Utaja ratnog plijena ili imetka iz bejtul mala/dravne kase uz ostale vidove nasilja i uzurpiranja tueg imetka.

S poetka emo spomenuti nekoliko ajeta iz Allahove d.., Knjige, koji nam decidno govore na kakvom je stepenu poigravanje s tuom imovinom i nepravedni odnos prema neemu to nije nae. U skladu s tim Allah d.., kae: Nezamislivo je da Vjerovjesnik ta utaji! A onaj ko neto utaji - donijee na Sudnji dan to to je utajio i tada e se svakome u potpunosti dati ono to je zasluio, nikome se nepravda nee uiniti. (Alu Imran, 161.) Ibn Ebi-Hatim rhm., navodi predanje od Ibnu Abbasa r.a., koji kaze: U Bitki na Bedru ashabi su izgubili jedan pokrivac od kadife, pa su rekli: "Moda ga je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, uzeo!" Nakon toga, Allah Uzviseni je objavio ajet: "Nije na Vjerovjesniku da sta utaji!" - tj. da iznevjeri. Ovo je tvrdnja i svjedoenje od Allaha d.., da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, cist od svake vrste pronevjere pri izvrsavanju povjerenja koje mu je ukazano, u raspodjeli ratnog plijena, dravne imovine i sl. Zatim, Allah Uzviseni kaze: "A onaj ko sta utaji, donijet ce na Sudnji dan to sto je utajio! Zatim ce svakome u potpunosti biti dano ono sto je zasluzio i nikome nece nepravda biti ucinjena!" Ove rijei su snanu prijetnja i zestok ukor! Imam Ahmed navodi predanje od Ebu-Humejda es-Sadija, koji kaze: Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, zaposlio je nekog covjeka po imenu Ebul-Lutbijje, iz plemena Ezd, na sakupljanju zekata, pa mu je taj dosao i rekao: "Ovo pripada vama, a ovo je poklonjeno meni!" Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, tada se uspeo na minber i rekao: "Sta je s covjekom kojeg mi posaljemo da radi, pa nam kaze: 'Ovo pripada vama, a ovo je meni poklonjeno!' Sto nije sjedio u kuci svoga oca i majke, pa da vidi hoce li mu biti poklonjeno ili ne?!... Tako mi Onoga u Cijoj je ruci moj zivot, niko od vas nece uzeti od toga bilo sta, a da to na Sudnji dan ne donese na svome vratu, pa ako bude deva - ona ce mu rikati, ako bude krava - ona ce mukati, a ako bude ovca - ona ce blejati!" Nakon toga, podignuo je ruke toliko da smo mu vidjeli bjelinu pazuha, a zatim rekao: "Allahu moj, jesam li dostavio?" I to ponovi tri puta. (Kaf) Ebu Hurejre r.a., kae: Otili smo s Poslanikom s.a.w.s., na Hajber, ali nismo zaplijenili niti zlata niti vrijednih hartija; sve to smo zaplijenili bile su stvari, hrana i odjea. Napustismo Hajber a sa Poslanikom s.a.w.s., bijae rob kojeg mu je poklonio jedan ovjek. Kad smo odsjeli, Poslanikov s.a.w.s., rob poe rastovarati svoju devu, i u taj mah bi pogoen strijelom od ega umrije. Povikasmo: Neka mu je srean ehadet/pogibija na Allahovom putu! Poslanik s.a.w.s., ree: Nipoto! Tako mi Onoga u ijoj ruci je muhammedova dua, doista e njegov ogrta plamtjeti na Sudnjemu Danu. Uzeo ga je iz ratnog plijena na dan Hajbera, i nije ga prijavio za raspodjelu! Ljudi se uplaie, pa jedna ovjek doe donosei jednu-dvije kope od obue, na ta mu Poslanik s.a.w.s., ree: Te kope e gorjeti! (Nihaje, 2/468.)

Imam Ebu Davud rhm., biljei da su Poslanik s.a.w.s., Ebu Bekr i Omer palili imovinu osobe koja bi utajila od ratnog plijena, i prebili bi ga zbog toga. (daif) Jednom je sa Poslanikom s.a.w.s., na putu bio ovjek koji se zvao Kirkireh, koji je u toku putovanja umro. Poslanik s.a.w.s., za njega ree: On e u vatru! Pogledae zbog ega e u vatru, kad naoe pri njemu jedno odijelo koje nije predao u ratni plijen. Poslanik s.a.w.s., je drei hutbu na Mini, na oprosnom haddu, rekao: Doista su vai ivoti, i vai imeci i vaa ast sveti i zabranjeni jedni drugima kao to je svet dan u kojem smo (dan Arefata), mjesec u kojem smo (ehurul-hurum), i mjesto u kojem smo (Mekka)! (Kaf.) Poslanik s.a.w.s., kae: Allah d.., ne prima namaz bez tahreta i abdesta, niti prima sadaku udjeljenu iz utajenog ratnog plijena (ili haram imetka)! (Muslim) Neki ovjek je utajio od ratnog plijena u bici na Hajberu, nakon ega je umro, ali mu Poslanik s.a.w.s., odbi klanjati denazu, to obrazloi rijeima: Taj va prijatelj je krao/vrio utaju na Allahovom putu! Pretresosmo mu imovinu, i nenaosmo kod njega vie od dva dirhema (Ebu Davud, Nesa'i) Imam Ahmed rhm., kae: U predajama se biljei da je Poslanik s.a.w.s., odbio klanjati denazu namaz samo utajivau ratnog plijena i samoubici! Imam Ahmed navodi od Mustevreda ibn Seddada hadis u kome stoji: Cuo sam Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, kako kaze: "Ko bude nama u sluzbi - ako nema stan, neka uzme stan, ako nema supruge, neka se ozeni, ako nema sluge - neka pronadje slugu, ako nema zivotinje (jahalice), neka je uzme! Ko uzme nesto drugo, osim toga, on je varalica!" Imam Ahmed navodi predanje od Ebu-Hurejre r.a., koji kaze: Medju nama je ustao Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, spomenuo varanje i kazao koliko je to veliko, a zatim rekao: "Na Sudnji dan neki od vas ce doci s devom na vratu dok ona rice, pa ce govoriti: 'Allahov Poslanice, pomozi mi!' A ja cu reci: 'Ja ti nista ne mogu pomoci od Allaha! Ja sam te vec prije upozorio'... Neki od vas ce doci s konjem za vratom koji hrze, pa ce govoriti: 'Allahov Poslanice, pomozi mi!'... Ja cu reci: 'Ja ti nista ne mogu pomoci od Allaha, ja sam te vec prije upozorio!' Neki ce od vas doci s blagom na plecima, pa ce govoriti: 'Allahov Poslanice, pomozi mi!'... Ja cu reci: 'Ja ti nista ne mogu pomoci, ja sam te vec prije upozorio!'..." Autori Sahiha to navode od Ebu-Hajjana. Od Ibn-Suajba, od njegovog oca, odnosno djeda, prenosi se da je rekao: "Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao je: "Vratite iglu i ono sto je sasiveno, jer na Sudnjem danu varanje ce biti sramota, vatra i pogrda za onoga ko to ucini!..." Ebu-Bekr ibn Merdevejh navodi predanje od Burejde, koji prenosi od Vjerovjesnika da je rekao: "Kamen ce biti bacen u Dzehennem i padat ce sedamdeset godina a nece stici do dna. Isto tako ce se donijeti ono sto je utajeno i bacit ce se s njim, a

zatim ce se reci onome koji ga je utajio: Donesi ga..." To je znacenje rijeci Allaha Uzvisenoga: "A onaj koji utaji, doci ce na Sudnji dan s tim sto je utajio!" Ebu-Davud navodi predanje od Semure ibn Dzunduba, koji kaze: Kada bi Allahov Poslanik dobio neki plijen, on bi naredio Bilalu da pozove ljude da donesu ono to su zaplijenili, pa bi zatim odredjivao petinu i ostatak dijelio. Tako je jednom nakon upuenog poziva dosao neki covjek s pletenom huzdom i rekao: "Allahov Poslanice, ovo je sve sto smo uzeli od ratnog plijena!" On mu je rekao tri puta: "Jesi li cuo Bilala kako zove?" Odgovorio je: "Da", a on ga je upitao: "Sta te je sprijecilo da dodjes?" Kada je ovaj spomenuo neto to mu nije bilo opravdanje, Poslanik s.a.w.s., mu je rekao: "Ne, ti ces s tim doci na Sudnji dan, ali ti ja to necu primiti!...!" 2 dio hutbe... Zato je ovjek sklon nasilju? Nasilje je pratea pojava u drutvu od samog nastanka ljudske zajednice. Zato je ovjek ovjeku vuk, kako kae latinska poslovica? Zato je ovjek sklon nasilju, prolijevanju krvi i drugim oblicima smutnje na Zemlji? Zato su jai nezasiti u prisvajanju prava slabijih? Moda odgovore na ta i mnoga druga pitanja treba traiti u samoj prirodi ovjeka koja se najzornije pokazuje na primjeru naeg praoca, kao predstavnika i zaetnika ljudske vrste!? Ademovo, a.s., posezanje za zabranjenom vokom otkriva skolnost ljudske prirode ka injenju grijeha i njenu nesposobnost da se izmeu ivota u izobilju (Dennetu) i boravka na Zemlji, ona, po nagovoru ejtana, ipak, opredijeli za ivot satkan od varljivog uivanja, problema i neizvjesnosti. To potvruje ljudsku narav koju Uzvieni definie ajetom: ...ovjek je, uistinu, nasilan i nezahvalan. (Ibrahim, 34.) Zahvaljujui tome Adem, a.s., sa svojom suprugom izgnan je iz vieg i udobnijeg ivota u nii, pun neugodnosti i nedaa. Jedna od tih nedaa je i obeanje njihovog Stvoritelja da e jedni drugima biti suprotstavljeni neprijatelji, kao to se u Kur'anu kae: Rekosmo Mi jedni drugima ete neprijatelji biti, a na Zemlji ete boraviti i do odreenog roka ivjeti! (El-Bekare, 36.) U Kur'ani kerimu, Uzvieni, subhanehu ve teala, u raznim imenskim i glagolskim oblicima i u razliitim kontekstima, spominje rije zulum na 190 mjesta. Brojem ajeta u kojima se spominje nasilje Svemogui eli da ukae na pogubnost te pojave meu njegovim stvorenjima. Allah d.., kae: Ne jedite imovinu jedan drugoga na nepoten nain i ne parniite se zbog nje pred sudijama da biste na grijean nain i svjesno dio tue imovine pojeli! (Bekara, 188.) Odgovarae oni koji ljude tlae i koji bez ikakva osnova red na Zemlji remete; njih eka bolna patnja. (ura, 42.) Zulumari nee imati nikakva zatitnika niti pomagaa! (ura, 8.)

Zulum i nepravda se ogleda u sljedeem: 1. Povreivanje tueg imetka kraom, varanjem... 2. Povreivanje ivota ljudi ubijanjem, udaranjem, lomljenjem i ranjavanjem. 3. Povreivanje asti ljudi psovanjem, proklinjanjem, vrijeanjem ili potvaranjem! I u narednom hadisu koji prenosi Dabir, radijallahu anhu, Resulullah vrlo sugestivno djeluje na muminsku distanciranost od zuluma kada kae: Bojte se nasilja, jer je nasilje tama i nedaa Sudnjeg dana. uvajte se krtosti i pohlepe, jer su krtost i pohlepa, upropastile narode prije vas, one su ih natjerale na meusobno krvoprolie i da halalom proglase i prakticiraju ono to im je bilo haram. Poslanik s.a.w.s., kae: Zulum i nasilje su tmine Sudnjega Dana! (Kaf.) Imam Ahmed navodi predanje od Ebu-Malika el-Esdze'ija, koji prenosi da je Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: "Najgora je utaja kod Allaha kada covjek covjeku uzme arsin zemlje, ili komsija komsiji, makar i pedalj, pogotovo kada je zemlja jedna do druge. Ako to uzme, na Sudnjemu danu ce mu o vrat biti okacen taj arsin zemlje sastavljen od sedam slojeva zemaljskih!" (Kaf.) Na muslimanu je obabeza da svoj iman, i da svoju vjeru usklauje sa Allahovim d.., imenima i svojstvima, i da u skladu s njima ivi i postupa! Allah d.., za Sebe kae: Allah nee nikome ni trunku nepravde uiniti. (Nisa', 40.) U hadisu kojeg biljei imam Ahmed stoji: Od Aje r.a., se biljei da je Allahov Poslanik s.a.w.s., rekao: Postoje tri divana kod Allaha d.., koja se sva moraju namiriti, i koja nita propustila nisu: divan iz kojeg Allah nee ispustiti nita, divan kojeg e Allah d.., namiriti sav i divan kojeg Allah d.., nee oprostiti! to se tie divana kojeg Allah d.., nee oprostiti to je divan koji je biljeio irk kod ljudi i oboavanje neeg drugo mimo Allaha d..; Allah d.., kae: Ko nekog drugog mimo Allaha d.., bude oboavao, Allah mu je dennet zabranjenim uinio! to se tie divana iz kojeg Allah nee ispustiti nita tj je zulum ovjeka prema samom sebi po pitanju djela koja su na relaciji izmeu njega i Allaha d.., poput proputenog posta ili proputenog namaza Alah d.., ako bude htio moe mu prei preko toga. to se tie divana/knjiga iz koje Allah d.., nita nee ostaviti a da ga ne namiri i nerijei: to je knjiga zulumarstva ljudi nad ljudima! Odmazda e uslijediti neizostavno! (Musned, 26073.) Jedna vrsta zuluma prema drugome j i lana zakletva. Allahov Poslanik s.a.w.s., kae: Ko pomou lane zakletve oduzme pravo muslimanu Allah d.., mu je vatru obaveznom uinio, a dennet mu je zabranio. Bi reeno: Allahov Poslanie, i ako je u pitanju neto sitno? Ree: pa makar u pitanju bila jedna granica! (Muslim)

Poslanik s.a.w.s., kae: Koga zaduimo nekim poslom, pa skrije od nas koliko iglu ili neto manje to e mu se smatrati utajom plijena s kojim e doi na Sudnjem Danu! (Muslim) Jedan ovjek je rekao poslaniku s.a.w.s.: Ako budem ubijen na sabru, iekujui nagradu od Allaha d.., ne bjeei s bojnog polja hoe li mi biti oproteni grijesi? Poslanik s.a.w.s., ree: Hoe, osim duga (Muslim) Poslanik s.a.w.s., kae: Ko se bude bespravedno uputao u Allahov imetak zasluie vatru na Sudnjemu Danu! (Buhari) Allahov imetak je svaka vrsta imetka koja je odreena za opte svrhe i potrebe ljudi. Poslanik s.a.w.s., je rekao Ka'abu r.a.: U dennet nee ui meso koje je poraslo na haramu; takvog mesa je vatra najprea! (Ahmed, Hakim) Od Ebu Bekra r.a., se biljei da je Poslanik s.a.w.s., rekao: U dennet nee ui tijelo koje je uhranjeno haramom! (Ebu Ja'ala) U vezi sa stanjem silnika na Sudnjem danu Ebu Hurejre, radijallahu anhu, prenosi da je Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao: Znate li ko je muflis (onaj koji je ostao bez igdje iega)? Ashabi rekoe: - Muflis je onaj koji nema ni imetka ni novca. Poslanik, s.a.v.s., ree: - Muflis iz moga ummeta je onaj koji na Sudnji dan doe sa svojim namazom, postom i zekatom, ali doe i sa djelima u kojima je nekoga psovao, od nekoga otimao, neiju ast kaljao, nekoga udarao, a nekog ranio ili ubio. Od njegovih dobrih djela svakom oteenom bit e dato, a kada se njegova dobra djela iscrpe, prije nego to teta bude podmirena, onda e se uzeti od njihovih loih djela pa e se natovariti na njega, a potom e biti baen u dehennemsku vatru. Imam Zehebi rhm., kae: U zulumarstvo i povreivanje tuih imetaka spada i reketiranje, drumsko razbojnitvo, kraa i lopunitvo, nasilnitvo, varanje, prevrtljivost, pozajmljivanje neega od nekoga pa kasnije negiranje da se to uzelo, zakidanje na vagi i kantaru, uzimanje tueg izgubljenog imetka, prodavanje tetne ili pokvarene robe ne upoznavajui kupca s mahanama robe, kockanje itd.. Priredio: Sead ef. Jasavi, prof.fikha