HISTORIJA EUROPSKIH INTEGRACIJA I

PROJEKTI INTEGRACIJE KROZ STOLJEA

-Osvrt na Europu kroz razlicite epohe historije -Potreba Europe da krene putem integracije -Nije mogue govoriti o Europi unije bez uvida u ranija razdoblja Kas se sagleda historija kroz sve krajnosti i katastrofalne ratne sukobe onda se vidi da se europa morala suoiti sa tim da se krene putem ujedinjavanja tj integriranja. O ujedinjenoj Europi sanjali su humanisti teei da takva ujedinjena Europa omogui trajni mir u cilju izgradnje izgradnje sretnoje budunosti, kao i drugi koji su govorili i pisali o ujedinjenju Europe, meu kojima je bilo i istaknutih politiara i osvajaa. Stvarana su velika carstva i mone viestoljetne imperije. Ideje integracije treba pratiti od njihovog zaea. Te ideje treba traiti u starom Rimu, jer je on bio prva integralna mala drava. Traga se za poecima, ono to je dananja Europa, te se ukazuje na helenske drave, carstva Aleksandra Velikog, Rim je definitivno bio prvi veliki europski ispit za snage ujedinjenja i da se u sklopu takve drave prihvati zajednitvo. Rim je svom narodu nudio duh integracije tj duh zajednitva. U V st Rim je propao, ali ne i ideja (zajednitva) ujedinjenja. Od pada Rima u Europskoj historiji se osjeala ideja za ujedinjenjem. Godine 800 Karlo Veliki je krunisan za kralja. On je imao carski peat na kojem je pisalo: OBNOVA RIMSKE IMPERIJE. Njegova integracija nije bila dugog trajanja. Napoleon III je utemeljio Legiju asti Ono to se ne bi smjelo ni spominjati, a to je Adolf Hitler ujedinjenje milom ili silom. Ti momenti ukazuju da je sa svim mnogolikim motivacijama ideja integracije istrajavala kroz vrijeme. Integracija u Europi bila je pokrenuta 1945 poslije sloma privrede. Osnivaki ugovor koji je formiran u Europsku zajednicu u Rimu 1950. Nasljednici tog ugovora imali su elju da se ponovo vrate u Rim 2004 i potpiu ponovo taj ugovor, meutim od toga nije bilo nita. Dok su humanisti matali o ujedinjenoj Europi u njoj su bili razni ratovi i razaranja vjerska i nacionalna. Europa nije imala mogunost da ovjeku dozvoli da ima mogunosti i slobode. Prvi svjetski rat bio je znaajan za te promjene i reformr u Europi. Za Francusku i Njemaku, koje su u predhodnih osam decenija tri puta ratovale, pronai nain da ive u trajnom miru predstavljalo je temeljni politiki prioritet i upravo je tome nova zajednica trebala sluiti. Robert Schuman svojom je deklaracijom od 9 maja 1950 lansirao projekat kojim bi bilo kakav rat izmeu Francuske i Njemake postao ne samo nezamisliv ve i nemogu.

IDEJE O UJEDINJENOJ EUROPI

Maksimilijan Sili francuski vojvoda i kraljevski ministar, zastupao je ideju europske federacije koju bi inile katolike odnosno kranske republike koje bi predvodila Francuska.
2

an ak Ruso francuski filozof, pedagog i jedan od ideologa francuske graanske revolucije, takoe sapada u velike europske vizionare. Napisao je poznato djelo O federaciji kao sredstvo koje kombinuje korist malih republika sa velikim dravama. Imanuel Kant njemaki filozof, napisao je 1795 djelo Ka stalnom miru. U knjizi je iznio svoje principe o buduoj federaliziranoj Europi. Viljem Pen je predlagao da se uspostavi europski parlament.

Viktor Igo francuski knjievnik i politiar bio je poslanik u Parizu i francuskom parlamentu. On je nagovjetavao ujedinjenje svih europskih zemalja i zalagao se za svoje ideje. Don Laflejn objavi je knjigu Nedemokratsko porijeklo europske ideje. Tvrdi da je apsurdno za temeljne ideje uzimati linosti savremenika. On ukazuje da su integracije zalagali Hitler, Musolini i dr. Vinston eril on je u Cirihu 1946 rekao Ako Europa treba da se spasi od neograniene bijede i propasti, mi Europljani moramo izgraditi novo povjerenje u europsku porodicu naroda, moramo joj dati politiku strukturu tako da svi ivimo u miru. Prvi korak po njemu mora biti konstituisanje europskog svijeta.

POSLIJERATNA FRANCUSKA
Oporavak Francuske u 60-tim i 70-tim god 20 stoljeaje je jedan od najnevjerovatnijih fenomena europske historije. O ekonomskom rastu se nije moglo ni razmiljati, a put do njega je bio sloen. Trea republika je bila otjelovljenje devize malo i lijepo ( opadanje populacije, niska proizvodnja, produktivnost, investicije). Francuzi su ivjeli u ratu kao drava makar i pod okupatorskim reimom. Kurs pozitivne ekonomske preobrazbe bio je nametnut. U tom smislu bitno je istai da su na znaajnim mjestima u dravi bili radikalni modernisti. Ovaj poredak bio je doba eksperimenta i rizika, ime se okoristio mladi francuski seljak. Seljaci su se u punom kapacitetu zainteresovali za maine modernizaciju. Zahtijevalo se da se podigne stopa raanja. Novi reim je bio posveen mladosti. Velika su bila ulaganja u obrazovanje u odnosu na treu republiku. Bila je prisutna popularizacija sporta. Zanimljive su bile mlade radionice cilj svega ovoga bio je podmlaivanje Francuske. Francuski komunisti su se protivili ratu 1939 i 1940 a imali su koristi od 1944 jer su se rijeili neprijatelja. Ipak je KPF zahvaljujui ukljuenju u otpor izala iz rata kao najbrojniji organ. 1936 1,5 miliona glasova 1945 5 miliona glasova 1946 5,5 miliona glasova Iz ovog se moe vidjeti popularnost francuske komunistike partije, ova partija je po nekima bila fatalno staljinistika. To je bila partija koju je ozbiljno nagrizao sistem u intelektualnom smislu. Kao i druge drave zapadne Europe i Francuska je prolazila kroz teko posljeratno razdoblje, optereena brojnim unutranjim, politikim, ekonomskim te drutvenim problemima. Za francusku je bilo karakteristino suparnitvo
3

izmeu KP i demokratskih masa. Isticano je da je postojanje velike nepomirljive partije na politikoj sceni u Francuskoj predstavljalo veliki problem. To se moglo vidjeti u kontekstu odnosa koji je De Gol imao prema KP. Smatrao je da komunistima nije mogue promjeniti kljuna mjesta u dravi. Govorio je da se ne mogu komunistima dati ni jedna od tri mjesta u vanjskoj politici Francuske: diplomatija koja je izraava; vojska koja je podupire; policija koja je pokriva. Bilo je nepomisljivo da osjetljiva mjesta u vladi pripadnu komunistima.

POKRET EGZISTENCIJALIZMA U EUROPI NAKON 1945

Egzistencijalizam je duhovni i filozofski pravac koji se javlja iza prvog svjetskog rata. Sredinje pitanje egzistencijalizma je pitanje ovjekove egzistencije i pitanje njenih poljuljanih temelja. an Pol Sartr je zagovarao egzistencijalizam kako bi ljudima bilo dato malo dostojanstva i kako bi se zadrala njihova individualnost. Egzistencijalizam je filozofska praksa, obuhvata i umjetnost (knjievnost) kao i probleme drutvenog i kulturnog ivota. U egzistencijalizmu je ovjek slobodno bie od ega zavisi njegova ukupna ivotna perspektiva. Pojmovi strah, bolest, patnja postaju sve dominantniji i izraavaju se kod S. Kirhegarda, A. openhauera i F. Niea. Egzistencijalizam kao dominantan oblik poslije prvog svjetskog rata, ne podrazumjeva jedinstveno uenje. Ima neke osnovne dodirne toke pojmove, ali se profilira kao jedno prilino disperzirano duhovno smirenje sa protestantskom orjentacijom. Kod Sartra je imao ateistiku osnovu, kod Heidegera to je fundamentalna filozofija i ontologija. Disperziranost egzistencijalizma vidi se u tome to su ljudi razliitih sklonosti nalazili svjetonazor u egzistencijalizmu. Sartr je 1943 objavio djelo Bitak i nita u kome su osnovni pojmovi bili esencija i egzistencija, gdje je egzistencija predhodila esenciji tj sutini. Podcrtavan je znaaj ovjekove slobode, mogunosti izbora. ovjek je samo ono to on sam naini od sebe. ovijek se mora suoiti sa izazovom vlastite slobode i dignitetom. Egzistencijalistiki profilirani bili su i Dostojevski i Kafka. Egzistencijalizam se profilirao kao podsticaj na drutvenu akciju (marksistika profilacija). Poprimao je razliite ideoloke kontekste a ostao je na predpostavkama graanskog intelektualizma ostao je jedna graanska intelektualna usmjerenost da se pojedinac stavi u sredite svega (analize). Egzistencijalizam je bio uvezen u Francusku. Bio je nefrancuski ili negalski tj bio je sa njemakim i danskim korijenima. Sartr takoer nije bio tipini Francuz, bio je pola Alzaamin djed mu je bio Karl, kultura mu je bila simbioza francuske i njemake, glavnina njegovih ideja je dolazila od Heidegera. Bio je ukljuen u francuski pokret otpora. Egzistencijalizam se naslanjao na Kantovu filozofiju, odnosno kategoriki
4

imperativ da ovjek treba da postupa onako da ne smije graditi svoj identitet koji se mora poistovjetiti. ovjek gradei sebe treba da bude potreba za sve ljude. Racionalizam je verzija preovladavanja. Pojedinac ne treba politiku posmatrati kao udaljeni mehanizam, ve treba da bude ukljuen u drutveno-politiki proces. Egzistencijalizam je bio francuski kulturni uvoz, kojeg je pariz izveo u Njemaku u jednom sofisticiranijem obliku.

LINOST DEGASPERIJA I POSLIJERATNA ITALIJA

Adenauer, Degasperi i De Gol izbili su u prvi plan europske scene zahvaljujui katastrofi drugog svjetskog rata koja je sklonila njihove oponente. Sa svojim idejama oni nisu mogli uestvovati prije rata. Posebno Adenauer i Degasperi jer su bili iz graninih podruja koja su u etnikom smislu izmjeana, bili su katolici, potivali su porodicu, a mrzili dravu, sa izuzetkom drave koja bi predstavljala minimalnu neophodnost u smislu reguliranja osnovnih odnosa. Prije svega na prvom mjestu im je bila vladavina zakona, a drava ne smije biti svrha sama sebi. Bili su konfederalisti i suprostavljali su se ideji centralizma. Degasperi je ivio u graninom pojasu Austrije gdje su pretendirali Italijani. Njegov ptac je bio zapovjednik lokalne andarmarije, bio je naklonjen prema Habzburgovcima. itav ivot iao je na misu, pohaao je Beki univerzitet. Objavljivao je radove u katolikom , njemakom listu Reispost. Bio je imun na etiki nacionalizam i vjerovanje da drava koja se na njemu zasniva je utopijska zajednica.u svom govoru 1902, u Trentu je izjavio Prvo budi katolik, pa Italijan, pa demokrata. Bio je antipod Benitu Musoliniju. Vodili su debatu na temu Socijalizam u historiji i imali su razliite pristupe, Musolini je rekao da nema bez nasilja realizacije socijalistikih vrijednosti. Musolinij je za Gesperija bio destruktivan radikal, via vrsta boljevizma. Nije volio italijansku parlamentarnu politiku koja je proeta oratorstvom, uglavnom nepotrebnim. Mrzio je totalitarnu dravu. Izjavio je da su teorijski i praktini principi nacionalizma antiteza kranskog koncepta drave prema kojoj su porodica, prava pojedinca ispred drave. Musolini ga je 1927 bacio u tamnicu. Dvije godine kasnije potpisan je ugovor izmeu Musolinija i Vatikana. Papa Pije XI izbavio je Gasperija iz tamnice i poslao ga u Vatikansku biblioteku. Kada je dolo do kolapsa faizma, De Gasperi je u decembru 1945 formirao koalicionu vladu, a kranska demokratska partija je imala 31,5 % glasova nasuprot 27 % socijalisti, ostalo komunisti. Formirao je homogenu kransku demokratsku vladu. Sa 48,5 % glasova 1948 sa apsolutnom veinom u parlamentu mogao je da se formira homogen politiki faktor. To je donijelo politiku stabilnost Italiji. Za vrijeme De Gasperijeve ere (1945-1953) Italija je prihvatila Maralov plan, ula u NATO, formirala zajednicu za ugalj i elik.

KONRAD ADENAUER PRIJE 1945

Konrad Adenauer roen je kao tre od petero djece Johana K.A (18331906) i Helene (1849-1919) u Klnu. Godine 1894 je maturirao i zapoeo studij prava i politike na univerzitetima u Freiburgu, Mnchenu i Bonu. Bio
5

je lan nekoliko rimokatolikih studentskih asocijacija pod nadzorom katolike crkve u Bonu. Godine 1901 je zavrio studij, radio je kao advokat u Klnskom sudu. Kao odani katolik prikljuio se partiji centra 1906 i bio biran za gradsko vijee Klna. Godine 1909 je postao vicegradonaelnik, da bi kao gradonaelnik Klna radio od 1917-1933. Nije pretendirao na visoke politike ciljeve, naroito nacionalistike. Nije ga zanimao njemaki rasni osjeaj, loe se izjanjavao o bizmarkovskoj Njemakoj za koju kae da je dala Nijemcima bijedu kulturkampfa. Adenauer je uspostavio kvalitetne odnose sa britanskim vojnim zvaninicima i ouvao interese Klna i pokrajine u to doba. Bio je predsjednik pruskog dravnog vijea od 1922-1933 predstavljao je pruske gradove i provincije. Godine 1933 partija centra je izgubila na izborima u Klnu i na vlast su doli nacisti. Adenauer je morao pobjei nakon prijetnje od strane nove vlade, nakon to se odbijo rukovati sa lokalnim nacionalistikim liderom. Bio je osoba koja sa nacionalizmom nije imala apsolutno nita zajedniko. Nakon noi dugih noeva dopao je zatvora i naredne dvije godine je mjenjao mjesto boravka u zavisnosti od volje nacionalistike vlasti, a 1937 je uspio da ostvari pravo na neku vrstu kompenzacije za konfiskovanu imovinu. Tako je sebi osigurao siguran smjetaj u nekoj vrsti izolacije na nekoliko godina. Prema tvrdnji Alberta pera u knjizi Tajni dnevnici pisao je kako se Adenaueru divio Hitler tj izraavao je divljenje prema gradnji krunog puta oko Klna i tzv Zelenog pojasa koji su bili podignuti u Klnu za vrijeme njegova mandata. Adenauer je smatrao da je Hitler lud i da je njegov rat, rat koji vodi njemaki narod u propast. Adenauer ni na koji nain nije mogao igrati neku ulogu unutar nacionalistikog pokreta. Godine 1944 ponovo je doao na udar nacista i bio je zatvoren jer je bio oponent reima. Nakon istrage Gestapa se utvrdilo da se Adenauer ne moe s time povezati, pa je otputen. Kraj rata doekao je u Njemakoj.

KONRAD ADENAUER POSLIJE 1945

Kraj drugog svjetskog rata Adenauer je doekao u Njemakoj. Od strane amerikih trupa bio je reinstaliran kao gradonaelnik Kolna. Meutim, Britanci su ga otpustili zbog navodne kompetentnosti. Njegova poslijeratna politika karijera je primjer kako srea moe igrati vanu ulogu u politici. Kada su Koln zauzeli Amerikanci grad je prestao da postoji imao je svega 32000 stanovnika. Na vlast je trebalo ponovo postaviti one koje su nacisti smijenili pa je tako Adenauer dobio upravu nad Kolnom. Oktobra 1945 Adenauer je dobio otkaz (to je bila britanska interesna sfera). Jedan dio historiara navodi kako su Britanci teili da proteiraju svoje kadrove (laburisti). Smatrali su da Njemaka treba biti ujedinjena, razoruana, da ima socijalistiku vladu. Britancima je bilo u interesu da Njemaka izgubi industrijski i privredni potencijal. Koncepcija Britanaca je bila da se pokreti popunjavaju sa socijalistikim profiliranim inovnicima. Podravali su socijaldemokrate gdje se istie Kurst umaher u Kolnu. On je bio tragina
6

rtva prolosti, bio je invalid bez ruke i noge. Neprestani boj ga je inio nestrpljivim, nedovoljno nacionalnim u sprovoenju politikih poslova. On je bio Prus, protestant, vjerovao je u jaku Njemaku. Stvarna alternativa Hitlerovskoj Njemakoj nije neka rekonstrukcija bizmarkovske Njemake u 20 st, ve ono to bi izvuklo iz sistema jeste u pokuaju da se mjesto jedne dravne strukture lenjinistikog tipa, poradi na izgradnji jedne drave koja bi vodila brigu o individualnim pravima graana. Onaj koncept drave, blizak umaheru, je onaj koji su Prusi izabrali za istonu Njemaku (radikalistika verzija nacionalistike Njemake kontrola privatnog i javnog ivota). Adenauer je isticao vrijednosti porodice. Njemaku ini jaka porodica, istinske vrijednosti koje ovijek treba. Porodica je bila jedino utoite od totalitarne invazije. Porodica se nije mogla izobliiti, korumpirati, mogla je biti fiziki unitena, ali se mogla obnoviti zbog jaine svojih veza. Polazna osnova za obnovu bila je suprotnost prolim koncpcijama. Bio je osoba kojoj se najmanje moglo prigovarati da je sklona starom. Bio je za izgradnju novog politikog sistema naroito poslije kataklizme nacionalistikog reima. Bio je u poodmaklim godinama i zavrio karijeru gradonaelnika Kolna. Oktobra 1947 pruila mu se prilika da se nametna kao kljuni ovjek za osnivanje CDU partije koja e postati vladajua u Njemakoj. U govoru iz 1946 podatavao je da drava ne smije dominirati pojedincem, da kranska etika mora biti osnova njemake zajednice, da drava mora biti feudalna, isticao je stvaranje ujedinjenih nacija Europe. Obiljeila je poetak postratne Njemake-govor je drao na univerzitetu u Kolnu. Prepoznao je vrijednosti integracije, spajanja, udruivanja europskih nacija. Kako god bude izgledao mirovni ugovor, ovdje na Rajni njemaka civilizacija i zapadna civilizacija e se susresti. Ako ne bude mogue pomirenje, europsko vodstvo biti e uniteno. Adenauer je drao do svog stava, digniteta, nije puzao niti se ulagivao. Primao je srcu erilove rijei: Nijemci su uvijek bili ili za neijim vratom ili pod neijim nogama. to su Rusi vie sputali eljeznu zavjesu zapad je shvatio da se u Njemakoj treba uvesti komunistiko zapadno ureenje. Ko god naini Berlin novim glavnim gradom, nainit e novu Prusku. Novi glavni grd mora biti tamo gdje su prozori irom otvoreni prema zapadu. Vrhunac njegove politike bila je injenica da je bio u stanju da napie ustav za Njemaku. Bio je jedinstven u historiji moderne drave, izbalansirao je ovlasti kancelara i feudalnih jedinica. Njemakoj su predhodili izbori (14.8.1951) Adenauer je obrazovao savjet sa Ludvigom Einhardom ija se ekonomska filozofija slobodnog trita bazirala na jeftinom uvozu, visokom izvozu-podudarala se sa Adenauerovom. CDU je dobio 7 360 000 glasova na izborima. Adenauer je imao kontrolu nad CDU i postao kancelar. U starosti je rekao da e ostati na funkciji dvije godine, ali je ostao 14 (19491963). Uspjeh njegove koncepcije do 1969 lei u tome to je odbacivao marksistike koncepcije, a primao Erhardove koncepte trisne ekonomije.

NJEMAKA POD ADENAUEROVIM KANCELARSTVOM

Njemaki sindikalni pokret je bio unitio Hitler u drugom svjetskom ratu. Britancima je bilo jako stalo do obnove sindikata, a ovijek koga su oni podravali bio je Hans Bekler, voa radnika. To je bio po jednima poklon Britanaca Njemakoj. Dolo je do formiranja sindikalne federacije od 16
7

sindikata (DGB Deutsches Geverdsschaft Bund). Ova federacija je drala ogromne financijske rezerve. DGB je imao neku vrstu veta na trajk, a da bi se skupilo u trajk bilo je potrebno 65% glasova. Sa postojanjem DGB poslijeratna zapadna Njemaka je dobila najefikasniju sindikalnu strukturu (bez rivalske federacije i bez podjele po razliitim osnovama, nije bilo ni zanatskih sindikata). Konrad Adenauer je vjeto kapitalizirao svoj britanski poklon. Sam H. Bekler je imao vanu zadau. On je bio prvi birani predsjednik DGB (oktobra 1949). Sa Adenauerom je slubovao u Kolnskom gradskom vijeu. Adenauer je predlagao da se odbaci privatno vlasnitvo u korist visokih nadnica. Uspio je da legalizira politiku kopartnerstva uz rizik po svoju koaliciju, a uz oite politike i ekonomske dobitke. Godine 1952 Njemaka je bila dovoljno ekonomski razvijena da je Adenauer bio spreman reorganizirati sistem socijalne zatite. Od sredine pedesetih rad se zasnivao na nepolitikim osnovama na visokim profitima, nadnicama, produktivnosti, socijalnoj zatiti, bonusima... Dohodak se u Njemakoj utrostruio. Godine 1953 Adenauer je dobio veinu mjesta u Bundestagu; 1957 dobio je apsolutnu veinu glasova. Tada je njemaka valuta bila najjaa. Postavio je njemaku demokratiju na gotovo nezavisne osnove i ne samo da je vratio u koncept civiliziranih drava ve ju je nainio stoerom legitimnog establimenta (to su vrijednosti koje su bile neosporavane u politikim raspravama). Erhart je rekao da je Adenauer bio ovjek koji je prezirao ovjeanstvo, imao je negativan stav prema masama. Tu se zapravo radilo o vidljivoj svjesnosti o slabostima ljudi kao kolektiviteta. To se odnosilo na njemaki narod. Bio je sumnjiav prema tzv vrlinama i prema Nijemcima. Demokratski dravnici treba treba da budu bolje informisani od svojih politikih rivala. Govorio je da se s Nijemcima moe najlake vladati. Imao je karakteristian odnos prema drugim dravama (npr Sovjetskom savezu). Ono to su za sovjete bile prezrene vrijednosti za Adenauera su bile samo vrijednosti. Smatrao je da je Sovjetski savez poslije drugog svjetskog rata bio jedina sila u Europi sa ogromnim prostorom. Postavio je pitanje ta je bilo sa njemakim ratnim zatvorenicima; u Rusiji ih je nestalo 1 250 000 a samo 9128 su bili oznaeni kao ratni zloinci. Sama Adenauerova politika je potkopavala reim u istonoj Njemakoj, to je podsticalo Nijemce da preu u zapadnu Njemaku. Poela je izgradnja Berlinskog zida, Adenauer nije nita mogao uraditi jer je Berlin bio pod upravom etiri okupacione sile. Adenauer je bio prvi njemaki dravnik koji je stavio europske interese iznad njemakih, pa odmah uz njih njemake. Bio je neosporivo dobar Europljanin, ne ba dobar Nijemac. Znao je da nema budunosti Njemake bez Francuske. Klju meunarodnog prosperiteta je bio u dobrim odnosima Francuske i Njemake. Nema europske politike bez Francuske, ni protiv Francuske, kao to nema i ne moe biti europske politike bez Njemake, niti protiv Njemake. Znao je ta Njemaka treba da uradi u datom trenutku. U starosti je rekao da e na funkciji kancelara ostati dvije godine po savijetu ljekara, a ostao je 14 (1949-1963).

POLITIKI IVOT POSLIJERATNE FRANCUSKE

8

Kao i mnoge druge drave zapadne Europe i Francuska je prolazila kroz teko poslijeratno razdoblje. Za Francusku je bilo karakteristino suparnitvo izmeu komunistike partije i demokratskih snaga. Naime, prisustvo komunistike partije postavljalo je probleme za poslijeratni razvoj Francuske. Sam general De Gol je smatrao da komunistima nije mogue povjeriti kljune resore u vladi. Polarizacija je bila takva da je De Gol u nemogunosti da organizuje jedinstven front u pitanju odbrane, odluio podnijeti ostavku 20.1.1946 i povui se u svoje selo Kolombej. Stoga on nije uestvovao u oblikovanju prvog francuskog poratnog ustava. Oblikovali su ga komunisti i socijalisti, ali u Francuskoj je bilo teko donijeti ustav koji bi pomirio neke karakteristine krajnosti u politikom ivotu. Ustav III republike trajao je 65 godina, ali je zavrio krahom u drugom svjetskom ratu. Stoga je viijevski reim prihvaen u dobrom dijelu francuske populacije. Za ustav IV republike glasalo je samo 9 mil Francuza, 8 prtiv, 8,5 nije glasalo. Po miljenju analitiara to je najgori ustav koji je ikada donijela jedna tako velika i inteligentna nacija. Imao je toliko kompromisa da ga nisu voljeli ni oni koji su ga preporuivali. Mnogi su tvrdili da je vajmarska republika propala jer je imala lo i nezgrapan ustav. Suprotno tome, poslijeratna Njemaka je imala dobar ustav koji je pomagao njenom razvoju. U Francuskoj niti jedan predsjednik nije imao veliki politiki autoritet niti je premijer bio dovoljno moan da sprovodi vlast. No, preporod se dogodio zahvaljujui izmeu ostalog i velokom naporu entuzijaste Jeana Moneta. On je smatrao da bi demokratski narodi trebali formirati neku vrstu ekonomske unije. U drugom svjetskom ratu dao je znaajan doprinos u saveznikoj proizvodnji oruja a poslije rata De Gol ga je ovlastio da izgradi francusku ekonomiju. Monet je organizovao komesarijat za planiranje, te stvara prve organe onoga to e prerasti u EEZ. On nije vjerovao u bilo kakvu ideologiju, smatrao je da je jedina funkcionalna vrsta planiranja u industriji ona koja podrazumjeva ubjeivanje i saglasnost meu svim stranama. Stoga, drava svojim uredbama treba da omogui savreno natjecanje konkurentskih firmi za dobrobit drutva u cjelini. Monet je bio mali rastom, bezbojan, tih, a mrzio je retoriku i besplodne rasprave. Bio je dakle, suprotnost De Golu po mnogo emu ali obojica su bili uporni i voljni te su stimulisali i inspirisali mlade ljude. Iako je bio pokreta Monet nije bio izumitelj ideje europskog jedinstva. Ta ideja je imala duu historiju. Potekla je od ideje o zajednikim carinama. Belgija i Luksemburg su 1920 prve potpisale sporazum, a poslije drugog svjetskog rata prikljuila im se i Holandija. Monet je ovu uniju elio proiriti na Francusku, Njemaku, Italiju i Veliku Britaniju. Njemaki kancelar Adenauer je shvatio politki znaaj ove ideje. U aprilu 1951 stvoreno je zajedniko trite proizvoda od uglja i eloka (Belgija, Holandija, Luksemburg, Italija, Francuska i Njemaka), a 25.3.1957 ove zemlje su proirile sporazum na jo brojne segmente, pa i u oblasti poljoprivrede. Da bi ovaj sistem i funkcionirao Francuska je trebala iskorak na unutranjem planu. Bile su potrebne rtve svih strana, a naroito izmeu Francuske i Njemake. Bez obzira na sve kroz to je prola u drugom svjetskom ratu, zapadna Njemaka je bila naprednija i bogatija od Francuske. Francuska je za zajmove od Njemake trebala da otvori trite za njemaku robu. Raene su reforme u poljoprivredi, ali se i industrija morala razvijati da Francuska ne bi postala njemaka ekonomska kolonija.
9

Stvaranjem EEZ Francuska poinje da napreduje a u maju 1958 dolazi do povratka slavnog generala De Gola na vlast.

LINOST GENERALA DE GOLA

De Gol je skrenuo panju na sebe kada je 1934 napisao knjigu Profesionalna vojska u kojoj predvia motorizirani i oklopni rat i zamilja vojsku od stotinu hiljada ljudi od zanata, neoenjenih, dobro plaenih, odlino naoruanih i upuenih u novu tehniku modernog rata. Legenda o De Golu tvrdi da je ta knjiga postala Sveto pismo za njemaki generaltab, posebno za Heinza Guderiana, kreatora pancer-divizija. Jo 1924 u visokoj ratnoj koli o De Golu su iznosili ove ocjene Pjeadijski kapetan arl De Gol. Veoma ivahne inteligencije, iroke ope kulture, dobro se snalazi na terenu, daje jasne i precizne zapovijedi, veoma radian. Markantna linost s velikim samopouzdanjem. Mogao bi postii jo bolje rezultate kad bi lake prihvaao diskusiju. Ljeta 1940 De Gol je dobio zadau da odrava veze sa saveznicima u Londonu. Preko radio Londona 18.7.1940 je pozvao svoje sunarodnjake na otpor protiv nijemaca. Tada je ve bio imenovan za generala, a legenda kae da se Churchillu u Londonu predstavio rijeima Ja sam Francuska. De Gol je 1944 u Londonu osnovao pokret Slobodna Francuska koji je iz francuskih kolonija vodio rat protiv sila osovine. Stigao je u Pariz 23.8.1944 kada je ovaj grad i osloboen, a 8.9.1944 formirao je privremenu vladu Francuske. De Gol se poistovjeivao sa Francuskom to se vidi i iz njegovih rijei sa sastanka sa komesarima Republike, koji su ga htjeli informisati o raspoloenju stanovnitva svojih okruga u januaru 1946. On je tada rekao Kada se pitam to misli Francuska, pitam se to mislim ja sam. No, 20.1.1946 De Gol je podnio ostavku, a na vlast je doao narodnorepublikanski pokret. Meutim, etvrta republika je bila kratka vijeka upravo zbog onoga na to je upozoravao De Gol. De Gol se povukao u sjajnu izolaciju u svoje selo Kolombej da tamo razmilj i pie svoje Ratne memoare, ekajui 12 godina svoj trenutak kako bi tada mogao ostvariri ono to odmah poslije rata nije mogao. U meuvremenu stvoren je jak degolistiki pokret okupljanja francuskog naroda. Na vlast se vratio u maju 1958 od kada vodi politiku legitimnost sa jakom i efikasnom vladom. elio je Europu u kojoj bi se uspostavljala saradnja izmeu ve etabliranih nacionalnih identiteta. Bio je i ostao pragamatik i teio je ostvarenju sutinskih nacionalnih ciljeva Francuske. Odravao je dobre odnose sa Adenauerom smatrajui da je Adenauer za Njemaku isto to i on za Francusku. S druge strane imao je izrazito negativan stav prema GBR te je ulaganjem veta sprijeio njen ulazak u EEZ dok god je bio na vlasti. Nakon studentskih nemira u Parizu 1968 De Gol je izgubio podrku stanovnitva, te je slijedee godine podnio ostavku i siao sa Francuske ali i meunarodne politike scene. Ve 1970 je i umro.

10

FRANCUSKA VRIJEME

POLITIKA

EKONOMIJA

DE

GOLOVO

De Gol je vjerovao u ulogu drave koja bi simbolizirala moralne i kulturne vrijednosti francuskog naroda. Po njemu drava treba da omogui da ono najbolje u francuskom biu doe do punog izraaja i potvrivanja. Politiki razvoj 60-ih bio je u funkciji politike legitimnosti i snane i efikasne vlade. Plebiscitarna demokratija i referendum su po De Golu najsigurniji putevi ukupnog oporavka politikog ivota u Francuskoj. Ustav doneen 1958 kojeg je usvojilo 17,5 mil Francuza je analitiarima bio najjasniji i njavjetije izbalansiran francuski ustav ikada doneen. I francusko drutvo je podjeljeno na ljevicu i desnicu sa etiri glavne stranke. Time je izbjegnuta dotadanja partijska razuenost. Ovom podjelom na ljevicu i desnicu se pojaava izvrna vlast koja je u stanju da vodi konzistentnu politiku jer je iz njih volja biraa. Predsjedniki izborni sistem 1961 je efu drave dao direktan mandat zaobilazei predstavnika tijela. Period od 1958 karakterisala je politika stabilnost u Francuskoj. I kada su 1981 socijalisti odnijeli pobjedu na izborima ustav je zadrao svoju vitalnost. Politika stabilnost je omoguila istinsku obnovu Francuske. U ekonomskim poslovima De Gol je nastavio sa mjeavinom tradicionalizma i modernosti, koja se pokazala svrsishodnom. Nekonzervativnu politiku pogreno kvalificiranu kao monetarizam prvi je proteirao Eak Ruf. On je 8.12.1958 dao plan kojim prihvata deflaciju, ozbiljne rezove u trokovima vlade, devolucija i novi frank. Sam De Gol je rekao Koherentnost i gorljivost plana, te njegova odvanost i ambicija, bilo je ono to me je osvojilo da ga prihvatim. Francuska je zemlja koja ima potencijal sa marljivim i inteligentnim narodom. To sve vodi ka prosperitetu na nain da Francuska moe postati jedna od vodeih zemalja u demokratskom svijetu. Brzo su se pojavili vidljivi rezultati u ekonomskom prosperitetu, a Francuska je postala mjera uspjeha u Europi. Ono to je tzv Golizamuinio jeste ubrzanje ekonomskog progresa i stabilizacija istog sa niskom inflacijom. U periodu 1958-1962 bruto nacionalni proizvod je porastao za 6,8%, izvoz se udvostruio, franak je postao stabilna valuta, a francuske rezerve su iznosile 35 milijardi franaka. Populacija stanovnitva je od 1946-1974 sa 41 milion dosegla 72 miliona, znatno je narastao broj stambenih jedinica, broj nastavnika je

11

uetverostruen a od kasnih 50-ih datira i kvalitetno visokokolsko obrazovanje. Broj studenata 1968 iznosio je oko 563 000. Tako je Francuska 60-ih postala prava antiteza onoj iz 30-ih godina XX st. Ova tranzicija nije prola bez problema, a ni bez protesta. No, Francuska je ponovo postala jedna snaga i vana injenica u ivotu Europe. To saznanje utie na to da se narod miri sa destrukcijom one tradicionalne Francuske prema kojoj se gajio odreeni sentiment.

DE GOLOV ODNOS PREMA VELIKOJ BRITANIJI

De Gol je bio nezadovoljan negativnim odnosom Britanije prema Francuskoj. Stoga je on kao i Adenauer na ovu zemlju gledao antipatino i imao protivbritanski stav. Po njemu se Britanija vie vee za atlantski prostor i prema SAD. Smatrao je da za Britance nema mjesta unutar europskih integracija. Sama Britanija je imala nerealistinu politiku poslije drugog svjetskog rata. Smatrala je da e Francuska ostati slaba, a Njemaka zavisna od SAD. Englezi su vjerovali da Britanija nakon 1945 moe ostati izvan europskih integracija, pa nije eljela ulogu elne zemlje u europskoj federaciji. Sve se to zasnivalo na shvatanju da Britanija moe biti nezavisna svjetska sila. Ve Suecka kriza pokazuje da Britanija nee moi ostvariti svoje ciljeve izolacijom i naslanjanjem na SAD. Od tada se ona poinje okretati ka Europi. Meutim umjesto konkretnih veza sa EEZ, Britanija tj Mc Millan kao njen predstavnik uinio je posjetu Moskvi koja se pokazala grekom. Naime, to je ubjedilo i Adenauera da su Britanija i Mc Millan nepouzdani partneri, to izaziva njegovu anglofobiju. On je vidio Britaniju kao zemlju koja pretenduje na status, koji ne opravdavaju ni njeni resursi niti napori. Adenauer je napisao Engleska je poput bogatog ovijeka, koji je izgubio svu svoju imovinu, ali to jo ne shvaa. Njegove tri glavne antipatije bili su: Rusi, Prusi, Englezi. S ovim razmiljanjima slgao se i De Gol. Mc Millan je u julu 1961 aplicirao za prijem Britanije u EEZ, a taj bi sporazum podrazumjevao odreene srukturne promjene unutar same EEZ. Stoga je De Gol uloio veto na ulazak ove zemlje u EEZ. Adenauer je samo potvrdio Francuskoj a ne Britancima. De Gol je u svom govoru 14.1.1963 Britaniju uporedio sa trojanskim konjem ije bi uvoenje u europske integracije unitilo kontinentalnu zajednicu. Kada je ova tema ponovo dola na red, De Gol je opet u novembru 1967 uliio veto na ulazak Britanije u EEZ.

12

POLITIKE I EKONOMSKE PRILIKE U GBR NAKON 1945

Britanija je 50-ih godina XX st imala nacionalni proizvod po glavi stanovnika duplo vei u odnosu na EEZ. Meutim, ve 1970 stvari izgledaju drugaije. Dok se britanski bruto proizvod udvostruio u zemljama estorke se upeterostruio, GBR poveala izvoz tri puta zemlje EEZ deset puta, a dok su se britanske rezerve smanjile, one u zemljama EEZ su se uveale za deset puta. To su bili jasni pokazatelji da je britanska ekonomija bila u fazi slabljenja u odnosu na zemlje EEZ. Stoga ona nastoji ui u EEZ to joj polazi za rukom 1.1.197_. Industrijalizacija GBR poela je jo u XVIII st a ova zemlja od tada nije pretrpjela ni revoluciju, ni strana osvajanja, ni graanski rat, to je pogodovalo njenom razvoju. No, od poetka XX st u socio-ekonomskoj sferi dogaaju se krupne promjene. Unioni i trejdunioni dolaze u sredite zbivanja i imaju vanu ulogu u britanskoj industriji. Sindikat je formirao laburistiku partiju, a cilj njenog osnivanja bio je izgradnja efikasne legislative u funkciji rada. Ova partija nije bila ni marksistika ni socijalistika niti je teila dokidanju tradicionalnog parlamentarizma i politikog pokreta u GBR. Zastupnike ove partije finansirao je sindikat koji je obezbjeivao ukupnih financija partije. Laburisti su u parlamentu 1906 progurali zakon koji je sindikatu davao imunitet u pogledu poinjene tete, a s druge strane poslodavci su mogli biti tueni od strane sindikata. Ovim se sindikat izuzeo i dobio ogromne privilegije. To je bila osnova na kojoj je podignut britanski sindikalni sistem. I poslije 1945 doneseno je nekoliko zakona, koji su sindikatima davali specijalni status. Tek poetkom 80-ih konzervativna vlada pomalo smanjuje sindikalne privilegije, a upravo zbog ovih privilegija GBR je imala slabiji privredni rast u odnosu na zemlje EEZ. Naime, socijalni zahtjevi upuivani prema vladi imali su kumulativnu tendenciju poveanja javnog sektora, koji guta dio budetskih sredstava.tako od 1790-1910 postotak za javnu potronju bruto nacionalnog proizvoda nije prelazio 23% (kretao se oko 13% prosjeno). Za vladavine laburista iznosio je 1965-45%; 1967-50%; 1975-59%, a nije padao ispod 36%. Ovi izdaci su zaprijetili visokom stopom inflacije, tako da je GBR 1976morala da se obrati EEZ za pomo i da pristane na njen diktat. Nakon 1975 konzervativna vlada se borila protiv inflacije i provodi odreene mjere koje su pomogle stabilizaciji britanske ekonomije iji oporavak do 1983 tee sporo. Meutim, poslije 1983 GBR se razvija ubrzanim tempom.

SKANDINAVSKE ZEMLJE NAKON 1945

Izmeu dva svjetska rata skandinavske zemlje je muila visoka stopa nezaposlenosti. Tako je 1932 stepen nezaposlenosti bio u Norvekoj 30,5%, Finskoj 35%, Danskoj 40%. Klasna borba je bila uzrok destabilizacije u ovim zemljama. Brojni su bili paravojni pokreti tj formacije. Tako je i Kvisling izgradio svoj pokret, koji je uhvatio dubok korijen u Norvekoj. Meutim, u razdoblju 1935-1939 na vlast u Skandinaviji dolaze socijal-demokrati i to ovim redom: Norveka, vedska, Danska, Finska. Tada dolazi do ekonomskog oporavka i odereene socijalne sigurnosti u ovim zemljama. Npr u Norvekoj 1938 bruto nacionalni proizvod dostie 75% onog od 1914. Za cijelu je Europu bilo
13

ohrabrujue ekonomsko oporavljanje skandinavskih zemalja ali je nezaposlenost i dalje bila problem. Poslije drugog svjetskog rata sve zemlje zapadno od tzv eljezne zavjese doivljavaju ubrzan razvoj. Jedino je GBR bila izuzetak u tom pogledu. U skandinavskim zemljama socijal-demokrati su vladali do kasnih 70-ih ostvarujui demokratski kontinuitet. To je donijelo i politiku i ekonomsku sigurnost, pa su i premjeri bili dugo godina na svojim pozicijama. Relativno mali broj stanovnitva skandinavskih zemalja daju znaajan doprinos ukupnoj svjetskoj ekonomiji. Sredinom 70-ih 22 mil skandinavaca proizvodilo je 20 mil tona ita, 5,6 mil tona ribe (dva puta vie od SAD, pet puta od GBR), 20,5 mil tona eljeza, te ak 49 mil tona drveta i papira. Kada je u pitanju brodogradnja premaila je Njemaku, Francusku, GBR i SAD zajedno. Rastui trokovi i potrebe sindikata, uticaj visokih poreza, te energetska kriza 70-ih utiu na ekonomije ovih zemalja, to naroito pogaa vedsku. Stoga socijal-demokrati gube vlast 70-ih godina pa ovaj period obiljeava prevlast nesocijalistikih partija u Skandinavskim zemljama.

INTERESI SAD-a U EUROPI NAKON DRUGOG SVJETSKOG RATA

Postratna Europa podjeljena je na sfere zapadnog i sovjetskog uticaja. Interesi SAD-a primarno su bili odeeni ovakvom realnou, te tenjom da se suzbije daljnje oekivano irenje sovjetske prevlasti nad kontinentom. Zbog ovoga bilo je nuno pomoi europskim zemljama pri rekonstrukciji. Marshallov plan, slubeno nazvan Plan europske obnove, je bio slubeni plan SAD-a o obnovi poslijeratne Europe i suzbijanju uticaja komunizma nakon Drugog svjetskog rata. Zadatak o izradi plana dobio je George Marshall i njegove kolege iz Dravnog tajnitva, a ponajvie su uz Marshalla doprijeli William L. Clayton i George F. Kennan. Plan obnove je napravljen na sastanku izmeu drava sudionica plana 12.7.1947. marshallov plan nudio je takvu vrstu pomoi i Sovjetskom Savezu i njegovim saveznicima, no samo ako bi oni napravili politike reforme i prihvatili neke vanjske kontrole. Plan je djelovao 4 godine poevi u srpnju 1947. U tom periodu nekih 13 milijardi amerikih dolara ekonomske i tehnike pomoi je poslano europskim zemljama koje su postale lanice OECD-a ( organizacija za ekonomsku saradnju i razvoj). Ova organizacija nastala je iz Organizacije za europsku ekonomsku saradnju OEES ( Organisation for European Economic Co-operatio OEEC), osnovane 1948 s ciljem da pomogne ostvarenju i administraciji Marshallovog plana o rekonstrukciji Europe nakon Drugog svijetskog rata. Kasnije je njeno lanstvo bilo proireno na neeuropske zemlje, a 1961 reformisana je u organizaciju za ekonomsku saradnju i razvoj. Njeni ciljevi bili su: -postii to vei privredni rast i zaposlenost; -poveati ivotni standard u zemljama lanicama, uz ouvanje financijske ravnotee; -doprinositi razvoju svjetske privrede: -pomagati zdrav ekonomski napredak u lanicama i nelanicama u procesu njihovog privrednog razvoja;

14

-doprinositi irenju svjetske trgovine na multilaterarnoj osnovi, bez diskriminacije u skladu sa meunarodnim obavezama. Do perioda kada je Marshallov plan doao do toke svog kompletiranja, ekonomija svake drave sudionice, osim Njemake, porasla je u odnosu na onu prijeratnu. Tijekom slijedea dva desetljea, skoro sve drave zapadne Europe uivale su u ovom rastu i poboljanju ivotnih uvjeta. Marshallov plan se dugo smatrao jednim od prvih procesa ekonomske integracije. Jedina njegova posljedica je znatna amerikanizacija ekonomije i tehnike u Europi i naina upravljanja njima.

EUROPA I NATO: faktor sigurnosti politikih odnosa nakon 1945

kao

oblikovatelj

Nakon 1945 zapoeta je rekonstrukcija ratom poruene Europe, koja se nala kao vano poprite hladnog rata. Blokovska podjela dovela je do podjele kontinenta, koje su za rezultat imale stvaranje organizacija iji je cilj bila konsolidacija poloaja NATO pakta, kao i Varavskog saveza. Europska komisija, budua Europska unija za cilj ima ekonomsko jaanje zapadne Europe ( od istone odvojene 2eljeznom zavjesom). Glavna prijetnja sigurnosti iste jeste ekskalacija hladnoratovskih neprijateljstava i izbijanja opeg pravog rata izmeu NATO i Varavskog pakta. Raspadom Sovjetskog saveza ovaj je primarni sigurnosni problem nestao. Od kraja Hladnog rata i NATO i Europska unija su evoluirali uz strateke promjene koje su se odvijale u Europi. Dok je zajednica NATO pakta stvorena u cilju odbrane od Sovjetske prijetnje, lanice su takoe nastojale redefinisati svoju misiju kako su iskrsavale novi sigurnosni izazovi na europskoj periferiji i ire. U isto vrijeme, lanice Europske unije poduzele su korake ka politikoj integraciji sa odlukom da razviju zajedniku vanjsku politiku i unaprijede mogunosti zemalja lanica da razrijee sigurnosne krize. Evolucija NATO-a i EU, meutim, dovela je do manjeg razdora meu SADom i nekoliko njenih saveznika oko sigurnosnih odgovornosti dviju organizacija. Veina zemalja lanica Europske unije podrava tijesne veze izmeu EU i NATO-a, iako postoje i one koje zagovaraju vie autonomno, EU odbranbeno tijelo (tj vojne snage). Obje organizacije imaju korijene u postratnom periodu (nakon Drugog svjetskog rata) i nastojanjima da se osigura stabilnost u Europi. Amerike vlade su podravale NATO i EU vjerujui da je stabilnost u Europi svakako neophodna te rast i razvoj demokracije, te stvaranje trgovakih partnera i vojnih saveznika u Europi.

DRUGI KRUG PROIRENJA

Drugi krug proirenja je poeo 80.-tih godina. Grka, Portugal i panija pristupaju europskim intergacijama. Grka

15

Grka je zemlja koja je imala i diplomatske i politike razloge za ulazak u EU. Primjer grkog ulaska u EU je karakteristian po tome to ova zemlja je daleko od europskog zapada. Grka je prva zemlja sa Istoka koja biva obuhvaena integracijama. Graka je u II Svjetskom ratu prola kroz teko unutarnje iskustvo. Imala je sukob sa Musolinijem, pa sa Hitlerom, to je uslovilo okupaciju. Poslijedice su bile katastrofalne, a privreda je bila opustoena.

16