Britansko-amerike tehnike ispitivanja zaroBljenih njemakih podmorniara u drugom svjetskom ratu

robert derenin*
udk: 355.257.7(410:73) 341.322.5-054.65(410:73) 359.11:623.827-054.65(410:73)

struni rad primljeno: 10.vi.2009. prihvaeno: 25.Xi.2009.

saetak: Britanska i amerika mornarika obavjetajna sluba stvorile su u drugom svjetskom ratu uinkovit nain ispitivanja zarobljenih njemakih podmorniara. lanak opisuje, korak po korak, nain na koji su Britanci i amerikanci postupali sa zarobljenim njemakim podmorniarima i tehnike ispitivanja zarobljenih njemakih podmorniara u britanskim i amerikim sreditima za ispitivanje ratnih zarobljenika. Kljune rijei: ispitivanje ratnih zarobljenika, mornarika obavjetajna sluba, podmorniko ratovanje, amerika i britanska mornarika obavjetajna sluba, drugi svjetski rat.

uvod
prikupljanje informacija o protivniku iznimno je vano u svakom ratu, i ne samo u ratu. tijekom drugoga svjetskog rata sve strane, ukljuujui i neutralne drave, prikupljale su koliko su god mogle podatke o drugim dravama i njihovim oruanim snagama. za Britance i amerikance od posebne je vanosti bilo prikupljanje podataka o njemakim podmornicama, jer je uspjeh borbe protiv njemake, italije i japana ovisio prvenstveno o osiguranju pomorskih puteva na atlantiku, indijskom oceanu i pacifiku. ovaj lanak pokuat e objasniti kako su saveznici prikupljali obavjetajne podatke od zarobljenih njemakih podmorniara. postupak ratne mornarice (rm) sad-a (United States Navy, USN) sa zarobljenim njemakim podmorniarima bio je modeliran prema postupcima ratne mornarice
*

robert derenin (robert.derencin@pu.t-com.hr), uposlen je u ministarstvu obrane republike hrvatske. stajalita iznesena u radu su osobni stavovi autora i nemaju veze s institucijom u kojoj je uposlen. 73

polemos 12 (2009.) 1: 73-89, issn 1331-5595

(rm) velike Britanije (Royal Navy, RN). ve prije ulaska sjedinjenih amerikih drava u rat, rm sad-a poslala je u veliku Britaniju jednog svog obavjetajnog asnika, kapetana korvete (Lieutenant Commander, LCDR) ralpha albrechta, s ciljem da proui ispitivanje zarobljenih njemakih podmorniara od strane britanskih mornarikih obavjetajaca. velika Britanija je u sad poslala jednog svog obavjetajnog asnika kao asnika za vezu, porunika bojnog broda (Lieutenant, Royal Navy Voluntarily Reserve - R.N.V.R.) r. W. B. izzarda sa zadaom da u sjedinjenim dravama surauje s tamonjim mornarikim obavjetajcima i da obui poetni kadar ispitivaa rm sad-a. velika Britanija osnovala je C.s.d.i.C. (Combined Services Detailed Interrogation Center), intervidovsko sredite za ispitivanje ratnih zarobljenika. svi vidovi britanskih oruanih snaga, kopnena vojska, mornarica i zrakoplovstvo, sluili su se tim sreditem. obavjetajni asnik kopnene vojske ispitivao je zarobljenog pripadnika njemake kopnene vojske, mornariki obavjetajni asnik ispitivao je zarobljenog pripadnika njemake rm, zrakoplovni obavjetajni asnik ispitivao je zarobljenog pripadnika njemakog ratnog zrakoplovstva. to je bilo i logino, jer su ispitivai bili strunjaci za svoja podruja, te su vrlo lako mogli otkriti ukoliko bi ih pojedini ratni zarobljenik pokuao obmanuti. za sigurnost sredita za ispitivanje, kao i za brigu o ratnim zarobljenicima (ishrana, odjea, smjetaj) odgovarala je kopnena vojska. kad su oruane snage sad-a osnovale svoje sredite za ispitivanje ratnih zarobljenika (Joint Interrogation Center for the Interrogation of War Prisoners), slijedile su britanski model i britanska iskustva. procedura u amerikom sreditu za ispitivanje ratnih zarobljenika bila je skoro identina onoj u britanskom sreditu za ispitivanje, pa je ak i britanski nain pisanja (format) izvjea o ispitivanju ratnih zarobljenika bio usvojen od strane rm sad-a.

spaavanje, zaroBljavanje i preliminarno ispitivanje

u prosincu 1941. godine britanski je admiralitet donio upute (Treatement and handling of prisoners of war in ships effecting capture) o postupanju prema ratnim zarobljenicima neposredno nakon njihova zarobljavanja. na samom poetku uputa navedeno je da je primarna vrijednost ratnog zarobljenika potencijalna mogunost koritenja istog kao izvora informacija. zapovjednik na terenu, najee se radilo o zapovjedniku broda koji je unitio njemaku podmornicu te na koji su preivjeli s podmornice ukrcani, morao je prije cijele operacije poduzeti mjere za prihvat zarobljenika. prije svega se to odnosilo na odreivanje prostorija u potpalublju gdje e zarobljenici biti drani, odabir ljudi koji e biti zadueni kao straari, prevoditelji itd. odabrani za tu dunost morali su proi prethodnu obuku. u uputama se navodi kako njemaki podmorniari mogu imati sa sobom vrijedne dokumente (s obavjetajnog gledita) te je zbog toga bilo preporueno da njemaki
74

Robert Derenin: Britansko-amerike tehnike ispitivanja zarobljenih njemakih podmorniara ...

podmorniari tijekom cijele operacije zarobljavanja, sve dok ne bi bili osigurani na brodu i dok im ne bi bile oduzete sve stvari, trebaju biti drani u stanju terora (u originalu in a state of terror), paljbom iz topova ili na drugi nain, kako ne bi doli na pomisao da ostave stvari na podmornici ili da ih odbace tijekom spaavanja. iako detalj o dranju u stanju terora zvui nehumano, postojao je vaan razlog za to. Britancima i amerikancima bilo je vano sve to su pronali kod zarobljenika. iako im je to bilo zabranjeno, njemaki podmorniari su esto u depovima svojih odora drali razne zabiljeke, ukljuujui one tehnike prirode, osobne dnevnike, pisma, vozne karte, kino-karte itd. na prvi pogled moe izgledati kako kino-karta iz, primjerice, neke luke u norvekoj, moe biti beznaajna, ali nije ba tako. ukoliko se zna da je pojedini podmorniar bio odreenog dana u kinu u odreenom norvekom gradu, nije mogao poslije rei da njegova podmornica nije tog istog dana bila ba u toj luci. upravo zbog toga britanski (i kasnije ameriki) ratni brodovi nisu prestajali s topnikom paljbom i bacanjem dubinskih bombi ak i kad su vidjeli da je njemaka podmornica izronila, da lanovi posade naputaju podmornicu i da ova tone (ponekad zbog teta koje su nanijele dubinske bombe, ponekad zbog otvaranja ventila kako ne bi pala neprijatelju u ruke). njemaki podmorniari koji su se odjednom nali u moru, borei se da se odre na povrini, te pod utjecajem eksplozija granata i dubinskih bombi, nisu niti pomiljali da odbace stvari iz svojih depova. kad bi se nali u britanskim i amerikim amcima koji su ih doli izvui iz mora, te na palubama brodova, stvari su se odvijale prebrzo te opet nije bilo prilike za odbacivanje stvari. nakon toga je bilo kasno, stvari su im oduzete, spremljene u omotnice i oznaene njihovim imenom, inom i serijskim brojem zarobljenika kod kojeg su pronaene. odmah nakon ukrcaja na britanski ratni brod zarobljenici su morali biti odvedeni u potpalublje te su morali biti to je mogue prije odvojeni u posebne skupine mornari, doasnici i asnici. pojedine skupine drane su odvojeno sve dok i posljednje ispitivanje (na kopnu) ne bi bilo dovreno. zarobljeni zapovjednik podmornice morao je biti odvojen od svojih asnika. komunikacija izmeu pojedinih skupina nije bila dozvoljena. skupine zarobljenika s vie brodova ili podmornica morale su biti odvojene jedne od drugih, ukoliko je to bilo mogue. odvajanje pojedinih skupina zarobljenika bilo je od iznimne vanosti za daljnji postupak s njima, ali nije uvijek bilo mogue. puno toga ovisilo je o veliini broda na kojem su zarobljenici bili smjeteni. vei brodovi su mogli drati pojedine skupine i posade raznih njemakih podmornica odvojeno, manji to nisu mogli. takoer, deavalo se da su zarobljeni zapovjednici njemakih podmornica u trenutku kad su se nalazili na palubama brodova, a prije negoli su bili razdvojeni i odvedeni u potpalublje, iskoristili nepanju straara te svojim posadama odrali govor o potrebi uvanja tajni. ukoliko je posada potopljene njemake podmornica bila neko vrijeme u moru ili u splavima za spaavanje, prije nego su Britanci ili amerikanci stigli do njih, zapovjednici su skoro uvijek odrali govore o uvanju tajni, ponaanju tijekom ispitivanja itd.

75

polemos 12 (2009.) 1: 73-89, issn 1331-5595

isto tako, ponekad su njemaki podmorniari koji su zarobljeni u mediteranu ili u podruju gibraltara, drani u bazi u gibraltaru gdje su ekali transport za veliku Britaniju. u gibraltaru nikad nije bilo previe slobodnog mjesta, pogotovo ne za vrijeme drugoga svjetskog rata, te su se lanovi posada raznih njemakih podmornica meusobno druili, izmjenjivali su informacije o pitanjima koja su im ili e im biti postavljana, smiljali su razne lane prie itd. sve je to oteavalo posao ispitivaima kasnije, nakon to su zarobljenici bili prebaeni u veliku Britaniju radi detaljnog ispitivanja. nakon to su bili odvojeni u posebne skupine zarobljenici su morali rei svoje puno ime, in i slubeni (serijski) broj, u skladu sa enevskom konvencijom. zarobljenike se nije smjelo prisiljavati da daju informacije o stanju u njihovim oruanim snagama i njihovoj zemlji. i velika Britanija i sad izvjeivali su njemaku o imenima njemakih ratnih zarobljenika. to je uobiajen i obavezan postupak u ratu, ali u sluaju zarobljenih njemakih podmorniara s tim se postupkom odugovlailo sve dok ne bi prolo oekivano vrijeme povratka podmornice u bazu. nakon to bi zarobljenici bili pretraeni, sve stvari pronaene kod zarobljenih podmorniara morale su biti pohranjene u posebne omotnice ili vree (za svakog pojedinog zarobljenika), te su zarobljenici dobivali priznanice za oduzete predmete. posebno je naznaeno da priznanice moraju biti napisane i uruene zarobljenicima za sav novac, nakit i ostale vrijedne predmete koji su im oduzeti. u uputi britanskog admiraliteta navedeno je kako je diskrecija ratnih zarobljenika esto bila privremeno ograniena zbog oka i stresa zbog zarobljavanja i zbog brige za budunost. zbog toga su esto ratni zarobljenici bili u tim trenucima komunikativni ili eljni razgovora vie nego je to bilo uobiajeno. takvo mentalno stanje zarobljenika trebalo je iskoristiti prije negoli bi se zarobljenici oporavili, ali svaka sugestija ili naznaka formalnog ispitivanja morala je biti izbjegnuta, svako neprikladno vrenje preliminarnih razgovora moglo je unititi kasnije ispitivanje. zbog vanosti preliminarnih ispitivanja zapovjednici brodova morali su izvriti paljivu selekciju osoba odabranih za dunost prevoditelja i straara te su isti morali proi posebnu obuku. konverzacija koju su odabrani vrili sa zarobljenim njemakim podmorniarima odvijala se na neformalan nain, u ugodnoj atmosferi, primjerice, za vrijeme obroka, etnje po palubi i slino. odabrani pripadnici koji su radili sa zarobljenicima morali su tretirati zarobljenike ljubazno ali bez pretjeranog prijateljstva. neto topliji ton bio je doputen prema zarobljenicima koji su izgledali spremniji pruiti informacije. prema zarobljenicima nije se smjela uporabiti prisila kako bi oni pruili informacije, kao to je bilo zabranjeno i intenzivno ili ustrajno ispitivanje. grub postupak prema zarobljenicima bio je zabranjen jer su se Britanci (i amerikanci) bojali osvete nijemaca nad saveznikim zarobljenicima u njemakom zarobljenitvu. zanimljiv je detalj da su Britanci u svojim uputama o postupanju za zarobljenicima naveli kako njemaki karakter tumai uljudnost kao slabost, te je svako pribliavanje bratimljenju (fraternization) sa zarobljenim nijemcima trebalo izbjei.

76

Robert Derenin: Britansko-amerike tehnike ispitivanja zarobljenih njemakih podmorniara ...

Bilo je poznato da su njemaki podmorniari proli obuku kako da se ponaaju ukoliko budu zarobljeni te da se suzdravaju od razgovora u prisustvu ostalih zarobljenika. zbog toga su oni zarobljenici koji su izgledali komunikativniji od ostalih trebali biti izdvojeni, po mogunosti u brodsku bolnicu, gdje bi sami i uz ugodan tretman mogli biti pobueni na davanje informacija. ova pojedinost bit e poslije spomenuta u lanku, u objanjenju sudbine jednog zarobljenog njemakog podmorniara. saveznici nisu oekivali da e preliminarno ispitivanje donijeti vane obavjetajne podatke, ali su oekivali da e netom spaeni i zarobljeni njemaki podmorniari rei neke ope podatke o njemakim podmornicama, bazama itd. takoer je bilo mogue doznati to zarobljenici misle o saveznikim ratnim brodovima, njihovom naoruanju i taktici. prvenstveno se mislilo na protupodmorniku taktiku, to jest miljenje njemakih podmorniara o tome koja je mjera u netom zavrenoj borbi ratnog broda protiv njihove podmornice najvie pridonijela potapanju ili predaji podmornice. ukoliko je neki posebno vaan obavjetajni podatak bio potreban, osobito ukoliko je podatak bio urno potreban, onda je o tome zapovjednik ratnog broda na kojem su se zarobljenici nalazili bio posebno obavijeten, radiovezom, te se moglo pokuati izvui iz zarobljenika ba taj podatak, tijekom preliminarnih i kako je ve objanjeno, neformalnih razgovora. postojala je jo jedna mogunost dobivanja informacija od zarobljenika. lanovi posade britanskih i amerikih ratnih brodova s najboljim znanjem njemakog jezika trebali su biti koriteni kao straari, ali nisu smjeli pokazati zarobljenicima da ih razumiju. prilikom straarenja nisu smjeli pokazivati bilo kakvu reakciju na ono to zarobljenici meusobno priaju. prislukivanjem razgovora izmeu zarobljenika ponekad se dolazilo do vrijednih podataka. postojala je mogunost da zarobljenici posjeduju znanje engleskog jezika, te je svaki meusobni razgovor straara koji su ih uvali bio zabranjen, posebno o vojnim temama, naoruanju, taktici itd. rm sad-a donijela je 19. svibnja 1942. instrukcije za ispitivanje ratnih zarobljenika (Prisoners of war, Instructions for interrogation of., 1942.). amerike instrukcije slijedile su britanske, s nekim zanimljivim objanjenjima. primjerice, amerikanci su naveli da je oduzimanje privatnih stvari od zarobljenika (pisma, novac, nakit itd.) odlina prilika da se od zarobljenika dobiju njihova imena, inovi i serijski brojevi, jer je to jedina nada zarobljenicima da jednom dobiju svoje privatne stvari natrag. naravno, zarobljenici su ionako prema enevskoj konvenciji bili obvezni dati te podatke. amerikanci su, kao i Britanci, izbjegavali vriti formalno ispitivanje dok su zarobljenici bili jo na brodu. meutim, ukoliko je pojedini zarobljenik bio u tako tekom zdravstvenom stanju da se nije oekivalo da e preivjeti, formalno se ispitivanje moglo obaviti. nakon to bi takav zarobljenik bio ispitan morao je biti dran odvojen od ostalih zarobljenika i nije smio razgovarati s njima. ovo je bilo vano kako bi se izbjeglo da ostali zarobljenici doznaju kakva e im pitanja ispitivai postavljati tijekom formalnog ispitivanja.

77

polemos 12 (2009.) 1: 73-89, issn 1331-5595

proCesuiranje ratnih zaroBljenika

nakon to bi zarobljeni njemaki podmorniari bili iskrcani na obalu, jo uvijek su bili pod nadzorom ratne mornarice. slijedilo je njihovo procesuiranje, to jest obrada. prije nego to bi bili predani pod nadzor kopnene vojske, svaki ratni zarobljenik morao je proi tono definirani postupak. svaki ratni zarobljenik dobivao je svoj (zarobljeniki) serijski broj, sastavljen od kombinacije slova i brojki. nakon toga su zarobljenici fotografirani (sprijeda i profil), te je svaki dobivao svoj osobni karton, koji je uz dvije ve spomenute fotografije sadravao i osobne podatke te otiske prstiju svih prstiju na obje ruke. osobni karton sadravao je i podatke o zarobljenikovom najbliem lanu obitelji (ime, prezime, adresa), popis oduzetih predmeta te sve premjetaje tijekom zarobljenitva. nakon procesuiranja mornariki ratni zarobljenici su pod mornarikom straom odvoeni u sredita i logore pod nadzorom kopnene vojske, koja je o njima preuzimala brigu i odgovornost (u ovom sluaju to je kopnena vojska sad-a). postupak procesuiranja po dolasku zarobljenika u luku bio je iznimno vaan za daljnje prikupljanje informacija. detaljno ispitivanje zarobljenih njemakih podmorniara u sad-u obavljalo se u zdruenom sreditu za ispitivanje (Joint Interrogation Center) u Fort huntu, savezna drava virginia. sredite je otvoreno u kolovozu 1942. godine i tada mu je kapacitet bio 60 zarobljenika. u travnju 1944. godine u sreditu je otvorena nova zgrada, a kapacitet joj je bio 192 zarobljenika. ve je reeno da su u sreditu, po uzoru na britanski model, ispitivani zarobljenici iz svih vidova njemakih oruanih snaga, kopnene vojske, ratnog zrakoplovstva i ratne mornarice. zarobljene pripadnike kopnene vojske i ratnog zrakoplovstva ispitivali su ispitivai kopnene vojske sad-a, s tim da treba imati na umu da u to vrijeme ameriko ratno zrakoplovstvo nije postojalo kao zaseban vid ve je bilo u sklopu kopnene vojske sad (US Army). zarobljene pripadnike njemake rm ispitivali su ispitivai iz rm sad-a. uobiajeno je bilo da se u sreditu odjednom nalazi dvadeset zarobljenih njemakih podmorniara (s raznih podmornica). samo oko deset posto od svih zarobljenih njemakih podmorniara bilo je odreeno za detaljno ispitivanje, a ta je selekcija vrena za vrijeme njihovog procesuiranja. odabir zarobljenika pogodnih za detaljno ispitivanje poinjao je odmah po iskrcaju. zarobljenike bi ispitao iskusan ispitiva koji je odluivao koji su od njih pogodni za daljnju selekciju a koji nisu. od svakog zarobljenika zatraeno je da popuni upitnik, traeni su podaci koji su se trebali nalaziti na osobnim kartonima i koji su ve navedeni u ovom poglavlju. uz te podatke u upitniku su se nalazila i pitanja kao to su vrijeme dolaska u ratnu mornaricu, broj podmornice na kojoj je zarobljenik bio ukrcan u trenutku zarobljavanja, ime zapovjednika flotile itd. iskusan ispitiva ve je po tome mogao zakljuiti je li zarobljenik pogodan za daljnju selekciju, tako da se u kratkom vremenu mogao obraditi velik broj zarobljenika. zarobljenici su u principu pristajali popuniti upitnik, smatrali su to uobiajenim postupkom nakon iskrcaja s broda, a zbog prethodnih kratkih ispitivanja koja su vrena na njima nisu posumnjali u vanost upitnika. naravno, radilo se o pitanjima
78

Robert Derenin: Britansko-amerike tehnike ispitivanja zarobljenih njemakih podmorniara ...

na koja zarobljenici prema enevskoj konvenciji nisu morali davati odgovore. morali su rei ime, prezime, in i serijski broj, i to je sve. detalje o vojnoj slubi, lanovima obitelji, adresi stanovanja, zanimanju i kolovanju nisu morali rei. zarobljenici su esto popunjavali upitnik djelomino, primjerice, upisali bi svoje ime i prezime, in, serijski broj te podatke o obitelji, adresi, branom statusu i vjeri, a na pitanja vojne prirode nisu odgovarali. no, jednom kad bi na pitanja poeli odgovarati, ispitivai su mogli ocijeniti njihovu osobnost. ak su i nain i brzina pisanja odgovora bili vani za ocjenu je li pojedini zarobljenik pogodan za daljnje ispitivanje ili nije. zarobljenici koji bi proli i tu selekciju bili su kratko ispitani, a oni iji su odgovori zadovoljavali slani su u sredite za detaljno ispitivanje u Fort huntu. nakon zavrene selekcije asnik koji je izvrio selekciju napisao bi (pri dnu upitnika koji su zarobljenici popunjavali) kratku biljeku o svakom zarobljeniku, koliko je zarobljenik pogodan za detaljno ispitivanje. naposljetku bi asnik napisao preliminarno izvjee o ispitivanju ratnih zarobljenika, za svaku podmornicu zasebno. radilo se o informacijama koje su ratni zarobljenici s pojedine podmornice dali do tog trenutka. preliminarno izvjee radilo se zbog dva razloga: prvi je bio da se takvo izvjee odmah iskoristi za potrebe operacija, dok su informacije svjee, a drugi, jer je preliminarno izvjee bilo od velike vrijednosti ispitivaima u sreditu za detaljno ispitivanje, kako bi tamonji ispitivai znali voditi daljnje ispitivanje.

Formalno ispitivanje
detaljna ispitivanja odabranih ratnih zarobljenika obavljala su se u zdruenom sreditu za ispitivanje (Joint Interrogation Center) u Fort huntu, savezna drava virginia, juno od Washingtona. zarobljenici su u sredite stizali posebnim autobusima koji su onemoguavali pogled van, a unutarnji dio autobusa bio je tako pregraen da su zarobljenici bili smjetani u odjeljke, kako bi asnici bili odvojeni od ostalih, kao i nacisti od antinacista. po dolasku u sredite zarobljenici su odvoeni u prijamnu prostoriju, sjeli bi jedan do drugog na dugaku klupu i ekali da ih prozovu. nakon toga bi odlazili u prvu prostoriju gdje bi ih ispitali, uzeli njihove osobne podatke, pretraili, te im dali potvrdu za oduzete predmete (nakit, novac itd.). zarobljenik je nakon toga odlazio u svlaionicu u kojoj bi predao svu odjeu, koja bi bila spremljena u vreu oznaenu zarobljenikovim imenom, te je slijedilo tuiranje i zdravstveni pregled. nakon toga je zarobljenik odlazio u novu prostoriju gdje je dobio novu odjeu, toaletni pribor i ostalo, te je pod straom odlazio u svoju sobu. sobe su uobiajeno bile predviene za dva stanara i sadravale su samo osnovno pokustvo: dva kreveta, dvije klupe i ugraeni stol. prije dolaska novih zarobljenika sobe bi bile pregledane ne bi li se otkrile skrivene poruke ili bilo to nedozvoljeno. toaleti su bili postavljeni u svakom hodniku, a zarobljenik bi nakon zahtjeva bio otpraen do njega. zarobljenici su sami istili i svoje sobe i toalete. hrana se zatvorenicima donosila na pladnjevima u spavaonice, koji su se nakon zavretka jela odmah odnosili. postojala
79

polemos 12 (2009.) 1: 73-89, issn 1331-5595

su etiri prostora za vjebanje (i boravak) na otvorenom, prostori su meusobno bili odvojeni ogradom koja je onemoguavala pogled iz jednog prostora u drugi, a zarobljenici su u prostore odvoeni na takav nain da se osigura njihova meusobna odvojenost. u normalnim okolnostima zarobljenik je imao pravo boravka na otvorenom najmanje jedan sat dnevno. u meuvremenu su zarobljenikovi dokumenti, prethodna izvjea o njemu i osobne stvari (pisma i slino) bili prouavani od strane strunjaka, te je bio odreen za ispitivanje kod ispitivaa za kojega se vjerovalo da e ispitivanje najbolje provesti. zatim bi se odreeni ispitiva upoznao sa svim pojedinostima o zarobljeniku te je naredio da se zarobljenik sprovede u sobu za ispitivanje. procedura je bila sljedea: ispitiva bi interfonom nazvao nadzornika te bi zatraio odreenog zarobljenika za ispitivanje. nadzornici bi najprije provjerili dogaa li se u zarobljenikovoj sobi kakav zanimljiv razgovor (sobe su naravno bile ozvuene i sve se pratilo i snimalo) i nakon toga bi provjerili slobodne sobe za ispitivanje. potom bi ispitivaa izvijestili u koju sobu sprovode zarobljenika. ispitiva bi krenuo u tu sobu, zatvorio vrata za sobom i sjeo za stol. straar bi kucanjem na vrata sobe za ispitivanje javio da je zarobljenik stigao i ispitiva bi naredio zarobljeniku da ue, a straar bi ostao izvan sobe. nakon toga sve je ovisilo o ispitivau. ponekad bi nakon uvoda ispitiva naredio zarobljeniku da sjedne ili bi zarobljenik ostao stajati ispred stola, u stavu pozor. sobe za ispitivanje takoer su bile ozvuene te je ispitiva mogao narediti nadzornicima da u svojim prostorijama, preko sustava za praenje razgovora, snimaju cijeli razgovor ili da samo rade biljeke. ispitiva je mogao sam raditi biljeke, no to je ovisilo o zarobljeniku. neki od njih prestali bi govoriti im bi ispitivai poeli pred njima biljeiti njihove odgovore. nakon zavretka ispitivanja, ispitiva bi zvunim ili svjetlosnim signalom javio straaru ispred sobe da je zavrio ispitivanje i da zarobljenika treba odvesti u njegovu sobu. zatim bi izvijestio nadzornike da je ispitivanje gotovo te bi se potpisao na omot zapisa sa ispitivanja. zatim bi ispitiva dao upute nadzornicima koji su pratili razgovore u sobama da obrate panju na zarobljenika, njegovu reakciju odmah po dolasku u sobu i to e rei drugom zarobljeniku u sobi. pri pisanju izvjea o pojedinom zarobljeniku ispitiva se sluio svim raspoloivim informacijama, prijanjim izvjeima i dokumentima, informacijama dobivenima pomou prislukivanja razgovora u sobi, informacijama dobivenim tijekom direktnog ispitivanja zarobljenika i, kad je bilo mogue, informacijama dobivenima pomou agenta-provokatora. izvjee bi nakon toga bilo proslijeeno sekciji za procjenu i zatim bi zavrno izvjee (o pojedinoj podmornici ili brodu) bilo napisano i poslano dalje na uporabu u Washington. kapetan korvete rm sad-a (Lieutenant Commander, USN Reserve) ralph g. albrecht poslao je 22. travnja 1942. godine iz londona pismo kapetanu korvete j.l. riheldafferu u Washingtonu, te ga je izvijestio o svojim dojmovima o britanskom nainu ispitivanja ratnih zarobljenika. izmeu ostalog, albrecht je naveo da su dva najefikasnija naina dobivanja informacija od ratnih zarobljenika prislukivanje njihovih meusobnih razgovora i uporaba agenata-provokatora. najmanje uinkovita
80

Robert Derenin: Britansko-amerike tehnike ispitivanja zarobljenih njemakih podmorniara ...

metoda bila je direktno ispitivanje ratnih zarobljenika. unato tome, direktno ispitivanje ratnih zarobljenika bilo je jedini nain da se pojedinog zarobljenika navede da razmilja o pojedinoj temi, da mu se stavi buba u uho te da on o tome kasnije govori u svojoj sobi. u pismu je takoer navedeno kako je teko dobiti agenta-provokatora, radilo se naime o ratnim zarobljenicima koji su pristali raditi za Britance te su proli obuku za to. Britanci do trenutka pisanja pisma nisu niti pokuali od zarobljenih njemakih asnika stvoriti agenta-provokatora. albrecht je predloio da treba pokuati stvoriti vei broj agenata-provokatora te da ih treba koristiti sa zarobljenim asnicima, da bi od tih asnika izvukli to je mogue vie informacija. iako je bilo za oekivati da su asnici bolje pripremljeni za direktno ispitivanje i da su diskretniji, to nije moralo znaiti da su bili spremniji oduprijeti se ostalim nainima prikupljanja informacija. albrecht je bio potpuno u pravu kad je napisao da je i najfanatiniji nacist, ukoliko bude dran neko vrijeme sam (u eliji), spreman govoriti ak i s agentom-provokatorom, i ak ako je svjestan da agent-provokator moe biti smjeten s njim u eliju. sve je ovisilo o agentu-provokatoru i kako on obavlja svoj posao. albrecht je u pismu zakljuio kako je potrebno stvoriti to je mogue vie kvalificiranih ispitivaa, da ne bi radili u urbi kad bude na raspolaganju vei broj zarobljenika ili kad se bude oekivao dolazak novih zarobljenika, te se ne bi mogli dovoljno posvetiti svakom pojedinom zarobljeniku. prilikom ispitivanja ispitivai su se koristili poznavanjem psihologije. sljedei primjeri samo su neki od naina koji su koriteni pri ispitivanjima (Extract from TM 30-210 Department of the Army Technical Manual Interrogation Procedures). ljudi imaju tendenciju biti razgovorljivi, osobito nakon tekih iskustava. takoer, ljudi imaju tendenciju biti ponizni kad su suoeni s nadmonim autoritetom te su skloni suradnji s osobama koje demonstriraju mo. ljudi imaju tendenciju pridavati svojem znanju manju vrijednost kad netko drugi pokae da ve ima te informacije i skloni su odgovarati na ljubaznost i razumijevanje, posebno u tekim uvjetima. ispitiva je mogao pokuati uvjeriti zarobljenika da vie nema svrhe odupirati se ispitivanju. njemaka e ionako brzo izgubiti rat, informacija ionako vie nema vrijednost jer se situacija ve promijenila, ostali su ionako ve sve rekli, zadravanje informacija samo produava rat i poveava broj rtava u zarobljenikovoj obitelji i meu njegovim prijateljima. Brzo postavljanje pitanja jedan je od naina vrenja ispitivanja. ispitiva postavlja brza (rafalna) pitanja i zarobljenik zauzima obrambeni stav te je njegova sigurnost poljuljana i oslabljena. zarobljenik poinje govoriti u samoobrani i jednom kad pone govoriti na kraju kae vie nego je elio. ispitiva koji primjenjuje ovu metodu mora imati veliko znanje o temama koje ga zanimaju, te mora postavljati naizmjence pitanja vojne i ne-vojne tematike. ovaj prilaz je teko kontrolirati i zato ga treba vriti samo vjet ispitiva. zarobljeniku se moe prii na razne naine. jedan je od pristupa emocionalni, kad se ispitiva zanima za osobne probleme zarobljenika to ga potakne na prianje. ponekad moe igrati na ponos i ego, pogotovo kad se radilo o asniku, jer na pitanja zato su se predali tako lako bez borbe, zarobljenik pone braniti svoj
81

polemos 12 (2009.) 1: 73-89, issn 1331-5595

poloaj i nesvjesno oda informacije koje bi inae htio zatajiti. ispitiva, osim toga, moe zaigrati na nacionalni ponos, tako da komentira i napada zarobljenikovu zemlju, reim, ideale itd., to e ga potaknuti da ih brani i tako e se neopazice uvui u razgovor. jedan je od poznatih i korisnih pristupa pri ispitivanju i dobar i lo policajac i mi znamo sve, a osobito je zanimljiv nain glupi ispitiva. ispitiva se, naime, pravi glup, nevjet u vojnim i ostalim temama, a zarobljenika to potie da mu sve potanko objasni. sve navedeno jasno pokazuje kako su Britanci i amerikanci imali tono odreen postupak sa ratnim zarobljenicima te kako su na taj nain prikupili nevjerojatno veliku koliinu vrijednih obavjetajnih podataka. najvanije je to da se pri ispitivanjima nisu koristili fizikim zastraivanjima i zlostavljanjima. naravno, boravak u sreditu za ispitivanje nije bio nimalo ugodan i jednom kad bi ispitivanje bilo gotovo i kad bi napustili sredite, sigurno je da su zarobljenici osjetili olakanje.

stalni smjetaj ratnih zaroBljenika

nakon to bi ispitivanje u sreditu za detaljno ispitivanje zavrilo, zarobljenici su bili upuivani u regularne logore za ratne zarobljenike. amerikanci su potovali enevsku konvenciju te su ratni zarobljenici imali sva prava i obveze koja je ona propisivala. ratni zarobljenici zadravali su status vojnih osoba, njihovi inovi su se potovali, imali su pravo podnositi pritube itd. asnici su u logorima imali povlaten poloaj (bolji smjetaj, nisu morali raditi itd.), no unato odvojenom smjetaju od zarobljenih doasnika i mornara (vojnika), zadravali su kontrolu i upravu nad njima. neki logori bili su namijenjeni samo za dranje zarobljenih asnika, ali oni su ponekad svejedno kontrolirali svoje podreene, kao to e kasnije u ovom poglavlju biti objanjeno. iako su amerike vojne vlasti kontrolirale stanje u logorima za ratne zarobljenike, propusti su bili neminovni. naprosto je nemogue potpuno kontrolirati velik broj osoba, posebno kad meu njima vlada stroga vojna stega. memorandum (rm sad-a) od 12. lipnja 1943. godine (Op-16-Z Memorandum - Gestapo Agents among Prisoner of War, 1943.) opisuje neke propuste koji su se deavali u logorima ratnih zarobljenika. Bilo je glasina da se meu lanovima posada njemakih ratnih brodova i podmornica nalaze ubaeni agenti gestapa, ali amerikanci nisu pronali dokaze za to. meutim, vjerovali su da se takvi agenti nalaze meu lanovima posada njemakih trgovakih brodova koji su pokuali probiti savezniku blokadu i stii do njemake. amerikanci su zakljuili da njemaka ratna mornarica nije fanatino nacistika, iako su uvidjeli da neki mlai asnici i mornari imaju takva uvjerenja. normalno, mlai asnici i mornari proli su nacistiku indoktrinaciju dok oni stariji to ipak nisu. amerikanci su vjerovali da su stariji mornariki asnici uspjeli odrati mornaricu istom od takvih agenata. za razliku od toga, amerikanci su znali da je njemaka kopnena vojska infiltrirana agentima gestapa te da je u amerikim zarobljenikim logorima meu zarobljenim pripadnicima njemake kopnene vojske bio i izvjestan broj tih agenata.
82

Robert Derenin: Britansko-amerike tehnike ispitivanja zarobljenih njemakih podmorniara ...

amerikanci su zbog svega toga unijeli neke ispravke u dotadanjem radu, da bi izbjegli bjeanje i iskazivanje revolta koji su se deavali i da bi osigurali sigurnost informacija. kao slabe toke dotadanjeg rada navedeni su dranje zarobljenih pripadnika njemake kopnene vojske i ratne mornarice (vjerojatno su mislili i na zarobljene pripadnike njemakog ratnog zrakoplovstva), ukljuujui i asnike, u istom logoru. zatim, ratni zarobljenici smjeli su pisati ratnim zarobljenicima u drugim logorima, pa su na taj nain mogli planirati sabotae ili druge oblike otpora te su ih mogli meusobno sinkronizirati. amerikancima je bilo poznato da su u nekim sluajevima njemaki mornariki asnici provodili stegu meu mornarima tako da su ih kanjavali, a da o tome nisu izvijestili logorske vlasti, to je prema meunarodnim pravilima bilo zabranjeno. u jednom su sluaju zarobljenici (doasnici i mornari) izvijestili svog zapovjednika u drugom logoru o stegovnim prekrajima u svom logoru, ne bi li dotini zapovjednik donio odluku (vjerojatno o kanjavanju). u drugom sluaju su zarobljenici (doasnici i mornari) izvijestili svog zapovjednika u drugom logoru da je jedan od njih poinio izdaju dajui amerikim vlastima informacije. na temelju tih podataka amerikanci su zakljuili da pojedini zarobljeni njemaki zapovjednici nadziru svoje podreene, ak i kad su bili smjeteni u razliitim logorima. Bilo je preporueno da se u logorima odijele pronacisti od antinacista, te da se u logor uvedu antinacistika literatura i propaganda, ali do trenutka pisanja memoranduma zakljueno je da nije poznato da su te mjere poduzete. za vjerovati je da je svaki novopridoli ratni zarobljenik, posebno onaj koji je upravo stigao s detaljnog ispitivanja, bio ispitan od strane njemakih asnika u logoru te je morao ispriati to se deavalo u sreditu za ispitivanje, koja pitanja su mu postavljana i kako je na njih odgovarao. u sluajevima kad je nadreeni ustvrdio da je pojedini zarobljenik bio previe kooperativan prema ispitivaima, ili kad je poneki ratni zarobljenik pokazao (prema miljenju svog nadreenog ili svojih kolega) previe suradnje s amerikim vojnim vlastima u logoru, slijedila je kazna.

sudBina jednog zaroBljenog njemakog podmorniara

njemaka podmornica u-188 (tip XB, minopolaga i opskrbna podmornica) potopljena je oko 14.00 sati dana 12. lipnja 1943. u napadu zrakoplova s nosaa zrakoplova rm sad Bogue, otprilike 600 nautikih milja jugozapadno od azora (Report on the Interrogation of Survivors of U-118, 1943.). u trenutku napada, podmornica je sporo plovila na povrini, oito je da je napad bio potpuno iznenaenje, jedan od zrakoplova je odmah otvorio strojniku paljbu po podmornici. tri podmorniara bila su odmah ranjena, etvrti na mostu podmornice pomogao im je da uu unutar podmornice te je za sobom zatvorio poklopac, nakon toga je podmornica zaronila. kad je podmornica bila na dubini od otprilike 35 metara eksplodirale su prve dubinske bombe, baene sa zrakoplova, i podmornica je pretrpjela znatnu tetu,
83

polemos 12 (2009.) 1: 73-89, issn 1331-5595

izmeu ostalog dolo je do prodora vode u prostoriju s dizel strojevima. podmornica je poela tonuti krmom, upravitelj stroja uspostavio je trim (razlika izmeu pramanog i krmenog gaza) slanjem lanova posade u pramani dio podmornice. nakon nekoliko minuta, kad je podmornica bila na dubini od otprilike 55 metara, jo vie dubinskih bombi eksplodiralo je u podruju krme podmornice, uzrokujui jo vie tete na podmornici. oba elektromotora (neophodni za podvodnu vonju) prestala su s radom, sustav kormilarenja, hidroplani i kormilo bili su oteeni. uvidjevi da zaronjena podmornica ne moe nastaviti plovidbu, zapovjednik podmornice naredio je da se ispuu tankovi i tako je podmornica izronila. pod vodom je provela oko osam minuta. nakon izranjanja, zapovjednik podmornice naredio je topnicima da otvore paljbu po zrakoplovima, a on sam popeo se na most podmornice. topnici su se okirali kad su vidjeli osam ili vie zrakoplova kako krue oko podmornice. skoro svi topnici poginuli su od strojnike paljbe zrakoplova. zapovjednik je bio ranjen na vie mjesta, ali je ostao na mostu. unutar podmornice dolo je do konfuzije, jedan elektromotor je planuo i jedan strojarski doasnik je zbog toga poginuo. nakon to je upravitelj stroja izvijestio kako ne moe odrati podmornicu na povrini, zapovjednik je zapovijedio naputanje podmornice. treina posade nije imala ansu napustiti podmornicu zbog tete koju su joj nanijeli zrakoplovi. zapovjednik podmornice ostao je na mostu i potonuo je zajedno s podmornicom, a preivjeli su vjerovali da se nije niti pokuao spasiti. zapovjednik podmornice bio je kapetan korvete (Korvettenkapitn) Werner Czygan. podmornica je imala posadu od 58 lanova, od toga est asnika, tri asnika kandidata i 49 doasnika i mornara. spaeno je bilo 17 lanova posade podmornice (nijedan od njih nije bio asnik) i ukrcano na razara rm sad-a osmond ingram. jedan od spaenih je kasnije preminuo od rana zadobivenih pri napadu na podmornicu, organiziran je pogreb na moru, uz prisustvo jednog njegovog kolege s podmornice i uz uobiajen pomorski ceremonijal. zapovjednik razaraa osmond ingram napisao je 19. lipnja 1943. izvjee o njemakim zarobljenicima koji su se nalazili na brodu (USS Osmond Ingram report on German prisoners of war, 1943.). prema izvjeu, zarobljeni njemaki podmorniari proli su uobiajenu proceduru, ozlijeenim podmorniarima pruena je medicinska njega. meu zarobljenim njemakim podmorniarima nalazio se i jedan poljak koji je 1941. godine prisilno unovaen u njemaku ratnu mornaricu i poslan u podmorniarsku slubu. Bio je to razvodnik (Matrosenobergefreiter) hans Wosnitzka koji je na u-118 bio kormilar. Budui da je bio u tekom zdravstvenom stanju Wosnitzka je bio operiran na amerikom razarau. tijekom boravka na razarau osmond ingram njemaki zarobljenici nisu bili formalno ispitani, ali je hans Wosnitzka, koji je od trenutka dolaska na brod bio odvojen od ostalih zarobljenika, pruio vrijedne informacije. zapovjednik amerikog razaraa u svom je izvjeu napisao da je Wosnitzka inteligentan i da dobro opaa, te da bi ukoliko bude ispitan od strane obuenog ispitivaa mogao pruiti vrijedne informacije. Wosnitzka je bio uplaen i molio je da bude odvojen od ostalih zarobljenika s u-118, to mu je zapovjednik razaraa i obeao. na kraju je zapovjednik razaraa osmond ingram napisao kako se nada
84

Robert Derenin: Britansko-amerike tehnike ispitivanja zarobljenih njemakih podmorniara ...

da e amerike vlasti odrati obeanje te da e hans Wosnitzka biti dran odvojeno od ostalih zarobljenika i da e mu biti pruena pomo. ostali preivjeli s u-118 nisu bili formalno ispitivani tijekom boravka na razarau osmond ingram, ali su bili nadzirani, na nain koji je ve objanjen u ovom lanku, te su amerikanci na taj nain doli do jo nekih informacija. prema izvjeu zapovjednika razaraa osmond ingram, samo je hans Wosnitzka svjesno pruio informacije, ostali zarobljenici s u-118 informacije su dali nesvjesno, u meusobnim razgovorima koji su bili nadzirani. zarobljeni lanovi posade podmornice u-118 iskrcani su 20. lipnja 1943. godine u luci norfolk, savezna drava virginia, te su proli uobiajen postupak za sve zarobljenike, medicinski su pregledani i procesuirani (fotografiranje, uzimanje otisaka prstiju, popunjavanje upitnika). trojica zarobljenika zadrani su u mornarikoj bolnici u norfolku. hans Wosnitzka (odvezen u bolnicu ambulantnim kolima) i Werner Wilke bili su tee ozlijeeni i operirani su jo na moru, te su zaista trebali medicinsku njegu. trei zarobljenik koji je zadran u bolnici bio je Werner drechsler, star 23 godine, po inu razvodnik-torpedist (Mechanikerobergefreiter). prilikom napada na podmornicu bio je ranjen (od strojnike paljbe zrakoplova) u desno koljeno. Werner drechsler imao je problema s hodanjem, ali je do bolnice prevezen autobusom, zajedno s ostalim zarobljenicima. ostalih trinaest zarobljenih lanova posade podmornice u-118 pod straom je sprovedeno u Fort meade, savezna drava maryland, gdje su ekali daljnji postupak, odnosno detaljno ispitivanje u Fort huntu. kako je ve navedeno u ovom lanku, izolacija pojedinih zarobljenika u ambulantama i bolnicama, uz human postupak, pruala je mogunosti amerikim ispitivaima da od pojedinih zarobljenika izvuku to je vie mogue podataka. u sluaju hansa Wosnitzke stvari su bile jasne. Bio je teko ozlijeen te je jo na moru operiran. Cijelo je vrijeme boravka na brodu bio izoliran od ostalih zarobljenika. kao poljak nije volio nijemce te je prirodno da je bio spreman pruiti informacije, to je i uinio. Werner drechsler nije tijekom boravka na brodu pruio nikakve informacije. na brodu mu je pruena medicinska njega, te je i nakon dolaska u norfolk zadran u bolnici. mora da su ameriki obavjetajci za vrijeme procesuiranja, dok je ispunjavao upitnik s osobnim i nekim pitanjima vojne prirode, zakljuili da bi mogao biti uporabljiv. naravno, cijelo vrijeme boravka u bolnici u norfolku bio je nadziran, te su tako mogli doi do jo nekih podataka o njegovom karakteru. u svakom sluaju, Werner drechsler pristao je raditi za amerike obavjetajce, kao agent-provokator. drechsler je tijekom sedam mjeseci u sreditu za ispitivanje u Fort huntu bio zaduen da pokua navesti ostale zarobljenike na razgovor o specifinim vojnim temama, prema uputama ispitivaa. to se deavalo ili u sobi koju je dijelio s drugim zarobljenikom ili tijekom boravka u dvoritu, gdje bi bio u istom ograenom prostoru s jo jednim zarobljenikom. tijekom tih sedam mjeseci drechsler je imao dva lana identiteta, koristio je imena limer i Brabant, a sveukupno je obradio 19 njemakih zarobljenika. nakon to vie nije bio potreban u sreditu za ispitivanje, Werner drechsler je vraen pod ovlast kopnene vojske. mornariki ispitivai iz sredita za ispitivanje postavili su kao uvjet da drechsler ne bi (nikad) trebao biti poslan u zarobljeniki logor u kojem su smjeteni njemaki mornariki zarobljenici.
85

polemos 12 (2009.) 1: 73-89, issn 1331-5595

ipak, kopnena je vojska 12. oujka 1944. godine poslala drechslera u veliki zarobljeniki logor papago park u blizini phoenixa, savezna drava arizona. u logoru je bilo smjeteno mnogo zarobljenih njemakih podmorniara. unutar est i pol sati od dolaska Wernera drechslera u logor, bio je prepoznat od strane ostalih podmorniara kao izdajnik i objeen u prostoriji s tuevima. sedam zarobljenih njemakih podmorniara (dvojica od njih bili su u kontaktu s drechslerom u sreditu za ispitivanje) optueni su za ubojstvo. sudio im je ameriki vojni sud te su pogubljeni vjeanjem u poznatom amerikom vojnom zatvoru Fort leavenworth u saveznoj dravi kanzas. pogubljenje je obavljeno 25. kolovoza 1945. godine, kad je ve drugi svjetski rat zavrio. na taj su nain amerikanci izbjegli mogunost odmazde nijemaca nad zarobljenim amerikim vojnicima. suenje i pogubljenje ubojicama Wernera drechslera bilo je in odmazde, no pravu krivnju za ubojstvo imao je onaj asnik koji je drechslera poslao u logor u kojem su bili zarobljeni njemaki podmorniari, meu kojima su oni za koje se moglo barem pretpostaviti da bi drechslera mogli prepoznati.

zakljuak
nijemci su, naravno, bili svjesni opasnosti od ispitivanja svojih zarobljenih podmorniara. admiral dnitz je poetkom 1941. godine izdao zapovijed (Standing War Order of B.d.U. No. 502, 1941.), instrukcije posadama podmornica o potrebi zatite informacija. izmeu ostalog, u zapovijedi je navedeno kako je zabranjeno voenje osobnih dnevnika. zarobljeni podmorniari nisu smjeli odgovarati na pitanja, zabranjeno je bilo ak i davanje lanih izjava u cilju obmanjivanja protivnika. sve to su podmorniari smjeli rei jesu njihovo ime, prezime i in. ukoliko budu zarobljeni, podmorniari su morali pokuati u pismima u paljivo kamufliranom obliku javiti svojem zapovjednitvu gdje, kada i tko ih je zarobio. na kraju zapovijedi navedeno je da podmorniari moraju biti obavijeteni kako se u zarobljenikim logorima i prostorima gdje se nalaze zarobljenici razgovori izmeu njih prislukuju pomou prislunih ureaja. sve navedeno u ovom lanku pokazuje kako njemaki podmorniari nisu uvijek postupali prema ovoj zapovijedi, to su Britanci i amerikanci naveliko iskoritavali. osobito su djelotvorno koristili poznavanje ljudske psihologije pri radu sa zarobljenim njemakim podmorniarima. nain na koji netko popunjava upitnik moe se na prvi pogled initi nevaan, ali nije tako. nije isto kad netko u rubriku odgovora na neko vojno pitanje upie ne znam (u originalu to je bilo Ich weiss nicht) ili kad jednostavno ne upie nita. iskusan ispitiva odmah zna je li dotini pogodan za daljnje ispitivanje ili nije. Britanci i amerikanci pronali su djelotvoran nain prikupljanja informacija od ratnih zarobljenika, ostajui pritom unutar meunarodnog ratnog prava (enevske konvencije) to je bilo izuzetno vano. sigurno je da boravak u sreditu za ispitivanje nije bio ugodan, kao ni samo zarobljenitvo. meutim, mora se priznati da je
86

Robert Derenin: Britansko-amerike tehnike ispitivanja zarobljenih njemakih podmorniara ...

postupak Britanaca i posebno amerikanaca prema ratnim zarobljenicima u drugom svjetskom ratu bio puno bolji od postupaka drugih drava prema ratnim zarobljenicima. na samom kraju rata, kad su njemaki vojnici naprosto znali da moraju biti neiji zarobljenici, ameriko ili britansko zarobljenitvo bilo je najpoeljnije. zahvaljujui tome to je svaki korak, od trenutka zarobljavanja do zavretka formalnog ispitivanja bio isplaniran i provoen, savezniki obavjetajci uspjeli su prikupiti nevjerojatnu koliinu korisnih informacija. zajedno s informacijama prikupljenima na druge naine, prije svega radioizvianjem njemakih radiokomunikacija i razbijanjem ifre njemakog stroja za ifriranje, enigme, saveznici su imali detaljnu sliku njemakih podmornikih snaga, to im je pomoglo u osiguranju pomorskih puteva i naposljetku pridonijelo njihovoj pobjedi u drugom svjetskom ratu.

literatura
Circular no. 32, processing prisoners of War and alien enemies, War department, Washington, 1942. (dostupno na url http://www.uboatarchive. net/poWprocessingWdCircular.htm) datum uitavanja 26. lipnja 2009. extract from tm 30-210 department of the army technical manual interrogation procedures (post War document), Fm 34-52, headquartues, department of the army, Washington, 1987. (dostupno na url http:// www.uboatarchive.net/poWinterrogationarmytechnicalmanual.htm) datum uitavanja 26. lipnja 2009. Fort hunt File, Contacts of Werner dreschler at Fort hunt, 30-jun-43 to 8-jan44, aliases: limer and Brabant (dostupno na url http://www.uboatarchive. net/u-118dreschlerContacts.htm) datum uitavanja 26. lipnja 2009. gestapo agents among prisoner of War, op-16-z memorandum, Washington, 1943. (dostupno na url http://www.uboatarchive.net/ poWinternmentgestapo.htm) datum uitavanja 26. lipnja 2009. joint interrogation Center for the interrogation of War prisoners, a post war study (dostupno na url http://www.uboatarchive.net/ poWinterrogationCenters.htm) datum uitavanja 26. lipnja 2009. letter from lCdr albrecht visiting london to lCdr rihheldaffer concerning Code used in poW mail and other correspondence concerning poW mail, lomdon, 1942 (dostupno na url http://www.uboatarchive.net/poWinternmentmail. htm) datum uitavanja 26. lipnja 2009. letter from lCdr albrecht to Cdr riheldaffer, concerning impressions gained from visit to u.k. to observe poW interrogation, london, 1942. (dostupno na url http://www.uboatarchive.net/poWinterrogationalbrechtvisit.htm) datum uitavanja 26. lipnja 2009. memorandum from op-16-z Cdr riheldaffer to op-16-z-p/W, handling of Co-operative p/Ws, Washington, 1944. (dostupno na url http://www.
87

polemos 12 (2009.) 1: 73-89, issn 1331-5595

uboatarchive.net/poWinterrogationCooperativepoWs.htm) datum uitavanja 26. lipnja 2009. memorandum from lt. marriner, r.n.v.r. o.n.i. op-16-z-p/W to Captain Wynne. r.n. n.i.d. 18, handling of prisoners of War in the u.s. - includes a list of poW camps where u-boat poWs were interned, Washington, 1944. (dostupno na url http://www.uboatarchive.net/poWmemopoWsintheus.htm) datum uitavanja 26. lipnja 2009. memorandum from r.e. guggenheim, 2nd lt., Cmp to Colonel tollefson, prisoners of War Who have acted as informants for american intelligence - with endorsements, headquarters army service Forces, office of the provost marshal general, Washington, 1944. (dostupno na url http://www. uboatarchive.net/u-118armyinformantmemo.htm) datum uitavanja 26. lipnja 2009. prisoners of War, instructions for interrogation of, Navy Department Bulletin, semimonthly, vol. 1 no.1, Washington, 1942. (dostupno na url http://www. uboatarchive.net/poWrescueus.htm)datum uitavanja 26. lipnja 2009. prisoners of War, handling of p/Ws on arrival in the u.s., op-16-F-9, Washington, 1942. (dostupno na url http://www.uboatarchive.net/ poWprocessingop-16arrival.htm) datum uitavanja 26. lipnja 2009. standing War order of B.d.u. no. 502, 1941 (dostupno na url http://www. uboatarchive.net/Bduorder502.htm) datum uitavanja 26. lipnja 2009. report on the interrogation of survivors of u-118, navydepartment office of the Chief of naval operations, Washington, 1943. (dostupno na url http:// www.uboatarchive.net/u-118int.htm) datum uitavanja 26. lipnja 2009. regulations governing prisoners of War, War department, Washington 1934. (dostupno na url http://www.uboatarchive.net/poWWdregulations.htm) datum uitavanja 26. lipnja 2009. treatment and handling of prisoners of War in ships effecting Capture, Fleet order C.B. 3074, royal navy, 1941. (dostupno na url http://www. uboatarchive.net/poWroyalnavyorder.htm) datum uitavanja 26. lipnja 2009. uss osmond ingram report on german prisoners of war, at sea, 19 july 1943. (dostupno na url http://www.uboatarchive.net/poWu118osmondingramreport.htm) datum uitavanja 26. lipnja 2009.

88

Robert Derenin: Britansko-amerike tehnike ispitivanja zarobljenih njemakih podmorniara ...

British and ameriCan teChniQues oF interrogation oF Captured german suBmariners in WW2

robert derenin
summary British and american naval intelligence services created efficient system of interrogation of captured german submariners in WW2. the article describes, step by step, how the British and the americans treated captured german submariners, how they interrogated them and techniques of interrogation of captured german submariners in British and american interrogation centres in WW2 Keywords: interrogation of prisoners of war, naval intelligence, submarine warfare, american naval intelligence, British naval intelligence, World War ii

89