Professional Documents
Culture Documents
Elek Trost A Tika
Elek Trost A Tika
r r D = E
Maksvelov postulat se moe pisati u obliku:
r r r r E dS = E dS = Q
S S
r r Q E dS =
S
Poto ovo vai za osnovni zakon elektrostatike, oigledno je da e i svi ostali zakoni i obrasci za elektrostatike veliine u homogenim (linearnim i izotropnim) dielektricima biti identini onima za vakuum, uz uslov da se 0 zameni sa = 0 r
V=
1 4 0 r
dV
r
V0
Q Q0 C= = r = C 0 r U U0
Za takasta naelektrisanja:
Q E0 E= = 2 4 0 r r r 1 Q1Q2 F0 F= = 2 4 0 r r r 1
r U homogenom dielektriku, indukcija D je nezavisna od dielektrine propustljivosti. Ovo se lako moe utvrditi na primeru polja takastog naelektrisanja:
r r r 1 Qr D = E = 0 r E = r 2 0 4 r
Poto se i najsloenije polje moe smatrati kao geometrijski zbir elementarnih polja to ih stvaraju elementarna takasta naelektrisanja, ovaj zakljuak ima opti karakter.
r n1
r D1
Osobine dielektrika na razdvojnoj povrini se menjaju skokovito, pa se oekuje i diskontinuitet vektora r r D i E pri prelazu iz jedne u drugu sredinu.
r D2
r n2
Neka je Gausova povrina cilindrina. Primenimo na nju Maksvelov postulat, imajui u vidu da na razdvojnoj povrini nema slobodnih naelektrisanja. Ako h tei nuli, fluks vektora indukcije se svodi samo na flukseve kroz osnovice valjka:
r r r r r r D dS = D1 n1 S + D2 n2 S = 0
r r r r D1 n = D2 n
D1n = D2 n
odnosno:
1. uslov
Normalne komponente vektora elektrine indukcije s jedne i druge strane granine povrine su jednake. r Ponaanje tangencijalnih komponenata l1 jaine elektrinog polja se moe lako odrediti ako se teorema o bezvrtlonom karakteru primeni na elementarnu pravougaonu konturu ABCD. r l2
ABCD
r r r r r r E dl = E1 l1 + E2 l2 = 0
r r r r E1 l = E2 l
Jednaina moe biti zadovoljena samo ako su tangencijalne komponente vektora polja jednake:
E1tg = E2tg
2. uslov
r r Poto u linearnim i izotropnim dielektricima vai veza D = E, 1. uslov se moe napisati u formi:
1 E1n = 2 E2 n
3. uslov
Normalne komponente vektora jaine polja skokovito se menjaju pri prolasku kroz graninu povrinu.
D1tg
D2tg
4. uslov
Tangencijalne komponente vektora elektrine indukcije se skokovito menjaju kroz graninu povrinu. E1tg E2tg r tg1 = tg 2 = 1 E1
E1n
E2 n
1 2
r E2
tg1 1 = tg 2 2
Pri prelazu iz sredine vee dielektrine propustljivostu u sredinu manje dielektrine propustljivosti linije polja se priklanjaju ka normali.
Q1
S1 Q
S0
Q2
S2
Pod tubom fluksa elektrine indukcije podrazumeva se deo prostora u polju koji zahvata cevasta povrina formirana od linija vektora elektrine indukcije. Tube fluksa polaze od slobodnih naelektrisanja i zavravaju na njima r prolazei kroz dielektrik bez prekidanja. Fluks vektora D je isti u svim poprenim presecima jedne tube.
Na svojim krajevima tuba se oslanja na slobodna naelektrisanja jednakih koliina, ali suprotnih znakova: Primena Maksvelovog postulata na zatvorenu povrinu koja se sastoji od povrina S1, S2 i S0 daje:
S 0 + S1 + S 2
r r D dS = Q1 + Q2
Kako je fluks kroz omota S0 jednak nuli, a i fluksevi kroz povrine S1 i S2 u unutranjosti provodnika su jednaki nuli (u unutranjosti provodnika nema polja), to je:
Q1 = Q2
1 < 2
r D
1 < 2
r E
S0
r r D dS = D1S = Q
d1
d2
D1 = Q / S D2 = Q / S
Analogno, za dielektrik 2:
D1 = D2 = D = Q / S =
Polje vektora elektrine indukcije je homogeno u celom prostoru izmeu elektroda. Poto su oba dielektrika linearna i izotropna, jaine polja u pojedinim slojevima su:
E1 =
E2 =
Polje je jae u sredini sa manjom dielektrinom konstantom. Potencijalna razlika izmeu elektroda kondenzatora je:
Q d1 d 2 U = E1d1 + E2 d 2 = + S 1 2
Q C1C2 C= = U C1 + C2
gde su:
S C1 = 1 d1
S C2 = 2 d2
r D
r E
Izmeu elektroda se nalazi blok od homogenog dielektrika, ije su povrine paralelne elektrodama, ali su od njih odvojene vazdunim prostorom. Ovo je ravni kondenzator sa tri sloja dielektrika, a problem se reava na analogan nain kao i prethodni.
r E
r D S1 Q1
1
S
S1
S2
Q2
S2
Kako svaka elektroda predstavlja ekvipotencijalnu povrinu, napon na elekrodama je isti za oba dela kondenzatora, pa je i jaina polja ista:
U E1 = E2 = E = d
D1 = 1 E
D2 = 2 E
U sredini u kojoj je vea dielektrina konstanta, vei je i intenzitet vektora elektrine indukcije. Na delu elektrode S1 koji se nalazi u dodiru sa dielektrikom 1, koliina slobodnih naelektrisanja je:
Q1 = D1S1 = 1 E S1
Na delu elektrode S2 koji se nalazi u dodiru sa dielektrikom 2, koliina slobodnih naelektrisanja je:
Q2 = D2 S 2 = 2 E S 2
U Q = Q1 + Q2 = ( 1S1 + 2 S 2 )E = ( 1S1 + 2 S 2 ) d Q S1 S2 C = = 1 + 2 U d d
R1
R
r Primenom Maksvelovog postulata, fluks vektora D se svodi samo na fluks kroz omota, pa je:
D 2 r h = Qh
Odnosno:
Q D= 2 r
R1 r R2
Na graninoj cilindrinoj povrini poluprenika R' elektrina indukcija ima isti intenzitet sa obe strane granine povrine. Jednaine polja u dvema dielektinim sredinama su:
E1 =
E2 =
U = E dr = E1 dr + E2 dr
R1 R1 R
R2
R2
dr Q = R1 r + 2 2 2 1
R
R2
dr r
Q = 2
1 R 1 R2 ln + ln R1 2 R 1
Q 2 C = = 1 R 1 R2 U ln + ln 1 R1 2 R
Energija kondenzatora
2
1 Svako elektrostatiko polje sadri odreenu koliinu energije koja je jednaka radu koji je izvren u procesu uspostavljanja polja. Pretpostavimo da u poetku elektrode nisu bile naelektrisane. Ako se sa elektrode 1 na elektrodu 2 prenese elementarna koliina naelektrisanja dq, elektrode e se opteretiti malim i po znaku suprotnim koliinama naelektrisanja, i uspostavie se polje malog intenziteta.
Ponavljanjem postupka, naelektrisanja na elektrodama e rasti, samim tim i jaina polja, kao i potencijalna razlika izmeu elektroda. U bilo kom trenutku, ova potencijalna razlika je odreena koliinom naelektrisanja na elektrodama i kapacitivnou kondenzatora:
q u= C
Prilikom prenoenja naelektrisanja dq moraju se savladati sile elektrostatikog polja i protiv njih izvriti odreeni rad:
q dA = u dq = dq C
Ukupan rad koji je potrebno izvriti da bi se kondenzator opteretio koliinom naelektrisanja Q je:
1 1Q A = q dq = C 0 2 C
Q
Prema zakonu o odranju energije, ovaj rad se transformie u energiju elektrostatikog polja kondenzatora:
1Q 1 1 2 W= = QU = C U 2 C 2 2
Da bi se sa nivoa nultog potencijala na sve provodnike donele elementarne koliine naelektrisanja dqi = Qi dx , potrebno je protiv sila polja izvriti rad:
dA = x Vi Qi dx
i =1
1 N A = Vi Qi x dx = Vi Qi 0 2 i =1 i =1
1
Elektrostatika energija sistema je jednaka ovom radu (pod pretpostavkom da nije bilo nikakvih gubitaka):
1 N W = Vi Qi 2 i =1
U = Ed
Q = S = D S
1 1 1 W = QU = D E S d = D E V 2 2 2
gde je V=Sd zapremina prostora izmeu elektroda, tj. prostora u kom postoji polje. Ovaj izraz ima poseban znaaj jer ukazuje da je energija lokalizovana u polju, koje je njen oslonac. Svaki element zapremine dV u polju sadri koliinu energije:
1 dW = D E dV 2
r Poto je u linearnom i izotropnom dielektriku D = E , zapreminska gustina energije se moe jo i odrediti preko:
dW 1 w= = DE dV 2 r
1 1 2 2 w= E = D 2 2
Izraz za energiju ravnog kondenzatora je:
W = wV
U optem sluaju, kad polje nije homogeno, izraz za elektrostatiku energiju se moe pisati u formi zapreminskog integrala:
1 W = w dV = D E dV 2 V V
Q
r F
gde je
1 Q2 W= 2 C S C = 0 x
dx
Ako se pretpostavi da je rastojanje elektroda poveano za dx, a da je naelektrisanje elektroda ostalo nepromenjeno, energija kondenzatora e se poveati jer je smanjena kapacitivnost. Taj prirataj energije iznosi:
1 Q2 1 Q2 1 Q2 (x + dx ) dW = x= dx 2 0 S 2 0 S 2 0 S
Ovo poveanje energije je nastalo na raun rada koji je izvrila mehanika sila F' savladavajui silu privlaenja elektroda F= F' za vreme elementarnog pomeraja. Prema zakonu o odranju energije, rad sile F' je jednak poveanju energije kondenzatora:
F dx = dW
dW F = dx
1 Q2 F = F = 20 S
Sila je ravnomerno rasporeena po celoj povrini elektroda. Povrinska gustina sile ima apsolutnu vrednost:
F 1 Q2 1 P= = = DE 2 S 20 S 2
Elektrostatike sile su vrlo male i mogu se koristiti samo u elektrinim merenjima i nekim specijalnim primenama. Karakter ovih sila je takav da imaju tendenciju da pomeranjem elektroda smanje energiju optereenog sistema na minimum.
Ako se naelektrisanje mase m i koliine elektriciteta Q nalazi u el. polju u vakuumu, na njega e delovati mehanika sila:
r r F =QE
ije su projekcije:
Fx = Q E x , Fy = Q E y , Fz = Q E z
Pretpostavimo da je u svim fazama kretanja brzina estice manja od brzine svetlosti, pa se kretanje odvija po Drugom Njutnovom zakonu:
r r dv m =QE dt
dv y dv x dvz m = Q Ex , m = Q Ey , m = Q Ez dt dt dt
v x = dx / dt , v y = dy / dt , v z = dz / dt
to se prethodni sistem jednaina moe napisati u sledeem obliku:
d 2x d2y d 2z m 2 = Q Ex , m 2 = Q E y , m 2 = Q Ez dt dt dt
r Kada su poznati vektor jaine polja E ( x, y, z ) , poetna brzina estice r v0 ( x0 , y0 , z0 ) i poetne koordinate x0 , y0 , z0 , integraljenjem sistema jednaina mogu se odrediti j-ne kretanja, brzine i trajektorija estice. Kada se estica kree pod dejstvom polja, sile polja vre rad koji se transformie u kinetiku energiju estice. Rad sila polja na putu po kojem se kree naelektrisana estica (od take A do take B) je:
B r r r r A = F dl = Q E dl = Q(VA VB ) B A A
Neka su vA i vB brzine estice u krajnjim takama puta. Tada je prirataj kinetike energije na posmatranom putu:
1 2 2 m vB v A = Q(VA VB ) 2
Ako je poetna brzina 0, a krajnja v, onda je:
1 2 mv = Q(VA VB ) 2
2Q (VA VB ) v= m