SVEUILITA U MOSTARU FAKULTET PRIRODOSLOVNO-MATEMATIKIH I ODGOJNIH ZNANOSTI

SEMINARSKI RAD PISMENOST I NEPISMENOST U SVIJETU

KOLEGIJ: Andragogija NOSITELJ KOLEGIJA: Prof.dr.sc. Anita Klapan STUDIJSKA GRUPA: Pedagogija STUDENTICA:Janja Grmaa

Mostar: 12.11.2012.

SADRAJ:

Uvod 2. Pismenost i definicije3-4. Nepismenost u brojkama5-6. Alfabet .7. Razvoj pismenosti..813. italaka pismenost .13-14. Matematika pismenost ...14-15. Funkcionalna pismenost .15. Informacijska pismenost ..16-17. Medijska pismenost 17. ZAKLJUAK .18. LITERATURA .19.

Uvod

Pismenost i nepismenost u svijetu je tema koja me zaintrigrirala. Poeljela sam poblie istraiti koja su prva pisma, kako su nai daleki preci uope uspjeli izumiti analfabet, dananju abecedu koja je temelj svakog pisma, a koju mi uzimamo zdravo za gotovo, kao neto to oduvijek postoji. Seminarski rad poinjem sa istraivanjem opih definicija pismenosti i nepismenosti, onda nastavljam sa izumom abecede, prva pisma i dalje o vrstama pismenosti i njihovoj vanosti , sve do pismenosti i nepismenosti danas. Zaista sve nas zaudi strana brojka nepismenih i danas, kad nam se ini da je vrijeme nepismenosti daleka prolost. Naalost nije , to jasno pokazuju brojke koje je objavio unicef u sklopu svojih istraivanja .pitanje je to i kako napraviti kako bi se ta brojka smanjivala iz godine u godinu i bi li u konanici mogle dosei do otkria da vie nema nepismenih ljudi?

Pismenost i definicije

Pismenost je poznavanje pisma , umijee itanja i pisanja. Poimanje i uloga pismenosti mijenjale su se tijekom povijesti, da bi u zadnjem desetljeu pod utjecajem razvoja informacijsko-komunikacijske tehnologije stekle i neke nove dimenzije. Nekada je pismenost, kao vjetina, bila potrebna ljudima koji se koluju, otvarala im je put do stjecanja znanja, danas je zbog promijenjene organiziranosti drutva potrebna svima. Pismenost je postala jedno od najvanijih sredstava za postizanje razliitih osobnih ciljeva i za obavljanje uloga u koli, na radnom mjestu, u obitelji i u drutvu. Elementarna ili primarna pismenost: poznavanje itanja i pisanja kao osnovne vjetine Sekundarna ili funkcionalna pismenost: razumijevanje pisanih uputa u svakodnevnom ivotu npr. upotreba pojedinih proizvoda, ispunjavanje ugovora ili formulara, promet, javne ustanove .Tercijarna: (informacijska, internet, SMS) pismenost. Uloga pismenosti i njena rairena upotreba utjeu na to kako se pismenost definira. Pismenosti predstavljaju temeljne vjetine kao to su itanje i pisanje, raunanje, upotreba raunala kao i odreeno temeljno znanje. Temeljno znanje odnosi se na poznavanje sustava pisma, kao sustava grafiih znakova nekog jezika, naina za primanje, razumijevanje i slanje poruka te dostupa informacijama. Izraz pismenost vrlo se esto koristi u najirem smislu rijei i njome se pokuava obuhvatiti i itateljske navike, interesi te openito itateljsku kulturu pojedinca ili naroda. Obiteljska pismenost je izraz kojim se pokuava obuhvatiti naine i okolnosti u kojima lanovi obitelji koriste vjetinu itanja, pisanja i raunanja u obiteljskom ivotu za obavljanje
4

svojih uloga i za zadovoljavanje svakodnevnih potreba. Meunarodno itateljsko drutvo preporuuje da se izraz obiteljska pismenost koristi kao kompleksan pojam kojim su obuhvaeni svi odnosi koji mogu nastati imeu obitelji i pismenosti.

Prema autorici Nickse ( 1992. ) navodi se da postoje bar etiri naina na koji roditelji utjeu na pismenost kod djece: 1. roditelji u obiteljskoj okolini potiu italake djelatnosti 2. izvode ih zajedno s djecom 3. roditelji itaju pred djecom i kao takvi, predstavljaju model koji dijete moe oponaati 4. prihvaaju itanje kao vrijednost i istiu vanost stjecanja naobrazbe..

Smatra se da dijete od roditelja naui na to e obraati pozornost. Dijete kroz takva iskustva usvaja kulturu svoje obitelji u smislu kulture komunikacije, provoenja slobodnog vremena itd. (L. Knafli, 2002.).shvaaju itanje kao vrijednost i istiu vanost stjecanja naobrazbe..

Razvoj pismenosti poinje u ranom djetinjstvu- iako se naizgled ini da se te najranije aktivnosti ne mogu povezati sa itanjem i pisanjem. Rana ponaanja kao to je itanje sa sliica su primjeri izranjajue pismenosti, ine vaan dio razvoja pismenosti kod djece. Uz primjerenu potporu roditelja, okoline i izloenosti okolini koja prua dovoljno informacija, dijete uspjeno napreduje od izranjajueg prema konvencionalnom itanju.

Nepismenost u brojkama

Nepismenost ili analfabetizam je nepoznavanje pisma neupuenost u vjetinu itanja i pisanja. Kriterij po kojem se neka osoba svrstava u nepismeno stanovnitvo razliit je od drave do drave. Negdje se smatra da je nepismena ako ne zna itati ili pisati, a negdje ako ne zna itati i pisati. U nekim dravama, kao to su Japan, Hong Kong i Gvajana , osoba se smatra nepismenom ako ne posjeduje osnovno obrazovanje UNESCO svojom rezolucijom iz 1958 preporuuje da se nepismenima nazivaju ljudi koji ne znaju proitati ili napisati jednostavan tekst u vezi sa svakidanjim ivotom. Najvie je nepismenih u Aziji, najnepismenije je stanovnitvo Afrike, jer pojedine drave imaju veoma visoku stopu nepismenosti. U naoj zemlji , porazni su podaci o nepismenosti, emu svjedoi UNESCO-vo istraivanje, koje je dolo do sljedeih podataka. U gradovima u BiH funkcionalno je nepismena ak treina ljudi, dok na selu taj broj iznos 70 posto, a pretpostavlja se da ima ak 15 posto potpuno nepismenih, rezultati su UNESCO-vog istraivanja.

Nepismenost u BiH
Prema nepismenosti BiH se moe svrstati u rang nerazvijenih afrikih zemalja, gdje 15 posto ljudi nema ni osnovnu kolu, a, osim vlastitog imena i prezimena, ne znaju da napiu nita drugo,prenosi dnevni list avaz presss. Meu osobama starosti od 25 do 35 godina bez zavrene osnovne kole u gradskim sredinama BiH je 7,75 posto mukaraca i 22 posto ena. U okolini gradova ovaj broj iznosi 16 posto mukaraca i 45,5 posto ena, dok u seoskim podrujima 25 posto za mukarce i 47,5 posto za ene, javlja Srna. Prema rezultatima posljednjeg popisa stanovnitva iz 1991, u BiH bilo je elementarno
6

nepismenih 367 700, dakle 9,9 posto od 3 697 000 osoba.Poslije rata broj nepismenih u BiH je rapidno povean, dok se interesovanje za opismenjavanjem smanjilo, navodi se u istraivanju UNESCO-a, prenosi Fena.

U BiH 1,7 miliona ljudi nema zavrenu srednju kolu, a ak 53,5 posto radno sposobnih ena ima zavrenu samo osnovnu kolu, podaci su Agencije za statistuku iz decembra prole godine.

Nepismenost u svijetu :

Godine 2005 prema UNESCO-vom istraivanju, nepismeno je bilo 785 milijuna odraslih osoba ili 17% odrasle populacije , od ega najvie djevojaka i ena. U Europi na jednog nepismneog mukarca dolaze dvije nepismene ene . U razdoblju izmeu 2000. I 2004. U Supsaharskoj Africi bilo je 48% nepismenih ena, a u Zapadnoj i Junoj Aziji vie od 53% ena. Borba protiv nepismenosti nuna je i hitna. Uzimajui u obzir te injenice , kriza u obrazovanju , iji oblik varira od jedne do druge regije, potkopava kolu. Postotak nepismenih u svijetu se smanjuje i gledajui ukupno, obrazovni standard nesumnjivo je porastao. Ipak, ak i kad se naprave odreeni napori vezani za kolovanje i opismenjavanje, Nisu uvijek homogeni, i pod utjecajem su razlika koje postoje u nekoj regiji ili zemlji. Statistika vezana za osnovnokolsko obrazovanje na Jugu govori sama za sebe. Godine 2003. Oko 100 milijuna djece osnovnokolske dobi nije upisano u kolu. Veina njih je bila je u Supsaharskoj Africi , 40 milijuna , Junoj i Zapadnoj Aziji 30 milijuna, i arapskim zemljama. Naravno, 55% , bile su djevojice. Pismenost je ljudsko pravo, sredstvo za osoban rast, drutveni i humani razvoj, a mogunosti obrazovanja ovise o pismenosti, poruuje UN-ova agencija, a generalni direktor Koichiro Matsuura upozorava da to ljudsko pravo ne uspijevaju ostvariti milijuni ljudi. . .
7

Alfabet

Alfabet ili abecedu danas doivljavamo kao neto samo po sebi razumljivo da i zaboravljamo o kakvom je izvanrednom izumu rije. On je zapadnom svijetu omoguio postizanje masovne pismenosti na razini nepoznatoj ijednom ranijem ili suvremenom drutvu. Vrijednost alfabeta lei u u njegovoj elegantnoj jednostavnosti u sposobnosti da irok spektar zvukova izrazi , u engleskom , sa samo 26 slova. Abeceda se, meutim nama ini tako oitom zato to smo na nju navikli. Poeci alfabeta zapravo su ovijeni tajnom, a donekle su jasne tek kasnije faze njegove povijesti. Tako se, primjerice za za irilski alfabet , kojom se danas pie u Rusiji i jo nekim dijelovima istone Europe, vjeruje da su je u 9 stoljeu izumili iril i Metod, bizantski misionari u dananjoj ekoj i Slovakoj. Ona polazi od grkog alfabeta kojem je dodano nekoliko novih slova. Moderna , zapadna abeceda ( kojom, uz ostale, piu Englezi, Francuzi, panjolci, Nijemci i Talijani) u biti je identina s pismom kojim se pisalo u Rimskom Carstvu. U 8 i 7 stoljeu prije Krista u sredozemnom je svjetu , poput gljiva poslije kie, izniklo mnotvo razliitih abeceda grko oko Egejeskog mora, etruanska (roditeljica latinskog pisma) u srednjoj Italiji, te iberijska verzija u dananjoj panjolskoj i Portugalu. Godine 1906.sir William Flinders Petrie, veliki pionir bliskoistone arheologije , u Sinajskoj pustinji izmeu Egipta i Palestine otkrio je uzorke dotad nepoznatog pisma. Tajanstveni su nalazi potjecali iz oko 1500.g.pr.Kr., a pisma su oblikom bila slikovitija od uobiajenih alfabetskih slova i zasigurno bliska hijeroglifima. Tako se razvila teorija da je alfabet nastao tako to su semitski narodi pojednostavili hijeroglifske znakove preuzete od Egipana.

Razvoj pismenosti

Najstariji primjeri pisanja potjeu iz 4. milenija prije Krista, a pronaeni su u dananjoj Siriji. To su bile ploice, etvrtasti ili duguljasti blokovi ilovae koje su se mogle drati u ruci. Nekoliko takvih ploica inilo je knjigu (Manguel, 2001.). Umijee pisanja razvilo se u Babilonu kako bi sloeno drutvo organizirali zakonima. Pisanje je izumljeno iz komercijalnih razloga da bi se znao broj stoke koji pripada odreenoj obitelji. Pisani znak bio je sredstvo pamenja, a prednost ploica bila je mogunost zadravanja bezgranine koliine informacija i vie nije bila potrebna prisutnost onog koji pamti da bi se pronala informacija. Vijest, misao, naredba mogla se dati bez fizike prisutnosti davatelja poruke. Izum pisma stvorio je itatelja, bez njega bi te oznake bile besmislene (Manguel, 2001.). U 2. tisuljeu prije Krista mezopotamsko pismo se promijenilo iz piktografskog u klinasto. Piktografsko je bilo toan prikaz predmeta pojedine rijei, a klinasto znakovi koji predstavljaju zvukove. Piktografske ploice ne moemo itati kao jezik jer ne poznajemo fonetsku vrijednost svakog znaka, moemo samo prepoznati predmet (ivotinju) na ploici. Klinastim pismom bilo je mogue predstaviti ne samo predmete, nego i zamisli. Javili su se i fonetski i gramatiki pomoni znakovi radi lakeg razumijevanja teksta, nijansi smisla i znaenja. Rijei u reenici nisu bile razdvojene (Manguel, 2001.). U Babilonu je bila vana uloga pisara, a umijea itanja i pisanja bila su aristokratske aktivnosti. Uenje itanja i pisanja najprije je bilo povezivanje znakova radi oblikovanja imena. Nakon toga, uenik je morao prouiti neki natpis, zapamtiti ga i ponovo napisati. Pisari su bili mukarci, ali najstariji imenovani autor je ena, princeza Enheduana. Od tih najranijih dana pisane rijei imale su svrhu da se izgovore na glas jer nose u sebi konkretan zvuk koji kao da je njihova dua. Prvi sluajevi itanja bili su sluna, ne vidna percepcija (Manguel, 2001.). Zbog toga slova nisu razdvojena u fonetske jedinice i niu se u neprekinutim reenicama. FENIANI Krajem 2. tisuljea pr. n. e., Feniani su izumili novi tip pisma koji je bio jednostavniji od klinastog (Stipevi, 1985.). Bio je to alfabet s grafiki vrlo jednostavnim znakovima za pisanje pojedinih glasova. Sastojao se od 22 znaka kojima su se biljeili
9

konsonanti. Feniani nisu imali znakove za vokale, njih kasnije uvode Grci. Grci su preuzeli njihov alfabet i proirili ga na druge narode.

IDOVI U samoj Palestini pronaen je mali broj pisanih idovskih tekstova iz njihove najstarije prolosti, ali iz pisanih izvora poznato je kako su imali velik broj knjinica, privatnih i u okviru hramova. Najstariji sauvani tekstovi na papirusu potjeu iz 5. st. pr. n. e. i sadre razne ugovore na aramejskom jeziku. Najstariji dijelovi Svetog pisma potjeu iz 13. st. pr. n. e., a posljednji iz 1. st. n. e. EGIPAT U Egiptu su kroz povijest postojale tri vrste pisma, hijeroglifsko, hijeratsko i demotsko (Stipevi, 1985.). Bila su komplicirana i zahtijevala su dugotrajno uenje. Hijeroglifskim pismom najee su pisali na plohama graevina, drvene ploice sluile su samo za zapisivanje kratkih tekstova, a vane dravne isprave pisane su na koi. Osim toga, pisali su i na papirusu te je sauvan velik broj svitaka. Knjiga od papirusa uvijek je imala oblik svitka kakav je sauvala i u Grkoj i Rimu. Takve knjige uvane su u drvenim krinjama ili upovima od peene gline. Za pisanje Egipanima je sluila stabljika movarne biljke umoena u crnu ili crvenu tintu.

KINA Kinezi su izumili pismo u 3. tisuljeu pr. n. e. najprije su zapisivali pomou sustava vorova, a zatim se javlja slikovno pismo koje se stilizacijom razvilo u sustav ideograma u 2. pol. 2. tisuljea. Ti ideogrami su se dalje pojednostavljivali i shematizirali, ali i danas pismo nije promijenilo svoj ideografski karakter (Stipevi, 1985.). Prije nego to su izumili papir, pisali su na trakama od bambusove trske, kornjainom oklopu, kosti, drvenim daicama, kamenu, bronanim posudama i na svili. Dvorski povjesniar Fan Yeh zabiljeio je u 5. st. n. e. priu kako je eunuh Tsai Lun 105. g. n. e. pronaao postupak za proizvodnju papira (Stipevi, 1985.). Kinezi su umnoavali knjige prepisivanjem. Nepouzdanost prepisivaa uzrokovala je da izmisle postupak urezivanja tekstova u kamene ploe iz kojih su se radili otisci na papir. To je utjecalo na kasniju pojavu tiskarstva.

10

GRKA Grki filozofi govore o vidu kao o glavnom osjetilu, osjetilu kojim poinje itanje. Oni su iznijeli neke teorije o tome kako slova postaju razumljive rijei. Epikur govori o tankim maglicama atoma koje dolaze sa svakog predmeta i ulaze u nae oi i um, to je nazvano teorija priputanja. Sokrat govori kako bi pravi nauenjaci trebali proi kroz ivot bez knjiga; one bi trebale sluiti samo kao pomo pri pamenju, a itanjem se moe potaknuti samo ono to itatelj ve poznaje (Manguel 2001.). U Grkoj je prevladavalo shvaanje da su neke knjige namijenjene odreenoj skupini. Tako su enskoj publici bili namijenjeni rani romani, najee ljubavne prie, a mukarcima epovi i kazalite (Manguel, 2001.). Nakon to je Aleksandar Veliki utemeljio Aleksandriju, ona je postala snana birokratska drava, pod utjecajem Grka, koji su zahtijevali sustavno biljeenje transakcija. Aleksandrov nasljednik Ptolomej I. utemeljio je u Aleksandriji knjinicu za koju se ne zna tono gdje je bila, koliko je knjiga sadravala i tko je odgovoran za njeno razaranje (izgorjela je) (Manguel, 2001.). Talijanski povjesniar Canfora pretpostavlja da ona nije bila odvojena zgrada, ve prostor uz kolonade i drutvenu prostoriju muzeja. Broj knjiga onemoguavao je pronalaenje eljenog naslova pa je Kalimah zapoeo katalogizaciju knjinice. Njemu dugujemo nain katalogiziranja po abecednom redu. Knjinica je nakon toga postala organizirano mjesto za itanje.

RIM

Nakon mezopotamskih ploica i preko svitaka od papirusa, pergament je, izumljen u 2.st. prije Krista, postao glavni materijal na kojem se pisalo. To je ostao sve do pojave papira u Italiji. Kodeks od pergamenta bio je prikladan za prenoenje i brzo pronalaenje odlomka teksta, obje stranice lista mogle su sadravati tekst, a etiri ruba stranice kodeksa mogla su sluiti za biljeke i komentare. Tekst je ranije bio organiziran prema kapacitetu svitka, a sada prema sadraju (Manguel, 2001.). Oko 400. g. poslije Krista svitak je potpuno naputen.
11

ARAPI Za Arape pismo je imalo sveto, duboko, religijsko i simboliko znaenje. Pisai materijal do 8. st. bila je koa, pergament i papirus, a nakon toga papir to dovodi do uspona u proizvodnji knjiga. Papir su preuzeli od Kineza (Stipevi, 1985.). Trgovina knjiga bila je vrlo vana u gradovima. Knjiari su imali duane uz damije, a u njima su se sastajali ueni ljudi kako bi raspravljali o razliitim temama te recitirali pjesme. U Bagdadu se od 9. do 13. st. odvijala proizvodnja knjiga bez premca u tadanjem vremenu (Stipevi, 1985.). U velikim knjinicama sastaju se ueni ljudi, razgovara se o znanosti i itaju se literarni sastavci.

SREDNJI VIJEK Najpopularnija knjiga u Srednjem vijeku bila je molitvenik. Formatom je bio prilagoen veliini ljudske ruke, dakle bio je malen, a krasili su ga crtei umjetnika (Manguel, 2001.). Istovremeno, Katolika crkva proizvodi velike knjige za slubu Boju, ija su se velika slova mogla itati s velike udaljenosti. U 14. st. pojavljuju se tzv. Bibliae Pauperum (Biblije za siromane). Bile su to knjige sa slikama (Manguel, 2001.). Svaka stranica sadravala je dva ili vie prizora koje su sveenici prepriavali i tumaili povezujui ih s moralnim poukama. Prema nekima, one su bile nerazumljive nepismenim ljudima, sluile su nauenjacima i klericima koji si nisu mogli priutiti pravu Bibliju. Uiti itati i pisati izvan crkve bila je povlastica plemstva. Rano poduavanje djeaka i djevojica bila je dunost dadilja koje su itanje i pisanje poduavale fonetski. Nakon to bi nauili slova, djeaci su dobivali muke uitelje ili privatne mentore, a majke su se brinule za obrazovanje djevojica (Manguel, 2001.). . Do izuma tiska nepismenost je bila rairena, knjige povlastica bogatih, a jedan od naina da se uje tekst bile su recitacije onglera i trubadura (Manguel, 2001). U 15. st. Johannes Gensfleisch zur Laden zum Gutenberg izumio je tisak. Time je smanjen broj radnih sati potrebnih za izradu knjiga, povean je njihov broj, bile su jeftine, a tekstovi ujednaeni. Prva tiskana knjiga bila je Biblija. Gutenberg i sljedbenici tiskali su izgledom rukopisa, oponaajui zanat pisara (Manguel, 2001
12

U 16. st. javila su se dva razliita itanja Biblije meu idovskim uenjacima. Prvo, oko sefardskih kola u Sjevernoj Africi, za koje je bitno da se sadraji odlomaka saimaju, usredotoujui se na doslovan i gramatiki smisao. Drugo, u akenaskim kolama, gdje se analizira svaki redak, trai svaki mogui smisao (Manguel, 2001.).

HUMANIZAM I RENESANSA

Humanizam je zapoeo potkraj 13. st. u Italiji. Karakterizira ga oduevljenje antikom. Imuni ljudi otkrili su u samostanima i knjinicama djela antike literature i znanosti te su ih prepisivali i prevodili (Stipevi, 1985.). Obitelj Medici i drugi mecene nabavljaju knjige i daruju ih knjinicama. Cosimo di Medici stvara knjinicu u svojoj palai koja kasnije postaje jedna od najbogatijih u renesansnoj Europi. Knezovi, pape, kardinali i drugi imuni ljudi natjecali su se tko e imati rjee rukopise i raskonije knjinice. Dolo je do stvaranja intelektualne klime koje knjizi vraa drutveni ugled nakon stoljea podreenosti i zaputenosti. Papa Nikola V. osnovao je dananju Vatikansku knjinicu. Nabavio je najskupocjenije i najrjee rukopise te sakupio oko tisuu knjiga (Stipevi, 1985.). Cilj mu je bio dati Vatikanskoj knjinici isto znaenje kakvo je Aleksandrijska knjinica imala za antiku. Danas je bogatstvom knjiga i rijetkih rukopisa ta knjinica meu najvrjednijima u svijetu. U Njemakoj, Francuskoj i drugim zemljama Europe vladao je isti trend. Hrvatsko ugarski kralj Matija Korvin oponaao je talijanske knezove u sakupljanju rijetkih knjiga. Osnovao je knjinicu nazvanu Corvina koja je postala znamenita u Europi. Knjige je dao uvezivati u karakteristian uvez (Stipevi, 1985.). Nakon njegove smrti te knjige su veinom zavrile u Firenci, Veneciji, Beu i drugim gradovima, a ostatak su opljakali Turci

19. I 20. STOLJEE U 19. st. poela su moderna prouavanja neurolingvistike. 1865. g. Michel Dax i Paul Broca istovremeno su odvojenim studijama doli do zakljuka kako je kod veine ljudi lijeva modana polutka dio za kodiranje i dekodiranje jezika (Manguel, 2001.). Kod ljevorukih je ta funkcija u desnoj polutci. nisu nauili itati. Po njemu postupak itanja ukljuuje vienje rijei i njezino razmatranje. Ono to vidimo organizira se po sustavu koji smo nauili i koji dijelimo s drugom itateljima.

13

U 19. je stoljeu i dalje bilo mnogo nepismenih. Uz to, crncima u SAD-u i bilo je zabranjeno uiti itati (Manguel, 2001.). Vlasnici robova vrsto su vjerovali u pisanu rije. Smatrali su da ako netko moe proitati reenicu, moe i razmiljati i djelovati prema njoj pa je tako najlake vladati nepismenom gomilom. U isto vrijeme, u New Yorku je utemeljena udruga za suzbijanje poroka (Manguel, 2001.). Bio je ti prvi cenzorski odbor u SAD-u, a uzrokovao je uhienja mnogih malih izdavaa i tiskara. Louis Braille. Louis Braille roen je 1809. g. Oslijepio je u treoj godini ivota. Pohaajui kolu za slijepe nauio je itati ispupena slova abecede. Pokuavao je pronai nain kako bi slijepi mogli pisati. Istovremeno, M. Barbier zanimao se za obrazovanje slijepih te je 1825. g. predloio metodu itanja koju je sainjavao pravokutnik od 12 izboenih tokica, kojima se mogao ostvariti gotovo neogranien broj kombinacija. Braille je 1929. g. prilagodio tu shemu tako da ju je svatko mogao koristiti za itanje i pisanje, a dananji oblik dobila je 1834. g.

italaka pismenost

italaka se pismenost definira kao sposobnost razumijevanja, promiljanja i angamana u pisanim tekstovima radi postizanja osobnih ciljeva, razvoja vlastitoga znanja i potencijala te aktivnoga sudjelovanja u drutvu. Razina italake pismenosti, prema nekim je istraivanjima, faktor koji poveava vjerojatnost da e netko do svoje 21 godine nastaviti svoje kolovanje umjesto da pone raditi, i tako zavri svoju obrazovnu putanju. Postoje i podatci da su razine italake pismenosti uenikih populacija neke drave prediktivnije kao indeksi njenoga budueg gospodarskog rasta, od obrazovnoga postignua tih populacija. italaka se pismenost odnosi i na tiskani i na elektronski medij. Svaki od tih medija ima svoje zakonitosti, pa su tako tekstovi u tiskanom mediju fiksni i statini, nalaze se u knjigama asopisima ili novinama, dok su elektroniki tekstovi prikazani na zaslonima elektronskih ureaja. U odnosu na tekstove u tiskanom mediju, itanje elektronikih tekstova zahtjeva niz novih strategija. U italakoj pismenosti, u domeni vrsta teksta, bitno je razviti strategije za ovladavanje svim podvrstama teksta.

14

Te su podvrste:

1. Deskriptivni tekstovi ili oni tekstovi koji najee odgovaraju na pitanje to. Primjeri deskriptivnih tekstova su opisi u turistikim vodiima, katalozima ili opisi nekih tehnikih procesa u tehnikim prirunicima.

2. Narativni tekstovi ili oni tekstovi koji odgovaraju na pitanja tko, to, kada, gdje Primjeri ovih tekstova su romani, pripovijetke, drame, biografije, novinske vijesti i reportae ili blogovi u elektronskom mediju.

3. Ekspozitorni ili znanstveni tekstovi ili oni koji odgovaraju na pitanja kako, u koju svrhu ili zato. Primjeri su tekstovi u kojima se oblikuju definicije i objanjenja koncepata. To su tekstovi udbenika, u kojima osim tekstova ima i dijagrama, grafikona, koncepata, mapa. Takvi su i elektroniki tekstovi u enciklopedijama poput Wikipedi

italaka se pismenost, osim na tipovima tekstova, razvija i u raznim aspektima aktivnosti itanja. Ti su aspekti: Pristupanje i pronalaenje podataka Objedinjavanje i tumaenje Promiljanje i procjenjivanje

Matematika pismenost

15

Matematika pismenost je kao sposobnost prepoznavanja matematikih problema, razumijevanja i angamana u matematici te stvaranja dobro utemeljenih prosudbi o ulozi matematike, potrebna u sadanjem i buduem osobnom, poslovnom i drutvenom ivotu s vrnjacima i lanovima obitelji te u ivotu kao konstruktivnog, zainteresiranog i promiljajueg graanina. Matematiki proces definirani opim matematikim kompetencijama. One
obuhvaaju koritenje matematikog jezika, modeliranje i vjetine rjeavanja problema. Meutim, cilj nije razdvojiti ove vjetine u razliita ispitna pitanja, budui da se pretpostavlja da e za rjeavanje bilo kojeg matematikog zadatka biti potreban irok raspon kompetencija

- Vaan aspekt definicije matematike pismenosti jest koritenje i primjena matematike u mnotvu situacija, ukljuujui privatni (osobni) ivot, kolski ivot, rad i slobodno vrijeme, lokalnu zajednicu i drutvo. Svaka situacija nalazi se na odreenoj udaljenosti od uenika. Najblii je privatni ivot (svakodnevnica), zatim kolski ivot, posao i sport, iza ega slijede lokalna zajednica i drutvo, a najudaljeniji su znanstveni konteksti. Bez obzira na to koliko su uenicima situacije strane, cilj PISA procjene jest osigurati da se zadaci temelje na autentinim kontekstima koji se mogu susresti u stvarnom ivotnom okruenju. Meutim, time se ne iskljuuju umjetni izmiljeni konteksti, zasnovani na stiliziranom prikazu problema kao to je prometna situacija u nepostojeem gradu.

Funkcionalna pismenost
Osoba je funkcionalno pismena ako se moe ukljuiti u sve aktivnosti u kojima je pismenost potrebna za efektivno funkcioniranje njezine grupe i zajednice, ta kako bi omoguila da se nastavi sluiti itanjem , pisanjem, za vlastiti razvoj i razvoj zajednice. Prevladava shvaanje pismenosti kao sposobnosti itanja, pisanja i raunanja kombinirano sa definiranjem pismene osobe kao one koja je zavrila osnovno kolovanje.

16

Informacijska pismenost
Koncept informacijske pismenosti stasao je usporedno s napretkom informacijske i komunikacijske tehnologije u ranim 70-ima 20. st., a termin prvi put 1974. godine koristi Paul Zurowski, u tom razdoblju elna osoba amerike informacijske industrije, definirajui informacijsku pismenost kao uinkovito koritenje informacija u kontekstu rjeavanja problema (Bawden, 2001 : 9). Godine 1989. Ameriko knjiniarsko drutvo (American Library Association: ALA), formulira jednu od najee citiranih definicija informacijske pismenosti koja potvruje njezino prihvaanje u strunoj knjiniarskoj zajednici. Prema ALA-inom Izvjeu (Presidential Committee, 1989), informacijski pismene osobe definiraju se kao one koje su nauile kako uiti jer znaju kako je znanje organizirano, kako pronai informacije i kako ih koristiti na svima razumljiv nain To su osobe pripremljene na uenje tijekom cijelog ivota. U istom se dokumentu dalje tvrdi da je potrebno restrukturirati proces uenja kako se studenti aktivno ukljuili u obrazovni proces i kako bi ih se potaknulo da:
- budu svjesni svoje potrebe za informacijom - prepoznaju informaciju koja moe rijeiti problem - pronau potrebnu informaciju - vrednuju informaciju 17

- organiziraju je te koriste informaciju uinkovito.

Navedenoj definiciji razni autori dodaju jo neka obiljeja; H. Rader primjerice tvrdi da je informacijska opismenjenost klju za postizanje uspjeha u okruju proetom informacijskim tehnologijama, da je preduvjet produktivnosti u demokratskom drutvu te da omoguuje snalaenje u promjenljivoj okolini (Snavely, Cooper, 1997). Prema Candyju (2002 : 3), sve definicije informacijske pismenosti sadravaju sljedee elemente: sposobnost uinkovitog traenja informacija upuenost pri odabiru i vrednovanju informacija lakoa i lagodnost koritenja irokog raspona medija svijest o problemu pouzdanosti i vjerodostojnosti informacija uinkovitost prenoenja informacija drugima. Iz prikazanih je pojmovnih odreenja informacijske pismenosti razvidno da je ona kljuna kompetencija potrebna za cjeloivotno obrazovanje i posljedino ugraena u polazita suvremenih nacionalnih prosvjetnih politika i meunarodnih dokumenata iz podruja obrazovanja kao jedan od raznovrsnih oblika opismenjivanja za 21. st. Uz informacijsku pismenost uestalo se susreu termini poput raunalne, medijske, internetske ili digitalne pismenosti, pri emu valja podsjetiti da je rije o dodue srodnim, ali razliitim konceptima. D. Bawden (2001) u koncepte suvremene pismenosti, osim CARNet - informacijske ubraja medijsku, knjininu, informatiku i digitalnu pismenost definirajui svaku posebno: Kompetentnost koritenja knjinica ili knjinina pismenost (library literacy) pretea je informacijske pismenosti. Ostvaruje se upuivanjem i pouavanjem o koritenju odreene knjinice, njezinih usluga i izvora. Danas se obrazovne aktivnosti u knjinicama sve vie razvijaju prema informacijskoj pismenosti kako bi korisniku omoguili usvajanje vjetina pristupa i koritenja izvora bez obzira na to gdje se oni nalaze. Posrijedi je dakle evolucija edukacije korisnika, to je uoljivo u injenici da se mnogi programi edukacije korisnika rekonceptualizirani i preimenovani u programe informacijske pismenosti kako bi mogli zadovoljiti potrebe u sve sloenijem informacijskom okruju koje se odlikuje razvitkom novih tehnologija i veom raznolikou medija i usluga.

Medijska pismenost

18

Medijska pismenost ne treba postati osobinom samo korisnika medijske poruke; razina medijske pismenosti novinara i izvjestitelja ovisna je o tome koliko promoviraju odgovoran graanski mentalitet (postojan s autoritetom vlasti). Referat istrauje kako se daljnja prosudba o toj temi odnosi upravo na medije jer su oni najvaniji aspekti definicije medijske pismenosti. Oito je, medijska pismenost se ne odnosi samo na termine defenzivnoga mehanizma, iji bi zadatak bio graane tititi od indoktrinacije i manipulacije. Priznanje vanosti medijske pismenosti otkriva snagu graanske osobne i kolektivne moi u svjetlu prava javnosti na informaciju u okolnostima u kojima svi mediji nemaju isti utjecaj na javnost. S obzirom da kontekst megamedijskoga nadzora nad medijima ima sveobuhvatan utjecaj na javnost, implikacija takve realnosti dovodi do osiromaenja vijesti. Zbog toga umijee organizacije i izraavanja ideja koje stoje u pozadini vijesti postaje najvanijom od svih vjetina koje ovjek uope moe imati. Zato se dobri novinari i komentatori osobito trude ne prestati voditi brigu o itatelju u trenutku kad su pria ili izvjetaj dovreni.

Zakljuak

Pismenost je kako je to UNESCO davne 1967 , zakonom obiljeio, pravo svakog pojedinca, naalost i danas u 21.stoljeu, milijuni ljudi na kontinetima Azije i Afrike, ne uspijevaju koristiti to pravo. Ne uspijevaju svoju djecu upisati u osnovnu kolu. To je alosno, u vrijeme kad veina svijeta naveliko i rekla bih , nuno koristi raanalo i Internet, u vrijeme kad su mobiteli zamjenili fotoaparate, kamere , pa uskoro i laptope, kad tehnologija neminovno raste, i dalje ima ljudi koji ne znaju itati i pisati, iako im je to zakonom zajameno, osnovno ljudsko pravo. Od pismenosti sve polazi, ako ne nauimo itati i pisati, ne moemo se obrazovati. U dananjem vremenu, kad je konano obrazovanje postavljeno na vrhu prioriteta, pa se drava smatra to razvijenim, to ima bolje i kvalitetnije obrazovanje od vrtia do doktorata, najvanije je smanjiti broj nepismenih ljudi. Duga je povijest razvoja alfabeta, pa poslije pisma,od kojeg sve poinje.Za pismenost vanu stavku, skoro najvaniju imaju knjige.Kroz povijest one su se prepisivale, poslije kad je izumljen tisak i otvorene prve tiskare i u 16. Stoljeu poele se tiskati depne knjige , ve je bilo olakano opismenjavanje ljudi diljem svijeta. Knjinice poput Aleksandrije i knjinica u Vatikanu , uvaju rijetke rukopise i spadaju meu najvrijednije knjinice koje se slobodno mogu nazvati nacionalnim blagom. A, za svakog od nas, svaka nova proitana knjiga je jedno novo bogatstvo znanja.

19

Literatura:
UNESCO-ovo svjetsko izvjee, Prema drutvima znanja, Educa, Zagreb, 2007. James,Peter, i Thorpe, Nick- Drevni izumi-Mozaik knjiga, Zagreb , 2007. Internet

20

21

22