Nacije Idrzave U Jugoistocnoj Europi

NASTAVA SUVREMENE POVIJESTI JUGOISTONE EUROPE Dodatni nastavni materijal
Nacije i drave u jugoistonoj Europi
Izdava: Centar za demokraciju i pomirenje u jugoistonoj Europi, Solun Hrvatski helsinki odbor za ljudska prava, Zagreb Za izdavaa: Sran Dvornik i Nenad ebek Urednik hrvatskog izdanja: Kreimir Erdelja Naslov originala: Teaching Modern Southeast European History, Alternative Educational Materials, Nations and States in Southeast Europe, Thessaloniki 2005 Prijevod s engleskoga: ura Kneevi Lektura: Jadranka Varoanec Korektura: Boica Ciboci Prijelom: Karmen Ratkovi Naklada: 1500 primjeraka CDRSEE Rapporteur to the Board for the Joint History Project: Costa Carras Executive Director: Nenad ebek Director of Programmes: Corinna Noack-Aetopulos Project Co-ordinator: Biljana Mekovska, George Georgoudis Sponzor hrvatskog izdanja:
Current Copy based on the Original English Edition: Sponsors: The United States Department of State, the United States Agency for International Development (USAID), the German Ministry of Foreign Affairs, and the Stability Pact for South Eastern Europe.
Disclaimer: The designations employed and presentation of the material in this book do not imply the expression of any opinion whatsoever on the part of the publisher (Center for Democracy and Reconciliation in Southeast Europe), nor on the part of the sponsors (the US State Department, USAID, the German Ministry of Foreign Affairs, and the Stability Pact for South Eastern Europe). This book contains the vienws expressed by the authors in their individual capacity and may not necessarily reflect the vienws of the CDRSEE and the sponsoring agencies. Copyright: Center for Democracy and Reconciliation in Southeast Europe (CDRSEE) Krispou 9, Ano Poli, 54634 Thessaloniki, Greece tel.: +30 2310 960820-1, fax: +30 2310 960822 email: info@cdsee.org, web: www.cdsee.org ISBN: 978-953-6991-15-0 (II. itanka) ISBN: 978-953-6991-13-6 (cjelina)
NASTAVA SUVREMENE POVIJESTI JUGOISTONE EUROPE Dodatni nastavni materijal
II. itanka
Nacije i drave u jugoistonoj Europi

urednica: Mirela-Luminia Murgescu urednica cijelog projekta: Christina Koulouri urednik hrvatskog izdanja: Kreimir Erdelja
Hrvatski helsinki odbor
Center for Democracy and Reconciliation in Southeast Europe www.cdsee.org
Zagreb 2007.
NACIJE I DRAVE U JUGOISTONOJ EUROPI
Sadraj
Uvod .....................................................................................................................................................................................................13 Kronologija .....................................................................................................................................................................................17

Karta 1: Prikaz novonastalih balkanskih drava 1804.-1862. ..................................................................................... 25
Prvo poglavlje: Stvaranje nacionalnih drava: ciljevi i uspjesi .......................................................... 27

I - 1. I - 2. I - 3. I - 4. I - 5. I - 6. I - 7. I - 8. I - 9. I - 10. I - 11. I - 12. I - 13. Odnos Grke i Europe, prema pisanju Iosiposa Moesiodaxa (1761.) ......................................................... 28 Povijesni temelji bugarske nacije po rijeima Paisija Hilendarskoga (1762.) ..................................... 29 Evgenios Voulgaris zalae se za grku dravu (oko 1770.) .......................................................................... 29 Dimitrios Katartzis objanjava zato su Grci nacija, iako nemaju dravu (1783.) ................................. 30 Rumunjska peticija za nacionalnu jednakost u Transilvaniji Supplex Libellus Valachorum (1791.) .............................................................................................................................................................................. 30 Turski memorandum o Francuskoj revoluciji (1798.) ...................................................................................... 31 Utjecaj Francuske revolucije na uene ljude jugoistone Europe Ratna pjesma Adamantiosa Koraesa (1800.) ............................................................................................................................................................. 32 Manifest Alexandrosa Ypsilantisa Borba za vjeru i domovinu (1821.) .................................................. 33 Konzervativni zahtjevi bosanskih spahija (1826.) ............................................................................................ 33 Hatierif iz Glhane (1839) ....................................................................................................................................... 34 Rasprava Iona Codru-Drguanu u prilog nacionalnoj dravi (1844.) .................................................... 34 Plan Ilije Garaanina za stvaranje srpsko-slavenskog carstva Naertanije (1844.) .......................... 35 Nacionalni zahtjevi u revolucijama 1848............................................................................................................ 36 A. Slovenski zahtjevi .................................................................................................................................. 36 B. Zahtevanja naroda, usvojeno na velikoj narodnoj skuptini u Zagrebu ............................. 36 C. Nacionalna peticija koju je prihvatila Rumunjska narodna skuptina u Blaju, Transilvanija .................................................................................................................................................. 36 Nezadovoljstvo bosanskih krana turskom vlau iz pera franjevakog redovnika Ivana Frane Jukia (1850.) ............................................................................................................................................................... 37 Otomanski carski dekret kojim se uspostavlja jednakost meu podanicima, bez obzira na vjeru (1856.) ............................................................................................................................................................................. 38 Razliita miljenja o planu za osnivanje dvojne bugarsko-turske drave (1867.) ................................ 39 A. Predstavka tajnog Centralnog bugarskog komiteta sultanu Abdul Azizu ....................... 39 B. Reakcija Fuad-pae prema memoarima Hriste Stambolskog.............................................. 40 Projekt ujedinjenja Bugara i Srba u junoslavensko carstvo pod vlau srpskog kneza Mihaila Obrenovia (1867.) ...................................................................................................................................................... 41 Ruski izvjetaj o planovima za zajedniku rumunjsko-bugarsku dravu (1867.) .................................. 41
I - 14. I - 15. I - 16.
I - 17. I - 18.
SADRAJ
Miljenje iz 19. stoljea o odnosu politike slobode i nacije uvodnik Ljubena Karavelova u listu Svoboda (studeni 1869.) ......................................... ............................................................................................... 41 Sl. 1. Slovenija: Tabori (1869.) ................................................ ........................................................................................ .42 I-20. Ferman kojim je osnovana Bugarska egzarhija (1870.).................................................................................. 42 I-21. Rezultati plebiscita o pripadnosti crkvi u Skopskoj i Ohridskoj episkopiji (1874.)................................ 43 I -22. Hristo Botev o potrebi da se Bugari bore za nacionalno osloboenje (1875.) ...................................... 43 I -23. Politiki program Sredinjeg bugarskog dobrotvornog drutva (Bukuret, studeni 1876.) ............ 44 I -24. Albanska pjesma napisana u vrijeme Berlinskoga kongresa (1878.) ........................................................ 44 I -25. Berlinski mirovni ugovor (1878.) ............................................................................................................................ 45 Karta 2: Balkanske drave poslije Berlinskoga kongresa (srpanj 1878.) .................................................................. 47 Sl. 2. Grka izmeu Turske i Europe. Karikatura iz lista Aristophanes (1882.)................................................... 48 Albanski argumenti u prilog zasebne albanske drave (1886.) .................................................................. 49 I-26. I-27. Sjeanja Ivana Hadi-Nikolova na razgovore iz 1892. godine koji su doveli do stvaranja VMRO-a (1893.) .............................................................................................................................................................................. 49 I -28. Deklaracija kojom Unutranja makedonska revolucionarna organizacija (VMRO) obavjetava velike sile o odluci da zapone oruani ustanak (1903.) ............................................................................... 50 I-29. Miljenje Krste Misirkova da politiko rjeenje makedonskog pitanja treba traiti u okviru Osmanskog Carstva (1903.) ..................................................................................................................................... 50 I-30. Plan Aurela C. Popovicija za pretvaranje Austro-Ugarskog carstva u federalnu dravu pod imenom Sjedinjene Drave Velike Austrije (1906.) ...................................................................................... 51 I-31. Sporovi Albanaca u nastojanju da dobiju vlastitu nacionalnu dravu u prikazu britanskog veleposlanika u Osmanskom Carstvu (1912.) ................................................................................................... 53 Sl. 3. Proglaenje albanske neovisnosti u Valoni (1912.) gravura iz toga razdoblja .................................... 53 I -32. Govor Kemal-pae u Damasku o odnosu Turaka i Arapa (1913.) ................................................................ 53 I -33. Projekt Dimitrija upovskog za stvaranje Balkanske Savezne Demokratske Republike (Sankt Peterburg 1917.) ........................................................................................................................................................... 54 I-34. Krfska deklaracija (1917.) o naelima ujedinjenja Srba, Hrvata i Slovenaca ............................................ 55 I-35. 14 toaka iz govora amerikog predsjednika Woodrowa Wilsona (1918.) odredbe koje se odnose na jugoistonu Europu ............................................................................................................................. 56 I-36. Rezolucija Nacionalne skuptine u Alba Juliji odluka o ujedinjenju Transilvanije s Rumunjskom (1918.) .............................................................................................................................................................................. 57 I-37. Govor Iuliu Maniua u rumunjskoj Nacionalnoj skuptini u Alba Juliji (1918.) ........................................ 58 Karta 3: Jugoistona Europa poslije Mirovne konferencije u Parizu i ugovora u Laussanei, 1923. ................ 59 I-38. Prijedlog da se stvori makedonska drava s kantonalnom upravom po uzoru na vicarsku (1919.) ............................................................................................................................................................................. 60 I-39. Sporazum Grke i Turske o Cipru (Zrich, 1959.).............................................................................................. 60 I-40. Franjo Tuman se zalae za to da svaka nacija ima pravo na vlastitu dravu (1982.) ......................... 62 Karta 4: Europa poslije I. svjetskog rata .............................................................................................................................. 63
I - 19.
Drugo poglavlje: Ureenje nacionalne drave ................................................................................................. 64

IIa. Opi aspekti dravne organizacije .............................................................................................................. 65 II-1. Nacrt ustava koji je napisao Rigas Velestinlis (1797.) ...................................................................................... 65 II-2. Govor Boe Grujevia na prvom zasjedanju Praviteljstvujueg sovjeta (1805.) ................................. 65 II-3. Pismo Vuka Karadia knezu Milou Obrenoviu (1832.) ............................................................................. 66 II-4. Srbijanski ustav iz 1835. struktura vlasti .......................................................................................................... 67 II-5. Rumunjski ustav iz 1866. ope odredbe ......................................................................................................... 68 II-6. Britanski ambasador u Istanbulu o stavu Turaka spram ustava (1876.) ................................................... 69 II-7. Turski ustav iz 1876. .................................................................................................................................................... 69 II-8. Prijestolni govor kneza Nikole u povodu proglaenja ustava Crne Gore (1905.) ................................. 70 II-9. Mladoturska proklamacija (1908.) ......................................................................................................................... 71 Tablica 1: Ustavi zemalja jugoistone Europe ...................................................................................................................... 73 Tablica 2: Uvoenje opeg prava glasa u zemljama jugoistone Europe ................................................................. 73 Sl. 4. Trg ustava u Ateni (1863.) ......................................................................................................................................... 74 IIb. II-10. II-11. II-12. II-13. II-14. II-15. II-16. IIc. II-17.
II-18.
Dravljanstvo ..........................................................................................................................................................74 Definicija dravljanstva u grkom Ustavu iz Epidaurusa (1822.) ................................................................ 74 Definicija dravljanstva u grkom Ustavu iz Trezena (1827.) ....................................................................... 75 Definicija dravljanstva u srbijanskom Ustavu iz 1835. ................................................................................. 75 Zakonik Danila I., kneza Crne Gore i Brda .......................................................................................................... 76 Promjena odredbe o dravljanstvu u lanku 7. rumunjskog Ustava (1879.) .......................................... 77 Sporazum o manjinama koji su potpisale saveznike i pridruene drave i Rumunjska (1919.) ..... 77 Redefiniranje dravljanstva u rumunjskom Ustavu iz 1923. ........................................................................ 78 Nacije i crkve........................................................................................................................................................... 79 Carigradska vaseljenska patrijarija osuuje obiaj da se djeci umjesto kranskih daju starogrka imena (1819.) ................................................................................................................................................................ 79 Razliita miljenja o autonomiji grke crkve u odnosu na Carigradsku vaseljensku patrijariju (1833.) .............................................................................................................................................................................. 80 A. Theokletos Farmakides, pristalica autonomije ............................................................................ 80 B. Konstantinos Oekonomos, protivnik autonomije ....................................................................... 80 Dekret o uspostavljanju vlasti sinoda u Rumunjskoj pravoslavnoj crkvi (1864.) .................................. 80 Komentar francuskog novinara Charlesa Yriartea na nazore pravoslavnih i katolikih sveenika o odnosu izmeu vjere i nacije u Bosni (1875. 1876. ........................................................................................ 80 Bugarski Ustav iz 1879. o poloaju Bugarske pravoslavne crkve ............................................................... 81 Miljenje Nikole Paia o odnosu srpskog naroda i pravoslavne crkve (1890.) ..................................... 82 Infrastrukture nacionalne drave ................................................................................................................ 82 Znaaj razvoja zanata za malu naciju primjer Grke (1841.) ..................................................................... 82 Valuta koja pokazuje povezanost privrede drave s predodbama o naciji prva novanica od 500 drahmi koju je izdala Nacionalna banka Grke (1841.) .......................................................................... 83
II-19. II-20. II-21. II-22.
IId. II-23. Sl. 5.
SADRAJ
II-24. II-25. II-26. II-27. Sl. 6.
Uloga eljeznice u jaanju nacionalne drave rumunjski stav (1870.) .................................................. 83 Miljenje bugarskog kneza Aleksandra Battenberga (1879.-1886.) o znaaju eljeznice (1879.1881.) ..............................................................................................................................................................................-84 Opis bugarske eljeznice potkraj 19. stoljea ................................................................................................... 84 Bugarski zakon o mjerama (1889.) ........................................................................................................................ 84 Nove tehnologije i nacionalni simboli reklama za ivae strojeve (Grka, kraj 19. stoljea) ......... 85
IIe. II-28. II-29. II-30. II-31.

Sl. 7. II-32. II-33. II-34. II-35. II-36. Sl. 8. II-37. Sl. 9. II-38. Sl. 10. II-39. II-40. II-41.
Izgradnja nacije ..................................................................................................................................................... 86 Zapostavljanje hrvatskog jezika, pritube Ivana Kukuljevia (1843.) ....................................................... 86 Znaaj jezika za identifikaciju s nacijom miljenje Slovenaca (1861.) ................................................... 86 O znaaju jezika za identitet Rumunja, u prikazu Titu Maiorescua (1866.) ............................................ 87 Peticija Hrvatskog sabora Franji Josipu za osnivanje Jugoslavenske akademije znanosti i umjetnosti (1867.)........................................................................................................................................................ 87 Nacionalno kazalite u Bukuretu razglednica (kraj 19. stoljea) ........................................................... 87 Znaaj jezika i knjievnosti u razvoju nacija izvod iz statuta Drutva za objavljivanje djela albanske knjievnosti (1879.) .................................................................................................................................. 88 Pismo makedonskih studenata u Sankt Peterburgu o makedonskom knjievnom jeziku (1902.) 88 Planovi da se pobude nacionalni osjeaji Rumunja u Transilvaniji pismo dr. I. C. Drgescua upueno Emiliji Raiju (1874.) .................................................................................................................................. 88 Plan za strukturiranje albanskog nacionalnog pokreta pismo novinara Faika Konitze barunu Goluchowskom (Bruxelles, 1897.).......................................................................................................................... 89 Smjernice za pouavanje povijesti u Grkoj (1881.) ........................................................................................ 89 Djeca odjevena u povijesne nonje (Grka, oko 1875.) ................................................................................. 90 Pokuaj uspostavljanja nacionalnog sporta u Rumunjskoj (1898.) ........................................................... 90 Diploma sudionika u sportskom natjecanju srednjokolaca u organizaciji lista Gazeta Sporturilor (Rumunjska izmeu dvaju ratova)................................................................................................ 91 Albanski kralj Zogu I. o znaaju vojne obaveze za stvaranje nacije (1928.)............................................ 91 Rumunjski djeai odjeven kao mali vojnik (1916.)....................................................................................... 92 Cilj obrazovanja u Turskoj, prema shvaanju Ziye Gkalpa (1914.) ........................................................... 92 Protivnik kritizira Atatrkovu politiku povijesti i jezika (privatni dnevnik, 1932.) ................................ 93 Memoari Mahmuda Esada Bozkurta o nacionalistikoj biti Atatrkove revolucije .......................... 93
Tree poglavlje: Nacionalne ideologije ................................................................................................................... 94

IIIa. III-1.
III-2. III-3. III-4.
to je nacija? .............................................................................................................................................................. 95 Prava i dunosti rumunjske nacije, po shvaanju pjesnika i politiara Dimitrija Bolintineanua (1869.) .............................................................................................................................................................................. 95 Srbijanski udbenik o osnovnim znaajkama nacije (1870.) ........................................................................ 95 Definicija nacije po Ziyi Gkalpu (1923.)............................................................................................................. 96 Definicija nacije kod Mustafe Kemal-pae ......................................................................................................... 96 A. Naglaavanje religije tijekom rata (1920.) ...................................................................................... 96 B. Dodavanje kulture (1922.) .................................................................................................................... 96
C. Naglaavanje jedinstva (1924.) ........................................................................................................... 97 D. Poopavanje i pojednostavnjivanje (1929.) ................................................................................... 97
IIIb. III-5. III-6. Sl. 11. Sl. 12. III-7. III-8. III-9. III-10. Sl. 13. IIIc. III-11. Sl. 14.
Samo-definiranje .................................................................................................................................................... 97 Biti Bugarin pjesma Bugarin sam Ivana Vazova (1917.) ............................................................................... 97 Biti Albanac miljenje Pashka Vase (1879.)...................................................................................................... 98 Samodefiniranje nacije u slikama slovenska razglednica (poetak 20. stoljea) .............................. 98 Samodefiniranje nacije u slikama rumunjska razglednica (poetak 20. stoljea) ............................ 98 Biti Turin miljenje dr. Rize Nura (1932.) ......................................................................................................... 99 Biti Slovenac Dimitrij Rupel o karakteru Slovenaca (1987.) ....................................................................... 99 Nenacionalna samoidentifikacija rumunjskih seljaka sjeanja Georga Ionescu-Giona (1889.) ... 99 Nenacionalna samoidentifikacija u Makedoniji doivljaj H. N. Brailsforda (1905.) .........................100 Bosanskohercegovaki paviljon na Meunarodnoj izlobi u Parizu (1900.) ........................................ 101
Nacionalni simboli ................................................................................................................................................ 101 Rigas Velestinlis opis zastave i simbola Helenske Republike kako ga on zamilja (1797.)............ 101 Zastava grkog otoka Psare tijekom Rata za neovisnost, s parolom Sloboda ili smrt, kri i simboli tajnog drutva Filiki etaireia .............................................................................................................. 102 Sl. 15. Rumunjska zastava Bukuretanske gradske garde s natpisom Jedinstvo stvara mo (1867.) ....103 Sl. 16. Zastava i grb Kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca / Kraljevine Jugoslavije (od 1929.).......................103 Znaaj albanske zastave, govor biskupa Fan Stylian Nolija na sprovodu Faika Konitze (1942.)....103 III-12. Sl. 17. Dananje zastave zemalja jugoistone Europe ..............................................................................................104 III-13. Himne ...........................................................................................................................................................................105 A. Grka himna (1823.) .............................................................................................................................105 B. Hrvatska himna (1835.)........................................................................................................................105 C. Albanska himna (1912.) .......................................................................................................................105 Sl. 18. Promjene dravnog grba Bugarske (od 1741. godine do danas) .............................................................106 Sl. 19. Srbijanski grb prema nacrtu Pavla Rittera Vitezovia (1701.)..................................................................... 107 Sl. 20. Grb Srbije ..................................................................................................................................................................... 107 Sl. 21. Grb Crne Gore ............................................................................................................................................................ 107 Sl. 22. Monarhija i drava rumunjska razglednica s likom kralja Carola I. (1866.-1914.)............................. 107 III-14. Pokuaj uvoenja narodne nonje u Grkoj (1843.) .....................................................................................108 Sl. 23. Srbijanska seljanka u tradicionalnoj nonji (1865.) ......................................................................................108 Tablica 3: Glavni dravni praznici u sadanjim dravama jugoistone Europe......................................................109 IIId. Sl. 24. Nacionalne mitologije ........................................................................................................................................ 110 Vizualno prikazivanje nacije ................................................................................................................................. 110 A. Slobodna Bugarska litografija Georgija Danova (1879.).................................................... 110 B. Francuske razglednice koje prikazuju Srbiju i Crnu Goru ........................................................111 Povijesni korijeni makedonske nacije Gjorgji Pulevski, Za Makedonce (1879.) ................................112 Heroji povijesti kao suvremeni uzori ..................................................................................................................112
III-15. Sl. 25.
SADRAJ
III-16. Sl. 26.
III-17. Sl. 27. Sl. 28. III-18. III-19.
A. Leonida, kralj stare Sparte, poruuje Perzijancima da se nee predati: (Doite i uzmite), slika iz grkog udbenika (1901.) ....................................................................112 B. Smrt Vase arapia prilikom osvajanja beogradske tvrave 1806. slika Anastasa Jovanovia (1817.-1899.)............................................................................................................................112 Sjeanje dr. Rize Nura o utjecaju narodnih epskih pria ..............................................................................112 Simboliko predstavljanje politikih dogaaja...............................................................................................113 A. Crnogorski ustanak slika ure Jakia (1832.-1878.) ..............................................................113 B. Ujedinjena Bugarska slika Nikolaja Pavlovia (1885.).............................................................113 Rumunjski zakon o uvanju uspomene na narodnu junakinju Ecaterinu Teodoroiu (1921.) ......... 114 Rumunjski plakat u povodu 70. obljetnice osnivanja moderne drave (1929.) ...................................115 Hrvatska potanska marka s likom slavnog koarkaa Draena Petrovia (1994.)..............................115 Suvremeni historiar o povijesnom podrijetlu albanskog grba (2000.) ................................................ 116 Sjeanje na Huseina-kapetana Gradaevia u Bosni ................................................................................. 116
etvrto poglavlje: Sukob nacionalizama ..............................................................................................................117

IVa. IV-1. IV-2. IV-3.
IV-4. IV-5. IV-6.
Ideologije koje su pridonijele izazivanju sukoba ................................................................................ 118 Nacionalne predrasude prema Nijemcima u Hrvatskoj (1866.)................................................................ 118 Sjeanja dr. Rize Nura o tome kako je odbio oeniti se strankinjom (1910.) ........................................ 118 Razliiti pogledi na grku megale idea razgovor profesora Nikolaosa Saripolosa i kralja Georgiosa I. (1877.).................................................................................................................................................... 118 Historiar Alexandru D. Xenopol definira rumunjski nacionalni prostor (1888.)................................ 118 Nacionalne podjele u Turskom parlamentu (1908.-1914.) .......................................................................... 119 Proglasi antikolonijalne borbe ciparskih Grka (1955.) .................................................................................. 120 Konkretni sukobi .................................................................................................................. 121 Stjepan Radi: Hoemo nau hrvatsku domovinu unutar jugoslavenske zajednice (1918.) .......... 121 Proglas Srba, Hrvata i Muslimana iz Bosne (1943.) ........................................................................................ 122 Deklaracija Prvog zasjedanja Antifaistikog vijea narodnog osloboenja Makedonije (1944.)............................................................................................................................................................................ 122 Potekoe antikolonijalne borbe na Cipru 1955.-1959. analiza Georgija Grivasa, voe EOKA-e (Dighenis) .................................................................................................................................................................... 123 Apeli Cipra Ujedinjenim narodima (sredina 20. stoljea) ........................................................................... 124 Perspektiva ljeviarske partije ciparskih Grka (AKEL) (1955.)..................................................................... 124 Ciparski Turci protiv EOKA-e, 1960. .................................................................................................................... 125 Ciljevi hrvatskog proljea poetkom 1970-ih, kako ih se sjea pisac Vlado Gotovac ................... 126 Memorandum Srpske akademije nauka i umetnosti (SANU), 1986. ....................................................... 127 Stav jednog Slovenca o pitanju jezika u komunistikoj Jugoslaviji 1987. ............................................. 129 Majska deklaracija Slovenskog demokratskog saveza (1989.) .................................................................. 130 Nogomet i nacionalizam sjeanje jednoga hrvatskog navijaa o putovanju na utakmicu Partizan Dinamo (1989.) ...................................................................................................................................... 130
IVb. IV-7. IV-8. IV-9.

IV-10. Sl. 29. IV-11. IV-12. IV-13. IV-14. IV-15. IV-16. IV-17.
10
IV-18. IV-19. IV-20. IV-21.
Spisateljica Dubravka Ugrei osuuje podjele i ratove devedesetih godina dvadesetog stoljea ......................................................................................................................................................................... 131 Odnos hrvatskog i srpskog jezika miljenje hrvatskog jezikoslovca Stjepana Babia (2003.) ... 131 Reakcija na prikazivanje srpskog filma s hrvatskim titlovima (1999.) ..................................................... 132 Podijeljeni identitet jedne ene u Hrvatskoj ................................................................................................... 132
IVc. IV-22. IV-23. IV-24. IV-25.

IV-26. Sl. 30. IV-27.
Prevladavanje nacionalizma? ......................................................................................................................... 133 Opi okvirni sporazum za mir u Bosni i Hercegovini (1995.) ..................................................................... 133 Ugovor Maarske i Rumunjske o razumijevanju, suradnji i dobrosusjedskim odnosima (1996.) 134 Ohridski Okvirni sporazum kojim je okonan oruani sukob u Makedoniji (2001.) .......................... 135 Procjena na osnovi vlastitog iskustva o odnosima Rumunja i Maara na podrujima s mjeovitim stanovnitvom (2001.) ............................................................................................................................................. 136 Sport kao nain prevladavanja nacionalizma. Ciparski Grci navijaju za lokalnu momad ciparskih Turaka (2003.) ............................................................................................................................................................. 137 Crta razdvajanja (zelena linija) u Nikoziji (2003.) ........................................................................................ 137 Dva miljenja o brisanju zelene linije koja dijeli grki od turskog dijela Cipra (23. travnja 2003.) ... 137 A. Miljenje Nicosa Anastasioua, objavljeno na internetu .......................................................... 137 B. Turski uitelj iz Famaguste opisuje posjet obitelji ciparskih Grka (2003.) ......................... 137
Bibliografija ................................................................................................................................................................................. 138
11
Uvod
Modernu Europu, kao i znatan dio neeuropskog svijeta, ine nacije. Od 19. stoljea, nacionalistike ideologije su toliko snane da usmjeravaju djelovanje velikih skupina ljudi i utjeu na funkcioniranje drava. U tom pogledu jugoistona Europa nije izuzetak. Na tom je podruju tijekom 19. stoljea nastalo pet nacionalnih drava. Neke su bile nove, stvorene na teritoriju koji je prethodno bio pod turskom vlau to su Srbija (gdje je borba za slobodu poela 1804. godine, dravnost postupno stjecana od 1815. do 1830. godine, a formalna neovisnost izborena 1878.), Grka (gdje je oslobodilaka borba poela 1821., a neovisnost steena 1830.) i Bugarska (gdje je do ustanka protiv Turaka dolo 1876. godine, drava proglaena 1878., a neovisnost 1908.). Druge su nastale od vazalnih kranskih kneevina u okviru Osmanskog Carstva Rumunjska (formirana ujedinjenjem Vlake i Moldavije 1859., neovisnost stekla 1877./1878.) i Crna Gora (autonomni teritorij na ijem je elu od 18. stoljea vladika, 1852. postaje nasljedna kneevina, a neovisnost stjee 1878.). Poetkom 20. stoljea nastale su jo dvije nacionalne drave: Albanija 1912./1913., poslije balkanskih ratova, i Turska, raspadom Osmanskog Carstva poslije Prvoga svjetskog rata (od 1919. godine postoji nacionalna vlada, ali je Republika Turska slubeno proglaena 1923.). Britanska kolonija Cipar je neovisna drava od 1960. godine, a kada se raspala Jugoslavija, 1991. godine, nastalo je nekoliko novih drava: Slovenija, Hrvatska, Makedonija* i Bosna i Hercegovina, dok su Srbija i Crna Gora formirale federaciju koja je priznata 2002. Godine 2006. Srbija i Crna Gora razdvojile su se u dvije zasebne drave. Dakako, nacionalne drave nisu bile ni ranije, kao to ni sada nisu jedini tip drave u jugoistonoj Europi. Postojala su i vienacionalna carstva i drugi oblici multietnikih drava, a mnoge nacije dugo nisu imale vlastitu dravu. Ipak, povijest toga podruja oblikovao je sloen odnos izmeu nacije i drave, a nacionalne drave postale su jedno od osnovnih obiljeja jugoistone Europe. Usprkos injenici da su te drave relativno mlade u usporedbi s drugim europskim dravama kao to su Francuska, panjolska i Britanija (premda su, i to treba spomenuti, Srbija i Grka formirane kao nacionalne drave prije Italije ili Njemake), njihova nestabilnost i posljedini nacionalni sukobi od kljunog su znaaja za cjelokupni povijesni razvoj jugoistone Europe tijekom posljednjih dvaju stoljea. Za veinu stanovnika jugoistone Europe etniki definirana nacionalna drava postala je normalan oblik dravne organizacije. Ljudi s toga podruja ueni su da se poistovjeuju sa svojom nacijom i da se bore za uspostavljanje i obranu svoje nacionalne drave. Drave jugoistone Europe nastale su vrlo kasno, te su stoga historiari i politiari pokuavali osnaiti svoj legitimitet povezujui ih s antikim i/ili srednjovjekovnim dravama, ime bi se u ideolokom nadmetanju s nacijama koje su stvarni ili potencijalni rivali osiguralo argument prvenstva (tj. mi smo kronologijski bili prvi...). Pod tim okolnostima povijest svakoga naroda esto je smatrana borbom za nacionalne ideale, koja je teleologijski vodila stvaranju nacionalne drave; svi povijesni trenuci, osobe i procesi ocjenjivani su s obzirom na doprinos koji su dali ispunjenju nacionalnog ideala. Takvi iskrivljeni povijesni prikazi koriteni su za jaanje nacionalne kohezije i poticanje nastojanja na modernizaciji drutva. Povijest modernizacije puna je znaajnih uspjeha i katastrofalnih promaaja, i nacionalne drave jugoistone Europe moraju preuzeti odgovornost za sve stavke u povijesnoj bilanci. Ipak, evidentno je da je historiografija katkad bivala i zlorabljena kako bi se narod pokrenuo protiv raznih unutarnjih i/ili vanjskih neprijatelja, bili oni stvarni ili izmiljeni. Kao to dokazuje i nedavno iskustvo bive Jugoslavije, takva politika zlouporaba povijesti pridonijela je izbijanju rata i raspirivanju mrnje meu raznim nacijama i etnikim skupinama.
* Prema vlastitom ustavu, drava se zove Republika Makedonija. Pod tim je imenom priznaju Republika Hrvatska i niz drugih zemalja, a u Ujedinjenim Nacijama i u Europskoj Uniji priznata je pod nazivom "Biva Jugoslavenska Republika Makedonija" op. ur.
13
UVOD
Prouavanje nacionalizma znaajno je napredovalo u posljednje vrijeme. Historiari i sociolozi istrauju strukturne komponente nacionalne drave i njihov povijesni razvoj. Formulirano je nekoliko teorija o prirodi nacija i nacionalizma: od esencijalistikog etnocentrizma do konstruktivistikih pristupa koji tvrde da su nacije samo mentalni, nedavno izmiljeni konstrukti. Premda se o tome i dalje vode une rasprave, sve se vie strunjaka slae s tvrdnjom da nacije i nacionalni identiteti nisu vjeni entiteti, nego povijesno razvijeni fenomeni, nastali u stanovitim povijesnim kontekstima, fenomeni koji s vremenom evoluiraju, izloeni diskontinuitetima i epizodama konstruiranja, dekonstruiranja i rekonstruiranja. Moderni nacionalizmi esto rabe starije etnike osjetljivosti i simbole i dodaju im nova znaenja, kombiniraju ih s novim elementima i sve to smjetaju u nove mentalne i ideologijske sklopove. U tom su pogledu moderne nacije zaista, kao to je to rekao Benedict Anderson, zamiljene zajednice (imajte na umu da rije zamiljene ovdje ne znai fiktivne). No taj obrazac nije svojstven samo jugoistonoj Europi. On je zajednika znaajka modernog svijeta. Osim osnovnog konsenzusa o stvorenosti modernih nacija, historiari su raspravljali i doli do mnogih novih spoznaja o opim obrascima i posebnim znaajkama koji su uobliili razne nacionalne drave. U usporedbi s drugim dijelovima Europe, nacionalne drave su u posebnom sluaju jugoistone Europe nastale relativno kasno. Morale su se voditi dugotrajne i komplicirane oslobodilake borbe bilo protiv postojeih vienacionalnih carstava, bilo protiv suparnikih nacionalnih drava. Stoga su neki oblici nacionalizma prethodili stvaranju nacionalnih drava. Ipak, ti kronologijski stariji skupovi nacionalnih vrednota nisu bili dovoljni za uspjeno funkcioniranje novijih drava, pa su nove politike i kulturne elite uinile sve da graane preoblikuju u skladu s nacionalistikim vrednotama. Ni ovo nastojanje da se nacija izgradi pod vodstvom drave nije specifinost jugoistone Europe. Naprotiv, u nekim je dijelovima zapadne Europe jo ranije voena takva, pa ak i okrutnija politika. uvena knjiga Eugena Webera Pretvaranje seljaka u Francuze... pokazuje da je ak i u Francuskoj veina seoskog stanovnitva poela sebe odreivati u nacionalnim odrednicama tek tijekom 19. stoljea, pod utjecajem osnovnog obrazovanja, obvezne vojne slube i modernih sredstava komunikacije. Odnos izmeu nacije i religija pokazao se posebice sloenim. Za velik broj stanovnika jugoistone Europe vjerska pripadnost bila je i ostala pitanje od kljunog znaaja takav je sluaj, primjerice, s pravoslavljem kod Grka i Srba, ili katolianstvom kod Hrvata; za druge, poput Albanaca, religija je bila manje znaajna, a nacija bez veih potekoa objedinjuje ljude razliitih vjeroispovijesti. U ovoj povijesnoj itanci dodatno su osvijetljeni i drugi specifini problemi, kao to je odnos nacije i jezinih identiteta. Osnovni cilj ove itanke jest ponuditi nastavnicima i uenicima povijesne izvore koji im mogu pomoi da bolje razumiju sloenost odnosa izmeu nacija i drava u jugoistonoj Europi. Da bi po opsegu ostala u razumnim okvirima i mogla posluiti nastavnicima, uenicima i znanstvenicima, ipak smo se morali odluiti za neke prioritete. Odluili smo usredotoiti se na nastanak nacionalnih drava, na pitanja izgradnje nacije, na nacionalne ideologije i neke sukobe koje je nacionalizam potaknuo. Takav izbor sadraja utjecao je i na kronologijske granice u traganju za relevantnim izvorima. U sreditu pozornosti je 19. stoljee, ali je dodano i nekoliko povijesnih izvora o prosvijeenosti prije 1800. godine i odjecima Francuske revolucije u jugoistonoj Europi, a to je sve pridonijelo razmahu nacionalnih pokreta na tom podruju. Uvrstili smo i neto povijesnih izvora iz 20. stoljea kako bismo dokumentirali razmah novih nacionalnih drava, novi razvoj odnos izmeu nacija i drava, utjecaj nacionalizma na tijek nekih sukoba, te poneto od onoga to svjedoi o tenji ka prevladavanju nacionalizma. Pri tome smo se trudili da ne ponudimo materijal koji se ve moe nai u drugim povijesnim itankama objavljenima u okviru ovoga projekta i koje se temeljno i detaljno bave balkanskim ratovima i Drugim svjetskim ratom. Obraujui razdoblje poslije Drugoga svjetskog rata, panju smo prvenstveno usmjerili na bivu Jugoslaviju i sukobe koji su tijekom devedesetih doveli do pojave novih postjugoslavenskih nacionalnih drava. Svjesni smo injenice da su neki aspekti razvoja nacionalizma u 20. stoljeu ostali zanemareni, ili ih ak nema. Od onoga to uope nije spomenuto najznaajnija je kulminacija nacionalnih ideologija
14
i politike diskriminacije u meuratnom razdoblju, kao i specifini vidovi jugoslavenskog, albanskog, rumunjskog i bugarskog nacionalkomunizma. Naime, sloenost tih tema zahtijeva ukljuivanje velikog broja dodatnih izvora; imajui na umu da je itanka u ovom obliku ve preopsena u usporedbi s ostalim trima iz ovoga projekta, navedene teme morali smo ostaviti za neki drugi, zasebni pothvat. Nadamo se da e povijesni izvori iz zemalja jugoistone Europe ispuniti prazninu u znanju koje narodi ove regije imaju jedni o drugima. Zapravo, veina stanovnika jugoistone Europe o vlastitoj naciji i glavnim nacijama (zapadnog) svijeta zna mnogo vie nego o svojim susjedima koje ili zapostavlja ili pak o njima ima samo jednostrane predodbe. Materijalima koji ine ovaj prirunik elimo potaknuti nastavnike i uenike da povijest svoje zemlje usporede s povijestima drugih zemalja jugoistone Europe, da pronau zajednike elemente, kao i one koji su specifini za neke zemlje ili povijesna razdoblja, te da shvate sloenost povijesnih promjena. Oevidno, nismo mogli prikazati izvore iz svih zemalja o svim aspektima odnosa nacija i drava tijekom posljednjih dvaju stoljea. Morali smo napraviti izbor, djelomice uvjetovan raspoloivim relevantnim izvorima, a djelomice tenjom da se odri odreena ravnotea i da u materijalima sve nacije ovoga podruja nau svoje mjesto. Usprkos svim naim nastojanjima, moramo se pomiriti s injenicom da bi neki itatelji ovoga prirunika uvrstili i neke druge tekstove; ako i jest tako, to znai da je prirunik postigao jedan od svojih ciljeva, a to je da potakne nastavnike, uenike i profesionalne povjesniare da jo jedanput, svjeim pogledom razmotre sloene povijesne odnose nacija i drava na podruju jugoistone Europe. Uvjereni smo da e uravnoteeniji i na povijesnim izvorima zasnovan pristup povijesti nacionalnih drava u jugoistonoj Europi pomoi mlaoj generaciji da bude tolerantnija spram drugih nacija i etnikih skupina, i da bude otvorenija prema suvremenim zbivanjima. Na njima je kao i na nama da racionalno i informirano odluujemo izmeu raznih mogunosti, te da se prilagodimo izazovima povijesnih procesa koji nastaju, a ve odreuju nove odnose izmeu pojedinaca, zajednica, nacionalnih drava i nadnacionalnih organizacija i institucija.
15
Kronologija
1762. 1768.-1774. Pajsije Hilendarski pie Slavensko-bugarsku historiju, u kojoj poziva na nacionalno osvjeenje Rusko-turski rat; Grci podiu ustanak uz potporu Rusije (1770.-1774.) Rigas Velestinlis pie ustav Helenske Republike Francuska osvaja Veneciju; Francuska i Habsburgovci izmeu sebe dijele teritorij Venecije na temelju sporazuma u Campo Formiju: Habsburgovci dobivaju Dalmaciju, a Francuska otoke u Jonskome moru (kojima vlada do 1799.) Jonska Republika, vazalna drava Osmanskog Carstva; pod britanskom okupacijom do 1807., a potom dobiva status britanskog protektorata sve do 1864. Srbi pod vodstvom Karaora podiu Prvi srpski ustanak, koji Turci ubrzo gue Veliki dijelovi Dalmacije, Hrvatske i Slovenije potpadaju pod Napoleonovu vlast (Ilirske provincije); poslije Napoleonova poraza taj teritorij ponovno postaje austrijski Rusko-turski rat; na temelju mirovnog sporazuma potpisanog u Bukuretu istona Moldavija (Besarabija) je pripojena Rusiji U Odesi se osniva tajno drutvo Filiki etairia (Drutvo prijatelja), iji je cilj osloboenje Grke od turske vlasti Drugi srpski ustanak pod vodstvom Miloa Obrenovia; u prosincu 1815. sultan priznaje Miloa za kneza Srbije (koja je tada obuhvaala samo Beogradski paaluk) Vlaka revolucija pod vodstvom Tudora Vladimirescua; revolucija u Grkoj poinje tako to malobrojna grka vojska pod zapovjednitvom Alexandrosa Ypsilantija osvaja Moldaviju; nakon toga dolazi do ustanka na Peloponezu koji se iri i na okolna podruja Grka narodna skuptina u Epidaurusu proglaava Grku Republiku i donosi prvi grki ustav Sultan Mahmud II. ukida janjiarski red i tako otvara put za reforme u Osmanskom Carstvu Velika Britanija, Francuska i Rusija otvoreno podravaju Grke; zdruena flota pobjeuje tursko-egipatsku flotu kraj Navarina Rusko-turski rat; Rusi zauzimaju Moldaviju i Vlaku Mir u Adrianopolu (Jedrene); Srbija je priznata za vazalnu kneevinu s Miloem Obrenoviem, koji stjee nasljedno kneevsko dostojanstvo; Vlaka i Moldavija ostaju pod turskom vlau, ali su i pod zatitom Rusije Londonski ugovor: Grka je proglaena neovisnom monarhijom, iji su jamci Britanija, Francuska i Rusija
1797.
1800.-1807. 1804.-1813. 1805.-1813.
1806.-1812. 1814.
1815.
1821.
1822. 1826. 1827. 1828.-1929. 1829.
1830.
17
KRONOLOGIJA
1831.-1832.
Organski statuti, doneseni u Vlakoj i Moldaviji pod ruskim nadzorom; konzervativna modernizacija koja uva mo knezova i boljara Na konferenciji u Londonu odreene granice grke drave i donesena odluka da Otto, drugi sin Ludwiga I. Bavarskog, postane kralj Grke s nasljednim dostojanstvom Atena umjesto Nafpliona postaje glavni grad Grke Srpski ustav (koji je sultan odobrio 1838.); ograniava vlast kneza u korist izabrane skuptine U Ateni osnovano sveuilite i Arheoloko drutvo Hatierif od Glhane; slubeni poetak reformi tanzimata u Osmanskom Carstvu Osnivanje grke Nacionalne banke Grka postaje ustavna monarhija, uvodi se gotovo potpuno glasako pravo za mukarce Razdoblje intenzivnih nacionalnih pokreta u Austrijskom carstvu, izraena borba da nacionalni jezici postanu slubeni; u tim okolnostima se pripadnici Hrvatskog narodnog preporoda (Ilirski pokret) bore za hrvatski jezik (postao slubenim jezikom 1847.) i autonomnu Hrvatsku u Austrijskom carstvu, dok se u Transilvaniji Rumunji sukobljavaju s Maarima na nacionalnoj osnovi Hrvatski jezik umjesto latinskoga postaje slubenim jezikom u Hrvatskoj Revolucije diljem Europe, i u Austrijskom carstvu i rumunjskim kneevinama: revolucionari postavljaju politike, socijalne i nacionalne zahtjeve; nacionalne podjele izazivaju sukobe maarskih, hrvatskih, rumunjskih i srpskih revolucionara; Turci i Austrijanci uz pomo Rusije gue revolucije Vaseljenska patrijarija u Carigradu priznaje autokefalnost grke crkve, proglaenu jo 1833. godine Knez Danilo I. Petrovi (1851.-1860.) proglaava Crnu Goru kneevinom i zapoinje program modernizacije Krimski rat; Rusija trpi poraz od udruenih snaga Osmanskog Carstva, Velike Britanije, Francuske i Sardinije; Parikim mirovnim sporazumom Moldavija, Vlaka i Srbija dolaze pod zajedniku zatitu Saveznika Parika konvencija; Velike sile pretvaraju Moldaviju i Vlaku u dvije odvojene drave, ali pod zajednikim imenom Ujedinjene kneevine Alexandru Ioan Cuza izabran za kneza Moldavije i Vlake; institucije dviju kneevina postupno se objedinjuju sve do 1862; uspostavljanje moderne rumunjske drave Osnovano sveuilite u Iaiju (1864. i u Bukuretu) Revolucija prisiljava princa Otta I. da napusti Grku
1832. 1834. 1835. 1837. 1839. 1841. 1834.-1844.
1830.-1848.
1847.
1848.-1849.
1850. 1852.
1853.-1856.
1858.
1859. 1860. 1862.

18
1863.
Danski princ Georg od Holstein-Sonderburg-Gluksburga izabran za kralja Grke Georga I. (18631913.); prema novom ustavu (1864.) narod je podanik Krune i suverene drave; Velika Britanija preputa Grkoj jonske otoke Masovna sekularizacija crkvene imovine u Rumunjskoj; sukob s Patrijarijom u Carigradu Alexandru Ioan Cuza prisiljen abdicirati; njemaki princ Karl od HohenzollernSigmaringena postaje knez Rumunjske (1866.-1914., kralj od 1881.); ustavom iz 1866. uspostavljena ustavna monarhija i zajamena graanska prava i slobode, ali je pravo glasa ogranieno imovinskim cenzusom Dualistikom nagodbom stvorena Austro-Ugarska; Slovenija i Bukovina ostaju dijelovi Austrije, a Transilvanija i Hrvatska postaju dijelovi maarske kraljevine; posebnom nagodbom (1868.) Hrvatska zadrava odreen stupanj autonomije unutar Maarske; ipak, maarski centralizam i politika asimilacije izazivaju veliko nezadovoljstvo meu Rumunjima i Hrvatima Kreani zahtijevaju potivanje turskih reformi, ali njihov je krajnji cilj ujedinjenje s Grkom U Rumunjskoj osnovan Bugarski revolucionarni komitet s Ljubenom Karavelovim na elu Turskim dekretom uspostavljena Bugarska egzarhija; iako nemaju zasebnu dravu, Bugari dobivaju crkvenu organizaciju koja je neovisna o Carigradskoj patrijariji Protunacionalistika odluka Carigradske, Aleksandrijske i Antiohijske pravoslavne patrijarije kojom se svaka podjela crkvene nadlenosti temeljena na etnikoj pripadnosti oznaava izmom U Bosni i Hercegovini ustanak protiv Turaka; poetak istone krize 1875.-1878. Turci surovo gue travanjski ustanak u Bugarskoj; Srbija i Crna Gora objavljuju rat Osmanskom Carstvu i doivljavaju poraz; zbog sve veeg meunarodnog pritiska i unutarnjih previranja, turske vlasti su prisiljene donijeti prvi osmanski ustav, kojim se daju potpuna i jednaka prava svim podanicima Carstva, ali se Carstvo istodobno proglaava nedjeljivom cjelinom U Istanbulu osnovan Sredinji odbor za obranu prava albanskog naroda Rusija objavljuje rat Osmanskom Carstvu i prodire u Bugarsku; Rumunjska proglaava neovisnost i prikljuuje se Rusima; nakon izvrsnog otpora osmanska vojska je poraena kod Plevne Mirovni ugovor u San Stefanu (3. oujka); nakon intervencije Velike Britanije i Austrougarske, Berlinski kongres zavrava novim mirovnim ugovorom (1. srpnja): Rumunjska, Srbija i Crna Gora priznate su kao neovisne drave; Bugarska je podijeljena na vazalnu kneevinu Bugarsku i autonomnu pokrajinu Istonu Rumeliju; Rumunjska dobiva Dobrudu u zamjenu za junu Besarabiju, koju predaje Rusiji; Srbija i Crna Gora takoer dobivaju skromna teritorijalna proirenja;
1866.
1867.
1866.-1869., 1889. 1869.
1870
1872. 1875.
1876.
1877.
1878.
19
KRONOLOGIJA
1878.
Bosna i Hercegovina stavljena je pod upravu Austrougarske; posebnom turskoBritanskom konvencijom Cipar je stavljen pod britansku upravu, ali ostaje pod turskom vrhovnom vlau (4. lipnja 1878.) Sultan Abdulhamid II. (1876.-1909.) stavlja van snage Ustav iz prosinca 1876., rasputa Parlament i vlada autokratski do 1908. godine. Albanska liga u Prizrenu donosi nacionalni program Prema Ustavu iz Turnova Bugarska uspostavlja ustavnu monarhiju; prvi knez je Aleksandar od Battenberga (1879.-1886.) Osniva se Nacionalna banka Rumunjske Tesaliju i podruje Arte u Epiru Osmansko Carstvo predaje Grkoj, u skladu s Berlinskim ugovorom Istona Rumelija se ujedinjuje s Bugarskom kneevinom; pokuaj Srbije da za to dobije neku kompenzaciju propada u srpsko-bugarskom ratu (1885.-1886.) Politika kriza u Bugarskoj; knez Aleksandar od Battenberga abdicira; Rusija raskida diplomatske odnose s Bugarskom U Bugarskoj Ferdinand od Sax-Cobourg-Gothe izabran za kneza (1887.-1918.) Stvaranje VMRO-a (Vnatrena makedono-odrinska revolucionerna organizacija) Prve meunarodne Olimpijske igre u Ateni Grko-turski rat; Grka je poraena Kreta postaje vazalna, poluautonomna drava; za guvernera Krete imenovan je grki princ Georgios Vojni pu u Srbiji; ubijeni kralj Aleksandar I. Obrenovi i njegova obitelj; Petar I. Karaorevi (1903.-1921.) postaje kralj; sve izrazitija nacionalistika orijentacija srbijanske politike Turci gue Ilindenski ustanak u Makedoniji Velika seljaka buna u Rumunjskoj Mladoturska revolucija u Osmanskom Carstvu; vraen Ustav iz 1876. i organizirani izbori za Parlament; Bugarska proglaava neovisnost; Austrougarska anektira Bosnu i Hercegovinu (Bosanska kriza sa Srbijom i Rusijom) Talijansko-turski rat; Italija osvaja Dodekaneske otoke (i Libiju) Albanski ustanak; oruani otpor organizirali su Ismail Qemal i Luigj Gurakuqi Balkanski ratovi; veina turskih teritorija u Europi pripada Bugarskoj, Srbiji, Grkoj i Crnoj Gori; Albanija proglaava neovisnost (28. studenog 1912.); Makedonija je podijeljena izmeu Bugarske, Srbije i Grke; Rumunjska od Bugarske pripaja sjevernu Dobrudu Princ Wilhelm od Wieda prihvaa prijestolje kralja Albanije koje su mu ponudile velike sile
1879. 1880. 1881. 1885. 1886. 1887. 1893. 1896. 1897. 1898.
1903.
1907. 1908. 1911.-1912. 1912.
1912.-1913.
1914.
20
1914.-1918.
Prvi svjetski rat; povod za izbijanje rata je atentat na nadvojvodu Franza Ferdinanda u Sarajevu, koji su izvrili srpski nacionalisti; u rat ulaze sve drave jugoistone Europe, osim Albanije, koja je ipak bila okupirana; Austrougarska, Osmansko Carstvo (od 1914.) i Bugarska (od 1915.) su na strani Sredinjih sila, a Srbija, Crna Gora (od 1914.), Rumunjska (od 1916.) i Grka (od 1917., usprkos protivljenju kralja Konstantina) na strani Antante Poetak prisilne deportacije svih turskih Armenaca (travanj). Dana 6. listopada 1915. Vincent Bryce je, u govoru u Domu lordova, rekao da se procjenjuje kako je u tom procesu oko 800.000 Armenaca masakrirano. Od tada je pitanje tog genocida predmet prijepor, osobito u Turskoj. Srpska vlada i predstavnici Jugoslavenskog odbora donose na Krfu Deklaraciju o osnivanju zajednike jugoslavenske drave U kontekstu ruske revolucije, u Besarabiji je proglaena demokratska republika, a onda je u skuptini izglasano ujedinjenje s Rumunjskom (27. oujka 1918.) Slom Sredinjih sila; Osmansko Carstvo i Bugarska kapituliraju; raspad AustroUgarske; u junim dijelovima bive Austro-Ugarske proglaena je Drava Slovenaca, Hrvata i Srba; Vojvodina i Srijem prikljuuju se Srbiji; Narodno vijee Drave Slovenaca, Hrvata i Srba donosi odluku o ujedinjenju sa Srbijom u Kraljevstvo Srba, Hrvata i Slovenaca; Rumunji Bukovine i Transilvanije pridruuju se Rumunjskoj Mirovna konferencija u Parizu; sporazumima iz Saint-Germain-en-Layea (s Austrijom), Neuillyja (s Bugarskom) i Trianona (s Maarskom) postavljaju se nove granice u jugoistonoj Europi; teritorij Banata meu sobom dijele Rumunjska i Kraljevina Srba, Hrvata i Slovenaca; Bugarska predaje Grkoj zapadnu Trakiju; Grka, Rumunjska i Jugoslavija, a poslije i Bugarska i Turska, morale su potpisati posebne ugovore kojima se jame prava nacionalnih manjina u okviru njihovih granica Uz pristanak Francuske, Velike Britanije i SAD-a, Grci osvajaju zapadni dio Male Azije (Smirnu), kao protutea talijanskoj ekspanziji u toj regiji; Kurdi i Armenci pokuavaju stvoriti vlastite nacionalne drave; poetak turskog narodnog otpora u Maloj Aziji, pod vodstvom Mustafe Kemal-pae (kasnije nazvan Atatrk) Mirovni ugovor iz Sevresa; sultan Mehmed VI. prihvaa praktiki raspad Osmanskog Carstva (gubitak arapskih zemalja, Armenije i Trakije; referendum u Smirni nakon pet godina grke uprave; mogunost neovisnosti Kurdistana; sfere utjecaja Velike Britanije, Francuske i Italije u Maloj Aziji); turski nacionalisti odbijaju prihvatiti sporazum i slamaju Armence i Kurde Turska pobjeuje grku vojsku; turske snage preuzimaju kontrolu nad Smirnom/ Izmirom, Carigradom/Istanbulom i istonom Trakijom Mirovni ugovor u Laussanei; prisilna razmjena stanovnitva izmeu Grke i Turske Kraj Osmanskog Carstva i slubeno proglaenje Republike Turske Stambuliski i Agrarni savez masakrirani u Bugarskoj
1915.
1917. 1917.-1918.
1918.
1919.-1920.
1919.
1920.
1922.
1923.
21
KRONOLOGIJA
1924.-1928.
Na zasjedanju parlamenta Kraljevine SHS srpski nacionalistiki poslanik iz Crne Gore ubija hrvatskog politikog vou Stjepana Radia. U Grkoj je ukinuta monarhija i stvorena je Prva grka republika. Slom njujorke burze. Globalna depresija i privredna kriza. Balkanske privede pribjegavaju vlastitim sredstvima sustavom snanije dravne intervencije Jugoslavenskog kralja Aleksandra i francuskog ministra vanjskih poslova Louisa Barthoua ubio je u Marseillesu lan Unutranje makedonske revolucionarne organizacije uz pomo ustaa Italija okupira Albaniju Drugi svjetski rat; 1940. godine Rumunjska ostaje bez Besarabije i sjeverne Bukovine, koje zauzima Sovjetski Savez, zatim bez june Dobrude, koju osvaja Bugarska, i sjeverne Transilvanije, koja potpada pod maarsku vlast (da bi 1944. opet postala dio Rumunjske); Sile osovine 1941. godine okupiraju Jugoslaviju i Grku; na teritoriju Hrvatske i Bosne i Hercegovine formira se marionetska faistika drava pod imenom Nezavisna Drava Hrvatska (do 1945. godine); partizanski pokreti u Jugoslaviji, Grkoj i Albaniji; Bugarska i Rumunjska postaju saveznice Sila osovine protiv saveznika, a 1944. godine ih okupira Sovjetski Savez; po zavretku rata, komunisti dolaze na vlast u Albaniji, Bugarskoj, Rumunjskoj i Jugoslaviji, ali ne i u Grkoj i Turskoj Jugoslavija je organizirana kao federacija est republika (Bosna i Hercegovina, Hrvatska, Makedonija, Crna Gora, Srbija i Slovenija) i dvije autonomne pokrajine (Kosovo i Vojvodina, obje u sastavu Srbije); prema ustavu iz 1946. godine savezno rukovodstvo je veoma jako, te dodatno ojaano kljunom ulogom centralizirane jugoslavenske Komunistike partije (od 1952. godine pod imenom Savez komunista Jugoslavije) Graanski rat u Grkoj Neformalni referendum ciparskih Grka na kojem trae ujedinjenje s Grkom; Velika Britanija odbija Poetak oruanog sukoba s Britancima na Cipru Teki etniki sukobi na Cipru Velika Britanija, Grka i Turska dogovaraju stvaranje neovisne ciparske drave u kojoj e ivjeti Grci i Turci Na Cipru stvorena neovisna drava U Jugoslaviji donesen novi savezni ustav; republike dobivaju vee ovlasti, a stranake strukture se odvajaju od dravnih; relativna liberalizacija i jaanje pozicija republikih funkcionara omoguavaju uzlet nacionalizma, posebice na Kosovu i u Hrvatskoj (Hrvatsko proljee), to je Tito uguio 1972. godine Ciparski Turci izlaze iz vlade zbog meuetnikog nasilja
1929.
1934. 1939.
1939.-1945.
1943.-1946.
1946.-1949. 1950. 1955. 1958. 1959. 1960.
1963.
22
1967.
Diktatura pukovnik u Grkoj U Jugoslaviji se donosi novi ustav, s veom autonomijom za jugoslavenske republike; Grki vojni pu na Cipru, s ciljem ujedinjavanja s Grkom; turske trupe zauzimaju sjeverni Cipar; U Grkoj ponovo uspostavljena demokracija Umire Tito; privreda propada; usprkos sustavu rotacije, savezne institucije vlasti u Jugoslaviji postupno gube legitimitet Grka postaje lanica Europske zajednice Proglaena Turska Republika Sjeverni Cipar, koju priznaje samo Turska, a rezolucijom odbacuje Vijee sigurnosti UN-a U Srbiji na vlast dolazi Slobodan Miloevi Pad komunizma u istonoj Europi; u Bugarskoj Todor ivkov mirno silazi s vlasti, dok u Rumunjskoj izbija revolucija; uspostavljaju se demokratski viepartijski sustavi i prelazi se na trinu privredu Raspad Jugoslavije i uspostava neovisnih nacionalnih drava: Slovenije, Hrvatske (1991.), te Bosne i Hercegovine, Makedonije, Savezne Republike Jugoslavije (Srbija i Crna Gora) (1992.) U Albaniji prijelaz na viestranaje Raspada se Sovjetski Savez; Besarabija postaje neovisna (Republika Moldavija) Rat izmeu Srba i Hrvata u Hrvatskoj s jakom umijeanou JNA Reorganizacija Europske zajednice u Europsku uniju (sporazum iz Maastrichta) Rat u Bosni i Hercegovini, s jakom umijeanou Jugoslavenske armije, a potom Srbije U EU donesena odluka o poetku pregovora o pridruivanju s postkomunistikim zemljama istone Europe Daytonski i Pariki sporazum o Bosni i Hercegovini Sporazum Rumunjske i Maarske kojim se poboljavaju meudravni i meuetniki odnosi Na Kosovu rat izmeu (albanske) Oslobodilake vojske Kosova i Vojske Jugoslavije NATO vodi rat protiv Jugoslavije; predsjednik Slobodan Miloevi prisiljen je predati Kosovo, koje je stavljeno pod upravu Ujedinjenih naroda Uspjena revolucija u Jugoslaviji protiv reima Slobodana Miloevia; poinje tranzicija ka demokratskom politikom sustavu
1974.
1980. 1981. 1983. 1987. 1989.
1991.-1992.
1991. 1991.-1995. 1991. 1992.-1995. 1994.-1999. 1995. 1996. 1998. 1999. 2000.
23
KRONOLOGIJA
2000.-2001.
Oruani sukob izmeu snaga sigurnosti Republike Makedonije i NLA (Nacionalne oslobodilake vojske). Uz meunarodno posredovanje rat je okonan sporazumom, a ustav je izmijenjen tako da osigurava prava Albanaca i ostalih manjina u Republici Makedoniji. Prijelazni sporazum Srbije i Crne Gore o privremenom odranju federacije, uz mogunost razdvajanja nakon tri godine Otvorena zelena linija koja dijeli Cipar; prvi put od 1974. godine grki i turski Ciprani slobodno komuniciraju Na Cipru se odrava referendum o Annanovom planu za ujedinjenje; turski Ciprani plan prihvaaju, ali ga grki odbacuju Slovenija i Cipar (efektivno samo podruja pod kontrolom ciparskih Grka) postaju lanice Europske unije; pristupanje Bugarske i Rumunjske planirano za 2007. godinu, a Hrvatska poinje pregovore o pridruivanju Hrvatska i Turska zapoinju pregovore o pridruivanju Europskoj Uniji Crna Gora se odvaja od Srbije i postaje neovisna; Makedonija postaje zemljom kandidatkinjom za lanstvo u EU-u Rumunjska i Bugarska ulaze u EU
2002. 2003.
2004.
2005. 2006. 2007.
Karta 1: Nastajanje modernih balkanskih drava 1804.-1862.
24
Karta 1: NASTAJANJE MODERNIHDRAVE U JUGOISTONOJ EUROPI NACIJE I BALKANSKIH DRAVA 1804.-1862.
granica Osmanskog carstva autonomna Srbija, 1830. neovisna Grka, 1830. autonomna i ujedinjena Rumunjska, 1862. napoleonske francuske ilirske provincije, 1809.-1813. (vraene pod habsburku kontrolu 1814.-1815.)
25
PRVO POGLAVLJE: Stvaranje nacionalnih drava: ciljevi i uspjesi
Nacionalne drave nisu vjene. Pojavile su se relativno nedavno, uglavnom u posljednja dva stoljea. Devetnaesto se stoljee u Europi smatra stoljeem nacija, jer je tada nastala jaka veza izmeu nacionalne pripadnosti i politikih procesa. Ipak, ak ni u 19. stoljeu nacionalne drave nisu bile ni jedini, niti dominantni oblik politike strukture. Nadnacionalna carstva kontrolirala su ira podruja i stanovnitva. Vane su bile i pripadnosti skupinama koje su manje od nacije, regionalnim/lokalnima ili socijalnima. Religija je, takoer, za veinu ljudi i dalje bila od kljunog znaaja, premda je njezin znaaj meu materijalno bolje stojeima postupno opadao. Nije postojao konsenzus o nacionalnoj identifikaciji, niti se smatralo normalnim da svaka nacionalna skupina treba imati svoju dravu. Ta raznolikost stavova i politikih opcija utjecala je na povijest 19. stoljea u veoj mjeri nego to smo to danas spremni prihvatiti. Ipak, nacionalizam je s vremenom jaao, vienacionalna carstva su se pokazala krhkima i na kraju su se raspala, a sve se vie politikih entiteta organiziralo kao nacionalne drave. Jugoistona Europa nije iznimka u odnosu na taj opi europski povijesni obrazac. Iako su najveim dijelom tog podruja oko 1800. godine vladala nadnacionalna carstva, tijekom 19. stoljea su nastajali nacionalni pokreti, a nakon Prvoga svjetskog rata prevladale su nacionalne drave. Po svemu sudei, povijest se neumoljivo kretala ka konanoj pobjedi nacionalne drave. Pa ipak, povijesna evolucija u zbilji je bila mnogo sloenija nego to to sugeriraju nacionalistiki povijesni prikazi. Samo su neke nacionalne grupe uspjele stvoriti vlastite nacionalne drave. Druge u tome nisu uspjele. ak i one uspjene kolebale su se izmeu razliitih politikih opcija, a konaan ishod nije odredilo djelovanje samih aktera, nego i uplitanje velikih sila te utjecaj svjetskih povijesnih procesa. U ovom poglavlju obrauju se sljedee teme: uzroci nezadovoljstva pojedinim carskim reimima; irenje nacionalistike ideologije; meunarodni odnosi i mijeanje velikih sila; sudionici u borbi za nacionalno osloboenje, njihovi motivi i programi; naini borbe za izgradnju nacije/drave; ishodi te borbe, s posebnim naglaskom na razliite kompromise koji su utjecali na konkretne rezultate. Kako su ove teme isprepletene u zbilji, one su isprepletene i u povijesnim izvorima odabranima za ovu itanku, pa smo stoga izvore naveli kronologijskim redom, ne nastojei slijediti neki tematski plan. Stoga vam predlaemo da na kraju ovoga poglavlja napravite tablicu i izvore razvrstate tematski. Jasno je da ovim izborom tekstova ne moemo obuhvatiti sve trenutke i doprinose u procesu stvaranja nacionalnih drava u jugoistonoj Europi. Uvjereni smo da e nastavnici i uenici u svakoj zemlji i sami moi dodati vane podatke o tom procesu, i mi ih ohrabrujemo da uz ovu itanku raspravljaju o tim relevantnim izvorima. Cilj je ovoga poglavlja da pokae raznovrsnost politikih rjeenja to su ih zamiljali ljudi u 19. i poetkom 20. stoljea. Uvjereni smo da e to pomoi i ljudima 21. stoljea da se bolje pripreme za politike odluke koje e morati donositi.
27
STVARANJE NACIONALNIH DRAVA
I-1. Odnos Grke i Europe prema pisanju Iosiposa Moesiodaxa (1761.) Europa je zaista potrebna Grkoj1 jer ona danas ima obilje najvanijih izvora znanja koja Grkoj nedostaju. [...] Nova Grka mora s dostojanstvom prihvatiti darove Europe. Europa je Grkoj zahvalna, ona se ne odrie ni svjetlosti koju joj je Grka darivala, niti svojega duga prema Grkoj. Spremna je pruiti Grkoj razne vrste znanja. [...] Cijela Europa saalijeva Grku i suosjea s njom ne samo zato to robuje, nego i zbog toga to joj nedostaje obrazovanja. Smijete li zanemariti patnje svoje zemlje, vi iskreni i istinski potomci Grke, one koja je bila uzor i mjerilo za itav svijet? Gdje vam je osjeaj asti vaih predaka? Gdje je domiljatost vaih oeva koja je savladavala svaku prepreku? Gdje je taj grki duh koji istananou svojega ukusa nije znao usredotoiti se ni na to drugo doli na ljepotu? Danas su sve europske nacije uene i kulturne, a Grci i Rimljani su mnoge od njih, ako ne i sve, nazivali barbarskima. [...] Treba li da vi, potomci tih uzvienih Grka, prvih uitelja ljepote i mudrosti, budete jedini koji e podnositi nepismenost, jedini koji e patiti ne samo od neznanja nego i od magle umjesto svjetlosti znanja ili, kako poslovica kae, prezreti zlato, a zadrati bakar? Ne, ne. Grka sad mora raspiriti svoj ar, povratiti svoje odluno stremljenje ka savrenstvu, sjetiti se svoje slavne prolosti drugim rijeima, mora pokazati svijetu da, ako nita drugo, u njoj jo uvijek ive Grci.
Moesiodax, Filozofija morala (1761.), u: Kitromilides, str. 331, 338-340
Iosipos Moesiodax (oko 1725.-1800. godine) bio je jedan od vodeih intelektualaca 18. stoljea u jugoistonoj Europi. Moesiodax nije prezime, nego oznaka etnikog podrijetla (Daanin iz Mezije). Iako je podrijetlom iz vlake obitelji, a materinski jezik mu je rumunjski, Moesiodax se obrazovao na grkom, kao to je i bilo uobiajeno za balkanske pravoslavce u 18. stoljeu. Poslije studija u Solunu i Smirni, Moesiodax je obrazovanje nastavio kod Evgeniosa Voulgarisa u koli Atonias na planini Atos (1754.-1755.). Napisao je udbenik u kojem se osjea utjecaj ideja Johna Lockea (1779.), zatim Teoriju geografije (1781.) i Apologiju (1780.), a bio je i uitelj sinovima Aleksandra Ypsilantisa, vladara Vlake. U Moralnoj filozofiji Moesiodax izraava balkansku dimenziju grke kulture u 18. stoljeu i zalae se za kozmopolitski humanizam prosvjetiteljstva; svoje je djelo posvetio irenju zapadnih ideja na Balkanu putem grkog obrazovanja, radio je na irenju obrazovanja meu ostalim balkanskim narodima, emotivno i intelektualno prihvaajui pojam grki kao oznaitelj kolektiva. Njegovo djelo je na podruje jugoistone Europe jo prije 1780. godine uvelo drutvenu kritiku i politiki skepticizam prosvjetiteljstva.
Kakav je odnos Europe i Grke u Moesiodaxovoj viziji? Zato Moesiodax naglaava izvrsnost stare Grke?
1 Moesiodax upotrebljava izraze Helada i Heleni, dok drugi ueni ljudi iz njegova vremena rabe i ili . Kada se misli na modernu grku naciju, u prijevodu se sluimo terminima Grci i Grka.
28
I-2. Povijesni temelji bugarske nacije po rijeima Paisija Hilendarskoga (1762.) Sluajte paljivo, itatelji i sluatelji, bugarski narode, vi koji svoj narod i svoju domovinu volite i uvate u srcu; vi, koji biste eljeli nauiti i znati to je ustanovljeno o vaem bugarskom podrijetlu, vaim oevima, precima i carevima, patrijarsima i svecima, kako su oni ivjeli i provodili dane. Nuno je i korisno znati to je ustanovljeno o djelima vaih oeva, kao to i narodi drugih plemena znaju svoje podrijetlo i jezik, imaju povijest i svatko tko zna itati zna tu povijest, prepriava je i ponosan je na svoje podrijetlo i jezik. Ja sam vam, dakle, kronologijski napisao sve to je otkriveno o vaem podrijetlu i jeziku. itajte i uite kako vas ne bi ismijavala i poniavala druga plemena i drugi narodi. Prepisujte ovu povijesnu knjiicu ili platite onima koji znaju pisati da vam je prepiu, i ne dajte da nestane! Da, ima ljudi koji zanemaruju svoje bugarsko podrijetlo, okreu se stranoj kulturi i stranom jeziku i ne brinu se o svojem bugarskom jeziku. Oni ue itati i pisati na grkom i stide se priznati da su Bugari. O, vi smijeni izrodi! Zato se stidite rei da ste Bugari i zato ne piete i ne govorite materinjim jezikom? Mislite li da Bugari nisu imali svoje carstvo i svoju zemlju? Mnogo su godina oni vladali i bili slavni, poznati u cijelom svijetu, i mnogo puta su im moni Bizantinci i mudri Grci plaali danak. A carevi i kraljevi su davali svoje keri naim carevima za ene da bi ivjeli u miru s bugarskim carevima. Bugari su bili prvi od slavenskih plemena koji su sebi postavili careve, prvi koji su imali patrijarha, koji su primili kranstvo i osvojili najvea podruja. Prvi slavenski sveci bili su Bugari, i Bugari su bili najmonije i najuglednije od svih slavenskih plemena; tako je bilo i s bugarskim jezikom, kao to sam i opisao kronologijskim
2 Krimu odnosno Rumunjskoj.
redom u ovoj povijesnoj knjizi. Bugari se spominju u povijesti mnogih drugih naroda, jer je sve to sam o Bugarima rekao potpuna istina.
Paisiy, str. 19-20
Paisij Hilendarski (1722.-1773.), monah manastira Hilandar na Svetoj gori. Prvi je iznio ideju bugarskoga nacionalnog preporoda piui Slavensko-bugarsku historiju 1762. godine.
Zato je Paisij napisao tu knjigu? Kako danas moemo razumjeti njegove rijei? Kakva je bila uloga grkog jezika u jugoistonoj Europi 18. stoljea? Je li za nacionalni identitet vanija vjera ili jezik?
I-3. Evgenios Voulgaris zalae se za grku dravu (oko 1770.) Osmansko Carstvo je trenutno slabo ne samo zbog toga to je njegova vojska neiskusna i nedovoljno uvjebana, nego i zbog nezadovoljstva njegovih podanika. Ako ono prvo proizlazi iz nedostatka vjebe, ovo potonje je proizalo iz plime nezadovoljstva. U Carstvu ive Grci koji su kao toliki mnogi dugo trpjeli tiraniju, i koji, kad vide da se pojaavaju stege i patnje, mogu prema svojim tiranima biti samo jo ogoreniji. [...] A ako barbarska i tiranska turska vlast bude morala dati slobodu Tatarskoj i Dakiji2 tamo, a Peloponezu ili nekom drugom kutku Grke ovdje, i to postane utoite i mjesto gdje e se odmoriti podjarmljeni Grci, onda e se, navodno, poremetiti ravnotea moi
29
u Europi! Svaka nedaa neprijatelja kranstva bit e na tetu kranskog svijeta!

Voulgaris, str. 38, 41
Evgenios Voulgaris roen je na Krfu 1716. Dugo je ivio kao uitelj lutajui od mjesta do mjesta, potom je bio episkop u Rusiji, a umro je kao monah 1806. Zalagao se za upotrebu starogrkog jezika, bio je liberalnih nazora, prevodio Voltairea na grki i objavio jedan esej o toleranciji. Tijekom rusko-turskog rata 1768.-1774. zalagao se za osloboenje Grke uz pomo Rusije, a 1772. godine ruska carica Katarina II. pozvala ga je u Sankt Peterburg.
[...] Dakle, moemo rei: kada Grk3 pomisli da je potomak Perikla, Temistokla i drugih Grka njihova ranga, ili obitelji Teodozija, Velisarija, Narsesa, Voulgaroktonosa, Cimiskija i drugih znamenitih Bizantinaca, ili da potjee od nekog sveca ili iz obitelji sveca, kako moe ne voljeti potomke tako velikih ljudi? Kako mu moe ne biti mila patnja u drutvu takvih ljudi? Kako moe ne voljeti tlo koje je njih othranilo? A dok raskida okove ropstva, kako moe da ne natopi suzama mjesto na kojem su oni prolili svoju krv, neki radi slave, a drugi da bi se spasili?
Katartzis, str. 44, 45
to autor misli o ulozi grke drave u Europi?
I-4. Dimitrios Katartzis objanjava zato su Grci nacija, iako nemaju dravu (1783.) Moram priznati da mi danas, budui da smo podinjeni monijoj naciji, nismo nacija koja sama konstituira dravu; stoga nas neki Franci, preuzimajui od Aristotela definiciju graanina, optuuju da nemamo domovinu; ali nije tako: Aristotel rabi [spomenutu definiciju] da bi oznaio razliku izmeu graana i robova, helota i perijeka, koji su bili sluge Spartanaca i Kreana. Mi, meutim, Bojom voljom, nismo takvi, jer iako moda ne sudjelujemo na svaki nain u upravljanju dravom naih gospodara, ipak nismo ni posve iskljueni iz toga. Stoga jesmo nacija, meusobno povezani i povezani s viom vlau putem crkvenih poglavara, koji su po mnogo emu i nae politike voe.
3 U grkom originalu Romios.
Dimitrios Katartzis (1730.-1807.) bio je uenjak Fanariot*. Roen je u Konstantinopolu/Istanbulu i ivio je u Bukuretu, gdje je bio sudac na visokom poloaju. Nadahnut prosvjetiteljskim idejama, zamiljao je grki svijet u skladu sa zapadnim mjerilima iznesenim u Diderotovoj Enciklopediji. Predloio je opsean program reformi grkoga obrazovanja, zasnovanoga na narodnom jeziku, to bi po njegovu miljenju bio znaajan nacionalni rad.
to autor misli o odnosu nacije i drave? Zato se poziva na povijesne linosti?
I-5. Rumunjska peticija za nacionalnu jednakost u Transilvaniji Supplex Libellus Valachorum (1791.) Blagoslovljeni care Auguste! [...] Rumunjski narod je najstariji od naroda koji danas ive u Transilvaniji. Kao to je
* Fanar, dio Istanbula u kojem se nalazi patrijarija. Fanarioti su bili grka aristokracija iz koje su se birali pravoslavni episkopi prev.
30
ope poznato, povijest, neprekinuta tradicija i srodnost jezika, navika i obiaja svjedoe o tome da nju ine potomci rimskih doseljenika i mnogobrojnih veterana koje je poetkom 2. stoljea car Trajan u vie navrata slao ovamo, u Dakiju, da uvaju provinciju. [...] Rumunjski narod se najponiznije klanja pred prijestoljem Vaeg Velianstva, i uz sve potovanje i poniznost moli sljedee: 1. Da se uvredljivi i prezrivi izrazi kao to su tolerirati, prihvatiti, ali ne i ubrajati meu stalee, i drugi te vrste, koji su kao vanjska ogranienja nezakonito i nepravedno utisnuti na elo rumunjskog naroda, potpuno uklone, opozovu i javno zabrane kao nepravedni i sramni; tome zahvaljujui, milou Vaeg svetog Velianstva, rumunjska nacija e biti ponovno roena i opet uivati u svim graanskim i civilizacijskim pravima [...] 5. Svi okruzi, sede4, pokrajine i gradske zajednice u kojima je broj Rumunja vei od broja ostalih trebaju nositi rumunjske nazive, dok tamo gdje su drugi narodi u veini treba biti njihov ili pak zajedniki naziv, maarsko-rumunjski, saksonsko-rumunjski ili neki drugi, ili treba potpuno ukloniti naziv koji je doao iz ovoga ili onoga naroda i ti okruzi, sede i pokrajine trebaju sauvati nazive koje su imali i do sada, prema rijekama i tvravama, i treba uiniti da svi njihovi stanovnici, bez obzira na naciju i vjeru, koriste i uivaju, u ovisnosti o imanju i uvjetima svih, iste slobode i pogodnosti, i da imaju iste obaveze, opet prema svojim mogunostima. Sve to je reeno u potpunosti dokazuje da su ovi zahtjevi zasnovani na prirodnom pravu i naelima graanskog drutva, kao i na zakljuenim sporazumima.
Prodan, str. 453-466
politiki sustav, koji potjee s kraja srednjega vijeka, predviao je da u vlasti sudjeluju predstavnici triju politikih grupacija (maarskog plemstva, Sekelja i Saksonaca), a iskljuivao brojnije Rumunje, kojima je priznato pravo tolerancije. Vodei rumunjski uenjaci su 1791. godine, zajedno s predstavnicima unijatske i pravoslavne crkve, podnijeli peticiju u kojoj su od cara Leopolda II. traili ravnopravnost za transilvanske Rumunje; kako bi se izbjegao sukob s politikim staleima, car je peticiju poslao transilvanskom Dijetu (skuptini) da o njoj donese odluku. Dijet ju je odbacio.
Koje argumente iznose transilvanski Rumunji? Uoava li utjecaj Francuske revolucije na ovaj tekst?
I-6. Turski memorandum o Francuskoj revoluciji (1798.) Dobro je poznato da osnova reda i stabilnosti u svakoj dravi lei u vrstoj vezanosti za korijene i grane svetoga zakona, vjere i doktrine, a da politika sredstva nisu dovoljna da bi se postigao mir u zemlji i vladalo podanicima, nego je nuan i strah pred Bogom [...]; i u davna vremena i sad, svaka drava i svaki narod imali su svoju vjeru, bila ona istinita ili lana. Ipak, voe pobune i zla koje se pojavilo u Francuskoj su, na dosad nevien nain, kako bi to lake ostvarili svoje zle namjere, i uz potpuno zanemarivanje stranih posljedica, liili obine ljude straha od Boga i oekivanja zasluene kazne, uinili su zakonitima svakovrsna gnusna djela, otvoreno odbacili svaki sram i pristojnost i tako otvorili put srozavanju cijeloga francuskog
U 18. stoljeu Transilvanija je bila kneevina pod austrijskom vlau. Njezin
Administrativne jedinice u podrujima Transilvanije u kojima ive Saksonci i Sekelji.
31
naroda u stanje stoke. Ali ni to im nije bilo dovoljno, nego su nali sebi bliske saveznike svuda po svijetu kako bi druge zemlje bile zaokupljene obranom vlastitih reima i tako prestale s napadima na njih, preveli su pobunjeniku deklaraciju koju nazivaju Prava ovjeka na sve jezike i posvuda je objavili, nastojei potaknuti obine ljude svih nacija i religija na pobunu protiv kraljeva iji su podanici.
Lewis, str. 66-67.
Zajednika nam domovina klie, I zove nas u suzama. Djeco moja, hrabri Grci, Pohitite, i mukarci i djeaci; Kliknite svi skupa, Zagrlite se, Glasom oduevljenim. Dosta tiranije! ivjela sloboda! b. udotvorci, Francuzi hrabri Nitko vam od Grka sliniji nije Hrabrih i na patnju sviklih. Dok nam je Francuza to slobodu vole, Kao i Grka spas, to nam drugi znae? Francuz i Grk, U prijateljstvu jedno, Vie su no Francuz i Grk, Ve nacija jedna, francusko-grka, Uzvikuje sada: prokleto ropstvo! Nestani s lica zemlje! ivjela sloboda!
Dimaras, str. 88-91
Pismo je sastavio Ahmed Atif-efendi, glavni pisar (reis-l-kttab, zaduen i za inozemne odnose), uime Carskog savjeta (divana) u proljee 1798. Turska se za dogaaje u Francuskoj osobito zainteresirala kada je Francuska 1797. godine zauzela jonske otoke koji su ranije pripadali Veneciji, kao i zbog francuske propagande u Grkoj, Napoleonovih priprema za pohod na Egipat, i poziva Britanije i Rusije da se pridrui koaliciji protiv Francuske.
Zato je dolo do uzbune u vrhu turske vlasti? Misli li da su ideje Francuske revolucije mogle zaraziti i podanike Osmanskog Carstva u jugoistonoj Europi? Bi li slubena osuda Carstva mogla sprijeiti takvu ideologijsku zarazu?
I-7. Utjecaj Francuske revolucije na uene ljude jugoistone Europe Ratna pjesma Adamantiosa Koraisa (1800.) . Prijatelji, zemljaci, Dokle emo robovati? Tim opakim muslimanima, Tiranima Grke? Kucnuo je as osvete, O prijatelji;
Adamantios Korais (1748.-1833.), grki uenjak, inspiriran Francuskom revolucijom, vjerovao je da se do slobode moe doi obrazovanjem. Priznat kao intelektualni voa koji je svojim knjievnim radom dao doprinos grkoj borbi za neovisnost. Njegova Ratna pjesma poziva sunarodnjake na borbu protiv tiranije (1800).
Koje ideje, bliske idejama Francuske revolucije, moemo pronai u ovoj pjesmi? Kako su ideje Francuske revolucije utjecale na nacionalne pokrete u jugoistonoj Europi?
32
I-8. Manifest Alexandrosa Ypsilantisa Borba za vjeru i domovinu (1821.) Grci, kucnuo je as! Europski narodi koji su se borili za ista ova prava i slobodu odavno nas pozivaju da inimo to i oni, koji, iako ve slobodni, sve svoje snage koriste da poveaju svoju slobodu, a time i svoju sreu. Naa braa i prijatelji, posvuda, Srbi, narod iz Sule i cijelog Epira, naoruani su i ekaju nas; pridruimo im se s oduevljenjem! Domovina nas zove! Europa gleda i udi se naoj tromosti, pa neka onda grke planine opet odjekuju od zvuka naih truba, neka doline zabruje od zveketa naega oruja. Europa e se diviti naoj hrabrosti, a neprijatelji e pred nama bjeati, drhtei i problijedjeli. Prosvijeeni europski narodi rade na obnavljanju svoje sree; puni zahvalnosti za sve to su im dali nai preci, oni ele slobodu i za Grku. Dokazujui da smo dostojni vrlina naih predaka, kao i ovoga stoljea, nadamo se njihovoj potpori i pomoi; mnogi e slobodni duhovi meu njima doi i pridruiti se naoj borbi. Pokrenite se, prijatelji, i vidjet ete kako Mona Sila brani naa prava! Vidjet ete ak i kako mnogi meu naim neprijateljima, nadahnuti naom pravednom stvari, okreu lea neprijatelju i pridruuju nam se; priznajui njihov iskren duh, naa domovina e ih prigrliti. [...] Dolo je vrijeme da zbacimo taj neizdrljivi jaram, da oslobodimo Domovinu, da uklonimo polumjesec i uzdignemo znamenje koje nas uvijek vodi u pobjedu mislim na kri i tako se za Domovinu i nau pravoslavnu vjeru osvetimo nevjernicima i njihovu bezbonikom preziru. [...] Oruje u ruke, domovina prijatelji, nas zove! Alexandros Ypsilantis 24. veljae 1821., Glavni tab u Iasionu [Iai]
IEE, vol. 12, str. 23
Manifest je u Iaiju objavio Alexandros Ypsilantis (1792.-1828.). Sin nekadanjega grkog kneza Vlake, inae visoki asnik u ruskoj vojsci i pripadnik grke revolucionarne organizacije Filiki Etaireia, Alexandros Ypsilantis je poveo oslobodilaku borbu protiv Turaka i u veljai 1821. na elu malobrojne grke vojske umarirao u rumunjske kneevine.
Kome se ovaj manifest izravno obraa? Analiziraj retorika sredstva koja se korisite kako bi se pokrenulo sunarodnjake i uvjerilo ih da se trebaju pridruiti borbi. to misli, zato autor spominje Europu?
I-9. Konzervativni zahtjevi bosanskih spahija (1826.) Od Omer-efendije smo dobili carski ferman u kojem se trai ukidanje janjiara. Od kada su Turci osvojili Bosnu, nai djedovi potuju sveti muslimanski Boji zakon [erijat] i carski zakon [kanun]. Uvijek smo sluali i potovali carske fermane. Nikada im se nismo suprotstavljali, niti bili neposluni. Neemo ni sada. U ratu smo etrdeset godina5 rtvovali ivote i imovinu. U prethodnom ratu sa Srbijom, koji je trajao petnaest godina, upotrijebili smo sve to imamo i do oslobaanja beogradske tvrave dali smo deset tisua ivota, a nekoliko tisua nas je ranjeno. Uvijek smo se molili za sultanovo zdravlje i uvijek se nadali njegovoj milosti. I sada, kada se rasputaju janjiari, mi se nadamo da e sultan rairiti svoje milostive ruke i zaustaviti sve te promjene, da e zadrati stari poredak u Bosni i sve stare vojne formacije i tako, jo jednom, pokazati svoju dobrotu prema nama.
Alii, str. 166-167
5 Odnosi se na tursko-austrijski rat 1787-1791.; nakon njega su uslijedili brojni nemiri u Osmanskom Carstvu, posebno zbog srpskog ustanka koji je poeo 1804.
33
Sultan Mahmud II. (1808.-1839.) je 1826. godine ukinuo janjiarski red, uklonivi tako i najjau silu koja se odupirala nastojanjima reformiranja Osmanskog Carstva. Zahvaljujui tome, mogao je nastaviti s procesom stavljanja provincija pod kontrolu Istanbula i otvoriti put reformama razdoblja Tanzimata.
ivota, asti i imetka, kao to su zajameni i svetim slovom naeg Zakona... Kako svi slubenici Carstva dobivaju odgovarajuu plau (a plae za te dunosti koje do danas nisu na zadovoljavajui nain nadoknaene treba srediti), donijet e se strogi zakon protiv prodaje povlastica i imenovanja (richvet) koju i sveti zakon osuuje i koja je jedan od glavnih uzroka propadanja Carstva.
Vucinich, str. 160-161
Daj svoj komentar stava bosanskih spahija spram odnosa s Osmanskim Carstvom. to misli, zbog ega su rasputanje janjiara i pokret za reforme carstva kod njih izazvali negodovanje?
Carska uredba izdana u paviljonu Glhana carskog saraja u Istanbulu uime novoga sultana Abdulmedida I. (1839.-1861.) smatra se slubenim poetkom unutarnjih reformi kojima je cilj bio modernizacija Osmanskog Carstva.
I-10. Hatierif iz Glhane (1839.) Stoga puni pouzdanja, oslanjajui se na pomo Svevinjega, posredovanu naim Prorokom, smatramo opravdanim traiti da novi propisi dadu pokrajinama Osmanskog Carstva bolju upravu. Te propise valja u naelu provoditi pod trima vodiljama: 1. Jamstva koja osiguravaju ivot, ast i imanje naih podanika. 2. Ureen sustav procjenjivanja i razrezivanja poreza. 3. Isto tako ureen sustav popunjavanja vojske i trajanja vojne slube... Odsad pa nadalje svakome tko je optuen sudit e se javno prema naem Bojem zakonu, nakon ispitivanja i utvrivanja injenica, i sve dok se ne izrekne presuda nitko ne smije ni tajno niti javno usmrtiti drugoga trovanjem ili na neki drugi nain. Nitko uope nema pravo nasrnuti na ast drugoga. Svatko moe imati bilo koju vrst vlasnitva i njime raspolagati slobodno, a da ga itko drugi u tome ne sprjeava ili ometa [...] Ove carske naredbe odnosit e se na sve podanike, bez obzira na vjeru i sektu; oni e ih uivati bez izuzetka. Mi stoga stanovnicima naega Carstva jamimo potpunu sigurnost
34
Koje je probleme trebao rijeiti ovaj hatierif? to misli o namjerama ovoga akta? Je li to bio nain da se modernizira drava, ili samo pokuaj da se ublai nezadovoljstvo podanika?
I-11. Rasprava Iona Codru-Drguanu u prilog nacionalnoj dravi (1844.) Jedino e nacionalna drava stvoriti naciju. Gdje nema nacionalne drave, tu nema ni nacije, a gdje nema vlasti puka, tu je drava nacionalna himera, a nacija tek nakupina pojedinaca s nekim zajednikim osobinama. Zbiljska nacija moe postojati samo tamo gdje vlada dobro predstavlja svoj puk, ona moe biti samo tamo gdje svi osjeaji, sve moi i sva djela slue jednoj jedinoj svrsi, slavi i ugledu, potovanju i veliini puka prema van, i dobrobiti i zadovoljstvu svih drutvenih klasa, u dui svakoga pojedinca...
Codru-Drguanu, str. 253-254
Ion Codru-Drguanu (1820.-1884.) roen je u Fgrau, u Transilvaniji, koja je bila pod austrijskom vlau. Mnogo je putovao po raznim europskim zemljama, od Engleske do Rusije, i bio aktivan u politici i u kulturnom ivotu.
Komentiraj tvrdnju da samo nacionalne drave mogu stvoriti naciju; ima li ona veze s injenicom to su Rumunji u to vrijeme bili iskljueni iz politikog sustava Transilvanije?
I-12. Plan Ilije Garaanina za stvaranje srpsko-slavenskog carstva Naertanije (1844.) Dvienije i talasanje meu Slavenima poelo je ve [] Iz ovog poznanja proistie erta i temelj srpske politike, da se ona ne ograniava na sadanje njene granice, no da tei sebi priljubiti sve narode srpske koji ju okruavaju. [] Tursko carstvo (mora se) raspadati i to raspadanje moe se samo na dva naina dogoditi: 1. ili e carstvo to biti razdeljeno; ili 2. bie ono na novo sazidano od svojih hristijanskih itelja. [...] Srbska drava koja je ve sreno poela, no koja se rasprostirati i jaati mora, ima svoj osnov i temelj tvrdi u carstvu srbskom 13-ga i 14-ga stoljetija i u bogatoj i slavnoj srpskoj istoriji. [Po istoriji ovoj zna se da] su srpski carevi poeli bili grkom carstvu mah otimati i skoro bi mu konac uinili te bi tako na mesto propadeg istonorimskog carstva srbsko-slovensko carstvo postavili i ovo naknadili. Car Duan Silni primio je ve grb carstva grkog. Dolazak Turaka prekinuo je ovu promenu i prepreio je ovaj posao za dugo vreme, no sad, poto je sila turska slomljena i unitena tako rei, treba da pone isti onaj duh dejstvovati, prava svoja na novo traiti,
i prekinuti posao na novo nastaviti. [...] Ako se novo preporoenje srbskog carstva s ove take smatra, onda edu i ostali Juno Slaveni ideju ovu vrlo lako razumeti a i s radostiju primiti, jer valjda ni u jednoj evropejskoj zemlji ne ivi tako spomen istorieske prolosti kod naroda kao kod Slavena turskih [...] I zato se moe sigurno raunati da e posao ovaj u narodu dragovoljno primljen biti i nisu potrebna desetoljetna dejstvovanja [djelovanje] u narodu da bi on samo korist i polzu [korist] ovog samostalnog vladanja razumeti mogao. Srblji su se meu svima Slavenima u Turskoj prvi sobstvenim sredstvima i snagom za svoju slobodu borili; sljedovatelno [prema tome] oni imaju prvi i puno pravo k tome da ovaj posao i dalje upravljaju [...]. Nova srbska drava na jugu odavala bi Evropi sve garancije da e ona biti vrsna i krijepka drava i koja e se moi meu Austrijom i Rusijom odrati. Geografiesko je poloenije zemlje, povrina zemaljska, bogatstvo na prirodne proizvode i vojeni duh itelja, dalje uzvieno i vatreno uvstvo narodnosti, jednako poreklo, jedan jezik sve to pokazuje na njenu stalnost i veliku budunost. [...] Da bi se opredjeliti moglo ta se uiniti moe i kako se u poslu postupiti ima, mora praviteljstvo [vlada] znati u kakvom se poloeniju svagdar nalaze narodi raznih provincija Srbiju okruavajuih. [] Za ovu cjel [cilj] treba pre svega otroumne [] i praviteljstvu verne ljude kao ispitatelje stanja ovih naroda i zemalja poslati i ovi bi morali posle svog povratka tano pismeno izvestije o stvari dati. Naroito se treba izvestiti o Bosni i Hercegovini, Crnoj Gori i Severnoj Albaniji. U isto vreme nuno je da se tano poznaje i stanje Slavonije, Hrvatske i Dalmacije, a razume se da u ovo spadaju i narodi Srema, Banata i Bake.
Ljui 1993, str. 151-163.
35
Ilija Garaanin (1812.-1874.), jedan od vodeih srpskih politiara i dravnika u 19. stoljeu. Pod raznim utjecajima, ali najvie pod utjecajem savjetovanja s ekim politikim emigrantom Frantiekom Zachom (koji je bio u kontaktu s poljskim politikim emigrantima u Parizu), Garaanin je 1844. godine napisao Naertanije, plan budue srpske vanjske i nacionalne politike. U njemu je iznio glavne ciljeve dugorone srpske politike na Balkanu, zasnovane na ujedinjenju i oslobaanju teritorija na kojima ive Srbi, ukljuujui i susjedne balkanske zemlje koje su jo pod turskom vlau. U susjednim zemljama Naertanije se smatra imperijalistikim planom Srbije.
B. Zahtijevanja naroda, usvojeno na velikoj narodnoj skuptini u Zagrebu

Budu da se u izvanrednom poloaju nalazimo i za povratjenje zakonitog stanja potrebito je da imademo zakonitu verhovnu glavu: zato izabrasmo jednoduno za bana trojedne kraljevine barona Josipa Jelaia Buimskog, mua svega naroda povrenje imajuega, kojemu banu ima se predati i zapovd nad vojskom granice i pravo raspisivanja sabora. Da se na deravni sabor sazove najkasnije do 1. svibnja ove godine u glavni grad Zagreb. Krepko i novo sjedinjenje u svakom smislu nae po zakonu i dogodovtini k nama pripadajue kraljevine Dalmacie s kraljevinom hervatskom i slavonskom, kao takoer nae vojnike granice. Vlastiti nezavisni, naemu saboru odgovorni ministerium kojega lanovi imadu biti ljudi narodu povoljni i od noviega duha napretka i slobode. Uvedenje narodnog jezika u unutarnje i izvanjsko upravljanje kraljevina naih i zajedno sve vije i manje uionice. Utemeljenje sveuilita u Zagrebu. Slobodu tampe, vre, uenja i govora. Tako na prvom dojduem kako i na svih buduih deravnih sabora naih zastupanje (representaciu) naroda na temelju jednakosti bez razlike stalia. Jednakost noenja tereta ili plaanja tibre i dae sviuh bez razlike stalia. Podignutje narodne banke. Ukinue celibata i uvedenje narodnog jezika u crkvu polag starinskoga hrvatskog prava i obiaja. Horvat, sv. I., str. 107-108
to je svrha ovoga teksta? Pronai povijesne argumente kojima se autor koristi kako bi potkrijepio svoje ideje i uvjerenja.
I-13. Nacionalni zahtjevi u revolucijama 1848. A. Slovenski zahtjevi 1. Da se svi Slovenci okupe u jednu naciju i naprave vlastitu skuptinu [...] 2. Da na slovenskom teritoriju slovenski jezik bude ono to je njemaki na njemakom, a talijanski na talijanskom teritoriju [...] 3. Da se omogui uvoenje slovenskog jezika u svaku instituciju na slovenskom teritoriju ako i kada mi to elimo [...] 4. Da svaki slubenik zaposlen na slovenskom teritoriju potpuno vlada slovenskim jezikom [...]
Prunk, str. 56
C. Nacionalna peticija koju je prihvatila rumunjska narodna skuptina u Blaju, Transilvanija 1. Rumunjska nacija, utemeljena na naelima slobode, jednakosti i bratstva, zahtijeva
36
da bude nacionalno neovisna u politikoj sferi kako bi mogla ostvariti svoja prava kao rumunjska nacija, da razmjerno broju svojih pripadnika ima i predstavnike u Dijetu6, da ima svoje dunosnike u svim organima dravne uprave, pravosua i vojske u istom razmjeru i da se moe koristiti svojim jezikom u svim poslovima koji je se tiu, ukljuujui i pravosue i javnu upravu. Rumunjska nacija zahtijeva [pravo da saziva] godinju openacionalnu skuptinu. [...] 3. Rumunjska nacija, postavi svjesna prava pojedinaca, zahtijeva da se odmah ukine kmetstvo, bez obaveze kmetova da plate bilo kakvu naknadu [...] 7. Rumunjska nacija zahtijeva slobodu govora, pisanja i objavljivanja bez cenzure [...] 8. Rumunjska nacija zahtijeva jamstvo slobode pojedinca; nitko ne smije biti uhien iz politikih razloga. Osim toga, zahtijeva slobodu okupljanja, da se ljudima ne smije nauditi zbog toga to su se okupili samo da bi razgovarali i u miru se sporazumjeli [...] 10. Rumunjska nacija zahtijeva naoruavanje naroda, ili nacionalnu gardu koja e biti jamac i vanjske i unutarnje sigurnosti zemlje. Rumunjskom policijom trebaju zapovijedati rumunjski asnici. 13. Rumunjska nacija zahtijeva otvaranje rumunjskih kola u svim selima i gradovima, otvaranje rumunjskih gimnazija, vojnih i tehnikih instituta, bogoslovija, kao i rumunjskog sveuilita koji e drava financirati od poreza koji se ubire od naroda, kao i potpunu slobodu u izboru ravnatelja i profesora i sistematizaciji nastavnih planova [...] 14. Rumunjska nacija zahtijeva da se ukinu povlastice i da teret javnih trokova padne na sve, u zavisnosti od imanja i bogatstva pojedinca. 15. Rumunjska nacija zahtijeva da novi ustav Transilvanije donese ustavotvorna skuptina [...]; taj ustav mora biti utemeljen na principima pravde, jednakosti i bratstva, kojih
6 Predstavnika skuptina Transilvanije.
se moraju drati i novi graanski, krivini i trgovinski zakoni.

Murgescu, str. 191-192
Godine 1848. revolucije su izbile u vie europskih zemalja, ukljuujui i Habsburku Monarhiju i rumunjske pokrajine, ali ne i u Srbiji, Grkoj i Osmanskom Carstvu. U Habsburkoj Monarhiji, nakon brze smjene apsolutistikog reima s Meternichom na elu, svaka nacija je pokuala definirati i nametnuti vlastite interese; od oujka do svibnja 1848. godine odrano je nekoliko nacionalnih skuptina na kojima su usvojeni nacionalni politiki programi. Ipak, borba za politika prava i ustavnu vladavinu ubrzo je pala u sjenu nacionalnih sukoba koji su unijeli razdor meu revolucionare i omoguili da Habsburgovci, uz pomo Rusije, 1849. godine ugue revoluciju.
Koji su glavni zahtjevi Slovenaca, Hrvata i Rumunja? Kako objanjava injenicu da su mnogi zahtjevi meusobno slini? Izdvoji zahtjeve koji su u tvojoj zemlji danas ispunjeni. Koji su to zahtjevi i zato su ispunjeni?
I-14. Nezadovoljstvo bosanskih krana pod turskom vlau iz pera franjevakog fratra Ivana Frane Jukia (1850.) Ako se u Bosni kranin sudi s Turinom, to ne moe biti pravedno suenje, a naroito ukoliko je Turin ve sijede brade, jer svjedoenje kranina nita ne znai. Sudac uvijek kae: Sluaj ti, Vlae, jedan Turin zna vie od tisuu Vlaha! Ovo je turska zemlja i vi ste njeni podanici, ovdje se ne uju crkvena zvona, ve se propovijeda turska vjera,
37
itd. Takve su i presude carskog suda. Danas kranin ne moe dobiti nikakvo namjetenje u dravnoj slubi, jer je to samo za Turke. Ako krani u Bosni hoe podignuti neku novu crkvu, ili obnoviti staru, nee to moi, i jadni ljudi e se morati okupljati pod vedrim nebom i golih glava izgovarati molitve!
Juki, str. 307-308
Koje elemente nezadovoljstva autor naglaava? Misli li da je pristran? Ako jest, moemo li ovaj odlomak ipak promatrati kao historijsko svjedoanstvo? Do koje mjere?
I-15. Osmanski carski dekret7 kojim se proglaava jednakost meu podanicima bez obzira na vjeru (1856.) Neka bude kako je ovdje odreeno. Veliki Veziru, Mehmed Amin Ali-pao, koji si odlikovan mojim carskim ordenom Meidije prvog reda i ordenom za osobne zasluge, neka te Bog uini velikim i uvea tvoju mo!... elja mi je obnoviti i proiriti novouvedene mjere [...] uz ljubaznu i prijateljsku pomo velikih sila, naih plemenitih saveznika [...] Jamstva koja smo dali Hatierifom iz Glhane, i u skladu s tanzimatom [...], danas su potvrena i ojaana, a primijenit emo djelotvorne postupke da bi ona imala pun i stvaran uinak. Sve privilegije i jamstva nepovredivosti duhovnog ivota koje su moji preci dali ab antiquo, i nekih kasnijih vremena, svim kranskim zajednicama i drugim nemuslimanskim skupinama koje su pod naom zatitom stvorene u Carstvu, bit e potvrene i zadrane. Sve kranske i druge nemuslimanske zajednice obavezne su u roku koji e se odre7 Hatt-i Hamayoun
diti, a zajedno s komisijom koju e sainjavati njezini pripadnici, uz moje odobrenje i pod nadzorom Visoke porte, ispitati koje povlastice i imunitete oni zapravo uivaju, i to onda razmotriti i Porti podnijeti zahtjev za reforme koje su potrebne s obzirom na napredak civilizacije i novo doba. Vlast koju su kranskim patrijarsima i episkopima dali sultan Mahmud II. i njegovi nasljednici treba uskladiti s novim poloajem koje te zajednice sada imaju zahvaljujui naim velikodunim i dobroiniteljskim namjerama [...] Pravila po kojima se patrijarh imenuje doivotno bit e promijenjena i vrit e se upravo onako kako to odredi odgovarajui ferman. Crkvena davanja, kakve god vrsti i naravi bila, bit e ukinuta i zamijenjena unaprijed utvrenim prihodom za patrijarha i velikodostojnike [...] U gradovima, mjestima i selima u kojima su svi stanovnici jedne vjere nee se postavljati nikakve prepreke za ponovno podizanje, prema prvobitnim planovima, graevina koje su namijenjene bogosluenju, zatim kola, bolnica i groblja... Svako nazivanje pogrdnim imenima ili prozivanje kojemu je cilj da bilo koju skupinu podanika Carstva proglasi manje vrijednom od neke druge, i to zbog vjere, jezika ili rase, zauvijek e biti izbrisano iz upravnih protokola. Donijet e se zakoni protiv upotrebe uvredljivih rijei, i meu privatnim pojedincima i od vlasti. Budui da se sve vjere mogu slobodno ispovijedati, nijednom se podaniku nee onemoguavati sluenje njegovoj vjeri [...] Nikoga se nee prisiljavati da promijeni vjeru [...] i [...] svi podanici Carstva, bez obzira na naciju kojoj pripadaju, i bez ikakve razlike, bit e primani u dravne civilne i vojne kole... tovie, svaka zajednica ima pravo otvarati javne kole za znanost, umjetnost i zanate [...] Svi trgovaki, prekrajni i krivini postupci
38
koji se vode izmeu muslimanskih i kranskih ili drugih nemuslimanskih podanika, ili izmeu krana i drugih nemuslimana koji pripadaju nekoj drugoj sljedbi, vodit e se pred mjeovitim sudovima. Suenja na tim sudovima bit e javna: suprotstavljene strane e se suoiti i dovesti svoje svjedoke, ije e se svjedoenje prihvaati bez razlike ako se zakunu prema vjerskim zakonima svoje zajednice. [...] Porezi e se razrezivati isto za sve podanike Carstva, bez obzira na to kojem staleu i vjeri pripadaju. Za nadoknadu tete u sluaju nepotenog prikupljanja poreza, a osobito desetine, koristit e se najbra i najenerginija sredstva. Sustav izravnog prikupljanja poreza e postupno, i to je bre mogue, biti zamijenjen porezom prema zemljinim planovima u svim ograncima dravnih prihoda.
je svemonog Boga koji upravlja svijetom. Prije etiri stoljea sudbina je nas, Bugare, i nau dragu domovinu stavila pod vlast slavnih osvajaa koji su u Europi stvorili Osmansko Carstvo [...] Od Vas molimo ljubazno odobrenje da Vam iznesemo razloge zbog kojih bugarski narod od Vas ponizno trai da se objavi njegova neovisnost. Politika neovisnost lanak 1. Nacionalna ustavna vladavina. lanak 2. Da se Bugarska, i sva podruja naseljena Bugarima, proglase neovisnima i nazovu Bugarskim Carstvom. lanak 3. Da Bugarsko Carstvo bude politiki vezano za Osmansko Carstvo i da njime vlada car imperator, Njegovo Velianstvo sultan Abdul Aziz i njegovi nasljednici, koji e tituli osmanski sultan dodati i bugarski car. [...] lanak 6. Da carev namjesnik bude drugi poslije Njegova Velianstva kao poglavara drave, vlade i izvrne vlasti, vrhovnog zapovjednika bugarske vojske i vrhovnog suca. lanak 7. Da carev namjesnik vlada uz pomo Vijea sastavljenog samo od Bugara, koje bira Nacionalna skuptina. lanovi toga Vijea trebaju izmeu sebe podijeliti vlast tako da svaki bude na elu svojega resora. Oni imaju pravo predlagati zakone i izraivati nacrte dravnog budeta koje e, nakon to ih prihvati Nacionalna skuptina, podnositi carevom namjesniku na usvajanje. Trebaju biti zajedniki odgovorni za svoja djela, tako da nijedna odluka careva namjesnika nee stupiti na snagu ako je ne potpiu lanovi Vijea. [...] lanak 9. Slubena vjeroispovijest u zemlji je pravoslavlje. lanak 10. Pravda e se provoditi u skladu s posebnim bugarskim zakonima koje e donijeti Nacionalna skuptina. [...]
to je bio cilj turskih vlasti kada su izdale ovaj dekret? Usporedi konkretne mjere ovoga dekreta s primjedbama koje su iznesene u prethodnom dokumentu (I-14.). Misli li da je dekret uspio ojaati lojalnost nemuslimanskih naroda osmanskoj dravi?
I-16. Razliita miljenja o planu za osnivanje dvojne bugarsko-turske drave (1867.) A. Predstavka tajnog Sredinjeg bugarskog odbora sultanu Abdul Azizu8 Dopis, Njegovom Velianstvu sultanu Abdulaz/izhanu, naem uzvienom gospodaru i ocu, Od tajnog Sredinjeg bugarskog odbora Vae Velianstvo! Sudbina pojedinca i svake nacije u rukama
8 Sultan od 1861. do 1876. godine
39
lanak 11. Da Bugarsko carstvo ima svoju vojsku, organiziranu po novom sustavu i prema posebnom zakonu. [...] lanak 13. Da bugarski jezik bude slubeni jezik carstva. lanak 14. Da budu osigurana sva graanska i politika prava, na primjer: sloboda tiska, pravo na slobodan govor, pravo na odravanje javnih skupova i rasprava o politikim i drutvenim pitanjima itd., a da bude osigurana i osobna sloboda, pravo da svatko bude vlastiti gospodar u svojem domu, te vjerska tolerancija.
Hristomatija, str. 400-409
Nekoliko tekstova dokumentira napore kojima se eli zasnovati nacionalne drave. No nacionalna drava nije jedini predvieni oblik politike organizacije zbog specifinih politikih okolnosti izneseni su i drukiji prijedlozi, koji su zapravo bili alternativa nacionalnoj dravi.
ra ministar je govorio o dopisu i rekao da se vlada a fait sourde oreille [pravi gluha] i nitko od njegovih veleposlanika to nije ni spomenuo. Bugari, dodao je Fuad-paa, ako su oni koji su to napisali doista Bugari, pokazali su se vrlo sebini; da u Osmanskom Carstvu ive samo Turci i Bugari, to bi onda bila druga stvar, ali tu su i Grci, Armenci, Albanci, Kurdi, Arapi i mnoge druge nacionalnosti, i svaka od tih nacionalnosti treba imati ista politika i nacionalna prava i privilegije... Ne mogu samo Turci, Grci ili Bugari, kao to se kae u predstavci, zasebice podravati tursku dravu, ve to moraju initi svi ravnopravno; ali sve te nacije moraju imati i razumne razloge da to ine. Zato vam kaem, zakljuio je ministar, sastavljai ove predstavke su sebini i nezreli.
Stambolski, str. 292-293
Analiziraj nain na koji bi Bugarska trebala biti organizirana u okviru dvojne tursko-bugarske drave. Kakav bi bio odnos prema osmanskoj dravi? Pokuaj razjasniti zato lanovi Tajnog odbora iznose ovakav, a ne nekakav drukiji prijedlog. Zna li neki drugi primjer dvojne drave u Europi?
Dr. Hristo T. Stambolski (1843., Kazanluk 1932., Sofija), lijenik i javna osoba. Profesor anatomije na Carskoj medicinskoj koli u Istanbulu, jedan od organizatora zdravstvene zatite u Bugarskoj nakon 1878. godine. Bio je aktivan u pokretu za stvaranje zasebne bugarske crkve koja e biti neovisna o grkoj patrijariji.
B. Reakcija Fuad-pae9 prema memoarima Hriste Stambolskog Posjet Fuad-pai. Istoga toga dana, 2. travnja 1867., drugog dana Bajrama, Hristo je otiao Fuad-pai, danas ministru vanjskih poslova, pod izgovorom da mu eli estitati praznike i predstaviti se... Tijekom razgovo9
Iznesi svoj komentar stava Fuad-pae. S kojim on razlozima kritizira predstavku? Misli li da je to bio i slubeni stav Osmanskog Carstva? Organizirajte debatu: Podijelite se u dvije skupine jedna neka pronae razloge kojima bi se mogao braniti prijedlog za stvaranje dvojne tursko-bugarske drave, a druga neka razmotri stajalite koje zastupa Fuad-paa. Uzimajui u obzir specifine povijesne uvjete, moete pokuati raspravljati o slinom prijedlogu koji se tie etnike skupine s kojom se vi identificirate.
Fuad-paa (1817.-1869.), jedna od vodeih linosti tanzimata, u pet navrata ministar vanjskih poslova i dva puta veliki vezir.
40
I-17. Projekt ujedinjenja Bugara i Srba u junoslavensko carstvo pod vlau srpskog kneza Mihaila Obrenovia (1867.) Protokol Budui da dananje okolnosti trae od naroda pod Turcima da krenu u oslobodilaku borbu, mi, Bugari koji ivimo u Bugarskoj, Trakiji i Makedoniji, okupili smo se da razmislimo i naemo nain da oslobodimo voljenu domovinu, kako bismo se pridruili obitelji slobodnih zemalja i svijetu pokazali da postojimo. Kako bismo uspjeli u tako vanom pothvatu, moramo odabrati neki od susjednih naroda s kojim bismo mogli doi do slobode na obostranu korist, i nismo mogli odabrati drugi narod doli Srbe, s kojima smo povezani nacionalno, po vjeri i geografskom poloaju. Srbi i Bugari trebaju se bratski ujediniti u Junoslavensko Kraljevstvo. Junoslavensko Kraljevstvo e se sastojati od srpskog i bugarskog kraljevstva (bugarsko obuhvaa Bugarsku, Trakiju i Makedoniju). Na elu novoformirane vlade bit e sadanji srpski knez Mihailo Obrenovi, s nasljednim pravom. To kraljevstvo treba imati jednu zastavu, i na njoj trebaju biti simboli obaju naroda. Isto vrijedi i za njihov budui novac. Obje zemlje e zadrati svoj jezik kao slubeni, a dunosnici e biti iz odgovarajueg naroda i govoriti tim jezikom. Prihvatit emo dananje srbijanske zakone i prevesti ih na bugarski. Svi propisi Junoslavenskog Kraljevstva bit e, bez izuzetka, objavljeni na obama jezicima, to jest i na srpskom i na bugarskom.
Dokumenti, 1, str. 434-435
I-18. Ruski izvjetaj o planovima za zajedniku rumunjsko-bugarsku dravu (1867.) U pismu br. 1 od 15. travnja imao sam ast obavijestiti Vau ekselenciju da su u takozvanom Tajnom bugarskom odboru uglavnom mladi ljudi, da je on osnovan s ciljem da pomogne stvaranju pozitivnog javnog mnijenja prema Bugarima u Europi i da istodobno potakne Bugare na pobunu protiv turskog tlaenja. Podaci koje sam prikupio ukazuju da je Odbor osnovan dogovorom rumunjske stranke Crvenih [liberala] i nekih Bugara. Osim toga, prema tom dogovoru, Rumunji su se obvezali pomoi Bugarima da se oslobode turske vlasti i proglase Bugarsku zemljom neovisnom o sultanu. Nema sumnje da su Rumunji, dogovarajui se s Bugarima, imali skrivene namjere u svoju vlastitu korist i ponovno stvoriti vlako-bugarsku dravu, koristei to to e bugarski ustanak stvoriti probleme turskim vlastima. Oni bi onda mogli proglasiti neovisnu Rumunjsku, a to se tie Bugara njih e ostaviti da se sami snau. Ali zato su i Bugari imali na umu samo korist koju bi mogli izvui od svojih sunarodnjaka s one strane Dunava [...]
Dokumenti, 1, str. 436
Koji su pravi ciljevi Bugara i Rumunja, prema tvrdnjama ruskog diplomata? Usporedi tekstove I -16., I -17. i I-18. to misli koji bi projekt bio najbolji za Bugare? Usporedi tekstove I-12., I-16, I-17., I-18. i I-38. Koji su politiki modeli u njima predloeni?
to misli, zato su Bugari odabrali uniju sa Srbijom, a nisu traili vlastitu nacionalnu dravu? Kako su planirali sauvati svoj nacionalni identitet?
I-19. Miljenje iz 19. stoljea o odnosu politike slobode i nacije uvodnik Ljubena Karavelova u listu Svoboda (studeni 1869.) Kao to je suhozemnim ivotinjama potreban zrak, a ribama voda, tako je ovjeku naj-
41
potrebnija i najprea sloboda. Bez slobode, ovjek ne moe biti ovjek, ve samo pola ovjeka; bez slobode, ovjek ne moe biti ono za to ga je priroda stvorila, dakle, ne moe biti ni sretan. Sve to je potrebno pojedincu, potrebno je i cijeloj naciji. Jedino nacija koja ima svoj povijesni ivot, te unutarnju i vanjsku slobodu, to jest ona koja je politiki i intelektualno neovisna, moe ivjeti i napredovati. Svaka nacija koja nema politiku slobodu uvijek je ak i kad ima najliberalniju vladu izloena nekom neprimjetnom utjecaju centralizacije i vladajue nacije, a rijetko se dogaa da taj utjecaj pozitivno djeluje na porobljenu naciju.
Karavelov, str. 165
Analiziraj tvrdnju: sve to je potrebno pojedincu, potrebno je i cijeloj naciji. Pogledaj tekst III-1., koji je napisao Dimitrie Bolintineanu, i usporedi ga s ovim. U to nas ovi autori nastoje uvjeriti? to misli, zato oni istiu ideju nacije? I-20. Ferman kojim je osnovana Bugarska egzarhija (1870.) Svi nai posluni podanici i graani Naega Carstva uivaju punu i stalnu slobodu vjeroispovijesti i sva druga prava, ive u uzajamnom skladu i prijateljstvu, kako i treba biti sa sugraanima i u obrazovanom narodu... Ipak, na Nau veliku alost, vidjeli smo neslogu i nesporazume do kojih je, usprkos Naoj dobroj volji, dolo izmeu bugarskih krana i grke patrijarije... 1. Osniva se teritorij sa zasebnom vjerskom jurisdikcijom koji se zove Bugarska egzarhija. Ona e obuhvatiti nie navedene episkopije i eparhije i neka druga mjesta. Egzarhija e imati pravo baviti se svim crkvenim pitanjima te religije.
Ljuben Karavelov (1834./1835.-1879.), pisac, novinar, organizator i ideolog bugarskog nacionalnog oslobodilakog pokreta. Osnovao je najveu bugarsku revolucionarnu organizaciju i bio je urednik njezinih novina. Smatra se jednim od utemeljitelja nove bugarske knjievnosti.
Sl. 1. Slovenija: Tabori (1869.) Liberalno orijentirani Slovenci slijedili su primjer eha i organizirali tabore, sastanke na otvorenom, u znak potpore programu za ujedinjenu Sloveniju. Tijekom dvije godine, sve dok Be nije zabranio te javne forume, Slovenci su se okupljali na raznim mjestima, sluali govornike i donosili rezolucije o nacionalnim pitanjima.
Slovenska, str. 232
to je svrha ove slike? to znai fotografija u sredini? Kakva je veza izmeu krajolika i nacionalnih vrijednosti?
42
2. Najvii po inu meu episkopima nosit e zvanje egzarh i bit e kanonski predsjedatelj bugarskoga Svetog sinoda, ije e sjedite uvijek biti tamo gdje je on. [...] 4. Prema crkvenim kanonima, taj egzarh, postavljen naim beratom (ukazom), mora u liturgiji spomenuti ime carigradskoga patrijarha. Prije odabira osobe vrijedne da postane egzarhom prema crkvenim kanonima, treba traiti miljenje i pristanak moje vlade. [...] [...] Ako svi, ili barem dvije treine krana koji ive izvan spomenutih mjesta ele prijei u nadlenost Bugarske egzarhije, i ako se to dokae, bit e im doputeno da to uine.
Hristomatija, str. 268-271
ostalo 8 131 domainstvo se opredijelilo za Bugarsku egzarhiju. Prema podacima iz Solunskog vilajeta od 21. muharema 1291. (27. veljae 1874.), rezultati plebiscita u gradu Ohridu i na okolnom podruju pokazuju da je samo 139 mukaraca reklo da bi ostalo u Patrijariji, a 9 387 se izjasnilo za prelazak pod nadlenost Bugarske egzarhije.
Hristomatija, str. 280
Kako komentira rezultate plebiscita? Koje bi nam informacije jo trebale da bismo bolje razumjeli te rezultate? Je li u 19. stoljeu bilo neobino da samo mukarci glasuju? Je li pravino to to je u Skopskoj eparhiji cijelo domainstvo imalo samo jedan glas?
Bugarska egzarhija bila je zasebna organizacija u okviru pravoslavne crkve, osnovana u veljai 1870. godine turskim fermanom (sultanovim ukazom). Postojala je sve do 1953., kada je uzdignuta na stupanj patrijarije.
I-22. Hristo Botev o potrebi da se Bugari bore za nacionalno osloboenje (1875.) Povijest naega naroda je tuna i mrana, a njegova je sadanja situacija teka i muna. Drugim rijeima, Bugari su robovi Turaka, robovi samih sebe, robovi orua kojim rade, pa ak i vlastitog obrazovanja i kulture. Pogledate li kako rade, vidjet ete da rade kao teglea stoka; samo pogled na njihove neprirodne patnje, i njihova lica, i odmah ete se uvjeriti da zaista rade kao konji, skupljaju kao pele i ive kao svinje. Istina je da su mnogi stranci pisali, i jo uvijek mnogo piu o naoj marljivosti, naoj nadarenosti i kulturnom napretku. Ipak, gotovo svaki od tih pisaca je matematiki dokazao ili dokazuje da mi, kako bismo razvili svoje jo netaknute sposobnosti i postali Nijemci juga ili Englezi istoka, moramo zbaciti barbarski turski jaram, osloboditi se toga neljudskog ropstva koje isisava svu proizvodnost naih moi, i izgraditi bosporski bulevar slobodne junoslavenske konfederacije.
Botev, str. 85-86 43
to misli, zato su turske vlasti prihvatile stvaranje autonomne Bugarske egzarhije? Iz kojeg su razloga, po tvojem miljenju, pravoslavni Bugari eljeli imati svoju autonomnu crkvenu organizaciju, odvojenu od Carigradske patrijarije?
I-21. Rezultati plebiscita o pripadnosti crkvi u Skopskoj i Ohridskoj episkopiji (1874.) Poslije plebiscita o postavljenju bugarskih episkopa u Skopsku i Ohridsku eparhiju prema toki 10. fermana o osnivanju Bugarske egzarhije, utvreno je da od 8 698 kranskih obitelji u Skopskoj eparhiji samo 567 eli ostati u okviru grke patrijarije, a pre-
Hristo Botev (1847.-1876.), nacionalni heroj, pjesnik, novinar i revolucionar. ivio je i radio uglavnom u Rumunjskoj. Godine 1874.-1875. afirmirao se kao voa bugarskoga nacionalnog oslobodilakog pokreta. U svibnju 1876. godine preao je Dunav s malobrojnim odredom ustanika i poginuo u bitki s turskom vojskom. Napisao je samo dvadeset pjesama, ali one su ga uinile klasikom bugarske knjievnosti.
6. Vojna sluba i ope obrazovanje bit e obvezni za sve graane Bugarske.

Hristomatija, str. 609
Nakon to je osmanska vlast u kolovozu 1876. uguila bugarski Travanjski ustanak, bugarske izbjeglice u Rumunjskoj osnovale su Sredinje bugarsko dobrotvorno drutvo, politiku organizaciju koja je razradila program s glavnim politikim zahtjevima za nacionalno osloboenje Bugara.
to je cilj ovoga lanka? Kako je pisac pokuao istaknuti ponos Bugara? to misli, zato pisac inzistira na ideji da bi Bugari mogli biti Nijemci juga, odnosno Englezi istoka? Na koga se u tvojoj zemlji najee misli kad se kae Europljanin?
Kako objanjava izraze koji se ovdje rabe protiv Turaka i Osmanskog Carstva? Misli li da oni imaju neke veze s tim to su Turci uguili Travanjski ustanak 1876. godine, ili su to uopeniji retoriki argumenti? Kako su autori ovoga teksta namjeravali stvoriti bugarsku dravu? Kako su zamislili organizaciju te nove drave?
I-23. Politiki program Sredinjega bugarskog dobrotvornog drutva (Bukuret, studeni 1876.) Da bi dolo do mira na istoku, da bi se zaustavila stalna okrutnost Turaka koji ne potuju nikakvo ljudsko pravo, i da bi se ispunile pravine elje bugarskoga naroda, Europa mora pomoi u provoenju sljedeeg programa: 1. Treba ponovno uspostaviti bugarsku dravu koja obuhvaa Bugarsku, Makedoniju i Trakiju, u kojoj prevladavaju Bugari. 2. Bugarska drava imat e neovisnu vladavinu i ustav koji e usvojiti zakonodavno tijelo koje je izabrao narod. 3. Sva podruja ivota treba urediti posebnim zakonima koji e biti u skladu s ustavom i potrebama naroda. 4. Sve strane manjine koje ive meu Bugarima imat e ista politika i graanska prava. 5. U bugarskoj dravi postojat e potpuna sloboda savjesti. I-24. Albanska pjesma napisana u vrijeme Berlinskoga kongresa (1878.) Molim vas, budite paljivi S Albanijom, Nemojte je rastrgati Kao da je siroe, Jer nismo mi ni Grci, ni Bugari, Pa ni Crnogorci Mi smo samo Albanci I elimo slobodu...
Brahimi, str. 62
Kao ni druge balkanske nacije, tako ni Albanci nisu imali svojega predstavnika na Berlinskom kongresu, ali i albanske voe su nastojali definirati nacionalne ciljeve i pridobiti za njih javno mnijenje.
44
to je svrha ove pjesme? to pjesnik eli rei time to nabraja nazive naroda koji ive na tom podruju?
I-25. Berlinski mirovni ugovor (1878.) Ugovor izmeu V. Britanije, Austro-Ugarske, Francuske, Njemake, Italije, Rusije i Turske. Berlin, 13. srpnja 1878. lanak I. Bugarska se konstituira kao autonomna i ovisna kneevina pod vrhovnom vlau Njegovog Carskog Velianstva Sultana. Kneevina e imati kransku vladu i nacionalnu miliciju. lanak XXIII. Visoka porta preuzima obvezu da na otoku Kreti dosljedno primjenjuje Organski zakon iz 1868. godine, uz modifikacije koje se mogu smatrati pravinima. Slini zakoni prilagoeni lokalnim potrebama, osim u pogledu osloboenja od plaanja poreza koje je priznato Kreti, bit e uvedeni i u drugim dijelovima Turske, u njezinu europskom dijelu, za koje ovim ugovorom nije predviena posebna organizacija. Visoka porta e ovlastiti posebne komisije, u kojima e u znatnoj mjeri biti zastupljen domai element, koje e razraditi detalje novih zakona u svakoj pojedinoj provinciji. Planovi organizacije koji proizau iz ovih aktivnosti bit e podastrti na ispitivanje Visokoj porti, koja e se, prije no to proglasi njihovo stupanje na snagu, konzultirati s Europskom komisijom ustanovljenom za Istonu Rumeliju. lanak XXV. Provincije Bosnu i Hercegovinu zaposjest e i njima upravljati AustroUgarska. Budui da vlada Austro-Ugarske ne eli preuzeti upravljanje Novopazarskim sandakom, koji se prostire izmeu Srbije i Crne Gore u smjeru jugoistoka na drugoj strani Mitrovice, osmanska administracija e tamo i dalje obavljati svoje funkcije. No, da bi se osiguralo odravanje novog politikog stanja, kao i sloboda i sigurnost komunika10 provincije
cija, Austro-Ugarska pridrava pravo da u cijelom ovom dijelu nekadanjeg vilajeta10 Bosne dri svoje garnizone i da se koristi vojnim i trgovakim putovima. U tom cilju, vlade Austro-Ugarske i Turske pridravaju za sebe pravo dogovora o detaljima. lanak XXVI. Visoka porta, kao i sve one Visoke ugovorne strane koje to do sada nisu uinile, priznaju neovisnost Crne Gore. lanak XXXIV. Visoke ugovorne strane priznaju neovisnost Kneevine Srbije, pod uvjetima izloenima u sljedeem lanku. lanak XXXV. Ni za jednu osobu u Srbiji razlika u religijskom vjerovanju ili denominaciji ne smije biti osnova za iskljuenost ili nemogunost u pogledu uivanja graanskih ili politikih prava, rada u javnim slubama, obavljanja javnih funkcija i ukazivanja poasti, kao ni obavljanja pojedinih profesija i djelatnosti, u bilo kojem mjestu. Sloboda i javno prakticiranje svih oblika bogotovlja osigurat e se svim osobama koje pripadaju Srbiji, kao i strancima, i nee biti nikakvih prepreka bilo hijerarhijskoj organizaciji razliitih zajednica bilo njihovim odnosima s njihovim duhovnim poglavarima. lanak XLIII. Visoke ugovorne strane priznaju neovisnost Rumunjske, pod uvjetima izloenima u dvama sljedeim lancima. lanak XLIV. Ni za jednu osobu u Rumunjskoj razlika u religijskom vjerovanju ili denominaciji ne smije biti osnova za iskljuenost ili nemogunost u pogledu uivanja graanskih ili politikih prava, rada u javnim slubama, obavljanja javnih funkcija i ukazivanja poasti, kao ni obavljanja pojedinih profesija i djelatnosti, u bilo kojem mjestu. Sloboda i javno prakticiranje svih oblika bogotovlja osigurat e se svim osobama koje pripadaju Rumunjskoj, kao i strancima, i nee biti nikakvih prepreka bilo hijerarhijskoj organizaciji razliitih zajednica, bilo njihovim odnosima s njihovim duhovnim poglavarima. Podanici i dravljani svih Sila, trgovci i druge osobe, bit e u Rumunjskoj tretirani bez obzira na vjeru, na temelju potpune jednakosti.
45
lanak XLV. Kneevina Rumunjska vraa njegovu velianstvu ruskom Caru onaj dio teritorija Besarabije koji je od Rusije bio odvojen Parikim ugovorom iz 1856. godine, koji je na zapadu ogranien sredinom toka rijeke Prut, a na jugu sredinom toka rukavca Kilije i uem Stari Stambol [dananja drava Moldavija]. lanak LVIII. Visoka porta ustupa Ruskoj carevini teritorije Ardahan, Kars i Batum (dananje Armenija i Gruzija, s malim dijelom sjeveroistone Turske) u Aziji, zajedno s istoimenom lukom (Batum). lanak LIX. Njegovo velianstvo Car Rusije izjavljuje svoju namjeru da se Batum uspostavi kao slobodna luka, uglavnom trgovaka. lanak LXII. Budui da je Visoka porta izrazila namjeru odravati naelo vjerske slobode, kao i da mu dade najire tumaenje, ugovorne Strane primaju na znanje ovu spontanu izjavu. Vjerska razlika ne smije ni u kojem dijelu Osmanskog Carstva biti osnova za iskljuenost ili nemogunost bilo koje osobe u pogledu uivanja graanskih ili politikih prava, rada u javnim slubama, obavljanja javnih funkcija i ukazivanja poasti, ili obavljanja pojedinih profesija i djelatnosti, u bilo kojem mjestu. Sloboda i javno prakticiranje svih oblika bogotovlja osigurat e se svima i nee biti nikakvih prepreka bilo hijerarhijskoj organizaciji razliitih zajednica, bilo njihovim odnosima s njihovim duhovnim poglavarima. Crkvene osobe, hodoasnici, kao i monasi svih nacionalnosti koji putuju u europski dio Turske, ili u njezin azijski dio, uivat e ista prava, povlastice i privilegije. Gore spomenutim osobama i njihovim vjerskim, dobrotvornim i drugim ustanovama u svetim mjestima i drugdje priznaje se pravo na slubenu zatitu diplomatskih ili konzularnih predstavnika Sila u Turskoj. Izriito se pridravaju prava koja ima Francuska, i u potpunosti se podrazumijeva da se ne mogu vriti nikakve promjene statusa quo
svetih mjesta. Monasi na planini Atos, bez obzira na to iz koje zemlje potjeu, zadrat e svoje ranije posjede i povlastice i uivat e, bez ikakva izuzetka, potpuno jednaka prava i prerogative.
www.fordham.edu/halsall/mod/1878berlin.html
Nacrtaj tri karte: jednu sa situacijom prije 1878. godine, drugu koja e prikazati teritorijalne pretenzije svake od etnikih skupina, i treu s konkretnim odredbama sporazuma u Berlinu. to primjeuje? Igra: kako je biti na mjestu drugoga Napii sastavak od 400 rijei u kojem e izloiti vlastite prijedloge za situaciju na Balkanu. Izaberi jedan od sljedeih identiteta: ruski, njemaki, francuski, britanski, austro-ugarski diplomat, predstavnik Osmanskog Carstva, Albanac, Bugarin, Rumunj, Srbin, Hrvat, Crnogorac, Slovenac, Grk, ali svakako izaberi identitet koji nije tvoj. Obrazloi svoj izbor.
46
Karta 2: BALKAN PO ODREDBAMA BERLINSKOG JUGOISTONOJ EUROPI NACIJE I DRAVE U KONGRESA, srpanj1878.
granica bugarske autonomne vazalne drave granica autonomne pokrajine Istone Rumelije san-stefanski teritoriji koje su u Berlinu izgubile Crna Gora, Srbija i Bugarska osmanski teritoriji koji su doli pod austro-ugarsku okupaciju
Karta 2: Balkan po odredbama Berlinskog kongresa, srpanj 1878.

47
Sl. 2. Grka izmeu Turske i Europe. Karikatura iz lista Aristophanes (1882.)
Louvi, str. 230
Turska: Pusti me, pojest u novoroene. Europa: Natrag, gospoo Turska, zahvaljujui meni ti uope postoji. Zbog ega je Grka predstavljena kao novoroene? Napii kratak opis kako su predstavljena ova tri lika. Po tvojem miljenju, to je autor karikature htio poruiti itateljima novina?
48
I-26. Albanski argumenti u prilog zasebne albanske drave (1886.) Mi elimo samo ono to eli svaka nacija: zasebnu dravu u kojoj e se svi ljudi iste krvi okupiti kao to se lanovi obitelji okupljaju u jednoj kui.
Kondo, str. 126
Odlomak iz lanka koji je objavio Jeronim (Girolamo) de Rada (1814.-1903.) u dvojezinom asopisu Fiamuri i Arbrit La Bandiera dellAlbania (Albanska zastava). Jeronim je bio pjesnik i izdava drugog dvojezinog asopisa LAlbanese dItalia. ivio je u Italiji.
Zbog ega pisac usporeuje obitelj i naciju? Pokuaj zakljuiti kako takva vizija na dugi rok utjee na odnos prema drugim narodima koji ive na istom teritoriju.
I-27. Sjeanja Ivana Hadi-Nikolova11 na razgovore iz 1892. godine, koji su doveli do stvaranja VMRO (1893.) U srpnju 1892. godine doao sam u Sofiju potraiti Kostu Sahova, koji je izdavao makedonske novine, traei uglednog Makedonca koji bi otiao u Solun i stao na elo revolucionarne organizacije za osloboenje Makedonije. Sasluavi me, Sahov je rekao: Shvaam to hoete, ali ovdje neete pronai prave ljude. Ovdje samo priaju, a kada treba neto uiniti, nema nikoga. Samo s jednim ovjekom moete ozbiljno razgovarati o makedonskom pitanju. To je uenik vojne kole Goce Delev. Dogovorili smo se da Kosta Sahov
11 12 Ivan Hadi-Nikolov (1861.-1934.), jedan od osnivaa VMRO.
porui Goci Delevu12 da se elim susresti s njim i da bismo se mogli vidjeti u nedjelju u 14 sati kod Sahova. U dogovoreno vrijeme stigao sam u tiskaru kako bismo raspravili o tome, i tamo ih zatekao na jednom skrovitom mjestu. Plan za stvaranje organizacija: 1. Organizaciju treba osnovati u Makedoniji, a ne u Sofiji, jer ako bude osnovana u Sofiji, Grci i Srbi bi se spram nje mogli odnositi kao da ju je stvorila bugarska vlada, a zatim i sami stvoriti sline organizacije, i na kraju nita ne bi ispalo od nae organizacije. K tome, to treba biti tajna organizacija. 2. Osnivai moraju biti iz Makedonije, kako bi neprestano bili u dodiru s makedonskim stanovnitvom, izlagali se istim opasnostima kojima e biti izloeni njihovi sljedbenici, i tako lake zadobili povjerenje ljudi. 3. Moto treba biti: Autonomija za Makedoniju. Da bismo se mogli nadati uspjehu, nai se zahtjevi moraju pozivati na lanak 23 Berlinskog ugovora. Postii autonomiju za Makedoniju ne znai samo iupati je iz ruku Turaka, nego i iz ruku Srba i Grka. Kada budu odreene granice autonomne Makedonije, tada Srbi i Grci vie nee biti u poziciji da trae neke njezine dijelove, ali ako budemo traili pripajanje Bugarskoj, onda e i Srbi i Grci eljeti neke dijelove. Na zadatak treba biti ouvanje Makedonije kao cjeline, a to e se ostvariti kroz autonomiju Makedonije. 4. Organizacija treba biti autonomna i neovisna, ne smije imati bilo kakve veze s vladama susjednih zemalja niti izvravati bilo kakve zadatke za njih, jer bi tako potpala pod njihov utjecaj. Ona takoer ne smije biti orue bilo koje vlade koja bi s pomou nje izazivala reakciju neke druge susjedne vlade. 5. Od Makedonaca u Bugarskoj i bugarskog naroda traimo samo materijalnu i moralnu podrku, bez uplitanja u nae poduhvate. Nakon etiri sata razgovora, Kosta Sahov i Goce Delev prihvatili su plan. Goce je rekao:
Goce Delev (1872.-1903.), istaknuta osoba makedonske oslobodilake borbe.
49
toliko je vremena prolo, neka proe jo jedna godina. Za godinu dana zavrit u vojnu kolu i postati asnik. Napustit u sve to i otii u Solun, i tamo emo osnovati revolucionarnu organizaciju.
Makedonium, str. 29-30
Nakon Berlinskog kongresa Makedonija je ostala najvaniji turski teritorij u Europi. Zbog etniki mjeovitog stanovnitva, u njoj su se ubrzo poeli nadmetati bugarski, grki i srpski nacionalizam. Unutranja makedonska revolucionarna organizacija osnovana je 1893. Organizirala je neuspjeni Ilindenski ustanak protiv turske vlasti 1903. godine. Tijekom balkanskih ratova Makedoniju su okupirale i na kraju je meu sobom podijelile Bugarska, Grka i Srbija. Poslije Prvoga svjetskog rata VMRO se od pokreta za nacionalno osloboenje polako pretvorio u faistiku i teroristiku organizaciju koja se bavila i trgovinom drogom, te vodila gerilski rat, prije svega protiv Srbije (Jugoslavije) i neformalno kontrolirala dijelove bugarske Makedonije. Ta organizacija znaajno je utjecala na politiki ivot u Bugarskoj sve do 1934. godine, kada su je bugarske vlasti prisilno raspustile.
u sveopu oruanu borbu. Oni su pribjegli tom ekstremnom rjeenju tek kada su se neuspjenima pokazala sva druga sredstva da se Europa potakne na intervenciju u duhu meunarodnih sporazuma koji bi trebali odreivati uvjete ivota stanovnitva. Intervencija izvana je i dalje jedini nain da se ukloni zlo i zaustavi krvoprolie. Dosadanji jalovi pokuaji da se palijativnim mjerama pobolja turska vlast samo su poveali muhamedanski fanatizam i dravni pritisak strano mijeanje e biti djelotvorno samo ako bude imalo na umu postignue sljedeih uinaka: 1. U dogovoru s velikim silama treba za glavnog upravitelja postaviti kranina koji nikada nije pripadao turskoj upravi i koji bi u obavljanju svojih dunosti bio neovisan o Visokoj porti; 2. Uspostavljanje trajne zajednike meunarodne kontrole, uz iroka ovlatenja za sankcioniranje. Time to objanjava uzroke ovoga oajnikog ina narodnog otpora, kao i mjere koje bi mogle sprijeiti njegove posljedice, VMRO sa sebe skida svaku odgovornost i objavljuje da e voditi borbu sve dok u potpunosti ne ostvari svoje ciljeve, a energiju za to crpi iz priznanja svojih dunosti i simpatija u cijelom svijetu.
Odbrani, str. 484
Pogledaj tekst i odredi praktine probleme stvaranja jedne politike organizacije u jugoistonoj Europi potkraj 19. stoljea. Zbog ega je, po tvojem sudu, bilo vano uspostaviti razliku izmeu autonomije i neovisnosti?
I-28. Deklaracija kojom Unutranja makedonska revolucionarna organizacija (VMRO) obavjetava velike sile o odluci da zapone oruani ustanak (1903.)
to je cilj ovoga teksta? to su njegovi autori htjeli postii? Je li oruani sukob u njemu prikazan kao eljeni cilj ili kao nametnuto sredstvo za ostvarenje drugih ciljeva?
Nekanjeno nasilje muhamedanaca i sustavan pritisak vlasti prisilio je krane iz Makedonije i podruja Jedrena da krenu
I-29. Miljenje Krste Misirkova da politiko rjeenje makedonskoga pitanja treba traiti u okviru Osmanskog Carstva (1903.) [...] Ako vjerska propaganda nastoji onemoguiti ujedinjavanje makedonskih intelektualaca
50
i makedonskog naroda, onda prije svega treba stvoriti jedinstvenu crkvu u Makedoniji, to jest Ohridsku arhiepiskopiju koja e biti arhiepiskopija za cijelu Makedoniju. Vjerska propaganda moda sadri neto protiv ujedinjavanja makedonske inteligencije i makedonskog naroda samo iz nacionalnih razloga. Ako je tako, onda je prirodno da uz zahtjev za crkvenu reformu ide i zahtjev za obrazovnu reformu, to jest da arhiepiskopija preuzme kontrolu nad kolovanjem i prilagodi ga nacionalnosti svojih vjernika: u grkim eparhijama e se predavati na grkom, u vlakima na vlakom, a u slavenskima na makedonskom. Tako e biti uklonjena svaka nacionalna i vjerska propaganda koja je ljude do sada podvajala na razliite, uzajamno neprijateljske skupine, i bit e mir meu ljudima, i za Makedoniju i za Tursku i za Europu. [...] Takav ishod je najbolji i za Tursku. [...] Ako se, s druge strane, slubeno priznaje da u Makedoniji ne postoji nekoliko slavenskih grupacija, nego je samo jedna, koja nije ni bugarska niti srpska, te ako se Makedonija izdvoji u autonomnu arhiepiskopiju, onda e se Turska jednim potezom rijeiti upletanja triju susjednih drava u makedonska pitanja. Nai nacionalni interesi nalau makedonskoj inteligenciji i makedonskom narodu da pomogne Turskoj da izae iz tekog poloaja u koji su je stavile nacionalna i vjerska propaganda koje kolaju Makedonijom, kao i drave koje ovdje imaju svoje interese. Ne moramo se udruiti s Bugarskom, Srbijom ili Grkom. Teritorijalni integritet Turske vaniji je nama nego Rusiji ili zapadnoj Europi. Turska ima najbolji geografski poloaj. Pripadnost turskoj dravi i ouvanje integriteta te drave nama, makedonskom narodu, omoguuje da uivamo puna graanska prava diljem cijele Turske. Ta prava nam omoguuju i znaajne materijalne dobitke. Zbog toga makedonska inteligencija, ako se prvenstveno i najvie usredotoi na vlastite
interese, treba upotrijebiti sve svoje moralne snage za ouvanje integriteta Turske. Zauzvrat bismo mogli oekivati, i imali bismo se pravo tome nadati, da e nam na velikoduni gospodar dati potpunu autonomiju u crkvenim i obrazovnim pitanjima, punu jednakost pred zakonom i domau samoupravu u Makedoniji. [...] Ovakav miroljubivi plan makedonskog naroda naii e na potporu i priznanje velikih sila zainteresiranih za integritet Turske.
Odbrani, str. 551-552
Krste Misirkov je, s Dimitrijem upovskim, lan skupine aktivnih makedonskih studenata u Sankt Peterburgu prvih desetljea 20. stoljea. Njegova knjiga O makedonskom pitanju, objavljena 1903. godine u Sofiji, iroko je priznata kao kamen temeljac razvoja makedonskog identiteta meu mnogim iteljima te regije.
Zato je Krste Misirkov smatrao da je ouvanje Osmanskog Carstva najbolje rjeenje za Makedonce? Kakva je uloga crkve u tom projektu? Moemo li zakljuiti da je pisac pokuao prikazati Osmansko Carstvo kao alternativu nacionalnoj dravi? Usporedi tekstove I-23. i I-24., uzimajui u obzir i injenicu da je ustanak Makedonaca uguen 1903. godine.
I-30. Plan Aurela C. Popovicija za pretvaranje Austro-Ugarske Monarhije u federalnu dravu pod imenom Sjedinjene Drave Velike Austrije (1906.) Osnovni principi saveznog ustava Cijeli sadanji teritorij Austro-Ugarske Monarhije, osim Bosne i Hercegovine, podijelit e se, prema nacijama koje na njemu ive, na sljedee nacionalne i politike jedinice: Nje-
51
maka Austrija, Njemaka eka, Njemaka Moravska (lezija), eka, Maarska, Transilvanija, Hrvatska, Zapadna Galicija, Slovaka, Ukrajina, Vojvodina, Erdelj, Tirol i Trst. Ovih 15 nacionalnih drava ine saveznu monarhiju koja se zove Sjedinjene Drave Velike Austrije pod krunom Njegova Velianstva Cara Franje Josipa I. Svi graani nacionalnih drava su istodobno i austrijski graani. Svatko moe koristiti svoja politika prava samo u jednoj nacionalnoj dravi. [...] Carska, odnosno savezna vlada sastavljena je od predstavnika nacionalnih drava. Kancelar, kojeg odabire car, na elu je carske, odnosno savezne vlade. Carski parlament ine: a) Zastupniki dom b) Senat [...] Vlade nacionalnih drava alju svoje predstavnike u carsku vladu po sljedeem omjeru: Njemaka Austrija 7, Maarska 7, eka 5, Transilvanija 4, Hrvatska 3, Zapadna Galicija 3, Njemaka eka 2, Slovaka 2, Njemaka Moravska (lezija) 2, Ukrajina 1, Vojvodina 1, Tirol 1, Trst 1, Erdelj 1, ukupno 42 glasa. [...] Svaka nacionalna drava ima parlament, zasebnu vladu i pravosue. Car postavlja carskog guvernera koji vodi vladu svake od nacionalnih drava. On mora biti graanin te nacionalne drave. lanove vlade takoer postavlja car, ali uzimajui u obzir prijedloge guvernera. Svaka nacionalna drava ima svoj ustav. Da bi ustav stupio na snagu, mora ga odobriti car. Od toga trenutka nacionalna drava moe samostalno koristiti sva autonomna prava te zemlje. Carstvo jami integritet teritorija nacionalne drave, kao i njezinu autonomiju, ako ta autonomija nije ograniena odredbama ustava Carstva i posebnim nacionalnim ustavima. [...] Svaka nacionalna drava odluuje koji e jezik biti slubeni.
Jezik za meunacionalnu komunikaciju unutar Carstva je njemaki. Ipak, u carskom parlamentu svaki se lan moe sluiti vlastitim jezikom. [...] Svi zakoni, dekreti i objave carskih vlasti trebaju biti sastavljene i objavljene samo na slubenom jeziku drave sastavnice na koju se odnose. Svi natpisi carskih vlasti, ukljuujui i vojne, trebaju biti samo na odgovarajuem nacionalnom jeziku. Na kovanicama i papirnatim novanicama moraju se takoer koristiti svi slubeni jezici drava sastavnica. [...] Be je glavni i prijestolni grad Carstva.
Popovici, str. 288-297
Aurel C. Popovici (1863.-1917.) bio je rumunjski publicist podrijelom iz Transilvanije. Studirao je medicinu i politike znanosti u Beu i Grazu, bio je lan Rumunjskoga nacionalnog komiteta u Transilvaniji i borio se za prava Rumunja u okviru AustroUgarskog carstva. Njegov plan da se AustroUgarska dvojna monarhija proiri u pravi federativni sustav nastao je u okviru pokuaja skupine intelektualaca koju je okupio prestolonasljednik, nadvojvoda Franjo Ferdinand, da nau rjeenje koje bi ojaalo monarhiju ugroenu bujanjem raznih nacionalizama.
Kako je Aurel C. Popovici rijeio odnose izmeu nacionalne i savezne razine? Pokuaj razjasniti zato je on dao prednost federalnom ureenju pred stvaranjem zasebnih nacionalnih drava.
52
I-31. Sporovi Albanaca u nastojanju da dobiju vlastitu nacionalnu dravu, u prikazu britanskog ambasadora u Osmanskom Carstvu (1912.) Lord Goschen, tada njegova ekscelencija ambasador u Carigradu, u izvjetaju o tom pitanju jezgrovito je izrekao brigu Albanije: Ne moe se porei ni da je albanski pokret sasvim prirodan. Albanci, stara i zasebna rasa, koliko i sve iz njezina okruenja, uvidjeli su da se nacionalnosti tih susjednih rasa nalaze pod zatitom nekih europskih sila i da se njihove elje za samostalnijim ivotom ispunjavaju [...] Prema njima pak ne postoji
takav odnos. Njihovu nacionalnost ignoriraju, [...] predlae se razmjena teritorija, javljaju se i druge potekoe, ali stalno na tetu Albanije, a Albance se preputa Slavenima i Grcima bez obzira na njihove zahtjeve za nacionalnost.
Durham, str. 72
I-32. Govor Kemal-pae u Damasku o odnosu Turaka i Arapa (1913.) [...] elim vam rei ovo: turski pokret koji sada vidite u Istanbulu, i islamskim zemljama u kojima ive Turci, nipoto nije protivan
Sl. 3. Proglaenje albanske neovisnosti u Valoni (1912.) gravura iz toga razdoblja Lik desno od zastave prikazuje Skenderbega.
Koji je glavni element na ovoj gravuri? to misli, zato je trenutak objavljivanja neovisnosti povezan s nacionalnim simbolima? Kakva je uloga Skenderbega na ovoj slici?
Hudhri, str. 44
53
arapskoj misli. Znate vrlo dobro da je ve bilo grkih, bugarskih, armenskih pokreta u Osmanskom Carstvu. Danas im se pridruio i arapski. Turin je zaboravio na sebe. ak ga je bilo stid rei koje je nacionalnosti. Moglo se dogoditi da takvo slabljenje nacionalnosti na kraju urodi izvjesnim svretkom. Plaei se toga, turska mladost se pokrenula u hvale vrijednom buenju. Ona je objavila sveti nacionalni rat (milli cihad) kako bi se Turinu reklo da je Turin i da tursku naciju odlikuje bezbroj vrlina... Uvjeravam vas da turski pokret apsolutno nije neprijateljski prema arapskome. On je njegov brat i nerazdvojan drug. Turska mladost bi od sveg srca voljela svjedoiti napretku Arapa i ostvarenju svih njihovih nacionalnih prava. Sadanji napori turske mladosti usmjereni su na vane stvari poput obrazovanja Turaka, sada kada se kod Turaka probudio nacionalni osjeaj, na to da postanu poduzetni, da se oslobode ropstva, okrijepe svoje zdravlje, postanu brojniji i bogatiji, sve u svemu, oni su posveeni tome da Turci vide da su potovani i blagoslovljeni i da zasluuju pravo da ive meu nacijama dvadesetog stoljea... O vi, elitni predstavnici arapske mladosti, vi takoer radite na ostvarenju istih ideala...
Cemal, str. 220
I-33. Projekt Dimitrija upovskog za stvaranje Balkanske Savezne Demokratske Republike (Sankt Peterburg 1917.) Balkan balkanskim narodima, Puno samoopredjeljenje svake nacije. Svjetski rat koji se vodi donosi slobodu i mogunost samoopredjeljenja mnogim porobljenim narodima. Mnogo stoljea se Makedonija borila i prolijevala rijeke krvi za svoju slobodu i neovisnost, ali ju je izdajniki rastrgnuo zloinaki ovinizam i pohlepa krvavih dinastija oko nje. Posljedice te neviene grabei su ne samo uzajamno unitavanje balkanskih naroda, nego i ovaj nevieni svjetski rat. Sada, kada je velik dio Balkanskog poluotoka u ruevinama, a ostaci njegova naroda pod austro-ugarskim jarmom, mi Makedonci, koji patimo vie od drugih, traimo od vas, balkanskih naroda, da zaboravite svae u prolosti, da se ujedinite i pridruite naem svebalkanskom revolucionarnom programu za zajedniku borbu i stvaranje Balkanske Savezne Demokratske Republike. Program naega Revolucionarnog odbora je ovaj: Svi balkanski narodi duni su zbaciti postojee dinastije i uvesti republikansku vladavinu. Svaka balkanska republika treba biti potpuno autonomna u svojem unutarnjem ivotu. Sve balkanske republike ine jednu Balkansku Saveznu Demokratsku Republiku. Balkansku Saveznu Demokratsku Republiku sainjavaju sljedee republike: Makedonija, Albanija, Crna Gora, Grka, Srbija, Bugarska, Hrvatska, Bosna i Hercegovina, Slovenija i Trakija. Kao neovisne republike priznate su ne samo drave u kojima ivi jedno pleme ve i regije s mjeovitim stanovnitvom iji su ivotni interesi usko povezani s njihovim geografskim, povijesnim, politikim, ekonomskim i kulturnim uvjetima. U republikama s mjeovitim stanovnitvom, mogu se organizirati autonomna podruja i opine tako da svaka nacionalnost ima punu slobodu upotrebe materinskog jezika, vjere i tradicije.
Kemal-paa je bio profesionalni vojnik i jedan od voa Mladoturaka. Nakon dravnog udara u sijenju 1913. godine postao je vojni upravnik Istanbula, zatim ministar mornarice, a tijekom Prvoga svjetskog rata vojni zapovjednik u Siriji, gdje se pokuao oduprijeti Britancima i ouvati lojalnost arapskog stanovnitva Osmanskom Carstvu.
Koji je cilj ovoga govora?
54
Slubeni jezik svake republike je jezik veine. Svaka republika alje svoje ovlatene predstavnike u Savezni parlament Balkanske Savezne Demokratske Republike. Od ovlatenih predstavnika formirat e se Savezna vlada i Savjet, koji e zamijeniti predsjednika Savezne Republike. Saveznu vladu i Savjet sainjavat e jednak broj predstavnika iz svake savezne republike. Savezna vlada i Savjet koordinirat e sve zajednike unutarnje poslove i vanjske meunarodne poslove Balkanske Republike.
Dimitrije upovski (1878.-1940.) bio je jedan od istaknutijih lanova Makedonskog saveza u Sankt Peterburgu. Prvi svjetski rat i Ruska revolucija iz 1917. godine ohrabrili su ga da sastavi smione planove za reorganizaciju jugoistone Europe nakon rata.
Paljivo proitaj prvi odlomak i usporedi ga s tekstovima I-28 i I-29. Pokuaj odrediti zato je upovskom bilo vie stalo do savezne republike nego do makedonske nacionalne drave.
ziku govornom i pisanom, po oseanjima svog jedinstva, po kontinuitetu i celini teritorije, na kojoj nepodvojeno ivi, i po zajednikim ivotnim interesima svog nacionalnog opstanka, i svestranog razvitka svoga moralnog i materijalnog ivota (...) Na troimeni narod, koji je najvie stradao od grube sile i nepravde, koji je za svoje samoopredeljenje podneo najvee rtve, prihvatio je sa oduevljenjem taj uzvieni princip kao glavni cilj ove strane borbe u koju je gurnulo ceo svet nepotovanje prava samoopredeljenja naroda. I ovlaeni predstavnici Srba, Hrvata i Slovenaca, konstatujui da je jedini i neodstupni zahtev naeg naroda, zahtev koji on postavlja na osnovu naela slobodnog samoopredeljenja naroda, da bude potpuno osloboen svakog tuinskog ropstva i ujedinjen u jednoj slobodnoj nacionalnoj i nezavisnoj dravi, sloili su se, da ta njihova zajednika drava bude zasnovana na ovim modernim i demokratskim principima. Na narod ne trai nita tue: on trai samo svoje i eli da se sav kao jedna celina, oslobodi i ujedini. I zato on, svesno i odluno, iskljuuje svako delimino reenje svoga narodnog osloboenja i ujedinjenja. Na narod postavlja kao jednu nerazdvojnu celinu problem svoga osloboenja od Austro-Ugarske i njegovog ujedinjenja sa Srbijom i Crnom Gorom.
Petranovi, Zeevi, str. 66-68
I-34. Krfska deklaracija (1917.) o naelima ujedinjenja Srba, Hrvata i Slovenaca Na Konferenciji lanova prolog koalicionog i sadanjeg kabineta Kraljevine Srbije i predstavnika Jugoslovenskog odbora sa seditem u Londonu, koji su do sada paralelno radili, a u prisustvu i uz saradnju predsednika Narodne skuptine, izmenjene su misli o svim pitanjima, koja su skopana sa buduim zajednikim dravnim ivotom Srba, Hrvata i Slovenaca. [...] Pre svega, predstavnici Srba, Hrvata i Slovenaca ponovo i najodlunije naglaavaju, da je ovaj na troimeni narod jedan isti po krvi, po je-
Dramatini dogaaji 1917. godine (osobito revolucionarni pokreti u Rusiji i ulazak Amerike u Prvi svjetski rat) naveli su srbijansku Vladu i Jugoslavenski odbor sainjen od politiara koji su emigrirali s junoslavenskih teritorija Austro-Ugarske Monarhije da prevladaju nesuglasice i izau sa zajednikim politikim programom. Deklaracija je sastavljena u lipnju 1917. na Krfu, kamo se srbijanska vlada povukla nakon naputanja Srbije 1915. godine; u Deklaraciji je bilo 13 glavnih toaka, meu kojima su i odredbe koje se tiu imena budue drave (Kraljevina Srba, Hrvata i Slovenaca), koja
55
e biti parlamentarna, ustavna monarhija s vladarskom dinastijom Karaorevia, zatim odredbe o grbu, zastavi i jednakosti triju nacionalnih imena, pisma, vjerskih obiljeja, teritorija, jednakosti graana pred zakonom itd. Ovaj je dokument imao velik utjecaj na stavove jugoslavenskih politiara u emigraciji i na stanovnike junoslavenskih podruja Austro-Ugarske.
Koji je glavni prijedlog Srba za budunost Srba, Hrvata i Slovenaca? Kojim je argumentima podran taj prijedlog? to misli, zato je predloena zajednika drava, a ne tri odvojene drave? Kad bi te netko sada pitao, kakav bi prijedlog za budunost Srba, Hrvata i Slovenaca 1918. godine mogla/mogao dati?
I-35. etrnaest toaka iz govora amerikog predsjednika Woodrowa Wilsona (1918.) odredbe koje se odnose na jugoistonu Europu U rat smo uli zato to su nas pogodile povrede prava; da bi naem narodu ivot uope bio mogu, te su se nepravde morale ispraviti, i svijet se moralo uiniti takvim da do njih vie nikada ne doe. Mi, dakle, u ovom ratu ne elimo nita posebno za sebe. Svijet treba uiniti pogodnim i sigurnim da se u njemu ivi, a osobito da bude siguran za svaku naciju koja, poput nae, potuje mir i eli ivjeti svojim ivotom, odreivati vlastite institucije, biti sigurna u pravedno i poteno postupanje drugih naroda svijeta i sigurna od nasilja i sebine agresije. To je, zapravo, interes svih naroda i to se nas tie, mi jasno vidimo da ni za nas nee biti pravde ako je nema za druge. Stoga je program svjetskog mira na program; a taj program, jedini mogui, jest, kako ga mi vidimo, ovakav: [...]
56
X. Narodima Austro-Ugarske, za koje elimo da imaju sigurno i zajameno mjesto meu drugim narodima, treba odobriti potpuno slobodnu mogunost autonomnog razvoja. XI. Vojska se treba povui iz Rumunjske, Srbije i Crne Gore; okupirana podruja treba obnoviti; Srbiji treba dati otvoren i siguran izlaz na more; meusobni odnosi balkanskih drava trebaju biti ureeni prijateljskim sporazumima koji e pratiti povijesno potvrene linije pripadnosti i nacionalnosti; treba osigurati meunarodna jamstva za politiku i ekonomsku neovisnost i teritorijalni integritet nekoliko balkanskih drava. XII. Treba osigurati suverenitet turskim dijelovima dananjeg Osmanskog Carstva, ali i druge nacionalnosti koje su sada pod turskom vlau trebaju imati siguran ivot i dobiti mogunost autonomnog razvoja; Dardanele treba trajno otvoriti i uiniti slobodnim prolazom za brodove i trgovinu svih naroda, s meunarodnim jamstvom. XIV. Konkretnim sporazumima treba stvoriti opi savez nacija u cilju davanja uzajamnih jamstava politike neovisnosti i teritorijalnog integriteta i velikih i malih drava [...]
www.fordham.edu/halsall/mod/1918wilson.html
U govoru odranom 8. sijenja 1918. godine, ameriki predsjednik Woodrow Wilson iznio je svoj prijedlog od etrnaest toaka za okonanje rata. Taj je prijedlog postao temelj za mirovne ugovore i osnivanje Lige naroda.
Kakve je namjere imao Woodrow Wilson s Balkanom? Kako ti ocjenjuje te namjere? Procijeni bi li ovakva rjeenja poboljala situaciju na Balkanu na dugi rok.
I-36. Rezolucija Nacionalne skuptine u Alba Juliji odluka o ujedinjenju Transilvanije s Rumunjskom (1918.) I. Nacionalna skuptina svih Rumunja u Transilvaniji, Banatu i Maarskom okrugu, koju su u Alba Juliji 18. studenog/1. prosinca sazvali njezini ovlateni predstavnici, objavljuje ujedinjenje tih Rumunja, i svih teritorija koje oni naseljavaju, s Rumunjskom. Narodna skuptina naglaava neotuivo pravo rumunjskoga naroda na cijeli Banat, ije su granice Mori, Tisa i Dunav. II. Nacionalna skuptina daje navedenim teritorijima privremenu autonomiju dok se ne sastane Ustavotvorna skuptina izabrana opim pravom glasa. III. U vezi s tim, Nacionalna skuptina objavljuje da e budua rumunjska drava biti zasnovana na sljedeim naelima: 1. Svi narodi koji ive zajedno uivaju potpunu nacionalnu slobodu. Svaki narod e se obrazovati, upravljati i voditi sudske procese na vlastitom jeziku, a uitelji, upravitelji i suci e biti pripadnici toga naroda; svaki e narod imati pravo biti zastupljen u dravnim tijelima i upravljati zemljom u skladu sa svojom brojnou. 2. Jednaka prava i potpuna vjerska sloboda za sve vjeroispovijesti. 3. Potpuno demokratski sustav u svim podrujima politikog ivota. Ope pravo glasa; a glasat e se neposredno, tajno, u svim opinama, po proporcionalnom sustavu; glasat e pripadnici obaju spolova, stariji od 21 godine, za predstavnike opine, oblasti ili parlamenta. 4. Potpuna sloboda tiska, udruivanja i okupljanja, sloboda propagiranja svih ljudskih misli. 5. Radikalna agrarna reforma. Sva imanja, prvenstveno velika, bit e popisana. Bit e ponitene oporuke kojima nasljednik ostavlja zemlju treoj osobi; u meuvremenu, na temelju prava na slobodno krenje imanja, seljak e moi posjedovati vlastito imanje
(obradivu njivu, panjak, umu), barem jedno koje e sluiti njemu i njegovoj obitelji. Vodee naelo ove reforme jest promicanje vee drutvene jednakosti s jedne strane, i jaanje proizvodnje s druge. 6. Industrijski radnici dobit e ista prava i povlastice koje imaju radnici u najrazvijenijim zapadnim industrijskim zemljama. IV. Nacionalna skuptina zalae se da se na mirovnom kongresu stvori zajednica slobodnih nacija kako bi ubudue bila osigurana pravda i sloboda podjednako i za male i za velike nacije, a rat ukinut kao sredstvo za kontroliranje meunarodnih odnosa. V. Rumunji okupljeni u Nacionalnoj skuptini pozdravljaju brau u Bukovini koja su se oslobodila od jarma Austro-Ugarske Monarhije i ujedinila s bratskom zemljom Rumunjskom. VI. Nacionalna skuptina s naklonou i oduevljenjem pozdravlja osloboenje svih nacija koje su do sada bile podreene Austro-Ugarskoj Monarhiji, a to su: ehoslovaka, austro-njemaka, jugoslavenska, poljska i karpatsko-ruska nacija, i pozdrave alje i svim ostalim nacijama. VII. Nacionalna skuptina ponizno pamti hrabre Rumunje koji su u ovom ratu prolili krv da bi se ostvarili nai snovi, jer oni su umrli za slobodu i jedinstvo rumunjske nacije. VIII. Nacionalna skuptina izraava zahvalnost i divljenje Saveznicima koji su se sjajno i ustrajno borili protiv neprijatelja koji se mnogo desetljea pripremao za rat, i u toj borbi civilizaciju oslobodili od terora barbarstva. IX. Da bi i dalje upravljala rumunjskom nacijom u Transilvaniji, Banatu i Maarskom okrugu, Nacionalna skuptina je odluila osnovati Veliki rumunjski nacionalni savjet koji e svuda i u svako doba predstavljati rumunjsku naciju u odnosima s drugim nacijama i donositi sve potrebne odluke u njezinu interesu.
www.cimec.ro/istorie/unire/rezo_eng.htm
57
to se predlae u vezi s manjinama u Rumunjskoj? to misli, zato su takve izjave ukljuene u deklaraciju o ujedinjenju s Rumunjskom?
I-37. Govor Iuliu Maniua u rumunjskoj Nacionalnoj skuptini u Alba Juliji (1918.) Kako bismo odagnali sve sumnje koje bi se kod stranaca mogle roditi glede naih namjera u vezi s unijom i nacionalnom slobodom, Veliki rumunjski nacionalni savjet objavljuje da ne eli imperiju koja e tlaiti. Mi, koji smo bili potlaeni, ne elimo sada postati tlaitelji. elimo osigurati slobodu za sve, te razvoj za sve narode koji ive zajedno. Na Veliki nacionalni savjet dri se stare poslovice: Ne ini drugome ono to ne eli da drugi ini tebi. U Velikoj Rumunjskoj elimo na prijestolje staviti nacionalnu slobodu za sve. elimo da svaka nacija na vlastitom jeziku moe razvijati svoju kulturu, moliti se Bogu vlastite vjere i zahtijevati pravdu na vlastitom jeziku. Sa suzama u oima gledali smo kako se na jezik izbacuje iz kola, crkava i pravosudnog sustava, i to neemo uiniti s drugim jezicima. Neemo drugima oduzimati ono od ega ive. Ne elimo ivjeti od tueg znoja, jer moemo ivjeti od vlastite radinosti i vlastite snage, od vlastitog rada [aplauz]. Rumunjska zemlja moe jaati samo demokratskom vladavinom, osobito ako se uzme u obzir to je sve potrebno modernoj dravnosti. Samo vladavinom prav i slobod unutar zemlje imat emo snage legitimirati nau stvar i u irem svijetu.
Murgescu, str. 284
Iuliu Maniu (1873.-1953.), jedan od voa rumunjskog nacionalnog pokreta u Transilvaniji u vrijeme austro-ugarske vladavine. Zalagao se za ujedinjenje s Rumunjskom, postao predsjednik Velikog nacionalnog savjeta koji je upravljao Transilvanijom sve dok ona nije postala dio Velike Rumunjske. U meuratnom razdoblju Maniu je bio predsjednik Narodne seljake stranke i premijer (1928.-1930., 1932.-1933.). Branio je demokratske slobode suprotstavljajui se raznim diktaturama koje su u Rumunjskoj postojale nakon 1938. godine, a ivot je zavrio u komunistikom zatvoru. Maniuovo izlaganje svjedoi o entuzijazmu i irokogrudnosti pokreta za stvaranje prave nacionalne drave potkraj Prvoga svjetskog rata. Ipak, duh toga njegova govora, na kojem poiva rezolucija Velike nacionalne skuptine, nije bio blizak svim rumunjskim politiarima. Konkretni politiki potezi u meuratnoj Rumunjskoj u vezi s nacionalnim manjinama bili su, na alost, daleko ispod standarda koje je Maniu pokuao postaviti 1918.
Usporedi dokumente I-36. i I-37. Kakva je razlika izmeu govora i slubene rezolucije?
Karta 3: Jugoistona Europa poslije mirovne konferencije u Versaillesu i ugovora u Lausanni, 1923.
58
Karta 3: JUGOISTONA EUROPA POSLIJE MIROVNE KONFERENCIJE U VERSAILLESU I UGOVORA U LAUSANNI, 1923. NACIJE I DRAVE U JUGOISTONOJ EUROPI
granice "novih" drava u Versaillesu, 1919.-1920. podruje zone klagenfurtskog plebiscita, 1920.
59
I-38. Prijedlog da se stvori makedonska drava s kantonalnom upravom po uzoru na vicarsku (1919.) [...] Svatko iste savjesti i duha tko se brine za budunost ljudskog roda trai da se potuje slobodno samoodreenje narod. Mi, makedonski narod, traimo da se to pravilo potuje i u odnosu na Makedoniju. Narod Makedonije ima nune sposobnosti da upravlja sam sobom, jer on nije bezoblina masa niti je zajednica koja nema svijest o sebi kako nas uvjeravaju neki zainteresirani pisci. Naprotiv, ispod prividnog kaosa krije se duhovno jedinstvo koje poiva na jakim psiholokim vezama kao to su: neprestane i masovne revolucije, zajednike patnje i muka pod istim jarmom. Jedno od glavnih vezivnih tkiva tog duhovnog jedinstva upravo je taj uzvieni napor masa makedonskog naroda da ostvari neovisnost svoje zemlje, napora koji je u Makedoniji uvijek stvarao heroje, propovjednike i muenike. Mi objavljujemo pravo na ivot, posljednji put potvrujui volju goleme veine Makedonaca, koja se ukratko moe izrei ovako: neovisna Makedonija s kantonalnim ureenjem po uzoru na demokratsku vicarsku i pod protektoratom jedne nezainteresirane sile: Sjedinjenih Amerikih Drava. Svakome tko poznaje Makedoniju i apetite balkanskih drava nee biti teko shvatiti da ovime elimo postii etiri cilja: Ako Makedonija postane neovisna drava, jednom e zauvijek biti okonani sukobi balkanskih drava, jer onda makedonski narod vie nee biti predmet trgovine svojih susjeda. Kantonalno ureenje nalik onome u vicarskoj demokraciji, koje mi predlaemo, osigurat e svim manjinama, bez obzira na razliite jezike i vjeru, potpunu jednakost u ekonomskom i duhovnom razvoju. Protektorat velike sile nad Makedonijom nuan je da bi se osujetile budue intrige korumpiranih diplomacija balkanskih zemalja. Jednom slobodna i neovisna, Makedonija e, zahvaljujui prije svega svojem odlinom geografskom poloaju, predstavljati vezivno tki60
vo za balkanske drave, omoguit e im da se susreu bez oruja u rukama, i pridonijet e stvaranju jedne balkanske konfederacije. Lausanne, lipanj 1919. Generalni savjet makedonskih udruenja u vicarskoj
Odbrani, str. 900-901
Pronai argumente koji se navode u prilog stvaranju neovisne makedonske drave. Komentiraj argumente u prilog tvrdnji da makedonsku dravu treba napraviti po vicarskom modelu. Smatra li da su oni primjereni vremenu potkraj Prvoga svjetskog rata? Da ti pripada nekom makedonskom udruenju, to bi ti predloio/predloila?
I-39. Ciriki sporazum Grke i Turske o Cipru (1959.) 1. Drava Cipar je republika s predsjednikim ureenjem, predsjednik je Grk, a potpredsjednik Turin, i obojica e biti izabrani glasovanjem grke i turske zajednice. 2. Slubeni jezici Republike Cipar su grki i turski. Pravila zakonodavstva i uprave, kao i slubeni dokumenti, trebaju biti napisani na oba slubena jezika. 3. Republika Cipar ima zastavu neutralnih boja i rjeenja koje e odabrati predsjednik i potpredsjednik Republike. Grka i turska zastava mogu se isticati zajedno sa zastavom Cipra. Grka i turska zajednica imaju pravo slaviti grke i turske dravne praznike. [...] 5. Izvrna vlast je u rukama predsjednika i potpredsjednika. Oni e imati Ministarsko vijee koje se sastoji od sedam grkih i tri turska ministra. [...] 6. Zakonodavnu vlast imat e Zastupniki dom biran u trajanju mandata od pet godina na temelju opeg prava glasa. Grka i turska zajednica glasat e zasebno, i bez ob
zira na statistiki odnos broja stanovnika, 70 posto zastupnika bit e izabrano glasovima iz grke, a 30 posto glasovima iz turske zajednice. [...] 11. U javnim slubama 70 posto zaposlenih bit e Grci, a 30 posto Turci. Podrazumijeva se da e se ovakva podjela primjenjivati na svim razinama slube, koliko je to praktiki izvodivo. U regijama i na mjestima na kojima pripadnici jedne nacije ine veinu od gotovo 100 posto, organi lokalne vlasti bit e sastavljeni samo od pripadnika te zajednice. [...] 18. Predsjednik i potpredsjednik ovlateni su na pomilovanje za smrtnu presudu osuenicima koji pripadaju njihovoj zajednici. U sluajevima u kojima tuitelj i osuena osoba pripadaju razliitim zajednicama, predsjednik i potpredsjednik provode prerogativ pomilovanja uz meusobnu suglasnost. U sluaju nesuglasja, prevagu ima glas za pomilovanje. Kada se odobri pomilovanje, smrtna kazna se zamjenjuje doivotnim zatvorom. [...] 19. U zemljinoj reformi zemlja e pripasti samo pripadnicima one zajednice kojoj pripada i bivi zemljoposjednik. [...] 21. Sporazum koji jami neovisnost, teritorijalni integritet i stvaranje nove ciparske drave sklopit e Republika Cipar, Grka, Ujedinjeno Kraljevstvo i Turska. Republika Cipar, Grka i Turska sklopit e i vojni sporazum. Ta dva sporazuma imat e snagu ustava. (Posljednja toka ovog sporazuma bit e unesena u Ustav kao jedan od osnovnih lanaka.) 22. Iskljueno je potpuno ili djelomino ujedinjenje Cipra s bilo kojom drugom dravom, kao i separatna neovisnost nekog dijela Cipra (to jest, podjela Cipra na dvije neovisne drave). [...] 24. Grka i turska vlada imaju pravo financirati obrazovne, kulturne, sportske i dobrotvorne ustanove koje pripadaju njihovim zajednicama.
13
Isto tako, u sluaju da jedna od zajednica procijeni kako nema dovoljan broj uitelja, profesora ili sveenika koji bi radili u takvim ustanovama, grka i turska vlada imaju im pravo pomoi, ali samo u strogo utvrenoj mjeri, nunoj da se zadovolje te potrebe. [...] 26. Nova drava, koja e nastati potpisivanjem sporazuma, bit e uspostavljena to je prije mogue, a u razdoblju ne duem od tri mjeseca od trenutka potpisivanja sporazuma. 27. Sve navedene toke ovoga sporazuma smatraju se temeljnim lancima Ustava Republike Cipar.
http://www.kibris.gen.tr/english/photos/documents/zurich02.html
Sredinom prolog stoljea ojaao je oslobodilaki pokret ciparskih Grka koji su se eljeli osloboditi britanske uprave nad otokom (uvedene jo 1878. godine). Gerilska borba EOKA13 (uz neslubenu potporu Grke) uspjela je potkopati britansku vlast. Ali, ciparski Turci (koje je podravala Turska) bili su protiv ujedinjenja s Grkom i traili su podjelu otoka. Na kraju su grki i turski premijer, Konstantin Karamanlis i Adnan Menderes 11. veljae 1959. godine u Zrichu potpisali kompromisni ugovor i tako postavili naela po kojima e funkcionirati neovisna drava Cipar. Potom je donesen ustav i potpisan niz meunarodnih ugovora kojima je predvieno postojanje britanskih vojnih baza i pravo Grke i Turske da vojno interveniraju (sporazum o osnivanju i sporazum o jamstvima), to je omoguilo da Cipar 19. kolovoza 1960. godine postane neovisna drava.
Ethniki Organosis Kyprion Agoniston (Nacionalna organizacija ciparskih boraca), vidi IV-6 i IV-11.
61
to misli o odredbama koje se tiu politikog predstavljanja ovih dviju zajednica? Zna li za jo neki primjer slinog politikog sustava?
I -40. Franjo Tuman se zalae za to da svaka nacija ima pravo na vlastitu dravu (1982.) Nijedan narod ne moe odustati od vlastitog interesa i ciljeva, jer bi to znailo odustati od ivota. Narodima, pae, nije doputeno ni izvrenje samoubojstva, niti je nad njima mogue tajno umorstvo; njihov krvnik ili izvritelj zloina nad njima uvijek je poznat u povijesti. Narodi su nezamjenjive elije ljudske zajednice ili bia cijeloga ovjeanstva. Ta se injenica ne moe niim osporiti. Zbog toga, borba za nacionalni opstanak, za samoodreenje i slobodu naroda nije i ne moe biti zloin [...] Svaki narod, bez obzira na to koliko on bio velik ili malen i ma kakav on bio, ima prirodno i povijesno pravo na svoje mjesto i suverenitet u ljudskoj zajednici, ba kao i ovjek u ljudskom drutvu, jer je dokazano, da je to bitna pretpostavka za optimalni razvitak svih izvora njegovih materijalnih sila i svih njegovih duhovnih vrijednosti, na dobro i korist njegovu i cijele ljudske zajednice.
Za Hrvatsku, str. 218
Kako Tuman brani pravo i potrebu svake nacije da ima nacionalnu slobodu? Bi li, po njegovu miljenju, ovjeanstvo moglo postojati i bez postojanja nacije? to ti misli o tom pitanju? Usporedi ovaj tekst s tekstovima I-4., I-5., I-6., I-14., I-21. Pronai na koje se zajednike argumente pozivaju pisci svih ovih tekstova.
Franjo Tuman (1922.-1999.), povjesniar i politiar, tijekom Drugoga svjetskog rata pripadao je komunistikom pokretu otpora, potom bio komunistiki dunosnik. Titov reim ga je osudio na viegodinji zatvor zbog hrvatskog nacionalizma. Nakon prvih viestranakih izbora Tuman je postao prvim predsjednikom Republike Hrvatske (1990.-1999.).
Karta 4: Europa poslije I. svjetskog rata 1804.-1862.
62
Karta 4: EUROPA POSLIJE I. SVJETSKOG RATA 1804.-1862.
REZULTATI PRVOG SVJETSKOG RATA 1918.-29.
1 Europa 1914.
Rusko Carstvo Austro-Ugarsko Carstvo
2 Mirovni ugovori u Europi 1919.-23.

granica 1923. predratna granica teritorij pod upravom Lige Nacija demilitarizirana zona godina neovisnosti
Ugovori izmeu sila Antante i poraenih zemalja: Versajski ugovor 28. lipnja 1919. sile Antante (bez SAD) i Njemaka Ugovor iz Saint-Germaina 10. rujna 1919. sile Antante i Austrija Ugovor iz Neuillyja 24. studenog 1919. sile Antante i Bugarska Ugovor iz Trianona 4. lipnja 1920. sile Antante i Maarska Ugovor iz Svresa 10. kolovoza 1920. sile Antante (bez SAD i Rusije) i Turska (Sultanat), zamijenjen: Ugovorom iz Lausanne 24. srpnja 1923. s Turskom Republikom Berlinskim ugovorom 2. srpnja 1921. SAD i Njemaka
63
UREENJE NACIONALNE DRAVE
DRUGO POGLAVLJE: Ureenje nacionalne drave
Veina novonastalih nacionalnih drava u jugoistonoj Europi suoavala se s ozbiljnim, zajednikim problemima, od kojih je prvi svakako bilo pitanje definiranja novih dravnih struktura i mehanizama. U tom su procesu ustavi esto imali kljuno znaenje, ali osim pravnog okvira postojalo je i komplicirano pitanje konkretne izgradnje institucija. Nove politike elite trudile su se na praktian nain kombinirati zapadne modele s domaim i nacionalnim tradicijama i interesima. Iako je bilo nastojanja da se stvore republike, tijekom cijeloga 19. stoljea sve nove drave jugoistone Europe bile su monarhije, u nekima su vladali domai vladari (Crna Gora, Srbija), u drugima vladari sa Zapada (Grka, Rumunjska, Bugarska, Albanija). Stanje se promijenilo tek po zavretku Prvoga svjetskog rata, kada su nove nacionalne drave, kao i neke stare, odabrale (ili bile prisiljene odabrati) republikanski oblik vladavine. Pokazalo se da je uspostavljanje ustavnog, viestranakog i u zadovoljavajuoj mjeri demokratskog politikog sustava vrlo teak i trnovit proces, to ga dodatno oteavaju rigidnost drutva, ekonomska i kulturna zaostalost, kao i autoritarna tradicija i obiaji. Pitanje definiranja dravljanstva bilo je krajnje osjetljivo. Nove nacionalne drave nisu bile ni etniki, niti vjerski homogene. K tome, u modernom svijetu mnogi znaajni pokreti prekorauju dravne granice, a stanovnitvo se sve vie mijea. Zbog raznih predrasuda i interesa, odreeni ljudi i skupine ljudi integrirani su u drutvo ili iskljuivani iz njega, od postavljanja pravnih ogranienja do praktikih oblika diskriminacije. Na tom su planu razvojni procesi bili vrlo sloeni: davanje punih prava vjerskim i etnikim manjinama esto je bilo rezultat pritiska stranih sila, emu su se kao protutea uzdizali ksenofobini osjeaji, pa i estoki sukobi i stradanja u kriznim trenucima. Nove nacionalne drave bile su krhke i nestabilne. Da bi opstale, morale su izgraditi odrive institucije i modernizirati se. To je znailo i izgradnju djelotvorne uprave i pouzdanog vojnog sustava, objedinjujue zakone i mjere, restrukturiranje crkve na nacionalnim temeljima, kao i izgradnju eljeznica. Izgradnja nacije nije ograniena na institucije i infrastrukturu, nego znai i proces akulturacije. Ope obrazovanje, uena drutva i razni drugi kulturni mediji promijenili su nain razmiljanja ljudi, legitimirali nove politike sustave, odredili pojedince i drutvene grupe tako da se identificiraju s novim nacionalnim dravama.
64
NACIJE I IDRAVE U JUGOISTONOJ EUROPI NACIJE DRAVE U JUGOISTONOJ EUROPI
IIa. Opi aspekti dravne organizacije

II-1. Nacrt ustava koji je napisao Rigas Velestinlis (1797.) O republici lanak 1. Helenska14 republika je jedinstvena cjelina koja obuhvaa razliite rase i vjere; ona na razliite vjere ne gleda neprijateljski; ona je nedjeljiva, usprkos rijekama i morima koja razdvajaju njezine vrsto povezane zemlje. O podjeli naroda lanak 2. Helenski narod, to jest svi stanovnici ove drave, bez obzira na vjeroispovijest i jezik, podijeljeni su u jedinice u kojima postoji lokalna vlast kako bi sami mogli sobom upravljati; znai, oni se u svakoj pokrajini okupljaju da bi izrazili svoje miljenje o svakom problemu. [...] O pravu dravljanstva lanak 4. Dravljanin je svaka osoba starija od 21 godine koja se rodila i ivi u ovoj suverenoj dravi. Svaki stranac stariji od 21 godine, koji je u zemlji ivio vie od godinu dana i sam se uzdrava, takoer je dravljanin. [...] Svatko tko se slui suvremenim ili starogrkim jezikom i pomae Heladi, ak i ako ivi na drugom kraju svijeta (jer helensko se sjeme rasijalo na obje hemisfere), jest Helen i dravljanin ove drave. Svaki kranin, koji ne mora govoriti grki ili starogrki, ali pomae Heladi, jest njezin dravljanin. Napokon, svaki stranac za kojeg dravna uprava smatra da je dostojan da bude stanovnik nae domovine, na primjer neki dobri obrtnik, vrijedni uitelj ili zasluni domoljub, smatra se dobrodolim u naoj zemlji i uiva ista prava kao i svi njezini dravljani.
Rigas, str. 45-47
Ovo su odlomci iz ustava koji je 1797. godine napisao Rigas Velestinlis (1757.1798.), jedan od najznaajnijih predstavnika grke prosvijeenosti. Pod utjecajem francuskog revolucionarnog ustava iz 1793. godine, on Grcima naziva sve one koji ive u republici, bez obzira na vjeru i jezik, i okupljaju se da bi donosili odluke o zajednikim stvarima. Rigasa je uhitila austrijska policija, optuen je za kovanje zavjere, i predan turskim vlastima, koje su ga u lipnju 1798. godine pogubile u Beogradu.
Tko bi, po miljenju autora, trebali biti dravljani Helenske republike? Kakav je stav u pogledu prava dravljanstva, prema Grcima koji ive u Grkoj i onima koji ive u inozemstvu? Koja su prava i obveze predvieni za strance? Razgovarajte o odnosu izmeu dravljanstva i vjere u ovom nacrtu ustava. Koji su njegovi elementi inspirirani Francuskom revolucijom? Usporedite ovaj tekst s dogaajima koji su uslijedili, prema tekstovima II-10. i II-11.
II-2. Govor Boe Grujevia na prvom zasjedanju Praviteljstvujueg sovjeta (1805.) [...] Mi da podignemo i da dobro utvrdimo u Srbiji ova dva rada (principa): razum i pravdu i da ih dobro ukrepimo s celom naom snagom, da se svaka sila i snaga njima pokori. I ovaj mudri i pravedni zakon, da nam prvi gospodar i zapovednik bude. On da zapoveda gospodarima, vojvodama15, Sovjetu, svetenstvu, vladikama, i svakome malomu i velikomu. On e nas braniti, i svobodu i voljnost sauvati.
14 Sluimo se rijeima helenski umjesto grki zato to Rigas ne misli na dravu Grka, ve na dravu koja bi bila nadahnuta klasinim politikim idealima. Osim toga, sam Rigas u svojim tekstovima koristi izraz Heleni i Helada, a ne Grci i Grka ili Romeji, kao to je to bio sluaj kod uenih ljudi iz njegova vremena (vidi, na primjer, tekstove I-4 i I-7). 15 Vojni zapovjednik koji je ujedno provodio i lokalnu vlast tijekom srpskog ustanka.
65
Gde je dobra konstitucija, tj. gdi je dobro ustanovljenje zakona, i gdi je dobro ureena vlast pod zakonom, tu je svoboda, tu je voljnost, a gdi jedan ili vie po svojoj volji zapovedaju, zakon ne sluaju, no ono to hoe ine: tu je umreo vilajet i nema slobode, nema sigurnosti, nema dobra, ve je onda pustailuk i ajdukluk (bezakonje i samovolja, razbojnitvo), samo pod drugim imenom. [...] Sigurnost 1. ivota, 2. imanja, i 3. asti, svaki, da, i ono dete koje se jo rodilo nije, ite od zapovednika, i ako poglavar njima svima ivot, imanje i ast sauvati nee, ili ne moe, nije dostojan poglavar biti. Druga dunost poglavara jeste, osvoboditi neosvobodene, i svobodu vilaetsku sau/ vati, jerbo nam je u svobodi dvaput mio i sladak ivot. Svoboda nas razluava od zverova, i rob gori je od zvera, jerbo oveku robu ono se oduzima to ga ini ovekom. Bolje je ne iveti, nego u poganom ropstvu biti. Svoboda ... nas ljudima ini, svoboda i voljnost daje vojniku jakost, vojvodama i poglavarima mudrost, i pravosudije (pravilno rasuivanje)... U svobodnoj zemlji u polju bolje rodi, i marva se bolje plodi, lep se hleb jede i dobro vino pije. Jednom reju gdi nema svobode tu nema ivota.
Memoari, str. 295-297
to je govornik htio poruiti ovim govorom? to misli o njegovu posljednjem izrazu?
II-3. Pismo Vuka Karadia knezu Milou Obrenoviu (1832.) Zemun, 24. travnja 1832. Vaa svetlosti, Premilostivi gospodaru! [...] Istina je ono to su nai stari kazali da niko ne moe celom svetu kolaa namesiti; ali s dananjim vladanjem Vae Svetlosti gotovo bi se u skupu moglo rei, da niko tamo nije zadovoljan; kad bi se to pak stalo dalje razgranjavati i razdeljivati, onda bi se nalo da su najnezadovoljniji oni inovnici koji su najblie i najee oko vae svetlosti i najzadovoljniji oni ljudi koje vaa svetlost ne poznaje te nikako. Svi uzroci ovoga nezadovoljstva gotovo bi se mogli u dva glavna reda razdeliti. Ili su ljudi nezadovoljni zato to ne samo to ne mogu prema svome mogustvu po svojoj volji iveti, nego to niko nije siguran ni sa svojim ivotom, ni s potenjem (eu), niti je gospodar od svoga bogodanoga i s pravdom i s trudom steenoga imanja; ili zato to se za opu polzu [korist] ne stara i ne radi onako kao to bi (po njiovom mnjeniju) trebalo i mogue bilo. [...] Opet na kratko da kaem: s vladanjem vae svetlosti niko tamo nije zadovoljan, ama ba niko, osim vaa dva sina, a i oni da su malo stariji, moebiti da bi bili nezadovoljni, kao makar ko drugi; i to se god ko ini zadovoljnijim i ee vie: Da bog ivi gospodara! U zdravlju vaemu gospodaru! on je nezadovoljniji, pa se samo pretvara da bi nezadovoljstvo svoje pokrio. [...] Najpre u da kaem, kao za pravilo, po kome e mi se o svemu ostalom suditi moi, da je za svako-
Boa Grujevi (Teodor Filipovi), Srbin iz Maarske, ivio je u Rusiji, gdje je postao sveuilini profesor u Harkovu. U jesen 1804. godine pridruio se srpskoj delegaciji ustanika koja je otila u Sankt Peterburg traiti pomo i potporu od Rusije. U oujku 1805. godine doao je u Srbiju, gdje je sudjelovao u stvaranju vlade, prvih institucija nove drave i bio lan Praviteljstvujueg sovjeta (prve vlade).
66
ga vladaoca prava polza [korist] samo ono, to je polezno [korisno] i za njegov narod; a to je god njegovome narodu na tetu, ono ni njemu nikako ne moe biti na pravu polzu. [...] 1. Valjalo bi dati narodu pravicu, ili, kao to se danas u Evropi obino govori, kontituciju. Ja ovde ne mislim kontituciju francusku, ili anglijsku, ili novu grku; nego, od prilike, da se odredi nain praviteljstva i praviteljstvo da se postavi... da se svakom oveku osigura ivot, imanje i est, da svak svoj posao koji nikog nije na tetu, moe raditi po svojoj volji i po svojoj volji iveti; da svaki ovek zna, ta mu valja initi, da se ne boji niti vas, niti ikoga drugoga; da niko nikoga ne moe na silu naterati da ga slui; da se tvrdo zna koji je inovnik stariji, koji li je mlai; da se bez pravog uzroka i bez suda ne moe inovnik ni iz slube isterati, niti na trag u manji in povratiti; da se niko ne moe naterati da se protiv svoje volje primi kake slube i da svaki inovnik, kad mu bude volja, moe slubu ostaviti.[...] Ja mislim: teko onome vladaocu, koji za to dri momke i soldate i gardu, da ga uvaju od njegova naroda! Vladaocu treba da je najvea obrana u njegovoj zemlji narodna ljubav, zadovoljnost s njegovim vladanjem i uverenje da mu (tj. narodu) po smrti njegovoj samo gore moe biti, a bolje nikako da ne moe. [...] A) Danas u Srbiji praviteljstva, u pravome smislu ove rei, nema nikakvoga, nego ste celo praviteljstvo vi sami: kad ste vi u Kragujevcu, i praviteljstvo je u Kragujevcu; kad ste vi u Poarevcu, i ono je u Poarevcu; kad ste vi u Topideru, i ono je u Topideru; kad ste vi na putu, i ono je na putu; a da vi sutra, sauvaj boe, umrete (koje jednom mora biti), umrlo bi i praviteljstvo, pa onda, ko bi bio jai, onaj i stariji. B) Kad bi se u Srbiji praviteljstvo postavilo, onda bi Srbija dobila pristojno i nuno poverenje i kod drava i kod privatni ljudi, jer bi praviteljstvo najpre dobro razmislilo ta e obrei ili uiniti, a kad bi to obreklo ili uinilo, onoga bi se tvrdo dralo, po onoj narodnoj pripovesti carska se ne porie. V) Najmudriji vladalac, koji je makar sve vreme svoje mladosti proveo uei se vladati, opet ne moe, kao to treba, sam dravom upravljati, je-
dino zato, to je za jednog oveka teko iz jednoga malog sela svim poslovima upravljati kao to treba, a kamo li itavom zemljom i narodom; drugo, to etiri oka bolje vide nego dva!; a tree, to je najmudriji i najueniji vladalac opet ovek, podloan svim strastima i slabostima ljudskim, pa bi mogao u ljutini ili u kakoj drugoj ovakoj strasti kome krivo uiniti. [...] 3. Valjalo bi urediti kole. Po mome mnjeniju Srbija danas nema ni u emu vei nedostatak, ni veu nudu i potrebu, nego u ljudima sposobnim za narodne slube. [...]
Karadi, str. 652-666
Tijekom tridesetih godina 19. stoljea sve se vie srpskih intelektualaca i politiara suprotstavljalo despotskoj vladavini Miloa Obrenovia (1780.-1860., knez 1815.-1839., 1858.-1860.). Jedan od najveih autoriteta meu njima bio je Vuk Karadi (1787.-1864.), sredinja linost srpske nacionalne kulture u 19. stoljeu. Djelujui kao jezikoslovac, etnolog i povjesniar, objavio je prvu gramatiku i rjenik modernoga srpskog jezika, sakupljao je i objavljivao narodne lirske i epske pjesme, preveo Novi zavjet s crkvenoslavenskog na srpski. U vrijeme pisanja ovog pisma bio je prvi predsjednik Suda Beogradskog okruga.
to misli, zato je Vuk Karadi poslao ovo pismo? Koje glavne probleme dravne politike i vlade pisac naglaava?
II-4. Srbijanski ustav iz 1835. struktura vlasti 29. Knjaz Srbski mora biti roeni ili priroeni Srbin i pravoslavnoga vostonoga vjeroispovedanjia. Istog vjeroispovedanjia moraju biti Knjaginja i ene lenova familije Knjaeske.
67
45. Dravni Sovjet Srbski najvia je vlast u Serbiji do Knjaza. 46. Dravni Sovjet uva, da nikakav Srbin, kog mu drago ina, nepovredi i nenarui ustava knjaestva Srbije. 47. Dr. Sovjet motri i uva, da se ni najmanjem Srbinu neini kakva bud nepravda; a gdi god bi opazio, da se ini, a on e pohitati i u dogovoru s Knjazom ukloniti istu nepravdu. 79. Po svoj Serbiji rukovodie se pravosudije jednako i po jednom zakoniku Srbskom, koji e se kako za graanske parnice, tako i za krivice i zloinstva to skorije javno izdati i sudovima predpisati. 80. Sudija ne zavisi u izricanju svoje presude ni ot koga u Serbiji, do od zakonika Srbskog; nikakva, ni vea ni manja, vlast... ne ima prava, otvratiti ga od toga, ili zapovediti mu, da drugije sudi... 82. Skuptina narodna sastoji se iz sto najodabranijih, najrazumnijih, najpotenijih i poverenija narodnog u najveem stepenu zasluujui(h) deputata iz svih okruja i svega Knjaestva Srbije.
Jovii, str. 48-49
II-5. Rumunjski ustav iz 1866. godine ope odredbe lanak 1. Rumunjska kraljevina sa svim svojim podrujima na desnoj strani Dunava jedinstvena je i nedjeljiva drava. lanak 2. Rumunjski teritorij se ne moe otuiti, dravne granice se zakonom ne mogu mijenjati ni pomicati. lanak 3. Rumunjski teritorij ne mogu naseliti narodi stranog podrijetla [...]. lanak 5. Rumunji uivaju slobodu miljenja, slobodu obrazovanja, slobodu tiska, slobodu okupljanja. lanak 10. U dravi nema klasnih razlika. Svi Rumunji su jednaki pred zakonom, moraju plaati iste poreze i jednako sudjeluju u javnim dunostima.
Na javnim, graanskim i vojnim poloajima mogu biti samo Rumunji. [...]. Stranci ne mogu zauzimati javne poloaje, osim u izuzetnim sluajevima koji su odreeni zakonom [...]. lanak 12. U Rumunjskoj su ovime zabranjene sve povlastice, izuzeci i klasni monopoli. lanak 13. Zajamena je sloboda pojedinca. [...]. lanak 21. Sloboda miljenja je potpuna. [...]. lanak 23. Obrazovanje je besplatno. lanak 31. Svu vlast drave vodi nacija, koja je moe vriti samo putem delegiranja i u skladu s naelima i pravilima koje propisuje ovaj Ustav. lanak 32. Zakonodavnu vlast imaju zajedniki Kralj i Nacionalna skuptina zastupnik. Nacionalna skuptina zastupnik podijeljena je u dva doma: Senat i Zastupnitvo. O svakom zakonu moraju se usuglasiti sva tri ogranka zakonodavne vlasti. lanak 35. Izvrnu vlast ima Kralj, i on raspolae svim ustavnim sredstvima. lanak 36. Sudska vlast vri se u sudovima i tribunalima. Njihove odluke i presude izriu se u skladu sa zakonom i izvravaju u ime Kralja. lanak 38. lanovi obiju Skuptina predstavljaju cijelu naciju, ne samo oblast ili grad u kojem su izabrani. [...] lanak 92. Kralj je nepovrediv. Sva odgovornost je na ministrima. Kraljev dekret ne stupa na snagu prije nego to ga potpie nadleni ministar, koji na taj nain snosi dalju odgovornost za taj dokument.
Constituiile, str. 33-41
Kakva je uloga nacije u organizaciji rumunjske drave? Kako se u ustavu primjenjuje podjela i ravnotea vlasti?
68
II-6. Britanski veleposlanik u Istanbulu o stavu Turaka spram ustava (1876.) Svi su govorili o ustavu i tome da su softe [uenici u muslimanskim vjerskim kolama] onaj inteligentniji dio javnog mnijenja prijestolnice koji zna da ga nacija podrava. Vjerujem da ni krani, kao ni muhamedanci, nee posustati dok ne dobiju taj ustav, a ako ga sultan odbije donijeti, gotovo neizbjeno e doi do pokuaja njegova svrgavanja, jer ve sada krue tekstovi iz Kurana koji za vjernike predstavljaju dokaz da Kuran zahtijeva zaista demokratsku vlast, te da je dananja apsolutna vlast koju sada dri sultan zapravo uzurpacija prava naroda koju sveti zakoni ne doputaju, te se poziva na tekstove i presedane da bi se pokazalo kako ne treba iskazivati poslunost suverenu koji zapostavlja interese drave [...].
Eliot, str. 231-232
postavlja i smjenjuje ministre; na nain odreen povlasticama koje ima, on daje odlikovanja, titule i vri imenovanja; on izdaje novac; njegovo se ime izgovara tijekom molitve u damiji; on sklapa sporazume sa stranim silama; on objavljuje rat i proglaava mir; on upravlja kopnenom vojskom i mornaricom; on upravlja kretanjem vojske; on provodi erijat (sveto pravo) i ostalo pravo; on se skrbi o provedbi javnih mjera; on ublaava ili ukida kazne koje je izrekao sud; on saziva i odlae zasjedanje Ope skuptine; on, ako to smatra nunim, rasputa Zastupniki dom, pod uvjetom da zapovijedi biranje novih lanova. Osobne slobode lanak 8. Svi podanici Carstva nazivaju se Osmanlije, bez obzira na vjeroispovijest; status Osmanina dobiva se i gubi u skladu s uvjetima propisanima zakonom. lanak 9. Svaki Osmanlija uiva osobnu slobodu ako ne ugroava slobodu drugoga. lanak 10. Osobna sloboda je nepovrediva. Nitko ne moe biti kanjen iz bilo kojeg razloga, osim u sluaju koji je odreen zakonom i na nain zakonom predvien. Vjera lanak 11. Dravna vjera je islam. Ali, iako se dri tog naela, drava e braniti slobodno ispovijedanje drugih vjera i uvati vjerske privilegije koje su dane pojedinim zajednicama, ako to ne remeti javni red i moral. Jednakost pred zakonom, javne slube lanak 17. Svi Osmanlije su jednaki pred zakonom. Imaju ista prava i dunosti prema zemlji, bez obzira na vjeroispovijest. lanak 18. Uvjet za javne funkcije je znanje turskog jezika, koji je slubeni jezik drave. lanak 19. Svi Osmanlije mogu biti primljeni u javnu slubu u skladu sa svojom zaslugama i sposobnostima. Imovina lanak 21. Zajamena je sva imovina, pokretna i nepokretna, koja nekome pripada po zakonu. Ne moe biti oduzeta, osim na temelju valjanog
Jesu li muslimani u Osmanskom Carstvu smatrali da je ideja ustava uvezena iz kranske Europe? to misli, zato su pristalice ustava tvrdile da je on u skladu sa svetim islamskim zakonima?
II-7. Turski ustav iz 1876. Osmansko Carstvo lanak 1. Osmansko Carstvo obuhvaa sadanji teritorij i posjede i djelomino neovisne pokrajine. Ono je nedjeljiva cjelina od koje se nijedan dio ne moe odcijepiti iz bilo kojeg razloga. lanak 4. Njegovo Velianstvo Sultan, s titulom Vrhovnog kalifa, zatitnik je islamske vjere. On je suveren i padiah (car) svih podanika Osmanskog Carstva. lanak 5. Njegovo Velianstvo Sultan ne moe biti pozvan na odgovornost; njegova linost je sveta. lanak 7. Meu suverena prava Njegova Velianstva Sultana pripadaju i sljedei prerogativi: On
69
razloga koji se javno dokae i pod uvjetom da je prethodno plaena, a prema zakonu o vrijednosti imovine o kojoj se radi [...] Opa skuptina lanak 42. Opu skuptinu ine dva doma: Dom odlinika ili Senat, i Zastupniki dom. lanak 43. Dva Doma e se sastajati 1. studenoga svake godine da bi se carskim dekretom (irade) otvorio rad skuptine, a zatvaranje, koje je zakazano za 1. oujka sljedee godine, takoer se zbiva po carskom dekretu. Jedan Dom ne moe zasjedati ako ne zasjeda i drugi. lanak 47. lanovi Ope skuptine su slobodni izraziti svoje miljenje i glasovati kako ele. Ne smije ih se ucjenjivati ili mamiti obeanjima, niti se na njih smije utjecati prijetnjama. Ne moe im se suditi zbog miljenja ili glasovanja za vrijeme rasprave, osim ako to nije u suprotnosti s postojeim Poslovnikom skuptine, kada im se moe suditi na temelju odredaba koje su na snazi. Upravljanje pokrajinama lanak 108. Uprava nad provincijama zasnovana je na naelu decentralizacije. Razne odredbe lanak 115. Nijednu odredbu ovoga Ustava ne moe se, ni iz kojeg razloga, suspendirati ili zanemariti.
www.ata.boun.tr/department%20webpages/ata_517/ constitution%20of%20the%20ottoman%20empire%201 876.doc
ljen izvan snage i vraen tek 1908. godine; po zavretku Prvoga svjetskog rata postao je zastario, imajui u vidu raspad Osmanskog Carstva.
U emu je Osmanski Ustav iz 1876. godine slian ustavima u drugim nacionalnim dravama na jugoistoku Europe? Koji su sigurnosni elementi uneseni u tekst Ustava kako bi se sprijeio povratak autokratske vlasti? Pokuaj shvatiti zato u Ustavu iz 1876. islam ima privilegiran poloaj. Koje su odredbe uvedene da bi se Osmansko Carstvo sauvalo od komadanja iznutra? Jesu li te mjere bile realistine s obzirom na situaciju 1876. godine?
II-8. Prijestolni govor kneza Nikole u povodu proglaenja Ustava Crne Gore (1905.) Gospodo poslanici! Oblik Vrhovne Dravne Uprave bio je do sad u ovoj zemlji oblik Samodravja. Vlast i voenje te Uprave naslijedio sam i Ja, po milosti Bojoj, sedmi Vladalac iz Moje Kue. Ni moji slavni prethodnici ni Ja, nijesmo se, kao drugi autokrati, smatrali neodgovornima i nijesmo drali da je naa volja zakon. U mirno doba mi smo bili Crnogorcima prava bratska braa, u bojeve ili smo kao oni, - ginuli smo gdje i oni, rane smo doekivali i zadavali gdje i oni, sve od Careva Laza do Vuijeg Dola16 [...] Naa se vlast zaela na goloj poljani, na nita bez nita, pod vedrim nebom i naoigled neprijatelja. Bila je zakonita, jer je narodom glasovana, a vrila se srcem, ljubavlju i energijom. [...] Krajem sedamnaestog vijeka Moja Kua zatekla (je) domovinu nau bijednu i gotovo poplavljenu drugom vjerom, a naa lijepa
Osmanski Ustav donesen je u prosincu 1876. godine, u vrijeme istone krize 1875.-1878. Njegovim donoenjem trebalo je preduhitriti mijeanje velikih sila na strani nemuslimanskih podanika u Osmanskom Carstvu: nov i moderan ustav osigurava im sva prava, dok istodobno potvruje nedjeljivost Carstva. U tom pogledu Ustav nije bio djelotvoran jer nije odvratio Ruse od objave rata 1877. Poslije poraza, Ustav je 1878. stav-
16
Mjesta na kojima su se vodile borbe s Turcima.
70
Pravoslavna vjera nalazila se u velikoj opasnosti. [...] Danas u Otadbini granice razmaknute i meunarodno utvrene od ua Bojane u Jadransko More, do sastanka Tare i Pive, koje Drinu sainjavaju, i od Bijele Gore, do akora, vie Pei i Deana. [...] Ovijem danom Otadbina naa postaje Ustavna monarhija i mi sa sreom stupamo u nov politiki ivot. Pratajui se sa onim starim, ne mogu da na ovom raskru iz dubine Mi srca ne odam dostojnu blagodarnost i Sijenima Mojih i vaih Predaka za njihovu svetu zajednicu i zavjetanu nam od njih slobodu. [...] Moja odluka na izdavanje Ustava na dvije e strane radosno odjeknuti. Vi, i svi uope srpski rodoljubi, prihvatiete je sa onom istinskom vjerom, koja ju je i nadahnula vjerom da e ona biti uspena i srena za razvitak i napredak Otadbine.
Crnogorski, IV, str. 34-46
II-9. Mladoturska proklamacija (1908.) 1. Osnova Ustava bit e potovanje prvenstva narodne volje. Jedna od posljedica toga naela bit e zahtjev da se bez odgaanja utvrdi odgovornost ministra pred Domom i u skladu s tim e se smatrati da je ministar u ostavci ako ne dobije veinu glasova u Domu. 2. Pod pretpostavkom da senatori ne ine vie od jedne treine zastupnika, Senat e biti imenovan na sljedei nain: jednu treinu imenovat e sultan, a dvije treine nacija; mandat senatora bit e ogranien. 3. Zahtijevat e se da svi turski podanici koji su navrili 20 godina, bez obzira na imetak ili bogatstvo, dobiju pravo glasa. Oni koji su izgubili graanska prava nee, naravno, imati ni pravo glasa. 4. Kako bi se potovao prvi lanak Ustava iz 1293. godine (po Hidri), u ustavnu povelju se moraju unijeti tone odredbe o pravu na slobodno formiranje politikih skupina. 7. Turski jezik e ostati slubeni jezik. Slubena korespondencija i rasprave vodit e se na turskom. 9. Svaki dravljanin uivat e potpunu slobodu i jednakost bez obzira na nacionalnost i vjeroispovijest i imat e jednake dunosti. Svi osmanski podanici, budui da su pred zakonom jednaki u pogledu prava i dunosti prema dravi, mogu raditi u dravnoj slubi u skladu sa svojim sposobnostima i obrazovanjem. Zakon o vojnoj slubi jednako se tie i onih koji nisu muslimani. 10. Ve postojee vjerske povlastice, dane pojedinim nacijama, mogu se i dalje slobodno koristiti. 14. S obzirom da se ne diraju imovinska prava zemljoposjednika (jer se ta prava moraju potovati, i po zakonu moraju ostati netaknuta), seljacima e biti omogueno da kupuju zemlju i bit e odreen nain na koji e oni moi uz niske kamate pozajmljivati novac. [...] 16. Obrazovanje e biti besplatno. Svaki
Nikola I Petrovi (1841.-1921.) vladao je Crnom Gorom od 1860. do 1918., prvo kao knez, a od 1910. kao kralj. Tijekom njegove vladavine Crna Gora je postala neovisna (1878.) i proirila teritorij na raun Osmanskog Carstva. Budui da je dvije godine proveo kolujui se u Parizu, u Crnoj Gori je unaprijedio kolstvo i poticao modernizaciju institucija. Zbog otpora tradicionalnih drutvenih struktura, mnoge reforme su se morale provoditi od vrha drave nanie i stoga su bile zakanjele u usporedbi s drugim nacionalnim dravama u jugoistonoj Europi.
Na koji se nain monarhija legitimirala? Zato je knez odluio donijeti Ustav?
71
graanin, u granicama propisanima Ustavom, moe voditi privatnu kolu u skladu s posebnim zakonima. 17. Sve kole bit e pod dravnim nadzorom. Kako bi svi graani dobili zajedniko i jednako obrazovanje, bit e otvorene dravne kole, u njima e obrazovanje biti besplatno i primat e se uenici svih nacionalnosti. U komunalnim kolama bit e obvezna nastava na turskom. U dravnim e kolama javna nastava biti besplatna. Srednje i visoko obrazovanje pruat e se u gore navedenim javnim kolama; u njima e se rabiti turski jezik. Otvorit e se trgovake, poljoprivredne i zanatske kole da bi se razvili resursi zemlje. 18. Radit e se na izgradnji puteva, eljeznice i kanala, kako bi se olakalo kretanje i povealo bogatstvo zemlje. Ukinut e se sve to moe ometati trgovinu i poljoprivredu.
http://www.fordham.edu/halsall/mod/1908youngturk. html
Poslije poraza u ratu 1877.-1878. sultan Abdulhamid II. (1886.-1908.) stavio je Ustav iz 1876. izvan snage i vladao autokratski. Mladoturci, oporbena organizacija koju su mahom inili asnici i intelektualci, traila je vraanje Ustava i reforme koje bi ojaale Carstvo. Na kraju su Mladoturci 1908. godine izveli uspjenu revoluciju i preuzeli vlast, koju su drali sve do 1918. godine.
Glavni politiki zahtjev Mladoturaka u vrijeme dok su se suprotstavljali Abdulhamidu II. bilo je vraanje na snagu Ustava iz 1876. godine. Ipak, oni su prihvatili i neke izmjene Ustava: navedi koje su to izmjene i objasni zato su Mladoturci na njih pristali. Usporedi lanak 17. iz ovoga teksta s tekstovima iz poglavlja II-e. Kakvu ulogu ima kola u procesu izgradnje nacije? Analiziraj lanak 18. i usporedi ga s tekstovima iz poglavlja II-d. to moe rei o ulozi politikih voa u razvoju privrede?
72
Tablica 1: Ustavi zemalja jugoistone Europe

Drava Albanija17 Bosna i Hercegovina Bugarska Cipar Crna Gora Grka18 Hrvatska Jugoslavija Makedonija Osmansko carstvo Rumunjska19 Slovenija Srbija Turska 1835. 1924. 1838.; 1869.; 1888.; 1901. 1961. 1879. (Ustav iz Trnova) 1959. (1960.) 1905. 1844. 4. prosinca 1947.; 1971. Prvi moderni ustav 1920. Glavne promjene Prije Prvoga Meuratno razsvjetskog rata doblje 1925.; 1928.; 1939. Poslije Drugoga svjetskog rata 14. oujka 1946.; 1976. Dananji ustav 21. listopada 1998. 24. veljae 1993; 14. prosinca1995 12. srpnja 1991. 12. listopada 1992. 7. lipnja 1975. 22. prosinca 1990. 27. travnja 1992 17. studenog 1991. 1876. 1866. 1923.; 1938. 13. travnja 1948.; 1952.; 1965. 8. prosinca 1991. 23. prosinca 1991. 28. rujna 1990. 7. studenog 1982.
1864.; 1911.
1927. 1921. (Vidovdanski ustav); 1931.
1952. 31. sijenja 1946.; 1963.; 1974.
Tablica 2: Uvoenje opeg prava glasa u zemljama jugoistone Europe

Albanija Bosna i Hercegovina Bugarska Cipar Crna Gora Grka Hrvatska Jugoslavija Makedonija Rumunjska Slovenija Srbija Turska Ope pravo glasa za mukarce 1920. 1920. (Jugoslavija) 1879. 1960. 1920. (Jugoslavija) 1864. 1920. (Jugoslavija) 1920. 1913. (Srbija) 1918. 1907. (Austrija) 1869. 1924. Pravo glasa za ene Ogranieno 1920.; ope 1946. 1945. (Jugoslavija) Udate ene 1938; ope 1945. 1960. 1945. (Jugoslavija) Ogranieno 1929.; ope 1952. 1945. (Jugoslavija) 1945. 1945. (Jugoslavija) Ogranieno 1929.; ope 1946. 1945. (Jugoslavija) 1945. (Jugoslavija) 1930.
17
Kvaziustavna regulativa: Statut Meunarodne komisije za Albaniju (1914).
18 Prije osnivanja drave, prvi ustavi su se donosili tako to su za vrijeme rata za neovisnost za njih glasovale revolucionarne skuptine: 1822. (Epidaurus), 1823. (Astros) i 1827. (Troezene). 19 Kvaziustavne regulative: Organski statuti (1831/1832.) u Vlakoj i Moldaviji; Parika konvencija (1858.) za Ujedinjene kneevine Vlaku i Moldaviju (od 1859. Rumunjska).
73
Sl. 4. Trg ustava u Ateni (1863.)

Markezinis, str. 312-313
Objasni ime koje je dobio ovaj trg. Postoji li u glavnom gradu tvoje zemlje ili u tvojem gradu trg ustava? Je li ikada postojao, odnosno postoji li trg Nacije ili Nacionalni trg?
Bukuretanska ulica koja se u meuratno doba zvala Avenija kraljice Elizabete, promijenila je ime u vrijeme komunistikog reima u Bulevar 6. oujka (datum inauguriranja prve vlade pod dominacijom komunista), a zatim u Bulevar Gheorghe Gheorghiu Deja (rumunjski komunistiki voa 1945.-1965.); nakon 1989. ta ista ulica je preimenovana u Bulevar Mihaila Koglniceanua (po znaajnom politiaru, povjesniaru i piscu iz 19. stoljea), da bi jednom njezinu dijelu nekoliko godina poslije bilo vraeno staro ime (Bulevar kraljice Elizabete). To je jednostavan nain da se shvati kako se politiki reimi slue imenima ulica da bi legitimirali odreena ideologijska i povijesna sjeanja. Moe li pronai takve primjere? to misli o promjenama imena ulica?
Igra: imena ulica kao lekcija iz povijesti Podijelite se u etiri skupine. Uzmite turistike vodie za etiri povijesna razdoblja tijekom 19. i 20. stoljea. Analizirajte imena ulica i trgova i pogledajte koliko se njih odnosi na povijesne dogaaje i osobe, nacionalne heroje i dogaaje. Analizirajte izbor imena i njihove promjene kroz vrijeme. Istu igru moete igrati i sa spomenicima.
IIb. Dravljanstvo
II-10. Definicija dravljanstva u grkom Ustavu iz Epidaurusa (1822.) U ime svetog i nedjeljivog trojstva, grki narod, koji vie ne moe podnositi teak teret tiranije strahovite osmanske vlasti, uz velike rtve uspio je otresti se te vlasti, i danas, preko svojih ovlatenih predstavnika u Nacionalnoj skuptini, pred Bogom i ljudima, objavljuje svoje politiko postojanje i neovisnost. U Epidaurusu 1. sijenja 1822., prve godine neovisnosti.
74
Privremena politika zajednica Grke Dio A Odjeljak A O vjeri a Na teritoriju Grke prevladava istono pravoslavno kranstvo, ali e Grka tolerirati sve druge vjere; njihovi obredi i sveti ini obavljat e se bez ikakvih smetnji. Odjeljak B O opim pravima stanovnika grkog teritorija b Domae stanovnitvo grkog teritori-
ja, koje vjeruje u Krista, jest grko i uiva sva politika prava bez ikakve diskriminacije. c Svi Grci su jednaki pred zakonom, bez izuzetaka na osnovi privilegija, klase ili slube. d Svatko tko doe iz inozemstva da se naseli ili boravi na grkom teritoriju pred zakonom je jednak kao i pripadnik domaeg stanovnitva.
Vakalopoulos, str. 390
ci, ili njihovi potomci, koji su postali graani stranih drava prije objavljivanja ovog Ustava, a koji su doli na grki teritorij i poloili zakletvu Grkoj; e) svi stranci koji dou i prihvate dravljanstvo.
OEB, str. 107
Usporedi tekstove II-10. i II-11. koji se tiu dravljanstva. to primjeuje?
Tijekom grke revolucije prvi se parlament sastao u Epidaurusu i donio prvi ustav, koji je bio pod utjecajem slinih tekstova nastalih za vrijeme Francuske revolucije. Iako je izmijenjen ve tijekom revolucije, Ustav iz Epidaurusa ostao je glavna referentna toka grke politike kulture i simbol ideala onih koji su se borili za nacionalnu neovisnost.
II-12. Definicija dravljanstva u srbijanskom Ustavu iz 1835. 108) Svako dete roeno u Serbiji ili izvan Serbije, a od Srbina iz Serbije; svaki u vreme obnarodovanija ovog ustava u Srbskoj slubi u Serbiji i izvan Serbije nalazei se inovnik ili sluitelj hristijanskog vjeroispovjedanija; svaki, komu je deset godina prolo ot kako se u Serbiji nalazi, ili koji nepokretna dobra u njoj ima, smatra se za Srbina, i ima pravo, uivati srbsko dravno graanstvo. 109) Strani trgovci, fabrikanti, zanatlije, i zemljedjelci hristijanskog vjeroispovjedanija mogu pridobiti prava graanina srbskog, poem budu u Serbiji sedam godina dana i estno se uzvladaju, ili poem im Knjaz zvanije kakvo dade; a inostranci, zaslueni o Serbiji, kako ot Knjaza pismo prime, da su priroeni Srbi. A kako e se pravo Srbskoga graanstva poluiti otredie osobiti zakon. 110) Graanin Srbski samo moe biti inovnikom, tutorom, lenom opestva, i nadzirateljem javni i obtinski zavedenija [ustanova]. 111) Svaki Srbin i bez svake razlike jednak je pred zakonima Srbskim, kako u obrani, tako i u kazni na svim sudovima ot najmanjeg do veeg. [...] 116) Svakomu graaninu Srbskomu otvoren je put k svim inovima u Serbiji, kako se samo nae, da je sposoban i dostojan k njima. Pri jednakoj sposobnosti i predpostavlja se Srbin stranomu.
75
Tko su Grci po Ustavu iz Epidaurusa? Kakav je odnos izmeu vjerskog i nacionalnog identiteta? Je li jezik preduvjet nacionalnog identiteta? Koja naela Francuske revolucije uoava u ovom ustavu?
II-11. Definicija dravljanstva u grkom Ustavu iz Trezena (1827.) 6. Grci su: a) starosjedioci grkog teritorija koji vjeruju u Krista; b) oni koji su bili pod turskom vlau a vjeruju u Krista, i doli su, ili e doi, na grki teritorij da se pridrue naoj borbi, ili ve ive na naem teritoriju; c) oni koji ive na tuim teritorijima, ali su roeni od grkog oca; d) starosjedioci ili oni koji nisu starosjedio-
117) Svaki Srbin ima pravo birati nain ivljenja svog po svojoj volji, samo koji nije na obtenarodnu tetu. 118) Kako rob stupi na Srbsku zemlju, ot onoga asa postaje slobodnim, ili ga ko doveo u Serbiju, ili sam u nju pobegao. Srbinu slobodno je roba kupiti, no ne prodati. [...] 128) Sva zemlja, koju narod Srbski ima, prinadlei [pripada] svakom imaocu kao prirodno imanje, kojim moe po svojoj volji raspolagati, i koje moe drugomu prodati; samo mora u tom sluaju javiti se nadlenoj vlasti svoga Obtestva i Okruja, i pred njom prodati ju; a posle ne moe naseljavati se na tuu nekupljenu.
Jovii, str. 48-64
Usporedi ovaj tekst s tekstom II-14.; analiziraj odnos izmeu vjere i dravljanstva na temelju odlomaka ustava. Pregledaj prve ustave u svojoj zemlji i provjeri ima li u njima nekih odredaba koje dravljanstvo vezuju uz vjeroispovijest. Misli li da bi status dravljana trebao ovisiti o vjeri? Nemoj odgovoriti samo s da ili ne, nego ponudi i neke razloge u prilog svojega stava, te nai primjere na temelju iskustava u svojoj zemlji. Zato u tvojoj zemlji postoje (ili ne postoje) takve zakonske odredbe? Je li vjeroispovijest preduvjet nacionalnog identiteta?
Drugo Svakom Crnogorcu i Braninu po naslijeenoj i do sad sauvanoj slobodi ostaje i po danas i unaprijed, est, imue, ivot i sloboda njegova obezbijeena, niti moe ni jedan Crnogorac niti Branin niti sud pravednome bratu Crnogorcu i Braninu u ove svetinje dirati [...] Devedeset prvo Uskok svaki dok stupi u nau slobodnu zemlju po zavjetu svetog Petra biveg Gospodara crnogorskog bezbjedan je i ne smije mu niko nita krivo initi, kad se on poteno i po naemu zemaljskome zakoniku vlada i upravlja, kojeg pravicu uiva isto kako i svaki na brat Crnogorac i Branin; za svaku pak sagrijehu sudie se i uskoku kako to ovaj zakonik izgovara. Devedeset drugo I ako u ovoj zemlji nema nikakve druge narodnosti do jedine srpske i nikakve druge vjere do jedine pravoslavne istone, to opet svaki inoplemenik i inovjerac moe slobodno iviti i onu slobodu i onu nau domau pravicu uivati kako i svaki Crnogorac i Branin to uiva.
Crnogorski, I, str. 167-184
II-13. Zakonik Danila I., kneza Crne Gore i Brda (1855.) 20 Do sad je bila Crna Gora i Brda istina slobodna, ali javnog zakonika, koji e Crnogorcu i Braninu slobodu ukrijepiti i braniti, imala nije, ve je pravica i sudbina njihova samo u ustima vladaoca bila [...] Prvo Svaki Crnogorac i Branin jednak je pred sudom.
Danilo I. Petrovi (1826.-1860.) naslijedio je 1852. godine svojega strica Petra II. Petrovia Njegoa na mjestu crnogorskog vladara. S obzirom da je odbio poloaj vladike, dobio je zvanje gospodara i Crnu Goru pretvorio u sekularnu kneevinu s nasljednim dostojanstvom. Obrazovan i energian, Danilo se uspjeno borio protiv Turaka i upustio se u proces centralizacije i ubrzane modernizacije drave, zbog ega je 1860. i ubijen.
Kako su Crnogorci definirani u Zakoniku kneza Danila I.? Jesu li i pridolice mogle postati Crnogorci?
20 Brda u sjeveroistonoj Crnoj Gori postala su dio pokrajine tek 1796. godine, i tijekom nekoliko generacija zadrala su poseban identitet.
76
II-14. Promjena odredbe o dravljanstvu u lanku 7. rumunjskog Ustava (1879.) lanak 7. U Rumunjskoj razlika u vjeroispovijesti ne predstavlja prepreku za uivanje i koritenje graanskih i politikih prava. 1. Stranac, bez obzira na vjeroispovijest, bio pod stranom zatitom ili ne, moe dobiti pravo na useljenje pod sljedeim uvjetima: a) Ako vladi podnese zahtjev da bude naturaliziran, navede kolikim imetkom raspolae, koje je profesije ili zanata, i izrazi volju da se doseli u Rumunjsku. b) Nakon podnoenja zahtjeva ivi deset godina u zemlji i pokae se za nju korisnim. 2. Iz ovoga postupka mogu biti izuzete sljedee osobe: a) Oni koji u zemlju donose industriju, korisne izume ili izrazit talent, ili oni koji su ovdje zapoeli velike poslove ili pokrenuli industriju. b) Oni koji su roeni i odrasli u Rumunjskoj od roditelja koji su se doselili u ovu zemlju i koji nikada nisu bili pod zatitom neke strane zemlje. c) Oni koji su sluili ovoj zemlji za vrijeme rata za neovisnost i koji su kolektivno naturalizirani jednim vladinim ukazom i bez daljih formalnosti. 3. Naturaliziranje je mogue samo po zakonu i pojedinano za svakoga. 4. Donijet e se poseban zakon koji e odrediti na koji se nain stranci mogu doseliti na rumunjski teritorij. 5. Samo Rumunji i oni koji su naturalizirani mogu postati posjednici seoskog dobra u Rumunjskoj. Potovat e se sva prava koja su do ovoga trenutka steena. Sve toke i odredbe trenutno postojeih meunarodnih konvencija ostaju na snazi.
promjenom tog lanka. Rumunjska politika elita je to odbila, ali nije se mogla dugo opirati, tako da je na kraju pronaena kompromisna verzija za promjenu spornog lanka.
Je li promjena lanka 7. doista zaustavila vjersku diskriminaciju s obzirom na pravo na rumunjsko dravljanstvo? Koje kvalitete omoguuju strancu da zatrai rumunjsko dravljanstvo? Kako bi ti odredila/odredio uvjete za dobivanje dravljanstva? II-15. Sporazum o manjinama koji su potpisale saveznike i pridruene drave i Rumunjska (1919.) lanak 1. Odredbe sadrane u lancima 2. do 8. ovoga Sporazuma Rumunjska prihvaa kao zakon s kojim ne smije doi u sukob nijedan drugi zakon, propis ili slubeni akt, niti mu pak neki drugi zakon, propis ili akt smije biti nadreen. lanak 2. Rumunjska na sebe preuzima jamstvo pune zatite ivota i slobode svim stanovnicima Rumunjske, bez obzira na podrijetlo, nacionalnost, jezik, rasu i vjeru. Svi stanovnici Rumunjske imaju pravo slobodno izraavati, i privatno i javno, svako vjerovanje, vjeru ili vjeroispovijest koje nije u suprotnosti s javnim poretkom i javnim moralom. lanak 3. U skladu sa spomenutim odredbama Sporazuma, Rumunjska prihvaa i izjavljuje da e, bez ikakvih dodatnih uvjetovanja, dravljanima Rumunjske postati svi koji u trenutku stupanja na snagu ovoga Sporazuma ive na teritoriju Rumunjske, i na podrujima dobivenima na temelju mirovnih sporazuma s Austrijom i Maarskom, kao i ostalih podruja koja Rumunjskoj eventualno mogu pripasti, pod uvjetom da te osobe nisu ve dravljani nekih drugih drava, osim Austrije i Maarske.
Rumunjski Ustav iz 1866. davao je dravljanstvo samo kranima (lanak 7.), i tako iskljuivao idove i muslimane. Na Berlinskom kongresu (1878.) velike sile su priznanje neovisnosti Rumunjske uvjetovale
77
Ipak, Austrijanci i Maari stariji od 18 godina imat e pravo da se prema uvjetima navedenima u Sporazumima opredijele ije e dravljanstvo prihvatiti. Odluka koju donese mu odnosit e se i na suprugu, a odluka roditelja ticat e se i djece mlae od 18 godina. Osobe koje se koriste spomenutim pravom da se opredijele kojoj dravi ele pripadati, moraju se u iduih 12 mjeseci preseliti u dravu za koju su se opredijelili. One imaju pravo zadrati nekretnine koje posjeduju na rumunjskom teritoriju. Sa sobom mogu ponijeti pokretnu imovinu svake vrste. Pri prijenosu imovine nee biti duni platiti carinu. [...] lanak 5. Rumunjska nee postavljati nikakve prepreke koritenju prava koje spomenute osobe imaju prema zakljuenim sporazumima, ili sporazumima koji tek budu zakljueni izmeu Saveznika i Austrije ili Maarske, prava na izbor da prihvate rumunjsko dravljanstvo ili ne. lanak 6. Svi koji su roeni na teritoriju Rumunjske, a nisu po roenju dravljani druge drave, postaju rumunjski dravljani. lanak 7. Rumunjska ipso facto i bez daljih formalnosti priznaje kao rumunjske dravljane sve idove koji ive na rumunjskom teritoriju, a nemaju dravljanstvo neke druge drave. lanak 8. Svi rumunjski dravljani jednaki su pred zakonom i uivaju ista graanska i politika prava, bez obzira na rasu, jezik ili vjeroispovijest. Razlika u vjeroispovijesti, vjeri ili pripadnosti nekoj vjerskoj zajednici nee biti prepreka rumunjskom dravljaninu da uiva graanska i politika prava kao to su, na primjer, zaposlenje u dravnoj slubi, stjecanje javnih ili poasnih funkcija, obavljanje pojedinih profesija i tako dalje [...] lanak 9. Rumunjski dravljani koji pripadaju rasnoj, vjerskoj ili jezikoj manjini bit e jednako tretirani i imat e jednaku pravnu i faktinu sigurnost kao i drugi rumunjski dravljani. Posebice e imati
78
jednako pravo o svojem troku osnivati, voditi i kontrolirati dobrotvorne, vjerske i drutvene ustanove, kole i druge obrazovne ustanove, s pravom da se u njima slue vlastitim jezikom i slobodno ispovijedaju svoju vjeru. lanak 10. U gradovima i na podrujima gdje ivi znatan broj rumunjskih graana koji ne govore rumunjski jezik, Rumunjska e osigurati da u okviru dravnoga obrazovnog sustava djeca takvih rumunjskih dravljana u osnovnoj koli pohaaju nastavu na materinskom jeziku. Ova odredba ne iskljuuje pravo rumunjske vlade da u spomenutim kolama uvede obvezu uenja rumunjskog jezika. [...] lanak 12. Rumunjska je suglasna da odredbe u prethodnim lancima, ako se odnose na pripadnika rasnih, vjerskih ili jezikih manjina, tvore meunarodnu obvezu koja je pod jamstvom Lige naroda. [...]
www.austlii.edu.au/au/other/dfat/treaties/1920/13.html
Nakon zavretka Prvoga svjetskog rata raspala su se Austro-Ugarsko, Rusko i Osmansko Carstvo, a nastalo je nekoliko novih nacionalnih drava, dok su neke stare dobile nove teritorije i brojne nacionalne manjine. Da bi se izbjegle nacionalne tenzije, na mirovnoj konferenciji u Parizu (1919.-1920.), te manjine su zatiene posebnim meunarodnim ugovorima koje su odvojeno potpisale drave istone i jugoistone Europe.
Ugovori o manjinama esto su smatrani mijeanjem velikih sila u unutarnje stvari suverenih drava. to ti sada misli o tome? Jesu li ti ugovori bili legitimni? Jesu li djelovali?
II-16. Redefiniranje dravljanstva u rumunjskom Ustavu iz 1923. lanak 1. Kraljevina Rumunjska je nacionalno jedinstvena i nedjeljiva drava. lanak 5. Rumunji, neovisno o etnikom podrijetlu, jeziku koji govore i vjeroispovijesti, uivaju slobodu savjesti, slobodu obrazovanja, slobodu tiska, slobodu okupljanja i sve druge slobode i prava utvrena zakonom. lanak 6. Osim svojstva rumunjskog dravljanina, nuan uvjet za uivanje tih prava predstavljaju postojei Ustav i svi drugi zakoni koji se odnose na politika prava. Posebnim zakonima, koji se donose dvotreinskom veinom glasova, odredit e se uvjeti pod kojima ene mogu koristiti svoja politika prava. Graanska prava ena bit e odreena na osnovi potpune jednakosti spolova. lan 7. Razliite vjeroispovijesti, denominacije, etnike pripadnosti i jezici u Rumunjskoj ne predstavljaju prepreku za uivanje i koritenje
graanskih i politikih prava. to se tie koritenja politikih prava, stranac moe imati prava koja ima Rumunj jedino ako se naturalizira. O naturalizaciji se odluuje u svakom sluaju zasebno, a odluku donosi Ministarsko vijee u skladu s preporukom prvoga predsjednika i predsjednika Vrhovnog suda iz glavnog grada, koji se sloe da podnositelj zahtjeva za naturalizaciju ispunjava zakonske uvjete.
Jesu li odredbe iz Ustava od 1923. predstavljale neki napredak u usporedbi s prijanjim ustavima? to je predvieno odredbama koje se tiu prava glasa za ene? Pogledaj zakone tvoje zemlje u 19. i 20. stoljeu i pokuaj pronai odredbe koje se odnose na birako pravo ena. Koje su politike posljedice toga to se enama osporava pravo glasa?
Opa pitanja Razmotrite odnos izmeu graanskih prava, nacionalnog i vjerskog identiteta, spola i rase. Pogledaj sadanji ustav svoje zemlje i pronai uvjete za dobivanje dravljanstva. Razgovarajte o sadanjoj situaciji i usporedite je sa situacijama koje su iznesene u ovim ustavima, ili s njihovim prikazima u knjigama o povijesti vae zemlje. Kako objanjavate mjere iskljuenja iz drave?
IIc. Nacije i crkve

II-17. Carigradska vaseljenska patrijarija osuuje obiaj da se djeci umjesto kranskih daju starogrka imena (1819.) Odnedavno uveden obiaj da se krtenoj djeci daju starogrka imena [...] smatramo potpuno neprikladnim, te nainom da se pokae prezir prema kranskim imenima; dakle, postoji potreba da se uvedu vrlo stroga pravila [...]
Dimaras, str. 364
to misli, zato su ljudi poeli djeci davati starogrka imena? to misli o stavu patrijarije? Je li u redu da se vjerski poglavari mijeaju u odluku roditelja kakvo e ime dati svojem djetetu? Bi li u ovoj stvari mijeanje dravnih vlasti bilo isto tako neprimjereno? Koja su imena prevladavala u tvojoj zemlji u 19. stoljeu? A danas? to misli, jesu li imena bila i oznaka vjerskog, regionalnog ili nacionalnog identiteta? Tko moe odluivati o identitetu?
79
II-18. Razliita miljenja o autonomiji grke crkve u odnosu na Carigradsku vaseljensku patrijariju (1833.) A. Theokletos Farmakides, pristalica autonomije Crkva Kraljevine Grke je u lipnju 1833. proglasila autonomiju i neovisnost. [...] Grki narod, nakon to je proglasio svoju politiku neovisnost pred Bogom i ljudima jo od poetka slavne revolucije [...], takoer je obznanio da je njegova Crkva autonomna i neovisna; kako je cilj njegove svete borbe i crkvena i politika neovisnost [...], nije bila potrebna nikakva posebna dozvola ili pristanak, budui da politika autonomija ide pod ruku s autonomijom Crkve, ve po samom vjerovanju Pravoslavne crkve [...] bez ikakve potrebe za posebnim aktom ili sporazumom; jer teritorij i Crkva su jedna ista stvar [...].
Matalas, str. 49
unutarnjih slabosti i tekih sukoba meu braom. Tako vi, na kraju, dravu Grka svodite na preuske granice i onemoguujete napredak Kraljevine Grke, koju podrava i sam Bog, inite to razarajui (opet onoliko koliko je u vaoj moi) nade i elje cijele jedne nacije, kao i mnogih stoljea i mnotva helenofilskih kranskih naroda! O, ljudi, kako moete biti takvi?
Oikonomos, str. 336-337
Usporedi ova dva teksta. Koji se argumenti u njima iznose? to misli, zato je za grku dravu vano da ima autonomnu crkvu?
II-19. Dekret o uspostavljanju vlasti sinoda u Rumunjskoj pravoslavnoj crkvi (1864.) lanak 1. Rumunjska pravoslavna crkva jest i bit e glede svoje organizacije i reda neovisna o bilo kojoj stranoj crkvenoj vlasti. lanak 2. Na elu Rumunjske crkve, ije je jedinstvo utjelovljeno u Svetom sinodu, nalaze se mitropoliti i episkopi, a u upravljanju im pomau episkopski sinodi. lanak 3. Sveti sinod Rumunjske crkve je u dogmatskom jedinstvu svete pravoslavne vjere s velikom istonom crkvom posredstvom savjetovanja s Vaseljenskom patrijarijom u Carigradu. lanak 4. Sveti sinod Rumunjske crkve ine: - mitropoliti - episkopi - rumunjski arhijereji - tri predstavnika svake eparhije, izabrana od svjetovnog sveenstva, i oni mogu biti ili iz reda sveenika u toj parohiji ili laika koji poznaju crkveno uenje, dekani teologijskih fakulteta iz Iassija i Bukureta. [...] lanak 16. Nikada i ni iz kojih razloga Sveti sinod Rumunjske pravoslavne crkve ne smije umanjiti ili onemoguiti:
Nakon to je dobila neovisnost, Grka je morala rijeiti i pitanje crkve. Veina Grka je pravoslavna, a patrijarh iz Carigrada bio je pod vlau Turaka. Da ne bi i dalje bila podreena Osmanskom Carstvu, Grka pravoslavna crkva je prekinula odnose s Carigradskom patrijarijom. une rasprave o tom pitanju ovdje su ilustrirane tekstovima iz pera Theokletosa Farmakidesa (1784.-1860.) i Konstantinosa Oekonomosa (1780.-1857.). B. Konstantinos Oekonomos, protivnik autonomije Koje su sve muke zbog slobodne Grke zadesile nau brau koja su se nala izvan dravnih granica? A vi traite da ih ne zovemo ni Grcima ni braom, nego stanovnicima Turske i podanicima onoga to nazivate crkvom koja je u ropstvu! Vi tako otkidate (koliko god je to u vaoj moi) Grku od Grke i Grke jedne od drugih, drobei naciju i stvarajui vjerski raskol koji e dovesti do
80
Slobodu savjesti i vjersku toleranciju. Zakoni vjerske tolerancije su u svakom pogledu u nadlenosti zakonodavnih skuptina. Jezik pravoslavne vjere u crkvama irom zemlje zauvijek e biti rumunjski.
Murgescu, str. 255-256
Dekret je izdao knez Aleksandar Ioan Cuza (1859.-1866.) u vrijeme izbijanja sukoba s Carigradskom patrijarijom zbog oduzimanja crkvenih dobara (1863.). Dekret je bio prvi korak u stvaranju nacionalne pravoslavne crkve, nakon ega je uslijedilo proglaenje autokefalnosti (1885.) i proglaenje Rumunjske pravoslavne crkve posebnom patrijarijom (1925.).
je i katoliki sveenici, koji sluaju zapovijedi iz Rima, odvraaju ljude od pobune. Najnapredniji meu njima su se ograniili na to da na latinskom tiskaju pozive susjednoj katolikoj sili [Austro-Ugarskoj] da se prestane s ugnjetavanjem. Ne treba se uditi to i dalje postoji nesuglasje izmeu tih dviju vjera [pravoslavne i katolike]. Osmansko Carstvo ne brine se o obrazovanju krana, i to s dobrim razlogom: ono ulogu prosvjeivanja ostavlja crkvi to, prirodno, podrazumijeva da sveenici u svojem nauavanju polaze od razliitosti dviju crkava kao od osnove za sve dalje. Ishod takvog sustva je oigledan i koban: pravoslavna djeca od igumana, katolika djeca od fratara i muslimanska djeca od uleme ue samo mrziti jedna drugu, i to je ono u emu su, na kraju krajeva, jedino i uspjena kad odrastu.
Yriarte
to misli, zato je za rumunjsku dravu bilo toliko vano da ima zasebnu i neovisnu crkvu? Kako drava osigurava kontrolu nad crkvom? Kakve je odnose Rumunjska crkva zadrala s Carigradskom patrijarijom? Usporedi ovaj tekst s tekstovima I-15. i I24.
Analiziraj kako je opisan odnos izmeu vjerskog i nacionalnog identiteta u katolikoj i pravoslavnoj crkvi u Bosni. Slae li se s miljenjem da djeca koja su odgajana iskljuivo u svojoj vjeri ue samo mrziti jedna drugu? Kako bi se moglo izbjei takve situacije? Kakva je bila uloga vjere u nacionalnom pokretu u tvojoj zemlji?
II-20. Komentar francuskog novinara Charlesa Yriartea na nazore pravoslavnih i katolikih sveenika o odnosu vjere i nacije u Bosni (1875. 1876.) Pravoslavni sveenici su vrlo bliski s ljudima svoje vjere i ne trebamo se uditi to su voe pokreta [misli se na ustanak u Bosni 1875.] uglavnom bili ti grko-pravoslavni sveenici koji ne samo da su dali znak za poetak bune, nego su i sami uzeli puke u ruke i poveli svoj narod u borbu. Za te ljude su vjera i rasa ili nacija toliko slini da je rije Srbin poela znaiti isto to i rije pravoslavac. Katolici to vide drugaije: za katolike sveenike u Bosni pojam vjere je iznad pojma naci-
II-21. Bugarski ustav iz 1879. o poloaju Bugarske pravoslavne crkve lanak 37. Dravna vjeroispovijest u kneevini Bugarskoj je pravoslavlje. lanak 38. Bugarski knez i njegovi nasljednici moraju biti pravoslavne vjere, ali prvi izabrani bugarski knez moe, iznimno, zadrati svoju prvobitnu vjeru. lanak 39. Bugarska kneevina u eklezijastikom pogledu ini nedjeljivu cjelinu s Bugarskom crkvom, koja je podreena Svetom sinodu. Sveti sinod je najvii duhovni autoritet u Bugarskoj crkvi, ma gdje se ona nala81
zila. U pitanjima dogme i vjere kneevina iz istog razloga ostaje u jedinstvu s ekumenskom Istonom crkvom.
Konstitucija, str. 6
Zato se u ovom ustavu ureuju i crkvena pitanja? Ima li nekih odredaba koje se tiu vjere i crkve u ustavu koji je danas na snazi u tvojoj zemlji?
Suverenitet naroda [...] Narod srpski podigao je sam srpsku dravu, podigao je krvlju, trudom i umenjem svojim i ona nosi na sebi peat njenog tvorca i potpuno je demokratska [...]. U svesti naroda da je sam kova svoje drave poiva i narodni suverenitet, narodna najvia vlast [...], vlast nad vlastima, vrhovna vlast nad svima vlastima, jemstvo je da narodni ivot ne moe daleko zastraniti, da ustrojstva nenarodna, iako se kadkad provuku kad narod takorei spava, opet ne mogu korena uhvatiti i ostati dugo u ivotu.
Pai, str. 128-129, 137, 139
II-22. Miljenje Nikole Paia o odnosu srpskoga naroda i pravoslavne crkve (1890.) O pravoslavnoj crkvi Prema tome jasno je zato je pravoslavna crkva i narodna crkva. Zato je tenje svezana i srasla s duom kakvog naroda, koji je ispoveda, no to to moe biti katolika crkva. [...] Otuda se [nazivaju] srpska crkva, bugarska crkva, grka crkva, ruska crkva. [...] Sve to ukupno uzevi slovenska pravoslavna crkva, spojena je od poetka sa narodima slavenskim, koji su joj ostali verni, sauvala tim narodima svojstva slavenska, karakterne crte i naravi koje su sad tek podesne da prihvate rezultate dananjeg napretka [...]
Nikola Pai (1845.-1926.) bio je jedan od vodeih srpskih dravnika od kraja 19. stoljea, sve do dvadesetih godina 20. stoljea. Nakon studija tehnike uao je u politiku i 1881. osnovao Narodnu radikalnu stranku. Vie je puta bio predsjednik vlade.
Kakva je uloga crkve po miljenju pisca ovoga teksta? Kako on opravdava postojee odnose izmeu naroda i drave? to misli, to ga je navelo da napie ove izjave?
IId. Infrastrukture nacionalne drave

II-23. Znaaj razvoja zanata za malu naciju primjer Grke (1841.) Nema sumnje da raznovrsni zanati omoguuju naciji da bude sretna. Bez industrije, nacija nikako ne moe napredovati i poveati svoju mo na kopnu i moru; ako se ne uvedu raznovrsni naini proizvodnje, nacija e se morati osloniti samo na prirodne re82
surse i nee se moi razvijati ni fiziki niti moralno [...] Drugim rijeima, nacija bez industrije zauvijek e biti siromana, zauvijek e u zajednici naroda ostati pasivna i beznaajna, predmet volje ove ili one monije nacije koja je ojaala ne zahvaljujui svojoj prirodnoj ljepoti, umjerenoj klimi ili plodnom tlu, ili pak svojoj brojnosti i prirataju, nego iskljuivo zahvaljujui odravanju, i-
renju i usavravanju trgovine i pojedinih privrednih grana. Stoga su i ranije i dananje mone nacije postale prve meu europskim silama, i one su vrhunac svoje slave, veliajnosti i uzvienosti dosegle zahvaljujui bogatstvu koje stjeu kroz industriju i vanjsku trgovinu.
S. B. A [Industrije], dnevni list [Stoljee], 26. 2. 1841, br. 238 u: Psalidopoulos, str. 55
Koji se nacionalni argumenti koriste kako bi se ljude uvjerilo da mala zemlja mora razvijati industriju? to misli, zato su ekonomski argumenti povezani s nacionalnima?
Sl. 5. Povezanost privrede drave s predodbama o naciji prva novanica od 500 drahmi koju je izdala Nacionalna banka Grke (1841.)
Kathimerini, str. 4
to sve vidi na ovoj novanici? to je znaenje svega toga? Zato drava mora imati svoju valutu? Koji su crtei i simboli na novanicama u tvojoj zemlji? to misli, pridonose li kovani novac i papirne novanice nacionalnom obrazovanju i prikazivanju nacije? Ako je tako, na koji nain?
II-24. Uloga eljeznice u jaanju nacionalne drave rumunjski stav (1870.) U ovom poglavlju jo treba zabiljeiti da, budui da je utjecaj eljeznice na obiaje, prirodu odnosa meu pokrajinama i uveanje bogatstva mnogo vei, mnogi se pitaju hoe li se razbiti dragocjeno nacionalno jedinstvo, je li mogu preokret koji bi eljeli, a nemaju dovoljno hrabrosti da to kau, pri emu su neke od stranaka ak spremne rtvovati budunost zemlje, suoavajui se s prezirom zgroene Europe. Nitko ne zanemaruje injenicu da na objema stranama Milova, osim onih koji su iskreni i prijateljski naklonjeni rumunjskoj naciji, onih koji, na sreu, ine veinu, ima i drugih, koji ale zbog jedinstvenosti Moldavo-Rumunjske, kao i onih koji svoje mrane prijetnje kriju pod velom neovisnosti i
liberalizma, pokuavajui te svoje projekte ostvariti zloupotrebom narodnog raspoloenja. Ipak, moemo potvrditi da e, kada smanji udaljenost meu lanovima velike rumunjske obitelji, kada mudrom kombinacijom eljeznikih taksi olaka kruenje robe i ljudi, eljeznica postati jedno od najvanijih orua za slamanje spomenutih retrogradnih tendencija i uinkovito pridonijeti ispunjenju velike elje rumunjske nacije: ujedinjenju svih dijelova stare Dakije.
Brtianu, str. 51-52
Constantin I. Brtianu (1844.-1910.), vojni topograf, asnik glavnog stoera, poslije general i lan rumunjske Akademije.
83
eljeznica potie modernizaciju privrede, ali je i znaajno sredstvo u stvaranju nacije. to je za Brtianua vanije? Zato? Kako se moe objasniti potreba za izgradnjom eljeznice?
II-25. Miljenje bugarskog kneza Aleksandra Battenberga (1879.-1886.) o znaaju eljeznice (1879.-1881.) Knez: kole i zakoni nisu toliko vani koliko je vana eljeznica. Odlueno je da glavni grad bude Sofija zbog toga to kroz nju vodi svjetska arterija BeogradIstanbul. Zimi je veza preko balkanskih planina pokraj Berkovice katkad potpuno neprohodna. Knez je spomenuo da su pretjerani strahovi da e Austrijanci putem te eljeznice preoteti trgovinu od Bugara. Knez: Nije nam vano tko e izgraditi eljeznice, vano je da ih dobijemo to prije.
Jirecek, str. 27
benici nosili su strane odore, veina su bili Armenci ili Levantinci, i nisu govorili bugarski. Oznake na eljeznikim stanicama bile su na francuskome, a vlakovi su polazili nakon to bi se zvono oglasilo tri puta. Svako putovanje za Kremenli bilo je veseo doivljaj pun neizvjesnosti i novih zanimljivih stvari. eljeznika stanica, vlakovi, stranci, nepoznati jezici. Bio je to daak velikog i nepoznatog svijeta, kratak susret s kraljevstvom snova. A putovanje za Sofiju bilo je prava ekspedicija koja se pripremala danima...
Konstantinov, str. 19-20
Pronai neke slike eljeznikih stanica. Pogledaj njihovu arhitekturu.
II-27. Bugarski zakon o mjerama (1889.) lanak 1. Od sada e osnovna jedinica mjere za duinu u Kneevini Bugarskoj biti metar. [...] lanak 6. Osnovna jedinica mjere za volumen bit e litra. [...] lanak 7. Osnovna mjera teine bit e gram, tj. teina jednog kubinog centimetra destilirane vode u vakuumu na temperaturi od 4 stupnja Celzijevih. [...] Pretvaranje starih mjera u nove i obrnuto A. Mjere za duinu I. Pretvaranje starih mjera u nove lanak 9. Graevinski arin dugaak je 758 mm (0,758 m) Jedan (krojaki) arin dugaak je 680 mm (0,680 m). Jedan lakat dugaak je 650 mm (0,650 m). [...] Ope odredbe lanak 13. Za mjere koje se odnose na hranu ovaj zakon stupa na snagu 1. lipnja 1889., a za druge mjere 1. sijenja 1892. [...] lanak 16. Uvoenje novih mjera u dravne
Usporedi ova dva teksta. Zato je novonastaloj dravi vano da razvije eljezniku mreu? Koji su rizici vezani za izgradnju eljeznice?
II-26. Opis bugarske eljeznice potkraj 19. stoljea U vrijeme turske vladavine izgraena eljeznica, koja je povezivala Jambol s Jedrenom i Istanbulom, bila je u vlasnitvu barona Hirscha [austrijskog idova i milijunaa]. Vagoni su bili mali i podijeljeni na kupee; kupei su imali vrata na objema stranama, a ispred vrata su bile dugake drvene stepenice za konduktere. Oni su se uvijek iznenada pojavljivali na vratima kupea kao igrake koje iskau iz kutije; nou su nosili male svjetiljke na plin objeene oko vrata. eljezniki slu-
84
institucije obvezno je od 1. sijenja 1889. Svi dravni slubenici duni su u slubenim dokumentima rabiti nove mjere. Svi graani koji posluju s dravnim institucijama takoer su duni izvjetaje i proraune koje podnose institucijama izraavati u novim mjerama.
Draven vestnik, br. 7 od 19. sijenja 1889.
Zato meu prve mjere koje uvodi drava spada i obaveza primjene novih mjernih jedinica? Pokuaj pronai ekonomske, socijalne i kulturne razloge za to. Misli li da se radi o sredstvu dravne kontrole?
Sl. 6. Nove tehnologije i nacionalni simboli reklama za ivae strojeve (Grka, potkraj 19. stoljea)
Tiskana razglednica na kojoj se reklamira kompanija za proizvodnju ivaih strojeva Singer. ivai strojevi su se u grkim novinama reklamirali jo od 1884. godine, a irom zemlje su se poeli rabiti oko 1900. Tada su i dobile ime Olga, u ast kraljice koja ih je darovala siromanim djevojkama i nevjestama.
Atena, zbirka Grkog knjievnog i historijskog arhiva, Fotopoulos, str. 480
Kratko komentiraj ovu sliku. Analiziraj likove prikazane na njoj, njihovu odjeu i ono to ine. Zbog ega se nacionalni simboli koriste u reklami? Na koji nain reklamiranje moe pridonijeti jaem identificiranju s vlastitom nacijom? Mogu li se reklamama iriti stereotipi o etnikim i vjerskim skupinama? Poveava li se na taj nain razlika izmeu nas i njih? Koriste li se danas na televizijskim i radioreklamama u tvojoj zemlji povijesne osobe ili teme koje potiu nacionalnu identifikaciju? Prikazuje li se one koji su nacionalno, etniki ili po vjeri drugi kao primjere ili kao neto za usporedbu?
85
IIe. Izgradnja nacije

II-28. Zapostavljanje hrvatskog jezika pritube Ivana Kukuljevia (1843.) Znam ja da mi, koji smo ovdje sakupljeni, veinom ne znamo dobro na jezik i da se u cijeloj naoj domovini lako daju na prste izbrojiti osobe obadvojega spola koje dobro znaju itati, pisati i govoriti materinskim jezikom. A to je tomu uzrok nego to to ga mi u javnom ivotu i u poslovima nigdje ne upotrebljavamo i njime se samo toliko zabavljamo kao gizdavi gospodar sa svojim plaenim slugom. Jo ne zna veina naeg naroda kakva je to slast i milina moi smjeti govoriti svojim priroenim materinskim jezikom. To moe iskreno osjetiti samo onaj koji je due vremena morao stanovati i ivjeti meu tuim narodima u tuim dravama. Mi svoj jezik uvamo jo uvijek samo za druinu i za nae kmetove.
Wein, str. 541
II-29. Znaaj jezika za identifikaciju s nacijom miljenje Slovenaca (1861.) Idui kroz zamak, djeak je naiao na dvojicu, slino odjevenih, koji su se prepirali i gurali jedan drugog; jednog od njih nije razumio, dok je drugi govorio jezikom koji mu je bio poznat, a i lice toga drugog mu se uinilo nekako bliskim; stoga mu je pritekao u pomo, jer on svakako jest bio njegov sunarodnjak. Djeak je sunarodnjaka i zemljaka prepoznao po govoru i po tome bi ga uvijek prepoznao i meu stotinama ljudi koji su svi isto ili razliito odjeveni. Jezik je najbolji znak po kojem se moe odrediti tko pripada kojoj naciji; onaj tko jo od djetinjstva govori tvojim jezikom, taj pripada tvojoj naciji. I to je onda zapravo nacija? Poslije svega to je nauio lutajui svijetom, djeak voli sve ljude i svi su mu ljudi dragi, a voli se obraati svima onima koji su iz njegove domovine; onima koji imaju isti nain ponaanja i iste obiaje kakvi su i u njegovu domu; no ak i kada su drugaije odjeveni, on ih moe prepoznati po nainu govora, po njihovu jeziku. Svi koje razumije, ije su rijei bliske njegovu srcu, svi su oni njegovi zemljaci, svi su mu mili i dragi, svi su oni dio iste nacije kao i on. lanak to je nacija? A to je napose slovenska nacija? napisao je Ivan Macun, uitelj i povjesniar knjievnosti koji je u formi prie opisao doivljaje djeaka koji putuje po svojoj zemlji i pokuava otkriti tko su njegovi sunarodnjaci. Pria je objavljena 1861. u ljubljanskim novinama Novice (Novosti).
Sve do nacionalistikog vala tridesetih godina 19. stoljea, u Hrvatskoj (i Transilvaniji) slubeni jezik je bio latinski. Maarska vlada je pokuala u kole i institucije uvesti maarski umjesto latinskoga. Rairena je bila i upotreba njemakoga. Ipak, hrvatski reformatori eljeli su da se slubenim jezikom proglasi hrvatski, i to su uspjeli postii 1847. U znaku te borbe Ivan Kukuljevi (1816.1889.), pisac, povjesniar i politiar, jedan od vodeih hrvatskih reformatora obratio se Hrvatskom saboru, kao njegov lan, prvi put na hrvatskome jeziku 1843.
Kako Kukuljevi obrazlae potrebu ire uporabe hrvatskog jezika? Kukuljevi je bio plemi. Moe li se to naslutiti na temelju navedenog teksta? Zato Kukuljevi prvo tvrdi da vrlo malo ljudi govori materinskim jezikom, kad su njime govorili svi kmetovi (kojih nije bilo malo)?
86
to misli o tome to pisac naglaava znaaj jezika za nacionalni identitet? Mogu li ljudi koji govore razliitim jezicima pripadati istoj naciji? Navedi primjere.
II-30. O znaaju jezika za identitet Rumunja u prikazu Titu Maiorescua (1866.) Moderni narod mora imati oblik nacionalne drave, a posebice mora imati nacionalni jezik i knjievnost. [...] Svaki Rumunj zna da je Rumunj, i togod inio, on se mora truditi da se na neki nain nadovee, posredno ili neposredno, na latinsku tradiciju iz koje je iznikao njegov duhovni svijet. Do sada je ova istina, sasvim opravdano, praktike posljedice imala prije svega na na jezik i knjievnost. Jezik je Rumunjima najdragocjeniji podsjetnik na latinske pretke, a i danas ih podsjea na jo jednu starinu, i to im je uvijek bio jedini, premda pouzdan kompas, i jedino zahvaljujui njemu nisu lutali i utapali se u valovima doseljenika koji su plavili Trajanovu Dakiju.
Maiorescu, I, str. 277
kojem obrazovanju duha ovjeanskog. Povijest njegova kae mnogoga junaka, to na koplju, to na peru, to na svakom radu uma i srca. Nu ta povijest aliboe kae i uzroke, s kojih se na narod danas ne moe takmiti s drugim narodima, sretnijima u znanostima koje su dananjeg vijeka vea nego li ikada glavna poluga svakoj dravi. Sabor je ovaj osvjedoen, da je na narod u svom znanstvenom i knjievnom razvitku (...) dospio dotle, da mu nastaje dunost: pobrinuti se za najvie knjievno i znanstveno sudite: to je pak akademija, bez koje ne mogu znanosti napredovati kritino, a po tom niti uspjeno.
Laszowsky, str. 127
Titu Maiorescu (1840.-1917.), knjievni kritiar, estet, sveuilini profesor, politiar (zamjenik ministra, ministar, premijer), istaknuti lan drutva Junimea. Doktorirao je filozofiju u Giessenu, a pravo je diplomirao u Parizu. Kao rumunjski premijer bio je predsjedavajui na Mirovnoj konferenciji u Bukuretu (1913.).
Na koji nain Sabor obrazlae potrebu da se osnuje akademija? Kako se u ovom pismu objanjava zadatak akademije? Predstavljaju li dananji akademici knjievnu i znanstvenu elitu, ili je njihov ugled s vremenom opao u usporedbi s 19. stoljeem?
Sl. 7. Nacionalno kazalite u Bukuretu razglednica (kraj 19. stoljea)
Kako pisac objanjava odnos izmeu jezika i identiteta? to ti o tome misli?
II-31. Peticija Hrvatskog sabora Franji Josipu za osnivanje Jugoslavenske akademije znanosti i umjetnosti (1867.) Vae c. kr. Apotolsko Velianstvo, kralju i gospodaru na premilostivi! Narod trojedne kraljevine Dalmacije, Hrvatske i Slavonije (...) nikada nije sa svoje krivnje zaostao ni u Kako objanjava to to se glavne dravne institucije zovu nacionalne? Zna li za jo neke institucije koje se nazivaju nacionalnima?
87
II-32. Znaaj jezika i knjievnosti u razvoju nacija izvod iz statuta Drutva za objavljivanje djela albanske knjievnosti (1879.) Sve nacije su prosvijeene i civilizirane zahvaljujui slovima svojega jezika. A svaka nacija koja nema pisani jezik niti slova za svoj jezik jo je u mraku i barbarska je.
Myzyri, str. 40
Zato sastavljai ovoga statuta smatraju da je za naciju tako vano da ima svoj jezik i knjievnost?
cionalno-kulturnu cjelinu. Smatramo da su makedonski dijalekti, koje Bugari smatraju bugarskima, a Srbi srpskima, zapravo neka sredina koja bi mogla posluiti kao vezivno tkivo za danas meusobno neprijateljski nastrojene Bugarsku i Srbiju. Drugi razlog za uzdizanje jednoga makedonskog dijalekta na razinu knjievnog jezika jest nunost da se uklone bugarske i srpske pretenzije na Makedoniju, da se ukine nacionalna propaganda koja demoralizira makedonski ivalj, da u Makedoniji doe do ujedinjenja Slavena koji bi onda nadalje imali kljunu ulogu u politikoj povijesti Makedonije [...].
Makedonium, str. 56
II-33. Pismo makedonskih studenata u Sankt Peterburgu o makedonskom knjievnom jeziku (1902.) Postavlja se pitanje: kada ve postoje srpski i bugarski knjievni jezik, je li potrebno stvarati i poseban makedonski knjievni jezik? Za to postoje dva razloga: 1. kada je poetkom 19. stoljea stvoren srpski knjievni jezik, nije se obraala panja na govor istone Srbije, zapadne Bugarske i Makedonije, tako da proglaenjem hercegovakog govora za knjievni jezik nisu zadovoljene potrebe istone Srbije, zapadne Bugarske i Makedonije. Kada je nastao bugarski knjievni jezik, tako to je za njegovu osnovu prihvaen istonobugarski dijalekt, dijalektima istone Srbije, zapadne Bugarske i Makedonije takoer nije posveeno dovoljno panje. Parcijalnost procesa stvaranja bugarskog i srpskog knjievnog jezika samo je pomogla podjeli balkanskih Slavena na dva tabora koja se meusobno bore i natjeu upravo u vezi s onim to su zajednike karakteristike i srpskog i bugarskog jezika. S druge strane, da je u procesu stvaranja ovoga ili onoga nacionalnog jezika jedan od balkanskih dijalekata uzdignut na rang zajednikog knjievnog jezika, bilo bi se izbjeglo sukob Slavena iz razliitih dijelova Balkanskoga poluotoka i cijeli bi Balkan bio ujedinjen u jednu na-
Koji je cilj ovoga teksta? to njegovi autori misle o nunosti stvaranja knjievnoga makedonskog jezika? Po tvojem sudu, to zapravo znai stvaranje knjievnoga jezika?
II-34. Planovi da se pobude nacionalni osjeaji Rumunja u Transilvaniji pismo dr. I. C. Drgescua upueno Emiliji Raiju (1874.) [...] Narodu kao to je rumunjski ne prilii uloga prosjaka. Nai preci su davali i uzimali: mi ne moemo prositi! Trebate vie misliti na seljake i ene. Preporod poinje s njima. Od ena napravite majke, dobre supruge i dobre Rumunjke, a seljake pretvorite u ljude koji e imati svijest o vlastitom dostojanstvu, svojim pravima i dunostima tek tada ete uiniti najtei i najvaniji korak ka napretku i spasu. Uz njihovu pomo moi ete zadobiti sve: kole, spise, konferencije: to su sredstva. [...]
Lungu, str. 141-142
88
Koji su, po miljenju pisca ovoga teksta, naini da se ojaaju rumunjski nacionalni osjeaji u Transilvaniji? to misli, zato je naglasak stavljen na ene i seljake? Kakva je uloga pripisana enama?
II-35. Plan za strukturiranje albanskoga nacionalnog pokreta pismo novinara Faika Konitze barunu Goluchowskom (Bruxelles, 1897.) A. Prvo. Cilj kojem treba teiti i koji treba ostvariti: 1. Razvoj albanskog nacionalnog osjeaja, praen jasnom svijeu o svemu to nas temeljno razlikuje od Turaka. [...] 3. Raditi tako da svi Albanci, u okviru zakona i potovanja vlasti, razumiju na koji nain trebaju usmjeriti elje za ekonomski i intelektualni napredak, ako nepredviene okolnosti ubrzaju razrjeenje Istonog pitanja. B. Drugo. Sredstva koja treba koristiti: a. Novine koje e na toskijskom, gegijskom21 i francuskom objavljivati puke pjesme, historijske kronike, domoljubne poeme, tekstove o ekonomskim temama i politike komentare u obliku vijesti, koje ne smiju neprijateljskim komentarima izazivati nepovjerenje Porte, niti pak povoljnim komentarima navoditi Albance na pozitivan stav spram Porte... b. Dva ili tri puta godinje objavljivati na obama dijalektima, u tisuama primjeraka, jednostavne male letke, na kojima e se, kroz pitanja i odgovore koji izbjegavaju uplitanje u tekua politika pitanja, razvijati nacionalni osjeaj [...]. f. kole: za njih se moramo najivlje zanimati, tim vie to Albanci svim srcem ele njihovo otvaranje; meutim, s jedne strane nema inicijative, a s druge nema dovoljno uitelja. Stoga bi bilo nuno poslati peticije osmanskoj vlasti iz svih mjesta gdje postoji potreba za kolama.
21 Toskijski i gegijski su glavni dijalekti albanskog jezika.
g. Religije: valja uspostaviti prijateljske odnose sa svim klerom, osobito s bektaima [muslimanski vjerski red], iji utjecaj na ovom stupnju moe biti koristan; s obzirom na mogue budue dogaaje, treba se potpuno posvetiti uspostavljanju vjerske autonomije. C. Dopustite da u zakljuku ponovim kako sve nae aktivnosti i svi pothvati moraju biti proeti ovim dvjema zamislima: ne treba stvarati stranku, nego se svi trebamo zaloiti za jedan cilj; novine (asopisi), udruenja, kole, propaganda sve to treba nositi peat spontanog pokreta u kojem nas nipoto ne smiju obeshrabrivati ranije veze, prijateljstva i simpatije.
Konitza 2000, str. 14-15
Faik Konica (1875.-1942.) bio je jedna od vodeih linosti albanske kulture u prvoj polovici 20. stoljea. Poslije studija u Dijonu i Parizu, 1897. odlazi u Bruxelles, gdje je objavljivao albanske novine Albania. Za te novine mu je bila potrebna financijska potpora koju je zatraio i poslije dobio od austro-ugarskog ministra vanjskih poslova grofa Agenora Goluhovskog.
Analiziraj sredstva predloena za jaanje albanskog identiteta.
II-36. Smjernice za predavanje povijesti u Grkoj (1881.) Cilj predmeta povijesti Grke u osnovnoj koli nije da uenici upamte povijesne dogaaje, datume i povijesne linosti, ili da proire svoja opa znanja o povijesti; cilj je, s jedne strane, moralni odgoj djece, buenje povijesne svijesti, kao i stvaranje dostojnih pripadnika ove slavne nacije, a s druge stra-
89
ne, usustavljivanje povijesnog znanja koje se poduava u okviru drugih kolskih predmeta i poticanje da se to znanje usvoji. Kada shvate veliinu i slavu svojih predaka, koji su postali veliki zbog toga to su se pridravali zakona, ustrajno radili, bili hrabri i iste due, te stoga prezirali materijalna dobra i prkosili smrti, borei se za slobodu i vrei svoju dunost, due mladih Grka bit e ispunjene
divljenjem, eljom da slijede njihov primjer i nastave slavni ivot svoje nacije.
Koulouri, str. 263
Analiziraj ovaj tekst i objasni koji su ciljevi poduavanja povijesti. to misli o svrsi pouavanja povijesti danas?
Sl. 8. Djeca odjevena u povijesne nonje (Grka, oko 1875.) Slue li kolske sveanosti samo za razonodu ili su sredstvo uenja i sredstvo kojim se jaa nacionalni identitet?
Fotopoulos, str. 259
II-37. Pokuaj uspostavljanja nacionalnoga sporta u Rumunjskoj (1898.) Gospodin Haret22, ministar sporta, u elji da
potakne bavljenje tjelesnim vjebanjem u naoj zemlji, inicirao je natjecanja bukuretanskih srednjih kola u povodu 10. svibnja. Uenici su se natjecali u oini23, a pobjedni-
22 Spiru C. Haret (1851.1912.) doktorirao je matematiku u Parizu. Kad se vratio u Rumunjsku, radio je kao sveuilini profesor, zatim kao visoki slubenik zaduen za obrazovanje i u tri navrata kao ministar vjera i obrazovanja. Predstavlja simbol nastojanja da se oko 1900. godine modernizira obrazovanje u Rumunjskoj. 23 Oina se smatra rumunjskom nacionalnom igrom. Slina je baseballu, igraju dva tima od po 12 igraa, svaki na polju od 80 X 50 metara. Lopta je promjera 6-9 cm, a palica je dugaka do 95 cm. Iako se smatra nacionalnom igrom, veoma malo ljudi se njome aktivno bavi i poznaje pravila.
90
ci su dobili poasni pehar koji pripada koli sve do sljedee godine, kada e se, na isti dan, ponovno organizirati isto natjecanje. Sklonost gospodina ministra da propagira tjelesno vjebanje kroz natjecanje u naim izvornim sportovima po svemu je dobrodola: a) zato to e mladi ljudi opet vidjeti natjecanja, pa i sami u njima sudjelovati, u naim sportovima kojima je donedavno prijetio nestanak; b) zato to e ti sportovi, u kombinaciji s usvajanjem dobrog sustava gimnastikih vjebi, pruiti pravi tjelesni
odgoj, nacionalni i domoljubni, odgoj koji je zaista nuan zemlji koja eli, radi svojih sinova, biti snana, ugledna i ulijevati strahopotovanje.
Ionescu, str. 1106
Zna li je li se u tvojoj zemlji neki sport smatrao, ili se jo uvijek smatra, nacionalnim sportom? to misli, zato je potkraj 19. stoljea bilo onih koji su smatrali da je potreban nacionalni sport? emu su ti ljudi teili?
Sl. 9. Diploma sudionika u sportskom natjecanju srednjokolaca u organizaciji lista Gazeta Sporturilor (Rumunjska izmeu dvaju ratova)
Pobjednicima je lovorov vijenac na glavu stavljala djevojka odjevena u tradicionalnu narodnu nonju, koja je trebala simbolizirati Rumunjsku.
Kako je ovdje prikazana Rumunjska? Razgovarajte o tome kako je ona vizualno i simboliki povezana s djeacima koji mariraju. Koji su simboli i kakva su grafika rjeenja diploma koje se danas dodjeljuju u tvojoj zemlji? A u vrijeme izmeu dvaju svjetskih ratova?
ACIME, 37/2000
II-38. Albanski kralj Zogu I. o znaaju vojne obveze za stvaranje nacije (1928.) Vojsku smatram obrazovnim faktorom najvie vrijednosti. Ovoj zemlji je iznad svega potrebno obrazovanje, a mukarci koji su unovaeni u vojsku vratit e se kui s proirenim pogledima. Morate razumjeti da prosjean Albanac ne zna nita o nacionalnosti. Njemu je vrhovni autoritet uvijek bio voa plemena, bej, i stoga ga treba postupno uiti da svoju lokalnu lojalnost, inae po sebi
hvalevrijednu, preusmjeri na sredinju vlast. On zapravo treba nauiti da je ne samo pripadnik plemena, nego isto tako i graanin drave.
Fischer, str. 23
Ahmed Zogu (1895.-1961) bio je najvei albanski dravnik u meuratnom razdoblju, predsjednik drave od 1925. do 1928. i albanski kralj Zogu I. od 1928. do 1939. godine.
91
to je vanije u viziji kralja Zogua: uloga obveznog vojnog roka u poveanju obrambene moi zemlje, ili pak njegova uloga u oblikovanju nacionalnog identiteta mladih Albanaca? to misli, je li obveza sluenja vojnog roka primjereno sredstvo za postizanje tih ciljeva? Kakvi su stavovi prema sluenju vojske u drutvu u kojem ti ivi?
II-39. Cilj obrazovanja u Turskoj prema shvaanju Ziye Gkalpa (1914.) Pogledamo li nastavni program u [turskim] kolama, vidjet emo da se djeca poduavaju prema trima kategorijama uenja: (1) ue jezik, knjievnost i povijest, to su zapravo turski jezik, turska knjievnost i turska povijest; (2) ue Kuran, zatim tecevit [itanje tekstova Kurana u pravilnom ritmu i s pravilnim izgovorom], katekizam, povijest islama i islamskih jezika (arapskog i perzijskoga); (3) ue i matematiku, prirodne znanosti i strane [europske] jezike, koji e im biti od pomoi u daljem prouavanju tih znanosti, kao i vjetine kao to su zanati i gimnastika. To pokazuje da nae obrazovanje tei ka trima ciljevima: turkizmu, islamizmu i modernizmu. Nijedan turski otac nee dopustiti da njegovo dijete ne naui turski jezik, ili da ne upozna tursku povijest. Ne moe dopustiti niti da ono ostane u neznanju o islamskim vjerovanjima i obredima, ili da ne upozna povijest islama. Ali on eli i da njegovo dijete bude obrazovano kao moderan ovjek, osim to je obrazovano kao Turin i musliman. Stoga za nas potpuno obrazovanje obuhvaa tri stvari: tursko obrazovanje, islamsko obrazovanje i moderno obrazovanje. [...] Ova tri aspekta obrazovanja trebaju se uzajamno podupirati i dopunjavati. Ali ako ne odredimo funkciju svakoga od njih i ne ograniimo njihove sfere na razuman nain, ne prenaglaavajui nijedno, moe se dogoditi da oni jedni drugima proturjee, pa ak i da budu meusobno neprijateljski suprotstavljeni.
Sl. 10. Rumunjski djeai odjeven kao mali vojnik (1916.)
Ziya Gkalp (1876.-1924.), vodea linost mladoturskog pokreta i glavni ideolog turskog nacionalizma. Kako objanjava sklonost da malim djeacima odijevaju vojnike odore? to misli, je li rije samo o modi ili to ima neko drutveno i pedagoko znaenje?
to misli o pievoj elji da napravi ravnoteu izmeu triju tipova obrazovanja? Je li bilo praktino da se sve te vrste obrazo-
92
vanja uvedu u osnovnu kolu? Kakva je bila situacija u tvojoj zemlji poetkom 20. stoljea? A danas? III-40. Protivnik kritizira Atatrkovu politiku povijesti i jezika (privatni dnevnik, 1932.) 17. srpnja 1932. Mustafa Kemal je organizirao povijesni kongres u Ankari. [...] Govore gluposti, tvrde da je itav svijet turski. [...] Osam godina je Mustafa Kemal predstavljan kao genij za vojnu teoriju, kao genij za politiku, kao genij za poljoprivredu i tako dalje. Sada on eli od sebe napraviti velikog historiara. [...] Svrha ovoga kongresa je sljedea: Mustafa Kemal otkriva do sada nepoznate stvari u historijskoj znanosti, nudi novu teoriju povijesti i postaje veliki historiar, genij za povijest. ovjeka mora biti stid kada vidi da netko pokuava uiniti neto tako smijeno. [...] U knjizi koju je objavio, strelicama je obiljeio sve zemlje koje je Turska osvojila. Nema nijednog jedinog mjesta do kojeg Turci nisu stigli. On Grke proglaava Turcima zbog rijei ege, a Irci su zapravo Turci zbog jednog sloga (Ir). Kakva glupost, kakvo neznanje, kakva sramota! Zaboravio je nesretni Iran [...] Ako drave postaju turske samo zato to imaju ir, to onda nije u redu s Iranom? I on ima ir. Da, nije mogue da je toliko glupo. [...] Tako je Gazi rekao Yunus Nadiju da u rjeniku eika Sulejmana Cagataija postoji rije kilturmak i da treba samo ukloniti sufiks mak i dobije se rije kiltur koja je izvorna franaka rije za kulturu. Oni su od nas uzeli tu rije. O, zemljo, otvori se i progutaj me! Da li da plaem ili da se smijem? Kada itam ove izmiljotine, stidim se ja, koji sam u Parizu. Taj kilturmak je, naravno, nita drugo do na getirmek (donijeti). Gdje je tu kultura? [...] 8. rujna 1932. U dananjem izdanju Milijeta24 stoji da Mustafa
Kemal ide na skup lingvista u dvorac Dolmabahce. Boe, smiluj se naem jeziku. [...] Tko zna to e sada izmisliti. [...] Pitanje jezika e postati jo sloenije. Bit e teko provesti novu istku. Bilo bi mnogo bolje da to nije ni pokuavao. Zaista ne znam to mu sve to treba. U roku od dvije godine postao je povjesniar. Objavio je povijest Turske koja je puna njegovih izmiljotina, i sada se to mora uiti u kolama. Jadna turska djeca koja na to gube vrijeme! A sada je odjednom postao i filolog.
Nur, III, str. 547
Jezik i povijest bili su od kljunog znaaja za Atatrkovu politiku njegovanja nacionalizma. to misli o pretjerivanjima koja u svojem privatnom dnevniku kritizira jedan njegov intelektualni suparnik? Bi li takva kritika imala uinka da je izreena javno? Zna li za sline sluajeve u svojoj zemlji? III-41. Memoari Mahmuda Esada Bozkurta o nacionalistikoj biti Atatrkove revolucije Dravne poslove u novoj Republici Turskoj vodit e iskljuivo Turci. Nemamo povjerenja u one koji nisu Turci. Atatrkovu revoluciju najvie karakterizira turski nacionalizam i tursko podrijetlo. To je naelo izbrisalo prolost. To je naelo uvelo modernost. Cijela turska revolucija i sve to je ona uinila zasnovano je na tom naelu. Svako, pa i najmanje odstupanje od njega isto je to i nazadovanje i znai smrt.
Bozkurt, str. 354-355
Mahmud Esad Bozkurt je bio ministar unutarnjih poslova u vrijeme Atatrka. Bio je jedan od prvih ideologa koji je sistematizirao kemalizam kao zaokruenu doktrinu.
Ope pitanje Usporedi tekstove II-34., II-35., II-36., II-37., II-38. i II-39., kao i slike 8, 9 i 10; koja su se sredstva koristila za formiranje i odravanje zajednikog identiteta u novim nacionalnim dravama u jugoistonoj Europi?
24 Novine.
93
NACIONALNE IDEOLOGIJE
TREE POGLAVLJE Nacionalne ideologije
Kultura je imala kljuno znaenje za uspon i konsolidaciju nacija. Elite nacionalnih drava jugoistone Europe shvatile su to i mnogo su truda uloile da na svaki kulturni proizvod utisnu nacionalni peat. Nacionalizacija kulture obuhvaa ne samo sustavno promiljanje o naciji, razvoj nacionalnih predodbi o sebi samima i stereotipa, nego i primjenu raznih nacionalnih simbola. U ovom poglavlju bavit emo se samo nekima od njih. Zastave, grbovi i himne obiljeja su dravnosti, a stanovnitvo se obrazuje da se s tim simbolima poistovjeuje. Postupno je svaka drava poela slaviti jedan ili vie nacionalnih praznika koji predstavljaju najvee nacionalne dogaaje. Povijest se pokazala nepresunim izvorom simbola i heroja. Intelektualci i politiari prisvojili su razliite povijesne trenutke i linosti i iskoristili ih za to da izgrade prolost koja pogoduje tadanjim shvaanjima i interesima. Veina nacionalnih heroja potjee iz daleke prolosti. Drugi su odabrani iz suvremenosti. Koriteni su kako za poticanje mirnodopskog ponosa, tako i za jaanje kohezije i nacionalne odanosti u ratu. Od kraja 19. stoljea od svake se europske nacije oekivalo da ima barem jednoga nacionalnog pjesnika, jednoga nacionalnog slikara ili kipara i, dakako, nacionalnu narodnu kulturu koja obuhvaa puku knjievnost i narodne nonje. Kulinarstvo i sport takoer su koriteni za jaanje nacionalnoga jedinstva i ponosa kod graana. Odnosi meu nacijama nisu bili ogranieni samo na simboliko natjecanje. U modernoj Europi esto su izbijali politiki sukobi, a jugoistona Europa, sa svojim fragilnim dravama i mnogobrojnim teritorijalnim pretenzijama nipoto nije bila izuzetak. Stoga je priprema nacije za rat bila jedan od kljunih ciljeva nacionalne ideologije. Nacionalni panteoni bili su puni politikih voa i ratnih heroja. Panja nije posveivana samo odraslim mukarcima, nego i enama i djeci koji su nali svoje mjesto u borbi za nacionalne ciljeve. ene i djeca promatrani su kao nevini i nesebini, te je njihovo ukljuivanje u borbu za ostvarenje nacionalnih ciljeva djelovalo kao kljuni dokaz da ti ciljevi, kao i cijela nacionalna borba, jesu opravdani i vrijedni. ene kao majke i odgojiteljice djece, i djeca kao budui graani i vojnici, tako su dobili velik znaaj u irenju uvjerenja da je budunost nacije svijetla i sigurna.
94
NACIJE I IDRAVE U JUGOISTONOJ EUROPI NACIJE DRAVE U JUGOISTONOJ EUROPI
IIIa. to je nacija?
III-1. Prava i dunosti rumunjske nacije po shvaanju pjesnika i politiara Dimitrija Bolintineanua (1869.) Rumunji su nacija; nacija je narod i sve klase koje ga ine i zajedno ive po istim zakonima, s istim jezikom i istim obiajima. Svaka nacija ima karakter po kojem se razlikuje od svih drugih. Kao to pojedinac ima prava i dunosti u drutvu u kojem ivi, tako i nacija ima prava i dunosti prema samoj sebi i drugim nacijama; njezina su prava ujedno i njezine dunosti. Najdragocjenije pravo nacije jest njezino pravo da upravlja sobom na nain koji sama odabere, a drugo je pravo nacije da se odri u ivotu; nacija uvijek ima pravo, oslanjajui se na vlastite snage, odbiti svaku vrst nepravedne agresije izvana; tree njezino pravo jest pravo da slobodno i u potpunosti razvije svoje sposobnosti, sve dok njihova primjena ne teti interesima drugih nacija. Prva dunost nacija, to jest jedne nacije u odnosu na sve ostale, dunost u kojoj se saimlju sve ostale njezine dunosti, jest dunost koja propisuje da se meusobno vole i pomau...
Bolintineanu, II, str. 501
III-2. Srbijanski udbenik o osnovnim znaajkama nacije (1870.) Svaki as itam u novinama, u knjigama, i svaki dan se uje u razgovoru ime narod, i svaki as nam valja pomenuti, da smo i mi narod, i da se zovemo srpski narod. Za to, kad su jednom prilikom u kui Radosavljevoj spomenute te rei srpski narod, upita ga njegov sin, ta je to narod, ta su to Srbi? I o tome su se posle toga ovako razgovarali. Otac: Zna li ti, sinko, kazati mi ta je to porodica? Sin: Znam, oe! Porodica zovu se deca sa svojim ocem i materom. Otac: A kad otac ima brae, a mati sestara, pa oni opet imaju svoje dece nije li i to porodica? Sin: Jeste, oe, i to. Sve je to zajedno porodica. [...] Otac: E, to je ono to mi treba, da ti kaem ta je to narod. Hiljadama i hiljadama onakih porodica kao to smo ih videli, rasute su na daleko i na iroko po brdima i dolovima, oko reka i pokraj mora, po dobrim i po loim zemljama na celoj zemlji naoj. Sva ta grdna gomila ljudi ne govori sve jednim jezikom da bi se razumela. S toga su svi ljudi ovoga sveta podeljeni na gomilice koja se svaka svojim nainom razumevaju, svaka svoj jezik govore. Dakle koliko god ima tih gomila koje govore tako da se s drugom gomilom ne mogu razumeti, one se zovu narodom. [...] Otac: Narodi se poznaju po jeziku. Koliko god hiljada porodica govore jedan jezik i razumeju se, one ine narod. Na primer, kad ti odavde poe, moe znati lako dokle se prostire narod u kome smo i mi. Idi na sever, na zapad, na istok i jug, pa kud god bude putovao, dokle god uje da se ovako govori kao kod nas, ili da ih ti moe lepo razumeti, to je sve jedan narod. Ali ima jo neto ime se odlikuje narod. Da ti, na primer, poe daleko odavde, video bi dosta ljudi koji ne
95
Dimitrie Bolintineanu (1819.-1872.) bio je rumunjski pjesnik, pisac i politiar. Roen u vlakoj obitelji podrijetlom iz Makedonije, sudjelovao je u vlakom revolucionarnom pokretu etrdesetih godina 19. stoljea, bio je lan privremene vlade i pokrenuo je novine Poporul Suveran (Suvereni narod). Godine 1863. i 1864. bio je ministar vanjskih poslova i ministar vjere i obrazovanja.
Koji elementi, po miljenju autora ovoga teksta, odreuju jednu naciju? Usporedi to s definicijom rijei nacija koju e nai u rjeniku. Koja su, po miljenju autora, najvanija prava jedne nacije?
samo ne govore na jezik, nego i ne ponose se Miloem Obiliem, ne pevaju Kraljevia Marka, ne slave naih slava, ne idu crkvama na sabore, ne ale za Kosovom naim. esto i ne znaju nikako za to. Ljudi dakle koji govore jedan jezik, koji veruju u jedan ponos narodni i svud se jedan drugog seaju, koji imaju jedne iste obiaje, zovu se narod. Sin: I takih naroda ima dosta na zemlji, je li, oe! Otac: Dosta, sinko! I svaki ima svoje ime. im narod tim jezik; im jezik tim ime! Koji ovaj na jezik govore zovu se Srbi, a drugih ima nebrojeno. Blizu su nama: Bugari, Rumuni ili Vlasi, Madari, Slovenci, Talijanci, Nemci i tako ih ima vrlo mnogo na ovoj zemlji naoj. Sin: To, oe, svaki narod ima svoje ime onako kao svaki ovek.[...] Pa posle, kad su vie naroda ovako u srodstvu po jeziku i obiajima, kao to ti govorim za nas, Bugare, Slovence, ehe, Poljake, Ruse i jo dva tri, onda se oni smatraju kao jedna porodica, jedno veliko pleme. To pleme i srodstvo u kom smo mi, zove se pleme slovensko. A od toga plemena slovenskoga, mi (Srbi i Hrvati), Bugari i Slovenci, zovemo se junim Slovenima ili Jugoslovenima, za to to mi ivimo na jugu, a ostali su Sloveni na sever i istok od nas.
Srpska, I., str. 9-17
sila, pa ak i same volje? Sociologija dokazuje da taj odnos poiva na obrazovanju, odgoju i kulturi drugim rijeima, na osjeajima [...]. Jasno je da nacija nije rezultat okupljanja na rasnoj, etnikoj, geografskoj, politikoj osnovi, ili pak na osnovi puke volje. Naciju ine ljudi koji su proli jednako obrazovanje, koji su prihvatili isti jezik, vjeru, moral i estetiku [...]. Stoga je uzalud traiti genealogije u svojoj naciji. Mi traimo samo nacionalno obrazovanje, odgoj i ideale.
Gkalp, str. 11-15
Usporedi ovaj tekst s II-39.: koji element pisac izdvaja kao karakteristian za nacionalnu skupinu? Kakvu ulogu on daje obrazovanju?
III-4. Varijacije definicije nacije kod Mustafe Kemal-pae A. Naglaavanje religije tijekom rata (1920.) Ope naelo je sljedee: razliiti poklonici islama koji ive na podrujima unutar naih nacionalnih granica jesu zaista naa braa koja meusobno potuju etnika, regionalna i etika prava. Stoga ne elimo uiniti ita protiv elja tih ljudi. Ako smo u neto potpuno uvjereni, uvjereni smo u to da u okvirima naih nacionalnih granica Kurdi, Turci, Lazi, Kirgizi i tako dalje, svi ti islamski elementi, imaju zajednike interese i odluili su djelovati zajedno. Ni mi nemamo drugaije gledite. Svim se srcem zalaemo za bratsko i vjersko jedinstvo. Stoga nikada nemojte sumnjati [...] da nam Laz ili Kurd nee dati glas kada se od njega to zatrai [...]
Ozturk, str. 196-197
Koje su glavne osobine nacije prema objanjenju u ovom udbeniku? Koji su specifini elementi srpskoga nacionalnog identiteta? Koji su glavni edukativni ciljevi ovoga teksta? to misli o ovdje ponuenom objanjenju? Usporedi to s dananjim definicijama koje se mogu nai u nastavnim programima za graansko obrazovanje. III-3. Definicija nacije po Ziyi Gkalpu (1923.) to je, dakle, nacija? to nas to povezuje jae od rasnih, etnikih, geografskih, politikih
96
B. Dodavanje kulture (1922.) Ljudi Turske, rasno, vjerski i kulturno ujedinjeni, puni su meusobnog potovanja, rtvuju se jedni za druge, i tvore drutveno tijelo koje ima zajedniku sudbinu i zajednike interese.
Atatrkun, str. 52
C. Naglaavanje jedinstva (1924.) Kako smo uoili, sljedei prirodni i povijesni fenomeni imaju ulogu u formiranju turske nacije: 1.-jedinstvo politike organizacije 2.-jedinstvo jezika 3.-geografijsko jedinstvo 4.-jedinstvo rase i porijekla 5.-povijesni afinitet 6.-moralna i etika srodnost. Sve ovo postoji u turskoj, ali ne u potpunosti i kod drugih nacija. Uope nije govorei, da bismo neku zajednicu nazvali nacijom, sve ove okolnosti ili veina njih moraju postojati istodobno.
Atatrkun, str. 70
koji imaju: Bogatu batinu pamenja Iskrenu elju i suglasnost da ive skupa Zajedniku volju da zatite zajedniku batinu tvore zajednicu zvanu nacijom. U skladu s tim, kaemo li da zajednica koju su formirali ljudi koji pripadaju istoj kulturi jest nacija, stvorili smo najkrau definiciju nacije.
Atatrkun, str. 46
D. Poopavanje i pojednostavnjivanje (1929.) Napravimo definiciju koja bi, kolikogod je mogue, odgovarala svakoj naciji. Oni ljudi
to misli, zato postoji toliko mnogo definicija i mogunosti definiranja nacija? Moe li pojedine Atatrkove definicije povezati s odreenim povijesnim situacijama koje su mogle utjecati na njegovo poimanje nacije? Moe li ti sam/a ponuditi neku definiciju?
IIIb. Samodefiniranje
III-5. Biti Bugarin pjesma Bugarin sam Ivana Vazova (1917.) Bugarin sam, i jak bugarska majka me rodila zbog tolikih ljepota i dobara volim zaviaj svoj. Bugarin sam, i volim nae gore, tako zelene, za mene je najvea srea to me Bugarinom zovu. Slobodan sam Bugarin ivim u zemlji slobode i sve rodno bugarsko njegujem, uvam i cijenim. Bugarin sam i rastem u velikim danima vremena slavnog sin sam zemlje tako divne sin sam plemena hrabra.
, str.7
Ivan Vazov (1850.-1921.) bio je bugarski pisac, pjesnik i politiar, poznat kao patrijarh bugarske knjievnosti. Roen je u Sopotu, u bugarskoj Dolini rua; emigrirao je u Rumunjsku i Rusiju i angairao se u bugarskom oslobodilakom pokretu. Njegova prva pjesma bila je Borba, tijekom rata 1877.-1878. objavio je Spas, a nakon uspostave bugarske drave podsjetio je na vrijeme osmanske vladavine u znamenitom prvom bugarskom romanu, Pod jarmom. U vrijeme balkanskih ratova i Prvoga svjetskog rata objavio je nekoliko nacionalistikih pjesama (vidi itanku 3. Balkanski ratovi, izvore II-5 i V-17). Pjesma Bugarin sam ui se u bugarskim osnovnim kolama.
97
III-6. Biti Albanac miljenje Pashka Vase (1879.) Bili oni muslimani, pravoslavci ili katolici, Albanci su, uvjereni smo, isto kao i prije trideset stoljea, najstariji europski narod, rasa koja je najmanje izmijeana s ostalim poznatim rasama; to je nevjerojatan i neobjanjiv fenomen, ali ta se rasa oduprla vremenu koje sve unitava i mijenja, uspjela je sauvati jezik, iako nije imala knjievnost ili razvijenu civilizaciju i, povrh toga, uspjela sauvati svoj izvorni i karakteristini tip, a da pritom ne bude nedrueljubiva, i da u svojem ponaanju ne oituje nepovjerenje prema vjerovanjima i ritualima religija koje je primila tijekom pobjednikoga hoda kroz stoljea.
Vasa, str. 22
Pashko Vasa (1825.-1892.), istaknuti albanski pisac i dravnik 19. stoljea, roen je u Skadru. Poslije mladalakih avantura (sudjelovao je u revoluciji u Italiji 1848.), uao je u dravnu slubu Osmanskog Carstva i na kraju postao namjesnik Libanona. Bio je lojalan slubenik Carstva, ali je istodobno osnovao nekoliko albanskih kulturnih drutava i na albanskom objavio mnotvo tekstova o albanskom jeziku, povijesti i politici. Njegov politiki cilj nije bio stvaranje neovisne Albanije, nego okupljanje svih koji na teritoriju Osmanskog Carstva govore albanskim jezikom u jednu administrativnu jedinicu (vilajet) koja e imati odreen stupanj autonomije.
Sl. 11. Nacionalno samodefiniranje u slikama slovenska razglednica (poetak 20. stoljea)
Sl. 12. Nacionalno samodefiniranje u slikama rumunjska razglednica (poetak 20. stoljea)
Romnia, str. 55
Usporedite ove dvije razglednice. Moe li motiv s razglednice pridonijeti jaanju nacionalnoga identiteta? Ako moe, kako?
98
III-7. Biti Turin miljenje dr. Rize Nura (1932.) Turska nacija jedna je od Bogu najmilijih nacija. Mudrost, heroizam, znanje i umjetnike sposobnosti njoj su dane vie no ijednoj drugoj. Mi smo oni koji su i prije i poslije Krista stvorili mnogo civilizacija na prostoru od Kineskog mora pa sve do Balkana, Egipta, Maroka. Stoga, zbog vrijednosti koju ima dragulj sposobnosti u turskoj krvi [...].
Nur, str. 523
mokratskog saveza. SDZ je bio dio opozicijske koalicije DEMOS koji je u travnju 1990. godine pobijedio na prvim viestranakim izborima u Sloveniji. Poslije tih izbora postao je jedan od vodeih slovenskih politiara i u dva navrata ministar vanjskih poslova.
III-8. Biti Slovenac Dimitrij Rupel o karakteru Slovenaca (1987.) U prolosti je, ini se, [vjersko] preobraanje bilo glavno orue osloboenja Slovenaca. Preobraanje znai promijeniti boga, svece, moral i kulturu. Ono je drutveni prevrat koji mijenja vrijednosti, ideje, pravila i zakone. Preobraanje iz jedne vjere u drugu karakterizira Slovence od samog poetka. [...] Nijedno veliko preobraanje nije gurnulo Slovence unatrag. Naprotiv, zahvaljujui njima mi smo opstali i napredovali. S druge strane, ivot pun preobraanja znai i stvaranje posebnog mentaliteta ili nacionalnog duha. Taj bismo mentalitet provizorno mogli nazvati duhom prilagodljivosti, kompromisa i sublimacije, ali i racionalnosti i otvorenosti. U politici su Slovenci esto ili putem malih koraka, neugodnih saveznitava i bili fleksibilni, zbog ega su povremeno trpjeli otre moralistike kritike. Zbog takvog mentaliteta oni esto pate od osjeaja rezignacije, koja se izraava u emigriranju, a i visokoj stopi samoubojstava.
Stokes, str. 281
Pokuaj u prethodna etiri teksta umjesto zamjenice mi umetnuti odrednicu tvojega nacionalnog identiteta. Pronalazi li neke zajednike elemente? Napravi popis zajednikih elemenata i razlika. III-9. Nenacionalna samoidentifikacija rumunjskih seljaka sjeanja Georga IonescuGiona (1889.) Tko se ne sjea da si jo prije nekoliko godina mogao pitati seljaka: to si ti?, a da ti on, eui se po glavi, odgovori uz ponizan osmijeh: Pa, gospodine, to bih trebao biti? Ja sam, kao i svi krani, pravedan pred Bogom. A ako ga pita, govorei na njegov nain: Pobogu, roae, zato kae samo kranin? Kranin! Pa i Bugarin je kranin... i Moskovljanin, i Grk... Ti si kranin, ali si i jo neto, zar ne? Zar ne osjea da si po svojim precima Rumunj, Rumunj zelen kao hrast, sa snanim rukama koje e razbiti neprijatelje? Pa, gospodine, odgovara seljak, ne razumijem se ja u te stvari, vi govorite kao iz neke knjige...
Ionescu-Gion, str. 16-17
Dimitrij Rupel je slovenski intelektualac i politiar. Roen je 1946. godine, studirao je knjievnost i sociologiju, bio izvanredni profesor na Sveuilitu u Ljubljani. Tijekom osamdesetih ureivao je kritiki usmjerene asopise Problemi i Nova revija, zalagao se za slovensku neovisnost i u sijenju 1989. postao predsjednik Slovenskog de-
Georg Ionescu-Gion (1867.-1904.), mnogo je objavljivao kao novinar i povjesniar. Studirao je u Bruxellesu i Parizu, i radio kao srednjokolski profesor francuskog i povijesti, da bi poslije postao glavni inspektor za srednjokolsko obrazovanje. Ovo je odlomak iz govora na skupu odranom u bukuretanskom Athenaeumu.
99
Kako pisac prikazuje razliku izmeu vjerskoga i nacionalnoga identiteta? to je po Ionescu-Gionovu shvaanju vanije? Zato je potkraj 19. stoljea nacionalni identitet postao vaniji od vjerskoga? Moe li razjasniti vezu izmeu te pojave i stvaranja nacionalne drave?
Slobodni ljudi. A tko su oni? Nai djedovi. Da, ali jesu li oni bili Srbi, Bugari, Grci ili Turci? Nisu bili Turci, bili su krani. I to je, izgleda, bilo sve to su znali.
Brailsford, str. 99-100
III-10. Nenacionalna samoidentifikacija u Makedoniji doivljaj H. N. Brailsforda (1905.) Sjeanje na prolost je potpuno nestalo i seljacima je ostala samo nejasna predaja kako su njihovi preci nekada davno bili slobodni. U zabaenu planinskom zaseoku blizu Ohrida, u kojem nema ni uitelja ni sveenika, i u kojem nijedan stanovnik nije znao pisati i itati, razgovarao sam s nekoliko djeaka da saznam koliko je njihovo tradicijsko znanje. Odveo sam ih na osamljeno i neobino zaobljeno brdo na ijem vrhu su ruevine utvrde bugarskoga cara, koje se nadvijaju nad jezerom i dolinom. Tko je ovo sagradio? pitao sam ih. Odgovor je bio znakovit:
Henry Noel Brailsford (1873.-1958.), britanski novinar, proveo je nekoliko godina na Balkanu kao dragovoljac u helenofilskoj legiji, zatim kao dopisnik, te upravnik britanske dobrotvorne misije u Makedoniji 1903. S mnogo razumijevanja za makedonsku stvar, 1905. godine je objavio rezultate svojega kulturologijsko-historijskog istraivanja na tom podruju.
to je glavni izvor identifikacije iz vizure ovih djeaka? Zato pisac naglaava kako u selu nije bilo ni kole ni sveenika, a da su seljaci bili nepismeni? to misli, bi li odgovori djeaka bili drukiji da su odrasli u drugaijim uvjetima?
100
Sl. 13. Bosanskohercegovaki paviljon na Meunarodnoj izlobi u Parizu (1900.)
Bennett, str. 30
Na svjetskoj izlobi svaka drava eli istaknuti svoju posebnost.
Koji su glavni elementi prikazani u paviljonu Bosne i Hercegovine 1900.? Analiziraj pozadinu slike (arhitektonske elemente), odjeu, namjetaj, ponaanje i dranje ljudi. Prikupi podatke o posljednjoj Svjetskoj izlobi i sudionicima iz svoje zemlje. to je tvoja zemlja odabrala za prikaz?
IIIc. Nacionalni simboli

III-11. Rigas Velestinlis opis zastave i simbola Grke Republike kako ih on zamilja (1797.) Na zastavi i simbolima Grke treba biti Heraklova palica s tri kria; sama zastava i simboli su trobojne, crveno na vrhu, bijelo u sredini i crno dolje.25
25
Crveno predstavlja carsku purpurnu boju i samoodreenje grkog naroda; tom su se bojom sluili nai preci za ratnu odjeu, kako se rane koje krvare ne bi vidjele i demoralizirale druge borce. Bijelo je simbol istoe nae borbe protiv tiranije.
Slian je raspored boja bio i na zastavi Francuske Republike, ali je umjesto crne bila svijetloplava.
101
Crno je smrt na koju smo spremni u borbi za slobodu i domovinu. Svi grki vojnici nose ljemove. Svi grki vojnici imaju bajunete koje kao maeve nose zadjenute za pojas, ili, ako je potrebno, i za vrijeme vojne parade, stavljene na puke. Odjea grkog vojnika je junaka nonja koja se sastoji od crnih kraih hlaa, bijele koulje i crvenih arapa ili dokoljenica. Svi Grci i Grkinje, kao i svi stanovnici ove republike, moraju na ljemovima i kapama imati simbol poput gore prikazanoga, nacrtan ili izvezen na bijeloj tkanini, ili utisnut u bronci: to je znak raspoznavanja meu slo-
bodnim demokratima i ravnopravnom braom.

, str. 555-556
Nakon stjecanja neovisnosti, Grka je prihvatila samo nekoliko Rigasovih prijedloga. Pokuaj izloiti razloge za prihvaanje vrstih pravila odijevanja za sve stanovnike jedne drave, i razloge protiv takvih pravila. Usporedi zastavu koju je predloio Rigas sa sadanjom grkom zastavom (sl. 17).
Sl. 14. Zastava grkog otoka Psare tijekom Rata za neovisnost, na kojoj stoji parola Sloboda ili smrt, kri i simboli tajnog drutva Filiki etaireia
Simaies, str. 22
102
Sl. 15. Rumunjska zastava bukuretanske gradske garde s natpisom Snaga izvire iz jedinstva (1867.)
Dvije enske figure predstavljaju dvije rumunjske kneevine, Moldaviju i Vlaku, koje su se 1859. godine ujedinile u jednu dravu.
to je bio cilj upotrebe likovnih elemenata koji konkretno aludiraju na naciju, na zastavi koja je napravljena za jednu lokalnu ustanovu?
Sl. 16. Zastava i grb Kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca / Kraljevine Jugoslavije (od 1929.)
Zastava i grb su kombinacija simbola triju vodeih nacija u prvoj Jugoslaviji.
Koja je svrha ove slike?

Dimi
III-12. Znaaj albanske zastave govor episkopa Fan Stylian Nolija na sprovodu Faika Konitze (1942.) Dopustite da dodam i nekoliko rijei o albanskoj zastavi. Kao to znate, nijedna zastava iz naega susjedstva nije starija od stoljea i pol, a neke nisu stare niti cijelo stoljee. Naa je zastava stara najmanje petsto godina, a moda ak i nekoliko stoljea vie. Ona je bila zastava Gjergja
Kastriotia Skenderbega, albanskog nacionalnog heroja koji se 25 godina borio protiv Turaka i bio zadnji kranski borac koji je na Balkanu uspjeno prkosio najveim turskim sultanima. Nakon Skenderbegove smrti, Albanija je, naputena od europskih sila, morala etiri i pol stoljea stenjati pod jarmom stranog Turina. Za to vrijeme je Skenderbegova zastava zaboravljena nitko nije znao za njezino postojanje sve dok je jedan mladi znanstvenik nije iskopao u knjinici
103
u Barletiusovoj latinskoj biografiji Skenderbega. Taj je uenjak bio Faik Konitza, i ta zastava sada prekriva njegov koveg, crvena zastava s crnim dvoglavim orlom upravo je ona koju je Konitza ponovno otkrio.
Konitza 2000, str. 174
Ovaj govor odran je u Sjedinjenim Dravama, za vrijeme Drugoga svjetskog rata, dok je Albanija bila pod talijanskom okupacijom. Fan Noli (1882.-1965.) bio je pravoslavni episkop i est mjeseci tijekom 1924. albanski premijer i regent. Zbog protivljenja Ahmedu Zoguu morao je otii u izbjeglitvo, nastanio se u Sjedinjenim Dravama gdje je bio kljuna osoba albansko-amerike zajednice.
Objavio je nekoliko knjievnih i povijesnih radova, kao i rasprava posveenih vjerskim pitanjima, a u dobi od 63 godine (1945.) stekao je titulu doktora na Sveuilitu u Bostonu, disertacijom o Skenderbegu. Premda su se njegovi odnosi s Faikom Konitzom (vidi II35.) pogorali kada je Konitza postao albanski ambasador u Washingtonu dok je Zogu bio na vlasti, Noli i Zogu su suraivali, posebice nakon okupacije Albanije 1939.
Analiziraj tekstove III-11. i III-12. Zna li znaenje zastave svoje zemlje? Povezuje li svoju zastavu s nekim posebnim dogaajem ili neim drugim znaajnim?
Sl. 17. Dananje zastave zemalja jugoistone Europe Albanija, Bosna i Hercegovina, Bugarska, Hrvatska, Cipar, Grka, Makedonija, Rumunjska, Slovenija, Srbija i Crna Gora, Turska
Pokuaj shvatiti znaenje ovih zastava. Usporedi boje i njihov raspored. Usporedi ove zastave sa zastavama ostalih europskih zemalja.
104
III-13. Nacionalne himne A. Grka nacionalna himna (1823.) Znam za sve vas stare, Boanski uskrsle, Po svjetlu vaih oiju I otrici maa. Iz grobova naih ljudi Pobijedit e va duh Kad vas opet pozdravimo Zdravo, Slobodo, zdravo! Dugo ste boravili Meu narodima to tuguju ekajui neki glas Da vas pozove natrag Ah, sporo stie taj dan i nitko se ne usudi zvati Jer tiranska sjena Pokrivae sve. A sad, sinovi, gledajte I uzbueni dah zadrite U boj krenite Trae slobodu il smrt Iz grobova naih ljudi Pobijedit e duh Kad vas opet pozdravimo Zdravo, Slobodo, zdravo!
Kapsomenos, str. 93-94
Mila kano si nam slavna, Mila si nam ti jedina. Mila kuda si nam ravna, Mila kuda si planina! Teci Dravo, Savo teci, Nit ti Dunav silu gubi, Sinje more svijetu reci, Da svoj narod Hrvat ljubi. Dok mu njive sunce grije, Dok mu hrae bura vije, Dok mu mrtve grobak krije, Dok mu ivo srce bije!
Za Hrvatsku, str. 5
Stihove grke nacionalne himne, Ode slobodi, napisao je Dionysios Solomos, jedan od najveih grkih pjesnika (1798.-1857.). Pjesmu Oda slobodi od 158 stihova napisao je 1823. tijekom grkog rata za neovisnost. Prve dvije strofe, uz glazbu Nikolaosa Mantzarosa, proglaene su 1864. godine nacionalnom himnom Grke, umjesto prijevoda himne Bavarske, koji je do tada bio u upotrebi.
Stihove hrvatske himne napisao je Antun Mihanovi (1796.-1861.) i objavio ih u knjievnom asopisu Danica 1835. godine. Mihanovi je roen u Zagrebu, bio je asnik u habsburkoj vojsci i kasnije diplomat. Glazbu za stihove je etrdesetih godina 19. stoljea napisao Josip Runjanin (1821.-1878.), takoer habsburki asnik. Hrvati su tu pjesmu poetkom 20. stoljea poeli smatrati nacionalnom himnom. U komunistikoj Jugoslaviji bila je priznata kao himna tadanje Socijalistike Republike Hrvatske, a u slubenim je prigodama izvoena tek poslije jugoslavenske himne (Hej, Slaveni). Po Ustavu iz 1990., Hrvatska domovina, ire poznata kao Lijepa naa (domovina), dravna je himna Republike Hrvatske. Tada su u njezin tekst umetnute i rijei sinje more.
B. Hrvatska nacionalna himna (1835.) Lijepa naa domovino, Oj junaka zemljo mila, Stare slave djedovino, da bi vazda sretna bila!
C. Albanska nacionalna himna (1912.) Pod zastavom kao jedan S jednom eljom i jednim ciljem, Dajmo svoju asnu rije Da emo se boriti za spas. Samo roeni izdajnik Izbjegava borbu. Tko je pak hrabar, nema straha Ve mueniki pada za nau stvar. Ostat emo s orujem u ruci
105
Braniti domovinu dan i no. Ni svojih prava dati neemo Neprijatelju ovdje nema mjesta. Jer sam Gospod ree Nacije e nestajati s lica zemlje Ali Albanija e ivjeti Jer za nju, ba za nju borimo se mi.
www.albanian.com/information/history/index.html
Sl. 18. Razvoj bugarskog grba (od 1741. do danas)
Stihove je napisao Aleks Stavre Drenova alijas Asdreni (1872.-1947.). Velik dio ivota proveo je u Rumunjskoj i umro u Bukuretu. Izvorni naslov pjesme bio je Betimi mi flamur (Zakletva zastavi), a prvi put je objavljena 1912. godine u Liri e Shqipris (Sloboda za Albaniju), albanskim novinama objavljivanima u Sofiji. Prve dvije strofe, s glazbom rumunjskog kompozitora Cipriana Porumbescua (1853.-1883.) proglaene su 1912. slubenom albanskom himnom.
to zna o himni svoje zemlje?
Koji elementi su zajedniki na svim ovim varijantama grba? to je predstavljeno na grbu tvoje zemlje? Odredi simboliki znaaj elemenata koji ine grb.
106
Sl. 19. Srbijanski grb prema nacrtu Pavla Rittera Vitezovia (1701.)
Sl. 21. Grb Crne Gore
Davidov, str. 21
Zato je dravi potreban grb, i to bi grb trebao izraziti? Moemo li grb smatrati elementom nacionalnog identiteta, ili pak identiteta drave? to bi jedna multinacionalna drava trebala izraziti svojim grbom? Sl. 22. Monarhija i drava rumunjska razglednica s likom kralja Carola I. (1866.1914.)
Sl. 20. Grb Kraljevine Srbije (osamdesete godine 19. stoljea)
Ljui, 2001.
Na ovom grbu kombinirani su carski (bizantski) dvoglavi orao i tit s etiri irilina slova S. Nacrt tita izradio je povjesniar i politiar Stojan Novakovi. Zato je objavljena razglednica s likom kralja? Kako je vladar prikazan? Kakve bi nam osjeaje i stavove trebala prenijeti ta slika?
Usporedi ove dvije slike. Analiziraj slinosti i razlike. to misli o njima?
107
III-14. Pokuaj da se u Grkoj uvede nacionalna nonja (1843.) U interesu privrede i nacionalnog ponosa, a da bi se izbjegli strani luksuz i iskvarenost [to je Grku i dovelo u situaciju u kojoj se danas nalazi] vrijedilo bi [...] stvoriti nacionalnu nonju: jeftinu, prikladnu, elegantnu, izraenu koliko je god mogue od domaeg materijala, koju bi izraivali domai obrtnici [...], koja e identificirati nau nacionalnost, sve nas povezati u nacionalno jedinstvo i pomoi stvaranju nacije koje je sada u tijeku. Jasno je da Grci, koji su nacija za sebe, istodobno i dio Europe i dio Azije, slavljeni zbog svojih velikih predaka, svakako moraju imati nacionalnu nonju, nacionalno obrazovanje, nacionalnu kuhinju [...]
Politis, str. 124
Sl. 23. Srbijanska seljanka u narodnoj nonji (1865.)
Pokuaj razumjeti zato pisac eli uvjeriti ljude kako je nuno imati nacionalnu nonju. Slae li se s njegovim argumentima? Postoji li u tvojoj zemlji nacionalna nonja?
Todi, str. 132
108
Tablica 3: Dravni praznici u sadanjim dravama jugoistone Europe Zemlja

Albanija Bosna i Hercegovina Bugarska Cipar Crna Gora Grka Hrvatska Makedonija Rumunjska Slovenija Srbija Turska
Datum
28. studenog 1. oujka 3. oujka 1. listopada 13. srpnja 25. oujka 8. listopada 8. rujna 1. prosinca 25. lipnja 15. veljae 29. listopada
Dogaaj
Dan neovisnosti (1912.) Dan neovisnosti (1992.) Dan osloboenja (1878.) Dan neovisnosti (1960.) Dan dravnosti (2006.) Dan neovisnosti (1821.) Dan neovisnosti (1991.) Dan neovisnosti (1991.) Dan ujedinjenja (1918.)26 Dan dravnosti (1991.) Dan dravnosti (1804.) Dan republike (1923.) www.seeurope.net; http://en.wikipedia.org
Dravni praznici slue za obiljeavanje kljunih dogaaja u razvoju nacionalne drave. U povijesti jedne drave, prema politikim okolnostima, mogu se mijenjati i praznici, ali ima i drava, kao to je recimo Albanija, koje kroz cijelu svoju povijest slave iste praznike. Dobar je primjer drave koja je mijenjala svoje praznike Rumunjska, koja je u drugoj polovici 19. stoljea i prvoj polovici 20. stoljea kao svoje najvanije dravne praznike obiljeavala 24. sijenja, dan ujedinjenja Vlake i Moldavije 1859. godine, i 10. svibnja, koji je imao trostruko znaenje: tog je dana okrunjen Carol I. od Hohenzollerna za kneza Rumunjske (1866.), zatim, proglaena je neovisnost (1877.) i kraljevina (1881.). Kao nacionalni praznici proglaeni su i roendani kralja i kraljice. Za vrijeme komunistikog reima glavni nacionalni praznik bio je 23. kolovoza (1944.), a ostali praznici su bili od meunarodnog znaaja: 1. svibnja i 7. studenoga. Poslije pada komunistikog reima za dravni praznik je izabran 1. studenoga (1918.), jer je tog dana, ujedinjenjem Transilvanije s Kraljevinom Rumunjskom, nastala Velika Rumunjska.
Koji dogaaji se obiljeavaju u zemljama jugoistone Europe? Koji se jo povijesni datumi obiljeavaju u tvojoj zemlji? Istrai sama/sam Kako bi saznala/saznao neto vie o dravnim praznicima u svojoj zemlji i o tome kako ljudi shvaaju i pamte te datume, moe to sam/sama istraiti. To moe biti zanimljivo. Razgovaraj o tome s lanovima svoje obitelji, susjedima ili drugim ljudima koje odabere da ti pomognu u istraivanju. Pitaj ih to znaju o znaaju dravnih praznika, jesu li nekada prije slavili neto drugo, kako su se dravni praznici slubeno obiljeavali dok su oni bili mladi i kako su provodili vrijeme tijekom tih praznika. K tome, pokuaj saznati i koliko su bili vani vjerski i tradicionalni praznici u zajednici u kojoj ivi.
26 Pod komunistikim reimom dravni je praznik bio 23. kolovoza (1944.), kada se Rumunjska odvojila od Sila osovine i prikljuila se Saveznicima.
109
IIId. Nacionalne mitologije

Sl. 24. Vizualno prikazivanje nacije A. Slobodna Bugarska litografija Georgi Danova (1879.)
Kako je Bugarska ovdje prikazana? Mogu li se i u tvojoj zemlji nai sline slike?
110
B. Francuske razglednice koje prikazuju Srbiju i Crnu Goru (1917.)
Analiziraj na koji su nain prikazane ove zemlje i njihova nacionalna obiljeja. Obrati panju na to to su predstavljene enskim likovima.
III-15. Povijesni korijeni makedonske nacije ori Pulevski, Za Makedonce (1879.) Za Makedonce Naa domovina, Makedoncima draga Bila je kraljevina kralja Filipa I drevno carstvo cara Aleksandra. Na makedonski car, znan u cijelom svijetu Kao Aleksandar Veliki Ostavio je svoje balkansko carstvo Svim Slavenima s planina. [...] Moramo voljeti domovinu,
I initi sve da je zadobijemo, Jer to je nae staro makedonsko kraljevstvo. Okupimo se svi zajedno Uinimo sve da se spasimo [...] Svoju pravoslavnu makedonsku brau; Budimo kao jedan i borimo se hrabro Kao nai preci uz cara Aleksandra. Neka nae pjesme uvaju uspomenu na nas. Oivimo staru povijest, I ispunimo je sada. Lijepe su uspomene na nae stare
111
makedonske pretke, Svojim djelima moramo posvetiti njihove kosti, i pretvoriti ih u zlatne vijence. Neka se zavijori stari makedonski vojni barjak Sa svetim orem na jednoj I svetim Dimitrijem na drugoj strani. Te emo se boriti pod tih svetim znamenjem[...]
Pulevski, str. 57-58
Koje vrijednosti i stavove prenose ova slika i popratni tekst? Kako je Leonida prikazan u odnosu na druge figure sa slike? Koje on mjesto zauzima u prostoru slike? Zato?
B. Smrt Vase arapia27 prilikom osvajanja beogradske tvrave 1806. slika Anastasa Jovanovia (1817.-1899.)
Gjorgji Pulevski (1838.-1895.) objavio je nekoliko komparativnih rjenika, gramatika makedonskog jezika i prijedloga pravopisa, kratkih povijesti, genealogija i zbirki narodnih pjesama. Bio je tipini romantik koji elio pomoi stvaranju makedonske nacije, povezujui zlatno doba drevne Makedonije s dananjim Makedoncima koji govore slavenski jezik. Iako nije bio pjesnik, objavio je Makedonsku pjesmaricu u Sofiji 1879.
to misli o ciljevima i poruci ove pjesme? to nam je pjesnik htio saopiti? Zato je odabrao pisanje u stihovima? Sl. 25. Povijesni heroji kao suvremeni uzori A. Leonida, kralj drevne Sparte, poruuje Perzijancima da se nee predati: (Doite i sami uzmite) slika iz grkog udbenika (1901.)
Narodni muzej, Beograd
Kakva je uloga ove slike? Kakve bi nam osjeaje i stavove ona trebala prenijeti? Usporedite te dvije slike.
III-16. Sjeanja dr. Rize Nura o utjecaju narodnih epskih pria itao sam ih s uitkom i uzbuenjem. to sam vie itao, to sam vie elio i sam biti junak. Sada mi je tek jasno da su te knjige govorile o drevnim herojstvima Turaka. teta to one danas vie nemaju nikakvu vrijednost. Treba ih modernizirati i ponovno napisati [...] Koliko su te knjige bile vane? Ne sumnjam da 90 posto obrazovanja koje su Turci stjecali tijekom djetinjstva, i koje je Turina uinilo herojem i dalo mu sposobnost da osvoji tolike zemlje, dolazi upravo iz takvih knjiga. One pripovijedaju
Koulouri, str. 72. 112

27
Vasa arapi jedan je od voa Prvog srpskog ustanka (1804.-1813.).
o djelima herojskog doba Turaka u islamu. Treba ih prilagoditi i ponovno napisati, jer mogu biti vrlo korisne za nacionalno obrazovanje.
Nur, str. 90-91
B. Ujedinjena Bugarska slika Nikolaja Pavlovia (1885.)
to misli o ulozi knjievnosti u jaanju vezivanja uz nacionalnost i/ili identitet? Jesi li itala/itao knjievna djela koja su oblikovala ideju tvojega nacionalnog identiteta?
Sl. 26. Simboliko prikazivanje politikih dogaaja A. Crnogorski ustanak slika ure Jakia (1832.-1878.)
Slika predstavlja trenutak ujedinjenja Bugarske i Rumelije 1885. Bugarska se majinski odnosi prema novoj zemlji. U pozadini, lik koji plae sugerira da su se i druge zemlje eljele prikljuiti Bugarskoj, ali nisu uspjele.
Narodni muzej, Beograd
Opii sliku. Pogledaj odjeu. to moe rei o tome? Koje su slinosti, a koje razlike izmeu ove slike i Osloboene Bugarske? Kakva je uloga takvih povijesnih prikaza?
Postavi dva pitanja u vezi s ovom slikom. Usporedi svoja pitanja s pitanjima svojih kolegica i kolega.
113
III-17. Rumunjski zakon o uvanju uspomene na narodnu junakinju Ecaterinu Teodoroiu (1921.) Zakon o spomeniku, rodnoj kui i enskom institutu Ecatarina Teodoroiu lanak 1. Za ouvanje uspomene na svetu djevicu junakinju Ecaterinu Teodoroiu, koja je hrabro poginula za svoju domovinu, u gradu Targu-Jiuu bit e podignut spomenik kao dio komemorativnog centra u slavu pobjede na Jiuu, na kojem e biti upisana imena svih asnika koji su pali u pobjedonosnoj bitki u dolini rijeke Jiu, a na prvom mjestu e biti ime Djevice potporunice. Izgradnja, odravanje i nadzor nad spomenikom u nadlenosti je Drutva za grobove heroja palih u ratu, a pod nadlenou Ministarstva rata. Ministarstvo e putem javnog natjeaja odabrati odgovarajui projekt za izgradnju spomenika. lanak 2. Posmrtni ostaci Djevice bit e preneseni iz Muncelula i sahranjeni u podnoju spomenika. Komemoracija e se u Kraljevstvu odravati svake godine na dan koji se odredi posebnim zakonom o uvanju uspomene na heroje. Osim toga, bogosluje za pokojne i procesija odravat e se u Vadeni (Gorj), rodnom mjestu Junakinje, na dan pobjede na rijeci Jiu, a u svim kolama u zemlji bit e odrana predavanja na tu temu. lanak 3. Kua u selu Vadeni, oblast Gorj, u kojoj je Djevica roena, bit e obnovljena i trajno sauvana, kao i dvorite, i oboje e biti proglaeno mjestom od povijesnog znaaja. [...] Druga e kua biti, u istom mjestu, sagraena za obitelj Junakinje; obitelj e na dar dobiti est ari zemlje, stoku i orue nuno skromnom seoskom domainstvu. Odredbe ovoga zakona ne iskljuuju obiteljsku
penziju koja se daje kao pomo obitelji preminulog brata Junakinje. [...] lanak 6. Pod nadzorom Predsjednitva Vijea, Vijee ministara e meu ministarstvima raspodijeliti novac prikupljen za spomenik, kuu i kolu.
Monitorul..., str. 3112
Ecaterina Teodoroiu (pravo ime Toderoiu) (1894.-1917.), ki seljaka, radila je kao medicinska sestra 1916. Nijemci su je zarobili u bitki kraj Podul Jiua, ali je pobjegla i nastavila se boriti u Valea Jiului. Kada je od eksplozije granate ranjena u obje noge, od kralja Ferdinanda I. (1914. -1927.) dobila je orden Virtutea militara (Vojnika vrlina) i in potporunice. Ponovno je radila u bolnici u Iaiju, da bi se poslije opet vratila u borbenu jedinicu i vodila bataljun u borbi kod Mretija, gdje je u noi izmeu 22. i 23. kolovoza 1917. i poginula.
to misli, zato se smatralo vanim da se podigne spomenik Ecaterini Teodoroiu? Kakav je ona simbol? Kakvi se osjeaji prenose kroz sjeanje na nju, i kome se prenose? to misli, je li velianje heroja usmjereno na sjeanje samo zbog njih samih, ili glavni cilj lei u sferi obrazovanja, ili ak politike? Nabroji tri linosti koje su najistaknutiji nacionalni simboli u tvojoj zemlji. Koliko je od njih mukaraca, a koliko ena i djece? Kojim su se djelima proslavili?
114
Sl. 27. Rumunjski plakat u povodu 70 godina od osnivanja moderne drave (1929.)
Slika predstavlja trenutak ujedinjenja Bugarske i Rumelije 1885. BugarskaNa plakatu je prikazana karta Velike Rumunjske, a po njoj su ratrkane slike istaknutih povijesnih linosti i politikih voa. U sredini je slika mladog kralja Mihaila I. Druge linosti su vezane ili za ideju rumunjskog ujedinjenja (Mihail Hrabri, vlaki knez 1593-1601., koji je na kratko vrijeme bio ujedinio Vlaku, Moldaviju i Transilvaniju; Alexandru Ioan Cuza, izabran za kneza Moldavije i Vlake 1859.; Mihail Koglniceanu, premijer za vrijeme vladavine Cuze), ili pak ideju monarhije (kraljevi Carol I. i Ferdinand I.). Sa strane se vide likovi rimskog cara Trajana i daanskog kralja Decebala, simbola plemenitog porijekla Rumunja. Datum otisnut na vrhu plakata, 10. svibnja, u to je vrijeme bio nacionalni praznik u Rumunjskoj zato to je na taj dan Carol I. proglaen knezom Rumunjske (1866.), a zatim je na taj dan proglaena neovisnost Rumunjske (1877.) te Rumunjsko Kraljevstvo (1881.).
Zna li za neke sline plakate u svojoj zemlji? Zna li za neke sline vrste propagandnih plakata? Usporedi ovaj plakat sa sl. 16. Kakva je svrha takvih publikacija?
Sl. 28. Hrvatska potanska marka s likom slavnog koarkaa Draena Petrovia (1994.) Draen Petrovi, koji je tragino izgubio ivot u automobilskoj nesrei 1993. godine, vjerojatno je jedan od malobrojnih Hrvata koji su u moderna vremena prihvaeni kao nacionalni heroji.
Zato se sportske zvijezde katkad smatraju nacionalnim herojima? Kakvu vrst junatva one pokazuju? Kakav je odnos tog junatva i junatva u ratu i pokretu otpora?
115
III-18. Suvremeni povjesniar o povijesti albanskog grba (2000.) Nacionalni grb: dvoglavi crni orao rairenih krila na crvenom titu. Napravljen je na osnovi heraldikog simbola nacionalnog heroja Gjergja Kastriota Skenderbega (1405.1468.). Prvi put se kao heraldiki simbol pojavio na Skenderbegovu peatu. Na peatu je dvoglavi orao rairenih krila i estokraka zvijezda. Otisak peata pronaen je na dokumentima iz 1459. godine, kada su papa Picolomini II. i Kongres iz Mantove priznali simbole Skenderbega.
Gjin Varfri, p. 19
Zbog ega povjesniar tvrdi da je grb njegove nacionalne drave star i slavan? Je li to za tebe danas doista znaajno? to ti misli o ulozi nacionalnih simbola?
Husein-kapetan Gradaevi (1802.1834.) bio je voa borbe za bosansku autonomiju u Osmanskom Carstvu. Kad mu je bilo 19 godina, nakon rane smrti njegova brata, postao je vojni kapetan na podruju Gradaca u sjevernoj Bosni. Pod njegovom upravom stanovnitvo Gradaca je uivalo prosperitet i toleranciju. Nezadovoljan reformama Mahmuda II. i osmanskim politikim odlukama koje su se odnosile na Bosnu, poetkom 1831. Husein-kapetan Gradaevi je preuzeo vodstvo nad pobunom za autonomiju Bosne. Nakon nekoliko pobjeda, koje su mu omoguile da upravlja Bosnom vie od godinu dana, osmanske armije su 1832. porazile Husein-kapetana Gradaevia i prisilile ga na izbjeglitvo. Primivi od sultana ferman s pomilovanjem, Husein je pristao da ode u Istanbul, ali je odbio odrei se svojih ideala, te mu nije bilo doputeno da se vrati u Bosnu. Umro je u Istanbulu u dobi od tek 32 godine.
III-19. Sjeanje na Huseina-kapetana Gradaevia u Bosni prikaz iz Wikipedije, slobodne enciklopedije Husein Gradaevi bio je u svoje doba iva legenda. Nakon smrti postao je i svojevrstan muenik bosanskog ponosa. Meu Bonjacima je kolala poznata izreka kako godinama nakon njegove smrti nitko nee moi uti njegovo ime, a da ne ispusti suzu. Takav pozitivan osjeaj nije vladao iskljuivo u muslimanskom stanovnitvu, jer se smatra da su i krani iz Posavine desetljeima imali sline poglede. Od jugoslavenskih ratova [] Gradaevia ponovo u irokim krugovima smatraju bosanskim nacionalnim junakom; on je simbol nacionalnog ponosa i duha.
http://en.wikipedia.org/wiki/Husein_Grada%C5%A1%C4 %8Devi%C4%87 (08.08.2007)
Je li vano to Husein-kapetana Gradaevia po dobru pamte ne samo muslimani, ve i krani? Zato? Zna li za neke druge politike ili vojne voe iz 19. stoljea koji su morali ivjeti i umrijeti u progonstvu?
116
ETVRTO POGLAVLJE Sukob nacionalizama
Stari stereotip prikazuje Balkan kao europsku bavu baruta. Dio te stereotipne slike su i nacionalni sukobi izmeu sitnih i gramzivih drava. Ta je predodba nastala potkraj 19. i poetkom 20. stoljea, a njezinu su primjerenost dokazali balkanski ratovi i atentat u Sarajevu 1914. Ipak, ta gruba povijesna predodba uglavnom nije potena. Prvi svjetski rat jest poeo sukobom Austro-Ugarske i Srbije, ali on se zasigurno nije pretvorio u svima poznati masakr globalnih razmjera zbog ljudi s ovoga podruja. Osim toga, zloini poinjeni u jugoistonoj Europi nalaze se vrlo nisko na ljestvici uasa u 20. stoljeu. Ipak, to ne razrjeava nacionalizme jugoistone Europe od odgovornosti za besmislene sukobe i stravine zloine. U ovom nastavnom materijalu ne elimo pruati ilustraciju uasa koji su proizali iz nacionalnih sukoba u jugoistonoj Europi. To smo pokuali izbjei i panju smo usmjerili na argumente i ideologije koji na prvi pogled mogu djelovati legitimno, ali koji su na kraju ipak naveli ljude na nasilno postupanje. Vjerujemo da e kritiki pristup ovim historijskim svjedoenjima pomoi mladim ljudima da postanu zreli i odgovorni graani. U ovom poglavlju na je cilj bio da pokaemo kako nacionalni sukobi ne traju vjeno. Zapravo, povijesno iskustvo jugoistone Europe, pa i drugih europskih regija, jasno pokazuje da sukobi doista imaju i svoj kraj, da nacionalne predrasude i mrnju mogu zamijeniti pozitivniji odnosi, te da je bolji i sigurniji svijet mogu i da on upravo nastaje. Stvaranje Europske unije i odnosi izmeu Francuske i Njemake tijekom posljednjih pet desetljea predstavljaju ohrabrujue primjere. Slina se poboljanja ve mogu vidjeti u nekim dijelovima jugoistone Europe. Takav razvoj dogaaja ne mora znaiti da e nacionalna drava postati nevana ili da e je nestati. Usprkos oekivanjima da e nacionalna drava postupno odumrijeti, sada je oigledno da e ona, barem na due vrijeme, biti meu glavnim initeljima europske i svjetske politike. Za dananje generacije i dalje je vana nacionalna identifikacija, a promjene kroz koje prolaze nacionalne drave utjecat e na nae ivote. Zato je od najvee vanosti pobrinuti se da nae nacionalne drave postanu pogodan okvir za izgradnju zajednike budunosti.
117
SUKOB NACIONALIZAMA
IVa. Ideologije koje su pridonijele izazivanju sukoba

IV-1. Nacionalne predrasude prema Nijemcima u Hrvatskoj (1866.) Ne bi nikad ljubio plavue njemake. Jednom me je nesrea nanijela na takvoga germanskog anela vjenog mira. Poto si dokazasmo da se volimo, stala mi je Njemica igrati Les cloches du monastere a ja zijevati; zatim poe itati Mathesonovu Bergruine, a ja drijemati, najzad, naheriv glavu, uzdisala je plavua po sedam dana pola sata a mene ne bje osmog dana, a mene ne bje kanje nikada kod nje. Ja volim Hrvaticu avolicu, s kojom valja etovati, nego blijedu njemaku Lujzu, koja je mlaka kao mlaka limunada.
enoa, str. 164
IV-3. Razliiti pogledi na grku Megale Idea razgovor profesora Nikolaosa Saripolosa i kralja Georgiosa I. (1877.) [...] jedna drava s prijestolnicom u Carigradu, koja pod ezlom Vaeg Velianstva objedinjuje Kretu, Tesaliju i Epir, Trakiju, Makedoniju, Crno more sve do predjela blizu Trapezunta, Male Azije i egejskih otoka, ne iskljuujui i moju zemlju, Cipar... Previe ste rairili granice Grke, prekide me kralj.
Politis, str. 63
to pisac misli o mladim Njemicama? Je li u pravu? Zna li za jo neke ovakve predrasude? O kome se pria najvie viceva u tvojem okruenju? to misli, kakvu ulogu igraju stereotipi i predrasude? Jesu li oni utemeljeni?
Nikolaos Saripolos (1817.-1887.), pravni strunjak, profesor sveuilita u Ateni, u Memoarima opisuje raspravu s kraljem Georgiosom I. (1863.-1913.), voenu 1877. godine, kada je objasnio na koje sve teritorije, po njegovu miljenju, Grka polae pravo.
to misli, zato je kralj prekinuo razgovor? to je pisac elio objasniti kralju?
IV-2. Sjeanja dr. Rize Nura o tome kako je odbio oeniti se strankinjom (1910.) Bili smo na zasjedanju Parlamenta. U to sam vrijeme dobivao mnogo branih ponuda. Jedna od djevojaka bila je vrlo bogata i lijepa. Njoj je samoj bilo veoma stalo i jako se trudila oko mene. Srce mi se polako okretalo prema njoj. Bila je Albanka. Samo zbog toga se nisam njome oenio. Govorio sam: Mora biti Turkinja. Dosad u naoj obitelji nije bilo tue krvi.
Nur, str. 318
IV-4. Historiar Alexandru D. Xenopol definira rumunjski nacionalni prostor (1888.) U usporedbi s drugim romanskim nacijama koje ine zapadnu Europu zasebnim kontinentom, najvea nepovoljnost geografskog poloaja nas istonih Latina jest to to smo poput izgubljena otoka u oceanu stranog naroda. Zbog toga, kako je sudbina htjela da rumunjski narod ivi sjeverno od Dunava, on je sada na velikom teritoriju od 300 000 kvadratnih kilometara, teritoriju nita manjem od povrine Italije, a veem od polovine Francuske, zatvorenom trokutom triju velikih rijeka. Te rijeke su Dunav na jugu,
Kako objanjava stav pisca ovog teksta? to misli o njegovoj odluci?
118
Dnjestar kao istona granica, i veliki pritok Dunava, rijeka Tisa, kao zapadna. Na gotovo cijelom tom podruju Rumunji ive u homogenim zajednicama, smatrajui svojima i neke krajeve s one strane granice.
Xenopol, I. str. 43
Alexandru D. Xenopol (1847.-1920.), jedan od najistaknutijih rumunjskih uenjaka i humanista potkraj 19. stoljea. Objavio je mnotvo tekstova na razliite teme, ali je i u Rumunjskoj, i u cijeloj Europi, postao poznat i priznat po radovima na temu rumunjske povijesti i teorije historije. Xenopol je sastavio prvi pregled povijesti Rumunjske u vie svezaka.
Kako je u ovom tekstu predstavljen rumunjski identitet i rumunjski nacionalni prostor? to misli, moe li predstavljanje nacionalnog prostora imati ideologijske i politike ciljeve? Zna li za sluajeve da je vie nacija polagalo pravo na isti teritorij? Navedi neki primjer.
IV-5. Nacionalne podjele u turskom parlamentu (1908.-1914.) Napadajui nas, unionisti (Mladoturci) su tvrdili da smo se ujedinili s neturcima i stranim elementima koji su izdajnici domovine. To je bila la i neto to nema nikakve veze sa stvarnou. Istina je da je u naim opozicijskim redovima bilo Turaka, Arapa, Albanaca, Grka i Armenaca, ali njih je bilo i meu unionistima. Zapravo, veina njih su bili unionisti [...] Unioniste je bilo mogue istisnuti na legalan nain, uz pomo dobre organizacije. U to vrijeme Arapi su namjeravali osnovati vlastitu stranku. Valjalo ih je najprije nekako uvui u nau Babilonsku kulu, pa ih progutati. To to mi imamo pravu Babilonsku kulu nije neto loe, jer i unionisti su
isti takvi. Zapravo, cijela zemlja je takva i to se tu moe? Naravno da e i parlament biti takav. Arapi njeguju vrlo opasne nacionalistike ideje. Ako netko napravi presedan na tom planu, ishod moe biti vrlo ozbiljan. Bit e kao u austrijskom parlamentu. Takve ideje podravaju i Grci, ako ne otvoreno, onda barem potajice. [...] Ja sam spreman umrijeti za Tursku, ali to krijem kao tajnu. O tome nikome ne govorim. Ako to budemo inili [govorili o turskom nacionalizmu] otvoreno, onda e i drugi imati dobar razlog da javno govore takve stvari. A to onda znai podjelu u zemlji i njezino nestajanje. Domovina (vatan) se prostire od Skadra do Basre i Jemena. Sastavljena je od 72 i pol dijela. Ta situacija je najslabija strana Turske i izvor velike opasnosti. Zato ja drhtim na pomisao o stvaranju nacionalnih partija. U to je vrijeme Husein Cahid, usprkos tome to je Albanac, pisao o dominantnoj naciji protiv Grka u Taninu. Istina, nije poimence spomenuo Turke, ali kada postoji ustavno ureenje, onda nije prihvatljivo koristiti izraz dominantna nacija. Razgnjevio me je suludi stav toga ovjeka, pa sam rekao: On to ini ili namjerno, ili ga je ambicija zaslijepila gustim crnim velom neznanja. On nije u stanju vidjeti koliku tetu sprema dravi. Zapravo, nije bilo u redu govoriti o dominantnoj naciji, budui da zemlju ini mnogo razliitih nacija [mileta]. Inae ne bi moglo biti ustavnog ureenja. Drugaije bi bilo kad bi Turska tim podrujima vladala kao kolonijama putem specijalnih zakona. Onda oni ne bi bili izabrani kao zastupnici. U svakom sluaju, Turska nema takvu mo. [...] Grci su se zaista razjarili. Bili su protiv te dominantne nacije. Te zakonske odredbe su bile kao iskre u bavi baruta. Da je barem rekao Turci, a ne dominantna nacija. Ali on to nije rekao, nije mogao to rei. [...] Ipak, pokuao sam okupiti opozicijske grupacije. Razgovarao sam s uglednim zastupnicima. Arapi se nisu eljeli pridruiti zajednikoj stranci. Tu je skupinu predvodio Abdalhamid Zohrawi. Bio sam u dobrim od119
SUKOB NACIONALIZAMA
nosima sa ukrijem Asalijem, zastupnikom iz Damaska. On je bio naivan ovjek. Izloio mi je svoje misli. Nisam ga zaustavljao. Kanio je uspostaviti Umayyadsku dravu u Damasku. [...] Zaprijetio sam tim Arapima: Ako osnujete arapsku stranku, mi emo osnovati tursku stranku i ujedinit emo se s unionistima. Vidjet ete onda tko e izvui deblji kraj. Uplaili su se i prihvatili moj plan. Narodna stranka se nije htjela pridruiti zato to je imala potporu Gumulcinelija. Uinio sam sve to sam mogao i na kraju sam i njih pridobio.
Nur, str. 328-332
Kako mi danas moemo razumjeti probleme o kojima se govori u ovom odlomku? to misli, zbog kojih je ideologijskih promjena i politikih stavova bio zabrinut pisac ovih redova? Zato je Paisij napisao tu knjigu? Kako danas moemo razumjeti njegove rijei? Kakva je bila uloga grkog jezika u jugoistonoj Europi?
IV-6. Proglasi antikolonijalne borbe ciparskih Grka (1955.) A. Uz Boju pomo, s vjerom u nau asnu borbu, i uz potporu svih Grka i pomo Ciprana, KRENULI SMO U BITKU ZA OSLOBAANJE CIPRA OD BRITANSKOG JARMA, uzimajui za svoj ratni pokli isti onaj koji su nam nai preci ostavili u naslijee kao svetinju: POBJEDA ILI SMRT. BRAO CIPRANI Iz dubina prolosti gledaju nas svi oni koji su proslavili grku povijest time to su sauvali njezinu slobodu: ratnici Maratona i Salamine; tristo Leonidinih Lakedemonjana i boraca u junakom albanskom ratu. Gledaju nas borci iz 1821., isti oni koji su nam pokazali da se tuinskog jarma moemo osloboditi
120
samo putem Nacionalnih Drava. [...] Svi Grci nas gledaju i slijede, zabrinuti, ali i ispunjeni nacionalnim ponosom. Odgovorimo im djelima i pokaimo da smo ih dostojni. Vrijeme je da svijet vidi kako je meunarodna diplomacija NEPRAVINA i KUKAVIKA na rijeima, dok je duh Ciprana hrabar. Ako nai vladaoci odbiju vratiti nam nau slobodu, spremni smo osvojiti je vlastitim RUKAMA i vlastitom KRVLJU. Pokaimo svijetu jo jednom da dananji Grci nee dopustiti da im netko stavi jaram. Naa borba e biti teka. Nai ugnjetai imaju sredstva i brojano su jaki. Ali, mi imamo duh. Na naoj strani je i pravda. Zato emo POBIJEDITI. SVJETSKI DIPLOMATI Gledajte to mi inimo. Sramota je da u 20. stoljeu ljudi moraju prolijevati krv za slobodu, taj boanski dar za koji se mi borimo na vaoj strani, i za koji ste se vi, barem kako sami tvrdite, borili kada ste se suprotstavili nacizmu i faizmu. GRCI Ma gdje bili, ujte na poziv: NAPRIJED! SVI ZAJEDNO ZA SLOBODU CIPRA. [...] VOA DIGHENIS
Grivas-Dighenis, str. 34
B. 1. travnja USTAJTE DJECO GRKE I OSLOBODITE ZEMLJU aica opkoljenih ljudi protiv Carstva od 500 milijuna podanika, ljudi ije je jedino oruje njihova DUA, zdruena s VJEROM, zadaje snane udarce monom Golijatu, naoruanome materijalnom silom. Ova borba za PRAVDU raa MORALNU SNAGU i budi najplemenitije ideale, upravljene protiv NEPRAVDE i nasilja. [...]
Ostvarili smo moralnu pobjedu. Carstvo je uzdrmano i ponieno. Cipar, za koji nitko nije znao, pa ni diplomati, danas je u prvom planu meunarodnih odnosa, on je muka za Angloamerikance i karcinom za Engleze. Na naoj strani su svi narodi kojima je sloboda na srcu. [...] Prolo je vrijeme predaje. Prolo je vrijeme ivota na raun malih i bespomonih. Danas e nadvladati pravda i moral. Ne mogu nas poraziti ni zli anglo-ameriki savez, niti anglo-turska zavjera ta iznuena tvorevina dvoje lukavih oportunista.
Papageorgiou, str. 138-139
Ova dva proglasa izdao je pukovnik, a poslije general Georgios Grivas (1898.974). On se poslije slube u grkoj vojsci vratio na Cipar da predvodi EOKA-u i zapone gerilsku borbu protiv Britanaca s krajnjim ciljem osloboenja Cipra od kolonijalne vlasti i ujedinjenja s Grkom. O ishodu ove borbe vidi I-39.
Na koji nain voa ciparskog pokreta opravdava borbu za slobodu? Zna li za neke druge antikolonijalne pokrete iz sredine 20. stoljea?
Usporedi ovaj tekst s I-8. i I-22. Koja je svrha ovog proglasa? Uzmi list papira i podijeli ga u tri stupca. Za svaki tekst odgovori na sljedea pitanja, uvijek imajui na umu da je proglas, prije svega, akt obraanja ljudima: Tko ga je napisao? Kome je upuen? Kada i u kojim okolnostima je napisan? Navedi argumente koji su upotrijebljeni kao opravdanje borbe za slobodu. to primjeuje? Misli li da proglas, da bi posluio svrsi, treba potivati odreena retorika pravila?
IVb. Konkretni sukobi

IV-7. Stjepan Radi Hoemo nau hrvatsku domovinu unutar jugoslavenske zajednice (1918.) Mi s vama [Kraljevinom Srbijom i Kraljevinom Crnom Gorom] hoemo jedinstvenu vanjsku meunarodnu dravnu granicu, (...) ali isto tako hoemo i nadalje zadrati unutranju svoju dravnu granicu hrvatsku, i to s ovih razloga. Prvo, mi Hrvati hoemo svomu seljakome narodu oivotvoriti potpuno njegovo seljako pravo prema posebnim naim prilikama i potrebama (...) Drugo, mi Hrvati hoemo svoju hrvatsku dravu urediti ne samo na seljakom, nego i na slavenskom temelju tako da, na primjer, njemaki jezik zamijenimo ekim i da nastojimo k sebi prenijeti i presaditi sve one eke uredbe i zakone koji su za nas, vi, naprotiv, prenaate uredbe i zakone iz tuega, ako i naprednog svijeta, pa se mi zbog toga neemo s vama bezuspjeno prepirati i biti u svim stvarima vjena manjina. Tree, mi Hrvati kanimo sav svoj javni ivot urediti na kranskom i na Wilsonovom ovjeanskom temelju tako da se ugnemo svakoj mrnji i osveti, a vi ste, brao Srbi, naprotiv, zbog svojih prevelikih patnja kojima su krivi ne samo nai tuinski tlaitelji, nego i naa braa Bugari, vi ste zbog toga i protiv te bugarske nae brae tako ogoreni da, eto, neete ni uti o tom da i Bugari idu u nae jugoslavensko kolo, a zbog svoga junatva drite se sad prvim narodom ne samo meu Slavenima, nego na cijelom svijetu. Mi to ju121
SUKOB NACIONALIZAMA
natvo priznajemo, ali taj va ponos bio bi velika smetnja tomu da uimo od svih, a napose od slavenskih naroda.
Radi, str. 211
IV-9. Deklaracija Prvoga zasjedanja Antifaistikog vijea narodnog osloboenja Makedonije (1944.) Deklaracija Prvoga zasjedanja ASNOM-a (Antifaistiko sobranje narodnog osloboenja Makedonije) o osnovnim pravima graana demokratske Makedonije: 1. Svi graani savezne demokratske makedonske drave jednaki su pred zakonom, bez obzira na nacionalnost, spol, rasu i vjeru. 2. Nacionalne manjine imaju pravo na slobodan ivot svoje nacije. 3. Svakom graaninu se jami siguran ivot i imovina, pravo na posjedovanje imovine i privatnu inicijativu. 4. Svakom graaninu se jami sloboda vjeroispovijesti i savjesti. 5. Svim graanima se jami sloboda govora, tiska, okupljanja i udruivanja. 6. Na osnovi opeg, jednakog, neposrednog i osobnog prava glasa svatko u demokratskoj Makedoniji ima pravo na tajno glasovanje. 7. Svaki graanin i graanka stariji od 18 godina, koji nisu pod sudskom istragom, imaju pravo biti birani u sva izborna tijela narodne vlasti. Dok traje narodnooslobodilaka borba, a po odluci Vijea, moe se ukinuti naelo tajnog i neposrednog glasovanja. Mentalno zaostale osobe, kao i osobe optuene da rade protiv interesa narodnooslobodilake borbe, ne uivaju prava iz 5. i 6. toke ove Deklaracije. 8. Svaki sposoban graanin ima dunost i ast da se, bez obzira na nacionalnost i vjeroispovijest, kao vojnik pridrui narodnooslobodilakoj vojsci i partizanskim jedinicama. 9. Sve faistike i profaistike aktivnosti su zabranjene zato to su usmjerene protiv slobode i neovisnosti nae bratske zajednice jugoslavenskih naroda. 10. Svakom graaninu jami se pravo albe na odluke organa vlasti na nain propisan zakonom. 11. Svaki graanin ima se pravo aliti i iznositi primjedbe svim organima dravne vlasti. Dravna vlast ulae napore da iskorijeni nepi-
Stjepan Radi (1871.-1928.), politiki voa Hrvatske seljake stranke, vodei hrvatski politiar poslije Prvoga svjetskog rata, ubijen u parlamentu u Beogradu zbog protivljenja dominantnoj srpskoj politici. Ovaj lanak je napisao neposredno poslije raspada Austro-Ugarske, na dan ujedinjenja junoslavenskih zemalja 1918. godine.
Zato Radi trai da Hrvatska bude samostalna (unutar jugoslavenske zajednice)? Zagovara li on neovisnost po svaku cijenu? to misli o njegovoj ideologiji (seljaka republika, slavizam)? Jesu li ove ideologije danas zanimljive?
IV-8. Izjava Srba, Hrvata i Bonjaka (1943.) Danas narodi Bosne i Hercegovine preko svog jedinog politikog predstavnika, dravnog Antifaistikog vea Bosne i Hercegovine, trae da njihova zemlja, koja nije ni srpska, ni hrvatska, niti muslimanska, bude slobodna i ujedinjena Bosna i Hercegovina u kojoj e biti zagarantovana puna jednakost i ravnopravnost. Narodi Bosne i Hercegovine ele da zajedno sa drugim narodima ravnopravno uestvuju u izgradnji narodne demokratske federativne Jugoslavije.
olakovi, str. 17
Kakvo je shvaanje o prirodi drave iskazano u ovom tekstu?
122
smenost, da podigne razinu ope kulture i osigura besplatno kolovanje. U manastiru Sveti Prohor Pinjski, na Ilindan, 2. kolovoza 1944.
IV-10. Potekoe antikolonijalne borbe na Cipru 1955.-1959. analiza Georgija Grivasa, voe EOKA (Dighenis) Mnogo monih aktera postavljalo je prepreke na moj put. To su: a) Englezi, koji su zastraivali i, kontrolirajui osnovno obrazovanje, stajali na putu napretka nae omladine; b) roditelji, koji su strahovali za ivote svoje djece; c) uitelji, koji su se brinuli o kolskoj disciplini i obrazovanju svojih uenika; d) komunisti, koji su eljeli pridobiti mlade za svoju stvar, iskljuivo u interesu partije; e) neki ljudi iz vlasti koji nisu mogli shvatiti kakvu e ulogu odigrati mladi, a posebno kolarci, u oslobodilakoj borbi koja je prerasla u oruani sukob.
Grivas-Dighenis, str. 38-39
Deklaracija o osnovnim pravima graana demokratske Makedonije donesena je 2. kolovoza 1944., na prvom zasjedanju ASNOM-a (Antifaistikog vijea narodnog osloboenja Makedonije). Ovo vijee, u kojem su dominirali komunisti, bilo je politiko tijelo partizanskog pokreta koji se borio protiv njemakih i bugarskih snaga u Makedoniji, a na njegovu prvom zasjedanju postavljeni su temelji autonomne makedonske federalne jedinice u okviru zamiljene jugoslavenske zajednice ravnopravnih naroda. Zasjedanje je stoga bilo od presudne vanosti za stvaranje budue neovisne makedonske drave. Partizanski voe su namjerno izabrale 2. kolovoza, Ilindan, za dan objave makedonske dravnosti, zato to je na taj dan poeo i Ilindenski ustanak 1903. Tako je preko mita o drugom Ilindenu naglaen kontinuitet oruane borbe. No, mnogi od ovih sveano proklamiranih stavova ostali su puko slovo na papiru, jer je Jugoslavija i Narodna Republika Makedonija unutar nje na kraju prerasla u dravu s totalitarnim komunistikim sustavom.
Analiziraj sve argumente koje voa antikolonijalne borbe navodi kao prepreke na putu organizirane borbe. Kakav stav ima drutvo u kojem ivi prema ukljuivanju mladih u politiku? (Razmisli o svojoj obitelji, profesorima, prijateljima, a onda i o drutvu u cjelini.) U kojoj se mjeri, po tvojem miljenju, mladi ljudi trebaju ukljuivati u politiku? A u oruane sukobe?
123
SUKOB NACIONALIZAMA
Sl. 29. Apel Cipra Ujedinjenim narodima (sredina 20. stoljea)
Tekst karikature: Washington, lord Byron i Ivana Orleanska: Dakle, svi su nai napori bili uzaludni?
Karikatura F. Demetriadisa u Istoria tis Kyprou, str. 243
Tijekom antikolonijalne borbe, grke vlasti, koje su zastupale zajednicu ciparskih Grka, etiri su se puta obraale Ujedinjenim narodima traei pravo Cipra na samoopredjeljenje. Zahtjev za samoopredjeljenje je 1958. preformuliran u zahtjev za neovisnost. Zato su izabrane ove tri osobe? Koje nacije one predstavljaju? Na koje sukobe one upuuju? IV-11. Perspektiva ljeviarske partije ciparskih Grka (AKEL)28 (1955.) S vremena na vrijeme EOKA i Dighenis brbljaju o udnim i bizarnim stvarima, ako je vjerovati amerikom dopisniku koji ga je intervjuirao. Dopisnik je sugerirao da su
28
Englezi Dighenisa obuili za komandosa. U posljednjem proglasu EOKA-e, koji je prenijela jedna atenska radiopostaja, Dighenis je rekao da e Ciprani, ako Ujedinjeni narodi odbiju ispitati pitanje Cipra, dignuti u zrak cijeli otok, spaljujui i sebe i Britance. Ovim proglasom su Dighenis i oni koji ga podr-
AKEL: Anorthotiko Komma Ergazomenou Laou (Napredna radnika stranka).
124
avaju priznali jednu znaajnu injenicu: pitanje Cipra je u nadlenosti Ujedinjenih naroda. to onda znae vatrene rijei i zbrka koju izazivaju u vezi s tim pitanjem? To pitamo zato to oni priznaju da im cilj nije razbiti nos Englezima. Budui da je, dakle, ciparsko pitanje u nadlenosti Ujedinjenih naroda, zato EOKA priznaje da je to to ju je napustila Atena, koju su podjarmili stranci, otvorena i gnusna izdaja? U Ujedinjenim narodima, kao i prole godine, Amerikanci su nas napustili i izdali, dok je Sovjetski Savez glasao za nas. Nije li zloin to ostajemo kao koljke priljubljeni za one koji nas izdaju i prodaju nudei nam vojne baze? Kako e, kako EOKA priznaje, pitanje Cipra biti rijeeno u Ujedinjenim narodima, nije li oevidno da emo se najbolje obraniti ako svi Ciprani nastupe zajedno emu se, meutim, EOKA protivi? Sve dosad reeno pokazuje da je EOKA u najboljem sluaju politiki zavedena i da se zbog toga ponaa avanturistiki. Vjerujemo da rjeenje ciparskog pitanja lei, prije svega, u jedinstvu i borbi ciparskog naroda i Grke. To je prva i osnovna stvar, a sve ostalo e slijediti iz toga. Veliki politiki udar 2. kolovoza na Cipru, koji je bio agresivna demonstracija narodnog jedinstva, dokazao je da su domoljubi na pravom putu. Neka narod jo odlunije nastavi borbu za ujedinjenje i nacionalna prava. On e pobijediti, usprkos otporima na koje nailazi, usprkos opoziciji i pokuajima podjele, suprotstavljajui se svemu tome.
The New Democrat Newspaper, 7. kolovoz 1955, u: , Sp. Papageorgiou, AKEL
cilj bio ujedinjenje Cipra s Grkom, dok se vodstvo ciparskih Turaka opredijelilo za suradnju s Britancima. Tajna organizacija ciparskih Turaka, na ijem su elu bili turski asnici nazvana Volkan, a 1958. godine preimenovana u TMT (Turske obrambene snage) takoer je imala za cilj odranje postojeeg stanja. Desniarska orijentacija EOKA-e dovela je do sukoba s grko-ciparskim ljeviarima, to jest pristalicama AKEL-a, stranke koja je prethodnih desetljea pobijedila na mnogim lokalnim izborima jedinim izborima koje je britanska uprava doputala.
IV-12. Ciparski Turci protiv EOKA-e, 1960. NASTAVLJA SE TERORISTIKA BORBA CIPARSKIH GRKA Petero mrtvih za deset dana! Makarios mora osuditi te postupke Namjere EOKA-e su sasvim jasne: ljude treba zastraiti i nastaviti teror svom estinom. Tko god stajao iza ovoga, na kraju e se, nema sumnje, morati suoiti s posljedicama svojih djela. U prvim mjesecima Republike teroristika organizacija EOKA ponovno je pokrenula svoju smrtonosnu kampanju. S terorizmom je bila prestala kada su potpisani Ciriki i Londonski sporazum. Akcije boraca EOKA-e, koji nastoje ujediniti Cipar s Grkom, prvo su bile usmjerene na ubojstva i zastraivanje, a potom potiho na stvaranje enosisa (unije). Da bi postigla svoje ciljeve, EOKA se upustila u teroristiku borbu, istodobno tvrdei da su jedinstvo i suradnja ciparskih Grka nuni. Bez izuzetka i bez kolebanja, svaki Grk koji se suprotstavi EOKA-i, izda njezine ciljeve ili ne vjeruje u njezine velike ambicije, bit e izreetan mecima ili, kao to se ve dogaalo, spaljen, kidnapiran i muen.
EOKA: Ethniki Enosis Kyprion Agoniston (Nacionalna organizacija ciparskih boraca), tajna desniarska organizacija koja je predvodila antikolonijalnu borbu na Cipru od 1955. do 1959. godine. Njezin je
125
SUKOB NACIONALIZAMA
Turska zajednica nikada nee zaboraviti ono to joj je injeno, kao ni teroristike napade kojima ju je izloila ta organizacija kako bi ostvarila svoje velike ambicije. Ciparski Turci su stoga potpuno svjesni znaaja i stvarnog cilja ovih teroristikih akcija. Ciparski Turci e s gnuanjem odgovoriti na te akcije, koje nisu dobar znak za budunost Republike Cipar. Makarios29 mora osuditi te ine terorista koji su odabrali smrt i strah. To je nuno zbog toga to su oni sada zauzeli vane pozicije.
Nacak30, br. 73, 7. oktobar 1960
jenju 1964., povuena je crta razdvajanja, takozvana zelena linija, koja otok i glavni grad Nikoziju dijeli na dva dijela.
Usporedi tekstove IV-10., IV-11. i IV12. i pokuaj razumjeti tri razliita koja su u njima iznesena. Uzmi u obzir i tekstove I-39 i IV-6.
Cirikim i Londonskim sporazumom iz 1960. stvorena je Republika Cipar kao neovisna drava za koju jame Britanija, Grka i Turska. Strategijski interesi Britanije bili su osigurani time to su na otoku ostale dvije vojne baze, dok su Grka i Turska bile prisutne s 850 grkih i 650 turskih vojnika. Ciparski Grci nisu imali jedinstven stav spram tih sporazuma, dok su ciparski Turci podrali ustav. Rauf Denktas je izrazio sumnju da ciparski Grci nee potovati ustav i da e time ugroziti i pogaziti prava ciparskih Turaka. Grka i turska zajednica su se uzajamno optuivale za gomilanje naoruanja i stvaranje paravojnih formacija: jednom prilikom, prije proglaenja neovisnosti, Britanci su presreli brod Deniz koji je prevozio oruje na otok. U prosincu 1963. godine teka rasprava o ustavnim pitanjima stvorila je atmosferu u kojoj su izbili nasilni sukobi Grka i Turaka. Nakon toga, u si-
IV-13. Ciljevi hrvatskog proljea poetkom 1970-ih, kako ih se sjea pisac Vlado Gotovac Kada netko nevin dospije u zatvor, taj nema to oekivati. On moe samo ekati [...] I ja sam sanjao san o hrvatskoj dravnosti; taj san se mora ostvariti da bismo mogli krenuti dalje i poeti dijeliti sudbinu cijelog ostalog svijeta. Za mene je drava samo neizbjeno zlo. To vai i za hrvatsku dravu. Ali taj se san mora ostvariti, i to kao unutranje pitanje! Tek tada e minuti ta vjekovna elja [...] i tada emo poeti sanjati jedan drugi san san protiv drave.
Gotovac, str. 129, 159
Potkraj ezdesetih godina na elu Hrvatske bili su relativno mladi komunistiki dunosnici, Savka Dabevi-Kuar i Miko Tripalo. Oni su eljeli veu samostalnost Hrvatske u okviru Jugoslavije i pokuavali su
29 Makarios III. (1913.1977.), studirao na Cipru, u Ateni i Bostonu, potom se 1948. godine vratio na Cipar. Poslije smrti Makariosa II., s 37 godina postao je najmlai ciparski arhiepiskop (1950.). Britanci su ga prognali na Sejele 1956.-1957. Izabran je za prvog predsjednika neovisne Republike Cipar (na izborima odranim 13. prosinca 1959.), a 1961. godine mlada Republika je, zahvaljujui njemu, pristupila Pokretu nesvrstanih. U dravnom udaru 15. srpnja 1974. godine, koji je izvela grka vojna hunta, Makarios III. je svrgnut s vlasti. Uspio je pobjei u London. Nakon toga uslijedile su turske invazije 29. srpnja i 15. kolovoza, i otok je podijeljen. Makarios se vratio na Cipar u prosincu 1974., a umro je 3. kolovoza 1977. godine. 30 Nacak (Sjekira) bio je tjednik koji je izlazio od 1959. do 1963. godine. Izdavao ga je Rauf Denktas, ambiciozni nacionalistiki politiar koji je karijeru zapoeo pedesetih godina, zalaui se za tursku stvar ciparskih Turaka. Denktas se suprotstavljao umjerenoj politici Fazila Kucuka, prvog potpredsjednika Republike Cipar. Izabran je 1960. godine za predsjednika Turske privredne komore. Za vrijeme sukoba dviju zajednica na Cipru, odlazio je u Tursku (1963.-1964. i 1967.). Predstavljao je turske Ciprane u pregovorima dviju zajednica koji su se od 1968. godine vodili pod pokroviteljstvom UN-a. Postao je voa ciparskih Turaka, to je ostao i 2003. godine, kada je pridonio odbacivanju tree verzije Annanovog plana.
126
uvesti vie demokratskih sloboda u okvirima postojeega komunistikog sustava. Taj pokret je popularno nazvan hrvatsko proljee, a katkad i MASPOK. Imao je mnogo pristalica, osobito meu studentima. Okonan je poetkom sedamdesetih, kada je Tito s vlasti uklonio Savku Dabevi-Kuar i Miku Tripala, a mnoge njihove pristalice, naroito intelektualce, poslao u zatvor. Jedan od osuenika bio je i pisac Vlado Gotovac, koji je etiri godine proveo u zatvoru Stara Gradika.
to je pisac htio rei tvrdnjom da je za njega drava samo neizbjeno zlo? to misli o paradoksu da je netko osuen kao neprijatelj drave zato to se borio za hrvatsku dravu? Je li nacionalna drava nuan korak ka potpunom nestajanju drave?
IV-14. Memorandum Srpske akademije nauka i umetnosti (SANU) (1986.) Zastoj u razvoju drutva, ekonomske tekoe, narasle drutvene napetosti i otvoreni meunarodni sukobi, izazivaju duboku zabrinutost u naoj zemlji. Teka kriza je zahvatila ne samo politiki i privredni sistem ve i celokupni javni poredak zemlje. Svakodnevne su pojave: nerad i nedogovornost na poslu, korupcija i nepotizam, odsustvo pravne sigurnosti, birokratska samovolja, nepotovanje zakona, rastue nepoverenje meu ljudima i sve bezobzirniji individualni i grupni egoizam. Raspadanje moralnih vrednosti i ugleda vodeih ustanova drutva, nepoverenje u sposobnost onih koji donose odluke praeni su apatijom i ogorenjem naroda, otuenjem
oveka od svih nosilaca i simbola javnog poretka. Objektivno ispitivanje jugoslovenske stvarnosti doputa mogunost da se sadanja kriza zavri socijalnim potresima sa nesagledivim posledicama, ne iskljuujui ni tako katastrofalan ishod kao to je raspad jugoslovenske dravne zajednice. Pred onim to se zbiva i to se moe dogoditi niko nema pravo da zatvara oi. [...] U tome duhu je reenje nacionalnog pitanja formulisao i teorijski razvio Sperans (Kardelj31) u knjizi Razvoj slovenskega narodnog vpraanja, koja je uglavnom posluila kao idejni obrazac razvoja Jugoslavije ka konfederaciji suverenih republika i pokrajina, to je najzad i ostvareno Ustavom iz 1974. godine. Dve najrazvijenije republike32 koje su ovim Ustavom ostvarile svoje nacionalne programe nastupaju danas kao uporni branioci postojeeg sistema. Zahvaljujui politikom poloaju svojih lidera u centrima politike moi, oni su i pre i posle prelomnih ezdesetih godina imale inicijativu u svim pitanjima politikog i privrednog sistema. Po svojoj meri i potrebama one su krojile drutveno i ekonomsko ureenje Jugoslavije. [...] S obzirom na postojee oblike nacionalne diskriminacije, dananja Jugoslavija se ne moe smatrati modernom i demokratskom dravom. [...] U toj svetlosti Jugoslavija se ne prikazuje kao zajednica ravnopravnih graana ili ravnopravnih naroda i narodnosti, nego kao zajednica osam ravnopravnih teritorija. Ipak, ni ova ravnopravnost ne vai za Srbiju zbog njenog posebnog pravnopolitikog poloaja, koji odraava tenje da se srpski narod dri pod stalnom kontrolom. Ideja vodilja takve politike bila je slaba Srbija, jaka Jugoslavija, koja je napredovala u uticajno miljenje: ako bi se Srbima kao najbrojnijoj naciji dozvolio brz ekonomski razvoj, to bi predstavljalo opasnost za ostale nacije. Otuda koritenje svih mogunosti da se njenom privrednom razvoju i politikoj konsolidaciji postave to vea
31 Edvard Kardelj (1910.-1979.) je bio slovenski uitelj koji je priao komunistikom pokretu i postao jedan od najviih rukovodilaca komunistike Jugoslavije. On je bio glavni ideolog titoizma koji se zalagao za jaanje federalizma. 32 Slovenija i Hrvatska.
127
SUKOB NACIONALIZAMA
ogranienja. Jedno od takvih, veoma akutnih ogranienja jeste sadanji nedefinisani i pun unutranjih konflikata ustavni poloaj Srbije. [...] Odnosi izmeu Srbije i pokrajina33 ne mogu se svesti jedino, a ni preteno na formalno-pravna tumaenja dva ustava34. Re je prvenstveno o srpskom narodu i njegovoj dravi. Nacija koja je posle duge i krvave borbe ponovo dola do svoje drave, koja se sama izborila i za graansku demokratiju, i koja je u poslednja dva rata35 izgubila 2,5 miliona sunarodnika, doivela je da joj jedna aparatski sastavljena partijska komisija utvrdi da posle etiri decenije u novoj Jugoslaviji jedino ona nema svoju dravu. Gori istorijski poraz u miru ne da se zamisliti. Izuzimajui period postojanja NDH, Srbi u Hrvatskoj nikada u prolosti nisu bili toliko ugroeni koliko su sada. Reenje njihovog nacionalnog poloaja namee se kao prvorazredno politiko pitanje. Ukoliko se reenja ne pronau, posledice mogu biti viestruko tetne, ne samo po odnose u Hrvatskoj ve i po itavu Jugoslaviju. [...] Bitnu teinu pitanja poloaja srpskog naroda daje okolnost da izvan Srbije, a pogotovo izvan ue Srbije, ivi veoma veliki broj Srba, vei od ukupnog broja pripadnika pojedinih drugih naroda. Prema popisu iz 1981. godine van teritorije SR Srbije ivi 24 odsto, odnosno 1.958.000 Srba, to je znatno vie nego to je u Jugoslaviji Slovenaca, Albanaca, Makedonaca, uzetih pojedinano, a skoro isto koliko i Muslimana. [...] Uspostavljanje punog nacionalnog i kulturnog integriteta srpskog naroda, neovisno od toga u kojoj se republici ili pokrajini nalazio, njegovo je istorijsko i demokratsko pravo. [...] Radi zadovoljenja legitimnih interesa Srbije, neizbeno se namee revizija tog Ustava. Autonomne pokrajine bi morale postati pravi sastavni delovi Republike Srbije, tako to bi im se dao onaj stepen autonomije koji ne naruava integritet Republike i obezbeuje ostvarivanje opih interesa ire zajednice. Nereeno pitanje dravnosti Srbije nije jedini
33 34 35 Kosovo i Vojvodina. Ustavi Jugoslavije i Republike Srbije. Broj srpskih rtava u dva svjetska rata veoma je kontroverzan.
nedostatak koji bi trebalo otkloniti ustavnim promenama. Jugoslavija je sa Ustavom iz 1974. godine postala veoma labava dravna zajednica u kojoj se razmilja i o drugim alternativama, a ne samo jugoslovenskoj, kao to pokazuju skoranje izjave slovenakih javnih poslenika i raniji stavovi makedonskih politiara. Ovakva razmiljanja i temeljno izvrena dezintegracija navode na pomisao da Jugoslaviji preti opasnost od daljeg rastoivanja. Srpski narod ne moe spokojno oekivati budunost u takvoj neizvesnosti. Zbog toga se mora otvoriti mogunost svim nacijama u Jugoslaviji da se izjasne o svojim tenjama i namerama. [...] Bez ravnopravnog uea srpskog naroda i Srbije u itavom procesu donoenja i realizacije svih vitalnih odluka Jugoslavija ne moe biti snana; a sam njen opstanak kao demokratske i socijalistike zajednice doao bi u pitanje.
www.haverford.edu/relg/sells/reports/memorandumSANU.htm
Memorandum SANU doivio je kritike (osobito izvan Srbije) kao politika platforma srpskog nacionalizma, koja je smatrana programom to promie ideju velikosrpske drave, ime je posluio kao ideologijski temelj za kasniju politiku Slobodana Miloevia i ratove u 1990-im godinama. Doivljava ga se kao program velikosrpske dravotvorne ideje, kao zahtjev za reviziju meurepublikih granica u kojem se uveliavaju problemi Srba u Hrvatskoj, Bosni i na Kosovu, usporeivanjem poloaja Srba u Jugoslaviji osamdesetih godina sa stanjem za vrijeme faistike okupacije i ustake vlasti. Autori Memoranduma tvrdili su da on nije nikakav program, naglaavajui da je to radna verzija dokumenta koja je procurila u javnost kako bi posluila za napad na srbijansku intelektualnu elitu.
128
Pokuaj odrediti zbog ega ovaj tekst tvrdi da je Tito nastojao ograniiti utjecaj Srbije u komunistikoj Jugoslaviji. Je li to inio zbog toga to je u meuratnom razdoblju velikosrpska politika izazivala napetosti? Je li negodovanje lanova SANU bilo opravdano? Procijeni, na osnovi onoga to zna, jesu li takvog miljenja bili i predstavnici drugih jugoslavenskih republika?
IV-15. Stav jednog Slovenca o pitanju jezika u komunistikoj Jugoslaviji 1987. Odnosi u Jugoslaviji bi bez sumnje bili idealni kad bi Slovenci znali srpskohrvatski, a moda ak i srpski i hrvatski kao posebne jezike, a po mogunosti i makedonski; kad bi Srbi i Hrvati govorili slovenski i makedonski, i kad bi Makedonci, osim svojeg, znali i jo neki jezik. Slovenci se trude da to ostvare u praksi. Na primjer, slovenska djeca u osnovnoj koli ue srpskohrvatski jezik kao obvezan predmet. Srbi i Hrvati, meutim, obino ne ue slovenski u osnovnoj koli. To znai da se mi nesvjesno jednostrano zalaemo za naelo [jezine ravnopravnosti]. Slovenski je jezik drugog reda u Jugoslaviji, to je injenica koju potvruje i povrno ispitivanje situacije, i o kojoj svjedoe tisue anegdota. Srbi i Hrvati su svjesni toga da im znanje slovenskog nije ba nuno. Kontakti sa Slovencima im pokazuju da su ovi u veini sluajeva spremni razgovarati s njima na njihovu jeziku. Vjerujem da bi Hrvati i Srbi, kada biste im rekli da trebaju nauiti slovenski, sebi postavili sasvim logino pitanje: Zato da uim slovenski kada to vrijeme mogu iskoristiti za uenje jezika koji e mi sluiti za neto mnogo vanije, to mi je nuno u svakodnevnom ivotu, i o emu ovisi moj boljitak i napredak? Mnogi Slovenci, osobito oni koji rade u saveznoj administraciji, doivljavaju znanje srpskohrvatskog kao svoju moralnu obvezu, sve u nadi da e vlastitim primjerom potaknuti i druge graane Jugoslavije da naue slovenski. Mislim da je to pogrean stav i da bi Slovenci, kao i drugi, trebali sebi napokon postaviti sljedee pitanje: Zato
bih ja uio srpskohrvatski ako to vrijeme mogu iskoristiti da nauim neki vaniji jezik? Zato Slovenci, umjesto srpskohrvatskog, ne bi uili engleski, njemaki ili ruski? Odgovor lei u strahu koji prati Slovence ve tisuama godina. Zamislite Slovenca u inozemstvu u nekoj diplomatskoj delegaciji, ili u vojsci. Moe se odjednom nai potpuno sam pred skupom predstavnika svoje zemlje koji govore samo srpskohrvatski. Jedini je mogui zakljuak da se zatekao s predstavnicima zemlje u kojoj se govori srpskohrvatski, a ne s pojedinanim predstavnicima srpske ili hrvatske nacije. Tako pitanje jezika postaje pitanje domoljublja, a u krajnjoj liniji ak i pitanje izdaje. [...] A sada jedno od najvanijih pitanja: kako se uope moe izravno obratiti dravi ako ste obuzeti strahom? Svatko je imao takvo iskustvo. Stojei pred zapovjednikom, pred nadreenim, pred strogim uiteljem prije ili kasnije ete poeti mucati. Slovenci mucaju jugoslavenskim jezikom. Samo kod kue, u svojoj obitelji i u domaim institucijama, mogu govoriti teno. To pokazuje da je sporno naelo po kojem ljudi u multifunkcionalnim dravama mogu biti jednaki samo ako znaju dva ili vie jezika. Mogue je pridravati ga se samo na jednostran nain, a ak i taj jednostrani smisao tog naela nije lien unutarnjih proturjeja. Rekavi to, rekli smo i da Jugoslavija nije zemlja jednakih nacija i jezika i da, s obzirom na to kakva je u praksi, ona to i ne moe postati. Problem jezika [...] ne znai da slovensko nacionalno pitanje poinje pitanjem jezika.
Stokes, str. 283-284
to misli o nezadovoljstvu Slovenaca zbog asimetrinih odnosa u saveznoj Jugoslaviji koja je, izvana gledano, bila zasnovana na ravnopravnosti? Je li bilo nekoga praktinog rjeenja za to pitanje?
129
SUKOB NACIONALIZAMA
IV-16. Svibanjska deklaracija Slovenskog demokratskog saveza (1989.) Potpisnici ove deklaracije izjavljuju sljedee: 1. elimo ivjeti u suverenoj dravi slovenske nacije. 2. Kao suverena drava elimo sami odreivati u kakvim emo odnosima biti s junoslavenskim i drugim nacijama u reformiranoj Europi. S obzirom na povijesne aspiracije Slovenske nacije na politiku neovisnost, slovenska drava bit e zasnovana na: - potovanju ljudskih prava i sloboda; - demokraciji koja podrazumijeva i politiki pluralizam; - drutvenom poretku koji e jamiti materijalno i duhovno blagostanje u skladu sa zbiljskim uvjetima i ljudskim potencijalima graana Slovenije.
Repe, str. 198
Prva opozicijska stranka, Slovenska demokratina zveza (Slovenski demokratski savez), objavila je 8. svibnja 1989. godine Svibanjsku deklaraciju. Ujedinjen s drugim opozicijskim strankama u Demos, Savez je pobijedio na izborima 1990. Svibanjsku deklaraciju potpisao je velik broj drugih opozicijskih stranaka i skupina.
njak tako je raslo i raspoloenje. Vagon je bio izloen akustikom teroru: Iz Zagreba grupa cijela, i krv nam je plavo-bijela!, a nisu izostale ni nacionalno obojene pjesme, ipak se putuje u Beograd, a u ovo uzavrelo vrijeme prisustvo dva prilino tolerantna milicajca nije razlog da se ne otpjeva song, donedavno jo nezamisliv za javnu upotrebu: Oj Dinamo poginut u za te, kao Stjepan Radi za Hrvate!. U zraku se osjea nacionalni naboj sve se vrti oko Dinama, Zagreba, Hrvatske, pa kad upitate dvadesetdvogodinjeg studenta ekonomije iz dobro situirane obitelji zato putuje u Beograd kad je to danas opasno, i kad im je reeno da ostanu kod kue, budui ekonomist e rei: Putujemo jer volimo jedini pravi zagrebaki klub, jer nam to priinja zadovoljstvo, a uz to uivamo tui Cigane. Ako ih pitate da li im je to jedini sadraj koji ih ini zadovoljnim, Bruno e se nasmijati i rei da ne zna broja zanemarenih djevojaka zbog Dinama. (...) Blizu smo stadiona, uje se huk tribina, preko vrhova Partizanovog kolosa blijeti dominantna kupola svetosavskog hrama. I Jug je ve pun grobara, undertakersa i kako se sve ne zovu, nakrcan transparentima, u emocionalnom bunilu. Za goste iz Zagreba oien je jedan separe bez mogunosti dodira. A Partizanov jug grmi: Partizan, Partizan, to je pravi tim, Slobodan Miloevi ponosi se s njim!. Ali, uvrede ne lete u koliinama na koje smo navikli posljednjih godina.
www.badblueboys.hr
Usporedi Svibanjsku deklaraciju s tekstom IV-14.
IV-17. Nogomet i nacionalizam sjeanje jednoga hrvatskog navijaa o putovanju na utakmicu Partizan Dinamo (1989.) Pria se da su nam pripremili tople sendvie u Beogradu. Nisu se trebali truditi. Atmosfera je sve toplija, kako je nestajao viski i ko-
Identitet se esto izraava kroz potporu nekom sportskom klubu. U drutvima u kojima nije doputeno javno iskazivanje nacionalnih osjeaja, kakvo je bilo i komunistika Jugoslavija, navijanje za neki nogometni klub bilo je nain da se izrazi vlastiti nacionalni identitet. Od etiriju najveih nogometnih klubova u Jugoslaviji, dva su bila iz Hrvatske, a dva iz Srbije. Bad Blue Boys su navijai zagrebakog Dinama, torcida navijai
130
splitskog Hajduka, delije navijai beogradske Crvene zvezde, a grobari beogradskog Partizana. Kako je raspad Jugoslavije bivao sve izvjesniji, tako su tunjave nogometnih navijaa postajale sve ee, to je kulminiralo na utakmici Dinamo Crvena zvezda u Zagrebu 1990.
Dubravka Ugrei, roena 1949., poznata autorica roman, napustila je Hrvatsku 1993. godine zbog neslaganja s odnosom prema ratu i nacionalnom jedinstvu koje je prevladavalo u javnosti.
to misli, zato je nogomet postao tako znaajan za izraavanje nacionalnog identiteta? Zato navijai spominju Stjepana Radia i Slobodana Miloevia? Opii nacionalne sukobe na nedavnim nogometnim natjecanjima. to misli, moe li potpora nogometnom klubu biti izraz i nekoga drugog, a ne samo nacionalnog identiteta, recimo nekoga lokalnog identiteta koji je, kao i nacionalni, nepomirljiv s drugim lokalnim identitetom? Moe li nai neke primjere za to u svojoj zemlji?
Koje osjeaje izraava spisateljica? Kako su politike promjene utjecale na ivot obinih ljudi? Razmiljaju li politiari o tome kako e njihove odluke utjecati na ivote ljudi? Moe li se u tom kontekstu politika propaganda promatrati kao nain da politiari uvjere obine ljude u ispravnost svoje politike?
IV-19. Odnos hrvatskog i srpskog jezika miljenje hrvatskog jezikoslovca Stjepana Babia (2003.) Kad sada uzmemo u promatranje hrvatski i srpski knjievni jezik, tada je lako utvrditi da meu njima postoje razlike. To nitko ne nijee, niti moe zanijekati, samo se mnogi ne slau o znaajkama tih razlika. Mogli bismo o njima poprilino teoretizirati, no za ovu je priliku bolje da budemo sasvim konkretni. Uzmimo jedan oit primjer. Ako pomiemo bira na radiju, ujemo razliite jezike i znamo koji je koji ako ga poznajemo. Tako razlikujemo talijanski, francuski, panjolski, ruski... Jednako tako razlikujemo kad govori na hrvatskome, a kad na srpskome. Kad na postaji A ujemo ovakav poetak: (...) Danas je 30. kolovoza. Meteorolozi najavljuju lijepo i vedro vrijeme, znamo da je to hrvatski, a kad na postaji B ujemo: (...) Danas je 30. avgust. Meteorolozi najavljuju lepo i vedro vreme, znamo da je to srpski.
www.fokus-tjednik.hr
IV-18. Spisateljica Dubravka Ugrei osuuje podjele i ratove devedesetih Jesam li se ikada zapitala koliko sam proizvod dugogodinjeg finog runog rada sistema u kojem sam ivjela, a koliko vlastiti? I nisam li u ovom trenutku NITKO, samo brojka bez identiteta, nisam li anonimno ljudsko meso u rukama gospodara rata? Jer oni, gospodari rata u moje ime, ne pitajui me, odluuju u kojoj u zemlji ivjeti, kojim u jezikom pisati, kojoj u kulturi pripadati, odluuju hoe li pokloniti ili oduzeti ivot mojim blinjima, mojim prijateljima, hoe li sruiti moje gradove, odluuju o nazivu moje ulice, briu moju prolost, odreuju moju sadanjost [...].
Ugrei, str. 121
131
SUKOB NACIONALIZAMA
Tijekom 19. stoljea nacionalni knjievni jezici nastali su od dijalekata koji se koriste na razliitim podrujima. U Hrvatskoj su lingvisti 19. stoljea od triju glavnih dijalekata tokavskog, kajkavskog i akavskog izabrali tokavski za osnovu zajednikoga knjievnog jezika. Taj dijalekt je najblii srpskom jeziku, i zapravo je osnova i srpskog knjievnog jezika. Za vrijeme komunistike Jugoslavije (1945.-1991.) jezik kojim su govorili Srbi i Hrvati nazivan je srpskohrvatski (odnosno hrvatskosrpski) i esto su se mogle uti tvrdnje da Srbi i Hrvati zapravo dijele isti jezik za koji se koriste samo razliita pisma. Tijekom raspada Jugoslavije i formiranja novih nacionalnih drava, prevladalo je shvaanje da su hrvatski i srpski dva potpuno razliita jezika, a bilo je i onih koji su i bosanski identificirali kao zaseban jezik.
to na osnovi ovoga moe zakljuiti o srpsko-hrvatskom jezinom sporu? Zato je to vano za nacionalni identitet? Je li pitanje jezika iskljuivo stvar lingvista, ili se time mogu baviti i oni koji nisu strunjaci? Zato u sporovima o razlikama i slinostima hrvatskoga i srpskoga jezika dolazi do smijenih situacija?
IV-21. Podijeljeni identitet jedne ene u Hrvatskoj Ne volim gubitnike. Autsajdere. Ljude koji se moraju smijeiti. I biti pristojni. Ja ne volim ni Srbe u Hrvatskoj. Oni kada kau: Babi, uvijek dodaju: Iz Korule, A nisu iz Korule. Nego iz Dalmatinske Zagore. Iz vukojebine u kojoj je Babi neto drugo. OK. I tamo ima Babia Hrvata. Ali Babi Hrvat nikad ne objanjava. I ne dodaje iz Korule. (...) A opet, neki ljudi su Srbi i osjeaju se kao Srbi. Misle da je to normalno, biti Srbin. Ono. Mama Srpkinja, djed lei na srpskom groblju u Benkovcu i neto mu pie irilicom na kamenu, u visokoj travi, imaju svoje slave, popovi su im dlakavi i smiju se eniti... A kad se mali Srbin rodi daju mu ime Alimpije ili Sava ili Tanasije. I taj mali Srbin i Srpkinjica Leposava znaju od malena da su to. Sve im je jasno. Oni mogu ponekad rei da su sa Korule ali znaju da nisu. Kuite? Ali ja. Moj sluaj. To je frka. Ja n i s a m Srpkinja. A moram dodati Korulu. Ja n i s a m Srpkinja! Ja bih sada, ovaj as, najrae ustala i zaurlala u mrak: Nisam Srpkinjaaaaa!
Rudan, str. 14-15
to lingvist Babi misli o jezinom sporu Srba i Hrvata? Paljivo pogledaj dva citata koja on navodi. to misli o razlikama izmeu tih dviju reenica? Potvruju li one tvrdnju da su hrvatski i srpski dva razliita jezika?
IV-20. Reakcija na prikazivanje srpskog filma s hrvatskim titlovima (1999.) Veite se, poleemo, kae lik s filmskog platna, a ispod pie: Veite se, polijeemo. Ba tako. Onda se na platnu pojavi latinini natpis Beograd, jesen 1991, a ispod njega nam latinini titl objanjava: Beograd, jesen 1991. ... U kinu ludilo. Smijeh, suze radosnice i oduevljeno pljeskanje po koljenima, a jo nije prola ni prva minuta filma. Nema zbora, ovo je valjda najlue filmsko ostvarenje u povijesti filma, usporedivo moda tek s ostvarenjima filmova iz amerike nijeme komedije. Naravno, ovo su Rane i titlovi, prvi srpski film u slubenoj i suverenoj hrvatskoj filmskoj distribuciji..., a sve ostalo ve je legenda.
Jurak
Ovo je odlomak iz romana Uho, grlo, no Vedrane Rudan (roene 1949. godine), spisateljice, novinarke i agentice za trgovinu nekretninama. Glavna je junakinja romana Tonka Babi, ija je majka Hrvatica, a otac Srbin.
132
Opii kakve probleme s identitetom ima Tonka Babi. Kakvi su njezini nacionalni osjeaji? Kako objanjava njezinu ideju da Babi Hrvat ne mora davati nikakva dalja objanjenja o svojem podrijetlu, dok Babi Srbin to mora initi? Jesi li ula/uo za sline situacije podijeljenog nacionalnog identiteta u svojoj zemlji?
IVc. Prevladavanje nacionalizma?

IV-22. Opi okvirni sporazum za mir u Bosni i Hercegovini (1995.) Republika Bosna i Hercegovina, Republika Hrvatska i Savezna Republika Jugoslavija (strane), Priznajui potrebu za sveobuhvatnim sporazumom radi okonanja traginog sukoba u regiji, elei pridonijeti tome cilju i promicati trajni mir i stabilnost, Potvrujui svoje prihvaanje Dogovorenih temeljnih naela od 8. rujna 1995., Daljnjih dogovorenih temeljnih naela od 26. rujna 1995. i Sporazuma o prekidu vatre od 14. rujna i 5. listopada 1995., Primajui na znanje Sporazum od 29. kolovoza 1995. godine, kojim je delegacija Savezne Republike Jugoslavije ovlatena potpisati u ime Republike Srpske dijelove mirovnoga plana koji se odnose na nju, uz obvezu stroge i dosljedne provedbe postignutoga sporazuma, Sporazumjele su se kako slijedi: lanak I. Strane e regulirati svoje odnose u skladu s naelima koja su izloena u Povelji Ujedinjenih naroda, kao i s Helsinkim zavrnim dokumentom i drugim dokumentima Organizacije za sigurnost i suradnju u Europi. Strane e posebice potpuno potovati meusobnu suverenu jednakost, rjeavati sporove mirnim putem, te se suzdrati od svake akcije prijetnjom ili uporabom sile ili na drugi nain, protiv teritorijalne cjelovitosti ili politike neovisnosti Bosne i Hercegovine ili bilo koje druge drave. lanak II. Strane pozdravljaju i podupiru postignute dogovore o vojnim aspektima mirovnoga rjeenja i aspektima regionalne stabilizacije, kako je izloeno u Sporazumima, u Aneksu 1-A i Aneksu 1-B. Strane e u cijelosti potivati i promicati ispunjenje obveza preuzetih sukladno Aneksu 1-A, te e se u cijelosti drati svojih obveza kako je izloeno u Aneksu 1-B. lanak III. Strane pozdravljaju i podupiru postignute dogovore o razgranienju izmeu dvaju entiteta, Federacije Bosne i Hercegovine i Republike Srpske, kako je izloeno u Sporazumu iz Aneksa 2. Strane e u cijelosti potovati i promicati ispunjenje obveza preuzetih sukladno tom sporazumu. lanak IV. Strane pozdravljaju i podupiru program izbora za Bosnu i Hercegovinu, koji je izloen u Aneksu 3. Strane e u cijelosti potovati i promicati ispunjenje toga programa. lanak V. Strane pozdravljaju i podupiru postignute dogovore o Ustavu Bosne i Hercegovine, to je izloeno u Aneksu 4. Strane e u cijelosti potovati i promicati ispunjenje obveza preuzetih u skladu s njim. lanak VI. Strane pozdravljaju i podupiru postignute dogovore o uspostavi Arbitranoga suda, Povjerenstva za ljudska prava, Povjerenstva za izbjeglice i prognanike, Povjerenstva za ouvanje nacionalnih spomenika, kao i javnih poduzea Bosne i Hercegovine, to je izloeno u Aneksima 5-9. Strane e u cije133
SUKOB NACIONALIZAMA
losti potovati i promicati ispunjenje obveza preuzetih na temelju njih. lanak VII. Priznajui da su potovanje ljudskih prava i zatita izbjeglica i prognanika od vitalne vanosti za postizanje trajnoga mira, strane su suglasne s odredbama o ljudskim pravima izloenim u Poglavlju jedan Sporazuma koji sadri Aneks 6, kao i s odredbama o izbjeglicama i prognanicima izloenim u Poglavlju jedan Sporazuma koji sadri Aneks 7, i u cijelosti e ih se drati. lanak VIII. Strane pozdravljaju i podupiru postignute dogovore o provedbi ovoga mirovnog rjeenja, ukljuujui posebice one koji se odnose na provedbu graanskih (nevojnih) aspekata, izloenih u Sporazumu koji sadri Aneks 10, te na meunarodne policijske snage, kako je izloeno u Sporazumu koji sadri Aneks 11. Strane e u cijelosti potovati i promicati ispunjenje obveza preuzetih na temelju njih. lanak IX. Strane e u potpunosti suraivati sa svim entitetima koji su ukljueni u provedbu ovoga mirovnog rjeenja, kako je izloeno u aneksima ovoga Sporazuma, ili koje je ovlastilo Vijee sigurnosti Ujedinjenih naroda, sukladno obvezi svih strana da surauju u istrazi i gonjenju ratnih zloina i drugih krenja meunarodnoga humanitarnog prava. lanak X. Savezna Republika Jugoslavija i Republika Bosna i Hercegovina priznaju jedna drugu kao suverene neovisne drave unutar njihovih meunarodnih granica. Daljnji aspekti njihova uzajamnog priznanja bit e predmetom naknadnih razgovora. lanak XI. Ovaj Sporazum stupa na snagu s njegovim potpisivanjem. Sklopljeno u Parizu, dana 14. prosinca 1995. na bosanskom, hrvatskom, engleskom i srpskom jeziku, s time da je svaki tekst jednako vjerodostojan.
http://www.oscebih.org/overview/gfap/cro/home.asp 134
O mirovnom sporazumu kojim e se okonati rat u Bosni i Hercegovini 1992.-1995. pregovaralo se u Daytonu, ali sam je sporazum potpisan u Parizu, gdje su bili i predstavnici specijalnog pregovaraa Europske unije, kao i predstavnici Francuske, Njemake, Rusije, Velike Britanije i Sjedinjenih Amerikih Drava. Veina konkretnih odredaba sporazuma detaljno je izloena u 12 aneksa.
IV-23. Ugovor Maarske i Rumunjske o razumijevanju, suradnji i dobrosusjedskim odnosima (1996.) lanak 1. Republike Maarska i Rumunjska (nadalje Ugovorne strane) zasnivat e svoje odnose na povjerenju, suradnji i uzajamnom potovanju. [...] lanak 3. (1) Ugovorne strane potvruju da e se u svojim buduim odnosima uzdravati od upotrebe, i prijetnje upotrebom sile kojom bi ugrozile teritorijalnu cjelovitost ili politiku neovisnost druge Ugovorne strane, kao i od svakog postupka koji nije u skladu s ciljevima Ujedinjenih naroda i Zavrnim aktom iz Helsinkija. Takoer e se uzdravati od podravanja takvih postupaka i nee dopustiti treoj strani da se slui njihovim teritorijem za provoenje slinih akcija protiv druge Ugovorne strane. (2) Ugovorne strane e svaki spor koji se meu njima javi razrijeiti meusobno i iskljuivo mirnim sredstvima. lanak 4. Ugovorne strane potvruju da e u skladu s naelima i normama meunarodnog prava i naelima Zavrnog akta iz Helsinkija potovati nepovredivost zajednike granice i teritorijalni integritet druge Ugovorne strane. One dalje potvruju da nemaju nikakvih
teritorijalnih pretenzija jedna prema drugoj i da u budunosti nee imati takvih pretenzija. lanak 5. Ugovorne strane e, imajui u vidu ispunjavanje ciljeva ovoga Ugovora, stvoriti odgovarajui okvir za suradnju na svim poljima od zajednikog interesa. [...] lanak 7. Ugovorne strane e proiriti svoje odnose i suradnju u meunarodnim organizacijama, ukljuujui i regionalne i subregionalne organizacije. One e podravati napore druge strane usmjerene na integraciju u Europsku uniju, NATO i Zapadnoeuropsku uniju. [...] lanak 14. Ugovorne strane e promicati klimu tolerancije i razumijevanja meu svojim graanima razliitog etnikog i vjerskog podrijetla, to jest pripadnika razliitih kultura i jezika. One osuuju ksenofobiju i svaki oblik iskazivanja rasne, etnike ili vjerske mrnje, kao i diskriminaciju i predrasude, i upotrijebit e djelotvorne mjere kako bi tome stale na put. lanak 15. (1) a) U odreivanju prava i dunosti pripadnika nacionalnih manjina koje ive na njihovim teritorijima, Ugovorne strane e primijeniti Okvirnu konvenciju Vijea Europe o zatiti nacionalnih manjina, u sluaju da su odredbe te Konvencije povoljnije za manjine u usporedbi s odredbama domaih zakona. b) Ne zadirui u sadraj prethodnog stavka, Ugovorne strane e radi zatite i razvoja etnikog, kulturnog, jezikog i vjerskog identiteta maarske manjine u Rumunjskoj, i rumunjske manjine u Maarskoj, odredbe koje definiraju prava pripadnika tih manjina u dokumentima Ujedinjenih naroda, Europske organizacije za sigurnost i suradnju i Vijea Europe, nabrojenih u aneksu ovoga Sporazuma, provoditi kao pravno obvezujue. [...]
lanak 19 (1) Ugovorne strane e podravati i pospjeivati izravan kontakt svojih graana. (2) Ugovorne strane e proiriti svoje konzularne odnose i pojednostaviti procedure prelaska preko granice i carinske kontrole, otvorit e nove granine prelaze i proiriti ve postojee u najveoj moguoj mjeri kako bi se olakao protok ljudi i robe. U tu svrhu bit e zakljueni odgovarajui sporazumi.
www.htmh.hu/dokumentumok/asz-ro-e.htm
Navedi glavne odredbe ovoga sporazuma o pitanjima sigurnosti i visoke politike. Tiu li se te odredbe ivota obinih ljudi? to misli o ovim potonjim odredbama? Jesu li one opravdane?
IV-24. Ohridski Okvirni sporazum kojim je okonan oruani sukob u Makedoniji (2001.) Okvirni sporazum 13. 8. 2001. Sljedee toke ine dogovoreni okvir kojim e se osigurati budunost demokracije Makedonije i omoguiti razvoj bliskijih i bolje integriranih odnosa izmeu Republike Makedonije i euro-atlantske zajednice. Ovaj e okvir poticati miran i skladan razvitak graanskog drutva, uvaavajui etniki identitet i interese svih makedonskih graana. Osnovna naela 1.1. Potpuno se i bezuvjetno odbacuje upotreba nasilja u postizanju politikih ciljeva. Samo mirna politika rjeenja mogu osigurati stabilnu i demokratsku budunost za Makedoniju. 1.2. Suverenost i teritorijalni integritet Makedonije, te jedinstven karakter drave jesu nepovredivi i moraju se ouvati. Nema teritorijalnih rjeenja etnikih pitanja. 1.3. Multietniki karakter makedonskog
135
SUKOB NACIONALIZAMA
drutva mora se ouvati i nai izraz u javnom ivotu. 1.4. Moderna demokratska drava mora u svojem prirodnom tijeku razvitka osigurati da njezin Ustav u potpunosti odgovara potrebama njezinih dravljana i da bude u skladu s najviim meunarodnim standardima, koji se i sami i dalje razvijaju. 1.5. Razvoj lokalne samouprave bitan je za poticanje sudjelovanja graana u demokratskom ivotu, te za promicanje potovanja identiteta zajednica.
http://faq.macedonia.org/politics/framework_agreement.pdf
Okvirni je sporazum, uz meunarodno posredovanje, okonao oruani sukob u Makedoniji. Sporazum, koji su potpisali Predsjednik Makedonije i voe svih glavnih politikih stranaka, predvia uvoenje niza ustavnih amandmana i konkretne zakonodavne promjene kako bi se osigurala prava Albanaca i ostalih manjina. Zahvaljujui Okvirnom sporazumu zemlja je napredovala prema graanskoj dravi, ime je istaknut njezin multietniki i multikulturni karakter.
IV-25. Procjena na osnovi vlastitog iskustva o odnosima Rumunja i Maara na podrujima s mjeovitim stanovnitvom (2001.) Postoji konflikt
etniki Rumunji (ukupno) etniki Rumunji u Transilvaniji etniki Maari 3% 5% 6%
Postoji suradnja
20% 46% 70%
Pitanje smatra nevanim ili ne daje nikakav odgovor

77% 49% 24%
www.intercultural.ro/cart/interculturalitate_detaliu_capitol2-1.html#mirceakivu
Kakvi se zakljuci mogu izvesti iz podataka do kojih se dolo u ovom istraivanju javnog mnijenja? to misli o injenici da ljudi koji ive u etniki mjeovitim dijelovima Transilvanije u veem postotku nego stanovnici drugih podruja ocjenjuju da su odnosi Rumunja i Maara dobri?
136
IV-26. Sport kao nain prevladavanja nacionalizma. Ciparski Grci navijaju za lokalnu momad ciparskih Turaka (2003.) Jo neto treba rei o Afaniji.36 U tom mjestu postoji nogometni klub koji se natjee u Prvoj ligi Sjever, i trenutno se nalazi nisko na ljesvici, tako da mu prijeti opasnost da sljedee godine zavri u Drugoj ligi. Za nekoliko se dana igra vana utakmica, na kojoj e pasti odluka ostaje li klub u Prvoj ligi. Grci Ciprani iz Afanije, koji su izbjeglice ve 29 godina, odluili su krenuti u velikim skupinama i zajedno sa sadanjim stanovnicima Afanije navijati u toj vanoj utakmici. Oni su ak objavili oglas u ciparskim grkim novinama pozivajui sve ciparske Grke, bive stanovnike Afanije, da im se pridrue...
Report, 46, str. 27
IV-27. Dva miljenja o brisanju zelene linije koja dijeli grki od turskog dijela Cipra (23. travnja 2003.) A. Miljenje Nicosa Anastasioua objavljeno na internetu Poslije jueranjeg dana vie nita nee biti isto. Vie od dvije tisue ciparskih Turaka i vie od tisuu ciparskih Grka prelo je s jedne na drugu stranu, a mnogi su politiari samo promatrali, nesposobni da u svojim uskim univerzumima shvate veliinu tog dogaaja. Prvi put od 1974. godine, isti oni koji su postavili barikade sada ih uklanjaju. Grci i Turci su prelazili s jedne na drugu stranu i ili kuda su eljeli, posjeivali su gradove i sela, pronalazili svoje stare i drage davno izgubljene prijatelje, a da ih pritom policija nije pratila i ispitivala. Svuda su doekivani s radou, dobrodolicom, osmjesima i suzama radosnicama. Da, svuda! Graani su zaista ispred politiara. Ovo, naravno, nije trajno politiko rjeenje koje nam je potrebno, ali ipak jest moan katalizator za rjeenje.
Report, 46, str. 25
O kakvoj je vrsti solidarnosti ovdje rije? Usporedi ovaj tekst s IV-16. to zapaa?
Sl. 30. Crta razdvajanja (zelena linija) u Nikoziji (2003.)
B. Turski uitelj iz Famaguste opisuje posjet obitelji ciparskih Grka (2003.) Danas nam je dolo nekoliko gostiju s one strane. Oni, izgleda, kao i mnogi (ciparski) Turci i Grci, ele iskoristiti priliku i posjetiti mjesta gdje su roeni i mjesta gdje su proveli dio ivota. eljeli su osjetiti radost ivota na cjelovitom otoku i podijeliti osjeaje koji jo ive u njihovim srcima. Nisu doli pred nau kuu, ali su automobil zaustavili na samom uglu, raspitujui se naizgled za ulicu kojoj je ve odavno promijenjen naziv. itelji ovog kraja su odmah prepoznali staro ime. Mozartova ulica. Supruga i ja smo se sluajno nali na kapiji. [...] Gospoa Eleni, ije smo ime tek naknadno saznali, rekla je: Moja je baka ivjela u kuici koja je bila ovdje. eljela sam samo doi i vidjeti tu kuicu.
36 Afanija je selo koje su ciparski Grci napustili 1974. godine; danas u njemu ive iskljuivo Turci.
137
SUKOB NACIONALIZAMA
Jo je se uvijek ivo sjeam. Baka me je dovodila ovamo, gdje sam se igrala ispod drvea. Ovdje su bile dvije palme [...] Vrijeme je neumoljivo, i kako se nitko nije brinuo o kuici, ona je potpuno propala. Ali palma je jo uvijek tu. [...] Pozvali smo ih da uu. [...] Kao Cipranima, nije nam trebalo mnogo da se upoznamo. A onda je Eleni poela svoju priu. [...] Sluala sam vijesti na radiju. Uklonit e barikade. Poeljela sam doi i vidjeti bakinu kuicu. Ostala mi je u tako lijepom sjeanju. Traila sam od lijenika bolovanje da bih mogla doi i posjetiti bakinu kuu [...] A on [Nikolas] objasnio nam je: Gledao sam kako ste demonstrirali. Jo uvijek mi u uima odzvanja ono to su ljudi tada uzvikivali: Irini, Mir za sve Ciprane, Cipar je dom i Turaka i Grka. Nastavio je: Vie se nisam mo-
gao suzdrati i zaplakao sam. Plakao sam za sve nas. Plakao sam i proklinjao one koji su Ciprane razdvojili jedne od drugih. Nismo to zasluili. Njegove posljednje rijei zauvijek e u mojem srcu plamtjeti kao vatra.
Report, 46, str. 25
Koji se stav obinih ljudi o politici i politiarima izraava u ovom tekstu? Komentirajte Nikolasovu tvrdnju: Nismo ovo zasluili. Mogu li obini ljudi imati neku ulogu u prevladavanju nacionalizma? Kako? Zna li jo neku podijeljenu dravu ili podijeljeni grad u Europi dvadesetog stoljea?
Zakljuno pitanje Ako je obrazovanje u prolosti jaalo nacionalizam, moe li zamisliti kako bi se u budunosti moglo smanjiti meunacionalne napetosti?
138
Bibliografija
ACIME = Arhiva concursului ISTORIA MEA EUSTORY [Arhiv natjecanja u historijskom istraivanju MOJA POVIJEST - EUSTORY]. Ahmed S. Alii, Pokret za autonomiju Bosne od 1831. do 1832, Sarajevo 1996. Atatrkun Soylev ve Demecleri [Sabrani govori Atatrka], Istanbul 1945-1952. Jim Bennett, Robert Brain, Simon Schaffer, Heinz Otto Sibum, Richard Staley, 1900: The New Age. A Guide to the Exhibition [Novo doba. Izlobeni katalog], Cambridge 1994. Dimitrie Bolintineanu, Opere alese [Izabrana djela], Bucureti 1961. Hristo Botev, Complete Works [Sabrana djela], Sofija 1986. Mahmud Esad Bozkurt, Atatrk htilali [Atatrkova revolucija], Istanbul 1967. Razi Brahimi, Knga Popullore e Rilindjes Kombtare [Narodne pjesme nacionalnog buenja], Shtpia Botuese Naim Frasheri, Tiran 1979. H. N. Brailsford, Macedonia. Its Races and their Future [Makedonija. Njene rase i njihova budunost], New York 1971. [C. I. Brtianu], Missiunea Cilor Ferate Romne. Studii politice, economice, sociale i tecnice, Paris 1870. , Cemal Paa Hatralar [Memoari Kemal pae], Istanbul 1959. Ion Codru-Drguanu, Peregrinul transilvan, Bucureti [1956]. Rodoljub olakovi, AVNOJ i narodnooslobodilaka borba u Bosni i Hercegovini (1942-1943), Beograd 1974. Constituiile romne. Texte, note, prezentare comparativ (ur. Mona-Lisa Puchianu, Corneliu Lungu, Gheorghe Iancu, Ioan Muraru), Bucureti 1993. . . . . 19 [Hrestomatija bugarske povijesti. Bugarski preporod, druga i trea etvrtina 19. stoljea], Sofija 1996. Crnogorski zakonici. Pravni izvori i politiki akti od znaaja za istoriju dravnosti Crne Gore (ur. dr. Branko Pavievi, dr Radoslav Raspopovi), Podgorica 1998. Dinko Davidov, Stematografija. Izobraenije oruij ilirieskih. Izrezal u bakru Hristofor efarovi i Toma Mesmer, Novi Sad 1972. [Dravne novine]. K. Th. Dimaras, [Korais i njegovo vrijeme], Atena 1953. Ljubodrag Dimi, Istorija srpske dravnosti. Knjiga III. Srbija u Jugoslaviji, Novi Sad 2001. [Dokumenti o bugarskoj povijesti], Sofija 1931, sv. 1. Edith M. Durham, Albania and the Albanians, Selected articles and letters, 1903-1944 [Albanija i Albanci, , odabrani tekstovi i pisma 1903-1944], Centre for Albanian Studies, London 2001. , Sir Henry Eliot, Some Revolutions and Other Diplomatic Experiences [Neke revolucije i druga diplomatska iskustva], London 1922. Bernd J. Fischer, Albanian Nationalism in the Twentieth Century [Albanski nacionalizam u dvadesetom stoljeu], u Peter F. Sugar (ur.), Eastern European Nationalism in the Twentieth Century [Istonoeuropski nacionalizam u dvadesetom stoljeu], Washington 1995. 139
BIBLOGRAFIJA
Dionyssis Fotopoulos, Athenian Fashions at the turn of the 19th century [Moda u Ateni krajem 19. stoljea], Atena 1999. Ziya Gkalp, Turkculugun Esaslari [Principi turkizma], Ankara [1923]. Vlado Gotovac, Zvjezdana kuga, Zagreb 1995. -, EOK 1955-1959 [General Grivas Digenis, Sjeanja na borbu EOKA 1955-1959], Atena 1961. Josip Horvat, Politika povijest Hrvatske, sv. I-II, Zagreb 1990. Ferid Hudhri, Albania and Albanians in world art [Albanija i Albanci u svjetskoj umjetnosti], prev. Zef Simoni i Pavli Qesku, Atena 1990. [Teme moderne i suvremene povijesti, obraene na osnovi primarnih izvora], Atena 2003. IEE [Povijest grkog naroda], sv. 12. D. Ionescu, Albina. Revist popular, I, no. 35, 31. 5. 1898. George Ionescu-Gion, Studiul istoriei naionale n coalele noastre [Prouavanje nacionalne povijesti u naim kolama], Bucureti 1889. - (1192- 1974) [Srednjovjekovna i moderna povijest Cipra], Ministry of Education and Culture, Nicosia 2001. Konstantin Jirecek, [Bugarski dnevnik], sv. 1 (1879-1881), Sofija 1995. Miodrag Jovii (ur.), Ustavi Kneevine i Kraljevine Srbije, Beograd 1988. Ivan Frano Juki, Putopisi i istorisko-etnografski radovi, Sarajevo 1953.
Dragan Jurak, kolumna Film & Video u Feral Tribune, br. 707, 5. 4. 1999. E. Kapsomenos, . [Dionisios Solomos. Antologija tema u Solomonovoj poeziji], Atena 1998; engleski prijevod: prof. Nina Gatzoulis, A Portrait of Dionysios Solomos and Two of His Poems, http://www. , helleniccomserve.com/solomos.html. Vuk Stefanovi Karadi, Prepiska IV (1829-1832), Beograd 1988. . [Sabrana djela], sv. 7, Sofija 1985. Dimitrios Katartzis, , [Savjet mladim ljudima kako da izvuku korist iz francuskih i turskih knjiga, a da se sauvaju od njihovog tetnog utjecaja, i o tome to bi trebalo biti glavni predmet njihovih studija], , (ur. C. Th. Dimaras), Atena 1970. [Kathimerini Epta Imeres], 30/12/01, . [Posebno izdanje: zbogom drahmi], str. 4. Paschalis M. Kitromilides, . 18o [Iosipos Mesiodax. Balkanske koordinate u 18. stoljeu], Atena 2004. Ahmed Kondo, Jeronim de Rada. Flamuri i Arbrit [Jeronim de Rada. Albanska zastava], Tiran 1967. Faik Konitza, Vepra t Zgjedhura [Odabrana djela], Naim Frasheri, Tirana 1993. Faik Konitza, Selected Correspondence 1896-1942 [Izbor iz prepiske 1896-1942], London 2000. [Ustav bugarske kneevine], Sofija 1879.
140
, , [Put kroz stoljea], Sofija 1997. Christina Koulouri, (1834-1914). . . [Povijest i geografija u grkim kolama (1834-1914). Sadraj i ideoloke implikacije. Antologija tekstova. Bibliografija udbenika], Atena 1988. Emilij Laszowsky, Stari i novi Zagreb, Zagreb 1994. Bernard Lewis, The emergence of modern Turkey [Nastanak moderne Turske], Oxford 1968. Rado Ljui, Knjiga o naertaniju, Beograd 1993. Rado Ljui, Istorija srpske dravnosti. Kniga II. Srbija i Crna Gora - novovekovne srpske drave, Novi Sad 2001. Lina Louvi, , , (1875-1886) [Perigelotos Vasilion; Satirike novine i nacionalno pitanje (18751886)], Atena, Hestia 2002. Corneliu Mihai Lungu (ur.), De la Pronunciament la Memorandum 1868-1892. Micarea memorandist, expresie a luptei naionale a romnilor [Od Objave do Memoranduma. Memorandistiki pokret, izraz nacionalne borbe Rumunja], Bucureti 1993. Titu Maiorescu, Opere [Djela] (ur. Georgeta Rdulescu-Dulgheru, Domnica Filimon), Bucureti 1978. Makedonium, Antologija na makedonskata nacionalno-politika misla [Makedonium, antologija makedonske nacionalno-politike misli], Skopje 2003. Sp. Markezinis, [Politika povijest moderne Grke], sv. B, Atena 1966. P. Matalas, . .
[Nacija i pravoslavlje. Avanture jednog odnosa. Od grke do bugarske shizme], Herakleion 2002. Memoari prote Mateje Nenadovia, Beograd 1867. Monitorul Oficial, 19 iulie 1921. Bogdan Murgescu (ur.), Istoria Romniei n texte [Rumunjska povijest u tekstovima], Bucureti 2001. Hysni Myzyri, Shkollat e Para Kombtare Shqipe [Prve albanske nacionalne kole], Tirana 1978. Nacak, novine, 73, 7. listopada 1960. Rza Nur, Hayat ve Hatratm I [Moj ivot i sjeanja I], Istanbul 1992. Odbrani tekstovi za istorijata na makedonskiot narod, II del [Odabrani tekstovi o povijesti makedonskog naroda], II. dio, Skopje 1976. Konstantinos Oikonomos, . [Komentar kratkog odgovora uenog uitelja gospodina Neofitusa Vamvasa o modernoj grkoj crkvi], Atena 1839. K.Ozturk, Atatrk, Istanbul, n.d. Paisiy Hilendarski, Slavonic-Bulgarian History [Slavensko-bugarska povijest], V. Turnovo 1992. Spyros Papageorgiou (ur.), 1955-1959 [Arhivi tajne borbe Ciprana], Nicosia 1984. Spyros Papageorgiou, AKEL: [AKEL, druga grka komunistika stranka], Atena 1984. [Parthenon] asopis, prosinac 1871. Nikola Pai, Sloga Srbo-Hrvata, Beograd 1995. Branko Petranovi, Momilo Zeevi (ur.), Jugoslavija 1918-1988. Zbirka dokumenata. Drugo izmijenjeno izdanje, Beograd 1988.
141
BIBLOGRAFIJA
A. Politis, . 1830-1880 [Romantine godine. Ideologije i mentaliteti u Grkoj, 1830.-1880.], Atena 1993. Aurel C. Popovici, Stat i Naiune. Statele-Unite ale Austriei Mari. Studii politice n vederea rezolvrii problemei naionale i a crizelor constituionale din Austro-Ungaria [Drava i nacija. Ujedinjene drave velike Austrije. Politike studije s ciljem da se rijei nacionalni problem i ustavna kriza u Austro-Ugarskoj], (ur. Petre Pandrea i Constantin Schifirnet), Bucureti 1997. David Prodan, Supplex Libellus Valachorum or The Political Struggle of the Romanians [Supplex Libellus Valachorum ili politika borba Rumunja u Transilvaniji tijekom 18. stoljea], Bucharest, 1971. Janko Prunk, Slovenski narodni vzpon [Uzlet slovenskog naroda], Ljubljana 1992. M. Psalidopoulos (ur.), 19o . [Dokumenti o grkoj industriji u 19. stoljeu. Prirodni razvoj ili dravna briga?], Atena 1994. Gjorgji Pulevski, Izbrani tekstovi, Skopje 1985. Stjepan Radi, Izabrani politiki spisi, Opatija 1995. Boo Repe, Viri o demokratizaciji in osamosvojitvi Slovenije (I. del: Opozicija in oblast) [Izvori o demokratizaciji i neovisnosti Slovenije (Prvi dio, Opozicija i vlast)], Ljubljana 2002. Report. Friends of Cyprus, br. 46, jesen 2003. [Sabrana djela Rigasa Velestinlisa], sv. V (ur. Paschalis M. Kitromilides), Atena 2000. Romnia n chipuri i vederi [Rumunjska na slikama i razglednicama], Bucureti 1926. Vedrana Rudan, Uho, grlo, no, Zagreb 2002.
. [Zastave slobode. Kolekcija nacionalnog povijesnog muzeja], uvodni tekstovi: I. K. MazarakisAinian, Atena 1996. Slovenska kronika 19. stoletja [Slovenska kronika 19. stoljea] 1861-1883, Nova revija, Ljubljana 2003. Srpska itanka za nie gimnazije i realke (Stojan Novakovi), Beograd 1870. , , , , , [Hristo Stambolski, Autobiografija, dnevnici, memoari], Sofija 1927., sv. 2. Gale Stokes (ur.), From Stalinism to Pluralism. A Documentary history of Eastern Europe since 1945, second edition, New York 1996. Dubravka Ugrei, Ameriki fikcionar, Zagreb/ Beograd 2002. A. E. Vakalopoulos, [Odabrani osnovni izvori o grkoj revoluciji], Vanias, Thessaloniki 1990. Gjin Varfri, Heraldika Shqiptare [Albanska heraldika], Tirana 2000. Pashko Vasa, The truth on Albania and the Albanians, historical and critical essays [Istina o Albaniji i Albancima, historijski i kritiki eseji], London 1999. . . [Bugarin sam. Pjesme za djecu]. Plovdiv 2005. Evgenios Voulgaris, [Razmiljanje o trenutnoj krizi u turskoj dravi], Kerkyra 1851. Wayne S. Vucinich, The Ottoman Empire: Its record and legacy [Tursko carstvo: povijest i batina] New Jersey 1965. Martin Wein, Dooh, vidjeh, zapisah, Zagreb 1966.
August enoa, Zagrebulje, Zagreb 1980.
142
A. D. Xenopol, Istoria romnilor din Dacia Traian [Povijest Rumunja od Trajanove Dakije], 4. izdanje (ur. V. Mihescu-Brliba, Al. Zub), Bucureti 1985. Charles Yriarte, Putopis po Bosni 1875-1876, Sarajevo 1981 Za Hrvatsku, Zagreb 1992.
Izvori za karte
Karta 1: Dennis P. Hupchick, Harold E. Cox, The Palgrave Concise Historical Atlas of the Balkans, New , York 2001, map 25. [The Palgrave, Mali povijesni atlas Balkana] Karta 2: Ibid., map 28. Karta 3: Ibid., map 35. Karta 4: Patrick K. O Brien (ur.), Phillips Atlas of World History, London: George Philip, 1999, p. 220. , [Phillips atlas svjetske povijesti]
143
Ocijenite ovu knjigu! Vae miljenje kao itateljice/itatelja ove knjige vrlo nam je vano, kako kao ocjena naega rada, tako i za planiranje naih buduih pothvata. Centar za demokraciju i pomirenje u jugoistonoj Europi (CDRSEE) zajedno je s brojnim kolegama i suradnicima uloio mnogo truda, vremena i dragocjenih sredstava u projekt Nastava moderne povijesti jugoistone Europe, a rezultat je knjiga koju drite u rukama. Da bismo provjerili uspjenost ove metode, korisnost ovog pothvata i vrijednost toga to smo uloili, bilo bi nam drago kada biste nam dali svoju ocjenu projekta. Molimo vae iskreno miljenje, za to e vam biti potrebno neto vremena i panje. Poslije itanja ove knjige, ili ak njezina koritenja u uionici, molimo vas da posjetite nae web stranice, naete dio History Workbooks i popunite obrazac za ocjenjivanje. Obrazac za ocjenjivanje moete nai ovdje: http://www.cdsee.org/jhp/index.html
CIP zapis dostupan u raunalnom katalogu Nacionalne i sveuiline knjinice u Zagrebu pod brojem 646756. ISBN 978-953-6991-13-6 (cjelina) ISBN 978-953-6991-16-0 (II. itanka)

Nacije Idrzave U Jugoistocnoj Europi

Uploaded by

Copyright:

Available Formats

You might also like

Nacije Idrzave U Jugoistocnoj Europi

Uploaded by

Document Information

Original Title

Copyright

Available Formats

Share this document

Share or Embed Document

Sharing Options

Did you find this document useful?

Is this content inappropriate?

Copyright:

Available Formats

Nacije Idrzave U Jugoistocnoj Europi

Uploaded by

Copyright:

Available Formats

NASTAVA SUVREMENE POVIJESTI JUGOISTONE EUROPE Dodatni nastavni materijal

Nacije i drave u jugoistonoj Europi

NASTAVA SUVREMENE POVIJESTI JUGOISTONE EUROPE Dodatni nastavni materijal

Nacije i drave u jugoistonoj Europi

Hrvatski helsinki odbor

Center for Democracy and Reconciliation in Southeast Europe www.cdsee.org

NACIJE I DRAVE U JUGOISTONOJ EUROPI

Prvo poglavlje: Stvaranje nacionalnih drava: ciljevi i uspjesi .......................................................... 27

I - 14. I - 15. I - 16.

NACIJE I DRAVE U JUGOISTONOJ EUROPI

Drugo poglavlje: Ureenje nacionalne drave ................................................................................................. 64

II-19. II-20. II-21. II-22.

IId. II-23. Sl. 5.

II-24. II-25. II-26. II-27. Sl. 6.

IIe. II-28. II-29. II-30. II-31.

Tree poglavlje: Nacionalne ideologije ................................................................................................................... 94

NACIJE I DRAVE U JUGOISTONOJ EUROPI

C. Naglaavanje jedinstva (1924.) ........................................................................................................... 97 D. Poopavanje i pojednostavnjivanje (1929.) ................................................................................... 97

III-15. Sl. 25.

III-16. Sl. 26.

III-17. Sl. 27. Sl. 28. III-18. III-19.

etvrto poglavlje: Sukob nacionalizama ..............................................................................................................117

IVb. IV-7. IV-8. IV-9.

NACIJE I DRAVE U JUGOISTONOJ EUROPI

IV-18. IV-19. IV-20. IV-21.

IVc. IV-22. IV-23. IV-24. IV-25.

Bibliografija ................................................................................................................................................................................. 138

NACIJE I DRAVE U JUGOISTONOJ EUROPI

NACIJE I DRAVE U JUGOISTONOJ EUROPI

1800.-1807. 1804.-1813. 1805.-1813.

1822. 1826. 1827. 1828.-1929. 1829.

1832. 1834. 1835. 1837. 1839. 1841. 1834.-1844.

1859. 1860. 1862.

NACIJE I DRAVE U JUGOISTONOJ EUROPI

1866.-1869., 1889. 1869.

1907. 1908. 1911.-1912. 1912.

NACIJE I DRAVE U JUGOISTONOJ EUROPI

1946.-1949. 1950. 1955. 1958. 1959. 1960.

NACIJE I DRAVE U JUGOISTONOJ EUROPI

1980. 1981. 1983. 1987. 1989.

2005. 2006. 2007.

Karta 1: Nastajanje modernih balkanskih drava 1804.-1862.

Karta 1: NASTAJANJE MODERNIHDRAVE U JUGOISTONOJ EUROPI NACIJE I BALKANSKIH DRAVA 1804.-1862.

NACIJE I DRAVE U JUGOISTONOJ EUROPI

PRVO POGLAVLJE: Stvaranje nacionalnih drava: ciljevi i uspjesi

STVARANJE NACIONALNIH DRAVA

NACIJE I DRAVE U JUGOISTONOJ EUROPI

STVARANJE NACIONALNIH DRAVA

u Europi! Svaka nedaa neprijatelja kranstva bit e na tetu kranskog svijeta!

to autor misli o ulozi grke drave u Europi?

to autor misli o odnosu nacije i drave? Zato se poziva na povijesne linosti?

NACIJE I DRAVE U JUGOISTONOJ EUROPI

U 18. stoljeu Transilvanija je bila kneevina pod austrijskom vlau. Njezin

Administrativne jedinice u podrujima Transilvanije u kojima ive Saksonci i Sekelji.

STVARANJE NACIONALNIH DRAVA

NACIJE I DRAVE U JUGOISTONOJ EUROPI

STVARANJE NACIONALNIH DRAVA

NACIJE I DRAVE U JUGOISTONOJ EUROPI