VRIJEME KORIZME

OSNOVE GREGORIJANSKOG PJEVANJA, II.

M Vinko Sitari
Katoliki Bogoslovni fakultet u akovu Akademska godina 2008. / 2009. Ljetni semestar

OSNOVE GREGORIJANSKOG PJEVANJA, II. M Vinko Sitari

Korizma traje 40 dana i to od Pepelnice do Velikog etvrtka ujutro (do Mise Posvete ulja). Zovemo ju jo i etrdesetnica. Vazmeni ciklus liturgijske godine sastoji se od: etrdesetnice ili quadragesima Vazmenog tordnevlja Vazmenog vremena (Pedesetnica koja traje do Duhova) 313. godine nakon dobivanja slobode, Korizma postaje vrijeme priprave katekumena za krtenje. Zbog toga se i formiraju niz katekumenskih Evanelja koja se itaju u to vrijeme pripreme. Ta itanja zadrala su se u ciklusu godine A. Ona su slijedea: Prva korizmena nedjelja = izvjetaj o Isusovu odlasku u pustinju Druga korizmena nedjelja = Preobraenje Trea korizmena nedjelja = Samaritanka etvrta korizmena nedjelja = Slijepac od roenja Peta korizmena nedjelja = Uskrsnue Lazarovo Stoljeima se nije znalo to se eli postii tim nazivom quadragesima. Reforma Drugog Vatikanskog sabora razlikuje dva razdoblja u korizmi: a) od Pepelnice do 5. k. n. - ideja vodilja je obraenje b) od ponedjeljka 5. kor. do Cvijetnice - poinje neposredna priprava za slavlje muke Gospodnje

CVJETNICA

Karakteristika liturgije na Cvijetnicu je procesija tj. ophod s granicama. Nakon procesije dolaskom na oltar odmah se zapoinje sa zbornom molitvom. Nakon nje slijede itanja i psalam Boe moj, Boe moj, zato si me ostavio. Zatim se ita Muka Gospodnja iz Sinoptikih evanelja ovisno u kojoj smo ciklusnoj godini A, B ili C.

VELIKI PONEDJELJAK VELIKI UTORAK

liturgiji

Nema nekih velikih posebnosti u

VELIKA SRIJEDA VELIKI ETVRTAK

Prije podne je Misa blagoslova ulja - Misa chrismatis na kojoj se posveuju tri ulja. Preporuka je da se ta ulja naveer sveano unesu u crkvu. Time zavrava korizmeno vrijeme (prijepodne). Na veernjoj misi zapoinje VAZMENO TRODNEVLJE. idovi su dane brojali od zalaska sunca. MISA VEERE GOSPODNJE ima dvije vlastitosti i to: 1. pranje nogu nakon propovijedi
2

OSNOVE GREGORIJANSKOG PJEVANJA, II. M Vinko Sitari

2. prijenos svetog Otajstva tj. Presvetog Sakramenta na oblinji oltar

gdje je svetohranite da se oznai Kristov odlazak na maslinsku goru. Tu veer traje klanjanje do ponoi.

VELIKI PETAK

Na veliki Petak nema Euharistije. Prije podne obavlja se krini put. Obredi Velikog petka smiju poeti tek iza 15 sati (kada je po predaji Isus je bio izdan, predan i umro.) Obredi se sastoje od: - Slube rijei ita se muka po Ivanu - Sveope molitve - Klanjanje kriu poklecanje je vanije od ina ljubljenja kria. Kri je sinonim za Krista. (Adoratio sancta crucis) - Sveta priest - Razlaz u miru

VELIKA SUBOTA
su:

Po zalasku sunca poinje vazmeno bdijenje. Ispred crkve ili na dnu crkve, paljenje ognja. Karakteristike tog bdijenja
1. Sluba svjetla tri puta se pjeva ili govori Svjetlo Kristovo sa

uskrsnom svijeom koja je zapaljena na (prije blagoslovljenom) ognju. Nakon unosa svijee u crkvu slijedi hvalospjev Uskrsloj svijei - Exultet. 2. Sluba rijei itaju se 7 Starozavjetnih itanja (tri su obavezna) od kojih je jedan izvjetaj o prijelazu preko Crvenog mora, simbol kada su Izraelci preli. Cijela korizma u stvari stremi Vazmenom bdijenju. Slijedi potom himan Slava Bogu. Za vrijeme Slave zvona zvone. Nakon Slave ita se Pavlova poslanica, slijede aleluje s psalmodijom i zatim Evanelje u kojem je izvjetaj o praznom grobu, nakon toga po mogunosti kratka homilija. 3. Krsna sluba poinje litanijama Svih Svetih, zatim blagoslov vode ako ima katekumena oni bivaju krteni i krizmani, a ako ih nema obnavljaju se samo krsni zavjeti u kojima se odriemo se zla i ispovjedamo svoju vjeru. To je vrhunac korizmenog hoda, obnova krsnih obeanja. 4. Euharistija koja ide normalno. Zavrava misa otpustom Idite u miru aleluja, aleluja! Bogu hvala aleluja, aleluja!.

PUKI OBLICI U CRKVENOM PJEVANJU

OSNOVE GREGORIJANSKOG PJEVANJA, II. M Vinko Sitari

Puki oblici nazivaju se i KORALIMA. Zajedniko svim pukim oblicima je STROFNI OBLIK (tzv. metrika). Rije koral u raznim jezicima prima drugo znaenje tako npr. kod njemaca rije Choral oznaava jednoglasnu melodiju koju intonira sveukupna zajednica jednoglasno. Talijani pod tim pojmom podrazumijevaju iskljuivo liturgijsku pjesmu biblijskog tipa tj. protestantski koral. Od pukih oblika mi razlikujemo:

GREGORIJANSKO PJEVANJE
Osnovna oznaka je da su ti tekstovi na latinskom jeziku. Dijelimo ih na: 1. HIMNE prastara crkvena strofna pjesma 2. SEKVENCE

3. TROPE

PUKO PJEVANJE
Tekstovi su pisani na narodnom jeziku. Oblici su: 1. BIBLIJSKI KORAL 2. CRKVENA POPIJEVKA

Izrazi koji se koriste su razliiti u drugim jezicima. Mi smo preuzeli s njemakog jezika terminologiju: Gregorianische lied Kirchenlied

HIMAN
Kranstvo od poetka poznaje te oblike. Najstariji himni su: TEBE BOGA HVALIMO = ostao je u molitvi asoslova. On je svojevrsna ispovijed vjere i pohvala Bogu za sve ono to je uinio u Ekonomiji spasenja. Donosi slike iz povijesti spasenja. SLAVA BOGU NA VISINI = ostao je do dan danas u liturgiji. Zovu ga jo i aneoski himan Zajedniko im je da nisu pisane strofno nego su pisane u neovisnim frazama. To je bilo komplicirano glazbenicima jer svaka fraza je trebala imati svoju melodiju. Himan je pjesma u slavu/hvalu Bogu. Prema sv. Augustinu, koji u svom djelu De Musica govori o himnu kae da bi neka pjesma bila himan potrebno je troje: da se slavi da se slavi Bog da se to ini pjevanjem

SVETI AMBROZIJE himne shvaa kao oblike koji su puku jo blii i kae
da ih treba pojednostavniti. Nastalo ih je mnogo u povijesti. Zahvaljujui njemu himan, osim to je postao hvala i slava na osobe svetaca, zadobio je novi oblik tekst himna od tada je uvijek u obliku verza-strofe i posjeduje

OSNOVE GREGORIJANSKOG PJEVANJA, II. M Vinko Sitari

vrlo jednostavnu melodiju. Samom svetom Ambroziju pripisuju se 20 himana. Sa sigurnou se zna da je napisao slijedea etiri: 1. Veni Redemptor gentium = O doi stvore due svet (Himan za trei as) 2. Jam surgit hora tertia 3. Deus Creator omnium 4. Aeterne rerum Conditor = Vjekovit stvore stvari svih

DRUGI POZNATI PISCI HIMANA

Sveti Venancije Fortunat iz Poitiersa = pripisuju mu se himni:

-Vexilla Regis prodeunt (Barijaci kreu kraljevi) -Pange lingua gloriosilauream (Usta moja opjevajtesretno svren) Theodulfe iz Orleansa = napisao je poznati himan za Cvjetnicu Gloria, laus et honor Sv. Bernard = Jesus dulcis memoria (Na Isusov se spomen sam) Sv. Toma Akvinski = napisao je najvie Euharistijskih himana Sveti Bonaventura Sveti Albert Veliki Kad taj vol rikne, cijela e Europa zatresti Sv. Belarmin = u 17. st. pie himne Sv. Eustahij Sirenski iz Sirene = u 18. st. pie himne papa Leon XIII. = u 19. st. Danas su himnolozi gotovo jednoduni u miljenju da veliki broj latinskih himana treba svrstati meu najljepe. Na hrvatskom jeziku imamo do sada najuspjeliji prijevod svih liturgijskih himana isusovca Milana Pavelia. Bio je brat laik. Studirao je hrvatski jezik i filologiju. Himodije je preveo na hrvatski jezik zadrivi metriku i naglaske. Od poznatijih hrvatskih himnopisaca spominje se i Mitar Dragutinac koji je napisao himne srijemskim muenicima i preveo himne sa ivih jezika.

STROFA HIMNA
Najei oblik strofe himna jest strofa od 4 stiha osmerca (Jambsni dimetar). Meu himnima meutim postoje i strofe od 6 stihova. Himni su pisani za pjevanje te se kod njihovog recitiranja ne moe u potpunosti doivjeti njihov potpuni zanos. U samom poetku nastanka himana nije bilo rimovanja no kasnije himan dobiva i to obiljeje. Na prevoditelj himana preveo je himne sa rimovanjem. Zadnja strofa je u pravilu, uvijek doksoloka tj. pohvala Presvetom Trojstvu to je zapravo cilj i svrha latinskog himna.

MELODIJA
Jedan stih je gledajui polufraza, a struktura samog himna je slijedea: Polufraza Fraza Polufraza Glazbeni period
5

OSNOVE GREGORIJANSKOG PJEVANJA, II. M Vinko Sitari

Polufraza Fraza Polufraza U gregorijanskom pjevanju nema ritmike oznaka. Ritam odreuju rijei. Od tri tipa gregorijanskih melodija (silabika, neumatska i melizmatina), himan se strogo dri silabikog melodijskog tipa. Gregorijanska melodija ravna se prema tonikom naglasku. Uvijek ima tekst prednost nad melodijom. Rije se jasno i razgovijetno mora uti i razumjeti kod pjevanja. Poradi toga gregorijanska melodija tee tako da se najvii tonovi kod pojedinih melodijskih dijelova gotovo uvijek poklapaju s gramatikim naglaskom pojedinih rijei. Hrvatski jezik posjeduje vrlo dobre mogunosti za prilagodbe, kada prevedeni hrvatski tekst treba potpisati pod izvornu melodiju latinskog himna.

SEKVENCA
Dolazi od latinske rijei koja znai slijediti. Kao oblik u liturgiji pojavio se jo 851. godine. Prema francuskim izvorima naziva se jo prosa. U liturgiji sekvenca zauzima mjesto izmeu poslanice i evanelja poslije Aleluje. Sam naziv sekvenca treba vezati uz tzv. JUBILUS tj. dugu raspjevanu melodiju nad posljednjim slogom rijei aleluja. Na note tog zadnjeg sloga kako bi se melodija lake zapamtila i sauvala na te tonove zapisane su rijei. Iz toga je nastala prekrasna muzikoumjetnika liturgijska forma koju nazivamo SEKVENCA (npr. Veni Sancte Spiritus).

POVIJESNI PREGLED
Sekvenca je nastala u sjevernoj Francuskoj prije spomenute 851. godine jer je tada ona poznata kao ve potpuno zreo liturgijsko-muziki oblik. Vjerojatno su benediktinci iz Francuske iz praktinih razloga poeli pod jubiluse zapisivali neke rijei. Da je iz toga nastala sekvenca kakvu danas poznajemo vjerojatno je zasluan redovnik NOKTER BALBULUS iz samostana St. Gallen u vicarskoj. On u zbirci Liber hymnorum donosi jedini povijesni podatak o problemu nastanka i razvoja sekvence. Donosi ih oko 40 s tim da on ne razlikuje tono himne od sekvenci.
6

OSNOVE GREGORIJANSKOG PJEVANJA, II. M Vinko Sitari

Prvi procvat sekvence dogodio se u 9. st. kada se ona proirila po cijeloj Europi. Procvat se vjerojatno dogodio jer se ona razlikovala od himna (sekvenca od 10. i 11. st. ima strofe sa rimovanjem). Od slavena udomaila se i posebno irila u Poljskoj. Kasnije se praksa potpisivanja teksta ispod jubilusa polako naputa i poinju se pisati i skladati novi tekstovi i melodije neovisno od jubilusa. U 12. st. nastupa novi procvat sekvence. To se dogodilo u Parizu oko augustinovog samostana Saint Victor s glavnim predstavnikom ADAMOM DE ST. VICTOR, redovnikom. On je pridonijelo jasnoi i strofnoj strukturi, usavrio rimu, ritam i pjevnost sekvence. U 13. st. prednjaili su u njegovanju sekvence mladi redovi, dominikanci i franjevci. Sve veim irenjem, sekvenca je za liturgiju poela predstavljati stalan problem jer su se tako u liturgiju uvlaili elementi svjetovnog duha. Zbog toga je Tridentski sabor (1545. 1563.) morao zauzeti negativan stav prema njima i ukida veinu sekvenci. Od 5000 sekvenci u liturgiji ih je ostalo 4 koje se i danas pjevaju. To su: Veni Sancte Spiritus Doi, Due Presveti Lauda, Sion, Salvatorem Hvali, Sion Spasitelja Victimae Paschali laudes Svetoj rtvi uskrsnici Dies irae, dies illa U dan onaj, u dan gnjeva Kasnije je Benedikt XIII. u 18. st. dodao jo i petu sekvencu Sabat Mater dolorosa Stala plau tuna Mati.

OBLIK SEKVENCE
S formalne strane sekvenca se razlikuje od himna: 1. U BROJU STROFE - sekvence imaju vie strofa od himana. Kod himna je broj strofe umjeren i redovito nije vei od 10. 2. RASPOREDU STROFA sekvenca se izvodi antifonalno tj. pjeva se u dva kora. Strofe sekvence zamiljene su tako da dvije strofe ine jednu cjelinu, a svaka cjelina ima svoju melodiju. Taj raspored strofa u grupe po dvije ine sekvencu dinaminom. 3. MELODIJSKOJ RAZLICI Svaka grupa novih dviju strofa ima novi melodijski motiv.

TROP
Trop u liturgiji jest umetanje stranog neliturgijskog teksta u slubeni liturgijski tekst.

Dok se skevenca nadahnula na liturgijskoj melodiji jubilusa, trop se nadahnjuje na liturgijskom osobito ee pjevanom tekstu. Sekvenca nema nikakve veze sa prethodnim liturgijskim tekstom. Trop, naprotiv,
7

OSNOVE GREGORIJANSKOG PJEVANJA, II. M Vinko Sitari

bitno ovisi o liturgijskom tekstu, njegova je parafraza i moe se pojaviti u svakom liturgijskom tekstu i u raznim dijelovima tog teksta.

OBLIK TROPA
Kod tropiranja razlikujemo prema postupku pet naina: 1. ADAPTACIJA = kad se tropirani tekst adaptira postojeoj melodiji nekog liturgijskog teksta. Adaptacija je najea uz Kyrie i Ite missa est, Benedicamus Domino. 2. PROIRENJE = je postupak kad tropiranja koji ima za cilj proirenje samog liturgijskog teksta. To nastaje osobito kod onih liturgijskih tekstova koji su po sebi koncizni, pa tim izazivaju potrebu za proirenjem, kao kod Sanctusa gdje se ak tri puta ponavlja ista rije. 3. DODAVANJE = dodaju se nove melodije i tekstovi postojeem liturgijskom tekstu. Najbolji primjeri za to su poklici Kristu u himnu Gloria. (Gloria iz IX. mise koja se pjeva na Marijine svetkovine). Raznih pohvalbenih usklika, Mariji u ast. 4. PRIDRUIVANJE = novi se tekst dodaje liturgijskom kao preludij ili uvoenje u smisao i sadraj liturgijskog teksta. On je kao neko objanjenje teksta. Primjer za to je Introitus iz tree Boine mise kojeg dodaje benediktinac Tutilon iz St. Gallena. 5. NADOPUNJAVANJE biblijskog liturgijskog teksta kao postupak u tropiranju. To se primjenjivalo kod moljenja asoslova, ali mogao je zahvaati ak i misno Evanelje i poslanicu. Primjer za to je Poslanica Timoteju iz prve Boine Mise (polnoke).

RAZVOJ TROPA i POETAK PUKE POPJEVKE

Nastanak tropa i njegov veliki upliv na razvoj zapadne liturgije nije posve razjanjen. Slina praksa poznata je jo u 5. st. Od Trulanskog sabora 692. g. pjevanje tropiranih tekstova tzv. kontakia, moglo je zamijeniti ak i misnu homiliju. 800.g. poetak pravog tropiranja u Crkvi. I trop je nastao kao mnemotehniko pomagalo tj. da bi se lake moglo pamtiti i uvati melodije misnog Ordinarija. Zlatno doba tropiranja u Zapadnoj Europi traje od poetka 9. st. pa do konca 13. st. dok u centralnoj Europi ono se zadralo do 15. st. Dva glavna sredita za umjetnost tropiranja jesu: francuski samostan St. Marcijal u Limogesu vicarski samostan St. Gallen I tropiranje je vezano uz redovnika Noktera balbulusa (mucavca) i subrata Tutilona, te Hartmanna i Radbertusa. Trop je u pravom smislu rijei djed ili pradjed pukih popijevki. Tropiranje je i podloga lirskoj trubadurskoj poeziji u 12. st. Trubaduri su na poetku bili skupine pjesnikog karaktera, a kasnije postaju glazbene grupe iz kojih se razvija svjetovna popijevka. Strunjaci u tropiranju naziru ak i zaetak muzike drame (opere) i srednjovjekovne drame. Poznato je da su engleski benediktinci izvodili neke trope na muziko-dramski nain
8

OSNOVE GREGORIJANSKOG PJEVANJA, II. M Vinko Sitari

(tako trop iz uskrsnog Introita Resurexit od Tutilona). Redovnici su to izvodili dijaloki pjevajui, a sve opet u sklopu liturgijskog obreda, obino kod moljenja asoslova. U svakom sluaju vanost tropa ostaje neosporiva iako nakon Tridentskog sabora u liturgiji nemamo praktini niti jedan. Od tropa koje se danas pjevaju spomenuti emo samo Ave verum corpus natum koji je navodno bio trop nekon Sanctusa.

NOTNO PISMO GREGORIJANSKOG KORALA

Crtovlje za koralne napjeve imalo je prvotno samo jednu crtu da bi se kasnije ustalilo na etiri crte s jednom pomonom crtom ispod i iznad crtovlja. Notno pismo razvilo se iz naglaska rijei (silazni i uzlazni). Monasi su shvatili da za ljudski glas je potrebno samo te 4 crte. Taj oblik crtovlja naziva se tetragram. Danas koristimo crtovlje koje se naziva pentagram (od 5 crta). Visina nota u koralu je relativna. Smjetaj nota odreuje se koralnim kljuevima, a upotrebljavaju se dva kljua: Do i Fa. Do klju oznaava poloaj note DO koji moe stajati na sve etiri crte, ali najee je na treoj i etvrtoj (moe i na drugoj). Teoretski i klju Fa koji oznaava istoimeni ton moe stajati na svim crtama.

Tetragram

Klju DO

Klju FA

Snizilica

Od kromatskih znakova (snizilica, povisilica i razrjeilica) u koralu postoji samo jedna snizilica i njezina razrjeilica. Ona se pojavljuje ispred note ha i pretvara ju u be. Tu snizilicu ne nalazimo odmah iza kljua kao u suvremenoj glazbi ve neposredno ispred same note. Ta snizilica vrijedi samo za slog ili rije koji se tu izgovara.

KORALNE NOTE
Nazivamo ih i NEUME. Ta rije je grkog podrijetla, a znai znak. Kvadratne koralne note poele su se upotrebljavati u XI. i XII. stoljeu. Razlikujemo: punctum quadratum punctum inclinatum virga neka vrst zareza quilismaa - Kvilizma apostropha
9

OSNOVE GREGORIJANSKOG PJEVANJA, II. M Vinko Sitari TRANSKRIPCIJA:

POMONI ZNACI U KORALU

Znak za ODAH koji oznaava vrlo kratku stanku na raun

trajanje prijanje note.

DIVISIO MINIMA je okomita crtica na etvrtoj crti.

Oznaava kratku stanku izmeu dvije polufraze.

DIVISIO MINOR biljei se okomito crticom preko druge i

tree crte. Kod te stanke uzima se odah, a ona odvaja dvije fraze.
DIVISIO MAJOR biljei se okomito crtom preko sve etiri

crte crtovlja. Oznaava kraj glazbene reenice.

DIVISIO FINALIS biljei se s dvije okomite crte preko

cijelog crtovlja a oznaava zavretak melodije.

ASTERISCUS

(STELLULA) oznaava dokle pjeva intonator, a odakle pjeva kor. U Psalmodiji zvjezdica dijeli svaki stih psalma na dva polustiha.
GUIDON je znak na kraju svakog crtovlja koji upozorava

na visinu prve note slijedeega reda.

MODUSI ili LJESTVICE U GREG. PJEVANJU

Ljestvica je slijed tonova ili polutonova. Danas poznajemo durske ili molovske ljestvice. U svjetskoj literaturi poznata je Istarska ljestvica. Greorijanske ljestvice oslanjaju se na grke ljestvice koje dobivaju imena po grkim pokrajinama. Razlikujemo etiri autentine i etiri plagalne (oznaavaju se sa HIPO). To su sredili teoretiari greg. pjevanja.
10

OSNOVE GREGORIJANSKOG PJEVANJA, II. M Vinko Sitari

1. DORSKA

Protus = RE 2. HIPODORSKA 3. FRIGIJSKA Deuterus = MI 4. HIPOFRIGIJSKA 5. LIDIJSKA Tritus = FA 6. HIPOLIGIJSKA 7. MIKSOLIDIJSKA Tetrarcus = SOL 8. HIPOMIKSOLIDIJSKA

TONUSI I PSALMODIJA U GREG. PJEVANJU

U tonusima se pjeva psalmodija kod krana. Svaki modus je razvio vie tonusa. Danas imamo oko 13 do 15 razliitih napjeva. Psalmodija, kao nain koralnog pjevanja psalama, sastoji se od osam naina, tonusa ili modusa. Prvima se pridruuju jo tri i to: - Tonus peregrinus - Tonus in directum - Tonus ad libitum Svaki se psalam sastoji iz vie stihova a svaki se stih dijeli na dva polustiha koji su u liturgijskim knjigama odijeljeni zvjezdicom. MELODIJSKA STRUKTURA PSALMA

1. ZAPJEV ili incipit = uvod je u prvom stihu psalma. Obino se prvi

stih psalma ima zapjev a ostali stihovi nemaju. Izuzetak je kod Evaneoskih hvalospjeva (Blagoslovljen, Velia, Sad otputa slugu svoga) gdje se svaki redak zapoinje zapjevom.

2. TENOR ili recitativ = je nota ili ton na kojoj se pjevaju recitirajui sve

rijei stiha iza poetaka do prve, srednje kadence, pa opet iza srednje kadence do zavrne kadence.
3. KADENCE ili zavretak = su melodijski zavretci polustihova.

Zavretak prvog polustiha zove se SREDNJA KADENCA i oznaen je zvijezdicom. Zavretak drugog polustiha zove se ZAVRNA KADENCA.
Tenor Incipit 2. Tenor Zavretak

11

OSNOVE GREGORIJANSKOG PJEVANJA, II. M Vinko Sitari

Kadenca

PJESMA SLAVIMO BOGA: BROJ 618, NAJKRAI PSALAM 117.

12