ISBN 978-953631172-9

9 789536 311729

\\ \\\11111111\1\\

Naslov izvomika
HIS STORY As Told by Himself (Pertaining to His Younger Days), Second edition: April 2008 Copyright Sri Sathya Sai Books&Publications Trust, Prasanthi Nilayam, India

Naslov
NJEGOVA PRIPOVIJEST iii sto je Sai Baba ispricao 0 svom djecastvu CopyrightSathya Sai sredisnje vijece Hrvatske, Zagreb 2008. Sva prava pridrzana. Niti jedan dio ove knjige ne smije biti reproduciran, distribuiran iii proslijeaen u bilo kojem obliku i iz bilo kojeg razloga bez prethodne pismene suglasnosti izdavaca, osim kod kraCih navoda iIi nekomercijalne uporabe koju dozvoljava zakon 0 autorskim pravima.

NJEGOVA PRIPOVIJEST

iIi
Sto je Sai Saba isprieao 0 svom djeeastvu

Nakladnik
Sathya Sai srediSnje vijece Hrvatske Subiceva 20, Zagreb www.saiorg.hr

Za nakladnika
Adriano Bratovic

kompilacija iz bozanskih govora Bhagavana Sri Sathya Sai Babe

Glavni urednik nakladniCke djelatnosti

Adriano Bratovic

Odgovoma urednica nakladniCke djelatnosti

Marina JuraniC

Urednica
Olga Kovac

Prevoditeljica
Stanka Hrabac

Lektorica
Lidija Sprajc

s engleskog jezika prevela Stanka Hrabac

Korektorice
Stanka Hrabac, Marina Juranic i Olga Kovac

Graficko oblikovanje naslovnice

Andreja Sunara

Priprema i tisak
Vemako tisak, Zagreb

Naklada
1000 primjeraka

ISBN 978-953-6311-72-9
CIP zapis dostupan u racunalnom katalogu Nacionalne i sveuCilisne knjiznice u Zagrebu pod brojem 682821

Sathya Sai SrediSnje vijece Hrvatske

Zagreb, 2008.

Book TItle
NJEGOVA PRIPOVIJEST iii 5to je Sai Baba ispricao
0

svom djecastvu

Author of Translation
Stanka Hrabac

Publisher
Sathya Sai sredisnje vijece Hrvatske

Copyright Holder
Sathya Sai sredisnje vijece Hrvatske

Original Book TItle

HIS STORY As Told by Himself (Pertaining to His Younger Days)

Original Author
A compilation from the divine discourses of Bhagawan Sri Sathya Sai Baba

Original Publisher
Sri Sathya Sai Books&Publications Trust, Prasanthi Nilayam, India

Original Copyright Holder

Sri Sathya Sai Books&Publications Trust, Prasanthi Nilayam, India

premasvarupa Utje!ov!jenje Ljubavi

Sadrzaj
1. Bog u ljudskom liku 9

Izdavaceva napomena

2. Filozof
..................................... 15

3. Kondama Raju, oslobodena dusa

23

Duznost avatara nije da glume, niti u sva tri svijeta postoji ista sto bi oni morali postici. Ipak, oni neprestano djeluju. U dvaparayugi sam Gospod KrsDa izuzetan je pri mjer ove istine. Bhagavan Sri Sathya Sai Baba, avatar naseg doba, zivi takvim idealnim i svrhovitim zivotom, od Svoga dje tinjstva prozet vjecnim vrijednostima, svjetionik je cijelom covjecanstvu. Jos kao mladic u lokalnoj osnovnoj skoli, Bhagavan je stalno tezio uzdiCi svijet na visu razinu. Svaki Njegov Cin bio je usmjeren tom plemenitom cilju. U odnosu s roditeljima, rodacima, sa starijima u selu, sa Svojim prijateljima u razredu i Svojim uCiteljima, zapravo u svakom aspektu Svoga zivota, Bhagavan je davao primjer drugima ziveCi prema Svojoj izjavi: "Moj zivot je moja poruka". U skladu sa Svojom misijom avatara da postigne drustveni, moralni i duhovni razvoj covjecanstva s pomocu vjecnih vrijednosti istine - satya, ispravnog ponasanja - dharma, mira - santi i nenasvilnosti - ahimsa, . On je poduzeo mnoge drustveno korisne projekte na

4. Pandari bhajani

5. Na pijesku rijeke Chitravathi
6. Skolovanje u Bukkapatnamu

33 39 45 61 79 95 103 107

7. Skolovanje u Kamalapuramu

8. Pjesnik nad pjesnicima

9. Skalski dani u Uravakondi

10. Vrac
11. Ramesh i Suresh
12. Posjet Hampiju 13. Objava

". . . . . . . " . . . . . . . . . . . . . . . .. 1
13
"
119 139 143 171 181 187

14. Jack i Jill

.............. '"
15. Subbammina odanost
16. Odlazak Kondama Rajua
17. Sam sam odabrao svoje roditelje
18. Gospod iz Putlaparthija uvijek ce vas stititi

podrucju odgoja i obrazovanja, medicinske sluzbe, opskrbe pitkom vodom i na drugim podrucjima. sam Bhagavan je u mnogim Svojim govorima ispricao neke dogadaje iz Svoga zivota koji otkrivaju Njegovu misiju avatara vee i u Njegovim njeznim godinama djecastva.
Veliki lutkar koji se zove SveviSnji duh - paramafman vodi kozmicku igru i drii utjelovljene duse na pozornici svijeta. Uiivajte u toj boianskoj drami, opisanoj do sitnica, Boiansko dijete Nanda ponovno je doslo
kao utjelovljenje blaienstva - ananda da pronaae
svoje partnere u igri.
Gospod Rama opet je dosao

u liku Ramacandre, pun blaienstva, da pronaae

1. BOG U LJUDSKOM LIKU

rekao je Bhagavan jednom prigodom. Ovo je kompilacija nekih dogadaja iz Njegova bozanskog zivota, koje je sam ispricao u Svojim govorima. Taj vjenCie anegdota iz mla dih dana Njegova zivota ponizno prinosimo pred Lotosna Stopala Bhagavana. Prasanthi Nilayam

svoje podanike.
Gospod fsvarama dosao je ponovno

u liku Sai fsvare da se igra sa svojom grupom.

Dosao je ponovno i Gospod V1S~u

u liku Gospoda koji proiima sve na ovoj Zemlji

da pokupi svoja oruija.

Iaj veliki lutkar koji se zove SveviSnji duh - paramafman

Urednik Sri Sathya Sai Books and Publications Trust

drii iiva bica - jiva na svjetskoj pozornici

i upravlja kozmickom igrom.
SvjedoCi je i opisuje.
Uiivajte u toj vjecnoj boianskoj igri. (teluska pjesma)

U drevnoj Indiji zene bi obicno s dubokom vjerom i velikom odanoseu izvodile religiozni zavjet da udobrovolje
8
9

Gospoda SatyanarayaDu. Taj se zavjet zvao sathya nara

yaJ}avrata. U skladu s tom drevnom tradicijom, majka

Subbamma je dosla k njoj i rekla: "Easwaramma, tvoja trudnoea je bila potvrdena i ocuvana tek nakon sto si uzela onu blagoslovljenu hranu - prasada nakon obreda
satya narayaJ}avrata. Stoga svoje dijete koje ee se

ovoga tijela, Easwaramma, takoder bi stovala Gospoda SatyanarayaDu i slusala bozansku pricu na kraju obreda u drustvu svoje susjede Subbamme. Jednom vrlo posebnom prigodom, bilo je kasno popodne kad je zavrsio obred u Subbamminoj kuei. Ni Easwaramma ni drugi Clanovi obitelji nisu do tada nistajeli. Svi su bili ogorceni i zalili se na strogu disciplinu koja je pratila izvodenje obreda. Govorili su: "Zasto treba biti tako mnogo pravila koja upravljaju izvodenjem ovog obreda7" Easwarammin suprug Pedda Venkama Raju ostro je optuzivao njezinu nepopustljivost i zelju da se drzi tih pravila. Ali ona nije popustala, vee je odlucno i uljudno odgovorila: "Vi mozete jesti ako ste gladni. Ja nisam gladna. Ja eu jesti tek nakon sto zavrsi obred i uzet eu blagoslovljenu hranu - prasada Gospoda NarayaDe." U meduvremenu Subbamma je zavrsila obred i donijela blagoslovljenu hranu Easwarammi. Tek nakon sto je uzela tu hranu, njezina trudnoea bila je potvrdena. Kaze se: "Postajes one sto mislis - yad bhavam tad
bhavati." Drustveni polozaj - sthitii sudbina - gatiljudskog

roditi nazovi SatyanarayaDa." Majka Pedda Venkame Rajua, Easwaramina svekrva, takoder se slozila stirn prijedlogom s velikom vjerom u Boga i odanoseu Gospodu SatyanarayaDi. Za vrijeme Easwarammine trudnoee dogodilo se nesto znakovito. Onih dana Puttaparthi je bilo seoce zabaceno u udaljenom kutku podrucja Ananthapur. Do njega nisu vodile moderne pogodnosti poput cesta, nije bilo pitke vode. Po cetiri kuee imale su zajednicki bunar iz kojeg bi ljudi za svoje svakodnevne potrebe vadili vodu malenom kantom. Jednog je dana Easwaramma izvlacila vodu iz takva bunara. Odjednom se na nebu pojavio bljesak sjajne svjetlosti. Zapuhao je vjetar i mlaz bozanske svjetlosti usao je u utrobu Easwaramme. Subbamma, koja je upravo izlazila iz svoje kuee, bila je takoder svjedok toga prizora pa je rekla Easwarammi: "Vidjela sam kako bljestava svjetlost ulazi u tvoju utrobu!" Tu Cinjenicu nisam do sada nikom otkrio, vee to radim prvi put da bi ljudi shvatili kako je velicanstvena i Cista avatarova priroda. Navecer uoCi Svamijeva rodenja Pedda Venkama Raju prolazio je pokraj Subbammine kuce. Ona ga je pozvala k
11

bica moraju biti u skladu s njegovim mislima i odlukama. Easwaramma nije bila obrazovana, ona nije znala ni jedno slovo. No ipak je posjedovala postojanu vjeru i odanost Bogu. Jednog dana, u sedmome mjesecu trudnoee,
10

sebi i rekla mu: "Venkama Raju, molim te da svoga sina koji ce se uskoro roditi nazoves imenom Satyanaraya1)e." Ali on se nije mnogo obazirao na njezin prijedlog misleCi da se radi
0

Djecakje napredovao iz dana u dan poput Mjeseca koji raste. No njegovo je ponasanje postajalo cudno. On nije razgovarao ni skim, koristio je tek malo rijeCi - mitabasi, jeo je vrlo malo - mitahari. Majku Easwarammu cudilo je takvo ponasanje. Djeca obicno glasno zahtijevaju hranu i kad god je vide, pruzaju prema njoj ruCice. Ali ovo posebno djetesce nije se uopce zanimalo za hranu. Druga njegova osobina bila je da nikad nije dopustao da se pokraj njega pojavi hrana koja nije vegetarijanska. Takoder nikad ne bi posjeCivao kuce Ijudi koji nisu bili vegetarijanci. Iz takva njegova ponasanja Easwaramma je zakljucila da je on bozansko dijete. Starija sestra Venkamma podupirala je svoju majku u svim takvim stvarima. One su se zajednicki brinule za to bozansko dijete s mnogo ljubavi, neprestano pjevajuCi okruzju.
0

ludosti zene. Sljedeceg dana rano ujutro

Easwaramma je rodila sina u vrlo povoljnom trenutku. Prirodno je da dijete zaplace u casu rodenja, ali ovo dijete nije plakalo. Primijetivsi taj cudni fenomen, zene oko djeteta su se prestrasile misleCi da je dijete rodeno nijemo. I Easwaramma se veoma prestrasila kad je to cula pa je stipnula djetesce kako bi zaplakalo. Ali one je razveseljavalo Ijude oko sebe carobnim osmijehom. Kakva li iznenadenja! Novorodence staro tekjedan sat, prekrasno se osmjehivalo! U meduvremenu stigla je i Karanam Subbamma i rekla Easwarammi: "Cula sam da si rodila djecaka. Dosia sam ga vidjeti." Subbamma je bila zena svecenika. Onih dana te su se zene strogo pridrzavale ortodoksnih obicaja i tradicije. Zato je Easwaramma zamotala svoje novorodence tkaninom i polozila ga na pod, malo podalje do sebe. Stigla je i Easwarammina svekrva i savjetovala joj: "Ali Easwaramma, Subbamma je dosla s velikim iScekivanjem da pomiluje djetesce s mnogo Ijubavi, a ti ga drzis podalje od sebe! Polozi dijete u njezin narucaj!" Easwaramma je odgovorila: "Draga svekrvo, bojala sam se da ona nece htjeti dodirnuti novorodence. Zato sam ga polozila malo dalje." Medutim Subbamma nije bila od onih zena koje bi se drzale tradicionalnih obicaja.
12

Bogu. Dijete je raslo u takvom svetom

13

2. FILOZOF
Tijekom moga djetinjstva oko mene bi se okupljala djeca, pjevajuCi i plesuCi, provodeCi tako sretne trenutke. Ja bih ih tada uCio mnogim stvarima. Govorio bih im: "Vasa majka izvrgnuta je velikoj patnji podizuCi vas. Ona vas je nosila u svojoj utrobi devet mjeseci i prosla kroz veliku fizicku patnju, darovavsi vam zivot. I vas otac je prolazio kroz teskoee, hraneCi vas i odgajajuei. Stoga prije svega morate voljeti svoje roditelje. U svakodnevnom zivotu nikad, ni u kakvim uvjetima ne odstupajte od puta istine. Nikad ne govorite neistinu da prikrijete svoje propuste bojeCi se kazne svojih roditelja. lake vas mozda grde iii tuku, govorite ipak istinu. Snaga istine mnogo je snaznija i od atomske bombe. Nema veeeg i jaceg oruzja od istine. Sarno ee vas istina stititi. No pitanje je kad treba govoriti istinu. Kaze se: "Istina koju govorite ne smije izrazavati nikakve emocije - anudvegakaram vakya satyam priya

hitam cayat." Zelite Ii reCi istinu, ona se ne smije izreCi

glasno ni s mnogo emocija, vee je treba govoriti njezno, Ijubazno i uhu ugodno. Izbjegavajte lose osobine poput
Svamijev otac Pedda Venkama Raju

Ijutnje, mdnje i ljubomore.

15

Normalno je da se djeca nastoje domoCi necega sto im se svida. Zato bih im govorio: "Ne smijete zeljeti one sto nije vase. Ako trebate olovku iii knjigu, uzmite ih od svojih razrednih prijatelja tek kad vam oni to dopuste. Nikad ne uzimajte nista bez njihova znanja." U Puttaparthiju je zivio velik broj muslimana. Oni bi slavili blagdane muslimanskih fakira u kojima su i hinduisti sudjelovali. Stirn u vezi poducavao sam djecu: "Nije vaZna religija, vee moral. Zapravo, moral je zivotni dah covjeka. Stoga odbacite sve razliCitosti medu religijama i stalezima, odnosite se prijateljski prema svima. Sudjelujte i vi u svecanostima fakira." Ook sam ih tako poducavao, pristupio mi je jedan djecak i rekao mi: "Raju, moji se roditelji neee sloziti da sudjelujem na muslimanskim svecanostima. Mi pripadamo Brahminskoj zajednici." Ja sam mu objasnio: "Oragi moj, ti si prije svega Ijudsko biee. Tvoja religija mora biti Ijubav, a tvoj stalez je stalez covjecanstva. Stoga neka tvoj cilj uvijek bude taj princip jedinstva." No roditelji te djece nisu bili zadovoljni mojim podukama. Mislili su da svojim ucenjem kvarim njihove mlade umove. Zato su se Ijutili na mene i govorili: "Raju, ti kvariS nasu djecu uceCi ih da medu njima ne smije biti razlike zbog pripadnosti nekoj religiji iii stalezu." Ali ja sam bio vrlo odlucan i uvjeravao ih da na ovom svijetu nema vaZnije religije od Ijubavi.
16

Nisam se nikog bojao. Zasto bih se morae bojati ako govo rim istinu? Istinom kao oruzjem mozemo postiei sve na ovom svijetu. Jednog su se dana djeca okupila i ovako raspravljala: "Raju nas uci mnogim dobrim stvarima. Ali mozemo Ii provesti u djelo i jednu od njih?" Tada su ispitivali medu sobom koliko je svatko od njih proveo u djelo moja ucenja. Jedan je djecak izjavio: "Ja uvijek pokusavam govoriti istinu." Drugi je objasnio: "Ja uvijek volim Boga. On je moja majka, otac i sam moj zivotni dah." Ojecak se zvao Kesanna, a njegova majka Buggapalle Acchamma. Sirota zena zaradivala bi za zivot drZeCi malu trgovinu u kojoj je prodavala cigarete i bidi. 1 Orugi se djecak slozio: "Nije moguee provesti u djelo sve dobro cemu nas poducava Raju. Ipak sam sretan kad ga cujem kako nam objasnjava te stvari. Zapravo, vee i same njegove rijeCi svakog usreeuju." Jedan drugi djecak je rekao: "Kako mozemo biti nezainteresirani kad nas Raju poducava tako njezno i Ijubazno? Ja ga vrlo volim!" Na kraju su sva djeca jednoglasno zakljucila: " Svi mi volimo Rajua, a ne sarno ti." I tako su djeca koja su se okupljala oko mene tezila za mojom Ijubavlju. Okupljao sam djecu i ucio ih mnogim principima koji su se odnosili na sadhanu. Savjetovao bih im: "Oraga
bidi - vrsta seoskog duhana

17

djeco, morate jesti samo blagu - saftvika hranu. Ne jedite ni meso ni ribu." Onih dana neki bi seljaci lovili ribu u seoskom spremistu vode te su je prodavali seljacima i time zaradivali. Ja sam im govorio da nije ispravno ubijati tako mnogo zivih biea zbog njihova prezivljavanja i da je grijeh nanositi stetu zivim biCima. Govorio sam im takoder da se moraju kloniti losih navika kao sto su pusenje i opijanje. Tadaje bio obieaj da se organiziraju utrke volovskih zaprega. Seljaci bi okitili volovska kola i vezali volove u jaram. Deset do petnaest velikih Ijudi golemih trbuha sjeli bi u ta kola i tjerali volove da tree sto bde po pijesku, nemilosrdno ih sibajuei. Ne mogavsi podnijeti veliko mueenje kojem su bile izvrgnute te nijeme zivotinje, pozivao sam djecu jedno po jedno i govorio im: "Pogledaj, ova kola pripadaju tvojoj obitelji. Reci ocu da ne tuee te jadne volove. Pobrini se da se to opet ne dogodi." Tako sam zelio promijeniti starije preko njihove djece.
Na obali rijeke Chitravathi

Ne samo utrke volova, vee su se onih dana u selima

testo oddavale i borbe pijetlova. Na noge pijetlova

pritvrstili bi nozeve i tada ih poticali da se bore jedan s drugim. Sila ja to borba s namjerom da se ubije protivnik. Obieno sam im savjetovao: "To je vrlo okrutno i lose. Umjesto da organizirate natjecanje u ubijanju nijemih ptica, zasto se ne natjeeete medu sobom u ovladavanju raznim vjestinama?" Uskoro je za to saznao otac ovog
19

obrazovanje. Ako to uCinite, mnogo eete pomoCi drustvu. tijela, Venkama Raju pa me pozvao i izgrdio: "Ti si sarno maleni djeeak. ZaSto se upleees u poslove starijih u selu? To nema smisla." Ja sam mu odgovorio: "Ne upleeem se u poslove starijih u selu. Oni muee nijeme zivotinje i ptice sarno zbog svoje zabave. Ja se ne slaZem stirn." On je shvatio da je uzaludno prepirati se sa mnom. Tada je podueio Easwarammu - grhamamayi: "Barem mu ti red da se ne petlja u te stvarL" Dok mi je davala hranu, pokusavala me uvjeriti: "Sathya, zasto se upleees u stvari koje se tieu odraslih? Tvoj otac to ne volL DoCi ees time na zao glas." No ja sam joj odlueno odgovorio: "Mislim da je dobro to sto radim. Kad se bavim dobrim stvarima, kako moje ime ikad moze biti okaljano?" Djed ovoga tijela, Kondama Raju, pozvao je tada seljake i objasnio im: "Pogledajte, nas Sathya ne radi nista lose, vee sarno dobro. Ne smijete povrijediti ni jedno zivo biee niti smijete organizirati utrke volovskih kola ni borbe pijetlova. To ee na kraju izazvati neprijateljstva medu varna. Tako se narusavaju mir i spokojstvo u selu." Na taj sam naCin uspio sprijeCiti utrke volovskih zaprega i borbe pijetlova koje se viSe nisu organizirale u Puttaparthiju. Svaki bi eovjek morao pomoCi svojim bliznjima najvise sto moze. Posjeeujte sela i sirotinjske dijelove gradova, pomozite oddati njihov okolis zdravim i Cistim. Pomozite djed osiguravajuei im besplatnu hranu, odjeeu i
20

Ne sarno sada, jos od svoga djetinjstva bavio sam se raznim aktivnostima sluzenja. Pomagao sam drugima. Kad god se neki prosjak zaustavio ispred moje kuee i zamolio milostinju, ukueani bi se okrenuli od njega govoreCi: "Odlazi, odlazi, ne sada!" Ali ja bih donosio hranu iz kuee bez njihova znanja i nahranio prosjake. Ako je netko trebao odjeeu, davao sam mu svoju staru odjeeu. Kazem vam istinu, u ono vrijeme obieno sam godinu dana nosio isti par hlaea i kosulju. Nosio sam ih dok sam isao u skolu, a nakon dolaska kuCi, prao sam ih svaki dan, omotavsi za to vrijeme ruenik oko tijela. Kad se odjeea osusila, glaeao sam je posudom koja je sHeila mjedenom kreagu u koji sam stavio zeravicu. Pedda Venkama Raju - grhamabbayi nikad mi nije prigovarao niti me tukao. Obieno bi u sali govorio: "Dragi moj, ti si pravi asket - thyagi. Kako da se mi uzdignemo na tvoju razinu odricanja?" On i Easwaramma obieno bi me zvali filozofom - vedantin. I ona je postupala sa mnom s mnogo ljubavi i skrbi.

21

3. KONDAMA RAJU OSLOBODENA DUSA

Djed ovoga tijela Kondama Raju stovao je Venka madhutu, svetu osobu iz loze Ratnakare. Imao je dva sina: Pedda Venkama Rajua i Chinna Venkama Rajua. Pedda Venkama Raju bio je otac ovoga tijela. Mlaai brat Kondama Rajua imao je takoaer dva sina: Subba Rajua i Venkata Rama Rajua. Sva ta cetiri sina sretno su zivjela zajedno povezavsi tako cijelu obitelj. Sinovi su bili sretni zajedno kao prava braca, ali tako nije bilo s njihovim zenama. S vremenom su se javile razlike u misljenju i meau Draga djeco, ne rnorate vani traziti Boga. On je prisutan u varna. cetvoricom brace zbog nerazumijevanja meau njihovim zenama. Stoga su odluCili zivjeti odvojeno. U to sam vrijeme bio jos vrlo mlad. Jednog dana za vrijeme razgovora s Kondama Rajuom, on me zapitao: "Dragi moj, ti imas cisto isveto srce. Istinaje sve sto kazes. Ja sam nesto odluCio i sada trazim tvoje misljenje." Pitao sam ga sto je odluCio. On mi odgovori: "Zelio bih da ova cetiri sina zive odvojeno." Slozio sam se s njegovim misljenjem rekavsi: "Vrlo dobra, sve te godine ove cetiri obitelji zivjele su slozno u uzajamnom razumijevanju. Sada su izgubile
23

te osobine. Stoga je bolje da se odvoje." Kondama Raju me tada upitao kako znam sve to. Odgovorio sam: "To je oCito iz njihovih misli, rijeCi i djela. Kakav drugi dokaz jos treba?" Kondama Raju je bio vrlo sretan pa je rekao: "Dao si mi prekrasan odgovor. Vee danas eu ostvariti svoj plan." Pozvao je svoja cetiri sina i rekao im: "Dragi moji sinovi, od sada eete zivjeti odvojeno i bit eete odgovorni za svoje obitelji. Zivite sretno!" I oni su bili spremni za takav zivotjer su njihove zene vee izgubile strpljenje i osjeeaj tolerancije. Kad je pozvao svoje sinove i rekao im da podijele sve sto pripada obitelji, a on ne zeli nista, sinovi su ga molili da ostane kod svakoga od njih po sest mjeseci. No on se nije stirn slozio, vee im je otvoreno rekao: "Neeu doCi k varna. Ne traZim hranu od vas. Sve sto sam stekao, podijelite mec1u sobom. Ali dajte mi nesto sto najvise cijenim, dajte mi Sathyju. Ako ee taj djecak biti sa mnom, to bi mi bilo dovoljno. Ne zelim nista vise." Zatim me je pitao hoeu Ii poCi s njim, a ja sam na to pristao. Od tada sam zivio s Kondama Rajuom. On me vrlo volio zbog bozanske vizije koju je imao. Bio je veliki vjernik i ostvarena dusa - jiianin. Prigrlio me zato sto je shvatio moju bozanskost. Zvao me Sathya. Sarno je ta istina - satya bila uz njega. Iznajmio je malu sobu. Obicno bih svakog dana rano ujutro ustajao, prao posuc1e, kuhao, a zatim otrcao do svoje skole u Bukkapatnam. U
24

Puttaparthiju tada nije bilo visih razreda osnovne skole. Zato sam morao odlaziti u Bukkapatnam, u visu osnovnu skolu. Tocno u 1 sat zazvonilo bi skolsko zvono da oznaCi vrijeme za objed. Ja bih tada trcao u Puttaparthi, posluzio djeda, pojeo i sam nesto i opet se vratio u Bukkapatnam, trceCi cijelim putem. To su onih dana bili moji svakodnevni poslovi. No Kondama Raju bio je vrlo tuzan jer sam se morao tako naprezati trceCi svakog dana izmec1u Puttaparthija i Bukkapatnama. Stoga mije savjetovao: "Sathya, ne moras dolaziti svakog dana da mi posluzis hranu, mogu je i sam uzeti. Kad ides ujutro u skolu, ponesi za sebe malo hrane." U ono vrijeme bilo je vrlo tesko nabaviti cak i aluminijsko posuc1e u tom zabacenom selu. Zato sam uzimao napola pripremljene pogacice - sankati od crnog brasna, zamotao ih u tkaninu i ponio u skolu. Cim je zazvonilo zvono za objed, sva su se djeca okupila na jednome mjestu da pojedu svoj podnevni obrok koji su donijeli od kuee. Obicno bi donijeli rizu i ljuti zaCin u malim posudama. Ja nisam imao rize u svom zamotuljku. Imao sam sarno pogaCice od crnog brasna. To je zapravo bila moja glavna hrana jos od ranog djetinjstva. Malo bih se odmaknuo od ostalih djecaka da pojedem svoj obrok, kako oni ne bi mislili da sam tako siromasan pa si ne mogu priustiti rizu. Izbjegavao sam jesti u njihovoj blizini zbog
25

..

bojazni da cu umanjiti ugled svoje obitelji. Svatko bi se tako morae brinuti za ugled svoje obitelji. Sljedeceg dana dosao sam Kondama Rajuu i rekao mu: "Djede, budem Ii jeo pogacice od cmog brasna pred onim djecacima, oni ce
0

usrdno molila Kondama Rajua: "Dragi moj svekru, molim te da se vratis k nama. Provedi sest mjeseci sa svakim od cetvero brace. Zar ne zasluzujemo da ti sluzimo?" Ali on bi odgovarao: "Ne, ja imam Sathyju. To mi je dovoljno." Tako je cvrsto vjerovao u mene. Otkad sam se rodio, nisam pojeo nikakav slatkiS. Ako ih pocnem jesti, stotine ce mi poklonika donositi slatkise. Ne jedem voce, mlijeko ni sirutku. Moja hrana je jednostavna i sastoji se od malo polutvrdih pogacica pripremljenih od cmog brasna s kikirikijem, uz ljuti zacin - sankati ili neko lisnato povrce. I Kondama Raju volio je tu hranu i govorio: "Dragi moj, stogod ti jedes, daj i meni." Cim sam ujutro ustao, brzo bih dovrsavao svoje svakodnevne duznosti te skuhao sankati, lisnato povrce s ljutim zaCinom, za sebe i djeda. Svim ljudima u nasoj ulici svidjela se hrana koju sam pripremao. U vrijeme kad sam se vracao iz skole u Sukkapatnamu, ispred nase kuce cekali bi me u dugom nizu svi oni koji su patili od groznice. U casu kad sam stupio u kucu, Kondama Raju bi mi rekao: "Dragi, ovi ljudi pate od groznice. Cini se da zele da im pripremis papreni obrok rasem. Molim te, daj im to jelo." Tada bih odmah pripremio trazeni obrok i ispunio njime njihove posude. Nakon sto bi pojeli to papreno jelo, osjecali bi se lakse i bili bi sretni te govorili da im je groznica nestala. Sio sam strucnjak za kuhanje. Zato su ljudi iz susjedstva dolazili k
27

meni svasta misliti. Zato cu radije dolaziti kuCi i ovdje

jesti premda je to pomalo tesko." Naravno, bio je to tezak fizicki napor svaki dan odlaziti kuCi za objed i ponovno se vracati u skolu. No to je za mene bilo najbolje. Zadovoljstvo je interval izmedu dva bola. Covjek ne moze osjetiti srecu ako ne podnese i neke teskoce. Ako iz zlata treba napraviti nakit, zlato treba topiti u vatri, tada ga udarati cekicem i rezati na komadice. I tako, nakon sto se zlato podvrgne mnogim postupcima, one postaje lijep nakit. Jednako tako, ako covjek zeli uzivati srecu, mora se podvrgnuti i nekim teskocama. Stoga sam obavijestio Kondama Rajua: "Djede, spreman sam podnijeti sve muke. Ne bjezim ni od kakvih teskoca. Uostalom, to i nije nikakva muka, vec sarno dobra fizicka vjezba za mene." On se zacudio mom odgovoru pa je rekao: "Kakva je to vjezba? ZaMo takva teska vjezba utim tvojim njeznim godinama?" Ali nije mogao reCi ne mojoj odluci jer me neobicno volio. Nikad nije vjerovao nikom osim meni. Zato je i zavrsio svoj zivot na Zemlji na tako plemenit naCin. Easwaramma bi nas povremeno posjeCivala i tada
26

nama da uzmu indijsku pikantnu mirodiju curry koju sam pripremao. Ima mnogo razlika izmeau starih i novih obicaja tradicija u selima. U drevna vremena perac rublja i brijac dolazili bi u kuee i uzimali hranu koju su im nudili kueedomaCini na dane svecanosti kao sto je ugadi (teluska Nova godina) ili sankranti. U nasoj kuCi stanovali smo jedino Kondama Raju i ja. lato sam na dane svecanosti kuhao za nas i za druge koji bi dolazili k nama. Easwaramma (majka ovoga tijela), Venkama i Parvathamma (Svamijeve sestre) pripremale su jednu vrstu slatkisa - bobbatlu pa sam mislio, zasto i ja to ne bih pripremio u nasem domu. lato sam u svecane dane tom slasticom obilno posluzivao svog djeda, peraca rublja i brijaca. la vrijeme nekih svecanosti dok smo Kondama Raju i ja jeli, dosao bi k nama Pedda Venkama Raju (Svamijev otac). Kondama Raju bi ga pozvao da nam se pridruzi u jelu govoreCi: "Dragi sine, danas je blagdan, jedi s nama." Venkama Raju bi pristajao te jeo s nama. Hvalio me govoreCi kako je hrana vrlo ukusna. Takoaer se tuzio: "Ne znam sto je s onim zenama, ne trude se pripremiti tako ukusne obroke." Tada bi odlazio kuCi i prigovarao Easwarammi i Venkami: "Pogledajte sarno kakvu ukusnu hranu i slatkise bobhatlu priprema Sathya. Od sutra poaite k njemu i donesite mi sve sto on priprema. Jest eu sarno
28

tu hranu." Easwaramma i Venkamma su bile vrlo nesretne zbog tih iznenadnih prigovora. Dotrcale su k meni i iskalile svoj bijes rijeCima: "Sathya, zbog tebe nas otac mrzi. lasto pripremas tako ukusnu hranu?" Jednom dok sam noeu spavao iz mog je daha izlazio zvuk ol!Jkara. Kondama Raju koji je spavao pokraj mene, iznenadio se. Prislonio je uho blizu mog daha i pozorno slusao zvuk. Sljedeeeg dana rano ujutro rekao mi je: "Sathya, dragi moj, moramo proslaviti ovu prigodu." Ja sam ga upitao 0 kakvoj prigodi govori, a on mi je objasnio: "Prosle noCi iz tvog je daha izlazio zvuk ol!Jkara." Pokusao sam mu objasniti da je to nesto svakodnevno i pitao ga: "Je Ii to nesto novo? Taj je zvuk bio uvijek ovdje." I poslije bi on, dok sam spavao, povremeno
CUO

zvuk so 'ham,

so 'ham. Tada bi dolazio do mene i provjeravao disem Ii

jos uvijek, stavljajuCi prst pod moj nos. Iznenadio se kad je CUO zvuk so 'ham, ali nije
CUO

disanje. Tako je Kondama

Raju dozivio nekoliko bozanskih iskustava. Jednog dana dok sam kuhao, zatvorio je vrata, dosao do mene i pozvao me: "Sathya, Sathya!" Pitao sam ga sto se dogaaa. Na to je on uzeo obje moje ruke i preklinjao me: "Sathya, to nisu ruke, Cini mi se da su to tvoja stopala. Imam jednu zelju. Kad budem odlazio s ovoga svijeta, ti mi svojim bozanskim rukama ulij vodu u usta." Obeeao sam da eu to uCiniti. Nakon toga zivio je jos 20 godina.
29

"...

Roditelji su Easwarammu nazvali imenom Nama giramma. Shvativsi moju bozanskost, Kondama Raju je savjetovao njezinu muzu da joj promijeni ime i nazove je Easwaramma. No njezin muz nije razumio zasto mu to savjetuje. Ipak se pokorio njegovim zeljama i dao joj ime Easwaramma. Kondama Raju je mislio da joj to ime viSe pristaje jer je majka Gospoda isvare. Jednom se duboko poklonio pred njom - pranam govoreCi: "Easwaramma, ti izgledas kao obicna zena, ali zapravo nisi obicna. Sam Gospod isvara utjelovio se u tebi. Kako si sretna, majko!" Ustvari, ona je bila njegova snaha. Bi li se i jedan svekar ili svekrva duboko klanjali pred svojom snahom? Kondama Raju je dao novu definiciju imenu Easwaramma. Rekao joj je: "Tvoje ime znaCi majka Svemogueeg Boga. Zato je one sveto i znacajno, majko!" Drugog je dana pozvao Venkammu i rekao joj: "Zao mi je da svi nasi ljudi zive u neznanju i da su tako prostodusni. Izgleda da nitko nije prepoznao bozansku moe skrivenu u Sathyji. Taj je djecak pravo Bozje utjelovljenje. On nije nikad gladan niti ima potrebu za snom. Danima zivi bez hrane i vode, niti spava, a ipak je uvijek svjez i aktivan." Tako se oni koji su spoznali Bozju prirodu mogu uzdiCi na bilo koju razinu svijesti. Oni koji to ne mogu uCiniti, nikad neee spoznati Boga premda dozive brojne bozanske igre - lila. Kako slijepac moze vidjeti sjaj Sunca?
30

Velicanstvenost moje bozanskosti rasla je iz dana u dan. Uskoro su ljudi poceli dolaziti u kueu Kondama Rajua, a kad bi ih netko pitao zasto dolaze u tolikom broju, oni bi odgovarali: "Kondama Raju ima unuka u kojem je skrivena velika bozanska moe. On nam se javlja u snovima i rjesava nase probleme." Tako je prolazilo vrijeme. Stariji brat ovog tijela, Seshama Raju, vratio se u Puttaparthi za vrijeme skolskih praznika. On je krivo shvatio da mi djed Kondama Raju prijeCi put k visem obrazovanju, ddeCi me stalno uz sebe. Stoga je obavijestio sve clanove obitelji da ee me povesti sa sobom u mjesto u kojem je radio i upisati me u srednju skolu. Njemu se nije svidjelo da ljudi u tolikom broju posjeeuju nasu kueu, neprestano me trazeei. Onih su dana ljudi vrlo cijenili obrazovanog covjeka. BuduCi da je Seshama Raju polazio tecaj za ucitelje, vee su ga samim tim smatrali obrazovanim te ga vrlo cijenili. On je uvjeravao Kondama Rajua: "Djede, ne dopustaj nikom da posjeeuje toga djecaka. U njemu nema nikakve bozanske moCi ni bila kakve druge moei. To je Cista histerija! Stoga se pobrini da nitko ne posjeeuje nasu kueu."

31

4. PANDHARI BHAJANI 2
Kad je ovom tijelu bilo sedam godina, u zabacenom selu prosirile su se zarazne bolesti kolera i kuga. Ljudi vise nisu pustali djecu iz kuce bojeCi se tih bolesti. Dobili su stroge upute da ne posjecuju tude kuce niti piju vodu bilo gdje izvan svojih domova. Atmosfera u selu bila je prozeta srnrtnim strahom. Zato su se tih odredaba ddali svi u selu pa i domaCica Easwaramma. Kondama Raju bio je vrlo konzervativan covjek. On nije nikad nista uzimao izvan svoje kuce pa ni vodu. Zatvorio me u kucu i nikom nije dopustao da mi se priblizi bojeCi se da me ne zarazi. Bio je tako strog da nije dopustao ni Venkammi i Parvathammi (starijim Svamijevim sestrama) da dodu k meni. No ja bih povremeno izlazio bez njegova znanja. Kad bi on to kasnije doznao, preklinjao bi me s mnogo Ijubavi: "Sathya, ne smijes sarno tako izlaziti." Kuca u kojoj smo zivjeli nalazila se u Svami s djedom ulici u kojoj su zivjeli lovci - boya. Stoga je Kondama Raju naredio nekima od njih da me cuvaju. Dao im je ovakve

2 Pandhari bhajani -

ime grupe podsjeca na svetiste Pandharpur u kojem se stuje Panduranga, KrsDa

33

naredbe: "Pazite na kretanje ovog djecaka. Ako vidite da je u selu u bilo kakvom drustvu, dovedite ga odmah kuci." Tako je strogim naredbama ogranicavao moje kretanje. Ali jesam Ii se ja pokoravao tim ogranicenjima? Unatoc svemu, ja bih izlazio kad me nitko ne bi vidio. No neki su djecaci iz ljubavi prema meni dolazili u nasu kucu bez znanja svojih roditelja. Bili su stari izmeau 6 i 8 godina. Oko mene se okupljala grupa od desetak tih djecaka. Oni bi bili stalno sa mnom, kamogod bih posao. Jednog su dana u strahu dotrcali k meni i preklinjali me: "Raju, kolera se prosirila nasim selom. Znamo da je to smrtno opasna bolest i zarazeni covjek vrlo brzo umire. Ne znamo sto ce se dogoditi s nama. Jako se bojimo!" Tada sam ih uvjeravao da se nista nece dogoditi. Pokusao sam ih hrabriti i pobuditi u njima povjerenje u sebe govoreCi: "Ne morate se bojati. Tijelo mora nestati koliko god ga nastojimo zastititi. Rast i propadanje dogaaaju se u zivotu svakoga ljudskog biCa pa zivio on i u sumi. Zato se ne bojte smrti. No potrudite se da se ddite podalje od bolesti. Stoga neprestano razmisljajte
0

nekom istaknutom mjestu. Djeca nisu znala koje bhajane da pjevaju. Tada sam skladao neke pobozne pjesme i rekao im: "Draga djeco, ne morate vani traziti Boga. On je prisutan u varna." Djeca su obilazila selo pjevajuCi bhajane prema mojim uputama. Ljudi u selu veoma su se bojali duhova. Zato se nisu usudili iCi dalje od hrama Satyabhamme poslije 5 sati navecer. Taj su hram smatrali granicom sela. No ja sam im nastojao uliti hrabrost i povjerenje, objasnjavajuCi da nema ni duhova ni vragova. Uvjerio sam djecu da moraju prstati od veselja kako bi otjerali koleru i kugu iz sela vjerujuCi u Boga i neprestano kontemplirajuCi
0

Njemu. Rekao sam

im da svezu zvonCice na gleznjeve i dao im udaraljke. Tako opremljeni hodali smo do rijeke Chitravathi i cijelim putem pjevali bhajane. Kad smo u tri dana pjevajuCi obisli cijelo selo do njegovih granica, kuga i kolera su nestale zauvijek. Nakon toga su roditelji te djece dosli k meni i molili: "Raju, ti si u nasu djecu usadio hrabrost i povjerenje i ona su se odusevila. Budi im od sutra uCitelj. UCi ih svemu sto znas. Nije im potrebno nikakvo drugo obrazovanje." Od toga dana sva su djeca pocela dolaziti k meni na poduku. Oslovljavali su me rijeCima "UCitelj koji poducava." Jednog dana dosli su roditelji s djecom i zahtijevali od mene da primim gurudaksinu, jednu vrstu honorara koji se ucitelju
35

Bogu." Djeca bi me tada

pitala: "Na kojeg Boga da mislimo, na Ramu iii na KrsT)u?" Bila su to vrlo bezazlena djeca. Onih dana Puttaparthi je bilo maleno selo sa sarno stotinjak stanovnika. Savjetovao sam djecacima da u selu svi pjevamo bhajane u 6 navecer paleCi uljenu svjetiljku na
34

~ -

- - - - - - - - - -

daje u znak zahvalnosti. Kakav je to honorar? Cetvrt nov Ciea na mjesec! Djeca bi dolazila na nastavu navecer nakon sto su pojeli sankati, kasu od raienog brasna i ostajala sa mnom cijelu noe. Ja sam ih poducavao duhovnim i mo ralnim temama i abecedi. Govorio bih im: "Ne smijete se kretati u losem drustvu, ne slusajte sto se u tom drustvu govori. Ne govorite ruzne rijeci i ne ogovarajte druge. Njegujte lijepe osobine, postujte svoje roditelje i starije. Nemojte nikom stetiti, ne vrijedajte osjeeaje drugih ljudi. Obavljajte svoj posao kako treba. Osim toga, sluzite drustvu. Stogod dobrog nauCimo, moramo to prenijeti drugima." Nakon nekog vremena bila je ocita promjena kod djece zahvaljujuCi tako dobrim rijeCima. Osim toga, poducavao sam i neku mladu djecu pjevanju i vodio pandhari bhajane u kojima su svi sudjelovali. Ti bi mali djecaci privezali zveckave zvonCiee na gleZnjeve, au rukama drZali udaraljke te obilazili selo pjevajuCi ranG ujutro da probude one koji su jos spavali. Onih dana seljaci bi spavali do 7 sati. Ali kad sam poceo pjevati pandhari bhajane uz pomoe djece, i oni bi se bud iii u 5 ujutro, okupali se i pomolili Bogu u toj vedroj i svetoj atmosferi. Zapravo, sarno zahvaljujuCi napo rima Sathya Sai Babe u selu se pocelo prvi put kontemplirati o Bogu. To se postupno prosirilo i na druga sela. Zbog takve transformacije koju je izazivala moja poduka, seljaci su me nazvali filozofom - vedantin.
36

Ojeca bi obilazila selo svakog dana ranG ujutro te po ticala seljake pjevajuCi ovakve pjesme:

Obuceni u narancastu odjecu, drieCi cimbale u rukama, pripremajuCi se za rad, unistavajuCi ielju i ljutnju, mi stupamo boianskim putem. Dodite, dodite seljaci, dodite brzo! Pridruiite nam se pjevajuCi i pozdravite Gospoda PanduraiJgu.
To je zapravo bilo prvo skupno pjevanje poboznih pjesama - nagarasaI)kirtana koje smo onih dana pronosili selom. Kad je one pocelo? Kad je ovaj djecak imao jedva 7 godina. Ook smo tako pjevali i plesali obiiazeCi selo ranG ujutro, budeCi seljake iz sna, Subbamma i Easwaramma bile su vrlo sretne. I Subbamma bi sudjelovala pjevajuCi i pljeseuCi rukama u ritmu pjevanja. Onih dana mogla se za jedan novCie kupiti vreea rize. Ona bi obicno kupila jednu vreeu i dijelila djeci malo te rize kao blagoslovljenu hranu

- prasada. Tako sam od ranog djetinjstva provodio vrijeme

sireCi i poducavajuCi duhovne teme. I ljudi iz obliznjih sela posjeCivali bi Puttaparthi da cuju te pandhari bhajane i uzivaju u njima. Pricam vam te price kako bi studenti od ranog djetinjstva njegovali bozanske osjeeaje.

37

--

---------------------------

5. NA PIJESKU RIJEKE
CHITRAVATHI

Poceo je mjesec magha. Rekao sam djeci: "Vjersko kupanje u mjesecu maghi veoma je sveti Cin. No nije dovoljno ako samo obavite takvo kupanje. I hram morate obilaziti." lato sam s grupom djece posjetio hram Anjaneya u 4 sata ujutro. Iza hrama Svamija Anjaneye bilo je u one vrijeme veliko jezero u kojem smo se okupali. No mala djeca nisu mogla ustati tako rano. lato bih ih ja budio, dizao iz postelje i odvodio do jezera da se okupaju. Nakon toga smo svi otisli u hram. Rekao sam djeci: "Vi obidite hram Svamija Anjaneye i vratite se. Ja CU ostati ovdje." Oni su me poslusali. Medutim, obilaze6 hram raspravljali su ovako: "lasto Raju nije posao s nama? On
Neprestano razmisljajte
0

Bogu

nas je nauCio tako mnogo stvari pa bez njega ne mozemo nista uCiniti. lato bi nas on morae voditi, a mi cemo ga slijediti." Nakon takve odluke vratili su se k meni i rekli da ih moram pratiti. Ja sam im odgovorio: "006 CU, ali najprije obidite hram." No oni su upomo zahtijevali da ih pratim i odlucno mi rekli: "Ako ne dodes, necemo ni mi ici." Rekao sam im da me bole noge. No oni su rekli da ce
39

me nositi. I tako ih nisam mogao odbiti kad su me s toliko mnogo ljubavi prisiljavali da ucinim sto zele. Zato sam poceo s njima obilaziti oko Anjaneyina hrama. Vjerovali ili ne, iznenada se niotkuda pojavio veliki majmun i stao pred mene, preprijeCivsi mi put. Djeca oko mene su se cudila: "Nikad u ovom selu nismo vidjeli tako velikog majmuna! Odakle je dosao?" Pokusavali su ga svom snagom otjerati, ali on se nije micao. Tko je bio taj majmun? Bio je to sam Hanuman, Ramin sluga. Djeca nisu to shvatila. Sam Hanuman se pojavio u liku toga majmuna i zamolio me: "Svami, ja sam onaj koji treba obilaziti hram zbog tebe, a ne ti zbog mene!" Stoga sam rekao djeci: "Hanumanu se ne svida da ja zbog njega obilazim hram. Stoga to necu vise raditi." Od toga dana dogodile su se velike promjene u djeci i ona su dozivjela mnoge bozanske osjecaje. Kad su se vratili kuCi, svima su rekli: "Danas kad je Raju obilazio Hanumanov hram, pojavio se niotkuda veliki majmun i stao pred njega ne dopustajuCi mu da obilazi hram." U noCi punog Mjeseca obicno smo isli na rijeku Chitravathi. Sva bi djeca bila sretna provodeCi vrijeme na pijesku rijeke od 6 navecer do duboko u noc. 1 stariji bi nam se pridruzili i plesali kabadi i neke druge plesove. Ja bih hrabrio djecu: "I vi podite i plesite. Ako tijelo zeli biti zdravo, mora mnogo vjezbati." Ali djeca me nisu htjela
40

napustiti, vec su upomo govorila: "Raju, nas zanimaju sarno bhajani. Ako ti zapjevas, mi cemo te slijediti!" Katkad bi traZili od mene da skladam nove pjesme. Cudiii su se mom poetskom umijecu i pitali me kako sam stekao sve te vjestine. Oni bi pjevali pjesme koje sam skladao i bili vrlo sretni. Hvalili su me da stvaram prekrasne pjesme i pretvaram ih u prelijepe melodije. "Ako imate nekih zelja, sarno mi recite. Ali nemojte me tako hvaliti", odgovarao sam ja. Onih dana slijedila me grupa djece. To su bili: Kesanna, Ranganna, Subbaanna, Ramanna i drugi. Ta su mi djeca bila veoma draga, a i ona su voljela mene. Njihova ljubav i prostodusnost ne mogu se opisati rijeCima. Jedan sedmogodisnji djecak polozio bi moju glavu u svoje krilo i tako me pripremao za spavanje govoreCi: "Raju, ti si vrlo umoran. Odmori se malo." Nakon kratka vremena rekao bi: "Raju, otkad si polozio svoju glavu u moje krilo ispavao, svi moji bolovi su nestali. Osjecam neku neobjasnjivu radost." Stoga su i druga djeca tezila za tom privilegijom. Smislili su metodu kojom bi sva djeca dobila takvu priliku. Dakle, od mene se ocekivalo da polozim glavu u svaCije krilo i tako se odmaram dok oni broje do 50. Na taj sam ih naCin razveseljavao. U selu je tada zivio neki stariji covjek sedamdesetih godina. On bi dosao do hrama Satyabhame, oprao ondje
41

svoje noge i sjeo na stube da se odmori. Jednog dana, dok sam hodao pred njim, on me pozvao: "Raju, dodi!" Priblizio sam mu se i upitao ga sto zeli, a on je odgovorio: "Raju, ja sam debeo, moje je krilo meko. Molim te, sjedni malo u njega." Pitao sam ga kakve bi koristi imao od toga, a on je odgovorio: "Ne mogu to rijeCima opisati. To je nesto neodredeno i cudesno. Ali ne sarno to Raju, ti si poput bljestave svjetlosti Puttaparthija. U godinama koje dolaze tvoje ime i slava prosirit ee se cijelim svijetom." Njegove su se rijeci doslovno obistinile. Ime i ugled Rajua i Puttaparthija prosirili su se nadaleko i siroko, ne sarno u Indiji nego i u cijelome svijetu. Onih dana bilo je tesko stiCi u Puttaparthi cak i pjesice. Takvo udaljeno seoce kakvo je bilo Puttaparthi zauzelo je istaknuto mjesto na zemljopisnoj karti svijeta. Subbarayudu je prorekao tu metamorfozu vee tada. Jadni covjek, nije imao djece. Zagrlio me s mnogo ljubavi i rekao: " Raju, tako sam sretan sto si mi neko vrijeme poCivao u krilu. DoCi ee vrijeme kad ee cijeli svijet ceznuti za tvojim makar i kratkotrajnim pogledom punim dobrobiti." Rekao mije i ovo: "Tvoj otac i ja ne razgovaramo. Tvoj otac ne voli da razgovaram s tobom. Zato te molim da mu
0

Cim sam se vratio kuCi moj me otac upitao: "Zasto razgovaras stirn Subbarayudom?" Pitao sam ga zbog cega da to ne radim, a on je odgovorio da je Subbarayudu njegov neprijatelj. "Mozda je tvoj neprijatelj, ali nije mojo Zato sam razgovarao s njim. Ne vidim nista lose u tome", odgovorio sam. Tada sam mu sklopljenih ruku rekao: "Slusaj, ti si stariji covjek i ne bi smio nikoga mrziti. Odbaci svoju mdnju. Bolje bi ti bilo da se brines za jedinstvo medu seljacima u nasem selu." Tada me on pitao
0

cemu mi je

Subbarayudu pricao. Odgovorio sam: "On mi je rekao kako ee zbog moje bozanskosti ovo selo Puttaparthi cijelom svijetu sjati poput svjetionika." Kad je cuo taj odgovor, Pedda Venkama Raju se naljutio i pitao sav bijesan: "Kakva je to bozanskost u tebi u kojoj ovi ljudi toliko uzivaju?" Ja sam tada donio cvijeee i ddeCi ga s obje ruke, bacio ga na tlo govoreCi: "Znas Ii tko sam ja?" Nekim cudom cvjetovi su se razmjestiIi u teluska slova napisavsi: Sri Sathya Sai Baba. Od tada je Pedda Venkama Raju bio vrlo pazljiv u razgovoru sa mnom. Tako sam vee od ranog djetinjstva poducavao djecu i starije dobrim stvarima.

nasem razgovoru nista ne

govoriS!" No ja sam mu odgovorio: "Nema u tome nista lose, reCi eu mu istinu. On je dobar covjek."

42

43

6. SKOLOVANJE

U BUKKAPATNAMU

Danas eu vam otkriti neke dogadaje koji su se dogodili za vrijeme mojih skolskih dana u Bukkapatnamu. U tom kontekstu zelio bih vam ispricati kakvi bi odnosi trebali vladati medu ucenicima za vrijeme njihova skolovanja i kakvih bi se pravila trebali pridrzavati. Putlaparthi je tada bilo zabaceno seoce bez modernih sredstava i pogodnosti. Vi to vee znate. Ovo tijelo nije posjetilo ni jedno selo prije odlaska iz Putlaparthija. No svakodnevno je odlazilo u Bukkapatnam u skolu. Ja i neka druga djeca odlazili bismo onamo zajedno u skolu. Obitelj u kojoj je ovo tijelo rodeno bila je tada veoma siromasna. I druga djeca u selu bila su siromasna. Easwaramma bi mi za objed pripremila

sankati, kasu od razi. To je bila moja glavna polutvrda

hrana. Ona bi u sredini pogacice napravila rupicu i u nju stavila malo zaCina od kikirikija. Tada nije bilo posuda za nosenje hrane. Zato bih ja zamotao svoj obrok u neku staru tkaninu i objesio ga na rame te posao u skolu. Skolsko zvono za objed zvonilo bi u 1 sat popodne. Cim bi zazvonilo, svi bismo potrcali prema seoskom
45

spremistu vode. Ali ja nisam odmah mogao pojesti svoj obrok jer se on osusio i prilijepio za tkaninu. lato sam odlazio do spremista s vodom te na nekoliko minuta uronio u vodu svoj zamotuljak s objedom kako bi se kruti obrok odlijepio od tkanine. Medu nasim razrednim prijateljima bio je i jedan djecak iz bogate obitelji. On bi donosio rizu pomijesanu s juhom i dijelio je u malim obrocima svoj djeci. I ja bih podijelio svoju kasu sa svima. Tako smo uzivali u radosti dijeljenja hrane. Jedinstvo donosi veliku radost. Nazalost, danas nema toga duha jedinstva i ljubavi medu obrazovanima. Umjesto toga svakodnevno rastu ljubomora i mrznja. Stirn u vezi moram yam nesto ispricati. UCitelji u skoli vrlo su me voljeli. Cim bi netko od njih usao u razred, pitao bi: "Je Ii Raju dosao?" lnate Ii kako sam onih dana zivio? Nisam imao tucet hlaca i kosulja kao danasnji studenti, vee sam cijelu godinu nosio sarno jedne hlace i jednu kosulju. Cim bih se vratio iz skole, omotao bih rucnik oko tijela i oprao odjeeu da je pripremim za drugi dan. Tako sam cijelu godinu izlazio na kraj stirn jednim hlacama i kosuljom. Odgovarao sam dobro na sva pitanja koja su mi postavljali nastavnici. Ali drugi ucenici nisu to mogli. Pismenost je za vrijeme Britanaca bila na veoma niskom stupnju. Bilo je djecaka koji su imali vee mnogo godina, a bili su tek u 5. razredu. Ja sam zapravo bio najmladi medu njima.
46

Imali smo jednog nastavnika engleskog jezika koji se zvao Mahboob Khan. On me neobicno volio. Ta je ljubav bila izraz duhovnoga, a ne tjelesnog odnosa. On je vrlo rado predavao u nasem razredu. Onog casa kad bi usao, nagovorio bi nastavnika koji je bio u razredu, da odmah napusti uCionicu, bilo 0 kome se radilo. A jedva sto je sjeo, pozvao je mene da sjednem pokraj njega. lagrlio bi me s mnogo ljubavi i pomilovao po glavi. Imao je tada 50 godina i nije imao djece. lato bi me cesto zvao k sebi u kueu. Bio je vrlo pobozan. Tek sto bi usao, djeca bi me pocela zadirkivati: "Hej Raju, podi, podi do njegova stolca!" Ta bi me situacija zbunjivala. Ako bih poslusao nastavnika, djeca bi mi se rugala. Ako ne bih otisao do nastavnika kako bi mi on naredio, on bi mogao pomisliti da ga ne slusam. No ja se nisam zalio da me djeca zadirkuju. Niti sam se prema njima ikad odnosio oholo jer su nastavnici prema meni bili srdacni. Jednog dana dosao sam k nastavniku i objasnio mu svoj polozaj cvrstim, ali blagim tonom: "Gospodine, ako pozivate sarno mene i izdvajate me od svih drugih djecaka, oni ee biti nesretni. Molim vas, nemojte me vise pozivati da sjedim pokraj vas. Dopustite mi da sjedim s drugim djecacima." Ali on se naljutio na mene i rekao mi otvoreno: "Neka oni misle sto hoee, nije me briga. Ne Cinim nista lose. lato se nikog ne bojim. Ja volim svu djecu, ali tebe
47

volim malo vise. To je zbog bozanskih osobina koje se kriju u tebi." Kad god bi se u njegovoj kud pripremalo neko jelo poput pakoda,3 on bi mi donio nekoliko komada, zamotanih u novinski papir. Ja bih ih ponizno odbio rekavsi: "Gospodine, ne znam priprema li se u vasoj kud hrana koja nije vegetarijanska. Stoga mi je zao, ali ne mogu uzeti te pakode." No nastavnik bi me tada uvjeravao i molio: "Ne Raju, kazem ti istinu. Kunem ti se, ne bih dopustio da se takve stvari dogode. Donio sam to jelo s velikom ljubavlju i naklonoseu prema tebi." Kad me tako uvjerio, on bi bio vrlo sretan i zahvaljivao mi sa suzama u oCima ako sam uzeo komadie slastice i pojeo je. U nasoj skoli predavao je i nastavnik imenom Iyengar. Ucenici su ga se bojali i postovali gao Kad bi ga slucajno vidjela negdje na trznici, djeca bi od straha smugnula u sporedne ulicice. Sri Iyengar saznao je za to. Jednog dana pogresno mu se uCinilo da ga i ja izbjegavam poput ostale djece. Ja sam bio redar u nasem razredu. Vidite kako sam "velik" sada. Mozete zamisliti kako sam bio malen onih dana. Bila mi je duznost da svakog dana u razred donesem

dugacku sibu sa stabla tamarinda4 i drzim je spremnu u jednom kutu uCionice prije nego sto bi Sri Iyengar usao u razred. Jednog dana Cim je usao, uzeo je sibu i pozvao me: "Raju, dodi ovamo!" Priblizio sam mu se hrabro jer sam bio siguran da nisam uCinio nista lose. On me pitao: "ZaMo si kliznuo u sporednu ulicicu kad si me ugledao?" Odgovorio sam vrlo mimo: "Gospodine, nisam vas vidio. Moja biljeznica je ostala kod djecaka koji zivi u onoj uliCici. Posao sam k njemu da je uzmem." To je bila istina. Tada je on povikao na mene: "Zar me doista nisi vidio?" Odgovorio sam da je to istina i da ga nisam vidio. Zaprijetio mi je da ee me istuei. Ja sam odgovorio: "Kako zelite!" Napokon je shvatio da govorim istinu. Pozvao me na stranu i rekao: "Raju, ja znam da ti nisi poput ostale djece. Ali mislio sam da si pogrijesio premda to nije tvoj obicaj. Zato sam se naljutio. Molim te, dodi k meni sutra kad se budes vraeao kuei." Njegova je kuea bila na putu prema mom domu. Sljedeeeg dana dosao sam k njemu, kako mi je naredio. Stajao sam na verandi, misled da ne smijem ud u nastavnikovu kueu bez njegova dopustenja. Ali on je vee bio naredio svojoj zeni: "K meni ee dod djecak imenom Raju. Kad dode, uvedi ga u kueu." Ona je

pakoda - zavijutak od tijesta sliean ameriekim krafnama punjen

povrcem

tamarind - drvo iz porodice mahunarki, raste u Aziji i Africi, njegova se crveno smeda sreika koristi kao purgativ

48

49

tada izisla i upitala me: "Dragi moj sine, jesi Ii ti Raju?" Ja sam odgovorio potvrdno. Pozvala me da udem. Kad sam usao, nastavnikova Ijubav nije znala za granice. Donio mi je dvije pakode na aluminijskom tanjuru, stavio ih pred mene i rekao: "Raju, zao mi je sto sam te htio kazniti premda nisi uCinio nikakvu pogresku. Kasnije sam shvatio da sam pogrijesio. Kako bih to ispravio, zelim se sprijateljiti s tobom." Vidite kako nasa dobrata, dobre osobine, Cistoea i istinitost rijeCi mogu dirnuti i smeksati cak i covjeka kamena srca. Ponizno sam odgovorio: "Gospodine, ja imam sarno 7 godina. Vi ste stariji gospodin i sto vise nas nastavnik. Koji je vas drustveni polozaj, a koji je moj? Kako se mozete sprijateljiti sa mnom?" Tada me on pokusao uvjeriti: "Dragi moj sine, ja ne drzim nista do tih razlika. Nisu vazne godine ni obrazovanje, vee Cistoea srca. Ti si vrlo dobar djecak. Zato bih se zelio sprijateljiti s tobom." Tada me pitao uCim Ii mnogo. Ja sam potvrdno odgovorio, a on mi je savjetovao: "Drugi mjesec su ispiti. Dobra se pripremi." Nasi ispiti poceli su po skolskom rasporedu. Imali smo dva sata da za svaki predmet napiSemo odgovore. Ali ja sam zavrsio pisanjem svojih odgovora za pola sata. Odnio sam svoj test do stoia ispitivaca. On je bio malo iznenaden pa je rekao: "Raju, Cini mi se da nisi dobra odgovorio na pitanja." No ja sam rekao: "Gospodine, na sva pitanja odgovorio sam tocno. Vidjet eete to sutra."
51

Sljedeceg dana izvukao je moj test iz hrpe papira i pregledao gao Mogao je pranaCi i neke stvari koje ni sam nije znao. Tada je na mom papiru s odgovorima napisao: "Vrlo, vrlo, vrlo, vrlo dobra." Onih dana nastavnici su drzali kod sebe nase pismene odgovore. Drugog dana me pozvao u svoju kucu na kavu. Rekao mi je: "Molim te, popij kod mene salicu kave." Ja sam ga pristojno odbio: "Gospodine, nemam obieaj piti ni kavu ni eaj." Tada me zamolio da uzmem barem jednu dosu. Skramno sam odgovorio: "U ovo doba nista ne jedem." No on me preklinjao: "Dragi moj sinko, molim te da nesto uzmes, barem zbog moga zadovoljstva." To nisam mogao odbiti. Uzeo sam dosu sarno da ga razveselim. Ueenici moraju slusati svoje nastavnike. Neki ih se veoma boje. ZaSto bih se bojao kad nisam uCinio nista lose. Ueenici i uCitelji moraju voljeti jedni druge. Ueenici mogu osvojiti srce svojih uCitelja ljubavlju, koliko god uCitelji bili kruti. Na sliean naCin mogu i uCitelji popraviti ueenika ljubavlju. Sarno kad volimo druge, i oni ce nam odgovoriti svojom ljubavlju. UCitelji moraju dobra razumjeti ljubav i ponasanje svojih ueenika. Odnos izmedu njih mora biti srdaean i temeljiti se na ljubavi i razumijevanju. Najvaznija poduka indijske kulture i duhovnosti jest:
5
5

"Govori istinu, djeluj ispravno - satyam vada dharmam

cara." Tu poruku moraju svi pretvoriti u djelo. Moji su

uCitelji dobra poznavali moju priradu. A ja sam obicno bio ponizan, postovao sam uCitelje i starije. To isto porucujem sada i danasnjim studentima. Ne mozete nekom uvijek uciniti uslugu, ali uvijek mozete govoriti ljubazno. Slatke i njezne rijeCi mogu smeksati svaCije srce. No u nekim smo prilikama prisiljeni govoriti oStra. Ja mogu biti tvrdi od dijamanta kad to situacija zahtijeva. Ali sam meksi od maslaca kad je u pitanju ljubav. U one vrijeme kad smo se vracali iz skole u Bukkapatnamu, Easwaramma bi okupila djecu oko sebe i pitala ih: "Draga djeco, sto se danas dogadalo u skoli?" Na njezino pitanje jednom je neki djeeak odgovorio: "Majko, danas je jedan nastavnik prisilio Raju da stoji u klupi." Kad je to rekao, sva su djeca pocela kritizirati nastavnika. Easwaramma nije mogla podnijeti to prigovaranje, zato ih je savjetovala: "Draga moja djeco, ne smijete govoriti protiv nastavnika. On je morao ovako kazniti naseg Sathyju sarno zato sto je on pogrijesio. Nijedan nastavnik ne bi nikad kaznio ucenika bez razloga." Rekavsi to, upitala me: "Sathya, reci mi sto si krivo uCinio?" Tada sam ispricao dogadaj tocno onako kako se dogodio: Nastavnik je naredio: "Svi ucenici koji su zapisali u biljeznice one sto sam diktirao, mogu donijeti svoje
53

dosa - vrsta palacinke ad rizina iii slanutkava brasna kaja se uma ce u razne zacine

52

biljezniee i staviti ih na moj stol. Ostali neka ustanu." BuduCi da ja nisam nista zapisivao, ustao sam. Medutim, objasnio sam nastavniku: "Gospodine, ja nisam zapisivao one sto ste govorili, ali mogu odgovoriti na sva vasa pitanja." Nastavnika je povrijedio moj odgovor. Naljutivsi se, rekao je da sam vrlo drzak. Naredio mi je da stojim u klupi tri sljedeca skolska sata. U meduvremenu je na sat dosao nas nastavnik engleskog jezika Mahboob Khan. On je bio plemenita dusa. Vidjevsi me kako stojim u klupi, upitao je nastavnika: "lasto on mora stajati?" Nastavnik je odgovorio da na satu nisam nista zapisivao. Mahboob Khan mu je objasnio: "To je mozda istina. Ali on ce ti odgovoriti na svako pitanje koje mu postavis. lato mu reci da sjedne. Pogresno je ovo sto si uCinio." No usprkos savjetu Mahbooba Khana, nastavnik Kondappa nije se slozio s njegovim savjetom. U meduvremenu je zazvonilo zvono najavljujuCi kraj skolskog sata. Nastavnik je pokusao ustati sa stolca kako bi mogao otiCi u drugi razred, ali nije mogao ustati. Pogledao je oko sebe da vidi je Ii njegov

sjedne." Tada je Kondappa tako ucinio. U trenutku kad sam sjeo, nastavnik Kondappa je mogao ustati. Ook su se nastavnici odnosili prema meni s velikom ljubavlju i naklonoscu, neki su djecaei posta Ii ljubomorni i poceli me mrziti. lato su me gurali i povlaCiIi po pijesku rijeke Chitravathi drzeCi me za noge kad smo se vracali iz skole, blatom bi poprskali moju kosulju. Ali sto god oni uCinili, ja sam ostajao miran. Govorio bih im: "Ljubav je moj lik, obzirnost je moja priroda. Mozete uciniti sto god zelite." Obicno bih nakon toga otisao do spremista za vodu pokraj hrama Svamija Anjaneye i oprao odjecu. U one vrijeme nisam imao ni pribadacu da sastavim poderanu odjecu, tako smobili siromasni. U kuCi nije bilo ni novCica. Nisam niSta htio posudivati od drugih. To sam cvrsto odluCio. Pokraj hrama Satyabhamme rastao je kaktus. Otkinuo bih maleni trn s biljke i njime pricvrstio poderanu odjecu. Tako je bila cvrsta moja odluka da zaddim cast i ugled svoje obitelji. Mozete postiCi bila sto u zivotu ako se vezete za istinu i ako ste odlucni. Od toga dana zavjetovao sam se da necu primiti nista od drugih. No Subbamma se zabrinula za mene jer sam postajao sve mrsaviji i zato bi me savjetovala: "Raju, kako to da postajes sve slabiji? U tvojim godinama moras dobro jesti da postanes jak." I moji prijatelji bi mi donosili sto god se pripremalo u njihovim kucama te me pokusavali privoljeti
55

dhotizapeo za cavao. Ali nije tako bilo. On se sam zalijepio

za stolae i zato nije mogao ustati. Vidjevsi njegovu nevolju, Mahboob Khan mu je rekao: "Nikad ne smijemo nikog kaznjavati bez razloga pa ni onda ako se radi
0

nasim

ucenicima. Ovaj ti djecak mozda izgleda obicno, ali u njemu se krije silna bozanska moe. Reci mu napokon da
54

da nesto pojedem. Ali ja sam im uvijek strogo govorio da za mene ne nose hranu od kuce. Odlucno sam odbijao iSta prihvatiti govoreCi: "Vi kod kuce jedete meso. Vase obitelji pripremaju riblji umak. Zato vas molim da mi ne nosite nikakvo jelo pripremljeno kod vas." U meduvremenu brzo su se priblizavali drzavni ispiti koji su se trebali odrZati u Penukondi, obliznjem okrugu Taluk. Onih dana ljudi su se bojali otiCi iz Bukkapatnama u Penukondu, to im je bilo kao da idu u Rusiju ili Ameriku. Nije bilo autobusa ni za Bukkapatnam, a nije bilo ni ceste. U to vrijeme prvi put je izgradena zeljeznicka pruga do Penukonde. Seljaci su ispredali fantasticne price gusjenice." Vlak je tada bio osmo cudo za seljake. Oni bi odlazili u Penukondu u grupama koristeCi se volovskom zapregom sarno da vide tu cudnu stvar - vlak. Takvi su bili seljaci u one doba. Ja sam morae pjesaCiti cijelim putem od Putlaparthija do Penukonde da bih prisustvovao drzavnom ispitu. Zato je majka ovog tijela pripremila sve vrste jela da ih jedem putem. Ona je bila vrlo zabrinuta, kao da putujem u neku daleku stranu zemlju. Stoga je ta jela zamotala u tkaninu jer nije bilo posuda u kojima bi se nosilo jelo. Kad se ovo tijelo pocelo spremati za Penukondu, Venkama i Parvathamma (Svamijeve sestre), kao i svi
56
0

drugi prijatelji i rodaci nisu mogli kontrolirati svoje emocije pa su plakali. Svi su me dopratili do Bukkapatnama. Od tamo smo nas osmorica ucenika iznajmila volovsku zapregu do Penukonde. Pratio nas je jedan nas nastavnik. Ceste su bile tako lose da bismo putovali kilometar i pol kolima, a onda 8 kilometara pjesaCili. Budud da je cijeli teren bio pun uzbrdica i udolina, morali smo silaziti s kola kad god smo naiSli na strmi dio ceste. Tako smo bili izvrgnuti mnogim teskocama, cesto silazeCi i ponovno se penjuCi na kola. Niski rast bio je moj glavni problem. I sada sam nizak. Mozete zamisliti kako sam bio "visok" u one doba! Mislio sam kako bi bilo bolje da smo cijelim putem pjesacili. Osim toga, na kolima je bilo druge djece koja su bila mlada od mene. Jadni nas nastavnik! On se muCio cijelo vrijeme naseg putovanja da tu djecu iskrca i ponovno ukrca na kola. U one doba ucitelji su vrlo voljeli djecu i bili im skloni. Iz Bukkapatnama smo posli u 5 ujutro, a u Penukondu stigli u 9 navecer. Nije bilo nikakvih hotela ni prenoCista gdje bismo mogli prespavati. Isto je bilo i na autobusnim i zeljeznickim postajama. No na rubovima grada nalazilo se ipak neko prenoCiste gdje smo prespavali. Na polasku iz Puttparthija ponijeli smo rizu, kasu i druge vaZne namirnice. Osim toga imali smo i jedan prasak mirchi i Ijutih zaCina. Ja sam kuhao rizu za sve nas. Jeli bismo rizu s
57

vlaku. Govorili bi: "Vlak izgleda poput goleme jednooke

Ijutim umakom. Tako smo proveli tri dana u Penukondi. Ne otkrivam tu informaciju zbog ega iii zato da se proslavim, ali Cinjenica je da od svih ucenika koji su pristupili ispitu, sarno je Svami prosao s odlicnim uspjehom. Svi drugi pali su na ispitu. Kad smo se vratili u Bukkapatnam, Ijudi su mi priredili srdacan docek i nosili me ulieama u dugackoj povorci jer sam bio jedini u cijelom Taluku koji je prosao na ispitu. U Bukkapatnamu vise nisam mogao nastaviti s visom naobrazbom. Zato me je moj stariji brat Seshama Raju poveo u Kamalapuram na daljnje skolovanje. Ondje su zivjeli i roditelji njegove zene. Jednog dana, kad sam se vraeao iz Bukkapatnama, ugledao sam neku zenu kako sjedi uz put zvacuCi jednu vrstu duhana i cesljajuCi kosu svoje keeri da joj isceslja usi. Nije primijetila da se priblizavam. Iznenada je ispljunula sadrZaj koji je zvakala i on je pao na moju kosulju. Ne mogu rijeCima opisati nelagodu koju je osjetila vidjevsi sto se dogodilo. Odmah je donijela rucnik iz kuee i omotala ga oko mene, skinula mi kosulju i oprala je. Takva je bila Ijubav i naklonost koju su onih dana pokazivali seljaci. Bili su tako jednostavni i plemeniti da nisu nikad zaboravljali bilo kakvu pomoe koju bi primili od drugih. Razlog zbog kojega pricam ovaj dogadaj jest da naglasim Cinjenicu kako su Cistoea srea i zahvalnost vrlo vaZne osobine Ijudskog biea. Zapravo, nezahvalnost se
58

ne moze okajati. Zato do kraja svoga zivota morate biti zahvalni onim Ijudima koji su vam na bilo koji naCin pomogli. Za vrijeme moga djetinjstva cak i Ijudi koji su bili stariji od mene 20-30 godina dolazili bi k meni s molbom da ih nauCim abeeedu. Oni bi zaradivali za zivot uzgojem i prodajom evijeea. Cim sam dosao kuCi, uCio bih ih slova abeeede. Zato su me vrlo cijenili govoreCi: "Raju je nas guru." Kad su saznali da eu uskoro otiCi u Kamalapuram, bili su vrlo razocarani. Svaki mi je donio po novCie kao znak zahvalnosti uCitelju - gurudaksina. Rekao sam im: "Zasto mi dajete taj novae? ZadrZite ga!" Ali oni su upomo zahtijevali da ga uzmem kao znak njihove Ijubavi i zahvalnosti. Njihova gurudaksina iznosila je 12 novCiea. Pratili su me do Bukkapatnama i stalno me ispitivali: "Raju, kad ees se vratiti u nase selo?" Takva je bila Ijubav i naklonost seljaka u one doba. Danas je situacija posve drukCija. Osjeeaj humanosti promijenio se zbog modemog skolovanja. Izumro je svaki osjeeaj zahvalnosti. Zato se zemlja danas susreee s tolikim teskoeama. NajvaZnija covjekova osobina jest zahvalnost. U one doba seljaci su bili puni zahvalnosti postovanja i uljudnosti.

59

7. SKOLOVANJE U
KAMALAPURAMU

Kamalapuram je bio gradic pokraj Cuddapaha, podrucnoga glavnog sjedista drzave Andhra Pradesh. Seshama Raju, brat ovoga tijela, poveo me tamo i upisao u visu osnovnu skolu. U tom je gradieu vladala velika nestasica vode. Cim bih ujutro ustao, morao sam daleko pjesaCiti da u velikoj glinenoj posudi donesem kuCi vodu iz kanala. To se ponavljalo svakog dana, ujutro i navecer. Zato nisam uopce imao vremena uciti. Kad bih zavrsio s donosenjem vode, bilo bi vee 9 sati. Odmah bih pojeo
amba/i i otrcao u skolu. Amba/i je jedna vrsta razrijedenog

cmog sankatija koji bi ostao od prosle noCi, a kojem se dodavalo malo soli zbog okusa. Onih dana nije za dorucak bilo malih obroka poput idd/yja, 6 dose, vade,7 upmf!3 i krumpira. U veCini kuca bio je obicaj da se pojede riza od vecere, pomijesana s malo salamure.

7
8

iddly - krusciCi ad rizina brasna vada - ukusna juznaindijska paslastica ad rizina brasna upma - prZeni griz na pavrcu

61

U nasoj uCionici ucenici su sjedili u drvenim klupama sa stolovima. Klupe su bile oblikovane tako da su ucenici mogli drzati svoje knjige ispod debele daske i pisati biljeske na tim debelim daskama. Mogli su takoder udobno sjediti u klupama koje su bile pricvrscene za stolove. U takvoj klupi sjedili bismo trojiea. Ja sam sjedio u sredini klupe, a dva djecaka, Ramesh i Suresh sjedili su sa strane. Ramesh je bio sin earinskog sluzbenika u drZavnoj upravi. Sarno smo nas trojica dobivali najbolje oejene na svim ispitima. Svake godine odrZavao se veliki seoski sajam u mjestu Pushpagiri koje se nalazilo izmedu Kamalapurama i Chuddapala. Nastavnik tjelesnog odgoja u nasoj skoli, a bio je i uCitelj izvidaca, zahtijevao je da sva djeea obvezatno moraju sudjelovati u izvidackom kampu i pomoCi ljudima na sajmu. Naredio je takoder da svi nosimo sivo-zute kosulje i hlace, kozni remen i zvizdaljku. Rekao nam je da sva djeea moraju nabaviti izvidacke uniforme za tjedan dana. Dodatno je naredio da svi ucenici moraju iCi u Pushpagiri te sluziti kao dobrovoljei na sajmu koji ce se ondje odrzati. Kako sam mogao nabaviti sve te stvari? U dzepu nisam imao ni novCica. Niti sam novae mogao traziti od svojih roditelja jer ni oni nisu imali prebijenog novCica. U one doba smatrao se bogatim covjekom onaj koji je u dzepu imao 10 rupija. A onaj tko je imao novcanieu od sto rupija bio je milijunas!
62

Otae ovog tijela dao mi je dva novCica kad sam isao u Kamalapuram u vise razrede osnovne skole. Tada je to bio veliki novae i mnogo je vrijedio. BuduCi da je moj otae pripadao siromasnoj obitelji, mogao mi je dati sarno dva novCica. Zadnjih sest mjeseci moga boravka ondje morae sam se snaCi s ta dva novCica. No sada nisam imao nikakva novea. U one doba bio sam redar u razredu. Zato sam prema obicaju morae biti i voda izvidacke grupe. Slijedom toga, nastavnik tjelesnog odgoja naredio mi je da obvezatno vodim izvidacki kamp u Pushpagiriju. Rekao mije: "Svakako moras biti spreman do odredenog datuma i dovesti tu djecu u punoj opremi." Ali moj je problem bio kako iCi na izvidacki kamp bez uniforme? 0 tom sam duboko razmisljao. Cijelu godinu imao sam sarno jedan komplet odjece - kosulju i hlace. Cim bih dosao kuCi, omotao bih rucnik oko struka i prao svoju odjecu. Nisam imao novea da je dadem izglacati kod peraca rublja. Zato sam stavljao zeravicu u malu posudu od mjedi i to mi je sluzilo kao glacalo. Tada bih odjecu stavio pod skrinju da je izravnam. Sljedeceg dana obukao bih tako izravnanu odjecu i odlazio u skolu. Zbog takva neprestanog pranja i nosenja odjeca je bila otreana i poderana. Nisam imao novea cak ni da kupim pribadacu. Poderane dijelove odjece sastavljao sam pomocu trna kaktusa. BuduCi da sam se tako morae provlaciti s jednim kompletom odjece cijele godine, kako sam mogao kupiti
63

novu izvidacku uniformu? Niti sam mogao reti da neeu sudjelovati u kampu. Osim toga, stetilo bi ugledu i casti moje obitelji da priznam kako ne mozemo nabaviti uniformu za izvidacki kamp. Nisam znao sto da radim. Ozbiljno sam 0 tom razmisljao i smislio plan kako rijesiti tu situaciju. Obavijestio sam svoje prijatelje u razredu da se ne osjeeam dobra i da zato neeu doti u kamp. No pazio sam da se ta varka ne otkrije uCitelju. Odabrao sam jednog djecaka da me zamijeni i rekao mu: "Ti odvedi ucenike u kamp, aja eu doti poslije." Ali djeca nisu htjela bez mene u kamp, pa su glasno prasvjedovala: "Raju, ako ti ne dodes u kamp, neeemo doti ni mi." Oni su stovise dosli k meni u kueu i poceli zahtijevati od mene da ih vodim u kamp. Nisu me pustali na miru ni u razredu. Situacija je postala takva da sam tesko odolijevao njihovu pritisku. Ramesh, moj razredni prijatelj koji je sjedio do mene u klupi i bio sin ddavnog sluzbenika, razumio je dobra u kakvoj sam se neugodnoj situaciji nalazio. On je bio istog stasa kao i ja. Zato je zamolio oca da mu dade sasiti dvije uniforme jer mu se one vrlo svidaju. Njegova je namjera bila da jednu daruje meni. On je bio doista sretan sto se dosjetio tako plemenite ideje da pomogne svom prijatelju i razrednom suuceniku. Te plemenite misli naviru covjeku iz prijasnjih zivota. No Ramesh nije otkrio svoj plan ni meni ni svom ocu.
65

T"

BuduCi da je bio jedinae, a njegov otae imucan, dobio je dva izviaacka odijela sasivena po mjeri. Odmah je jedno umotao u novinski papir i stavio ga na moju klupu zajedno sa eeduljicom na kojoj je napisao: "Raju, ja sam kao tvoj mlaai brat. Ako ne budes primio ovo odijelo, ja eu se ubiti tako sto eu se baciti pod jureCi vlak. Molim te zato da svakako primis tu odjecu." Primijetio sam taj zamotuljak na svojoj klupi. Uzeo sam eeduljicu, poderao je i napisao drugu: "Istina je da si mi poput brata. No prijateljstvo izmeau nas ne moze se odrZati i dalje ako se temelji na odnosu davanja i uzimanja. Takav odnos ne moze biti trajan. Nas se odnos temelji na odnosu sree sreu i Ijubav za Ijubav. Zelis Ii da nase prijateljstvo ostane vjecno, ne smijes raditi takve stvari. Ako se treba razviti prijateljstvo izmeau dva covjeka, oni smiju izmjenjivati sarno Ijubav, a ne predmete. Ako se izmjenjuju predmeti, Ijubav ce prestati. Stoga, zelis Ii da prijateljstvo izmeau nas ostane nedirnuto, uzmi natrag to odijelo." Ramesh se vrlo rastuzio kad je procitao moje pismo, no nije mogao zanemariti moje osjecaje. Zato je uzeo natrag odijelo. Djeea su onih dana uvijek poslusala moje zapovijedi. Neki djecaci nisu odrzavali svoje klupe urednima, bila je knjiga posvuda, a one su bile poderane, razbaeane i prljave. Moje su knjige bile uvijek vrlo uredne i Ciste. U one vrijeme malo je djecaka moglo kupiti nove knjige kad
66

su prelazili u visi razred. Svakih cetiri do pet godina knjige bi se mijenjale. Moje su knjige bile uvijek uredne i poput novih. Zato su ih djecaei iz nizih razreda kupovali kad su prelazili u viSi razred. Jedne godine neki siromasan djecak traZio je da kupi moje knjige. Pokazao sam mu ih. Onih dana nastavni plan i program je bio tezak cak i za nize razrede iz predmeta poput povijesti, zemljopisa, nauke
0

graaanskim pravima

i drugih. Vidjevsi moje knjige, djecak je primijetio: "Raju, Cini se da nisi ni taknuo svoje knjige. Izgledaju posve nove." Rekao sam mu: "Moje navike i odnos prema njima odrZale su ih takvima." Cijena mojih knjiga bila je 12 rupija. Ali siromasni djecak nije mogao toliko platiti. Tada sam mu rekao: "Dragi moj, mene je izabrao uCitelj za izviaacki kamp. Moram kupiti izviaacko odijelo i cipele. Osim toga, imam i drugih troskova. Nemam novae za sve to, a ne zelim ga traziti od svojih roditelja. Trenutacno trebam 5 rupija. Zato mi plati 5 rupija i knjige su tvoje." Djecak je bio veoma sretan i odmah mi je platio cijeli iznos. Onih dana novcanice su bile velika rijetkost. Zato mi je eijeli iznos platio u kovanieama zamotanima u komad istrosene tkanine. Ne mogavsi izdrzati tezinu kovaniea tkanina se poderala, a novCiCi su se rasuli po sobi uz veliku buku. Kad je vlasnica kuce to cula, odmah
67

je dosla i pitala: "Odakle ti sav taj novae? Jesi Ii ga ukrao iz skrinje?" Rekavsi to, pljusnula me. Jadni djecak koji je vidio sto se dogodilo, objasnio joj je: "Majko, ja sam dao te novciee Rajuu jer sam kupio njegove knjige." No ona nije povjerovala njegovim rijeCima pa je uzela sav novae. Sljedeeeg dana svi moji prijatelji iz razreda posli su u Pushpagiri gdje se odrZavao stocni sajam da sudjeluju u izvidackom kampu. Rekao sam svom uCitelju da eu doCi drugog jutra i pridruziti se grupi. Rano ujutro posao sam pjesice na put. Ougo sam hodao, ali prije nego sto sam se mogao pridruziti svojim prijateljima, oni su otisli na dorucak. Nisam imao ni novciea u dzepu. A sto da ja jedem za dorucak? Mislio sam da eu nekako proCi bez jela. Namjerno sam izbjegavao svoje razredne prijatelje, da me ne bi pitali jesam Ii doruckovao. No oni su me svuda traZiIi i pitali jesam Ii dosao. U blizini je bilo zidano spremiste vode za pranje krava i volova. Voda je bila vrlo prljava. Ali sto da radim? U onim okolnostima, to je za mene bila sama Ganga! Bio sam vrlo umoran, gladan i zedan jer sam dugo hodao. Zato sam oprao liee tom prljavom vodom i malo je popio. Tada sam primijetio da je netko ostavio paketie sa seoskim cigaretama i jedan novCie. Cigarete mi naravno nisu koristile, zato sam ih bacio. Uzeo sam jedan novCie koji je vrijedio sesnaesti dio rupije i promijenio ga za cetiri
68

novCiea manje vrijednosti koji su se zvali bottu iIi kani. Dok sam se vraeao ugledao sam kako uz eestu sjedi neki covjek i igra karte koje je rasirio po tkanini, pozivajuCi prolaznike da se klade na kartu koju sami odaberu. I mene je pozvao: "Raju, ti si vrlo sretan djecak. Dodi i kladi se na bilo koju kartu." Nudio je pobjedniku dvostruki iznos. Nema sumnje, to je bila vrsta koekanja, ali u one sam vrijeme bio posve bespomoean. Stoga sam stavio po jedan novCie na razne karte. Svaki puta sam pobijedio i dobio dvostruki iznos od ulozenog. Igrao sam tu igru dok nisam skupio 16 novCiea iIi jednu rupiju. Tada sam odlucio da je to kraj igre, pa sam otiSao sa zaraaenim noveem. BuduCi da sam bio gladan, kupio sam tri dose s jednim novCieem

bottu. U one vrijeme dose su se mogle kupiti za novCie

koji se zvao dammidi a bio je jedna treCina bottua. Tako sam prosao s dva bottua dnevno hraneCi se dosama. Pridruzio sam se svojim prijateljima u obavljanju skautskih duznosti. Noeu sam drzao zamotuljak s novCiCima pod glavom i spavao na pjeskovitom tlu. BuduCi da sam bio vrlo umoran zbog dugog pjesacenja, uskoro sam cvrsto zaspao. Za vrijeme sna moja je glava kliznula u stranu otkrivsi zamotuljak s novCiCima. Netko ga je vidio i ukrao, ne ometajuCi me u spavanju. Kad sam se sljedeeeg dana probudio, uvidio sam sto se dogodilo. Nisam imao Cime kupiti ni jednu dosu. Moji su prijatelji bili vrlo obeshrabreni
69

..--.------------------=---~mojom nevoljom. Cak su se rasplakali. Preklinjali su me da pojedem barem jednu dosu koju su mi htjeli kupiti. Ali ja sam odlucno odbio. Rekao sam im da nisam gladan jer nisam htio niCiju pomoc. Osobito nisam zelio uzeti tudi novae. Zato sam otiSao. Nakon sto je zavrsio nas izvidacki kamp, donio sam kuCi slatkise, voce i slicne stvari koje sam prije kupio. Cim sam zakoraCio u kucu, primijetio sam kako Seshama Raju erta neke linije po biljeznici s pomocu ravnala. Bio je vrlo Ijut jer je njegova zena morala nositi vodu tri dana za vrijeme moje odsutnosti, pa je bila vrlo umorna. Ponudio sam joj voce i slatkise koje sam kupio u Pushpagiriju. Umjesto da ih pristojno primi, ona ih je baeila rekavsi: "Tko jos zeli te stvari?" Seshama Raju jos se vise razljutio. Uzeo je ravnalo i udario me po ruei. Ravnalo je puknulo na tri dijela, a moja je ruka natekla. Bio sam tako bespomocan i nisam se imao komu pozaliti. Zavezao sam ruku mokrim zavojem. Sljedeceg dana umro je jedan od sinova Seshame Rajua. On je poslao brzojav Venkama Rajuu. Onih dana nije bilo postanskog ni brzojavnog ureda u Puttaparthiju. Brzojavi su se primali u Bukkapatnamu, a tada bi ih glasnik nosio u Puttaparthi. Pedda Venkama Raju cesto bi odlazio u Bukkapatnam da nabavi neke stvari na seoskom sajmu. Vidio je brzojav i odmah odjurio u Kamalapuram. Kad je stigao u kucu
70

----

Seshama Rajua, nasao je sve cianove obitelji u dubokoj boli. I ja sam se morae pretvarati da sam tuzan iako sam iznad veselja i tuge. Tada je moj otac vidio da na ruci imam zavoj pa me upitao Sto se dogodilo. Pokusao sam mu objasniti da se nista nije dogodilo. Rekao sam mu da se na ruci pojavio maleni gnojni Cir i buduCi da me boli, stavio sam zavoj preko njega. No Pedda Venkama Raju nije povjerovao mom odgovoru. U susjednoj kuCi zivjela je neka zena koja je pripadala zajednici Vysya. Zvala se Subbamma. Ona je zaradivala za zivot pripremajuCi i prodajuCi dose. Jednog je dana pozvaia moga oea i rekla mu: "Venkama Raju, ja znam da bi ti svakako zelio skolovati Rajua u tvome mjestu. Zasto ga iziaZes tolikim mukama povjeravajuCi ga brizi njegova starijeg brata i to tako daleko od kuce? Ti i ne znas kolikim je patnjama izvrgnut! Svakog dana mora nositi na ramenima vodu za pice iz velike udaljenosti u dva velika zemljana vrca pricvrscena na ledima. On je prisiljen podnositi velike muke." Tijekom noCi moj je otae zelio iziCi i obaviti nuzdu. U mjestu nije bilo svjetla. Ja sam nosio malu kerozinsku svjetiljku u jednoj ruci, a vrc s vodom u drugoj. Kad smo stigli izvan mjesta, otae me zaustavio: "Sathya, stani, stand Stavi svjetiljku na tIo." Uzeo je obje moje ruke i bolno zavapio. "Dragi sine, covjek moze nesto zaraditi cak i
71

prodajuCi sol, sarno ako je ziv. Jesam li te poslao ovamo zato jer te nisam mogao odgajati? laMo ovdje tako mnogo paM? Kao tvoj otae nikad te nisam tukao. Ovi te Ijudi jako muce. Podi odmah sa mnom kuei." Pokusao sam ga umiriti: "Ne, ne, nije istina sto govore Ijudi. Nitko mi ovdje ne nanosi bol." On mi nije vjerovao i upomo je trazio da se vratim s njim u Puttaparthi. Tada sam mu ovako objasnio situaciju: "Nije ispravno od tebe da me sada odvodis. Ako sada odem odavde, neee u kuti biti nikog tko ee raditi. Ti mislis drukCije. Vrati se, a ja eu doti poslije." Nisam se zalio na Clanove bratove obitelji. Nikad nisam otkrio Cinjenicu da mi je ruka natekla jer me je Seshama Raju istukao. Nikad se nisam zalio na starije i uvijek sam pokusavao zastititi dostojanstvo i cast obitelji. Stoga sam nastojao uvjeriti oea: "Nije dobro da dovedem u nepovoljan polozaj ove Ijude, osobito sada kad su obuzeti tugom zbog smrti svoga djeteta. Ali ne radi se sarno
0

tvoja dobra priroda." Prije odlaska pitao me trebam li odjeeu. Odgovorio sam da imam dovoljno odjeee i da nista ne trebam. Bio je sretan i otiSao je. No prije odlaska razgovarao je s trgoveem Kotie Subbannom i rekao mu: "Ako nas djecak dode k tebi po pomoe, molim te da mu pomognes. Treba li odjeeu, molim te da se pobrines da je dobije. Ne brini se za novae, poslat eu ti ga." Cim je stigao u Puttaparthi, poceo mi je svaki dan pisati pisma, traZeti da se odmah vratim kuei. U nekim je pismima pisao: "Stanje tvoje majke je ozbiljno, dodi odmah." Sumnjao je da eu se brzo vratiti. lnao sam da s majkom nije nista ozbiljno, barem sto se tice njezina zdravlja. lato sam ostao u Kamalapuramu kod Seshama Rajua dok nisu zavrsili ispiti. U meduvremenu stvari su se normalizirale.

Wolf Messing
la vrijeme dackih dana u Kamalapuramu odlazio bih s jos nekim ucenicima svake veceri u setnju na zeljeznicku postaju. Ondje bismo proveli neko vrijeme raspravljajuti o duhovnim temama. Onih dana nije mnogo vlakova prolazilo Kamalapuramom. Dnevno bi prolazio tek je dan ili dva vlaka. Jednog smo dana sjedili na klupi na zeljeznickoj postaji. Djecaci su mi postavljali razna pitanja, a ja sam im odgovarao. Tada me je kroz prozor vlaka koji
73

tome. I susjedi ee misliti lose

meni ako

sada odem s tobom. Moramo paziti sto bi drugi mogli govoriti 0 nama. lato ne smijemo davati povoda za takve stvari. Molim te, ti sada idi u Puttaparthi! Ako zelis, ja eu doti za tobom za dva tjedna." Kad je
CUO

sto sam rekao,

Venkama Raju je zaplakao. Otisao je sam u Puttaparthi, rekavsi: "Kako si plemenit, sine moj! Stitit ee te sarno
72

.,
se priblizavao zeljezniekoj postaji ugledao jedan bljedoliki stranae. Bio je to Wolf Messing. On je pokusao siCi s vlaka prije nego sto se vlak zaustavio pa je pao. Moji prijatelji iz razreda Ramesh i Suresh, koji su sjedili sa mnom, uzviknuli su zabrinuti: "0 Boze, jadni eovjek! Sigumo je slomio nogu!" Ja sam im odlueno rekao: "NiSta mu se nije dogodilo. Dosao me je sarno vidjeti. Zato mu se neee nista dogoditi. Ostanite tihi i mimi." Messing eak nije imao ni ruenu torbu. Plakao je od radosti, zureCi u mene. Ramesh i Suresh bili su svjedoci toga prizora. Onih dana djeea su se vrlo bojala stranaea svijetle puti, da ih oni ne otmu i silom odvedu u vojsku. Zato je Ramesh otreao kuCi da obavijesti roditelje kad je vidio da mi se Messing priblizava. Cim je stigao, rekao je svom oeu: "Oee, neki stranae sisao je upravo s viaka i zeli oteti Rajua. Moras se odmah dzipom pozuriti tamo." Njegov je otac dojurio na zeljeznieku postaju, podigao me, stavio u dzip i odvezao svojoj kuCi, rekavsi: "Raju, malo kasnije eu te odvesti tvojoj kuei. Podimo najprije k meni!" Wolf Messing slijedio je dzip. Ougo je sjedio pred kueom vladina sluzbenika. Kadgod bi me ugledao kroz prozor, htio je doCi do mene, pokusavajuCi mi nesto reCi. Ali vlasnici kuee zatvorili su sve prozore i vrata, onemogueavajuCi mu tako bilo kakvu komunikaciju sa mnom. Seshama Raju (stariji Svamijev brat) radio je tada kao uCitelj u tom gradieu.
75

Rameshov otac poslao mu je po jednom covjeku ovakvu poruku

0

ucavao svoje ucenike. Ime njegova oca bilo je Oamodar Rao, a bio je sudac. Njegov se tast zvao Sundar Rao i bio je glasoviti lijecnik. U one vrijeme oba su bila ondje. Messing je u njihovoj prisutnosti rekao: "Svami je doista sam Bog. Sada se ne objavljuje u svom pravom liku. Vi vidite sarno njegov normalan, Ijudski lik. Kad biste vidjeli auru oko njega, shvatili biste njegovu pravu prirodu." Sljedeeeg dana rano ujutro, dok sam hodao medu poklonicima koji su se okupili nakon nagarasankirtana, Wolf Messing je vidio bljestavi sjaj oko moga tijela. Kad smo poslije razgovarali, plakao je govoreCi: "Oragi moj, ti si mi sve. Ja sam tvoj instrument, ti si mi sve!" Pokazao sam mu sve sto sam mu mogao pokazati, rekao sam mu sve sto je trebalo. Takoder sam mu objasnio: "U skladu s izrekom: daivam m[musa rilpena, Bog se utjelovljuje u ljudskom liku i pojavljuje se kao obicno ljudsko biee." Messing se poslije vratio u svoju domovinu Rusiju. Nakon nekoliko dana upravitelj Narendra primio je ovakvo pismo: "Kako ste sretni sto radite u obrazovnoj ustanovi koju je osnovao sam Bog. Zelio bih da me obavjestavate pismeno o Svamijevim bozanskim igrama - lila i avatarovoj misiji." Jednog smo dana Narendra i ja sjedili, raspravljajuCi 0 svemu i svacemu. Iznenada se niotkuda pojavio Messing. Kako je dospio ovamo? Nitko to nije znao. Nije mu bila potrebna karta da dode u Indiju. Sarno je dosao, vidio
77

tom dogadaju: "Neki bljedoliki stranac ceka pred

nasom kueom s namjerom da na silu otme Rajua. Rajuje sada kod nas. Malo kasnije pobrinut eu se da ga sigurno dovezem varna." Nakon toga se Wolf Messing vratio na zeljeznicku postaju, ukrcao se na vlak i odvezao u nepoznatom smjeru. Prije nego sto je otputovao, napisao je olovkom na ulaznim vratima kuee: "Vi ste najsretniji, jer cuvate u svojoj kuCi ovo dijete koje je utjelovljenje bozanskosti, sluzite Mu! Ja nisam tako sretan, zasluzujem sarno ovo malo. Hvala!" Nakon toga je otputovao u Rusiju. Wolf Messing vratio se u Indiju nakon mnogo godina. Dosao je u Kamalapuram i pitao za mene. Tada nisam vise bio isti Raju, promijenio sam ime. Stanovnici gradiea obavijestili su ga: "Sada je on postao nas guru i zove se Sri Sathya Sai Baba. Mozete ga naCi u Puttaparthiju iii Bangaloreu." On je dosao k meni u moj asram u Whitefield pokraj Bangalorea. Toga je dana ondje zatekao nekolicinu poklonika kako sjede i cekaju nekoga. Kad je pitao koga cekaju, rekli su mu da cekaju darsan Sri Sathya Sai Babe. I on je cekao. Ook sam se kretao medu ljudima, on je pomislio: "To je ista osoba koju sam vidio u Kamalapuramu. I ovdje jasno sjaji ista bozanska svjetlost." Nakon toga se sastao s Narendrom, upraviteljem brin davanskoga koledza, velikim uCiteljem koji je dobro pod
76

me i nestao brzo kao sto je i dosao. To je bilo veliko eudo koje svi ljudi ne mogu vidjeti. Niti svi mogu razumjeti taj fenomen, eak kad bih ga i objasnio.

8. PJESNIK NAD PJESNICIMA

Onih dana pisao sam lijepe pjesme. Cak i sada koristim jednostavan jezik u svojim govorima, ali donekle se obuzdavam da prevoditelju ne bi bilo tesko prevoditi jezik kojim govorim. Jednog dana trgovac koji je imao trgovinu prehrambenih namirnica, imenom Kotie Subbanna, a pradavao je i neke popularne ajurvedske praizvode, dosao je nekim poslom u Puttaparthi. Doznao je da pisem lijepe pjesme pa je zelio da mu napisem nekoliko stihova koji bi reklamirali lijekove sto su se pradavali u njegovoj trgovini. On se selom ovako raspitivao
0

meni: "Znam da u selu

zivi mladic imenom Raju. CUjem da pise prekrasne pjesme. Gdje ga mogu naCi?" Svi su mu ljudi pokazali Subbamminu kucu. On je dosao do Subbamme i pitao: "Majko, znas Ii ista o tom djeeaku Rajuu?" Ona mu je dala vrlo iscrpan izvjestaj: "Dragi sinko, poznajem ga vrlo dobra. On je djecak dobrih osobina, navika i ponasanja te uti ljude dobrim stvarima." Toga dana pozvala ga je k sebi na objed. Za vrijeme jela on je sjedio pokraj mene. Nije ga se osobito dojmio moj lik i nije vjeravao da mogu pisati dobre pjesme. Priznao je: "Raju, izgledas vrlo mlad. Kako mozes reklamirati moje lijekove?
78

79

Sumnjam u to!" Ja sam mu odgovorio: "Ako sumnjas u moju nadarenost, zasto dolazis k meni? Molim te, ostavi me na miru. Otidi k nekomu komu vjerujes i obavi svoj posao." Tako sam ga udaljio. Kasnije, dok sam bio u Kamalapuramu u skoli, on mi je opet dosao i rekao: "Raju,
CUO

imate li bolove u zglobovima, patite li od nadutosti, radi Ii se 0 biio kojoj bolesti poznatoj iii nepoznatoj, uzmite lijek Bala Bhaskara koji trenutacno djeluje. Zelite li doznati gdje se lijek moze kupiti,

sam da pises vrlo dobru

dodite u trgovinu Kotte Subbanne,

u njegovoj ga trgovini mozete nabaviti.

poeziju. Slusaj, ako mi mozes napisati dobru pjesmu, dat eu ti sasiti par kosulja i hlaca." Odgovorio sam mu vrla odrjesito: "Ne govori tako. Cekam Ii ja tvoje milosrde? Aka mi dolazis s takvim prijedlozima, neeu s tobom razgovarati." Tada mi se ispricao. I ja sam malo popustio i rekao mu: "Subbanna, ja nemam veze s odnosom davanja i uzimanja. Zato zadrzi svoju poslovnu taktiku daleko od mene. ReCi ees mi naziv svoga lijeka, njegove vaZne osobine i cemu on koristi. Ja eu onda skladati prikladnu pjesmu." Rekao je da je dobio novi ajurvedski lijek koji se zove Bala Bhaskara te me moli da skladam stihove koji ee reklamirati taj lijek. Takoder mi je objasnio koje su bolesti sto ih taj lijek moze izlijeCiti te dodao: "Ja eu takoder skupiti grupu djece koja ee nauCiti tu pjesmu i obilaziti selo pjevajuCi je. To ee biti dobra reklama za lijek." Skladao sam ovu pjesmu:

Dodite djecaci, dodite! To je odlican tonik koji je pripremio poznati lijecnik, sam Gopalacarya. Dodite djecaci, dodite!
(teluska pjesma) Kad je Subbanna
CUO

te stihove, vrlo se odusevio.

Odmah je otisao kuCi, donio kosaru punu laddua i htio mi je darovati. Ali ja sam pristojno odbio rekavsi: "Ne nosite to menU Razdijelite slatkiSe radije medu djecacima." Ja uopee ne jedem slatko, od rodenja nisam taknuo niSta slatko, imam dovoljno slatkoee u sebi. Moj urn je sladak, moj govor je sladak i moja Ijubav je slatka. ZaMo bih onda trebao slatkiSe? Podijelio sam djeci slatkiSe koje je donio Subbanna. Tako sam jos od djetinjstva pomagao svakom
i sve ispunjavao radoseu i sreeom. To je zapravo moja

Evo ga, evo gal Dodife, dodite djeco! Evo lijeka Bala Bhaskara! /mate li problema s nervoznim zelucem, naticu li vam noge,
80

glavna zadaea.
81

Kotte Subbanna je naredio djecacima da pjevaju tu pjesmu u svakoj ulici i u svim obliznjim selima. Reklama je bila tako jaka da je ubrzo cijela posiljka Baja Bhaskare rasprodana za kratko vrijeme. On je bio neobicno sretan. Kupio mi je dvije kosulje i dva para hlaca da izrazi svoju sreeu izahvalnost. Ja sam to odrjesito odbio primiti, rekavsi: "Subbanna, dajes Ii mi tu odjeeu kao uzvrat za pjesmu koju sam ti napisao? Gospod koji prima darove poklonika (Gospod Venkatesvara) nalazi se u Tirupatiju. Ja nisam taj Gospod. Neeu primiti stvari koje si mi donio." Bio je vrlo nesretan te je rekao da to neee vraeati kuei. Stoga sam mu odvratio: "Dobro, u redu, daj ih onda prosjacima!" U mojoj je prirodi uvijek bilo davati drugima, a ne uzimati od drugih. Moja ruka uvijek daje drugima, a niSta od drugih ne uzima. Ali ja pruzam ruku i trazim od vas jedno: cistu i neokaljanu Ijubav. No cak ni ta ljubav nije moje vlasnistvo, vee pripada Bogu. Stoga ja trazim one sto pripada meni. Vi sada zlorabite ovaj neprocjenjiv imetak ljubavi, trosite ga u razne svrhe. Zato vas prati tuga. Kad biste posvetili tu Cistu i neokaljanu ljubav Bogu, bili biste najsretniji na ovom svijetu. Kad je cijela zaliha lijeka Baja Bhaskara bila rasprodana Subbanna zaradio mnogo novca, za to su doznali i drugi trgovci i poceli se rojiti oko mene sa zahtjevima da
9

skladam pjesme koje bi reklamirale proizvode sto ih oni imaju u svojim trgovinama. UCinio sam uslugu dvojici iii trojici trgovaca napisavsi stihove za njihove proizvode. U meduvremenu doznao je za to Seshama Raju. On se Ijutio i glasno prosvjedovao: "BuduCi da su sada skolski praznici, vrati se u Puttaparthi. Ako ostanes ovdje, bavit ees se nepotrebnim stvarima. Zato odlazi!" Poslao me dakle natrag u Puttaparthi. Ali ja nisam prestao pisati pjesme. Jednog dana dosli su k meni neki djecaci i rekli: "Sathya, mi bismo izveli jedan igrokaz. Molimo te da nam napises pricu, dijaloge i pjesme za igrokaz, to bi nam mnogo pomoglo." Ja sam im rekao da trebam dva djecaka. Skladao sam nekoliko pjesama i nauCio djecake da ih pjevaju. U one vrijeme zene su pocele stavljati malu tocku kumkuma 9 na celo, umjesto velike toeke kako je bilo uobicajeno. Pocele su takoder nositi tanke zlatne ogrlice umjesto ogrlice od zlatnih novciea. Primijetivsi taj cudan obicaj, skladao sam sljedeeu pjesmu: Kako su se vremena promijenila, dragi moji djecaci! Kako su se vremena promijenila! Pojavio se puder za lice,

kumkum - crveni cvjetni prah koji hinduisti koriste pri obrednom bogostovlju

82

83

a turmerik10 je nestao.

Kako su se vremena promijenila, dragi moji djecaci!

Kako su se vremena promijenila!
Nestalo je ogrlica od zlatnih novCica,

a umjesto njih pojavili su se zlatni lanCiCi.

Kako su se vremena promijeniJa, dragi moji djecaci!

Kako su se vremena promijenila!

Tada su se prvi put pojavili rucni satovi. Poglavar sela poceo je nositi rucni sat na lijevoj ruci te je obucen u skupocjeni dhotjll obilazio selo izrazavajuCi tako svoju tastinu. Ako je netko onih dana nosio rucni sat, smatrali su ga vaznim covjekom. RugajuCi se takvim tastim navikama, napisao sam sljedecu pjesmu:

Ljudi na lijevoj ruci nose svjetJucavu bijelu znacku

pricvrscenu koinim remenom.
Kakva Ii je to moda, dragi moji!
Kakva Ii je to moda?
To su vrlo ruine pojave,
Kakva Ii je to moda?
Dugacki brk se reie i brije,

turmerik - zuti prah indijskag safrana kaji se karisti i kaa zaCin dhoti - vrsta indijske adjece, avija se aka tijela i provlaCi izmedu
bedara, nase je uglavnam muskarci

10
11

85

Umjesto toga ostavlja se pod nosom nekoliko dlaka. Kakva je to moda, dragi mojI? Kakva Ii je to moda?
Onih dana bio je obicaj da muskarci imaju pod nosom brk koji je izgledao poput malog insekta. To se zvala Hitlerov brk i bio je vrlo u modi. Kad su djecaci pjevali tu pjesmu dan za danom, seoski poglavar - karanam odmah je obrijao svoj brk. Tako sam poceo mijenjati starije ljude u selu. Promatrao bih njihove slabosti, skladao prikladne pjesmiee koje su se rugale njihovom ponasanju i rekaa djecacima da pjevaju te satiricne pjesmice ispred njihovih kuea. Pokusavao sam ih nekako mijenjati. No neki od njih nisu to primali kao salu pa su pokusavali istuCi djeeu. Tada bi djeea rekla da sam ih ja izvjezbao da pjevaju te pjesme. Oni bi tada dolazili k nama i zalili se mom oeu na mene. No on me nije nikad tukao niti mi prigovarao. Istukao bi drugu djeeu u kuCi, na primjer Janakiramaiaha, Kistappu, Venkammu i Parvathamma, ali ne mene. Savjetovao bi mi s mnogo ljubavi: "Dragi sine, zasto tude probleme vjesas na nasu glavu? Molim te da ne pises takve pjesme." Ja bih se pretvarao kao da ne znam nista
0

Jednom je k meni dosla Subbamma i pozalila mi se na muza koji je krenuo losim putem i propadao. Zamolila me: "Raju, ti mnoge !jude uCis tako dobrim stvarima. Moj je muz skrenuo sputa. Zasto ga ne pokusas popraviti?" Odgovorio sam joj: "Svakako eu ga popraviti i vratiti u normalno stanje. Skladat eu pjesmu koristeCi jake izraze i reCi djeci da je pjevaju ispred tvoje kuee. Ali nemoj se zbog toga ti osjeeati lose." Ona se bojala da bi se muz mogao naljutiti. Uvjeravao sam je: "Ne brini se, ljutnja je neprijatelj onoga tko se ljuti. Mene neee dirnuti njegova ljutnja." Svake veceri Subbammin suprug sjedio bi ispred svoje kuee u blizini Tulasi Brindavana. Ja sam skladao pjesmu, dobro je uglazbio i nauCio grupu djeee da je pjevaju. Rekao sam im da je pjevaju ispred karamanove1 2 kuee. Djeea su se bojala da ee ih on pozvati na odgovornost zbog njihove drskosti. No ja sam ih uvjeravao: "Ja eu biti s varna i uvijek vas stititi. Ne bojte se!" Subbammin muz se zvao Narayana Rao. On je posao losim putem. Na njega nisu djelovale njezne rijeCi, sarno ostre rijeCi mogle su ga promijeniti, zato sam skladao sljedeeu pjesmu i rekao djeci da je pjevaju ispred njegove kuee.

tome: "Ne znam

tko je pisao one pjesme, ja sam nevin." No takve sam stihove pisao da poduCim djeeu dobrim stvarima. Zelia sam ih odvratiti od zelje za modom te im utuviti u glavu nase drevne, plemenite ideje.
86

12

karaman - seas k'I st arJesma '

y.

87

- - - , ----.
Ne traii drustvo losih iena,
inace ces propasti.
Ljudi tvoga drustvenog staleia
nece te viSe primati.
Tvoji ce rodaci okretati glavu od tebe kad te vide,

a tvoji ce te prijatelji gadati cipelama

~------------------

Subbamrna je doznala sto se dogodilo i bila vrlo sretna. Kad sam prolazio uz njezinu kucu, istrcala je i pala pred moja stopala, jadna zena! Cestitala mi je na mojoj hrabrosti: "Sathya, ti zasigurno nisi obicno dijete. Ti si niska rasta, ali u tebi se nalazi beskrajna moc. Nisam jos nikog susrela tko bi se mogao suprotstaviti nedjelima starijih s takvom hrabroscu i otvorenoscu." Kasnije je rekla mom oeu: "Venkapa, ti varas sam sebe smatrajuCi svoga sina obicnim skolareem. Taj momak krije u sebi golemi potencijaI. S vremenom, on ce postati uzor eijelom svijetu. Nemoj se zbog utjeeaja roditeljske Ijubavi uhvatiti u zamku iluzije - maya. Posalji ga k meni." No on je odlucno odgovorio: "Ne zelim prepustati drugima svoga sina da ga posvoje. Odgojit cu ga kako mogu, ali necu ga poslati drugima." Tako sam ja izazivao transformaciju u starijima premda sam sam bio jos dijete. Zivio sam slobodno i neometano, hrabro i s povjerenjem u sebe jer u meni nije bilo pogresaka. Zasto da se netko boji ako nije kriv? Ja se uopce nisam bojao. Stupao sam naprijed hrabro i s povjerenjem. U one vrijeme Kameshwari, majka Panehangama Ramappe, skupljala je oko sebe starije zene i govorila im o duhovnim temama. I ja sam dolazio na te sastanke. Ona bi im Citala tekstove iz brojnih filozofskih knjiga. Premda ni sarna nije razumjela zamrsenosti filozofskih izricaja,

kad te vide u drustvu takvih iena.

Napisao sam pjesmu koristeCi tako jake izraze da bih ga indirektno opomenuo da prestane stirn glupostima. Kad su djeea dosla na ulieu i pocela pjevati te stihove osobito ispred njegove kuce, Narayana Rao se razljutio. Odmah je ustao i usao u kucu. Zatim je poslao slugu po djeeu. Ona su se vrlo prestrasila bojeCi se da ce biti strogo kaznjena. Pitao ih je tko je napisao rijeCi te pjesme, a djeea su odgovorila: "Raju je napisao pjesmu i rekao nam da je pjevamo pred tobom." I on je znao da je to moje djelo jer se nitko drugi ne bi usudio to uCiniti. Pozvao me sljedeceg dana, dao mi mnogo manga te zatrazio od mene: "Raju, molim te da ne uCis djeeu takvim pjesmama!" Na to sam mu rekao: "Gospodine, vi ste stariji covjek. Obecajte mi da se viSe necete baviti takvim stvarima." On je obecao, a ja sam zauzvrat obecao da ga vise necu sramotiti pisuCi takve stihove
0

njemu.

88

89

objasnjavala im je one sto je razumjela. Nema sumnje, jadna se zena silno trudila. Na primjer, objasnjavala bi na tim sastancima sljedeee duhovne teme:
Covjek bi trebao biti neprestano svjestan mantre so 'ham koja

ce mu,

miloscu vrhovnog uCitelja - sadguru omoguCiti da spozna pravu prirodu Sebstva - atmatattva, izbjegavajuCi veo zaboravljivosti u svim stanjima: u budnom stanju, u snu i prijikom dubokog spavanja.

(teluska pjesma) Ona bi se trudila potpuno nepismenim zenama govo riti

0

tako uzvisenim filozofskim temama. Te bi zene, iako

neskolovane, voljele posjeCivati takve sastanke - satsaiJga koje su vodile starije ucene zene. Cekao sam priliku da i ja doc1em na te sastanke. Jednog dana uspio sam razgovarati s voditeljicom. Upitao samje ponizno is postovanjem: "Draga bako, kako ove neobrazovane zene mogu razumjeti tako uzvisene filozofske koncepte zaodjenute u tako visokoumni jezik? Bilo bi bolje kad bi im jednostavnim jezikom objasnila one sto mogu razumjeti, objasnivsi im neke strucne izraze." ZeleCi seoskom puku usaditi duhovnu sklonost uma, poticao sam takva druzenja vee u one vrijeme. Od tada sam objasnjavao vaznost i utjecaj satsaiJga na Ijude.
91

Jednom je k meni u Bukkapatnam dosao politicki voda Narayana Reddy i upitao me: "Dragi moj, znam da pises dobru poeziju. Ako mozes napisati nekoliko dobrih stihova o nasim naradnimjunacima, objavili bismo ih u novinama." Toga je dana bio organiziran politicki skup. Komponirao sam sljedecu pjesmu i otpjevao je na pozornici, stavljajuCi gumenu lutku u kolijevku i njezno je njisuCi: Ne plaCi dijete moje, ne platH Budes li plakalo nece te zvati hrabrim sinom Bharate. Spavaj, dijete moje, spavaj! Jesi Ii se prestrasilo jer je strasni Hitler osvojio nepobjedivu Rusiju? Spavaj, dijete moje, spavaj! Ne plaCi dijete moje, ne plaCi! Jer pod vodstvom Staljina koraca Crvena armija. Dna ce uniStiti Hitlera. Svi ce se stanovnici ujediniti i boriti se za slobodu. Spavaj, dijete moje, spavaj! (teluska pjesma) Tako sam skladao pjesmu koja opisuje prizor kada dijete place, a majka ga tjesi vjerujuCi da ce sve biti dobra i da ne postoji nista zbog cega bi se covjek trebao brinuti za sudbinu zemlje. Pjevao sam te stihove nadahnutim tonom gotovo pola sata, misleCi na borce za slobodu.
92

Svi su slusatelji bili sretni, njihovoj radosti nije bilo kraja. Cudili su se: "Kako ovaj mali djecak zna 0 Hitleru, Staljinu i ruskim junacima? Sve su to strana imena koja ne poznaje nitko od ovih ljudi, cak ni oni stariji." Neki policajci (Britanci) takoder su bili na tom skupu. Slusali su me zaneseno dok sam pjevao te stihove. No nisu razumjeli njihovo znacenje jer je pjesma bila na teluskome jeziku. Ipak su u njoj uzivali jer su me cijenili. "Ovaj djecak dobra pjeva, a maleno je dijete." Kad su svi slusatelji pljeskali, i oni su zapljeskali. Tako je skup uspjesno zavrsio. Nakon toga pjesma je tiskana kao pamflet i dijelila se po svim selima. Organizatori skupa donijeli su mi na dar ko sulje, hlace i rucnike u znak svoga priznanja i zahvalnosti, no ja sam sve podijelio djeci pred njihovim oCima. "Nisam pisao te stihove ocekujuCi ove darave zauzvrat. Napisao sam ih sarno zato da vas nadahnem." Poslao sam ih kuci. Nakon toga pristupili su mi neki vode drugih politickih stranaka zeleCi da napisem stihove 0 aktivnostima njihovih stranaka. Rekao sam im otvoreno: "DoCi ce do nerazumije vanja medu strankama zbog toga sto pisem takve pjesme. Zao mi je, ali necu vise pisati stihove za politicke stranke. Sve su stranke moje! Svi su !judi moji! Ja pripadam svima." Ljudi su poceli dolaziti k meni u grupama. U medu vremenu Seshama Raju se vratio u Puttaparthi na praznike. I on je bio pjesnik. No tada je obavljao duznost uCitelja.
93

Primijetio je da svi u Puttaparthiju raspravljaju

poet

skom talentu mladog Rajua. Opet je postao Ijubomoran na mene. Mislio je da ja vise ne smijem ostati ovdje. Zato me poveo u obliznji gradie Uravakondu kako bi me ondje upisao u srednju skolu.

9. SKOlSKI DANI U URAVAKONDI

Onih dana Sri Lakshmipathi bio je upravitelj srednje skole u Uravakondi, gradieu blizu Puttaparthija. Cim je dosao u skolu, pozvao bi me u svoj ured, zatvorio vrata, posjeo me na stolac i poceo masirati moja stopala, sjedeCi na podu. Ja bih ga preklinjao, pretvarajuCi se neduzno: "Gospodine, ne smijete to raditi." Ali on bi sav jadan odgovarao: "Ti ne znas, ali ja znam. U tebi se nalazi velika bozanska moe." Nitko ne moze sam steCi takve plemenite osjeeaje. Oni se mogu pojaviti u Ijudima sarno zbog nagomilanih zasluga iz njihovih proslih zivota. Nas nastavnik engleskog jezika Sri Mahboob Khan bio je takoder premjesten u Uravakondu. U ono vrijeme bilo je dobrih nastavnika na srednjoj skoli u Uravakondi. Jedan od njih bio je Sri Perraju. Sri Tammiraju bio je nas nastavnik teluskog jezika. Svi su oni vrlo voljeli i bili skloni Svamiju. Onih dana nisu bili bas svjesni moje bozanskosti, ali zbog nagomilanih zasluga iz svojih prijasnjih zivota, Cim bi me vidjeli, podizali bi ruke i

94

95

pozdravljali me, nisu bili cak ni svjesni toga. Ali bi spustali ruke onog casa kad bi shvatili da se radi zapravo 0 njihovu uceniku. Uvijek sam svoje suucenike uCio vrijednim stva rima, kao sto je ova: "Ne vrijedajte nikoga, postujte starije" i slieno. Jednom se trebao slaviti Dan skole. Zato su uCitelji dosli k meni i molili me: "Raju, ti imas melodiozan glas i lijepo pjevas. Molimo te da na Dan skole otpjevas nekoliko pjesama." Privoljeli su me da tom prigodom napisem igrokaz. PostujuCi njihove zelje napisao sam dramu pod naslovom Cheppinattu chesthara? (Djelujes Ii u skladu sa
svojim rijeCima?) Glumio sam glavnu ulogu.

Tada je bila takva situacija. Upravitelj je bio lose raspolozen misleCi: "Dosao je nadzornik, odazvala se i pokrajinska predsjednica Ministarstva. Ali nema ni traga najavljenoj plesaCici." Ja sam bio upoznat s tom situacijom te sam bez zurbe posao k njemu i ljubazno rekao: "Gospodine, nemojte me krivo shvatiti, ali imam jedan prijedlog 0 kojem mozete razmisliti. Ja eu sam izvesti plesnu tocku koju bi trebala otplesati Rishyendramani. Nemojte se uzrujavati, opustite se!" Posebna tocka koju je trebala izvesti poznata plesacica izgledala je ovako: Rishyendramani bi na glavi ddala bocu na kojoj je bio tanjur, a na njemu su stajale upaljene svjetiljke s fitiljem. Ona bi plesala s tim teretom na glavi. U najuzbudljivijem trenutku njezina plesnog programa, legla bi na pod i zubima podigla rupCie s poda. Za vrijeme cijelog programa njezina plesa nije se pomicala ni boca ni svjetiljke s tanjurom na njezinoj glavi. Taj poseban trenutak bio je glavna atrakcija njezine plesne izvedbe. Rekao sam upravitelju da Rishyendramani moze podignuti zubima sarno rupCie s tla dok eu ja svojim trepavicama podignuti iglu s poda. Takoder sam mu rekao: "Mozete prema tome najaviti program, ali recite gledateljstvu da je dosla sarna Rishyendramani koja ee izvesti program." Tada sam se poeeo pripremati. Sminker mi je donio veliki svileni sari i omotao ga oko mene.
97

Mozda se sjeeate gospode Kadapa Rama Subbamme? Onaje bila prvazena kojaje onih dana postala predsjednica pokrajinske uprave. Sljedeeeg dana pozvali su je na pri redbu na kojoj su dijeljene nagrade. Za program je trebalo kupiti karte da se na taj naCin mobiliziraju fondovi za gradnju skolske zgrade. Organizatori priredbe objavili su oglas u novinama da ee tom prigodom poznata plesaeica Rishyendramani izvoditi svoj program. NaZalost, zbog nekog razloga ona nije mogla doei. Zato je upravitelj Lakshmipathi bio u velikoj neprilici jer je pozvao vrhovnoga upravnog sluzbenika pokrajine da predsjeda programu. Onih dana nadzornika su vrlo cijenili, kao ddavnog guvernera. Istodobno, ljudi su se veoma bojali policije.
96

Kosu su mi pocesljali u dugacku pletenicu i ukrasili je nakitom kakav nosi prava plesacica. Na noge su mi svezali zveckave zvonCiee. Sminker me uvjerio da ee svi ti ukrasi ostati netaknuti za vrijeme moje plesne tocke. Tada su me posjeli u klimava stara kola i dovezli me do mjesta gdje ee se izvoditi program. Ljudi su dolazili u velikom broju i kupovali karte nadajuCi se da ee se pojaviti sama Rishyendramani. Program je poceo. Dosao sam na pozornicu. Neki gledatelji poceli su buditi svoje prijatelje pokraj sebe koji su dremuckali. Kamo god ste se okrenuli, na svaCijim usnama bilo je ime Rishyendramani. Kad je njezino ime bilo napokon najavljeno, ja sam iza pozornice proizveo ljupki zvuk sa zvonCiCima koji je najavljivao njezin dolazak. Svi su bili vrlo sretni kad su culi taj zvuk a gledatelje je obuzeo zanos kad sam stupio na pozornicu polako plesuei. Upravitelj je stavio bocu na moju glavu zajedno s tanjurom na kojem su se nalazile svijeee koje je on upalio pred gledateljstvom, kako ljudi ne bi mislili da je boca s tanjurom i svjetiljkama ranije iza zavjese zalijepljena na moju glavu. Poceli su svirati instrumenti koji su pratili izvedbu, a ja sam zivahno zaplesao. Moji su pokreti bili tako brzi da su se gledatelji posve izgubili od radosti. Stigao je trenutak vrhunca programa. Ja sam plesao i napokon se sagnuo na pozornici te trepavicama podignuo iglu koja
98

je bila stavljena na pod. Gledatelji su glasno zapljeskali i pocele su dugotrajne ovacije. Na kraju programa oblasni nadzornik koji je bio glavni gost pr9grama, zelio mi je predati odlikovanje i staviti mi ga oko vrata. On je bio Britanac, a zvao se Hasley. Ali ja sam glumio ulogu plesacice Rishyendramani. Stoga sam rekao organizatorima programa da ne mogu dopustiti da me dodirne muskarac. Zar nije bilo dogovoreno da moram glumiti Rishyendramani do zavrsetka programa ? Rekao sam nadzorniku: "Ne smijete me dodirnuti, vee mi predajte medalju u ruke." Nadzornik i ja prepirali smo se tako nekoliko minuta. On mi je rekao: "Smatraj me svojim bratom i dopusti mi da stavim medalju oko tvoga vrata." No ja sam bio odlucan u svom stavu. Odgovorio sam mu: "Smatraj me svojom sestrom i daj mi medalju." Upravitelj me tada iza zavjese poceo uvjeravati: "On je oblasni nadzornik, poslusaj ga! Prihvati njegov zahtjev." I nekoliko drugih ljudi pokusalo me nagovoriti. Ali ja nisam nimalo promijenio misljenje jer je moje ponasanje moralo biti u skladu s ulogom koju sam glumio. Napokon mi je nadzornik predao medalju i napustio pozornicu. Kad sam se povukao u garderobu, ondje me je cekalo nekoliko kuverta adresiranih na Rishyendramani, a u nekima je bio cak i novae. Drugi su pisali besmislice.

99

Sljedeeeg dana bila je ceremonija podjele nagrada, a predsjedala joj je gospoda Rama Subbamma, u to doba oblasna predsjednica Ministarstva prosvjete. Ona je podijelila nagrade svim sudionicima. OdrZala je i kraCi govor u kojem je rekla: "Gospoda Rishyendramani mnogo je pomogla nasim djecacima i djevojcicama. Zbog njezina jucerasnjeg plesnog programa uspjeli smo skupiti dovoljno novca da uskoro pocnemo graditi nasu skolsku zgradu. Zato je ljubazno molim da dode na podij i primi nase cestitke." Donijela je prekrasan sari da ga daruje plesaCici. Pozvala ju je imenom. Ljudi su znatizeljno cekali da vide s koje ee se strane plesacica pojaviti. U meduvremenu ja sam potrcao prema pozornici u hlacama i kosulji. Policija me htjela odgurnuti govoreCi: "Dolazi Rishyendramani, makni se i oslobodi joj prostor." S druge strane upravitelj me zvao da dodem na podij, objavivsi: "To je djecak koji je jucer glumio plesacicu." Rama Subbamma osjetila je neobuzdano veselje, podigla me i poljubila, rekavsi: "Dragi moj djecace, kako si veliku uslugu ucinio ovoj skoli. Neobicno sam sretna kad znam da ima ljudi u ovoj zemlji Bharati koji su nadareni vee u tako ranim godinama. Doista se ponosim tobom." Od toga dana u njoj se rodila silna ljubav za Svamija. Kamogod bi posla, svima bi opisivala Svamijevu veliCinu. Ljudi koji su prosle veceri prisustvovali plesnom programu
100

mislili su da je glasovita plesacica Rishyendramani sudjelovala u programu. Ali sljedeeeg su dana doznali da plesaCica nije uopee dosla i da sam ja, djecak, izvodio program u njezino ime. Bili su iznenadeni i cudili se kako je taj momak mogao izvesti takvu istaknutu priredbu kao da je sarna Rishyendramani plesala. Zbog ove izvedbe skola u Uravakondi postala je slavna. Svuda su Ijudi raspravljali sarno
0

tom programu.

101

10. VRAC

U Uravakondi Sathyina slava je svakim danom sve vise rasla. Svakog bi dana neki ljudi dolazili k meni. Nesposoban da se bori s tom strujom posjetitelja, Seshama Raju je oeu napisao pismo ovakva sadrzaja: "Nemoguee nam je da ga drzimo kod sebe. Doai odmah i odvedi ga!" Onih dana bilo je tesko poslati pismo iz jednog mjesta u drugo. Jednog ponedjeljka Pedda Venkama Raju dosao je u Bukkapatnam da kupi neke potrepstine na tjednom sajmu. Ondje je dobio pismo Seshama Rajua i odmah sa sajma dosao autobusom u Uravakondu. Jadni covjek, do tada je vee ispraznio svoje dzepove. Posudio je nesto novea za -autobusnu kartu za nas obojicu od Seshama Rajua. I tako smo se uputili iz Uravakonde. Autobus je vozio sarno do Bukkapatnama i u Puttaparthi smo mogli stiCi sarno pjesice. Pedda Venkama Raju drzao me za ruku i s mnogo teskoea doveo me u Puttaparthi. Djed ovoga tijela Kondama Raju zeljno je cekao nas dolazak. On je vjerovao u bogove i bozice. Rekao je Venkama Rajuu: "Venkama, nemoj prigovarati ovom

103

djeeaku. Njegovo eudno ponasanje eini se da ima veze s Bogom. Neka ostane neko vrijeme sa mnom." Tako me on zaddao kod sebe i brinuo se za mene s mnogo ljubavi. Od svih elanova obitelji sarno je Venkamma (Svamijeva starija sestra) dobila dopustenje da me svakog jutra i popodneva posjeeuje. Cesto bi me pitala: "Sathya, sanjas
Ii nesto? VidiS Ii ikoga u svojim snovima?" Ali ja bih skretao

Vrae je bio razoearan sto njegovi napori nisu uspjeli. Zelio je uCiniti zadnji nasilni pokusaj da istjera zla duha iz mene. Posve me je osiSao i britvom napravio dvije duboke posjekline na mojoj glavi iz kojih je krv obilno potekla. Onda je s visine od oko tri metra izlijevao vreeve vode na rane koje su krvarile. Zatim je izrezao nekoliko limunova i poceo njima trljati moju glavu. Nisam podlegao tom mueenju. No Venkamma koja je bila prisutna, nije mogla svladati svoje emocije. Te je noCi nasla volovska kola pa smo se odvezli u Puttaparthi. Nakon toga Seshama Raju ponovno me poveo u Uravakondu, poslavsi me kao i obicno u skolu.

razgovor na druge stvari. Nikom nisam nista otkrivao. Neki su ljudi komentirali: "Sathyu opsjeda duh. Zato je njegovo ludilo tako napredovalo. Nitko ne moze izlijeCiti njegovu bolest." Netko drugi bi savjetovao: "U Kadiriju zivi vrae koji moze izlijeCiti takve bolesti. Molim vas, odvedite ga k njemu." Venkamma i ja sjeli smo u volovska kola i odvezli se u Kadiri. Venkamma me nije zeljela ni trenutka ostaviti samoga. Taj vrae bio je veliki pijanica. Nasim je ljudima rekao da me duh opsjeda, a on ee ga istjerati. Rekavsi to, udarao me snazno sibom izazvavsi povrede po cijelome mom tijelu. Podnio sam to sutke. Nakon toga je donio kalikam, (kapljice za oei koje su izazivale silnu bol) te ga stavio u moje oei. Oei su mi odmah pocrvenjele i natekle. Mislio je da eu mu se pokoriti jer neeu moCi podnijeti ostru bol u oeima. Ali to se nije dogodilo. Te sam veeeri rekao Venkammi da pomijesa kravlju balegu s vodom te nalije tu mjesavinu u moje oei. Ona je to ueinila i drugog su dana moje oCi bile opet normalne i sjajne.
104

105

11. RAMESH ISURESH

Kad je avo tijelo bilo ucenik u Uravakondi, nas smo trojica, to jest ja, Ramesh i Suresh sjedili u razredu u istoj klupi. Ramesh je bio sin carinika, odnosno vladinog sluzbenika, a Suresh sin carinskog inspektora, takoder vladinog sluzbenika. Ja sam sjedio u sredini izmedu njih dvojice. Obojica su bila iz prilicno dobrostojeCih obitelji. Ali u ucenju nisu pokazivali neku bistrinu, imali su lose ocjene iz svih predmeta. Ja sam im u razredu pomagao. Kadgod bi ih nastavnici nesto pitali, ja bih brzo napisao odgovor na komad papira i ddao ga ispred njih. Oni bi jednim okom Citali odgovore i ponovili ih te dobivali visoke ocjene. Tako bih ja uvijek pomagao toj dvojici djecaka. Konacno su zakljuCili da ne postoji nitko drugi osim Rajua tko im pomaze. Mnogo se transformacija dogodilo
U tom je djecaku neki neobjasnjivi sjaj ...

u njihovim srcima zbog moga darsana, sparsana (dodiri vanja) i sambhasana (razgovora sa mnom). Njihov men talni odnos sa mnom postajao je svakim danom sve bolji. Oni bi mi iz svojih kuca povremeno donosili razna jela, poput pakoda. Ali ja bih to odbijao govoreCi: "Ja sam onaj koji uvijek daje, a nikad ne uzima. Ako medu nama nema
107

odnosa davanja i uzimanja, nase ee prijateljstvo trajati vjecno. Ako nesto uzmem od vas, bit eu vas duznik. lato neeu nista uzeti." Jednom smo morali pristupiti drZavnom ispitu. Moji prijatelji Ramesh i Suresh vrlo su se bojali ispita. lato su mi rekli: "Raju, sarno si ti nase utociste." Pitao sam ih zasto se boje ispita? Moraju biti hrabri i suoCiti se s njim. Obojica su me zamolila da im pomognem. Nisam mogao nikog odbiti kad bi me zamolio za pomoe. Obeeao sam da eu im pomoei. Jedan dan unaprijed pripremio sam ih za moguea pitanja i dao im odgovore. Napokon je stigao dan naseg ispita. Toga dana morali smo sjediti u ispitnoj dvorani prilicno daleko jedni od drugih jer su nas tako razmjestili, takve smo brojeve izvukli. lato oni nisu mogli prepisati odgovore od mene pa su mi rekli da neee pristupiti ispitu. Tada sam im dao ovakav savjet: "Kad ste vee stigli do ispita, bilo bi pogresno ne pristupiti mu. Moramo se s ispitima susresti hrabro, bez obzira na rezultate. Vi mi postojano vjerujete. SuoCite se s ispitom puni povjerenja. la ostalo eu se ja pobrinuti." Nikad neeu napustiti onoga tko mi vjeruje. Na svijetu ima ljudi koji su okusili neuspjeh zbog nedostatka vjere. Ali nitko tko je vjerovao u Boga nije dozivio neuspjeh u svojim teznjama. U zivotu ima katkad uspona i padova, ali konacan je uspjeh.
108

Na dan ispita dobili smo testove. Nije bilo dopusteno niSta unijeti u ispitnu dvoranu. Nakon sto smo usli, nastavnici su ponovno pregledavati nase dzepove da u njima slucajno nema kakvih papira, kao i nase ruke na kojima bi moglo biti nesto napisano. Bilo je tada uobicajeno da nastavnici tako temeljito pregledavaju nase dzepove i ruke. U meduvremenu dosao je jedan nastavnik i rekao onom koji je pregledavao ucenike: "Kondappu, sto mislis tko su ovi djecaci? Oni pripadaju Rajuovoj grupi i nisu skloni takvim neispravnostima kao sto su krade i prepisivanje. Oni su uvijek posteni." Nastavnik Kondappa je tada odgovorio: "I ja to znam. Sjaj na lieu toga djecaka zreali istinu." Usli smo u dvoranu za ispite. Bio je prvi dan ispita. BuduCi da su brojevi koje smo izvukli bili prilicno udaljeni, nas smo trojica sjedili dosta daleko jedni od drugih. lato su Suresh i Ramesh bili u velikom strahu. Ja sam ih uvjeravao: "Ne brinite se, ja eu napisati vase testove kao i svoj. Pisat eu ih vasim rukopisom. Sarno ucinite onako kako vam kaZem. Ja eu napraviti sve ostalo." Ja sam upravitelj kozmicke drame, cijeli univerzum plese kako ja sviram. lar onda ne mogu upravljati ovom malenom dramom? Jos sam ih jednom uvjeravao: "Nemojte se brinuti zbog ispita. BuduCi da mi vjerujete, ja eu se sigurno pobrinuti da uspijete na ispitu." Otkrio sam im i plan kako
109

da postignemo nas cilj. Rekao sam im: "Kad udete u dvoranu za ispite, dobit eete arak papira za odgovore uz pitanja. Uzmite ga i sjednite na svoja mjesta prema broju koji ste izvukli. Za ostalo eu se ja pobrinuti." Oni su uvijek u svakom pogledu poslusali moje naredbe i nikad se nisu izrugivali mojim uputama. Prema nasem planu Ramesh i Suresh sjedili su na svojim mjestima i pretvarali se da nesto pisu. Za samo pola sata ja sam zavrsio sa svojim odgovorima. Za jos jedan sat zavrsio sam s pisanjem odgovora Rameshinim iSureshinim rukopisom. I tako su sva tri testa bila gotova za sat i pol. Na papirima sam napisao nasa imena i izvueene brojeve. U meduvremenu je zazvonilo skolsko zvono i nastavnici su nas pozurivali da zavrsimo govoreCi: "Vrijeme je isteklo. Vratite svoje papire." Svi su ueenici ustali i u grupi pojurili prema nastavnikovu stolu da predaju svoje papire. Bilo je nemoguee ustanoviti tko predaje Ciji papir. Rekao sam Rameshu i Sureshu da izidu i tada sam stavio papire s odgovorima nas trojice na nastavnikov stol te mimo izisao. Kad smo izisli, svi su okruzili Ramesha i Suresha pitajuCi ih sto su napisali, na koja pitanja su odgovorili i slieno. Oni su rekli da su nesto napisali. Imali su jednu dobru osobinu - nikad nisu lagali, ali uvijek su poslusali moje upute. Cvrsto su vjerovali u mene. Nakon nekog
110

vremena proglaseni su rezultati nasih ispita. Sva smo trojica osigurali odliene rezultate i odgovorili na vise od 95 posta odgovora. Nas je upravitelj napisao na nasim papirima "Vrlo, vrlo, vrlo dobro". BuduCi da smo u dvorani za ispite sjedili prilieno daleko jedni od drugih, nije bilo moguee pomisliti da su oni prepisivali od mene. Osim toga, nasi su odgovori bili napisani nasim rukopisima, ne ostavljajuCi tako moguenosti nikakvim sumnjama. Ramesh i Suresh su bili zaprepasteni mojim sposobnostima. Shvatili su da Raju nije obiean djeeak, da moze svasta ueiniti. Zato su mi rekli: "Raju, samo zahvaljujuCi tebi, mi smo prosli na ispitu." Stanovnici grada Uravakonde slavili su naveliko taj dogadaj noseCi nas ulicama na ramenima u dugoj povorci. Nasi suueenici, njihovi roditelji i neki drugi Ijudi ovjeneali su nas cvjetnim vijencima. Ook su nas tako nosili u povorci cijelim gradom, Ramesh i Suresh su objesili glave zbog nelagode. No ja sam im rekao: "Niste nikom nista ukrali, zar ne? Hajde, podignite glave!" Ulio sam im hrabrost i povjerenje. Nakon nekog vremena, uCitelj je u razredu postavio ista pitanja koja su bila u testovima. Nitko od ueenika nije na njih odgovorio, ukljuCivsi i Ramesha i Suresha premda su dobili odliene ocjene na ispitu. Ja sam ih vee opomenuo da nikom ne smiju otkriti sto se dogodilo u dvorani za ispite. "Ako vas bilo tko nesto
111

pita, sarno recite da ste napisali one sto vam je tada palo na pamet." Oni su me poslusali. Ta dva djecaka bila su mi vrlo bliska. Veoma su me voljeli i bili mi skloni vee i u tim ranim godinama.

12. POSJET HAMPIJU

Ook sam bio na skolovanju u Uravakondi, predsjednik gradskog vijeea u Bellaryju, glavnom gradu susjedne pokrajine, sanjao je ovakav san. Netko mu je u snu rekao: "Pocti u tu i tu kueu u Uravakondi i dovedi ovamo onog djecaka Sathyju." I njegova zena Lakshmidevi sanjala je istodobno san u kojem joj je netko savjetovao: "Majko, ti i tvoj muz poctite zajedno i dovedite Sathyju." Prema tome, oboje su posli u Uravakondu. Ja sam sada visok sarno 1,52 metra. Tada sam bio jos nizi i nosio sam hlace i kosulju. Kad sam jednog dana izisao iz kuee, muz i zena su me vidjeli i istog trenutka prepoznali me kao djecaka iz sna. Bili su vrlo sretni i duboko mi se poklonili pred svima na trznici. Ja sam upravo isao u skolu s knjigama u ruei. Predsjednik gradskog vijeea Bellaryja pristupio je bratu ovog tijela i rekao: "Seshama Raju, ti mislis da je tvoj brat obican skolarae. Ne, ne, moje se sree smeksalo i bio sam ganut kad sam ugledao sjaj njegova liea i njegovu Cistocu. U tom je djecaku neki neobjasnjivi bozanski sjaj. Nemoj se dati zavarati i krivo shvatiti da je on obican djecak poput

112

113

svakoga drugog. Mi ga zelimo povesti i zaddati kod nas nekoliko dana. I ti podi s njim. Moras dovesti Sathyju u Bellary, cak i ako to znaCi da izostane nekoliko dana iz skole." Seshama Raju nije to mogao odbiti, osobito zato sto je to od njega trazio covjek koji je predsjedavao gradskim vijeeem. Odmah je posao upravitelju skole i zamolio ga: "Gospodin predsjednik trazi od mene da dovedem Sathyju u Bellary na nekoliko dana. Molim vas ljubazno, da mi odobrite taj dopust." Upravitelj skole vrlo me volio te je rekao: "Mozes povesti Sathyju ne sarno u Bellary, nego u bilo koje drugo mjesto, ne moras traziti moje dopustenje." Rekavsi to, dao nam je svoj automobil i poslao nas u Bellary. Predsjednik gradskog vijeea u Bellaryju ugostio nas je u svojoj kuti tri dana i postupao s nama kao s cijenjenim gostima. Poveo nas je u hram Virupaksha koji se nalazio u svjetski poznatom gradu Hampiju. Ono sto eu vam sada ispricati nije pretjerani egoisticki prikaz. Svi Clanovi nase grupe usli su u hram Virupakshe. Da sam rekao da neeu uti, brat ovog tijela prisilio bi me da udem, ili bi se razljutio zbog moje drskosti jer sam ga morae poslusati kao svoga brata. Zato sam upotrijebio malo taktike i rekao: "Boli me zeludac pa ne mogu uti u hram." Na tom izletu su nas pratili nas uCitelj Sri Tammiraju i grupa od pedesetak,
114

sezdesetak \judi. Svi su usli u hram. No predsjednik grad skog vijeea u to vrijeme nije mislio ni na koga, nego na Svamija. Bio sam jos vrlo mlad. On je uzeo moje ruke u svoje moleti me: "Molim te Raju, moras poCi u hram, moras poei!" Ali bio sam odlucan pa me zato nije uspio nagovoriti. Seshama Raju mi je tada dao upute: "Mi eemo uti u hram, vidjeti Gospopa Virupakshu i vratiti se. Do tada ti cuvaj nasu prtljagu." Usli su u hram. Bilo je vrijeme aratija za gospoda Virupakshu (to je obredno kruzenje plamenom kamfora pred bozanstvom). CUdno, no oni nisu mogli pronaCi kip bozanstva koje su trazili. Umjesto njega, ugledali su ondje Rajua! Seshama Raju se naljutio misleCi kako mu je Sathya rekao da neee uci u hram, vee ee ostati vani. "No on se vjerojatno kriomice usuljao na to sveto mjesto i stao kod kipa. Strasnog li svetogrda!" Ali predsjednik gradskog vijeea Rama Raju nije tako mislio. On je sarno zakljuCio "da je Virupaksha Raju, a Raju je Virupaksha." Seshama Raju je odmah iziSao da me potrazi. Sjedio sam pod istim stablom gdje je on ostavio prtljagu. Nije mogao vjerovati. Usao je u hram i poslao svoju zenu da vidi sjedim li pod stablom kao prije. ana me nasla ondje. U isto vrijeme Seshama Raju me vidio na svetome mjestu gdje je stajao kip Virupakshe. Sada si je morae priznati da je Raju istodobno bio u hramu i
115

izvan hrama. Sio je vrlo sretan, ali nije to htio pokazati preda mnom da to ne bi izazvalo zbunjenost. Pokusao si je objasniti dogadaj misleCi: "To tako izgleda vjerojatno zato sto se svi brinemo zbog Sathyje." Predsjednik gradskog vijeea koji nas je doveo u hram Virupaksha i sam je dozivio taj fenomen da se Raju istodobno pojavio na dva mjesta. Kad je grupa iziSla iz hrama, uzeo je za ruku Seshama Rajua i rekao: "Ti vrlo grijesis kad mislis da je Sathya tvoj brat. On nije obican covjek. U njemu se nalazi velika bozanska moe." Nakon toga smo otisli u Sellary i ostali ondje nekoliko dana. Rama Raju je doveo sve gradske sluzbenike i predstavio ih Svamiju. No naziv Svami jos se tada nije koristio, svi su me zvali Raju. Neki su se ljudi cak cudili: "Kako predsjednik gradskog vijeea iskazuje takvo veliko postovanje tom djecaku?!" Nas izlet u Sellary i Hampi je zavrsio i bilo je vrijeme da se vratimo u Uravakondu. Predsjednik gradskog vijeea zelio mi je na rastanku nesto darovati. Ali ja sam mu otvoreno rekao da ne primam nikakve darove. Ponudio je da ee mi dati cetiri para hlaca i kosulje. Rekao sam mu da nista ne primam. Prije pedesetak godina bio je obicaj da mladiCi nose bros na ovratniku kosulje. Danas to vise nitko ne nosi. Ali onih dana smatralo se da je vazan i bogat onaj tko nosi bros.
116

Predsjednik nije bio siguran sto da mi daruje prije moga odlaska. Njegova mu je zena savjetovala kako bi bilo najbolje da mi daruje zlatni bros. On je otisao zlataru i dao na brzinu izraditi zlatni bros te ga stavio na ovratnik moje kosulje. Uzeo me za ruke i zamolio: "Raju, kad god pogledas taj bros, sjeti se mene." No ja sam ga odbio primiti. Sio je moj obicaj da nikad, ni u kakvim okolnostima ne uzimam ni od koga nista. Tada je Seshama Raju razumno zakljuCio: "On tije darovao bros iz velike Ijubavi koju osjeea za tebe. Ako ga odbijes, povrijedit ees ga!" Napokon sam ipak na nagovor Seshama Rajua primio taj bros i dopustio predsjedniku da ga stavi na moj ovratnik.

117

13.0BJAVA

Vratili smo se autobusom iz Hampija u Uravakondu. Morao sam iCi u skolu. Bros koji mi je darovao predsjednik gradskog vijeca Bellaryja ispao mi je na putu do skole dok sam nosio knjige. Nisam ga mogao pronaci. Ali nije me ni najmanje dirao taj gubitak. Ipak sam se ponasao kao da sam zabrinut i trazio sam gao Djecaci koji su iSli za mnom pitali su me sto trazim. Odgovorio sam im: "Vidjeli ste bros na mom ovratniku. Izgubio sam ga pa ga traZim." I oni su ga poceli svuda traZiti. Nasmijao sam se i primijetio: "Idete u skolu da biste ucili, zasto se brinete zbog brosa?" Oni su odgovorili da je bros na mom ovratniku bio vrlo lijep. Jedan od tih momaka otisao je u kucu Seshama Rajua da ga obavijesti
0

gubitku

brosa. U to vrijeme Seshama Raju i Rama Raju izmjenjivali su misljenja: "Ono sto Sathya radi Cini se vrlo cudnim. Kako da shvatimo njegovo ponasanje?" Kad je mladic izvijestio kako sam izgubio bros i kako ga trazim, odmah su dojurili do mene. Rama Raju zagrlio me s mnogo ljubavi i upitao sto trazim. Odgovorio sam vrlo naivno da nesto trazim. Shvatio je da u mom odgovoru postoji neko unutarnje znacenje pa me dalje pitao: "Raju,
119

kako je moguce da na svijetu trazis one sto ne znas?" Tada sam mu odgovorio: "Bros koji ste mi dali negdje je ispao i sada mu nema ni traga." On je rekao da to nije vazno, on ce mi dati jos 10 takvih broseva. Tada sam ispjevao s!jedecu pjesmu u kojoj sam spomenuo kako je "svjetovna veza nestala onog casa kad je nestalo brosa."
Bila je nedjelja, 20. listapada. Baba se vratia iz Hampija i iSaa u skalu. Bros 5 avratnika je ispaa i nije se magaa pronaCi. Bia je ta dan promjene, napustila ga je svjetavna vezanast kaja je imala ablik brosa. 1hadacasce u Hampi pasluiila je taj svrsi. Baba je atisaa kuCi gavareCi da ga abmana - maya viSe ne veie.

Doveli su me k njemu i pitali me trazim Ii Boga iii bros. Ja sam odgovorio: "Boga ne trebam traziti jer je On sveprisutan. Niti trebam traziti brosjer je sve u mojoj ruei." Tada me Rama Raju upitao gdje je Bog i mozemo Ii Ga vidjeti. Ranije sam mu dao prsten koji je nestao s njegova prsta i nasao se u mojoj ruei. Bio je zaprepasten i pitao me kako se to moglo dogoditi. Ja sam odgovorio: "Ja mogu uCiniti sve. Sve je u mojim rukama." PromatrajuCi sve to, Seshama Raju je bio zacuden i zbunjen. Napustio ga je osjecaj da je stariji brat ovoga tijela. RoneCi suze radosti, pitao je: "Dragi moj, ti si sveznajuci. Sve je u tvojim rukama. Sto onda tralis?" Ni ja se nisam njemu obracao kao bratu. Rekao sam mu da vise nisam vezan svjetovnim odnosima. Uzeo sam ruku Rame Rajua i pitao: "Sto je ovo?" On je odgovorio da je to njegova ruka. Tada sam izvadio nalivpero iz njegova dzepa i pitao ga Cije je to pero, a on je odgovorio da je njegovo.

(teluska pjesma) Za mene je svjetovna vezanost bila poput brosa. A taj me je napustio. Veza se prekinula. Zato sam istog dana otisao od kuce. Svjetovne stvari nas obmanjuju. Onog dana kad napustimo tu obmanu, istog nas casa iluzija napusta. U meduvremenu neki su se !judi okupili, medu njima bio je i nastavnik engleskog jezika H. S. Venkata Ramana.
120

"Kazes to je 'moja ruka, moje pero, moje tijelo, moj um moja osjetila.' Rijec 'moj' pokazuje da si razliCit od svega toga. Tko si onda tiT', pitao sam gao Svi su poceli misliti: "Da, tocno je sto Raju kale. Mi svi kazemo da je ovo i one moje, ali ne znamo tko smo." Svi su sutjeli i priznali da ne znaju svoj istinski identitet. Rekao sam im da sam dosao na ovaj svijet samo da Ijudi spoznaju svoj pravi identitet.
121

"Oko vidi, a urn misli. Oko vidi ovaj rupCic. Ali da bi ga mogao identificirati, mora postojati osnova, zar ne? Kazete da je to rupCic. Kako ste to saznali? Kazete da je urn osnova svega toga. Sto je urn? Kome on pripada? Ne znate. Vi mislite da znate one sto vam u stvarnosti nije poznato. To nepoznato zapravo je vase istinsko Sebstvo. Potrudite se da to spoznate." Od toga dana poceli su me posjeCivati mnogi trazitelji istine. Oni su ovako medusobno raspravljali: "Ono sto Raju govori istina je. Ali kako da spoznamo nase istinsko Sebstvo?" Ljudi citiraju drevne tekstove i govore 0 uzvisenoj filozafiji, ali ne znaju njihovo pravo znacenje. Oni kazu: 'Ovo je moj prsten, moj rupCiC' i tako dalje. Ali ne znaju tko je taj ja i sto je to moje? Covjek treba uCiniti napor da spozna tu istinu." I dalje sam objasnjavao te pojmove: "Ova su vazna aspekta koje treba razmatrati. Jedan je
drsyam - one sto je vidljivo, drugi je dras.tr - onaj koji vidi.

Kale se yad drs yam tan nasyam - da sve sto je vidljivo mora nestati. Oakle, sve sto vidite sarno je iluzija. Vi ste
draS,tr - onaj koji vidi, to je vase istinsko Sebstvo."

Nastavnik engleskog jezika H. S. Ramana bio je plemenita dusa. Njegova je kuca bila na mom putu do skole. On bi sjedio na verandi ispred svoje kuce i zabrinuto me cekao. Cim bi me ugledao, pozvao me, uveo u kucu i ponudio mi kavu i slatkise. Ali mene nisu zanimale
122

-------------

te svjetovne stvari. Ranije sam ga oslovljavao rijecju gospodin. Ali od toga dana poceo sam ga zvati imenom. Rekao sam mu: "Ti nisi moj uCitelj, niti sam ja tvoj ucenik. Odnos uCitelj - ucenik je svjetovni odnos. Sve sto oCi vide i usi cuju pripada svjetovnosti i prolazno je. Covjek se treba uzdiCi iznad toga i traziti transcendentnu stvarnost." Od tada, kamo god sam posao, koga god sam susreo, govorio bih
0

ovaj stariji gospodin, koji je i sam uCitelj, dodiruje stopala ovog mladiea, svoga ucenika. Tada bi Ramana pred svima rekao: "Ooci ee dan kad eu, ne samo ja, nego i cijeli svijet pasti pred njegova stopala." Rekao sam Ijudima koji su se ondje okupili da je vrijeme da napustim svoju kueu i skolu, da pocnem svoju misiju, kako bih ublazio patnju mojih poklonika. Bacio sam knjige i objavio: Znajte da sam ja zapravo Sai. Odbacite svoje svjetovne odnose, napustite svoje teznje da me ograniCite. Svjetovne vezanosti viSe me ne sputavaju. Nitko me ne moze zadriati, kolikogod ve}ik bio. (teluska pjesma) I Seshama Raju je pisao stihove. On nije bio kod kuee kad se ovo dogodilo. Saznao je to kasnije od svoje zene i objasnio: "Netko je tog momka naveo da recitira tu pjesmu, kako bi inace mogao skladati tako prelijepe stihove?" U susjednoj je kuCi zivio jedan astrolog imenom Rama Narayana, bio je i znalac svetih tekstova - sastrin. Seshama Raju ispricao mu je sve sto sam mu ja govorio 0 filozofskim istinama. Kad je
CUO

tim visim principima.

Tada je jednog dana Ramana pozvao Seshama Rajua rekao mu: "Nemoj se mnogo brinuti pokusavajuCi razumjeti Sathyino ponasanje. Taj momak se upusta sve dublje u tajne zivota. Nitko ne moze razumjeti njegovu pravu prirodu. Pricekajmo neko vrijeme pa eemo vidjeti." Rekavsi to, on bi me pozvao u svoju kueu i s velikom Ijubavlju ponudio mi slatkise, kavu, razna jela i ostalo. Jadnik, nije shvaeao da me ne zanimaju te stvari. Nisam nista od toga ni dirnuo. Po mom misljenju, sve su to bile svjetovne stvari koje su podvrgnute stalnoj promjeni i nisu trajne. "Ti smatras nestvarne predmete stvarnima i zelis ih imati. To je najveea pogreska koju Cinis." Tako sam ih uCio visim filozofskim principima. H. S. Ramana do tada me osIovljavao imenom Raju. Ali od toga dana poceo mi se obraeati rijecju guruji. OodirujuCi moja stopala, usrdno bi me molio: "Guruji, molim te, dodi k menU" Oni koji bi vidjeli taj prizor cudili su se da
124

moje rijeCi, plakao je od ganuea.

Njegove suze su stvarno padale na moja stopala. Od toga dana svi u Uravakondi poceli su mi se obraeati imenom Sathya Sai Baba. No to ime nije bilo novo, vee otprije
125

koristeno. Ime koje je dobilo ovo tijelo bilo je Sathya. Predodzbu koju sam dopustio da ljudi imaju je ona
0

djeca tada bila ondje, oni bi ih poslali u kucu da se bracni par ne bi nasao u neprilici pred svojom djecom. Cim bih stigao pred njihova vrata, oni bi mi se duboko klanjali, dodirujuCi mi stopala. Ja sam se mnogo s njima prepirao i govorio im: "Gospodine, vi ste stariji, ne biste trebali to raditi!" Ali oni bi odgovarali: "Raju, istina je da smo stariji sto se tice tijela, ali ne znaCimo mnogo na podrucju znanja i mudrosti. Ti si doista Gospod Krsl)a." Oni su se bojali da ce im se drugi mozda smijati kad bi me ovako pretjerano hvalili u javnosti. lato su to zeljeli obavljati u tajnosti. Sjeo bih na stijenu u vrtu njihove okucnice. On je bio vrlo sretan i govorio bi: "Aha, Raju je dosao!" Usao bi u kucu i rekao zeni da pripremi razna jela, ali ja nisam niti jedno taknuo. Pozivao sam ljude koji su se ondje okupili da pjevaju bhajan:

meni bila

Sai Sabi. lato su spojili ta dva imena i poceli

me nazivati Sathya Sai Saba. Tada sam ljudima oko sebe otkrio: "Dosao sam siriti istinu." laprepastili su se kad su culi moju objavu. Naglasio sam to jos jednom: "To nije ime kojim sam se nazvao. U stvari, vi ste me nazvali tim imenom. Ja uopce nemam imena." Rekavsi to ustao sam i krenuo. No svi koji su se okupili ondje, ukljuCivsi i Ramana i znalca svetih tekstova, pokusali su me sprijeciti da odem. Tada sam im savjetovao: "Nemojte me pokusati zaustaviti. Ono sto od vas ocekujem nije vanjska promjena. Ocekujem da se podvrgnete mentalnoj transformaciji. Dosao sam da biste spoznali svoju unutarnju istinsku prirodu. Ja nisam ovo tijelo. lato me nitko ne moze ograniCiti. Pokusajte slijediti one sto vam govorim, tada cete shvatiti i svoju pravu prirodu." Na prostoru oko Anjaneyuluove kuce nalazila se visoka stijena. Anjaneluyu je bio porezni inspektor u Uravakondi i veliki vjernik. Posao sam i sjeo na tu stijenu. Anjaneluyu bi obicno u mojoj prisutnosti osjecao neobjasnjivu radost, vidio bi duhovnu auru Svamija. Njegova je kuca bila u istoj ulici kao i skola koju sam tada polazio. On i njegova zena cekali bi me zabrinuto na ulazu svoje kuce s kavom i zakuskom dok sam se vracao kuCi. Ako su slucajno njihova
126

Manasa bhajare guru caranam dustara bhava sagara taranam

(0 ume, sluzi lotosna stopala gurua koja ce te prevesti preko strasnog oceana ovozemaljskog zivota - saJ?7sara) Svi koji su se ondje okupljali bili su vrlo iznenadeni. "Kako se takva cudesna promjena dogodila u tom malom djecaku?" Seshama Raju je dosao k meni i tralio da se vratim kuci. Ali ja nisam pristao. Nije bilo u mojoj prirodi
127

da ne poslusam zapovijedi starijih. Seshama Raju se zata zacudio sto sam ga prvi put odbio poslusati. eudio se: "Kako je taj Sathya smogao toliku hrabrost?" Ook sam ga gledao njezno se osmjehujuCi, mirna i vedra liea, on je oko moga liea ugledao blistavu svjetlost. VracajuCi se iz skole, Seshama Raju je opet pokusao uCiniti sve da me odvede kuci. Otvoreno sam rekao da necu doci. Tada ga je Anjaneluyu nastojao uvjeriti: "Oragi moj gospodine, nemojte ga uznemirivati. Neka ostane ovdje. Kad nakon nekog vremena postane normalan, sam cu ga dovesti kuCi." U meduvremenu tu su se okupljali razni Ijudi i poceli me ispitivati: "Tko si ti? Vrag ili duh?" Ja samjasnim tonom odlucno odgovarao: "Nisam ni vrag ni duh. Znajte da sam ja u stvarnosti Sai." Tada su pitali: "Kako da ti vjerujemo da si ti Sai Baba?" Onih dana nitko u tom podrucju nije cua za Sai Babu. Ime Sai Babe nikomu na eijelom podrucju Anantapura nije bilo poznato. Jednog je dana netko donio evijece. Uzeo sam ga, bacio ga na tlo, a one se slozilo napisavsi Sai Baba na teluskom jeziku. Ook sam sjedio na onoj stijeni u vrtu, dosao je neki fotograf i fotografirao me. Kad su fotografiju razvili, maleni kamen ispred mene dobio je lik Shirdi Sai Babe. Kopije te fotografije dijelile su se svim Ijudima koji su se tom prilikom tame okupili. Stijena na kojoj sam sjedio
128

onog dana jos se uvijek nalazi u Uravakondi. Anjanaya, predsjednik Sathya Sai organizacije sluzenja - seva drZave Andhra Pradesh sagradio je prekrasan mandir i dvoranu na tome mjestu. Onih dana nitko nije poznao Sai Babu. Kad sam se iz Uravakonde vratio u Putlaparthi nakon objave, seljaci su prvi put culi to ime i pomislili da sam uzeo muslimansko ime. Ali Sai Baba transcendira religiju i stalez. Gdje god Ga traZite, naCi cete Ga. Poklonici V'is.(7ua kaiu da je on velik.
Poklonici Sive kaiu da je Siva velik,
Poklonici Ga.(7apatija kaiu da je on velik,
obrazovani /judi kaiu da je Sarada velik,
muslimani kaiu da je Alah velik,
poklonici boianske energije - sakti kaiu da je ona velika.
Moji poklonici kaiu da je Sathya Sai velik,

a ipak neki drugi kaiu da su svi likovi jedno.

No vi morate govoriti istinu - sve su religije jedno.

A Bog je jedan i samo jedan.
Sto vam jos moram objasniti,

0,

vi plemeniti /judi koji ste se ovdje okupi1J?

(teluska pjesma) Bog nema posebnog imena ni lika. On uzima lik
0

kojem vi kontemplirate.
129

Jesu Ii se Gospod Rama iii KrSDa utjelovili s nekim posebnim imenom? Tek kad su se utjelovili, !judi su im dali imena. Kaze se da je onaj koji privlaCi sve !jude KrsDa. On je bio doista utjelovljenje blazenstva. Tko moze dati ime pravoj prirodi Sebstva - atmatattva, kojaje utjelovljenje vjecnog blaZenstva, apsolutne mudrosti i iznad parova suprotnosti, koja se siri i sve prozima poput neba, koja je cilj na koji upucuje velika vedska izreka

- mahavakya: to si ti - tat tvam asi, to jest Jedan bez

drugoga, vjecan, Cist, nepromjenljiv, svjedok svih funkcija intelekta? "Prava priroda Sebstva je imanentna u svakom covjeku, sto vise u svakom bicu. Ja sam zapravo dosao na ovaj svijet sarno da navedem Ijude da spoznaju tu istinu." To sam objasnjavao onima koji su se okupljali oko mene. Seshama Raju me tada upitao tko sam, a ja sam odgovorio: "Ti me zoves Sathya, dakle ja sam Sathya. Ako me nazoves bratom, tvoj sam brat. Tko god me pozove bilo kojim imenom, ja uzimam lik koji pripada tom imenu.
Ja sam upravitelj kozmicke drame, cijeli univerzum plese kako ja sviram.

Istinu da kazem, ni skim nemam nikakav svjetovni odnos, odgovaram na sva imena kojima me zovete. Sva su imena moja. No to nisu imena s kojima sam se rodio. Dosao sam na ovaj svijet sarno da vas navedem da spoznate tu istinu."

131

Seshama Raju je bio posve zbunjen izaprepasten mojim odgovorom, nije znao sto uCiniti u takvim prilikama. Mislio je da bi trebalo poslati brzojav roditeljima i zamoliti ih da odmah dodu. Ali onih je dana trebalo mnogo vremena da brzojav stigne iz Uravakonde u Puttaparthi. Zato je poslao obavijest po jednom od svojih ucenika, moleCi Pedda Venkama Rajua i Easwarammu da odmah dodu u Uravakondu. Oboje su stigli brzinom munje. Seshama Raju ih je doveo do mjesta gdje sam sjedio. Easwaramma je neutjesno zaplakala i preklinjala me: "Dodi sine, podimo u kueu tvoga brata." Ja sam odgovorio da nikamo neeu iei. "No ako bas zelite, otpratit eu vas u Puttaparthi. Tako eu razveseliti sve njegove stanovnike, a tada eu iCi kamo zelim." U meduvremenu je bilo mnogo uzbudenja i ovakvih pitanja: "Gdje je Raju? Gdje je Raju?" jer nisam bio u skoli tih dana. Nitko od djecaka nije dosao na molitveni sastanak,13 vee su svi odjurili pred Anjaneyuluovu kueu. Ali ja nisam nikoga vidio, sarno sam sjedio na stijeni i gledao u prazno. Primijetivsi me, djeca su svasta mislila: "Raju se vrlo promijenio, izgleda kao da je mentalno poremeeen. Mozda mu se nesto dogodilo kod kuee nakon

sto se vratio iz Hampija." Tada sam im savjetovao da jedan od djecaka mora pjevati molitvu Bogu kad mene nema, a tek tada nastava moze poceti. 20. listopada bio je dan kad je cijeli grad dozivio veliku promjenu. U skladu s tom promjenom, i u ucenickoj zajednici mnogo toga se promijenilo. Njihova Ijubav i naklonost prema meni iznad svih je ocekivanja postajala sve veeom. Evo jednog dogadaja koji to opisuje. Ja bih pjevao molitvu svakog jutra u skolskom dvoristu. Nas je upravitelj cijenio moje pjevanje i govorio: "Raju, premda si jos vrlo mlad, molitva koju pjevas dira nase duse." Svakog sam dana pjevao ovu molitvu:
Svakog trenutka odjekuje tvoj prodorni zov.
SlusajuCi tvoje velikodusne rijeCi,
hinduisti, budisti, jainisti, parsi,
muslimani i krscani
dolaze do tvoga prijestolja s Istoka i Zapada
pletuCi vijenac ljubavi.
Pozdrav tebi koji ujedinjujes cijelo covjecanstvo!
Pozdrav tebi koji nadzires sudbinu Bharate!
Pozdravljamo te, pozdravljamo tel

Tako sam vee onih dana poducavao 13 prije nastave svakog su se dana okupljali pred skolom uCitelji i
ucenici i mali Raju bi pjevao molitvu Bogu

jedinstvu svih

religija. Molitvena pjesma pjevala bi se veselo u skoli svakog jutra, svi su je pjevali jednoglasno pa i uCitelji.
133

132

Nakon sto sam onog dana napustio skolu, rekli su jednom djecaku muslimanu imenom Abdul Gafoor da se popne na pozornicu i otpjeva je. On je imao melodiozan glas i dobro je pjevao. Popeo se na pozornicu, ali nije mogao pjevati jer su ga emocije gusile kad se sjetio da mene nema. Zaplakao je, kao i uCitelji zajedno s ucenicima, tesko podnoseCi rastanak od mene. Nakon nekog vremena upravitelj skole uspio je zaddavsi mir najaviti okupljenima: "Danas nema vise molitve. Razioimo se mirno. I sam nas plac je danas molitva kad vee ne mozemo podnijeti da Rajua nema meou nama." Molitva je tako zavrsila u velikoj patnji i u skoli je proglasen neradni dan. Umjesto da odu kuCi, uCitelji i ucenici okupili su se oko kuee u kojoj sam boravio. K meni je doslo nekoliko ucenika, poceli su me podsjeeati na svoje poznanstvo sa mnom govoreCi: "Raju, sjeeas li me se? Sjedio sam iza tebe." Ali ja ih nisam cak ni gledao. Bili su vrlo razocarani, neutjesno su plakali i napokon otisli kuei. To je bio doista dirljiv prizor. Ali ja sam to radio namjerno zeleCi u njima izazvati promjenu. Od tada su oni stalno slijedili Svamija. Onih dana ucenici su bili tako Cista srca i neduzni, nisu nikad uzivali ni u kakvom kritiziranju, drskim pitanjima ili zlim mislima. Oanas su ucenici drukCiji, postaju sve inteligentniji, ali njihove plemenite osobine sve bde nestaju. Onih dana bili su manje inteligentni, ali plemenitiji.
134

Kad sam se napokon poceo spremati za Puttaparthi, svi su me momci zeljeli pratiti. Do Bukkapatnama nije vozio autobus, vee sarno do Penukonde. Od tamo je u Puttaparthi trebalo stiCi volovskom zapregom. Takve su bile moguenosti prijevoza onih dana. Djecaci nisu htjeli nikoga slusati. Bili su uporni u svojoj teznji da paou s Rajuom. Kako bi ovo malo selo Puttaparthi moglo smjestiti tako mnago Ijudi? Zato sam zamolio upravitelja skole da uvjeri ucenike da ne idu sa mnom u Puttaparthi. Ukrcao sam se u autobus. I upravitelj je plakao kad sam odlazio. Svi koji su se okupili ondje bili su vrlo tuzni. Ali ja nisam pridavao nikakvu pozornost njihovim osjeeajima. Oni me nisu smjeli ganuti. Niposto! Ook sam odlazio iz Uravakonde, dva djecaka koja su sjedila u istoj klupi sa mnom, trcala su za mnom zovuCi me: "Raju, Raju!" No od tada se promijenio i moj lik kao i moje rijeci. Upitao sam ih: "Kakav je nas odnos? Odakle ste vi? Tko ste vi, a tko sam ja?" Kad su Ramesh i Suresh vidjeli kako se cudno ponasam, uzrujali su se. U toj teskoj mentalnoj patnji oni su ceznuli za mnom, zovuCi me: "Raju, Raju, Raju!" Autobus je krenuo. Ne mogavsi podnijeti odvojenost od mene, Ramesh je potrcao prema obliznjem bunaru i skoCivsi u njega poCinio je samo ubojstvo. Osjeeao je da ne moze zivjeti bez Rajua. Orugi je djecak poludio, buncajuCi: "Raju, Raju, Raju!" Danju i
135

noeu razgovarao je sam sa sobom: "Raju, zasto si nas ostavio? Zasto si nas ostavio?" Nije nista ni jeo ni pio, danju i noeu zovuCi me imenom. Ta vrsta ludila nije bila niSta drugo nego duhovna eeznja. Djeeaka Suresha odvezli su u Bangalore i smjestili ga na psihijatriju. Njegov je otac dosao k meni i molio me: "Svami, Suresh je sjedio pokraj tebe u istoj klupi u srednjoj skoli u Uravakondi. On je moj jedinac. Molim te, posjeti ga!" Rekao sam mu: "Onaj djeeak Suresh bio je drukCiji, ovaj Suresh nije vise isti. Neee biti nikakve koristi ako ga posjetim." Ali djeeakov otac bio je uporan. Zato sam morae otiCi u Bangalore i posjetiti ga u bolnicu. On je stalno ponavljao: "Raju, Raju!" Nikog nije gledao. Pozvao sam ga imenom i rekao mu: "Suresh, ja sam Raju. Dosao sam te vidjeti!" On je odmah podignuo glavu i pogledao me. Nakon toga je sklopio oei i mimo izdahnuo. I Ramesh i Suresh neprestano su mi govorili: "Raju, mi zelimo uvijek biti s tobom. Ne mozemo podnijeti ni trenutak odvojenosti od tebe." Nakon sto su oba ta djeeaka umrla u tako tragienim okolnostima, razred u kojem smo nas trojica sjedila u istoj klupi, zauvijek je zakljuean. Klupa u kojoj smo sjedili jos je uvijek ondje. Nazvali su je klupa Sri Sathya Sai Babe. Svi ueenici u skoli voljeli su me kao svoj zivotni dah. I ja sam silno volio te djeeake. Dijelio bih s njima vade
136

i pakode koje su se pripremale u nasoj kuei. Ramesh i Suresh napustili su zivot radi Svamijeve Ijubavi. Netko me je poslije pitao: "Svami, ti si pisao test za njih i potpisao njih na testu. Kako to?" Ja sam odgovorio: "I Ramesh je moje ime, i ime Suresh mi pripada. Sva imena i svi likovi su moji." Kad sam tako odgovorio, nisu mogli niSta vise reei. Ako eu i dalje prieati svoju zivotnu prieu, neee biti kraja tim stvarima. Dragi studenti, dok sam ja bio ueenik, pomagao sam svima, dijelio radost i sreeu i bio veseo sa svakim. BuduCi da ste vi studenti Sri Sathya Sai instituta za visoko obrazovanje, slijedite moj primjer i pomozite svakom, podijelite svoju radost sa svima.

137

14. JACK I JILL

Ook sam stanovao u starome mandiru, poznavao sam jedan bracni par, gospodina i gospodu Krupp. Oni su mi jednog dana donijeli dva psiea koje su zvali Lilly i Billy i zamolili me: "Svami, ovi su se psiCi rodili u nasoj kuei. Mi bismo zeljeli da oni budu u Svamijevoj bozanskoj blizini. Premda mi neeemo biti ovdje fizicki prisutni, bit eemo zadovoljni da preko njih zivimo u Svamijevoj blizini ako ih Svami ljubazno primi." Pristao sam na njihovu molbu. Nedugo zatim, Lilly je okotila dva psiea. Ja sam ih nazvao Jack i Jill. To nisu bili nitko drugi, nego moji bivsi suucenici Ramesh i Suresh. Ne mogavsi podnijeti odvojenost od mene, oni su umrli i rodili se ponovno da bi kao psiCi zivjeli sa mnom. U to sam vrijeme zivio u starome mandiru. PsiCi su me tako voljeli da
Prvi blagoslov, 1944.

su stalno bili sa mnom. Cak dok sam spavao, oni su bili uz mene, jedan pokraj moje glave, a drugi uz stopala. Noeu nisu nikad spavali, bili su budni cijelu noe i lajali na svakoga koga bi ugledali. Tako su uvijek bili sa mnom. Nakon nekog vremena u Puttaparthi je dosla kraljica

- maharani iz Mysorea da me posjeti. Ona je bila zena

koja se neobicno upomo ddala tradicije. Nikad nikog nije
139

-"...,.,;----~--

-------------------

dodirnula. Ne sarno to, nije doticala ni predmete koje su drugi imali u ruci. Ako se zazeljela kravljeg mlijeka, kravu su morali najprije okupati, a tek onda pomusti. Tako su cvrsti bili njezini principi. Nikad ne bi jela ako su negdje lajali psi. lato je njezin tajnik dosao prije nje u asram i obavijestio sve: "Ako ovdje ima pasa, molimo da se dde zatvoreni u kuei." Onih dana nije bilo ceste za Puttaparthi. lato je ona morala iziCi iz svoga automobila u seocu Karnate Nagepalle i pjesaciti do starog mandira u Puttaparthiju. Ali cak nije htjela iCi ni stopama drugih Ijudi. lato je u prikolici dovezla cetiri debele daske. Najprije su na put stavili dvije daske, kako bi ona mogla stati na njih. Tada bi postavili druge dvije daske, kako bi mogla zakoraCiti. To se ponavljalo dok nije stigla do mandira i vidjela Svamija. Bila je velika poklonica. Onih dana nije bilo hotela nigdje u blizini Karnate Nagepalle. lato je vozac morae doCi u mandir na veceru. Kraljica mu je rekla: "Zelim prespavati jednu noe u mandiru pa se danas neeu vratiti." No vozac se nakon vecere morae vratiti na mjesto gdje je ostavio automobil. Vee je pao mrak. Ulice nisu bile osvijetljene. Prije 60 godina Puttaparthi je bio zabaceno seoce. U tom zabacenom selu sada se nalazi zracna luka , sveuciliSte i zeljeznicka postaja. Ali tada nije bilo modernih cesta. Pozvao sam Jacka i naredio mu: "Idi s vozacem i pomozi mu da se ne izgubi." Vozac se cudio i nije vjerovao
140

kako mu taj psie moze pokazati put. Tada sam mu rekao: "Bog u tom psieu pokazat ee ti put." Psie Jack je isao naprijed, a vozac ga je slijedio. On je tu noe prespavao u automobilu. Padala je gusta kisa pa se psiC zavukao pod automobil uz kotac. Vozac se probudio rano ujutro. Bilo je hladno. lato je htio upaliti motor automobila i malo ga provoziti kako bi bio siguran da je motor u redu, prije nego sto dode kraljica da nastavi putovanje. Pokrenuo je automobil i kotac je presao preko psiea Jacka. Bila mu je slomljena kraljeznica. Vidite kako je bio vjeran taj pas! Studenti, ucitelji i poklonici - svi vi pozorno poslusajte! Tesko podnoseCi te mucne bolove zbog slomljene kraljeznice, Jack je poceo puziti prema mandiru. Morao je prijeCi rijeku Chitravathi, vukuCi tijelo po pijesku. Obilno je krvario. Pokraj ulaza u stari mandir zivio je perac rublja Subbanna. On je dotrcao do mandira i obavijestio Svamija: "Svami, kraljeznica naseg Jacka je slomljena. On dolazi ovamo bolno stenjuei." Izisao sam i pozvao ga imenom. On je tuzno zavijao od strasnih bolova i pao pred moja stopala Cim me ugledao. Vidite kako je bio vjeran! Zelio je izdahnuti na mojim stopalima. lato je dopuzao do mene iz takve udaljenosti unatoc strasnim bolovima koje je trpio. Dao sam donijeti malo mlijeka iz mandira pa sam nekoliko kapljica ulio u njegova usta. Kad je popio mlijeko, podignuo je svoje dvije prednje sapice i stavio ih na moju
141

ruku te izdahnuo, vjemo me gledajuci. Pobrinuo sam se za njegov pokop u dvoristu starog mandira. No rekao sam Ijudima da ga pokopaju na jednoj strani kako bi bilo mjesta i za drugi grob - samadhi. Ne mogavsi podnijeti odvojenost od Jacka, drugi psic Jill prestao je jesti te nakon nekoliko dana uginuo. Jill je pokopana pokraj Jacka. Zato sam na tome mjestu dao sagraditi Tulasi Brindavan. Kad su stari mandir poceli obnavljati, kako bi na njegovu mjestu izgradili zgradu kalyana malJtapa14, Tulasi Brindavan je bio uklonjen. Ja sam u to vrijeme bio u Bangaloreu. Tako su Suresh i Ramesh uvijek zeljeli biti uz Svamija pa su se zato cak i rodili kao psi. Napokon su se stopili sa Svamijem. Njihova prica podsjeca na istinu da ce oni koji su vjemi Bogu uvijek imati one sto im je potrebno. Kako silna vjera! Kako silna Ijubav onih pSlca za Svamija. Kad bi cak i djelic njihove vjere i Ijubavi bio u Ijudskom bicu, njegov bi zivot bio svet. Nazalost, danas covjeku nedostaje ta vjera. Ljudi imaju beskrajne zelje, ali tko zeli slijediti Svamijeve ideale? Kako je moguce da vam se zelje ispune ako napustite ideale? Trebate nauCiti ovo: kakve god teskoce susreli, nikad ne budite daleko od Bozje Ijubavi. Budete Ii se upomo drzali Bozje Ijubavi, cak ce se i teskoce velike poput planine, otopiti kao led.
14 kalyana

15. SUBBAMMINA ODANOST

U Puttaparthiju je zivjela velika poklonica imenom Karanam Subbamma, vrlo plemenita zena bez djece. Sto god je imala, podijelila bi sa svima, osjecajuCi da samo s bliznjima treba dijeliti bogatstvo koje joj je Bog dao. U takvim svetim mislima prolazilo bi joj vrijeme. Uvijek bi me zvala: "Sathya, Sathya!" i dolazila k meni. Ali ja nisam nikad odlazio k njoj odmah kad bi me pozvala. Tada bi me molila ponizno: "Dragi moj, zasto ne dodes k nama?" A ja bih odgovarao: "Nisam prosjak da dolazim k tebi bez poziva. Ako me pozoves, doCi cu. Inace necu." Jednog me dana pozvala i rekla: "Raju, danas sam spremila dose. Molim te da dodes!" Onih se dana nije u svakoj kuCi moglo naCi dose iii iddly. Pripremali su ih samo bogati Ijudi u svojim kucama. Rekao sam Subbammi da ne mogu ostaviti svu onu djecu i sam doCi k njoj po dose. Jadna zena, ona bi tada pripremila dose za svu djecu. Jednog smo dana svi dosH k njoj. Ona je bila vrlo po bozna i sirokogrudna zena. Bila je malo zbunjena vidjevsi svu djecu jer nije bila spremna za tako brojni posjet. Zato mi je rekla: "Raju, doveo si djecu k meni. Dobro! Ali ja
143

ma!)tapa - dos!. hram cistoce; vrsta malog hrama za ra zne obrede

142

nisam pripremila niSta niti imam nesto gotovo sto bih im dala. Molim te da svu tu djecu dovedes sutra. Pripremit eu nesto za jelo i sacuvati to za njih." Sljedeeeg dana pripremila je jelo koje sam volio, to jest juhu od posebne vrste graha. Sva djeca, ukljuCivsi i mene, sjela su da jedu. Upozorio sam ih unaprijed: "Subbamma pripada Brahminskoj zajednici. Njima je tesko prijeCi preko raz licitosti koje nastaju zbog staleza i religije. Zato se prema njoj odnosite oprezno sto vise mozete." Ona je u posudi donijela rizu s juhom. Dio po dio toga jela spustala bi u ispruzene ruke djecaka. Sva su se djeca dosita najela. Bio sam sretan kad sam vidio da djeca tako dobro jedu. Shvatila je tada istinu da je Raju zadovoljan tek kad su djeca dobro nahranjena. Zato je najprije nahranila djecu. U posudi je ostalo jos malo hrane. Ona je bila nezadovoljna sto mi nije mogla ostaviti viSe. Sve sto je ostalo stavljala mi je sarna u usta. Kad su to djeca vidjela, pocela su medusobno saputati: "Zasto tako hrani sarno Rajua, stavljajuCi mu hranu u usta, dok ju je nama sarno spustala u ruke?" Procijenio sam dobro situaciju i rekao Subbammi: "Gle, Cini se da su djeca malo pogodena onim sto si uCinila." Subbamma je tada djeci sve objasnila na prekrasan naCin: "Draga moja djeco, to ne znaCi da vas ne volim koliko i Rajua. Zapravo, Raju je sretan i zadovoljan sarno kad najprije vi jedete. Tako je velika njegova ljubav
144

prema varna. Zato sam najprije nahranila vas. Na kraju je ostalo sarno jos malo hrane koju nisam mogla pretvoriti u komadiee da ih stavim jedan po jedan u njegove ruke. Zato sam mu je stavila u usta. U Rajuovoj je prirodi da najprije utaZi glad drugih. On je zadovoljan kad vi dobro jedete. U njemu nema ni trunka sebicnosti. I vi morate postati poput njega, morate napustiti sebicnost, njegovati ljubav i sreeu drugih smatrati svojom sreeom. Sarno eete tako napredovati, vasa ee buduenost tada biti svijetla, a vas zivot uzor drugima." Rekavsi to, ona je s mnogo takta smirila situaciju, poslavsi mene da obavim jednu duznost, to jest da joj donesem listove curryja. Rekla mi je: "Raju, za veceru eu pripremiti chitrannam, jednu vrstu jela od rize. Molim te da mi doneses nekoliko listova curryja s onog stabla." Bio sam stariji od sve te djece koja su se okupila ovdje, ali i najnizi rastom. No bio sam spretan i lako se penjao po drveeu. Popeo sam se na stable i ubrao nekoliko listova kako je ona zeljela. Ali znate Ii pravi razlog zasto me poslala po listove? Iskoristila je priliku i objasnila djeci moju veliCinu i plemenitost. Rekla im je: "Draga moja djeco, kako ste sretni sto vam je Raju blizak prijatelj. On nije obican djecak, on je kralj kraljeva. Uskoro ee se takvim pokazati. Bezuvjetno slusajte njegove naredbe, nikad se ne ljutite na njega. Ako
145

eete se Ijutiti na njega, bogovi - deva ee se Ijutiti na vas. Usreeujte ga i budite zbog toga sretni! Ako je Raju zbog bilo eega nezadovoljan, on neee nikom otkriti svoje osjeeaje. Ali sigurno je da eete vi osjetiti posljedice toga. Zato uvijek usreeujte Rajua i pobrinite se da on bude zadovoljan." Subbammin muz imao je drugu zenu imenom Kama lamma. Ona je prisla Subbammi i pitala ju: "Draga moja starija sestro, kako mogu ta mala djeca razumjeti filozofiju o kojoj im ti govoriS?" Subbamma je odgovorila na svoj znakoviti naCin: "To nije nikakva filozofija, moja draga mlada sestro. Ja samo uCim ovu malu djecu sto u svom svakodnevnom zivotu moraju raditi a sto ne smiju. BuduCi da nemam svoje djece, ovu djecu smatram svojom. Ovi su djeeaci neprestano u drustvu Rajua. A Raju je sam dah moga zivota." Jednog je dana pripremila vade. Ali nije ih bilo do voljno za svu djecu. Zato ih je zeljela podijeliti samo sa mnom. Dosia je do prozora. Njezina se kuea naslanjala na kueu roditelja ovog tijela. Pozvala me kroz prozor: "Raju, Raju, molim te dodi malo ovamo!" Priblizio sam se prozoru. Pokusala mi je kroz prozor pruziti maleni zamotuljak s vadama. Tada sam joj rekao: "Nije lijepo od tebe da dajes vade samo meni, a iskljueujes djecu. Moras biti Sirokogrudna." Ona je odgovorila: "Molim te da mi za danas oprostis. Od
146

sutra eu ih dijeliti svoj djeci jednako." Tada sam uzeo vade i razlomljene na komadiee podijelio ih popodne djeci. Vi ne mozete razumjeti ni tisuCiti dio Ijubavi moje prirode i bozanskosti. Moja se Ijubav siri. Mnogi je poku savaju opisati, ali manjkavo. VeCina se eak nikada niti ne potrudi razumjeti je. Neka svi svjetovi budu sretni

lokasamastah sukhino bhavantu. Moja je zelja da svi Ijudi

budu sretni, da nitko ne trpi nikakve teskoee. Gubitak brosa za ovratnik, napustanje skole zauvijek, trazenje mojih roditelja da se vratim u Puttaparthi, sve su to bili razlozi koji su me poticali da zauvijek napustim Uravakondu. Od tada je moja popularnost postajala sve veeom. Iz susjednih sela \judi su poeeli dolaziti u Puttaparthi u velikom broju vozeCi se u volovskim kolima, u zelji da potraze lijekove za razne bolesti - mentalne i fizieke. Dovodili su Ijude koji su patili od raznih mentalnih bolesti i one za koje se vjerovalo da ih opsjedaju zli duhovi. Svi su mi potpuno vjerovali. "Cini se da ee vragovi i duhovi otiCi ako im to zapovijedi ovaj djeeak." Njihova bi se vjera obistinila - u casu kad su takvi pacijenti bili dovedeni k meni, bili su oslobodeni svojih nevolja. BuduCi da su bili svjedoci tih euda, mnogi su Ijudi vjerovali da su moje rijeCi istinite. Venkamma, starija sestra ovoga tijela, vjerovala je u Sai Babu pa me je molila: "Sathya, zelim fotografiju Sai Babe. Molim te da mi je nabaviS." Tada
147

sam ja materijalizirao jednu fotografiju i dao joj je, a ona ju je cuvala do svoga posljednjeg daha. Cudesna Saijeva moe rasla je svakim danom i sto tine poklonika iz najudaljenijih krajeva svakog su dana posjedvale Puttaparthi. U nasoj kud nije se mogao organizirati njihov smjestaj i prehrana. Pedda Venkama Raju molio je posjetitelje: "Molim vas da dolazite sarno jednom na tjedan, to jest svakog cetvrtka." Poklonici su bili razocarani i uzrujavali su se pa su protestirali: "Kako je to moguee? Kako da cekamo do cetvrtka? Do tada nase patnje mogu postati ozbiljne." Intervenirala je nasa susjeda Subbamma i predlozila: "Venkama, tvoja kuea ne moze smjestiti stotine poklonika koji svakodnevno dolaze posjetiti toga djecaka. Zato te molim da ga posaljes u nasu kueu. Ja eu se brinuti za njegove potrebe kao i za potrebe poklonika koji ga posjeeuju." Molila je i mene. "Svami, ja nemam djece. Mislim da je sluzenje Bozjim poklonicima sluzenje Bogu. Ja eu kuhati hranu za sve ljude koji dodu ovamo i posluzivati ih. Molim te, ostani kod nas." Od toga dana ona je kuhala hranu za sve poklonike koji su me posjedvali te ih sluzila danju i noeu. Subbammina ljubav za mene bila je vise od Yasodine ljubavi za Krsr:lU. Easwaramma i Subbamma bile su susjede i veoma su se voljele. Ali muskarci iz njihovih obitelji nisu razgovarali jedan s drugim. Easwaramma nije
148

smjela posjedvati Subbammu, a i njoj je bilo zabranjeno da posjeeuje svoju susjedu. Zato su one komunicirale preko prozora. Jednog dana rekao sam Subbammi: "Pobrini se da mi se sasije jedna narancasta haljina." Ona me pitala: "Svami, mozes nositi i dhoti. ZaSto bi moran nositi haljinu?" Ja sam odgovorio: "Ne, ne, trazim od tebe da mi nabaviS narancastu haljinu jer je doslo vrijeme da nosim narancastu odjeeu." Ona nije mogla odbiti Sva mijeve upute. Zato mi je dala sasiti haljinu. Onih dana materijal za haljinu stajao je dva novCiea, a sivanje cetvrt novCiea. I tako je haljina za mene stajala dva novciea i cetvrt. Cim sam obukao haljinu, Subbamma je pozvala Easwarammu koja je dosla i zaplakala kad me ugledala u narancastoj odjeei. "Zasto Svami! Zar si me zato pozvao da posvjedoCim ovaj oblik? Dosta je, dosta!" Uvjeravao sam je: "Ovu narancastu odje-eu nosim sarno zato da odagnam lose osjeeaje i gorCinu iz umova ljudi." Subbamma je pripadala brahminskoj kasti, dok je Sai Baba pripadao stalezu ratnika - ksafriya. Zato je cijela zajednica brahmina u Puttaparthiju jednoglasno odlucila: "Budud da ta gospoda drZi Sai Babu u svojoj kud, mi neeemo dolaziti k njoj, niti eemo dopustiti da ona dode k nama." Subbamma se nije zabrinjavala zbog njihove odluke. Odlucno je rekla ljudima iz svoga staleza: "Ne
149

trebam nikoga, ne trebam posjeCivati niCiju kucu. Vi mozete uCiniti sto hocete, no ja necu napustiti ovog mladica ni u kojim uvjetima." Ona ni trenutka nije zeljela biti daleko od Svamija. Prema njemu se odnosila kao prema svom djetetu. Rezultat je bio taj da je cijela zajednica brahmina bila neprijateljski raspolozena prema Subbammi. Ali ona nije odstupala ni centimetra. Znala je da ce se morati suoeiti s takvim teskocama u pitanjima koja se tieu duhovnosti. Uskoro se broj ljudi koji su me posjeCivali silnom brzinom povecavao. Ni Subbammina kuca vise nije bila dovoljno velika da smjesti sve koji su dolazili. Kad je to vidio, Pedda Venkama Raju je savjetovao Subbammi: "Postovana majko, zasto bi ti zbog ieega bila u tako neugodnoj situaciji? Zato neka nas Svami zivi u zasebnoj kuci." Subbamma je tada darovala komad svoje zemlje blizu hrama Svamija Venugopale, gdje je sagradena mala soba iskljuCivo za mene. Dala je i nesto novca u tu svrhu. Drzali su me u toj sobici i izvana je zakljueavali. No ja bih ipak povremeno izlazio i odlazio do obliznjeg brezuljka gdje bih satima sjedio. Svi su se eudili: "Kako to moze biti? Brava na vratima je netaknuta. Kako je onda taj momak mogao iziCi?" Takva su se euda dogadala svakog dana. Jedne noCi, ljudi koji me nisu voljeli, zakljucali su vrata moje sobice izvana i zapalili je. U to vrijeme ja sam spavao u sobi. Desetak djece spavalo je na obliznjoj verandi. Kad
150

su vidjeli vatru, poceli su vikati: "Raju, Raju!" Vrata se nisu mogla otvoriti jer su izvana bila zakljucana. Iz sobice sam otvorio kapke malog prozora. Djeca su vidjela kako se smijem. Pokusao sam ih ohrabriti govoreCi: "Ne brinite se! Kaze se da onoga tko stiti dharmu i dharma stiti dharma raksati raksitah. BuduCi da mi stitimo istinu - satya i ispravnost - dharma, one ee za uzvrat zastititi nas." No djeca su ipak bila u panici. Vikala su zmireCi: "Raju, Raju!" To je zapravo bila mantra koju su stalno ponavljali. U meduvremenu stiglo je i nekoliko ljudi koji su se bojali za moj zivot. Venkamma, Subbamma, Easwaramma i svi clanovi obitelji pojurili su tamo, placuei. Za nekoliko trenutaka spustila se gusta kisa. Ali zacudo, kise nije bilo ni na kojem drugom mjestu, osim nad tom kolibicom. Plamenovi su se ugasili zbog obilne kise. Svi su bili sretni sto je Svami spasen. Istodobno bilo im je zao sto neki zli i losi ljudi mogu uzivati u tako strasnom djelu. Subbamma je tada naredila da se brava na silu otvori pa me povela u svoju kueu. Subbamma je vrlo voljela Svamija. On joj je bio poput zivotnog daha. Onih dana sva je zemlja u Putlaparthiju pripadala Subbammi. Naredila je istragu zeleCi otkriti tko je bio odgovoran za vatru u Svamijevoj sobici. Otkriveno je da se radilo
0

u ovom selu, odmah ga napustite, odlazite!" No ja sam je zamolio ddeCi je za ruke: "Subbamma, oni ne smiju trpjeti zbog mene. Pogrijesili su svjesno ili nesvjesno. Molim te da im oprostiS. Nemoj ih tjerati iz sela." Oni su nakon toga dosli k meni i podignuli me na svoja ramena, noseCi me selom, obilno lijuCi suze radosti, kajuCi se zbog onog sto su ucinili. Medu ostalima tu je bio i neki Subbanna koji je prodavao alkohol i neki Ramana uz jos neke druge ljude. Oni su priznali: "Ti si vjerojatno stekao velike zasluge u proslim zivotima. Inace se takve plemenite osobine ne bi pojavile u tebi. Ovo ee selo vrlo brzo steCi veliki ugled, zahvaljujuCi tebi." Subbamma je tada rekla: "Vi ovog momka smatrate obicnim seoskim deristem. Ali on to nije! On je doista prava munja!" Od toga dana Subbamma mi nije dopustala da izlazim, vee me je ddala u svojoj kuei. Tada je imala 60 godina. Uvijek je ponavljala moje ime i nije mogla spavati ako ja nisam bio u njezinoj blizini. Jednog je dana pozvala majke desetero djece koja su bila stalno uz mene i rekla im: "Od danas, ova djeca nisu vise sarno vasa vee pripadaju i meni. Sva ee ona biti ovdje s nasim Rajuom." Tih desetero prijatelja zivjeli su do nedavno. I vi poznajete Narayanu iz Bukkapatnama. On je isao sa mnom u razred. Nekoliko je takvih ljudi onih dana bilo u mom drustvu. Tesko je zamisliti kako je
153

petero iii sestero ljudi koji su bili odmah

pritvoreni. Ona je grmjela: "Vi zli momci! Ne smijete ostati

152

Cista i nepokolebljiva bila njihova ljubav! Nazalost, danas su u djeci cesto zle namjere i lose misli zbog djelovanja modernog doba. Narayana Bukkapatnam bio je dobrodusan covjek. Jednog mi se dana poderala kosulja. U one vrijeme mate rijal za kosulju i hlace stajao je sarno jedan i pol novCie. On je donie materijal lijepo zamotan i molio me: "Raju, donio sam ti ovaj materijal s velikom ljubavlju. Daj iz njega sasiti kosulju i hlace." Odbio sam uzeti zamotuljak rekavsi: "Ako zelis da odnos izmec1u nas dvojice potraje vjecno, ne smijes mi nuditi ovaj materijal. Neeu ga ni dirnuti." Cinjenica je da nisam nikad uzeo novciea ni od koga. Nista mi nije potrebno. Sto god mi treba, doCi ee sarno od sebe. Zato nemam potrebe ispruziti ruku ni pred kim. Moja je ruka uvijek iznad ruke drugoga, nikad ispod. To je bilo tako od moga djetinjstva, a tako ee biti i ubuduee. Ja volim davati, a ne uzimati. Neki me ljubomorni ljudi mogu okriviti da im nisam nista dao. Ali jase ne obazirem na te kritike. Nisam nikad nikog mrzio, nikom prigovarao niti ikoga ismijavao. Zelim sreeu i onima koji mi se rugaju. U selu je zivjela i neka zena koja je bila supruga jedne poznate osobe. Ona nije voljela Subbammu. Ljutila se sto sam ja stalno isao k Subbammi, a nisam posjeCivao njezinu kueu. Zato je odlucila: "Ovog momka treba nekako ubiti." Jednog me dana pozvala: "Dragi moj, dodi danas k meni
154

na dorucak. Nemoj nikom 0 tome pricati. Moras doCi sam. Pripremit eu ti ukusne vade." Zatim je posla do Subbammine kuce i zatraZila: "Sub bamma, molim te posalji danas Rajua k nama na doru cak." No Subbammi se nije svidjela ta ideja, posumnjala je da ta zena ima neko zlo na umu. Dosia je k meni i rekla: "Raju, ona te poziva u svoju kueu sa zlom namjerom. Molim te, ne idi k njoj!" No ja sam odluCio posjetiti njezinu kueu pa sam rekao Subbammi: "Neka bude sto biti mora, moram joj ispuniti zelju." Otisao sam k njoj. Ona je pripremila

vade pomijesane s otrovom i ponudila mi ih. Znao sam

da su otrovane, no ipak sam ih pojeo. Za pet minuta moja je krv bila otrovana i cijelo je tijelo poplavjelo. Neki ljudi su to vidjeli, pojurili su do Subbamme te obavijestili nju i Easwarammu sto se dogodilo. One su dotrcale. Rekao sam im: "Ne brinite se! Ona je ucinila sto je zeljela. Sad eu ja uCiniti sto moram." Rekavsi to, zamolio sam ih da mi donesu casu vode. Cim sam uzeo casu, voda u njoj je postala plava. Doznavsi sto se dogodilo, seljaci su napali kucu te zene. I Kondama Raju se razbjesnio. Pozvao je ljude koji su pripadali zajednici lovaca - boya i rekao im da tu zenu nauce lekciju. Posao sam k njemu i njezno mu rekao: "Djede, ti si stariji gospodin. Ne bi im trebao govoriti da Cine takve stvari. Nije ispravno uzivati u nasilju nad drugim, osobito
155

ako se radi

jednoj zeni. Ako joj itko pokusa naskoditi,

oko sebe. Vidjevsi da nema nikoga u blizini, odgovorila je: "Svami, ne zelim nista. No kad budem napustala ovo zemaljsko boraviSte, molim te da mi svojim bozanskim rukama ulijes nekoliko kapljica vode u usta." Obeeao sam joj da eu sigurno ispuniti njezinu zelju. Cijelo zemljiSte sela Puttaparthi bilo je upisano na njezino ime. Svi su je postovali. No otkad je pripala Svamijevom stadu, nije imala drugog interesa u zivotu osim Svamija. Od ranog jutra, pa dok nije posla spavati, bila je neprestano zauzeta sarno Svamijevim poslom. Katkad bih se povukao u peCine obliznjih brezuljaka, a da je
0

napustit eu kueu i boraviti sarno kod nje." Ljudi su poceli vjerovati u mene kao u Sai Babu tek kad bih izisao neozlijeden poslije takvih izazova. Jedan se covjek poceo predstavljati kao poklonik Sai Babe. Drugi su poceli oponasati stil moga cesljanja i nositi haljinu slicnu mojoj, cak su se nazivali Sai Baba. Je Ii moguee steCi povjerenje ljudi rabeCi tek takvu taktiku? Veoma brzo ljudi su otkrili njihove lazne namjere i saznali istinu. Poznati ljudi poput kraljice iz Mysorea i neki drugi poceli su postupno dolaziti u Puttaparthi da me vide. Onih dana rijeka Chitravathi imala je obilje vode. Ljudi bi parkirali svoje automobile na drugoj strani rijeke i stizali u Puttaparthi gazeCi kroz vodu duboku do koljena. I taka, kad su poklonici izdaleka
5

tom nisam prije obavijestio. Jadna zena! Ona bi tada

stavila u posude upme, dose, vade i iddlije te me posla traziti. Kad bi me napokon pronasla, pitao bih zadirkujuCi je: "Subbamma, sto si mi donijela?" A ona bi odgovorila: "Svami, donijela sam ti one sto volis jesti. " Tada bih joj ja rekao da zelim dosu. Ona bi je posluzila na tanjuru i pruzila mi ju. Zadirkivao bih je dalje: "Subbamma, ne volim ovu dosu. Daj mi iddly, upmu iii vadu. " Jadna zena, posluzivala bi mi tada sva ta jela. Od jutra do veceri bila bi zaposlena pripremanjem velikog broja jela, cekajuCi me. A ipak se stalno brinula da dozna sto jos trebam. Jednom sam joj rekao: "Subbamma, ne trebas se brinuti! Ja nista ne trebam. Postavljam ti tako mnogo pitanja, pitajuCi te ovo i one kako bih svijet upoznao
5

velikom odanoseu dolazili da

me vide, dodirnu i razgovaraju sa mnom, nitko vise nije mogao zaprijeCiti sirenje moje misije. Svamijevo ime i slava prosirile su se i na udaljene zemlje. Nakon smrti svoga muza, Subbamma se potpuna posvetila Svamiju. Do svoga posljednjeg daha provodila je vrijeme sluzeCi mi. Svi mozete mnogo nauCiti od njezine odanosti i predanosti. Ona bi pripremala besplatnu hranu svim poklonicima koji su posjeCivali Svamija. Jednog dana dok smo putovali volovskom zapregom pitao sam je sto bi zeljela. Ona je malo oklijevala i pogledala na sve strane
156

tvojom odanoseu."
157

ana me zamolila: "Svami, molim te da stavis komadiC jela koje si okusio u moja usta." Uzeo sam komadie iddlyja s malo zaCina sa svoga tanjura i stavio joj ga u usta. Tako je Subbamma do svoga posljednjeg daha dozivljavala veliku sreeu u bozanskoj Svamijevoj blizini. Seoski perac rublja Subbanna bio je prilicno jak. Drugi jedan covjek ista imena, sin Chandrappe, bio je takoder prilicno tezak i visok dva metra. Subbamma je odredila da me jedan od njih uvijek mora pratiti. Rekla im je: "Saba spava u mandiru, sam je. Jedan od vas naizmjence mora uvijek, dan i noe, biti ondje. On ee takoder odlaziti na rijeku kad god to bude zazelio. Jos je mlad i ne moze hodati pjesice. Zato ga morate nositi na ramenima kamo god pozeli." Tako je napravila nekoliko nagodba kako bi mi bilo sto udobnije. Njezin je urn bio vrlo sirok, stogod je radila bilo je da udovolji Svamiju.
Harijanjl5 su veoma voljeli Svamija. S vremena na

vrijeme pozivali bi Ga u svoje domove. I Subbamma bi ondje odlazila sa mnom. Jednoga dana harijan imenom Gangappa pozvao me na objed u svoju kueu. Rekao sam Subbammi da idem k njemu. Odgovorila je da i ona zeli poci, no ja sam joj savjetovao da ne ide. Ali bila je upoma
U kraljevskoj odori

15

harijani - clost Bozji ljudi; ne pripadaju ni jednom stalezu; Gandhi ih je nazvao "nedodirljivi" jer se nitko nije zelio druziti s njima

158

i eudila se: "Svami, ako ti ides, zasto ne bih i ja? Ja se ne obazirem na razliCitosti medu nama. I ja eu poei." Tako je i uCinila. Gangappa se veoma bojao posljedica pa je rekao: "Kako to da je gospoda Subbamma dosla u nasu kueu na objed?" Ja sam mu odgovorio: "Nemoj se bojati. Vi ste harijani (djeca Gospoda Visryua). Ne obazirete se na vjerske i staleske razlieitosti, zivite sretno i u jedinstvu sa svim Ijudima." Tako sam vee od djetinjstva nastojao otkloniti sve razliCitosti u drustvu. Kad bih nastavio pripovijedati, to bi se pretvorilo u opseznu povijest. Prije svega, svatko od nas mora njegovati Ijubav. Onaj komu nedostaje Ijubavi, jednak je mrtvom tijelu. Nikad se nemojte drZati podalje od Ijubavi, ni u kojim uvjetima. Ako ne mislite na mene danas, morat eete to jednom uCiniti negdje drugdje. Gdje god da se nalazite, ja vam moram doCi u pomoe. Kakva smisla ima ako ne shvatite istinu sada i tek kasnije se pokajete? Umjesto toga, spoznajte istinu sada i slijedite je. Njegujte Ijubav, budite svjesni istine da je Ijubav nas zivot i zivite prema tome. Dok sam boravio u starom hramu, isao bih svakog dana na rijeku Chitravathi. Pratila su me sva seoska djeca. Jedan bi me djeeak molio olovku, drugi pero. BuduCi da su to bila djeca, tralili su me takve stvari. Ja bih im savjetovao: "Napravite hrpicu pijeska i potralite u njoj predmet koji
160

zelite." I u pijesku bi pronalazili sve sto su pozeljeli. Jednog smo se dana vraeali s rijeke i isli prema starom mandiru. Susheelamma i njezina sestra Kumaramma, autorica knjige
Ti si moje jedino utoCiste - Anyatha Saranam Nasthi, treale

su pred drugima zeleCi sve pripremiti za obred aratp6 za Svamija. Tada sam dao znak Subbammi da ih zaustavi i pode prva prema mandiru. Ona ih je zaustavila i rekla da ee ona poCi prva. Dvije su se sestre zaeudile: "Subbamma je udovica, kako ona moze Svamiju dati arati?" Kad je Subbamma stigla do ulaznih vrata starog mandira, naiSla je na golemu zmiju. Ona je uvijek veoma brizno uredivala mandir pa se glasno obratila zmiji rijeCima: "Sai nagesvara, Sai nagesvara!17" U meduvremenu i drugi su ljudi dotreali. Subbamma je pomislila: "Svami kale da je Bog imanentan u svakom zivom bieu. Zato ovu zmiju ne treba ubiti." Uhvatila je hrabro rukom zmiju koja se odmah ovila oko njezine ruke, umjesto da je ugrize. Uskoro sam i ja stigao i saljivo je upitao: "Subbamma, igras Ii se sa zmijom?" Ona je odgovorila: "Zar me nisi poslao naprijed da bi spasio one djevojke?" Tako je Subbamma bila svjedok mnogih euda. Ona je bila plemenita, pobozna vrlo sretna zena.

16 arati - obred kruzenja plamenom kamfora pred bozanskim likom 17 naga - zmija; iSvara - Bog

161

Od samoga moga poeetka zdusno mi je sluzila. Ne samo meni, vee je kuhala svim mojim pokJonidma koji su me dosli posjetiti. lato su joj svi rooad prigovarali. Ali nju to nije zabrinjavalo, ona bi govorila: "Ne trebam nikoga. Dovoljno mi je ako je Svami uz mene. Sto god on kale, ja eu ga bez pogovora poslusati." Takva je bila njezina evrsta vjera u Svamija. Jednog sam je dana upitao: "Subbamma, bi Ii zeljela vidjeti svoga supruga?" Povremeno bih se tako salio
5

Subbammin muz imao je i drugu zenu koja se zvala Kamalamma. Ona i sada zivi u mandiru Prasanthi Nila yama. Pozvao sam je i rekao joj: "Kamalamma, i ti mozes vidjeti jos jednom svoga pokojnog muza." Ona je to odbila rekavsi: "Svami, mi smo ovdje u tvojoj bozanskoj prisutnosti i sretno zivimo. Nista vise ne zelimo." No ja sam bio uporan i rekao joj: "Idi i pogledaj ga samo jednom pa se vrati." Kad ga je ugledala, on je pia vrueu kavu. Uzivao je u istim stvarima kao i onda dok je bio ziv. I Gospod KrsQa je svojim suvremenicima na sliean naCin pokazivao neke dogaoaje iz proslosti. Subbamma je sluzila Svamija do svoga posljednjeg daha. Premda nije bila krvno povezana sa mnom, bila mi je bliska mentalno i duhovno. Neprestano je razmisljala o meni. Molila je Svamija da boravi samo u njezinoj kuei. Ponudila je eak da ee se sama iseliti i kueu dati Svamiju. Njezini su se rooad svaoali s njom: "Ti pripadas brahminima, a on je iz staleza ksatriya. lasto mu dopustas da bude u tvojoj kuCi?" Ona bi upomo odbijala njihove argumente i cvrsto izjavljivala: "Ne trebam nikoga od vas. Ja neeu dolaziti k vama, ne morate ni vi dolaziti k meni. Dovoljno mi je samo ako je Svami sa mnom." Zeljela je cia joj ispunim samo jednu zelju pa me molila: "Svami, u posljednjim trenudma zivota moram vidjeti tvoj prekrasan lik!" Obeeao sam joj da eu joj ispuniti zelju.

njom jer je njezin muz vee umro. Ali ona bi odgovarala: "Svami, nemam takvih zelja. Kakve veze imam s nekim koga vise nema? Njemu nije bilo suoeno da dozivi tvoju slavu. lato je umro. Ja sam te sreee, zato ti mogu sluziti." Ali ja sam je nagovarao da pristane na moj prijedlog: "Ako ga zelis vidjeti samo jednom, zelja ti se moze ispuniti. Bit ee ti lakse nakon toga." Rekao sam joj da pooe iza svoje kuee i promatra. Ondje se nalazilo stable indijskog rogaea i ona je ugledala svoga muza, pokojnog Narayanu Raoa kako sjedi pod stablom puseCi dgaretu. Bila je sretna sto je opet vidjela svoga muza zivog, ali se u isto vrijeme vrlo razljutila sto nije napustio svoju staru naviku ni nakon smrti. Rekla je s velikim gnusanjem: "Cak ni nakon smrti nisi napustio svoju losu naviku. Cudno! Ne zelim te vise vidjeti!" Rekavsi to, vratila se u kueu.

162

163

-- ------ - - - - - - - -

Jednom su me poklonici iz Madrasa (Chennai) nago varali da sto prije posjetim njihov grad. Bili su to dani II. svjetskog rata. Svakog sata sirena koja je najavljivala zracne uzbune brzo bi ispraznila ulice. U takvim okol nostima nisam se mogao ranije vratiti u Puttaparthi. U meduvremenu, zdravstveno stanje Subbamme ozbiljno se pogorsalo. Odvezli su je u roditeljsku kueu u Bukka patnam gdje je izdahnula. Njezino se tijelo nalazilo na prednjoj verandi, pokriveno tkaninom. Svi clanovi njezine obitelji, njezina majka i rodaci bili su veoma tuzni. Rodaci su govorili: "Sai Baba je obeeao da ee joj dati nekoliko kapljica vode prije njezina posljednjeg daha. Sada je izdahnula. Ali gdje je Sai Baba? Nije dosao ni da je posljednji put pogleda. Nitko ne zna kamo je otisao." Onih dana nije bilo asfaltiranih puteva za Puttaparthi. Morao sam automobilom iz Madrasa doCi do Bukkapat nama, a dalje volovskom zapregom do Puttaparthija. Kad sam stigao u Bukkapatnam, primijetio sam da su se neki Ijudi okupili na cesti. Izgledali su tuzni. Pitao sam jednog covjeka sto se dogodilo, a on je odgovorio: "Svami, jucer navecer Karanam Subbamma je napustila tijelo. Do svoga posljednjeg daha ponavljala je: 'Sai Ram, Sai Ram!' Sada sve pripremaju da je odvezu na spaljivanje." Onih dana nije bilo moguee u selu nabaviti drvo za lomacu i ostalo potrebno za kremiranje. Drvo je za tu svrhu trebalo skupiti.
164

Pitao sam gdje je Subbamma. Covjek je odgovorio da njezino mrtvo tijelo dde na verandi u kuCi njezine majke. Srdacno sam se nasmijao. Niti sam ja zaboravio svoje obeeanje Subbammi, niti ga je ona zaboravila. Sve je bilo spremno da se njezino tijelo odveze do mjesta za spaljivanje. Svi koji su se okupili na verandi, plakali su i rekli mi: "Subbamma je do posljednjeg daha ponavljala sarno tvoje ime." Ja sam pitao kamo je otisla, kao da niSta ne znam. No oni su mi rekli: "Svami, dosli su lijecnici i pregledali je, potvrdivsi da u njoj vise nema zivota." BuduCi da su njezini rodaci bili brahmini, nisu nikom dopustali da se priblizi njezinu mrtvom tijelu. Subbammina majka i sestre glasno su zaplakale kad su me vidjele i pocele mi ogorceno prigovarati: "Baba, Subbamma se silno nadala, do svoga posljednjeg daha, da ees doCi i uliti nekoliko kapljica vode u njezina usta. Zabrinuto je cekala da te vidi. Napokon je izdahnula veoma razocarana jer te tako dugo sluzila. Zar joj barem tu posljednju zelju nisi mogao ispuniti? Je li to nagrada za njezino vjemo sluzenje?" Odgovorio sam im kratko: "Ona nije umria, budite mimi!" Nisu vjerovali mojim rijecima pa su me sumnjajuCi pitali: "Kako mislis da nije umrla? Mravi plaze po cijelom njezinom tijelu u kome nema viSe zivota." Ali ja sam ih usutkao rekavsi: "Dao sam joj rijec da eu kapnuti nekoliko
165

kapljica vode u njezina usta kad bude napustala tijelo. Ja nikad neeu prekrsiti svoju rijee." Subbammina majka bila je stogodisnjakinja. Rekao sam joj da mi donese malo vode i nekoliko listova bosiljka - tulsi umoeenih u vodu. Priblizio sam se Subbamminu tijelu i odmaknuo pokrivae kojim je bilo pokriveno. Pozvao sam je: "Subbamma, Subbamma!" Ona je polako otvorila oei i evrsto stisnula moje ruke, zaplakavsi od radosti i zahvalnosti. Svi koji su vidjeli taj prizor zaprepastili su se i povikali jednoglasno: "Subbamma se vratila u zivot!" No to nije bila istina. Ono sto se doista dogodilo bilo je da se ona vratila u zivot sarno zbog mene jer sam joj dao rijee, a ona se morala ispuniti. Pitala me: "Svami, kad si stigao?" Odgovorio sam joj da sam upravo sada dosao. Kad je otvorila oei i poeela razgovarati sa Svamijem, svi su njezini rodaci brzo usli u kueu da sve pripreme za Svamijev boravak i objed. Ali rekao sam im odlueno: "Ne morate mi niSta pripremati za hranu. Dosao sam vidjeti Subbammu. Vidio sam je i sada idem ravno u Puttaparthi." DrZao sam je za ruku i pitao
0

Sathya Sai nije eovjek koji ne drzi do svoje rijeei. I sarno njegovo ime je istina (Sathya). On govori istinu, ono sto radi je istina. U meduvremenu dosli su Subbammina majka, mlada braea i sestre, lijeenici - svi su dosli misleCi: "Kako to da Subbanmma govori cijelo vrijeme? Kako je to moguee? Vee je prosle noCi prestala disati. Kakvo eudo! Mozda je to Sai Babino eudo?" Subbamma je drzala moju ruku i stavila je na svoje eelo. Tada sam materijalizirao vibhilti i stavivsi ga na njezino eelo, rekao: "Subbamma, nestale su sve brige koje si do sada osjeeala, zar ne? Brinula si se da Svami neee biti uz tebe u tvom posljednjem casu, no sad si me vidjela i eula. DrZis i moju ruku. Ja sada idem u Puttaparthi, a ti mirno sklopi oei." Ona je odgovorila: "Hvala ti, Svami! Idi u Puttaparthi kad me posaljes u moje konaeno odrediste." Rekao sam joj da mirno sklopi oei. Tada sam ulio nekoliko kapljica vode s bosiljkom u njezina usta i tako odrZao obeeanje. Ona je stavila obje svoje ruke na moja stopala, a ja sam se oprostio od nje rekavsi: "Subbamma, ispunio sam obeeanje koje sam ti dao. Sada mozes otiCi sretna!" Onaje tada sretna napustila svoje tijelo rekavsi: "5to da vise trazim? Napustam tijelo sretna, Sai Ram, Sai Ram!" Sve je vrijeme plakala od radosti, drZeCi me za ruke. I tako je postigla oslobodenje. Kad jednom nekom dadem rijee, nikad to ne zaboravljam. Uvijek eu
167

eemu razmislja. Ona je odgovorila da ponavlja Sai Ram, Sai Ram, Sai Ram. Plakala je od radosti. Obrisao sam joj suze svojim rupeieem. DrZeCi sva radosna moju ruku, ovako je izrazila svoje osjeeaje: "Svami, lijepo od tebe sto si dosao ispuniti obeeanje koje si mi davno dao. Jos se uvijek sjeeas tog obeeanja, Svami! Kako si pun milosrda!"
166

.- . _ - - - - - - - - - - - - - - - - - - - ; ; - - - =

'!If

r--=--

odrzati zadanu rijec i nikad je neeu zaboraviti. Mnogi ne vjeruju toj istini, vee misle: "0, Svami to govori slucajno." Moja rijec nikad nije uzaludna. Uvijek postupam u skladu s onim sto kaZem i to je istina. Mrtvo Subbammino tijelo odvezli su na mjesto za spaljivanje. Polozili su ga na lomacu koju je zapalio njezin mladi brat. CUdno, njezino je lice ostalo vedro i onda kad je plamen zahvatio cijelo njezino tijelo. To se proculo u selu,
0

Ljudi su vee doznali vijest da je Svami ispunio svoje obeeanje koje je dao Subbammi te je doveo natrag u zivot i ulio vodu u njezina usta u njezinim posljednjim trenucima. Sljedeeeg dana dosli su jedni za drugima brojni ljudi u automobilima. Razgovarali su: "Cini se da je Svami ozivio Subbammu i ulio joj vodu u usta u posljednjim trenucima njezina zivota." Cijela Subbammina kuea bila je puna tih ljudi, svi prisutni hvalili su njezinu veliku sreeu. Na svim usnama bila je sarno jedna recenica: "Sai Baba je ispunio svoje obeeanje, Subbammin je zivot blagoslovljen." Od toga dana nekoliko starijih ljudi pocelo je dolaziti k meni s molbom: "Svami, molimo te da to obeeas i nama. Ulij posveeenu vodu u nasa usta kad se budemo odvajali od ovoga svijeta." No morao sam im reCi: "Dragi moji, svim Ijudima ne mogu to obeeati. Ako vam je sudeno, sigurno eete dobiti to obeeanje. DoCi eu u odredenom casu i uliti posveeenu vodu u vasa usta."

tome se pricalo. Posao sam volovskim kolima

iz Bukkapatnama u Puttaparthi. Easwarammin brat Chandramouli bio je sa mnom u kolima. Vidjeli smo dim koji se dizao s prostora za kremiranje gdje su Subbammini smrtni ostaci bili izlozeni plamenu. Chandramouli me tada upitao: "Svami, bio si do sada uz Subbammino mrtvo tijelo. Zasto nisi cekao kraj spaljivanja?" Odgovorio sam mu: "Ja nisam covjek koji ne drzi svoju rijec. Obeeao sam Subbammi da eu biti prisutan u njezinu posljednjem casu i uliti joj vodu u usta. To sam ispunio. Blagoslovio sam je da mirno napusti ovaj svijet. OdrZao sam rijec i otisao." Chandramouli je bio zadovoljan odgovorom te je dodao: "Svami, kako si milosrdan prema svojim poklonicima! Nedostaju mi rijeci da opisu tvoje milosrde." Istina je, nedostaju rijeCi da se opise Svamijeva ljubav i milosrde prema Subbammi. Odanost i predanost Subbammina takoder je neopisiva, nadmasila je cak i Prahladinu.
168

169

16.0DLAZAK
KONDAMA RAJUA

Kondama Raju, djed ovoga tijela, svakog bi jutra i veceri pjesaCio iz sela do mandira u Prasanthiju da me vidi. Jednog sam ga dana upitao: "Zasto ti je toliko stalo da dolaziS ovamo i to dva puta na dan? Ostani kod kuee, ja eu sam doCi da te vidim." Kondama Raju je bio malo zbunjen pa je rekao: "0 Svami, je Ii ispravno da trazim od tebe da me posjeeujes?" GladeCi svoje obraze, kao da se ispricava, nastavio je: "Ne, ne Svami, ja eu doCi u mandir da te vidim. Ta setnja bit ee mi dobra tjelovjezba." Rekao je i ovo: "Ponavljam rijeCi koje si mi prije rekao." Mislio je na Svamijev odgovor kad mu je predlagao da moze jesti u skoli u Bukkapatnamu, umjesto da trCi u Puttaparthi i ponovno natrag u vrijeme odredeno za podnevni obrok. Imao je 112 godina. Cak i u toj poodmakloj dobi, njegove oCi, usi, noge i ruke bile su u dobru stanju. Mogao je doCi
Madras, 1949.

pjesice iz staroga do novog mandira bez stapa. Opominjao sam ga: "Moglo bi biti stoke na tvom putu, zasto ne uzmes stap?" On bi odgovorio: "Zasto bih trebao stap, Svami?
171

Noge koje mi je Bog dao u dobroj su kondiciji." Bio je vrlo odan Svamiju pa bi govorio: "Svami, ti si doista Bog. Nitko osim tebe i mene ne zna tu istinu." Onih sam dana obicno redovito uzimao list betela.
18

koji je vrlo mlad. Onog trenutka kad je otiSao, ja bih ustao.

Moiete probuditi covjeka koji cvrsto spava.

Ali kako moiete probuditi onoga koji se pretvara da spava?
Zasto oklijevas KrslJa? Dosta je, dosta tvojih nestasluka!

(teluska pjesma) Tako su pjevale pastirice - gopika

0

Od ranog jutra dok nisam posao u postelju, zvakao sam lisee betela s orahom uz dodatak malo limuna. I djed je imao isti obicaj. Jednog sam ga dana obavijestio: "Imam lisee betela i orah u prahu s limunom." No on je prigovorio: "Zasto bih trebao orah u prahu? Nisam tako star!" Rekavsi to, uzeo je lisee betela te ga zvakao uz pucketanje orahove ljuske. Njegovi zubi bili su tako jaki cak i u toj poodmakloj zivotnoj dobi. Njegov vid bio je takoder dobar, a mogao je i dugo hodati. Stari ljudi onih dana bili su tako snaZni. Koji je razlog tomu? Ispravno su koristili svoje tijelo i osjetila. Njihovo zivotno geslo bilo je ovo: "Moram obaviti svoju duznost kad sam vee roden kao Ijudsko biee." Kondama Raju bi dolazio u mandir Prasanthija rano ujutro. Ja bih spavao na pijesku ispred mandira. Otkad sam znao da me on dolazi vidjeti, pokrivao bih lice plahtom. To je znacilo da spavam. Tada bi on polako podignuo plahtu s mojih nogu, duboko se poklonio pred mojim stopalima i tiho otisao kako ne bi netko pomislio da se ovaj stariji covjek zrelih godina duboko klanja pred svojim unukom
betel - vrsta papra, na Istoku koriste njegove listove za Zvakanje

Gospodu Krsryi u

dvaparayugi.
Jednom me Kondama Raju pitao: "Svami, kako eu dugo zivjeti? Kad eu napustiti ovo tijelo?" Rekao sam mu da eu doCi k njemu prije nego sto napusti ovaj svijet. Bio je dobar pjevac. Ako je poceo pjevati
0

Laksmaryi

koji se onesvijestio u ratu izmedu Rame i Ravarye, cijelo bi se selo okupilo oko njega. Jedne veceri posao sam u Puttaparthi. U one doba on bi sjedio na lakom poljskom krevetu i pjevusio neke pjesme. Kad me je primijetio, sisao je s kreveta i duboko se poklonio pred mojim stopalima rekavsi: "Svami, ti si dosao!", ne mogavsi kontrolirati svoju radost. Molio me: "Svami, ti nisi obicno dijete. Ja znam da si ti doista svemoeni Bog - iSvara. Rodio si se u nasoj porodici kako bi nam pomogao da prijedemo ocean ovozemaljskog zivota - saJT1sara. Imam jednu malu zelju. U drevnoj tretayugi kralj Dasaratha je zelio napustiti svoje smrtno tijelo nakon sto dobije nekoliko kapljica
173

18

172

blagoslovljene vode iz ruku Sri Rame. Ali zelja mu se nije ispunila. S druge strane, Jatayu, ptica koja se borila s RavaDom kad je otimao Situ, dobila je taj blagoslov
- prapti. Iskreno te molim da i mene ljubazno obaspes

Onih sam dana imao maleni automobil Morris Tourer, koji sam sam vozio. U tom sam se automobilu vozio ne sarno po selu nego sam vozio i u udaljenija mjesta, na primjer u Madras. Kad sam vozio automobil brzo, ljudi koji su stajali uz cestu, cudili su se mojoj brzini. Jednog je dana Kondama Raju pozvao Easwarammu i rekao joj: "Pogledaj dolazi Ii Svami prema hramu Satyabhame?" Ona je izisla i potvrdila to. Tada joj je Kondama Raju rekao: "Easwaramma, blizi se moj kraj. Neee me vise biti. Zato Bog dolazi ovamo da odrzi svoju rijec." Jadna zena pitala ga je naivno, imajuCi na umu svjetovni smisao: "Sto je Bog, gdje je Bog? Kako dolazi?" On je tada pokazao na mene i rekao: "Ti prostodusna zeno, zar jos uvijek zivis u iluziji da je Sathya tvoj sin? Pogledaj, Bog dolazi!" I Easwaramma je bila svjesna moje bozanskosti, i ona je nekoliko puta bila prisutna Svamijevim nadnaravnim moCima. Ipak je zbog svoje majCinske ljubavi zivjela u zabludi da je to njezin mali Sathya. Takva je bila i Yasoda. Premda je vidjela 14 svjetova - loka u KrsDinim ustima, cudila se je Ii to san iii iluzija koju je stvorio Gospod VisDU. Tada je Kondama Raju pozvao Easwarammu i rekao joj: "Dolazi sam Bog da me povede sa sobom. Dolazi odrzati rijec koju mi je davno dao. Molim te, donesi mi malo vode u casi. On ee nekoliko kapljica uliti u moja usta. Tada eu mimo napustiti ovaj svijet." Easwaramma
175

svojim blagoslovima. Prije nego sto napustim tijelo, ulij svojim bozanskim rukama nekoliko kapljica vode u moja usta." Obeeao sam mu da eu to uCiniti. Kondama Raju je veoma volio jednu vrstu slatke palaCinke - obbatJu. Dan prije nego sto je umro, zamolio je svoju snahu Easwarammu da ih pripremi. Ona ih je ispekla pa sam i ja dobio nekoliko. No rekao sam joj da neeu slatko. Kondama Raju je bio nepopustljiv, zahtijevao je od mene da uzmem barem jednu palaCinku. Molio me: "Svami, blizi mi se kraj. Ovo tijelo ima 112 godina. Prije nego sto ga napustim, zelio bih staviti nekoliko komadiea toga jela u tvoja usta. KaZu da je Yasoda hranila dijete KrsDu svojim rukama, a tako je radila i Kausalya s Ramom. Mislim da sam sada i ja te sreee. Zato mi dopusti da ovaj slatkis stavim svojim rukama u tvoja usta." Onje htio to uCiniti, ali gle! Bilo je cudno, komad slatkisa se nije nalazio ni u mojim ustima ni u njegovim rukama. Easwaramma koja je promatrala taj prizor, pitala je Kondama Rajua: "A gdje si izgubio taj komad palaCinke?" A on je odgovorio: "Moze Ii itko potpuno opisati Svamijeve bozanske nestasluke? Ne radi se sarno
174
0

jednom iii dva nestasluka, oni su nebrojeni!"

se cudila: "Nemas ni grazniee niti si bolestan. Snazan si i zdrav. Zasto onda kazes da ces mimo umrijeti?" On joj je odgovorio: "Smrt ne zna za razlog ni za vrijeme. Ona ce doCi kad bude volja Sozja. Zato te molim da mi doneses vodu." Easwaramma je tako uCiniia jer se nije htjela raspravljati s njim. On ju je zamolio da u vodu stavi list bosiljka. Vrlo je dobra znao da Svami dolazi ovamo da ga "otprati." To smo znali sarno nas dvojica, ja ion. Cekao je moj dolazak ddeCi casu u ruei. Cim sam stigao, rekao je: "Svami, ja sam spreman." Odgovorio sam da sam i ja spreman. Kondama Raju je sjeo na pod, a meni je rekao da sjednem na poljski krevet. Stavio je glavu na moja koljena i molio: "Svami, imam prijedlog. Sudi Ijubazan pa me poslusaj!" Easwaramma je slusala nas razgovor i cudila se: "Kojeg Ii cudnog prizora! Kako ovaj stari covjek iskazuje toliko postovanja prema svom mladom unuku?" Ali svoje je misli zaddala za sebe. Kondama Raju je ovako izrazio svoje osjecaje: "Svami, ti si danas dosao ispuniti svoje obecanje koje si mi dao prije 20 godina. Nebo moze prsnuti i pasti na Zemlju, oeeani se mogu isusiti, ali ti ces uvijek oddati svoje obecanje." Ja sam se sarno nasmijesio na njegove rijeci. Tada mi je rekao: "Svami, molim te nemoj skretati moje misli svojim carabnim smijeskom. Uzmi ovu casu i popij malo vode iz nje, a ostatak ulij u moja usta svojim bozanskim
176

rukama." Rekao je i ovo: "Kralj Dasaratha dobio je cetiri sina, nakon sto je obavio zrtveni ritual da dobije sina
pQtrakamestiyaga. Sam Gospod Narayarya radio mu se kao

Sri Rama, a zmija na kojoj se odmara Gospod Narayarya kao Laksmarya. Bharata je bio simbol skoljke, a Satrughna je simbolizirao kotac. Premda je imao tako slavne sinove , nijedan od njih nije bio uz Dasarathu da ulije nekoliko kapljica vode u njegova usta kad je napustao tijelo. Svami, ti si raden u nasoj lozi Ratnakare. Vrlo smo sretni da se u nasoj lozi radio sam Gospod iz rada Bharadvajagotra 19 i Apastambaso.tra. 20 Zato te molim da mi ispunis posljednju zelju. Molim te da ne umrem razocaran kao Dasaratha." Tako me je molio. Rekao sam da sam dosao upravo zato. Podignuo sam casu i upravo sam htio uliti vodu u usta Kondama Rajua, kad se on usprativio: "Ne, ne, Svami. Molim te da ti prvi popijes malo vode, a ostatak ulijes u moja usta." Zato sam popio malo vode iz case, a ostatak ulio u njegova usta. Kondama Raju je bio vrlo sretan i zadovoljan. Ne mogavsi svladati svoje osjecaje, rekao je: "Svami, kakve Ii srece da pijem vodu iz tvojih bozanskih ruku i nakon toga napustim ovaj svijet. Nemaju svi Ijudi takvu srecu. Cak ni onaj koji je bio na polozaju kralja, Dasaratha, nije imao tu jedinstvenu priliku. Ali ja je imam
19
20

Bharadvaja - drevni mudrac gotra - rod, pleme Apastamba - drevni mudrac i pisac djela 0 obrednim zakonima

177

i vrlo sam sretan. Moj je zivot blagoslovljen." IzrazavajuCi tako svoje osjeeaje, on je izdahnuo sa zadnjim smijeskom na lieu. Tako su svi clanovi te obitelji umrli mirno i bezbolno. Njihovi su zivoti savrseni primjer stare izreke da dobro donosi dobro. Zbog njihovih plemenitih osjeeaja sve je u njihovim zivotima teklo glatko i na kraju su imali plemenit i sveti kraj. Savjetovao bih vam da i vi stalno, do zadnjeg daha kontemplirate
0

on je bio uporan: "Ne, Svami, svoj dug moram rijesiti svojim noveem." Tako su svi Clanovi ove obitelji bili ljudi besprijekorni, mogli su osvojiti Bozju milost samo zbog svojih vrlina. Bozja milost je jedino bogatstvo kojem covjek mora teziti. Samo ako je ta milost dostupna, i sve ee drugo samo od sebe slijediti.

Bogu u skladu s izrekom:

0

Svuda, uvijek, u svim okolnostima kontemplirajte i vi eete imati plemenit kraj kad dode vrijeme.

Bogu

- sarvakaJesu sarvatra hari cintanam. Budete li tako radili,

Kondama Raju je drzao malu trgovinu u kojoj su se prodavale i razne stvari poput bidija, seoskih cigareta,
beteJova lista i oraha. Prije nego sto je umro, jednog me

dana pozvao i dao mi nesto novea te zahtijevao: "Svami, nikad nikom nisam uCinio nikakvu nepravdu, niti sam ikog prevario. Ali mozda sam zabunom zaboravio vratiti nekom novCie ili dva. BuduCi da si odabrao utjeloviti se u nasoj Ratnakara lozi, cijeli nas rod je blagoslovljen. Ne zelim umrijeti kao neciji duznik. Zato te molim da se pobrines da se ovaj novae razmijeni u male novCiee i razbaea po mom mrtvom tijelu za vrijeme pogrebne proeesije. Ako se tako bude uCinilo, rijesit eu se duga kojeg mozda jos uvijek imam." Pitao sam ga: "Zasto mi zbog toga moras dati taj novae? Mogu to uCiniti s noveem kojim raspolaZem." Ali
178 179

17. SAM SAM ODABRAO

SVOJE RODITELJE

Prije nego sto je napustio svoje smrtno tijelo, Kondama Raju je savjetovao Easwarammu: "Svamijeva slava prosirit ce se ubrzo na cijeli svijet. Zapravo, sam svijet bit ce izvrgnut velikoj promjeni. Ovamo ce dod ljudi iz mnogih zemalja. Nemoj se zavaravati osjecajem da je Svami tvoj djecak i tvoj sin, nemoj njegovati osjecaj majCinske vezanosti. Svami ne pripada sarno ovoj obitelji. Ti si jos uvijek zapletena u prividan fizicki odnos. Svi odnosi koji se temelje na fizickom tijelu slice prolaznim oblacima. Sarno je odnos atmana vjecan. Stoga smanji svoju vezanost za fizicko tijelo i njeguj vezanost za atmana." Savjetujud joj to, on joj je polozio ruku na glavu i blagoslovio je. Od toga dana Easwaramma je pocela zivjeti u Prasanthi Nilayamu ostavivsi svoju kucu. Obicno bi dolazila u Svamijevu sobu svakog jutra i popodneva i razgovarala s njim. Istina je, i
Djed Kondama Raju

"

ona je prepoznala Svamijevu bozanskost. Katkada, kad bi se on pojavljivao u liku iSvare, ona bi bila malo zbunjena pa bi se cudila: "Svami, kakve su to zmije?" Obicno sam se pretvarao da sam naivan i odgovarao: "Ja ne nosim
181

nikakve zmije oko vrata." Kasnije, kad bi me pogledala polOmo, ne bi pronasla nikakvih zmija na meni. Tako je nekoliko puta dozivjela Svamijevu bozanskost. Isto se dogodilo i s Kausalyjom, majkom Gospoda Rame i s Yasodom, pomajkom Gospoda Krsl)e. Sve su one zivjele u iluziji zbog majeinske ljubavi. Bog je tako zakriljen tajnom. Otkrit eu vam jedno malo eudo koje se dogodilo u vrijeme sadasnjeg avatara. Nakon sto je Prasanthi Nilayam bio sagraden, ja bih svoj podnevni obrok uzimao na desnoj strani mandira na prvome katu. Tamo bi u to vrijeme dolazila Easwaramma i nagovarala me da vise jedem: "Svami, ne jedes dovoljno, zato mrsavis. Molim te, jedi vise!" Ja bih odgovarao: "Moram li se s nekim boriti? Moram li postati debeo? Ne, ne, ne bih volio biti debeo." Jednog me dana netko pozvao na objed. Zeljeli su me otrovati pomijesavsi otrov u hranu. Bili su ljubomomi na moj ugled koji je svakim danom bivao sve veei. Kad sam se vratio kuCi nakon jela, moje je tijelo postalo plavo, a pjena je poeela izlaziti iz mojih usta. Rekao sam Easwarammi da kruznim pokretima mahne rukom. Kad je to ueinila, u njezinoj se ruci pojavio vibhl1ti. Ona se eudila: "Kako se to dogodilo? Vidjela sam da se
vibhl1ti pojavljuje kad Svami zamahne rukom kruznim

vibhl1tiu easi vode i dala mi daje popijem. Onog easa kad

sam popio vodu, djelovanje otrova eudesno je nestalo. Ja sam sam odabrao roditelje ovoga tijela. Pedda Venkama Raju mnogo je pomagao poklonicima. Kad god bi oni zazeljeli nesto poput kokosova oraha ili neke mahunarke, on bi odmah odlazio u Bukkapatnam i nabavio ih. Svim sreem je sluzio poklonike. Kad je trebao napustiti svijet, dosao je k meni u mandir. Vee sam odabrao neke ljude za razgovor. Upravo kad sam htio uci u sobu, dosao je on i stao uz stup. Pitao sam ga zasto je dosao, a on je odgovorio: "Moram nesto obaviti s tobom, Svami. Zelio bih malo porazgovarati." Odgovorio sam mu da prieeka, pozvat eu ga nakon razgovora s ovim ljudima. Ali on se zurio i rekao kako mora hitno razgovarati sa mnom. Pristao sam i pozvao ga u sobu. On je euvao sav svoj novae brizljivo zamotan u komadie tkanine i smotao ga u svoj dhotina pojasu. Onih dana nije bilo noveanika. Uzeo je taj novae i stavio ga u moju ruku, rekavsi mi: "Ne zelim umrijeti kao neeiji duznik. Moram se osloboditi svih dugova. Mozda sam nekomu duzan novCie Hi eetvrt novCiea jos iz vremena mojih trgovaekih poslova. Zato sam donio ovaj novae da se oslobodim tih dugova. Ovdje je novae koji sam zaradio u znoju svoga liea." Rekavsi to, dao mi je novae i zamolio me: "Svami, imam takoder dvije vreee rize i nesto mahunarki kao i dva
183

pokretima, ali kako se vibhl1tipojavio u mojoj ruci?" Ja sam joj darovao tu moe na kratko vrijeme. Tada je pomijesala
182

paketa smedeg secera. Dvanaesti dan nakon moje smrti, molim te da se tom hranom i novcem nahrane siromasni." Tada je otiSao ravno kuCi i pozvao: "Je li tko kod kuce?" Nije imao obicaj svoju zenu zvati imenom. Easwaramma je izisla i pitala ga sto zeli. On je molio da mu donese malo vode. Popio ju je i izdahnuo. Umro je tako lako i mirno, nije patio ni trenutka. Bio je kod mene, razgovarao sa mnom, tada posao ravno kuCi, Iegao i izdahnuo. I Easwaramma je umrla lako, na jednak naCin. U Whitefieldu se tada oddavao ljetni seminar. Ona je zeljela iskoristiti svaku priliku da bude sa Svamijem kamo god je on isao. Zato je bila i na Ijetnom seminaru. Bila je vrlo sretna kad je vidjela da su mladiCi i djevojke na seminaru. Nosila bi im vode za vrijeme jela i veselo razmisljala: "Svami je uzrok tolike nase srece!" Jednog dana studenti su bili na dorucku kao obicno. I ona je doruckovala i pila kavu. Venkamma je uvijek bila s njom da pazi na njezine potrebe. Nakon sto je zavrsila s doruckom, Easwaramma je zeljela zvakati betelov list. Zato je pocela tuCi betelove orahe uz pomoe malog muzara i batica. Cuo sam taj zvuk u svojoj sobi na prvome katu. Iznenada me pozvala: "Svami, Svami!" Ja sam odgovorio: "Dolazim, dolazim!" Opet me pozvala: "Molim te, dodi brzo!" Sisao sam, a ona je izdahnula. Nije ni trenutak trpjela nikakve bolove. Oba roditelja ovoga tijela napustila su svoje smrtno tijelo na
184

jednak, bezbolan naCin. BuduCi da ih je Svami odabrao za svoje roditelje, njihov je zivot bio tako posveeen Bogu i blagoslovljen. I oni koji su Cisti i posveceni Bogu, imat ce takav zavrsetak. To je bilo tako s Kondama Rajuom, Peda Venkama Rajuom is Easwarammom. Svi su oni bili "odabrani ljudi". Svami ih je odabrao. Tako se odvijala Svamijeva pripovijest. Ja nikomu nisam uzrokovao ni najmanju neugodnost. Ni skim nisam strogo razgovarao da nekoga ne povrijedim. Ako sam uopee zelio nesto prigovoriti, rabio sam rijec dunnapotha (vole!). Sto se mene tice, to je bio veliki prigovor. No osim toga ne znam ni jednu drugu rijec prigovora. Od svoga djetinjstva svakog sam Cinio sretnim, nikog nisam povrijedio. Neki su se avatari utjelovili zbog molitvi njihovih roditelja. Ali u slucaju ovog avatara, ja sam odluCio tko ce biti moj otac i majka i prema tome su se oni rodili u odredenim okolnostima. Ovo tijelo nije bilo rodeno iz obicnog odnosa roditelji - sin, vee se tu radilo 0 bezgresnom zacecu.

..

185

18. GOSPOD IZ
PUTTAPARTHIJA UVIJEK
CE VAS STITITI

" v

Easwaramma je pripadala vrlo siromasnoj obitelji, nikad u rud nije imala ni novCiea. Nije poznato da je ikad u zivotu jela rizu, vee sarno ragi sankati, kasu od crnog brasna. I ja imam isti obicaj. Zapravo, to najvise volim jesti. Iza uspjeha svakoga velikog covjeka stoji njegova majka. Plemenite majke ove zemlje svojom su odanoseu i predanoseu, svojim svakodnevnim stovanjem Soga i molitvama oblikovale osobnost svoje djece, tako da su oni posta Ii veliki ljudi. Te zene mozda nisu imale visoko obrazovanje ni akademske naslove, ali njihova snaga je bila u njihovu karakteru iplemenitosti. Ovo selo Puttaparthi postalo je glasovito sarno zbog plemenitosti Easwaramme
Svuda, uvijek, u svim okolnostima kontemplirajte 0 Bogu.

koja uopee nije bila obrazovana. Nazalost, danas ljudi velicaju sina Easwaramme, zaboravljajuCi Easwarammu. Kako bi taj veliki avatar dosao na svijet bez nje? Stoga treba djeniti ulogu majke i stititi njezinu cast i ugled. Svaki covjek treba postovati svoju majku. Na taj naCin prosirila se slava Sri Sathya Saija.
187

Vee i onih dana k meni su dolazili visoki drzavnici. Easwaramma se vrlo bojala kadgod bi se pojavio netko u policijskoj uniformi. Odmah bi dosla kuCi i molila Subbammu: "Policija moze uzrokovati Svamiju neprilike. Molim te, nemoj im dopustiti da mu se priblize." Subbamma bi pokusala ublaziti njezine strahove rekavsi da su i oni poklonici te dolaze po Svamijeve blagoslove, a ona ih se ne mora bojati. No Easwaramma nije bas vjerovala u to pa bi govorila: "Svi ti policajci dolaze samo stoga sto Svami stanuje u tvojoj kuei." Jednom je dosao glavni policijski inspektor Ranga naikulu da me odveze u Madras. Tada je Easwaramma pocela neutjesno plakati. Bio je to moj prvi posjet Madrasu. Onih dana stanovnici Puttaparthija vjerovali su da je Madras daleka strana zemlja. Easwaramma je cula kako Ijudi pricaju da Svamija odvoze u daleku stranu zemlju. Stoga je odlucila. "Neeu im dopustiti da odvezu Svamija. SprijeCit eu ih!" Preda mnom je plakala: "Svami, ne smijes iCi, ne smijes iCi!" Takva je bila njezina majCinska Ijubav i privrzenost Svamiju. Uvijek se bojala da bi Ijudi mogli Svamija odvesti u neku daleku stranu zemlju. Malo-pomalo u Purtaparthi su poceli dolaziti !judi iz udaljenih mjesta kao sto je Bangalore i moliti Svamija da posjeti njihove gradove. Poklonici poput Sakamme, vlasnice plantaze kave, kraljice iz Mysorea te ujaka s majCine
188

strane, dolazili bi ovamo svojim automobilima. Onih dana !judi koji bi se dovezli automobilima u Puttaparthi morali su ih parkirati u Karnata Nagepalliju, selu na istocnoj obali rijeke Chitravathi te doCi pjesice gazeCi kroz vodu duboku do koljena. Jednom su molili: "Svami, postaje nam vrlo tesko doCi u to udaljeno mjesto i zatim se vracati istim putem. Molimo te da ti dodes u Mysore i ostanes ondje. Oat cemo ti mnogo zemlje, sagradit cemo ti i asram." Ali ja sam odlucno odbio njihovu ponudu rekavsi: "Ne trebam vasu zemlju ni asram. Ova zemlja u Puttaparthiju je moja zemlja. Zar niste culi za izreku da su majka i domovina vece i od samog neba? Ovo selo Cini vam se u vasim okolnostima, malenim i udaljenim selom. Ali vremenom cete i sami primijetiti kako ce se one razviti." Jednog dana Sakamma me je zamolila: "Svami, vrlo nam je tesko dolaziti u ovo selo i onda se vracati kuci. Za nase automobile nema ni prikladnih cesta. Tesko je doCi do tog sela cak i volovskom zapregom. Zato te molim da dodes u Bangalore. Sagradit cemo ti palacu ondje da u njoj zivis." No ja sam joj odgovorio: "Ne trebam takve velike zgrade. Ova mala soba ovdje dovoljna mi je." Tako bi me nagovarala premda sam odbijao njezine ponude. Easwaramma je te noCi dosla k meni vrlo napeta izabrinuto mi rekla. "Svami, primjecujem da ovamo dolazi velik broj !judi iz udaljenih mjesta i traze te da odes ovamo i onamo.
190

Oni te zele odvesti odavde zbog svojih sebicnih ciljeva. Necu prezivjeti ako napustis Puttaparthi. Uzmi na primjer biljku. Sarno kad se mladica prihranjuje i hrani na istome mjestu gdje je prvobitno niknula, narast ce u visoko stablo. Ako tu biljku drzis danas na jednome mjestu, a sutra je presadis na drugo, kako moze rasti? Zato te molim da stalno ostanes u selu u kojem si roden. Idi svuda, ali nikad ne napustaj Puttaparthi. Obecaj mi da ces zivjeti ovdje!" Tada sam joj obecao da nikad, ni pod kakvim uvjetima necu napustiti Puttaparthi. Rekao sam joj takoc1er: "Zivjet cu jedino ovdje. Sarno cu posjeCivati svoje poklonike i vracati se ovamo." Kasnije je ovdje sagraden mandir za koji je zasluzna sarno Easwaramma. BuduCi da sam joj to toga dana obecao, do danas nisam napustio Puttaparthi. Svatko mora doCi ovamo. Ne dolazi u obzir da zivim negdje drugdje. Danas mnogi Ijudi napustaju svoja rodna mjesta. Covjek nikad ne bi smio napustiti mjesto u kojem je roden. To je princip ovoga avatara. Ako se drvo koje je izraslo ovdje iscupa i presadi na neko drugo mjesto, kako ce prezivjeti? Ovo divovsko stable koje se zove Sai Baba mora rasti u istome mjestu gdje je niknulo. BuduCi da nisam napustio Puttaparthi, vec sam nastavio zivjeti ovdje, ovo se selo pretvorilo u veliki duhovni centar za cijeli svijet.

191

Ima jedna cudna prica 0 tome kako je selo dobilo ime Putlaparthi. Na mjestu gdje se danas nalazi hram Svamija Venugopale 21 bio je jednom humak u kojem je boravila zmija. Pastiri ovog sela dovodili su svakog dana svoje krave da pasu na rubovima sela. Ali jedna krava bi zaostajala i priblizila se humku. Tada bi iz njega izisla zmija i pocela sisati mlijeko izravno iz njezina vimena, ne nanoseCi joj nikakvo zlo. Jednog su dana neki pastiri primijetili taj cudni prizor i pokusali ubiti zmiju. Uzeli su veliki kamen i baeili ga na zmiju dok je sisala mlijeko iz vimena krave. Tada je zmija proklela seljake rijeCima: "U tom selu neee prezivjeti ni seljaci ni krave." Nakon toga je uginula. To je razlog zasto su pastiri Putlaparthija ostavili svoje selo i naselili se u udaljenom mjestu zvanom Gokulam. 22 Od toga dana pastiri nikad vise nisu spavali u selu Putlaparthi,
Na dan objave, 20. 10. 1940.

vee bi se navecer vraeali u Gokulam. Isti kamen koji je onog dana bacen na zmiju, sada se stuje u hramu Svamija Venugopale. Ispricao sam tu pricu da vam objasnim razlog zasto se Sai Sabina slava danas prosirila cijelim svijetom te razlog zasto je ovo selo dobilo ime Putlaparthi. Ovaj Putlaparthi ima za sobom dugacku pricu. Selo nije dobilo ime
21

Venugopala - venu dos!. KrsQina flauta; gopala - pastir koji cuva krave

22

gokula - stado; staja za krave

193

slueajno. Nekoliko glasovitih ljudi i duhovnih aspiranata posjetilo je to mjesto, neke plemenite duse boravile su u tom selu te su zeljele poduprijeti ime i ugled Puttaparthija. Kralj iz Mysorea onih je dana posjeCivao Puttaparthi. Njegova majka bila je plemenita zena sklona tradiciji. Ona bi izlazila iz svoga automobila u selu Karnata Nagapalli i pjesaeila cijelim putem do ovog mjesta. Tako su ovo selo Puttaparthi cijenili i postovali mnogi veliki muskarci i zene. Onih dana u Puttaparthiju je zivjelo oko 150 ljudi. Danas deseci i deseci tisuea ljudi posjeeuje ovo mjesto. Ako ga malo bolje pogledate, vidjet eete da su u tom malom selu sagradene mnoge visoke zgrade, da su stanovnici sela vrlo napredovali. U ovom jadnom zabaeenom selu sagradeno je veliko sveuCiliste, superspecijalistieka bolnica, planetarij i zraena luka, kojima se ne mogu pohvaliti ni veCi gradovi.

postiCi ni za 500 godina. Premda su se avatari pojavljivali i ranije, takve velike promjene nisu se dogadale u razdoblju od 50 godina. Sve je to postignuto vlastitim zalaganjem. Ugled Puttaparthija prosirio se cijelim svijetom, zapravo cijeli svijet je sada u Prasanthi Nilayamu. Ljudi iz gotovo svih zemalja svijeta dolaze u Prasanthi Nilayam koji je postao svijet u malom. U godinama koje dolaze bit eete svjedoci jos veee slave Puttaparthija. Mi ne radimo nikakvu reklamu
0

Prasanthi

Nilayamu. Hoee Ii ljudi doCi na poziv? Ja im zapravo govorim da ne dolaze. A oni ipak u velikom broju dolaze iz cijelog svijeta. Sarno Bog ima takvu moe privlaenosti. Kad cvijet cvjeta, njegov se miris svuda siri. Poziva Ii cvijet bumbare da dodu i sisu med? Ne, ne, peele dolijeeu same, zujeCi iz velikih daljina, zaustavljaju se na cvijetu i sisu med iz njega. One dolijeeu sarno zato sto se med nalazi u cvijeeu. Sjedaju Ii one na plastieni cvijet? Utjelovljenja ljubavi, vi ste doista blagoslovljene duse i vrlo ste sretni. Provodili ste vrijeme sretni slijedeCi Svamija, pjevajuCi i igrajuCi se s njim. Vi ste sa Saijem, Sai je s varna. Zato vam uvijek govorim: "Ja i vi smo jedno!" Nitko ne

Gospod iz Puttaparthija uvijek ce vas stititi. On je utjelovljenje milosrda, driat ce vas za ruku i prevesti preko oceana iivotnih promjena - saJTlsara. On vas nikad, ni u kakvim okolnostima nece napustiti.
(teluska pjesma) Velike stvari koje je postiglo ovo selo Puttaparthi tijekom proslih 50 godina nije moguee u normalnim okolnostima

194

195

moze opisati Bozju moe. On je svemogue, a Njegova je moe beskrajna. Zato bih vam savjetovao cia njegujete vjeru u Boga.

Koji grad okruiuje sveta rijeka Chitravathi

i teee u svoj svojoj drevnoj Ijepoti?
Oko kojega grada rastu prekrasni sumarci manga
simbolizirajuCi nesto posebno?
Oko kojega grada na sve eetiri strane straiu euvaju
boianstva Parvatf3 i Paramesvara24 ?
Usred kojega se grada nalazi bljestavi Gospod

VisIJ u,

evrsto usto/ieen u svojoj veliCini?

Taj svjetski poznati grad jest Puffapuram i/i
Puffaparthi
sa svojim bazenom svjeie vode koji je izgradio
Chikkavadiyar,
grad koji stoji kao vjeeni spomenik u slavu kralja
srca - bukkaraya. 25
(teluska pjesma)
23

ParvatI - dos!. ona koja pripada planinama, kCi planina; ime Sivine supruge, bozanske Majke - Sakti

24

25

paramesvara - Svevisnji gospodar, Bog bukka - dos!. srce; raya je sinonim za rijec raja, kralj

196