Iluminirani rukopisi -Istra-

Izraz minijatura dolazi od rijei minij, crvena boja, kojom su se pisali naslovi i inicijali u knjigama (libri maniati) Kasnije, u 19. st., minijaturom se nazivaju zasebne slike malog formata koje su uokvirene Ponekad se minijaturama nazivaju i figurativni ukrasi u rukopisnim knjigama Iluminacija oznauje cjelokupno oblikovanje knjige, od impostacije teksta i njegova odnosa prema veliini stranice, preko sitnih ukrasa i inicijala, do figurativnih prikaza Postoji vie vrsta inicijala i s obzirom na veliinu i bogatstvo ukrasa u njima i oko njih, koji idu od jednostavnih grafikih inicijala do raskonih viebojnih, biljnog, ivotinjskog i ljudskog sadraja Nai glagoljai iluminiranje su nazivali cinobiranje (boja cinober)

 Iluminatorske radionice bile su najee u skriptorijima samostanima Umijee iluminacije zamrlo je s pojavom tiska u XV. st. Iz Istre potjeu brojni iluminirani rukopisi koji se uvaju u knjinicama i muzejima diljem svijeta, dok ih je vrlo malen broj ostao u domovini. Propadanje samostanskih zajednica, zabranjivanje redova, nepostojanje sredinje ustanove koja bi se o njima brinula, a i druge neprilike koje su pratile istar. povijest uinile su da je najvei broj starih rukopisa, pa tako i iluminiranih, izvan Istre Hans Folnesics prvi je prouavao iluminirane rukopise Istre i Dalmacije te je na temelju toga obajvio svoje djelo u Leipzigu 1917. Prvi je donio openite podatke o rukopisima sa popisom svih iluminacija i inicijala s figurativnim prikazima (i reprodukcije)

 Jedan od najljepih iluminiranih kodeksa iz razdoblja otonske renesanse, a sigurno vezan uz Istru, jest Benedikcional porekoga biskupa Engilmara (102840), danas u Muzeju Paul Getty (Los Angeles). Glossa super regulam s. Benedicti, iz XIXII. st., nekad u Svetom Petru u umi, danas se uva u knjinici dominikanaca u Dubrovniku. Meu ranim je imenima iluminatora kojima su imena ostala zabiljeena Juraj iz Kopra koji je 937. sastavio i ukrasio prvi ugovor izmeu Kopra i Venecije. Istraen je najveim dijelom i slikarski i minijatorski rad Bernardina iz Porea, s prijelaza iz XV. u XVI. st., dok se to ne moe tvrditi za djelo pisara Nazarija iz Kopra iz XV. st.

 Istarski iluminirani rukopisi pisani su na latinskom i staroslavenskom starohrvatskom, na glagoljici. Pisari i iluminatori glagoljskih knjiga slijede stil i znaajke susjednih latinskih skriptorija, kao i opa likovna kretanja razdoblja u kojima stvaraju svoje knjige Specifinost glagoljskog pisma koje je u ranijim razdobljima oblo, a kasnije, od 13. stoljea, uglato dat e i specifian karakter i iluminacijama tih kodeksa. Glagoljai e u oblikovanju slijediti latinine rukopise ali e, vjerojatno zbog tednje, tekst zauzimati neto vie mjesta na stranici, a time e i marginalni prostori biti manji to ini stranicu pomalo tekom. I ukrasni dijelovi iluminacija u glagoljakim knjigama takoer e biti specifini. Tako e npr. dijelovi marginalnih ukrasa, u kojima u latininim knjigama prevladava obla crta, u glagoljakim knjigama biti uglati s otrim lomovima. U ukrasima openito pa i u iluminacijama prevladava linearnost i plonost te manji registar boja.

Glagoljski natpisi, 1982., Fuid

Glavni rukopisi s minijaturama jesu misali i brevijari, a nakon njih i gradski statuti. Vie se pozornosti do sada posveivalo glagoljskim brevijarima i misalima nego latinskim, jer latinski i tekstualno i opremom slijede strane uzore, dok su glagoljski slobodniji u izboru teksta i iluminacije. Glagoljski iluminirani rukopisi vezani za Istru jesu brevijari, meu kojima se posebice istiu: Beramski (danas u Ljubljani, s brojnim crteima svetaca), Draguki i Humski. Lijepe inicijale ima i Brevijar Vida Omiljanina, pisan za Ro. Meu glagoljskim misalima lijepim se minijaturama izdvajaju oni koje je za Ro i Beram pisao Bartol Krbavac na poetku XV. st. Ovamo spada i tzv. Kopenhagenski misal, koji je u XV. st. takoer bio u Rou. Za Nuglu kraj Roa bio je kupljen Misal kneza Novaka, s lijepim inicijalima i minijaturama, a posluio je i kao tekstualni predloak za prvu hrv. tiskanu knjigu, Misal iz 1483. Od Barbanskoga misala, koji je pisao Urban, barbanski upnik 1425., ostao je samo jedan list. U Rovinju je u XV. st. napisan Psalterium cum himnario. Za knjigu letnica (Liber anniversariorum) iz Dvigrada znamo da ju je 1531. napisao Johannes Rovis. Statut grada Pule napisao je Antonius de Lendinaria. Mnogi statuti istar. gradova takoer imaju naslovne minijature koje su izradili domai majstori Vodnjana, Dvigrada, Buzeta, Porea, pulskoga kaptola i dr.

Regensburg, oko 1030 - 1040 Tempera, zlatni listidi, tinta na pergameni Biskup Engilmar daje poast na misi. Pretpostavka je da se tamo naao na proputovanju, te je odsjeo u jednom od najvanijih samostana onog vremena Regensburgu

Jedna od najljepih glagoljskih knjiga je Misal kneza Novaka iz godine 1368., sada pohranjen u Nacionalnoj knjinici u Beu u Austriji. Knez Novak Disislavi iz Krbave pisao je tu knjigu za spasenje svoje due. 1405. g. kupili su ga stanovnici istarskog mjesta Nugle za crkvu Sv. Petra i Pavla. Misal sadri najstarije poznate hrvatske stihove, pisane glagoljicom. Ima 272 folije, tj. 544 stranice. Svaka stranica (veliine 32 x 24,5) ima dva stupca. Iskien je vrlo lijepim crvenim, plavim i zlatnim inicijalima, a ima i nekoliko minijatura, medu kojima se istie minijatura Krist na kriu. Uope, dri se da je to, poslije Hrvojeva misala, najljepi hrvatskoglagoljski kodeks. Misal kneza Novaka posluio je kao glavni predloak za tekst prve hrvatske tiskane knjige Misala po zakonu rimskoga dvora iz 1483. Iako se ne zna gdje je Prvotisak tiskan, zna se da su ga za tisak priredili istarski glagoljai i da je u tome uestvovao i akan (akon) Juri iz Roa.

Brevijar je 11. oujka 1396. zapoeo pisati pisar Vid iz Omilja po narudbi crkve u Rou u Istri. Sadri slube za blagdane Gospodnje i za nedjelje. Odlikuje se obujmom, bogatstvom i opirnodu biblijskih tekstova. To je u kou uvezani kodeks od 468 listova pergamene, teak gotovo 10 kg. Listovi su mu iroki 26.7 cm i dugi 35.5 cm. uva se u Beu u nekadanjoj carskoj, a danas Austrijskoj nacionalnoj biblioteci.

Brevijar Vida Omiljanina, 1396

Kopenhagenski misal nastao je u Hrvatskom primorju krajem XIV st. ili poetkom XV st. Pisan je za Nuglu, ali je u XV st. u upotrebi u Rou. uva se u Carskoj biblioteci u Kopenhagenu.

Draguki brevijar (BrDrag), 1407, Zagreb, Arhiv Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti, III b 25.

Beram je bio jedan od najvanijih centara srednjovjekovne glagoljake pismenosti. Kod beramskih su popova glagoljaa dolazili na naukovanje aci (akani) iz velikog djela Istre. Svjedoanstva o tome ostavili su upisana glagoljicom na marginama beramskih liturgijskih knjiga ili urezana otrim predmetom na freskama ukraenom zidu crkvice Sv. Marija na kriljinah. Iz Berma potjee nekoliko iluminiranih glagoljskih rukopisa iz XIII. i XIV.st., meu kojima je fragment homilijara (zbirke propovijedi) i bogato oslikani misal i brevijar iz XIV. st.

Beramski misal Bartola Krbavca, oko 1425. (NUK, Nacionalna i sveuilina knjinica u Ljubljani)

Humski brevijar, 1442., Zagreb, Nacionalna i sveuilina knjinica

Roki misal iz XV. stoljeda napisao je i iluminirao uveni Bartol Krbavac za crkvu Sv. Bartola u Rou. Misal se danas uva u Beu, a sastoji se od 232 lista pergamene s lijepim inicijalima i vedim brojem zapisa od kojih su za nas posebno zanimljive tri molitve koje je zapisao imun Greblo.

Antonius de Lendinaria, iluminator (Lendinaria kraj Roviga XV.st.). Pripadao je franjevakom redu male brae. Ispisao je kasnom knjievnom goticom na pergamentu i iluminirao Statut grada Pule (1500), koji se uva u Dravnom arhivu u Pazinu. Pred Proslovom statuta preko cijele je stranice lista (6. verso) oslikao prizor Raspea s likovima Bogorodice, Marije Magdalene i Ivana evanelista, a inicijal Proslova na sljedeem listu (7. recto) ukrasio je prizorom Nevjernoga Tome. Njegov je izriaj stilski oblikovan u krugovima poznatih iluminatora sjeveroist. Italije toga doba (Ercole Grandi, Giovanni Bellini). Neki su strunjaci neutemeljeno drali da je podrijetlom bio iz Lindara kraj Pazina (Antun iz Lindara