu ulogu u mom otkrivanju "najvee tajne drevnoga Egipta"? Brendin je otac bio porunik u indijskim postrojbama Britanske vojske, a Brenda je roena u Indiji. Bila je u rodu s glasovitim admiralom sir Henryjem Hothamom (1777.-1833.), iji je dio imovine naslijedila preko majke. Brenda, koja je bila neizmjerno ponosna na svoje podrijetlo, esto je svome prezimenu dodavala prezime Hotham. Admiral Hotham zavrijedio je ugledno mjesto u povijesti sprijeivi Napoleonov bijeg u Ameriku, ime je presudno utjecao na tijek povijesti Zapada. Brendin otac, porunik Francklyn, nije bio bogat; povukavi se iz vojne slube, postao je osobnim tajnikom svoga prijatelja i daljnjega roaka svoje supruge, posljednjega vojvode od Buckinghama i Chandosa koji je ivio u Stoweu u Buckinghamshireu (danas poznatoj koli za djeake). Brenda je odrasla u Stoweu, a najbolja joj je prijateljica bila vojvodina unuka. Vojvoda je mogao imati mukoga nasljednika, prema Brendinim rijeima, posljednja

vojvotkinja bila je tvrdoglava ena koja je oboavala lov, te je ustrajala na jahanju unato visokoj trudnoi. Jednom je prilikom njezin konj u punom galopu preskoio ogradu, no vojvotkinja je pala, a posljedica je bio veoma teak pobaaj. Dijete je bilo muko ali, naravno, nije preivjelo. Poslije toga vojvotkinja vie nije mogla imati djece. Zbog njezine svojeglavosti, dvos truko je vojvodstvo poslije vojvodine smrti ostalo bez mukoga nasljed nika, plemika je obitelj bankrotirala, a Stowe je 1922. prodan na drabi i pretvoren u kolu. Zbog straha od skandala, pria o posljednjoj vojvotkinji nikada nije izala u javnost. Zahvaljujui Brendi, upoznao sam unuku posljednjega vojvode, May Close-Smith, veoma dragu enu, neto mlau od Brende, koju je oboavala. May je bila prilino imuna, te je prema tradiciji drala jednoga batlera. Budui da nije mogla dugo izdrati bez Brendinih posjeta, obiavala je slati automobil u Tunbridge Wells, koji je Brendu prevozio do vlastelinstva Boy cott pokraj Stowea u Buckinghamshireu gdje je ivjela. to se Brende tie, ona je oduvijek bila siromana, a novane su je nevolje pratile veoma dugo. Kada je Brenda 1899. navrila 21 godinu, pobunila se protiv strogoga odgoja svojih roditelja, koji joj nisu doputali da postane umjetnica i oekivali su da se ponaa poput drutvenoga leptiria (to je prezirala). Stoga je napustila rodni dom i uputila se u svijet, a sve to je ponijela sa sobom bila je odjea na njoj, kutija s vodenim bojama i malo papira. U depu je imala samo jedan iling koji je May za nju ukrala iz majine torbice. May je iznova prepriavala tu priu, hvalei iznimnu hrabrost koju je Brenda poka zala tada, ali i mnogo puta poslije. Brenda se nikada nije vratila kui. Upu tila se prema Londonu, gdje se kanila smjestiti te poeti slobodan i neovisan ivot. Putovanje je trajalo dugo, te je svoj iling ubrzo potroila na kruh i sir. Obino je spavala vani, no jedne je veeri temperatura pala ispod nule, a budui da nije imala pokrivaa, nego samo lagani ogrta, prijetila joj je opasnost od smrzavanja. O toj mi je zgodi pripovijedala Brenda osobno, istaknuvi da je to iskustvo bilo presudno za njezin budui ivot. Dok je sjedila na mokroj travi panjaka, promatrajui kako se rosa pretvara u mraz, odluila je obratiti se viim silama i pustiti ih neka odlue o njezinoj sudbini. Iako nikada prije nije uinila nita slino, pala je u dubok trans, oajna i suoena s neizbjenom smrti. Tek je poslije mnogo godina shvatila da je ula u stanje koje je nazivala "joginskim transom". Naime, svoju je budunost stavila u ruke "viih sila" te je u meditaciji osjetila da je, od baze kraljenice do tjemena, preplavljuje neobina toplina. Njezino je tijelo poelo proizvoditi veliku top linu, oslobaajui inae nemanifestiranu energiju, koju je Brenda poslije nazvala "snagom kundalini". Takoer je primijetila da se oko nje otopio led.

Ostala je ondje itavu no, a bilo joj je tako vrue da je na trenutak pomis lila kako je obasjava tropsko sunce. Ujutro je ustala i krenula dalje, zau vijek preobraena tim iskustvom. Snaga kundalini spasila joj je ivot. Taj neoekivan susret s tajanstvenim silama potaknuo je Brendu da ivot pos veti prouavanju indijske joge, to je rezultiralo neobjavljenim (i naalost nedovrenim) rukopisom Harmonic Yoga in World Religions (Harmonina Joga u svjetskim religijama), koji jo uvijek uvam i esto se pitam to da uinim s njime. Rukopis sadri veoma zanimljive i bistre opaske koje objanjavaju brojna otkria Schwallera de Lubicza o naprednom anatom skom znanju drevnih Egipana. Te je noi Brenda postala mistik. Otila je u London gdje je s mukom zaraivala za ivot i spavala u svratitima. Dobila je stipendiju za studij umjetnosti u South Kensingtonu. Kako bi je spasila od gladi, May joj je pota jice slala novac koji je krala majci iz torbice. U Londonu se Brenda povezala s Emily Pankhurst, a osobno posjedujem jedan stari pamflet koji Brendu, uz Pankhurste, navodi kao govornicu na skupu sufraetkinja. Poslije nekog vremena poela je dobivati narudbe za slikanje minijaturnih portreta. Iako skromni, ti su joj prihodi omoguili putovanja, pa je otila u Pariz studirati na akademiji Julian. Kada je u Parizu osvojila Zlatnu medalju, strelovitom se brzinom popela na sam drutveni vrh, kao "najomiljenija" slikarica mini jatura i zapoela istodobno studirati u Parizu, Monte Carlu i Londonu. Uzor joj je bio Samuel Cooper, glasovit minijaturist iz 17. stoljea, a njezina su se djela po vjetini mogla mjeriti s njegovima! Posjedujem jednu od nje zinih minijatura koje je uvijek slikala na bjelokosti a ne mogu ih opisati nikako drukije nego kao doista izvanredne i nadahnute. Dvadesetih godina prologa stoljea izlagala je u New Bond Streetu i smatrana je najboljim minijaturistom u Britaniji. Ono to je Brendu inilo posebnom bilo je njezino zanimanje za ezoterijsku filozofiju. Poetkom 20. stoljea prihvatila je "novu misao", filo zofiju iji sadraj danas vie nitko ne moe objasniti. Koketirala je s teozofijom koja je, po svemu sudei, nije pretjerano oduevila. Postala je vodeim masonom, unato injenici da je bila ena, i izazivala burne izraze nezado voljstva na sastancima loe, jer je govorila protiv besmislene prakse ispijanja piva i isticala nunost povratka dubokim istinama izvornoga masonstva, o kojima su poneto znali samo rijetki lanovi organizacije. Vjerujem da je bila lanica istraivake loe u Londonu, no vie se ne sjeam pojedinosti o njezinim aktivnostima u toj loi. U nastojanjima da oivi masonski pokret podupirale su je i neke glasovite linosti toga doba. Bila je i potovana i kri tizirana. Nastavila je vjebati jogu, te je postala vrstom uitelja. (Neuspjeno je pokuavala uvesti jogu u masonstvo.)

Osim to je bila briljantna umjetnica, Brenda je, zahvaljujui dugotraj noj i strunoj glazbenoj izobrazbi u Stoweu, bila vrsna poznavateljica glaz bene teorije. Osim toga, teno je govorila francuski. Zainteresirala se za gotovo nepoznato djelo o pitagorejskoj glazbi naslovljeno Memoire de la Musique des Ancients (Pariz, 1770.) koje je napisao francuski opat Roussier, a ona ga je prevela kao Teze o glazbi drevnoga doba, u obliku rukopisa od 439 stranica (konaan oblik rukopisa, uz dodatke, izmjene i biljeke, objavljen je 1964.). Primjerak rukopisa iju presliku posjedujem, nalazi se u Britanskoj knjinici. Brenda je tako postala strunom za jednu od najveih zagonetki pitagorejaca, Pitagorin zarez, koji je zapravo broj. Ovdje zavravamo priu o Brendi i vraamo se ifri trezora s blagom. Pitagorin zarez, izraen kao decimalni broj, jest 1,0136, a ta univerzalna konstanta kojoj me poduila Brenda "najvea je tajna drevnoga Egipta". No, kao to sam ve rekao, tek sam 1998. shvatio da je taj broj ifra koja otvara trezor! Naravno, taj sam neobian broj prouavao veoma dugo, no nisam niti slutio da je predstavljao sam temelj drevne egipatske mitologije, te da je bio povezan s optikim pojavama kojima se bavimo u ovoj knjizi. Vratimo se u 1971., godinu Brendine smrti kada sam bio obuzet loga ritmima, planetarnim orbitama i slinim pojavama. Budui da tada nije bilo elektronskih kalkulatora, sve sam morao raunati na papiru. Znao sam satima sjediti zadubljen u brojeve, te sam oduevljavao prijatelje dijelei napamet dvanaesteroznamenkaste brojeve. (Mogu zamisliti crnu mentalnu plou na kojoj vidim bijele brojeve, iako je ta ploa danas bijela a brojevi crni.) No, takva je vjetina zahtijevala neizmjerno mnogo energije te me posve iscrpljivala. Vjerujem da se slinom metodom slue i ahovski velemajstori kada napamet igraju ah. No, za takve vjebe nisam sposoban, pa ne mogu sa sigurnou tvrditi da veliki ahisti to zaista ine. Ono to me osobito zanimalo bilo je trajanje zemaljske godine, jer je broj dana u godini blizak broju stupnjeva kruga. Podrijetlo sustava stup njeva kruga nije poznato. Znamo samo da smo ga naslijedili od drevnih Babilonaca. ini se da je veoma star i da su mu korijeni posve izgubljeni tijekom vremena. Taj je sustav dio "heksagezimalne matematike" temeljene na broju 60, a jo se rabi za mjerenje vremena - odatle 60 minuta u satu i 60 sekundi u minuti. Bilo je ovdje neega to mi nije davalo mira, kopkalo me i progonilo. Stoga sam se bacio na istraivanje. Podijelio sam broj dana zemaljske godine, tj. 365,242392 sa 360. Nekako sam osjeao da je "idealan" broj dana 360, te sam se pitao kakav je odnos izmeu ta dva broja. Veoma sam se iznenadio ustvrdivi da je rezultat 1,014562, jer sam odmah prepoznao vri jednost Pitagorina zareza (1,0136 ~ 1,014). to je jo zanimljivije, poslije

sam otkrio da je odstupanje od 9,6 X 10-4 smo po sebi veoma znaajno. Kvadrat broja 1,0136 iznosi 1,0273849, to je 9,6xl0-4 u drugom smjeru, te je broj koji je vezan za razliite fizikalne pojave. Broj 9,6 veoma je znaajan u fizici. Njegova precizna vrijednost je 9,604. Otkrio ga je fiziar sir Arthur Eddington, koji ga je oznaio grkim slovom sigma i nazvao "konstantom neizvjesnosti" te izrazio u obliku 9,604xl0-14. U svojoj posljednjoj knjizi Fundamental Theory (Temeljna teorija) objavljenoj poslije njegove smrti 1953., Eddington je izjavio da je taj broj temelj itavoga svemira. Budui da je ono to nazivamo "tokama" samo apstrakcija, ne stvarnost, u naem nastojanju da se pri mjerenju stvar nosti sluimo geometrijom u obliku koordinata ("koordinatnog sustava"), nailazimo na sitna odstupanja. Eddington je ustvrdio da za takva mjerenja moe posluiti konstanta neizvjesnosti. Objasnio je da se cijela njegova knjiga temelji na tom broju: Poevi apstraktinim geometrijskim koordinatnim sustavom, iz iste geometrije ulazimo u fiziku tako to uvodimo fizikalni koordinatni sustav kojemu je ishodite dostribucije vjerojatnosti u meusobnom odnosu s geometrijskim ishoditem. Pomou standardne devijacije, sigma distribucija prenosi se u fizikalni koordinatni sustav, kao i sve to je konstruirano u tom sustavu, bila to jezgra, atom, kristal ili itav fiziki prostor. Ova se knjiga bavi povezanou sloenijih struktura sa sigmom i procjenom numerikih omjera nekih jednos tavnijih struktura. Navedeni odlomak dovoljno govori o znaenju Eddingtonova broja. U svojim sam istraivanjima neprestano nailazio na broj 9,6 u kontekstu Pitagorina zareza, kao brojani izraz nesklada izmeu idealnog i stvarnog. No, kontekst u kojemu sam se susretao s tim brojem nije imao nita zajednikog s kontekstom kojim se bavio Eddington, i zato taj broj ne mogu nazvati kon stantom neizvjesnosti nego samim time to je eksponent drukiji. Umjesto toga uzeo sam glavni broj i nazvao ga univerzalnim koeficijentom neizvjes nosti. (Koeficijent je broj koji se moe pojaviti na bilo kojoj decimali, te moe varirati, primjerice, od 9,604 do 0,00009604. Glavni broj ostaje isti, a pomie se samo decimalni zarez.) Univerzalan koeficijent neizvjesnosti povezan je s drugim kljunim prirodnim konstantama. Da bismo mogli razumjeti kako te stvari funk cioniraju, moramo rastaviti prirodne konstante na njihove sastavne dijelove. Najznaajniji dio prirodne konstante je njezina decimalna vrijednost, dok cijeli broj samo oznaava dimenziju. Na primjer, vrijednost pi je 3,1416, no

zaista je znaajna vrijednost 1416, koju nazivani esticom pi. Broj tri poka zuje da ta vrijednost djeluje na trodimenzionalnoj razini. Brojevi e i fi jesu 2,7182818 i 1,618, no 2 i 1 odnose se na jednodimenzionalnost i dvodimenzionalnost. Uzmemo li decimalne estice tih konstanti, bez cijelih brojeva ispred decimalnog zareza, koji su samo indikatori dimenzija, razotkrit e nam se odnosi izmeu prirodnih konstanti. Metodom izuzimanja cijeloga broja posluio se briljantan znanstvenik John Napier (umro 1681.) pri stva ranju logaritama. Cijeli je broj nazvao characteristic, a decimale mantissa. Pomou te metode otkrio sam da je umnoak mantise pi i univerzalnoga koeficijenta neizvjesnosti jednak Pitagorinoj estici (0,1416x0,09604=0,0136). Na temelju toga mogli bismo zakljuiti da je Pitagorina estica funkcija mantise pi. Takvih je odnosa veoma mnogo. Na primjer, povrinu kruga moemo izraunati tako da mantisu pi pomonoimo kvadratom univerzalnoga koefi cijenta neizvjesnosti. Vidjet emo da je opseg kruga jednak zbroju promjera njegove cikloide i funkcije povrine kruga. Univerzalni koeficijent neizvjesnosti moemo definirati tako da broj stupnjeva slobode elektrona (136) podijelimo mantisom pi x 102 . Moje studije o planetarnim orbitama u kojima se esto pojavljivao koe ficijent, dokazale su da prirodna konstanta za koju je Eddington tvrdio kako je od kljunoga znaenja na nuklearnoj razini, djeluje i na makroskopskoj razini, dapae na svim razinama i u svim razmjerima. Otkrie da je Pitagorina estica funkcija mantise pi objanjava njezino pojavljivanje u nebeskoj orbiti. Naime, promatramo li Zemlju kao dio Suneva tijela, ne kao samostalno tijelo, njezin se dio Suneva sustava svake godine jednom zarotira. Takvo se razmiljanje razlikuje od gledita da je Zemlja odvojeno tijelo koje se svake godine jedanput okrene oko Sunca. Budui da se rotacija matematiki izraava kao izraavanje sitnog odstupanja kod dviju gotovo identinih rotacija (idealne i stvarne) brojem koji je funkcija mantise pi, znai problem rijeiti na zadovoljavajui nain i to tonije. to se krunoga kretanja tie, Pitagorin zarez i pi dva su razliita numerika aspekta iste pojave. To znai da je na temelju matematikih naela, kao osnovnih tumaa stvarnosti, krunom kretanju svojstven imbenik odgovoran za siuno numeriko odstupanje u svim krunim kretanjima u svemiru. Razlog tome jest neizvjesnost toke ishodita bilo kojega sustava i nepostojanje "toaka" kojima se sluimo u geometriji, a koje u stvarnosti postoje u drugom obliku, odnosno, imaju veliinu i nisu beskrajno malene kakvima ih zamiljamo. To je, dakle, prva razlika izmeu idealnog i stvar nog.

SLIKA 49. Openito se misli da ova stara francuska gravura prikazuje bogove i boice sedam dana u tjednu. No, prije bi se reklo da prikazuje sedam tonova oktave, dok amac u kojemu sjede predstavlja osmi ton, odnosno, ponovljeni prvi ton, koji ih obuhvaa u jedinstvenu cjelinu. (Iz Bernard de Montfaucon, L'Antiquite Explique et Representee en Figures, Pariz, 1722., Zbirka Roberta Templea.) Kako bismo bolje razumjeli tu problematiku, valja pojasniti znaenje Pitagorina zareza u glazbi, samim time i u svakom drugom kontekstu. Samo emo tako dobiti potpun uvid u zagonetku. Ljudi koji znaju svirati ili pjevati, posebice oni koji sviraju glasovir, odmah e shvatiti o emu je ovdje rije. Meutim, oni koji nemaju iskustva s klavijaturom, moda e biti pomalo zbunjeni. Odsvirate li na glasoviru osam uzastopnih tonova, zavrit ete tonom kojim ste zapoeli, samo za oktavu viim. (Zapravo, za oktavu vii ton ima dvostruku frekvenciju prvoga tona.) Odsvirate li, primjerice, ton C, a potom sve sljedee tonove (bijele tipke) dok ne stignete do viega C, on e imati dvostruku frekvenciju poetnoga C, i bit e osmi ton. Odsvirate li istodobno dva tona C, odsvirali ste "oktavu". Oktava je kljuna injenica u glazbi. U naelu oktava nema granica i moemo udvostruavati frekvencije tonova sve dok oni ne postanu neujni i dok ne iskoristimo sva fizika sredstva za njihovo postizanje. No, u stvar nosti titranje tvari koje stvara glazbene tonove (titrajue ice ili zrak u

cijevima) nikada samo od sebe ne proizvodi jedan ton. Vii tonovi uvijek automatski nastaju u procesu zvanom "rezonancija", a poznati su kao "meutonovi". Dobar glasovir proizvodi 42 mjerljiva meutona samo na jednoj tipki! Neki od njih su vie oktave izvornoga tona. Ljudsko uho svjesno moe uti samo nekoliko tih meutonova, no ak i na subliminalnoj razini obogauju glazbeno tkanje. Danas veoma popularna elektronika glazba sadri iste tonove bez meutonova, a budui da je liena rezonancije, sirova je i tupa. Upravo zato ona ne budi nadahnue i ne pokree nas na nain na koji to ini zvuk pravoga glazbala. No, oktave su u biti dosadne i od njih samih ne moe se stvoriti glazba jer se neprestano ponavljaju. ovjek udi za razliitou i zato postoje razliite kombinacije tonova, koje tvore akorde, a oni, ako ih se zajedno odsvira, mogu biti harmonini ili disharmonini. (Akord predstavlja dva ili vie tonova odsviranih zajedno.) Jo u drevno doba znalo se da je najskladnija od svih kombinacija tonova (zvanih konkordi, tj. akordi koji su harmonini) ona dvaju tonova koji su na klavijaturi meusobno udaljeni pet bijelih tipki. Zajedno se nazivaju kvinta. Odsvirate li istodobno tonove C i G, odsvirat ete kvintu. To je sva mudrost. Stoga, to se harmonije tie, najbolji su akordi uvijek kvinte. Od naj starije povijesti ljudi su istraivali to to tonove meusobno udaljene pet tonova ini tako skladnima kada se odsviraju zajedno. Drevni grki pitagorejci eksperimentirali su napetim icama (poput ica na gitari). Otkrili su da izmeu zvukova koje proizvode ice razliitih duina kada se pritisnu na plohu i trznu postoje odreeni matematiki odnosi, od kojih su neki zapanjujue jednostavni. Pitagorejci su izmjerili te duine i ustanovili da pri sviranju kvinti s bilo koja dva tona koji je ine, duina ice jednoga tona i duina ice drugoga tona stoje u matematikom odnosu 2:3. Budui da je oktava udvostruena frekvencija, otkrili su da duine ica odreenoga tona i njegove vie oktave stoje u matematikom odnosu 2:1. Takva otkria koja su bila poznata i starim Egipanima, ako ne i civilizacijama prije njihove, pokazala su ranim istraivaima da je temelj glazbe matematika. Glazba nije samo nasumian zvuk, svojstven joj je red koji diktiraju precizni bro jevi. Drevni je ovjek zacijelo bio zapanjen tim otkriem, vjerujui da je proniknuo u tajne bogova. (Moderan se ovjek rijetko divi takvim jednos tavnim naelima, jer je preumoran i tup da bi se zamarao prirodnim poja vama.) Drevni su istraivai ubrzo shvatili da je s tom naizgled jednostavnom shemom povezan jedan uznemirujui problem. Naime, kvinte i oktave u meusobnom su zvunom i matematikom neskladu. One su poput ulja i

vode, i ne mogu se mijeati. Otkrivi boanske tajne omjera 2:3 i 2:1, stari su se uenjaci uznemirili ustanovivi da su ta dva omjera poput dva suprotna kraja svemira ili dva svadljiva para, koji ne mogu ivjeti pod istim krovom. Problem se javlja pri pokuaju da se dosegne isti ton penjanjem uz dvije razliite ljestvice. Penjemo li se oktavama i kvintama, neemo dosegnuti isti ton sve dok se ne popnemo uz dvanaest kvinti. (Tehniki izraz za to je "kvintni krug".) A kada se oktave i kvinte poslije dugotrajna penjanja konano sastanu, rezultat je sljedei: zvuk dobiven na kraju sedam oktava i zvuk dobiven na kraju dvanaest kvinti razlikuju se za vrijednost 1,0136. Budui da je tu vrijednost izmjerio Pitagora (6. st. pr. Kr.), ona se naziva Pitagorinim zarezom. Meutim, on nije bio prvi. Moda ete pomisliti da tako siuno odstupanje nije mogue zamijetiti, no to nije tono. Ljudsko je uho dovoljno osjetljivo da uoi razliku, koja se bez potekoa moe i matematiki izmjeriti: sedmerostruki omjer 2:1 daje frekvenciju 128 puta veu od poetne (tj. ton koji je sedam oktava vii od izvornoga, ima frekven ciju 128 puta veu, a ona se u naelu moe izmjeriti i pomou duina ica). No, nastavite li na temelju omjera 2:3, to iznosi 1,5 i diete li se dvanaest puta, 1,512 daje broj 129,75. On nije jednak 128, no, podijelimo li 129,75 sa 128, dobit emo 1,0136. itatelju e se sve to moda initi zamreno i beznaajno, no zapravo nije tako. Na prvi e se pogled doimati nemoguim da su za to otkrie zasluni drevni narodi, no nepobitna je injenica da je ono bilo poznato Pitagori, a u izmijenjenom izdanju moje knjige Tajna zvijezde Sirius (1998.) pokazao sam da jedan drevni grki tekst skriva vrijednost toga broja do devete decimale u nekoj vrsti koda. Spomenuti tekst je pitagorejska rasprava Katatonie Kanonos (Podjela kanona), a da biste otkrili taj magian broj, morate slijediti dva odvojena aritmetika postupka na koje upuuje zago netna izjava poznata samo strunjacima koji ve znaju odgovor. ini se da je ta krajnje struna pitagorejska rasprava sastavljena u 5. st. pr. Kr. ili poetkom 4. st. pr. Kr., te da je doraena nekoliko stoljea poslije. No, njezin sadraj potjee veinom iz starijega razdoblja. Iako je u tom tajan stvenom tekstu sauvana zapanjujue precizna vrijednost Pitagorina zareza, ona je namjerno skrivena od neupuenih i upravo je zato nitko prije nije otkrio, pa ni urednik ni prevoditelj. Ono to tekst govori jest da je broj 531,441 vei od 262,144x2. Jedino objanjenje toga neobinoga podatka jest: "est intervala od 1/15 oktave vee je od jedne sekunde." (Sekunda je razmak od 2 tona. Interval je razmak izmeu dva uzastopna tona, iako se taj naziv rabi i kad se radi o suzvuku ili akordu. Dva tona je 1/4 oktave. Op. prev.) itatelju se moe oprostiti ako se samo poeao po glavi i nastavio dalje. No, ja sam shvatio o emu je rije i pomnoio 262,144 sa 2, te dobio

524,288. Podijelivi broj 531,441 s tim brojem, dobio sam 1,013643265. U sluaju da se netko pita je li taj rezultat doista toan do devete decimale ili je samo priblina vrijednost, neka potrai knjigu Math and Music (Matematika i glazba), objavljenu 1995., u kojoj se pojavljuje isti broj. Preciznost drevnih prorauna doista zapanjuje, a budui da je podatak skriven tako da je razotkriven, moemo zakljuiti da je bio neizmjerno drago cjen i tajan. Autor ga je elio sauvati za budue narataje i sakriti od pro fanih, pa je itatelja uputio na dva matamatika naina njegova otkrivanja. Drevni je pisac toliko vjeto prikrio svoje prave namjere da je Andre Barbera, iznimno uen suvremeni urednik i prevoditelj toga djela koji naizgled zna gotovo sve o toj tematici, niti jednom nije spomenuo Pitagorin zarez ili dao na znanje da je svjestan znaenja odlomka koji je sam preveo (a po svemu sudei nije se pozabavio ni mnoenjem ni dijeljenjem, a ako jest, tada nije prepoznao dobiveni broj, jer ga uope ne spominje). Pitagorejci su bili posve svjesni posljedica svoga znanja. Suvremena znanstvenica Flora Levin moda je bolje od svojih kolega shvatila pravo znaenje toga otkria, posvetivi velik dio svoga ivota prouavanju zapisa Nikomaha iz Gerase (2. st. po Kr.). Jo 1975. objavila je knjigu The Har monics of Nicomachus and the Pythagorean Tradition (Nikomahova har monija i pitagorejska predaja), u kojoj je iznijela svoje izvanredno proni cave zakljuke. Devetnaest godina poslije konano je objavila svoj prijevod Nikomahova Prirunika o harmoniji (The Manual of Harmonics), uz opirne komentare. U toj knjizi pokazala je kako je Nikomah pokuao izbjei stranu istinu o nemjerljivosti oktave i kvinte, vjeto otklanjajui svaku raspravu o tome. Iako nije izrijekom spomenula Pitagorin zarez, dr. Levin je zakljuila: Pitagorejska istraivanja harmonije svemira dovela su do otkria nemjerljivosti [tj. do nemjerljivih brojeva]. Bez obzira na pozicioniranje brojeva i duine do kojih mogu protezati svoje matematike cirkumlokacije, jedna je injenica nepobitna, injenica koja se odu vijek opirala matematikoj racionalizaciji: ne postoji razlomak m/n koji cijeli ton dijeli na dva jednaka dijela. Dr. Levin dalje istie: "pitagorejci su dokazali da je glazbeni prostor iracio nalan, te da su cijeli tonovi matematiki nedjeljivi, a polutonovi i svi ostali mikrointervali kojima su se sluili drevni grki glazbenici, poput kvarti i terci, auditivne himere." Najstariji pisac koji je zapisao pitagorejske ideje bio je Filolaj (5. st. pr. Kr.), a na njegova su se djela pozivali mnogi kasniji autori koji su se

bavili harmonijom, ukljuujui Nikomaha. Naalost, sva su Filolajeva djela izgubljena, a sauvani su samo dijelovi. No, iz onoga to nam je dostupno jasno je da je imao bolji uvid u tu tematiku od veine svojih nasljednika, koji nisu uvijek shvaali njegove profinjene ideje. (Primjerice, Nikomah je bio popularizator a ne izvoran mislilac.) Nepostojanje Filolajevih izvornih zapisa onemoguava stvaranje preciznijih zakljuaka, a Flora Levin objas nila je jednu od njegovih kljunih ideja: Za Pitagoru i njegove uenike rije harmonia znaila je "oktavu" u smislu dobre ugoenosti koja u svojim granicama manifestira "sla ganje" skladnih [glazbenih] intervala, kvarte i kvinte i razliku meu njima, cijeli ton. Dapae, kako je dokazao Pitagora, ono to vrijedi za jednu oktavu, vrijedi za sve oktave. Iako tono objanjenje te koncepcije nije dostupno, jer ne postoje izvorni Filolajevi zapisi, jasno je da su se pitagorejci suoili s izazovom Pitagorina zareza, te objasnili da je harmonia odgovor na sve. Rije harmonia proi zlazi iz grkoga glagola harmosdo, to znai "slagati se, prianjati, vrsto vezati". Ono to su pitagorejci slagali i vrsto vezali bili su nemjerljivi bro jevi koje predstavljaju meusobno "neslone" oktava i kvinta. Harmonia je bila veliko jedinstvo koje je trebalo pomiriti te nepomirljivosti. Njihovo istraivanje nemjerljivosti oito ih je dovelo do izraunavanja, ili preuzi manja od Egipana, precizne vrijednosti zareza. eljeli su proniknuti u bit problema i hrabro se suoiti s posljedicama. No, njihove su postavke bile toliko sloene i nerazumljive da kasniji autori, uglavnom slabo upueni u pitagorejsku misao, nisu posve dobro shvatili ideju velikoga jedinstva, pa je pitagorejska koncepcija za pojavu harmoniae kao "velike jedinstvene teorije o svemiru" ostala nerazjanjenom vie od dvije tisue godina. (Naem neznanju pridonijela je i injenica da nam nisu dostupni Aristotelovi zapisi o pitagorejstvu, kao ni zapisi Platonovih nasljednika o matematici.) Zapravo, tek se 1584. u Kini pojavio razvijen sustav harmonije, koji je danas openito prihvaen. Pitagorin je zarez toliko vaan pojam u glazbi da je krajem 16. stoljea Zhu Cai-Y, princ iz dinastije Ming, izumio poseban sustav za njegovo rjeavanje. Danas nam je taj sustav poznat kao "jednaka temperacija", a na Zapad su ga proirili nizozemski trgovci. Bachova skladba Das Wohltem perierte Klavir promie taj sustav kojemu se odluno suprotstavljao Bachov suvremenik, skladatelj Giuseppe Tartini. Das Wohltemperierte Klavir proiz vod je skladateljevih golemih napora. Bach je skladao preludij i fugu u

svakom kljuu, koji su se izvodili na glazbalu s klavijaturom ugoenom prema naelu jednake temperacije. Ta zbirka skladbi sadri neka od njegovih najljepih djela. Izvedba na glasoviru, pokojnoga Glenna Goulda, openito se smatra najsavrenijom i najvjernijom, iako ne bih elio umanjiti vrijed nost virtuoznih izvedbi na klaviembalu mnogih izvanrednih sviraa, poput Wande Landowske. Sustav jednake temperacije na Zapadu je iroko prihvaen, iako su njegovi kineski korijeni openito nepoznati. Tu sam priu ispripovijedio u svojoj knjizi The Genius of China (Kineski genij, izvoran naslov je China: Land of Discovery and Invention; Kina:Zemlja otkria i izuma). Napisao sam je u labavoj suradnji s Josephom Needhamom, najveim svjetskim sinologom. Kada sam Josepha pitao to misli o knjizi Kineski genij, rekao je da ga je najvie zapanjila pria o jednakoj temperaciji, temi koja nikada nije bila dovoljno objanjena. Jednaka temperacija svojevrsna je varka koja rjeava problem "nepo dudarnosti" oktava i kvinti. To je metoda sniavanja tonova i stvaranja tako zvanih "polutonova", koji su u biti umjetne tvorevine. Jednako tako, svaki ton odsviran na glasoviru (ugoenom prema metodi jednake temperacije) malo je snien. Ono to je zgranulo ljude poput Tartinija bila je injenica da ljudsko uho opaa tu razliku i da je glazba na taj nain liena "istih" tonova, te da e zato uvijek biti sniena. Do tada su se takve diskrepancije rjeavale tako da su se ugaali najvii i najnii tonovi koji su se rijetko rabili, te su se kristalno "isti" tonovi mogli svirati u sredini. Sustav jednake temperacije odbacio je tu praksu. Stvaranjem snienih tonova po novom sustavu olakana je "etnja" iz kljua u klju, bez stanke i ponovnoga ugaanja glazbala. Jednaka tempe racija omoguila je stvaranje monih simfonija i koncerata glasovitih skla datelja iz 19. stoljea, koji su neprestano mijenjali kljueve kako bi postigli odgovarajui emocionalni uinak. No, drevni Egipani i grki pitagorejci nisu se zamarali Brahmsovim ili Rahmanjinovim skladbama. Njih su zanimale tajne svemira. A Pitagorin zarez bio je jedna od tih tajni. Jer, on je ugraen u sloenu strukturu svemira i primjenjiv je svugdje i u svim zamislivim uvjetima, u bilo koje vrijeme i na bilo kojemu mjestu. On je istinska univerzalna konstanta, jer je ukorijenjen u samim temeljima matematike i vibracijama tvari, na bilo kojem planetu i u bilo kojoj galaktici. Drevni sveenici i filozofi smatrali su ga jednim od boanskih brojeva. Zamislite samo koliko je znaajan bio za drevne Egipane, koji su shvatili da je taj broj kljuan za kalendar!

Egipani su bili opsjednuti kalendarom. Pravodobno izvoenje obreda i potivanja svetkovina bilo je za njih od presudnoga znaenja, jer je u supro tnom mogao nastupiti kraj svijeta. Nikakva se opsjednutost ne moe mjeriti onom egipatskoga sveenika kada je posrijedi bio kalendar. Bilo je to pitanje ivota i smrti. Kada sam otkrio da se duljina zemaljske godine razlikuje od broja stup njeva kruga za vrijednost Pitagorina zareza, poeo sam prouavati ostale planete i ustanovio da su duljine njihovih godina "idealne", te da od stvar nih duljina odstupaju za vrijednost Pitagorina zareza, ili njegova kvadrata, tj. za 9,6x104, kao i u sluaju Zemlje. Razmiljao sam postoji li u tome univer zalno znaenje i moe li se ta prirodna konstanta pojaviti u bilo kojoj zamislivoj nebeskoj orbiti, kao to se pojavljuje u svakoj vibraciji tvari. Postavio sam i neke zakone kretanja, ukljuujui onaj prema kojemu apsolutno tra janje godine i apsoloutno trajanje dana svakoga svemirskoga tijela ima stalan omjer (tj. rotacija i revolucija svakoga tijela imaju vrst omjer). Tako, ako se jedno promijeni, razmjerno tome promijenit e se i drugo (a budui da se trajanje zemaljskoga dana mijenja, predvidio sam da e se promijeniti i trajanje zemaljske godine, iako o tome jo nitko nije razmiljao). No, te su teorije veoma sloene i ovdje im nije mjesto. Rei u samo da svi planeti o kojima sam prikupio dovoljno podataka imaju "idealne" i "stvarne" godine koje se meusobno razlikuju za vrijednost Pitagorine estice, kada se izrauna broj njihovih dana. (Merkur i Venera, unutarnji planeti, daju iste rezultate u okviru "zemaljskih dana", to upuuje na hijerarhijsku kaskadu orbitalnog kretanja pri udaljavanju od Sunca. U svojoj knjizi Tajna zvijezde Sirijus ve sam objasnio da promjere Zemlje, Venere i Merkura povezuje zajedniki koeficijent 2,94.) ini se da je Pitagorin zarez broj koji specificira postotak mase pret vorene u energiju pri eksploziji hidrogenske bombe. etiri protona vodika, koji se pretvaraju u jezgru helija, nadilaze po masi jezgru helija otprilike za Pitagorinu esticu. Meutim, unato mojim najboljim nastojanjima nisam uspio otkriti precizan broj, vjerojatno zato to je to vojna tajna. S druge strane, United Kingdom Atomic Energy Authority izvijestio me 1978. da "ta vrijednost nije poznata". Moda imaju pravo, jer o tome nitko nije razmiljao. Nadalje, Pitagorin zarez se pojavljuje i u omjeru izmeu 238 i 235 - dva oblika urana (tj. uran 235 i uran 238). Omjer je 1,0128, to od vrijednosti Pitagorina zareza odstupa za 0,0008. to se helija tie, poznato je da helij 4 poprima tekui oblik pri tempera turi od 4,2216K, a helij 3 pri temperaturi od 3,2K. Sredina izmeu te dvije vrijednosti je 3,7, to je tono ,0136 od temperature vrelita vode. Pitagorina estica tako predstavlja sredinu izmeu dviju temperatura vrelita. Mogli

bismo nazvati sluajnou to da decimale nisu tako precizne. Jednako tako, fazni prijelazi poput toaka vrelita kljuni su imbenici u prirodi, te najvjerojatnije odraavaju univerzalne konstante. Usporedimo li ivu s vodom, otkrit emo kako je gustoa tekue ive 13,6 puta vea od gustoe vode, to je vrijednost Pitagorine estice pomnoena s milijun. Mogue je da je Pitagorin zarez povezan sa stvaranjem svih kemijskih elemenata u svemiru, od najjednostavnijega, vodika, to je proces koji se odvija u zvijezdama. Astronom Martin Rees nedavno je u svojoj izvanrednoj knjizi Just Six Numbers: The Deep Forces that Shape the Universe (Samo est brojeva: Duboke snage koje oblikuju svemir, Weidenfeld & Nicolson, London, 1999.) napisao da postoji siuan broj koji upravlja tim procesom, a to je 0,007. Martin Rees kae: "Ono to doista zapanjuje jest da ni jedna biosfera utemeljena na ugljiku ne bi mogla postojati da je taj broj 0,006 ili 0,008." (str. 51.) Drevan egipatski izraz "mala pukotina" takoer bi se mogao primijeniti u ovom sluaju. Da je siuan broj samo malo drugaiji, mi ne bismo postojali. No, to je zapravo taj broj? Je li to postotak mase vodikova plina (vodik je najjednostavniji i prvi element) koja se pretvara u energiju kada se unutar zvijezda stvara drugi element, helij, kao posljedica fuzije vodika. Stvaranje helija vodi do stvaranja svih ostalih kemijskih ele menata. Da vodik ne moe fuzionirati u helij, nita ne bi moglo biti stvoreno, a svemir bi bio samo golemo more vodika. No, budui da se proces stvaranja helija ostvaruje u dvije faze (vodik najprije postaje deuterij, a potom helij), broj 0,007 mora se uzeti u obzir dva puta, kako bi se prirodna konstanta artikulirala u njezinu "operativnom" obliku. Govorimo li samo o 0,007, tada opisujemo samo polovicu procesa. A dvostruka vrijednost 0,007 iznosi 0,014, to je priblina vrijednost Pitagorine estice (0,0136), koja je vezana za fizikalnu "konstantu fine strukture", a ta je konstanta vezana za proces fuzije vodika i stvaranja helija. Budui da se ovdje ne kanim baviti sloenim pitanjima fizike, itatelj moe s olakanjem primiti na znanje da neu ulaziti u pojedinosti. elio bih samo istaknuti da bez Pitagorine estice ne bi bilo ni ove knjige, ni naega planeta, ni drvea od kojega se proizvodi papir na kojemu je ova knjiga tiskana, a ne biste je mogli itati jer ne biste imali oi u svojim glavama zato to ne biste imali ni svojih glava, ukratko, ne bi bilo ni vas ni mene. Pitagorina estica je toliko kljuna da prethodi svim oblicima tvari, osim vodiku, pa poiva u samim temeljima atomske fizike. Naa sposobnost da je izmje rimo, pa ak i vrijednost koju joj pripisujemo, manje je znaajna od naega iskustva - drugim rijeima, "siuna pukotina" stvorila je nas, a ne mi nju. Potraimo li Pitagorin zarez u istoj geometriji, pronai emo ga u najneoekivanijem kontekstu. Stranice dodekaedra (jedan od pet pravilnih

vrstih tijela - poliedara - koji ima dvanaest stranica) nalaze se pod kutem od 108. Pomnoimo li taj kut s Pitagorinim zarezom, dobivamo kut od 10928'7,7", to odstupa za manje od 8,5" od kuta 10928'16" (kosinus 1/3) u sreditu tetraedra. Tim sam fenomenima svojedobno bio posve obuzet, no kada su me brojevi pregazili, bio sam prisiljen uzmaknuti! ini se da Pitagorin zarez ima jo jedan kljuan aspekt. Naime, on moda djeluje kao korektivni imbenik u jednadbama ope relativnosti Alberta Einsteina. Dr. Philip Goode prvi se domislio proraunu vezanom za teoriju relativnosti, koji je bio neto drugaiji od Einsteinova. Osamdesetih godina dr. Henry Hill, fiziar, ozbiljno se pozabavio time. Problem je vezan za precesiju planeta Merkura. Merkurova orbita rotira na 5,600 sekundi u stoljeu. Ne ini se mnogo, no neizmjerno je znaajno. Newtonova teorija gravitacije objanjava 5,557 od tih 5,600 sekundi, ostavljajui "nepokrivenima" samo 43 sekunde. Njih je trebala objasniti Ein steinova teorija, no kako je Einstein pogreno mislio da je Sunce savrena kugla, njegov je ispravak, prema Hillu i Goodeu, mogao objasniti samo 42,3 sekunde. Pomou posebnog solarnoga teleskopa Henry Hill otkrio je da je Sunce malo spljoteno na polovima, to znai da nije savreno okruglo. Kao posljedica toga otkria, itavoj Einsteinovoj teoriji ozbiljno je zapri jetila diskrepancija u precesiji Merkura. Vjerujem kako nitko od nas ne bi elio da neto ozbiljno poljulja Einsteinovu teoriju. Stoga je naa dunost da pokuamo pomoi starom dobrom Albertu, koji je pogreno shvatio svoje Sunce. Ovdje stupa na scenu Pitagorina estica. Uzmemo li 43 sekunde koje je Einstein odredio na temelju sferinoga Sunca, i podijelimo li ih sa 42,4 sekunde, za koje Hill i Goode smatraju da ih moe opravdati spljoteno Sunce, dobivamo broj 1,016, to je unutar dvije stotinke decimale Pitagorina zareza. Moda bi ak i te dvije stotinke decimale nestale da sam raspolagao preciznijim podacima, no 43 i 42,3 jedini su brojevi do kojih sam mogao doi. S druge strane, 1,016 jednak je kvadratu Pitagorina zareza do etvrte decimale, pa je to moda vrijednost koju valja uzeti u obzir. Odstupanje izmeu 43 i 42,3 sekunde proporcionalno je jednako Pitagorinoj estici (ili njezinu kvadratu), to upuuje na korektivni imbenik koji pomiruje dvije vrijednosti i spaava Einsteinovu teoriju. Pretpostavljam da ta korektivna vrijednost ima kozmoloku ulogu, zbog univerzalnosti te pri rodne konstante. to bi sve to moglo znaiti? S jedne strane, to znai da razmjer spljonjavanja sferoidnih tijela u svemiru, poput Sunca, nije sluajan, nego

da odraava skrivene razliitosti, te da predstavlja funkciju Pitagorina zareza. Iz toga slijedi da Sunce moe biti spljoteno upravo toliko koliko jest, ni manje ni vie. Moe se, zato, oekivati da prirodna konstanta djeluje kad se mjeri odstupanje gravitacijskih uinaka idealne kugle i pravoga sferoida koje se doista pojavljuje u stvarnosti, kao i pri razlikovanju "idealne godine" od "stvarne godine". Pitagorin zarez nije nita drugo nego opa i univerzalna mjera razlike izmeu idealnog i stvarnog. On je dio svemirskoga tkanja, temeljan kao i Heisenbergovo naelo neizvjesnosti - doista, mnogo vie od toga. Ono to najvie zapanjuje jest injenica da su drevni Egipani otkrili vezu Pitagorina zareza sa zemaljskom godinom. (Moemo samo zamisliti za kakve su jo primjene te vrijednosti znali i do kojih su znanstvenih istina doli, istina koje je moderan svijet tek poeo otkrivati i razumijevati.) Godine 1971. nisam o tome znao nita. Pojmovi su mi postali jasni tek 1998., kada sam konano proitao knjigu Creation Records Discovered in Egypt (Zapisi o stvaranju otkriveni u Egiptu, 1898.) Georgea St Clairea, o kojoj sam govorio u jednom od prethodnih poglavlja. Ta je knjiga ekala svoj red 15 godina, no ovjek ne moe sve uiniti odjednom, pa sam odugovlaio. George St Clair zasigurno je bio izniman ovjek, koji je naslutio znaenje i smisao mnogih pojava egipatske mitologije na posve originalan nain. Shvatio je da su Egipani bili opsjednuti kalendarom i eljom da saznaju to je mogue vie o godinama (lunarnim, solarnim, itd.). St Clair je takoer shvatio da su Egipani bili opsjednuti problemom precesije ekvinocija, pojavom koja proizlazi iz injenice da svakih 25,868 godina Zemljin pol opie mali krug u svemiru, zbog ega se mijenja poloaj polarne zvijezde, a potom se opet vraa u prvotni poloaj. Egipani su bili dovoljno stara civi lizacija, te su uoili pomicanje svojih oboavanih zvijezda. Upravo precesija ekvinocija uzrokuje promjenu zodijakog znaka povezanog s odreenim razdobljem. Primjerice, svi koji su imalo upueni u astrologiju znaju da sada naputamo "doba Riba" i ulazimo u "doba Vodenjaka". Meu ostalim astronomskim i kalendarskim pojavama koje su ih zaokup ljale, Egipani su doli do istoga otkria do kojega sam 1971. doao i ja, naime, da "idealna" godina, koja ima 360 dana, odstupa od stvarne godine koja ima 365 dana, 5 sati i 49 minuta, za 1,014, koji im je vjerojatno ve bio poznat iz istraivanja vezanih za glazbu. Naiavi dva puta na isti broj, Egipani su zakljuili da je Pitagorin zarez (njima poznat kao "siuna puko tina") najznaajniji tajni broj bogova. Bog Thoth bio je poznat kao "Osmi" koji je "dopunjavao Sedmorku", te je predstavljao oktavu. (To je mitoloka pozadina grke predaje prema kojoj je Pitagora liri dodao osmu icu, i tako "dopunio oktavu".) Glazbenu kvintu predstavljalo je pet boanstava,

ukljuujui Izidu i Ozirisa, poznatih kao "Petorka", a simbolizirali su pet dodatnih dana u godini (360+5=365); djeli dana koji je svakome od njih bio pridodan zvao se Horus. Ozirisov falus bio je dan 365, koji je bilo nuno dodati broju dana lunarne godine (364), a Horus je dopunjavao broj dodajui neto manje od est sati. Postojali su hramovi i sedam gradova posveenih "Osmorki" i "Petorki", primjerice, grad Hermopolis zvao se "Osam", a njegov golemi hram zvao se "hram Osmorke". Meutim, veliki sveenik hrama zvao se "Veliki od Pet". Naravno, o svemu tome moe se rei mnogo vie, no za to u ovoj knjizi nema mjesta. Barun Albert von Thimus vjerovao je da je egipatski simbol ankh ponekad oznaavao glazbenu kvintu. Nadalje, pretpostavio je da simbol prekrienih strelica takoer ima glazbeno znaenje. Schwaller de Lubicz smatra kako je mogue da se oktava prikazivala ureusom: "Zmija je simbol dualnosti jer je u tom stvorenju sve dvostruko, ukljuujui ravast jezik i spolne organe. Mujak zmije ima dvostruki penis, a enka dvostruku vaginu, testisi i dvostruki jajnici viih ivotinja njihovi su tragovi". Neto odreeniji dokaz o postojanju koncepcije oktave u drevnom Egiptu pojav ljuje se u velianstvenoj publikaciji i prijevodu papirusa koji se bavi mitolo gijom, autora Alexandrea Piankoffa. U uvodu Piankoff kae: "U tebanskoj teologiji [boga Amona, iz razdoblja Novoga kraljevstva], Amon, Skriveni, najprije se manifestira kao osam primordijalnih bogova: "Osam bogova bijahu tvoj prvi oblik, a tada si ih usavrio postavi Jedan ..." [citat iz papirusa Leiden] ... Drugim rijeima, Jedan se manifestira kao pluralitet Osam, ostajui Jedan. Istu ideju susreemo i u teologiji Memfisa [boga Ptaha, mnogo starijega, iz razdoblja Staroga kraljevstva, prije 2800. god. pr. Kr.]. Boansko je naelo ovdje Ptah, koji se manifestira kao svojih osam razliitih oblika. Piankoff dodaje da se ta iznimno drevna predaja "smatra najstarijom religijskom konstrukcijom" Egipta. Iz reenoga je jasno da je koncepcija "osam u jednom", vezana uz boga Amona, preuzeta iz mnogo starije sheme o bogu Ptahu (iji je kult u razdo blju Novoga kraljevstva asimilirao kult Amona i ije je svetite u Karnaku ostalo nedirnuto, osim to njegovu kipu nedostaje glava koju su vjerojatno otkinuli krani). "Osam u jednom", odnosno, oktava heptatonske dijatonske glazbene ljestvice, bila je temeljna koncepcija od samih poetaka dinastikoga Egipta, to dokazuju i sumeranski tekstovi pisani klinastim pismom koji su stariji od 2500. god. pr. Kr. Tako moemo pretpostaviti da znanje o harmoniji potjee iz toga razdoblja, kao i otkrie Pitagorina zareza.

Meutim, i dalje su postojali razliiti kalendari, a sloeni obredi bili su vezani za "godinu" od 360 dana. George St Clair, koji je znao za koncep ciju Pitagorina zareza, identificirao je sve te godine, no sve to je mogao zakljuiti bilo je da su one dio naslijea koje su pomno uvali konzervativni egipatski sveenici. St Clair stoga nije mogao dobiti potpun uvid u grau; odredio je elemente ali ne i uzorak kao cjelinu, a razlog tome bilo je nepo znavanje broja. St Clair nije mogao otvoriti trezor. Do svih tih razliitih godina Egipani nisu doli po injenici naslijea, naputajui jednu koncepciju za drugom kako su usavravali svoje proraune. Naprotiv, oni su ih slavili istodobno. injenica da je kratka godina od 360 dana rezultirala time da su se u razdoblju od 72 godine svetkovine pomicale za itavu godinu, slavila se kao 72-godinje Raovo obilaenje neba. U Knjizi mrtvih Ra ima 72 imena. Samo poznavanje Pitagorina zareza moe objas niti zato su Egipani zadrali i potovali oito netonu "godinu" od 360 dana; zadrali su je upravo zato to je bila netona, a kada se usporedila s

SLIKA 50. Hram Osmorke - gravura objavljena 1803. prema crteu iz 1799. Dominiquea Vivanta Denona, prikazuje ruevine hrama u Hermopolisu u Gornjem Egiptu kakav je u to doba izgledao. (Zbirka Roberta Templea.)

tonom godinom, mogao se izraunati Pitagorin zarez. Inae, tajni je broj, a time i jedna od najveih tajni svemira, mogao biti izgubljen za budue narataje. (Istinu govorei, bio je izgubljen sve do sada.) Takvih numerikih simbola ima doista veoma mnogo, ali njima se ovdje neemo baviti. No, sve to s drevnom egipatskom optikom povezuje injenica da se sveto oko u egipatskoj mitologiji pojavljuje u razliitim kontekstima koji se mogu objasniti samo unutar sheme o kojoj smo maloprije raspravljali. "Horusovo oko", "Raovo oko", "Ozirisovo oko", "Oko Izide i Neftis", sve te "oi" povezane su s optikom, uglavnom sa solarnim slikama koje se pojav ljuju u razliitim kalendarima! Primjerice, kada sunce izlazi za ekvinocija ili solsticija, ono obasjava dugaak hodnik jednoga egipatskog hrama orijenti ranog prema jednoj od te tri toke na obzoru (zimski i ljetni solsticij pred stavljaju najjuniju i najsjeverniju toku izlaska, a ekvinocij sredinju). Hod nici su bili toliko dugaki - kao to smo vidjeli na primjeru hrama u Karnaku - da se nije projicirala slika ulaska, nego slika suneva diska na zidu unutar njeg svetita. Krug svjetlosti bio bi vidljiv otprilike dvije minute, a potom bi ieznuo. Toj kratkotrajnoj pojavi svjedoio je veliki sveenik, a u posebnim sluajevima sam faraon je "svjedoio o manifestaciji njegova oca Raa", kao to izvjeuju neki zapisi. Sveto oko pojavljivalo se u razliitim oblicima. Primjerice, svako je oko bilo dvostruko u smislu da se moglo pojaviti u unutarnjem svetitu nekoga egipatskog hrama u osvit i suton istoga dana. (Vjerojatno ovdje valja traiti podrijetlo legende koja pripovijeda kako je Pitagora bio vien istodobno u dva grada, to je imalo posluiti kao dokaz njegove boanstvenosti.) No, solarne su oi mogle biti dvostruke i u drugaijem smislu, naime, dva kraj nja Raova poloaja, za dva solsticija, mogu rezultirati "dvostrukim oima" izlaska i "dvostrukim oima" zalaska. Budui da precizna stvarna godina ukljuuje dodatnih est sati (zapravo, neto manje), taj djeli dana poznat kao "Horus" kojeg je stvorio Ozirisov falus (koji je bio izgubljen 364 dana, odnosno, jednu lunarnu godinu) i koji je predstavljao 365. dan, moemo rei da se prvoga dana Nove godine (prvi dan Thotha) pojavljuje Horusovo, a ne samo Raovo oko. Zapravo, isti se sunev disk u jednom kontekstu moe opi sati kao Raovo, a u drugom kao Horusovo oko. Kalendarski kontekst mogao je diktirati nazivlje u skladu s prigodom. Kada bi Raovo oko postalo Horusovim okom, "sitna pukotina" izmeu idealnog i stvarnog bila bi premoena i zbilo bi se udo stvaranja. Staro je postajalo novo, zamiljeno je postajalo stvarno, privremeno je postajalo trajno. No, oi kao projekcije Sunca na zidovima, pa ak i na zrcalima svetita, nisu bile samo "oi". Valja objasniti irok spektar optikih pojava u drev nome Egiptu. ak se i "bljesak obeliska" koji prethodi izlasku sunca u

odreenim sluajevima mogao protumaiti kao "oko". Vrhovi egipatskih obeliska bili su prekriveni zlatom ili elektrumom, te ih je izlazee sunce doti calo prije nego to bi njegova svjetlost obasjala povrinu tla na kojoj su sta jali ljudi. Promatrai koji nisu eljeli propustiti ni jedan trenutak okrenuli bi lea izlazeem suncu i poglede usmjerili na vrh oblinjega obeliska. (Godine 1999. promatraima potpune pomrine Sunca savjetovano je da okrenu lea Suncu i promatraju ga kao projekciju kroz malemu rupu na komadu papira.) Velianstven bljesak svjetlosti bio je glasnik skoroga izlaska sunca. Funkcija tih obeliska poznata nam je iz drevnih egipatskih tekstova koje u navesti poslije. Naravno, prije mnogo stoljea zlato s obeliska skinuli su i rastopili novi vladari i pljakai. Francuzi su nedavno pozlatili vrh obeliska na Trgu Concorde u Parizu, vjerojatno pod masonskim utjecajem. Obelisci su zasigurno bili osobito znaajni u Heliopolisu, Gradu Sunca, koji se nalazio na istonoj obali Nila, sjeverno od dananjega Kaira. To nas dovodi do jo jedne zagonetke drevnoga Egipta. Naime, obelisci su stajali na istonoj obali Nila, a piramide na zapadnoj. Zato? A ako su bljeskovi suneve svjetlosti na vrhovima obeliska bili toliko znaajni, zato su obelisci bili samo na istonoj obali Nila, a ne diljem Egipta? Kao prvo, odbljesak svjetlosti iz oitih se razloga slavio u osvit, ne u suton. Istok je bio vezan za izlazak sunca i raanje, dok se zapad povezivao sa zalaskom sunca i smru. Sukladno tome, golema nekropola u Gizehu nalazila se na zapadnoj obali Nila. No, kakvu su ulogu u toj religiji svjetlosti imale piramide? Pitanje je to koje oito valja dublje istraiti. Za svoga boravka u Egiptu 1998. otkrio sam jedan svjetlosni trik u Gizehu, koji je posljedica sjene koju u suton Kefrenova piramida baca na junu stranu Velike piramide, doseui svoj maksi mum na zimski solsticij. Grad Memfis smjeten u blizini Velike piramide nekada je bio poznat po svome Bijelom zidu. to je, zapravo, bio taj Bijeli zid? Zadrimo se na tre nutak na Velikoj piramidi: postoji li neko znaenje u injenici da je izmeu jesenskog i proljetnog ekvinocija, izlazee i zalazee sunce obasjavalo junu stranu piramide, a izmeu proljetnoga i jesenskog ekvinocija sjevernu stranu Velike piramide. Jesu li zato tri glavne piramide u Gizehu bile obloene bije lim kamenom? Kakavu je optiku pojavu mogla manifestirati Velika pira mida u doba njezine izgradnje? Moda je na svjetlosti sunca bila toliko sjajna da je nitko nije mogao pogledati. Kakvoga bi to imalo smisla? to se zbivalo na vrhu piramide? Kakva je veza sjena Velike piramide s drugim pirami dama i Sfingom? Moje otkrie sjene zimskoga solsticija (o emu u opirnije govoriti na sljedeim stranicama) samo je dio prie. Kakve sve to ima veze s "oima" koje nisu bile samo sunevi diskovi, nego i kristalne kugle ili kristalni globusi za paljenje, pleue vatrene zmije nalik ureusu na faraonovu

SLIKA 51. Dva obeliska Ramzesa II. stajala su pred ulazom u hram u Luksoru. Danas postoji samo jedan, jer je drugi 1833. odnesen u Pariz na sredite Trga Con corde. Gravura je nastala prije njegova premjetaja, a 1803. objavio ju je Dominique Vivant Denon. Egipatski su obelisci sustavno pljakani dvije tisue godina, a stari su ih Rimljani odnijeli mnogo vie nego moderni Europljani (u Rimu se nalazi 31 egipatski obelisk). Neto novije obeliske paa je ponudio Britaniji i Francuskoj, pa se ne mogu smatrati ukradenima. No, unato injenici da je skupljanje obeliska stara tradicija, takvu praksu ni u kojemu sluaju ne moemo smatrati hvale vrijednom. Doista je alosno vidjeti praznine na mjestima na kojima su se nekada uzdizala ta velianstvena kamena zdanja. Nitko nije imao pravo oduzeti ih Egipanima! (Zbirka Roberta Templea.)

elu za koji se vjerovalo da bljuje vatru. Nuno je rekonstruirati shemu drevne egipatske teologije svjetlosti i deifrirati njezin slojevit simbolizam koji je postao dijelom kasnijih ezoterijskih kola poput orfizma i gnosti cizma.

U studenom 1998. otkrio sam kljuan fenomen sjene vezan za piramide, prikazan na jednoj fotografiji, koju je 21. prosinca, na zimski solsticij, snimio moj prijatelj Mohamed Nazmy. Sjena je nevidljiva u drugoj polovici godine, no u dijelu godine kada je obasjana juna strana Velike piramide, ona se penje uz piramidu, sve do solsticija, a potom se sputa. Kada dosegne vrhunac, sjena Kefrenove piramide pada na junu stranu Velike piramide, mijenjnajui njezin trokut u posve drugaiji trokut i briui jugoistoni kut june strane. Ta je dramatina pojava zasigurno bila jo dojmljivija kada je piramida bila obloena bijelim kamenom, koji su prije nekoliko stoljea Arapi iskoristili za izgradnju damija u Kairu. Poloaj Kefrenove piramide u Gizehu bio je namjerno proraunat kako bi graevina svoju solsticijsku sjenu bacala na junu stranu Velike piramide. Sjena poinje na jugozapadnom kutu june strane Velike piramide, zato je cilj oito bio promijeniti njezin trokut (tj. stranicu piramide koja ima oblik trokuta, op. prev.). Kut sjene na njezinu vrhuncu za solsticija je 26, to je jednako kosini svih prolaza unutar piramida. Ona je stoga vanjski pokazatelj stanja u unutranjosti. Ta trokutasta sjena koja se jedanput na godinu pojavljuje na junoj strani Velike piramide ima osobito znaenje. No, kako bismo shvatili njezinu sim boliku, trebamo razmotriti pojavu koja je vidljiva samo iz zraka - okomit presjek stranice i "udubljenost" povrine. Tu je pojavu otkrio britanski pilot koji je prije nekoliko desetljea nadlijetao Gizeh, o emu e biti rijei poslije. (Vidi fotografiju 65.) Sjena koja se pojavljuje za zimskoga solsticija kao trokut koji zavrava na okomitoj crti koja presijeca stranicu piramide (to se ne moe vidjeti sa zemlje) i uzdie se od baze do vrha piramide, oblikuje pravokutan trokut poznat kao "zlatni trokut". Isti taj zlatni trokut postoji i u unutranjosti piramide. Flamanski znanstvenik Hugo Verheyen i danski matematiar H. A. Naber otkrili su zlatni trokut u Kraljevoj odaji i Velikoj galeriji Velike pira mide. No, ponajprije valja objasniti pojavu zlatni trokut. Zlatni trokut je pravokutan trokut iji najmanji kut iznosi 2633'5". Njegova je visina 1, baza 2, a hipotenuza korijen iz 5. Oduzmemo li vri jednost visine (1) od vrijednosti hipotenuze, ostat e crta koja predstavlja "zlatni rez" baze. Taj trokut istodobno stvara vlastiti zlatni rez proporcional nim odnosom njegovih triju stranica. Upravo se taj trokut na zimski solsticij projicira na junoj stranici Velike piramide. Najjednostavniji primjer zlatnoga trokuta u unutranjosti Velike pira mide nalazi se u Kraljevoj odaji. Potrebno je samo povui dijagonalnu crtu koja spaja jedan kraj prostorije s drugim, i tako podijeliti odaju na dva zlatna trokuta. Dimenzije prostorije odaju upravo taj cilj. Isto moemo uiniti i na

SLIKA 52. Crte Huga Verheyena prikazuje jedan od nekoliko zlatnih trokuta u Kraljevoj odaji u Velikoj piramidi. Nijemac Hermann Neikes i nizozemski fiziar H. A. Naber prvi su otkrili zlatni rez u Velikoj piramidi (1907. i 1915.), a Verheyen je u istraivanju otiao mnogo dalje. Godine 1998. otkrio sam da se isti trokut projicira na junoj strani Velike piramide pri zalasku sunca na zimski solsticij. (Iz Hugo Verheyen, "The Icosahedral Design of the Great Pyramid", u Istvan Harittai, urednik Fivefold Symetry, World Scientific, Singapur itd., str. 349.)

podu ili stropu, a budui da dijagonalu moemo povui na jedan od dva naina, mogue je tako nacrtati do etiri zlatna trokuta. Meutim, to nije sve. Dimenzije prostorije omoguavaju upisivanje veega broja zlatnih trokuta. Naime, moete povui dijagonalu u zraku, od poda do stropa, pri emu se osnovica trokuta protee du poda prostorije, stoga je trokut "nacrtan" na taj nain takoer zlatni trokut. Vidi slike 52 i 53. Tako se mogu nacrtati etiri trokuta, to znai da u Kraljevoj odaji postoji, ni manje ni vie nego osam zlatnih trokuta. Na slici 54 prepoznat emo zlatni trokut koji tvore strmi prolaz Velike piramide i Velika galerija. Budui da je kosina toga uzlaznoga prolaza pod odgovarajuim kutom, udaljenost od toke u kojoj se sastaju uzlazni i silazni prolaz do kraja Velike galerije tvori hipotenuzu zlatnoga trokuta (a okomita crta koja ujedno predstavlja visinu oito upuuje na istoni zid podzemne prostorije). Stoga iz zlatnoga trokuta uzlaznoga prolaza moemo izraunati duljinu Velike galerije kao Zlatnoga reza osnovice; to objanjava duljinu Velike galerije koja je ustanovljena u skladu s naelom zlatne sredine. Velika piramida u svojoj unutranjosti skriva tajne zlatnih trokuta, dok su sjene zimskoga solsticija koje se svake godine pojavljuju na njezinoj vanj skoj povrini jo jedan izraz toga naela. Moemo biti sigurni da toka u

SLIKA 53. Pretpostavlja se da je drugi crte zlatnoga trokuta upisanog u Kraljevoj odaji u Velikoj piramidi nainio fiziar H. A. Naber. Objavio ga je 1908. u svojoj knjizi Das Theorem des Pythagoras (Pitagorin pouak), Verlag von P. Visser, Haar lem, Nizozemska, 1908., slika 29, str. 48. (Godine 1907. matematiar Hermann Neikes navodno je objavio slian crte u njemakom pamfletu, koji ja nisam vidio.) Iako mi je Hugo Verheyen rekao da nikada nije vidio tu ranu Naberovu knjigu, otkrio mi je da posjeduje njegovu rijetku knjigu na nizozemskom iz 1915., koja se bavi zlatnim rezom i koja ga je nadahnula da izradi vlastiti crte (vidi sliku 52.)

SLIKA 54. Nizozemski fiziar H. A. Naber, u knjizi objavljenoj samo na nizozem skom 1915., prvi je objasnio da je uzlazni prolaz u Velikoj piramidi hipotenuza koja odreuje zlatni trokut. Duljina takozvane Velike galerije odreena je velikim dije lom zlatnoga reza osnovice istoga zlatnoga trokuta. Drugim rijeima, podijelimo li osnovicu trokuta (crta EF) u zlatnom rezu i ucrtamo li estarom luk iznad nje, toka u kojoj ona sijee hipotenuzu (tj. uzlazni prolaz) obiljeava poetak Velike galerije. Isti zlatni trokut projicira se na junoj strani piramide za zimskoga solsticija, a pre cizno odreivanje toaka pomou njega zahtijeva preciznija mjerenja i proraune, s obzirom na to da one oznaavaju unutarnje strukture od kojih neke jo nisu poznate. Ta se istraivanja mogu provesti samo jedanput u godini, 21. prosinca, a za njih su nune brojne pripreme. Zainteresirani potencijalni pokrovitelji takvoga projekta mogu kontaktirati autora na adresu njegovih izdavaa. (Crte je preuzeo iz H. A. Naber, Meetkund en Mystiek, Amsterdam, 1915. Hugo F. Verheyen, u "The Icosahedral Design of the Great Pyramid", str. 350.)

kojoj sjena presijeca apotegmu (okomitu crtu koja presijeca stranicu pira mide), drugim rijeima, vrh sjene okomice zlatnoga trokuta, oznaava toku koja ima odreeno znaenje. Ona upuuje na neku konfiguraciju na povrini, ili, to je jo vjerojatnije, na mjesto gdje se nalazi neki kljuan element u unutranjosti Velike piramide. Ta se pitanja moraju istraiti kada preciz nija mjerenja budu mogua. Propustimo li priliku za promatranje tih pojava, trebamo ekati itavu godinu, no moje nade da e do zimskoga solsticija 1999. biti stvorene pretpostavke za provedbu potrebnih mjerenja, to bi omoguilo deifriranje drugih aspekata te tipino egipatske zagonetke, bile su iznevjerene zbog magle. Godine 1955. skandinavska znanstvenica Else Christie Kielland objavila je briljantnu knjigu naslovljenu Geometry in Egyptian Art (Geometrija u egipatskoj umjetnosti), u kojoj je rekonstruirala kanon omjera u cjelokup noj drevnoegipatskoj umjetnosti. Na slici 55 prikazani su neki od njezinih crtea, a tekst ispod njih objanjava pojedinosti analize. Knjiga sadri vrste arheoloke dokaze a ne puka nagaanja. Egipatski se kanon temeljio na zlat noj sredini i zlatnim trokutima, pa se moe oekivati da se u zlatnim troku tima krije klju za otkrivanje simbolizma kljune graevine poput Velike piramide. Budui da nam je poznata opsjednutost drevnih Egipana zlatnim omjerima i zlatnim trokutima, moglo bi nas iznenaditi samo otkrie da Velika piramida nije bila odraz tih kanona. Slino tome, moe se oekivati da e na vanjskoj povrini graevine sjena oblikovati zlatni trokut. No, kako ljudi "ne vide" drevne lee niti kada ih promatraju u muzejskim vitrinama, tako "ne vide" niti zlatni trokut. (Recite iskreno, koliko ljudi koje vi poznajete znaju to je zlatni trokut? Zacijelo veoma malo.) to su stari Egipani mislili da ine, pitanje je koje valja nadugako i nairoko raspraviti, za to u ovoj knjizi nema mjesta. Reetke i kanoni koji su strogo odreivali omjere u njihovoj umjetnosti, primjenjivani su i pri izgradnji piramida u Gizehu. Naalost, ta tematika zahtijeva veoma sloene geometrijske i matematike proraune, i rijetki su egiptolozi spremni upustiti se u taj pothvat, a uglavnom preziru zanesenjake koje nazivaju "piramidiotima" sklonim upravo "numerikom" tumaenju. Mnogi "piramidioti" koji su pokuali dimenzije Velike piramide povezati s biblijskim proroanstvima, natetili su ozbiljnim istraivanjima matematike i geometrije Velike pira mide poseui u vlastite religiozne osjeaje. Ironino je, meutim, da su esto upravo takvi ljudi, motivirani vjerskim arom, bili spremni provesti precizna mjerenja na kojima se mogu temeljiti ozbiljne studije! Posjedujemo prvi stvarni dokaz o tome zato je Kefrenova piramida smjetena nasuprot Velikoj piramidi. Da je poloaj graevine samo malo

drugaiji, ona na zimski solsticij ne bi bacala sjenu na junu stranu svoje susjede. Moda bi njezina sjena presijecala junu stranu Velike piramide na nain koji ne bi bio precizan, odnosno, sjena ne bi zapoinjala pri dnu lijevoga kuta i ne bi savreno precizno dijelila junu stranu na dva trokuta. Da je Kefrenova piramida smjetena samo malo junije, njezina bi sjena padala na pijesak. No, drevni Egipani nisu uzalud troili sjene koje su se mogle posve dobro iskoristiti. Sjena zimskoga solsticija bila je, dakle, golem znak na bljetavom bije lom zidu. Najkraega dana u godini, kada je sunce zalazilo na zapadu, sjena je bila pokazatelj kosina svih unutranjih prolaza Velike piramide. Potom bi ieznula i ponovno se vratila sljedeeg zimskog solsticija. Kada sam 1998. svoje otkrie spomenuo dr. Zahi Hawassu, direktoru Gizeha, nekoliko me trenutaka gledao u nevjerici. Zatim mi je u povjerenju

rekao: "To to ste rekli, istina je." On je tu pojavu vidio mnogo puta, no nikada je nije primijetio. Tek je tada shvatio. Dopustio mi je da graevinu snimam za potrebe televizijske emisije. Trea piramida u Gizehu, Smenkareova, premalena je da bi bacala sjenu na susjednu Kefrenovu piramidu, zato oito nema ulogu u igri sjena dvaju veih piramida. Otkrio sam jo jedan zlatni trokut u Hramu doline u Gizehu. etajui gore-dolje uzlaznim prolazom, koji iz te graevine izbija na Kefrenov put, stekao sam snaan dojam da nagib lijepoga poda od alabastera iznosi 26. Odluio sam provjeriti svoju pretpostavku. Kao tvrdokoran istraiva zlatnih trokuta, u depu sam nosio plastini djeji kutomjer, poput djearca koji je uvijek bio spreman rijeiti neki geometrijski problem. A ja sam doista morao rijeiti jedan geometrijski problem! To nije bilo teko. U prolazu se nalazi mali ulazni otvor, a od drugoga ga kraja dijeli samo jedan korak, pa sam poloio svoj kutomjer i plastinom kreditnom karticom slijedio nagib prolaza. Za nekoliko trenutaka saznao sam da se prolaz doista penje pod kutom od 26. Pomou krajnje jednostavnog pomagala otkrio sam jednu od tajni drevne civilizacije: American Express stie u pomo! Moda se pitate

SLIKA 55. Tipina egipatska kraljevska glava oblikovana je u skladu s klasinim kanonima omjera, to otkrivaju brojni sauvani primjeri. Sve se temeljilo na zlatnoj sredini, ukljuujui zlatne trokute. Ovo je slika VI iz kljune knjige Else Christie Kielland, Geometry in Egyptian Art (Geometrija u egipatskoj umjetnosti), London, 1955., str. 78. Kako bismo razumjeli znaenje te slike, moramo obratiti pozornost na razliite toke oznaene velikim slovima i slijediti opise crta koje ih povezuju. Egipani su u svoje planove uvijek ukljuivali poglede sprijeda i sa strana (to nam je poznato iz sauvanih papirusa), kao dio cjelokupnoga plana svoenja trodimenzio nalne stvarnosti na plone prikaze, koji su potom postajali trodimenzionalni kipovi ili rezbarije. Kvadrati na ovoj bisti bili su umetnuti u kameni blok (zato znamo da su izvorni). Visina AN (crta koja spaja toke A i N) koja je ujedno visina biste, podijeljena je zlatnom sredinom pri emu je dobivena toka E, koja se nalazi ispod nosa. Crta NB jednaka je crti EN, pa je udaljenost koju lice projicira prema naprijed jednaka malom zlatnom rezu visine glave. Egipani su zatim pronali zlatni trokut ANC gdje C oznaava poloaje kvadrata u profilu glave. Mali zlatni rez crte AN oznaava polovicu irine glave. Crta AS jednaka je crti AS'. Crta AS podijeljena je dvama zlatnim rezovima u tokama F i F'. Toka F oznaava vodoravnu crtu kape. Crta FB takoer je podijeljena zlatnim rezom, koji odreuje toku glave koju dodiruje crta BC, kao i poloaj simbola na elu. Duine svih stranica kvadrata iznose 1/3 duine AE. Taj strogi kanon bio je temelj sve egipatske umjetnosti, te pridonosi njezinoj velikoj snazi i transcendentnom skladu.

postoji li vodoravna komponenta zlatnoga trokuta, ija je hipotenuza uzlazni prolaz Hrama doline u obliku tunela, i postoji li neto ispod ulaznoga otvora na toj razini, gdje trokut zavrava. To bi imalo smisla, no budui da do sada nije otkrivena ni jedna koherentna trokutasta struktura, mogu zakljuiti da o tome jo nitko nije razmiljao. Svakako je zanimljivo da Velika piramida i Kefrenov hram sadre unutranje prolaze koji se penju pod kutom od 26. Neobino je da to jo nitko nije primijetio. Nije mi poznata duljina prolaza Hrama doline, pa je ne mogu usporediti s duljinom prolaza u Velikoj piramidi i provjeriti podudaraju li se. U Saqqari postoji prolaz koji se sputa pod kutom od 26. On potjee iz razdoblja Staroga kraljevstva, s kraja pete ili poetka este dinastije. Prolaz vodi do mastabe Neb-Kaw-Hera (izvorno mastaba Akhet-hotep), a iskopao ga je Selim Hassan tridesetih godina. Zlatni trokuti i kutovi od 26 esto se pojavljuju u grobnicama u Dolini kraljeva. Vidi fotografiju 28 i popratni tekst, koji opisuje viestruke zlatne trokute na jednoj zidnoj slikariji. U grobnici Ramzesa IX. neemo vidjeti samo jedan zlatni trokut u obliku glasovitoga "faraona nagnutoga unatrag" (kojega sada nije mogue fotografirati, jer su ispred slikarije postavljeni metalni stupovi koji pridravaju staklene prepreke), nego i mnogo drugih zlatnih trokuta. U grobnici Setija II. postoje barem dva. A kada ih ponemo traiti, zlatni se trokuti pojavljuju svugdje. Nismo ih vidjeli zato to ih nismo traili. Umrli faraon nagnut pod kutom zlatnoga trokuta moda ima i drugu konotaciju o kojoj bih morao neto rei. Tijekom mumifikacije, kraljevo se tijelo stavljalo u natronsku sol (natrij-karbonat kojeg ima u natronskim (sodnim, op. prev.) jezerima u Egiptu, a u starini se crpio u golemim koliinama). Natronska je sol isuivala faraonovo truplo, a esto se ono ostavljalo u natronu vie od etrdeset dana, kao dio sedamdesetodnevnoga procesa balzamacije. Ono to bi za nas moglo biti znaajno jest da tijekom toga procesa truplo nikada nije lealo vodoravno. Natronske su ploe uvijek bile nagnute pod odreenim kutom. Nisam mogao svojim jednostavnim kutomjerom provjeriti je li taj kut iznosio 26, no injenica da je faraonovo truplo bilo nagnuto pod nekim kutom dok se pripremalo za zagrobni ivot, upuuje na dubok simbolizam koji su razumjeli veliki sveenici. Poznato nam je da duina osnovice june strane Velike piramide iznosi 230 metara, prema mjerenjima profesora I. E. S. Edwardsa, strunjaka za piramide. Meutim, taj podatak kao i onaj o kutu od 26 na jugoistonom kraju trokuta, nisu dovoljni za trigonometrijske proraune i otkrivanje

drugih vrijednosti koje bismo eljeli saznati. Prouio sam gotovo 30 knjiga o mjerenjima piramida, no u njima nisam pronaao ni jedan podatak o kutovima poboki Velike piramide. Jesu li te poboke jednakokrani ili jednakostranini trokuti? To nitko ne zna. Da nam je poznat kut jugoistonoga kuta trokuta, mogli bismo izraunati duinu stranice trokuta koja se penje jugoistonim krajem piramide. Zatim bismo spustili okomicu s vrha trokuta koji oblikuje sjena, a znajui da je kut jugoistonoga kraja 52, izraunali bismo ostala dva kuta, kao i duinu jedne stranice. Na taj bismo nain mogli izraunati visinu najvie toke sjene, koja vjerojatno takoer ima neko znaenje. To e nedvojbeno biti mogue u budunosti. Iskuao sam alternativnu metodu odreivanja maksimalne visine solsticijske sjene. Uveao sam fotografiju i pomou jakog poveala prebra jao razine piramide. To nije bilo nimalo lako! Izbrojao sam 49 razina, te vjerujem da se barem jedan nalazi ispod razine zemlje. Ako je maksimalna toka sjene visoka 50 razina, tada ona oznaava istu razinu na kojoj se u unutranjosti piramide nalazi Kraljeva odaja. Zbog toga sjena ne oznaava samo kosinu svih uzlaznih i silaznih prolaza, nego i poloaj sredinje prostorije graevine. Upravo je to razina na kojoj vodoravan presjek piramide ima povrinu koja je tono upola manja od povrine osnovice. Meutim, moja istraivanja u prosincu 1999. upuivala su na toku na razini 55 ili 56, no to nisam mogao potvrditi. Takoer je mogue da sjena daje vrijednost prirodne konstante fi (1,618), oznaavajui tako zlatni rez du ruba piramide. No, to nije mogue potvrditi jer jo nisu uinjeni prorauni. Pa ipak, ini se moguim, ako se u obzir uzme iskrivljenost percepcije. No, kako nam jo nisu dostupni pouzdani rezultati, to su jo uvijek tek nagaanja. Oito su istraivanja sjene zimskoga solsticija tek u zaetku, a prilike za njezino prouavanje javljaju se samo jednom u godini u prilino nezgodno vrijeme zapadnjakih blagdana. No, barem znamo da sjena postoji, a to vie nego li smo znali prije. Znanstvenici su i prije mene istraivali sjene piramide, no dogaalo se da su previdjeli ovu. Peter Tompkins u svojoj izvanrednoj zbirci Secrets of the Great Pyramid (Tajne Velike piramide) opisao je istraivanja dvojice prouavatelja sjena, Roberta T. Ballarda i Mosesa B. Cotswortha. Vrijedi istaknuti da niti jedan od njih nije bio egiptolog. ini se da je egiptolozima tvar zanimljivija od sjene. Na autsajderima je da se bave pojavama poput sjena. Saznavi za Mosesa Cotswortha preko Tompkinsove knjige, pribavio sam potpisani primjerak njegova zapanjujuega djela The Rational Alma-

nac (Racionalni almanah). Starije izdanje te knjige pojavilo se 1902., i na njega se pozivao Tompkins. Nije mi poznato je li itko raspravljao o cjelovi tom izdanju toga djela koje sadri mnogo vie pojedinosti o istraivanjima u Egiptu, te se ini da se samo Tompkins osvrnuo na starije izdanje. Mogu samo pretpostaviti da je knjiga toliko rijetka da je nitko nije niti vidio. The Rational Almanac je doista briljantno djelo, a Moses Cotsworth morao bi zauzimati istaknuto mjesto u povijesti znanosti. Najbolje je Cotsworthovu priu ispriati njegovim rijeima: Svake godine, na moj roendan, djed je urezivao moju visinu u drveni stup koji je pridravao policu pokraj kamina, odatle moja prva ideja o brojanju godina. Odrastajui, te sam rezbarije promatrao kao "svoje godine" i one su se doimale veoma dugima. Sjeam se da me kao djearca pradjed zadirkivao tvrdei da pomou duljine svoje sjene moe odrediti kada je vrijeme nedjeljnom aju. Kao jedan od poljoprivrednih radnika, koji su ak i vlastite kue morali graditi od blata i trave (jer nisu mogli kupiti ciglu), nije si mogao priutiti sat, pa je morao pomou sjena saznavati vrijeme, to je bila opa praksa na selima sve dok radnicima nisu postali dostupni jeftini satovi. U nekim udaljenim podrujima su jo uvijek [1905.] gledanje sunca i igra sjene prirodni pokazatelji vremena. Vjerujem da je ta pria zaudila mnoge itatelje. Danas (2000.) u itavoj Engleskoj neete pronai seljaka koji zna odrediti vrijeme pomou sjene. Ta je vjetina izgubljena. Tijekom mnogih godina koje sam proveo u Engleskoj, nisam upoznao ni jednoga seljaka koji je mogao razlikovati jednu zvijezdu od druge. U tolikoj su mjeri dananji seljaci odvojeni od prirodnih pojava. Kada je Moses Cotsworth odrastao, zbog teke bolesti grla morao je, prema lijenikovim uputama, otii u neko suho podneblje. Svoju je nevolju odluio pretvoriti u prednost, pa je 1900. otputovao u Egipat. Tadanji egiptolozi nisu imali predrasuda, te su Cotswortha, zanesenjaka bez sveuiline izobrazbe, s dobrodolicom doekali profesor Gaston Maspero, ugledan egiptolog i tadanji proelnik Odjela za egipatske starine, te sir Flinders Petrie, koji je provodio iskopavanja u Abidosu. Kao i profesor Charles Piazzi Smith u Britaniji, obojica su mu nastojala pomoi u pokuajima da rekon struira izgubljenu egipatsku znanost o sjenama. Cotsworth je bio uvjeren da su piramide u Gizehu bile svojevrsni "godinjaci koji su biljeili smjenu godinjih doba i godina". Ve se bio spri jateljio s najistaknutijim egiptologom, profesorom Piazzijem Smythom, koji je bio kraljevski astronom kotske i autor mnogih knjiga o toj temi, te je pos-

lije Smythove smrti na drabi kupio sve njegove knjige i rukopise. (Kako bih elio pronai tu zbirku!) Odbacio je Smythovu obuzetost Biblijom (Smyth je drao da je Velika piramida povezana s biblijskim proroanstvima), no njegove je posve tone podatke iskoristio pri prouavanju sjena piramida i obeliska. Cotsworth je opisao sjenu koju za zimskoga solsticija Velika piramida baca na sjeverni kameni pod (izraunao je da je sjena na podu dugaka 81 m), i ne znajui za sjenu koja se pojavljuje na junoj strani Velike piramide. Vjerojatno je bio toliko zauzet prouavanjem i mjerenjem jedne sjene, da mu nije palo na pamet proetati oko graevine i provjeriti postoji li moda jo jedna sjena na suprotnoj strani piramide. Zapravo, Cotsworth je doao toliko blizu otkria solsticijske sjene, koju sam otkrio 1998., da je objavio fotografiju koja ga prikazuje kako sjedi na devi pokraj Sfinge, dok se u pozadini vidi juna strana Velike piramide i

SLIKA 56. Fotografija Mosesa B. Cotswortha, objavljena u njegovoj knjizi The Rational Almanac, York, Engleska, 1902. i 1905., str. 450.

djelomina iljasta sjena koju baca susjedna piramida. Fotografiju je popra tio tekstom: "iljasta sjena druge piramide, 6. prosinca 1900. u 5:30 poslije podne, udaljena otprilike 530 m." Cotsworth dalje kae: "Fotografija poka zuje kako se mogu iskoristiti ak i sjene zalazeega sunca u doba oko zim skoga solsticija, a budui da se Velike piramide nalaze na gotovo istoj dija gonali ... moda su sluile kao pokazatelji sjena zalazeega sunca." Nije li udno da je Cotsworth doao tako blizu rjeenju i da je unato tome previdio tu pojavu? Da je ostao na istome mjestu jo pola sata i pratio pravi zalazak sunca, umjesto da se uputio natrag kako bi vratio devu i veerao, otkrio bi solsticijsku sjenu 99 godina prije mene.

SLIKA 57. Dijagram Mosesa Cotswortha naizmjenino poloenih kamenih blokova na sjevernom podu pokraj Velike piramide, pokazuje kako je dnevno mjerenje sunevih sjena bilo olakano za Staroga kraljevstva. Cotsworth je ustanovio da su toke u kojima se spajaju kameni blokovi meusobno udaljene 1,35 m, te da se vrh sjene piramide pomie za l,35m svakoga dana, od toke do toke. Pod je tako sluio kao dnevni kalendar, pri emu je svaki poloaj sjene odreivao dan u godini. U stvarnosti je taj crte jako pojednostavljen, budui da stvarni blokovi nisu toliko pravilni kao na ovoj shemi. (Iz Moses B. Cotsworth, The Rational Almanac, York, England, 1902./1905., str. 67.)

Sjene piramida koje su osobito zanimale Cotswortha bile su ekvinocijske sjene, za koje je vjerovao da su precizno odreivale trajanje godina. Cotsworth je posve ispravno istaknuo da je sjeverni kameni pod koji dodiruje Veliku piramidu bio "pod sjena" iji su blokovi bili poloeni naizmjence, to je olakavalo svakodnevno mjerenje sjena. Takvom tehnikom polaganja kamenih blokova dobivao se dvostruko vei broj toaka sjecita i dvostruko uinkovitija mrea koja je omoguavala preciznija mjerenja. Na slici 57 pri kazan je Cotsworthov dijagram tih blokova. Bilo je to jedno od njegovih mnogobrojnih briljantnih opaanja. Kameni su blokovi bili poloeni po naelu koje je nazvao "shema 1,35m". To znai da su sjecita bila meusobno udaljena l,35m, te da vrh sjene piramide na dan varira za l,35m. Sjecita kamenih blokova odgovarala su, dakle, dnevnim tokama vrha sjene i biljeila njezino pomicanje tijekom mjeseci! Meutim, sustav je bio jo sloeniji. Kretanje sjene na sjevernom podu sjena Velike piramide istodobno objanjava pojavu kojom se ovdje bavimo, odreujui "prijestupne godine", odnosno biljeei injenicu da godine nemaju jednak broj dana. Na to upuuje i injenica da se 20. oujka svake godine vrh sjene pomakne otprilike za 30cm. Ti se podatci pojavljuju samo u Cotsworthovoj knjizi, u izdanju iz 1905., na umetnutom bloku izmeu 78. i 79. stranice. Tompkinsovi su komentari veoma zanimljivi: Kako bi dokazao svoja otkria, Cotsworth je nainio niz fotografija koje opisuju kako se s primicanjem proljetnoga ekvinocija sjene skrauju. Na svoje zadovoljstvo ustanovio je da irine kamenih blo kova (na podu, op. prev.) iznose otprilike l,35m, te da su blokovi poloeni naizmjence. Takav sustav polaganja blokova omoguavao je precizno mjerenje sjena; svaka sljedea podnevna sjena bila je kraa od prethodne, pribliavajui se svojoj toki nestanka u oujku [na proljetni ekvinocij]. Samo su tako, kae Cotsworth, "drevni sveenici mogli fizikim promatranjem ustanoviti duljinu sjene na kamenim blokovima, i duljinu godine uz preciznost od 0.2429 dana." Ne znam to se dogodilo s Cotsworthovim fotografijama, knjigama i rukopi sima, no ako su pohranjene u nekoj uglednoj knjinici u Yorksheireu, nadam se da u ih jednoga dana vidjeti. Osobito me zanima ukljuuju li ti dokumenti Piazzijeve i Smithove radove. Cotsworth je za potrebe svoga prouavanja sjena izradio mnogo modela piramida i stoaca, te je nacrtao brojne i veoma sloene projekcije i dijagrame. Moda se i ti radovi negdje uvaju, samo

gdje? Na slici 58 prikazan je Cotsworthov dijagram godinjega kretanja sjene Velike piramide. Prema Peteru Tompkinsu, profesor William Kingsland "istaknuo je da su neki od kamenih blokova poloeni pod nepravilnim kutovima i imaju nepravilne uglove; no, uglovi toga kamenja oito su obraeni kako bi prilijegali uz susjedni blok, to upuuje na mnogo sloeniju geometrijsku shemu." Tompkins potom dodaje veoma znaajnu opasku: Cotsworth je pretpostavio da su se sveenici, kako bi popunili prazninu ljetne polovice godine, kada nije bilo sjena na sjevernoj kosini piramide, sluili potpodjelama i tabulacijama mjeseca koji se nalaze izmeu dva dijela godine kada je mogue fiziko promatranje sjena. Meutim, nije shvatio da se tijekom ljetnih mjeseci na junom podu nije pojavljivala sjena, nego se reflektirao svjetlosni trokut june strane piramide, koja je bila veoma glatka, a taj je svjetlosni uzorak bio jednako jasan i odreen kao i zimske sjene na sjevernoj strani graevine. Od svibnja do kolovoza na podu se reflektirao trokutasti uzorak suneve svjetlosti, koji se skraivao kako se pribliavao ljetni sol sticij, pri emu je najkrai bio u podne solsticija, ponovno se produujui sve do posljednjega dana ljeta. Podnevne refleksije projicirale su se svakoga dana u godini, s istone i zapadne strane. To je ustanovio David Davidson. Ne bismo smjeli olako prijei preko gore reenog o uporabi sjena Velike piramide. Te mogunosti nije razmatrao samo Moses Cotsworth. Godine 1980., povjesniar znanosti Otto Neugebauer, poznat po svojoj nesklonosti rubnim podrujima znanosti, objavio je lanak u kojemu je objasnio kako se sjena Velike piramide moe iskoristiti za veoma precizno odreivanje zemljopisnoga sjevera. Iako su Neugebauerovi komentari krajnje turi i ne odnose se na kameni pod, oito je da je za uinkovitu sjenu bila nuna savreno ravna povrina, poput one sjeverno od Velike piramide. Dakle, Neugebauer naelno prihvaa Cotsworthove ideje. Mogli bismo se sloiti s Cotsworthovim miljenjem o Velikoj piramidi: Vjerujem da je prva znaajna svrha Velike piramide bilo precizno pokazivanje vremena. Budui da je smjetena na junom vrhu velike delte u najplodnijem, najnaseljenijem i najrazvijenijem dijelu Egipta, ta graevina visoka gotovo 152m bila je vidljiva na itavom podruju,

SLIKA 58. Crte Mosesa Cotswortha prikazuje mjeseno kretanje sjena Velike pira mide u 6:00,9:00, u podne, u 15:00 te u 18:00. U podne na zimski solsticij sjena koja se protee prema sjeveru najdua je. Cotsworth je bio toliko obuzet tom pojavom da je propustio mnogo dramatiniju, zimsku solsticijsku sjenu, ija je fotografija prvi put objavljena u ovoj knjizi . Ta se sjena pojavljuje na drugoj strani piramide, te je nemogue vidjeti obje pojave istodobno. Cotsworth je istaknuo da je namjerno prenaglasio sjene, kako bi dijagram bio razumljiviji. Iznad piramide naznaen je kut koji tvore zemljin ekvator i Velika piramida (mali crni trokut na povrini globusa), promatran sa Sunca. (Iz Moses B. Cotsworth, The Rational Almanac, York, Engleska, 1902./1905., str. 60.)

poput kazaljke koja odreuje poloaj sunca, dok su ist zrak i suha klima olakavali refleksiju suneve svjetlosti na njezinim glatkim pobokama, pokazujui vrijeme svim stanovnicima, od kojih su veina bili robovi koje je valjalo nahraniti u odreeno vrijeme. Iz klasinih nam je izvora poznato da su sjene Velike piramide bile predme tom podrobnih istraivanja u dalekoj prolosti. Plinije [1. st. po Kr.] sauvao je jedno izvjee iz 585. god. pr. Kr.: Nain mjerenja visine piramida i slina mjerenja izumio je Tales iz Mileta, koji je mjerio sjenu u satu u kojemu je njezina duljina bila jednaka visini tijela koje je proizvodi. S piramidama su povezana mnoga takva uda ...

Openito se prihvaa da je Tales, jedan od "sedmorice grkih mudraca", ija su djela izgubljena i poznata samo preko posrednih izvora, prilagodio egipat sku geometriju i trigonometriju potrebama Grka. Budui da je Tales bio iv 585. god. pr. Kr., u doba pomrine Sunca koju je navodno predvidio, posje dujemo izravan dokaz o podrobnim prouavanjima sjene Velike piramide tijekom XXVI. dinastije (do 525. god. pr. Kr.) treega meurazdoblja, prije perzijskoga osvajanja Egipta. U razdoblju Saite u Egiptu su se naselili brojni grki doseljenici, od kojih su mnogi bili egipatski plaenici. U tom pri jateljskom ozraju suradnje i dobrodolice, Tales je od Egipana nauio neto o njihovoj znanosti i matematici. No, nedvojbeno znanost o sjenama potjee iz najstarije egipatske povijesti, a Tales je bio prvi koji ju je prenio Grcima. to se tie sjene koja se spominje u tekstu, ona je bila dugaka 146m (ovisno o tome koju izvornu visinu piramide prihvaamo). No, kamo je ta sjena padala? U koje vrijeme i kojega dana? Oito je imala neko znaenje, ali kakvo? To je jo jedan problem koji valja rijeiti, a ako ga uspijemo rijeiti, moda emo saznati zato Velika piramida ima visinu koju ima. U vezi sa sunevim sjenama valja napomenuti da sunce, kao izvor svjet losti nije toka, nego disk. Stoga ono ne daje precizan odrezak na rubu svoje sjene, jer je sam disk proiren. Egipane nije trebalo na to podsjeati, jer su sunev disk nazivali posebnim imenom - Aton. Kao to je veini itatelja poznato, krivovjerni faraon Ekhnaton (prije Amenhotep IV.) osobito je tovao Atona. Toliko je bio sklon tom boanstvu da je naredio da se izbrie ime boga Amona sa zidova hrama u Tebi, te je premjestio svoju prijestol nicu na novo mjesto, gdje je mogao u miru tovati Atona, bez Amonovih sveenika koji su mu zagoravali ivot. Nunost preciznoga odreivanja ruba sjene rezultirala je uporabom neega to se nazivalo "hvataem sjena". Tu je napravu opisao kineski astronom Kuo Shou-Ching (Guo Shou-Jing u Pinyinu), kao to biljei The History of the Yuan Dynasty {Povijest dinastije Yuan) (Mongolska dinastija, 1260.-1368. god po Kr.): Pokazatelj sjene nainjen je od bakrenoga listia irokog 5 cm i dugakog 10 cm, u ijem je sreditu malena rupa. Uokviren je i moe se okretati u svim kutovima, gore prema sjeveru, i dolje prema jugu (tj. pod pravim kutovima u odnosu na rub sjene). Naprava se pomie naprijed i natrag dok ne dosegne sredite (sjene) vodoravne crte koja nije posve jasna, a kada kroz malenu rupicu dopre svjetlost, dobi vamo sliku ne mnogo veu od riina zrna u ijem sreditu uoavamo nejasnu vodoravnu zraku. Pomou starih metoda koje su ukljuivale

gnomone [tj. visoke stupove, poput obeliska], projicirao se gornji rub suneva diska. No, pomou vodoravnih crta moemo dobiti zrake iz sredita diska. Taj je odlomak preveo Joseph Needham, budui da Povijest dinastije Yuan nije prevedena na engleski (Iako bi morala biti prevedena! - ima li zain teresiranih bogatih sponzora?) Joseph je taj odlomak komentirao sljedeim rijeima: Dugo se toj prii pridavalo pogreno znaenje. Gaubil, Wylie, pa ak i Tung Tso-Pin, smatrali su da je naprava stajala na vrhu gnomona, no Maspero je uvjerljivo pokazao da se pomicala du vodo ravne skale, to je omoguavalo fokusiranje vodoravne crte, stoga je imala ulogu lee. Ne iznenauje da je Kuo Shou-Ching iskoristio naelo malene rupe, jer ga je kineska znanost poznavala barem tri stoljea prije [tj. u 10. stoljeu po Kr.], kao to emo vidjeti u dijelu koji se bavi fizikom. Doista, moda su oni zasluni da je camera opscura prenesena Arapima. Nadalje, postoji dokaz koji podupire Masperovo tumaenje, a sadran je u djelu astronoma Yanga Huana (umro 1299.). Zakljuci koje su donijeli Ku i njegovi suradnici skupljeni su u knjizi naslovljenoj Studies on the Gnomon Shadows at the Two Sol stices (Studije o gnomonskim sjenama na dva solsticija), no ona je odavno izgubljena, a poglavlja o kalendarima u knjizi Yuan Shih (Povijest dinastije Yuan) jedini su nam dostupni izvori. Rezultate dobivene u 13. stoljeu pomou gnomona visokog 12 metara sam je Laplace smatrao moda najtonijima u povijesti istraivanja solsticijskih sjena. O tim sam temama raspravljao s profesorom Allanom Millsom sa Sveuilita Leicester u Engleskoj, koji mi je iznio neka zanimljiva miljenja o koncepciji "hvataa sjena". Meutim, dublje ulaenje u tu grau odvelo bi nas predaleko od nae teme. Dovoljno je rei da je bilo nuno izumiti metode kojima bi se jasnije ocrtali rubovi sunevih sjena, te da su drevni Egipani moda doista rabili lee, a ne naprave sa siunim rupama. Naime, poznato nam je da su im lee bile dostupne. Nastavljajui priu o svjetlosti i sjeni, pouno je osvrnuti se na neke klasine izvore o egipatskim piramidama i obeliscima. Pogledajmo to Plinije kae o obeliscima:

Te granitne monolite [iz Asuana] podigli su kraljevi koji su se meusobno nadmetali. Zvali su ih obeliscima i posveivali ih bogu Sunca. Obelisk je simbolian prikaz sunevih zraka, na to upuuje i znaenje egipatske rijei. Moj stari prijatelj profesor Eichholz ovdje je stavio biljeku: Plinije ima pravo. Tekhen znai "suneva zraka", ali i obelisk. Plinije je iznio jo nekoliko zanimljivih opaski o obeliscima, koje dodatno podupiru ideje Mosesa Cotswortha o funkciji poda pokraj Velike piramide, jer dokazuju da su egipatski obelisci imali istu ulogu. Naime, jedan obelisk koji je bio prenesen u Rim postavljen je ondje u skladu s egipatskim naelima: Jedan [obelisk] je na Campus postavio [car] August, kako bi mjerio sunevu sjenu, a time i duljine dana i noi. Postavljene su i kamene ploe do udaljenosti koja odgovara visini obeliska, tako da se sjena u podne najkraega dana u godini [na zimski solsticij] tono poduda rala s njime. Bronani tapovi umetnuti u ploe [to je prilino nejasno, jer su ti tapovi vjerojatno bili mali "markeri" koji su u kamen bili umetnuti vodoravno, ne okomito] trebali su svakoga dana mjeriti sjenu koja se postupno skraivala, a potom opet produavala. Valja podrobnije prouiti tu napravu koju je izumio [nedvojbeno na temelju egipatskih naela] matematiar Novius Facundus. On je na iljak obeliska stavio pozlaenu kuglu, na ijem se vrhu zadravala sjena, jer bi inae sjena koju baca vrh obeliska bila nejasna. Primjeujemo da se i ovo izvjee bavi problemom nejasnoga ruba sjene koji je Novius Facundus pokuao rijeiti postavljanjem zlatne kugle na vrh obeliska. To rjeenje nikako nije bilo njegov izum, jer su takve kugle imali svi egipatski obelisci, osim malih obeliska na grobljima, o emu e uskoro biti rijei. No, injenica da se Novius Facundus posluio globusom veoma je zanimljiva. Naime, vjerujem da su iz slinih razloga Egipani na vrhove svojih graevina postavljali kristalne globuse, te da je refrakcija zraka svjet losti bila dio graditeljske sheme. Jo jedan klasian pisac, Amijan Marcelin (4. st. po Kr.), ija se djela rijetko itaju, iako su njegovi zapisi iznimno zanimljivi, zabiljeio je jednu vanu pojedinost o piramidama:

Iako su neizmjerno goleme i postupno se raspadaju, ne bacaju nikakve sjene, u skladu s naelom mehanike. Ono to je Amijan elio rei jest da se za ekvinocija na sjevernom podu ne pojavljuje sjena Velike piramide, to je omoguavalo da se izrauna duljina godine. (Sjena na sjeveru piramide nestaje kada je sunce na istoku, a sjena se tada pojavljuje na zapadu.) Njegovo je izvjee tono, ali sam ga nije razu mio. Amijana je vie zanimao nedostatak sjene, ime se pozabavio u svome izvjeu o Gornjem Egiptu: Za ljetnoga solsticija u Syeneu [dananjem Asuanu], zrake koje okruuju uspravne predmete ne doputaju da se sjene proteu dalje od tijela. Promotrimo li uspravan stup, ovjeka ili drvo, ustanovit emo da se njihove sjene ne proteu dalje od njihovih krajnjih toaka. Isto se moe vidjeti u Meroeu, toki u Etiopiji koja je najblia ekvinocijskom krugu, gdje devedeset dana sjene padaju na suprotan nain. Iz toga se razloga tamonji stanovnici nazivaju Antiscii [od anti, suprotno, i skia, sjena]. U treem stoljeu pr. Kr. grki uenjak Eratosten pokuao je izmjeriti veliinu Zemlje, prouavajui nedostatak sjene u duboku bunaru u Syeni, a zgodno je napomenuti da su 700 godina poslije stanovnici Asuana iskoris tili tu zgodu kako bi potaknuli zanimanje za svoj grad. Nedvojbeno su Asuanci bili spremni za odreenu svotu rimskim posjetiteljima demonstrirati tu pojavu. Sauvan je zanimljiv zapis iz doba Setija I. (1291.-1278. god. pr. Kr.), faraona iz XIX. dinastije, koji opisuje napravu za mjerenje vremena pomou sjena. Tekst je uklesan u kamen u Oseirionu u Abidosu, a egiptolozima je poznat kao "kenotaf Setija I." Naime, znanstvenici sada prihvaaju da ga je izgradio Seti I. istodobno kada i golem Ozirisov hram. Evo dijela teksta u izmijenjenom prijevodu E. M. Bruinsa (koji ispravlja Frankfortov prijevod). Sat u danu, poevi s odreivanjem mjesta. Odreivanje sati ... Odreivanje sati pomou ure koja biljei sjene, ija je mjerna crta dugaka 5 dlanova, visina s najviom crta visokom dva prsta na vrhu ure ... Kada namjesti tu uru u skladu sa suncem, pri emu je njezin kraj okrenut ka istoku, odnosno, kraj na kojemu je postavljena crta, suneva e sjena na toj uri biti tona.

Svakako je divno kada na vidjelo izae drevan zapis koji se u odreenom smislu bavi pojavom za ije nam istraivanje esto ne preostaje nita drugo do nagaanje na temelju fizikih ostataka. Zadrimo se jo malo na egipatskim granitnim obeliscima za koje se pretpostavlja da su potekli od starijih drvenih gnomona. Na fotografiji 25 vidimo zanimljiv primjer sinkroniciteta. Dok sam u Karnaku promatrao jedan obelisk (ne, nije se pomaknuo!), opazio sam da se na njegovu vrhu nalazi Horusov sokol. U tom se trenutku iznad obeliska pojavio sokol i sletio na nj, tono iznad rezbarije. Tu sam zanimljivu sluajnost zabiljeio na fotografiji. Egipatska rije hui znai "svjetlost", "rasvjeta" i "vrh obeliska". To nije sluajnost, jer su vrhovi obeliska uvijek bili prekriveni zlatom ili pozlatom kako bi reflektirali sunevu svjetlost i emanirali vlastite zrake svjetlosti. Obelisci su doista imali vrhove od svjetlosti. Opisujui obeliske kraljice Hatepsut (XVIII. dinastija; 1498.-1483. god. pr. Kr.), Labib Habachi kae: Osim uobiajene dekoracije piramidiona [vrha], na gornjoj polovici svake stranice svakoga obeliska nalazi se osam prikaza na svakoj stranici stupa s natpisima. Svaki prikaz opisuje kraljicu ili njezina posvojenog sina [i roaka] Tutmozisa III. kako tuju ili prinose rtve Amonu-Rau. Prikazi su, kao i piramidioni, bili optoeni elektrumom, pa je itava gornja polovica obeliska bljetala na suncu. Oteenja nisu posljedica pokuaja da se zatre ime kraljice [kao to je drugdje sluaj], nego napada Ekhnatonovih pristaa (Ekhnaton je vladao od 1379.-1362. god. pr. Kr.), koji su eljeli zatrti ime i sliku AmonaRaa. Habachi zatim navodi glasovit natpis koji je prvi put na engleskom objavio Walis Budge 1902., u IV knjizi svoje iznimne Povijesti Egipta (History of Egypt), u dijelu o kraljici Hatepsut. Dvadeset etiri godine poslije, Budge je ponovno objavio isti tekst u svojoj knjizi Cleopatra's Needles and Other Egyptian Obelisks (Kleopatrine igle i drugi egipatski obelisci), koja je dos tupna u mekom izdanju. Tim izmijenjenim i dopunjenim prijevodom Wal lisa Budgea pozabavit emo se poslije. No, najprije valja objasniti to je tcham. To je veoma tajanstvena rije, iji je simbol neobian tap koji se obino opisuje kao ezlo. "ezlo" se pri dnu rava, a "glava" nalikuje akalovoj ili onoj Seta-ivotinje (konano ju je identificirao Richard Hobban, to emo poslije vidjeti). To je ezlo u svakom sluaju povezano s

istraivanjima sjena, Horusovim sinovima, mitskim osnivaima Egipta, i bogom Anubisom, koji ga je esto nosio u rucu (vidi fotografiju 19). No, to je ponajprije bilo ezlo ili tap boga Ptaha, budui da je on bio bog nebeskoga pola, a ezlo je sluilo za prouavanje sjena i odreivanje pravoga sjevera. Na prikazima je Ptah odjeven u plat iz kojega mu proviruju ruke (u kojima je drao ezlo) i stopala, jer plat simbolizira "nebo koje ga okruuje" i neprestano se okree oko pola. ezlo tcham poznatije je kao uas ili was. Kako je egipatska povijest napredovala, ezlo se uobiajilo kao simbol u grobnicama, te se esto pojav ljivalo kao ukras na hramskim rezbarijama iz novijega razdoblja egipatske kulture, poput ljiljana na Zapadu. Podruje Egipta na kojemu se nalazila Teba nazivalo se Wasset, a to je ezlo bilo njegov simbol, dodatno ukraen perom i vrpcom. Rije tcham, s pripadajuim hijeroglifom toga istoga ezla, upuuje na nepoznat plemeniti metal. Umjesto da nagaamo o prirodi i podrijetlu toga metala, zadrat emo se ovdje samo na njegovoj uporabi o kojoj govore nat pisi na obeliscima iz razdoblja Novoga kraljevstva. Tako saznajemo da su faraoni postavljali taj metal na vrhove obeliska. Budui da takva vrsta metala do razdoblja Novoga kraljevstva vie nije bila u uporabi, o tom materijalu ne moemo nita sa sigurnou rei, osim da je sadravao zlato i da je bio neiz mjerno dragocjen, posebice u takvim koliinama. Moda je posrijedi bila mjeavina bakra i zlata. S druge strane, moda se radilo o posebnoj vrsti zlata, osobito sjajnoj i reflektirajuoj. Evo to Wallis Budge kae o tom pitanju: ak kada je obelisk bio postavljen, izglaen i izrezbaren, radovi na njemu nisu zavravali, jer se piramidion morao obloiti metalom ... kada je [faraon] Tutmozis I. [1503.-1491. god. pr. Kr.] ... postavio svoja dva velika obeliska ispred dvostrukih vrata boje kue, njihove je piramidione obloio metalom koji su Egipani nazivali tcham [ovdje on navodi hijeroglife sa znakom ezla]. Ta se rije prevodila kao "zlato", "elektrum", "bijelo zlato", "pozlaeni bakar", no nikome nije poznat izvoran sastav toga metala. Malo je vjerojatno da je posrijedi bilo zlato, jer uobiajena egipatska rije za zlato glasi nub ... s druge strane, tcham je mogla biti stara, moda i strana rije za zlato. Zlatna rudaa esto sadri srebro, a kada je 1/5 rudae inilo srebro, ona se nazivala "elektrum" (Plinije, Prirodna povijest, XXXIII, 23); umjetan elektrum proizvodio se mijeanjem srebra i zlata. Mogue je da je tcham bio vrsta prirodnoga zlata iskopanoga u Sudanu i da se nazivao 'zeleno zlato'. U svakom sluaju, imalo je

veoma visok sjaj i reflektiralo je svjetlost gotovo jednako uinkovito kao iva. U razdobljima XVIII. i XIX. dinastije, kao i razdobljima koja su sljedila, rabilo se za oblaganje vrhova obeliska ... Nije nam poznato nita o obliku i debljini tih obloga, no velik dio materi jala zasigurno se rabio za njihovu proizvodnju, budui da kraljica Hatepsut o svojim obeliscima kae. "Odredila sam za njih isti tcham [koji] sam izmjerila mjerom heket, jednakom vreama zrna."... drugim rijeima, dragocjen tcham nije mjerila funtama (456,3 g) nego stotinama (50,8 kg). Te rijei navode na zakljuak da su piramidioni njezinih obeliska bili obloeni debelim ploama tchama; da su bili veoma vrijedni dokazuje injenica da im danas nema ni traga. Vjerojatno su bili odstranjeni ili ukradeni tijekom ranih godina vla davine "krivovjernoga" kralja Amenhotepa IV [koji je svoje ime promijenio u Ekhnaton]. Ima temelja za pretpostavku da tradicija oblaganja vrhova obeliska naj sjajnijim moguim metalom kako bi se olakale optike refleksije potjee iz mnogo starijega razdoblja Staroga kraljevstva, kada su se sline metalne ploe postavljale na vrhove piramida. No, o piramidama e biti rijei poslije. U meuvremenu, zadrimo se na natpisima na obeliscima kraljice Hatepsut, kako bismo bolje razumjeli znaenje i funkciju metalnih obloga. Svoj natpis kraljica poinje zapanjujuim opisom sebe kao boanskoga bia, ime se ovdje neemo baviti, iako valja istaknuti da, osim toga, kraljica sebe naziva "enom Horusom". Na kraju toga nevjerojatnoga hvalospjeva koji odraava beskrajno samoljublje, kraljica sebe naziva i: ... ena koja je tcham kraljeva. Hatepsut potom opisuje tijek izgradnje i podizanja svojih dvaju obeliska u Karnaku: Podigla [ih je] kao spomenike svojemu ocu Amonu, gospodaru prijestolja Dviju Zemalja [tj. Tebe], poglavaru Aptsa (tj. Karnaka). Izgradila je za nj dva velianstvena obeliska od trajnoga (ili istoga) granita iz junoga podruja (tj. rudnika granita u Asuanu). Gornji dijelovi [obeliska] nainjeni su od tchama, najboljega koji se mogao pronai u planinama, i mogu se vidjeti [izdaleka, uzvodno i niz vodno]. Dvije Zemlje (Egipat) kupaju se u svjetlosti kada se Aton (tj. sunev disk) valja izmeu njih, uzdiui se na nebeskom obzoru. Uinila sam to iz ljubavi prema svome ocu Amonu. Moje me srce

potaknulo da za njega izgradim dva obeliska i obloim im vrhove tchamom ... da njihovi piramidioni (tj. iljasti vrhovi) probijaju nebo. Izgradila sam ih jer je to bilo pravedno, [jer je] on misao svakoga boga. udjela sam da ih za njega izgradim i obloim ploama (?) od metala tchama; gledaj! postavila sam ih na njihova tijela [vjerojatno misli da je vrhove obeliska obloila metalom]. Mislila sam na to to e narod rei - da moja usta govore istinu, jer nikada nisam pregazila svoju rije. Posluajte me sada. Dala sam im (tj. obeliscima) najbolji tcham, koji sam izmjerila heketom (buel? (36,3 1)) kao obino ito u vreama. Moje Velianstvo dalo im je tchma u koliini nevienoj u itave Dvije Zemlje (tj. Egiptu). To dobro znaju i lude i mudraci... Njezin neak, faraon Tutmozes III. (1479.-1424. god. pr. Kr.), podigao je u Karnaku vlastita dva obeliska. Kako je i sam Tutmozes bio veoma nizak, tek neto vii od 1,50 m, tako su i njegovi obelisci bili nii od onih Hatepsutinih. Natpis na jednom od njegovih obeliska izvjeuje: Sin boga Raa, Tutmozis, okrunjen krunama, podigao ga je u Aptsu [Karnaku], i izgradio za nj piramidion od istoga tchama, iji sjaj osvjetljuje Tebu. Engleskim je itateljima moda zanimljiv podatak da se tchm spominje na natpisu na egipatskom obelisku, koji stoji pokraj rijeke Temze i koji se popu larno naziva Kleopatrina igla, iako nema nikakve veze s Kleopatrom. Taj je obelisk nekada stajao u Heliopolisu, sjeveroistono od Kaira, a podigao ga je faraon Tutmozis III. Jedan je od mnogih obeliska koji su odneseni iz Egipta kao trofeji. Tu su runu praksu zapoeli stari Rimljani. (U Rimu se nalazi 13 egipatskih obeliska!) Natpis na Kleopatrinoj igli ukljuuje sljedee komen tare: On [faraon] je podigao dva velianstvena obeliska (tekhenui urui), s piramidionima (benbenti) od tchma, u svoje tree doba Setove [Sed] svetkovine, iz neizmjerne ljubavi prema ocu Temu. Drugi (Tutmozisov) obelisk koji je stajao pokraj ovoga, danas se nalazi u Central Parku u New Yorku. Natpis na njemu izvjeuje: On [faraon] je podigao dva velianstvena obeliska [s] piramidionima od tchama. Sin Raa, Tutmozis,... uvijek ivui, uinio je [to].

Do sada nam je moralo postati jasno da su obelisci iz razdoblja Novoga kraljevstva bili izgraeni kako bi proizvodili neizmjerno skupocjene i spektakularne optike efekte. Trokovi njihove izgradnje, kako se hvalila kraljica Hatepsut, dosegnuli su do tada najvii iznos, barem to se Novoga kraljevstva tie. Kraljiine obeliske osmislio je njezin vezir Senmut, koji joj je, kako se pretpostavlja, bio i ljubavnik. Senmutova je grobnica poznata po stropovima s astronomskim oznakama (na jednom je stropu takoer nas likan obelisk/gnomon!). Senmut je bio arhitekt i uenjak upuen u optike efekte. Iako su piramidioni obloeni zlatom postojali i prije njega, Senmut ih je vjerojatno uinio jo znaajnijim nagovorivi kraljicu neka ne tedi sred stva za nabavku i izradu zlatnih ploa. Martin Isler proveo je veoma zanimljiva istraivanja o sjeni u drevnom Egiptu, te se kao i ja, zbog usporedbe i boljega razumijevanja tih pojava, sluio izvjeima Josepha Needhama o kineskim izumima. Isler je pribjegao

SLIKA 59. Detalj iz papirusa iz razdoblja Novoga kraljevstva. Bog Anubis (lijevo, s glavom akala, op. prev.) predstavlja mumiju umrloga, ija ga udovica oplakuje kleei na koljenima i grlei mu noge. Zdesna se nalazi grobnica. Dva Raova oka predstavljaju dvije krajnje pozicije boga Sunca, na zimski i ljetni solsticij (pro matrane pomou projiciranih slika kroz "vodoravnu teleskopsku cijev" golemih solsticijskih hramova poput onoga u Karnaku). Izmeu njih nalazi se solarni simbol piramidiona obloenog zlatom, na vrhu piramidalnog krova grobnice. Tako su i ljudi neplemenita podrijetla gradili obeliske sline kraljevskima, u neto tradicionalnijem obliku starijih piramida pozlaenih vrhova.

neizbjenom djelu Povijest dinastije Yuan! Ono to smatram osobito uzbud ljivim u Islerovim istraivanjima jest da smo i on i ja, neovisno jedan o drugome, doli do istoga zakljuka o pravoj funkciji ravastoga tapa, koji se tako esto pojavljuje u egipatskoj ikonografiji. (Vidi sliku 61.) Kako bismo pojednostavili stvar, nazovimo taj tap dvozupcem. Kada sam prvi put proitao Islerove zapise, iznenadio sam se otkrivi kako je dijelio moje uvjerenje. Zbog ravastoga zavretka, opisao je dvozubac kao gnomon za "hvatanje" suneve sjene. To je iskljuivalo potrebu za napravom s malenom

SLIKA 60. Lijevo je obelisk koji danas stoji u Central Parku u New Yorku. Naslikan je onako kako je izgledao dok je stajao u Aleksandriji u Egiptu, prije odnoenja u Ameriku 1880. Nazvan je "Kleopatrina igla", poput svoga blizanca, obeliska koji danas stoji na obali Temze u Londonu. Dva su obeliska nekada stajala na ulazu u Hram Sunca u Heliopolisu (ta graevina vie ne postoji) u blizini Kaira. U 1. st. pr. Kr. rimski car August premjestio ih je u Aleksandriju; porunik H. H. Gorring iz amerike Ratne mornarice odnio je jedan obelisk u New York. (Druga "Kleopatrina igla" odnesena je u London 1878.) Taj obelisk teak je 220 t. Izvorno ga je podigao faraon Tutmozis III. (umro 1425. god. pr. Kr.), roak kraljice Hatepsut. (Na slici se vidi i Pompejev stup. Taj rimski spomenik u Aleksandriji zapravo nema nikakve veze s Pompejem, jer ga je podigao car Dioklecijan krajem 3. st. po. Kr., kao simbol svoje pobjede.) (Zbirka Roberta Templea.)

SLIKA 61. Dva drevna egipatska pri kaza dvozupca. Crte Martina Islera. Gore, bog Min (kojemu nedostaje ruka, no oito ju je nadomjestio drugim dijelom tijela) okrenut je prema dvozupcu ispred kojega stoji faraon i izvodi obred posveen Minu. Dolje je prikazano podizanje visokoga dvozupca pomou uadi.

rupom, jer gnomonski vrak - mnogo uinkovitiji od zlatnoga globusa slui istoj svrsi kao i rupica "hvataa sjena". Islerova su opaanja toliko bistra i domiljata da ovjek poeli da na svijetu ima vie ljudi poput njega. Mene osobno dvozubac je zanimao kao geodetska naprava, te nikada o njemu nisam razmiljao kao o gnomonu. Isler je objavio nekoliko crtea sa scenama iz drevnih egipatskih slikanja koje opisuju uporabu dvozupca kao gnomona. Nikada nisam vidio ni jednu od tih slikarija. Isler ne navodi odakle potjeu, kao ni razdoblje njihova nastanka, to je prilino frustrirajue. O jednom velikom dvozupcu/gnomonu koji podie velika skupina ljudi Isler kae:

SLIKA 62. Crtei Martina Islera objanjavaju zato je vrh tapa za mjerenje sjena bio zakrivljen, poput tapa koji dri faraon na prethodnoj ilustraciji.

Vjerujem da je taj tap bio gnomon, i da je sluio za razluivanje meridijalne od ostalih sjena. Kako sam ve spomenuo, to je najznaajnija dnevna sjena, jer mjerenjem njezine relativne duljine moemo izraunati visinu sunca iznad obzora. Pomou te visine moe se odrediti doba godine. Isler iznosi jo jedan zanimljiv podatak: Dokaze koji podupiru teoriju o mjerenju duljina sjena u drevnom Egiptu nalazimo i u proroanstvu iz razdoblja Srednjega kraljevstva, u kojemu se spominje pomrina Sunca: "Ne moe se znati kada je podne ako se ne izmjeri sjena." Isler dalje istie kako su se za dobivanje "jasne i mjerljive sjene" u doba Sta roga kraljevstva rabili tapovi zakrivljenih vrhova. Kip faraona Amenofisa II. iz XVIII. dinastije (1453.-1419. god. pr. Kr.) u ruci dri takav tap s

SLIKA 63. Crte Martina Islera pri kazuje faraona Amenofisa (Amenhotepa) II. sa tapom zakrivljenoga vrha, koji je sluio za mjerenje sjena. Na tapu je oznaena mjerna ljestvi ca.

SLIKA 64.Crte Martina Islera prikazuje kako gnomon ravastoga zavretka moe posluiti za odreivanje meridijalne linije, a time i za precizno odreivanje pravoga sjevera i juga. Sjena koja nastaje zbog kretanja Sunca mijenja svoj oblik tijekom dana, a samo u podne, kada je Sunce na meridijalnoj liniji, vrh sjene ima oblik dvozupca. Ta linija pokazuje pravi sjever i jug. "Svjetlosna rtva" u Karnaku, zabiljeena na jednoj fotografiji , ukljuuje pojavljivanje svjetlosnoga uzorka - pero se pojavljuje kada "svjetlosna rtva" padne u posudu za miris, a vidljivo je svega neko liko minuta.

jasno oblikovanim, jednako razmaknutim prstenovima na drci, koji pred stavljaju skalu za mjerenje sjene. Toj emo se temi vratiti kada razmotrimo drevnu egipatsku optiku znanost, koja jedina prua objanjenje za piramide u Gizehu. Prije negoli zavrimo tu temu, valja nam se vratiti na ezlo tcham, ili, kako ga veina danas naziva, ezlo was. Briljantan Martin Isler rekonstru irao je tehniku njegove uporabe kao pokazivaa sjena. Isler opisuje kako je tap ravastoga zavretka, koji ja nazivam dvozupcem, sluio za precizno odreivanje vrha sjene gnomona. Dvozubac se jednostavno postavljao na zemlju, na vrh sjene gnomona koja je vjerojatno bila pomalo nejasna, a upljina na njegovu dnu precizno je odreivala pravi vrh gnomonske sjene. Budui da sam dalekovidan, te su mi za itanje potrebne naoale, ako sa sobom nemam naoale a potrebno je da neto proitam, tada stisnem aku sve dok ne dobijem siunu rupicu kroz koju gledam i fokusiram rijei. Zapravo, taj se trik moe iskoristiti za promatranje na daljinu, ak i kada niste kratkovidni. elite li bolje vidjeti glumevo lice, pogledajte kroz tako proizvedenu rupicu i vidjet ete otrije. Siuna upljina na dnu dvozupca ima slian uinak i jasno odreuje vrh sjene. Evo to Isler kae o tome:

SLIKA 65. Crte Martina Islera prikazuje (lijevo) ilu palmina lista i (desno) dvozubac.

SLIKA 66. Crte Martina Islera prikazuje kako se vrh sjene obeliska moe uiniti jasnijim pomou ile palmina lista s prorezom na dnu (umjesto "hvataa sjena"). ezlo was egipatskih bogova bila je, ustvari, ila palmina lista. poput one koju dri bog Anubis na fotografiji 19.

Moemo slobodno pretpostaviti da su se Egipani, ako su rabili gnomone za odreivanje doba dana ili smjera, susretali s istim proble mima kao i drugi. Naime, i oni su shvatili da je nuno izumiti napravu koja bi olakala odreivanje vrha gnomonske sjene. Razmotrivi dostupne mogunosti, odabrao sam i uspjeno iskoristio napravu koja se temelji na drevnom instrumentu zvanom bay. On se sastoji od sredinje ile palminoga lista sa upljinom na irem kraju, na kojemu je ispisano: "Pokazatelj poetka sveanosti i poloaja svih ljudi u nji hovo vrijeme." [To je hijeroglifski natpis na izvornom primjerku.] ila palminoga lista openito se smatrala napravom za promat ranje zvijezda; meutim, sudei po primjerku koji se uva u Berlinu, Zaba je drao da ona nije bila precizna, vjerojatno zato to je ila

nepravilna i asimetrina. No, ako umjesto da promatramo neki pred met kroz upljinu, postavimo upljinu tako da uokviruje vrh sjene, sjena postaje jasnija jer se tako smanjuje koliina svjetlosti oko nje, a samim time i refleksija povrine. Ni oblik ni simetrinost upljine

SLIKA 67. Crte Martina Islera opisuje precizno ocrtavanje vrha sjene pomou ile palmina lista. Gore vidimo da je vrh sjene suvie nejasan da bi se mogla precizno izmjeriti na ljestvici. Dolje vidimo da se pomou ile palmina lista moe postii pre ciznost fokusiranjem vrha sjene u malom otvoru kroz koji prolazi svjetlost.

nisu od velikog znaenja, budui da se jednako uspjeno mogu isko ristiti upljine razliitih veliina i oblika. Kao to pokazuje slika 5, ila palmina lista moe se postaviti na vrh sjene koji, kao to se jasno vidi, pada na povrinu ile lista okrenute prema gnomonu. Slike 6 i 7 opisuju pojavljivanje vrha sjene prije i poslije uporabe ile palmina lista. Neobino je da Isler, unato uspjenim pokusima i brojnim objavljenim crteima, nije uoio da je oblik ile palmina lista slian onome ezla was ili tcham! F. Griffith je 1898. ustanovio da se ezla tcham i was razlikuju samo po tome to tcham ima zakrivljenu drku. ezlo was opisao je na sljedei nain: "Na vrhu je oblikovan poput glave psa, dugih uiju." Nije smatrao vrijed nim spomenuti ravaste zavretke. Meutim, istaknuo je da se Teba nazivala Waset (Uaset), te da su njezini hijeroglifi bili ezlo was i nojevo pero. Budui da je u Tebi bilo vie sjajnoga tchama nego igdje u Egiptu, to se pokazalo veoma znaajnim podatkom. Nije sluajnost da se ezlo koje se rabilo za odreivanje vrha sjene obeliska nazivalo istim imenom kao i sjajni metal kojim se prekrivao vrh samoga obeliska. Antropolog Richard Lobban iznimno je domiljato identificirao ezlo was s bikovim penisom. Bikov penis simbolizirao je "primordijalnu pokretaku snagu". U drevnom Egiptu, osuen i rastegnut bikov penis pred stavljao je "Setovu glavu" s parom etvrtastih uiju, koja je zavravala ravastim zavretkom. Ti penisi uginulih svetih bikova amputirali su se, solili i suili, nakon ega su postajali tvrdi poput tapova. (Lobban kae da je posjedovao jedan takav penis, koji je bio u posve dobrom stanju ak est godina.) Objavio je nadasve uvjerljive fotografije koje dokazuju tu tvrdnju. (Vidi fotografiju 56). Lobbin je izjavio da su "konzervativci u devetnaestom i dvadesetom stoljeu onemoguili ozbiljno razmatranje penisa kao simbola od povijesnog i religioznog znaenja." To je posve tono. Na primjer, s brojnih rezbarija u Karnaku otkinuti su uzdignuti penisi. To su vjerojatno uinili rani krani, iako i na viktorijanskim crteima nedostaju penisi. (Miljenja sam da se umrlom faraonu treba dopustiti da odrava seksualne odnose ako to eli.) Podrijetlo ezla was kao penisa svetoga bika paralelno je uporabi ile palmina lista za prouavanje sjena. Takve su se naprave vjerojatno izraivale od drveta, a iskopane su i keramike imitacije bikova penisa. No, u posebnim je prigodama sveenik ili faraon vjerojatno rabio pravi osuen bikov penis za mjerenje sjena.

Sve je to bilo nuno razmotriti jer u egipatskoj ikonografiji postoje i drugi predmeti neobinih oblika, koji su moda bili povezani s optikim pojavama, osobito s geodetskim mjerenjima, koja su bila od kljune vanosti za odreivanje poloaja i izgradnju hramova i drugih graevina. Zapravo, neki od predmeta o kojima u ovdje govoriti jasno su povezani sa ezlima was, kako se moe zakljuiti iz ukrasa na egipatskim frizovima. No, razmot rimo sada mogunost postojanja optike tehnologije u drevnom Egiptu s druge toke gledita. Prije nego li krenemo dalje, moramo znati to je geodezija. Pokuamo li je definirati, mogli bismo rei da je to "znanost o odreivanju poloaja toaka na zemljinoj povrini". Meutim, to ukljuuje gornje i donje, te toke zdesna i slijeva. Drugim rijeima, geodetska se mjerenja provode u trodi menzionalnom prostoru, ne samo na povrini. Meu ostalim, takva mjerenja slue i za odreivanje visina. Nije uvijek mogue popeti se na vrh litice i objesiti mjeriteljsku vrpcu; ponekad je nuno visinu litice izmjeriti sa zemlje tako da se izmjeri udaljenost do litice. Ona se izraunava pomou trokuta i znanosti o kutovima, odnosno, trigonometrije. Najprije valja odrediti vodoravnu razinu. To znai da va instrument mora biti vodoravan. Danas rabimo libelu s plutajuim mjehuriem - kada je mjehuri u sreditu, povrina je vodoravna. Kada je mogue, pomou mjeri teljske vrpce mjere se udaljenosti na tlu. Potom dolazi na red motrenje i oitavanje kutova (to se moe uiniti na dva naina i razliitim instrumen tima), te izraunavanje sinusa, kosinusa ili bilo ega to je potrebno odrediti. Dobivena se vrijednost potom uvrsti u jednadbu kojom se izraunava vri jednost koja nedostaje, primjerice, visina litice. Geodetski instrument ukljuuje mali teleskop za postizanje vee tonosti. Kada je opremljen teleskopom naziva se teodolit. Motrenje se tako obavlja teleskopom umjesto pomou cijevi, a budui da se predmet promatranja na taj nain jasnije vidi, tonost je vea. Egipatske su piramide izgraene s preciznou koju je bilo mogue postii samo pomou teodolita. Kao to emo pokazati, takva se tonost nije mogla postii bez lea. Fizikalno nije mogue da su piramide u Gizehu bile izgraene bez optikih instrumenata. Vratimo se Robertu T. Ballardu, koji je, kao i Cotsworth, bio obuzet prouavanjem sjena. Ballard je bio glavni inenjer Australske eljeznice, a kada je osamdesetih godina 19. stoljea iz vlaka promatrao piramide u Gizehu, na um mu je pala zanimljiva ideja. Peter Tompkins objanjava:

Promatrajui promjenu relativnoga poloaja njihovih jasnih linija u odnosu na nebo, Ballard je shvatio da su piramide moda sluile kao teodoliti [vjerojatnije pokazatelji nego teodoliti], koji su omoguavali triangulaciju okolnoga podruja. Drevni je Egipat bio podijeljen na male parcele, koje su pripadale sveenicima i vojnicima, a ije su se granice redovito brisale kao posljedica podizanja razine Nila [to bi se dogaalo jedanput u godini, a poplave su trajale tri mjeseca]. Zahvaljujui piramidama, itavo se podruje Egipta moglo uinkovito motriti, a granice unitene podizanjem rijeke mogle su se brzo ponovno uspostaviti. Promatrajui obrise piramida, inenjer je shvatio da su se pomou njih mogle konstruirati savreno ravne plohe, kao to ih konstruiramo danas pomou suvremenih instrumenata. Komad ueta i kamen u ruci, otar vrh piramide udaljene 32 km nasuprot sunevoj kugli udaljenoj 144 milijuna km, bili su dostatni za konstruiranje ravne crte uz zanemarivo odstupanje. to je jo zanimljivije, ista graevina moe posluiti za promat ranje Mjeseca i zvijezda. Znajui zemljopisnu irinu piramida, geodetske su se crte mogle prikazati sve do obale delte, pri emu nije bilo potrebno nita vie, osim ueta i utega. ... Ballard je pretpostavio da je najjednostavnija prenosiva naprava za mjerenje bio model Keopsove piramide u sreditu okrugle ploe s oznakama poput onih na kompasu. Kada bi se sjeverni kraj ploe okrenuo prema sjeveru, a poboke piramide postavile tako da imitiraju svjetlost i sjenu Velike piramide, mjeritelj je mogao lako oitati kut. U njegovoj knjizi The Solution of the Pyramid Problem (Rjeenje problema piramide) objavljenoj 1882., sadrani su brojni crtei piramida u Gizehu koji prikazuju razliite poloaje sjena. Egipatskim emo se mjeriteljskim vjetinama pozabaviti poslije, no valja istaknuti kako su za uspjeno mjerenje doista bili potrebni samo komad ueta i uteg. No, radi se o tome da su Egipani rabili teleskopske lee. U kolovozu 1976. to mi je spomenuo profesor Jose Alvarez Lopez, fiziar sa Sveuilita u Cordobi u Argentini. Upoznao sam ga iste godine u New Yorku, a budui da je govorio engleski, esto smo razgovarali. Kada se nismo uspijevali razumjeti, u pomo nam je priskakala njegova prijateljica Christina. Profesor Lopez objavio je sedam knjiga na panjolskom. Darovao mi je svoja dva djela, od kojih jedno nosi naslov Misterios Egipcios (Egipat-

ski misteriji). Kako ne govorim panjolski, mogu samo promatrati fotogra fije, crtee i dijagrame piramida i obeliska i uditi se. Njegova druga knjiga nosi naslov El Enigma de las Piramides (Zago netka piramida). Na sreu, Lopez mi je dao presliku engleskoga prijevoda knjige prepisanog pisaim strojem. Prije negoli se osvrnem na Lopezove komentare o optici, elio bih istaknuti kako on spominje zabranu uporabe eljeznoga alata za izgradnju Salomonova hrama u Jeruzalemu. Naveo je odlomak iz Prve knjige o Kraljevima 6:7 u kojemu pie: "Hram je graen od kamena koji je ve u kamenolomu bio isklesan, tako da se za gradnje nije uo ni eki, ni dijeto, ni ikakav eljezni alat." Taj je odlomak zanimljiv u vezi s naom raspravom o eljezu. Lopez to spominje u kontekstu sljedeih opaski: Osobito valja istaknuti ... [da je] uz uporabu eljeza bio vezan ... svojevrstan tabu. Danas znamo da su pretkolumbovske civilizacije, poznavale kota i eljezo, iako ih nisu rabile. [Arheolozima su dobro poznati mayanski modeli koija koji su sluili kao djeje igrake, no Maye su za neiskoritavanje tih izuma vjerojatno imale mnogo bolji razlog od tabua.] Nadalje, arheolozi su pronali vezu izmeu eljeza i egipatskih piramida, iako je prisutnost toga materijala u pirami dama bila namjerno prikrivena. U potrazi za objanjenjem te kulturne pojave, prisjetimo se biblijskoga odlomka (Prva knjiga o Kraljevima 1:6:7) koji jasno govori da je zabranjena uporaba eljeza u izgradnji Salomonova hrama. Kamenje se imalo obraditi na mjestu udaljenom od hrama. Na temelju analogije, arheolozi su zakljuili da su i kameni blokovi Velike piramide bili obraivani u radionicama daleko od same te piramide, te da ti blokovi nisu bili dodatno ukraavani niti oblagani in situ. Veze su oite, iako nam njihovo znaenje izmie. Ta je tema nedvojbeno povezana s pitanjem meteoritskoga eljeza i preda jom o "kamenju groma". U uvodu engleskoga izdanja (koji ne postoji u panjolskom izdanju) Lopez je iznio prve opaske o drevnoj optici: Tehnoloko savrenstvo odraava se u svakom elementu Velike pira mide. Jedan od brojnih primjera za to je [bijeli] mramor kojim je piramida nekada bila obloena, pa su se njezine stranice doimale poput etiri golema i velianstvena zrcala. [Sauvano je samo neko liko mramornih blokova.] Arheologe je zapanjila preciznost obrade tih blokova. Prema istraivanjima [sir Flindersa] Petriea, rubovi

blokova od kojih je svaki teio 16 tona, bili su gotovo savreno paralelni, uz odstupanje od samo 0,002 cm/m, to je preciznost koja se postie pomou najsuvremenijih optikih naprava. Povrine blo kova savreno su ravne, uz odstupanje od tek 50 micra. Diedarni pravi kut odstupa (od 90, op. prev.) samo za 5 sekundi. Svaki od ukupno 25 000 blokova bio je remek-djelo optike pre ciznosti, usporedive sa zrcalom promjera 5 m teleskopa Mount Palomara (SAD). Builice su jo jedan primjer te izvanredno napredne tehnologije. Prema istraivanjima prof. Petriea i prof. Bakera, egipatske su builice imale snagu prodiranja u tvrdi kamen 100 puta veu od najboljih builica suvremene naftne industrije [Petrie je svoje komen tare iznio prije nekoliko desetljea, stoga valja imati na umu da je od tada postignut odreeni napredak]. Kao to je istaknuo prof. Baker, dananji inenjer koji bi uspio konstruirati repliku drevne builice, uinio bi revolucionaran pothvat u suvremenoj industriji i postao bi veoma bogat. Otprilike na polovici svoje knjige, Lopez pretpostavlja da su drevni Egipani mogli posjedovali optike naprave: Od naprava kojima su se Egipani sluili u svojim promatranjima, poznati su nam samo merkhet ili tap "promatraa Horusa" i bay, koji se sastojao od sredinje ile palmina lista sa upljinom u obliku slova V na vrhu. [Lopez je zanemario pretpostavku Martina Islera da se ta upljina nalazila na dnu tapa, te da se postavljala na tlo.] Te su se naprave rabile za mjerenje nonih sati pomou visine zvijezda. Jasno je da samo s takvim instrumentima Egipani nisu mogli postii mnogo u svojim astronomskim istraivanjima. Morali su posjedovati barem jo jedan instrument uz merkhet, jer takva promatranja zahtije vaju lee i okulare. Naalost, o egipatskoj ili kaldejskoj optikoj teh nologiji ne moemo rei gotovo nita vie. Naravno, Lopez nije znao nita o materijalnim dokazima o postojanju tele skopa u drevno doba, niti sam ga u tu injenicu mogao uputiti 1976. Naime, i meni samome je to pitanje predstavljalo zagonetku. Lopez izvodi daljnje zakljuke o drevnim teleskopima: S druge strane, sauvano je nekoliko mayanskih kodeksa (cf. [S.G.] Morley [The Ancient Maya (Drevne Maye), 1946.]), koji predstav-

ljaju opservatorije ali i promatrae, poput Kodeksa Bodleian, Kodeksa Nutall i Kodeksa Seiden. Oko iznad znake X pojavljuje se u svim navedenim kodeksima, a u Kodeksu Bodleian uz okular se pojavljuje i zvijezda iznad znaka V. Astronomi su simbol X s okom i simbol V sa zvijezdom protumaili kao retikule u okularu (X) i lei (V). Svi su se konzultirani astronomi iznenadili kada su saznali da su ti simboli mayanski. Isticalo se da je najdjelotvorniji sustav za pro matranje golim okom alidada [kutomjer i teleskop ili ciljnik, kao dio jednostavne naprave za promatranje] ipinula [dva ciljnika na alidadi] starih astronoma, stoga mayanski sustav nije mogao funkcioni rati bez optikih naprava. Zato su Maye opisivali metode koje nisu mogli primjenjivati? [tj. pod pretpostavkom da u drevno doba nije bilo lea]. Kada prouavamo znanost starih civilizacija, neprestano nailazimo na takva pitanja? Primjerice, zato su Kaldejci prikazivali Saturn (Nisroch) s prstenom oko njega? Saturnov prsten nije vidljiv golim okom. No, sve te probleme po povijesnom i znanstvenom znaenju zasjenjuje problem egipatskoga kalendara ... [i] astronomskog ciklusa od 365,2500 dana... Saturnovi se prstenovi svakako mogu vidjeti teleskopom. Stoga moramo pretpostaviti da su sve drevne kulture, za koje znamo da su posjedovale tele skope, znale za prstenove. Lopezova su razmiljanja posve opravdana. Lopezova knjiga sadri dio naslovljen Optica (Optika), u kojemu je pisac iznio sljedee komentare: Egipatsko mjeriteljsko znanje ne moe se smatrati izoliranim dostignuem inae slabo razvijene znanosti i tehnologije. Nemogue je provesti precizna mjerenja bez opirnoga znanja o optici. Sva dostignua grke i rimske znanosti ne mogu se usporediti sa savrenstvom i preciznou egipatskih mjeriteljskih vjetina. Suk ladno tome moemo zakljuiti da je egipatska znanost bila mnogo naprednija od grke i rimske. ... egipatski su uenjaci bili zaokup ljeni tonou svojih mjerenja jednako kao i dananji fiziari ili astronomi. Naalost, nepostojanje izvornih dokumenata gotovo posve onemoguava istraivanja pojedinih aspekata te znanosti. Kako bilo, u optici postoje neka pitanja koja bi se mogla ... primijeniti na Egipane. S time u vezi, zbog nunosti da se poveala rabe za precizna mjerenja, namee se pitanje jesu li Egipani posjedovali poveala.

Openito govorei, povjesniari znanosti istiu da Grci i Rim ljani nisu znali za svojstva lea i zrcala kao poveala. Zanimljivo je prisjetiti se odlomka iz Aristofanovih Oblaka, u kojemu se opi suje kako Strepsijad savjetuje Sokratu neka zapise utjerivaa dugova spali pomou poveala. Znai li to da su strunjaci za optiku zane marivali injenice koje su ljudima bile poznate? Valja imati na umu da je Lopez bio fiziar i profesor pri Institutu za napredne studije, te da je kao praktian znanstvenik promatrao pojave iz praktine perspektive. Stoga, ako su povjesniari znanosti ustrajali na neemu to je on, kao praktian znanstvenik, smatrao glupou, Lopez je vlastitoj prosudbi vjerovao vie nego tvrdnji nekog "autoriteta". Tako bi trebalo biti. Mnogo dalje u tekstu, Lopez se vraa optici: Kada smo u II. dijelu razmatrali tehnoloke aspekte mramornih ploa kojima je Velika piramida nekada bila obloena, usporedili smo operant magnam moderne precizne tehnologije - zrcalo teleskopa u Mount Palomaru - sa 25 000 optikih prizmi na pobokama [pira mide], od kojih je svaka teila 16 tona i sama za sebe bila ostvarenje poput glasovitoga zrcala [Mount Palomar]. To golemo mikrometrijsko dostignue - sudei po tonosti ploha svake jedinice i meusobnim korelacijama koje je uoio Petrie - sas tojalo se od etiri ravna zrcala, od kojih je svako imalo povrinu od 1,7 hektara. Da to djelo nisu unitili [Arapi], danas bi piramida bila monumentalan optiki instrument - neto to je za optiare kozmikoga doba jo uvijek nezamislivo. Njegov zakljuak o drevnoj egipatskoj graditeljskoj tehnologiji sadran je u posljednjoj reenici 1. dodatka: Hipoteza koja najmanje teti dananjoj znanosti jest da su Egipani posjedovali veoma precizne optike instrumente. Lopez je tu knjigu objavio 11 godina prije naega prvog susreta, te je u meuvremenu mnogo razmiljao o tim pitanjima. On i ja proveli smo mnoge sate u razgovorima, u kojima me nastojao uvjeriti da su graditelji piramida posjedovali naprave za optika promatranja i mjerenja koje su vjerojatno bile nalik teodolitima. Razvio je brojne teorije i ideje koje nije objavio u knjizi. Lopez je bio malen i ivahan ovjek neizmjerne energije, koji je strastveno vjerovao u svoju spoznaju koju je elio otkriti itavom svijetu. No, nije

znao kako da to uini. Neprestano je iznosio pojedinosti o "nemoguoj" pre ciznosti postignutoj u izgradnji piramida u Gizehu, govorei kako je sve to bilo fizikalno nemogue bez optikih mjernih instrumenata. Sada i ja pokuavam svijetu rei isto. Lopez je posve zasluan za moje buenje svijesti o egipatskoj optikoj tehnologiji. Upravo zato to sam znao da je ta tehnologija ondje postojala, nastavio sam istraivanje o drevnim leama, ne samo grkim i rimskim, nego i jo starijim, egipatskim leama. Kopao sam i kopao, i jednoga dana, bingo! - shvatio sam da su kristalne oi iz razdoblja Staroga kraljevstva bili dokazi koji su potvrivali da je ta tehnologija doista postojala. Ve sam odavno znao za slino kristalno oko na glasovitom "Ritonu s bikovom glavom", koji je

SLIKA 68. Bakrorez iz 19. stoljea prikazuje drveni kip poznat kao "eik el Balad (ili Beled)". Ime mu je dao radnik koji je istio njegovu grobnicu, jer je nalikovao istoimenom poglavaru njegova sela. Zapravo, u maloj trgovini u Egipatskom muzeju u Kairu, gdje se kip danas nalazi, radi njegov "blizanac". Djelatnici Muzeja zovu ga "eik" i zbijaju ale na raun "njegova kipa". Izrazio je zadovoljstvo kada smo ga moja supruga i ja prepoznali. Ne znam je li ta slinost prisutna i kod drugih bucmas tih Egipana ili se ovaj momak nekoliko puta reinkarnirao. ovjek prema kojemu je nainjen kip zvao se Ka-aper, a ivio je u doba V. dinastije (izmeu 2500.-2300. god. pr. Kr.). Kip je otkriven u njegovoj grobnici u Saqqari. (Stopala i tap restaurirani su u novije doba.) Ka-aper ima velianstvene oi od kvarca - savreno obraene i izvanredno glatke plankonveksne lee vrhnunske kakvoe. Mogu se vidjeti na fotografijama 14 i 15. (Zbirka Roberta Templea.)

u Knososu na Kreti iskopao sir Arthur Evans; minojska lea je konveksnokonkavna, te poveava zjenicu naslikanu iza nje, to licu daje ivahan izgled. Kada sam konano vidio kristalne oi iz Staroga kraljevstva na kipovima ljudi , a isto tako kada sam otkrio da je kip kralja Zosera iz III. dinastije takoer posjedovao takve oi koje su, prema I. E. S Edwardsu, odstranili drevni pljakai, shvatio sam da su to nepobitni dokazi o postojanju tehnologije za proizvodnju i obradu kristalnih lea za poveavanje iznimno visoke kakvoe. Vjerujem da su one postojale prije III. dinastije, oko 2686. god. pr. Kr.! No, kao to sam ve istaknuo i pokazao na fotografiji 38 te slikama 8 i 9, postoji nedvojben dokaz o upo rabi lea za poveavanje u egipatskom Abidosu u preddinastiko doba, prije 3300. god. pr. Kr. Lopezovi komentari o Velikoj piramidi, bili su (i jo jesu!) veoma pro vokativni. Zapravo, neobinu osobinu njezinih stranica izvorno je otkrio veliki egiptolog sir Flinders Petrie. Prema rijeima Petera Tompkinsa: Petrie je pomou svojih besprijekorno tonih mjerenja uspio utvrditi stanovito udubljenje na svakoj stranici Velike piramide. Rezultate tih mjerenja, inae nevidljive golom oku, dokazao je dramatinom fotografijom koju je brigadir P. R. C. Groves, britanski gospodar visina, snimio iz zraka u odreeno vrijeme i pod odreenim kutom. Slina crta du apotegme [okomite crte koja dijeli stranicu piramide], vidljiva na crteu Napoleonovih uenjaka, zanemarivana je itavo stoljee. Na istom je crteu vidljiva, i zanemarivana od sviju, pa i mene, sjena na junoj stranici Velike piramide, zabiljeena neto prije zimskoga solsticija (vidi Tompkinsovu knjigu, 9. poglavlje, str. 109. i reprodukciju toga staroga crtea). Tek nakon moga otkria u Egiptu, vratio sam se u Englesku i "vidio" je na starom crteu. Naravno, nitko je prije nije "vidio", a vjerojatno niti sam autor crtea. Toliko o empirijskim teorijama o percep ciji! Na istoj stranici Tompkinsove knjige, ali i u nekim drugim knjigama o piramidama, nalazi se glasovita fotografija brigadira Grovesa, zvanoga jo i kapetan Groves (vjerojatno je tada bio kapetan, a poslije je postao briga dir). Fotografija je snimljena kasno poslijepodne, oito krajem proljea ili poetkom ljeta, u trenutku kada se sunce nalazilo u odreenoj toki na nebu, te je istona okomita polovica june stranice Velike piramide mogla uhvatiti jo pokoju zraku suneve svjetlosti (koja se oito reflektirala sa sjeverne stranice Kefrenove piramide, te nije dolazila izravno od sunca, budui da

je sjena bila prilino "mekana"). Juna stranica Velike piramide okomito je presjeena napola. Taj svjetlosni efekt nije mogao dugo trajati. Moja supruga i ja imali smo sreu da smo u Karnaku uspjeli vidjeti "svjetlosnu rtvu" koja je trajala manje od tri minute. Ta dramatina Grovesova fotografija jo je uvijek nenadmana, vjerojatno zato to je samo rijetkima doputeno pre lijetati Gizeh. Ona na jasan i iznimno dojmljiv nain dokazuje da je svaka stranica Velike piramide bila sastavljena od dva pravokutna trokuta, a ne od etiri trokuta, kako se openito smatralo. Tu "udubljenost" sredita du okomite crte koja presijeca stranice, otkrio je domiljati Petrie na temelju veoma preciznih mjerenja. To je otkrie privuklo pozornost Davida Davidsona, strunjaka za pira mide, koji je potvrdio tvrdnju profesora Charlesa Piazzija Smitha da je perimetar Velike piramide priblino jednak duljini godine od 365,24 dana. "Udubljenje" je neznatno i ne prelazi 94 cm na bilo kojoj stranici pira mide. David Davidson prvi je objavio Grovesove fotografije u asopisu The Morning Post, 2. listopada 1929. Godine 1934. Davidson je privatno objavio svoju treu knjigu o piramidama naslovljenu The Hidden Truth in Myth and Ritual, u kojoj se Grovesova fotografija pojavljuje na prvoj stranici. Sreom, uspio sam pribaviti primjerak te veoma rijetke knjige. Reproduk cija glasovite fotografije obiljeena je brojem 65 u ovoj knjizi. Poglavlje 6. Grovesova djela posveeno je raspravi o "udubljenim" povrinama Velike piramide. Davidson je svakako prvi uvidio njihovo znaenje. Prema njegovim izraunima, udubljenja su duboka 90,8374 cm (35,7628 ina). Evo nekih Davidsonovih opaski: Udubljenja na etiri stranice piramide prvi je opazio i izmjerio sir Flinders Petrie [koji ih je nazvao "dojmljivima", ali im nije pridavao suvie veliko znaenje], smatrajui da su one posljedice kanala koji se proteu sreditem svake stranice. Meutim, ako stranice promat ramo s vrha piramide, vidjet emo da je njegova pretpostavka bila netona, jer bi takav kanal deformirao rubove kamenih blokova pri vrhu graevine. S druge strane, pievo tumaenje Petrievih poda taka potvreno je fotografijama piramida u Gizehu koje je generalbrigadir P. R. C. Groves (Brig. Gen. P. R. C. Groves, C.B., CMC, DSO.) snimio iz zraka neto prije sutona. Reprodukcija te fotogra fije, uz ljubazno doputenje generala-brigadira Grovesa, nalazi se na prvoj stranici ove knjige. Valja imati na umu da su udubljenja, s obzi rom na goleme povrine [stranice piramide], veoma minuciozna da bi se mogla opaziti golim okom. To izvanredno obiljeje general-

SLIKA 69. Jedna od brojnih sloenih ilustracija iz knjige Davida Davidsona, naslov ljene The Hidden Truth in Myth and Ritual in the Common Culture Pattern of Ancient Metrology, Leeds, 1934., str. 50. Ovdje su dva puta prikazana i namjerno prenaglaena "udubljenja" na sve etiri stranice Velike piramide. Davidson je razvio teoriju prema kojoj rezultat mjerenja udubljenja, kada se izrazi vrijednou zvanom "piramidalni in" i doda vrijednosti baze, predstavlja upravo onu vrijednost koja je potrebna da se dobije toan broj dana u godini. Nije nam potrebno ulaziti dublje u Davidsonove sloene teorije. Valja samo istaknuti da je on u "udubljenjima" naslutio neko znaenje, iako mu nije bio poznat fenomen zimske solsticijske sjene, zbog ega nije mogao znati ni za zlatne trokute ni za "ekvinocijski bljesak".

brigadir Groves otkrio je i zabiljeio na fotografiji samo zahvaljujui sretnom sluaju. Jedna od najzanimljivijih knjiga o piramidama je The Egyptian Pyramids: A Comprehensive Illustrated Reference (Egipatske piramide: Opirno ilus trirano izvjee) J. P. Leprea, koji je devedesetih godina umro mlad u nesrei, objavivi svoju izvanrednu knjigu 1990. Lepre je proveo do sada najpodrobnija ispitivanja i mjerenja pojedinih aspekata Velike piramide i uoio mnoge pojedinosti koje su njegovi pretee previdjeli. Nije zastupao nikakve neuobiajene teorije, te bi se prije moglo rei da je naginjao ortodoksnom gleditu. No, njegovo je oko svakako bilo neortodoksno. Raspravljajui o Velikoj piramidi i "udubljenosti" njezinih stranica, Lepre navodi Jamesa Baikiea koji je 1917. napisao sljedee: Meutim, veliina toga golemoga spomenika nije njegovo jedino znaajno obiljeje. Preciznost gradnje i vjetina kojom je graevina planirana i orijentirana upuuju na najvii stupanj domiljatosti i strunosti, te ih se moe izjednaiti s "optiarevim djelom", kako kae Petrie, "uveanim do razmjera hektara." Jedna zanimljiva osobitost Velike piramide odnosi se na konkavnost njezinih stranica, koja je, umjesto etverostraninom, ini osmerostraninom graevinom. Drugim rijeima, njezine su etiri stranice u svojim sreditima udubljene, a to se udubljenje protee od baze do vrha. Svaka od etiri stranice tako je podijeljena napola, te se doima da piramida ima osam stranica. To je postignuto s upravo nevjerojatnom preciznou koja nas ostavlja bez rijei. Naime, pro matrana s tla ili iz daljine, konkavnost je posve nevidljiva golom oku. Udubljenja se mogu opaziti samo iz zraka i u odreeno doba dana. To objanjava zato je konkavnost otkrivena tek u doba kada su putovanja zrakom postala mogua. [Pisac nije znao za ranije Petrievo otkrie, a ini se da nije uo ni za Davida Davidsona, jer ga nigdje i ne spominje.] Godine 1940. posve sluajno otkrio ju je pilot Britanskih zrakoplovnih snaga, P. Groves, kada je nadlijetao pira midu. Pozornost mu je privukla konkavnost njezinih stranica koju je zabiljeio na glasovitoj fotografiji. [ 65. injenica da je Davidson prvi objavio fotografiju, ime je skrenuo pozornost na udubljenje stranica, do tada je ve bila zaboravljena, pa Lepre vjero jatno nije znao za to.] Bijeli kamen kojim je itava graevina nekada bila obloena jo se uvijek moe vidjeti na njezinu dnu. Taj je sloj poslije odstranjen i iskoriten za izgradnju zgrada u Kairu, kao i za

izgradnju drugih piramida. Te kamene ploe, kojih je na izvornoj graevini ostalo samo nekoliko, bile su meusobno spojene takvom zadivljujuom preciznou da su mjesta njihova spoja, tanka poput vlasi, bila jedva vidljiva. Takvih kamenih ploa bilo je ukupno 144 000! Iako mnogi misle da je nekoliko sauvanih kamenih obloga na vrhu Kefrenove piramide veoma izlizano, te da vie ne mogu reflektirati svjet lost, postoje dokazi koji potvruju da su poetkom 19. stoljea posjedovali tu sposobnost. Edme-Francois Jomard, jedan od znanstvenika koji su pratili Napoleona u njegovu egipatskom pohodu, o piramidi je napisao sljedee: "Sauvan je dijeli njezina glatkog pokrova koji reflektira sunevu svjetlost i nadaleko objavljuje svoju prisutnost." "Bljesak sunca" dogaao se u doba kada je Velika piramida bila prekrivena glatkim bijelim pokrovom, zbog tajanstvene ali nevidljive konkavnosti ili udubljenosti njezinih stranica. Vjerujem da su se ti bljeskovi zbivali pri izlasku i zalasku sunca, neposredno prije i neposredno poslije dva ekvinocija. Budui da je Velika piramida precizno orijentirana prema zem ljopisnim polovima, njezina istona i zapadna stranica okrenute su prema istoku i zapadu. To znai da su neposredno prije i neposredno poslije suneva izlaska na istoku i zalaska na zapadu, to se zbiva dva puta u godini, na pro ljetni i jesenski ekvinocij, zapadne okomite polovice sjeverne i june stranice "zabljesnule" pri izlasku sunca, a pri zalasku sunca "bljesnule" bi istone okomite polovice sjeverne i june stranice. Mogue je da su u oba sluaja "bljeskovi" bili zlatne boje. Na same dane ekvinocija sunevi bi bljeskovi nestali i ponovno se pojavili nakon dva ili tri dana. Nestanak bljeskova upuivao je na nastup ekvinocija, jer se sunce zakratko nalazilo na mrtvoj toki. Vjerujem da su zlatom prekriveni obelisci iz razdoblja Novoga kraljevstva bili pokuaj imitacije te pojave suneva bljeska, osobito pri izlasku sunca. Faraoni Novoga kraljevstva nisu vie posjedovali znanje o izgradnji bljeteih piramida, no znali su izgraditi bljetee obeliske. Zacijelo su se osjeali veoma frustrirano kada su u Memfisu u proljee ili jesen vlas titim oima promatrali velianstveno pribliavanje ekvinocija i bljeskove koji su bili vidljivi diljem Egipta, kao posljedice refleksije svjetlosti na glat kim povrinama Velike piramide (nije mi poznato koliko su daleko na jug dopirali ti bljeskovi, a dvojbeno je jesu li udaljeni bljeskovi na sjevernom nebu bili vidljivi u Gornjem Egiptu). Naime, ti bi ih prizori podsjeali na vlastitu nemo i nesposobnost njihovih graditelja da razumiju uzroke tih pojava. (Konano, inenjeri Novoga kraljevstva nisu mogli nita bolje od

nas vidjeti udubljenja na stranicama piramide, te je upitno da su za njih znali.) Stoga ne udi to su frustrirani faraoni Novoga kraljevstva gradili svijetlee obeliske. Bilo je to sve to su mogli uiniti, a ako su njihove vrhove prekrivali zlatom, bilo je to samo zato da bi pokazali koliko je "bljetavo" bilo njihovo kraljevstvo! Vidjeli smo, dakle, da je Velika piramida najavljivala dolazak dvaju ekvinocija bljeskovima svjetlosti, a same ekvinocije oznaavala je sjenama; zimski solsticij bio je oznaavan sjenom koju je na junu stranicu Velike piramide bacala susjedna piramida (fotografija 30), a sjene ljetnoga i zim skoga solsticija bile su precizno oznaavane na posebnom podu sjeverno od piramide, koji je bio savreno vodoravan i konstruiran tako da su njegove kamene ploe bile poredane u skladu s dnevnim kretanjem vrha sjene (vidi sliku 57). Naravno, taj su vrh sveenici precizno odreivali pomou ile palmina lista, poznate jo kao tap tcham ili was. Velika je piramida, dakle, bila sredite fenomena svjetlosti i sjene, odreujui etiri toke godine i omoguavajui precizno izraunavanje tra janja godine. Duljina godine - 365,24 dana - bila je utjelovljena i u perimetru graevine. No, Veliku piramidu moemo promatrati i kao Veliko oko upereno prema nebu. ini se da su je i njezini graditelji smatrali divovskim "Horusovim okom", a to objanjava zato su je nazivali Aakhu-t. Tekstovi iz razdo blja Staroga kraljevstva spominju zjenicu Horusova oka (egipatska rije za zjenicu glasi ar, a oko se nazivalo ar-t; Ar-t-Heru je jo jedan naziv za "Horusovo oko", budui da je Heru egipatski oblik rijei Horus). Moramo razmiljati poput ptica, kao to su to inili stari Egipani - u tekstovima iz Piramide este su tvrdnje poput: "Uzdiem se u visine poput aplje". Zamis lite da letite iznad Velike piramide i gledate dolje. Egipani su mislili da se iz te perspektive Velika piramida doima poput divovskoga oka, ija je zjenica piramidion koji je bio osobito dojmljiv kada je reflektirao sunevu svjetlost. Time se takoer moe objasniti injenica da tajanstvena rije Aakhu-t znai i "obzor". To postaje oito samo promatranjem iz zraka. Budui da je Velika piramida orijentirana prema zemljopisnim polovima, njezine etiri stranice predstavljaju sjever, jug, istok i zapad. Sada ponovno zamislite da ste ptica i da letite sa istoka na zapad, dostiui toku gdje piramidion, solarni simbol i "zjenica" Horusova oka, tone iza zapadne stranice piramide, poput sunca koje zalazi na zapadnom obzoru. Potom letite prema istoku i promat rate kako se iza vas piramidion uzdie na zapadnom obzoru. Moete to pro matrati iz bilo kojega smjera; postoje etiri obzora, sjeverni, juni, istoni i zapadni, koji su predstavljeni etirima stranicama piramide. im dosegnete neku toku u blizini njezina vrha, Horus se nalazi u svome obzoru,

bez obzira na to koji ste obzor odabrali pribliavajui se iz njemu suprot noga smjera. To bi moglo objasniti zagonetne egipatske zapise koji govore o "Horusu u njegovu obzoru". Iz koje god toke promatrali piramidu, Horus se uvijek uzdie i nestaje na jednom od svoja etiri obzora. Piramida je zato velianstven simbol jedinstva i nebeske svemoi. Jer, sama Velika piramida moe se smatrati sveprisutnim Horusovim okom. Mogue je i da je piramidion nekada bio prekriven visoko reflektirajuim metalom (zlatom, op. prev.) poput kasnijih vrhova obeliska. Razlog zbog kojeg piramidion vie ne postoji moda lei u injenici da je tijekom prvoga meurazdoblja, poslije VI. dinastije i krajem Staroga kraljevstva, oko 2195. god. pr. Kr., kada je u Egiptu poelo razdoblje potpunoga kaosa i bezvlaa, koje je trajalo sto pedeset godina, a bilo je posljedica katastrofalnih poplava i gladi, piramidion bio sruen a njegovo zlato opljakano. Piramidion prekriven (zlatnim, op. prev.) metalom glatkim poput zrcala, zacijelo je svojim bljeskovima svakoga dana oznaavao izlazak sunca, navjetajui prije samoga osvita pojavljivanje zvijezda na obzoru, to je bilo vidljivo s golemih udaljenosti. To je svakako pitanje koje zahtijeva podrob nija istraivanja, proraune, mjerenja i praenja optikih pojava vezanih za piramidion. Ve sam spomenuo da drevno ime grada Memfisa u prijevodu znai "bijeli zid". Moda emo sada bolje shvatiti podrijetlo toga neobinoga imena. Bijeli je zid oito bio "zid sjena", bilo u samom Memfisu ili u oblinjoj nekropoli u Gizehu. Konano, svaka stranica dviju golemih pira mida u Gizehu bila je svojevrsni bijeli zid. Nadalje, svaki zid okrenut prema jugu morao je danju biti bijel, jer bi ga sunce uvijek obasjavalo. Ima temelja za pretpostavku da je glavni "zid sjena" pripadao velikom Ptahovu hramu, sredinjoj religioznoj graevini Memfisa. Naalost, Memfis nikada nije bio posve iskopan, a ini se da od njega ionako nije mnogo ostalo. No, to i nije toliko znaajno. Ne moramo pronai bijeli zid kako bismo saznali to je to bijeli zid! U svakom sluaju, kako ne bih razoarao itatelje, na fotografiji 60 moe se vidjeti bijeli zid u Gizehu, koji nema nikakve veze s piramidama. Taj je zid zapravo "izvor svjetlosti" u Hramu doline pokraj Sfinge. A to je i zabiljeeno na iznimno rijetkoj fotografiji, (snimio prof C. Piazzi Smyth 1865., no nije je imao prilike objaviti). Ona je prvi dokaz fenomena sjene u Gizehu koji je otkrio modernan znanstvenik. Navedena se fotografija nalazila meu rukopisima Piazzija Smytha, koje je na drabi kupio Moses Cotsworth i prvi je objavio. Fotografiju je biranim rijeima opisao Piazzi Smyth:

Sjeverni kraj Kefrenove meridijalne odaje od granita na brijegu Velike piramide [Gizeh], za koju se 1865., poslije 4000 godina, ustanovilo da je bila savreno orijentirana prema astronomskim naelima. Sljedei komentar glasi: Kefrenov izvor suneve sjene. Dokaz. - Kamera je bila postavljena iznad sredita junoga zida. Fotografija je, poslije astronomskih pro matranja, snimljena tono u podne, kada su istoni i zapadni zid u sjeni, dok je sjeverni zid bio posve osvijetljen. C.P.S., 1865. Drugim rijeima, sjeverni zid je bijeli zid, posve obasjan suncem, dok su istoni i zapadni zid u sjeni. To provokativno otkrie zacijelo je ohrabrilo

SLIKA 70. Engleska gravura iz 1840. prikazuje arapske astronome kako na platformi na vrhu Velike piramide promatraju zalazak mjeseeva roga. Gravura je nadahnuta idejom da je Velika piramida u drevno doba bila astronomski opservatorij. Meutim, gravura je nastala prema crteu anonimnog britanskoga umjetnika koji je i sam sjedio na vrhu Velike piramide i promatrao zalazak Mjeseca. (Zbirka Roberta Templea.)

Cotswortha da provede vlastita istraivanja u Gizehu. Naravno, egiptolozima nije poznat taj dokaz. No, krajnje je vrijeme da priznamo kako egiptolozi nisu u stanju djelovati kao jedini strunjaci za znanost drevnoga Egipta, posebice ako svojoj strunoj izobrazbi nisu dodali i znanstvenu, to bi im omoguilo da zadiru u takva pitanja. Vratimo se sada pitanju optikih mjerenja, jer bez njih Velika piramida, zajedno sa svojim tajnama i udima, nikada ne bi mogla biti sagraena. Poznato nam je kako je Ballard pretpostavio da su piramide u Gizehu sluile za promatranje poplavljenih podruja. Svijetlei piramidion svakako je mogao dobro posluiti toj svrsi. Poznati su nam i hvatai sjena te pravo znaenje tapa ravastoga zavretka, koji su bogovi nosili kao ezlo. No, istraivanja koja su proveli ljudi poput Martina Islera, bila su uglavnom vezana za orijentaciju i temelje drevnih graevina. Oni su ispravno skrenuli pozornost na zapise i prikaze obreda "polaganja ueta", koje su izvodili faraoni kako bi obiljeili mjesta buduih hramova. Suvremen odjek te drevne tradicije, iako bez mjeriteljskoga znaenja, jest "polaganje temelj noga kamena" budue zgrade. Dok je u drevno doba natpis na temeljnom kamenu predstavljao duboko religioznu objavu u kojoj faraon slavi svoga boga, natpis na suvremenom temeljnom kamenu biljei da je neki odavno zaboravljen predstavnik lokalnih vlasti odrao prilino jadan govor koji je milou Bojom zavren mlakim pljeskom nazonih. "Polaganje ueta" od kljunog je znaenje za geodetska mjerenja. Raz mislimo na trenutak to je nuno za takva mjerenja i pogledajmo jesu li Egipani ispunjavali potrebne uvjete. Ako su posjedovali lee koje su mogli upotrijebiti za izradu jednostavnih teleskopa, kakvu su jo opremu posje dovali? Prvo valja ustanoviti razinu. Ako se to ne uini, ne moe se pristupiti daljnjim mjerenjima. Mjerenja poduzeta s baze koja nije vodoravna beskori sna su. Jesu li Egipani bili sposobni ustanoviti razinu? Naravno, odgovor je potvrdan, a kao dokaz moe posluiti sjeverni pod uz Veliku piramidu, koji je savreno vodoravan. Nadalje, jesu li mogli ustanoviti razinu pomou opreme za koju znamo da su je posjedovali? Drugim rijeima, postoji li dokaz o metodi kojom su postizali razinu? Danas se razina odreuje pomou libele - kada se mjehuri zraka nae u sreditu, libela je u vodoravnom poloaju. No, ne vjerujemo da su Egipani posjedovali takve naprave. Najvjerojatnije su se sluili drugim metodama. Kakvim? Na jednoj fotografiji prikazana je rezbarija u hramu u Denderi u Gor. Egiptu. Na njoj prepoznajemo ankh, simbol ivota, iz kojega se pruaju dvije

SLIKA 71. Crtei prikazuju dvije zidne rezbarije iz razdoblja Staroga kraljevstva (otprilike 2500. god. pr. Kr.), koje opisuju uporabu utega. Za odreivanje vodoravne razine rabila se vaga s olovnim utezima, na to upuuje fotografija 58 koja prika zuje ankh s dva utega. Na gornjem crteu vidimo da je vaga imala i trei uteg (na sredini, op. prev.), ime se postizala jo vea preciznost. Egipani su posjedovali takve vage i prije rimskoga osvajanja. Takvim se napravama za mjerenje kineski trgovci povrem slue jo i danas, iako su u Pekingu zabranjene. Posjedujem veliku zbirku razliitih vaga (grkih i kineskih) s utezima do 30 kg. U Knjizi mrtvih i egi patskim grobnicama nalazimo prikaze vaga na kojima se mjerila dua umrloga.

ruke. Na laktu svake ruke objeen je uteg. Drim da se prikaz odnosi na egipatski sustav odreivanja razine. Nadalje, u svakoj se ruci nalazi tap was, to upuuje na pravo znaenje simbola. Utezi su jednostavno mogli biti privreni na krajeve ploe, kako bi je odrali u ravnini, a motriti se moglo preko nje, pomou cijevi. Drim da taj simbol, uz brojne sline naprave koje su otkrili arheolozi, upuuje na metodu kojom su drevni Egipani odreivali vodoravnu razinu. to su jo drevni Egipani mogli uiniti? Ono to ini svaki geodet. Odreivali su osnovni smjer. Martin Isler rekonstruirao je veoma domiljat sustav pomou kojeg su Egipani odreivali smjer bez uporabe ueta. To je objasnio u svom lanku naslovljenom "Drevna metoda odreivanja smjera" ("An Ancient method of Finding and Extending a Direction"), iz kojeg smo ve preuzeli neke navode. Preslikao je neke prikaze na egipatskim rezbarijama koji opisuju faraona i boicu Seshet kako maljevima zabijaju kolce u temelje buduega hrama. Dva su kolca povezana uetom. Isler navodi tipian natpis iz Horusova hrama u Edfuu koji opisuje prikaz:

SLIKA 72. Crte Martina Islera prikazuje faraona i boicu Seshet, zatitnicu gra diteljstva i temelja, kako "rastezanjem ueta" odreuju smjer novoga hrama. Ue je privreno za stupove koje dre faraon i boica. Pomou kraih stupova (jednakih promjera kao dva dua stupa) eliminirala se vodoravna zakrivljenost linije.

"Drim kolac. Hvatam drku tapa i prihvaam mjerno ue (koje na drugom kraju dri, op. prev.) Seshat. Oima pratim kretanje zvijezda. Promatram Velikog medvjeda [vjerujem da se obred izvodio danju, a na pol upuuje konstelacija koja je faraonu bila vidljiva] ... ue je protegnulo Njegovo Velianstvo, on je u ruci drao kolac, kao i Seshet: svoje je ue sjedinio s Onim-koji-je-juno-od-njegova-zida [moda je to epitet koji se vezivao za Sunce koje se u Egiptu uvijek nalazilo na junom dijelu neba. Zid je moda bio zid sjena], u savrenom i vjenom djelu, nakon to je gospodar Khnouma ustanovio njegov kut. Onaj-koji-ini-da-postojanje (ivot, op. prev.) ima svoj tijek, ustao je da vidi svoju sjenu [to svakako upuuje na dnevno, ne na nono nebo], savreno dugaku, savreno iroku, savreno visoku i nisku" Isler potom objanjava kako se uad mogla protezati veoma daleko, bez vodoravne distorzije, pri emu okomita distorzija nije imala nikakvo

SLIKA 73. Crte Martina Islera opisuje kako je Reginald Engelbach rijeio probleme kutova i vodoravne zakrivljenosti kod "rastezanja ueta". Na taj se nain oito moe postii preciznost jednaka onoj koja je postignuta kod odreivanja i konstruiranja temelja Velike piramide.

znaenje. Taj je postupak Isler opisao u svojim dijagramima. Ako tapove prikazane na rezbarijama promatramo kao kolce na kojima se napinjalo ue, tada su bila nuna dva takva kolca, a njihov je promjer morao biti jednak. Na taj je nain svaka vodoravna devijacija smjesta mogla biti ispravljena. Isler kae: Kada sam iskuavao metodu indijanskoga kruga, odredio sam dvije toke meusobno udaljene 40,3 cm: juni je kraj bio osnovica gnomona, a sjeverni sredinja toka u kojoj se pojavljivao vrh sjene izranjajui iz kruga. Postavivi dva tapa meusobno udaljena 13 lm, s lakoom sam izmeu njih protegnuo ue. Iako zbog nedostatka prostora to nisam mogao provjeriti, vjerujem da se jednaka tonost mogla postii i na veim udaljenostima. Za potrebe tih pokusa, postavio sam tap i gnomon blizu jednoga kraja ueta, kako bih u skladu s njima ispravio ue drei tap na jednom kraju ueta. Unato velikoj udaljenosti i labavljenju ueta, tonost je bila postig nuta, jer njegova vodoravna komponenta nije bila ugroena. Iako egipatske slikanje prikazuju samo ue i dva krajnja tapa, iz njih moemo zakljuiti da je obred "rastezanja ueta" imao kljuno znaenje jer se izvodio i bez gnomona. Prikazi tog obreda prisutni su u hramovima koji nisu poznati po preciznoj orijentaciji, to znai da se izvodio i pri odreivanju kutova graevine. Kao to je opisao [Reginald] Engelbach, na to upuuje slika 73s, jedan krak kutomjera polagao se na crtu, dok je drugi krak, uz odreeno odstupanje, obiljeavao 90. Kutomjer, iji je jedan krak i dalje leao na crti, okretao se potom na drugu stranu (tj. za 180, op. prev.) na kojoj se takoer odreivao pravi kut. Krak koji je leao na crti ponovno se oznaavao, a razlika izmeu dvije oznake, ako je postojala, dijelila se napola. Kada se taj presijek uskladio s ustanovljenom tokom na osnovici, dobio se savren pravi kut. Engelbach tvrdi da niti u jednom pokusu odstupanje od pravoga kuta nije prelazilo 1,5 minuta, a jednaka je tonost postignuta i na Velikoj piramidi... Zainteresirani itatelji mogu pogledati brojne crtee kojima je Isler popratio svoj lanak, a koji jasno i uvjerljivo dokazuju njegove tvrdnje. Slika 74 preslika je drevne rezbarije koja opisuje kako se napinjalo ue izmeu dva tapa. Ono to je takoer nuno istraiti jest znanje o zemljopisnom sjeveru, jugu, istoku i zapadu. Ve smo vidjeli da su drevni Egipani te toke

SLIKA 74. Faraon Ptolemej XIII. Aulet (80.-52. god. pr. Kr.) i boica Sefkhet-Abwy (aspekt boice Seshet) drvenim maljevima zabijaju tapove u zemlju. Dva mala djed-a simboliziraju stabilnost. Obred je bio iznimno znaajan i zvao se "obred rastezanja ueta". Ova zidna rezbarija otkrivena je na zapadnom zidu Auletova hrama u Atribisu, u blizini Sohaga u Gornjem Egiptu. Natpis (fragmentaran) opisu je kako Sefkhet "odreuje kutove (kheses)". Na faraona se odnose sljedee rijei: "Tvoje je svetite poput obzora. Utemeljio si ga svetim maljem." (Iz W. M. Flinders Petrie, J. H. Walker i E. B. Knobel, Atribis, British School of Archaeology in Egypt, London, 1908., sl. 26. i str. 20.) odreivali s velikom preciznou. Budui da se nisu sluili magnetskim tokama na kompasu, nisu morali rabiti zemljovide magnetske varijacije kao korektivne imbenike. Precizno odredivi razinu i osnovni smjer, te posjedujui teleskope, Egipanima je nedostajala samo ljestvica za odreivanje kutova. Kakvim su se napravama sluili za obavljanje toga zadatka? Teodoliti koji su se rabili prije doba elektronike ukljuivali su male teleskope postavljene tako da su mogli kliziti du bakrenoga luka. Slika 76 prikazuje "moderan" teodolit iz

SLIKA 75. Drvorez iz Ars Magna Lucis et Umbrae Athanasiusa Kirchera, Rim, 1646.; Amsterdam, 1671. opisuje kako se trigonometrijski moe izmjeriti visina planine Atos u Grkoj, pomou teodolita na otoku Lemnos. Udaljenost izmeu dvije toke (B i C) iznosi 100 stadija. Toka A je vrh planine, a D predstavlja kut zabiljeen pri zalasku sunca na zapadu iznad planine. (Rimsko izdanje, 1646., str. 728; proireno amsterdamsko izdanje, 1671., str. 644.)

1916. Slovo N stoji pokraj bakrenoga luka na kojemu su oznaeni stupnjevi, kako bi itatelj znao o emu govorim. Stupnjevi se mogu oitati tako da se teleskop ostavi u njegovu kutu gledanja, dok se s bone strane naprave gleda je li ciljnik na tom luku. Ta metoda ukljuuje mjerenje kutova u samoj napravi, te je veoma prikladna. No, kutovi se mogu i posebno izmjeriti, to se nekima moda ini neobinim, jer nismo naviknuli na takvu praksu. Bio sam prisiljen potraiti takve naprave. Naime, nema dokaza koji upuuju na to da su se Egipani sluili istim metodama kao mi. Kad bolje razmislimo, shvatit emo kako injenica da se mi sluimo nekim sustavom ne znai da taj sustav mora biti jedini mogu. Morao sam usvojiti novo gledite i odbaciti predrasude. Tako sam se poeo pitati kakvu su poznatu, a ipak neobinu napravu, Egipani mogli koristiti za odreivanje kutova? Moda je postojao neki stilizirani prikaz takvoga mjernog instrumenta. Pozornost mi je skrenuo predmet koji sam nazvao tet. (Vidi sliku 77.) Ovdje vidimo udan predmet koji je prije bio poznat kao tet ili tchet, no danas se - zahvaljujui novom sustavu transliteracije - naziva djed. (Osobno mi je drae zvati ga tet.) Taj je neobian pred-

SLIKA 76. Gravura iz 1916. prikazuje tadanji teodolit. Tronoac je bio od drveta, a svi ostali dijelovi naprave bili su od bakra. Teleskop je smjeten na vrhu, a dva suprotna kraja teleskopa oznaena su slovima H i J. Mogao se okretati gore i dolje, te lijevo i desno. Kada bi se okrenuo u stranu, njegov bi poloaj bio zabiljeen na krunoj ljestvici (ispod slova P, D i M). Kada bi se pomicao gore ili dolje, njegov bi poloaj bio zabiljeen na luku (pokraj slova N). Taj se teodolit sastoji od dvije libele pod pravim kutom (jedna je mala cijev ispod teleskopa, oznaena slovom K, a druga je prikazana kao krui oznaen slovom M), koje su osiguravale vodoravan poloaj; Egipani su se sluili olovnim kuglama i utezima (znamo kako su Egipani odreivali vodoravnu razinu i znamo da su se sluili leama kao jednostavnim tele skopima), no kako su Egipani mjerili kutove? Najvjerojatnije pomou naprave iji je djed stiliziran prikaz. Slika 77. preslika je drevne egipatske slikanje koja prikazuje oi koje gledaju kroz prorez na djed-u. Takvi su prikazi veoma esti, a nalaze se i na papirusu Pa-di-Amona iz razdoblja Novoga kraljevstva. (Vidi sl. 47., str. 60., sv. I., Tekstovi u Alexandre Piankoff, Mythological Papyri, Bollingen Series XL, 3, Pantheon Books, New York, 1957., 2 knjige. Papirus je reproduciran na fotografiji 10, sv. II.) Iznad prikaza stoji sljedei natpis: "Oziris, gospodar Buzirisa [grada u delti Nila, koji je tom bogu bio osobito svet], Veliki Bog, gospodar Vjenosti" (sv. I., str. 114.). Simbolizam djed-a i Ozirisa-djed-a bio je rasprostranjen u pogrebnim kultovima, iako je njegovo podrijetlo ostalo skriveno. Pitanje je to koje ne prestaje zbunjivati egiptologe. (Gravura je preuzeta iz George Lionel Leston, Practical Surveying, 11. izdanje, London, 1916., sl. 89., str. 47.)

met, ije znaenje i svrha jo uvijek nije poznata, u kasnijim razdobljima egi patske povijesti postao simbolom stabilnosti, a opisivao se i kao kraljenica boga Ozirisa. Egipatske rezbarije prikazuju goleme stupove djed koje podie faraon u posebnoj sveanosti poznatoj kao "podizanje teta" ili "podizanje djeda". Meutim, sve je to nastalo poslije, a podrijetlo toga neobinoga pred meta nema nikakve veze s Ozirisovom kraljenicom. Kao to je iskreno rekao Manfred Lurker u svojoj knjizi The Gods and Symbols of Ancient Egypt (Bogovi i simboli drevnoga Egipta): Stup djed je pretpovijesni feti, ije znaenje jo nije objanjeno. On je moda stiliziran prikaz drveta bez lia ili tap sa upljinama. ... [poslije] je postao opim simbolom "stabilnosti" i kao takav je uao u pisani jezik. U razdoblju Staroga kraljevstva u Memfisu su djelovali

SLIKA 77. Stup djed nastavlja se na Ozirisovo tijelo, ne kao njegova kraljenica, nego kao produetak "glave". Dva oka koja proviruju izmeu proreza na djeda moda predstavljaju Ozirisovo lice koje se pojavljuje iz simbolinoga djed-a. Moja pretpostavka da se djed rabio za mjerenja svetih lokaliteta samo je nagaanje. (Preslika crtea 25, 1. dio, u sir Gardner Wilkinson, Supplement Volume, Second Series of Manners and Customs of the Ancient Egyptians, London, 1841.)

sveenici "plemenitoga djeda", a glavno boanstvo Memfisa, sam Ptah, nazivao se "plemeniti djed". Obred "podizanja stupa djed" potekao je iz Memfisa; izvodio ga je sam kralj pomou uadi, a pomagao je i sveenik. Poetkom razdoblja Novoga kraljevstva, prijanji feti postao je simbol Ozirisa. Tako je djed bio smatran njegovom kraljenicom. Povezanost djeda s faraonovim obredom u hramu podsjea na obrede "raste zanje ueta". Ptah je bio bog pola, pravi je sjever bio povezan s njim, a njegov je sveti predmet moda imao neko mjeriteljsko znaenje. Ali, kakvo? Najprije valja istaknuti da se djed prikazivao u razliitim oblicima. Veoma je est bio dvostruki djed koji se, primjerice, pojavljuje u grobnici kralja Tutankamona, kao to sam imao priliku vidjeti u Egipatskom muzeju u Kairu. Djed se takoer prikazivao kao da je iv, s rukama . Naprava djed bio je standardan dio Ptahova ezla i Ptahova tapa was. Sve sam se vie poeo zanimati za razliite oblike djeda. Tako sam otkrio moda najstariji poznati opis djeda, koji potjee iz doba faraona Zosera (2668.-2649. god. pr. Kr.), vladara III. dinastije, iji se kip, s kojega su pljakai odstranili kristalne oi, moe vidjeti na fotografiji . Iznenadio sam se ustvrdivi kako ti izvorni prikazi djed-a uope nisu stilizirani, nego se doimaju prirodnima i stvarnima. Naime, nainjeni su od svenjeva trske s prorezom na vrhu, s etiri reda dugakih plosnatih tapova trske poredanih du nekoliko djedova u luku. (Vidi fotografiju 26.) Taj lijepi mural od plavozelene keramike nalazi se u podzemnoj pros toriji terasaste piramide u Saqqari, koju je za faraona Zosera izgradio njegov vezir i graditelj Imhotep. Danas je izloen u prilino mranom kutu Egi patskoga muzeja u Kairu, gdje sam ga uspio fotografirati uz veoma dugu ekspoziciju. Kao to se moe vidjeti, na muralu je prikazan viestruki djed. Zapravo, sastavljen je od 11 djedova. ini se da su kasniji prikazi potekli od toga veoma jednostavnog i prirodnog prikaza. to je mogao biti taj viestruki djed? Naravno, to ne moemo sa sigurnou rei. Neki su ga arheolozi tumaili kao neobian visoki prozor. Za takvu tvrdnju nisu imali temelja, no nikako nisu mogli objasniti zato je upravo tako oblikovan. injenica jest da su ovdje svi strunjaci u mraku. Do sada bismo ve morali znati da sve to je u drevnom Egiptu bilo lijepo oblikovano ima dublje znaenje. Tako sam poeo promatrati djed kao napravu za geodetsko mjerenje, a proreze kao pomagala za mjerenje kutova. Pri odreivanju vodoravne razine,

napinjanju ueta i oitavanju kutova pomou proreza, temeljna je naprava bio dvostruki djed, a oitavanja su se provodila kroz proreze. Viestruki djed moda je imao neto sloeniji oblik, a moda je bio tek ukrasni dodatak inae jednostavne naprave. A golemi stup djed takoer je bio simbolian. Moda je naprava takve vrste mogla odgovoriti potrebama drevne egi patske geodezije. Stilizirani djed postao je uobiajen dio egipatske ikono grafije, kao i tap was, a dva su simbola esto prikazivana zajedno. Kada ponemo prouavati motive na frizovima egipatskih hramova iz neto novi jega razdoblja, neizbjeno nam postaje jasno da su tajanstveni oblici na neki nain povezani s geodetskim mjerenjima, polaganjem temelja, te ispravnom orijentacijom kao nunim preduvjetom za "postizanje stabilnosti". Fotogra fija X koju sam snimio u Philaeu prikazuje djed sa sunevim diskom na vrhu - vjerojatno je prikaz nastao na temelju promatranja sunca i mjerenja njegove visine pomou djeda - kojeg okruuju neobini predmeti. Egipat ska je ikonografija svakako prepuna "predmeta koje ne moemo identifici rati". Meutim, slobodan sam ponuditi mogue objanjenje za neobian rep "Seta-ivotinje", zvijeri pseega oblika koja simbolizira boga Seta i ije je znaenje tek nedavno odgonetnuto. Set je prikazan na fotografiji 56 (iako bez repa). Meutim, u mnogim prikazima njegov je uspravan rep ravast dvozubac! A mi znamo to to znai, zar ne? Moda smo time rijeili jednu zagonetku. Set, bog koji u jednoj od svojih pojavnosti predstavlja nono nebo, a time i neprijatelja sila svjetlosti, ima rep u obliku dvozupca kroz koji su se mogle promatrati zvijezde na nonom nebu. Set posjeduje jo jednu pojavnost koja bi se mogla povezati s telesko pom. U stranoj borbi s Horusom, Set je svom bratu iskopao oko, a Horus je Setu iupao testise. Oko je poslije vraeno Horusu, a testisi su vraeni Setu. No, koje je pravo znaenje te prie? Morfoloki gledano, to su testisi mogli predstavljati? Zaboravimo koncepciju plodnosti. Testisi su dvije kugle - dvije male kugle. Moda su bili simboli konveksnih kristalnih lea postav ljenih jedna uz drugu (a testisi se nalaze jedan uz drugi) u jednostavnom tele skopu. Promatran u tom smislu, sa surlom koja je bila jednako zakrivljena kao i vrh tapa za motrenje, s repom koji je bio ravast i dvije kugle koje ine teleskop - imajui na umu da je predstavljao nono nebo - Set se u mnogim pogledima doimao kao optiko stvorenje. Kada se ak tri fizika atributa nekog boanstva mogu razumno objasniti kao simboli optikih naprava, moemo s prilino velikom sigurnou zakljuiti da nam je netko elio prenijeti odreenu poruku. ini se da i grka predaja o Kiklopima ima optiko znaenje. Veliko sredinje oko Kiklopa savren je simbol lee ili kristalne kugle. Pojedinosti

iz sauvanih legenda o Kiklopima prilino su nejasne i razoaravajue. Izvorni Kiklopi pripadnici su starijega narataja mitolokih likova, pretea olimpskih bogova. U doba nastanka Odiseje postali su ivopisni likovi koji su se mogli iskoristiti za prianje pria; ono to Homer pripovijeda o Kik lopu Polifemu od malog je mitolokog znaenja. Starije legende povezuju Kiklope s divovskim kamenim zidinama i graevinama. Kiklopi su sagradili zidine Arga i Tirnisa, te Midije i Mikene za Perzeja (mitskoga utemeljitelja Mikene) - drugim rijeima, sagradili su zidine tipinih mikenskih gradova. Podrijetlo Kiklopa vjerojatno je u minojskoj predaji. ak se i Polifem iz Odiseje povezuje s divovskim kamenjem i megalitima, a i sam je div. Za nas je znaajno to da se jedan od Kiklopa zvao Bront (ili Brontes, op. prev.). To ime, kao to nam je poznato, upuuje na kamenje groma, budui da bronte znai "grom". No, ta je povezanost jo odreenija, jer su upravo Kiklopi oblikovali munje za Zeusa. Osim toga, Kiklopi su za Hada, boga podzemnoga svijeta, izradili kacigu nevidljivosti, koja takoer ima optiko znaenje. Moda je ona upuivala na injenicu da su bez optikih pomagala mnoge stvari nevidljive. Takoer drim da veza Kiklopa s izgradnjom "nes hvatljivih" golemih zidina i gradova upuuje na uporabu optikih naprava za mjerenje. To nas ponovno vodi do Horusova oka. Na fotografiji 63 prikazan je nadasve neobian mozaik koji su na svetom grkom otoku Delu otkrili fran cuski arheolozi i objavili ga 1907. Na mozaiku je prikazano neto nalik suncu na vrhu piramide, iz kojega izbijaju dugake zrake. Na temelju onoga to smo do sada saznali, moemo rei da je taj prikaz veoma sugestivan. Iako potjee iz kulture koja je starija od egipatske, komentar kojim ga je popratio jedan arheolog veoma je zanimljiv: Simbol u sreditu mozaika pojavljuje se na brojnim stelama [uspravnim kamenim ploama] otkrivenima u punskim [kartakim] svetitima u Sjevernoj Africi; a na njemu se moe uoiti vie-manje antropomorfan prikaz fenike boice Tanit. [Oni vjeruju da sunce na vrhu predstavlja glavu, a zrake koje iz njega izbijaju ruke, dok je piramida tijelo odjeveno u haljinu! Zamislite samo! To je moda najbolji primjer pogrenoga tumaenja nekog drevnog simbola za koji sam ikada uo.] M. Ed. Meyer simbol tumai drugaije; prema njemu, to je feniki i sirijski oblik egipatskoga simbola [ankha], hijeroglifa koji oznaava "ivot"; zacijelo se smatralo da taj simbol ima neka mistina svojstva, to objanjava njegovu prisutnost na talismanima i stelama. Ako je potonje tumaenje ispravno, tada moemo razumjeti zato se simbol pojavljuje na mozaiku. Konano,

SLIKA 78. Drevni prikazi Kiklopa. Dva mala rimska prikaza (a i b) otkrivena su u Napulju, a opisuje Kiklope kao trooke, s treim okom na elu. Te su koncepcije novijega datuma. Stariji grki prikazi opisuju Polifema, jednog od Kiklopa iz Odi seje, kao jednooko udovite. U Muzeju u Argu uva se vaza iz arhajskoga doba s veoma lijepim prikazom Polifema kojemu je izvaeno oko. Zbog loih svjetlosnih uvjeta nisam uspio fotografirati vazu. Slika c predstavlja tradicionalnu grku kon cepciju Kiklopa (Louvre, sl. 2259., str. 1695., iz Daneberg-Saglio Dictionnaire des Antiquites {Rjenik starina), Pariz, 1877.-1919., sv. I., 2. dio.)

on je pronaen u vestibilu Kue dupina. Mozaik u peristilu iste graevine djelo je umjetnika iz grada Aradosa, vjerojatno Aradosa u Feniciji. ... Kua dupina bila je tako drugaija od ostalih grkorimskih graevina na Delu, s obzirom na oit istonjaki utjecaj. Svakako je zanimljivo da je simbol piramide iji piramidion reflektira suneve zrake bio rairen diljem Sjeverne Afrike, te da je bio prisutan i u

fenikoj umjetnosti. Tijekom razdoblja Novoga kraljevstva Fenicija je pri padala Egiptu (15. st. pr. Kr.), te su zemljom vladali egipatski upravitelji koji su gradili egipatske hramove.. Sunce na vrhu piramide moglo bi se protumaiti kao Horusovo oko. No, kao to smo ve vidjeli, i sama Velika piramida bila je Horusovo oko. Zapravo, itav se Egipat mogao nazvati Horusovim okom. Na to upuuje J. Gwyn Griffiths u svojoj iznimno zanimljivoj knjizi The Conflict of Horus and Seth (Sukob Horusa i Seta). U posljednjem odlomku pisac kae: Drioton je skrenuo pozornost na himnu Egiptu sadranu u Tek stovima iz piramide [iz razdoblja Staroga kraljevstva]. Zemlja se naziva Horusovim okom. Teko je zamisliti da su drevni Egipani znali pojedinosti o tome, no postoji neto veoma neobino u vezi s oima orlova i sokolova. Naime, orlovi i sokolovi mogu s nevjerojatnih visina vidjeti male glodavce na zemlji. Godine 1982. u znanstvenom asopisu Nature objavljeno je izvjee o rezul tatima anatomskih istraivanja provedenih na oku maloga sokola. Tom je prilikom ustanovljeno da je njegovo oko oblikovano tako da poveava sliku, a poveanje iznosi 1,33X. Oi veih sokolova, poput onih koji su simbo lizirali Horusa, mnogo bolje vide. injenica da su sokolove oi svojevrsna poveala osobito je znaajna za temu kojom se bavimo u ovoj knjizi. To znai da je zooloko Horusovo oko bila lea za poveavanje. Jo neto valja imati na umu, osim injenice da je Horusovo oko moda simboliziralo leu (ili globus za poveavanje i paljenje), naime, da su u Egiptu "oi" obino prikazivane u parovima. Na primjer, dva Raova oka nedvojbeno su simbolizirala dva solsticija. No, ako je "oko" zapravo bila lea, tada se par oiju moe protumaiti kao teleskop. Ve sam objasnio da je za jednostavan teleskop potrebno imati samo dvije lee. Sukladno tome, "dva oka" mogla su se odnositi na jednostavne teleskope drevnoga Egipta. U vezi s time valja istaknuti jo neto to je za nas znaajno. Egipani su vjero vali da svatko ima svoga dvojnika koji se nazivao ka. Ta je ideja u Grkoj poznata kao koncepcija eidola, sa svim optikim konotacijama o kojima smo opirno raspravljali u jednom od prethodnih poglavlja. No, zadrimo se na egipatskom hijeroglifu za ka. On se sastoji od para uzdignutih ruku. Vjerojatno e veina itatelja pretpostaviti da uzdignute ruke simboliziraju obredno tovanje ili neto tome slino. No, kakve veze ka ima s time? S druge strane, postoji mogue optiko objanjenje hijeroglifa za ka, ovjekova "dvojnika". Pogledamo li kroz jednostavan teleskop, vidjet emo obrnutu sliku, koja se, meutim, moe ispraviti pomou tree lee. Zamislite

uenje i strahopotovanje koje je u drevnim ljudima izazivala spoznaja da dvije lee daju obrnutu sliku! to su mogli misliti? Promatramo li kroz jednostavan teleskop ovjeka koji stoji na odreenoj udaljenosti, on e biti okrenut naopake. Njegove e ruke biti uzdignute. Treba li u toj pojavi traiti podrijetlo hijeroglifa za ovjekova "dvojnika"? S obzirom na to da se grka predaja nastavljala na izvorno egipatsku kon cepciju, optiki se kontekst namee sam po sebi. Kako bilo, slobodni smo izvui neke zakljuke, u sluaju da se u budunosti pojave dokazi koji moda ve i postoje ali su pogreno protumaeni. Otkrivanje pravoga znaenja Horusova oka jedan je od najteih zada taka egiptologija. Horusovo je oko bilo povezano s gotovo svim egipatskim simbolima. Prouimo li Tekstove iz piramide, osobito dijelove o prinoenju darova umrlim faraonima, shvatit emo da su izrazi "Horusovo oko" i "sveti prinosi" istoznanice. Nazivati kriku kruha ili komad mesa "Horusovim okom" bilo je pomalo nalik nazivanju lijepe djevojke "pravom Venerom", to je bilo uobiajeno prije nekoliko desetljea, kada je jo postojalo klasino obrazovanje. Talijan moe lijepu djevojku zvati Madonom, to nikako ne znai da je ta djevojka rodila Isusa. Talijan govori metaforiki. Kada za nekoga kaemo da je "aneo", pritom ne mislimo da ima krila i da je beskrajno dobar. Isto tako, kada je drevni Egipanin svoje guske ili patke darovao umrlom faraonu, te su se ptice smatrale pravim "Horusovim oima". Razliiti prijevodi Tekstova iz piramide uglavnom su nesreeni. Pojedini se dijelovi nazivaju Izreke. No, brojevi kojima su Izreke oznaene ne moraju nita znaiti. Na primjer, Izreci 221 u Uninoj piramidi slijedi Izreka 118, a Izreci 133 slijedi Izreka 16. Kako bih izbjegao zbrku, poeo sam prouavati tekstove na nain koji preporuujem i drugima. Alexandre Piankoff preveo je samo tekstove koji se pojavljuju u Uninoj piramidi u Saqqari; bila je to najstarija piramida sa zapisima, pa je dobro zapoeti s njezinim tekstovima. Piankoff navodi tekstove redoslijedom kojim su otkriveni, na ulazu u pred soblje, u predsoblju, u prolazu koji vodi do prostorije sa sarkofagom, te konano u samoj prostoriji sa sarkofagom. Piankoff ih predstavlja upravo onako kako se pojavljuju na zidovima. U toj sam piramidi sjedio satima, pa kada ih itam, tono znam na kojem se zidu nalaze. Dobro je tako poeti jer je redoslijed veoma znaajan. Slijedite tekstove kroz prostorije najstarije graevine u kojoj se pojavljuju. To su najstariji religiozni zapisi na svijetu, i zato su vrijedni najdublje pozornosti. Poslije njih moete itati dodatne Tek stove iz piramide, koji se u tako zbrkanom obliku pojavljuju u zbirci. Vidi fotografiju 59, koja prikazuje dio tekstova iz Unine piramide.

Ono to u vezi s Tekstovima iz piramide faraona Une najvie zauuje jest izostanak boga Ptaha. Budui da je on bio glavno boanstvo Memfisa, to je blago reeno neobino! "Teologija Memfisa" iji je glavni nositelj upravo bog Ptah posve je zanemarena kao da nikada nije ni postojala. Pitamo se kako je to mogue, imajui na umu da se sredinje Ptahovo svetite nala zilo u neposrednoj blizini, a njegovi su sveenici izvodili pogrebne obrede. Moda je u pogledu Ptahova prebivalita na snazi bio odreen tabu, te se njegovo ime nije smjelo spominjati. Na samom ulazu u Uninu grobnicu pie: "Una je Horus". (Izreka 503.) Sljedei natpis govori: "Una donosi zeleni sjaj Velikom oku." (Izreka 509.) A potom: "Una je dvostruko sjajna zjenica u sreditu njegova oka." (Izreka 513.) Sve to itamo prije ulaska u predsoblje. Ondje nam se objavljuje: "Una e doi nalik Velikome, Gospodaru lavlje kacige koji je, ranjen u oko, postao moan. Tada e te obuzeti vatra njegova oka..." (Izreka 255.) Dalje pie: "Unino je skrovite u njegovu oku, zatita Unina u njegovu je oku. Unina pobjedonosna snaga u njegovu je oku, mo Unina u njegovu je oku." (Izreka 260.) Osim toga, objavljuje se: "Dva stupa djed vrsto stoje." (Izreka 271.) To potvruje moju pretpostavku da su se u starijoj prolosti stupovi djed pojavljivali u parovima. Izraz "Horusovo oko" ne spominje se sve do prolaza koji vodi u pros toriju sa sarkofagom, gdje prvi natpis glasi: "Ovdje je tvrdo Horusovo oko. Poloi ga na dlan kako bi bio siguran u pobjedu i kako bi te se [Set] bojao!" (Izreka 249.) Potom itamo prilino zbunjujuu izjavu: "On ti prilazi, Horus plavih oiju. uvaj se Horusa crvenih oiju, iji je gnjev zao, ijim se moima nitko ne moe oduprijeti!" (Izreka 246.) Potom se spominju razliiti darovi koji se nazivaju Horusovim oima. U samoj prostoriji sa sarkofagom zapis nas izvjeuje da je Una "doista Horus koji se bori da zatiti svoje oko." (Izreka 221.) Mrtvi faraon izjednaava se s Ozirisom, koji se smatra gospodarom podzemnoga svijeta. Faraon se naziva "Oziris Una": "Ozirisu Uno, dajem ti Horusovo oko da ukrasi tvoje lice." (Izreka 25.) Horusovo je oko ovdje miris, te se vjerojatno odnosi na mirisno ulje kojim je bilo pomazano faraonovo lice. Darovane su mu i mnoge druge Horusove oi. (Izreka 32.) esto su opisi tih oiju popraeni rijeima poput "oko oteto Setu", ili "oko koje je za te bilo spaeno". Te se pratee rijei odnose na glasovit mit o velikoj borbi izmeu Horusa i Seta. Set je Horusu iskopao oko, a Horus je Setu iupao testise. Poslije su bogovi sklopili mir i jedan drugome vratili dijelove tijela. Svete rane bile su iscijeljene, no prema jednoj verziji mita, Horusovo je oko Setu

oteo Thoth i vratio ga Horusu protiv Setove volje. Sir Peter Renouf preveo je jedan natpis iz Edfua: Asten [Thoth], koji je Horusovo oko vratio njegovu gospodaru, koji je Oko spasio od zla, koji je privrstio Oko na njegovo mjesto, koji je Horusa umirio donijevi mu njegovo Oko. Renouf je prokomentirao tekst sljedeim rijeima: Brojni sinonimi koji se odnose na Oko, znaajni su kao pokazatelji da se ovdje rije rabi u smislu dnevne suneve svjetlosti. ... Sveeniki naslov "posjednik Oka", kao i drugi slini naslovi, pripada boanstvu koje sveenik utjelovljuje. Sam bog hijeroglifski je predstavljan sim bolom majmuna [Thotha] koji dri Oko. U svom prijevodu Knjige mrtvih (The Book of the Dead), sir Peter Renouf posvetio je pet stranica tumaenju razliitih Horusovih oiju, Raovih oiju, itd. No, uspio je samo pokazati itateljima koliko je ta osebujna i slojevita drevna predaja zbunjujua i neobjanjiva! Ne postoji jednostavno objanjenje pojedinih aspekata egipatske mitologije. Njezin se smisao nee razotkriti u prvom, pa ak ni u tisuitom pokuaju odgonetanja. Mislimo li da smo domiljati, moemo biti sigurni da su Egipani bili mnogo domiljatiji od nas. Stvorili su program koji je gotovo nemogue "hakirati". Unato tome, postoje dokazi da je Horusovo oko neto to se moglo izbrojati i izmjeriti. U Knjizi otvaranja usta (The Book of Opening the Mouth) stoji: Ja sam Thoth, koji dva godinja doba traga za Okom Gospodara. Doao sam, pronaao sam Oko, izbrojao sam ga za Gospodara. Kakva je vrsta oka mogla biti "izbrojana"? I zato je to uinio Thoth? Drevni medicinski papirusi prenose nam sljedeu zanimljivu poruku: arolija mjere debeh za mjerenje lijeka. Tom mjerom kojom mjerim ovaj lijek, Horus je mjerio svoje oko, te je ustvrdio da je ivo, bogato i zdravo. Ovaj se lijek mjeri tom mjerom ... Horusovo oko bilo je izmjereno i ispitano. Oito je ovdje rije o sjeni ili o vremenu. Ako je rije o sjeni, tada se njome mjerilo vrijeme. U svakom sluaju, tekst samo potvruje opsjednutost

Egipana kalendarom. eljeli su znati tonu duljinu godine, pa su morali izmjeriti sjene piramide ili gnomona ili odrediti poloaj "oka" na zidu ili zrcalu unutarnjeg svetita hrama iji je dugaak hodnik, kako sir Norman Lockyer kae, bio "vodoravan teleskop" koji je, umjesto prema meridijanu, bio uperen prema obzoru. Ve smo vidjeli da je dijeli dana, 0.2424 dana (preciznije 0.242392 dana), koji se mora dodati broju 365, kako bismo dobili tonu duljinu godine, bio povezan s Horusom. To je bilo "unakaeno" Horusovo oko, iskopano i nesavreno. Jer, ono nije bilo "cjelovito Oko". Upravo se precizna brojana vrijednost toga unakaenog oka morala "izbrojati" s najveom moguom pomnjom, budui da ona nije predstavljala cijeli broj nego dio broja. Thoth je bio bog oktave, budui da je "Osmorka iz Hermopolisa" bila poznata kao "Thothove due". Njegov viekratnik, 128, nalazi se blizu broja 129,75, viekratnika "Petorke" (kvinti), takoer roene u Hermopolisu. Iz drevnih zapisa poznato nam je da je jedno od imena velikoga sveenika Thotha bilo "veliki od pet". Hermopolis, kao Thothovo kultno sredite, bio je mjesto aritmetike pomirbe "Petorke" i "Osmorke". Iz toga slijedi magina vrijednost Pitagorina zareza. Kako bismo i kalendarskim putom doli do Pitagorina zareza, potrebno nam je unakaeno Horusovo oko, tj. dodatnih .2424 dana, proraunatih iz jednako "unakaenih", odnosno, djelominih mjerenja sjene. Rezultat toga mjerenja mora se dodati broju 365 kako bi se dobio broj koji predstavlja "najveu tajnu Egipana", njihovu malu puko tinu. Thoth je bio matematiar i astronom bogova. "Izbrojao" je razliku izmeu osmorki i petorki. Takoer je "izbrojao" razliku izmeu 360 i 365,2424, to je mogao uiniti samo "drei na dlanu Horusovo oko", tj. drei njegov broj, poto ga je "izbrojao". Horusovo oko bilo je kljuno, te bez njegova okrutnoga otimanja godina nije mogla biti tona. George St Clair ispravno je zakljuio sljedee: Kada Thoth dri simbolino oko, to znai da pokazuje tonu duljinu godine. U Egiptu je optika sluila najveoj opsesiji te drevne zemlje: tono mjere nje vremena. Kako se u Egiptu broj stanovnika poveavao, samo je pre cizno planiranje poljoprivrednih radova, predvianje porasta razine Nila i odreivanje svetkovina moglo zadovoljiti bogove, nahraniti Egipane i omoguiti im blagostanje.

U Bibliji nalazimo neobinu izreku: "Ako te tvoje oko povrijedi, iskopaj ga." Egipanima Oko svakako nije naudilo, ali morali su ga iskopati jer bi inae gladovali. Konano, u pokuaju tumaenja Horusova oka, moemo se vratiti najveoj tajni Egipana. Oko se ponekad prikazivalo kao oko udja (udjat, op. prev.). Taj neobian prikaz oka s obrvom i pripadajuim stiliziranim ukrasima, na prvi se pogled doima poput djela nekog zanesenoga umjet nika. injenicu da je taj simbol sveprisutan u egipatskoj umjetnosti povran e promatra shvatiti kao primjer krajnjega konzervativizma. U odreenom smislu to je tono.

SLIKA 79. Bog Thoth dri Horusovo oko koje je "skupio". Ustvari, to takoer moe biti prikaz sveenika koji je nosio naslov "Onaj koji posjeduje Oko". Ti su sveenici nosili kape u obliku Thothove glave, simbolizirajui tako Thotha koji dri Horu sovo oko. Harmonijski gledano, Thoth je bio bog oktave, a Horusovo mu je oko bilo potrebno kako bi iz 128 stigao do 129,75, gdje se "susretao" sa spiralom kvinti. Stoga je Horusovo oko predstavljalo "siunu pukotinu" poznatu kao Pitagorina estica, odnosno vrijednost 5,2424, tj. broj dana stvarne godine, za razliku od "ide alne" koja traje 360 dana. Horusovo je oko "oteeno" jer ono nije cijeli broj, pa ak niti razlomak. Duljina stvarne godine mjerila se "sastavljanjem" oka, a na tome se temeljio itav egipatski kalendar. (Iz sir Norman Lockyer, The Dawn of Astronomy, London, 1894., str. 232.; ne navodi se izvor.)

Egiptolog Mller prvi je uoio da je oko Udja (Udjat, op. prev.) sastav ljeno od nekoliko matematikih hijeroglifa spojenih tako da nalikuju oku. Svi su znakovi matematiki, i svaki predstavlja odreen aritmetiki razlo mak. To je oito na slici 80, na crteu koji se pojavljuje 1923., tonije od kada je o tome raspravljao T. Eric Peet u svojoj knjizi The Rhind Mathemati cal Papyrus. Veoma je brzo ustanovljeno da se zbrajanjem svih razlomaka koji ine Oko ne dobiva cjelina, nego vrijednost 63/64. Nedostaje samo 1/64. Ta nadasve zanimljiva pojedinost svakoga je istraivaa udaljila od pravoga znaenja razlomaka i Oka. Nijedna rasprava o oku Udja (Udjat, op. prev.) koju sam imao priliku osobno prouiti, ne prodire u bit pitanja. One uglavnom istiu "nedovrenost oka". Meutim, znate li odgovor unaprijed, tada vam je jasno da nije znaajan razlomak 63/64, nego vrijednost 64/63! Kako bismo oko ispravno protumaili, valja nam jedinstvenu vrijednost 64 podijeliti s vrijednou 63 na koju upuuju hijeroglifi. To znai da moramo "razmiljati kao drevni Egipanin" a ne kao moderan Egipanin: cjelovito Oko moramo podijeliti s unakaenim Okom. Taj se postupak opisuje u zapisu iz razdoblja Sred-

SLIKA 80. Oko Udja (Udjat, op. prev.), ili Horusovo oko sastavljeno od hijeroglifa koji oznaavaju razlomke. Obrva ima vrijednost 1/8, arenica 1/4, itd. Ukupna je vri jednost 63/64 - "oteeno" ili nepotpuno Oko. Obrnuti razlomak daje vrijednost koja priblino odgovara decimalnoj vrijednosti Pitagorina zareza. ini se da do danas nitko nije uspio proniknuti u znaenje oka Udjat - svetoga broja. Do toga se broja moe doi i dijeljenjem itavoga oka s nepotpunim okom, uzmemo li da je vrijed nost itavoga oka 64, a vrijednost nepotpunog oka 63. Jedan od najpoznatijih egipat skih simbola zapravo je izraz najsvetijega broja drevnih Egipana.

njega kraljevstva: "Znam to je u Oku bilo ranjeno ... na dan kada su njegovi dijelovi bili izbrojani, ... cjelovita polovica koja pripada onome koji broji njegove dijelove, izmeu cjelovitog i ranjenog oka." to emo dobiti kada 64 podijelimo sa 63? Broj koji nam je poznat, tj. 1,015! To je priblina vrijednost Pitagorina zareza. Stoga je oko Udjat izravni pokazatelj Pitagorina zareza. Ali, poput brojnih drevnih lea koje se uvaju u muzejima diljem svijeta, ta je vrijednost "nevidljiva" jer je nitko nikada nije opazio. *** Ovime zavrava naa potraga. Otputovavi u daleku prolost, saznali smo da je motiv koji je pokrenuo razvitak optike tehnologije bio opstanak. Tko bi rekao da e nas avrljanje o staroj asirskoj lei, koja se uva u Britanskome muzeju odvesti tako daleko? Tri desetljea poslije ruka u Londonu, odlunost da se stvar izvidi jer neto nije bilo u redu odvela nas je do Velike piramide i egipatskih bogova. Prilino uzbudljiva pustolovina, zar ne? No, prije nego zavrimo, vrijedi ukratko ponoviti ono to smo nauili. Sada nam je jasno da su drevni Egipani razvili i usavrili znanja o optici, astronomiji, aritmetici, trigonometriji i geometriji. Proniknuli smo u neke od njihovih najsvetijih tajni, no nikako ne smijemo misliti da smo ih posve razo tkrili. Egipatska znanost bila je mnogo razvijenija nego to se to openito misli. Iz toga slijedi da su moda znali za pojave o kojima nikada nismo razmiljali. Isto tako valja imati na umu da nismo iscrpli sve implikacije naega otkria da je Pitagorin zarez primjenjiv na astronomiju i kozmologiju, kao i na glazbu. Konano, moemo rei da smo otkrili klju te neuhvatljive pitagorejske zagonetke, harmonije sfera. Nebeske orbite upuuju na isti pre cizan broj kao i tonovi glasovira (ili, za drevne Egipane, lire), koji proizlazi iz injenice da se glazbena oktava i kvinta ne poklapaju. To se pokazalo kljunim za sloenu strukturu svemira. Zapitajmo se: Ako su drevni Egipani to znali, to im je moglo ostati nepoznato? Takoer se moemo zapitati koje je znaenje injenice da neke od najboljih lea nastalih prije 1900. god. pr. Kr. potjeu iz 2600. god. pr. Kr., odnosno, iz razdoblja egipatske povijesti koje je poznato kao Staro kraljevstvo? Kako objasniti injenicu da je, poevi od Staroga kraljevstva sve do modernoga doba. tehnologija nazadovala? Jeli naa koncepcija o stalnom napretku ovjeanstva samo iluzija? Ako je tako, jo uvijek nije prekasno da ispravimo na astigmatizam. Nadam se da je ova knjiga posluila kao svojevrsno optiko pomagalo. KRAJ