Professional Documents
Culture Documents
Integracije I
Integracije I
an ak Ruso francuski filozof, pedagog i jedan od ideologa francuske graanske revolucije, takoe sapada u velike europske vizionare. Napisao je poznato djelo O federaciji kao sredstvo koje kombinuje korist malih republika sa velikim dravama. Imanuel Kant njemaki filozof, napisao je 1795 djelo Ka stalnom miru. U knjizi je iznio svoje principe o buduoj federaliziranoj Europi. Viljem Pen je predlagao da se uspostavi europski parlament.
Viktor Igo francuski knjievnik i politiar bio je poslanik u Parizu i francuskom parlamentu. On je nagovjetavao ujedinjenje svih europskih zemalja i zalagao se za svoje ideje. Don Laflejn objavi je knjigu Nedemokratsko porijeklo europske ideje. Tvrdi da je apsurdno za temeljne ideje uzimati linosti savremenika. On ukazuje da su integracije zalagali Hitler, Musolini i dr. Vinston eril on je u Cirihu 1946 rekao Ako Europa treba da se spasi od neograniene bijede i propasti, mi Europljani moramo izgraditi novo povjerenje u europsku porodicu naroda, moramo joj dati politiku strukturu tako da svi ivimo u miru. Prvi korak po njemu mora biti konstituisanje europskog svijeta.
POSLIJERATNA FRANCUSKA
Oporavak Francuske u 60-tim i 70-tim god 20 stoljeaje je jedan od najnevjerovatnijih fenomena europske historije. O ekonomskom rastu se nije moglo ni razmiljati, a put do njega je bio sloen. Trea republika je bila otjelovljenje devize malo i lijepo ( opadanje populacije, niska proizvodnja, produktivnost, investicije). Francuzi su ivjeli u ratu kao drava makar i pod okupatorskim reimom. Kurs pozitivne ekonomske preobrazbe bio je nametnut. U tom smislu bitno je istai da su na znaajnim mjestima u dravi bili radikalni modernisti. Ovaj poredak bio je doba eksperimenta i rizika, ime se okoristio mladi francuski seljak. Seljaci su se u punom kapacitetu zainteresovali za maine modernizaciju. Zahtijevalo se da se podigne stopa raanja. Novi reim je bio posveen mladosti. Velika su bila ulaganja u obrazovanje u odnosu na treu republiku. Bila je prisutna popularizacija sporta. Zanimljive su bile mlade radionice cilj svega ovoga bio je podmlaivanje Francuske. Francuski komunisti su se protivili ratu 1939 i 1940 a imali su koristi od 1944 jer su se rijeili neprijatelja. Ipak je KPF zahvaljujui ukljuenju u otpor izala iz rata kao najbrojniji organ. 1936 1,5 miliona glasova 1945 5 miliona glasova 1946 5,5 miliona glasova Iz ovog se moe vidjeti popularnost francuske komunistike partije, ova partija je po nekima bila fatalno staljinistika. To je bila partija koju je ozbiljno nagrizao sistem u intelektualnom smislu. Kao i druge drave zapadne Europe i Francuska je prolazila kroz teko posljeratno razdoblje, optereena brojnim unutranjim, politikim, ekonomskim te drutvenim problemima. Za francusku je bilo karakteristino suparnitvo
3
izmeu KP i demokratskih masa. Isticano je da je postojanje velike nepomirljive partije na politikoj sceni u Francuskoj predstavljalo veliki problem. To se moglo vidjeti u kontekstu odnosa koji je De Gol imao prema KP. Smatrao je da komunistima nije mogue promjeniti kljuna mjesta u dravi. Govorio je da se ne mogu komunistima dati ni jedna od tri mjesta u vanjskoj politici Francuske: diplomatija koja je izraava; vojska koja je podupire; policija koja je pokriva. Bilo je nepomisljivo da osjetljiva mjesta u vladi pripadnu komunistima.
imperativ da ovjek treba da postupa onako da ne smije graditi svoj identitet koji se mora poistovjetiti. ovjek gradei sebe treba da bude potreba za sve ljude. Racionalizam je verzija preovladavanja. Pojedinac ne treba politiku posmatrati kao udaljeni mehanizam, ve treba da bude ukljuen u drutveno-politiki proces. Egzistencijalizam je bio francuski kulturni uvoz, kojeg je pariz izveo u Njemaku u jednom sofisticiranijem obliku.
je lan nekoliko rimokatolikih studentskih asocijacija pod nadzorom katolike crkve u Bonu. Godine 1901 je zavrio studij, radio je kao advokat u Klnskom sudu. Kao odani katolik prikljuio se partiji centra 1906 i bio biran za gradsko vijee Klna. Godine 1909 je postao vicegradonaelnik, da bi kao gradonaelnik Klna radio od 1917-1933. Nije pretendirao na visoke politike ciljeve, naroito nacionalistike. Nije ga zanimao njemaki rasni osjeaj, loe se izjanjavao o bizmarkovskoj Njemakoj za koju kae da je dala Nijemcima bijedu kulturkampfa. Adenauer je uspostavio kvalitetne odnose sa britanskim vojnim zvaninicima i ouvao interese Klna i pokrajine u to doba. Bio je predsjednik pruskog dravnog vijea od 1922-1933 predstavljao je pruske gradove i provincije. Godine 1933 partija centra je izgubila na izborima u Klnu i na vlast su doli nacisti. Adenauer je morao pobjei nakon prijetnje od strane nove vlade, nakon to se odbijo rukovati sa lokalnim nacionalistikim liderom. Bio je osoba koja sa nacionalizmom nije imala apsolutno nita zajedniko. Nakon noi dugih noeva dopao je zatvora i naredne dvije godine je mjenjao mjesto boravka u zavisnosti od volje nacionalistike vlasti, a 1937 je uspio da ostvari pravo na neku vrstu kompenzacije za konfiskovanu imovinu. Tako je sebi osigurao siguran smjetaj u nekoj vrsti izolacije na nekoliko godina. Prema tvrdnji Alberta pera u knjizi Tajni dnevnici pisao je kako se Adenaueru divio Hitler tj izraavao je divljenje prema gradnji krunog puta oko Klna i tzv Zelenog pojasa koji su bili podignuti u Klnu za vrijeme njegova mandata. Adenauer je smatrao da je Hitler lud i da je njegov rat, rat koji vodi njemaki narod u propast. Adenauer ni na koji nain nije mogao igrati neku ulogu unutar nacionalistikog pokreta. Godine 1944 ponovo je doao na udar nacista i bio je zatvoren jer je bio oponent reima. Nakon istrage Gestapa se utvrdilo da se Adenauer ne moe s time povezati, pa je otputen. Kraj rata doekao je u Njemakoj.
rtva prolosti, bio je invalid bez ruke i noge. Neprestani boj ga je inio nestrpljivim, nedovoljno nacionalnim u sprovoenju politikih poslova. On je bio Prus, protestant, vjerovao je u jaku Njemaku. Stvarna alternativa Hitlerovskoj Njemakoj nije neka rekonstrukcija bizmarkovske Njemake u 20 st, ve ono to bi izvuklo iz sistema jeste u pokuaju da se mjesto jedne dravne strukture lenjinistikog tipa, poradi na izgradnji jedne drave koja bi vodila brigu o individualnim pravima graana. Onaj koncept drave, blizak umaheru, je onaj koji su Prusi izabrali za istonu Njemaku (radikalistika verzija nacionalistike Njemake kontrola privatnog i javnog ivota). Adenauer je isticao vrijednosti porodice. Njemaku ini jaka porodica, istinske vrijednosti koje ovijek treba. Porodica je bila jedino utoite od totalitarne invazije. Porodica se nije mogla izobliiti, korumpirati, mogla je biti fiziki unitena, ali se mogla obnoviti zbog jaine svojih veza. Polazna osnova za obnovu bila je suprotnost prolim koncpcijama. Bio je osoba kojoj se najmanje moglo prigovarati da je sklona starom. Bio je za izgradnju novog politikog sistema naroito poslije kataklizme nacionalistikog reima. Bio je u poodmaklim godinama i zavrio karijeru gradonaelnika Kolna. Oktobra 1947 pruila mu se prilika da se nametna kao kljuni ovjek za osnivanje CDU partije koja e postati vladajua u Njemakoj. U govoru iz 1946 podatavao je da drava ne smije dominirati pojedincem, da kranska etika mora biti osnova njemake zajednice, da drava mora biti feudalna, isticao je stvaranje ujedinjenih nacija Europe. Obiljeila je poetak postratne Njemake-govor je drao na univerzitetu u Kolnu. Prepoznao je vrijednosti integracije, spajanja, udruivanja europskih nacija. Kako god bude izgledao mirovni ugovor, ovdje na Rajni njemaka civilizacija i zapadna civilizacija e se susresti. Ako ne bude mogue pomirenje, europsko vodstvo biti e uniteno. Adenauer je drao do svog stava, digniteta, nije puzao niti se ulagivao. Primao je srcu erilove rijei: Nijemci su uvijek bili ili za neijim vratom ili pod neijim nogama. to su Rusi vie sputali eljeznu zavjesu zapad je shvatio da se u Njemakoj treba uvesti komunistiko zapadno ureenje. Ko god naini Berlin novim glavnim gradom, nainit e novu Prusku. Novi glavni grd mora biti tamo gdje su prozori irom otvoreni prema zapadu. Vrhunac njegove politike bila je injenica da je bio u stanju da napie ustav za Njemaku. Bio je jedinstven u historiji moderne drave, izbalansirao je ovlasti kancelara i feudalnih jedinica. Njemakoj su predhodili izbori (14.8.1951) Adenauer je obrazovao savjet sa Ludvigom Einhardom ija se ekonomska filozofija slobodnog trita bazirala na jeftinom uvozu, visokom izvozu-podudarala se sa Adenauerovom. CDU je dobio 7 360 000 glasova na izborima. Adenauer je imao kontrolu nad CDU i postao kancelar. U starosti je rekao da e ostati na funkciji dvije godine, ali je ostao 14 (19491963). Uspjeh njegove koncepcije do 1969 lei u tome to je odbacivao marksistike koncepcije, a primao Erhardove koncepte trisne ekonomije.
sindikata (DGB Deutsches Geverdsschaft Bund). Ova federacija je drala ogromne financijske rezerve. DGB je imao neku vrstu veta na trajk, a da bi se skupilo u trajk bilo je potrebno 65% glasova. Sa postojanjem DGB poslijeratna zapadna Njemaka je dobila najefikasniju sindikalnu strukturu (bez rivalske federacije i bez podjele po razliitim osnovama, nije bilo ni zanatskih sindikata). Konrad Adenauer je vjeto kapitalizirao svoj britanski poklon. Sam H. Bekler je imao vanu zadau. On je bio prvi birani predsjednik DGB (oktobra 1949). Sa Adenauerom je slubovao u Kolnskom gradskom vijeu. Adenauer je predlagao da se odbaci privatno vlasnitvo u korist visokih nadnica. Uspio je da legalizira politiku kopartnerstva uz rizik po svoju koaliciju, a uz oite politike i ekonomske dobitke. Godine 1952 Njemaka je bila dovoljno ekonomski razvijena da je Adenauer bio spreman reorganizirati sistem socijalne zatite. Od sredine pedesetih rad se zasnivao na nepolitikim osnovama na visokim profitima, nadnicama, produktivnosti, socijalnoj zatiti, bonusima... Dohodak se u Njemakoj utrostruio. Godine 1953 Adenauer je dobio veinu mjesta u Bundestagu; 1957 dobio je apsolutnu veinu glasova. Tada je njemaka valuta bila najjaa. Postavio je njemaku demokratiju na gotovo nezavisne osnove i ne samo da je vratio u koncept civiliziranih drava ve ju je nainio stoerom legitimnog establimenta (to su vrijednosti koje su bile neosporavane u politikim raspravama). Erhart je rekao da je Adenauer bio ovjek koji je prezirao ovjeanstvo, imao je negativan stav prema masama. Tu se zapravo radilo o vidljivoj svjesnosti o slabostima ljudi kao kolektiviteta. To se odnosilo na njemaki narod. Bio je sumnjiav prema tzv vrlinama i prema Nijemcima. Demokratski dravnici treba treba da budu bolje informisani od svojih politikih rivala. Govorio je da se s Nijemcima moe najlake vladati. Imao je karakteristian odnos prema drugim dravama (npr Sovjetskom savezu). Ono to su za sovjete bile prezrene vrijednosti za Adenauera su bile samo vrijednosti. Smatrao je da je Sovjetski savez poslije drugog svjetskog rata bio jedina sila u Europi sa ogromnim prostorom. Postavio je pitanje ta je bilo sa njemakim ratnim zatvorenicima; u Rusiji ih je nestalo 1 250 000 a samo 9128 su bili oznaeni kao ratni zloinci. Sama Adenauerova politika je potkopavala reim u istonoj Njemakoj, to je podsticalo Nijemce da preu u zapadnu Njemaku. Poela je izgradnja Berlinskog zida, Adenauer nije nita mogao uraditi jer je Berlin bio pod upravom etiri okupacione sile. Adenauer je bio prvi njemaki dravnik koji je stavio europske interese iznad njemakih, pa odmah uz njih njemake. Bio je neosporivo dobar Europljanin, ne ba dobar Nijemac. Znao je da nema budunosti Njemake bez Francuske. Klju meunarodnog prosperiteta je bio u dobrim odnosima Francuske i Njemake. Nema europske politike bez Francuske, ni protiv Francuske, kao to nema i ne moe biti europske politike bez Njemake, niti protiv Njemake. Znao je ta Njemaka treba da uradi u datom trenutku. U starosti je rekao da e na funkciji kancelara ostati dvije godine po savijetu ljekara, a ostao je 14 (1949-1963).
Kao i mnoge druge drave zapadne Europe i Francuska je prolazila kroz teko poslijeratno razdoblje. Za Francusku je bilo karakteristino suparnitvo izmeu komunistike partije i demokratskih snaga. Naime, prisustvo komunistike partije postavljalo je probleme za poslijeratni razvoj Francuske. Sam general De Gol je smatrao da komunistima nije mogue povjeriti kljune resore u vladi. Polarizacija je bila takva da je De Gol u nemogunosti da organizuje jedinstven front u pitanju odbrane, odluio podnijeti ostavku 20.1.1946 i povui se u svoje selo Kolombej. Stoga on nije uestvovao u oblikovanju prvog francuskog poratnog ustava. Oblikovali su ga komunisti i socijalisti, ali u Francuskoj je bilo teko donijeti ustav koji bi pomirio neke karakteristine krajnosti u politikom ivotu. Ustav III republike trajao je 65 godina, ali je zavrio krahom u drugom svjetskom ratu. Stoga je viijevski reim prihvaen u dobrom dijelu francuske populacije. Za ustav IV republike glasalo je samo 9 mil Francuza, 8 prtiv, 8,5 nije glasalo. Po miljenju analitiara to je najgori ustav koji je ikada donijela jedna tako velika i inteligentna nacija. Imao je toliko kompromisa da ga nisu voljeli ni oni koji su ga preporuivali. Mnogi su tvrdili da je vajmarska republika propala jer je imala lo i nezgrapan ustav. Suprotno tome, poslijeratna Njemaka je imala dobar ustav koji je pomagao njenom razvoju. U Francuskoj niti jedan predsjednik nije imao veliki politiki autoritet niti je premijer bio dovoljno moan da sprovodi vlast. No, preporod se dogodio zahvaljujui izmeu ostalog i velokom naporu entuzijaste Jeana Moneta. On je smatrao da bi demokratski narodi trebali formirati neku vrstu ekonomske unije. U drugom svjetskom ratu dao je znaajan doprinos u saveznikoj proizvodnji oruja a poslije rata De Gol ga je ovlastio da izgradi francusku ekonomiju. Monet je organizovao komesarijat za planiranje, te stvara prve organe onoga to e prerasti u EEZ. On nije vjerovao u bilo kakvu ideologiju, smatrao je da je jedina funkcionalna vrsta planiranja u industriji ona koja podrazumjeva ubjeivanje i saglasnost meu svim stranama. Stoga, drava svojim uredbama treba da omogui savreno natjecanje konkurentskih firmi za dobrobit drutva u cjelini. Monet je bio mali rastom, bezbojan, tih, a mrzio je retoriku i besplodne rasprave. Bio je dakle, suprotnost De Golu po mnogo emu ali obojica su bili uporni i voljni te su stimulisali i inspirisali mlade ljude. Iako je bio pokreta Monet nije bio izumitelj ideje europskog jedinstva. Ta ideja je imala duu historiju. Potekla je od ideje o zajednikim carinama. Belgija i Luksemburg su 1920 prve potpisale sporazum, a poslije drugog svjetskog rata prikljuila im se i Holandija. Monet je ovu uniju elio proiriti na Francusku, Njemaku, Italiju i Veliku Britaniju. Njemaki kancelar Adenauer je shvatio politki znaaj ove ideje. U aprilu 1951 stvoreno je zajedniko trite proizvoda od uglja i eloka (Belgija, Holandija, Luksemburg, Italija, Francuska i Njemaka), a 25.3.1957 ove zemlje su proirile sporazum na jo brojne segmente, pa i u oblasti poljoprivrede. Da bi ovaj sistem i funkcionirao Francuska je trebala iskorak na unutranjem planu. Bile su potrebne rtve svih strana, a naroito izmeu Francuske i Njemake. Bez obzira na sve kroz to je prola u drugom svjetskom ratu, zapadna Njemaka je bila naprednija i bogatija od Francuske. Francuska je za zajmove od Njemake trebala da otvori trite za njemaku robu. Raene su reforme u poljoprivredi, ali se i industrija morala razvijati da Francuska ne bi postala njemaka ekonomska kolonija.
9
Stvaranjem EEZ Francuska poinje da napreduje a u maju 1958 dolazi do povratka slavnog generala De Gola na vlast.
10
FRANCUSKA VRIJEME
POLITIKA
EKONOMIJA
DE
GOLOVO
De Gol je vjerovao u ulogu drave koja bi simbolizirala moralne i kulturne vrijednosti francuskog naroda. Po njemu drava treba da omogui da ono najbolje u francuskom biu doe do punog izraaja i potvrivanja. Politiki razvoj 60-ih bio je u funkciji politike legitimnosti i snane i efikasne vlade. Plebiscitarna demokratija i referendum su po De Golu najsigurniji putevi ukupnog oporavka politikog ivota u Francuskoj. Ustav doneen 1958 kojeg je usvojilo 17,5 mil Francuza je analitiarima bio najjasniji i njavjetije izbalansiran francuski ustav ikada doneen. I francusko drutvo je podjeljeno na ljevicu i desnicu sa etiri glavne stranke. Time je izbjegnuta dotadanja partijska razuenost. Ovom podjelom na ljevicu i desnicu se pojaava izvrna vlast koja je u stanju da vodi konzistentnu politiku jer je iz njih volja biraa. Predsjedniki izborni sistem 1961 je efu drave dao direktan mandat zaobilazei predstavnika tijela. Period od 1958 karakterisala je politika stabilnost u Francuskoj. I kada su 1981 socijalisti odnijeli pobjedu na izborima ustav je zadrao svoju vitalnost. Politika stabilnost je omoguila istinsku obnovu Francuske. U ekonomskim poslovima De Gol je nastavio sa mjeavinom tradicionalizma i modernosti, koja se pokazala svrsishodnom. Nekonzervativnu politiku pogreno kvalificiranu kao monetarizam prvi je proteirao Eak Ruf. On je 8.12.1958 dao plan kojim prihvata deflaciju, ozbiljne rezove u trokovima vlade, devolucija i novi frank. Sam De Gol je rekao Koherentnost i gorljivost plana, te njegova odvanost i ambicija, bilo je ono to me je osvojilo da ga prihvatim. Francuska je zemlja koja ima potencijal sa marljivim i inteligentnim narodom. To sve vodi ka prosperitetu na nain da Francuska moe postati jedna od vodeih zemalja u demokratskom svijetu. Brzo su se pojavili vidljivi rezultati u ekonomskom prosperitetu, a Francuska je postala mjera uspjeha u Europi. Ono to je tzv Golizamuinio jeste ubrzanje ekonomskog progresa i stabilizacija istog sa niskom inflacijom. U periodu 1958-1962 bruto nacionalni proizvod je porastao za 6,8%, izvoz se udvostruio, franak je postao stabilna valuta, a francuske rezerve su iznosile 35 milijardi franaka. Populacija stanovnitva je od 1946-1974 sa 41 milion dosegla 72 miliona, znatno je narastao broj stambenih jedinica, broj nastavnika je
11
uetverostruen a od kasnih 50-ih datira i kvalitetno visokokolsko obrazovanje. Broj studenata 1968 iznosio je oko 563 000. Tako je Francuska 60-ih postala prava antiteza onoj iz 30-ih godina XX st. Ova tranzicija nije prola bez problema, a ni bez protesta. No, Francuska je ponovo postala jedna snaga i vana injenica u ivotu Europe. To saznanje utie na to da se narod miri sa destrukcijom one tradicionalne Francuske prema kojoj se gajio odreeni sentiment.
12
ohrabrujue ekonomsko oporavljanje skandinavskih zemalja ali je nezaposlenost i dalje bila problem. Poslije drugog svjetskog rata sve zemlje zapadno od tzv eljezne zavjese doivljavaju ubrzan razvoj. Jedino je GBR bila izuzetak u tom pogledu. U skandinavskim zemljama socijal-demokrati su vladali do kasnih 70-ih ostvarujui demokratski kontinuitet. To je donijelo i politiku i ekonomsku sigurnost, pa su i premjeri bili dugo godina na svojim pozicijama. Relativno mali broj stanovnitva skandinavskih zemalja daju znaajan doprinos ukupnoj svjetskoj ekonomiji. Sredinom 70-ih 22 mil skandinavaca proizvodilo je 20 mil tona ita, 5,6 mil tona ribe (dva puta vie od SAD, pet puta od GBR), 20,5 mil tona eljeza, te ak 49 mil tona drveta i papira. Kada je u pitanju brodogradnja premaila je Njemaku, Francusku, GBR i SAD zajedno. Rastui trokovi i potrebe sindikata, uticaj visokih poreza, te energetska kriza 70-ih utiu na ekonomije ovih zemalja, to naroito pogaa vedsku. Stoga socijal-demokrati gube vlast 70-ih godina pa ovaj period obiljeava prevlast nesocijalistikih partija u Skandinavskim zemljama.
14
-doprinositi irenju svjetske trgovine na multilaterarnoj osnovi, bez diskriminacije u skladu sa meunarodnim obavezama. Do perioda kada je Marshallov plan doao do toke svog kompletiranja, ekonomija svake drave sudionice, osim Njemake, porasla je u odnosu na onu prijeratnu. Tijekom slijedea dva desetljea, skoro sve drave zapadne Europe uivale su u ovom rastu i poboljanju ivotnih uvjeta. Marshallov plan se dugo smatrao jednim od prvih procesa ekonomske integracije. Jedina njegova posljedica je znatna amerikanizacija ekonomije i tehnike u Europi i naina upravljanja njima.
kao
oblikovatelj
Nakon 1945 zapoeta je rekonstrukcija ratom poruene Europe, koja se nala kao vano poprite hladnog rata. Blokovska podjela dovela je do podjele kontinenta, koje su za rezultat imale stvaranje organizacija iji je cilj bila konsolidacija poloaja NATO pakta, kao i Varavskog saveza. Europska komisija, budua Europska unija za cilj ima ekonomsko jaanje zapadne Europe ( od istone odvojene 2eljeznom zavjesom). Glavna prijetnja sigurnosti iste jeste ekskalacija hladnoratovskih neprijateljstava i izbijanja opeg pravog rata izmeu NATO i Varavskog pakta. Raspadom Sovjetskog saveza ovaj je primarni sigurnosni problem nestao. Od kraja Hladnog rata i NATO i Europska unija su evoluirali uz strateke promjene koje su se odvijale u Europi. Dok je zajednica NATO pakta stvorena u cilju odbrane od Sovjetske prijetnje, lanice su takoe nastojale redefinisati svoju misiju kako su iskrsavale novi sigurnosni izazovi na europskoj periferiji i ire. U isto vrijeme, lanice Europske unije poduzele su korake ka politikoj integraciji sa odlukom da razviju zajedniku vanjsku politiku i unaprijede mogunosti zemalja lanica da razrijee sigurnosne krize. Evolucija NATO-a i EU, meutim, dovela je do manjeg razdora meu SADom i nekoliko njenih saveznika oko sigurnosnih odgovornosti dviju organizacija. Veina zemalja lanica Europske unije podrava tijesne veze izmeu EU i NATO-a, iako postoje i one koje zagovaraju vie autonomno, EU odbranbeno tijelo (tj vojne snage). Obje organizacije imaju korijene u postratnom periodu (nakon Drugog svjetskog rata) i nastojanjima da se osigura stabilnost u Europi. Amerike vlade su podravale NATO i EU vjerujui da je stabilnost u Europi svakako neophodna te rast i razvoj demokracije, te stvaranje trgovakih partnera i vojnih saveznika u Europi.
15
Grka je zemlja koja je imala i diplomatske i politike razloge za ulazak u EU. Primjer grkog ulaska u EU je karakteristian po tome to ova zemlja je daleko od europskog zapada. Grka je prva zemlja sa Istoka koja biva obuhvaena integracijama. Graka je u II Svjetskom ratu prola kroz teko unutarnje iskustvo. Imala je sukob sa Musolinijem, pa sa Hitlerom, to je uslovilo okupaciju. Poslijedice su bile katastrofalne, a privreda je bila opustoena.
16