UNIVERZITET U TUZLI EKONOMSKI FAKULTET TUZLA

SEMINARSKI

RAD

Predmet : Upravljako raunovodstvo Tema : Upravljanje zalihama

Profesor : Dr.sc. Reuf Kapi, red.prof.

Studenti:

SADRAJ:
1. Uvod...2 2. Zalihe.....3 2.1. Pojam i vrste zaliha..3 2.2. Znaaj zaliha.3 2.3. Trokovi zaliha..4 3. Upravljanje zalihama...5 3.1. Upravljanje zalihama...5 3.2. Metode u upravljanju...7 3.3. Upravljanje zalihama na globalnom tritu...9 3.4. Sistemi mjerenja zaliha9 4. Primjer iz prakse11 5. Zakljuak.12 6. Litratura..13

UVOD
Upravljanje zalihama jedan je od najvanijih logistikih zadataka. Mnogi gospodarski subjekti suoeni su s problemima koji oteavaju pronalaenje optimalne politike upravljanja zalihama: - nemogunou predvianja potranje, nesigurnim procesom isporuke, dugim vremenima isporuke, kratkim vremenom potranje za odreenim (pogotovo sezonskim) proizvodima. S obzirom na to da investicije preduzea u zalihama ine obino 30-50% njihove ukupne imovine, odluke o zalihama znatno utiu na ostale trokove. Dri li se premalo proizvoda na zalihama, dolazi do nedostatka proizvoda na skladitu, to uzrokuje gubljenje ugleda poduzea, pad prodaje te gubitak potroaa. S druge pak strane, dranje suvie proizvoda ili mnogo proizvoda koji se slabo prodaju, poveava trokove skladitenja, rizik zastarjevanja, mogunosti potkradanja i oteivanja proizvoda. Stoga je cilj upravljanja zalihama smanjivanje trokova zaliha na najmanju moguu mjeru uz odravanje odgovarajue ponude robe. Optimalna razina zaliha predstavlja istodobno i optimalne trokove poslovanja u cjelini. U ovom seminarskom radu na temu Upravljanje zalihama biti e obraeni sljedei segmenti zaliha i njenog upravljanja: - u prvom dijelu najprije emo objasniti ta su to zalihe, koje vrste zaliha poznajemo i u emu se ogleda znaaj zaliha unutar preduzea. Takoe emo prikazati i kratki osvrt na troenje zaliha - u drugom dijelu poinje detaljna analiza upravljanja zalihama, metoda koje se koriste prilikom upravljanja zalihama, upravljanje na globalnom tritu te vrste sistema mjerenja zaliha. - u treem dijelu e biti predstavljen jedan primjer iz prakse na kojem se moe tano vidjeti vanost pravilnog upravljanja zalihama - i na kraju ovo seminarskog rada sve emo zavriti zakljukom da bi naveli sve najbitnije o upravljanju zalihama to smo nauili i zakljuili analizom ove teme.

2. ZALIHE
2.1. Pojam i vrste zaliha Zalihe su sve koliine materijala, energije i informacija koje su odreeno vrijeme iskljuene iz procesa proizvodnje ili upotrebe, a sa ciljem da se u datom trenutku ukazane potrebe mogu koristiti. Zalihe su sve rezerve koje jedna kompanija treba da ima radi rjeavanja moguih problema u poslovanju ili reakcije na promene u proizvodnji i potronji.
ZALIHE MATERIJALA ZALIHE MOGU BITI: ZALIHE GOTOVIH PROIZVODA ZALIHE POLUPROIZVODA

Osim navedene podjele zalihe takoe mogu da budu i: - Ulazne zalihe - Unutranje zalihe - Izlazne zalihe Ulazne zalihe se skladite u ulaznom skalditu, unutranje ili procesne zalihe se skladite u unutranjem skalditu, a izlazne zalihe u izlaznom skladitu. Skladitenje i zalihe su nerazdvojive kategorije kao sutinski i formalno, tako finansijski i ekonomski. 2.2 Znaaj zaliha u poslovanju Znaaj zaliha u poslovanju se uglavnom ogleda u smanjenju rizika, to ini kompaniju fleksibilnom, te sposobnijom da zadovolji poveane potrebe potroaa. Vei nivo koristi koje ima potroa od poboljane usluge nije optimalan ukoliko je rezultat velikih zaliha. Velike zalihe vezuju kapital, zauzimaju prostor, trae ulaganja u odravanja, moralno zastarijevaju i gube na kvalitetu. Velike zalihe opravdavaju: este i brze isporuke, isporuke bez ekanja, JIT isporuke, visoki trokovi po isporuci, visoki trokovi zapoinjanja nove proizvodne koliine, preveliko angaovanje opreme i zaposlenih, visoki trokovi transporta kao i visoka oekivanja potroaa. Velike zalihe su opravdane samo ako je mogue sa velikom sigurnou predvidjeti da e stopa rasta oekivane dobiti biti vea od stope rasta trokova koje zalihe izazivaju. Neke procjene ukazuju da trokovi zaliha idu od 14 do 50 procenata vrijednosti proizvoda na godinjem nivou. Mogu da ine i do 38 procenata ukupnih trokova integrisane logistike. Potrebni su znaajni napori menadmenta kompanije da bi se ostvario toliki rast dobiti koji ce premaiti rok trokova. Interes za niske zalihe opravdava visoko uee oportunitetnih trokova, visoki trokovi uskladitenja i manipulacije zalihama, visoki trokovi dranja zaliha i njihovog osiguranja i mogunosti loma, kvara i moralnog zastarijevanja. 4

Male zalihe prijete da se u trenutku tranje proizvoda istoj ne moe udovoljiti zbog nedovoljne koliine zaliha na skladitu. Optimalne zalihe mire maksimalne i minimalne zalihe. Optimalne zalihe su baza upravljanja zalihama i interes logistike zaliha. U smislu mogunosti i prihvatljivosti odvijanja procesa, svrha zaliha je u sledeem: Omoguiti tok materijala unutar proizvodnog odnosno poslovnog sistema

Pokriti anticipirane promjene u ponudi i potranji

Zatititi poslovanje i proizvodnju u uslovima neizvjesnosti

Omoguiti ekonominu nabavku i proizvodnju

Kada bi se neizvesnost u poslovanju i proizvodnji mogla odstraniti, zalihe bi bile nepotrebne. Meutim, neizvjesnost je prisutna u odreenoj meri, kako na strani ponude i potranje, tako i u samom proizvodnom procesu. Zalihe se prema tome, u uslovima neizvjesnosti, s obzirom da se ne moe u potpunosti odstraniti, javljaju sa zadatkom da tetne uticaje svedu na najmanju moguu mjeru. Zalihe koje se javljaju u takvoj ulozi nazivaju se sigurnosnim zalihama. Neophodnost postojanja zaliha proizilazi iz tri osnovna razloga: 1. Zato to je potrebno vreme da bi ekonomska dobra prola kroz process proizvodnje i distribucije 2. Zbog diskontinuiteta koji postoji izmeu pojedinih procesa, jer na pojedinim punktovima dolazi do zastoja u kretanju ekonomskih dobara 3. I zbog neizvesnosti i nesigurnosti koja je prisutna u privrednom ivotu . 2.3. Trokovi zaliha Sve zalihe stvaraju trokove. Pomou trokova zaliha odreuje se vrijednost logistikih zaliha. To je mogue jer trokove zaliha ine: trokovi stvaranja zaliha, trokovi skladitenja i oportunitetni trokovi. Trokovi stvaranja zaliha se odnose na sve trokove koji nastaju da bi se posjedovale zalihe. Ukljuuju trokove koji nastaju od perioda identifikovanja potrebe za odreenim proizvodima do njihovog prijema u skladite. Trokove stvaranja zaliha ine trokovi nabavke zaliha i ostali trokovi stvaranja zaliha. Trokovi nabavke po svakom proizvodu koji se stavlja na zalihe se lako izraunavaju i to zbrajanjem nabavne cijene sa zavrnim trokovima nabavke.Ostale trokove stvaranja zaliha ine: trokovi koji nastaju isporukom proizvoda do pogonskog skladita, trokovi koji nastaju preuzimanjem proizvoda u unutranje skladite iz pogona, trokovi koji nastaju ponovnom isporukom proizvoda u pogon ili pogonsko skladiste, i sl. Trokovi skladitenja rastu sa rastom nivoa zaliha to direktno utie na rast trokova zaliha. Trokovi skladitenja su vei kada su zalihe vee.

3. UPRAVLJANJE ZALIHAMA
3.1. Upravljanje zalihama Kod upravljanja zlihama potrebno je voditi rauna o zalihama: - sirovina i materijala, - poluproizvoda i - gotovih proizvoda. Interes logistike zaliha su optimalne zalihe. Nijedna logistika aktivnost nije toliko mnogostruko uticajna na ostale aktivnosti kao to je upravljanje zalihama. Sa njima poinje logistika (ulazna), odvija se (unutranja) i zavrava (izlazna). Informacije evidencije zaliha pored knjigovodstvenog stanja zaliha mogu da ponude saznanja o: stvarnom stanju zaliha, stanju zaliha na putu i stanju rezervisanih zaliha. Informacijama o stvarnim zalihama, zalihama na putu i rezervisanim zalihama je veoma dragocijena jer slui izraunavanju raspoloivih zaliha kompanije. Raspoloive zalihe kompanije su realan izraz njene snage u oblasti zaliha. Stvarne zalihe izraavaju stvarni nivo zaliha na osnovu popisa. Skladine zalihe mogu biti jednake stvarnim zalihama, ali i ne moraju u sluaju kada se na zalihama dogodio gubitak (kraa, lom, kvar, greka u popisu). Skladine zalihe se izraunavaju kada se od stvarnih zaliha oduzme koliina gubitaka. Stanje zaliha na putu reprezentuje naruene koliine koje nisu isporuene ali na koje menadment moe da rauna. Pri optimizaciji zaliha koliina zaliha na putu se ukljuuje u nivo raspoloivih zaliha. Za njihovu koliinu se umanjuje koliina narudbine za popunu zalihe. Stanje rezervisanih zaliha se odnosi na koliinu zaliha kojima se ne moe raspolagati jer su rezervsane za proizvodnju ili su pripremljene za isporuku koja slijedi. One poveavaju koliinu narudbine. Stanje zaliha na putu i rezervisanih zaliha koriguje skladine zalihe radi dobijanja stanja raspoloivim zalihama. Raspoloive zalihe se izraunavaju kada se na stvarne ili skladine zalihe doda nivo zalihe na putu i oduzmu potrebne rezervacije. Upravljanje zalihama: - omoguavanje ekonomine proizvodnje inabavke, - pokrivanje oekivanih promjena u potranji na tritu / rast cijena, poveanje potranje, smanjenje ponude , trajk, rat, sezonski rast ili pad potranje - osiguranje tranzita / zalihe koje se kreu izmeu razliitih fabrikih lokacija, proizvodnih jedinica ili ak izmeu samih faza proizvodnje. Najvei problem, kod upravljanja zalihama, je odrediti optimalne, odnosno maksimalne i minimalne zalihe sa aspekta potreba organizacije u konkretnom trenutku. Kako se ne bi dogodilo da kompanija ima zalihe ispod minimuma ili iznad gornjeg praga tolerancije, izraunavaju se i prate minimalne, garantovane i prosjene zalihe. Minimalne zalihe su zbir proizvoda potronje u jedinici vremena i vremena nabavke sa jedne strane i garantovanih zaliha sa druge strane. Garantovana zaliha je proizvod prosjene potronje po periodu i vremena trajanje nabavke. Oblast upravljanja zalihama je najmanje transparentna iako su odnosi i relacije izmeu navedenih varijabli sasvim jasni. Smanjena transparentnost smanjuje preciznost u odreivanju optimalnih zaliha. Menadment kompanije nikada nije siguran gdje je granica izmeu optimalnih i prekomjernih i optimalnih i minimalnih zaliha. A to je bitno jer ako potronja i 6

proizvodnja determiniu zalihe, onda zalihe povratno determiniu dalju proizvodnju i potronju. Najmanja negativna posljedica je izgubljeni prihod od mogue prodaje da je proizvoda bilo na zalihama. Gubitak potroaa moe dovesti do trajnije preorijentacije trita na konkurentske proizvode. A mnogo je skuplje stvoriti nove potroae nego drati postojee, stoga je upravljanje zalihama podruje najranijih istraivanja u oblasti upravljanja organizacionim sistemima. Prilikom upravljanja zalihama potrebno je odgovoriti na sljedea pitanja: Koju koliinu treba naruiti?

Koju bi vrstu robe ili materijala trebalo drati na zalihama?

Kada je momenat za plasiranje narudbe? Koju koliinu pojedinih vrsta Koji e se sistem, uspostaviti za treba drati na zalihama? kontrolu i upravljanje zalihama??

Odgovor na pitanje koje proizvode treba drati u zalihama, zavisi od djelatnosti organizacije kao i od toga da li e se proizvodi raditi po konkretnim narudbama kupaca ili za skladite. Naprimjer, ako preduzee radi sezonske proizvode a sam proces izrade je dug, potrebno je prije poetka sezone imati odreenu koliinu poluproizvoda i gotovih proizvoda na zalihama. Ukupna vrijednost zaliha je: - Zbrojna vrijednost svih stavki sirovina, komponenata, potronog materijala, proizvodnje u tijeku i gotovih proizvoda koji su u posjedu poduzea na odreeni datum, obraunata ili po troku nabave ili po tekuim trinim cijenama. - Podatak koji menaderima ukazuje na imovinu koja je vezana u robama na skladitu. - Na godinjoj razini dio je temeljnih financijskih izvjetaja te omoguuje usporedbu poetnih i zavrnih zaliha nekog poduzea u odreenom vremenskom period. U proizvodnim poduzeima 20-30% imovine ine zalihe U trgovakim poduzeima 75% imovine ine zalihe

3.2. Metode u upravljanju zalihama

Metod ABC i CVA u upravljanju zalihama

Identifikovanje potrebe za zalihama je najtei zadatak u upravljanju zalihama. Neki materijali ili proizvodi zahtijevaju paljiviji pristup u upravljanju zalihama dok se neki obezbijeuju po potrebi. Upravljanju zalihama treba diferencirano pristupiti. Metoda ABC i XYZ nude instrukcije za diferencirano upravljanje zalihama i one su vodii upravljanja zalihama. Kategorija A je najvanija u logistici zaliha. Optimalne zalihe proizvoda kategorije A su nunost upravljanja zalihama. Veliina optimalnih zaliha proizvoda kategorije A se izraunava matematikim modelima. Zalihe proizvoda kategorije A znaajno utiu na godinju prodaju i doprinose profitabilnosti kompanije. U tome su rezerve za pokrie trokova koji nastaju usljed detaljne analize i praenja zaliha proizvoda ove kategorije. Od kategorije B do kategorije C potreba iznalaenja modela upravljanja zalihama proizvoda se smanjuje tako da se smatra da su trokovi modeliranja optimalnih zaliha prozivoda kategorije C vei. Analiza kritine vrijednosti koja je u literaturi poznata kao CVA daje vei znaaj kategoriji C nego analiza metodom ABC. CVA metod poznaje sljedee kategorije: Kategorija najvii prioritet Kategorija visoki prioritet Kategorija niski prioritet Kategorija srednji prioritet Kategorija najnii prioritet

- Kategorija najvii prioritet iskljuuje mogunost ostajanja bez zaliha to znai da je stopa nestanka zaliha 0 procenata. - Kategorija visoki prioritet dozvoljava mogunost nestanka zaliha. Dozvoljena stopa nestanka zaliha iznosi 3 procenata. - Kategorija srednji prioritet dozvoljava povremeno ostajanje bez zaliha. Dozvoljena stopa nestanka zaliha je 6 procenata. - Kategorija niski prioritet dozvoljava nestaicu zaliha uz stopu nestanka zaliha od 10 procenata. - Kategorija najnii prioritet dozvoljava nestaicu zaliha u veim razmerama. Stopa nestanka zaliha je 15 procenata.

JIT , MRP i DRP KONCEPTI U UPRAVLJANJU ZALIHAMA

Prije donoenja odluke o koliini zaliha i veliini narudbine menadment logistike zalihe analizira uticaj: kontinuiteta i vremena isporuke tj. vremena izvrenja narudbine nivoa potronje i budue tranje i nivoa i plana proizvodnje .

JIT koncept i zalihe Vrijeme izvrenja narudbine se odnosi na period koji proe od momenta ustanovljavanja potrebe za proizvodima ili momenta ispostavljanja narudbenice dobavljau do momenta prijema proizvod u skladite. to je due vrijeme narudbine due je i vrijeme isporuke koje podrazumijeva period od prijema narudbenice do isporuke naruene robe (vrijeme narudbine za kupca je vrijeme isporuke za dobavljaa). Neblagovremena isporuka primarno ini zalihe neoptimalnim to se negativno reflektuje na kontinuitet proizvodnje i potronje. Samo JIT proizvodnja i JIT nabavka obezbjeuju JIT zalihe. JIT koncept upravljanja zalihama poiva na kompaniji bez zaliha i skladita. Koliina zaliha i veliina narudbine odgovara potrebnoj koliini za planiranu proizvodnju i prodaju. JIT koncept zaliha ne dozvoljava zalihe niti otpad od upotrebljenih koliina. JIT zalihe nema na skladitu, one jednostavno direktno idu iz skladinog prijevoza u proizvodnju. Efekat JIT koncepta upravo je najvei u podruju logistike zaliha. U 72% kompanija koje su ubrzane sa stanovista efekata primjene JIT koncepta ubrzan je obrt zaliha. JIT koncept upravljanja zalihama u izlaznoj logistici dobija naziv Sistem brzog reagovanja (QRQuick Response). Brzo reagovanje zagovara skraenje vremena koje potie od trenutka kad prodavac ima potrebu za proizvodima do trenutka kad stignu u prodaju, kao i vremena isporuke novih koliina koje treba da popune prodate koliine u prodajnim objektima. QR vodi porastu prodaje i smanjenju zaliha zahvaljujui poslovanju prodavaa i isporuilaca po principu brzog reagovanja na porudbine. JIT koncept i QR sistem upravljanja zalihama su pokazali dobre rezultate u voenju zaliha npr. u automobilskoj industriji. DRP koncept i zalihe Koliko blagovremeno kompanija obavi dopunu zaliha kao posljedicu obavljene kupovine, toliko e efikasno obaviti proizvodno-poslovni proces. Pomo procesu blagovremene dopune zaliha, logistiki menadment pronalazi u konceptu planiranja distribucije DRP Distribution Requirements Planning. DRP koncept planiranja distribucije je izvor plana dopune zalihe. DRP koncept usklauje oekivane narudbine sa zalihama. Informacije DRP i koncept slue kao ulaz za pravljenje glavnog plana proizvodnje MRP plana sa direktnim uticajem na upravljanje proizvodnjom modelima MRP. Ma koliko se menadment kompanije trudio da prognozira buduu prodaju, za oekivati je i realno je da sa sloenou uslova pada egzaktnost predvianja tranje i prodaje. Ukoliko se dogodi da stvarna prodaja padne ispod planirane i oekivane prodaje, a proizvodnja ne prati taj pad doi e do nagomilavanja zaliha. Postaje veoma teko izbalansirati neoekivano smanjenje prodaje i nivo zaliha koji je odjednom postao prekomijeran. Dobro planirana proizvodnja tei smanjenju zaliha. Kratkorono one mogu ostati na viem nivou usled maksimalizacije stope prinosa na uloeni kapital. MRP koncept i zalihe Nivo i plan proizvodnje su pod uticajem sopstvenih potencijala kompanije i mogunosti koje joj nudi trite i okolina. Pod uticajem nivoa i plana proizvodnje su nivo i plan zaliha. U zavisnosti od koncepta upravljanja proizvodnjom upravlja se zalihama. Modeli MRP I i MRP II slue planiranju materijalnih potreba sa ciljem smanjenja nivoa zaliha i svih nastajuih trokova (nabavke, transporta, skladistenja). Kompanije koje planiraju materijalne potrebe konceptom MRP I i MRP II svakako olakano upravljaju zalihama. Posebno se model MRP I koncentrie na unutranje tokove zaliha. 9

3.3. Upravljanje zalihama na globalnom tritu Upravljanje zalihama na globalnom tritu je mnogo tee nego na unutranjem tritu. Mnogo vea ulaganja i marketing napori su potrebni da se efikasno opslui veliki broj trita i da na svakom tritu bude dovoljno zaliha za njegove potrebe. Organizacija izlazne logistike putem kompjuterizovanih i automatizovanih skladino-distributivnih centara je optimalno rjeenje upravljanja izlaznim skladitenjem i zalihama proizvoda na globalnom tritu. Razvoj globalnih izvora snabdjevanja uticao je na lokaciju proizvodnih punkteva na mjestima na kojima su razvijeni novi izvori snabdjevanja, to je uticalo na svjetsku dislokaciju ulaznih skladita i decentralizaciju u voenju ulaznih zaliha. Heterogenost potreba potroaa na ciljnim tritima utie na heterogenost proizvodnog programa i time materijala potrebnih za njegovu proizvodnju. U tom sluaju se vode zalihe slinih ili razliitih materijala koji tvore vie ili manje sline proizvode namenjene razliitim tritima. Pored primarnih faktora koji utiu na zalihe, na upravljanje zalihama na globalnom tritu , veoma vaan faktor je uloga zaliha u strategiji kompanije, odnosno to da li su zalihe strategijska vaijabla ili ne. Kompjuterizovanim sistemom voenja zaliha i ukljuivanjem obrauna zaliha radi utvrivanja take ponovljene narudbine, smanjuje se mogunost nepotrebnog dranja prevelikih zaliha na skladitu, ali i njihovog nedostatka pod uslovom da su smanjene. Kod uspostavljanja sistema praenja zaliha treba voditi rauna da se kompjuterskom obradom zaliha razdvoji nova isporuka prodajnom objektu od meuisporuka tj. preuzimanja zaliha iz prodajnih objekata u kojima su one viak u prodajne objekte u kojima nema zaliha na dovoljnom nivou. 3.4. Sistemi mjerenja zaliha Da bi menadment uspjeno upravljao zalihama neophodno je da mjeri vrijednost zaliha i uporeuje je sa ukupno ostvarenom prodajom. Rezultat takvog mjerenja ukazuje na odnos visine zaliha i veliine prodaje (finansijski izraeni) to moe nagovijestiti da li su zalihe bile prekomjerene ili ne i kako doprinose prodaji kompanije. Razvijena su tri sistema mjerenja zaliha: Ukupna prosjena vrijednost zaliha Nedjelje snabdjevanja Koeficijent obrta zaliha

Ukupna prosjena vrijednost zaliha je vrijednost svih vrsta zaliha u odreenom periodu. Izraunava se kao zbir proizvoda broja ulaznih jedinica i njihove vrijednosti i broja izlaznih jedinica i njihove vrijednosti. Ovaj pokazatelj je koristan kako za izraunavanje ukupne vrijednosti zaliha i nivoa sredstava uloenih u njih, tako i za komparaciju sa vrijednou zaliha kojim je kompanija raspolagala u prolim periodima vremena. ,,Nedjelje,, snabdjevanja je pokazatelj koji ukazuje na odnos ukupne prosjene vrijednosti zaliha i ostvarene prodaje u tom periodu. Poto se ukupna prosjena vrijednost zaliha moe staviti u odnos sa ostvarenom prodajom u bilo kom periodu (mjesec, godina) onda se ovaj pokazatelj moe nazvati period snabdjevanja. 10

Period snabdjevanja ukazuje kolika je vrijednost zaliha koja je pokrivala i pratila ostvarenu prodaju u odreenom periodu vremena. Ukoliko se posmatra odnos zaliha i obima prodaje u dugom roku moe se rei da oni kompariraju. Meutim, kratkorono posmatrano zalihe veoma esto variraju na gore i dole u odnosu na nivo prodaje. Koeficijent obrta zaliha(KOZ) ukazuje na manju ili veu frekvenciju zaliha od skladitenja do prodaje. Izraunava se kao odnos ukupne godinje vrijednosti prodaje i prosjene ukupne vrijednosti zaliha. Koeficijent obrta zaliha pokazuje koliko puta se zalihe obrnu u godinjem ciklusu prodaje. Koeficijent obrta zaliha netrajnih potronih dobara je mnogo vei od koeficijenta obrta zaliha trajnih potronih dobara. Koeficijent obrta zaliha slui kao osnov za poreenje sa utvrenim koeficijentom obrta zaliha (normativom). Ukoliko stvarni koeficijent obrta zaliha odstupa od predvienog, zalihama se dobro ne upravlja. Koeficijent obrtaja zaliha varira ovisno o djelatnosti, npr. restorani brze hrane imaju do 25 puta vei koeficijent obrtaja od prodavaonica hranom za kune ljubimce, Koeficijent obrtaja 6 u prodavaonici automobila znaio bi da se prosjene zalihe automobila mijenjaju svaka dva mjeseca. Sa aspekta efikasnosti upravljanja zalihama, postoji miljenje da bi bilo mnogo korisnije da se koeficijent obrta zaliha utvruje u fizikim jedinicama mere u kojima se pojedine vrste zaliha inae izraavaju, nego kada se one izraavaju u vrednosnim agregatima. S druge strane, postoji i miljenje koje smatra da bez obzira na nain utvrivanja koeficijenta obrta zaliha, on de facto ima malu ili nikakvu vrednost sa aspekta racionalnog upravljanja zalihama. Meutim, takva miljenja se ne mogu prihvatiti kao dovoljno argumentovana, pogotovo to u savremenoj praksi mnogih preduzea upravo koeficijent obrta zaliha slui kao pouzdan instrument za utvrivanje tzv. indeksa efikasnosti upravljanja zalihama. Ovaj indeks predstavlja relativni odnos izmeu pozitivnih i negativnih odstupanja u raspoloivim zalihama u odnosu na unapred normirani nivo zaliha. Pri tome, treba imati u vidu da se normirani nivo zaliha utvruje na bazi poeljnog ili prihvatljivog koeficijenta obrta zaliha.

Primjer: Godinji troak prodanih proizvoda je 60.000 KM, vrijednost poetnih zaliha je 14.000 KM, a zavrnih 10.000 KM. Izraunajte koeficijent obrtaja zaliha i vrijeme vezivanja zaliha.
Vrijednost prosjenih zaliha je: (14.000 + 10.000)/2 = 12.000 Koeficijent obrtaja je: 60.000/12.000 = 5 to znai da se prosjene zalihe tijekom godine prodaju 5 puta. Vrijeme vezivanja zaliha je: dani u godini/koeficijent obrtaja = 365/5 = 73 dana Proizvodi na skladitu stoje prosjeno 73 dana ili poduzeu je potrebno 73 dana da proda prosjene zalihe

11

4. PRIMJER IZ PRAKSE
Integrirano upravljanje zalihama za naftnu i plinsku industriju Upravljanje zalihama goriva (Inventory Manager) U dananje vrijeme mnoge kompanije su uvidjele znaaj upravljanja zalihama, jer su shvatile da na taj nain mogu na vie naina osvariti efikasnije i uspjenije poslovanje. U skladu s ovime razvijaju se i mnogi programi koji pomau pri upravljanju zalihama. U naftnoj i plinskoj industriji je velika posveenost upravljanju resursima tj. u ovom sluaju gorivom. Inventory Manager je programska aplikacija za upravljanje zalihama u naftnoj industriji. Aplikacija prua auran pregled nad zalihama goriva na benzinskim postajama i terminalima, te nudi irok spektar funkcija za upravljanje zalihama, od poslovnog usklaivanja zaliha do analize trendova. Inventory Manager integralni je dio rjeenja za upravljanje koji obuhvaa potpuno automatiziran sustav upravljanja zalihama goriva. Sustav povezuje benzinske postaje, prodajna mjesta i terminale u jedinstveno, potpuno integrirano rjeenje. Tako prua kontrolu nad zalihama na veem broju lokacija 24 sata na dan, 7 dana u tjednu. Ova grana industrije je uvidjela vanost praenja i upravljanja zalihama, pa svoje zalihe prati 24 sata da im se ne bi desila neka greka koja bi naruila pojedine prodaje i ugovore. Naftna i plinska industrija je uvela sljedee oblike upravljanja i praenja zaliha: - Trenutne zalihe goriva (razina goriva, razina vode, prosjena temperatura proizvoda, obujam, TC obujam (15), razine upozorenja i alarma) za svaku servisnu postaju - Trenutne kumulativne zalihe goriva po proizvodima na svim servisnim postajama u odabranoj poslovnoj jedinici, regiji ili itavom naftnom poduzeu - Napredno izvjetavanje o aktivnostima, zalihama, prodaji, BIR-u i sl.

12

5. ZAKLJUAK

13

LITERATURA: Finansijsko poslovanje Veselin Perovic Poslovne finansije D. Krasulja Prof . Dr M. Ivanievi 2004 EKONOMSKI FAKULTET BEOGRAD
Finansijski menadzment S . Milovanovic M . Caric Finansije i finansijsko pravo Prof.dr Danilo Aleksic Prof . Dr Gordana Paovic-Jeknic

http://www.ef.unze.ba/docs/Tehnike%20rukovodjenja/TR%20predavanja%208.pdf http://www.logiko.hr/clanci/zalihe http://web.efzg.hr/dok//trg/bknezevic/mnab2012/mnab2012sem03kc.pdf http://logiko-edukacija.svimi.net/p/upravljanje-zalihama/112/ http://www.ef.unze.ba/docs/Tehnike%20rukovodjenja/Vjezbe %20planiranje_i_upravljanje_zalihama.pdf http://www.eolgroup.eu/hr/upravljanje-lancem-opskrbe/upravljanje-zalihama-goriva

14