David Torkington

PUSTINJAK

Perast, 2002.
1

Biblioteka: "Gospa od krpjela" Published under licence from Mercier Press, Cork, Irska Naslov izvornika: David Torkington THE HERMIT A personal discoverv of praver Prevela: Dubravka Raffaelli Lektura: Ljerka Jovanov Grafika priprava: Zdravko Tiljar Izdava: "Gospa od krpjela" Za izdavaa: don Sreko Maji Naklada: 1.000 primjeraka Tisak: "CICERO" Cetinje Skenirao i kompjutorski obradio: Goran estak

Nekoliko rijei o knjizi i prijevodu. Nastanak hrvatskog prijevoda Susreti nisu nikada sluajni, pa ni susreti s knjigom. A susret s ovom knjigom i do njenog izdavanja u hrvatskom prijevodu je, bar se meni tako ini, djelo Providnosti. Knjigu je prije pet godina dobio na poklon u Australiji jedan mladi franjevaki bogoslov kad je polazio na studije u Zagreb. Na knjizi je napisana posveta: "Joeu, koji e uvijek ostati u naim molitvama." . Ali mladi je bogoslov bio prezaposlen sa svojim studijima, pa je knjiga, neproitana, leala mjesecima negdje na njegovoj polici. Uzela ju je otamo neka mlada djevojka, ali hi ona nije imala vremena za nju pa je opet, sada kod nje, leala neproitana. Onda ju je odnio jedan zaposleni mladi ovjek u Italiju. I tamo je ostala zaboravljena na polici. Dogodilo se da sam nekako u to vrijeme pola u mirovinu i poput veine ljudi koji su uivali u svom zvanju, pomalo sam se pribojavala odlaska u mirovinu. Umirovljeni sam sveuilini profesor. Na Tekstilno tehnolokom fakultetu Sveuilita u Zagrebu drala sam katedru iz polimernih znanosti i strukture vlakana, pa sam na tom podruju i doktorirala. lan sam Franjevakog svjetovnog reda, a iskustvo vjere i odreeno teoloko obrazovanje stekla sam u molitvenoj zajednici MIR koju vodi prof. T. Ivani. Sluajno sam naila na tu knjigu u Italiji. Stajala je na polici, zaboravljena i pomalo pranjava. Poela sam je itati. Kao da je ekala na mene da je uzmem u ruke i da imam vremena za nju. Njezin me je sadraj zaokupio. Vratila sam se s njom u Zagreb i druila se s njom. Zatim sam poela prevoditi neke odlomke za vlastitu upotrebu. Nisam se dotad bavila prevoenjem, osim to sam prevodila neke strune lanke s engleskog i na engleski jezik. Kad bi me prijatelji zapitali "Zar ti tako dobro zna engleski da se moe upustiti u prevoenje knjige?" odgovarala bih: "Ja je ne prevodim ovdje", i rukom bih dodirnula elo, "nego ovdje", i ruku bih stavila na srce. Tako sam doivljavala taj posao. Poneko bi me zatraio da mu dam dijelove prijevoda, i tako sam malo po malo prevela jednu cijelu knjigu. Zatim je dola na red druga, pa trea. Dovrivi prijevod, poeljela sam da ga i drugi proitaju. Moda e im pruiti isto tako mnogo kao stoje meni pruila. Prevodei tu knjigu otkrila sam mnogo toga o molitvi, zapravo, nauila sam moliti. Nema u toj knjizi nita novo, samo je nain izlaganja tako jednostavan i istovremeno tako poticajan da sam njene poruke jednostavno - ula. Zamolila sam gospou Ljerku Jovanov, profesoricu koja se bavi lektoriranjem i prevoenjem, da je pogleda i ako bude imala vremena, da je lektorira. Rado se odazvala. Njeni su mi komentari, poruke ohrabrenja kao i brojni savjeti mnogo pomogli da ova knjiga izie u ovakvoj obradi. Svoj sam doivljaj knjige ispriala akademskom slikaru gospodinu Zdravku Tiljaru koji me je paljivo sluao i uo. Napravio je dizajn za korice. Da sam umjetnik poput njega, ne bi ih drugaije napravila. I gospoi Jovanov i gospodinu Tiljaru velika hvala!

Neto o knjizi i kako sam je ja doivjela

To je trilogija o molitvi. Prva knjiga nosi naslov: "Pustinjak, osobno otkrie molitve", druga je "Prorok, unutarnji smisao molitve" i trea je "Mistik, od karizmatske do mistine molitve." Kad bi me prijatelji zapitali kakova je to knjiga to je prevodim, odgovarala bih: "To je triler, ... duhovni triler", a ponekad bih dodala: "to je Odiseja o duhovnom putu." Autor knjiga je David Torkington, katoliki novinar, pisac i propovjednik na engleskom jezinom podruju. Kolumnist je The Catholic Heralda, The Universe in the Countrv a pie za mnoge novine i asopise u Velikoj Britaniji, USA i Kanadi. Mnogo putuje po svijetu i dri seminare i predavanja pa je izmeu ostalog u 2000. god. odrao i seminar "Neprestana molitva" na Konferenciji za mlade u Meugorju. Specijalist je za kransku duhovnost, posebno franjevaku i karmeliansku. Vie podataka o njemu se moe nai na web stranici: freespace.virgin.net/davidtorkington/. Ova briljantna trilogija Davida Torkingtona o molitvi oito je nastala kao posljedica vlastitog, dugotrajnog iskustva u molitvi. (Prva je knjiga ugledala svjetlo dana 1977 god., druga 1987.god. a trea 1995. god.). U Torkingtonovim knjigama molitva nije teoretski pojam koji razumiju i uspjeno rabe samo redovnici i sveenici, nego postaje neto namijenjeno obinom ovjeku. Torkingtonov iv nain pripovijedanja i umjenost voenja prie daje ovoj knjizi posebnu dra. Ozbiljna teoloka razmatranja o molitvi ispriana su jednostavno i jasno, a umotana su u zanimljivu priu koja se zbiva u drugoj polovici 20. stoljea. Knjiga obiluje brojnim zanimljivim iskustvima. Pisana je kao dijalog izmeu jednog katolikog sveenika, koji se nakon dvadeset godina sveenike slube, naao pred duhovnim bankrotom, kako je to sam rekao, i etrdesetogodinjeg laika koji je za svoj ivot odabrao pustinjski ivot na malom naputenom otoku u Vanjskim Hebridima. Posebno je dojmljivo opisan duhovni rast laika, koji je u svojem traenju mnogo putovao i susretao zanimljive duhovne uitelje u Francuskoj, Italiji (Padre Pio), Grkoj (Atos) i Rusiji (crkva u katakombama). Obiluje izvanrednim opisima surovog ambijenta Vanjskih Hebrida. elim da vam molitva nakon to je proitate postane Molitva i da poput sv. Pavla, na kraju, moete rei: "Plemenitu sam bitku izvojevao, trku dovrio, vjeru sauvao." (2 Tim 4,7) dr. Dubravka Raffaelli

Prvo poglavlje

SHEILA Konano je stigao taj etvrtak, 5. rujna. Sjedio sam u skuenoj ekaonici aerodroma u Glasgowu ekajui stjuardesu da nas povede do aviona i promatrao njegov mali, sjajni odbljesak na rijetkim sunanim zrakama. "Hoete li, molim vas, zauzeti svoja mjesta?" zauo sam glas stjuardese. Nisam je vidio dolaziti, najednom se stvorila u sredini sobe pojavivi se poput duha iz boce. Poelio sam zgrabiti svoju torbu i potrati poput luaka ne bih li uhvatio dobro mjesto. No ne prilii mi takva urba, ne bi bilo dobro napraviti bilo kakav ispad. Premda nisam imao svoj sveeniki ovratnik, poznavao sam te otoane, i ne bih se udio da su tono znali tko sam, kamo idem i zato. Vjerojatno u, barem polovicu njih, sutra ujutro sresti na misi. Ne, ne smijem napraviti budalu od sebe. Ako se dobro sjeam, avion moe primiti samo desetak putnika ili najvie dvanaest, a nas je bilo otprilike tako nekako. Posjedali smo na mjesta sa svake strane prolaza. Pilot koji je iao iza nas, u prolazu nam se svakom pojedinano ugodno smjekao i dobacio neto o prekrasnom vremenu koje emo imati i otiao u pilotsku kabinu. Ostavio je otvorena vrata pa smo mogli promatrati kako paljivo provjerava kontrolnu plou. Avion se uz zvidanje poeo obraunavati sa smetnjama u motoru i kao da je traio da iskaemo malo vie potovanja njegovim ozbiljnim poetnim naporima. Zatim je pilot ubacio motor u brzinu i avion je poeo lagano kliziti po pisti. Iznenada je iz mikrofona do nas dopro glas koji je, nakon domaeg ugoaja, zvuao pomalo vano. "Govori vam va kapetan", rekao je, a glas mu je imao slubeni ton, "uskoro naputamo Renfrew aerodrom i letjet emo ravno za Barru na visini od oko 3000 metara. Vidljivost je dobra, a upravo sam primio obavijest da nas u Barri oekuje gotovo savreno vrijeme. Molim vas ugasite svoje cigarete i zaveite sigurnosne pojaseve. Uskoro uzlijeemo." Avion je zagrmio. Kapetan je ponovo gledao u kontrolnu plou, otpustio je konice i avion je poeo ubrzavati svoju vonju po pisti. Pokraj nas svjetla su promicala pokazujui da je sve isto, a mi smo se kretali sve bre. Mali je avion grmio. Bio je napregnut do krajnjih granica, pokuavao je uiniti vie nego to moe, ali nije nas mogao prevariti. Odavala ga je nesnosna buka. Bilo je oito da su mu ve prole srednje godine i da ulazi u starost. Zato je, zaboga, tako star? Tada se iznenada sve izmijenilo. Bili smo u zraku, sve je iznenada postalo mirno i tiho dok smo blago klizili prema nebu. Ispod nas se uurio Glasgow, koji je postepeno nestajao u daljini, a kapetan je ponosno usmjerio svoj avion prema otocima. Moje su se misli vratile unatrag na dogaaje koji su me doveli do ovog putovanja prema Vanjskim Hebridima. Sve je poelo u sijenju ove godine. Iznenada sam postao svjestan smjera kojim se uputio moj ivot. Da budem iskren, poeo sam shvaati da zapravo uope i nemam smjera. Prilino je teko jednom sveeniku prihvatiti da je doao na rub i da se nalazi pred duhovnim rasulom, no naalost to je bila moja istina. Korijen problema leao je u injenici da sam jednostavno prestao ozbiljno moliti, izgubio sam naviku moljenja. Sluajno sam primijetio jedan oglas koji je pozivao vjernike na vikend teaj o molitvi koji e se odrati u mjesnom domu za duhovnu obnovu. Odluio sam otii. Ve u subotu naveer znao sam da je to promaaj, u najmanju ruku za mene. Poslije veere s osjeajem depresije sam otiao u sobu za odmor. Tamo je bila samo jedna osoba. Mirna, skromna, mlada ena koju sam bio ranije zapazio ali nikada nisam s njom razgovarao. Rekla je da se zove Sheila Watson. Bio sam pomalo zaprepaten kad je u razgovoru rekla da, premda nije dobila nita vrijedno na tim predavanjima, vikend je za nju bio jedan izvanredni predah. Objasnila mi je da je ona obina domaica, majka estero djece. Imala je sreu da je njezina majka mogla produiti svoj boravak i ostati jo nekoliko dana s njenom obitelji, pa je ona mogla doi ovamo. Njena obitelj prihvaa injenicu da se mama mora povremeno osloboditi obaveza. Njezina reakcija na teaj bila je istovjetna mojoj, samo to je ona, na moje iznenaenje, bila u stanju mnogo bolje od mene pretoiti u rijei promaaje teaja. U stvari imao sam utisak da ona jako dobro zna o emu govori kad smo poeli razgovarati o molitvi. Iz nje je jednostavno zraio neki duboki osjeaj suosjeanja. inilo mi se da ona jednostavno upija svaku moju rije kad sam poeo govoriti. Sluala je s panjom koju ranije nisam ni kod koga osjetio. inilo mi se kao da je moji problemi zaista zanimaju i da je brinu. Ne, u njoj nije bilo onoga 'ako mogu', ona je jednostavno inila. Nije glumila ulogu suosjeajnog sluaoca, ona se nije prikazivala da je puna kranske ljubavi. Bio je to istinski susret koji, mislim, nikada do tada nisam imao. Nije to bilo zato to je neto rekla, nego zato to je ona to bila. Ne sjeam se kako je poelo. Znam samo, da je njezina izuzetna panja i briga dotakla neto duboko u meni. Poeo sam joj iskreno priati sve o sebi. Pomno i s panjom je sluala sve to sam govorio. Bilo mi je kao da 4

sam obavio svoju ivotnu ispovijed i to s dobrom mjerom ispitivanja savjesti. Nikada nikome ranije nisam tako mnogo rekao o sebi, kao to sam njoj rekao. Pretpostavio sam da e mi to biti vie neko olakanje nego to sam imao potrebu da ona to podijeli sa mnom. Priala mi je o sebi, svom braku, o svom suprugu, o svojoj djeci i o tome kako je shvatila da ak i u dobrom braku, ivot bez molitve nema smisla. To je njoj bila jedina stvar za koju je mislila da je smisao svega. Nisam se mogao nauditi kad je poela priati kako je poela i kada je prvi put osjetila koliko joj je molitva vana, koje je knjige itala i tko joj je pomogao. Priznala mi je da joj je najveu pomo, koju je ikada primila, pruio njezin duhovni voditelj, ovjek izuzetne unutarnje dubine i duhovnosti, koji je sasvim sigurno, kako ona misli, ivui svetac. uti nekoga njenog duhovnog iskustva kako o nekom drugom govori da posjeduje sve vrline sveca, zaista me je zainteresiralo. Umirao sam od elje da je zapitam tko je on. Ona je, prije nego sam zapitao, osjetila moju elju i rekla: "Mislim da bi vam on mogao biti od velike pomoi." "Siguran sam da bi", odgovorio sam, "ali vjerujem da je to gotovo nemogue. Naime ja ivim u kotskoj a vi u Londonu. Ne znam kako bih ga mogao redovno posjeivati. Za vas je to lako, vi ga moete redovno posjeivati, ali ja, jedva da mogu doi do Londona". "O, ali ja ga ne viam redovno", odgovorila je, "u stvari ja ga nikada nisam ni vidjela." U jednom stranom trenutku sam pomislio da razgovaram s vjerskim luakom koji e mi sada rei kako je arkaneo Gabrijel, ili neki drugi svetac njezin duhovni voditelj, no ona je brzo dodala: "Moja jedina veza s njim je, znate, preko pote. Da budem sasvim iskrena prema vama", nastavila je, "sve vam to zapravo ne bih smjela govoriti. U stvari, da mi veeras niste poklonili toliko povjerenje ne bih vam, sigurno, priala o njemu. Vidite, moj duhovni voditelj", na trenutak je zastala traei pravu rije, "nemojte se smijati, u stvari on je pustinjak. Njemu me je predstavila jedna klarisa, koja esto, na na poziv, svraa k nama u kuu. Razlog zbog kojeg sam suzdrana da vam priam o njemu je taj, to on izriito zahtijeva u svojim pismima od svoje duhovne djece da ga nikome ne preporuujemo, jer zaista, barem za sada, nema vremena ni za koga dodatnog. Meutim vi ste bili tako iskreni i obeavam vam da u mu pisati o vama i moliti ga da vam pomogne". Zahvalio sam joj i rekao da u joj ostaviti svoju adresu tako da mi moe javiti im neto uje od njega."Usput, gdje on ivi?" zapitao sam. "Pa", odgovorila je, "ovo e vam zvuati preromantino a da bi bilo istinito. On u stvari ivi na nekom otoku, negdje na zapadnoj obali kotske." "Stvarno", rekao sam, "to je zanimljivo. Ja esto provodim praznike u tim krajevima. Gdje je tono taj otok?" "Pa to je u Vanjskim Hebridima", odgovorila je, "to je jedan mali otok, tako malen da ga ne moete nai na karti. Nalazi se sjeveroistono od Barre." "To je......gdje....?" naglo sam joj upao u rije. Mozgom mi je proletjela jedna slika. Bila je to slika jedne rujanske veeri pred pet ili est godina na otoku Barra. I prije negoli je nastavila, ja sam znao da sam ga sreo, tonije da sam vidio tog njenog pustinjaka. "ivi na jednom udaljenom naputenom otoku sjeveroistono od Barre u Vanjskim Hebridima", ponovila je polagano, zastajkujui jer je na meni vidjela uinak koji su u meni izazvale njene rijei. Nisam vie mogao izdrati. "Ja sam ga sreo", uzbueno sam uzviknuo. "Ma niste mogli", odgovorila je, "on veoma rijetko s nekim razgovara." "Ono to sam htio rei", rekao sam ispravljajui se, "vidio sam ga pred pet godina. Sasvim sam siguran da je to bio on!" Ona me je sumnjiavo gledala kao da sam napravio neku glupu primjedbu. No ja sam instinktivno osjeao da sam u pravu, kao to se i pokazalo. Vie je nisam nita pitao. Znao sam da sam u pravu i elio sam i nju u to uvjeriti, pa sam nastavio brzo govoriti dok je u meni raslo uzbuenje. Objasnio sam joj da sam prvi put doao na Vanjske Hebride prije devet godina. Oduvijek sam elio otii tamo, jo kao djeak. Ti su me daleki otoci oduevili ne iz romantinih razloga zbog kojih veina ljudi dolazi na njih, nego sam elio otii tamo zbog djeake strasti koja su ostala sa mnom sve do dananjih dana. Ja sam, naime, jo kao djeak zavolio ptice, i poput mnogih mladih ornitologa, najvie su me oduevljavale ptice grabljivice. Meu njima, svakako, najvie mjesto zauzimao je zlatni orao, najvea i najokrutnija ptica grabljivica. Znao sam da nekoliko parova tih ptica ima svoja gnijezda na Hebridima. Jednoga nas je dana posjetio na upnik koji se upravo bio vratio s praznika provedenih na Vanjskim Hebridima. Iznenadilo ga je mnotvo pitanja kojim sam ga obasuo. "uj", rekao je, "ako si tako zainteresiran za te otoke, zato ne ode tamo sam. To je samo jedan sat avionom od Glasgowa?" To je bilo presudno pa sam donio odluku. Stupio sam u kontakt s jednom zajednicom redovnica koje vode malu bolnicu u junom Uistu, najveem otoku Vanjskih Hebrida. Zamolio sam ih da mi pronau neki smjetaj za tjedan dana u vrijeme mojih praznika. Poslale su mi adresu gospoe i gospodina MacPherson u Dalibourghu. Sljedeih pet godina provodio sam svoje praznike kod njih ili kod njihovih znanaca. Bilo je to posljednje veeri mog boravka tamo, pred pet godina, kad sam po svom uvjerenju vidio pustinjaka. Tog puta sam praznike provodio sa svojim prijateljem Adrianom kojemu sam esto obeavao da u ga povesti sa sobom i pokazati mu te divne otoke. 5

Odsjeli smo na Barri kod gospoe MacClean u Ard Veenishu u North Bayu. Poslije veere smo odluili malo proetati. elio sam jo jednom otii do Bruernisha da pokuam svojim dalekozorom, posljednji put prije odlaska, pogledati Hellisay. Moj interes za Hellisay nije bio samo estetski. Znao sam da na tom otoku zlatni orao ima gnijezdo i elio sam jo jedanput pokuati sreu ne bih li ga vidio ili ugledao bar neki njegov trag. Prolih sam ga godina nekoliko puta vidio na Uistu, ali ovog puta nisam imao sree i zato sam elio pokuati jo jednom. Adrian je sa sobom ponio radio da moemo sluati koncert. Bio je petak naveer i sluali smo Londonski simfonijski orkestar. Sjedili smo na obronku iznad Bruernisha u tiini, promatrali prekrasnu scenu koja se pruala pred nama i sluali Beethovenovu Devetu simfoniju. Mislim da smo obojica bili svladani osjeajima, preplavljeni savrenom ljepotom tog iskustva. Adrian je promatrao male otoie koji su okruivali Hellisay i najednom me gurnuo, pokazujui mi pravac koji je elio da pretraim svojim dalekozorom. Na trenutak sam pomislio da je primijetio zlatnog orla, ali ne, on mi je elio skrenuti panju na jedan mali otoi nedaleko od Hellisaya kojemu ja, dotada, nisam obraao panju. Premda je otoi bio dosta daleko, moj snani dalekozor uhvatio je sliku ovjeka koji je tamo etao, ili bolje rei hramao uz obalu. "Dragi Boe!" uskliknuo sam, "tko god da je to, to tamo radi za ime Boje?" Uvijek sam vjerovao da su ti otoci potpuno nenastanjeni. Moda po njima seta samo nekoliko ovaca koje su njihovi vlasnici, koji sad ive na glavnom otoku, ostavili da tamo pasu. "To je sigurno ovjek", sloio se Adrian, "i mislim da je epav." "Dri tap", rekao sam. "Evo pogledaj sam", nastavio sam, pruajui mu dalekozor. "Da u pravu si, nosi tap", odgovorio mi je Adrian. "Misli li da je u nevolji?" zapitao sam. "Meni ne daje takav dojam", odgovorio je Adrian. Upravo tada ovjek je nestao iza neke graevine. Vie ga nismo vidjeli. Kad smo se vratili k naim stanodavcima, zapitao sam gospou MacClean zna li tko je bio taj ovjek. "O, da", odgovorila je, "on je neka vrsta udaka, usamljenik koji ivi tamo na tom otoku ve gotovo dvadeset godina, premda mislim da nije ba star. Mnogo sam ga puta vidjela na misi u nedjelju. Nije lud ni tako neto, no ne moete mi rei ni da je normalan, kad tako ivi sve te silne godine." "Je li on domai ovjek?" zapitao sam. "O, ne", odgovorila je, "nije on jedan od nas, on je stranac ili tako neto." Poznavajui gospou MacClean to je moglo znaiti da je doao s glavnog otoka ili iz Mongolije, za nju je to sasvim svejedno, i zato je nisam dalje ispitivao. "Od ega tamo ivi?" zapitao sam. "Ja zapravo ne znam", odgovorila je, "mislim da je neto kao pastir na tim vanjskim otocima. U svakom sluaju to mu moe biti posao samo za pola radnog vremena. Moda je to njemu dosta da preivi, ali ja ne mislim da je to dovoljno." "Jednu stvar ipak znam", nastavila je, "rekli su mi da prima uasno mnogo pote i da je jednako tako mnogo alje u razne krajeve. Znam takoer da od vremena do vremena prima i neke pakete, vjerojatno pune knjiga, premda ne znam kamo ih stavlja. ivi naime u jednoj vrlo maloj kolibi koju je sam sagradio na nain kako su se tu nekad gradile kue, 'hebridske crne kolibe'. Nisam je sama vidjela jer se nalazi s istone strane otoka, s one strane koja se ne moe vidjeti s glavnog otoka, no tako se govori. Ako elite vie saznati o njemu pitajte u potanskom uredu, oni znaju mnogo vie nego ja." Volio bih bio to uiniti, ali bilo je kasno, a sljedee jutro u 11.30 imali smo avion za povratak. Kasnije sam potpuno zaboravio tog ovjeka kojeg smo vidjeli na tom divljem hebridskom otoiu i nisam ga se sjetio sve do te veeri kad sam razgovarao sa Sheilom u sobi za odmor. Kad sam zavrio svoju priu, vidio sam da sam Sheilu uvjerio i da je oarana mojom priom. "Kako je to udno", rekla je, "kakva sluajnost!" "Stvarno zvui nevjerojatno", odgovorio sam, "jeste li ga vi ikada posjetili na njegovu otoku?" "Ne," odgovorila je, "premda bih to jako voljela. Da je po mome, ja bih ve odavno, pred mnogo godina odletjela na Barru, ali postoji jedno nepisano pravilo izmeu Petera i svih njegovih dopisnih uenika, a to je da nitko nikada nee otii da ga posjeti. Kako ja to razumijem, to ukljuuje ak i dolazak u njegovu blizinu. Nitko nikada nee ugroziti njegovu osamljenost koju si je sam izabrao. Koliko je meni poznato svi potuju tu njegovu elju." "Ali, draga", uzviknuo sam, "ja se nadam da postajui njegov uenik to ne znai da vie neu moi posjetiti Barru. Imao sam u planu otii tamo sljedee ljeto." "E, to ete ga morati sami pitati, ako, i kada mu budete pisali", odgovorila je, "no sigurna sam da ga ta ideja nee ba odueviti." Avion se Iznenada lagano nagnuo na stranu i istovremeno se zauo glas kapetana: "Upravo prolazimo preko Obana", rekao je, "ako pogledate kroz prozore na desnoj strani aviona vidjeti ete Loch Linnhe, a tamo jo dalje na dnu zaljeva moete vidjeti utvrdu Fort William.........Ako pogledate ravno na desno moete vidjeti Ben Nevis s vijencem oblaka oko njegova trbuha. Planine koje vidite preko cijelog horizonta su Grampiani........... Naa trenutna visina je 4000 metara i upravo prelijeemo otok Muli." Sjedio sam s desne strane aviona i prizor koji sam promatrao bio je vie nego velianstven. Letio sam ve nekoliko 6

puta ovuda i uvijek je sve bilo zavijeno prljavo sivim oblacima. Ovo je bilo prvi put da sam mogao promatrati taj prekrasan krajolik. "Ako pogledate dolje lijevo", ponovno se uo kapetanov glas, "moete jasno vidjeti otok Ionu, tamo daleko sasvim ispred jugozapadne obale Mulla." Vie nisam mario to e putnici misliti o meni. Nisam elio propustiti taj pogled, jer mi se moda vie nikada u ivotu nee pruiti takva prilika. Digao sam se sa sjedita smjekajui se blago i uputio se, prolazei sredinom prolaza izmeu putnika, na drugu stranu prolaza. Ne bih mogao rei da je pilot bio oduevljen mojim neodgojenim upadom u njegov 'zrani prostor', ali ja jednostavno vie nisam mario. elio sam vidjeti otok Ionu. Ve sam uo malu skupinu ljudi kako sutra ispred crkve to prepriava, a moj neeljeni suputnik poeo me napadati ispustivi jedno traljavo nakaljavanje ravno u moje lice. Znao sam da je to sve nestvarno, ali imao sam dojam da me napada cijela vojska bakterija i virusa. Ne elei se direktno suprotstaviti, povukao sam se lagano praen podrugljivim podsmjesima na svoje sjedite. Kasnije sam ga uo kako razgovara visokim, uzbuenim glasom s ovjekom koji je nosio neku vrstu mornarike uniforme a vjerojatno je bio iz neke vrste obalne strae. Misli su mi se ponovno vratile na Petera i pismo koje sam od njega primio. Sheila mu je pisala kako je obeala, a meni je dala njegovu adresu: Peter Calvay, P.O. Box 3, North Bay, Barra. Po njenom miljenju prezime Calvav mu nije bilo pravo, nego neka vrsta nadimka koji upotrebljava u privatne svrhe. Kad sam primio Sheilino pismo, neto mi je postalo jasno. Zapravo je to bilo u mojoj glavi jo od vremena kad mi je Sheila priala o Peteru. Ja jednostavno nisam elio ui u neko beskrajno dopisivanje s bezlinim duhovnim voom, pa ma kako mi bio potreban. Kao prvo, mrzio sam pisati pisma bilo koje vrste, a najmanje dugake osobne ispovijesti o vlastitom duhovnom ivotu. Znao sam to od poetka, ali joj nisam nita rekao u to vrijeme. Ve mi je tada bilo jasno to elim. elio sam otii na Barru i susresti se s njim licem u lice. Znao sam da bi to bila jedina stvar koja bi me zadovoljila. Takoer sam instinktivno znao da je on izvorna, istinska linost. Gospoa MacClean nije bila u pravu. Nije on udak. Sigurno ne, jer ga osoba Sheilinih duhovnih kvaliteta ne bi mogla preporuiti s takvom sigurnou. Zato sam odluio smjesta pisati Peteru i naglasiti mu kako svatko tko danas poinje ozbiljno moliti ima sve veu potrebu za dubljim molitvenim ivotom. Objasnio sam mu kako se osjeam izgubljeno i premda me drugi pozivaju sve vie i vie da im pomognem, tuna je injenica da ja jedva mogu sam sebi pomoi. Rekao sam mu da potpuno razumijem neugodnost u koju ga dovodim, i naravno shvaam da je to neprikladno jer bi mu ivot bio nemogu kad bi svatko tko to zaeli zahtijevao da stupi s njim u osobni kontakt. Meutim, mislio sam da sam ja u posebnom poloaju, jer ja sam jedan neuspjean sveenik kojemu se drugi obraaju za vodstvo, a kako ih ja mogu izvesti na pravi put, kad sam nemam prave pomoi. Rekao sam jo mnogo toga to god mi je palo na pamet i ega se vie ne mogu sjetiti. Sjeam se samo da sam se osjeao pomalo kao varalice kad sam ubacivao pismo na potu, jer sam prenaglaavao altruistike motive u svojoj molbi, a bio sam svjestan da su moji motivi veoma sebini. Morao sam ekati skoro est tjedana na odgovor. Stigao je 21. svibnja za vrijeme mog poslijepodnevnog odmora. Pokupio sam pismo sa stolia u blagovaonici gdje je bilo ostavljeno za mene. Potanski ig je bio vrlo jasan: 'Barra, Hebridi'. Shvatio sam smjesta da je konano stigao odgovor. Neprirodnom brzinom sam ga zgrabio, poao u svoju sobu, zatvorio za sobom vrata i poput uzbuenog tajanstvenog kolarca sjeo na krevet da ga bez ometanja proitam. P.O. Box 3. North Bay, Barra, Hebridi 16. svibnja.

Dragi oe Robertson, Zahvaljujem vam na vaem pismu. 'Posljednjih nekoliko tjedana nisam bio dobro pa nisam bio u stanju pokupiti moju potu kao obino. Kad sam to konano uspio trebalo mije dosta vremena daje sredim. Moj je raspored bio potpuno naruen i trebalo mi je izvjesno vrijeme da se ponovno organiziram! Moram priznati da sam bio zateen tolikim povjerenjem koje ste mi izrazili u pismu. Nadam se da vam Sheila nije ostavila pogrenu sliku o meni. Da budem potpuno iskrenja sam samo jedan obian ovjeka laik koji je svoje znanje o duhovnom ivotu stekao iz druge ruke, i smatram da ja nemam to ponuditi jednom sveenicu poput vas. Ipak u pokuati odgovoriti vam na jednu ili dvije toke koje ste naveli u svom pismu a odnose se na molitvu. 7

Moram vam rei kako smatram da bi bio potpuni gubitak vremena i novaca da poduzmete sav taj daleki Put da se susretnete sa mnom. Zato u pokuati odgovoriti na vae dugako pismo detaljnije kroz sljedeih nekoliko dana, jer trenutno imam mnogo obaveza, a potrebno mije vie vremena da razmislim o stvarima o kojima ste u svom pismu govorili. Jo jednom, ispriavam se zbog kanjenja. Sve najbolje, Peter. Preletio sam pogledom cijelo pismo traei samo dvije rijei 'da' ili 'ne' na moj predloeni dolazak na Barru. im sam otkrio da je odgovor 'ne' odloio sam pismo. Bio sam duboko razoaran. Ve sam bio sve pripremio za odlazak kako bih se sreo s Peterom. Drugi put sam itao pismo mnogo paljivije. Nije u njemu bilo nita to bi umanjilo moja oekivanja, dapae, ono ih je povealo. Na neki nain su stil pisma kao i njegov ton potvrivali moju nadu. U stvari to je bilo vrlo uobiajeno pismo. U njemu nije bilo nikakvih vjerskih oznaka, nikakvih pobonih izjava, pa ak niti uobiajenih vjerskih fraza na kraju. Samo jednostavna uobiajena fraza: "Sve najbolje." udno, ali to me je vie privuklo nego to me je odbilo. Bilo je u njemu neke iskrenosti. Bilo je to skromno pismo bez lanog iskazivanja potovanja. Da, svidio mi se njegov ton. Mislim da sam ga ve i kanonizirao u svojim mislima, ne zato to ga je takvim Sheila prikazala, niti zbog tona pisma, nego jednostavno zato to sam oajniki traio gurua ili nekoga tko e mi pomoi prije nego to napustim bitku za svoje duhovno preivljavanje. U pismu je bila jedna zraka nade, pa sam odmah skoio na nju. Napisao je da bi to bio gubitak vremena i novca da doem samo zato da ga sretnem. No to ako ja tamo dolazim iz drugih razloga? to bi bilo da sam ja u meuvremenu ve rezervirao sve za svoje praznike, prije negoli je stiglo njegovo pismo, ak i prije nego to mi je Sheila priala o njemu? Znao sam da e to biti la, ali sam bio spreman uiniti sve samo da ga sretnem. No to ako je on pronicljiv? to ako je sposoban itati tue misli, tad e znati da sam laac. Nisam si mogao pomoi, nego se samo nasmijati svojoj jednostavnosti. Ja sam, naime, jo uvijek imao neku jednostavnu predodbu da e, ako ikada sretnem nekog sveca, on izvana biti sasvim obian stvor, ali kad nikoga nema kraj njega on se preobrazi, ima svoje ekstaze i bilokacije. Nisam si mogao pomoi ni otkloniti tu izofrenu sliku o istinskoj svetosti. Za svaki sam sluaj skovao plan koji je, dodue, ukljuivao i jednu la. Odluio sam smjesta neto poduzeti. Ve sam bio dogovorio da u otii na svoj godinji odmor prva tri tjedna u rujnu. Smjesta sam nazvao avionsku kompaniju i rezervirao si kartu za let za Barru, za etvrtak 5. rujna i povratak za Glasgow sljedeeg etvrtka. Promislio sam da ostale detalje o mom boravku tamo mogu dogovoriti kasnije. Zatim sam sjeo i napisao pismo Peteru. Zahvalio sam mu za njegovo pismo i rekao kako mi je ao to sam uo da je bio bolestan. Objasnio sam mu da sam ja ve ranije bio dogovorio da u dio svog godinjeg odmora provesti na Barri, ak jo prije negoli mi je Sheila i priala o njemu. Dogovorio sam da u stanovati kod gospoe MacClean u Ard Veenishu. Zatim sam mu jo napisao, ovog puta istinito, da je to moja esta posjeta Barri, i da sam ga prilikom svoje posljednje posjete sluajno primijetio na otoku dok sam svojim dalekozorom pretraivao okolicu ne bih li ugledao zlatnog orla na Bruemishu. Bio sam siguran da e istina o mojim ranijim posjetima Barri ispraviti tu malu la i uiniti da sve zvui prihvatljivo. Tada sam napravio majstorski potez (ili sam ja tada tako mislio) i rekao mu kako e me otac James MacDonald vjerojatno zamoliti da koncelebriram s njim u nedjeljnoj misi, pa bih ga tada mogao vidjeti. Sjetio sam se, naime, kako mi je gospoa MacClean rekla da ga esto via na nedjeljnoj svetoj misi, pa sam mislio da sam ga tako potpuno obavezao. On sigurno nee biti u stanju da odbije susret sa mnom sad kad sam otklonio sve prepreke. Likujui, izletio sam iz kue i predao pismo na potu zadovoljan sam sobom to sam sve tako uspjeno sredio. Tada, kao i obino, dogodilo mi se. Kasno naveer, kad su mi se sve emocije stiale, moje je oduevljenje splasnulo, shvatio sam sav uas koji sam napravio. Ne samo da sam mu podmetnuo jednu la, nego sam mu besramno navukao i obavezu, ucijenio ga da se mora sa mnom sresti ne dajui mu nikakvu mogunost uzmaka. Osjeao sam se kao potpuna nitarija. Zato, o zato ja uvijek djelujem tako impulzivno pa se poslije kajem? Osjeao sam se krivim zbog ina dostojna prezira, samo zato da dobijem ono to elim. Nisam imao ni trunka potovanja prema njegovu pozivu pustinjaka, nisam mario za druge ljude koji su ga takoer trebali, mislio sam samo na sebe. Gotovo sam poeo pisati drugo pismo, no tada, ispriavajui sam sebe, odluio sam da je jedan nepromiljen in dovoljan za jedan dan. Sutra u napisati drugo pismo, no nisam. Neka stvari ostanu kakve su. Strahujui, oekivao sam odgovor.

Peterov je odgovor stigao u etvrtak ujutro 11. lipnja. Otiao sam gore u svoju sobu da ga nasamo proitam. U elucu sam osjeao gr od straha i, premda sam bio sasvim sam u sobi, oblilo me rumenilo dok sam otvarao pismo. Poeo sam itati. P.O.Box3, North Bay, Barra, Hebridi. 8. lipnja Dragi oe Robertson, Mnogo vam hvata za vae pismo. Nisam znao da ste vi ve ranije biti na Barri. Izgleda da poznate ovaj kraj jako dobro. Spomenuo sam vas ocu Jamesu pred dvije nedjelje. On se sjeao vas obojice ovdje na Barri kao i kad je bio upnik u Bournishu pred nekoliko godina. No rekao mije takoer, da nije nita uo o vaem ovogodinjem dolasku u rujnu, i zapitao me biste ti imati to protiv da ga zamijenite taj tjedan, to bi znailo imati dvije mise u nedjelju i jednu svaki dan tijekom tjedna. Jo mije rekao da bi vam ostavio svoj auto a za svog boravka ovdje moete koristiti njegovu kuu. Kad sam ga vidio ovu nedjelju, rekao mije daje vidio gospodu MacClean u Ard Vernishu i uredio i s njom stvar, premda izgleda da ni ona do sada nije nita uta o vaem dolasku. Pa dobro, oe, to da kaem? Izgleda da ste me matirali. Mogu jedino rei da emo se sresti poslije mise u nedjelju 6. rujna. Ako vam mogu biti od ikakve koristi Siti e mi drago, noja zaista imam jako zgusnut dnevni red koji moram potivati. Obadam se da ete mi oprostiti ako ograniim nae susrete na dva sata dnevno izmeu dva i etiri poslije podne. Ja u svakog dana doi do vas, ako vam odgovara, svojom brodicom. Postoji malo pristanite sa stranje strane upnog dvora i tamo u pristati. Imam na umu stvari koje ste spomenuti u svom prvom pismu i mislim da emo ih moi podrobno prodiskutirati u rujnu. Sve najbolje, Peter. Nisam znao to da radim, to da mislim, niti kako da se ponaam. Jedan dio mene poelio je da likuje: 'Uspio sam, uspio sam!' no drugi moj dio savijao se od srama kako sam to napravio i na pomisao kako sam ga ulovio u klopku. '... matirali ste me...'! Koliko je bilo obzirnosti i humora u tome. Tada sam shvatio da on zna da sam slagao kako bih postigao svoj cilj. Kako se ono izrazio? "...da ni gospoa MacClean nije do sada jo nita ula o vaem dolasku... " On je moda pustinjak, ali to ne znai da je budala. Naravno, sve je shvatio. Nema potrebe da bude prorok pa da to vidi. "Upravo smo preletjeli otok Tiree", ponovno je glas pilota prekinuo moja razmiljanja. Ovog puta sam znao to e sad rei, preduhitrio sam ga. Ve sam promatrao dolje i divio se velianstvenom gorskom bilu Rhum, kako se izdie iz mora poput neke neosvojive prirodne tvrave okrunjene 600 metara visokim masivnim tornjevima. Eigg, Canna i Muck, njezini otoki sateliti, ponizno su stajali sa strane, zadovoljni to mogu gledati svoju feudalnu vladaricu u svoj njenoj ponositosti i snazi. Kao da sama ta scena nije bila dovoljna da me ostavi bez daha, na samo petnaestak kilometara ispred nas ugledao sam na nebu obrise Cuillin Hilla koji su ak i planinu Rhum uinili patuljastom. "Kao to sam ranije spomenuo", nastavio je kapetan, "malo prije nego to smo se pribliili Tireeu letjeli smo tono iznad pilje Fingal na otoku Staffa." Nevjerojatno, ali u jednom trenutku mi se uinilo da ujem zvuke bljetavog koncerta "Velika kotska tura". to bi tek Mendelssohn skladao da je vidio ovo to ja vidim umjesto one male, beznaajne pilje. Naslonio sam se za trenutak da predahnem. Bilo je to sve previe za mene. Nikad do tada nisam iskusio toliku raznovrsnost ljepote i takav sjaj krajolika. A jo nije bilo gotovo. Prelijetao sam kanal Minch ve desetak puta ranije, ali nikada nisam vidio neto poput ovoga. Srameljiva kotska obala uvijek se zamatala neprozirnim velom eterine magle kako bi sakrila svoju sjajnu golotinju. Avion je lagano promijenio smjer. Usmjerili smo se prema vanjskim otocima. kotska je zemlja sad bila iza nas. Zavalio sam se u svom sjedalu, zatvorio oi da za trenutak predahnem od zasljepljujueg bljetavog sunanog svjetla i da se pripremim za sljedeu scenu orgijanja ljepote. Kako se avion pribliavao svom odreditu, postajao sam sve uzbueniji.

Otac MacDonald e me ekati na aerodromu s autom. On e se istim avionom uputiti u Glasgow. Sve je bilo dogovoreno upravo savreno. Dat e mi kljueve auta i upnog dvora, dat e mi upute i svaki e od nas poi svojim putem sljedei tjedan dana. Tako mi je napisao pred nekoliko tjedana kad je sve sredio. Jo jednom, posljednji put, obratio nam se kapetan aviona preko mikrofona: "Pribliavamo se Barri. Molim vas ugasite svoje cigarete i vrsto veite pojaseve." Zatim je nastavio manje slubenim tonom: "Nisam siguran da je pijesak na obali ve dovoljno suh da se prizemljimo, no spustiti emo se i pogledati. Ako nije, ponovno emo se dignuti i obletjeti otok da mu damo vremena!" U tom je trenutku avion poeo gubiti visinu, blago se nagnuvi prema naprijed. Iznenada je izgledalo kao da je otok doao iznad nas a mi smo se uputili upravo prema njemu, no ve je sljedeeg trenutka sve bilo isto, mi smo bili iznad njega. Nadesno sam mogao vidjeti neplodnu, surovu obalu junog Uista koja se protezala u daljini. Nalijevo se vidjela Barra Head, najvii vrh Hebrida. Mingulay nam je upravo ulazio u vidokrug kad se putnik do mene, obalni straar, odluio na obrambeno djelovanje. Uzeo je jutarnje novine, razmetljivo ih otvorio u sredini i potpuno mi zakrio pogled. Nisam se elio svaati. Nije nam ostalo jo mnogo vremena i dovoljno mi je bilo da gledam kroz svoj prozor. Mogao sam itati i prednju stranu njegovih novina, no nisam elio propustiti trenutak sputanja koji je upravo poinjao. On je to sigurno vidio ve ranije, pa mu je to bilo dosadno. Sudei po njegovoj istoj rumenoj koi lica, njega bi mogla odueviti samo aa duplog viskija prije ruka, ili moda dvije. eludac mi je iznenada poletio uvis dok se avion blago krkljajui poeo sputati. Tada, oh! Kakav pogled! Iz plavila neba avion je pao na visinu manju od 400 metara i uputio se prema plai. Pred nama se uzdigao sprud dok se desno krilo aviona nagnuto prema moru. Milje i milje zlatnog pijeska Barre protezale su se pred nama. Ne, nije to bila plaa ni Junog, ni Egejskog mora, bila je to Barra u svoj svojoj velianstvenosti. Vidio sam ve mnoge plae koje bi se mogle usporediti s ovom, ali niti jednu nije okruivala linija mora s tako njenim tonovima boja: plavim, smaragdno zelenim i preteno kestenjastim. Svaka nijansa tih boja prelijevala se jedna u drugu tvorei predivan kaleidoskop pastelnog sjaja. Avion se iznenada ustremio prema plai da je istrai. Znao sam da se Hellisay moe vidjeti s druge strane aviona. Morao je biti samo par kilometara daleko. U meuvremenu, moj prijatelj kontraadmiral, potpuno je zatvorio svoju blokadu. Mogao sam vidjeti veliku plau Cockie Beach na koju smo se spremali sletjeti. Bili smo ve gotovo iznad nje. Vidio sam malu skupinu ljudi to je stajala pokraj uske zgrade terminala. Nekoliko se auta zaustavilo na cesti da promatraju slijetanje. Dakle, to je to, trenutak iekivanja aviona. To je veoma vaan dogaaj na otoku koji u Glasgowu nitko ne primjeuje, ali ovdje je to kraljica dogaanja. ak niti velianstveni zlatni orao s Hellisaya ne bi se zaustavio da promatra taj prizor. Vi moete promatrati cijeli dan blunu (morsku pticu) kao se strmoglavljuje u vode kanala Minch, ali samo jednom dnevno, i nikad nedjeljom, moete promatrati avion kako leti nisko nad plaom sputajui se i podsjea vas na velikog albatrosa nad Atlantikom. Ako vidite Barru s visine od 10000 metara liiti e vam na veliku zailjenu kornjau koja pluta na moru. Glavnina otoka joj je tijelo, dok joj je glava Eoligarrv, njezin najsjeverniji rt. Lea su joj dvije uske trake zemlje koje teku paralelno, a nisu ire od 500 metara. Sa svake strane ovih prirodnih izboina lee velianstvene plae. Velika Cockie Beach na istoku, gdje je avion slijetao i velianstvena Traigh Eais posuta etom malih breuljaka, velianstvenih pjeanih dina, kojih nema nigdje drugdje na otoku. Sluajno je pijesak bio dovoljno suh i na moje razoaranje, avion se pripremio za slijetanje. Doseui nad morem vrhunac svog velianstvenog napada na otok, avion se, ovog puta sputao s lijeve strane, dajui putnicima vremena da jo jednom vide taj divni prizor, prije nego to e se s dunim potovanjem zavriti njegovo velianstveno slijetanje. Putovanje je zavrilo. Na terminalu me je ekao otac James. Sjeli smo u malo, toplo predvorje gdje mi je dao sve praktine upute, gdje to mogu nai i sve to trebam initi. Rekao mi je da je sredio s gospoom MacNeil koja e dolaziti u upni dvor i sve mi uiniti. Peter e kao obino, doi na ruak oko jedanaest sati poslije mise u nedjelju. Zahvalio sam mu za sve, pokupio svoju prtljagu, odnio je u auto i odvezao se u North Bay koji je bio udaljen svega par kilometara. Kad sam stigao u upni dvor, gospoa MacNeil me je ve ekala da mi pokae moju sobu i gdje to mogu nai. Nisam imao to raditi poslije ruka. Otiao sam do Ard Veenisha posjetio gospou MacClean i s njom popio alicu aja. Uveer nisam izlazio. Iznenada sam osjetio jak umor. Imao sam naporan dan, zasigurno jedan koji nikada neu zaboraviti, moda najdojmljiviji dan u svom ivotu, gotovo savren dan. Je li to nagovjetaj i savrenog tjedna? Drugo poglavlje

10

PETER Probudio sam se topao i odmoran, a svaki dio mog bia proimao je osjeaj dubokog zadovoljstva. Zijevao sam poput velikog debelog maka i besciljno skliznuo iz kreveta da vidim kakvo e biti jutro. Ugodna, umirujua sjeanja na prethodni dan bila su sa mnom cijelu no, i jo su uvijek bila tu kad sam razmicao zavjese i ugledao tmurno alosno jutro. Teki, tamni oblaci visjeli su s neba po svemu to se moglo vidjeti. Neumorna sitna kiica je rominjala, a ljepljiva hebridska magla uinila je da je ak i kamen izgledao ljepljivo. Najradije bih bio ponovo navukao zavjese, prekrio tu tunu scenu i vratio se natrag u krevet, no bilo je toliko toga to je trebalo uiniti. Oekivalo me je mnotvo praktinih stvari. Trebalo je otvoriti vrata crkve, otkljuati ormar s posuem i odjeom i pripremiti sve to e mi trebati na oltaru. Brzo sam se oprao, obrijao i siao dolje da se dam na posao. U etvrt do osam iz magle se pojavilo nekoliko ljudi i do poetka mise crkva je bila napola puna. Odavno nisam propovijedao. Osjeao sam da e biti teko odueviti ovu skupinu ljudi koja je ve dosta pretrpjela od udi tvrda i nepaljiva vremena. Izvukao sam jednu staru propovijed koju sam obino rabio u slinim sluajevima. Konano, bio sam na godinjem odmoru a elio sam da to bude dobra ve napamet nauena propovijed koju u izgovoriti pred Peterom. Ova prva jutarnja misa mi je bila da tako kaem 'generalna proba'. Nazivao sam tu propovijed "Bog za popravke", a ideju sam dobio iz Bonhoefferovih Pisama, posebno onog koje se bavi 'nevjernim kranstvom'. Njegov izraz "Bog iz pukotine", preveo sam u "Bog za popravke" osobu koju zazivamo kad neto poe loe, a koju zaboravljamo kad sve ide glatko. Bilo je to iza mise, tonije iza doruka kad su se stvari poele dogaati; unutar mene, mislim. Bilo je petnaest minuta prije deset ujutro kad sam osjetio udnu paniku u elucu. Do tog je trenutka sve bilo u redu, jo od noi uoi etvrtka jedva da sam imao vremena razmiljati. Za jedan sat u sresti Petera prvi put. Osjeao sam se kao da ekam zubara. ak bih poeo i preplaeno cvokotati zubima od iekivanja kao da imam groznicu. Znam da sve to zvui smijeno, ali nisam si mogao pomoi. Sve to iznuivanje, sav taj pritisak koji sam napravio da ga sretnem, a sada kad je stiglo to vrijeme, bio sam preplaen. Lako si je iz sigurnosti svoje sobe, udaljene stotinama kilometara, gledati kroz prste, lako je slagati, lako se nametnuti nekome da ue u njegovu privatnost, ali kad doe taj trenutak pa se mora s njim sresti licem u lice, na njegovom terenu, e, to je neto sasvim drugo. Veinu vremena prije mise u jedanaest sati proveo sam razmiljajui to u rei, kako u se ponaati kad se konano sretnem s Peterom. Zapoeo sam misu s nervozom kakvu nisam osjetio ve godinama. Vjerovao sam da je Peter tamo negdje meu vjernicima i da me sad promatra. Uspio sam se dovoljno svladati u vremenu prije propovijedi pa sam ak uspio briljivo prijei pogledom preko svih vjernika pokuavajui ustanoviti tko bi od njih mogao biti Peter. A tada, iznenada sam se sledio. Kroz punih trideset sekundi potpuno sam zaboravio to sam elio rei. U tom tako dugakom vremenu uasno dugakom vremenu ako ste propovjednik, bio sam beznadno izbaen iz ravnotee, ugledavi ovjeka koji me je promatrao s desnog sjedala u prvom redu. Visok, dobro drei, rumena lica, ovjek kojeg moe uzbuditi samo aa duplog viskija - ovjek, moj znanac, moj crveni kontraadmiral. Ne znam tko je bio vie iznenaen. On je bio u prednosti jer se, u onih dobrih osam i pol minuta itanja mogao pribrati i prihvatiti tko sam ja. Zato zaboga nije sjeo u dno crkve na neko nevidljivo mjesto, umjesto da je sjeo u prvi red i zurio u mene. Morao je znati kakav e dojam izazvati kad nam se oi sretnu. No ak i sada, da je barem oborio svoj pogled umjesto da zuri u mene, bilo bi mi bolje. Trebalo mi je dvije minute da se potpuno saberem i nakon stanke pune straha, zamuckivanja i bezbrojnog iznuenog kaljucanja, konano sam doao k sebi. Ba sam imao sreu to sam izabrao tu staru dobro mi poznatu propovijed, koju sam znao gotovo napamet. Da je to bila neka nova propovijed, ili da sam morao upotrijebiti nekoliko citata iz evanelja, to sam inae esto inio, vjerojatno bi to bio potpuni neuspjeh. Bio sam se toliko oporavio da sam mogao izgovoriti cijelu propovijed lijevoj strani sluateljstva kako bih s njim izbjegao svaki daljnji kontakt oima. Tada se dogodilo. Dogodilo se tako brzo da sam jedva mogao jasno odrediti vidom. Zapoelo je jednim kljocajem. Bio je to kljocaj vrata od sakristije. Nekoliko se glava okrenulo na desno dok je tiha figura dolazila iz sakristije i zauzela sjedalo u pobonoj lai. Nisam dobro vidio ovjeka, no znao sam tko je. Vidio sam tap, primijetio sam ga u trenu, jedva vidljivo, instinktivno sam znao da nema zabune. To je bilo previe za moje ivce tog dana. to je previe, previe je, i za mene je sve bilo gotovo. Vie nisam znao gdje sam stao u propovijedi. Rekao sam samo neto kao "............ i tako moramo misliti na Boga, ne na stvari oko nas, nego na istinsko sredite ljudskog postojanja".

11

Tako, to je to. Ne mogu se sjetiti to se dalje dogaalo, ostatak mise je ostavio prazninu u mom sjeanju. im sam poslije mise sa sebe skinuo misno odijelo, pourio sam iza crkve da se sretnem s vjernicima - ne zato to sam se elio s njima sresti, pogotovo ne nakon takve propovijedi. Nisam si mogao zamisliti kako u se ponaati u susretu s Peterom. Na kraju sam odluio pustiti stvari da se same odvijaju, neka on doe do mene. Tad u se priiniti da sam se iznenadio i da sam zateen kao da sam zaboravio na na susret. Zatim u se toplo rukovati s njim, kao da mi je on neki davno izgubljeni brat koji se taj as stvorio ni od kuda. Kad sam stigao iza crkve, uhvatio sam pogled mog crvenog kontra admirala kako sa svojim autom upravo odlazi iz crkvenog dvorita i upuuje se prema Castelbayu. Vidio me je, ak je i zurio u mene, ali nije dao nikakav znak da se poznamo. Odvezao se u maglu, i nadam se, i iz mog ivota zauvijek. Zamiljao sam ga kako je ravno otiao do svog pisaeg stola da napie pismo nekim traerskim katolikim novinama o "sveeniku s ovratnikom" koji sramoti Crkvu. Prekinuo me jedan neljubazan, ali uobiajeno pokoran glas jednog upljanina koji mi je rekao da me trae na telefon. "O, usput, oe," nastavio je ovjek, "hoete li, molim vas, rei Peteru da sam sve njegove stvari stavio u brod a moete mu i poruiti od mene da nisam mislio da e i on postati lijeni gospodin." "OK!" promrmljao sam dok sam urio u kuu. Na telefonu je bio upnik iz susjedne upe koji me je ljubazno pozvao na veeru. Spustio sam slualicu telefona i poao u blagovaonicu. On je ve bio tamo, sjedio je za stolom. Ustao je kad sam uao, smijeei se prirodno dok mi je prihvaao ruku. Istog me je asa gotovo sruio na zemlju. Stisak njegove ruke u trenutku dok smo se rukovali bio je tako snaan pa sam pomislio da ima ozbiljnu namjeru da me povrijedi. "Oh, strano mi je ao!" rekao je istog asa istovremeno oslabljujui stisak ruke. Istinski me je povrijedio. Sjeo sam trljajui svoju ruku prihvaajui njegovu ispriku. Povrijedio me je, jeste, ali ja sam uinio mnogo vie od toga. Stvari se nisu mogle bolje razvijati. U trenutku kad smo se sreli psiholoka je prednost bila na mojoj strani. Umjesto da se ja osjeam krivim i ispriavam njemu za sve to sam uinio, on se ispriavao meni! "Sve u redu", rekao sam hrabro se osmjehujui. "Ja jednostavno zaboravljam na te svoje ruke", rekao je kao da ih ima samo nekoliko tjedana. "Uvijek su mi stvarale neprilike, jo od vremena kad sam bio gimnazijalac. Znate, moram se oslanjati na ruke zbog svoje noge. Moram uhvatiti svaku stvar mnogo vre nego drugi, zbog sigurnosti. Moj otac mi je bezbroj puta kod kue govorio da ne smijem tako vrsto zavrnuti slavinu u kupaonici prije no to izaem naveer, jer je nitko iza mene vie ne moe odvrnuti!" Nasmijao se blago kao da je prihvaao jo jednu opomenu. Rijei 'otac', 'kua', 'gimnazijalac' razbile su predrasude koje sam stvorio o njemu. Najednom je postao manji od onog stereotipa kojeg sam si zamiljao u svojoj pameti. Iznenada je postao iv ovjek. Postao je osoba; ovjek s prolosti koji je imao mamu i tatu, koji je imao dom koji je imao svoju ivotnu priu. Dobio je takoer i lice i tijelo - veliko tijelo! Bio je dobro graen ovjek, visok preko 180 centimetara, s jakim snanim ramenima koja su nosila teku, lijepo oblikovanu glavu s mnogo crne kose ne dugake do ramena, ali dovoljno dugake da mu pokrije ui. ovjek kojeg sam oekivao trebao je biti najmanje petnaest godina stariji. Peter je izgledao kao da je bio u svojim kasnim tridesetim ili moda etrdesetim, a moje mi je raunanje govorilo da ima najmanje etrdeset i dvije godine. Moglo bi se rei da ih je odlino nosio usprkos izdajnikih sijedih kosa kojih je bilo u izobilju. Lijep ovjek, nema sumnje. Bilo je u njemu neto to nisam oekivao. Bilo je to otro lice s dodirom upornosti na obrazima. No bilo je to i lice omekano patnjom i istinskim suosjeanjem. Umjesto jakne nosio je neto poput dugakog prekrivaa za magarce, koji je na ramenima bio vrsto saiven pravom koom. Moda je to bio debeli bijeli vuneni pulover koji je nosio ispod a koji mu je davao tako snaan izgled. Hlae su mu bile od crnog, vrstog rebrastog samta dok je na svojoj desnoj nozi nosio posebno izraenu izmu u kojoj je bio uloen metalni komad, dok je na drugoj nozi nosio, gotovo smijenu, masivnu sandalu izraenu u kunoj radinosti. "Jeste li dobro?" pitao je iskrenom zabrinutou. "Da, da, dobro sam, hvala, premda priznajem, nisam oekivao sresti jednog hrvaa u formi", odgovorio sam pokuavajui se naaliti. "A sad", nastavio sam pokuavajui preuzeti kontrolu nad situacijom i igrati se domaina, "biste li voljeli jedno pie prije ruka"? "Ako vam ne smeta, oe," rekao je blago se smijeei, "ja bih vie volio jednu dobru kupku. Otac James mi obino dozvoljava da se svake nedjelje prije ruka okupam. Imam dovoljno vremena ako sada poem." "Svakako", odgovorio sam, "srest emo se za pola sata na ruku. Jeli vam to dovoljno?" "Dovoljno, hvala", odgovorio je, "neu dulje." Pokupio je svoju sportsku torbu, uzeo tap koji je bio objesio na naslon stolca i poao gore. Sjeo sam s olakanjem. Najgore je prolo; upoznavanje je bilo iza mene. Zahvaljujui njegovoj nevjerojatnoj snazi i mojoj slabosti, sve je prolo odlino. Zvono je oglasilo jedan sat, a Peter je uao u sobu zajedno s juhom gospoe MacNeil. Ruak je zapoeo. Nije to bila poza, ali on mi nije mnogo pomagao da odrim razgovor, u najmanju ruku nije ga zapoinjao. utnja ga nije smetala kao mene, no 12

nakon svega, mislio sam, on sigurno nije vian trivijalnim razgovorima za stolom. Nakon to me je zapitao kakvo je bilo putovanje, a ja mu oduevljeno priao o tom velianstvenom putovanju, ja sam bio taj koji se naao pod pritiskom da odri razgovor. Kad je ruak zavrio, sjeli smo ispred vatre. "Primjeujem da nemate ovdanji nego sjevernjaki naglasak", rekao sam pitajui se kako e odgovoriti. Nije odgovorio opirno, no bilo je vidljivo da tome ne pridaje vanost i da to ne pokuava ni ublaiti ni prikriti. Spremno se nasmijao: "Ovdje ga nazivaju tvrdim manchesterskim naglaskom", odgovorio je ugodno. "Ovamo ste doli iz Manchestera?" zapitao sam. "Da!" odgovorio je ne pokazujui ni najmanju namjeru da govori o svojoj prolosti. A i zato bi? Naprezao sam se da ne budem znatieljan, no smatrao sam da ovaj razgovor ne izgleda znatieljno. Pitao sam ga sasvim uobiajene stvari o prolosti koje bi postavio bilo komu. "Pretpostavljam da ste tamo ili u kolu?" zapitao sam. "Da, u pravu ste. Iao sam u St. Bede's College." "Stvarno?" iznenadio sam se, "i ja sam tamo iao. Bio sam u domu kod sestara koje su se brinule o djeacima. Mislim da su to bile franjevake misionarke svetog Josipa." "Da, u pravu ste", odgovorio je Peter, "ima jedna sestra koje se dobro sjeam iz kole koja mi pie jo i sada." "to ste radili kad ste napustili kolu?" zapitao sam. Ton mojeg glasa me je izdao. Prekasno sam to shvatio. Bilo je oito da glupavo pokuavam dobiti informacije o njemu. Meutim, bez zastajkivanja ili davanja bilo kakvog znaka odbijanja, on je nastavio: "Bio sam na pedagokoj akademiji u Londonu", rekao je, "u St. Mary's, Strawberry Hillu sam studirao francuski i zemljopis kao glavne predmete. Kad sam zavrio, otiao sam u Pariz na Sorbonnu, a kad sam i to zavrio, dvije sam godine pouavao u Londonu a zatim sam doao ovamo." Premda je govorio sasvim prirodno iznosei injenice o svojoj prolosti, tek sam kasnije saznao mnogo vie o njegovim kolskim danima od jednog sveenika u Salford Diocese. Sjeali su ga se kao veoma svestranog djeaka kojeg su svi voljeli. Voa razreda, kapetan kriketske momadi, tajnik ragbi kluba, zvijezda igara i aktivni lan nebrojenih kolskih drutava. Izgleda da je bio ukljuen u sve i u svemu je sudjelovao s oduevljenjem, usprkos svojoj nozi (to je posljedica preboljenog poliomelitisa kad je imao svega est godina). Prirodno da nije mogao igrati ragbi, ali priali su mi da je njegov snani bas koji se orio na utakmicama vie doprinosio pobjedi nego tri etvrtine momadi. Onemoguen da igra ragbi, igrao je kriket i potpomognut nekim dobrim trkaem, bio je nezaboravan udarac. Djeaci na terenu bi zajaukali kad bi on dobio pravo da zada udarac jer ga nitko nije mogao obraniti! Usprkos svojoj odluci da ne budem radoznao, njegovi brzi i spremni odgovori ohrabrili su me i nisam se vie mogao zaustaviti. "Hoete rei da ste pouavali kao sada i tako ste doli ovamo?" zapitao sam. "Pa, ba i nije bilo tako jednostavno", prihvatio je pripremajui se da mi kae neto vie. "Vidite bio sam student kad sam naletio na Thomasa Mertona i proitao njegovo 'Brdo na sedam katova'. Nakon toga nisam mogao stati. Proitao sam sve to je napisao i to mi je dolo pod ruku. Bio sam jako impresioniran njegovim pisanjem; njegovo je pisanje dotaklo neto duboko u meni. Bio sam oduevljen ivotom i idejama iza kojih je stajao. Obiavao sam odlaziti na Mount St. Bernard i ostajao tamo preko vikenda. Bio sam ak i u Citeauxu dok sam studirao u Parizu. Bilo je to dok sam jo bio na St. Mary's u Strawberry Hillu kad sam zatraio da me prime u cistercitski novicijat na Mount St. Bernardu. Uitelj novaka je bio pomalo oprezan prema primanju novaka u to vrijeme. Taj ovjek Merton e me ubiti', znao bi govoriti tih godina kad sam i ja zatraio primanje u novicijat. Bilo je naime dvije stotine kandidatskih zahtjeva za primanje. Veina njih je bila zahvaena ozbiljnom epidemijom nazvanom 'mertonitis' koja je vladala ranih pedesetih godina. Od dvije stotine kandidata prihvatili su estoricu. Nakon jednog nestrpljivog iekivanja konano su mi odgovorili da sam primljen, ali su mi rekli da prvo moram zavriti svoje studije i jednu godinu pouavati prije nego uem u novicijat. Bio sam preplavljen veseljem. Uvijek sam elio postati sveenik, ali do tada nikada nisam ozbiljno pokuavao, zbog svoje noge. Izgleda da na Mount St. Bernardu to nije bila ozbiljna prepreka. Bilo je to za vrijeme moje prve godine pouavanja kad sam ponovno poeo razmiljati o cistercitima i njihovu nainu ivota. Sjeam se da sam jednog etvrtka otiao u Cowfold da posjetim kartuzijance, ali sam shvatio da to nije ono to ja traim. elio sam se radikalno predati Bogu kao kontemplativac i pomalo sam poeo shvaati da to neu imati ni kod cistercita ni kod kartuzijanaca. Za vrijeme svoje prve godine pouavanja sprijateljio sam se s jednim mladim uiteljem koji je doao s Junog Uista. Proveo sam s njim mjesec dana u blizini Daliburgha, preko puta bolnice. Mjesni direktor mi je ponudio da pouavam ovdje sljedeu godinu. Oduevljeno sam prihvatio, no kad se navrila godina dana dobio sam ponudu da pouavam u Americi pa sam poeo razmiljati o toj novoj ponudi. Tada sam shvatio da moram donijeti odluku. Odluio sam uzeti si slobodnu godinu i provesti je na otoku Vatersay, najmanjem naseljenom otoku u Hebridima. Ostao sam tamo etiri godine! Nakon toga sam bio siguran da elim nastaviti kao laik, predajui svoj ivot Bogu a kao okruenje prihvatiti priprosti nain ivota ljudi na Hebridima. Ponuen mi je mali posao povremenog pastira na Barri. Trebam se brinuti o ovcama koje su ostale pasti razasute na malim otocima Bruemisha. Nisam mogao poeljeti bolju osamu od one koju mi je kao dom pruio mali otoi Calvav." 13

Sad sam znao zato je sam sebe nazivao Calvav. Sheila je bila u pravu. To mu je bio nadimak. "Ja sam sebe jedva da mogu nazvati pastirom jer mi je za to potrebno malo vremena", nastavio je, "zato malo crtam a vie se, kad god mogu, bavim ribarenjem, otkrio sam da mi to odgovara. Tek posljednjih nekoliko godina, ljudi su me poeli nazivati pustinjakom i obraati mi se kad za to osjete potrebu. Ne mogu si pomoi, taj naslov odgovara, no ponekad, u posebnim okolnostima kad ljudi poput vas naprave sav taj dugaki put da bi me vidjeli kao da sam ja sveti Ivan Krstitelj dananjih dana, postajem zabrinut." Lagano sam pocrvenio, ali nisam nita odgovorio. "Pretpostavljam da za sve to moram okriviti sestru Veroniku", nastavio je s blagim humorom. "Sestru Veroniku? Tko je ona?" zapitao sam. "Oh, ona je u stvari asna sestra s Bruemisha. Ona i ja smo esto imali duge razgovore o molitvi. Nakon toga ona me je poela preporuivati svojim prijateljima i tako je poelo dopisivanje. Ako ne budem oprezan, uskoro u morati otvoriti dopisnu kolu ovdje na Calvayu s mnotvom sekretarica!" Nasmijao se bez gorine, ali s nekim neodreenim zbunjenim uenjem kao da se sam pita to se to dogodilo zadnjih par godina. Nisam ga prekidao dok je u glavnim crtama priao o razlozima koji su ga doveli na Calvav, ali sam bio zaista fasciniran sluajui ga. Nije to bilo zbog toga to je rekao, to je samo po sebi bilo zanimljivo, nego vie zbog razliitih razloga koje mi je teko izraziti. Prvo, potpuno sam ga krivo zamislio. To je bila moja pogreka - uvijek stvaram sliku o ljudima i njihovom karakteru s premalo podataka. Pretpostavljao sam da je Peter pomalo ljubomoran na svoju privatnost, na svoju prolost, na svoj nain ivota i na svoju samou. Zamiljao sam da je svuda oko sebe postavio natpis "ne ulaz!" Na njegovom elu je trebalo pisati "privatno - odlazi!" No to nije bilo tako. On sigurno nije bio razgovorljiv, nitko ga ne bi mogao takvim opisati, no ostavljao je dojam da je potpuno providan, da uope nema tajni. Bio je spreman razgovarati o sebi ili bilo emu drugome na jednostavan nain ne pravei se nimalo vaan. Svaki put kad bih neto zapitao, traio sam znakove upozorenja, istraivao sam mu pogled i miie na licu, traei makar i najmanji znak koji bi mi rekao da sam preao dozvoljenu granicu, ali ni jedanput to nisam primijetio. Oko njega je bilo mnogo blage, nevine jednostavnosti pa sam osjeao da mu mogu postaviti i najosobnija pitanja veoma osjetljive naravi i da e mi on smjesta odgovoriti bez traga ljutnje. Ipak svatko dolazi do toke kad zna da mora podvui crtu. to je rekao, rekao je, i znak 'zabranjeno' bio je jasno vidljiv. Znao sam da ga ne smijem vie ispitivati, premda mi je bilo jasno da on ne pozna znaenje rijei "zabranjeno", pa ak ni onda kad se to tie njegove vlastiti osobe. Zatim, bilo je jo neto u njemu. Shvatio sam to naknadno, shvatio sam da sam bio nepotrebno nervozan i upravo u smijenom stanju napetosti zbog susreta s njim. To, to se jedva moe definirati kao 'neto' u njemu je prenosilo mirnou i mir. Kad je zavrio svoju priu, bio sam se potpuno oporavio i sastavio. Bio sam relaksiran, spokojan i ponovno u stanju svoje normalne ravnotee. Kad sam sve uo, mislio sam da je jedino ispravno zakljuiti kako je taj prvi susret s njim imao na mene jednako snaan utjecaj kao i moj susret s Sheilom. Posljedice mog prvog susreta sa Sheilom bile su za mene gotovo traumatine iz raznih razloga, koje nikada neu biti u stanju potpuno razumjeti. S Peterom je bilo drugaije. Ne moe si pomoi no zbog njegove potpune raspoloivosti i prirodne otvorenosti, njegovog providnog potenja i neponovljive jednostavnosti, morao sam si priznati da su prvi dojmovi bili besprijekorni. "Oo", iznenada je rekao Peter, gledajui na svoj sat, "moram sada ii, oe. Ima nekih stvari koje moram obaviti prije noi, pa ete me ispriati.........." "Svakako", rekao sam dok smo istovremeno ustali i krenuli iz blagovaonice u predvorje. "Oh, skoro sam zaboravio, jedan mi je upljanin rekao da je sve vae stvari stavio u brod." "To mi je ba drago", odgovorio je, "to e mi utedjeti put do pote. To su moje tjedne namirnice i pota." "Dodao je jo neto o tome kako nije oekivao da ete i vi postati lijeni gospodin", dodao sam promatrajui ga sa zanimanjem. "Ah", nasmijao se, "to se odnosi na brod. Otac James mi je za ovaj tjedan ostavio vanjski brodski motor da mi utedi sve to dodatno veslanje. Zbog njega sam i zakasnio na misu. Nikako nisam mogao pronai kako se pali." Zabacio je glavu uvis i napravio grimasu na licu kao da sa sebe otklanja svaku odgovornost za te moderne mehanike motore - jer su daleko manje pouzdani od para vrstih ruku. "Vidjeti emo se sutra, oe, rekao je, "oko dva sata. Odgovara li vam?" "Kako da ne", odgovorio sam, "ekat u vas." Uzeo je svoju sportsku torbu i uz pomo svog vrstog tapa uputio se puteljkom prema pristanitu. Uao sam u kuu, zatvorio vrata i sjeo u naslonja da se relaksiram i da u sebi tiho proem jo jednom ovaj dan pun dogaaja i razliitih dojmova. Bio sam razoaran, ak depresivan. Ljuske koje su mi posljednjih est mjeseci zastirale vid postupno su mi spale s oiju. Sve sam vidio jasnije i sigurnije. A ono to sam vidio, to sam poeo shvaati, bilo je to da se moj mali san zavrio. Poput djeteta stvorio sam si svijet fantazije. Vjerovao sam u arobnjaka s tajanstvenog 14

otoka koji e mi ispuniti sve moje elje. A to se dogodilo kad sam se susreo licem u lice sa svojim arobnjakom za kojeg sam pretpostavljao da e mahnuti arobnim tapiem i pretvoriti se u 'princa na konju'? Umjesto toga on je bio jednostavan dobar ovjek, koji je jednom davno imao elju postati redovnikom, no koji je sada, kao to i sam kae za sebe, jedva netko tko pokuava, daleko od lude gomile ljudi, ivjeti kao kranin. Nisam sumnjao u njegovu iskrenost, niti u njegove potene namjere da bude poboan i dobar kranin, to je bilo oito. Nije me pokuavao zavarati, niti bilo koga drugoga u vezi s tim. On je jasno izloio svoj poloaj prije nego sam doao ovamo. On je bio na pravom putu, to stoji. No kako bi on mogao iz te daleke, vedre osamljenosti u svojoj otokoj povuenosti razumjeti i shvatiti pritisak, napetost i ljutnje dananjeg vjernika. Kako bi mogao ovjek, koji se tako potpuno odvojio od modernog svijeta, imati ikakvu, pa i najmanju predodbu o psiholokim natezanjima i unutarnjim napetostima vjere koje dananji svijet stavlja pred mladog sveenika. Moje su potrebe tako velike a moja elja da mi netko pomogne tako snana, da sam odbio uti prvi majuni savjet koji mi je dao, savjet koji bi uklonio mnoge neprilike i smetnje izmeu nas dvojice, samo da sam umio sluati! Jo jedanput je izgledalo da sam promaio i da sam napravio budalu od sebe. Te glupe emocije i impulzivna djelovanja mojeg karaktera ponovno su me bacila na zemlju. Zato, zato sam za ime Boje tako slijep, zato sam takav romantini sanjar? Poeo sam se lagano smijati sam sebi maui glavom, ne bih li pokretom odbacio svoju beznadnu nepopravljivu glupost. Konano sam se mogao smijati sam sebi - pa i to je bilo neto! Konano sam se mogao nasmijati smijenoj situaciji u koju sam se doveo. Jo jednom je sve zavrilo u slijepoj ulici. Ovog puta u jednom od najudaljenijih mjesta u Britaniji! Bio je to jo jedan mrtvi ugao, ili sam ja tako tada mislio. Ali hvala Bogu, omakla mi se jo jedna pogreka. Krivo sam sve protumaio i skoro napravio jo jedan pogrean korak. Uope nisam prepoznao kvalitete i dubine ovjeka kojeg sam upravo bio upoznao. Sreo sam ovjeka koji e potpuno promijeniti moj ivot, ovjeka koji e mi govoriti o detaljima duhovnog ivota s takvom preciznou i dubinom koju ja jo uvijek nisam dosegao a vjerojatno nikada ni, neu. Taj je ovjek, uskoro u to nauiti, bio mistik u doslovnom i punom smislu te rijei. Njegovo znanje nije bilo naueno, nego je to bilo znanje steeno vlastitim iskustvom. Zato, kad je poeo govoriti o molitvi i duhovnom ivotu, govorio bi s takvim uvjerenjem i pouzdanjem da mi nije ostala ni najmanja sumnja da je tu zaista 'ovjek koji govori s autoritetom'. Tree poglavlje BOG Peter je iznevjerio sva moja djetinjasta oekivanja. Bez obzira na to nisam imao primjedbi da se sretnemo ponovno danas poslije podne, premda vie nisam vidio razloga niti elio provoditi po dva sata dnevno s njim i razgovarati o stvarima koje su meni tako vane, jer one su, oito, bile izvan njegovog iskustva i razumijevanja. Poeo sam razmiljati o isprikama koje u navesti, kako bih nae susrete sveo na najvie dva puta. To bi mi barem dalo vremena da provedem cijeli dan s prijateljima na Eriskayu i Junom Uistu. Bio sam sretan zbog Petera to je vrijeme koje se moe nazvati promjenljivim privremeno zaustavilo svoje neugodne napade kojim nas je udaralo prethodnog dana. Magla se jo uvijek nije digla, ali se povukla na vie predjele i blago ali uporno je pokrivala svaki vrh koji je bio vii od pedeset metara. Ne mogu se sjetiti kako je poeo razgovor. Nisam si mogao izbiti iz glave da mi Peter nije u stanju pomoi na bilo kakav prihvatljiv nain pa sam se odluio drati se na odstojanju. Nisam elio izgledati vano niti se igrati nekog novinara koji pravi intervju, no mislio sam, nije na odmet u najmanju ruku primijeniti 'tehniku blagog ispitivanja' s kojom sam poeo jo prethodnog dana. Nisam elio biti neotesan niti ga dovoditi u nepriliku, pa sam poeo igru tako to sam se skrivao iza openitih pitanja o dananjoj duhovnosti u svijetu. Tako nekako sam poeo. "to mislite postoji li lijek da se izvuemo iz moralne krize u koju smo svi oito upali?" zapitao sam pretvarajui se da me upravo to interesira. "Ljubav, odgovorio je jednostavno Peter. "Da, kad bismo se meusobno mogli trajno ljubiti", odgovorio sam glumei iskrenost. Mislio sam da e jedna dobra fraza povui za sobom i drugu. "O, ali ja ne govorim o naoj ljubavi", odgovorio je tako direktno da sam se iznenadio, "ja govorim o Bojoj ljubavi. "Vjerujem da je razlika veoma vana i to ne samo 15

u akademskom znaenju. Ako vam ne smeta, rado u vam objasniti to pod tim mislim." Peter je izgledao istovremeno i oputeno i ivahno. "Imao sam bratia, zvao se John", rekao je, "i bio je prilian razvratnik." Peter se vie nije smjekao. Skupio je usne i lagano sagnuo glavu kao da su bolne uspomene najednom navrle iz njegovog sjeanja u sadanjost. Ako nije pridravao bar u ragbi klubu, bio je zaposlen sa slinom vjebom u golf klubu. Pio je previe, puio neprekidno i tako svaki dan do kasno u no. No jo uvijek je bio sasvim dobro, sve dok nije zapao u dugove. Njegova ga majka danima nije viala. Nije imala pojma ni gdje spava, ni s kim spava i slino. Ostatak obitelji je bio vie zaokupljen mojom tetom nego s njim. A on je napredovao u iskoritavanju, izgovarajui se da ga je fiziki uinak njegovog ivotnog stila "za mene je ionako sve prolo" uhvatio u svoj rvanj, to je naravno, djelovalo na njegovu majku. Bila je to neka vrsta "Dorian Gray" situacije u kojoj je i njegova majka imala svoj udio u raspadu njegove linosti. Gotovo svatko iz obitelji imao je svoj sukob s njim. Bilo je i stravinih scena, bezbrojnih iskri, a jednom je i planulo s mojim ujakom. Poput ostalih, i ja sam pokuao, ali nisam nita postigao. Svi smo digli ruke od njega. Tad su se najednom stvari dramatino promijenile, kako je to rekla moja teta. Bilo je to kao da je proao kroz iskustvo obraenja, kao da ga je udario aneo svjetla ili neto veoma veliko. Moja teta u poetku nije znala to da radi, nikako nije znala to se dogodilo. A zatim nakon nekoliko tjedana doao je kui s jednom sitnom koreanskom bolniarkom, koja se zvala Nina, a koju je sreo na jednoj zabavi. Nije bila nita posebno, u stvari bila je vrlo jednostavna, no on se beznadno zaljubio u nju i odluili su se oeniti. U normalnim okolnostima bi moja teta nala tisue primjedbi, racionalnih i iracionalnih, no bila je tako preplavljena sreom zbog promjene koju je ta mala Koreanka izazvala na njenom sinu, pa joj je bila zahvalna za sve to je uinila i smjesta je pristala na njihovo vjenanje. On je bio promijenjen ovjek. Svojevremeno sam bio uvjeren da je postao pravi alkoholiar. Smatrao sam da je beznadan sluaj. No u jednu stvar sam siguran sve do dananjeg dana, on nikada ne bi uspio promijeniti svoj ivot, jer on to sam, jednostavno, nije mogao. Stvari su otile predaleko. Svojim snagama on nije mogao ni prestati piti, niti se prestati kockati, a niti prestati puiti. Morao je najprije otplatiti svoje dugove a zatim je poeo tedjeti da bi otkupio stvari iz zalagaonice. Razgovori, dokazi, svae, sve ga to nije moglo promijeniti, kao to to nije mogla ni briga ni prijetnje. Razlozi upravljeni njegovu boljem dijelu naravi, njegovu razumu, nastojanja da misli na majku, sve je to bilo gubljenje vremena, on se nije mijenjao. Na kraju sve je promijenila ljubav. Ljubav 140 centimetara visoke koreanske bolniarke Nine! Otkad se to dogodilo prolo je ve skoro dvadeset pet godina. Sljedee e godine proslaviti svoj srebrni pir. Peter se zaustavio, zagledan za trenutak u daljinu. "Nadam se da vas nisam zamorio sa svojim sjeanjima", rekao je. "Ne, uope niste", odgovorio sam iskreno. On je to priao tako slikovito i teno da si ga mogao s lakoom sluati. Bio sam ugodno iznenaen. Bio je po prirodi pripovjeda i imao je sposobnost zadrati panju sluatelja. "Taj je dogaaj imao dubok i trajan utjecaj na mene", rekao je Peter, ponovno se pribravi. "Bio Sam oaran djelovanjem goleme snage ljubavi. Nikakva sila na zemlji nije mogla uiniti nita za moga bratia. To mi je pomoglo shvatiti: kad bismo se mi mogli postaviti na put Boje ljubavi i staviti se pod njen utjecaj, pod njezinu stvaralaku snagu, tada bismo se, poput Johna, mogli radikalno i trajno promijeniti, ne vanjtinom nego u naim najdubljim dijelovima. Kad sam poeo ozbiljno itati Novi zavjet vidio sam da se to u njemu ponavlja i ponavlja bezbroj puta. Bio sam zateen spoznajom da to ranije nisam nikada primijetio. Od drvea nisam vidio umu. Potpuno sam promaio cijelo evanelje. Sve je najednom dobilo smisao, svi su komadii poput kockica poeli dolaziti na svoje mjesto i odjednom sam otkrio njegov sredinji komadi. Pria o Isusu je jedinstvena i potresla je svijet primjerom to se dogaa ovjeku koji se odvaio potpuno predati Bojoj ljubavi. To je pria o tome kako ga je Boja ljubav postepeno preuzimala, to se odrazilo na njegov ivot i na ivote drugih ljudi. Jednom kad je ljubav takve siline i veliine osvojila Isusov ivot, on je postao sposoban ne samo sluati ljude i brinuti za njih, nego i ui u njih, iscjeljivati ih i lijeiti, obnoviti ih u punini pa ak ih i podii iz mrtvih, jer ne postoji nita to se moe suprotstaviti snazi iskonske ljubavi, pa to ne moe ak ni smrt." Peter se pomaknuo naprijed na rub sjedita, ramena su mu se pogrbila a desni mu je lakat ostao leati na naslonu stolice. "to sam vie ulazio u Sveto pismo, u otaka pisanja, u najstarije svete tradicije kranske duhovnosti, I sve sam jasnije uviao da je poruka uvijek ista. Gorue pitanje nije u prvom redu 'kako emo mi ljubiti Boga?', nego kako emo mu napraviti dobrodolicu u svojim ivotima? Kako emo se, to je najbolje mogue,

16

pripremiti da postanemo posude koje tu ljubav prihvaaju? Jednom kad to ispravno uinimo, sve e i boci na svoje mjesto, ba kao to se to dogodilo i Johnu. Nevolja je u tome to mi prikazujemo Isusa kao neku vrstu svetog super - prodavaa koji je doao da nam proda najnovije prireenu enciklopediju o moralnim zakonima, pogreno vjerujui da oni, ako ih predstavimo na ljudima najprihvatljiviji mogui nain, to nee moi odbiti! Ali on nije prvenstveno doao da nam do u tanine opie put kako emo ljubiti Boga i svoga blinjega. On je doao prvenstveno zato da nam daruje snagu kojom to moemo uiniti. Bez te snage moemo itati Bibliju dok ne posijedimo govorei 'kako je to divno, kako nas podie', jer nikakav moralni propis, bez obzira koliko je razuman, koliko i god je velianstven i uzvien, nee moi trajno promijeniti osobu. To moe samo ljubav! Boja ljubav, i samo ako joj damo priliku da to uini." Peter je zaokruio svoju misao. vrsto je stegnuo usta, naslonio se ponovno lagano u naslonja, sklopio je svoje goleme ruke s palcima okrenutim prema dolje i ne ceremonijalno pucketao svojim prstima. "Mislim da bi se veina ljudi sloila s vama", rekao sam s poneto nestrpljenja u glasu kao da sam elio prijei na neke vanije teme, "ali veina ljudi postavlja praktinija pitanja." Peter se smjekao, gotovo se nasmijao. "Poznam mnogo ljudi koji se u teoriji sa mnom slau", odgovorio je, "ali u praksi veina ljudi ini suprotno. Devet od deset krana, ne, vie, etrdeset devet od pedeset", ispravio se, "su praktini pelagijanci." (pelagijanizam - krivovjerje iz 5. st. koje nijee istoni grijeh i tvrdi da se ovjek spaava djelima i da za to nije potrebna milost, op. prev.) "Semipelagijanci mislite, zar ne?" rekao sam. Najradije bih se udario po svom jeziku u tom trenutku, ali rijei su ve bile izile iz mojih usta. "Da.........semipalegijanci", odgovorio je Peter potpuno povrno, ak pomalo zahvalno na moju primjedbu. "Ono to elim rei", rekao je Peter spreman da razjasni svoje miljenje, "mi najee mislimo da sami sebe moemo mijenjati i usmjeriti svoj duhovni rast ustrajno napreui i rabei snagu svojih miia," ali ne moemo. Nevolja je u tome to smo opskrbljeni samo jednostranim pogledom na heroizam. U romanima, pustolovnim priama i u svakoj vrsti fikcije, pa ak i u istinitim ivotnim priama, junaci i junakinje uvijek nam se prikazuju na isti nain. Oni su osamljeni, neustraivi pioniri, istraivai i pustolovi koji snivaju svoje snove, imaju vienja i hvataju se u kotac s nevoljama i svojim posljednjim snagama se trude postii da njihovi snovi postanu istina i da svoju viziju pretvore u stvarnost. Oni su najee neke udaljene nezavisne linosti, osamljenici sami sebi dovoljni. Oni su arhetipovi ovjeka koji je sam sebe ostvario. Oni nisu roeni velikima, oni u to ne vjeruju, oni su prihvatili istinu o sebi, i elienjem svoje volje, ovrivanjem svoga tijela stegom, odbijanjem da gledaju lijevo ili desno ili bilo kamo drugamo gdje bi moglo biti neto to e ih odvratiti od njihovog jednoznano zacrtanog cilja. To moda moe biti dovoljno za neku knjigu u popularnom izdanju, moe katkada djelovati i u realnom ivotu ali nikada nee imati uspjeha u duhovnom ivotu. U duhovnosti ne postoji stvar 'uradi-sam'. Nije vano kako neto kae niti koliko puta to kae, svi se mi kuhamo u istom loncu. Svi mi mislimo da mi to moemo sami uiniti. Osoba redovno poinje tako da oduevljeno izvlai svoje unutarnje izvore 'vrsto stiui zube i duboko diui', kako bi sva svoja nastojanja uzela u vlastite ruke. Pritom nije vano kako ustro to ona pokuava, kako optimistino vjeba svoje mentalne miie i kako vrsto stie svoje ake, neuspjeh je samo stvar vremena. U tom pothvatu i najvri ovjek neminovno ide prema neuspjehu. Iznimno ratoborni i tvrdoglavi guraju stvari do krajnjih granica prije negoli se raspuknu u depresiji, samosaaljenju ili oajanju. Veina ipak potrai kompromis ranije jer predosjeti neuspjeh. Prije negoli on doe, oni oprezno izbjegavajui ponizno prihvaanje i suoavanja sa svojom vlastitom slabou, snizuju svoje ideale i odgaaju nastavak za neko sutra kad e prihvatiti potrebne korake za koje osjeaju da su nuni. Uutkavaju svoju savjest snovima o sutranjem novom poetku kad e ponovno, iskreno poeti ali i sve ponovno uzeti u svoje ruke sabirui se za novi poetak. Nevjerojatno je, kako neka neugodna istina o samome sebi moe biti zabavna kad se stigne do krajnjih granica i kad se nesvjesno bez zlobe oslobodimo. Mislim da je element iznenaenja veoma vaan za postizanje takvog uinka. To je kao kad bi iznenada bili suoeni, sa slikom svog vlastitog ljutitog lica kojeg smo nenadano ugledati u staklu izloga nekog duana. Taj izraz lica ne lae i savreno nas odraava upravo u tom trenutku. Ako nas takav znak ne uzbudi, tada smo ili slijepi ili smo ve napola mrtvi." Nisam mogao a da se ne nasmijem. "Smijete se", rekao je Peter, lagano iznenaen mojom reakcijom. "Smijem se samom sebi", rekao sam nastojei ga umiriti, "ono to ste rekli, potaknulo je iznenada neto u mom sjeanju. Sjetio sam se svojih dana provedenih u novicijatu." Nastavio sam se smijati otvoreno i ponizno, sve iskrenije kako su mi sjeanja navirala u svijest.

17

"Sjetio sam se", nastavio sam, "kako sam pri kraju svog prvog mjeseca boravka, odluio postati svetac. Nakon svega, mislio sam, to je i razlog zato sam ovdje. Priao sam toj stvari potpuno profesionalno. Prouio sam sve dostupne naputke i stvorio vlastitu strategiju. Ne elei biti previe ambiciozan, smatrao sam da treba polagano prolaziti kroz taj posao i blagonaklono sam si ostavio cijelu godinu da zavrim taj proces posveenja. Dogodilo se da se kraj, tog hvale vrijednog pothvata, poklopio s dolaskom mojih roditelja na kraju kolske godine za moje privremene zavjete. Oni su stigli potpuno nepripremljeni, nevino oekujui susret sa svojim prvoroencem, a zatekli su svojeg zabludjelog potomka. Obiteljske karakteristike su uglavnom nestale a nali su nekog novo oblikovanog ovjeka. Moj plan je ukljuivao zahtjev da svaki mjesec razvijem po jednu vrlinu. Sjeam se da sam najvanije vrline podijelio na jedanaest skupina i odluio svaki mjesec usvojiti po jednu vrlinu. Ispod svakog mjeseca u kalendaru sam napisao odabranu vrlinu. Bio sam veoma zadovoljan sam sobom kad bih u pola mjeseca svladao zacrtanu vrlinu i kad bih preao na sljedeu, no smjerno sam i dalje prakticirao one vrline koje sam ve bio usvojio. Sjeam se da sam poeo s poniznou jer sam u knjizi koju sam upravo itao pronaao da je to majka svih vrlina. Studeni je bio predvien za poslunost, prosinac za dobrotvornost i tako redom Nesreom neto sam krivo predvidio pa nisam uspio to i potpuno dovriti. U stvari, nikada nisam ni dovrio. Pokuavao sam nastavljati s naporom, ak i podvostruujui ih u svojoj prvoj godini studija, no uskoro sam shvatio da je 'opreznost vredniji dio junatva' pa sam najprije nevoljko snizio svoje ciljeve, za to sam krivio djelomino svoj studij, a sebi sam stalno obeavao neki novi poetak, bez sniavanja zahtjeva, u nekoj budunosti. Od tada sam vjeran tom obeanju i obnavljam ga redovno, najmanje jednom tjedno." Peter se smijao glasno kad sam mu objasnio duhovnu gimnastiku svojeg prvog oduevljenja. Rekao mi je kako je i on kad je bio u gimnaziji pisao nekom karmelianinu i zamolio ga da mu poalje 'koulju od kostrijeti'. Fratar mu je odgovorio i objasnio kako bi mu bilo drago da moe udovoljiti tom hvalevrijednom zahtjevu, ali prema starim samostanskim tradicijama, takve se koulje tkaju od vlastite kose kad se napravi tonzura, pa me je zamolio da mu je, kad je odreem, poaljem potom. Obojica smo se nasmijali karmelianskom smislu za alu. Peter je jednostavno uivao u ali i nije se skanjivao da se smije punim glasom. "Vidite li sada to mislim?" Peter je upao im nam je smijeh utihnuo. Ponovno je bio ozbiljan. "Svi mi mislimo da to moemo sami uiniti. Ljudi jo uvijek tako i rade. Ipak ne mislim da je moderna uzreica 'uradi sam' ista i kod nas." "Ali to drugo moemo raditi u meuvremenu?" zapitao sam kao da su nas obojicu protekle godine jednako jasno nauile to nam je initi. Protekle su godine moda za Petera bile kola mudrosti, no ja jo uvijek nisam bio nauio lekciju. Tek sam poeo uviati svoje pogreke, pa sam nakon kratke pauze dodao: "to drugo moemo uraditi?" "Pa", nastavio je Peter, "jedina stvar koju moemo uiniti jeste ta da progutamo svoj ponos i prihvatimo istinu koja ispred nas stoji poput ogoljelog drveta, tonije, da..sami ne moemo nita uiniti. Ako nam nain na koji pravimo zbrku u svojim vlastitim ivotima nije dovoljan da nas privoli to prihvatiti, tada e nam pogled na druge ljude, uvid u njihovu prolost pokazati kako smo dobili umiljenu svinjsku glavu. Mislim da nam evanelje jasno i glasno govori i stalno to ponavlja: 'ti sam ne moe, ali ja mogu, samo ako mi dopusti'. Ako je Ninina ljubav mogla okrenuti Johnov ivot naglavake, to tek moe uiniti Boja ljubav nama?" "To mi sve zvui malo previe kao udobni kvijetizam (smjer u duhovnosti - ne raditi nita, op. prev.), i nastavio sam, "imam dojam kao da sve to mi je initi jeste sjediti cijele dane poput duhovnog lijenine i ekati da mi Bog sve uini." "A, ne! Uope ne!" odgovorio je Peter. "Hajde recite onom zemljoradniku da je lijenina, jer provodi dane i tjedne pripremajui zemlju, okopavajui i bacajui gnojivo, orui je nanovo i nanovo da bi je pripremio za sijanje sjemenja. Vjerojatno bi vas mrko pogledao. Ako mu etva bude dobra, moe biti siguran u dvije stvari. Prvo, da to nema nita s njim, i drugo da je za sve on sam zasluan. Drugim rijeima, sjeme je samo sebi dovoljno. Ono sazrijeva unutar sebe svojom dinamikom i iz njega e se proizvesti urod zobi, polje puno zrelog klasja. No ipak bez rada ovjeka, bez kopanja i prekopavanja zemlje, etve uope ne bi bilo." "A sada", nastavio je Peter, istiui analogiju i da bi izbjegao svako nerazumijevanje, "Boja ljubav e automatski rasti i razvijati se u nama, poput sjemena. Ona e se na kraju proiriti na svaki dio naeg bia dok nas potpuno ne preuzme. I to e se dogaati nepogreivo samo ako smo pripremili zemlju, uklonili s nje sve to spreava puni rast ljubavi." "A to je potrebno da se dobro pripremimo za rast ljubavi u sebi?" "Odgovor na to je vrlo jednostavan", Peter je odgovorio bez razmiljanja, "treba nauiti moliti. Samo pomou molitve moemo doi u dodir s bojom ljubavlju da ponemo stjecati iskustvo njenog ulaenja u na ivot. Nitko ne moe osjetiti da je voljen i nakon toga ostati isti." "Ali, to je sa mnom?" zapitao sam. Bilo je u tom mom pitanju jedva zamjetljiva nota samosaaljenja jer ja to dosada nisam iskusio. Bilo je to prvi put da sam postavio jedno osobno pitanje. "Kroz proteklih dvadeset godina znao sam da me Bog voli, no u meni se nita nije promijenilo. Ostao sam uvijek isti, stari ja", zavrio sam s gorinom. "E, pa ja o tome nita ne znam", odgovorio je Peter, "znam samo da postoji razlika izmeu znanja da si voljen i iskustva da si voljen. Samo znanje nije dovoljno. Znanje nee nikada nikoga promijeniti, odluno i trajno, ali iskustvo hoe, samo ako je 18

iskustvo bilo dovoljno duboko i trajalo dovoljno dugo." Peter je bio na nogama. Nisam ni primijetio da je ustao. "Molim vas, ispriajte me, James. No ja zaista moram ii", rekao je ispriavajui se. Pogledao sam ga u nevjerici i zbunjeno zurio u njega. Trebalo mi je vremena da do mene dopru njegove rijei. Dole su tako neoekivano i presjekle sve moje misli. Bio sam zateen. Stvari su postajale interesantne. Upravo sam poeo govoriti o sebi. "Da, svakako", odgovorio sam i pogledao na svoj sat. Bilo je skoro etiri sata. "elite li moda alicu aja?" zapitao sam uzaludno ga pokuavajui zaustaviti. "Ne, hvala, James", odgovorio je Peter branei se, "zaista moram ii." "Doi ete ponovno sutra?" zabrinuto sam zapitao. "Naravno", odgovorio je Peter lagano iznenaen notom nevjerice u mom glasu. Nije bio naviknut da se dogovor dovodi u sumnju. Te sam noi leao budan sate i sate prolazei svaku rije naeg razgovora i razmiljao o Peteru. Nije bilo nieg novog u onom to mi je rekao. Sve su to bile poznate istine, no on je imao sposobnost da ih vidi s takvom jasnoom a to ih je ponovno oivljavalo. U najmanju ruku, to je za mene uinio Peter. Moj se stav prema Peteru brzo mijenjao. Osjetio sam da mi ima mnogo toga dati i da mogu mnogo nauiti. Vie nisam elio otii do Eriskava niti do Uista. No, hoe li dva sata dnevno biti dovoljno vremena za reviziju svega to sam imao na umu. etvrto poglavlje LJUBAV Nekim je ljudima dovoljno sedam sati spavanja, nekima est, no znam i neke koji sasvim dobro ive sa samo pet sati spavanja. Meni je potrebno osam sati, a ako mogu, spavat u i devet sati. Te posebne noi od nedjelje na ponedjeljak spavao sam samo etiri sata. Moj je uitelj novaka obiavao govoriti: 'od posteljnog platna do oltarskog platna, od oltarskog do jedaeg - to je naa sudbina', a ja nikako nisam mogao shvatiti to je bilo izdajniko i besramno u onom to je dodano 'i ponovno u posteljno platno.' Konano sam to shvatio tog jutra. Ako se elim izdii iznad prosjenog ovjeka prije negoli Peter doe, jednostavno moram jo malo spavati. Kad sam konano ustao, sakupio sam dovoljno hrabrosti da izaem napolje i pogledam to je ostalo od jutarnje crvenkaste dobrodolice danu, i mogao sam samo otkriti da je i ona imala gnjilu no. Oblaci su se nezadovoljno vukli nebom i prijetei se nadvijali nad zemljom kao da nam prkose i upozoravaju nas da ne idemo daleko od kue zbog mogueg pljuska. Vratio sam se unutra i priutio si gutljaj ljekovitog domaeg vina. Moda je to luksuz u nekoj umjerenoj klimi, ali na ovim otocima to je potreba, neophodan zatitni zid koji uva duh od prirodnih elemenata. Peter je stigao tono u dva sata. "Vi mora da ste za ove krajeve udak", rekao sam kad je uao i kad je sjeo u svoj uobiajeni naslonja. "Zato to mislite?" zapitao je. "Ta vaa tonost", brzo sam odgovorio nastojei da krivo ne protumai tu moju nenamjernu i nespretnu primjedbu. "Da, to je tono, i ja sam otkrio da ovdje ljudi jedva da imaju neku predodbu o vremenu, zapravo, nemaju je uope. Proli put kad sam iao u Eriskay vlak je kasnio tri sata, no nitko nije imao nikakvu primjedbu. To je neka vrsta moje fobije", nastavio je, "moj je otac bio fanatik za vrijeme." Srameljiv smijeak koji sam primijetio prvoga dana, ponovno mu se vratio. "Ako je rekao da moram doi u deset i trideset, to je znailo da je deset i dvadeset devet minuta i pedeset pet sekundi prerano, a da je u deset i trideset minuta i jedna sekunda prekasno, i da e biti nevolje." Peter se smijao sam sebi sjeajui se i razmiljajui o svojoj prolosti, njeno milujui krajem svoga tapa .nepostojeu stvar na sagu ispred sebe. Prethodno sam jutro razmiljao kako bih naao izgovor i skratio nae susrete na svega dva puta. Danas sam, naprotiv, razmiljao kakav bih izgovor mogao pronai pa da ga nagovorim da poveamo broj naih susreta na jo pet puta, tako to bi se susreli i u etvrtak ujutro prije mog odlaska avionom. Stoga vie nisam namjeravao gubiti vrijeme na uobiajene trivijalne razgovore. Odluio sam poeti tamo gdje smo juer stali, ali me je zbunio nain na koji je Peter prepriavao svoje strahove i fobije i inilo mi se da bi nas to moglo odvratiti od razgovora koji smo juer zapoeli, pa sam odluio da ja zaponem tamo gdje smo stali... "Prije nego to ste juer otili, rekli ste da je velika razlika izmeu znanja da ste voljeni i iskustva da ste voljeni, ili su meni vae rijei tako zvuale", rekao sam pomalo nestrpljivo nastojei navesti razgovor na tu temu. "Pa, mislim upravo tako kako sam rekao", odgovorio je pomiui se s jedne strane stolice na drugu kao da nema nita vie za rei, no nastavio je, "meutim, smatram da ta razlika ima jo vaniji utjecaj u duhovnom ivotu." "Na koji nain?" zapitao sam. "Pa, .........." rekao je zastajui nekoliko trenutaka. Zatim se otvorio. "Kad sam bio mladi student u Strowberry Hillu stanovao sam sa svojim nastavnikom i njegovom enom pokraj Tvvickenham Stationa. Bilo je jo est studenata i jedan mladi nastavnik psihologije koji se zvao Mark. Svi smo stanovali u istoj kui. Mark i ja smo pronali mnogo zajednikog, i prije nego sam shvatio, meu nama se

19

razvio dubok prijateljski odnos. On je bio izvanredan nastavnik pa su ga esto zvali da odri negdje drugdje predavanja a ja sam esto odlazio s njim. Kamo god bi doao, svaki je put svoja predavanja zapoinjao tako da bi svoje znanje podcijenio, uvjeravajui sluatelje da oni vjerojatno znaju mnogo vie o toj temi od njega. Ako sadraj i naslov izlaganja nije nesumnjivo opovrgavao takav uvod, ne treba kriviti sluatelje to su naputali predavanje prije svretka. Mislim da sam zbog toga u poetku vjerovao da je to Markova istinska poniznost, i da me je upravo ona privukla k njemu. Tek mnogo kasnije sam shvatio da je to bila upravo bolesna potreba da sam sebe poniava. Stoga jer smo bili tako bliski, smogao sam hrabrosti i uspio sam ga pitati zato se uvijek ispriava i poniava pred drugima. "Pretpostavljam da imam ono to psiholozi zovu problem nesigurnosti", odgovorio mi je slijegajui ramenima kao da to nije vano i da nema nikakvih posljedica, "mislim da sam klasian primjer!" Osjeao sam da eli dalje govoriti pa sam utio. Nastavio je priati o svojem djetinjstvu, o svojim roditeljima, o tome kako su oni uinili sve najbolje to su mogli za njega, naravno ono to su smatrali da je ispravno. Meutim, zbog svog viktorijanskog odgoja, oni su odravali neku distancu bojei se da ga ne razmaze. Izbjegavali su svako izraavanje osjeaja. Nikad ga nisu poljubili, nikada pomilovali, nikada ga privili k sebi i grlili, svi fiziki izrazi ljubavi su bili zabranjeni, ak i pomisao na bilo kakvu sklonost tomu. Naravno, sve je to dolo na vidjelo za vrijeme njegova obrazovanja. Kad je sad gledao unatrag prema svojoj prolosti, jasno je mogao vidjeti, bez i trunke sumnje, da su ga roditelji voljeli. Bio je potpuno siguran u to, ali budui da mu oni nikad nisu iskazali svoju ljubav, on je nije iskusio, i to je ostavilo peat, veliki peat na njegovu ivotu. Budui da nikada sam nije iskusio ljubav imao je tekoa kad ju je elio drugima dati. Teko je sklapao prijateljstva, nije dozvoljavao drugima da ga vole, nije se brinuo zbog njihove ljubavi. Zbog toga se osjeao nesigurno i u mnogim je prilikama djelovao nezrelo. Bio je potpuno svjestan svojih karakternih problema i znao je njihov uzrok. No kako je sam rekao, sama spoznaja o tome nije mu bilo dovoljna. Ona mu je dala da se vidi iznutra, ali mu nije dala snagu da se promijeni." "to se s njim dogodilo na kraju?" zapitao sam. "Pa", nastavio je Peter, "kad sam ja iao u Pariz on je otiao u Sjedinjene Drave na svoj postdiplomski studij. Tamo je susreo svoju buduu enu. Sreo sam ga neposredno prije negoli sam doao ovamo. Priao mi je to mu se dogodilo u ivotu kad se zaljubio u svoju enu, premda tada to nije shvaao. Dogodilo mu se po prvi put da je osjetio kako je voljen. Rekao mi je da je to bilo iskustvo kao da mu je netko udahnuo ivot. Po njenoj ljubavi, prvi put je poeo otkrivati duboku sigurnost. Neka unutarnja snaga razruila je sve njegove obrambene mehanizme s kojim se, tijekom godina, bio okruio i konano je postao svoj." "A sada", nastavio je Peter pripremajui se da jo jednom povue analogiju, ".....to se upravo dogaa s nama i naim odnosom s Bogom. Vjerom mi prihvaamo da nas Bog voli. Znamo da nas voli, nema sumnje o tome. Moemo nabrojiti sve darove kojima nam je to pokazao i dokazao, i jo nebrojeno mnogo toga to nam je rekao, kao i ono to nam je stvarno uinio. No sve to nije dovoljno tako dugo dok ta vrsta znanja ostaje na razini suhe, zamiljene istine. Nije vano koliko je to neosporno, to moe ak biti i logiki branjeno pa ak i znanstveno dokazivo, no to ni na koga ne utjee u njegovoj dubini. Samo znanje nije dovoljno. Samo znanje nije nikada nikoga trajno promijenilo. Ali iskustvo da si voljen - jeste!" Peter je izgovorio posljednje rijei gotovo aptom, snizujui ton svog glasa, a tada je napravio stanku da predahne. Govorio je neprekidno vie od etvrt sata. Jedna je stvar vidjeti istinu hladnim oima intelektualca, a sasvim druga vidjeti tu istu istinu pogledom mistika ili pjesnika. To je kao i razlika kad gleda kroz obojeno prozorsko staklo izvana ili gleda kroz njega iznutra prema van i promatra kako sve vrvi u ivim bojama plamtei i vibrirajui s bujanjem ivota. Peter je imao sposobnost sagledavanja istine iznutra, ne samo zato to je posjedovao lakou baratanja rijeima, nego zato jer je sam bio unutra. Godinama sam poistovjeivao mudrost sa znanjem. Uio sam i upijao u sebe sve poput alkemiara koji su tragali za 'kamenom mudrosti'. Nasumce sam harao po pranjavim knjigama o mistici i postepeno otkrivao put u grozniavoj elji da zgrabim u ruke posljednja teoloka izdanja. U to su vrijeme pedesete utirale put ezdesetim, otkrivali smo kontinentalnu teologiju koja je iz Europe osvajala nae krajeve i uzbuivala nas. Kad sam nakon nekoliko godina napornog itanja izronio s jednom potpuno novom i uzbudljivom vizijom, mogao sam, ipak samo razoarano, ustanoviti da je vizionarstvo ostalo isto. Ako me poznavanje Boga ne moe promijeniti, kako to moe znanje ovjeka s kojim se Krist poistovjetio? Je li to ono o emu evanelja govore? Je li to znaenje utjelovljenja, to to se sam Bog preko Krista poistovjetio sa svakim ovjekom koji ga trai. I sve to ja moram uraditi, jeste da otkrijem potrebe blinjih i da nauim sluiti im sa svim svojim strunim znanjem i da im ponudim neto novo, novu 'spasonosnu znanost - sociologiju'. Postao sam predvodnik naela socijalnog evanelja sa svom estinom i oduevljenjem novoobraenika. Samo nekako praksa nije odraavala moje propovijedanje. Promjenom godinjih doba mijenjalo se i moje oduevljenje, posebno kad je zimi snijeilo i kad su se i moje unutarnje rezerve sleivale i na kraju potpuno smrznule. Ipak u mojoj je glavi jo uvijek tinjao plamiak premda, u mom elucu vie nije bilo vatre.. 20

Poznavanje Boga dotuklo me je jednako kao i poznavanje ovjeka. Tada mi je neto iznenada sijevnulo, poput bljeska munje. Kako to prije nisam spoznao? Rijei delfske proroice jasno su mi zazvonile u uima: "Upoznaj sebe!" Naravno, pa to je tako jasno vidljivo. Bio sam cijelo vrijeme slijep. Pravi problem je u meni; tek u upoznavi sebe postati slobodan. Naravno, pa to je taj filozofski 'kamen mudrosti'. Samopoznavanje je kamen za kojim sam tragao. Potroio sam ponovno jednu godinu odlazei na teajeve i savjetovanja o pastoralnoj psihologiji. Tako se to zvalo, a mi smo to i radili. Skupna snaga, otkrivanje osjeaja, analiza voditelja, savjetodavne tehnike i tako dalje. Znam da su mi ti teajevi uinili mnogo dobra. Moje pogreke, moji padovi, moji karakterni problemi, ak i nain izraavanja moje osobnosti, sve se to moglo objasniti podrobnom analizom mog djetinjstva. Prva su iskustva bila zaprepaujua. Ve nakon prvih nekoliko tjedana zavrio sam na podu razbijen u komadie poput rastrgane lutke. Malo pomalo ponovno sam sastavljen, neto bolji, u to sam siguran, zbog iskustva kroz koje sam proao. Do kraja godine osjeao sam da sam osloboen. Istina me je zaista oslobodila. Meutim, postepeno kako su tjedni prolazili, poeo sam ponovno osjeati da mi to znanje nije dovoljno. Psiholoko znanje koje sam stekao o sebi bilo je istinito i gurnulo me je naprijed, u to sam siguran, no nije mi dalo snagu da se promijenim. Pokazalo mi je sve poroke, no nije mi pomoglo da ih se odreknem.-Na kraju svega, ponovno sam bio na poetku. Peter se smjekao i kimao glavom kad sam mu to priao iz svoje Odiseje u potrazi za mudrosti, kao da su sva moja iskustva upravo kopija njegovih, to vjerojatno nisu. "Hoemo li to ikada nauiti?" rekao je Peter, vie za sebe. "Jednom davno odgajatelji su imali uzreicu 'otvaranjem kola zatvoriti e se zatvori.' Ljudski e se problemi rijeiti preko noi, samo ako budemo mogli svakoga obrazovati. Kad smo gotovo svi dobili obrazovanje, a utopija se nije ostvarila, pronali smo drugog krivca. Najprije je to bila inflacija, zatim je na red dola nezaposlenost, pa uvjeti ivota u obitelji. Najnovija nova vjera je ekonomija, ekonomisti i organizatori su nai najnoviji budui spasitelji, Poslije Drugog svjetskog rata znanost je proglaena osloboditeljicom. Ona je postala najnoviji lijek za sve ljudske probleme, odgovor na svaku ljudsku potrebu. Sve je lealo pod nogama novih znanstvenih mesija koji su doli da spase ovjeka nudei mu osloboenje u liku materijalizma. Kad je ljudima bilo i toga dosta, poeli su se okretati ljudskom licu, to je oznailo obraanje sociolozima i psiholozima, novim bogovima, novoj religiji s vlastitom hijerarhijom i s vlastitim netrpeljivim i nepogreivim sveenicima." Peter je za trenutak napravio stanku klimajui glavom amo-tamo dok se njegova donja usnica vrsto navukla preko gornje, tuno i zamiljeno promatrajui tragediju ljudskih nevolja. "Mi smo poput glupih kokodakajuih kokoaka", nastavio je jo uvijek maui glavom lijevo-desno, ".....koje idu svuda samo ne pravim putem, slijede svaki put, samo ne onaj pravi. Mora se uditi kako generacija za generacijom razumnih ivotinja odbija vidjeti tako jasnu, tako jednostavnu istinu koju ak i dijete, prije negoli ga je zahvatilo razumno razmiljanje, to zna instinktivno. elimo spoznati puninu, elimo iskusiti radost, biti podignuti iznad sebe u beskonanom oduevljenju i dijeliti svoju suut s drugima. A jedino pie koje moe ublaiti nau goruu unutarnju e je iva voda iskonske ljubavi. No ona bi nam, samo kad bismo mi to mogli vidjeti, pod opojnim utjecajem lice lijeka omoguila da se pogledamo iznutra, ne kako nas psihijatri vide nego onako kakvi jesmo. Tada bismo bili sposobni izii iz sebe i dosegnuti drugoga istinskom bratskom rukom. Mogli bismo blinjemu u potrebi pruiti potpunu ljubav, jer je sami posjedujemo, a nemamo samo snove o tome da je posjedujemo!" Peter se nespretno pomaknuo u naslonjau, lagano svjestan neobinog naina na koji se pokuao izraziti. "Ne elim ostaviti dojam da sam protiv intelektualizma", rekao je smjekajui se, "ili da prezirem trajno obrazovanje. Ne, uope ne. U svom dopisivanju mnogima savjetujem da se upute na vie studije a neke ak i da studiraju sociologiju. Eto upravo pred mjesec dana savjetovao sam nekome da ode do psihijatra jer sam shvatio da je njemu potrebna takva vrsta kompetentne strune pomoi koju mu ja nisam sposoban dati. Sve to elim i to neprekidno ponavljam i podvlaim je to da ljudski um i znanost ne mogu rijeiti najdublje ovjekove potrebe. Oni ih mogu izvui na vidjelo, ali ih nikada nee ispuniti." "Ne bih se s vama potpuno sloio", rekao sam, "ja sam zahvalan za sve ono to sam nauio u posljednjih petnaestak ili vie godina, premda moram priznati da sam bio prilino razoaran kad me pronaena istina nije oslobodila." "O, ali jeste", Peter mi je smjesta upao u rije, "no vi ste jedno zaboravili: istina nije samo skup injenica. Istina je Osoba. U Bogu Istina i Ljubav su jedno te isto, i Svjetlo, i ivot. Istina nam ne pokazuje samo kakvi smo ili kakvi bismo trebali biti. Ona nam ne daje samo viziju nego, i snagu da tu viziju pretvorimo u realnost." 21

Peter je izvadio rubac, ispuhao nos i nastavio. "Da se vratim za trenutak na priu o Marku", rekao je, "njegovo odraslo bie analiziralo je svoja iskustva iz djetinjstva. Bila je to injenina i tona analiza i u tom smislu istina. No njegova spoznaja o tome nije bila dovoljna jer to nije bila Istina. To nije bila Istina koja dosee i dodiruje istovremeno i glavu i srce. Markova potekoa je u neku ruku bila posebna, no u drugu ruku to je potekoa sviju nas, opisana ivljim bojama. Mi svi ne nosimo 'king-size' terete na svojim ramenima, nismo svi optereeni s tako tekim kompleksom manje vrijednosti, no svi mi imamo ono, to je on nazvao 'problem nesigurnosti', na jedan ili na drugi nain, svi mi patimo od osjeaja krivnje. U naim, jasno osvijetljenim trenucima, dobro znamo da smo vrijedan uzorak bespomonog smrtnog ovjeanstva. Tratimo mnogo vremena ivei da bismo postigli svoje visoke, kameleonske ideale koje smo si sami postavili. Dan za danom proivljavamo slabljenje svoje neumjerene naravi koja nas isuuje i ostavlja zbunjene i prestraene bez obzira koliko smo se trudili. To je razlog zato osjeamo potrebu da se sakrijemo i na sebe navlaimo sloj za slojem lanih maski, besmislenih i izmiljenih, samo da bi njima i prekrili svoju duhovnu golotinju. Ono to se dogodilo Marku, mora se dogoditi i nama, ako se elimo radikalno promijeniti. Zapravo to nas i evanelje ui na gotovo svakoj stranici. Ono nam stalno i stalno govori kako je uinak Ljubavi neogranien kad postepeno prodire u ljudsku "prirodu" ljudsku prirodu Isusovu. Evanelje nam pokazuje kako je pod njenim snanim utjecajem i u Isusu rasla 'mudrost i razumijevanje', onom brzinom kojom se njegovo ovjetvo otvaralo i postajalo zrelo pod utjecajem ljubavi. Da to kaem drugim rijeima. Isus je bio potpuno siguran u roditeljsku ljubav. On je i iskustveno znao da ga njegov Otac voli, jer ga je ta ljubav dodirivala iz dana u dan. To je razlog da je on najzrelija osoba koja je ikada hodala zemljom. Nijedan ovjek nikada prije nije osjetio takvu dubinu i jainu ljubavi niti je bio tako apsolutno siguran u njenu trajnu prisutnost. Zbog toga je on potpuno posjedovao sam sebe, sasvim siguran u to i ispunjen sobom. Ljudi esto doivljavaju Isusa kao model kranskog djelovanja, prikazujui ga kako je prema svemu bio vrst i nepopustljiv. No esto proputaju shvatiti da je njemu bilo mogue otvoriti se prema svakome jer je i sam, najprije, bio potpuno otvoren Bogu. Bilo je to zato to se sam, bez zadrke, otvorio Bojoj ljubavi tako da ga je ona mogla ispunjavati i to mu je omoguilo da komunicira s drugima. Bez onih, nama skrivenih godina ivota, bez boravka u pustinji i u osamljenim vrtovima ili u tiini sobe, ne bi imao suosjeanja za potrebne, ne bi imao ljubavi za one koji je nemaju, ne bi mogao donositi zdravlje onima koji su bolesni. Slijediti ga ne znai da bismo ga trebali oponaati poput glumca koji kopira svoj uzor. To ne znai da trebamo oponaati njegove vanjske odraze unutarnjeg svjetla koje je u njemu gorjelo, nego to znai da se i mi sami moramo izloiti djelovanju istog svjetla kako bi i nas zapalilo." Zavravajui svoju posljednju reenicu, Peter je posegnuo u unutarnji dep svojeg prekrivala - kaputa i izvukao iz njega jedan stari sat privren na potrgani lanac. Vratio ga je natrag u dep i oborio pogled na pod ostajui tako za trenutak u tiini. Znao sam da nam vie nije ostalo mnogo vremena. Postoje oni rijetki trenuci u svaijem ivotu kad nas neki iznenadni bljesak iznutra udari poput munje. I nije vano koliko je trajao, ali je ostavio mikroskopsku sliku koja u tvom umu raste poput mrekanja vode kad se kamen baci u miran potok. Kako se poput nastalih krugova slika iri, intenzitet joj pada s udaljenou od odredita i na kraju iznenada nestaje, a ti beznadno pokuava zadrati to iskustvo, pokuavajui ga na brzu ruku iz svog uma pretoiti u rijei. To mi se dogodilo onog trenutka kad je Peter pogledao na svoj sat. Rijei su mi bile poput tekih cigala kojima pokuavam graditi, ali trenutak prije nego sam progovorio, slika se u mom sjeanju rastopila u neke nejasne obrise u zrcalu. Kad sam zavrio svoj nespretni pokuaj da to rekonstruiram svojim rijeima, zdanje to sam ga sagradio bilo je samo treerazredni saetak onoga to je Peter rekao. No bilo je mnogo vie. Vidio sam sebe kako sam ivio u okovima ispraznih ideja koje su bile rasprene u krajevima moga uma. Ideja, koje nikada nisam potpuno razmotao na danjem svjetlu, niti sam to elio, jer sam instinktivno znao da se sastoje od nepostojeih komadia pa ak i proturjenih, a svi su bili obavijeni pauinom prolosti. Smatrao sam sebe prosvijetljenim jer sam ve odavno ponosno odbacio srednjovjekovni nain miljenja koji je zakon ljubavi zamijenio zakonom morala. Govorio sam o ljubavi, ali nisam imao pojam gdje bih je mogao crpsti. Primijetio sam da izraz 'opepriznata mudrost', koji je u trendu, postaje neodreen i zamagljen u toki kad jednom prihvati stvarnost da je dijete u tebi nestalo i da je izronio zreli, odrasli ovjek, a izvori unutarnje energije potekli su u tvoj svjesni um donosei ti osloboenje i duboku unutarnju sigurnost i moralnu ravnoteu. Peterovom pomoi shvatio sam da postoji samo jedan izvor energije koji oivljuje ovjeka. To je jedino onda, kada snane zrake Boje neiscrpne ljubavi poinju prodirati u sr naeg unutarnjeg bia i mi primamo snagu da 22

stojimo uspravno, da rastemo, da bubrimo i klijemo pod njegovim utjecajem i konano da se otvorimo u cvat. Bez tog svjetlosnog izvora nae su anse jednake onima to ih ima suha umska biljka u zamraenoj sobi. Ako smo u biti prihvatili da ne moemo rasti bez njega, jedino to nam preostaje jeste da se izloimo tom Svjetlu. To je razlog zato ponosni, napuhani i nadmeni ljudi nikad ne vide smjer odakle svjetlo dolazi i ne znaju mu se izloiti. Jednom kad to jasno uvidimo, duhovni ivot poinje s Bogom a sve ostalo dolazi samo od sebe na svoje mjesto. Tada ne poinjemo najprije traiti kako da Boga ljubimo ili kako da zbog njega ljubimo druge ljude, nego traimo kako da dozvolimo njegovoj ljubavi da rasplamsa na ivot. Ako najprije eznemo za Kraljevstvom Bojim, sve e nam se drugo nadodati. Samo kad taj proces ide tono tim putem, biti emo radikalno i u osnovi promijenjeni. I mi emo moi zauzvrat njega ljubiti, moi emo stvarati zajednicu s drugima i ostati u njoj, na nain i na onoj razini na kojoj ranije nikada nismo bili sposobni. Sve je to mogue, no ne samo snagom nae ljubavi, nego zato to e drugi ivjeti u nama, voljeti s nama i po nama. Sad su mi stvari izgledale kristalno jasne, u najmanju ruku sredinja intuicija moje viziji je ostala, sve je ukazivalo prema istom cilju. Za mene odsada postoji samo jedna cesta koju moram slijediti, samo jedan put kojim moram ii. Sve to mi je initi, jeste nauiti kako da se otvorim Bogu da napravim dobrodolicu njegovoj ljubavi u svom ivotu i kako da iskusim kako me ljubav proima. Moram poeti od poetka, moram ponovno nauiti kako treba moliti. Sve to je Peter rekao ili natuknuo, sve sam sada vidio u toj slici koja mi je blijetila pred oima i sve je vodilo istom ostvarenju. Pred mnogo godina sam poao jednom cestom, no stalno sam zastranjivao. Hvala Bogu, konano mi je dana milost da zavapim svom estinom i iskrenim srcem kao rasipni sin: "Gospodine, naui me moliti!" Peter je bio na nogama. uo se udarac njegovog metalnog tapa o pod kad se dizao u uspravan poloaj. Prolo je manje od jedne minute otkad je pogledao na svoj sat, no u mom umu se toliko toga dogodilo, daleko vie nego to to mogu izrei. "Sve ukazuje na isti smjer", rekao sam s osmijehom, kao da sam otkrio njegovu malu igru. "Kako to mislite?" zapitao je nevino, nesvjestan onoga to sam imao na umu. "Sve vodi natrag k molitvi. Nema drugog puta naprijed", rekao sam pobjedonosno izriui jednu staru istinu s takvim oduevljenjem djeteta koje je iznenada, prvi put otkrilo da su dva i dva etiri. "Svakako!" odgovorio je Peter, udno me pogledavi, mislei da se moda pokuavam aliti. Ali ja se nisam alio. Ja sam prvi put neto spoznao, neto to me je uporno gledalo ve dvadeset godina. Peto poglavlje VRIJEME Sljedeeg jutra napisao sam razglednicu Sheili i otiao preko puta do pote da je poaljem. Imao sam joj toliko toga rei a tako malo vremena. Osjeaj moje duhovne euforije koji je mnome prevladavao potaknuo me je da napiem samo jednu kratku dramatinu reenicu 'Dosegao sam raj! Bio je predivan dan koji je nagovjetavao da e kombinirati ljetne vruine s proljetnom svjeinom. Poslije podne sam sjeo na molo oekujui Petera. Nakon pola sata ugledao sam kako se sa otoia Calvaya gotovo nezamjetno upuuje njegova mala brodica. Uskoro sam mogao uti i brujanje vanjskog brodskog motora, kako se pljuvajui i brekui probija kroz mirnu vodu koja je bila tako plava da je izgledala kao da ju je netko obilno zalio plavilom za rublje. "Zato ne bismo ostali sjediti ovdje na molu?" rekao je Peter dok se nespretno penjao iz amca, "danas je stvarno prekrasan dan." Peter je sjeo meni preko puta, skinuo sa sebe svoju teku jaknu, ali je ostavio debeli aran demper, koji je visio na njemu poput prevelikog vunenog pokrivala na ajniku. Meni je bilo vrue dok sam ga gledao, ali sam otkrio da njega to ne smeta. Moda nije nosio koulju ispod njega, ili, u najmanju ruku nije mu bila ista ili dovoljno dobra da bi je mogao izloiti javnim pogledima. Ispriao sam Peteru to se u meni dogodilo u posljednja dvadeset i etiri sata. Nisam mogao posve jasno objasniti ono to sam znao da je bilo iskustvo koje se ne moe prepriati, no znao sam da e Peter razumjeti to mu pokuavam rei. I razumio je, ak je to pokazao trljanjem svojih dviju velikih ruku, jedva suzdravajui izraz upravo djejeg likovanja, to je zavrilo tako to se grebao po zatiljku objema rukama. "Kad bi bar svi mogli vidjeti stvari u njihovoj istinskoj perspektivi", rekao je, "kad bi samo mogli vidjeti to je istinski najvanije, napustili bi svoje utopije preko noi. No tuna je injenica da veina ljudi koji su sposobni da vrstom rukom bez drhtaja ukazuju drugima na pravi put, putaju da stvari teku svojim tokom. Teko mi je to rei, no bojim se da je to istina. Mi primamo samo povrne informacije o vanosti molitve, a to bi morala 23

biti najvanija stvar u naim ivotima. To je razlog zato imamo tako malo ili uope nemamo uspjeha u dananjem svijetu kojemu smo, pretpostavljam, pozvani sluiti. Vidite, kad jednom prihvatite da je molitva jednostavno rije koju upotrebljavamo da bismo opisali praktian nain na koji dozvoljavamo Bojoj ljubavi da ue u nae ivote i da nas promijeni, a po nama i druge, morate prihvatiti i injenicu da je molitva najsnanija stvar u naim ivotima. Nita nije vrednije od Boje ljubavi, jer samo ona moe ljudsko bie promijeniti presudno i trajno na bolje. Niti jedan ljudski stroj to ne moe uiniti, bez obzira kako je sofisticirano zamiljen. To ne moe ni ista ljudska snaga, ne moe ni nuklearna snaga. Mi se moemo prepuniti idejama i idealima kako za sebe, tako i za ovjeanstvo, no neto vie je potrebno ako ne elimo ostati samo idealista u naslonjau. Jako je lijepo priati o brizi za obespravljene i zanemarene, igosati predrasude rasizma, pomagati Treem svijetu, stvarati nove zajednice, no sve je to samo zamazivanje oiju, sve je to samo igla u plastu sijena tako dugo dok se ljudska srca radikalno ne promijene pomou Boje ljubavi. To je jedina snaga koja nas moe promijeniti, a molitva je jedna direktna veza koju imamo da bismo doli u doticaj sa snagom Boje ljubavi." Peter je zastao za trenutak da uhvati dah. Govorio je u punoj brzini. Nikada nije uinio ni najmanji pokuaj da prekrije svoj sjevernjaki naglasak, a kad bi govorio brzo i s oduevljenjem, postajao je sve poletniji i poletniji i poinjao je govoriti u dijalektu. "Toka na koju elim ukazati", nastavio je, "jeste da uglavnom svi mi znamo to moramo uiniti u svojim dnevnim odnosima s drugim ljudima. Na problem nije u neznanju, nego u tome to to ne inimo. Na osnovni problem nije u naim glavama nego u naim srcima! Moe to neki duhovni Einstein razmotriti i analizirati, moe i definirati kakav bi trebao biti savreni idealni "suosjeajni ovjek", no to, jo uvijek, nee biti dovoljno. Lijepo je rei kako s punom panjom moramo sluati to drugi govore kako bismo ih mogli razumjeti i osjeati s njima i za njih, ali kako zaboga to i uiniti? To je pravo pitanje. Piu se knjige i knjige koje pokuavaju analizirati model Kristovih moralnih vrlina, koje pod mikroskop stavljaju i analiziraju svaki detalj i svaki njegov, pa i najmanji, pokret usporeujui njegov primjer s drugima. Ali kako nam to moe pomoi da i mi budemo takvi? Sve to nas moe ispunjati divljenjem i dati nam inspiraciju da ga slijedimo - to je njihova jaka toka, ali slaba im je toka u tome, da nam nikada ne pokazuju kako! Isto je i sa ivotopisima svetaca. Prihvaa se injenica da su im za to bile dovoljne njihove herojske vrline. No kao to sam proli put rekao, sve se to osniva na promaenom uvjerenju da emo moi natjerati ljude da iz sebe izvuku svu potrebnu unutarnju energiju, da i za sebe usvoje te iste moralne kvalitete, ako mi sami posjedujemo savrene ljudske vrline u dovoljno jakoj i privlanoj koliini. Jednostavna je injenica, meutim, koju ljudi nikako nee da naue, da je to nemogue napraviti, u najmanju ruku ne svojim vlastitim snagama i kvalitetama a da bi imalo dugotrajan uinak. "Dozvoli da to skupim u orahovu ljusku", nastavio je Peter, "kranstvo nije prvenstveno moraliziranje, kranstvo je prvenstveno mistika. Njegova prvenstvena namjera nije da predstavi i analizira svaki detalj savrenih ljudskih vrlina. Ono prvenstveno brine o komunikaciji izmeu ovjeka i Ljubavi, koja jedina moe napraviti od nas savrena ljudska bia. Jednom kad nas Ljubav uini savrenima, savrene ljudske vrline e biti neminovna posljedica. Evanelja nam pokazuju kako se to dogodilo u Kristovu ivotu i obeavaju da e se to dogoditi i u nama, samo ako budemo dozvolili Bojoj ljubavi da nas posjeduje kao to je posjedovala i Isusa. Naa glavna briga stoga mora biti usredotoena na to da uvijek budemo otvoreni ljubavi koja je pokreta svakog djelovanja, da dozvolimo da nas prome Duh Sveti koji je bio izvor i svemu to je Isus rekao ili uinio. Ako eli glumiti ulogu Henrika V., nije dovoljno da naui sve reenice i uvjeba sve pokrete za koje misli da ih je on inio. To e moda biti dovoljno za neku godinju kolsku priredbu, ali e te ozbiljni gledaoci ismijati. Uloga e ga predstaviti onakvim kakvim ga ti zamilja da je bio, razmrvljen i nemiran. Henrik e izgledati vie kao karikatura nego kao istinski snana linost. Ako eli glumiti dobro tu ulogu, mora nauiti ne samo rijei, nego mora prouiti tog ovjeka, upoznati ga, ui u njega i dozvoliti da njegov duh ue u tebe. Tek e tada moi odigrati tu ulogu efektno, jer e tada on oivjeti u tebi, ti e biti obuzet njegovim duhom. Kad se to dogodi, vie ti nee biti potrebno izvoditi neke teatarske geste i pokrete. Sve e se odvijati prirodno, kao da su to tvoje vlastite kretnje, jer one e i zaista biti tvoje. To je ono to mislim kad kaem da nas evanelja prvenstveno upuuju na mistiku; pozivaju nas ne da budemo samo imitacija ovjeka koji potpuno utjelovljuje najbolje ljudske vrline, nego nas neprestano potiu da uemo u tog ovjeka, da mu dozvolimo da on ue u nas, da u nama ponovno oivi i da nas prome svojim duhom. Autentina kranska duhovnost ne poinje s hladnom proraunatom odrednicom da se postie vrlina za vrlinom kao to porta postie medalju za medaljom, nego s punokrvnom tenjom da se olaka ulazak onoj istoj ljubavi koja je ispunila Isusa i u na ivot. Kada taj duh koji je posjedovao njegove misli, rijei i djela

24

pone i nas posjedovati, tada e duhovni ivot poeti rasti u iskrenosti a taj e isti duh postepeno postajati i princip svega to govorimo i to jesmo." "No kako emo pokrenuti taj proces?" zapitao sam iznenada, "gdje i kako da ponemo?" Bio sam poput malog djeaka koji je sve zakljuao i spreman je poi, a Peter je bio zaposlen nadolijevanjem ulja na vatru koju je zapalio u meni prolog dana. "Trebamo poeti tako", nastavio je Peter, "to emo moliti da postanemo sposobni potpunije se ostvariti, jer mi smo potpuno nesposobni odravati ak i neku polovinu istinu i trajne kranske vrline bez Kristove ljubavi. Sve dok nas ne preoblikuje Kristov duh, sve dok nas ne podupre i ne ojaa njegova ljubav, ponavljat e nam se moralni padovi, na e se duhovni ivot jednostavno uruavati." Peter se iznenada zaustavio, nagnuo je glavu na jednu stranu, upro svoj pogled u jednu toku, naborao obrve, izgledalo je kao da pokuava dozvati neto iz prolosti. "Jeste li moda sreli Anitu?" zapitao je. "Ne", odgovorio sam isti as bez razmiljanja jer nikad nisam poznavao nekoga s tim imenom. "Samo pitam", nastavio je, "jer ona je pred pet godina dola ovamo i ostala ovdje est mjeseci. Samo sam pomislio da ste moda, kad ste bili ovdje, negdje naletjeli na nju. Ona nije tajila injenicu da je bila alkoholiarka, premda je bila 'suha' ve pet mjeseci. Imala je samo dvadeset est godina kad sam je sreo, ali je u periodu od pet godina prola patnje dovoljno za jedan cijeli ivot. Iza sebe je imala dva braka i ivot je u njoj posijao smjesu sjemenki obamrlosti i degeneracije. Bilo bi predugo ii u tu cijelu dugaku priu, no vjerujte mi, ako bi ikada itko pokuao napraviti film o njenom ivotu, ak i suvremeni film, cenzura bi ga dobro karama izrezala prije nego to bi ga propustila u kinodvorane. Na kraju se raspala od napetosti pa je u ruke uzela bocu. Popila bi po dvije do tri boce viskija dnevno. U krajnjem oajanju otila je do mjesnog upnika u Glasgowu, no ni on joj nije mogao mnogo pomoi, bila je otila predaleko. Jednom prilikom on ju je poveo do drutva 'Anonimnih alkoholiara' u sreditu grada, no ni oni joj nisu mogli pomoi i vie nije otila ponovno k njima. Na kraju je, u svojoj pomutnji, poela ucjenjivati sveenika da e otii na policiju i prijaviti ga zbog seksualnog zlostavljanja ako joj ne da pie. Izgleda da joj je to bila posljednja kap. Roena je i odgojene u pravoj irskoj kui i ini se da ju je to to je uinila jednom sveeniku snano udarilo. Shvatila je kako se nisko spustila. Razbila je sve boce koje su joj leale na dohvatu ruke i poela vapiti za pomo Anonimnim alkoholiarima. Voditelj centra doao ju je obii dok se oporavljala ovdje na otoku. On mi je priao kako ne postoji nita da se nekome prui pomo tako dugo, dok stvari ne postanu jako loe, dok se ne stigne na dno i dok oni sami sebi ne priznaju da su alkoholiari i da su potpuno bespomoni. Rekao mi je, kako je najgori dio njegova posla dok bespomono eka i promatra osobu kako tone prema dnu. Dao mi je i letak koji je sadravao dvanaest koraka koje prolazi svaki alkoholiar. Ne sjeam se sviju, ali tri prva su mi ostala vrsto u pameti. Broj jedan: moraju prihvatiti da su bespomoni, da si sami ne mogu pomoi i da je njihov ivot postao nemogu. Broj dva: moraju poeti vjerovati da postoji snaga vea od njihove koja e im pomoi da ostvare svoje ozdravljenje. I broj tri: moraju svoje ivote okrenuti prema Bogu 'kao da ga razumiju'. Koliko se jo mogu sjetiti, svi ostali koraci su samo poveavali i naglaavali potrebu gledanja iskreno i poteno na svoje prole grijehe pokuavajui prekinuti s onima koji su ih do toga doveli i uzrokovali im tako mnogo patnje. U to me je vrijeme to veoma potreslo jer Anitina potekoa, kao i potekoe svih alkoholiara, je samo dramatino uveliana slika sviju nas. injenica, to nae opasno loe stanje nije tako snano vidljivo, je sumnjiv blagoslov. Kad ga ne bi bilo, to bi nas u najmanju ruku natjeralo da se bez predugog zadravanja osvrnemo i da se pogledamo ogoljeni od svih lai i uobrazilje, da se suoimo s tvrdom realnou. Tada bi moda stigli i do trenutka odluke kako na neki kukaviki nain moemo sve izbjei odabirui ivot povrnosti, jedva preivljavajui na povrini ovjejeg iskustva. Tamo vie nema novog poetka, nema obnove ivota bilo kao pojedinac, bilo u skupini ili zajednici, tako dugo dok ne budemo sposobni vidjeti i prihvatiti svoju vlastitu nedostatnost i prole pogreke. Jednom kad to ponemo uoavati, kad iskusimo i prihvatimo slabost, tek tada emo poeti cijeniti fundamentalni zakon duhovnog ivota; tonije, nauit emo da ne moemo nainiti ni jedan korak, naprijed bez Boga, ni jedan jedini. Evanelje ne kae: 'bez mene neete biti sposobni doi daleko', nego kae 'bez mene neete stii nikuda, bez mene nema niega!'" Peter je naglasio posljednju rije - niega - zamahujui svojim rukama ispred svog tijela s dlanovima ispruenim i paralelnim sa zemljom zemlji kako bi s tom odreenom gestom prikazao znak konanosti. Nije se zaustavio u izlaganju, pustio je da ta toka potone a on je smjesta nastavio im je uhvatio dah. "U stvari......", rekao je, "budimo poteni. Mi to jednostavno ne vjerujemo, osim kao puki akademski teoloki izriaj koji upravo uasno ponitavamo u svom svakodnevnom ivotu. U praksi se do iscrpljenja tuemo spuvom po prsima, a onda propadnemo pred televizorom. 25

Vidite, kad bismo mi to stvarno vjerovali, mi bismo vapili traei Boju pomo, mi bismo odlazili k njemu, mi bismo nali vremena da mu se otvorimo traei pomo, mi bismo sigurno oslobodili u svojim ivotima dio svog vremena za molitvu. Kad ovjek u svom dnevnom ritmu pronae mjesto i vrijeme za molitvu, to je praktino znak da je iskreno prihvatio svoju vlastitu slabost, znak njegova potpunog povjerenja u Boju snagu koju je u punoj snazi naao u svojoj slabosti." "Vi mislite da je to odreeno vrijeme u kojem se predajemo molitvi toliko vano?" zapitao sam znajui da je to istina, no znajui takoer da je to bila jo jedna od istina koje sam se olako oslobodio. "Pa naravno!" rekao je Peter urno nastavljajui, i istovremeno zahvalan to sam mu dao mogunost da objasni neto to je snano osjeao, to se vidjelo na njemu. "Vi moete rei 'ja bih volio biti koncertni pijanist, elim odlino govoriti njemaki, elim postati odlian igra golfa', i ja vam vjerujem da to i mislite i elite, a povjerovat u da je tako tek kad vidim kako vjebate svirati na glasoviru po nekoliko sati na dan. Ozbiljno u vam vjerovati tek kad vidim da na tome teko radite, dan za danom svirate glasovir ili uite njemaku gramatiku ili se trudite savladati teaj igranja golfa. Teko e sresti kranina, ne samo redovnike, koji nee rei kako eli doi blie Bogu, dozvoliti mu da ga on posjeduje, kako eli izgraditi dublji molitveni ivot. Meutim ja im nisam spreman vjerovati, bar ne tako dugo dok ne vidim njihovo neumorno nastojanje dan za danom da ostvare prostor i vrijeme kako bi mogli radili ono to su prihvatili da je sredinja toka njihova ivota. Sama elja nije dovoljna, nije nita vie doli dobra namjera. Svaki alkoholiar eli postati bolji, pun je dobrih namjera, ak i visokih ideala, ali zahtijeva se mnogo vie. Uei moliti, uei kako da se otvorimo Bogu je poput svakog drugog uenja. Treba vjebati, a za to treba odvojiti svoje vrijeme. Ne postoji prihvaanje nikakvih poznatih vrednota koje se mogu primiti samo tako da ih elimo. Mi ne razmiljamo o silnim satima koje dnevno provodimo u uenju, pa ak ni o godinama, da bismo postigli neki odreeni stupanj obrazovanja, poloili ispit, da bismo primili neku svjedodbu. Sve to prihvaamo kao najnormalniju stvar, svjesni da nam za to treba uloiti i energiju i vrijeme. No na neki nain izgleda kao da mislimo kako je molitva izuzetak, no, vjeruj mi, nije. Svatko tko eli neto postii, mora u nekom odreenom vremenu odvojiti sate i sate, pa ak i onda ako je izuzetno sposoban ili ako je genijalac. Pred nekoliko godina sam na radiju uo jedan intervju s Arturom Rubinsteinom, iznimnim koncertnim pijanistom. To je sigurno ovjek koji je najvei pijanist naeg stoljea i u svojoj osamdeset i etvrtoj godini ivota on jo uvijek prihvaa da mu je neophodna vjeba od est sati dnevno. (U poecima svojeg bavljenja glazbom nije uope vjebao!). Kako je sam o sebi rekao, jo dok je bio trogodinje dijete otkriveno je da je muziki genije. Ipak trebao mu je jo dobar dio ivotnog vremena da bi savladao tehniku sviranja, da olaka i omogui rast svojoj genijalnosti i da tako podijeli koncertni podij s drugim velikim pijanistima. Isto bi se moglo ispriati i o stotinama drugih velikih umjetnika, glumaca, atletiara i o ljudima iz svih struka u ivotu, koji su se uspeli na vrh svoje posebne grane ljudske djelatnosti. Koje nam onda pravo da si zamiljamo kako je molitva izuzetak od pravila? Ona to sigurno nije. Zamiljamo si da moemo postati uitelji 'najveeg umijea', a u najboljem sluaju se besciljno preputamo struji poput nekih poluslijepih amatera praakajui se u neemu za to se zahtijeva i trai puni profesionalni odnos. Premda to ne odobravamo, pa ni za sebe, ipak jo uvijek vjerujemo da se molitva dogaa iznenada, a nekomu se moda nikada ne dogodi. Zavaravamo se da se sveci raaju, da ih je stvorila neka proizvoljna Boja odluka koju tu i tamo Bog iznenada donese elei poveati broj svetaca u ovjeanstvu. To je udobna mala ideja koju mnogi od nas gaje u krajevima svoga uma, uzimaju je kao sigurnu luku, jer ona nas spaava od ozbiljnih napora. Istina je u stvari, meutim, da svi mi u sebi nosimo duh nadarenosti, to je sredite nae vjere, i taj e se duh u nama automatskom i nepogreivom sigurnou poveavati pod Bojim utjecajem, poput zrna, samo ako mi stvorimo uvjete za njegov rast, a to je ono za to nam treba molitva." "Moemo li se za as zaustaviti na pitanju vremena", upao sam Peteru u rije, jer sam elio razjasniti neto to je meni veoma vano pitanje, a vjerujem, i mnogim drugima. "Ostavimo za trenutak po strani sadraj molitve, no koliko vremena dnevno mislite da bi se trebalo odvojiti za molitvu?" 'To je teko odgovoriti", rekao je Peter. Trenutak je razmiljao grizui unutranjost svoje donje usnice lijepo oblikovanim i zdravim zubima. "Uzmite za primjer pijanistu", rekao je. Koliko dugo svaki dan on treba vjebati ako eli postii vrijedne rezultate? Moda e odvajanje jednog sata dnevno u poetku biti previe i udaljiti e ga od glasovira za cijeli ivot, ali nakon godinu ili dvije, to e postati minimalna potreba kojom e jedva odravati zadovoljavajuim ono to je dosada ve nauio. Mislim da je to ono to podrazumijevam pod tim 'to ovisi', to je pitanje koje ovisi od sluaja do sluaja. Nema openitog pravila. Ali jednu stvar mogu rei. Samo ako je osoba spremna odvojiti 26

svaki dan neko odreeno vrijeme za molitvu, to e biti dovoljno da izazove djelovanje kao da je dostigla prilino zahtjevan standard sviranja klavira. Vremenom e se njezin ivot dramatino i nepovratno mijenjati. Netko moe poeti s deset minuta dnevno i nakon poetne faze postepeno e ga produivati, a kako mjeseci prolaze vremenski period e se sve vie produivati, tako da e na kraju problem postati kako ga smanjiti, a ne vie kako odrati minimum vremena. Kad se ova nova dimenzija iskustva pone unutar nas odmotavati pod utjecajem Boje ljubavi, konano pitanje e biti kako da uravnoteimo sate koje elimo provesti u molitvi s obavezama koje imamo prema drugima. Ali vjeruj mi.........", rekao je Peter sa smijekom, "......malo ljudi ima taj problem." "Zaista vjerujete", zapitao sam, "da e, kako vrijeme protjee, molitva napredovati toliko da bismo na kraju mogli moliti est sati dnevno poput Artura Rubinsteina, ili ak i devet ako nam je mogue?" "Ne", odgovorio je Peter odluno, "ne vjerujem!" a zatim je dodao s iskricama u oima, "mislim da moemo biti u stanju moliti dvanaest sati dnevno, cijeli dan u stvari, u svakom djeliu dana!" Predosjeajui pitanje koje je lebdjelo u mojim mislima, nije ekao da ga postavim, nego je nastavio. "Vidite," rekao je s popustljivim osmijehom, "ako sve poe dobro, i molitva se poinje razvijati u tom odreenom vremenu, ona se mora postepeno raspriti kroz filtar na cijeli ostatak dana. Na kraju e ona postati saivljena sa svime i svaim to inimo. Poeti s odreenim vremenom molitve je kao boraviti u| suhoj, tvrdoj i neplodnoj pustinji. Molitva postaje oaza u naim ivotima bez koje vie neemo moi ivjeti.! No to nije kraj, to je samo poetak. Na kraju e nam! ta oaza postati izvor koji e napajati i navodnjavati, na cijeli ivot. Ne elim rei da emo biti sposobni cijeli dan izgovarati molitve i sve druge vrste naih elja kad god imamo predah u danu. Govorim o mnogo dubljoj molitvi koja konano postaje istovremena i stalna, usklaena s intenzitetom apostolskog djelovanja. Ali, radije ne bih ovo dalje razraivao jer nemamo vremena, a ja bih vam elio prije objasniti neke druge stvari. Volio bih da se na tu temu vratimo kasnije." "Zahvalan sam vam na ovom na to ste mi ukazali", rekao sam, "ja sam samo na trenutak pomislio da mi elite rei kako treba produljivati vrijeme molitve izgovarane rijeima da bi ono postajalo sve dulje i dulje, tako da bi idealno bilo kad bismo bili na koljenima vei dio dana." "Ne, to uope ne!" spremno je dogovorio Peter, "kad bi to bilo ono to Bog od nas eli, stvorio bi nas s takvim mekanim koljenima. Zapravo, u tom sluaju nam uope ne bi ni trebale ni noge ni ruke. Mogao je ekonomizirati i stvoriti nas s debelom masnom tapeciranom stranjicom na kojoj bi sjedila velika glava sa ispupenim elom to bi nam omoguilo da cijele dane kontempliramo. No ima jedna toka, meutim, na koju bih elio ukazati i podvui je, a to je da postoji mnotvo smea, izreenog i napisanog o takozvanoj 'aktivnoj kontemplaciji'. Ideja da moemo moliti na ulici, u tramvaju, dok smo zauzeti poslom ili dok se predajemo drugima je apsolutni promaaj. Bez dnevne molitve u odreeno vrijeme to ne ide. Naravno, slobodni smo da molimo kad god i gdje god poelimo, ali svaka sloboda zahtijeva odreenu disciplinu. Volio bih biti slobodan da radim to hou i kad hou, recimo da sviram na glasoviru, no nisam sposoban to raditi jer nisam prihvatio disciplinu koju je od mene zahtijevao moj uitelj glazbe, pokuavajui mi pomoi. Odbio sam redovno vjebanje. Artur Rubinstein je mogao svirati to je izabrao i kad je izabrao, jer se prethodno podloio neophodnoj disciplini s ciljem da postigne eljenu, potpunu slobodu u muziciranju. Ja imam slobodu i smijem voziti kad god poelim auto od oca Maca, no ne mogu, jer nisam nikada nauio voziti, nikada nisam bio dovoljno discipliniran da podnesem obuku kako bih stekao slobodu da si ispunim tu elju. Ista je stvar i s molitvom. Naravno, idealno je posjedovati lakou moljenja po elji, pa nam nije vanoj gdje smo, niti to radimo. No to je potpuno nemogue tako dugo dok ne prihvatimo zahtijevanu disciplinu, a to je nauiti moliti u odreenom vremenu u posebnom okruenju. Sloboda uvijek zahtijeva disciplinu a molitva nije izuzetak. I posljednje to moram rei", rekao je Peter zamiljeno pogledavi na sat i prouavajui ga za trenutak bez neke primjetne reakcije, "nije dovoljno samo inzistirati na fizikom odvajanju vremena. Mnoga redovnika pravila inzistiraju na ezdesetominutnoj dnevnoj molitvi. esto se dogaa da se to uiva bez nekog odgovarajueg objanjenja ili pripreme, pa to postaje vie kao neko vrijeme koje se odvaja za zdravu asketsku vjebu, i to najee u najgore mogue vrijeme dana. Poetniku koji je imao ozbiljnu nakanu da pone moliti, esto se dogaa da mu elje zalije hladna voda, i on sve naputa za cijeli ivot, a sve zbog ovog tvrdog i beskorisnog iskustva. im se nae druga mogunost, molitva se naputa. Nije dobro ostaviti dijete u sobi s klavirom da svaki dan u njoj proboravi jedan sat a da nije nikada ulo glazbu niti su mu bile dane neke muzike upute. Pitam se kako je mnogo muzikih genija u svijetu propalo zbog glupih i nadobudnih roditelja koji su okrutno projicirali svoje neispunjene ambicije na svoju djecu.

27

Meu najporaznijim injenicama koje su isplivale na povrinu iz stotina pisama koja sam primio odsvuda od vjernika i sveenika je ta da devedeset i pet posto njih koji su mi pisali, nikada nisu dobili nikakve odgovarajue upute o molitvi." U pravu je, pomislio sam, bar to se mene tie. Ja, kao i veina sveenika i vjernika s kojima sam razgovarao o tome, nisam nikada dobio neke ozbiljne upute o molitvi, svi smo bili u istom amcu. "Ali", nastavio je Peter pripremajui se za odlazak dok se savjesno i polako podizao sa zemlje, "vjerujte mi, svugdje sam susreo znakove koji ukazuju da smo na rubu zavaravanja i sloma prema kojem Newmanovo 'Novo proljee' izgleda kao blijedo jesensko poslijepodne; u to sam posve siguran!" Svje, blistav i nevin djeji osmijeh preletio je njegovim licem. Nisam si mogao pomoi nego odgovoriti mu na isti nain, bio je tako zarazan. Dugo sam sjedio na molu i promatrao njegov brodi dok mi nije nestao s vidika na svom putu za Calvay. Na neki je nain bilo tako ugodno biti uz njega. Od njegove prisutnosti primio sam vie nego od rijei, dao mi je mnogo vie nego to se rijeima moe dati. Biti kraj njega bilo je kao da se obogauje i produbljuje. Biti pokraj njega bilo je neto kao da nam je Bog u blizini, to mi je tada postalo jasno. esto poglavlje OE NA U utorak ujutro sam s uasom ustanovio da su mi preostala jo samo dva dana do odlaska. Pomislio sam da bih mogao zamoliti Petera da doe, ako moe u etvrtak ujutro prije polijetanja mog aviona, no to mu moda nee biti mogue. Kao i uvijek Peter je stigao tono na vrijeme. Bilo mi ga je ao jer je izgledao iscrpljeno od vruine dok je sjedao u svoju stolicu. Vani je bio uareno, vie nego juer, no on je ustrajno nosio svoju debelu vunenu odjeu. Konano je skinuo svoju debelu jaknu. Pa i to je neto, pomislio sam. "Biste li skinuli i pulover?" zapitao sam pomalo ga testirajui. "Ne, dobro mi je, hvala, James", odgovorio je klimajui glavom i trljajui svoje ruke kao da sam napravio neki neumjestan prijedlog. Nisam mogao a da mu se u sebi ne nasmijem. Djelovao je poput velikog, divljeg polarnog medvjeda koji se uputio krivim smjerom pa se iznenada zatekao u tropskim krajevima. "Vi ste me uvjerili da je vrijeme, kad se zapoinje s uenjem molitve, presudno", zapoeo sam jo prije negoli je Peter prestao brisati lice velikim crvenim rupcem, "sada bih vam bio veoma zahvalan ako biste mi rekli kako da ispunim to vrijeme." Pretpostavljao sam da bi se kao sveenik trebao stidjeti duhovne golotinje koja je izvirala iz tog mog pitanja, no nisam. Uostalom tko se stidi svoje golotinje kad se drugi netko pred njim slobodno skida? Peter se nije mogao zavarati, uostalom tko bi ga i elio zavarati? S njim jednostavno osjea potrebu da sve odloi sa sebe. "Ono to mislim", nastavio sam dajui Peteru vie vremena da zavri svoje brisanje, "sada kad ste me uvjerili da nas samo Boja ljubav moe promijeniti i da je molitva nain kako emo se izloiti njenu djelovanju, moete li me, molim vas, savjetovati kako da ponem? Hoete li me nauiti, od samog poetka, kako da molim?" Peter je ugurao svoj rubac veliine jednog ubrusa u dep svojih hlaa, zastao za trenutak gledajui u pod, kao da ga je moje pitanje zbunilo. Zatim se, napola smijui samom sebi, poeao po glavi desnom rukom i poeo svoje izlaganje: "Upravo sam razmiljao o tome kakav je bio odgovor kad sam prvi put uo da je postavljeno to pitanje. Ne mogu uiniti nita bolje nego ponoviti upravo ono. Na Otac na nebu, koji zna......", Peter je zautio. "U Gospodinovoj molitvi Krist nam je dao obrazac svih molitava. Prve dvije rijei 'Oe na' sadre u sebi sve ostalo iz molitve i one su klju za razumijevanje osnovnih sadraja i smjerova svih kranskih molitava. Naa je nevolja u tome to nam je navika nauenog izgovaranja tih rijei toliko otupila um i na intelekt pa duboko znaenje tih rijei jednostavno prolazi pokraj nas. Evo pogledajte rije "na",'rekao je Peter, "ta jedna jedina rije sadri u sebi cjelokupni sadraj svih molitava. Vidite... molitva nas izvlai iz nas samih i postepeno nas uvlai sve dublje u Krista, a po njemu mi smo ukljueni u cjelokupnu zajednicu ovjeanstva." "Moete li mi malo jasnije rei to to znai?" zapitao sam. "Da, sigurno", odgovorio je Peter, "proli put sam rekao kako je evanelje pria o tome to se dogaa ovjeku koji se potpuno preda snazi iskonske ljubavi. Tada se uskrsnue dogaa neizbjeno kao posljedica tog procesa kao to je to bilo i u Kristovu ivotu. U evanelju jasno pie da e se to, to se dogodilo njemu, dogoditi svakome koji je spreman slijediti ga i initi to je on inio.

28

Uskrsnue znai: svaku osobu koja se neprekidno otvara Bojoj ljubavi prilazei k njoj kako najbolje moe, ta ljubav na kraju potpuno zaposjedne. Kako proces ide prema svom vrhuncu, osoba se uzdie iznad sebe, u novi oblik postojanja u zajednitvu. To se dogodilo i Kristu kao to to vidimo na kraju evanelja. Glavni je naglasak u evanelju na trenutku u vremenu kad je ta ljubav Krista tako zaposjela da se izdigao iznad vremena u novi oblik postojanja, iznad svih prirodnih zakona i iznad granice prostor-vrijeme, u svijet kojem on pripada i iz kojeg je doao. Prije uskrsnua Isus je bio osoba koja je bila podlona svim ogranienjima kao i mi. Mogao je biti samo na jednom mjestu u isto vrijeme. Susret s njim je zato bio neophodno ogranien na to gdje se sluajno u tom trenutku zatekao i koliko dugo se tamo zadrao. On je ostajao tamo bez obzira koliko ga je drugih ljudi eljelo susresti. Meutim, jednom kad ga je ljubav izdigla iz svijeta prostora i vremena, on je bio osloboen svih prirodnih ogranienja i zakona. U dimenziji vjenosti on moe istovremeno biti s bezbrojnim ljudima na raznim mjestima, jer im se moe predstaviti, ne izvana, nego iznutra, kroz ljubav. Sada on vie nije samo 'ovjek koji je doao u pravo vrijeme', nego ovjek za sva vremena, za sva doba, i za sve generacije istovremeno. Zbog toga ga esto nazivaju 'vjeni suvremenik'. Otkad ja Krist doao u dodir sa svakim ovjekom preko ljubavi, otada i svaki ovjek moe doi u dodir sa svakim drugim ovjekom u Kristu. Poput ica na kotau bicikla, koje su sve blie jedna drugoj to su blie sreditu, tako i mi dolazimo blie jedni drugima to smo blie Kristu. Svijet vjene dimenzije ili Kraljevstvo ljubavi je jedino mjesto gdje se moe ostvariti istinsko zajednitvo. Kad kaemo 'Oe na' tada to ne znai da samo molimo s Kristom i u Kristu, nego da molimo zajedno s cijelim ovjeanstvom koji ivi u njemu, s cijelom zajednicom ivih i mrtvih, jer u njemu smrt ne postoji. Molimo takoer i s Marijom, s Petrom i Pavlom, s Franjom i Dominikom, molimo s onim naim dragima koji su umrli i koji su ponovno roeni u njemu, Budui da nas molitva otvara svijetu u kojem prostor i vrijeme nemaju nikakvo znaenje, naa nas molitva moe ujediniti, u to sam potpuno siguran, i s drugim kranima koji lee po zatvorima svijeta zbog vjere. To e nam omoguiti da donosimo snagu i povjerenje tim nevinim rtvama okrutnih reima, koji ih upravo tog trenutka mue." Peter se zaas zaustavio da udahne i izvadio je svoj golemi crveni rubac kako bi obrisao znoj to mu je izbijao na elu. "Vjerojatno ste pred nekoliko godina na televiziji vidjeli onu lijenicu to je bila muena u ileanskom zatvoru. Davali su joj elektrookove i podvrgli je svim vrstama muenja. Kasnije je jednostavno svjedoila da su joj velika pomo bile molitve njenih prijatelja kod kue. Ona je te njihove molitve opisala kao 'valove ljubavi' koji su je nosili u najtamnijim trenucima njenog iskuenja. Da je to izrekla neka druga osoba, vjerojatno bi zvualo kao fraza, kao neka pobona usporedba. Na istom programu u vijestima sam sluao i priu jedne skupine krana iza eljezne zavjese koji su toliko patili da su riskirali i zatvor samo da bi prokrijumarili jednu kazetu iz Sovjetskog Saveza. Kazeta je sadravala strastan poziv ruskih krana svojoj brai na Zapadu da se za njih mole. Trpljenje uvijek u ljudima potie duboku vjeru, osjetljivu na udesnu mo molitve. Moete biti sami u svojoj sobi ili u praznoj crkvi, no kad ponete moliti, ulazite u zajednitvo svih koji ive u Kristovoj ljubavi. Po molitvi doseemo druge ljude, dijelimo svoju vjeru i ljubav s njima, a za uzvrat primamo njihovu snagu. U Crkvi je zato i osnovan zatvoreni red sestara karmelianki, a svete Terezija od Djeteta Isusa, karmelianka, je zatitnice misija. Sestre mole i pokazuju svijetu da molitva ljubavi prelazi preko svih svjetskih granica, prostora i vremena." "To je ono na to mislimo kad kaemo 'Mistino tijelo Kristovo', upao sam Peteru u rije. "Da", rekao je Peter zastajui na trenutak, "premda uvijek mislim da je to pomalo nespretna fraza koja nosi uza se neprirodnost, kao da je to neki religiozni kliej koji je zbog prevelike upotrebe izgubio svako znaenje. No stvarnost izraena tom tradicionalnom frazom je sredite svih molitava. Ona izraava temeljni smisao kojim sve molitve poinju, rastu i ulaze u kontemplaciju. Svatko tko dozvoljava da ga ljubav potpuno zaposjedne, biti e izvuen iz sebe da bi bio dublje uronjen u ivot uskrslog ovjeka, Isusa, po kome e susresti svakoga na razini za koju je mislio da nije mogua. To je razlog zbog ega je prva rije u Gospodinovoj molitvi NA. Tu nema mjesta za samosvjesno 'ja'. To je NA otac, koji je na nebu, ije ime neka bude sveto svima, svagdje i uvijek, ije e kraljevstvo doi, ija e se volja izvriti na nebu i na zemlji. Daj NAM taj dan, daj NAM kruh NA svagdanji i oprosti NAM NAE pogreke, Ml emo oprostiti onima koji su prema NAMA sagrijeili i vodi NAS, ne u napast nego oslobodi NAS od zla. Cijela kranska tradicija slijedi taj obrazac molitve i on se savreno primjenjuje u liturgiji Crkve. Krani ne poznaju neto to je privatna molitva, premda mogu moliti u osami.

29

Ovakav nain molitve je veoma vaan kako teoloki tako i psiholoki jer nas upuuje da zapoinjemo molitvu misaonim podsjeanjem da smo obuhvaeni svijetom u kojem se nalazimo i molimo zajedno s bezbrojnom zajednicom vjernika s kojom se poistovjeujemo u Kristu." "Uviam vanost toga to govorite, Peter, s teolokog stanovita; ali mi nije jasno to mislite kad kaete da to ima, takoer, i psiholoku vanost." "Pa", rekao je Peter, pravei kratke stanke karakteristine za njega, "cijeli smisao molitve je da se vjernik uzdigne iznad sebe u drugi svijet gdje vie ne ivi za sebe nego za druge, u zajednici u kojoj su uklonjene barijere prostora i vremena. Molitva nas uvodi u potpuno novo okruenje u kojem postepeno zaboravljamo svoj vlastiti bezvrijedni svijet usredotoen na sebe, u kojem uimo ivjeti s drugima i za druge koji ive u Kristu. Drugim rijeima, nemojte vie govoriti samo 'Gospodine, ja sam grenik, pomozi mi' nego 'Gospodine, mi smo grenici, pomozi nam'. Ne recite samo 'Gospodine, naui me moliti', nego recite 'Gospodine, naui nas moliti'. I ne recite 'Gospodine, slavim te.... nego 'Gospodine, slavimo te!....' Tada mi molimo s cijelim tijelom zajednice vjernika koji svi ive u Kristu, a ne molimo sami, molimo za cijelo ovjeanstvo, a ne samo za sebe." "Vidim to mislite", rekao sam, "no mislite li i da nikada ne trebamo rabiti rije 'ja' i da nikada mi sami ne trebamo biti predmet molitve?" "O, ne, ne mislim", odgovorio je Peter, "postoji i vrijeme kad moramo misliti na sebe i staviti sebe pod mikroskop pa i moliti u prvom licu. Na to u doi neto kasnije, no osnovno pravilo nae molitve treba biti bratstvo u Kristu." Peter je izvadio sat i pogledao na njega ne vjerujui. "O, blagi Boe !" uzviknuo je. Mi smo potroili gotovo cijeli sat na samo jednu rije, premda je to jedna veoma vana rije." "Pa ostao nam je jo jedan cijeli sat da se podsjetimo na sve ostale rijei", odgovorio sam. "Da", odgovorio je Peter sa smijekom, "..... Oe na!" Ovaj je put naglasio rije OE. "Da, dok nas je rije 'na' smjestila na odreeno mjesto, dotle nas rije 'Oe' upuuje u pravom smjeru. Vidite, evanelja nam pokazuju kako je Duh Sveti postepeno prodirao i palio vatru u Isusovoj ljudskoj prirodi, sve dok ga nije potpuno zahvatio plamen ljubavi i podigao ga nepovratno u vjenost k Ocu. Taj isti plamen, koji zrai izmeu Oca i Sina, moe i nas zahvatiti i zapaliti nas istom vatrom ljubavi koja omoguuje da budemo povueni u zajednitvo s Isusovim ivotom. Isus nas je nauio da Boga zovemo 'ocem' kad molimo, jer je on upravo to za nas sada. U stvari, Isus je rabio izraz koji znai neto vie od prijevoda na koji smo navikli. On nije rabio rije koja u potpunosti odgovara naoj rijei 'otac', nego je rekao 'abba'. To je aramejska rije i njeno znaenje je 'tata', ili, barem je rije 'tata' blia originalnom znaenju od rijei 'otac'. Krist je uporabio taj obiteljski i kuni naziv koji nije bio potpuno nov, ali je bio nezamisliv njegovim sljedbenicima idovima u molitvi. Ne elim rei da Bog nije nikada ranije u Starom zavjetu nazvan ocem. Upravo sam neki dan itao knjigu u kojoj autor kae da je imao dosta neprilika kad je prolazei cijelim Starim zavjetom brojao koliko puta je Bog nazvan 'ocem'. Naao je to samo u trinaest sluajeva. Svaki put, kad je ta rije stajala na ostalim mjestima, bila je to inaica rijei stvoritelj. Drugim rijeima, Bog nam je otac samo tako dugo dok ga smjetamo u okvir stvaranja njegova vlastitog djela - svijeta i nas, u onom smislu u kojem kaemo da je na primjer 'Michelangelo otac Mojsijeva kipa' jer ga je on oblikovao, ili da je 'Herodot otac povijesti' jer je on prvi napisao tekst o povijesnim dogaajima. Tradicionalna rije 'otac' je ve u Isusovo doba bila optereena upravo znaenjem koje je Krist elio nadii. Rijei 'abba' i 'tata' u svim jezicima oznaavaju istu stvar. to je tata? to je tata ako ne onaj koji ima vezu sa ivotima svoje djece i nije mogue drugaije protumaiti njeno znaenje u naem svijetu. Ova sitna i odluujua razlika daje novo znaenje onomu to nam je Krist elio prenijeti. Boga vie ne I prihvaamo samo kao oca onog koji je stvorio svijet i nas, nego onog, koji je odluio podijeliti svoj vlastiti ! ivot s nama. Ova jedna jedina rije sadri u sebi puninu poruke evanelja. Tonije reeno, ona e to postati onda kada dozvolimo istom Duhu ljubavi koji je uao u Isusov ivot da ue i u nae ivote, jer emo samo tada biti sposobni dijeliti s njim ne samo njegov ivot, nego i njegovo djelovanje u njegovoj ljubavi za Oca i Oevoj ljubavi za njega." "Znam da je sve to ste rekli tono", rekao sam , "jer sam studirao teologiju est godina, no moja je nevolja u tome to mi esto svijet vjere izgleda tako daleko. Na neki nain vi ste uinili da su mi neke stvari ponovno oivjele i usput ste mi sve objasnili. No ja poznajem sebe, za nekoliko tjedana sve e ponovno biti suho i pranjavo i ja u se ponovno nai u isuenoj pustinji pred tekim dnevnim obavezama." "Upravo zbog toga, odsada pa nadalje, od nezaobilazne je vanosti da ozbiljno pokupite sve svoje ostatke i da si ponovno sagradite stalni molitveni ivot, rekao je Peter, "po vjeri mi znamo da nam je Bog Otac, no on je to samo onda kad ta vjera raste i zrije u molitvi i mi poinjemo osjeati iskustvo Boje ljubavi koja 30

progresivno prodire u nas. Mi moemo zvati Boga 'ocem', no to je u rijei ako ona ne izraava neto ivotno i stvarno, neto to znamo zato jer to osjeamo. Nije dovoljno samo prihvatiti ogoljenu i nezanijekanu injenicu da nam je Bog 'Otac'. Ako ta istina mijenja na ivot, to ona i moe, tada to mora prerasti u iskustvu. A to se moe dogoditi jedino ako dnevno, redovno odvajamo vrijeme, osiguramo prostor u kojem emo dozvoliti Bogu da nas kao otac obasja svojom ljubavi. Tako pomaemo da se to dogodi, ali istina je i to - moramo to stalno ponavljati. Mi jednostavno ne dozvoljavamo Bogu da nam bude otac. Izgleda da nikada nemamo vremena, uvijek postoji neto drugo to je vanije, neto to se jednostavno mora napraviti. Sve dok ne shvatimo da ne postoji nita vanije od toga da Bogu dozvolimo da nam bude otac, dozvoljavajui mu da ue u nae ivote preko molitve, da bismo se mi sami mogli dubinski promijeniti, nikada neemo biti sposobni promijeniti druge. Sve dok ne dozvolimo Bogu da nas dodirne svojom oinskom ljubavi, moemo ga zvati jednako dobro i Ra, i Jupiter, i Zeus, jer nema nikakve razlike u tome to e on u tom sluaju uiniti u naim ivotima. Isus je to jasno rekao, da postoji samo jedan uvjet koji nam je potreban da uemo u kraljevstvo Boje ljubavi, a to je da postanemo kao djeca, jer samo tada on nam moe biti 'tata'." "Nikad ba nisam razumio to je Krist mislio kad je to rekao", rekao sam, "jer mi moemo biti prema djeci sentimentalni i romantini zbog njihove nevinosti i dobrote, no oni su u stvari sebina i gramzljiva mala stvorenja." "U pravu ste", sloio se Peter, "ali Isus nije bio sentimentalan kad je priao djeci. On je bio svjestan njihovih ogranienja. On je to i objasnio kad je predbacivao farizejima da se ponaaju poput djece koja se meusobno svaaju na ulinom uglu. Kakve god da pogreke imaju mala djeca, ona imaju i jedno spasonosno svojstvo kojem se mi ne moemo oduprijeti. Ona su beskrajno bespomona i nesposobna da se brinu sama o sebi. Ona nemaju iluzija o svojoj vlastitoj snazi; slaba su i nesposobna, nemaju miie za bilo kakav rad. im im neto postaje preteko, a to moe biti razvezana cipela ili nos koji curi, tre mami ili tati za pomo. Ona su potpuno i krajnje ovisna o svojim roditeljima i ne brinu se o tome to svi znaju da su slaba. To je svojstvo na koje nam Isus ukazuje kad kae da moramo postati kao djeca ako elimo ui u Nebesko kraljevstvo." "Vratili smo se ponovno na Anitu", upao sam Peteru u rije. "Tono! Tko eli podjetinjiti i pasti na koljena traei pomo prije negoli shvati da mu je ona neophodno potrebna? Bez osnovne poniznosti malog djeteta to ne moemo ni zapoeti. Upravo je zato Isus i rekao da je teko bogatau ui u Kraljevstvo Boje kao i devi proi kroz uicu igle. Isus to nije rekao samo za one s debelim novanikom ili velikim bankovnim raunom. On je takoer mislio i na ljude koji su bogati prirodnim darovima i sposobnostima, ljudima s pameu, onima sa estim ulom, onima s organizacijskim ili poslovnim sposobnostima, onima sa armom ili s umjetnikim darovima. Niti jedno od tih bogatstava nije zlo samo po sebi, daleko od toga, ali u svima njima lei ista opasnost. Takvi ljudi lako ostavljaju na ljude lani dojam da su veoma jaki, veoma vani i openito veoma sposobni. Tko treba Boga kad novcem moe kupiti o-no to eli? Tko treba Boju pomo kad sve moe uiniti sam? Bogatstvo bilo koje vrste zasjenjuje tu osnovnu sliku koju bismo svi trebali imati jasno na umu. Tonije, moramo biti svjesni da smo svi u osnovi preslabi i nesposobni postii bilo to trajno ili vrijedno bez Boga. Mi potpuno ovisimo o njemu u svemu. Ako to ne vidimo, tada smo slijepi, i posrtat emo tijekom ivota ne nalazei pravu stazu pa nikada neemo ui u Kraljevstvo." "Moram priznati da ranije, nikada nisam tako mislio o tim Kristovim rijeima", rekao sam. Izgleda da je Peter uvijek bio sposoban male stvari vidjeti dublje od mene, uvijek je vidio sr stvari jednostavno i jasno, na emu sam mu zavidio. Jer sve to je rekao izgledalo je kao da promilja o nekim jednostavnim istinama i ponovno ih od vremena do vremena izvlai na povrinu. U stvari, jedina snaga koja je u stanju mijenjati osobu je ljubav. Iskustvo Oeve Boje ljubavi je jedino to moe nekoga promijeniti dubinski, trajno i nabolje. I sljedee, kad netko prepozna svoju vlastitu slabost, tada e sigurno poi putem koji ga jedini moe dovesti do osjeaja kako mu je bezgranino potrebna Boja pomo. Tree, izgradnja molitvenog ivota je jedini razuman korak za osobu koja eli iskreno vjerovati da smo svi ovisni o Bogu. To znai da moramo okrenuti svoj ivotni stil naglavake. Najvanija nam je potreba pronai redovno dnevno vrijeme za molitvu jer u protivnom, samo se zavaravamo i neemo nikamo dospjeti. Molitva nije samo luksuz za sveenike ili redovnike ili ljude koji sluajno imaju dovoljno slobodnog vremena na raspolaganju, ona je apsolutna potreba svakome koji eli uroniti u tajnu Kristova ivota. Sada moda vidite na to sam mislio kad sam rekao da ove dvije rijei 'Oe na' ne predstavljaju samo zbir cjelokupne Gospodinove molitve, nego su i stvarni utjelovljeni obrazac i smjer autentine kranske molitve. Rije 'na' smjesta stavlja nau molitvu u sredite kranske zajednice koja se tradicionalno zove 'zajednitvo svetih'. U toj smo zajednici svi meusobno povezani u Kristu i vrsto postavljeni prema jednom smjeru - ii pod Boje skrbnitvo. Mjerom svoje vlastite slabosti bit emo ispunjeni Oevim bogatstvom i neminovno povueni u beskonani zanos ivota i ljubavi koji bez prestanka struji od Sina k Ocu. to smo vie ispunjeni 31

njegovom puninom, vie emo se izdizati iznad sebe u samozaborav, a to e nam prvi put omoguiti da istinski molimo. to vie uranjamo u misterij Boje ljubavi, sve vie emo uviati da nas molitva vodi slavljenju, da njega slavimo, a sami da se izgubimo u njegovoj neiscrpnoj dobroti. Jedina elja koja slijedi iz toga i koja ima smisla jeste 'sveti se ime tvoje, doi kraljevstvo tvoje, i budi volja tvoja kako na nebu tako i na zemlji'. Odsada poinjemo ivjeti samo za Boga. Iznenada sve ostalo postaje nevano i nepotrebno u usporedbi s potrebom da se ivi za njega." "Pretpostavljam da se na to misli u evanelju kad se kae 'traite prvo Kraljevstvo Boje a sve ostalo e vam se nadodati'," rekao sam. "Upravo to i ja mislim", rekao je Peter, "kad jednom netko pone zaboravljati sebe i pone ivjeti samo za Boga, on se udomio u svijetu njegova kraljevstva ljubavi. A kad jednom netko uroni u okruenje Boje ljubavi, njegova je najdublja enja da se njome potpuno ispuni znajui da ga nita osim potpunog uranjanja nee zadovoljiti. Jednom kad se to osjeti i iskusi u nekoj mjeri, postojat e samo dom prema kojem smo usmjereni, sve ostalo postaje beznaajno. Bijedni uici koje svijet naziva veseljem, izgledaju tada kao ljaka prema istom zlatu." Peter je bio ponovno na nogama. Pogledao sam na svoj sat, bilo je tono etiri sata. Nevjerojatno, kako on uvijek u minutu zna kad je vrijeme da poe. Ovog puta ak nije imao ni potrebu da se savjetuje sa svojim vlastitim velikim satom! "Oh, prije nego poete", rekao sam urno, "elio sam vas zamoliti ako biste mogli doi u etvrtak ujutro na koji sat? Moj avion polijee tek u dva i trideset poslije podne." Za trenutak je zamiljeno zastao prije nego je odgovorio: "Dobro, u redu." Srce mi je poskoilo. To je znailo jo dva susreta. To e biti dovoljno da me smjesti vrsto na pravi put. "elim da ne steknete krivi dojam o toj mojoj brizi oko vremena ili da nisam gostoljubiv", rekao je Peter,"ali sam do grla u poslu u ovom trenutku. Upravo mi je u toku preureenje moje kolibe, pa mi je svaka minuta dragocjena." "Pa to niste rekli?" rekao sam, "mogao sam vam pomoi." "O, to ne! Pa vi ste, pretpostavljam, na odmoru. Meni je samo ao da vas ne mogu pozvati da doete, prijeko, do mene." Srce mi je prestalo kucati. Nisam nikada ni pomislio da bi postojala i najmanja mogunost da stvarno posjetim Calvay i Peterov dom. "U svakom sluaju", rekao je uobiajenim bezbrinim tonom koji me je snano pogodio" uvijek ima i sljedei put." Srce mi je preskoilo dva otkucaja. Nisam nikada ni pomislio da bi postojala i takva mogunost. Nisam mogao vjerovati vlastitim uima. Sada sam znao da nisam samo otkrio svog vlastitog gurua, nego da sam stekao doivotnog prijatelja! Sedmo poglavlje PODSJETNIK Bio sam tako sretan to je Peter pristao doi u etvrtak ujutro. Nije nam ostalo jo mnogo vremena, a ja sam elio da mi jo dade neke praktine savjete o tome to mi je initi, ako sam odluio odvojiti vrijeme za svakodnevnu molitvu. im se Peter spustio u svoj naslonja, rekao sam mu to bez uvoda. Peter se nasmijao. Oigledno je oekivao takav moj zahtjev. Posegnuo je u gornji dep svoje jakne i izvadio iz njega neto to je izgledalo kao da je nekad bilo pola arka papira, ali sada mnogo puta presavijeno, nije bilo vee od potanske marke. "Pretpostavio sam da e to biti sljedee na rasporedu", rekao je osmjehujui se ", i zato sam to donio sa sobom. To je moj obrazac plana molitve. Neki su mi ljudi rekli da im je bio koristan kao podsjetnik, pa sam zamolio oca Jamesa da mi ga fotokopira i tako ga aljem kad god me netko to zatrai." Pruio mi je savijeni komad papira, ja sam ga izravnao i pogledao njegov sadraj. Nosio je naslov "Plan molitve". Peter mi je dao vremena da ga paljivo proitam. "Juer sam rekao", nastavio je, "da je Gospodinova molitva obrazac za sve kranske molitve i da ta molitva sadrava sve u svoje prve dvije rijei 'Oe na'. Vidite, preveo sam te dvije rijei na latinski 'Pater noster' i upotrijebio ih da uobliim ono to mislim da je korisno zapamtiti. Ako ste to najprije paljivo pogledali, ja u nastaviti i potanko vam objasniti. Ne volim govoriti o metodama molitve nita vie nego veina ljudi, no u drugu ruku, mi smo ljudska bia i zato vjerujem da nam neki podsjetnik moe biti koristan, osobiti u poecima." "Ne, uvjeravam vas, biti e mi to velika pomo", rekao sam. Ve sam na prvi pogled uhvatio ideju i vidio da mi moe biti korisna kao okvir.

32

"A sada, prije nego krenem dalje", rekao je Peter, "moda bi bilo bolje da najprije obrazloim openitu ideju koja me je vodila kad sam to pisao. Neki dan sam rekao da je molitva uenje kako da se otvorimo Bojoj ljubavi i uenje kako da ga za uzvrat mi ljubimo. To je, znamo, istina. No kako da ponemo ljubiti osobu koju nikada u stvari nismo ni sreli? Kad prvi put poinjemo moliti, osjeamo kao da smo tisuama kilometara daleko od Boga. Sve prie o tome kako ga ljubimo, onako kako mi razumijemo rije ljubav, jednostavno nam se ne uklapaju. Meutim, poeti se mora. Tako molitva poinje s osobom koju elimo upoznati, jer zaista nema smisla govoriti da ljubimo nekoga koga ak niti ne poznamo. Zbog toga je pravo pitanje: kako da upoznamo Boga?" Nisam ni pokuao odgovoriti na to pitanje jer je bilo oito da mi Peter nije izravno postavio pitanje, premda je napravio dugu stanku, razmiljajui, prije negoli mi je sam odgovorio. "Pa", nastavio je kao da je prihvatio da ja nemam nikakvu ideju, "kako mi nekoga upoznajemo? Moda igramo golf s njim, ili moda partiju tenisa, moda odemo zajedno nekamo na ruak, moda ga ak i pozovemo da provede s nama praznike, i svaki put ga sve vie upoznajemo dok s njim razgovaramo. Osobu moemo upoznati samo ako s njom razgovaramo i, to je jo vanije, ako sluamo ono to nam ona ima rei. Nema drugog puta. Upoznati Boga nije iznimka od tog pravila. Zato svaka molitva mora zapoeti razgovorom s Bogom i, to je vanije od svega, sluanjem onoga to on ima nama rei. to ga dublje upoznajemo, ljubav u nama postepeno klija i brzo raste no prethodno treba mnogo razgovora koji u poetku mogu biti nekako hladni pa ak i konvencionalni. Vremenom e se sve to mijenjati samo ako smo spremni te susrete odravati." "Kako dugo trebaju trajati ti razgovori?" zapitao sam. "Ja bih vama savjetovao da ponete s dvadeset minuta svaki dan, neovisno o vaim dnevnim liturgijskim molitvama", nastavio je Peter, "za vas je neobino vano da to vrijeme ne cjepkate. Jednom kad se na takav nain predate molitvi, moda ete ve nakon etvrt sata biti oboreni i neete znati gdje ste stali u molitvi, zatim e se to dogoditi ve nakon deset minuta i bit ete na poetku. Obavijestite me kako stvari napreduju. Moda u vam savjetovati da tako molite sljedeih est mjeseci ili tako nekako. Vidjet emo kako e se stvari razvijati. A sada ako ste pogledali plan to sam vam ga dao, ja bih poeo s objanjavanjem uvodnog dijela. P - Prvo slovo je P i ono stoji za rije PRESENCE - PRISUTNOST. Prva stvar koju u poetku morate napraviti je in vjere da je Bog prisutan u vama. Vjerojatno u poetku neete nita osjeati, moda ete se osjeati poput hladne sante leda, no neka vas to ne zabrinjava, to nita ne mijenja na stvari. Osjeanje moe biti velika pomo u molitvi, ali moe biti i jako varljivo jer ono ne mijenja injenice. Osjeali mi ili ne da je stigao Boi, to nema ni najmanjeg utjecaja na injenicu da je on stigao. Bog je prisutan u sreditu vaeg bia, Kraljevstvo Boje jeste u vama - osjetili vi to ili ne. Doi e trenutak kad e u vama planuti spoznaja da je on prisutan u vama i to e spoznaja strujati vaom potpunom svijeu. No bit e i dugakih perioda vremena kad neete osjeati apsolutno nita i poeljet ete dignuti ruke od svega, ne samo od molitve, nego od svega vezanog uz vjeru. To je glavni razlog zato tako vrsto inzistiram na potrebi odvajanja stalnog, redovnog, svakodnevnog vremena za molitvu. Vidite, u svojim dobrim danima esto smo zaokupljeni sobom i u nama postoji pritajena namjera moliti tek kad sunce zae. Isto tako za nekih dobrih dana poeljet emo moliti dulje od odreenog vremena, no kad se navuku oblaci, poeljet emo zavriti to je prije mogue, pogotovo ako nismo ispravno poeli moliti." "Jedan od mojih problema ", upao sam mu u rije, "jeste taj da se izgubim u rijeima i tada mi dou napasti, pa prije nego shvatim to se dogaa, misli su mi zaokupljene s tisuu i jednom rastresenou iz svijeta koji sam ostavio iza sebe ili mi se taj svijet neprestano navraa i odvodi me i lagano otplovim u svijet matanja." "Da, razumijem vas", odgovorio je Peter, "openito mogu savjetovati da s rijeima koje koristimo budemo, to je vie mogue, jednostavni i usmjereni prema naprijed. Ne zaboravite to sam rekao juer. Na nas je Gospodin nauio da nam je Bog "otac, ak tata, i zbog toga nema potrebe da mu govorimo biranim rijeima, visoko uenim jezikom i u frazama. Sjetite se kako je on esto kritizirao farizeje to tako ine. Koristite se svojim vlastitim rijeima kad god je to mogue i nemojte misliti da biste trebali rabiti crkveni jezik; govorite mu kao to biste govorili prijatelju kojega jako cijenite, ali kojemu moete sve rei. Znam da je to prilino teko poetnicima, no uvijek se moe poeti i s nekom nauenom molitvom i postepeno je prevoditi na vlastite rijei. U ovom asu postoji na tritu mnotvo knjiga koje vam mogu pomoi. No nikada nemojte smetnuti s uma namjeru zbog koje ste je uzeli u ruke i, to prije moete, prijeite na svoju molitvu, svojim vlastitim rijeima. Jo jedna stvar koja je, mislim, veoma vana i morate je od samog poetka ispravno usvojiti. S Bogom morate biti apsolutno poteni. Na poetku molitve nita drugo nemojte traiti osim potpune iskrenosti. Nikad ne zaboravite da vas Bog i onako vidi skroz naskroz, ak i prije nego otvorite usta. Vi moete prevariti druge ljude, ali Boga ne. Ako se osjeate kao suha ljiva, recite mu to, ako biste radije sjedili pred televizorom, prihvatite i to; ako su vae misli zaokupljene s napetim trilerom koji upravo itate, zato ga elite pokuati prevariti da to nije tako. Nije tako teko nai rijei u molitvi i izrei ih, samo ako ste spremni govoriti iskreno, poteno i prihvaati tono sve ono to osjeate. 33

A - Sljedee slovo je A. Ono oznaava rije ADORACIJU - KLANJANJE. Premda je vano shvatiti kako vam je Boja prisutnost blizu, no, to je samo jedna strana medalje. S druge strane medalje, nikad ne zaboravite, taj Jedini, koji nam je tako blizu i koji je sredite naeg bia, posve je drugaiji, sav svet, transcendentni Bog. U njegovoj se prisutnosti mora prignuti svako koljeno, moramo se potpuno prostrijeti pred njim. Neki su ljudi ak nali korisnim da se fiziki prostru na zemlju pred njim, jer to im leanje na zemlji pomae da u svom umu proire svijest o stvarnosti Onoga Jedinoga koji u njima boravi i omoguuje im da pronau rijei kojima se mogu teno izraziti. Mislim da je u molitvi veoma vaan poloaj tijela. Mnogi ljudi smatraju da im joga poloaj pomae u koncentraciji jer im zadrava i olakava mirni okvir misli. Sve je to jako dobro i korisno tako dugo, dok se tehnike relaksacije i koncentracije ne poistovjete sa samom molitvom. Priprema za ostvarenje pravih uvjeta u kojim se moli, to je u redu, ali molim vas, nemojte misliti da ste promaili neto vitalno ako se niste upoznali s istonjakim oblicima meditativnih tehnika, jer niste. One mogu biti korisne nekim ljudima, no za veinu one postaju samo u najboljem sluaju ni riba ni meso, a u najgorem, drugi nain samozadovoljavanja jer trae mirnou uma i iskustvo visoke svijesti. Drugim rijeima, oni ine ono to treba biti smisao, to jest oni trae kraj u samom sebi. Autentina kranska molitva je uvijek upravljena pronalaenju puta iz sebe prema Bogu. Istinska srea, potpuna ljudska radost je uvijek rezultat gubitka samog sebe u ljubavi drugoga. Molitva nije upravljena prema samom sebi nego prema Bogu." "Kakav bi nam onda poloaj tijela bio najbolji u molitvi?" zapitao sam. "Ne bih elio postaviti nikakva pravila niti vrste u-pute", odgovorio je Peter, "ali elio sam naglasiti vanost poloaja, jer, za vrijeme molitve, i tijelo treba raditi da bi se um odrao aktivan i pozoran. Ako ste oslonjeni na klecalo ispred sebe ili ste se udobno smjestili u svojem najmilijem naslonjau, nemojte se iznenaditi ako se naete u dnevnom sanjarenju, pa ak i zaspite. Mislim da je vano nauiti odravati svoje tijelo u poloaju discipliniranog oputanja, moete kleati, sjediti ili zauzeti neki drugi poloaj, ve to vam odgovara. Teko mi je to pretoiti u rijei, pa ne znam jeste li me razumjeli. Peter je vidio na meni da razumijem to mi pokuava rei i zato nije nastavio dalje razglabati o tome, nego je brzo preao na sljedeu toku zacrtanog plana molitve. T - Sljedee je slovo T koje stoji za THANKSGIVING - ZAHVALJIVANJE. Kad na ovom mjestu govorim o zahvaljivanju, mislim na zahvaljivanje za ono to je Bog do sada uinio za nas. po Utjelovljenju svojim je duhom osvojio cjelokupni proces stvaranja; Po Isusovu Uskrsnuu proirio je svoj unutarnji ivot na svakoga od nas i po sakramentima omoguio nam je da obnavljamo svoju snagu u njegovoj ljubavi. Kako nam molitva napreduje, tako raste i puno znaenje onoga to je Bog uinio za nas, pa zahvaljivanje i velianje postaju jedna cjelina, a molitveno vrijeme postaje kao neprestano slavljenje Boga, zato to je Bog. To je, meutim, otkrie koje dolazi tijekom vremena i ne treba ga pourivati. Kad vam netko daje sve to ima, vi ne moete prestati zahvaljivati, a i zato bi? Ne mogu dovoljno naglasiti da je ovaj plan molitve samo pokuaj da nekome pomogne kako bi uzljubio, zahvaljivao i veliao Boga. Sve pomoi o tome kako treba moliti su samo sredstva. One su poput rakete koja izbacuje svemirski brod iznad zemlje. Jednom kad je raketa izvrila svoj zadatak, jednom kad je odredila pravac i usmjerila brod prema svom odreditu, ona se moe odbaciti jer nema daljnju ulogu u procesu. Ne samo da se moe odbaciti, ona se mora odbaciti, jer e u protivnom postati nepotreban teret brodu. Meutim, obino treba vremena da nekoga upoznamo tako dobro da stalno elimo biti s njim i ljubiti ga pa esto imamo potrebu ispriati mu toliko toga. Jedna stvar koja najee zaprlja veinu prijateljstava, prije negoli i ponu jeste sebinost, na jedan ili drugi nain. Nije dobro u jednom se trenutku zaklinjati u ljubav i vjernost, a u drugom djelovati poput male sebine zvijeri. Mi imamo poslovicu: 'Djela govore glasnije od rijei' i to se sa sigurnou moe primijeniti na molitvu kao i na svako prijateljstvo. Drugim rijeima, nije u redu da svaki dan, veoma savjesno, u vremenu odreenom za molitvu, sjedimo i govorimo Bogu kako ga jako volimo, a ostatak je dana u jasnom ponitavanju onoga to smo rekli. E - Zato je sljedee slovo E a oznaava EXAMINATION - ISPITIVANJE. Ono nam skree pozornost na put kojim smo se odluili ii, a to je da Boga ljubimo, i to se mora vidjeti u naim svakodnevnim odnosima s drugim ljudima. Kao to je sveti Ivan rekao: 'Ako ne moete ljubiti brata kojeg vidite, kako moete ljubiti Boga kojeg ne vidite?' Ne elim vas obeshrabriti i nagovoriti da postanete bolesno introspektivni preispitujui svoje postupke, ali je neophodno drati oi otvorene i brinuti o nainu na koji saobraamo s drugim ljudima i nastojati da svakog dana ivimo kranske vrednote." "Smatrate li da bismo morali ispitivati svoju savjest svaki put kad molimo?" zapitao sam znajui da je to jo jedan oblik koji sam odavno bio izgubio. "Ne, nije neophodno svaki put kad molimo", odgovorio je Peter, "ali nemojte umanjivati vanost redovne, potene i ozbiljne procjene svojih pogreaka i padova pa pokuajte neto s njima uiniti. Velika zapreka koja spreava Boga da ue u na ivot je, u krajnjoj analizi, sebinost. To se mora iskorijeniti do dna, ali to je dugaak proces i ne moe se nikada potpuno zavriti bez Boje pomoi i prihvaanja patnji koju ta elja nosi. No to je veoma dugaak posao koji moramo usklaeno provoditi cijelog ivota. To elimo i neophodno je da se tome vraamo mnogo puta tijekom ivota u sve veim pojedinostima. 34

Za sada, dozvolite mi da ostanem samo na tome; sve dok osoba iskreno ne pokua promijeniti svoj ivot i izvan molitve, njena se molitva nee nikada udaljiti od najrudimentamijih dijelova. ak i s psiholokog stanovita, kao to ste vi to ve ranije otkrili za sebe, ako se cijelog dana ponaate poput debele svinje, na kraju dana neete moi ostvariti svoju molitvu. U stvari jedan od razloga zato ljudi bjee od molitve je taj to znaju da e jednom stii do granice sa samim sobom, i da moraju neto zapoeti sa svojim bezvrijednim nainom ivljenja." Nisam mogao a da se ne nasmijem samom sebi. Jo jednom je Peter udario u pravu stvar, u najmanju ruku to se mene tie. Znao je zato sam se nasmijao, ali nije napravio nikakvu opasku. R - To je slovo koje stoji za REPENTANCE - KAJANJE. "O tome bih mogao priati cijeli dan", nastavio je Peter, "jer to je tako vano. ak ni Bog ne moe uiniti nita za nas ako mi sami ne uvidimo koliko smo slabi i koliko nam je potrebna njegova pomo. in kajanja se sastoji najprije od prihvaanja a zatim od vapaja za pomo. Vapaj za pomo e biti toliko glasan i uinkovit koliko smo iskreno shvatili uzroke. Potpuno predanje Bogu nije mogue tako dugo dok u potpunosti ne prihvatimo vlastitu slabost i dok se kroz to ne uvjerimo da bez njega ne moemo nita, ali o tome sam ve govorio proli put. UENJE I SLUANJE je sredinji dio plana molitve, i taj u ostaviti za sutra, jer je to veoma vaan dio koji ne mogu objasniti u tako kratkom vremenu koje nam je jo za danas preostalo. Stoga u prijei na zavrni dio koji razmatra nae potrebe. N - Zavrni dio poinje slovom N to znai NEEDS - POTREBE. To je vrijeme da se prisjetimo svega to sam vam juer rekao o sveobuhvatnom sadraju molitve. To nije vrijeme da molimo samo za svoju obitelj i prijatelje, nego posebno i za svu nau brau po Kristu koji su najpotrebniji pomoi a koju im mi moemo pruiti preko molitve. Za one koji su po zatvorima, za one koje upravo u taj as mue, za one koji se upravo nalaze u rukama raznih sramotnih sadista, za one koji su u depresiji, za osamljene, za one koji pate u svojim posljednjim ivotnim satima na nekom zaboravljenom, naputenom krevetu. Naravno, tu molimo i za svoje vlastite namjere i potrebe. Tuna je injenica da mi ne znamo ime i kako trebamo zapoeti molitvu za sebe. Toliko smo zaokupljeni vlastitom sebinou da naa molitva u poetku nije 'Neka bude volja Tvoja', ak ni onda kad taj izriaj rabimo vjerujui da to tako, ali duboko u svojim srcima kliemo 'neka bude izvrena moja volja' i smeteni smo i nezadovoljni kad naa molitva nije prihvaena. Jedna je stvar imati pravu rije na usnama, a posve druga moliti to svim svojim srcem. Dok se molitva razvija, mi samo moramo pokuavati, najbolje to moemo, poeljeti pravu stvar i moliti da ponemo uviati i eljeti ono to je stvarno za nas najbolje. Prvi znak da se na stav u molitvi postepeno mijenja uz Boju pomo, jeste kad ponemo primjeivati da iskreno molimo. 'Neka bude Tvoja volja' jer tako mislimo pa u molitvi vie nema mnotvo onih 'ako i ali'. Znate na to mislim: 'Gospodine, elim da Tvoja volja bude u svim stvarima', ali samo tako dugo dok me ne zatrai da se odreknem svog udobnog malog poslia, ili uinim neku veu promjenu u svom nainu ivota, jer ti sigurno ne eli da prestanem puiti ili da neredovito umrknem tu i tamo, ti mi ne eli oduzeti taj moj mali uitak gledanja televizije. Siguran sam da su sve te stvari po tvojoj volji tako dugo dok ili uivam umjereno!' Drugim rijeima, ono to pokuavam rei je, dok nas Boja ljubav ne promijeni, nae molitve i molbe nee nas voditi naprijed ak i kad upotrebljavamo prave rijei, jer desetine i desetine malih 'ako i ali' ostaju svjetlucati u naem umu." "Vidim na to ciljate", rekao sam, "to me na neki nain i plai." "Na koji nain?" zapitao je Peter pomalo iznenaeno. "Pa, vidite, dobio sam dojam da se, prije nego to u postati stvarno nesebian i prije negoli nauim traiti prave stvari za sebe, moram odrei svega u emu uivam, svih zadovoljstava i udobnosti, ak i u umjerenoj koliini." "O, ne! Ne!", uzviknuo je Peter, "to mi uope nije bila namjera rei. Samo sam vam pokuavao ukazati kako smo, kad poinjemo moliti, iznutra u sebi nesreeni i podijeljeni. Sjeate li se kako sam strogo kritizirao one takozvane 'vrste deke' koji su odluili promijeniti sebe, ali im to nikad ne uspijeva. Mi se ne moemo promijeniti na takav nain. Moj openiti savjet pristupanju samodisciplini, onom to nazivamo askezom, je taj da se ne odriemo niega, naravno da to iskljuuje grijeh. Nemojte se odrei niega to volite ili u emu uivate osim ako vas to spreava da odvojite svoje redovno dnevno vrijeme za Boga u molitvi. Jedino ono to vas neprekidno udaljava od vaeg dnevnog molitvenog vremena morate ukinuti. Zato disciplinu i askezu ne treba izbaciti, one moraju ostati, no one su prvenstveno u slubi osiguravanja mjesta i vremena u kojem emo dozvoliti Bojoj ljubavi da, po molitvi, ari u naim ivotima. Jednom kad se to pone ostvarivati, Bog e nas postepeno zaposjedati tako da emo prestati eljeti i htjeti ita drugo osim njega. Ono to smo nekada zvali svojim malim uicima ili nevinim zabavama vie nas nee zanimati. Isto e se dogoditi i s onim ukorijenjenim navikama koje su nas godinama muile; one e jednostavno ispariti bez ikakve muke i asketske gimnastike. Sjetite se to se dogodilo mom nesretnom roaku Johnu kad je ljubav dobila bitku u njegovu ivotu. A kada se Boja ljubav oslobodi u naim ivotima, rezultati e biti jo dramatiniji. Mi smo u prolosti tako zakomplicirali duhovni ivot da je trebalo postii diplomu iz teologije da bismo ga razumjeli. Osnovni smisao duhovnog ivota je jednostavan, kako dozvoliti Bojem Duhu i njegovoj ljubavi da upadne u nae ivote. To se ostvaruje naim otvaranjem njegovu djelovanju i naem 35

zatvaranju svemu i svakome tko nas spreava u tom poslu. Molitva je jednostavan nain na koji to moemo uiniti." "Oh, oprostite, opet sam se udaljio od predmeta", uskliknuo je Peter. "O ne, uope ne", odgovorio sam urno, "bar to se mene tie, sve to ste rekli bilo mi je veoma korisno." Peter je za trenutak izgledao izgubljeno i zbunjeno, pa sam rekao: "Stali ste kod slova T." "A, da, tu smo", rekao je Peter s izgledom nekoga kome je odlanulo. T opet slovo koje poziva na -THANKSGIVING -ZAHVALJIVANJE. Jedna od stvari koju nam evanelje stalno naglaava jeste da Bog nije stvorio masu ljudi koju zovemo ljudskom rasom, nego zajednicu, pojedinaca i da on brine o svakom pojedincu. Svatko od nas je jedinstveno neponovljivo stvorenje 'svaka vlas na vaoj glavi je izbrojena'. Bog nije drugorazredni radnik koji je oblikovao nekoliko duhovnih aristokrata koje mi nazivamo svecima, a nas ostale uinio radnicima druge klase. Svakog od nas je stvorila ljubav i to nas ini razliitim, svakome od nas nudi sudbinu potpunog ispunjenja i savrenstva u Bogu. Nikada ni jedna osoba nije niti e ikada ijedna osoba posjedovati tono takvu kombinaciju darova i sluajnih mogunosti koja je meni dana. Postoji neka stara pjesma: 'Nikada nee postojati jedan drugi ti.' Peter se nasmijao i dodao: "Da, nee! Ali nee postojati nikada ni jedan drugi ja." "Naa je nevolja u tome", nastavio je Peter, "da mnogo toga uzimamo kao da nam pripada, ponaamo se poput sebine djece koja stalno cvile kako im je netko ili neto uinio na ao. Uvijek ele ono to su drugi ljudi dobili; nikad nisu zadovoljni. To me podsjea na jo jednu staru pjesmu", nastavio je, ako vam ne zvui previe sirovo 'brojat emo nae blagoslove umjesto ovaca i kad ih prebrojimo, moemo zahvaliti Bogu za njih'. Eto, zato sam drugi put stavio naznaku zahvaljivanja na kraju molitvenog obrasca da zahvalimo Bogu, no ovaj put za sve osobne milosti i blagoslove koje smo mi primili. E ponovno stoji za EXAMINATION - ISPITIVANJE", nastavio je Peter ivnuvi i pogledavajui na svoj sat. "Moramo ii brzo dalje jer vrijeme leti. E ovog puta znai preispitivanje savjesti gledano u budunosti, ne vie u prolosti. Drugim rijeima to je vrijeme da unaprijed planiramo dan koji stoji pred nama. Isplanirajte sve to jo morate uiniti prije svog sljedeeg susreta s Bogom. R RESOLUTION - ODLUKA. Razmiljajte i molite za razliite odluke koje stoje pred vama i koje morate donijeti. Na osnovi ispitivanja savjesti u uvodu sad ete biti malo svjesniji svih onih moralnih kamena spoticanja na koje redovno nalijeete. Sada je vrijeme da ih se pokuate osloboditi. Ako osjeate da u vama ui lijenina, ili ste nagli, ili ste skloni bodljikavim opaskama na nedostatke drugih ljudi, sada je vrijeme da poduzmete potrebne mjere opreza i pokuate izbjei te pogreke sljedeeg dana. Taite od Boga da vam u tome pomogne. Upotrijebite to posebno vrijeme u svom molitvenom vremenu da pregledate svoj dnevnik s Bogom, ne samo u naporu da izbjegnete uobiajene rupe u koje upadate, nego da se odvano bacite u sljedei dan bez postavljanja suvinih pitanja." "Bez postavljanja suvinih pitanja?" zapitao sam, "nisam siguran da vas slijedim." "Znate", odgovorio je Peter, "moja je omiljena teorija da mi svi suvie razmiljamo." "Sad sam sasvim siguran da vas ne slijedim", odgovorio sam mu sa smijekom. "Ono to sam elio rei je da", odgovorio je Peter, "za devedeset i pet posto moralnih odluka to ih donosimo, tono znamo to moramo raditi da bismo izbjegli te greke, no na je problem u tome to to ne radimo. Mi sasvim jasno vidimo ideale. Ne treba imati mozak genijalca da bismo shvatili da je sredinje moralno uenje evanelja ljubiti Boga i ljubiti blinjega svoga. Pitanje je: to ide loe od trenutka kad to uvidimo i onoga kad to ne inimo. Moja je teorija da se u tom trenutku zaustavljamo i poinjemo razmiljati, i tada obino potonemo. Kladim se da emo razmiljajui uvijek pronai za sebe neki izgovor." "Da, u pravu ste!" uskliknuo sam, "ja to inim gotovo svaki dan kad bih trebao ii u upne posjete. Odluim ii poslije podne, ali onda sam sebi kaem kako moda nikoga nee biti kod kue. Od etiri do pet nije zgodno jer majka sigurno prikuplja svoju djecu iz kole. Ako doem prije est, zatei u ih usred njihova poslijepodnevnog aja. U est i trideset ve je otac doao kui pa nije pravi trenutak, i tako je najbolje sve ostaviti do osam sati. No svatko zna da od osam sati nadalje cijela obitelj gleda televiziju i sigurno neu biti dobrodoao, i tako zato uope brinuti o posjeti?" "To je upravo ono to sam mislio", rekao je Peter smijui se, "i to radite onda?"' "Pa kad sam loe raspoloen, to se najee dogaa, posluam sam sebe i ostanem u kui, ili se moda odluim posjetiti kojeg prijatelja. U rijetkim sluajevima odluim uiniti neto u vezi s tim, prestanem se sluati, okrenem se i pokucam na prva vrata prije nego to ponovno odustanem. No kad jednom ponem sluati svoje isprike i dobro izglaane misli a koje uvijek ekaju da umire moju savjest, zavrim s tim problemom, i ne odem nikuda. "Odlino!" uzviknuo je Peter, "vjerujem da primjenjujete tu tehniku i na stotinu i jednu drugu stvar koju mislite da biste trebali napraviti ali za koju si stalno govorite da je treba otpisati za sada i prestati misliti na nju.

36

Vjerujem da tako stvaramo i uzgajamo naviku ne misliti kad doemo do trenutka da moramo moralno djelovati." "Vidim na to ciljate, Peter, i prihvaam to, no mislim da to moda i nije dobro jer moemo prenagliti", rekao sam. "Kad bi se to odnosilo na sve ljudske aktivnosti, sloio bih se s vama", odgovorio je Peter, "naravno, u svaijem ivotu postoje trenuci donoenja odluka kad moramo sjesti, rabiti razloge, napraviti popis svih 'za' i 'protiv', to e nam pomoi da donesemo ispravnu odluku. Postoje i u moralnom zakljuivanju takoer granice kad je potrebno prodiskutirati i razgovarati da bi se postigle jasne odluke. Sve ja to prihvaam. Kako bih i mogao drugaije a da ne napravim majmunariju od najvie sposobnosti koju je Bog dao ovjeku, njegova razuma. Meutim, ono to pokuavam rei je da u veini moralnih djelovanja koja sainjavaju nau dnevnu rutinu, mi tono znamo to trebamo uiniti ali ne inimo to, jer nas lijenost vue iz toga, ranjeni nam ponos govori da prekinemo ili da stavimo neku sarkastinu primjedbu, unaprijed nam govori da prijeemo na drugu stranu ulice, ili da nekoga do smrti sreemo u govoru, sluamo i gledamo ali zaobilazimo. Kako esto vrijeme koje smo obeali Bogu provedemo gledajui neku trivijalnost na televiziji. Gledajui na nadolazei dan s Bogom, vrijeme je da uvidimo to trebamo uiniti i odluiti da to i uinimo. Zbog toga moramo odbiti sluati taj iscrpljujui unutarnji glas koji nas nepovratno navodi na lutanje i prestati ga sluati. Mislim da je to sve to sam elio rei za ovaj trenutak oko plana koji sam vam dao. Molim vas da ga zadrite i ako ga naete korisnim za sebe ili druge slobodno ga fotokopirajte. O srednjem dijelu plana govorit u vam sutra ujutro prije odlaska. No jo jedna posljednja opaska koja je, mislim, vrlo vana. Ovaj molitveni obrazac nije neka vrsta formula. Ideja mi je bila da svaka osoba moe taj obrazac prilagoditi svojim vlastitim potrebama. Netko e nai za korisno da ga razbije, pa e prvi dio molitve moliti ujutro, a rabiti zavretak za veernju molitvu ili obrnuto. Znam dosta osoba koje vie vole planirati sutranji dan na poetku, radije nego naveer za sutra. Ako obrazac razbijete, moete sredinji dio upotrijebiti u bilo koje vrijeme dana kao glavno vrijeme molitve. Meutim, apsolutnim poetnicima koji najee ne znaju kako da ispune molitveni period kad poinju, savjetujem da rabe cijeli plan i pronai e da ima mnotvo stvari koje e ih zaokupiti za vrijeme vremena odreenog za molitvu." Peter je iznenada izgledao uzbueno dok je iz depa vadio svoj sat. "Oh, moj Boe, smiluj mi se!" rekao je uasnuto, "ve je skoro pet sati, ja sam se prevario." Gledao je u mene kao da sam ja krivac. Tada sam shvatio, ak i prije nego to sam pogledao na svoj sat, da sam ga zaboravio naviti i on je stao na deset do etiri. Ono to sam smatrao da je Peterova sposobnost snalaenja u vremenu, bio je samo jednostavni dar dobrog vida. To mu je omoguavalo da pazi na vrijeme, jer je gledao na moj sat koji mu je bio ravno pred oima za vrijeme naeg razgovora. "Vidjet emo se sutra ujutro", rekao je dok je ustro izlazio kroz vrata mumljajui neto kako e to strano biti za Daisy koja e se uditi to mu se dogodilo. Tek kasnije sam otkrio da je Daisy bila njegova ljubljena krava o kojoj je ovisio i koja je oekivala da je pomuze tono u etiri i pol! Osmo poglavlje SLUANJE BOGA Probudio sam se oko pet sati ujutro, i mada u poetku nisam mogao otvoriti oi, postao sam iznenada svjestan nekog udnog ozraja koje je vladalo oko mene. Otvorio sam oi i sjeo na krevet. Cijela je soba bila obasjana nekim tajanstvenim crvenim rumenilom koje je ostavljalo dojam oekivanja, kao da e se zbiti neki udesni nezemaljski dogaaj. Skoio sam iz kreveta, potrao do prozora i zagledao se u pravcu mora. Scena koju su susrele moje oi bila je tako nevjerojatno uzbudljiva da e me progoniti ostatak ivota. Svega petnaestak metara od mog prozora svoje je uporite imao jedan dugaak nazubljen procjep koji se protezao prema moru. Izgledao je poput uvijenog bodea izraenog od vrsnog, novog metala. Nije se sjajio kao da je bio od gola, hladna i jasna elika, nego je imao sjaj divlje ljepote svjee rasprene krvi. Moje su oi slijedile smjer okrutne otrice koja se protezala do njenog stvoritelja do horizonta, koji je bio zamuen dubokim tamnocrvenim rumenilom smrti i izgledao je poput izgubljenog okamenjenog jezera. Glatka nepomina voda je kao u zrcalu odraavala po okolnom krajoliku svoju vlastitu krvavu sloenost. Nebo je bilo sakriveno iza gustog jednolinog sloja oblaka koji su djelovali kao savrena pozadina. Stranja zavjesa je samo katkada prihvaala odsjaj svjetla koje je razliitim 37

intenzitetom oblijevalo unutarnju scenu. Osjeao sam se kao da sam prenesen unatrag u neki prethistorijski krajolik, davno prije nego to su se prve ume poele iriti po zemlji, ak i prije raanja osnovnih oblika ivota. Ne mogu odrediti koliko sam dugo zurio u tu udnovatu panoramu koja je leala preda mnom. Bio sam tako zanesen njenom primitivnom velianstvenou, da mi vrijeme nije nita znailo. Kad sam iznenada doao k sebi, obukao sam se to sam bre mogao. U jednom trenutku mistiku je nadvladao praktian poziv, u meni se javio turist sa svojom eljom da uhvati sliku. Zgrabio sam svoju kameru i izletio napolje. No scena je sad bila potpuno drugaija. Bilo je to tmurno, oblano, teko jutro nekog obinog etvrtka s osjetom svjeeg vjetra koji je mirisao na kiu. Razoarano sam se okrenuo, vratio unutra i pojeo svoj rani doruak. Ne znam zato, ali Peteru nisam nita rekao o tom svom jutronjem doivljaju. Ne znam ak ni zato to nikada nikome nisam ispriao sve do danas. To je bilo neko snano osobno iskustvo koje, jednostavno, nije bilo za prepriavanje. im sam pojeo doruak, spakirao sam svoj koveg. Nisam elio izgubiti ni malo vremena na pakiranje krajem jutra kad e moda biti mnogo dragocjenije sluati Petera. Peter je pristao uz molo neto oko petnaest minuta do deset. Najprije je otiao do potanskog ureda nosei svoju staru sportsku torbu u jednoj ruci, a tap u drugoj. Morao je poslati svoju redovnu tjednu koliinu pote. Bilo je tono pet minuta preko deset sati kad je sjeo jo jednom u svoj uobiajeni naslonja. "A sada o srednjem dijelu molitvenog obrasca", rekao je bez ikakva uvoda, svjestan da vrijeme brzo odmie, "to je dio koji sadri glavninu molitvenog perioda i iz njega e se, moda, razviti prava molitva. Molitva raste ne toliko govorenjem koliko sluanjem. Nikada nitko nee uspjeti ispravno moliti sve dok ne naui sluati to njemu Bog ima rei. To je toka u kojoj mnogi ljudi padaju, posebno poetnici. Na poetku svakog novog prijateljstva mi obino previe priamo, no kako vrijeme protjee, to se mijenja a da toga nismo svjesni." "Uviam vanost toga o emu govorite", upao sam mu u rije, "ali moete li mi malo opirnije objasniti to mislite pod tim 'sluati Boga'. Govori li on onako kako je govorio Mojsiju na brdu Sinaj ili u snu kao to je govorio Josipu, ili trebamo uti glasove kao to ih je ula Ivana Orleanska?" Nisam se elio aliti s tim stvarima, no elio sam da mi Peter tono objasni to pod tim misli, jer sam u prolosti esto bio zaveden vodei isprazne razgovore i sluajui razna tumaenja o 'sluanju Boga'. "To u vam objasniti ovako", odgovorio je Peter ne pokazujui ni najmanji znak da ga je moja duhovita primjedba oneraspoloila, "zapitajte se kako netko govori onom drugom? Nema nita misteriozno oko meusobnog razgovora ljudi. Mi nekoga upoznajemo sluajui rijei koje on upotrebljava. Prostor meu ljudima se premouje rijeima. To nam omoguava da otkrijemo neto vie o njima, to nam omoguava da im dolazimo sve blie i blie i da ih na kraju, moda, i zavolimo. Zbog toga se svim kranima Biblija uvijek preporuuje sa strahopotovanjem, jer se u njoj nalaze rijei koje premouju prostor izmeu Boga i ovjeka Boje rijei. Idemo li korak dalje, u njoj emo nai kako su se Boje rijei utjelovile u meso i krv ovjeju, nai emo ovjeka Isusa Krista. Kad sluamo njegove rijei, sluamo Boga, kad uimo ljubiti njega, uimo ljubiti Boga. Eto zato svaka autentina kranska molitva ne poinje s ubacivanjem u mutno transcendentalno stanje savjesti, nego u pokuaj da upoznamo Isusa Krista i da se zaljubimo..u njega. Sveti Jeronim je rekao da je nepoznavanje Svetog pisma nepoznavanje Isusa Krista, i tako iz toga proizlazi da je poetna toka upoznavanja itanje Svetog pisma. Ono je za nas napisano, zato da moemo imati ivot i da ga imamo u izobilju. Ono je pisano posebno za one 'koji ga nisu vidjeli, ali su mu povjerovali', tako da moemo spoznati 'Gospodina Isusa i pronai ivot po njegovom imenu'. Kad, ispunjeni molitvom, polagano itamo Sveto pismo dozvoljavamo mu da prodire u naa srca i tako sluamo rijei koje nam Bog kazuje. Bez obzira kakva e god biti metoda koju emo rabiti u molitvi koju emo tek otkriti tijekom vremena a koja e nam se initi uinkovitom, nikad ne smijemo zaboraviti da se uvijek moramo vraati Bibliji, najvanijoj knjizi molitve za krane? Rani krani nisu poznavali nita drugo osim Biblije. Mnogi meu njima su naizust poznavali neke izvatke iz evanelja, a neki su ak cijelu Bibliju nosili u srcu. Oni nisu imali pri ruci nikakve druge knjige o molitvi, no nisu imali ni potrebe za njima. itaj Cassianove opise naina na koji su pustinjski oci itali Sveto pismo a posebno Novi zavjet i Psalme. Posebnu su panju obraali tome da ne misle na to koliko su proitali, nego koliko je duboko taj sveti tekst prodro u njih. U nekom odreenom vremenu bi proitali samo nekoliko redaka, ponavljali ih itajui drugi, pa i trei put i razmiljali o njima, prodirali u njihovu pokretaku snagu i unutarnje znaenje. Monasi bi zastajali u dubokoj tiini kako bi dozvolili onom Duhu koji je u prvom redu nadahnjivao pisce Svetog pisma, da nadahne i njih takoer. Kad bi u potpunosti upili ovaj posebni odjeljak, tek tada bi smjerno preli na sljedei i ponovili cijeli proces, zastajkujui u tiini, da bi rije utonula duboko u sr njihovih bia. Kako im je molitva postajala snanija, 38

trenuci tiine postajali su sve dulji, a rijei bi na kraju prokrile put dubokoj unutarnjoj mirnoi. U toj mirnoi, monasi su susretali svog Stvoritelja na nain i na razini koja je poznata samo onim vjernicima koji su sve svoje dali Onomu koji je Sve u svemu." "Zato smo mi izgubili taj drevni tradicionalni nain itanja Svetog pisma?" zapitao sam, "zato nas nisu odgojili da molimo na taj nain?" "Pa", rekao je Peter, "kao to znate, kad se kranstvo irilo na Zapad du glavnih trgovakih putova koje su sagradili Rimljani, nalo se okrueno neim to je bilo sirovo i primitivno okruenje u usporedbi s onim razvijenim carstvom u kojem je roeno. Kako moete dati Sveto pismo ljudima koji ne znaju ni itati ni pisati? Premda je jo u najranijim danima postojala namjera da se Sveto pismo i sveta liturgija prevedu na razne jezike ljudi, kako ete to uiniti kad ti ljudi nemaju svoj jezik, ili barem nemaju pisani jezik koji bi bio toliko razvijen da bi se to moglo prevesti. Vremenom je ta mogunost postajala sve vea jer su ljudi nauili itati. Reformacija je prva dala obinim ljudima Boju rije na njihovu jeziku. No njihovi ostali postupci nisu bili prihvatljivi tradicionalnoj Crkvi, pa je to razlog zato je Katolika Crkva s neodobravanjem, pa ak i obeshrabrivanjem govorila o itanju Svetog pisma. Stoljeima dok su obini ljudi eznuli za Svetim pismom, to je bilo iskljuivo pravo velikih svetaca i duhovnih voa. Oni su ljudima prenosili sredinju tajnu vjere na nain kako su je oni sami bili sposobni prihvatiti. U narodu je poraslo jednostavno slavljenje prilagoeno nepismenim ljudima, razvijene su tehnike misaonih molitava, a u modu su dole razne metode moljenja, koje su svoj vrhunac dosegle u prirunicima o meditaciji i sve se to zadralo do dananjih dana. Mnoge od njih su 'pomogle' da se ostane u molitvi odreeno vrijeme, kao to je to molitva krunice ili postaje Krinog puta, Ignacijeve vjebe i mnoge druge. Neke meu njima su odbaene i imaju drugorazredni znaaj u molitvi. Openito se moe rei da su one u to doba bile dobre, jer su pomagale istinskom ponovnom predoavanju autentinog duha i uenja evanelja. Tako dugo dok to postiu, one nam i danas donose dobrobit. Meutim, rije se ponovno otkrila svima i mora se staviti na poasno mjesto. Morali bismo stremiti vraanju najstarijem nainu svete kranske molitvene tradicije, onako kako su to inili veliki crkveni oci." "Mislite li da bi glavnina molitvenog vremena trebala biti posveena polaganom, meditativnom itanju Svetog pisma, slino kako su to radili monasi koje je opisao Cassian?" zapitao sam. "Upravo to", odgovorio je Peter. "Sjeam se kad sam jednom, pred nekoliko godina, drao propovijed pa sam rekao ljudima kako bi trebali vie itati Bibliju, jer e im to pomoi u molitvi Sljedeeg tjedna doao mi je jedan upljanin i zgranuto mi rekao da to uope nije tono. Izgleda da je otvorio Bibliju na nekim tmurnim mjestima Levitskog zakonika gdje je tekst ulazio u neke koristoljubive detalje o tomu kako se prihvatljivo moe prinijeti krvna rtva. Rekao mi je kako je zbog tog teksta zamrzio hranu za cijeli sljedei tjedan a Bibliju za cijeli ivot, a da mu to sigurno nije pomoglo u molitvi." Peter se nasmijao i rekao: "Uvijek savjetujem ljudima da ponu prouavati Novi zavjet, Psalme i samo neke tekstove iz Starog zavjeta, koje preporuam za razliita godinja doba. Da budem toniji, najee preporuam ljudima da ponu s itanjem Evanelja po svetom Ivanu. Upuujem ih na njegove najdivnije dijelove, posebno na opis Posljednje veere, od trinaestog do sedamnaestog poglavlja. Ima tamo hrane za molitvu za cijeli jedan ivot. Zatim ih upuujem na. Ivanove i Pavlove poslanice i na sva ostala evanelja." "Kako savjetujete ljudima da koriste taj tekst?" zapitao sam. "Moj je savjet da rabe uvodni dio molitvenog obrasca kao pripravu za itanje Biblije", odgovorio je Peter, "a zatim da otvore Ivanovo evanelje, i to onaj dio o Posljednjoj veeri. Savjetujem im da ga proitaju nekoliko puta, pravei stanke izmeu itanja, ponavljaju ga, i trae od Boga da im pomogne prodrijeti u njegovo znaenje i na kraju da im dopusti da iskra te spoznaje plane u njihovoj svijesti. Dozvolite mi da vam pokaem kako to mislim." Peter je prestao govoriti. Zavalio se u svom naslonjau, zatvorio oi i ostao nepomino u tiini cijelu minutu prije nego je ponovo poeo govoriti. Poeo je s citiranjem nekih tekstova iz Ivanova evanelja. Ponavljao ih je polagano nesvjesno ubrizgavajui u njih znaenje roeno u dugim godinama osobne molitve. '......nitko ne dolazi Ocu osim po meni;.....ako poznajete mene, poznajete i mog Oca, takoer; .....vjerujete li da sam ja u Ocu i da je Otac u meni?; .....svatko tko voli mene, njega e voljeti i moj Otac, i ja u ga voljeti i otkriti u mu se; .....vi sagradite svoj dom u meni i ja u svoj u vama;.....bez mene, sami, ne moete nita uiniti.....' Peter je svojim rijeima i njihovom znaenju davao takvu dubinu, da je to imalo gotovo hipnotiki efekt na mene. Nesvjesno sam zatvorio oi a preplavila me je duboka mirnoa. Napravio je stanku, a zatim je ponovio tekst. Ovog puta jo polaganije. A kad ga je ponovio trei put, nisam vie zamjeivao nain na koji ga je izgovarao, ostalo je samo njihovo znaenje koje se u mene ubrizgavalo, 39

koje me je probadalo a koje do tada nikada nisam iskusio. Trebalo mi je dosta vremena da u posljednjem ponavljanju prokuham sadraj teksta. Peter mi ga je i ostavio. A tekst je na neki novi nain u meni oivio. Tada je Peter poeo moliti rijeima koje su bile u potpunom suglasju s mojim osjeajima. "Gospodine, vjerujem", molio je, "pomozi mojoj nevjeri." Tri je puta ponovio tu molitvu. Ponovno je zapao u utnju. Kad je progovorio to su bile rijei velianja, zahvaljivanja i divljenja. Nakon jo jedne dugake stanke, poeo je ponavljati izvatke iz teksta koji je na poetku citirao: 'izgradi svoj dom u meni i ja u svoj izgraditi u tebi', i zatim nakon kratke stanke......'bez mene nemate snage ni za to'. Te je dvije fraze ponovio nekoliko puta pravei stanke razliite duine meu njima. Obuzela me je duboka sabranost za vrijeme tog iskustva i ostala je sa mnom cijelog dana. Kad je Peter zavrio molitvu, mogao sam samo rei 'hvala vam!'. Nita se drugo nije moglo rei niti sam ita drugo elio. Poslije due stanke nastavio sam: "Da, sada razumijem to ste mi govorili", a glas mi je zvuao prazno i uplje. "Najvanije je nauiti sluati, duboko i paljivije nego to to radimo inae", rekao je Peter. "Ali moramo nauiti i itati, takoer", dodao sam. "U pravu ste", sloio se Peter, "mislim da je jedna meu naim najveim nevoljama ta da smo u svom ivotu bombardirani literaturom svake vrste, svakog dana i sa svih strana, tako da smo razvili naviku itanja u dahu, tek da uhvatimo o emu se radi. Nae jedino usredotoenje se sastoji u tome da uhvatimo najvanije injenice u onom to itamo i da smjesta krenemo dalje. Ako tu istu tehniku primijenite na itanje Svetog pisma, tada neete nikamo stii. To nam nee pomoi dublje upoznati Krista. Morali bismo itati Sveto pismo kao to itamo dobru poeziju, beskonano puta ponavljajui rimu dok ne usvojimo njezin smisao. Ljudi s umjetnikom naravi moda bi vie voljeli iskoritavati svoju matu i u tome ih treba ohrabriti, neka to ine. U stvari, svakome tko nalazi da mu je pomo mate korisna, treba ga u tome ohrabriti." "Kako to mislite?" zapitao sam. "Evo", odgovorio je Peter, "u mati si moete predoiti scenu sa svim detaljima, prije nego to ponete sluati Kristovu rije. Na primjer, u ovoj kratkoj meditaciji koju smo zajedniki podijelili, mogli ste otkriti da vam je bilo korisno zamisliti si scenu Posljednje veere do u detalje. Zamiljate apostole kako pripremaju stol, zamiljate naeg Gospodina kako ulazi u sobu, promatrate ga kako hoda, promatrate njegovo lice kada govori, zamjeujete svaki trzaj lica. Zamiljanje takve scene moe vam pribliiti ozraje prije nego to prijeete na meditiranje teksta iz Evanelja. Muka Kristova, na primjer, sama po sebi nas navodi na takav nain molitve. No nemojte tada samo misliti o tome to je sve prolazio, vratite se u svojoj mati unatrag na to mjesto. Naite se meu vojnicima koji ga uvaju, budite jedan u gomili to ga prati dok nosi kri, budite jedan od promatraa razapinjanja. Promatrajte kako se to sve dogaalo, otvorite ui i sluajte to ljudi oko vas govore. Zatim otvorite vlastita usta i ponite moliti." "Ali zar to nije emocionalni pristup koji se danas smatra zastarjelim?", zapitao sam. "Nema zastarjelih metode molitve ako vam one pomau da si predoite istinski duh evanelja i vode vas k tome da dublje upoznate Kristovu ljubav", rekao je Peter snano. "Poznam mnogo ljudi koji sebe smatraju staromodnima i koji ne bi napravili neki veliki napredak u molitvi da se nisu posluili odreenim tradicionalnim metodama meditacije. No znam i zato me to pitate. Mnogi petorazredni meditativci, posebno oni u devetnaestom stoljeu, napravili su besmislicu od tog posebnog pristupa molitvi piui brda pobonih sentimentalnosti koje su uinile da su se mnogi, u njihovom drutvu, osjeali nelagodno. Sigurno da takav pristup svakome ne odgovara, no nekima moe biti vrlo koristan i oni ga ne trebaju odbaciti zato jer neki misle da to nije ono pravo. Rije je postala ovjekom, mesom, pa ljudi od krvi i mesa mogu opipljivo razumjeti i vidjeti Boju ljubav. Negiranje muke Isusove kao primarnog izvora kranske meditacije i molitve negira i najvanijeg pokazatelja Boje ljubavi koji se ikada dogodio. Mi nismo kamenje, nismo stijene, nismo bezosjeajna bia. Ako se bojimo svojih emocija jer to nije ono pravo, ili nije u trendu, tad je bolje da ponemo moliti za malo djeje poniznosti ako elimo ui u Kraljevstvo Boje. "O, Boe blagi", rekao je Peter gledajui na svoj sat, "vrijeme nam istjee a moram vam dati jo neke preporuke, koje bi vam mogle koristiti u tom glavnom molitvenom dijelu. itajte psalme, osobito psalme za koje osjeate da vama osobno govore na poseban nain. Uzmite ih, iitavajte ih polako, meditirajte nad njima, razmiljajte o njima na nain kako sam vam opisao. inite isto to isto i s hvalospjevima i s himnima. Postoje mnogi predivni duboki himni na koje mi tu i tamo svratimo jedan brzi pogled kad ih pjevamo u crkvi. To su himni poput 'Divnoj, dakle, tajni ovoj', ili 'O doi Stvore Due Svet'. Slavljenje u himnima moe biti 40

bogat izvor misli za meditativnu molitvu. Ja bih jo posebno preporuio mnoge puke pjesme. Mislim da su, to se glazbe tie, razliite kvalitete, no rijei su vrlo esto i biblijske i duboke. I sama liturgija je beskonaan izvor hrane za duhovna razmiljanja. Odlian je nain da nekoga uvedete u meditativnu molitvu taj da ga ohrabrite u itanju euharistijske molitve. udesno je kako malo ljudi to ini, ali ako se itaju na taj nain, liturgijske molitve mogu biti od neprocjenjive vrijednosti. Treba ih koristiti na jednak nain kao to se koristi biblijski tekst. Ponite od poetka, proitajte nekoliko reenica, pretoite ih udvoje vlastite rijei, uinite da postanu vae vlastite. Pravite stanke u tiini, pustite ih da prodru u vas. A onda se molitvom izrazite onako kako ste reagirali na njih. Kad iscrpite jednu frazu, prijeite na sljedeu. Sjetite se nema urbe, nema pritiska da ih sve morate proi, imate cijeli ivot pred sobom. Prednost takvog koritenja euharistijske molitve je u tome da ete, prije nego to i shvatite, biti uronjeni u smisao i mentalitet Kristove osobne molitve. Velika liturgijska molitva je najsavrenije proirenje obrasca svih molitava - 'Oenaa'. Ima jo mnogo liturgijskih molitava koje moete upotrijebiti za osobnu molitvu. 'Slava Bogu na visini' je od svih molitava najvie molitva slavljenja - himan, to je izvanredan primjer takve molitve. Uvijek je preporuujem ljudima, jer nas taj himan istog asa izvlai iz nas samih. arina toka molitve je Bog, njegova slava - i to je i kraj svih molitava kao i cjelokupnog" ovjekova postojanja. Vjerujem da je uporaba liturgijskog teksta za privatnu molitvu veoma vana jer pomae izgradnji mosta izmeu javne i osobne molitve. Vrlo esto se osobna i javna molitva prihvaaju kao dva, potpuno odvojena odjeljka kranske slube Boje, premda bi trebale biti meuovisni izriaj vjernikih iskustava." Peter je primijetio da sam pogledao na sat. Vrijeme je brzo prolazilo. "Da, nije nam ostalo jo mnogo vremena," rekao je, "sve to pokuavam rei je da se oko nas nalazi obilje materijala koji se moe rabiti za meditaciju, samo ako paljivo gledamo naokolo. Sveto pismo, naravno, zauzima poasno mjesto, no ima i mnogo drugih izvora koji ga odraavaju kao u zrcalu i na razliite naine odraavaju istinski duh evanelja. Kad se s tim pone, vidjet ete da ne postoje dva ovjeka koji e pronai iste metode kao one koje im najbolje odgovaraju jer ljudi su razliiti. Zato je i ovaj moj "molitveni obrazac" napisan samo kao jedan, veoma prilagodljiv podsjetnik koji svatko moe preurediti po svojoj potrebi. Zato kad ga nudim, paljivo upozoravam na razliite mogunosti, znajui da mnogima nee uope koristiti, no nekima i hoe." "No moj je veliki problem", rekao sam, "to ja pokuavam meditirati o nekim glavnim istinama nae vjere, no sve me to ostavlja hladnim, premda znam da bih morao biti dotaknut. Nekako, te istine ne prodiru u mene, ini mi se kao da sam podigao brane oko sebe." "To ste i napravili", prihvatio je Peter, "zapoeti s istinama vjere je za nas nekako preveliko, pregolemo i gotovo je nemogue da bi bilo uspjeno. Pred nekoliko godina sluao sam na radiju jednog astronoma kad je priao o najudaljenijim zvijezdama na nebesima. Rekao je da su neke od nas udaljene preko deset milijardi svjetlosnih godina. Da budem iskren, mogao je rei i samo nekoliko milijuna godina udaljenosti, za mene to nema nikakve praktine razlike. Udaljenost o kojoj je on priao, dobivena statistikim izraunima, bila je tako velika, tako beskrajna i ja je nisam mogao shvatiti. Isto je i s vjerskim istinama. Uzmite samo sredinju istinu da je Bog Ijubav i da me on voli. To je zaista previe svakome samo tako olako povjerovati. Ja to mogu izgovoriti, mogu i ponavljati te rijei, ali ja sam ne mogu uiniti da me one promu i da to shvatim. Isto je i s naim emocijama. One mogu samo odgovarati na podraaj odreenim u i stupnjem intenziteta. Dobrom voljom i iskrenim naporom to stanje mentalne paralize postepeno poinje iezavati. Polagana meditacija ispunjena molitvom na tekstovima evanelja iznenada e poeti ubirati plodove. Duhovno razumijevanje se poinje komeati, emocije su dotaknute i poinje odgovor. Bog mijenja ono to je poelo kao prilino suho akademsko znanje i to vas poinje pogaati sve snanije. Ljubav koju Bog ima za nas poinje se zapaati u djelovanju, znanje se preokree u ljubav. Nitko ne moe ostati isti kad doe do spoznaje da ga netko drugi voli. Svatko tada odgovara automatski: emocije se oslobaaju i za uzvrat i mi poinjemo izraavati svoju ljubav. To je poetak stvarne molitve koja e rasti s dubinom i intenzitetom kojim nas istina o Bojoj ljubavi uvijek vraa k sebi, dok polagano plovimo nad Svetim pismom na tako mnogo naina. Kad vas evaneoske poruke pogode i eksplodiraju maksimalnim uinkom, vjernik pronalazi najneobinije rijei koje moe dozvati u svojem umu. Glas mu vie nije dovoljan da bi mogao izraziti svu dubinu osjeaja koji poput bujice naviru iz njega. Konano preostaju samo rijei zahvale, velianja, slavljenja pa ak i jezik ljubavi. Sve to otvara put tiini, tiini koja kazuje mnogo vie nego najmonije ovjekovo izraavanje. Polagano i meditativno prodiranje u tekst otvara i odmata klupko cjelokupnog vjernikova bia koje duboko uronjeno polako tone u tiinu kontemplacije pogledom uperenim u Boga. Gledajui realno, to izgleda kao da je najsnaniji i najpronicljiviji izraz ovog novog odnosa s Bogom pranjenje. Rijei ujedinjuju one koji su odvojeni jedni od drugih, ali oni koji su u savrenom jedinstvu uivaju blaenstvo u savrenoj tiini." "Izgleda da Boja ljubav ima isto oblije kao i ljudska" rekao sam. 41

"Upravo tako", odgovorio je Peter, "zbog toga Sveto Pismo neprekidno koristi simbole ljudske ljubavi kao najbolju moguu analogiju kojom opisuje rast ljubavi izmeu ovjeka i Boga, sve do savrenstva. U poetku su ljudske rijei ljubavi obino krute i prolazne, to je poput poetnog zagrljaja koji je vjerna slika poetka ljubavne veze. Obino postoji neki odreeni napor, ak i neka izvjetaenost u nainu kako se u poetku izraavamo. Kod sljedeih susreta razgovor se usmjeruje na to da u detalje saznamo to vie stvari o onom drugom. Otkrivamo jedan drugome prolost, otkrivamo zajednike i suprotne tenje. Iskra ljubavi koja je tu od poetka, postepeno prerasta u plamen a rijei obrazloenja otvaraju put jeziku ljubavi. to je vea privlana ljubav, potreba za rijeima postaje sve manja i manja. Dovoljno je biti zajedno, bez prisustva drugih, biti jedno s onim drugim u dubokoj bogatoj tiini." "Molitveni obrazac je dakle vie naputak koji moe pomoi poetniku da izgradi svoj odnos ljubavi s Bogom", govorio sam to polagano izgovarajui svaku rije kao da sam kupovao vrijeme kako bi sve to potonulo u meni. "Ispravno", odgovorio je Peter, "trenutak kad ste poeli shvaati i osjeati Boju ljubav doseui je u molitvi, je trenutak kad moete ovaj moj naputak mirno baciti u ko za smee. Malo sam pretjerao. Mi smo, naravno, obina ljudska bia, jednog dana nam je molitva lagana, ali ve sljedeeg nije, jednog smo dana na Taboru a drugog na Kalvariji. Ne, nemojte baciti naputak onog dana kad otkrijete da je molitva lagana ili da je laka, jer doi e dani kad ete biti ponovno na poetku. Tada ete biti vrlo sretni to se moete vratiti obrascu jer e vas on odravati na usku i neravnu putu. Eto, samo pokuavam naglasiti princip, obrazac je samo sredstvo i moe se povremeno odbaciti, pa ak i trajno. Da bi to prikazao u realnosti, rado koristim analogiju sa svemirskom kapsulom i njenim raketnim pogonom o emu sam vam ranije govorio. Doi e vrijeme kad ete ve u poetku, poinjui sa slovom "P" - prisutnost, otkriti stvarnost Boje ljubavi koja vam je tako blizu i tu je, uz vas, da ete samo eljeti da ostatak molitvenog vremena provedete u toj velikoj tajni koja vas potpuno prozirnije." "Pretpostavljam da sada govorite o vrhuncima kontemplativne molitve?" zapitao sam prilino smjernim tonom. "Dobri Boe, ne!", rekao je Peter vidljivo iznenaen onim to sam rekao, "mi razgovaramo samo o poecima molitve. Kontemplacija ne poinje kad mi to elimo, nego kad to Bog hoe. No bit e jo mnogo vremena da o tome priamo, kad za to doe vrijeme." "Zamislite? Ve je dvanaest sati!" rekao je Peter skaui na noge. "Pogledajte, Peter, sada jednostavno morate ostati na ruku", rekao sam pokuavajui da mi glas zvui to je mogue odlunije, tako da me nee moi odbiti. "Oh dragi, nemojte rei?" rekao je Peter. "Rei to?" zapitao sam. "Pa, zapravo ono to sam elio rei je, da sam putem dok sam dolazio ovamo ve susreo gospou MacNeil i ona me je zapitala bili me smetalo ako stavi malo vie krumpira u lonac. ao mi je da vam to nisam spomenuo. Vidite, mislio sam da bih mogao ostati preko ruka pa bih vas ispratio na aerodrom da se pozdravimo." "Oh, u redu", rekao sam sav sretan, ne samo zato to e ostati na ruku nego i zato to e doi na aerodrom da se jo jednom pozdravimo. Peter je uzeo svoju otrcanu sportsku torbu koju je bio odloio pokraj stola i krenuo prema vratima. "Ali kamo ete sada?" zapitao sam zbunjeno jer je do ruka ostalo jo pola sata. "Joj, dragi, rei ete da sam neotesan. Trebao sam vas pitati. No mislio sam da imam upravo dovoljno vremena da se okupam." Prasnuo sam u smijeh. Eto dokle sam stigao, pomislio sam, dok mi je u mozgu bljesnulo sjeanje na na prvi susret. Instinktivno sam protrljao prste na svojoj desnoj ruci. Jo mi je uvijek ostao strah od snanog stiska ruke kad sam se proli puta pri dolasku pozdravljao s Peterom. Ne elim biti ponovno uhvaen u neopreznosti, pa sam tako, instinktivno, poeo s mjerama predostronosti kako bih izbjegao da mi se neto slino dogodi pri odlasku. Vjerovao sam Peteru svom svojom duom, no moja desna ruka u to nije bila ukljuena. Bilo je oko etvrt do dva kad smo stigli na mali zrani terminal. "Iznenaen sam da avion jo nije stigao", rekao je Peter. "Morao je ve biti ovdje?" zapitao sam. "Pa, obino stie najmanje trietvrt sata do jedan sat prije ponovnog odlaska" odgovorio je Peter, Peter je ostao u autu dok sam ja otiao ekirati karte i predati moj golemi koveg. "Avion se zadrao u Tireeu zbog nekih razloga", rekao sam, dok sam sjedao natrag u auto, "rekli su mi da e biti ovdje u pola tri i da emo krenuti im pilot bude spreman." Trebali smo ekati pola sata, za koje me je vrijeme Peter upoznao sa zanimljivom povijesti Barre, sve od vremena kad su je osvojili Vikinzi. s

42

Priao mi je o vremenima kad je kranstvo dolo ovamo i kako je godinama cvjetalo uz pomo irskih misionara i onda kad je izgledalo da su svi drugi zaboravili na te otoke. Znao je mnogo o obiajima na otocima i pogodio me je priom o brizi politiara za te otoke. Ispriao mi je priu koja je ve prela u legendu i postala besmrtna kad je po njoj napravljen film "Izobilje viskija". Film se temelji na knjizi Compton MacKenziea. To je pria o jednom nesretnom brodu, koji je potonuo ispred Eriskava za vrijeme prolog rata. Bio je natovaren viskijem i trebao je otploviti za Ameriku. Svaki iole sposoban brodi za plovidbu u tom kraju poao mu je u pomo. U svom iskrenom oduevljenju, pa i u herojskom naporu, otoani su odluili spasiti teret i dii ga s dna mora. Sumnjiavost vlasti se promijenila u nevjerovanje kad su obavijeteni da je svaka spaena boca viskija bila rtvovana moru u velikodunom ali uzaludnom pokuaju da se spasi brod. Kasnije se dugo prialo o drugaijoj boji i posebnom ukusu nadomjestaka domae vode. Pitanja su se postavljala i o tome zato je iznenadni val zemljoradnike aktivnosti uhvatio, inae neradne male zemljoradnike, pa su obradili neproduktivnu zemlju usred ljeta! Upravo mi je poeo priati priu o nekom otoaninu koji je svoju koliinu viskija sakrio u garai naslonjenoj na policijsku postaju kad se zaula uasna buka. Otoki avion je stigao i grmei je prelijetao iznad naeg auta, prije svog posljednjeg zaokreta iznad Atlantika u pripremi da se prizemlji. Obadvojica smo izili iz auta da promatramo njegovo slijetanje, no morali smo se istovremeno sklupati sve do zemlje jer nam je avion preletio svega dvadesetak metara iznad glava. Iz aviona je prvi izaao otac James. Mi smo mu poli ususret da mu zaelimo dobrodolicu. Nakon to smo nekoliko minuta proavrljali, otac James je rekao kako mu je jako ao ali ne moe ekati da ja uzletim jer ima tako mnogo toga to mora srediti za nedjeljno jutro. Obojici sam rekao zbogom i zahvalio im za sve. Kako u im ikada moi dovoljno zahvaliti? Peter je zapazio moju laganu zadrku prije nego to sam mu pruio ruku. I on se sjeao naeg prvog rukovanja. Ovog je puta bio neto malo blai. Morao sam ekati preko jedan sat prije nego je avion uzletio u sjajno sunano svjetlo. Na oko pet stotina metara iznad zemlje, avion je ispravio svoje lijevo krilo i poeo se uspinjati prema nebu. Nekoliko nezaboravnih trenutaka mogao sam kroz avionski prozor promatrati jasnu sliku Calwaya. Mogao sam vidjeti malu kolibu koja je, sa svoja dva siuna prozora duboko usaena u debele zidove kolibe, zurila na more, ponosno odbijajui da primijeti buni moderni stroj koji joj je tutnjao iznad glave. Nadesno, na poluotvorenim vratima vidio sam Petera kako nepomino stoji, jasno se ocrtavajui na svjee, bijelo obojenom zidu. Njegova desna ruka i tap u ruci bili su podignuti na pozdrav. Iznenada se avion digao i vie ga nisam vidio. Premda sam znao da u se jednoga dana vratiti, nisam imao ni blagog pojma kad e to biti. Nisam mogao ni zamisliti tako udnu okolnost koje e me dovesti do toga da neko vrijeme provedem u Peterovoj maloj kolibici. Tamo u za sebe otkriti neto od njegova duhovnog putovanja koje ga je dovelo do toga da prigrli ivot pustinjaka na tom malom osamljenom otoku.

43

David Torkington

PROROK

Perast, 2002.
44

Uvod Knjiga, koja je pred vama, je druga knjiga iz trilogije Davida Torkingtona o molitvi. U knjizi autor propituje osnovne istine svakog duhovnog puta ispriane kroz priu kako se, u dananje vrijeme, jedan mladi ovjek odluuje za ivot pustinjaka. Pria je izmiljena, premda su neki njeni dijelovi bazirani na dogaajima i iskustvima autorovog brata, koji je u svojoj 22. godini iznenada umro od srca dok je iao na svoj posljednji ispit na Sorbonni u Parizu 1955. god. Glavni lik - Peter Calvay, na svom duhovnom putu do zareenja u franjevaki svjetovni red, susree mnoge ljude, laike i duhovnike, mueve i ene, svece i obine ljude - kao to to obino biva u svaijem ivotu. Svaki od njih donosi poneto od svog duhovnog iskustva i znanja i svatko mu biva za neko vrijeme vodi na tom putovanju. Djelo upuuje na put s usponima i padovima, ushitima i mukama i upozorava na vanost nekih pojmova kao to su redovita molitva, blago nastojanje, strpljivo ekanje, zdrava askeza i neprestano kajanje. Ovo posljednje e se moda nekome uiniti neobinim, kao to to i autor napominje, jer se kajanje spominje u vezi s Isusom koji se u svom duhovnom rastu i razvoju kao ovjek morao nauiti kajati. Isus je bio svjestan teine grijeha cijelog ovjeanstva koji je slobodnom voljom prihvatio, lako to nije njegov osobni grijeh, on je, na nama nedokuiv nain, podnosio njegov teret i osjeao odgovornost za njega. Morao je stei i iskustvo ovjeka 'skrena srca'. Morao je ui u pakao svih ljudskih zala da bi paklu oduzeo plijen. Tako treba shvatiti taj izraz: Isusovo kajanje. Isto tako, ako elimo slijediti Isusa, kajanje mora biti podloga i naoj molitvi, to ne znai stalno predbacivanje svog vlastitog grijeha, nego vie stalnu svijest o svojoj nedostatnosti i nemoi. Autor dopadljivim, laganim i zanimljivim stilom govori o iskustvima na duhovnom i molitvenom putu koja su poznata od davnine, a nama se sada otkrivaju na nov nain. itajui ovu knjigu, moda ete poneto otkriti o sebi i o svom duhovnom putu ega do sad niste bili svjesni. Nadamo se da ete je proitati naduak a kasnije jo ponovno iitavati. Lj. J. i D. R.

Predgovor Glavni lik ove trilogije je Peter Calvay koji na svom duhovnom putu susree mnoge ljude, laike i duhovnike, mueve i ene, dobre i loe primjere, svece i obine ljude - kao to to obino biva u svaijem ivotu. Svaki od njih donosi poneto od svog duhovnog iskustva i znanja i svatko biva za neke vrijeme vodi na tom putovanju. Djelo upuuje na put s usponima i padovima, ushitima i mukama i upozorava na vanost nekih pojmova kao to su redovita molitva, blago nastojanje, strpljivo ekanje, zdrava askeza i neprestano kajanje. Ovo posljednje e se moda nekome uiniti neobinim, kao to to i autor napominje, jer se kajanje spominje u vezi s Isusom koji se u svom duhovnom rastu i razvoju kao ovjek morao nauiti kajati. Isus je bio svjestan teine grijeha cijelog ovjeanstva koji je slobodnom voljom prihvatio, lako to nije njegov osobni grijeh, on je, na nama nedokuiv nain, podnosio njegov teret i osjeao odgovornost za njega. Morao je stei i iskustvo ovjeka 'skrena srca'. Morao je ui u pakao svih ljudskih zala da bi paklu oduzeo plijen. Tako treba shvatiti taj izraz: Isusovo kajanje. Isto tako, ako elimo slijediti Isusa, kajanje mora biti podloga i naoj molitvi. To ne znai stalno predbacivanje svog vlastitog grijeha, nego vie stalnu svijest svoje nedostatnosti i nemoi. Autor tako na dopadljiv, lagan i zanimljiv nain govori o iskustvima na duhovnom i molitvenom putu koja su poznata od davnine a dananjem se ovjeku ponovno otkrivaju na nov nain. itajui ovu knjigu, moda ete poneto, otkriti i o sebi, ega do sad niste bili svjesni. Nadamo se da ete je proitati naduak a kasnije jo ponovno iitavati. Lj. J.

45

Prvo poglavlje NA CALVAYU Osjetio sam gr u elucu. "Dobri Boe! Ne!" Rijei su mi nehotice izletjele i odjeknule u praznoj sobi. Bacio sam novine na pod i zagnjurio glavu u ruke. Oh, ne! O, ne! O ne! To ne moe biti istina! To ne moe biti istina! Zavalio sam se natrag u stolicu i prazno zurio u prostor skamenjen od ture novosti koju sam upravo proitao. Mehaniki sam se sagnuo, podigao novine s poda i ponovno proitao odlomak pod naslovom 'Ribar izgubljen na moru'. itao sam ponovno i ponovno nadajui se da je to neka uasna greka, ali nije bila. Rijei su ostajale iste. Jo jednom sam proitao taj hladni i gotovo beutni, mali lanak koji je stajao ispod gornjeg naslova: "Pretpostavlja se da je lokalni ribar s Hebrida, poznat kao Peter Calvay, zauvijek nestao budui da ni nakon tri dana zrane i morske potrage u islandskim vodama, lokalna spasilaka sluba pojaana s RAF- ovim helikopterima i brzim amcima nije mu nala ni traga." Zavalio sam se natrag u stolicu, fiziki gotovo paraliziran stranom vijeu dok su mi se u glavi rojile svakakve misli. Nema dugo da sam se sreo s Peterom Calvayem. uo sam o njemu od jedne njegove suradnice u nekom malom domu za duhovnu obnovu, pa sam uinio sve da ga sretnem. Napravio sam taj daleki put na te udaljene otoke traei pomo koju sam tako nuno trebao ne bih li se izvukao iz svoje duhovne katastrofe koja je prijetila da me posve uniti. Nisam se razoarao. Pokazalo se da on nije samo pustinjak nego i mistik koji je potpuno promijenio smjer moga ivota, ne po onom to je rekao, nego po onom to je bio. Posljednji sam mu put pisao iz svog novog doma u Birminghamu prije nekoliko tjedana elei se dogovoriti za na novi susret u jesen. A sad ovo! Ne znam kako sam dugo sjedio u stolici zurei u prazno. Postepeno mi se iz kaleidoskopa slika i ideja koje su navirale iz moje svijesti iskristalizirala jedna jeftina misao. to e sada biti sa mnom? to u ja sada? A onda sam se sabrao i skoio na noge. Uasnula me spoznaja moje sebine reakcije na Peterovu smrt. "Sljedei, molim", rekla je sestra u tom asu, otvarajui vrata zubarske ordinacije, "vi ste otac Robertson, pretpostavljam?" upitala je i pogledala me nekako zabrinuto. Stajao sam nasred sobe stisnutih aka, vrsto zategnutih usana i zaarenih oiju punih ljutnje na svoju sebinu neosjetljivost. "Ne trebate se niega bojati", rekla je sestra pokuavajui mi uputiti ohrabrujui smijeak. "Ne bojim se ja niega", odgovorio sam prilino smijeno dok sam ljutito prolazio pokraj nje i zubara i sjeo na zubarsku stolicu. Zubar je izgledao prilino zbunjeno promatrajui tu malu neugodnu scenu i trebalo mu je dosta vremena da prekrije svoju nelagodu, a zatim je s kirurkim instrumentima brzo poeo kopati po mojim ustima. Bila je to najbolnija posjeta zubaru koja mi se ikada dogodila. Ja se nisam mogao opustiti, a moja napetost prelazila je i na zubara to je imalo bolne posljedice za moja jadna usta. im je zubar ispunio dvije velike rupe u mojim kutnjacima, izletio sam iz ordinacije u ekaonicu a da mu nisam ni zahvalio. Ponovno sam zgrabio novine. "Blagi Boe, ne!" rekao sam sam sebi dok sam gledao datum novina. Bile su stare skoro mjesec dana. "Mogu li uzeti ove novine?" upitao sam sestru. "Naravno", odgovorila je, "no, bojim se da su stare nekoliko dana." "Dana? Mislite tjedana, zar ne?" odgovorio sam grubo, izletjevi iz ekaonice. im sam doao kui, nazvao sam oca Jamesa, upnika u Northbay Barri gdje je Peter ivio na svom pustinjakom otoiu. Pokuao mi je rei to se dogodilo, ali izmeu pucketanja na vezama i prekida na linijama nisam bio u stanju uhvatiti ni glavu ni rep njegovoj prii. Shvatio sam da je Peter nakon nekog razgovora ili tako neto, krenuo s glavnog otoka, koji jednostavno zovu Island, na nedaleki otoi Calvay gdje je bila njegova kua. No tamo nije nikada stigao i do sada mu se nije pronaao nikakav trag. Sprovod je bio tjedan dana kasnije, bez tijela, za koje se pretpostavlja da je nestalo u moru. "Bio je to veliki ok za sve nas", rekao je otac James nekako nepovezano. "Oe", vikao sam u telefonsku slualicu, "dolazim to bre mogu. Moete li mi nai prenoite za nekoliko noi?" "Svakako", odgovorio je, "doite kad god elite". Budui da su karte za mali otoni avion koji vozi za Barru bile rasprodane za sljedea tri tjedna, morao sam srediti neke stvari oko putovanja. Poao sam vlakom do Obana a zatim nastavio brodom do Castelbaya, glavnog grada Islanda.

46

Brod je stigao u jedan sat ujutro, pa me na pristanitu ekao otac Murdoch, prijatelj oca Jamesa. Pozvao me je da ostatak noi prespavam kod njega i zahtijevao da prije polaska na poinak uzmem jedan "wee drum". Kako ba ne poznam dobro kotski jezik, rije "wee" nije mi nita znaila. Popio sam neto to se moe oznaiti kao jako lokalno vino. Otac Murdoch mi je zaelio laku no, a njegov "wee drum" uinio je svoje. Spavao sam do sredine sljedeeg dana. Sutradan mi je rekao da e otac James (na Islandu se sveenike oslovljava imenom a ne prezimenom) doi tek kasno poslijepodne, pa me je pozvao da zajedno ruamo. Za rukom mi je ispriao neto vie o okolnostima Peterove smrti. Dogodilo se da je tih veeri otac Murdoch imao misije u svojoj upi, pa je zamolio Petera da grupi asnih sestara koje rade na otoju, odri seriju predavanja o kranskoj duhovnosti. Prvi put Peter je prihvatio takav poziv. Nakon svog prvog predavanja u ponedjeljak naveer Peter je prespavao u upnom dvoru, a s prvim tracima sunca urno je otplovio. Nitko osim lokalnih ribara nije ga vidio kad je oko pet sati ujutro odlazio za Calvay. Do Calvaya ima oko etrnaest milja i to on moe svojom brodicom prevaliti za dva do tri sata. Meutim, nikada nije stigao i nitko ga otada nije vidio usprkos intenzivnoj potrazi koja je trajala nekoliko dana. Bilo je oko pet sati poslije podne kada me je otac Murdoch iskrcao pred upnim dvorom u Northbayu. On nije uao jer je morao stii na veernju svetu misu u est sati. Otac James se razveselio kad me vidio, premda je bilo vidljivo da ga je Peterova smrt potresla, i kao to sam kasnije otkrio, bio je daleko blii Peteru nego to sam mislio. Sve do iza veere nismo govorili o Peteru. Nakon veere ispriao mi je sve o Peterovoj smrti dodajui neke podatke koje mi otac Murdoch nije rekao. Njegov je nestanak bio nejasan. Naime, toga jutra kad je Peter nestao, more je bilo savreno mirno; u stvari na cijelom podruju nije bilo loeg vremena. Ipak, otac James je takoer dodao, da takvi dogaaji i nisu ba neobini za ribare ovog kraja. Gotovo svaka ribarska zajednica ima svoju neobinu priu o ljudima i njihovim brodicama koje su misteriozno nestale na moru bez ikakva prirodnog objanjenja. Tako mi je ispriao priu koja se dogodila prije nekoliko godina kada je nestao jedan vei ribarski brod bez ikakva traga dok je lovio u Sjevernom moru. U prii je bilo neobino to da je kapetanova stara baka, za koju se govori da ima dar vidovitosti, imala neku vrstu predosjeaja te je jo na pristanitu odgovarala svog unuka od puta. No on se samo smijao i rekao joj da ide kui i plete pulover koji mu je obeala za Boi. Dodao je jo da e, kad se vrati kui napraviti veliku halabuku ako pulover ne bude gotov. Sjedila je u kuhinji svoje kerke kada je iznenada bacila pletivo na pod i rekla da je brod potonuo i da je cijela posada izgubljena. Usprkos glasu o njenoj vidovitosti, nitko joj u to vrijeme nije vjerovao. Na alost bila je u pravu. Jo je jedna stvar bila udna. Kad je pred dva tjedna kanonik Mac Fee, lokalni upnik, zatraio od vjernika da se mole za Petera, stara je baka Mac Donald rekla da to nije potrebno jer je Peter iv i da se nalazi u bolnici. "Nevjerojatno", rekao sam, "mislite li da bi mogla biti u pravu?" Otac James je za trenutak bez rijei podigao obrve i kao da je rekao "tko zna", no nakon male pauze odgovorio je: "Bojim se da ne. injenice su oite. Raspitivali smo se u svim bolnicama sjeverno od Fleetwooda pa i u Sjevernoj Irskoj, ali niti u jednoj nije bilo bolesnika koji bi po opisu mogao biti Peter. Vojska je u South Uistu ak osnovala i jedan odred zranih snaga kojem se pridruila i mornarica pa su pretraili cijelu regiju, ali nigdje nisu nali traga ni Peteru ni njegovoj brodici." Otac James je nekoliko trenutaka gledao zamiljeno u pod. "Gledajte oe", rekao je, "sretan sam da ste doli, jer vas elim neto zamoliti." "Svakako", rekao sam, "veselit e me ako mogu bilo to uiniti." "Kako stojite s vremenom?" "Pa, sredio sam poslove i uzeo tjedan dana dopusta, ako vam to odgovara. Rezervirao sam avion za povratak u Birmingham sljedeu srijedu." "O, ne bih vam elio pokvariti vae praznike", rekao je otac James, "molim vas zaboravite." "O, ne, nikako", protestirao sam, "to je to to elite da uradim? Uostalom mogu uvijek rei - ne." "Pa, situacija je sljedea. Netko bi trebao pregledati Peterove stvari; sve privatne stvari, njegova pisma i sve drugo to se nae u toj maloj kolibi. Znam da je jako mnogo pisao. Vi ste jedini sveenik s kojim je on tako mnogo razgovarao a znam da vam je obiavao mnogo pisati, vjerojatno ste vie na njegovoj valnoj duini nego ja. U svakom sluaju, ja nisam podoban za te stvari." "U stvari, to bi me zaista jako radovalo. Ako me moete sutra prebaciti na otok, mogu poeti odmah. No u kakovom je stanju ta njegova koliba?" zapitao sam. "Ne brinite za to. Peter nije bio mazohist. Mogu vas uvjeriti u to. Nai ete toplu i udobnu kolibu, a i krevet je gotovo nov."

47

"Raduje me to uti", rekao sam, "u svoje sam vrijeme oijukao s mnogim 'izmima' ali nikad ba mnogo s asketizmom. Ne mislim ba da smo asketizam i ja konstitucijski kompatibilni. Usput, kako je zaboga, Peter sagradio tu kolibu ba tamo? Kako je prevezao sve te cigle i ostali graevni materijal?" "Veina toga bila je tamo ranije", odgovorio je otac James. "Bila tamo ranije? Kako to mislite?" "Mala hebridska 'crna kua', kako mi zovemo te male kolibe po otocima, bila je sagraena u kasnim tridesetim godinama osamnaestog stoljea. Zimi tisuu o-sam stotina pedeset i prve je razorena. Ostali su temelji i dva zida koja su jo uvijek stajala kad sam pred petnaest godina odveo Petera tamo da je vidi." "Razorena, zato?" "Trebali ste pitati, razorena od koga", rekao je otac James, iznenada se nekako uozbiljivi. "Zato ju je netko elio sruiti?" "Dobro pitanje", odgovorio je otac James jednostavno, kao da je on osobno bio ukljuen u taj dogaaj, istovremeno pokuavajui zadrati plimu emocija. Osjetio sam da postoji pria i da e mi je on ispriati, no nisam znao kako da ga pitam a da ne izgleda suvie znatieljno, jer vidljivo je bilo da ga taj dogaaj duboko dira. "Morala su to biti teka vremena", rekao sam na kraju. "Da, bila su to strana vremena", odgovorio je, "vremena koja neemo nikada zaboraviti." "Da ne mislite na progon gortaka?" upitao sam iznenada se sjetivi da sam za vrijeme svog posljednjeg posjeta itao neku knjigu o tome "Da, upravo na to mislim", odgovorio je. "Pretpostavljam da su gortaci jo uvijek veoma ogoreni na Engleze zbog onoga to su im uinili", rekao sam pretpostavljajui da su to domaem gortakom stanovnitvu napravili Englezi. "Nisu to bili Englezi", rekao je otac James, "bili su to nai vlastiti poglavari sa svojom pohlepom i svojim poslunicima koji su nas izdali". "Bojim se da bih trebao bolje poznavati taj dio povijesti, ali moje je znanje o tim vremenima oskudno", dodao sam, "to se zapravo dogodilo?" "To je dugaka pria", rekao je, "ali u vam je ukratko ispriati." "U stara vremena poglavar je bio stvarno poglavar. Na prvom mjestu su mu bili njegovi ljudi a ne stoka. Poglavar je mogao katkada biti i tiranin, imao je vlast nad ivotom i smrti svojih podanika, ali cijelo vrijeme on je uvijek bio ne samo njihov zatitnik, nego na svoj nain i njihov otac. Nakon jakobinske revolucije 1745., kad su stari poglavari poeli izumirati, stvari su se lagano poele mijenjati. Englezi su s njih skinuli autoritet poglavice. Vie nisu imali mo 'vjeanja i pokapanja'. Nestajanjem njihove moi nestajala je i njihova oinska zauzetost i zatita stanovnitva. Vie nisu bili poglavice-ratnici nego vlasnici zemlje. Mlai su poglavari bili zavedeni sofisticiranim i lagodnim ivotom junjaka. Sagradili su si lijepe kue u Edinbourghu pa ak i u Londonu. enili su se junjakinjama koje se nisu zadovoljavale kamenim zidovima i odjeom proizvedenom u kunoj radinosti. eljele su finu skupocjenu odjeu, koije i elegantne kue u koje e pozivati svoje prijatelje. Ponosni gortaki poglavari nisu dozvoljavali da ih se tretira s omalovaavanjem zbog toga to su doli sa siromanog i barbarskog sjevera. Nisu eljeli da se o njima misli kako imaju manje vrijedan ukus i kulturu. Zato su svoje sinove slali u engleske kole, kupovali za njih utjecajne poloaje u uglednim regimentama. A za sve to trebalo im je novaca. Novaca, novaca i jo novaca. Problem je bio gdje ga nabaviti. Njihovi vjerni podanici mogli su ih slijediti do pakla i natrag s isukanima maevima u rukama. Bili su oni hrabri ratnici ali siromani zakupnici koji su naporno pokuavali izvui neto za svoj ivot iz neplodnih komadia zemlje. U takvoj situaciji na na su daleki sjever prodrli novi osvajai. Osvajai s etiri noge, koji su bili predodreeni da istjeraju podanike iz njihovih djedovskih domova iz njihovih 'crnih kua'." "Ovce", izlanuo sam. "Da! Ovce. Nova pasmina ovaca s juga, Cheviot ovce koje su mogle preivjeti na otrim sjevernim zimama i koje su davale tri do etiri puta vie vune i mesa nego njihovi krljavi gortaki roaci. To je dovelo do progona. Nisu to bili Englezi, nego poglavari koji su tada ve najveim dijelom bili odsutni vlasnici zemlje koji su sve manje i manje marili za svoje podanike a" sve vie i vie za novac koji mogu zaraditi od ovaca. Tisue i tisue mukaraca, ena i djece su pred najezdom ovaca, doslovno reeno, spalili svoje krovove nad glavom kako bi to prije otili. Mnogi su se smjestili po predgraima Glasgowa ili drugih veih gradova. Neki su se ukrcali na brodove radei kao robovi i zaputili se u Ameriku, Kanadu ili Australiju." "Strano", rekao sam, "a gdje je bio zakon?" "O, da! Postojao je zakon, no on je bio na strani poglavara. Poglavari su bili vlasnici zemlje na papiru, svi ostali su bili samo najamnici s ugovorima o pravu koritenja zemlje na najvie godinu dana. Bio je to zakon koji ih je izbacio iz njihovih djedovskih domova. Bio je to zakon koji ih je odveo u prenatrpane transporte u kojima su mnogi umrli od gladi ako su izbjegli smrt od kuge ili boginja." 48

"Bilo je to strano", rekao sam. "Bila je to trgovina robljem u svoj svojoj neovjenosti i barbarstvu samo na drugi nain", rekao je otac James gorko. "Peterovu kolibu sagradio je jedan Islananin, koji je takoer bio iseljen da napravi mjesta ovcama." Zastao je asak, "Vidi, Islanani su ovamo doli neto kasnije, pred kraj progona. Barra je u to vrijeme pripadala poznatom pukovniku Gordonu, koji je namjeravao prodati otok za kanjeniku naseobinu, ali se kasnije predomislio i naselio ga ovcama. Jadni stanovnici Barre ostavljeni su na milost jednom oficiru koji se zvao Beatson i koji meutim nije imao samilosti za njih. Angus Mac Neil, islandski doseljenik sagradio je svoju kuu na Calvayu nekih etrnaest godina prije progona nadajui se da e tu na tom malom otoku biti na sigurnom ako do toga doe. Ali nije bio. Bio je to osobno Beatson koji je, kad je otkrio Angusovu kolibu, uzeo mali niski amac s broda i sa estoricom straara pristao na Calvay. Bio je hladni zimski dan 4. prosinca 1851. Kad ih je Angus vidio da dolaze, zabarikadirao se sa enom i svoje dvoje djece u kolibu, ali nedovoljno dobro. Straari su razbili vrata i izvukli ga napolje. Angus je bio prvak u rvanju - ovjek izvanredne snage ali ni on se nije mogao suprotstaviti estorici ljudi od zakona koji su nosili teke palice. Borio se hrabro, no oni su ga bacili na zemlju, mlatili sa svojim palicama pred oima ene i djece. Pretuenog odvukli su ga na amac, a zatim potpalili kuu. U taj je as Morag, njegova ena, strano kriknula viui: "Moja majka, moja majka, moja majka!" Oslobodila se iz ruku straara i utrala u kuu gdje je njena majka leala bolesna u krevetu. Poela je s nje skidati plahte koje je ve zahvatila vatra, kad su je dvojica straara izvukla iz kue. "Zna li to su sljedee straari uinili?" upitao je otac James, gledajui me uarenim pogledom. "Morag su kundakom oborili na zemlju i u nesvijesti je odnijeli na brod skupa s djecom, ostavljajui jadnu bolesnu staricu da se brine sama o sebi, da prebire po pepelu vlastitog doma traei hranu i zaklon. I sve to pred dvjema djevojicama od osam i jedanaest godina." Zastao je za as stiui rukama glavu shrvan okrutnou dogaaja. "to se dogodilo sa staricom?" zapitao sam. "Pa, dim spaljene kolibe vidio se na glavnom otoku, no nitko se nije usudio otii na otoi sve do sutradan, bojei se da ga straari ne zarobe i odvedu. Tek slijedeeg jutra je skupina ribara dola do otoia i nala jadnu staricu. Umrla je te noi smrznuvi se." "Zvui nevjerojatno", rekao sam, "no, kako je ta pria dola do vas?" "Tako to je ona jedanaestogodinja djevojica bila moja baka", rekao je otac James. Glas mu je drhtao ispunjen emocijama. "uo sam cijelu priu iz njenih usta 1922. godine kada je imala osamdeset i tri godine. Umrla je u devedesetoj godini." "Dobri Boe! Ne!" proaptao sam. Ta je bliska veza s tim stranim dogaajem pojaala na neki nain uas i okrutnost i teleskopski nam pribliila godine, pa je izgledala kao da se to dogodilo juer. Gledao sam oca Jamesa kao da ga vidim prvi put. Do sada je on za mene jedva bio neka osoba. Bio je jedina moja veza sa Peterom, no sada u tim kratkim trenucima susreo sam ga po prvi put kao osobu. Kroz otvoren prozor gledao je nezainteresirano na more, razmiljajui o okrutnoj nepravdi, a bore na njegovu elu odavale su snane osjeaje i mijeane emocije koje su dolazile iz njegove dubine. Njegov bi prapradjed bio ponosan na njega. Velianstven lik kao odvaljen od planine, premda je jedva proao ezdesetu jo je uvijek bio snaan u svakom pogledu. Dobro sam ga mogao zamisliti u mladosti samo u potkoulji i kiltu kako stoji ispred svojih drugova i baca motku od metra i pol ili vie. Mogao sam ga zamisliti i kako u Cullodenu, poput ratnika Iz Waverleyevih novela, rukuje dvosjeklim maem dok je kosio popola pregrt malih crvenih cvjetova uz zviduk velikog sjeiva. Takvog sam ga zamiljao do tog trenutka, no ovjek koji je sad bio ispred mene, bio je drugaiji. Velik, zaista velik na svaki nain. Bio je to ovjek kojeg su protekle godine omekale istroen i oblikovan sudjelovanjem u iskustvu tisua udaraca i bolne patnje koja je pogodila njegov narod i koji je danas bio jedini zemljoposjednik kojeg taj narod poznaje. Bio je to jedan od onih rijetkih ljudi, za koje mi je Peter rekao da izgledaju kao da imaju vremena uvijek i za svakoga. Uvijek je bio tamo gdje je trebala pomo, gdje je trebalo ponijeti kri, uvijek na glavnim raskrijima ivota onih planinskih stada o kojima je brinuo. "Oprostite na ovom ispadu", rekao je otac James svjestan da je dogaaju dao preveliku vanost i da su ga osjeaji suvie preplavili. "Ne smeta", odgovorio sam, "imate pravo na ljutnju, i ja sam ljut da se takve stvari mogu dogaati; da jedno ljudsko bie moe na tako neovjean nain postupati s drugim ljudskim biem." "A sad", sabrao se otac James, "dozvolite mi da vam pokaem gdje ete spavati." Popeo se stepenicama, pokazao mi moju sobu i otiao prije nego to sam shvatio to se dogaa. Oito je bilo da je bio na rubu suza, morao je brzo djelovati da ne napravi budalu od sebe pred posjetiteljem. Otiao sam do prozora i gledao preko mora na Calvay, a zatim na mali molo koji je bio iza upnog dvora. Bilo je to poetkom lipnja i premda je prolo deset sati naveer, jo je uvijek bilo dovoljno svjetla. Misli su mi odlutale do moje posljednje posjete Barri prije jedanaest mjeseci kad sam prvi put sreo Petera i nauio tako mnogo o duhovnom ivotu. Nemogue da je mrtav. Prvi put sam osjetio tugu za Peterom zbog njegove 49

tragine smrti i zbog mnogih ljudi, koji poput mene, ovise o njegovoj duhovnoj pomoi i uputstvima. Moda mogu biti od neke pomoi razmiljao sam idui u postelju i poeo sanjariti to bih mogao tamo nai i uiniti. Konano, on je pisao desecima ljudi u cijelom svijetu. Znao sam da uva kopije pisama. Moda je opisao i svoj vlastiti put i razmiljanja. Zamiljao sam kako bih mogao objaviti knjigu o njegovom duhovnom uenju o molitvi i duhovnom ivotu, i usput se pomalo okupati u njegovoj slavi. Moje sebino razmiljanje naglo je prekinulo kucanje. Otac James je istovremeno uao u sobu, nosei napola punu au dobrog viskija u ruci. "Oprostite, bio sam tako zanesen te sam vam zaboravio zaeljeti dobrodolicu u Barru", rekao je smijeei se i pruajui mi au. Bio se potpuno sabrao i vladao sobom, ali nije ostao. "Slante!" rekao je na galskom dok je zatvarao vrata. "Laku no i Bog vas blagoslovio. Dobro spavajte. Sutra vas eka mnogo posla na Calvayu." Drugo poglavlje U DUBLINU Ujutro su me probudili udni zvui koji su, oito, dolazili iz kuhinje. Shvatio sam da se moja spavaa soba nalazi tono iznad kuhinje. Nejasno se sjeam da sam uo kako netko otvara slavinu i puni kotli s vodom. Pogledao sam na sat, bilo je etvrt do osam. Aha, to je to, imam jo vremena, pomislio sam i okrenuo se na drugu stranu padajui ponovno u polusan. Neto kasnije bio sam polusvjestan da se otvaraju kuhinjska vrata. Netko je u dvoritu tono ispod mog prozora strugao prljavtinu sa zdjele. Mora da je to bila domaica, jer sam iz kuhinje zauo glas oca Jamesa. "Ja u odnijeti aj ocu Robertsonu." Trebalo je pet do deset sekundi da mi u svijest prodru te rijei i da shvatim njihovo puno znaenje. I prije nego to izgovori "keks", skoio sam iz kreveta, jer budem li dovoljno brz, moi u izbjei ponienje koje mi je prijetilo. aa viskija jo uvijek do pola puna, stajala je pokraj mog kreveta, nesvjesna neugodne situacije u koju me dovodi. Da si spasim obraz, trebalo je uiniti neto brzo i jednostavno. Znao sam da ne mogu popiti toliku koliinu viskija u rano jutro a da to ne ostavi traga na mom organizmu. U tili sam as zgrabio au s viskijem i pojurio prema vratima da je ispraznim u kupaonici. No bilo je prekasno. Mogao sam uti oca Jamesa kako je upravo stigao na vrh stepenica. Ako je nuda majka otkriima, onda je elja da se izbjegne ponienje, otac dosjetljivosti. Tako je to, u najmanju ruku, bilo za mene to jutro. U trenu sam bio natrag u krevetu pravei se da napola spavam, dok je otac James kucajui na moja vrata uao u sobu i stavio alicu aja na noni ormari pokraj mog kreveta. "No, kako je", zapitao je, "moete li pojesti jedan jai doruak? Jaja sa unkom i sve to ide uz to?" "0, mogu" rekao sam oduevljeno i sjeo u krevetu. "Pravi ovjek", odgovorio je pokupivi s poda praznu au viskija gledajui je s odobravanjem, "uvijek sam govorio da ovjek koji moe dobro podnijeti pie, moe pojesti i snaan doruak." Skromno sam se smjekao dok sam primao kompliment od postarijeg seoskog sveenika koji je upravo bio potvrdio moju mukost. Odmaknuo je zavjese s prozora i skoro gurnuo veliku i razgranatu belargoniju na komodi. "Do bijesa!" rekao je, dok je pomicao lonac s belargonijom prema sredini kako ne bi pao na pod. "O, vidim da ste ih zalili umjesto mene", rekao je sumnjiavo gledajui na tekuinu koja se sakupljala u tanjuriu ispod lonca. "Da", pourio sam odgovoriti, "ja sam paljiv vrtlar." "Pa, nadam se da imate zlatne ruke. Ve osamnaest mjeseci nije cvjetala." Otvorio je vrata. "Doruak e biti gotov za petnaest minuta." Vrata su se zatvorila. Odahnuo sam. Nadao sam se da nisam napravio nepopravljivu tetu. Konano, ako svaki kot moe godinje popiti pet galona viskija, jedan obini "Wee dram" ne bi smio nakoditi jednoj golemoj belargoniji, pogotovo ako ga se napije samo jednom u ivotu. Idem u Castelbay uzeti neke namirnice za vas", rekao je otac James im smo zavrili doruak, "trebat e vam nekoliko boca plina na otoku. Vratit u se za sat, najkasnije dva. U meuvremenu, moda biste voljeli ovo proitati - to je est autobiografskih eseja koje je napisao Peter i u kojima je opisao svoju duhovnu Odiseju. Tekst nije namijenjen objavljivanju ili neem slinom. Mislim da ga je napisao kad sam ga zamolio da odri seriju od est predavanja asnim sestrama i da je to bila neka vrsta podsjetnika napisana u tu svrhu. U stvari to je materijal pun osobnih doivljaja, a oito je da nije bio koriten u predavanju, nego je napisan za osobnu potrebu. Mislim da ete, itajui ga, vidjeti da je fascinantan. Ja jesam."

50

Netom me je otac James ostavio, sjeo sam i poeo itati prvi rukopis, Bio je pisan pisaim strojem i nosio je naslov: OD LONDONA DO DUBLINA Krajem svoje prve godine studija na pedagokoj akademiji u Strawberry Hillu poao sam s kolegama studentima u London na teaj iz duhovnosti. Vodili su ga sveenici iz razliitih kongregacija. Na poetku nas je na voditelj - sveenik podijelio u skupine a zatim nam je objasnio da je Isus Krist kralj svih kreposti. On je bio istinsko utjelovljenje svih vrlina i ako elimo biti poput njega, najprije moramo prouiti njega i njegove postupke s drugima. Ako to elimo postii, moramo nauiti meditirati ili "kontemplirati", kako sveenici nazivaju vjebu u kojoj si svim svojim snagama i svom svojom imaginacijom oslikavamo scene iz evanelja kako bismo razumjeli Isusove primjere i ponaanje. lanovi skupine popisat e po redoslijedu vanosti sve vrline koje su otkrili, a na kraju teaja napravit emo neku vrstu zbirne tabele svih najvanijih vrlina. "A sad", rekao je sveenik na kraju teaja, "moete jasno vidjeti kamo idete. Ako elite postati osoba slina Isusu Kristu, morate postii sve vrline koje smo zajedniki otkrili i tek ete tada postati istiniti kranin", i kao da se tek naknadno sjetio, dodao je, "oh, ima li kakvo pitanje?" Nije stvarno oekivao pitanje. Ljudi u to vrijeme nisu mnogo pitali, a otac je vodio ve mnogo takvih teajeva. Formula je bila dobra, moglo bi se rei predvidiva, ak i ako su sudionici mislili drugaije. Otac je bio meutim vidljivo iznenaen kada je ustao jedan student. Izgledao je pomalo zabrinuto, ali samo pomalo. Konano to je mogla biti i rije zahvalnosti, ali nije bila. "Oe", rekao je mladi ovjek, "elio bih zahvaliti vama i ostalim sveenicima za sve to ste uinili za nas i za sve to ste uinili da teaj uspije. Ali vidite, ak i kad bih se sloio s vaim pristupom, to se bojim da nije tako, jo uvijek ne vidim smisao teaja. Openito svi mi, vie ili manje, vidimo kakvi bismo morali postati ako elimo biti osobe sline Kristu. No to nije na glavni problem. Na najvei moralni problem je da mi to ne moemo postii. To je ista dilema koju je osjetio ve i sv. Pavao. Vidio je da bi to morao uiniti, ali nije imao unutarnje snage i jaine da to i uini. Za nas je to najvanije pitanje. Kamo da idemo, ili bolje reeno kako i kome da idemo da primimo tu unutarnju silu i snagu koja e nam pomoi da postanemo osobe sline Kristu? To je pitanje na koje ovaj teaj nije ni pokuao odgovoriti - ili se to u najmanju ruku meni tako ini." Bilo je neeg malo suvie pokroviteljskog u nainu na koji je na voditelj drao glavu dok je mladi govorio. Bilo je neeg malo prerjeitog u nainu kako je odgovorio puno prije nego to je posljednji suglasnik nestao s mladievih usana. "Mogu li vam savjetovati da doete i sudjelujete sljedeeg vikenda na naem teaju pod naslovom 'Sredstva za putovanje', rekao je. "Tada emo vam pokuati pokazati kako ete zadobiti sve te vrline koje smo otkrili u Kristovu ivotu ovaj vikend. I drugo, naglaavam, da je Boja milost neophodna ako elite zadobiti bilo koju autentinu Kristovu vrlinu." No mladi ovjek nije bio zadovoljan odgovorom i ponovno je ustao. Bio je vidljivo uzbuen, ali bio je sposoban govoriti u svoje ime bez napetosti koja je tako esto prisutna kada mlai iznose vlastita miljenja pred svojim starijima koji ne moraju nuno biti bolji od njih, osim to posjeduju sigurnost koja dolazi vie s godinama nego s mudrou. "Prisustvovao sam, oe, prole godine teaju 'Sredstva za putovanje', odgovorio je, "upravo zato sam zainteresiran da ovaj teaj o duhovnosti sagledamo u cjelokupnom pristupu. Oba teaja, naime, poklanjaju pozornost samo rijeima o djelovanju Boje milosti u duhovnom ivotu, ali ostaje nejasno kako to praktino primijeniti i uskladiti s djelovanjem vlastitih ovjekovih metoda i tehnika kao primarnog naina postizanja kreposti koje vode do pune kranske zrelosti. Ja nisam ni bogoslov ni teolog, oe, ali imam doktorat iz filozofije, da budem precizniji iz grke filozofije. To mi omoguuje da vidim kako ovaj teaj ima isto toliko, ako ne i vie zajednikog s grkom moralnou, nego s kranskim mistikom u ijem je srcu evanelje. Oprostite mi to sam tako otvoren, oe, ali ovaj teaj uope ne odraava istinski duh evanelja nego mnogo vie duh renesanse. Molim vas moemo li se ubudue baviti evaneljem, a ne poganskim moralizmom lagano zamotanim u kranstvo." Mladi je ovjek govorio s takvim autoritetom i sigurnou da je sveeniku vidljivo ponestajalo snage dok je sluao njegova razmiljanja i stajalita. Svi smo bili razoarani kad je zvono za nonu molitvu prekinulo ono to je obeavalo da e se razviti u fascinantnu diskusiju. Ono je spasilo sveenika koji je shvatio da pred sobom vie nema uobiajeni skup sluatelja, nego buntovne mlade ljude. 51

Svi smo mi bili zadovoljni teajem koji je upravo zavrio, sve dok nas Julijan, to je bilo ime mladog filozofa, nije pokrenuo i dao nam povod za razmiljanje. On je bio sposoban jasno i suvislo pretoiti u rijei sve moje nejasne sumnje koje su se poele stvarati u pozadini moga uma. U putnikom vlaku na povratku kui, Julijan je sjedio poreci mene i tom sam prilikom s njim razgovarao o zanimljivim stvarima. Objasnio mi je kako je Europa u svojim ranim tinejderskim stoljeima nakon idealnog svijeta za koji je mislila da ga je otkrila u prolosti, imala ljubavnu vezu s klasinim svijetom Grke i Rima, to je utjecalo na nju da preoblikuje sve aspekte svog ivota i kulture, Taj je novi pokret nazvan ponovnim roenjem ili renesansom. I dok su pisci, pjesnici i umjetnici u to vrijeme bili pod utjecajem svojih klasinih prethodnika Grke i Rima, mislioci, intelektualci i filozofi na isti su nain bili pod utjecajem velikog Sokrata, genijalnog grkog filozofa, koji je postao neka vrsta neprikosnovenog gurua novog pokreta, iji je primjer moralnog uenja postao gotovo univerzalan, odobravan i openito prihvaan. Premda je Sokrat dokazao postojanje Boga, nije mogao pronai nikakav razlog zato bi se Bog zanimao za ovjeka. Zato ovjek moe postati samo ono to sam u-ini od sebe savrenim moralnim ponaanjem koje svladava vlastitim, ni od koga voenim ljudskim snagama. To je ono to se smatra moralizmom i ne dolazi od Isusa nego od Sokrata. I tako, veliki credo renesanse nije bio 'vjerujem u Boga' nego "vjerujem u ovjeka', i u to kako ovjek moe promijeniti i sebe i svijet oko sebe vlastitim naporima. I premda je Isus bio daleko vei filozof, ije je moralno uenje veliajnije nego njegova pandana Sokrata, upravo je nevjerojatno kako je moglo doi do tako suprotnog uinka pa je Sokratov utjecaj bio toliki da su krani poeli prikazivati Isusa kao svog Sokrata. To je bilo tako uspjeno da jo i dan danas mnogi pogreno predstavljaju i interpretiraju Isusa i poruku koju nam je on donio. Isus nije prvenstveno moralni filozof koji u detalje propisuje nain kako ljubiti Boga i svoga blinjega, nego mistik koji je doao da nam za to podari snagu. On to ini tako da nam na primjerima vlastitog ivota pokazuje kako emo se otvoriti toj unutarnjoj sili i snazi, koja je jedina u stanju dovesti nas da savreno ljubimo Boga i blinjega, onako kako on ljubi nas. Istinska kranska krepost nije nita drugo nego vanjski izraaj boanskog ivota koji u ovjeku djeluje iznutra. Nikad dotada nisam na evanelje gledao na taj nain. Julijanovo jasno i otro rasuivanje dovelo me do mog prvog stvarnog iskustva obraenja. Obraenje na vjeru u kojoj sam odgojen i pouen, ali koju do tada nisam nikada stvarno i potpuno iskusio. "Da, shvaam, to misli, Julijane", rekao sam, "no to je sljedei praktini korak za mene, jer ja istinski elim nasljedovati Isusa Krista. elim biti slian Kristu." Julijanov je odgovor doao smjesta, bez zadravanja. "Oponaanjem Isusa iznutra. inei ono stoje inio i Isus, kad je dozvolio da ivot i ljubav njegova Oca postepeno potpuno prome i preplavi njegovu slabu ljudsku narav. Jednom kad se ovjek napuni istim ivotom koji je oivio Isusa, ovjeku vie nita nee biti nemogue. Izvorno kristovsko ponaanje slijedi kao normalna posljedica tog procesa." Te sam noi satima leao budan razmiljajui o svemu to mi je Julijan rekao. Kad sam ustao u prvo svitanje dana bio sam bistra uma. Shvatio sam da zaista elim biti poput Isusa Krista iznutra, i zato moram imati i okruenje koje e mi omoguiti da svoju unutranjost izloim istinitom pravom ivotu i svjetlu koje je bilo i rukovodea ideja svemu to je Isus govorio i radio. Samo na taj nain moi u ga stvarno slijediti. Jasno sam tog jutra shvatio, jasnije nego ikada ranije, da je rije molitva, koju kranska tradicija tako esto rabi, jedina rije koja opisuje put kojim treba ii ako eli radikalno izloili svoju nutrinu onom jedinom i istinitom Duhu koji je postepeno prodirao u srce i um Isusov. Zato je molitva bila tako vana i u Isusovu ivotu i u ivotima svih onih koji su stoljeima pokuavali slijediti ga. To je razlog da su svi, bez iznimke, traili samou. To je razlog da su svi tako oajniki traili okruenje u kojem e biti sami s Bogom tako da se sam Bog i Duh Sveti ponu u njima utjelovljivati. Tada e Krist biti prisutan u njima i moi e po njima dolaziti svim ljudima dobre volje. Tu i tada donio sam svoju odluku. Napustit u studij na pedagokoj akademiji i postat u redovnik. To mi je izgledala jedina logina stvar. Otac me je provincijal tog rujna spremno prihvatio i poslao u novicijat u Dublin. Dao mi je takoer jasno do znanja da moda nikada neu postati sveenik zbog mog nedostatka. Jedna mi je noga deset centimetara kraa od druge, to je posljedica poliomielitisa kojeg sam prebolio kao estogodinjak te od tada nosim eljeznu ipku i sluim se tapom. Nije me to zabrinulo. elio sam postati redovnik, tonije elio sam Boga, elio sam vrijeme i prostor da se mogu otvoriti ivotu za koji sam znao da e mi jedini omoguiti da postanem slian Isusu Kristu. Iskustva koje sam stekao na teaju duhovnosti, kao i moj razgovor s Julijanom, utjecali su da izaberem jedan stariji red koji je osnovan prije renesanse, tako da se mogu razvijati u autentinoj kranskoj duhovnosti, osloboen utjecaja poganskog moralizma koji je ve bio utjecao na moj dotadanji kranski odgoj. Bio sam jo uvijek prilino naivan, i nisam znao da su oba, i stariji i noviji redovi obiljeeni duhovnou renesanse, i da 52

na sve njih duboko utjee humanizam koji vie pripada atenskom filozofu Sokratu nego Isusu Kristu proroku iz Nazareta. Bilo nas je esnaest novaka koji smo stajali u sobi za odmor ekajui da nam se prvi put obrati na pretpostavljeni. Neu nikada zaboraviti njegove prve rijei. "Moji dragi novaci, ja u vas slomiti i premijesiti." Ne trebam vam rei da tu no nisam dobro spavao. Sljedeih tjedana objasnio nam je kako nas je sve istoni grijeh obiljeio i pretvorio u moralna udovita i kako emo uz njegovu pomo biti razbijeni i ponovno oblikovani kako bismo postali slini Isusu Kristu. Postizao je to tako to nam je ukazivao na sve nae pogreke i padove koje, naravno, svatko od nas ima. Tu su mu pomalo pomagali i ostali novaci jer nas je sve ohrabrivao da se odreknemo onoga, to je on nazivao 'uenikim skrupulama', i da ga o svemu obavjetavamo. Molitva je bila u prvom redu vrijeme koje se zvalo 'kontemplacija', u kojem smo prouavali i zajedno u mislima oivljavali scene iz evanelja, trudei se, koliko god nam je to bilo mogue, uporabiti matu. Samo tako emo moi razumjeti ovjeka kojega smo bili pozvani slijediti. Osjeaj 'deja vu', ve vienog, bio mi je potvren kad nam je objasnio da je Krist bio kralj svih kreposti, u komu jedinom moemo nai kreposti koje i mi moramo nauiti da bismo pronali samoga sebe. Tako e poroni 'stari ovjek' nestati a na njegovo e mjesto doi kreposni 'novi ovjek'. Izvjesni oblici mrtvljenja, kao disciplina, vrsto vezivanje, i druge asketske prakse trebale su nam pomoi da 'stari ovjek' to prije odumre. Poniavanje je bio omiljeni slogan naeg uitelja novaka budui da je po njegovu miljenju to bila najravnija i najbra cesta koja vodi do poniznosti i svih drugih kreposti. Moda ete rei Hvala Bogu da je taj starinski pristup mrtvljenju odbaen, ali mislim da imam loe vijesti za Vas. Nije. Nemojte se zavaravati. Stara estina prisutna u klasinim studijima je moda iezla u sekularnom kolovanju, jednako kao to je i surova primjena kranskog stoicizma' nestala iz naeg vjerskog odgoja, ali je, u dubini naeg srca ostao pogubni humanizam da ovjek moe sam sebe mentalno usavriti. Jedina je razlika u tome da su se metode promijenile. Stare metode zamijenjene su psiholokim teorijama i praksom, i ubrzo su postala eliksir za sve to je ranije proputeno ili nije uinjeno. Usprkos okrutnom reimu moga novicijata, u kojem sam proveo jedanaest mjeseci, uza sve to smo radili, ustrajali smo u najmanje trosatnoj samoi i tiini svakoga dana. Nauio sam voljeti tu samou i iskoristiti svaku minutu za molitvu, tako da sam na kraju posve jasno shvatio da je to jedini nain da dopusti Bojoj snazi da ue u tebe i uini da 'stari ovjek' u tebi umre i da se rodi 'novi'. Ovo je uvjerenje u meni uvrstilo i itanje duhovne literature iz koje je bilo jasno vidljivo da se to u prolosti dogaalo u ivotima svih svetaca i svih drugih velikana duhovnog ivota. Nisam mogao prijei preko injenice da mi je molitva, koja mi je upravo trebala biti utvrda, bila jednostavno promaena i svela se samo na rije 'molitva'. Zato sam se vratio na pedagoku akademiju i nastavio ranije zapoete studije. No sad sam bio druga osoba. Neto se udno dogodilo u meni za vrijeme novicijata, neto to je potpuno promijenilo moj ivot. Trebala mi je godina dana da shvatim znaenje onoga to se dogodilo. Svaki sam dan provodio sate u molitvi i inilo mi se da sam nekamo stigao. Ipak jo uvijek nisam bio nauio razlikovati osjeaj da molim od stvarne molitve. Nakon osam mjeseci provedenih u visoko nabijenoj emocionalnoj molitvi, poeo sam vjerovati da sam stigao na vrh brda Tabor. Tad je odjednom sve nestalo, pjesniki reeno, preko noi. Nije se vratilo ni sljedeih mjeseci u kojima sam inio doslovno sve da bih povratio ono to sam izgubio. Prihvaao sam svaki savjet koji mi je bio dan, ali mi nitko nije mogao objasniti iznenadnu promjenu sree. ak ni briljantni teolog koji nam je doao izvana i predavao nam kristologiju nije mi bio od velike pomoi. Jedino mi je savjetovao ustrajnost i oprez prema osjeajima koji mogu lako postati varavo mjerilo duhovnog uspjeha. Kad sam ga zapitao o nekim klasinim mistinim autorima koje sam itao nadajui se da e mi objasniti moj neuspjeh, on je to prihvatio s poniznou, koja me je vie razljutila nego inspirirala i pomislio sam da on moda dobro ne pozna mistinu teologiju. Kako netko na zemlji, neki samozvani teolog, moe sve znati o Bogu, i to kako Bog djeluje u ljudima, a da sam nije iskusio njegovo djelovanje? Mistina teologija je samo rije koja se rabi da bi se opisale psiholoke implikacije iskustva Bojeg djelovanja kad Boji Duh prodire u osobu oblikujui je u osobu slinu Kristu. Bio sam zbunjen da ovjek koji je obrazovan u onom to se zove nova teologija razumije predmet samo hladnim intelektualnim znanjem klasinog obrazovanja poput nekog autsajdera. Svojevremeno sam itao "Pustinjske oce" a rijei Evagrija Pontika jo mi odzvanjaju u uima: "Teolog je ovjek molitve, a ovjek molitve je teolog." Nastavio sam studij na akademiji u Strawberry Hillu jo uvijek privuen molitvom. Svaku sam veer redovno odvajao vrijeme za samou za kojom sam toliko eznuo i premda sam bio uporan, izgledalo je da nikamo nisam stigao. Vie nisam znao to mi je initi. Poeo sam traiti nadaleko i nairoko nekoga tko bi mi pomogao. Mislio sam da neto nije u redu sa mnom, te sam na kraju ak pomislio da mi je potrebnija pomo 53

psihijatra nego sveenika. Tada se uplela sudbina i odvela me do ovjeka koji me je razumio, ne samo mene, nego i cjelokupan duhovni put na kojem je bilo moje srce. Znailo je to otputovati u daleku brdovitu zemlju u kojoj ve stoljeima monasi pustinjaci ive nazivajui je svojim duhovnim domom. uo sam o tome ranije, esto sam se u duhovnim knjigama s njima susretao, ali ni u najneobinijm snima nisam si je mogao doarati sve do onog dana kad sam se susreo s hodoasnikom koji je lutao svetom gorom Atos. Otac James je ostao vani jo jedan sat, a ja jednostavno nisam mogao prestati itati. Novi je tekst nosio naslov: Tree poglavlje NA GORI ATOS Po zavretku studija u Strawberry Hillu otiao sam u Pariz na Sorbonnu studirati suvremene jezike Bio sam oduevljen otkriem da je moj novi sobni kolega Rus, po imenu Boris. Bio je pravoslavni kranin, potpuno predan istom duhovnom putu na kojem sam i ja bio. Na naoj prvoj zajednikoj godini studija pozvao me je da za uskrsne praznike poem s njim na goru Atos. On se tamo treba susresti s jednim kaluerom koji bi, po zavretku njegovih studija, trebao postati njegov "full time" duhovni voa, pa bih, moda, i ja mogao s njim razgovarati. Pria o naem zajednikom putovanju Europom zasluivala bi sama posebnu knjigu, no ovdje se neu na tome zadravati. Ono to je meni vano jest to da je to bila duhovna pustolovina moga ivota. Otac Dimitrije, tako se zvao njegov duhovni voa, bio je ruski kaluer koji je mnoge godine proveo zadubljen u duhovnost pustinje. To ga je oblikovalo u ovjeka velike duhovne dubine i mudrosti i izdvojilo ga kao svetog ovjeka kojem su se ostali kalueri obraali za upute o mistinom putu, jer je bio priznati duhovni uitelji. Boris je provodio s njim mnogo vremena, a ja sam za to vrijeme istraivao okolinu. Posjetio sam mnoge starodrevne manastire razbacane po Svetoj Gori. Konano je moje strpljenje bilo nagraeno. Boris mi je jednog jutra rekao da me otac Dimitrije eli upoznati a da e mi on biti prevoditelj. Premda sam uz Borisovu pomo bio nauio dosta dobro ruski jezik, tako da sam mogao sasvim dobro razgovarati o obinim stvarima, ipak je to jo uvijek bilo daleko od dobrog poznavanja jezika. Ne znam tko je bio vie zaprepaten, Boris ili ja, kad mi se otac Dimitrije obratio i poeo govoriti odlinim engleskim jezikom. Bio je to zaista izvanredan ovjek. Visok, elegantan, profinjena izgleda. Nalikovao je mnogo vie engleskom dentlmenu obuenom u halje pravoslavnih monaha nego pravom monahu. Bio je potpuno proet mudrou Istoka u svemu to je govorio i to je bio. Ispostavilo se da je Bjelorus koji je jo kao mali djeak za vrijeme Revolucije izbjegao iz svoje domovine. Odrastao je u malom mjestancu Stowmarket u Suffolku i bio je odgojen u engleskim javnim kolama. Premda mi je Boris bio vrlo dobar prijatelj, bio sam oduevljen tom injenicom, jer me smetala i sama pomisao da u ogoliti svoju duu i razgovarati o svom duhovnom ivotu preko prevoditelja. Otac Dimitrije me je potpuno razumio i s lakoom uitelja matematike sasluao je sve tekoe mladog studenta koji se po prvi put u ivotu borio s lomovima u sebi. Iznenadnu promjenu mog molitvenog ivota smatrao je prirodnom, a ne nekim duhovnim poskliznuem ili psiholokom nenormalnou. "To se dogaa svakome", rekao je, "tko pristupi molitvi ozbiljno, i svakodnevno za molitvu odvaja tono odreeno vrijeme, to je svakako najvanija vjeba na duhovnom putu." Premda je naglasio da je to posve normalno, objasnio mi je da ne to i posebna Boja milost za koju moram biti zahvalan ostatak svog ivota. Objasnio mi je, kako pustinja u kranskoj duhovnosti nije toliko psiholoko stanje, nego vie unutarnje stanje srca i uma, u kojem Bog pouava poetnike o najdubljim tajnama duhovnog puta. U pustinji je osoba izloena i potpuno otkrivena. Tamo se doivljava iskustvo iskonske slabosti, iskustvo da nita ne moe sam uiniti, ama ba nita, ak ni moliti. Osoba dovedena do takvog pustinjskog iskustva izgara od ei za Bojom blizinom i sjedinjenju s njim, a istovremeno je iznutra napada avao, pa se ta najiskrenija enja stalno frustrira tisuu i jednom napau iji je izvor u paklu vlastite neoiene osobnosti. "Ti si bio doveden tek na prag pustinje, i hvala Bogu za to", rekao je otac Dimitrije, "jer kad Bog dovede osobu do ruba pustinje, to je najvaniji trenutak u njenom duhovnom ivotu. Naalost, velika je nesrea dananjeg vjerskog ivota to vrlo malo ljudi zna kako dalje putovati, jer malo je onih koji im mogu pomoi, koji su prije njih proli tim putem i stigli na ono jedino mjesto gdje se moe nauiti neto o istinskoj svetosti.

54

U pustinji osoba vrlo polako napreduje, sve vie i vie postaje svjesna svoje nemoi i potpune ovisnosti o Bogu, kojemu se konano potpuno okree jer, istinski reeno, u njenom okruenju i nema niega i nikoga drugoga komu bi se obratila i kamo bi ila. Najtoniji prijevod prvog blaenstva nije 'blaeni siromani duhom' nego 'blaeni oni koji poznaju svoju potrebu za Bogom'. Stvarna kvaliteta obraenja ovisi o istinskom poznavanju svoje potrebe za Bogom, a to znanje, ta mudrost se moe nauiti samo u pustinji, tamo gdje je naa potreba za njim, dok leimo izloeni i potpuno otkriveni, vea nego ikada ranije. Takvo obraenje proima cijelog ovjeka, sve do sri njegova bia i mnogo je dublje od emotivnog obraenja poetnika. "Ostani sa mnom, prijatelju", rekao je otac Dimitrije, "ispriat u ti priu, dugu priu o tome kako sam ja, kad sam se naao u istom stanju kao ti, traio pomo od svetih monaha koji su me pouili lekciji ivota. Nauili su me to je unutarnje znaenje istinske kranske molitve i kako ona vodi do nasljedovanja Krista iznutra, lekciju koju nikada neu zaboraviti, i koja me podravala sve ove godine. ISPOVIJEST OCA DIMITRIJA Kao i ti, i ja sam bio pun oduevljenja kad sam krenuo duhovnim putem. Molitva mi je bila lagana. Volio sam se zadravati nad pojedinim odlomcima svetog pisma i to me je pokretalo i ispunjavalo do vrha. No jednoga jutra kad sam u svoje ustaljeno vrijeme krenuo na molitvu, to mi je dotada prualo veliko zadovoljstvo, odjednom me sve napustilo. Svi osjeaji koji su mi do tada tako mnogo znaili iznenada su nestali i dan mi je proao bez one radosti koja me uvijek vraala molitvi. Proao sam sve strahove kao i ti, sve sumnje koje si i ti iskusio, kao uostalom i svatko na tom odreenom dijelu duhovnog puta. Meutim, ja sam bio sretniji od veine jer sam bio dodijeljen velikom duhovnom uitelju bratu Potenciju, hodoasniku, koji se nasmijao kad sam mu ispriao o svom loem stanju. Rekao mi je da je dolo vrijeme da zajedno hodoastimo u Gospodinovu zemlju i da tamo nauimo istinsko znaenje molitve. Bio je to krupan ovjek, kozaki konjiki asnik prije nego to je postao monah - ovjek od malo rijei, ali velike duhovne mudrosti koju je poput krca nagomilao u svom umu. No jednom, kad je bio siguran u svoju imovinu, dijelio je sve to je primio s velikodunou koja je bila ograniena jedino mogunostima onoga koji prima. Njegova golema glava bila je prekrivena razbaruenom crnom kosom koja mu je prekrivala i lice. Samo su mu oi bljeskale traei duu svakoga tko je dovoljno hrabar da se s njima suoi. Premda je imao preko 70 godina, kad smo stigli u Palestinu bilo mi je teko sustii njegov dugaki korak. Stigli smo u poznati manastir Marsab u Svetoj Zemlji uoi korizme i bosonogi poli na sveto Brdo Napastovanja, tamo gdje je na Gospodin nauio lekciju koju i ja trebam nauiti. Tamo u tom svetom manastiru sagraenom na rubu stijene samo nekoliko metara ispod vrha, proveli smo gotovo cijelu korizmu. Svaki smo dan na vrhu brda provodili sate i sate u molitvi, a ja sam postajao sve potiteniji i potiteniji jer nisam napredovao. Dapae sve sam vie nazadovao, jednostavno vie nisam mogao ni moliti. Kako su dani prolazili, duhovna pusto koja me je dovela do brata Potencija, postajala je sve gora i gora. Na kraju se slomio moj ponos. Otiao sam do njega i priznao mu da mi ni sveto mjesto nije pomoglo da se vratim istinskoj molitvi. Rekao mi je da me je namjerno poslao moliti na vrhu Svetog brda gdje je na Spasitelj odlazio moliti, da osjetim to je on osjetio i da nauim istinsko znaenje molitve. Svakog duhovnog adolescenta, nakon to ga je u poetku molitva nahranila i mazila kao malo dijete, Bog odvodi u pustinju sa svojim vlastitim Sinom. Tamo svatko naui kako se odrasta u duhovnoj borbi sa samim zlom. To je sr autentine kranske molitve. Budui da je Isus ve bio iskusio slabu ljudsku narav u koju je dobrovoljno uao, znao je takoer, da bez okrepljujue pomoi i snage svog Oca nikada nee biti sposoban oduprijeti se vratima pakla koja su se otvorila da ga progutaju. Upravo je zato morao najprije poi u pustinju da upozna i iskusi svoju potrebu za Ocem. Doao je da vidi i shvati da e pomo i snagu koja mu je potrebna dobiti jedino od Oca u stvarnoj bici sa snagom Zloga, koji je pokuavao sve da ga odvrati od Oca, onoga jedinoga koji ga moe okrijepiti. Prava molitva je neumorna bitka protiv zla koje nas napada, a najvie u molitvi nakon prvih poetaka, kada strane zablude i napasti koje izviru iz naeg nieg bia, bubnjaju u naem umu i srcu navodei nas na grijeh. Najvie od svega navode nas na grijeh protiv Duha Svetoga nagovarajui nas da odletimo iz pustinje u poslovni ivot i jurnjavu, a to je ono to stvara vrste barikade Duhu Svetomu. Molitva je mjesto gdje se pokajanje ui vjebanjem kajanja. To je sr procesa. Samo u tom procesu Duh Sveti moe ui u tvoj duh i preoblikovati te u ovjeka koji slijedi Isusa kojemu si se zavjetovao da e ga slijediti.

55

A sad se vrati na vrh brda gdje je Isus obiavao moliti, i ui po svojoj molitvi u njegovo ..kajanje, u njegovu bitku sa snagom zla koje je u tebi. To je jedini nain da mu postane slian i da u svom ivotu s dobrodolicom doeka onog istog Duha koji je uao i u njegov ivot." "Ali, Isus se zasigurno nije trebao kajati", rekao sam, .jer to sugerira da je i on bio grenik poput nas". "O ne, nije tako, sinko. Samo grenik izvlai takav zakljuak", rekao je brat Potencije sa smijekom, "grenici razumiju kajanje samo na jedan nain. Za njih to znai okrenuti se od grijeha koji su poinili i redovno to veu uz osjeaj krivnje i grinje savjesti. Kajanje znai mnogo vie od toga. To znai okretanje ne samo od grijeha nego i od napasti, odvraanje od napasnika koji je zasigurno napastovao i naeg Spasitelja, upravo na toj gori". Kad se pribliio Uskrs, uputio sam se s bratom Potencijem u Jeruzalem, ostavljajui stari samostan. Uskom kozjom stazom spustili smo se u stjenoviti klanac na podnoju planine. Hodali smo satima u tiini, prije nego e moj uitelj ponovno progovorio. "Mora biti da je ba ovom cestom i na Spasitelj iao na svom putu propovijedajui kajanje koje je iskusio u pustinji, ali i ranije", rekao je moj uitelj. "to mislite pod tim - ranije", zapitao sam, "zar se na Spasitelj kajao i prije nego je otiao u pustinju"? "O, ti zaista treba mnogo toga nauiti, sine. Spasitelj se kajao mnogo godina prije nego je doao u pustinju." "Kako to?" rekao sam iznenaeno, zaprepaten takvom idejom. "Pa zar i Spasitelj nije trebao odrasti, moj sine, zar i njegovi miii i njegove ruke i noge nisu trebale narasti, i njegovo cijelo tijelo, zar i on nije morao uiti, hraniti se, etati, razgovarati, raditi i igrati se?" "Naravno, uitelju", odgovorio sam. "Zar tada nisu morali sazreti i njegovo srce i njegov um takoer?" "Pretpostavljam da je tako, ali nikada nisam ranije o tome tako mislio." "Tada se mora vratiti natrag Svetoj knjizi, i proitati kako je godinama rastao u mudrosti i razumijevanju, kako je vjebao i miie i um. Proitaj i vidjet e da je doao izvriti posao za svog Oca podinjavajui se njegovoj volji, a to znai podinjavajui se drugim ljudima, poevi od Marije i Josipa. U godinama koje su nam ostale skrivene on je mnogo godina, prije nego je stigao u pustinju, vjebao miie svoga srca. Kajanje je rije, koju Dobra knjiga upotrebljava da opie naina na koji se ui ljubav i kako se ona moe primiti u svoj punini. Jednom kad je u mnogim godinama vjebanja nesebine ljubavi Isus nauio otvarati svoje srce, mogao se ispunjati dovoljno jakom ljubavlju koja e mu dati snagu da izdri u bici sa lukavstvima zloga." "Hvala uitelju", rekao sam, "nikad nisam mislio da je i na Spasitelj trebao nauiti to je ljubav, kao to to mi moramo - ali sad jasno vidim kako je on izabrao initi sve to mi inimo kako bismo postali braa na svaki nain." "A sada, moj sine, mora takoer nauiti da Sotona nije ostavio na miru Spasitelja kad je izaao iz pustinje, progonio ga je i dalje. I dok je propovijedao kajanje bio je napastovan na sve mogue naine, jednako kao to smo i mi napastovani. Spasitelj je kajanje vjebao sve do kraja svog ivota, sve dok nije uzvelian. Tako kae Sveto pismo. A sada uoi i to, Spasitelj nije nikada propovijedao da Kraljevstvo Boje treba doi, nego jedino da je blizu, da nam je na dohvat ruke, da dolazi. Tek kad je bio proslavljen, Boje je Kraljevstvo ljubavi dolo u punini, posvetilo je njegovo cijelo tijelo, tako da vie nije mogao biti napastovan. Zato su prvi apostoli propovijedali da je sada Boje Kraljevstvo dolo u punini u Uskrslom, u njegovu proslavljenom tijelu. Da bi uao u Boje Kraljevstvo, moj sinko, mora nasljedovati Spasitelja, raditi ono to je on radio, vjebati svoje srce u molitvi kajanja, jer samo tako e dozvoliti Duhu koji je njega uskrisio na prvi Uskrs, da sada uskrise i tebe." Prolazili smo starom cestom za Jeruzalem koja prolazi pokraj legendarne gostionice koja se vee uz priu o milosrdnom Samaritancu. Upravo smo je bili proli, kad nam se pridruio putnik iji je cilj putovanja, takoer bio Sveti Grad. Nije to bio suputnik hodoasnik, nego arogantan mladi ovjek, ne mnogo stariji od mene, naduta izgleda, to je ubrzo pokazao svojim ponaanjem. Bez ikakva povoda poeo je ismijavati brata Potencija i mene ismijavajui vjeru koju smo, oito, svojim izgledom i ponaanjem svjedoili. ak je bio toliko smion da se rugao i samom Spasitelju. Brat Potencije nije rekao ni rijei pa sam bio preputen svojoj vlastitoj oskudnoj domiljatosti pokuavajui mu odgovoriti. "to je Isus Krist znao o ivotu?" pitao je podrugljivo, "to on zna o snazi zla? Je li on ikada sagrijeio?" "Nije", spremno sam odgovorio, "on, ne". "Aha, tu smo! On je bio dobra dobrica, a koja je korist od dobrih dobrica kao voa? Kako on moe znati muke koje mi prolazimo? to on zna o snazi napasti - o jaini zla s kojom se mi moramo susretati?" Ne elim sugerirati da su sljedei dogaaji bili nadnaravni, premda je moj uitelj mislio da jesu, ali kad smo se pribliili Svetom Gradu zauo se snaan trijesak groma. Bljesak munje rasparao je nebo. Podigao se vjetar, a 56

snana kia, koja se pojavila ni od kuda, poela je kvasiti na put - kia kakvu nikada prije nisam doivio. U trenu smo sva trojica bili mokri do koe. Kad smo uspjeli pronai sklonite u nekoj jadnoj pastirskoj kolibi, zurili smo bez rijei u taj neobini prizor. Tada smo zapazili kako se pustom cestom, suprotno vjetru probija neki mladi pastir. Gledali smo ga zadivljeni upornou kojom se probijao naprijed dok je njegovo tijelo bilo savijeno gotovo pod pravim kutem. Iao je kao da tjera ovce pred sobom. Brat Potencije se prvi put okrenuo i pogledao naeg obijesnog suputnika, a onda je ponovno skrenuo pogled na lik mladog pastira. "Reci mi", zapitao ga je "tko vie zna o snazi oluje, ti ovdje, ili onaj mladi ovjek tamo"? "Ona budala tamo, naravno!" "Da, u pravu si", rekao je brat Potencije, "upravo zato i Isus Krist zna vie o snazi zla nego to e ti ikada znati. to ti ini kad te dohvati oluja bluda i udnje?" Neki slab, zao trzaj proao je njegovim licem, i to je bio jedini odgovor. "Tono moj prijatelju, shvatio si. To je zato, to ti nita ne zna o snazi zla. Isus je bio napastovan na sve mogue naine, ba kao i mi. Ali on nije nikada izbjegavao napast, nikad se nije sklonio u kolibu. Upravo zato, on je znao vie o snazi zla nego itko tko je ikada hodao ovom zemljom." im je oluja zavrila, mladi nas je urno napustio. "Vidi", rekao je brat Potencije, "grijeh je sigurnosni zaklon koji rabe grenici da bi sprijeili svoj susret s punom snagom zla. Grijeh je taj koji se prvi suprotstavlja zlu i ublaava jakost paklenog bijesa koji u svakom od nas tutnji. Pokuaj malo na sebi eksperimentirati, sinko. Sljedei put kad ti se tvoj brat bude izrugivao, ne reci ni rijei. Prihvati sve njegovo izrugivanje bez odgovora. Nije vano koliko e te to muiti. Odbij ui u sigurnosni zaklon grijeha. Obeavam ti da e iskusiti kako snage zla rastu u tebi. Sveci su ti, ne grenici, koji znaju sve o napastima, o snazi zla i o grijehu. Grenici koji misle da znaju, ne znaju nita. Tek u pokuaju da se odupre napasti moe spoznati njegovu snagu, moe saznati koliko je ta snaga neodoljiva. Jo se ni jedan svetac nije rodio na ovoj zemlji koji nije pao i padao mnogo puta, koji nije pobjegao u sigurnosni zaklon grijeha da bi se spasio od suoavanja s punim bijesom Kneza tame. Ali Spasitelj nije nikada iskoristio taj zaklon, premda je bio napastovan na sve mogue naine ba kao i mi. Zato je on, jae od bilo kojeg ovjeka koji je hodao zemljom, iskusio snane i mone udarce i punu snagu tame koja se na njega obarala. Oni prvi sveti ljudi koji su zapisivali Spasiteljevo djelovanje na zemlji, vidjeli su Palestinu kao poprite bitke u kojoj se Knez mira suprotstavio Knezu ovog svijeta. Kako se sveta povijest pribliavala svom kraju, postepeno su rasle i snage zla i njihov neodoljivi bijes protiv Spasitelja. Pogledaj Sotonu koji je uao u Judu. To je samo zlo koje djeluje preko knezova ovog svijeta, preko novca, preko visokih dostojanstvenika i sveenika, preko Heroda i njegovih ulizica, preko Pilata i rimskih vojnika. Uasna napast koja ga je muila cijelog njegova ivota na zemlji, dosegla je svoj vrhunac dok je krvarei gol visio na kriu. Ponovo i ponovo bio je napastovan ubodom za ubodom boli, napastovan da se odrekne puta koji mu je namijenio Njegov Otac. 'Ako si Krist, sii s kria i mi emo povjerovati u tebe'. 'Spaavao je druge a ne moe spasiti sebe'. Eto, tako je bio napastovan sve do samog kraja. Upravo u posljednjim trenucima svog ivota na zemlji suoio se sa snanom olujom, olujom kakva nikada nije postojala niti e postojati, olujom koja je rasla u utrobi samoga kralja pakla. A samo jedan pokret Spasiteljeva prsta bio bi dovoljan da stia oluju. Jedan pogled njegovih oiju bio bi dovoljan da uniti sve njegove neprijatelje, jedan pokret te svete glave i on bi siao s kria, preobraen, a deset legija anela stalo bi u njegovu obranu. Velika je stvar trpjeti za istinu kad nema izbora, ali patiti do agonije za istinu kad samo jedan tvoj pogled moe prekinuti patnju, neizrecivo je vea stvar. To je prava hrabrost, prava odvanost. To uiniti za druge je prava ljubav; tovie, uiniti to za one koji e te manje ili vie izdati, to su visine i dubine, irine i veliine ljubavi koja nadilazi svako razumijevanje - i to je ljubav kojom je na Spasitelj spasio svijet. Uskoro emo sinko, ui u Sveti Grad. Tamo emo provesti sedam dana do dana Gospodinova uskrsnua. Iskoristi dobro to vrijeme, meditiraj o svemu to si vidio i uo, jer, samo u molitvi e ti sve stvari o kojima smo govorili postati jasne." Neumoljiva ustrajnost koju sam morao, izdrati pjeaei s Potencijem kroz pustinju bila je u Jeruzalemu bogato nagraena. Moj me je uitelj sa ivahnim i dobrim humorom, svaki dan tog Svetog tjedna vodio u istraivanje stare gradske jezgre. Bio je pravi uitak biti s njim. Poznavao je svaki kutak i svaku rupu koja je imala i najmanji trag svetosti. Imao je u gradu mnoga privremena prebivalita i tada sam shvatio zato ga zovu "hodoasnik Potencije". Grabio je dugakim korakom kroz uske ulice na nain kako su to inili stari patrijarsi,

57

smjekajui se dobroudno turistima i trgovcima, prihvaajui svaki znak potovanja koji bi mu zbunjeni krani ukazivali na raskrijima ulica. Neki bi se duboko poklonili dok je prolazio, drugi su trali naprijed da mu poljube ruku, a neki su pali na pod da mu poljube noge. Bio sam ponosan to sam mu pratitelj. Na Veliki etvrtak poveo me je na mjesto gdje je no prije svoje smrti, Spasitelj sa svojim uenicima blagovao posljednju veeru. "To je mjesto", rekao je, "gdje je Spasitelj, koga je Bog odabrao da ue u ljudsku slabost, okupio oko sebe sve ljudske slabosti u ljudima, koje si je sam izabrao da ga slijede." "Ali zato Bog uvijek izabire slabe?" zapitao sam. "Tako je to bilo od poetka. Zar nije izabrao ovjeka od skoro sto godina i neplodnu osamdesetogodinju enu obeavi im da e postati roditelji izabranog naroda. Zar nije izabrao slaborjeivog i mucavog Mojsija da govori kralju Nila, djeaka Davida da se suprotstavi Golijatu?" "Ali, zato, ba slabe?" "Zato, da, zato, sinko? Zato da nauimo kako nita nije ni u ljudskoj snazi, ni moi, niti u ljudskoj govorljivosti, niti u snazi djeaka, nego je sve u Bojoj snazi koja djeluje po ljudskoj slabosti. Velika je to tajna u srcu nae vjere, ali to je i razlog to se Spasitelj rodio kao slabo i bespomono dijete u drvenim jaslicama i umro kao slab i bespomoan ovjek na drvenom kriu - sve zbog toga da se Boja snaga, kao nikad prije, moe oitovati kad ga je podigla da u slavi zauvijek sjedne na prijestolje s desne strane Njegova Velianstva i vlada u nedokuivu svjetlu. eli li ga slijediti, morat e izabrati slabost, jer je i on izabrao slabe jer je on to izabrao za sebe i za svoje sljedbenike. Sveti Petar, koji je postao prvi meu njegovim sljedbenicima, poeo je kao posljednji. Spasitelj ga je nazvao Stijena, ne zato to je takav bio, nego zato to e takav postati. Bio je on ovjek sazdan od meka materijala, ne od kamena, koji se onomad odazvao pozivu na Galilejskom jezeru. Bio je on slab ovjek kojeg je sam na Spasitelj nazvao sinom Sotone jer je imao smjelosti da ga napastuje. Hvalisavac i brbljavac koji je Spasitelja na njegovu posljednjem putu zatajio do izdaje. Ali, to je ujedno bio i ovjek kojeg je Isus izabrao upravo zato da se svi mogu uvjeriti kako Boje kraljevstvo ne dolazi ljudskim djelovanjem, nego Bog djeluje u ljudskoj slabosti." Ui se istini od sv. Petra, dobro proui nain na koji se on kajao. Nije vano koliko je puta pao niti kako je duboko pao. U trenutku kad je to spoznao, imao je dovoljno poniznosti da se smjesta obrati i zatrai oprotenje brzinom koja ga je bez zastoja gurala naprijed prema svetosti koju je konano i dosegao. Kljuna rije je 'brzina'. Razlika izmeu svetaca i nas ostalih nije u tome to oni ne padaju kao mi. Razlika je u tome to je njihova poniznost tolika, da smjesta, bez odlaganja i odugovlaenja zatrae oprost, a to je uvijek mjera neijeg ponosa. To je bila spasonosna milost i Petru jer je, usprkos snazi svojih propovijedi i svoga obraenja pa ak i udesa koja je inio, jo uvijek mnogo i esto padao. Ni u jednom sluaju ovjek, pa ma kako bio velik svetac, nije postao svet a da u ivotu nije proao putem pokajanja. To se dogodilo i apostolu Pavlu kad je odbio dijeliti stol s nekim obraenim poganima jer je propustio vidjeti istinito znaenje evanelja. No u trenutku im je shvatio svoju pogreku, okrenuo se Gospodinovom milosru molei da ga oisti i oprosti mu, pa je tako ovjek sazdan od meka materijala postupno stvrdnuo u stijenu na kojoj je zasnovana Kristova crkva." "Uitelju, opet me zbunjuje", rekao sam, Jer ja sam mislio da su Dvanaestorica bila posveena na dan silaska Duha Svetoga, a sad mi ti kae da su bar dvojica svetih apostola razliita od ostalih." Brat Potencije se nasmijao. "E, jo mnogo toga mora nauiti, sinko. Oni su bili apostoli, da, ali svetost se postie jedino dugotrajnom borbom koju oni do tada jo nisu bili izvojevali. Nemoj misliti da je obraenje na cesti za Damask trenutno pretvorilo licemjera u Bojeg izabranika poput jo jedne lude koja e posramiti pametne. Obraenje se dogaa jednom ili dvaput u ivotu i ono stavlja ovjeka na sasvim novu stazu koja vodi do raja, no ona je poploana s vie trenutaka pokajanja nego to je koraka od Palestine do Ponta. Ni jedan svetac nije bio osloboen tog putovanja, bez obzira kakve je visine na kraju dosegao. Pogledaj sebe u Pavlovom ozraju; pogledaj njegovu estoku narav, njegov ponos, njegovu hvalisavost. U Svetom pismu to moe nai ne jedanput, nego dvaput; u nesvetom prepiranju s Barnabom i Markom koji su kao i on na kraju postali sveci. Ali poput ostalih apostola iju je sudbinu dijelio, poniznost ga je na kraju spasila. On je prvi shvatio i za druge napisao veliku tajnu duhovnog ivota: u slabosti je snaga, jer padanje te neprekidno okree prema Spasitelju i njegovoj milosti opratanja. Onome tko padne sedamdeset puta sedam puta, Spasitelj e pomoi da se pridigne sedamdeset puta sedam puta, i on e, bolje od drugih, vidjeti Boje zapovijedi koje je prekrio. Bio je to sv. Ivan koji je rekao da su svi ljudi grenici, a ovjek koji za sebe kae da to nije, vara samoga sebe nazivajui ivoga Boga lacem. Apostol Pavao je prvi bio nadahnut da vidi, gledajui vlastiti put traenja, kako upravo grijeh moe postati zaglavni kamen postizanja svetosti. Poput 'trna u tijelu", alac grijeha okrivljuje i sramoti ovjeka kroz ivot i pripravlja ga za svetost. To neprestano podsjeanje na slabosti i na potrebu za 58

Bogom je podstrek, da se uvijek 'kaje bez odlaganja" to je jedini siguran put do svetosti. Dobro zapamti, sinko, i znaj da u cijeloj Svetoj knjizi ne postoje rijei koje bi za nekog ovjeka ili skupinu Ljudi rekle da su se pokajali, nego samo da se kaju. Neprekidno kajanje, kajanje bez odlaganja, to je jedini put do svetosti. Samo se u molitvi moe uti boanski odgovor to je najdublja elja svakog pravog vjernika." "Kad prestane padati, biti e u nebu, ali kad se prestane dizati, biti e u paklu", zavrio je brat Potencije. Za najsvetiju no brat mi je Potencije omoguio da je provedem u crkvi Svetoga groba. Kad su svi posjetioci otili i velika se vrata zatvorila, uao sam u grobnicu gdje je Spasitelj bio uzdignut u slavu. Tu sam proveo u molitvi cijelu no. Bilo je to na tom svetom mjestu kad sam u srcu uo rijei takvom jasnoom, da su se zadrale u meni do dananjih dana. Preplavljen milou koju sam primio, intenzivno sam molio da ostatak ivota, ako je to Boja volja, provedem tu u tom manastiru, kako bih se svaku veer mogao vratiti i moliti na tom, sigurno najsvetijem mjestu na zemlji. Tek to sam zavrio molitvu, zauo sam sasvim jasno rijei Svetog pisma, tako da nije bilo sumnje da mi to govori sama Istina a ne Laac. Ti trai Isusa iz Nazareta koji je raspet. On je uskrsnuo. Nije ovdje. Vidi ovdje je samo mjesto gdje je bio poloen, a on je otiao u Galileju. Tamo ga moe nai'. U trenu sam shvatio da moram ostaviti ovo mjesto i da se nikada vie ovamo neu vratiti. Nije to uope ni vano, jer sad kad je Gospodin uskrsnuo, svako mjesto na zemlji moe biti sveto mjesto, ako je to mjesto na kojem se pokajnik priprema na kajanje kako bi dozvolio Gospodinu da ue u njega. elio sam smjesta napustiti to mjesto i otpoeti novi ivot, nauiti se kajati kao to je to i Spasitelj nauio, pa da tada ponem propovijedati i prenositi ovu poruku drugima. Molio sam ponovno prije nego to sam napustio to mjesto. No ovaj put je to bila drugaija molitva. 'Gospodine, objavi mi danas, kako najbolje mogu pozvati druge na pokajanje koje si ti propovijedao, i koje si mi tako jasno objavio." Odgovor mi je na ovu molitvu doao istog dana. Tu sam no sjedio meu mnogim monasima koji su se sakupili sa svih strana do nogu najpoznatijeg patrijarha, da prisustvujemo obredu kojem je on predsjedavao i da posluamo rijei mudrosti koje nam je te noi uputio; rijei koje su na poseban nain bile upuene meni. Skupina monaha koja je prouavala Sveto pismo, zapitala ga je da im protumai rijei proroka Ezekijela koje nisu razumjeli. "to vas tu mui, brao moja?" upitao ih je. "Pa", rekao je jedan, Boji nas ovjek poziva da propovijedamo pokajanje svakom koga sretnemo i u svakoj okolnosti u kojoj se naemo, i jo nas upozorava da emo jednog dana morati poloiti raune za grijehe u koje su oni upali, ako to ne budemo inili." "I to tu ne razumijete, brao moja. Pa to pie u Svetoj knjizi, a ona nikada ne govori krivo." "Naa je potekoa u ovom, preasni", rekao je jedan postariji monah, "istina je u stvari da mi ne moemo propovijedati pokajanje svakome koga sretnemo, niti vidimo kako bismo to mogli raditi pa nam se ini da nije u redu da mi budemo pozvani poloiti raun za grijehe u koje su oni upali." "Sluajte, paljivo sluajte", rekao je preasni patrijarh, "i zapamtite. Samo Spasitelj, istinska ikona, savrena slika Boja moe pozvati ljude na pokajanje. Zato se vi brao pokajte i dozvolite Bojem Duhu da ue u vas i da vas oblikuje u sliku i priliku Spasiteljevu. Svi koje tada sretnete, vidjet e u vama sliku Spasiteljevu, poeljet e da promijene svoje ivote u svetom kajanju i prije nego to vi otvorite svoja usta. Ako ne budete govorili iz primjera vlastitog ivota, brao, bolje da ne govorite uope jer govor u kojem e se uti vai glas a izgled e vaeg tijela sve poricati, ne vrijedi nita i nitko vas nee sluati, u vama e gledati licemjera! ujte i zapamtite to - nema druge slike Uskrslog od one, koju odraavaju svi koji su odluili primiti ga i nema glasa koji e pozivati druge da mu dou; samo je njegov glas taj koji govori svijetu po vama." Otac Dimitrije se smjekao dok je ponavljao neke iskrice iz svoje prie, elei da se u meni nita ne izgubi. Ustao je i uhvatio me za ruku. "To bi za sada bilo sve, moj prijatelju", rekao je, "uvijek vjerujem da je Boja ruka na meni i da mi njegov sveti glas govori na poseban nain kroz to hodoae i kad god imam potrebu to nekom ispriati, kao sada na primjer tebi, nemam namjeru niti je uljepati niti neto vlastito dodati iz straha da ne uznemirim to sveto tlo. Idi, i meditiraj o svemu to si uo, tako da ti Bog moe progovoriti na tvoj nain, kao to je meni govorio na moj. Jer, premda je samo jedan Bog, mnogo je putova do njega na kraljevskoj cesti pokajanja. Otac mi je Dimitrije odgovorio na moja pitanja mnogo vie nego to sam u stvari i traio. Ne samo da mi je pokazao unutarnje znaenje molitve, to do tada nisam shvaao, nego me je i uveo u znaenje pokajanja o kojem je tamo nauio, kako bih i ja mogao ui ne samo u ivot Kristov, nego i omoguiti njemu da u meni djeluje, da mi se ivot neprekidno puni i da, kao to je oivljavao njega, oivljava i mene. To je put pravog nasljedovanja Krista. Krajem travnja vratio sam se u Pariz da proivim svoje studentske dane u okruenju tog slavnog grada koji moe dobro obnoviti svijet ljubavnom vezom izmeu ene i mukarca, ali ne i ljubavnom vezom izmeu Boga i ovjeka, pogotovo ako je vaa adresa sluajno Pigalle ili Montmartre. Jo sam sjedio i razmiljao o onom to je Peter napisao u svom rukopisu, kad je otac James banuo u sobu. "Jeste li spremni da krenemo?" zapitao je. "nabavio sam sve potrebne namirnice i ukrcao ih u brod. Ako sada krenemo, stii emo na Calvay oko podneva."

59

etvrto poglavlje NA MONTMARTRU Bilo je skoro jedanaest sati kad smo se zaputili na Calvay. Otac James je privezao malu rezervnu barku uz svoju motornu brodicu tako da mi, u sluaju nude, moe posluiti za povratak na glavni otok. Upozorio me je da je, zbog opasnosti plovidbe koristim samo u krajnjoj nudi. Ipak, dok smo se probijali du uskih tjesnaca koji su se protezali izmeu upnog dvora i Calvava, pouio me najsigurnijem nainu plovidbe. Kad smo isplovili iz tjesnaca ispred nas smo ugledali Calvav. Izgledao je pusto i zaboravljeno u tmurnom i sumornom svjetlu lipanjskog jutra. Plima se upravo dizala kad smo nas dvojica privezivali brodicu uz molo koji je Peter sam napravio. Dok smo koraali uz more, jutro je postajalo sve svjetlije. Nezgrapni, bljedunjavi otoani, Peterovi tienici, pozdravljali su nas nekako drsko i ravnoduno. Dok smo se penjali strminom prema Peterovoj kolibi, kroz oblake se sunce poelo upravo udesno probijati. udna je to zemlja, taj daleki sjever. Jedno te vrijeme tjera u oaj svojim dugakim razdobljima jednolinih kia i magle tako da ti uope nije vano vidi li, ili si slijep, jer nema nikakve promjene u tvojoj okolini. Neumorno i bezduno padanje kie koje traje danima dovest e te do toga da e se zakleti kako nikada vie nee provesti odmor na tom, i od Boga zaboravljenom, mjestu. No tada kia iznenada stane, oblaci se malo podignu, a kroz maglu koja se die poinje se probijati kasno, nisko sunce na zalasku, arobno oslikavajui okolinu najnevjerojatnijim bojama i tonovima da ti jednostavno nestaje dah. Stajat e sate i sate u zanosu nakon to je slika nestala. I ta slika nikada nee izblijedjeti, nego e se zadrati cijelog ivota u tvom sjeanju. Bio je to upravo jedan takav arobni trenutak. Djelovao je nestvarno, kao scena na pozornici izvedena kazalinom preciznou. U trenutku kad smo se popeli na greben koji se protezao du otoka, mutni tmurni krajolik je iznenada obasjalo sunce i preobrazilo ga tako da je izgledao kao da gori u oblacima. Dvije, gotovo jednake . obalne linije sa svake strane grebena savijale su se u luku oko otoka koji je sada izgledao poput velike pjeane kljuanice koja je svjetlucala i treperila na sunanom svjetlu. Ovu prekrasnu simetrinu srebrnu prugu sa svih je strana obavijala fluidna vrpca boja u moru koje su se savijajte i obavijale jedna drugu, stalno mijenjajui boju i intenzitet. Mogli su se vidjeti gotovo svi tonovi plavog i zelenog kako se prelamaju jedan u drugi s oaravajuim dojmom. Predvidljive boje lomile bi se u rasipnim slojevima smee koja je neusiljeno planula kao da ona jedina ima pravo prekinuti ovu sjajnu scenu. Ovakvu sliku nije nikada ni jedna kamera uhvatila, niti ijedan umjetnik naslikao, a ako i jest, onda ta slika sigurno izgleda lano i banalno. Prije nego smo stigli do kolibe, sunce je nekoliko puta igralo svoju vlastitu igru skrivaa s oblacima, bez upozorenja krajolik se mijenjao od mranog do velianstveno sjajnog i natrag. Izgledalo je kao da se neki scenograf u kazalitu igra sa svim svojim reflektorima palei ih i gasei u nepredvidljivu vremenu, stvarajui scenu za prizor od 'Pepeljuga u kuhinji' do 'Pepeljuga na plesu'. Kad smo stigli nadomak maloj slamnatoj kolibi, koja je bila Peterov dom, nisam mogao a da se ne nasmijem. Bilo je u njoj istovremeno i neeg draesnog i neeg smijenog. Na prilazu su stajala mala, smijeno nakrivljena vrtna vrata koja su izgledala kao da su pijana. U stvari bila su tu samo da podravaju dva dovratnika kako bi ih sprijeila od ponienja da se potpuno srue. No najsmjenije je bilo to da su i vrata i dovratnici bili sasvim suvini jer naokolo kue, a ni igdje drugdje na cijelom otoku, nije bilo nikakve ograde. "Eto, ovdje smo", rekao je otac James zastajui na trenutak ispred Peterove kuice, dok mu se u glasu nazirao ponos. Osjetio sam da je, dok mi je pokazivao unutranjost kolibe, bio posebno uzbuen gledajui tu malu hebridsku 'crnu kuu', koja je nekada davno bila dom njegovih pradjedova. Nakon to mi je otac James pokazao unutranjost kolibe i gdje mogu nai sve to mi je potrebno, ostavio me i otiao za svojim poslom. Obeao je nazvati me za dan ili dva da vidi kako sam i trebam li to. Kua je bila podijeljena u dvije prostorije. Jedna je sluila kao spavaa soba i radna soba, dok je druga sluila kao kuhinja i dnevna soba. U radnoj je sobi bio veliki stol, a dva velika prepuna ormara sa svake strane ispunjavala su cijelu irinu sobe. Raspakirao sam se to sam bre mogao, skuhao si alicu aja i odmah sjeo da nastavim itati sljedei odlomak Peterova rukopisa. Jednostavno nisam mogao doekati da vidim kako se Peter proveo u Parizu, na zvunoj adresi Trois, Place Pigalle, Montmartre. Odlomak je nosio naslov:

60

OD MONTMATRTREA DO MOSKVE U Parizu me je doekalo pismo od mog brata Tonija. Pomislio sam da me obavjetava o datumu svojeg vjenanja. Umjesto toga bila je to obavijest o datumu njegovog ulaska u sjemenite. Raskinuo je zaruke, napustio studij prava na sveuilitu u Manchesteru, a biskup iz Salforda prihvatio je njegovu molbu i elju da se zaredi za sveenika. Toni je bio godinu dana stariji od mene. Uvijek smo bili bliski i njemu sam jedinom mogao priati o svojim . duhovnim stremljenjima. On je to prihvaao za mene,' ali ne i za sebe. Premda mu je duhovni rast bio jednako tako vaan kao i meni, smatrao je da prvo treba iskusiti blisku tjelesnu ljubav kao podlogu za taj put. Njegova iznenadna i neobjanjiva promjena stava bila je za mene neto poput oka tako da sam prestao razmiljati o sebi i smjeru kojim sam se ja zaputio u ivotu. Najednom mi se uinilo kao da moje pomalo neplansko traenje u posljednje vrijeme nema nikakve svrhe, jer tamo "amo sam stigao, stigao sam vie sluajno nego namjerno. U najmanju ruku, tako je to meni tada izgledalo. Pomislio sam da bih morao biti malo discipliniraniji u traenju svog ivotnog poziva. Shvatio sam da je nemogue donijeti pravu odluku bez dubljeg poznavanja Boga kojemu sam se elio predati. Nisam se trebao sramiti to moje vjersko obrazovanje u prolosti nije bilo zadovoljavajue, ali trebao bih se sramiti, to nisam uinio nita da tu situaciju ispravim. Tako sam se obratio sveuilinom kapelanu za pomo. Anton, kako je volio da ga zovu, bio je armantan i briljantan dominikanac, teolog s brojnim titulama iza imena koje je postigao u raznim podrujima religioznih studija. Imao je visoko atletsko tijelo na kojem je bila nasaena jajolika pravilna glava s izraajnim licem vrstih crta, uokvirena riim zaliscima i malom uoljivom bradicom. Svi su ga voljeli jer je bio jedan od onih koji su uvijek bili u sreditu sveuilinog zbivanja, bilo da se u knjinici diskutira o bombama ili da se u studentskom baru raspravlja o ispravnoj podjeli godinjih nagrada. Njegov posebni ponos i veselje bila je jedna predratna Simca u koju je bio ugraen najnoviji sportski motor. Priinjalo mu je neopisivo veselje kad bi, im bi se upalilo zeleno svjetlo, u tili as iza sebe ostavio svoje motorizirane prijatelje. Volio sam ga i dobro smo se slagali. Moglo bi se rei da sam bio hipnotiziran njegovim izvanrednim znanjem i oduevljenjem s kojim je pristupio mojem teolokom obrazovanju. "Tvoja je osnovna intuicija o renesansi u redu", rekao je. "ali, kao sveope objanjenje tekue boljke kranske duhovnosti malo je suvie pojednostavljena. Postoje i mnogi drugi utjecaji koji se trebaju uzeti u obzir, pa to treba sagledati s vie sistematinog teolokog i povijesnog stajalita." Sljedeih dana izradio mi je program teolokog studija koji bih mogao zavriti u tri godine i koji je bio tako sastavljen da se nije kosio s mojim svjetovnim studijem. Bit u vjeno zahvalan Antonu za teoloko obrazovanje u koje je ugradio ono najbolje iz novog i starog u jednu sintezu koju je za sebe on sainio ve godinama prije Vatikanskog koncila. Niti jedan skup ljudi nije dao tako znaajan prilog Koncilu kao francuski dominikanci. Mnogi, poput velikog Yvesa Congara, morali su platiti i kaznu koju Crkva tako esto rezervira za one koji su prerano u pravu. Bila je privilegija sresti te velike ljude i, zahvaljujui Antonu, sluati njihova predavanja, itati njihove radove, pa ak i sudjelovati u njihovu velikom prilogu koji su dali prevodei neke njihove radove na engleski, a neke i na ruski. Moda me se najvie dojmio veliki francuski propovjednik otac Louis Bouyer. Prisustvovao sam svim njegovim predavanjima i proitao sve to je napisao. Na mojoj drugoj godini studija za Uskrs u Pariz je doao na mjesec dana moj najmlai brat David kao sudionik jednog programa kulturne razmjene. Njegov francuski prijatelj Bernard, koji je takoer pokuavao neto pisati, bio je prolo ljeto kod nas u naem domu u Manchesteru. David mi je od kue donio najnovije vijesti, Tony je napustio sjemenite a prihvatio ga je provincijal franjevakog reda. Izgleda da ga je neka knjiga o sv. Franji koju je proitao potakla na razmiljanje. itajui je dalje, u dogovoru sa svojim ispovjednikom, zakljuio ja da je to ono to Bog od njega trai. Moram rei da nisam mnogo znao o sv. Franji, osim da je propovijedao pticama, ukrotio vuka i propovijedao o gospoi Siromatini. Bio je subrat sv. Antuna koji mi je vie znaio. Mislim da bih zavrio u zatvoru zbog dugova da nije bilo njegova tajnovitog naina pronalaenja izgubljenih stvari kad mu se obrati kao posljednjem pribjeitu. to sam postajao stariji, openito sam se sve manje obraao svecima da uine neto za mene, ali nisam mogao prijei preko injenice da bih bez njegove pomoi ostao bez svog skupog runog sata, novanika sa sto funti u njemu, svoje ekovne knjiice - i to sve samo u posljednja tri mjeseca. Ako mene Bog zove da zagrlim gospou Siromatinu, oito je bilo da sveti Antun nije o tome nita uo. Pri kraju tree godine mog studija, Anton me pozvao da poem s njim na predavanje o molitvi koje e sveenicima u Parizu odrati veliki benediktinski propovjednik nadbiskup Arnou. Sretan sam da mogu napisati 61

gotovo sve to je rekao jer on je imao sposobnost da duboke teoloke istine kae na tako jednostavan nain da sam ak i ja mogao razumjeti. Umjesto da prepriam ono to je rekao, radije u reproducirati svoje biljeke tono onako kako sam ih zapisao a njegove rijei neka govore same za sebe. Predavanje nadbiskupa Arnoua o molitvi Pred nekoliko godina bio sam pozvan u Rim da sudjelujem na seminaru o molitvi prireenom za benediktince iz cijeloga svijeta. Naao sam se u nezavidnu poloaju da djelujem kao voditelj skupine od oko dvadesetak redovnika i redovnica. Pitao sam se kako u zapoeti, kad mi je nenadano pala na pamet ideja. Zamolio sam da svatko kae svojim vlastitim rijeima to on smatra da je smisao molitve. Jedan je rekao da je to razgovor s Bogom, drugi da je to otvaranje Bojem djelovanju, netko je rekao da to ima veze sa sluanjem a neki su pribjegli prokuanoj definiciji iz katekizma da je molitva uzdizanje srca i uma Bogu. Kad su svi rekli to su mislili, ustao je jedan redovnik iz zadnjeg reda. Bio je iz Sjedinjenih Amerikih Drava. Rekao je da bih ja, prije nego krenemo dalje, trebao dati svoje miljenje o izreenim definicijama. Budui da sam diplomat, trebao sam dati i diplomatski odgovor. Rekao sam da se slaem sa svakim odgovorom, jer su svi manje ili vie rekli istu stvar, ali bih volio svakom pojedinom izriaju dodati jo samo jednu rije. To je jednostavna rije - pokuavanje. Molitva je pokuavanje da razgovaramo s Bogom, pokuavanje da mu se otvorimo, pokuavanje da ga sluamo, pokuavanje da podignemo srce i um k njemu. Sve je u pokuavanju. Pokuavanje je osnovna bit molitve. Zamislite dva ovjeka koji mole. Jedan provodi vrijede sjedei kao "suhi kola" ekajui da upije slatki sirup. Drugi lebdi u ekstazi pola sata, potpuno uronjen u Boga. Nijedan stvarno ne moli. U prvom sluaju, osoba ne ini apsolutno nita, u drugom, Bog ini apsolutno sve. Gdje je tu molitva? Ona je negdje izmeu suhog kolaa i ekstaze. To je mjesto gdje se pokuava, gdje se ovjek dobre volje trudi odrati svoju enju za Bogom i usmjeriti svoj pogled i srce prema njemu, usprkos rastresenosti i tenji da svoju panju usmjeri na neto drugo. Kad sam se jutros obratio Bogu u molitvi, poelio sam ostati uronjen u njemu, da me obavije mir koji nadilazi nae razumijevanje. Ali ve dvije sekunde kasnije izgubio sam se u rastresenostima. im sam shvatio to se dogaa, ponovno sam svoju panju usmjerio k Bogu, ali ponovno, ve nekoliko sekundi kasnije izgubio sam se u rastresenostima. Poeo sam u mislima raspravljati o tome gdje u provesti ljetne praznike, sa svojom neakinjom i njenom obitelji u vili u Monte Carlu, ili sa svojom neudatom tetom u njenoj kui u Liverpoolu. Jo jednom sam se pokuao okrenuti Bogu, no mogao sam samo ustanoviti da je moja panja opet odvuena drugamo hou li prihvatiti poziv da se povuem u Kalifomiju ili u otii na sinodu u Rim? Znao sam to bih volio, ali ovo je moda moja posljednja ansa da se uspnem prema 'crvenom kardinalskom eiru'. Ako je vae iskustvo u molitvi slino mojem, nemojte to uzeti k srcu, imam za vas dobre vijesti. Jo je sv. Terezija Avilska rekla da emo uvijek imati rastresenosti u molitvi, u najmanju ruku s ove strane groba. Velika je pogreka ako vjerujemo da su rastresenosti u molitvi znak da ne moemo moliti, jer to znai ako imamo stotinu i jednu rastresenost u pola sata molitve? To znai "da se sto i jedan put moramo okrenuti od rastresenosti i vratiti Bogu. To znai, da se moramo sto i jedan put po-kajati. To znai, da morate stalno ponavljati i rei sebi ne, a Bogu da; izvriti sto i jedan in nesebine ljubavi. To e omoguiti da u nama umire 'stari ovjek' i da se poinje oblikovati 'novi ovjek'. Upravo je to razlog zato su veliki srednjovjekovni mistici molitvu zvali 'scuola Divini amoris' (kola Boje ljubavi - op. prev.), jer je to mjesto kamo ovjek ide svojim slobodnim izborom s ciljem da naui najvaniju lekciju koju treba nauiti, a to je: nauiti kako ljubiti i nauiti kako se vjeba nesebina ljubav u vremenu posebno odvojenom u tu svrhu. Nema tajne oko procesa uenja. Ono se osniva na starom principu: vjebom stjee savrenstvo. Ako elite nauiti kuhati, ili govoriti neki strani jezik, ili voziti auto, morat ete potroiti mnogo vremena i mnogo vjebati. Molitva je mjesto na kojem mi odvajamo koncentrirani period vremena uei kako da se postane nesebian ljubavnik. Poput svih ostalih oblika uenja to ukljuuje izvoenje niza i niza nesebinih radnji, dok ne steknemo naviku moljenja. Tako se postie unutarnja nesebinost, koja je autentini znak svetosti. Nikada nitko nije nita nauio a da nije u tu svrhu odvojio vrijeme za ustrajnu vjebu u koncentriranom periodu vremena. Uiti ljubiti u scuoli Divine amoris nije iznimka nego pravilo. Do sad sam naglaavao rije 'pokuavanje' ali je u kranskoj duhovnosti jo vaniji nain kako osoba to pokuava. Ako je pokuavanje srce molitve, onda je blagost njena dua. Blagi nain na koji stalno pokuavate moliti, pri emu nije vano koliko ste puta pali, udahnjuje traak poniznosti u svaki va novi pokuaj. Poniznost je ta, koja vam govori da ste slabi, a kad znate da ete ponovno padati i padati neete odustati od novog poetka, bez obzira koliko ste puta pali. Arogantan se ovjek, ljut na svoje pogreke, mrti i kripi zubima te stiskajui ake pokuava otvoriti vrata neba. Ne ljuti se zato to je iznevjerio Boga, nego zato to je iznevjerio sebe i svoje ideale koje je stvorio o sebi. Kad god osjetite da se ljutite na svoje uzaludne pokuaje molitve, budite sigurni da je povrijeen va ponos. Poniznog ovjeka nikad ne 62

iznenauje padanje, niti oklijeva da se ponovno obrati onom koji jedini moe unijeti snagu u nau slabost. To to vrijedi za molitvu, vrijedi i za cijeli duhovni put, Svi smo mi grenici i padat emo sve do svoje smrti. .Uspjeh nije u tome da ne padamo, nego da ustrajemo u podizanju. Sve je u podizanju ili, tonije reeno, u blagom nainu na koji se podiemo sa zemlje, alei to smo pali, ali ne iznenaujui se i ne odustajui. Nisam uporabio rijei 'pokuavanje' i 'blagost' sluajno, nego upravo zbog toga to nam te dvije rijei uzete zajedno pomau da uspostavimo ravnoteu izmeu dva glavna teoloka trenda koja dominiraju u kranskoj duhovnosti. Starija pravila molitve vezana su uz dominikansku kolu razmiljanja koja je nastala prije pojave humanizma u Europi. Prirodno, ona naglaava Boje djelovanje. Pravila koja su nastala nakon pojave humanizma povezuju se s isusovakom kolom koja daje prednost djelovanju ovjeka. Naravno, oba pravila su ispravna, ali obadva nose u sebi opasnosti na koje vas elim upozoriti. Dominikanska kola koja naglaava Boje djelovanje i sve to on moe nama uiniti, moe nas dovesti do toga da zaboravimo to mi trebamo uiniti da ne padnemo u neku vrstu praktine neaktivnosti. S druge strane isusovaka kola moe izazvati preveliko pouzdanje u ovjeka i u ono to on treba uiniti, tako da u praksi zaboravimo na Boje djelovanje, te nas tako odvodi u neku vrstu praktinog semipelagijanizma, prevelikog zadovoljstva samim sobom. U konanici to dovodi do oholosti, arogancije srca i uma, a ona razara sve nae pokuaje. Ukazao sam vam na rije 'pokuavanje' da smanjim mogunost pada u praktino nedjelovanje - kvijetizam, i na rije 'blagost' da smanjim opasnost padanja u samozadovoljstvo i semipelagijanizam. Povezane zajedno ove dvije rijei dovest e vas u neto to bih ja, oprostite mi, nazvao benediktinskom umjerenou. Molitveni ivot kao i duhovni put pitanje je ravnotee izmeu dvije krajnosti. To je poput hodanja po zategnutu uetu sa samozadovoljstvom na jednoj strani a s mogunosti na drugoj strani. Veina od nas provodi ivot padajui jednog asa u semipelagijanizam, a drugog u kvijetizam. itamo knjigu koja nas oduevi i usmjeri na radosno povlaenje u sebe, a onda iznenada susretnemo neku inspirativnu osobu i padamo u akciju. Izlazimo iz svakodnevice, poinjemo dugotrajno bdjeti i moliti pola noi - i kad zavrimo potpuno iscrpljeni, okrenemo se duhovnom odmoru ekajui Boga ispred televizora s nogama uvis, cigaretom u jednoj i piem u drugoj ruci. Prava ravnotea je sigurno dar Duha Svetoga, dar koji se daje osobi u procesu 'blagog pokuavanja' moljenja. Sada moete vidjeti malo tonije to je osnova i unutarnje znaenje molitve. Molitva je proces neprekidne unutarnje preobrazbe, koja podrazumijeva blage pokuaje obraanja, otvaranja i predavanja Bogu. Za vrijeme tih vjebi, ovjekovo se srce otvara prema Bojem srcu, a Boja ga ljubav probada, prazni i isti tako da Krist moe ui i ponovno se roditi u nama. Ne elim poeti suvie cjepidlaiti, ali mislim da je veoma vano razlikovati sr molitve od onoga to ona znai molitelju. Ljudi me esto pitaju da ih savjetujem koju metodu molitve da primjene, ili jo ee da blagoslovim nain molitve koji su oni usvojili. Neki ljudi potroe cijeli svoj ivot traei ekvivalent kamena mudrosti, maginu formulu molitve, koja nepogreivo vodi u mistinu kontemplaciju, ili u neke druge duhovne 'blagodati' koje e ugoditi njihovu srcu. Istina je da nema savrenog naina molitve. Postoje razliiti naini koji osobi pomau da ustraje u blagim pokuajima obraenja i otvaranja svog srca onom jedinom koji ga moe uiniti 'novim1. Metode i tehnike moljenja.^ su poput potpornih stupova. Njihova je svrha da pomognu osobi da se odri u ljubavi i obraanju Bogu. Ako vam krunica, krini put ili neka druga pobonost u tome pomau - odlino. Drugima pak moe pomoi polagano meditativno itanje Svetog pisma ili izgovaranje rijei ili fraze, kako to savjetuje autor "Oblaka neznanja". Generacije vjernika otkrile su da im Isusova molitva najbolje odgovara. Vano je zapamtiti da ne postoji ni magina formula, ni nepogreiva metoda ni savrena tehnika. Postoje stotine razliitih putova molitve a svi ine istu stvar. Neki je nain molitve dobar za vas ako vam pomae ovdje i sada da se blago obraate Bogu. Ono to vam pomae na poetku vaeg duhovnog puta, moda vam nee odgovarati kasnije. Ono to vam pomae ujutro, moda vam nee pomoi naveer. Ono to vam pomae ovu minutu, moda vam ve u sljedeoj nee pomoi. Zato, molim vas, prelazite s jednog naina molitve na drugi u potpunoj slobodi. Zapamtite da su te metode samo sredstvo. Budite oprezni s dananjim herezama koje e vas sutra odvesti do gurua koji misle da imaju klju za posebna sredstva molitve i kojeg preporuuju svakome kao panaceju (lijek protiv svih bolesti op. prev.). Oni ne znaju nita o duhovnom ivotu. Kad bi znali, znali bi i to da se metode molitve mijenjaju kako se ljudi mijenjaju i kako se molitelj razvija kroz godine. Dobar duhovni voditelj, poput dobrog lijenika najprije mora postaviti dijagnozu a tek tada preporuiti lijek. to biste mislili o vaem lijeniku koji bi svoje omiljene ruiaste pilule davao svakom pacijentu a da se ne potrudi da ga prvo pregleda. Promislit ete da je dolazak k njemu potpuni promaaj. Medicinski promaaji bili su esti u prolosti, no duhovni promaaji su danas daleko ei. Na kraju ovog izlaganja elio bih staviti pod mikroskop najveeg mistika koji je ikada hodao ovom zemljom i promatrati ga u inu molitve tako da moemo ponovno vidjeti, samo ovaj put mnogo jasnije, osnovne sastavnice autentine kranske molitve. Pri kraju svog ivota na zemlji, Isus je znao da je doao njegov as. Znao je da e ga za kratko vrijeme izdati njegov vlastiti uenik, da e ga odvui pred idovsku vlast i optuiti da je hulio i lagao, da e ga obui u luake halje i dovesti pred raskalaenog diletanta Heroda, da e ga Rimljani razodjenuti, bievati, doslovno, po svakom dijelu tijela, vui ulicama kao 63

najobinijeg kriminalca i tada ga gola razapeti da umre krvarei na rimskom kriu. Njegova se ljudskost pobunila na tu pomisao. Bio je u oajnikoj stisci i tad se, u asu svoje najpree tjeskobe, obratio u molitvi za pomo svom nebeskom Ocu. Otiao je u vrt 'gdje se obiavao moliti' i tamo se bacio na zemlju molei za pomo i snagu da izdri do kraja. Pokuavao se obraati i otvarati svom Ocu traei pomo i snagu. No preplavila ga je tisuu i jedna rastresenost, nagovarala ga je bujica mamaca postavljajui se izmeu njega i ljubavi njegova Oca za kojom je tako oajniki vapio u trenucima svoje najvee potrebe. Odakle su dolazili ti mamci? to je izvor iz kojeg su ta iskuenja izlazila? Dola su iz istog izvora kao i naa rastresenost, izila su iz istog izvora kao i naa iskuenja Dolazila su iz sjeanja, iz mate, iz unutranjih ulnih osjeta koji tutnje u naim mislima, snano bubnjajui po naoj pokornosti. I njegovo se sjeanje navraalo u prolost. Koliko li je puta u tih proteklih trideset godina iao u Jeruzalem? Koliko li je puta proao glavnim gradovima Palestine i vidio po smetlitima izvan gradskih zidina robove, kriminalce i zloince svake vrste kako poluivi vise na drvenom kriu, umirui polagano pod arkom vruinom tropskog sunca. Tada je proradila njegova mata i poeo je stvarati slike o tome kako e se to i njemu dogoditi sljedeeg dana. S gorinom je poeo shvaati, jae nego ikad ranije, da e se okrutna agonija koju treba izdrati dogoditi od ruku vlastitog naroda, odvijati ispred pogleda punog ljubavi onih koji ga vole. Znojio se krvavim znojem lijui krvave suze, a iz dubina su se podigli osjeaji i poeli bubnjati u njegovom umu. Opsjedalo ga je tisuu i jedno pitanje. Zato? Zbog ega? U najmanju ruku, zato na taj nain? Iskuenje koje ga je ve jednom ranije u pustinji rezalo, ponovno ga je iskuavalo, sada do granica izdrljivosti, tako da je poeo moliti: 'Oe, otkloni ovaj kale od mene', a Duh Sveti ga je poticao da moli iznova i iznova, sve dok nije poeo moliti 'Ne moja volja, nego neka bude Tvoja volja', i dok njegova molitva nije ula u Boju volju i otvorila joj put. To je prava molitva. Bio je to najvii oblik molitve u kojem je unutarnje kajanje dovelo Isusovo vlastito srce do savrenstva, pa se bez ostatka moglo obratiti i otvoriti Ocu koji ga je neprekidno praznio od svake misli, rijei ili elje koje su mu stajale na putu potpunog predanja. Aneo tjeitelj koji mu je priao da mu pomogne i da ga podri, donosio mu je trenutke svjetla u njegovu tamu, davao mu pomo i snagu da ustraje predavati se u molitvi, tako da mu je zavrna molitva kajanja dala mo i snagu da izie iz vrta, i u svojim zadnjim trenucima ivota na zemlji dovede do savrenstva kajanje koje je propovijedao drugima. Ovaj put on se kajao ne samo svojim srcem nego i svojim krvavim rukama i stopalima, svojom do krvi izbodenom glavom, svojim izmuenim tijelom i svojim cijelim biem. to je nauio srcem u Getsemaniju, ostvario je sada cijelim svojim biem na Kalvariji. Sada moemo shvatiti stvarno znaenje unutarnje prirode kranske molitve; shvatiti da je to kola u kojoj se srce vjeba i disciplinira u nesebinom rtvovanju gdje se vjeba nesebinost koja nas dovodi do Isusove nesebine molitve. To je mjesto gdje uimo sudjelovati u njegovoj smrti i uskrsnuu. To je mjesto gdje istinsko nasljedovanje vodi do poistovjeivanja koje omoguuje Uskrslom da po nama bude prisutan u dananjem svijetu. Bio sam impresioniran predavaem kao i predavanjem, tako da sam poeo ozbiljno pomiljati o pozivu u redovniki ivot. Proveo sam nekoliko vikenda u Citieauxu, gdje su mi savjetovali da provjerim svoj poziv u Mount St. Bernardu, cistercitskom samostanu u Engleskoj. Dogaaji su, meutim, poli drugim tijekom. Bilo je to za vrijeme jednog vikenda u Citeauxu, kad sam sreo jednog izuzetnog sveenika koji je, kako se kasnije pokazalo, ivio samo par kilometara dalje od Pariza. Toliko me je oduevio da sam poeo odlaziti k njemu na ispovijed i po duhovne upute za cijelo preostalo vrijeme svojih studentskih dana. Njegovo je ime bilo otac Ja-ques Le Bac. Bio je karmelianin i veinu svog ivota proveo kao zatoenik ispovjedaonice. etiri godine provedene u rovovima za vrijeme Prvog svjetskog rata uinile su od njega invalida zarobljenog u invalidskim kolicima za cijeli ivot, s inficiranim stopalom koje se moralo previjati svaki dan. Ali otac Le Bac je bio i kola svetosti. Svetosti, koja je privlaila ljude svake vrste da ga trae ili kao ispovjednika, ili kao duhovnog uitelja. Gledajui ga sa strane, izgledao je kao general De Gaulle u kolicima, ali u trenutku kad bi se okrenuo da se susretne s vama, te bi iluzije nestalo. Iznenada je postajao neiji najdrai ujak pun dobrodolice, radosti i dobrog humora. Nije to bila samo neka slutnja svetosti nego svetost koja je drala na okupu najuravnoteeniju osobu koju sam ikada sreo i kojoj sam se obraao. Smjesta smo prihvatili jedan drugoga. Moda nas je moj fiziki nedostatak povukao u odnos osobnog prijateljstva, no i oduevljenje duhovnim uputama koje mi je davao od poetka mi je olakalo moje potpuno otvaranje pred njim. Odlazio sam k njemu svakih etrnaest dana, a on me je vodio kroz moj molitveni ivot savrenom brigom i umjenou. Zahtijevao je da itam samo ono to mi on preporui i nita drugo pa sam tako preko njega poeo polako ulaziti u duhovnost velikog karmelskog mistika sv. Ivana od Kria i sv. Terezije Avilske. No nije bilo nikakve promjene u mojoj molitvi, jo uvijek je, ak i u najboljim trenucima, bilo tamno. Jo uvijek sam se borio s tisuama napasti koje su me spreavale da postignem unutarnji mir srca i uma za im sam udio svim svojim biem. No, ovjek moe sve podnijeti "ako to ima smisla, a otac Le Bac mi je jasno ukazao na znaenje i svrhu hrabrog putovanja u tamnoj noi due. Tada je dolo do novog zaprepaujueg razvoja koji je zauvijek ostavio trag u mom duhovnom putu. Imao sam obiaj odlaziti ili u kapelu na sveuilitu ili u svoj najdrai kutak u crkvi Notre Dame. Bilo je to u lipnju za vrijeme moje posljednje godine prijateljevanja s Borisom u Parizu, kad mi se u katedrali za 64

vrijeme molitve, dogodilo neto to je utjecalo na ostatak mog ivota. Nisam izostavljao nita u svojoj dnevnoj molitvi, ustrajao sam u svemu kako me je otac Le Bac nauio, zadravajui Isusovu molitvu kao neto najbolje to e me uvati od napasti i stranputica. Ona je bila moj najvjerniji drug dok sam pokuavao, najbolje to sam mogao, usredotoiti svoj pogled na Boga. Odjednom stvari su se, u samo nekoliko dana, poele dramatino mijenjati. Prve dvije noi sam se naao obavijen dubokim unutarnjim sabiranjem, za koje mi je bilo jasno da ga nisam sam postigao. A treega sam dana osjetio u glavi neko izdizanje koje me je podiglo iznad mene, ili tonije, podiglo je moju podsvijest na visoki stupanj svijesti. Znao sam bez ikakve sjene sumnje, da s tim novim otkriem u svojem molitvenom ivotu ja nemam nita. Kroz tri sljedee noi stalno me je proimalo to isto iskustvo. etvrte se noi taj osjet izdizanja udeseterostruio. Tog sam se puta u duhu spiralno vinuo uvis, to je jedini nain kako to mogu opisati, do takvog stupnja svijesti da sam znao da bih, kad bi se intenzitet povisio jo samo za jedan stupanj, mogao neizmjerno trpjeti potpuno zaboravljajui sebe. Bio sam potpuno uronjen u Boga i nisam imao ili, bolje rei, nisam mogao imati nikakvih rastresenosti. I to je bio oblik moje molitve kroz sljedei tjedan ili vie dok se svjesnost o Bojem djelovanja u meni dizala i padala u razliitim stupnjevima intenziteta, a to je bilo potpuno neovisno o mom naporu. Uinak ovog iskustva bio je jednako snaan u mom duhovnom ivotu kao i samo iskustvo. Osjeao sam se potpuno bezvrijedan i istovremeno zahvalan, osjeao sam poniznost pred Bojom snagom koju sam iskusio, a ne ponos. Savrenije nego ikada ranije, elio sam se predati Bogu i podiniti njegovoj volji, ak i ako, pjesniki reeno, to znai Getsemani za ostatak mog ivota i kri na njegovu kraju. Znao sam tada da bih, tako dugo dok snaga Boja djeluje u mojoj slabosti, mogao uiniti sve, ali bez nje ne bih mogao uiniti nita. Kad se sada sjetim reakcije svog duhovnog voditelja oca Le Baca o novom otkriu u svom molitvenom ivotu, preostaje mi samo da se udim razumijevanju i mudrosti kojom je on to popratio. Nije pokazao nikakvo iznenaenje, primio je to kao neto posve normalno i kao da je to oekivao. Mogao je to iskoristiti da me upozna s Unutarnjim zamkom svete Terezije Avilske, ali je bio premudar za to. Umjesto toga dao mi je u ruke Ispovijesti svetog Augustina i proitao mi slijedei odlomak: "Kad sam Te prvi put upoznao, podigao si me toliko te sam mogao vidjeti da se tamo ima to vidjeti; ali da ja jo uvijek nisam ovjek koji to moe vidjeti; udario si u slabost mog uperenog pogleda arei me tako jako da sam drhtao od ljubavi i od straha; znao sam da sam daleko od Tebe u podruju potpune razliitosti, kao da sam uo Tvoj glas s visine, Ja sam hrana odraslih ljudi, rasti i blagovat e me." Otac Le Bac je uzeo obje moje ruke u svoje i gledajui me oima ispunjenim ljubavlju i saaljenjem, rekao je: "Peter, ova ti je milost dana ne zato jer si jak, nego zato jer si slab. Ona e te ovrsnuti za put kojim e otii dublje u pustinju, a tamo e te duboko ienje pripremiti za trajno druenje s Bogom. To to si osjetio u svom duhu, protegnut e se na svaki dio tvojeg bia i tada e se u tebi Krist oblikovati u punini." Premda se iskustvo nastavilo jo nekoliko tjedana, prestalo je iznenada kao to je i poelo. U to sam vrijeme zbog toga krivio sebe, i nema sumnje da sam se trebao djelomino okrivljavati, ali nisam imao izbora. Akademska se godina bliila kraju. Boris se spremao vratiti u Rusiju, a ja sam bio zauzet traenjem novih izazova za sljedeu godinu, da bih iskoristio jednogodinju stipendiju koju sam dobio za istraivanje. Nisam mogao prisustvovati prvim zavjetima svoga brata kao to sam elio, jer sam bio obeao Borisu da u ljeto provesti s njim u Moskvi i pomoi mu pronai novi stan u koji e se smjestiti s ostarjelim ocem, za koga se trebao brinuti do smrti, jer e tek tada moi odgovoriti svom pozivu i otii na Goru Atos. Cijelo mi je ljeto prolo u pomaganju Borisu i njegovu ocu da se smjeste u svom novom prebivalitu u Moskvi. Bio sam sretan jer sam preko Borisa upoznao mnoge krane ija me je duboka vjera posramljivala. Bilo je to, kao da sam se vratio u doba prve Crkve kada je krv njenih muenika bila sjeme Crkve. Usprkos velikim patnjama, pa ak i mogunosti da budu transportirani u radne logore, ako ne i gore, na svakom koraku krani su izraavali svoju vjeru takvom vrstinom da sam stekao uvjerenje da je u Rusiji Crkva ivlja nego bilo gdje drugdje gdje sam bio. Po povratku u Pariz vratio sam se u moj stari stan na Place Pigallu, jer u vremenu koje mi je stajalo na raspolaganju, nisam bio sposoban nai negdje drugdje odgovarajue jeftin stan. Prva stvar koju sam po povratku uinio bila je da sam napisao ispriku bratu Toniju to nisam bio na njegovu zavjetovanju i to ga nisam posjetio otkad se pridruio franjevakom redu. Obeao sam mu da u za Boi doi u njegov novi dom, u studentsku kuu na East Bergholtu u Suffolku. To je bio njegov dom, jer on je tamo bio kao kod kue i, kao to sam uskoro otkrio, to e biti i moj dom, jer to je bilo mjesto gdje sam na kraju naao ono to sam traio sve ove protekle godine. Proveo sam sat, ili tako nekako, na brzinu prebirui po sadraju Peterova ormara da bih stekao predodbu kakav me posao oekuje, kad sam iznenada osjetio glad bila je ve sredina poslijepodneva, a ja nisam jeo nita od doruka.

65

Peto poglavlje U FRANJEVAKOM SAMOSTANU U SUFFOLKU Uzeo sam sendvi koji mi je pripremila domaica oca Jamesa i izaao sam da ga vani pojedem. Smjestio sam se na ravnoj stijeni na pola puta izmeu kolibe i obale. Poeo sam razmiljati o trima rukopisima koje sam upravo proitao, i kao to to esto biva, misli su mi otile svojim putem. Poeo sam sanjariti. U kratko vrijeme izgubio sam se u svom vlastitom svijetu Waltera Mittyja. Vidio sam samog sebe kao duhovnog Kolumba dvadesetog stoljea, koji otkriva novi svijet gotovo bezgraninih duhovnih bogatstava i predaje ih svima. Moda bih sve ove zapise mogao objaviti pa se i ja okupati u odsjaju Peterove slave. Tog je asa jedan obini, divni skakutavi zei privukao moju panju i tako me spasio od daljnjeg sanjarenja u tom djejem svijetu mate koji je prijetio da me proguta. Poskakivao je i trkarao oko svoje majke na alu ispred mene. Plaljivi mali vragolan bi zbunjivao svoju majku, as se priljubivi uz nju da malo posie mlijeka, da bi drugog trena ponovno otrao, opijeno poskakujui u zelenoj travi koja je okruivala pjeanu plau. Morao sam se iskreno smijati nainu na koji bi pravio udubljenja u pijesku sa sve svoje etiri apice. A kad bi se za trenutak zaustavio, cijela bi njegova mala njukica bila prekrivena pijeskom. Okrenuo bi se i pogledao majku, da bi poput malog trogodinjaka utvrdio je li uhvaen u zabranjenom uivanju okoladnih keksa, no pozornost njegove majke bila je okrenuta drugamo. Njezino se blago majinsko dranje najednom ukrutilo, postala je napeta i nervozna. Pomislio sam da je primijetila moj pokret dok sam jeo sendvi, udaljen od nje ne vie od petnaest metara. Ali ne. Poeo sam i sam neto osjeati. U poetku nisam shvaao o emu se radi. Nije to bio toliko osjeaj straha kao kod zeice, nego vie osjeaj neijeg prisustva. Pogledao sam uokolo i nisam vidio nita, odnosno nikoga to bi objasnilo atmosferu koja nas je iznenada prekrila kao sjena. Mali je zei konano uhvatio majinu poruku; vragolasta iskra razumijevanja poruke bljesnula je iz njegovih oiju i u tili su as oboje nestali u sigurnosti svojeg podzemnog sklonita. Jo jednom sam pogledao naokolo. Ovce su pasle kao i prije, no bilo je razlike, jedva osjetne, ali ipak. Znao sam da su i one svjesne neije prisutnosti. Premda su njihove glave bile nisko sputene i premda su nastavile pasti, vie se nisu brinule o tome to jedu, njihova je panja bila usmjerena drugamo. Bile su to samo njihove oi koje su na to upuivale, nervozno su pogledavale uvis, premda su njihova usta nastavila vakati kao i prije. Okrenuo sam se i slijedio njihov pogled prema nebu. Zadivljeno sam gledao kako iznad nas i na visini ne veoj od pedeset metara lebdi veliki zlatni orao. Njegova glava i ramena vrsto su se suprotstavljali vjetru koji je puhao preko otoka. A golema pernata krila rairila su se tako velianstveno da nije bilo sumnje da je nad nama gospodar otoka osobno. Bio je gotovo nepomian, gledajui nezainteresirano preko mora. Premda nije davao nikakav znak, bio je svjestan uinka koji je njegova pojava ostavljala na ponizne stanovnike otoka. Sve druge ptice kao da su nestale; s razlogom su se povukle u svaki kutak i pukotinu odakle su iz sigurnosti mogle s potovanjem i strahom promatrati svog snanog gospodara. Nikada dosad nisam vidio tako velianstven primjerak zlatnog orla, premda sam prolih godina propjeaio milje i milje preko pustih planina i movarnih pustopoljina u nadi da u bar izdaleka vidjeti tu velianstvenu pticu. Bilo je mirno; osjeaj tiine obavio je cijeli otok. Izgledalo je kao da se svaka vlat trave njie po njegovoj volji, pa ak i mala Peterova koliba kao da se smanjila i spustila na koljena. Nitko se nije usudio pomaknuti ni promijeniti ritam i najmanjeg miia koji bi mogao privui panju velianstvene ptice grabljivice. Najednom sve su oi izrazile nevjericu. ak je i povjetarac zadrao dah dok je utao preko otoka kad se jedna odrpana otoka luda, nezgrapno stvorenje, gegajui se putem pokuavala podii prema velikoj ptici. U grotesknom pokuaju da se uzdigne, imala je ak smjelosti navaliti jednom rukom na orla. Samo lagani pokret njegovih stranih krila bio bi dovoljan da prekine to poniavajue nespretno i imbecilno protezanje lude i obori je na zemlju bez svijesti, samo jedan malo jai udarac tih stranih krila bio bi dovoljan da je bezosjeajno ubije. No veliki gospodar otoka nije se elio poniziti i usmrtiti neku neznatnu ludu pred arenom skupinom bezvrijednih stanovnika otoka. Jo je dva puta nesretno stvorenje pokuavalo ponoviti svoj opasni pothvat, svaki put s istim neuspjenim rezultatom. Ali to je dosta, dosta je. Bez upozorenja, velianstveni se orao s jedva zamjetljivim pokretom poeo uzdizati iznad otoka, daleko iznad ludinih pokuaja, sve vie i vie dok se nije popeo na visinu veu od pet stotina metara. Tada, prije nego to sam stigao do kolibe, kako bih uzeo dalekozor, orao je nestao iznad Eriskaya lebdei prema bregovitoj istonoj obali Uista. Bio sam jednostavno ushien. Nisam mogao zamisliti, ak ni u svojim najsmjelijim snovima da u vidjeti ovu pticu grabljivicu iz takve blizine, to sam oduvijek elio, niti da bih mogao prisustvovati sceni koja se upravo preda mnom odigrala. Dugo, nakon to je mala toka na nebu nestala s vidika, ostao sam nepomino gledajui prema sjeveru. Tada sam se okrenuo i vratio u kolibu. Proveo sam nekoliko vrlo napornih dana i osjeao sam se umornim. Nakon razmjerno dugog poslijepodnevnog odmora, napravio sam si veeru i tada ponovno sjeo da dalje itam Peterov etvrti rukopis.

66

Nosio je naslov: OD ISTONOG BERGHOLTA DO ISTONOG DIDSBURYA Prije Boia uspio sam samo vrlo kratko razgovarati s bratom jer je bio, poput svih studenata, zahvaen vihorom aktivnosti pripremajui se za veliku sveanost, sveanost koja, kao to sam kasnije nauio, zauzima posebno mjesto u franjevakoj duhovnosti. Vjebali su ne samo pjevanje jednoglasnih i vieglasnih pjesama nego su pripremali i pantomimu, koju sam ja, kako su pripreme za sveanost napredovale, doivljavao s osjeajem razliitog stupnja ozbiljnosti slavljenja Boia na takav nain. Najee mi je padala na pamet izreka iz svjetovne literature 'franjevaki duh', no do tog Boia, ja taj duh nisam osjetio. Bio sam odmah, i zaista od svakoga, prihvaen kao lan obitelji. Osjeao sam se kao da sam sve te fratre poznavao ve godinama, a oni su me prihvatili kao brata. U njihovu glasu nije bilo ni traga neke lane uslunosti koja se esto susree u redovnikim zajednicama, a koje su jako zauzete da vam priblie Krista, ali ga zapravo na dulje vrijeme udalje od vas. Boino slavlje je bilo uzbudljivo i puno uivanja. Kroz to sam vrijeme iskusio bratstvo o kojem se toliko pria i to s takvim entuzijazmom, da je proao gotovo cijeli tjedan prije negoli smo Toni i ja mogli sjesti i u miru porazgovarati. Ipak, mislim da nisam bio sposoban tono sagledati to je to to je Tonija toliko privuklo franjevcima. Toni je bio sjaj nae obitelji, naoit i pametan. Imao je kvalitete filmske zvijezde to se tie izgleda, tako da bi se svi za njim okretali kad bi se pojavio, ali je imao i veliko srce. Nikad nisam bio na njega ljubomoran niti mu zavidio, bio sam ponosan da mi je brat i to mi je bilo dovoljno. "to te je, zaboga, dovelo ovamo?" upitao sam im smo sjeli u sobu iz koje se pruao prekrasan pogled na krajolik Suffolka. "Nita zemaljsko", odgovorio je Toni sa smijekom, pretpostavljam da si mislio kako bih trebao do ovog asa ve biti oenjen i okruen hrpom djece. Pa, pretpostavljam da bi se to i dogodilo da nije bilo iznenadnog poziva koji me je odvukao od enidbe i svega onoga to se od mene oekivalo. Najudnije u svemu je to da to nije bilo stoga to nisam volio Beryl, nego je to bilo kao 3a me je neto, ili bolje reeno netko, vukao na drugu stranu. I taj je netko bio stalno meu nama, tako da je i ona na kraju oekivala takav zavretak. Konano smo prekinuli zaruke, prekinuo sam svoje studije na sveuilitu i otiao u Ushaw College u Durhamu da postanem sveenik. Meutim to mi nije bilo dovoljno, jer poziv koji me je pokrenuo da se radikalno predam Bogu bio je jo uvijek prisutan, ali nisam znao to da uinim i kamo da idem sve dok nisam proitao Cherstertonov 'ivot svetog Franje iz Assisija'. To me je duboko pokrenulo, potaknulo me je da potraim i proitam njegove vlastite spise. Proitao sam ih u jednom dahu, ali nisu ostavili neki dojam na mene. Izgledali su mi kao zbirka pisama i nekih nazovi kanonikih dokumenta s pregrtom savjeta i pjesama od kojih su samo dvije bile meni znaajne. Franjevaki izvori su mi bili zanimljiviji jer su obilovali pripovijetkama, ali mi je izgledalo da nemaju nikakve veze s onim poticajem za kojim sam teio i koji sam trae. Osjeao sam se kao hrpa suhog granja koja eka iskru da je zapali, ali je nisam mogao pronai. Tada mi je moj duhovni voditelj rekao da nikad neu srei razumjeti niti jednu duhovnost ako je ne sagledam i njenom povijesnom kontekstu u kojem je roena. Tako sam se ponovno vratio svojim knjigama. Otkrio sam da je Franjo bio zasluan za nevjerojatan i jedinstven 'povratak evanelju'. On je Krista ponovno postavio natrag u sredite kranstva i puke pobonosti stavljajui ga u punom svjetlu u razum i srca obinih ljudi." "To to si rekao zaista me zainteresiralo", rekao sam, "ali ne mogu sasvim razumjeti to ti to znai kad kae - postavio ga natrag u sredite kranstva - kako bi on i mogao biti negdje drugdje"? "Da, to je upravo ona misao s kojom sam i ja poeo. Uz pomo mog duhovnog voe, jasno sam uvidio onu ranu herezu koja je kompletno naruila autentinu kransku duhovnost. Vidi, u danima rane Crkve, prve je krane najvie zaokupljao veliki dogaaj uskrsnua, ne zato jer je bio udo koje je potreslo svijet, nego kao znak da Isus nije vie mrtav nego da ivi. Njegov novi oblik ivota podigao ga je iznad svijeta i vremena kojem mi pripadamo, a u isto vrijeme omoguio mu da bude u njemu na nov nain, po ljubavi, tako da sada moe biti sredite svega u svakoj kranskoj zajednici istovremeno. Jer, za rane je krane Krist bio njihov brat i ta njegova bratska ljubav ili Duh Sveti, povezivala ih je u zajednicu za koju je Isus molio na Posljednjoj veeri. Kvaliteta ljubavi je te rane krane povezivala i omoguavala im da to pokau vlastitim ivotima, da pokau kako bratstvo ljudi nije samo duhanski dim, nego mogunost dana svima koji ele prihvatiti Isusa kao svog brata i dopustiti mu da ih njegova bratska ljubav povee u jednu obitelj. Nevolje su poele kad je ovjek koji se zvao Arije rekao da Isus nije Bog nego samo ovjek. Ta se hereza rasprila nadaleko i nairoko, pa je veinu krana uprljala tim stravinim izvrtanjem istine. Sa svrhom da se proklamira pravovjernost i da se arijanizam izopi iz Crkve, izrasla je izreka 'Krist je Bog'. Ponavljana je takvom estinom da se na kraju u umu obinog ovjeka teko mogla nai razlika izmeu Krista i Boga. Krist, na brat, koji je bio srce i sredite kranske duhovnosti, u umovima jednostavnih ljudi psiholoki je prenesen u nebo, pa su ak i neki uvaeni kranski pisci koristili rije Krist za Boga i Bog za Krista, a da nisu nali potrebnim upozoriti na razliitost tih dvaju pojmova. Jednom kad se rasplinula blizina i ovjenost brata Isusa, krani su prestali izlaziti iz sebe i svoje zatvorenosti, okrenuli su se sebi, a ta prilino nezdrava introspekcija uinila je vjernike 67

previe svjesnima svoje vlastite grenosti. Izgledalo je kao da im je uskraen duhovni izvor koji m je trebao da bi dosegnuli Boga pa su se poeli okretati svojim ljudskim izvorima. Pod utjecajem grkih ideja, koje su cvale tisuu godila prije renesanse, poeli su prihvaati sumnjive asketske prakse da bi svoju duu oslobodili od grenog tijela, koje je jedina zapreka da se uzdignu Bogu ili su oni carem tako mislili. Uporno ponavljanje grenosti uvijek dovodi do stava, - uradi sam - pa se u vjernicima rodila duhovna nesigurnost koja ih je odvela da se vie okreu drugima nego samima sebi, i da se kao takvi prikazuju Bogu. Novo aenje muenika, ispovjedalaca, svetaca i Nae Gospe koje je tih godina poraslo, postalo je mjera udaljenosti koja se dogodila kranima kad su se odvojili od brata Isusa, a koji im je neko bio tako blizu. Druga hereza, makedonijanizam, uinila je Duhu Svetomu ono isto to je arijanizam uinio Isusu. Spona ljubavi s bratom Isusom koja je ujedinjavala krane u zajednice kao da je nestala iz kranske duhovnosti, ako ne u teoriji a ono sigurno u praksi, i to je ono to se i dogodilo. Bog i Krist su tamo negdje daleko u nebu, a Sveti Duh nevidljiv - nije ni udo da su kranske zajednice poele trpjeti. Izvadi li zubac iz zupanika u kotau bicikla, pogledaj to e se dogoditi s njegovim icama. Shvatit e tada kako bez Krista kao sredita, katastrofalno stradava ivot kranskih zajednica, jer nakon toga slijedi bezboni individualizam, a to je potpuno strano Crkvi koju je Krist ustanovio. Mnogo prije nego to se Franjo rodio, Crkva je, koja je jednom u svom sreditu imala Krista i bila s njim u toplom zagrljaju ljubavi, poela liiti na piramidu s Bogoovjekom na svom vrhu i grenicima u svojoj bazi. Strme kosine djelovale su tako kao da se uz njih moe popeti samo golemim ljudskim naporom uz dar milosti koji dolazi s vrha ili uz pomo drugih svetijih dua koje su ve dosegle vrh. Oito je da uopujem stvari, ali samo tako moe sagledati jednim pogledom stanje koje je Franjo trebao preoblikovati. U jednom nadahnutom koraku odbacio je iza sebe tisuu godina i ovjeku ponovno otkrio evanelje u svoj njegovoj jednostavnosti, a zatim ga dijelio svima, svojoj brai u zajednici koju je osnovao i svijetu kojemu se predao da mu slui." "To mi je neto potpuno novo", priznao sam, "nikad o tome nisam tako razmiljao." "To je bilo novo i za mene", rekao je Toni, "vidi, Franjo je vratio Krista natrag u sredite kranske duhovnosti na tako odluan i djelotvoran nain, da su to svi prihvatili s odobravanjem kao da je tako bilo oduvijek, od poetka - ali nije." "Nisam imao pojma da je Franjo bio tako sjajan ovjek", rekao sam. "Ne, nije on bio sjajan ovjek", rekao je Toni, "ako pod sjajem podrazumijeva velike intelektualne sposobnosti i obrazovanost. On je bio vrlo jednostavan ovjek, ovjek svog vremena ali i ovjek potpuno otvoren Bogu pa je mogao s velikom jednostavnou vidjeti ono to je velikim intelektualnim genijima tog vremena bilo skriveno. A kako je bio i ovjek svog vremena, bio je obuzet velikim kretanjima koja su dominirala duhovnim senzibilitetom njegovih prijatelja krana i njima se inspirirao. Vidi, manje od stotinu godina prije njegova roenja cijela je Europa bila ponesena plemenitim kranskim idealom da oslobodi svete prostore od nevjernika koji su ih stoljeima drali. Ohrabreni Crkvom, podigli su se ljudi svih stalea da pomognu ostvariti taj sveti ideal. Vladari i robovi, vojnici i trubaduri, asni sveenici i prostitutke, zaista cijela je Europa pala u takvu groznicu oduevljenja koju nam je danas, tisuu godina kasnije, teko zamisliti. Veliki ovjek, sveti Bernard propovijedao je kriarima samo nekoliko desetaka godina prije negoli je Franjo roen. On je Spasitelja doveo ponovno na Zapad, inspirirao ljude da daju svoje ivote za taj sveti ideal, priajui im o Spasiteljevu ivotu i zemlji u kojoj je ivio. U vrijeme kad je Franjo odrastao, u obiteljima okupljenim oko ognjita, u gostionicama, na trnicama, kao i na plemenitakim dvorovima, priale su se i prepriavale prie o mjestima koja je svojom nogom posvetio Spasitelj. Vrativi se s Istoka, putujui su trubaduri donijeli sa sobom nove instrumente i nove pjesme. Nisu vie pjevali samo o dvorskoj ljubavi i dvorskim ljubavnim dogaajima, nego o nebeskoj, Bojoj ljubavi i o mjestima na kojima je ta ljubav dotakla ovjekov svijet. Nije stoga udo da je Franjina najdublja elja bila otii u tu Svetu Zemlju. Ne iznenauje da je, kad se vratio, zapalio u srcima svih ljudi vatru ljubavi naeg Gospodina koja je njega zahvatila, koja je dola svima i koja je izabrala doi k nama kao nejako djetece na prvi dan Boia. Nije ni udo da je za sebe i svoje prijatelje seljake sagradio talicu na obroncima brda Greccio, visoko iznad doline Rieti i pozvao sve koji mogu doi da mu se pridrue u proslavi Spasiteljeva roenja. Ta je sveanost obojila njihovo sjeanje iskustvom, koje e im nadahnjivati srca cijelog ivota. Nadahnue siromaka iz Asissija, ta talica koja je od tog vremena nala put u svaku kransku kuu, simbolizira ponovno roenje Kristova ovjetva i nalazi se u srcu kranske duhovnosti. No to nije bio kraj Franjine vizije. Na neki je nain to bio tek poetak jedinstvene i sveobuhvatne vizije koja je bila dublja od ijedne prije nje. Vidi, on je bio zapanjen injenicom koja je potresla i cijeli svijet, da je u planu Bojeg stvaranja najvrednije da je Kralj, u komu je sve stvoreno, izabrao da doe na svijet kao bespomono dijete kako bi mogao postati bratom svim ljudima, brat Isus kako ga je Franjo zvao. Ako je sve na svijetu stvoreno u bratu Isusu, tada prirodno, i cijeli svijet mora biti bratstvo. Veliki je grki filozof Platon rekao da je svijet zatvor, a mukarci i ene su samo zatvorenici u njemu. Engleski dramatiar Sheakespeare je rekao da je cijeli svijet pozornica, a veina ljudi i ena su glumci koji igraju svoje uloge. Predsjednik Sjedinjenih Drava Amerike je rekao da je svijet trnica, a mukarci i ene koji tu ive su ili prodavai ili kupci. Jedino je Franjo iz Assisija rekao da je svijet bratstvo i svi u tom bratstvu su, prirodno, braa i sestre jedni drugima. Nisu samo 68

brat Franjo i sestra Klara, nego su tu i brat Sunce i brat Mjesec, brat Vuk i sestra Ovca, brat Oganj i sestra Voda, jer sve je stvoreno u bratstvu i u zajednici s Ocem koji ljubi svakoga i sve to je stvoreno i to je od poetka u njegovu zagrljaju." "Ne elim umanjiti veliku Franjinu viziju", rekao sam, .ali vjerojatno su ve i mnogi drugi prije i poslije Franje imali takvu viziju premda se moda nisu izrazili na tako poetian nain?" "O, da", odgovorio je Toni, "ali ja sam tek na poetku. Franjina vizija nije tu zavrila. Nije on bio samo romantini sanjar nego i praktini realist koji je mogao vidjeti nutrinu drugih, jer je ve bio nauio gledati u sebe i ono to je vidio bilo je: premda su svi ljudi braa i sestre jedni drugima, to ne znai da se i ljube i da podravaju to bratstvo. Ti moe jako dobro smjestiti ljude u jednu zgradu i nazvati je bratstvom, mogu se svi stanovnici nazivati braom, ali to jo uvijek nije bratstvo. Oni su u bratstvu samo po nazivu, no mora se dogoditi neto vie to e u njih udahnuti bratsku ljubav i to e uiniti da postanu savrena obitelj. Ono to Franjo i njegovi sljedbenici ele uiniti nije samo inspirirati ljude vizijom bratstva u kojem su roeni, nego i vizijom bratske ljubavi pomou koje mogu zajedno ivjeti u miru i skladu. Nain na koji se odluio to uiniti rezultirao je revolucionarnim nainom vjerskog ivota, koji nije bio poznat ranije." "A kakav je to nain?" zapitao sam ustro. "Bilo je to stvarno vrlo jednostavno. ivjeti evaneoskim ivotom prema Pismu, slijediti stope Isusa Krista." "Pa to sigurno nije bilo nita novo?" rekao sam, "zar ne misli da su i ostali redovi osnovani stoljeima ranije prije Franje to ve pokuavali. Zar ne misli da je pomalo preuveliano sugerirati da je to jedinstveno Franji i njegovim sljedbenicima. Zar se nisu svi redovi prije Franje osnivali na evanelju?" "O, da. Openito na evanelju", rekao je Toni, "ali ne na evaneoskom nainu ivota. Dozvoli mi da ti objasnim to pod tim mislim, jer to je jako vano ako eli razumjeti franjevaku duhovnost. Openito, vjerski je ivot prije Franje bio monaki. Sva ostala kretanja, poput kanonskih pravila, koja su izrastala ili se osnivala na monakom ivotu, nikada nisu ivjela ni namjeravala ivjeti na evaneoskom nainu ivota. Ako su slijedili pravila Benedikta, Bazilija ili Augustina, svoj su uzor vidjeli u nainu ivota ranih krana, odmah nakon Uskrsnua. To je nain ivota koji je opisan u drugoj glavi Djela apostolskih u kojem je monatvo vieno nainom ivota tih dana. I svaka je redovnika reforma uvijek kao uzor uzimala prvu kransku zajednicu i na njoj ponovno otkrivala temeljna naela svog vlastitog naina ivota po kojima e se obnavljati. No Franjo nije bio veliki vjerski mislilac. Nije bio velik teolog ni intelektualac, no kad je shvatio da ga Bog poziva da ide u sela i gradove, na trnice i u crkve prenositi poruku evanelja, on je znao da to moe provesti samo ako on i njegovi sljedbenici ive na taj nain na koji je ivio Isus sa svojim uenicima za vrijeme svog javnog djelovanja. Moda to izgleda udno, ali niti jedan vjerski nain ivota nije to napravio prije Franje, a neki poput benediktinaca, to su ak iskljuili i svojim zavjetom 'stalnosti'. Ono to elim rei nije kritika monatva, jer monaki ivot nije nikad ni osnovan s ciljem da evangelizira svijet po Djelima apostolskim, nego po kontemplativnoj molitvi." "No to je s onim evaneoskim pokretima, koji su kao i Franjo bili nadahnuti kriarima i putovali okolo, propovijedali evanelje i ivjeli u siromatvu?" zapitao sam. "Da, no oni su propovijedali apostolski nain ivota", odgovorio je Toni, "to je nain ivota koji se osniva na nainu ivota apostola koji su takoer Radosnu vijest irili po svemu poznatom svijetu . Nigdje u Franjinim zapisima nema ni jedne rijei o 'apostolskom nainu ivota'. On i njegova braa obvezali su se ivjeti kao to je ivio Isus i njegovi uenici prije uskrsnua. Franjo je shvatio da postoje tri neodvojiva dijela takvog naina ivota. Postoji pustinjaki ili osamljeniki ivot, ivot u zajednici i apostolski ivot. Sva su tri neodvojivo povezana i ne postoji autetntini franjevaki ivot ako nedostaje ma i jedna sastavnica. To je nain ivota koji je Franjo izabrao za sebe i svoje sljedbenike kao duhovnu strukturu koja e im omoguiti da ive ivot neprekidnog obraenja srca. Ovo neprekidno obraenje srca otvora ih bratskoj Bojoj ljubavi, a Sveti Duh ih povezuje u brino bratstvo koje se ljubi, tako da e, kad budu propovijedali, njihova poruka biti predana svijetu i prije negoli otvore usta. To je razlog zato su prva braa sebe nazivala pokajnici iz Asissija, jer je njihova prva zadaa bila vjebati pokajanje da bi mogli propovijedati. Poput njihova oca Franje, i oni su nasljedovali Isusa tako to su se neprestano povlaiti u osamu, gdje su vjebali unutarnje pokajanje srca. Tek tada su bili sposobni primiti neto od punine ivota i to kasnije dijeliti s braom u zajednici. Samo na tom putu mogu postii savrenstvo i utjeloviti Isusovu molitvu na Posljednjoj veeri i tako postati znak svijetu da je bratstvo ljudi mogue, a to je ono to ele proiriti na sve ljude. Znajui da je sve to nemogue bez Boje ljubavi, Franjo je elio zapisati u svojim pravilima da je stvarni poglavar njegova reda Duh Sveti, ali konani je nacrt bio napisan prije negoli je uspio to i uiniti. Nakon Franjine smrti mnogi su se njegovi sljedbenici zapleli u prepirke oko interpretacije pravila, veliine kua u kojima su ivjeli ili znaenju siromatva koje su ispovijedali te su postepeno zaboravili odlaziti u pilju, u osamu gdje je u tami Franjo dobio svoju veliku viziju koja se odravala stalnim ienjem, a to je ono to uvijek proiruje i produbljuje duhovne horizonte koje je Franjo tako jasno vidio. Dogodilo se neeljeno. Premda se kristocentrina duhovnost koju je on obnovio proirila po svim kontinentima, tijekom stoljea je izgubila svoju irinu i dubinu koju je on, istinski mistik, vidio s visine od Boga dane. Izronila je nova duhovnost i rairila se Europom, Osobna pobonost puna osjeaja i sentimentalnosti koja od Isusa stvara prijatelja i osobnog Spasitelja, nije sama po sebi loa tako dugo dok je to 69

poetna toka, kao to to najee biva. No kad to postane i krajnja toka, tada ona degenerira u najloiju vrstu pobonosti. Neizbjeno vodi do naglaenog duhovnog samosaaljenja koje zatvara oi pred drutvenim potrebama drugih. A cilj svakog autentinog kranskog pregnua je bratstvo svih ljudi u Bogu. Ne zauuje zato da su se mnogi ispravni krani umorili od te osobne, individualistike pobonosti koja, je prevladavala u kranskom svijetu i okrenuli se novim idejama i idealima starog svijeta koji su uskoro zahvatili Europu. Nitko uglavnom nije mogao rei da je to besmisleno i da je moralno nauavanje Sokrata presentimentalno, da je zatvoreno za potrebe blinjega. Tko zato moe zamjeriti dobrim kranima to su se inspirirali tim visokim i plemenitim idealima humanosti? To to je izgubljeno u Franjinoj viziji u koju je vjerovao, izgleda da je izraslo u obnovljenoj Sokratovoj viziji, ali je bilo osueno na neuspjeh, jer se oslanjalo iskljuivo na ovjekove napore. Ne udi da taj novi naglasak na snagu ovjeka duboko je utjecao na kransku teologiju poslije renesanse. Otvorio je put duhovnosti koja je Isusa predstavljala mnogo vie kao velikog uitelja morala nego kao mistika. On je postao model mukarcima i enama, koji su, mijenjanjem sebe i svijeta oko sebe vlastitom ljudskom snagom, gurnuli Boju snagu ili snagu Duha Svetoga na rub kranske duhovnosti, gdje je ostala do dana dananjega. Evo, ba sam juer prekapajui po knjigama u knjinici naiao na tri knjige koje govore o Duhu Svetom. Njihovi su nazivi 'Zaboravljeni Bog', 'Izgubljeni Branitelj' i 'Nepoznati Bog'. Nije stoga udo da je vjerski ivot koji je prevladavao u posljednja etiri stoljea ili vie izgubio istinski osjeaj za zajednitvo, jer bez teologije o Duhu Svetom nema ni teologije o zajednikom ivotu. Umjesto toga vjera je nastojala okupljati pojedince koji imaju iste ideale, i koji e donositi svijetu Kraljevstvo Boje ovisno o naporu kojim su se sami mijenjali. Ne izdvajam iz toga ni Franjin red jer su i njega trljali istom etkom. Kad sam zavrio sva svoja istraivanja u kontekstu franjevake duhovnosti, vratio sam se mom duhovnom voditelju i ispriao mu sva svoja razmiljanja. Bio je iskreno oduevljen to sam u tako kratko vrijeme uspio otkriti toliko toga. "Meutim", rekao je, "vidi se kakav je kola tek kad ga kua. Ono to si naao u knjinici, ne mora biti i u samostanu. Zato sljedee praznike idi u samostan i tamo to sam iskuaj." Tako sam otiao najprije u Istoni Bergholt i nisam se razoarao. "Da nisam posljednjih tjedana iskusio to prijateljstvo, zajednitvo i bratsku ljubav prema sebi", rekao sam, ;,mislim da ne bih u potpunosti razumio ovo to si mi pokuao rei. Ali jesam, iskusio sam. Ipak, to mi nekako izgleda predobro da bi bilo istinito. Kako izgleda tvoj novicijat? Da li se on bitno razlikuje od mojeg iskustva?" "Bojim se da ti to ne mogu rei, ali mi to ne uzimamo tako ozbiljno. Sadanji novicijat se temelji na starinskom moralnom pristupu koji treba izdrati. Gledajui unatrag, to nema nita zajedniko s evaneljem ili franjevakom duhovnou premda, paradoksalno, prie koje dolaze iz franjevakih izvora gotovo do gaenja opisuju kranski humanizam koji ima vrlo malo od svetoga Franje, a mnogo vie od prosvjetiteljstva." "to ti daje takvu sigurnost za budunost?" zapitao sam. "Pa, to je ta nova biblijska teologija koja se ve rasprila poput vatrenih plamiaka po kontinentu, a nas je tek poetno zahvatila. To je povratak duhovnosti evanelja koja e zasigurno ostati. to moe biti bolja vijest; za franjevca? Vjerujem, da smo mi ponovno na poetku jednog novog franjevakog proljea, i to ovdje, u ovom samostanu, svatko osjea. To je jo jedan dodatni razlog da meu studentima vlada tako divan, upravo nevjerovatan duh." "Dobro, Toni", rekao sam, "ipak, moram ti rei da me ba i nisi nadahnuo sa svim tim to si mi rekao. U stvari, mislim, da sam ovdje naao ono to sam traio, barem djelomino, ali nekako osjeam da vam se ne elim pridruiti. Od nekog vremena sve sam vie i vie uvjeren da elim slijediti svoj duhovni put kao svjetovnjak, ali ne vidim nikakav razlog zato ne bih mogao postati franjevaki svjetovnjak, ako neto takvo kod vas postoji." "Naravno da postoji. Ne zaboravi da Franjo nikada nije postao sveenik. On je osnovao trei red upravo za ljude poput tebe. Hajde i razgovaraj o tome s Rufom. On je strunjak za trei red." "Tko?" "Otac Rufino. To je jako dobar ovjek Pouava dogmu. Hodi i porazgovaraj s njim. Ako eli, ja u ti dogovoriti susret." "Hvala", rekao sam, "no, neovisno o ovom razgovoru , ja bih trebao otii na ispovijed." Sjedio sam na klupi u vrtu i razmiljao o svemu to mi je Toni rekao dok sam ekao da mi Toni dogovori razgovor s o. Rufinom. Nikada ranije nisam vidio Tonija, odnosno Samuela, kako se sada zvao, tako oduevljenog za neto. Zaista je teta to je tako mnogo Tonijevih snova iezlo. Potpora i bratska ljubav koje je iskusio za vrijeme svojih studentskih dana u Istonom Bergholtu nestale su s godinama, pogotovo kad se konano naao u Junoj Africi, gdje je radio kao misionar sve do kasnih 60-tih. Na neki je nain njegov san o irenju Franjine vizije po svijetu bio ranjen podmuklom boleu apartheida. Rad i praksa brae misionara je, u najmanju ruku, bila oteena s previe kompromisa koje on nije mogao prihvatiti. Osjeajui da je izgubio podrku brae, u najmanju ruku u onom to ga je najvie zaokupljalo, vidio se drugdje, naao je to u novom obliku ivljenja koji je potpuno promijenio njegovo cjelokupno duhovno putovanje. Ali, to je druga pria i on ju je opisao u svojoj vlastitoj knjizi 'Ljubav bez saaljenja'. Otac Rufino malen, okrugao i debeljukast s tonzurom koju mu je Bog dao, izgledao je kao da je siao s neke aljive razglednice. Ako bi Redu ikada zatrebala neka reklamna slika za neki suvenir, soljenku ili tako neto, dizajner bi ga trebao samo preslikati. No usprkos njegovu pomalo aljivom izgledu, imao je fascinantan karakter i nije bio figura za zabavu studentima. On nije smatrao da je ta ala bila umjesna. Daleko od toga da nije imao smisla za humor, no smatrao je da bi morali imati malo vie 70

osjeaja i osjetljivosti za posjetioca i ostaviti svoje neobuzdane ale za sebe. Njegova osjetljivost za moje osjeaje i njegova vidljiva gesta suosjeanja duboko su me dirnule. To i Tonijeve primjedbe o njemu, uinile su svoje. Potpuno sam mu se otvorio i zatraio ga da mi bude savjetnik u mom sljedeem pravcu koji ni ja sam za sada ne vidim jasno. "Bojim se da je to stvar koju ne mogu uiniti," rekao mi je o. Rufino, "ljudi uvijek ele da im kaem kamo trebaju ii i kako e tamo stii, a istina je, da ja to jednostavno ne znam. Ba jutros sam primio jedno pismo, tipino za tu kongregaciju sestara. One ele da doem u njihov samostan i da im kaem to bi trebale uiniti i kojim smjerom nastaviti. Moj je odgovor uvijek isti - ne znam, ali znam nekoga tko to zna. Vjerujem da smo mi sada u kritinom periodu povijesti Crkve i da nije vrijeme da se radi, nego da se bude. Ili emo se potpuno i radikalno otvoriti Istini, ili neemo nikada znati kamo idemo niti kako emo tamo stii. Moj je odgovor tebi tono isti kao i njima. Pokuaj organizirati svoj dnevni ritam tako da svaki dan ima vremena dopustiti Duhu Istine da ue u tebe tada e ti Isus, kao to je obeao na Posljednjoj veeri, sve stvari uiniti razumljivim. Iskustvo koje si stekao u crkvi Notre Dame bilo je bez sumnje autentino. Bio je to istinit dodir Boga. Ne sumnjam da je i sveti Franjo imao slina iskustva kad je doao trenutak istine u njegovu ivotu. Dugo se kolebao i nije se elio otvoriti, sve dok kasno jedne veeri, kad se pjevajui vraao kui sa svojim pijanim prijateljima, nije iznenada okusio Boji dodir kao i ti. Taj mu je dodir dao i snagu koja ga nije naputala mjesecima kasnije. Proveo je skoro tri godine u osami ivei poput pustinjaka. U to je vrijeme prvi put nauio kako se kaje u molitvi - tako da Duh Istine moe postepeno ulaziti u njega i pokazati mu to mora raditi i istovremeno mu dati i snagu da to uradi. Nema instant svetosti, kao to je nije bilo ni za svetog Franju, nego je i on to nauio na teak nain. Vjerujem u sve instant stvari od instant kave do instant uskrsnua - ali mislim da ne postoji instant svetost, i nemoj nikada nikomu vjerovati ako ti kae drugaije. Spreman sam vjerovati u instant obraenje, instant emocije, instant dar jezika, instant dar uda, instant dar lijeenja, o da. Ali instant svetost - to ne. Ne daj se zavarati, Peter. Svetost je postepeni proces Bojeg djelovanja. Trebaju godine da se dovri, i to samo onda ako ovjek vrsto vjeruje i ustraje nakon prvih emocionalnih poetaka u molitvi ogoljene vjere, kad mora putovati vjebajui kajanje koje ga pouava kako e se neprekidno okretati Bogu i onda kad mu se ini da se obraa kamenom zidu. Ustrajati u takvoj molitvi je siguran put u svetost, to e morati i sam nauiti - tek tada e se otvoriti Bojem djelovanju kao nikad ranije. Jednom kad on ue u tebe, njegova e te ljubav prazniti od svih ostalih ljubavi koje te spreavaju da mu se potpuno preda i da postane njegov savreni instrument. To je i Franjo morao nauiti. No to je tvrda lekcija jer to znai korjenito unutarnje ienje u kojem jedini pravi egzorcist - Duh Sveti, a kojeg si ti sam izmolio, iz tebe istjeruje 'starog ovjeka'. Da, molitva nakon prvih poetaka je stvarni egzorcizam. Zato je tako bolna i zato tako mnogo ljudi koji dobro poinju, zavravaju bjeei od toga i zato ima tako malo svetaca. Franjo nije pobjegao, ali je iskustvo bilo tako iscrpljujue da su ljudi, kad su ga sreli nakon nekoliko mjeseci takve proiavajue molitve, jedva u njemu prepoznali onog sjajnog preplanulog mladia koji je otiao u osamu. Govorim ti to zato, Peter, jer je i tebe takoer, Bog dotaknuo. Pozvan si na putovanje u molitvenu pustinju, gdje su oaze malobrojne i daleko jedna od druge. elim te ohrabriti istinom, da ti ona pomogne ustrajati i onda kad se sve bude inilo beskorisnim. Bila je to njegova molitva u osami, kada se postepeno istio i pripremao da spozna to Bog od njega trai, premda to godinama nije nikako mogao sagledati. Tada, kad je zavrio prvi dio svog duhovnog puta bio otvoren i osjetljiv za Boji glas u njemu, za to ranije nije bio sposoban. Dogodilo se to u maloj crkvici skrivenoj u umi, nazvanoj sv. Marija Aneoska. Sudjelovao je u misteriju svete mise kao nikada ranije. Rijei evanelja udarile su ga poput munje, zapalile su ga i osvijetlile one rijei koje su njemu bile namijenjene. A zapovijed je bila vrlo jednostavna - idi i u siromatvu propovijedaj svima evanelje o Bojem Kraljevstvu mira. Poput munje iz vedra neba on je shvatio to mora uraditi, no sveta tajna koja mu je to pokazala dala mu je takoer i snagu da to uini. Kad god se ne otimamo snazi Bojeg Duha, ona dodiruje istovremeno i srce i glavu. Franjo je bio na mnogo svetih misa ranije, ali jo nikada nije bio zahvaen tako razornim uinkom kao tog dana u veljai 1208. godine na blagdan svetog Mateja. Ti mora uiniti isto to i Franjo, Peter. Slijedi poziv koji si primio. Ni ja, ni bilo tko drugi ne moe ti rei vie od toga, moemo ti samo pomoi da ustraje, jer e te po tvojoj strpljivoj ustrajnosti dodirivati Boji Duh i omoguavati ti da vidi, poput Franje, to mora uiniti, a u isto vrijeme primit e i snagu da to uini." Otac Rutino je nakratko zastao da paljivo napuni svoju veliku lulu nabijajui duhan iz svoje duhanske vreice. To mi je dalo mogunost da mu postavim pitanje koje sam namjeravao postaviti Toniju. "Kao neznalica o franjevakoj duhovnosti, u najmanju ruku sam to bio do danas, uvijek sam svetog Franju povezivao sa siromatvom, ali nisam bio sasvim siguran zato mu je to bilo tako vano?" 71

"Da, to je velika stvar", rekao je otac Rutino, "i ne mogu sad u to ui u pojedinostima. No rei u ti samo ovo: Franjo je elio biti siromaan jer je i na brat Isus, onaj ije je stope elio slijediti, bio siromaan. On nije mogao prijei preko injenice da je onaj bogata koji dolazi izvan naeg svijeta i kojemu pripada vie nego to si to moemo i zamisliti, slobodno izabrao da sve napusti i da se rodi kao golo, bespomono djetece u drvenim jaslama samo da bi po svemu postao na brat. tovie, dozvolio je da ga svuku do gola i pribiju na drveni kri kao bespomonog ovjeka da bi ljudima svih vremena i u svako vrijeme svjedoio o ljubavi koja je u njemu gorjela. Ali to nije bila posljednja Franjina spoznaja o siromatvu. Posljednje je u siromatvu to da je kao bespomoan ovjek bio uzdignut u puninu Boje ljubavi i posjednut Ocu s desna, a ljubav se nastavila davati kao obian kruh i vino da bi ula u nas kad god to odaberemo. Eto zato nikada nitko nee razumjeti Franju i franjevaku duhovnost dok ne shvati koliko je sveta misa vana Franji i njegovim sljedbenicima. To je predmet na koji se on navraao i navraao uvijek nanovo u svim svojim spisima. Sveta misa je za Franju sakrament ili znak neprekidnog proiavanja u ljubavi, i ona jedina omoguuje osobi da se potpuno sjedini s bratom Isusom. Franjo nije sudjelovao u svetoj misteriji uestalou koja je danas uobiajena, jer se u to doba tovanje vie iskazivalo kvalitetom unutarnje raspoloivosti srca s kojom je netko pristupao svetom stolu. To je razlog da je cijeli Franjin ivot bio obiljeen dugakim boravcima u osami gdje je u tiini upijao milost ienja koja se izlijeva u svetoj misteriji. On je jasno vidio da e bez odvajanja vremena u osami, primanje po svetoj misi biti besplodno, ne po sebi, nego za njega. Vidi, .ljubav se nikome ne moe nametati, ak ni Boja ljubav, jer nametanje ljubavi je u proturjenosti s pojmom ljubavi. Ako osoba ne izdvoji prostor i vrijeme za njen ulazak, tada je ona ne moe ni dotaknuti ni promijeniti. Svatko tko misli da je dovoljno odlaziti na misu i da e se dogoditi promjena u njemu, taj misu tretira kao magiju. Franjo je jasno vidio da je osobna molitva vrijeme koje mi slobodno odvajamo da bi se u vlastitoj nutrini proistili i upili osobnu Boju ljubav. Ona je uvijek na raspolaganju ovjeku, uz uvjet da je za tu svrhu, u prvom redu, odvojio svoje vrijeme. esto odlazim u jednu malu zajednicu sestara koje ive u kuici nedaleko odavde, i koje su vrlo zauzete raznim drutvenim apostolatom. Svaki dan im je problem kako u to svoje djelovanje uklopiti misu. Nemaju redovnog sveenika pa su zato primorane odlaziti na razna mjesta najblia njihovu trenutnom djelovanju. Najudnije je u tome bilo to da su se jako trudile ne propustiti misu, a ako bi im se to dogodilo, imale su snaan osjeaj krivnje. Istovremeno, mjesecima nisu odvajale odreeno stalno vrijeme za osobnu molitvu, a zbog toga nisu imale ni najmanju grinju savjesti. Misa ne moe automatski donijeti milost - to nije magini obred. Dolaskom kranstva zavrilo je doba magije. Kranstvo sa sobom donosi novo doba, doba ljubavi. Njegova je poruka ovjeanstvu jednostavna: ovjek se ne spaava magijom nego ljubavlju. Ali ljubiti se mora nauiti. Molitva je mjesto gdje se to ui tako da Boja ljubav ulazi u ljudsku ljubav i svojom je snagom mijenja do savrenstva. Zato je besmisleno slaviti sakrament koji oznaava izlijevanje ljubavi, a da nismo poslije sakramenta odvojili vrijeme da to prihvatimo, da se proistimo i da to u sebi sredimo kako bismo se mogli otvoriti Bojoj ljubavi u procesu unutarnjeg kajanja srca. Zabrinjava me kad vidim tako mnogo suvremenih sveenika i redovnika kako beskonano rade i uzbuuju se oko eksperimentiranja svih vrsta ne bi li na novi, moderniji nain predstavili sakrament, a da u isto vrijeme ne vide da je njihova 'predstava' besmislena tako dugo dok vjernicima jasno ne ukazu na neophodnost osobne molitve. Mnogi jo uvijek misle da je osobna molitva posebni izbor namijenjen izuzetnim vjernicima, za mlade, za novake koji prolaze kroz svoju prvu gorljivost, ili za starije ljude koji su prestari za apostolski rad, jer taj si luksuz danas, jednostavno ne mogu priutiti dananji gradski zaposleni vjernici, iji je zadatak da intenzivnim misionarskim pregnuem promijene cijeli svijet. No, ako oni sami nisu u stanju osigurati si vrijeme za svoju osobnu molitvu, sigurno nisu ni u stanju davati ljubav drugima jer e u samima sebi jednostavno duhovno bankrotirati. Ako se uglavnom zadovoljava dnevnom misom i svojim izgovorenim obaveznim molitvama prije nego krene promijeniti svijet, upaljeno ti je crveno svjetlo a ti ga redovno ignorira, tada je tvoja duhovna katastrofa neizbjena." Postajao sam pomalo zbunjen dok je propovjednik u ocu Rufinu razraivao temu koja je vidljivo bila bliza njegovu srcu. "Oprostite mi", rekao je na kraju, "ali ja tako jako osjeam te stvari pa sam ih, bojim se, malo i previe razradio". "Molim vas nemojte se ispriavati, oe, vidim to ste mi htjeli rei. U stvari, sada sve vidim mnogo jasnije nego ranije." "Vidi", rekao je otac Rutino, "ne moe biti djelotvornog apostolata bez molitve, jer apostolat mora biti oblikovan Kristovom nesebinou, a to se prvo naui u molitvi. Ne daj se zavesti mnotvom dobro sroenih nagovora koje danas prodaju snabdjevai takozvane 'apostolske duhovnosti', koji govore o kontemplaciji u akciji na tako uen nain da e neiskusni ovjek jedva uoiti da je to jo jedan put koji e ga usmjeriti prema pretjeranom radu i pothranjivati ga u vjerovanju da se mistikom postaje na trnici. 72

Nikada nije bilo mistika na trnicama koji prije toga nisu u pustinji nauili kako da u nama umre stari, na sebe usredotoeni egoist. Ako se lekcija prvo tamo ne naui, tada e na takozvanoj trnici, apostolsko djelovanje imati samo oblik kojim se zadovoljavaju vlastite potrebe zbog vlastite slave i asti, a sam e sebe uvjeravati da to radi za Boga. Nesebinost koja se vjeba unutar molitve poinje se ostvarivati i izvan nje tako da natapa sve to inimo. U molitvi se osoba moe sluiti krunicom, meditirati, polagano meditativno itati Sveto pismo ili na neki drugi nain podravati svoje obraanje Bogu. Izvan molitve, potrebno je uiti tehnike, svladavati vjetine ili medicinske vjebe, no radei to, u stvari se cijelo vrijeme vjeba kajanje. Ili, ako ti se vie svia, moli stalno, moli bez prestanka, kako to na Bog zahtijeva. Moliti bez prestanka je jednostavno neprekidno umiranje uenika svome starome ja i pokuavanje ivjeti za Boga i za blinjega u potrebi. Postepeno, po vjeri, konano i po osjeajima, naui se da je umiranje zapravo uskrsavanje jer svaki moment umiranja 'starog ovjeka' je trenutak oivljavanja 'novog ovjeka' koji uskrsava u njemu. Umiranje po svakodnevnoj molitvi bez prestanka je bila jedina mogua ponuda apostolima da bi mogli sudjelovati u svetoj misteriji. To ih je umiranje ujedinilo s Isusovom ponudom i otvorilo uskrsnuu ivota onako kako je to i Isus primio u neogranienoj koliini na prvi dan Uskrsa. Tako se svakodnevnim pokuavanjem umiranja u ivotu vjernik postepeno i sve potpunije otvara ivotu koji ga jedini moe oblikovati u ovjeka kojemu se potpuno predao da ga slijedi. Pogledajmo sada kako je taj proces, koji sam ti pokuao objasniti, proveden u ivotu samoga Isusa. Najjasnije se to moe vidjeti u posljednjim trenucima njegova ivota na zemlji, premda je to bilo prisutno u i svakom ranijem trenutku njegova ivota. Saznavi daje konano doao njegov posljednji sat, znao je kako e velika iskuenje morati podnijeti iz ruku onoga koji ga je elio unititi. Osjetio je strah, postao je nesiguran. Osjetio je potrebu da ga netko ojaa i podri, jer on je ipak bio i ovjek. Zato je pozvao u pomo one koje je na ovom svijetu najvie ljubio. Rekao im da pripreme jelo kojim e potvrditi svoju nijemu ljubav prema njima i istovremeno osigurati svim ljudima mogunost da primaju izvanzemaljsku pomo od Oca, iju snagu i podrku je u ovom asu on sam najvie trebao. Sakrament se slavio na Posljednjoj veeri na kojoj se prvi put u povijesti ovjeanstva oslobodila sva punina ljubavi koju je Isus neogranieno primio. Ta ga je ljubav poduprla sljedei dan i dala mu jakost da se neogranienom hrabrou i snagom suoi sa svim dogaanjima. im je sakrament bio proslavljen, ustao je i otiao u Getsemanski vrt da u dubokoj unutranjoj molitvi upije i prihvati Boju ljubav u vlastito srce. Aneo utjehe simbolizira pomo i snagu koja mu je dana da se po umiranju krvarei, znojei se i plaui potpuno preda elji svog Oca. To mu je pomoglo da se njegovo srce ispuni ovozemaljskom silom i snagom koja je zatim iz njega potekla u svaki dio njegova tijela i osposobila ga da izvri Oevu volju, ne samo u srcu nego i u svakom dijelu svog ljudskog bia. Nakon toga je bio spreman, ve napola mrtav, stati staloeno i dostojanstveno ispred Ane i Kaife i razgovarati s Pilatom o prirodi vlasti zemaljskog kraljevstva. ak je i idui cestom smrti, naao vremena da se zaustavi i suosjea sa enama jeruzalemskim, da oprosti vojnicima koji su pribijali njegove ruke na kri i obea raskajanom razbojniku onaj isti raj u koji je on sam iao. Kad je na kriu bio uinjen posljednji in predanja Ocu, bila je to rtva njegova cijelog ljudskog bia; dubina zamraena, potiten um i krvava izranjena tijela. Bio je to in u kojem je bezbroj puta uvijek iznova prolazio kroz cijeli svoj ivot, kajui se i molei bez prestanka. Trenutak kad se konano predao, bio je trenutak kad je ivot kojeg je dotada samo djelomino primio, sad primio u punoj mjeri i preao u vjenost otvarajui put svima koji e ga slijediti ako sebe predaju onako kako je to on uinio. Svaki vjernik koji ga eli nasljedovati mora podnijeti sve to je on podnio, iskusiti sve to je on iskusio ak i kad im njihovi krievi izgledaju preteki. To je jedini put preobrazbe i preoblienja, a to je i najdublja ovjekova elja. Istinsko nasljedovanje Krista ne znai prvenstveno oponaanje vanjskih Isusovih odlika, nego naina na koji se on nastojao obratiti, otvoriti, isprazniti i predati Ocu svim svojim srcem, svim svojim umom i svim svojim biem, To je jedini put koji e nam omoguiti da u svojem srcu s dobrodolicom doekamo onog istog Duha koji je pokretao Isusa tako da moemo podnijeti pa i do smrti sve ono to u nama spreava savrenu Boju ljubav i savrenu ljubav prema blinjem da se utjelovi u sve to inimo i to govorimo. Unutarnji mir i radost, koje osjeamo kao obnovljenu ovjeju harmoniju duha izgubljenu grijehom, je psiholoki izraaj svetog uranjanja koje je Krist obeao onim svojim savrenim uenicima koji e svoje tijelo predati da postepeno postane mjesto u kojem e Otac, Sin i Duh Sveti nai svoj dom na zemlji." Prije no to sam napustio oca Rutina, rekao mi je: "Nemoj misliti da zbog toga to te je impresioniralo ovo to sam rekao treba postat franjevac. Ne, to samo znai da mora postati malo bolji kranin. Franjo je samo primjer koji sam uporabio jer je dobar." Ostatak boinih praznika proveo sam sa svojim roditeljima u Istonom Didsburyu, predgrau Manchestera, gdje sam roen i gdje sam odrastao. Moji su roditelji bili sretni kad su me vidjeli - jer bio im je to prvi Boi 73

koji su proveli bez ijednog od svoja tri sina. l David je ovaj Boi proveo u Parizu s prijateljem Bernardom. Bilo mi je ao to sam bio toliko nepaljiv prema njima, jer sam lako mogao provesti Boi s njima, a zatim posjetiti Tonija. Moja je majka smatrala da sam dom poeo koristiti samo kao udoban hotel i mislim da je imala pravo. Ne mogu si pomoi, ali mogao sam se samo nasmijati kad sam pogledao svoj ivot unatrag, sva ta moja putovanja, sva ta razliita mjesta na kojima sam susretao razliite ljude, a sve to u potrazi za duhovnou. Shvatio sam da sam u vlastitom domu, od svojih roditelja nauio vie o duhovnom i mistinom putu nego od bilo koje druge osobe. No, to je druga pria koju u ispriati jednom kasnije na nekom drugom mjestu. Usprkos onome to je otac Rutino rekao, bio sam sasvim siguran da elim da mi sveti Franjo bude ruka pomonica na putu po Isusovim stopama. Svaki sam dan molio da mi Bog pokae kako u ja kao laik moi slijediti taj put. Samo etiri dana prije mog povratka u Pariz, na moju mi je molitvu odgovoreno, premda u to vrijeme toga nisam bio svjestan. Sve je poelo s pismom gospoe De Gaye kod koje je moj brat David stanovao dok je boravio u Parizu. David joj je oito priao o mom prilino neprikladnom smjetaju u Parizu na Place Pigall koji je odlaskom mog prijatelja Borisa postao jo nesnoljiviji. Ona je prihvatila da svoju posljednju godinu studija na Sorboni proboravim u njenoj kui u ulici Magdebourge. Pismo je bilo sudbonosno, jednako kao i moj trenutni pristanak, jer to je predstavljalo jednu od najveih prekretnica u mom ivotu. Moete Imati previe dobrih stvari odjednom, a ja mislim da sam imao previe razmiljanja o vjeri za jedan dan, pa sam ostao mirno leati na krevetu nesposoban zaspati jer moj je mozak neprekidno vrtio rijei iz ove prebogate smjese duhovne hrane koju sam uivao. Uzeo sam knjigu o povijesti gortaka u ovim krajevima ne bi li mi to odvuklo panju pa da lake zaspim. No ni ona mi nije poslala san, nego me je uvela u uasnu nonu moru, koja me je probudila pred zoru da iskusim neto jo gore od nje. esto poglavlje U FRANJEVAKOJ ITALIJI Kroz san sam uo lupanje na vratima. Kao da netko ramenima udara po vratima da se otvore. A onda se upleo i zvuk djejeg plaa - plaa moje djece i moje ene, a inilo mi se i da me ena gura iz kreveta. "To je Beatson i njegovi ljudi. Brzo! Probudi se za ime Boje!" U trenu sam shvatio situaciju. Najprije sam se pokrio preko glave nastojei nita ne uti. Znao sam za koga me smatraju i to se od mene oekuje da uradim. U udnom svijetu snova moe istovremeno biti dvije osobe bez problema. Istovremeno sam bio i hrabri Angus McNeil, ampion hrvanja od kojeg se oekuje da skoi iz kreveta i samo jednom rukom obori upadaa, ali jo uvijek sam bio to i ja, kukavica James Robertson, koji jednostavno nita nije htio znati. Leao sam nepomino, no ak i da sam se htio pomaknuti s mjesta, bio sam paraliziran strahom znojei se poput svinje koja eka da se otvori klaonica. Pokuavao sam vrsto zaspati kad sam zauo da su vrata popustila a neki su ljudi uli u sobu da mene i moju obitelj odvedu u nepoznatom pravcu. Skoio sam iz kreveta, i na moju sramotu pao na koljena molei upadae: "Milost, milost! Molim vas nemojte me ubiti. Poi u mimo, ali molim vas, nemojte me ubiti, za ime Boje." Bio sam u nekoj vrsti poluhisterije kleei na koljenima ispred skupine od est mukaraca, tresui se to od straha na pomisao to mi mogu uiniti, to od srama to me moja ena vidi kako njezin hrabri mu plae i postaje izbezumljena kukavica. Mora da sam izgledao histerino. Iznenada su me dva snana snopa svjetla dovela k svijesti. Probudio sam se ubrzano diui sretan to tu nema moje ene da bude svjedok mojeg ponienja i to nema moje djece da gledaju svog oca kako drui klei na podu i moli milost od ljudi koji e ga izbaciti iz njihova doma ali i iz njihovih srdaca. No ljudi su i dalje bili tu. Odjednom sam bio siguran da vie ne sanjam. Ustanite i sjednite", uo sam krut kultiviran glas od nekoga tko je stajao iza svjetiljke koja je izbacivala snani snop svjetla u moje oi. I prije nego to sam shvatio to se dogaa, dva ovjeka, koja su stajala ispred ostalih, poela su me ispitivati. eljeli su znati tko sam, to tu radim, no bilo je oito da su i oni iznenaeni mojim prisustvom, gotovo jednako koliko i ja. Iz pitanja koja su slijedila shvatio sam da ih vie zanima Peter nego ja. Morao sam im ispriati sve to sam znao o njegovoj traginoj smrti i prije nego su se zadovoljili mojim odgovorima morao sam im pokazati njegov rodni i zdravstveni list, koje sam dan ranije sluajno naao u najgornjoj ladici Peterovog pisaeg stola. Sve to sam rekao briljivo su, do u tanine zapisali.

74

Kad su se spremili otii, ve sam se bio prilino oporavio od none more i dovoljno stabilizirao da sam ih ak zapitao tko su i kojim pravom upadaju u neiju kuu usred noi. Jedan od njih koji je najvie priao, odgovorio mi je da trae skupinu krijumara droge koji, kako oni vjeruju, operiraju na ovim otocima. Nou bacaju svoj teret iz malih laganih aviona na jedan od nenaseljenih otoka svojim pomagaima, a oni ga onda lako prenose na glavni otok i preprodavaju. Bilo je oko etiri sata ujutro kad sam za njima iziao pred kuu. Promatrao sam motorni amac koji ih je doveo na otok. Na udaljenosti od oko jedne milje od Calvaya bio je usidren brod koji ih je dovezao i koji je izgledao poput istaa mina. Trebalo mi je nekoliko sati nakon njihova odlaska da se oporavim od te none more koja se pretvorila u stvarnost, i jo nekoliko sati da shvatim to se zapravo dogodilo. Zakljuio sam da nisu doli traiti krijumare droge. To je samo bila pria da sakriju pravu svrhu svog dolaska. Da su stvarno traili drogu, sigurno bi me podrobnije ispitivali i pretraili kuu. Kad sam im rekao da sam Peterov prijatelj i da sam doao da sredim njegove stvari, prestali su me ispitivati i otili su. Ne, nisam ih ja zanimao, nisu ih zanimali ni mitski krijumari droge, zanimao ih je Peter. To mi je postalo jasno. No zato? Kad je sutradan oko podne doao otac James da me posjeti, ispriao sam mu to se dogodilo, no ni on nije imao nikakvu ideju tko bi mogli biti ti moji noni posjetioci. "Cijela je stvar vrlo tajnovita", rekao je na kraju, "mislim da si u pravu. Ne dajmo se zavarati. Jesi li sluajno vidio ime broda sa kojeg su doli?" "Da, jesam. Ve se bilo razdanilo i uzeo sam Pete-rov dalekozor, ime mu je bilo H.M.S.Wasperon." "Da, takav brod postoji", rekao je otac James. "To je brod Mornarice Njezinog Velianstva koji nas je opskrbljivao hranom kad su mornari trajkali. No, zaista nemam ni blagu predodbu to to sve skupa znai." Trebao mi je cijeli dan sve do veeri da prebolim tu svoju malu poniavajuu avanturu. to za Boga ti ljudi misle o meni? O onoj bijednoj kukavikoj predstavi koju sam izveo kad su upali u sobu. Hvala Bogu da sam im sakrio svoj pravi identitet, posebno da sam im sakrio da sam sveenik. To bi mi stvari uinilo jo gorima. Ostatak dana proveo sam pokuavajui zaboraviti tu malu, prljavu scenu koja se odigrala u ranim satima lipanjskog jutra. Mehaniki sam ispisivao adrese na desecima pisama onima za koje sam smatrao da trebaju biti obavijeteni o Peterovoj smrti. Predveer, kad sam se dovoljno oporavio od jutronjeg dogaaja da bih se relaksirao, zapalio sam vatru od treseta, vie da me razgali nego da me ugrije. Sjeo sam ispred nje i poeo itati sljedee poglavlje Peterovog rukopisa. Nosilo je naslov: OD TROCADERA DO CLITUNNA Usprkos svom trenutnom prihvaanju ljubaznog poziva madame de Gaye bio sam pomalo zabrinut kad sam stigao u ulicu Magdebourg broj 5. Bio sam pod utjecajem svoje posljednje posjete toj kui i sjaja tog raskonog parikog stana na treem katu. Sjeao sam se ruka kojem je prisustvovala cijela obitelj, a bio je prireen kao dobrodolica mom bratu Davidu prilikom njegova prvog dolaska u Pariz. Bio je on dotada ve nekoliko puta kod njih, a i Bernard de Gaye je takoer proveo nekoliko praznika kod nas u naem domu u Manchesteru. No, nisam ni slutio razliku u drutvenom poloaju koji je odvajao nae dvije obitelji. David je stanovao kod njih kad sam ja stigao. On je i priao madame de Gaye o mojem, ne ba prikladnom stanovanju u Parizu. Bio sam zaprepaten kad nam je ispriala da ona nije samo obini lan Franjevakog svjetovnog reda, nego je i njegova ministra u Parizu. U vremenu od mog posljednjeg posjeta ovoj kui, njezin je mu umro a troje starije djece je napustilo dom. U tom golemom stanu su ostali jedino Bernard i tri lana posluge. Madame de Gaye je bila niska ena, slina ptici kojoj su zavinute obrve, kukasti nos i brada koja je lagano nestajala davali izgled sokola premda je sve vrijeme imala ponaanje goluba, u najmanju ruku prema sebi jednakima ili onima koje je odluila tako prihvatiti. Usprkos tome imao sam dojam da sluge osjeaju mnogo vie sokola nego goluba, osobito oni koji su joj sluili od poetka. Od mueve smrti odijevala se jednostavno, gotovo neuredno, unato protestima obitelji. Nosila je zastarjelu, tamnu odjeu, preteno crnu. Djelomino je to znala od Davida, a djelomino i enskom intuicijom koja, kada se udrui s istinskim ljudskim suosjeanjem, nikad ne prestaje zbunjivati prozainije lanove ljudske vrste. Bio joj je poznat smjer kojim je iao moj ivot. Kao da je ve prije mene znala, jer ja to tada jo nisam znao, da mi je siromaak iz Asissija ve bio namignuo i zaogrnuo me novim nainom ivota to e me krijepiti u budunosti. Madame de Gaye me nije nita pitala. Jednostavno me je povela uskim stepenicama koje su vodile na gornji kat u odio za poslugu i pokazala mi dvije sobe. Jedna je sluila kao spavaonica, a druga kao radna soba.

75

"Ovo je mjesto za franjevce", rekla je slabanim aptom pogledavi me kao da mi je rekla "ja znam tvoju malu tajnu mladiu, ali to e ostati skriveno u meni sve dok ne bude sigurno za svijet." "Od Boia sam dvojici posluge dala otkaz", nastavila je, "jer mi smo sada mala obitelj. Robert je ostario i on ostaje tu. No kako ima velikih potekoa sa stubama, smjestila sam ga u sobu svog najstarijeg sina Patricka koji je oenjen i sada ivi u Toulonu. To znai da e ovdje biti potpuno sam . Moe upotrebljavati cijeli ovaj sluinski stan za sebe, osim ove sobe, koju emo dijeliti." Pola je prema kraju hodnika i otvorila vrata na dnu. Pred oima mi se ukazala prekrasna mala kapelica, kompletna, s Presvetim Otajstvom, povlasticom koju je jo davno, njenim precima dodijelio uveni kardinal Richelieu za neku neodreenu ali zaslunu slubu kralju Luju XIII. Nisam mogao povjerovati u svoju sreu. Za ovo nije znao ni David, koji je i sam ve poeo dobivati neka iskustva koja su ga gurala prema ivotu u vjeri, ali je jo uvijek bio pun ivotnih ambicija elei postati operni pjeva i jo uvijek nije bio svjestan injenice da onaj, tko eli dosei te vrhunce, mora u ruci drati note dulje od dvije sekunde. Umjesto nota, on je sa sobom nosio knjigu koja je imala naslov 'Fatimska poruka' i nestrpljivo je oekivao 1960. godinu kada e biti objavljena fati-mska tajna, ili je on to tako mislio da e tada biti objavljena. Mnogo sam razmiljao tih praznika i jedno me je pitanje poelo opsjedati - zato se to sve tako dogaa, uio sam o molitvi, a tako sam malo poznavao kranstvo openito, posebno istine vjere. Sreo sam tako mnogo dobrih ljudi i ena koji su napustili vjerniki ivot jer nisu pronali ivot molitve, premda su ga tako oajniki traili. Otkrio sam da moje iskustvo u novicijatu nije bilo rijetko nego, rekao bih, uobiajeno. Kad god i koga god sam ispitivao o molitvi, inilo mi se da su mi svi rekli da je najvanija stvar za molitvu trud, koji mi u urbi zanemarujemo. Nije da je molitva bila zanemarena, izgledalo je jednostavno da je bila pogreno shvaena i bilo je vrlo teko zadrati oduevljenje i razumijevati molitvu nakon prvih uzbudljivih poetaka. Zato je molitva tako neshvatljiva? Bilo je to pitanje koje sam postavio ocu Le Bacu u naem prvom susretu nakon praznika. "Bojim se da je odgovor prilino dugaak i vrlo kompleksan. Vidi, prije nego to se rodio moderni ovjek u renesansi, prevladavalo je iskustvo srednjovjekovnog ovjeka, a to je duboko strahopotovanje i potovanje svih svetinja i transcendentnog Boga. Provedi sutra ujutro jedan sat u katedrali Notre Dame. Promatraj velianstvenost glavne lae u crkvi, dopusti svom srcu da se vine zajedno s vitkim gotikim stupovima, koji se pretau u fine linije gubei se u svodu. Udahni cjelokupnu atmosferu tog svetog mjesta i osjetit e neto od ovjejeg duha koji je prevladavao u vjerskoj svijesti predre-nesanse. Ova velika katedrala do dananjih dana savreno utjelovljuje dvije velike vjerske istine koje su dominirale srednjovjekovnim ovjekom: potpuno transcendentno Boje velianstvo u usporedbi s neznatnim i poniznim ovjekom i potpuna svjesnost ovjekove apsolutne ovisnosti o Stvoritelju. Ne elim drati predavanje o duhovnosti srednjovjekovnog ovjeka Europe. Ne vjerujem u zlatno doba, ali vjerujem da je usprkos svim svojim pogrekama, svijest o ovjekovoj slabosti i ovisnosti o Bogu koji je sve stvorio, razvila savrenu unutarnju raspoloivost srca koja je neophodna za otkrie autentinog mistinog molitvenog ivota. Kad izie iz katedrale Notre Dame, hodi i provedi nekoliko sati u Louvreu. Promatraj najprije samu graevinu. To je fina neoklasicistika graevina, jedno od najveih djela europske renesanse. Opet e osjetiti strahopotovanje, ali ovaj put to nee biti toliko strahopotovanje prema Bogu nego prema ovjeku, njegovoj veliini i njegovim sposobnostima. Najvea djela gotike arhitekture viu 'pogledajte Boga', dok najvrednija djela renesanse viu 'pogledajte ovjeka', pogledajte to sve on moe napraviti. ovjekovo neupitno povjerenje u samog sebe i u sve ono to on moe postii je bila sredinja dogma renesansnog ovjeka koja je poela duboko prodirati u kransku duhovnost i proimati je. Taj je proces bio iznenada ojaan i ubrzan pojavom reformacije koja je proklamirala da su dobra djela gubljenje vremena, pa je Crkva bila prisiljena reagirati protiv reformatora i njihovih stavova. Od 17. stoljea naovamo naglo su poeli izrastati i razvijati se novi vjerski redovi koji su u sredite duhovnosti stavili djelovanje. To je bio odgovor Crkve na reformatorsko ustrajanje o uzaludnosti dobrih djela. U to je vrijeme trebalo i kristijanizirati nove zemlje koje su se otkrivale gotovo svakodnevno. Neupueni i mlaki kranski svijet trebalo je ponovno pouiti i vratiti ga u dobro fiziko i duhovno zdravlje, a herezu koja je zahvatila Europu vratiti istinskoj vjeri. Sve se to postie ovjekovim intenzivnim apostolskim nastojanjem, i premda se naglaavala Boja pomo, skala je ipak bila pomaknuta u korist ovjeka, a ravnotea nije bila uspostavljena. U to je vrijeme u Crkvi nastala i jedna druga hereza koja je vodila daljnjem naglaavanju ljudske moi. Nazvana je kvijetizam (pobono razmiljanje - op. prev.) koji je doveo do potpunog nerazumijevanje klasinih mistinih autora, a 76

razliite skupine vjerskih entuzijasta i nadobudnih voa su odvele svijet u veliku nemoralnost. Posljedica je bila osuda svega mistinog pa se u kranskom svijetu razvio otpor prema mistici iji je krajnji izraz 'lov na vjetice'. Sve nas je to dovelo do toga da smo postali nesposobni razlikovati autentinu mistinu molitvu od krivotvorine. Sveta Terezija Avilska i sveti Ivan od Kria bili su ostavljeni po strani, a neki koji su pisali o poslunosti, smirenosti i sabranosti misli u molitvi i otvoreno su ih osuivali. Uinak tog 'lova na vjetice' zaostao je meu nama sve do dananjih dana. Zanimljivo je napomenuti da su se u etiri stoljea prije Tridentskog koncila pojavili snani mistiki pisci, najsnaniji koje je kranstvo ikada imalo, da bi se u etiri stoljea nakon njega pojavio jedva koji. Koga imate izmeu svetog Ivana od Kria i dananjih vremena koje bi mogli ubrojiti u snane mistine pisce prvog reda, dok izmeu svetog Bernarda i svetog Ivana od Kria gotovo da ne postoji vremenska udaljenost. Ne elim ostaviti dojam da je istinska duhovnost nestala s Tridentskim koncilom, niti da ti donose neke crnobijele zakljuke o posljednja etiri stoljea. Ta su stoljea dala Crkvi svece, muenike, ljude i ene izuzetnog duhovnog kalibra, ali upravo zato, to su usprkos i suprotno prevladavajuem stavu, postali siromani duhom." Objanjenje oca Le Baca imalo je mnogo smisla i vratilo me mojim knjigama da proitam i vie nauim o protureformaciji. Krajem sijenja, nakon jednog izlaska Benrad, David i ja smo otili na veeru da proslavimo Davidov roendan i njegov skori odlazak u svjetovnije okruenje na Lancashirskoj rivijeri. Da nije bilo Bernardova sjajnog snalaenja, izlazak bi zavrio potpunom katastrofom umjesto dobrom zabavom jer nikakva hladnokrvnost to ne bi mogla sprijeiti. Otili smo na veeru u poznati Ritz hotel. Direktor hotela je bio prijatelj madame de Gaye i kad nas je vidio savjetovao nam je da uzmemo nekoliko sokova prije nego to sjednemo za stol. Bernard je naprotiv smatrao da je aa obinog vina jednako toksina kao i aa limunade, i mi smo mu obojica povjerovali. Kad je za veerom velika boca istog francuskog vina stigla na na stol uz direktorove komplimente, Bernard nam je objasnio da ne smijemo odbiti jer bi to dovelo do drutvenih povreda vie nego to e to uiniti neka vrsta mamurluka ili pospanosti od koje se u najgorem sluaju zaspi kao u kinu. Povjerovali smo Bernardovim rijeima ne vodei rauna da one vrijede za kapacitet jednog Francuza ali ne i jednog Engleza koji treba to vino popiti nakon to je prethodno ispio dvije ae vina za aperitiv a koje su ve dobrano arile u naim elucima. ak i tada bi nas simptomi pospanosti spasili makar nismo bili u kinu nego u restoranu. Zacijelo je, kad se sve poelo odvijati, francuskoj publici u restoranu to liilo na neku prljavu scenu s lukih dokova. Bio sam napola zaspao kad se David poeo hihotati. to sam ga vie umirivao, on se sve jae smijao. Mislio je da sudjelujem s njim u njegovu smijehu, a ne da ga uutkujem, a ljudi su se oko nas poeli pogledavati. Upravo sam se poeo ljutiti na Davida kad sam vidio zato se smije. Bio je to jedan mali kratki podnaslov u jelovniku koji je pokuavao neki engleski naziv prevesti na francuski slikovitim jezikom ulice. Moja je ljutnja u trenu nestala kad sam vidio u to David gleda To je za nas dvojicu jednostavno bilo previe. Kaem za nas, jer sam se istog asa kad sam ugledao emu se David smije, poeo i ja smijati. Obojica smo pali u neobuzdan smijeh, poput dvojice Amerikanaca koji se neodgojeno ponaaju pred konzervativnom francuskom publikom. "Dosta je, glupani! Nestanite odavde prije nego vas ja nauim pameti", rekao je neki golemi ovjek pokraj nas. "Dozvolite mi, gospodine, da vam objasnim to znai ovaj va mali podnaslov u prijevodu", pokuao sam objasniti. No istog smo se asa opet obadvojica poeli smijati i sve je poelo graniiti s histerijom. Nisam vie mogao ni sebe kontrolirati a kamoli Davida, pa smo obojica zapali u nekontrolirani pijani smijeh koji je potpuno dotukao jadnog Bernarda. Bio je zbunjen. Zbunjen ili ne, dvojica njegovih znanaca, snanih muketira koje je poslao direktor, neceremonijalno su nas zajedno s njim izbacili u predvorje. ak ni smijeni podnaslov nije bio tako smijean kao rjenik direktora koji je poeo na engleskom vikati na nas, a mi smo se tek sada vritei od smijeha bespomono kotrljali po podu. Na nau sreu Bernard je bio potpuno trijezan i s uasom je promatrao svoje prijatelje kako se valjaju po podu. Kad su se pojavili policajci, Bernard je iz novanika izvadio svoju posjetnicu i hladnokrvno je dao policajcu; "Ja sam markiz de Magdebourge", rekao je oholo, "povlaim svoju optubu. Mislio sam da su povrijedili moju ast i ast moje zemlje, ali sad uviam da su to obine pijane engleske svinje." Ugurao nas je obojicu u auto i rekao vozau: "Trg Pi-galle, Montmartre." Tako je to ispala samo jedna neprilika, no da nije bilo Bernarda proveli bismo najmanje jednu no u zatvoru, a moda i mnogo vie, pokuavajui objasniti kako su dva 'sveca' zavrila pijana na Champs Elvsees u tri sata ujutro. Nastavio sam odlaziti ocu Le Bacu da upravlja mojim molitvenim ivotom i s njegovim sam blagoslovom i ohrabrenijem poeo odlaziti kod oca Claude de Boisa, kapucina i duhovnog voditelja franjevakog svjetovnog reda. On me je uveo u franjevaku duhovnost za koju sam se definitivno odluio. 77

Roditelji oca Claude de Boisa su bili akademski obrazovani ljudi i nije udo to je njihov jedinac sin Claude tako brzo postao izvanredni profesor u Louvainu. Bio je zaljubljen u knjige koje su ga hranile i gotovo nepristojno zarobile, sve dok ga neto prije njegova etrdesetog roendana, nije netko uveo meu ljude. Tada je iznenada otkrio da ima srce i da ga moe itati s vie razumijevanja negoli su mu to omoguavale njegove dragocjene knjige. Hladni i daleki polarni medvjed, kako su ga njegovi studenti zvali, poeo se postepeno mijenjati pa je postao topli kudravi medvjedi, kojemu su se svi poeli obraati u svojim duhovnim potrebama. Bio je osobni prijatelj oca Le Baca. Nisam se uope sjeao da sam mu bio predstavljen prole godine kad sam prisustvovao duhovnoj obnovi nadbiskupa Ar-noua sveenicima. Zato sam to vie bio zaprepaten kad se on mene sjeao s tih sastanaka. Moja je odluka da postanem franjevac-svjetovnjak bila popraena svim uobiajenim znakovima, redovnim pratiocima svakog obraenja, ukljuujui tu i neku neodreenu elju da dramatino promijenim ivot. Bio sam nestrpljiv da dohvatim svetost koju su ivjeli sveci i o kojoj sam s tolikim entuzijazmom itao. elio sam bdjeti svaku no i smjesta prihvatiti svaki oblik askeze o kojem sam itao da su ga imali ljudi koji su ranije ivjeli i koje sam elio oponaati, pa ak ih i nadmaiti, no otac Claude nije imao razumijevanja za to. "Peter, ti jo mnogo toga mora nauiti, a najbri nain da naui je da mi bude posluan to se trice naina ivota koji mora prihvatiti. To je najsigurniji nain da izbjegne narastanje ponosa koji e upropastiti i tebe i tvoje dobre namjere. Najbolji protuotrov ponosu je umjerenost kojoj su svi sveci, ukljuujui i svetoga Franju, pouavali svoje sljedbenike." "Ali zar ti misli da nema mjesta pokori i mrtvljenju u duhovnom ivotu?" rekao sam prilino alostan to je moj plan osujeen. "O da, ima", odgovorio je otac Claude, "samo, postoje razliiti oblici mrtvljenja. Neki najvie vole odricati se od tjelesnih potreba. Drugi vole putovati pustinjom, trei najvie se vole odmarati u oazama, no svi ele doi u obeanu zemlju. Kad poetnik prolazi kroz svoj prvi ar, sve izgleda lako. Molitva je puna slatkoe i svjetla i zato je esto korisno nametnuti si neku vrstu umjerenog fizikog mrtvljenja, kao to je post, jer te tada moda prazan eludac podsjea na vlastiti oholi um i na ljudsku slabost, jer se prvobitni uspjesi u molitvi mogu veoma lako zaboraviti. Kad se stigne u duhovnu pustinju, a to e i sam ubrzo osjetiti, tamo ima vie nego dovoljno umiranja i ne mora se truditi da iznudi neka dodatna koja bi lako mogla slomiti devi lea puno prije nego to se ukae oaza. Kad konano duhovni putnik stigne u obeanu zemlju, tu nae takvo obilje svega to eli pa ima potrebu izraziti svoju zahvalnost jezikom istinske ljubavi i to je pravo rtvovanje. Poetnik uvijek ini pogreku u pokuaju da oponaa velike asketske svece. Njihova svetost, njihove herojske sposobnosti, njihova gotovo nadovjena ljubav prema drugima, sve je to samo izvanjski izraaj ljubavi koja gori u njima. Kad sam prvi put itao o pustinjskim oima za vrijeme svog novicijata, poeo sam nositi koulju od grube dlake koju sam si sam napravio. Svaku sam drugu no bdio u kapelici, postio tri dana u tjednu. Na kraju sam zavrio bolestan i sa ivanim slomom. Ako ljubi, sve su te stvari mogue; ako ne, nita nije mogue. Mislio sam da je to ljubav to me pokree, i bila je, ali to je bila samo sebina ljubav koja mi je davala iluziju da sve mogu sam uraditi, a to moe samo Bog. Pokuavao sam oponaati svece, ali sam ih oponaao samo izvana. Trebao sam otvoriti svoje srce ljubavi koja jedina moe izvoditi takva junaka djela. "Vidim to mislite, ali koji oblik mrtvljenja bih ja trebao prakticirati? Osjeam da neto trebam uraditi", rekao sam. "Dobro, Peter, ti si zaista nepopravljiv", rekao je otac Claude tresui glavom i smijui se mom mladenakom zahtjevu da mijenjam sebe. "Dobro kad ba tako hoe, poet e s vrstom askezom. U poetku e ti se initi da je to lako, ali na kraju e shvatiti da je preteko, vidjeti e." Ovo je princip. Ne odbacuj nita to voli ili u emu uiva, ne trudi se odbaciti napast, barem ne tako dugo dok te ona ne odvodi od kvalitetne i uporne svakodnevne molitve u kojoj e nauiti kako se kajati i kako otvoriti svoje srce ljubavi koja e ti onda, eventualno, omoguiti da uini sve, pa ak i ono nemogue. Ponavljam ne dozvoli svojem mladenakom entuzijazmu da te prevari te povjeruje kako je to sve lako, jer kad ljubav pone istiti blato koje se nataloilo u tebi, iznenada e otkriti kako je to teko. Prije nego krenemo dalje, jesi li shvatio princip, Peter?" "O, da, jesam, zaista jesam. Vidio sam to na djelu u svojoj vlastitoj obitelji. Pred svega par godina, moj se brati smatrao bezizlaznim sluajem, bez nade u spasenje. Bio je istovremeno i alkoholiar i ovisnik o drogama i okorjeli kockar. Svi ljudski razlozi, sva obraanja njegovoj boljoj prirodi pa i prijetnje silom nisu ga promijenile. Sve do trenutka kad je sreo svoju buduu suprugu koja je otvorila vrata njegova srca pa je ljubav mogla u njega ui. To mu je dalo unutarnju snagu, odbacio je sve to mu je do tada bilo gotovo nemogue.

78

Nema sumnje da ga je od onoga to smo mi mislili da e biti njegova sigurna smrt, spasila ista ljubav, a ako je istina ono to sveti Ivan kae, to nije bila samo ista ljudska ljubav." "U pravu si", rekao je otac Claude, "tvoja je pria savreno uhvatila pravi smisao. Ja ti ne bih mogao to bolje objasniti. Od sada mora svakodnevno odvojiti odreeno, stalno vrijeme za molitvu srca tako da Boje srce moe komunicirati s tobom, onako kako to rade sveci. Sve to te u tome spreava, mora ukloniti iz svog ivota, no bez heroizma, molim, jer ti sam za to nisi sposoban. Jednostavno vjebaj askezu srca odvajajui svaki dan stalno vrijeme za molitvu i neka bude kako bude, osjea li neto ili ne. A sada prije nego to zavrim, elio bih povezati ovaj prvi princip s drugim: ne samo da mora svaki dan vjebati askezu u odreeno vrijeme molitve, nego mora takoer vjebati askezu u kvalitetnom vremenu molitve svakog dana, jer u protivnom bez obzira kako e odluno zapoeti, nee ostati trajno u tom stanju. Da shvati moju misao, zamislimo da si osigurao 40 minuta svaki dan za molitvu. No da bi to zaista i bilo kvalitetno vrijeme molitve, mora odvojiti i vrijeme za pripravu. Ne moe nekoga voljeti ako ga dobro ne poznaje, zato mora pronai tokom dana i vremena za itanje duhovne literature i evanelja to je Franjo nosio u srcu. Osim toga mora si osigurati i okolinu u kojoj e imati mir i samou, jer u protivnom, to nee biti kvalitetno vrijeme za molitvu. Pogledaj kako je ivio Isus. Bio je to ivot koji je Franjo nastojao slijediti. Vidjet e da Isus nije odvajao samo fiziko vrijeme za molitvu, nego je osigurao i kvalitetno vrijeme molitve. Zato je stalno odlazio sam u pustinju, na osamljena mjesta, jer je tamo nalazio samou koja mu je trebala. Tamo ga je vodila poniznost, ona ista koja ga je nauila da bez ljubavi koju mu moe dati samo njegov vlastiti Otac, ni on ne moe nita dati onima kojima je doao sluiti. Isus nije bez razloga naputao mahnitu gomilu i odlazio na osamljena mjesta, naputao ju je zbog odmora i relaksacije i redovno bi tamo vodio i svoje uenike. Vidi, uvela salata nije dobra, pa ako na kraju dana zavri kao uvenula salata, zasigurno si nisi osigurao kvalitetno vrijeme molitve. Mi smo samo ljudska bia, nismo automati, a ljudska bia moraju imati vremena i za odmor i za oputanje. To nije luksuz, to je potreba bez koje ni molitveni ivot nee napredovati. Nemoj misliti da sam protiv rada zato to kritiziram preveliku radnu aktivnost koja danas dominira vjernikim ivotom. Daleko od toga. Ve je sveti Pavao rekao tko ne radi, ne treba ni da jede, a sveti je Franjo tome dodao amen. On se nije sramio rada svojih golih ruku, tovie bio je na to ponosan. Rekao je i svojoj brai da trebaju raditi za kruh koji jedu, a to je bilo onda kad nisu molili. Ako netko misli da moe cijeli dan lutati amo-tamo voen samo svojim osjeajima i fantazijama nita ne radei, tada si na kraju dana sigurno nee moi ni osigurati kvalitetno vrijeme za molitvu, jer kao to je rasipao svoje vrijeme rada, rasipat e i svoje vrijeme molitve. Vidi, Peter, osigurati kvalitetno vrijeme za molitvu znai imati vremena za duhovno tivo, imati vremena za odmor i oputanje i imati atmosferu tiine i samoe. Naui sluiti Bogu sada kad je tvoj glavni posao studirati kako bi se osposobio da u budunosti slui drugima. Ako to ne shvati dovoljno ozbiljno, nee biti sposoban. ni molitvu uzeti ozbiljno. Prije nego shvati gdje si, bit' e svagdje, a gdje e biti kad doe vrijeme za molitvu? Cjelokupni se duhovni ivot sastoji od ravnotee izmeu vremena za molitvu, vremena za rad i vremena za odmor i oputanje. Sve je to troje u osjetljivoj ravnotei i uspjeh ovisi o tome. Izbaci li neto u urbi iz tog odnosa, sve e se poremetiti i nee nikamo dospjeti. Kad sam bio uenik, igrali smo igru "Hop, zakorakni i skoi". Mislim da se to danas zove trostruki skok. elio sam postii kolski rekord u preskakanju. Vjebao sam i vjebao, ali jednostavno nisam uspijevao. Na kraju sam slomio svoj ponos i zamolio kolskog instruktora da doe i da mi kae u emu grijeim. Silno sam se naljutio na sebe kad sam saznao jednostavnu stvar. Rekao mi je da je moj prvi korak 'hop' predugaak, i da zato ne uspijevam. Bio sam u neravnotei i kad sam stigao do druga dva - 'zakorakni i skoi' - nisam mogao postii rezultat. Tek kad sam nauio proizvesti odgovarajui prvi korak, sve je postalo jednostavno. Konano sam postigao uspjeh i srce mi je bilo zadovoljno. Nedavno me je posjetio jedan mladi brat bolniar koji je bio tako uvjeren u vanost molitve pa je molio vie od est sati dnevno, to je za njega imalo razorne posljedice. Nije imao vremena za odmor i oputanje, postajao je sve napetiji dok na kraju nije poeo trpjeti i njegov posao i ljudi kojima je elio sluiti. Trebalo mu je tri mjeseca kune njege da doe k sebi, i da uvidi da ga je mnogo vie vodio ponos nego poniznost. Vjeruj mi, to je danas rijedak sluaj, jer danas nije glavni problem da ljudi predugo mole nego prekratko. Duhovnost koja je predugo bila usredotoena na aktivnost, jedva da si danas moe osigurati dovoljno vremena za odmor i oputanje a kamoli za molitvu. Kljuna rije je ravnotea, ili kako to nadbiskup Arnou zove benediktinska umjerenost. Sjeti se to je govorio prole godine pa e moda moi vidjeti osnovu duhovnog ivota kao blago pokuavanje, pronalaenje ravnotee izmeu molitve, odmora, oputanja i rada. Ako tu ravnoteu ikad postigne, bit e to dar od Boga, dar koji nam daje kad ga pokuavamo nai. Sjea li se nadbiskupove prie o 79

stroju za pranje rublja? Eto, ono to je istina o molitvenom ivotu posebno je istinito openito za duhovni ivot. Dok blago pokuavamo nai umjerenu ravnoteu u svemu to inimo, taj emo dar postepeno i dobivati." "Ali to je sa ivotom svetaca?" zapitao sam naglo, "meni izgleda da u njihovim ivotima postoji potpuno odstupanje od ravnotee, ak i onda kad umjerenost propovijedaju drugima." "U pravu si", odgovorio je otac Claude, "to je zato jer su oni ve primili dar umjerenosti a postignuta ravnotea je dovela njihov cjelokupni duhovni ivot u sklad pa su potpuno i u svako vrijeme otvoreni Bojoj ljubavi. A kad se to jednom dogodi, svi ranije odvojeni dijelovi se postupno stapaju jedan u drugi u novu ravnoteu i tada po ljubavi sve postaje harmonino kao jedno, odjednom i u isto vrijeme, upravo kao to je to kod Boga, jer se u njihovim ivotima poinje odraavati Bog. Neki svetac moe provesti i esnaest sati dnevno sluei drugima i izgleda da ima vrlo malo vremena za molitvu i odmor, no to je zato to njihove ivote u ravnotei i umjerenosti podrava i ispunjava energija ljubavi koja ih u svako vrijeme i u svakom trenutku potpuno otvara i Bogu i ovjeku. Govorim o svecima koji su dosegli vrhunce duhovnog rasta, ne o samopouzdanim poetnicima koji priaju o kontemplaciji u akciji, vjerujui da su dosegli te vrhunce, a jedva da su u podnoju brijega. Eto, Peter, to je sve za sada. Pitao si me o askezi i sad je ima - askeza srca. Ako si dobro razumio, sve e ostalo doi samo na svoje mjesto. Sjeti se rijei evanelja: 'prvo trai Boga i njegovo kraljevstvo, i sve e ti se drugo nadodati'. Da sam ti rekao da prestane puiti i piti, da prestane gledati televiziju, odlaziti u kino ili kazalite, a ti u tome toliko uiva, vjerojatno bi bio sretan i sretniji nego da sam ti poklonio koulju koja ti odlino pristaje, ali to ne bi trajalo dugo. Poput sviju i ti bi zavrio u orsokaku umoran, prazan i bez iluzija. Zapamti naelo: ne odbacuj nita to voli i u emu uiva tako dugo, dok ti to svakodnevno ostavlja dovoljno kvalitetnog vremena za molitvu. Tada e, kako ljubav bude ulazila u tebe, poet stjecati poneto iskustva o toj ljubavi, neto kao mir i radost koju je Isus obeavao. Tek tada e ti bezvrijedni uici i zabave, koji su ti prije toliko znaili, postati beznaajni, izblijedjet e elja za njima i netko e drugi postajati sredite tvog cijelog ivota i tvog cijelog bia; svega onoga to jesi, to kae i to ini." Za mene je bilo vrlo bolno kad je, kratko prije Uskrsa, otac Claude bio premjeten u jedan drugi samostan u Lyonu. Jo uvijek sam odlazio k ocu Le Bacu koji mi je veoma mnogo pomogao u mom molitvenom ivotu, no nije rni mogao zamijeniti oca Claudea koji me je uvodio u franjevaku duhovnost. Madame de Gaye je dala sve od sebe, no morala je priznati da nema ni podloge ni sposobnosti pouavanja, ali me je ohrabrivala da se sam hranim kako najbolje znam, uz pomo njezine bogate knjinice. Nikada u ivotu nisam vidio bolju zbirku o franjevakoj duhovnosti od njene. Iskoristio sam je koliko god su mi to moji studiji na fakultetu dozvoljavali. Premda madame de Gaye nije bila dobar uitelj, bila je dobar organizator i taj je dar izvrsno koristila. U skladu s mojim zanimanjem isplanirala je za sljedeu godinu razvoj mojih pogleda na franjevaki svjetovni red. Tako smo odluili da krajem rujna zajedno posjetimo franjevaku Italiju im primim rezultate svojih testova. Posjetili bismo Assisi i druga mjesta povezana sa svetim Franjom, a na kraju bismo posjetiti njenu stariju kerku Francoise koja ivi u franjevakom samostanu Clitunno, smjetenom negdje na pola puta izmeu Spella i Spoleta. Za mene je sredila da nakon toga ostanem i proboravim etiri mjeseca u franjevakom pustinjskom domu na Monte Casale, visoko u brdima u podnoju Apenina, iznad gradia Borgo san Sepolcro. Ona e se vratiti u Pariz, a ja u joj se ponovo pridruiti u proljee, kada moram poeti s pripremama za zavjete. Sreom su rezultati testova bili dobri, nisam morao nita ponavljati pa sam otputovao u Italiju u miru znajui, da je jedan vaan odjeljak moga ivota zavren. To mi je omoguilo da se punom panjom posvetim sljedeem premda jo uvijek nisam imao ideju kako e se to tono zavriti. Madame de Gaye eljela je da cijeli tjedan provedemo u Firenci da mi moe pokazati mnogobrojna velika umjetnika djela po kojima je taj grad poznat. Prihvatila je da je dolo do raskoraka izmeu kranske duhovnosti i renesanse, ali idui svojim putem, pokazala mi je sve velike uspjehe koje je ovjeanstvo postiglo u znanosti i umjetnosti u doba renesanse. Naglaavala je da nije povjesniar umjetnosti, ali da ljepotu doivljava poput svetog Franje, koji je bez sumnje bio opinjen najveim Bojim djelom - ovjekom, pa tako i velikim umjetnikim djelima koje je on u renesansi stvorio. Priznajem da me je umjetniki sjaj Firence izbacio iz ravnotee pa mi je ve nakon tri dana bilo previe. Stajao sam u crkvi La Santa Croce ispred Giottovog Raspea koje oduzima dah kad sam poeo osjeati elju za samoom, da budem sam ne zato da bih prekinuo okus onog to sam vidio, nego da dobijem vremena da to probavim i prihvatim vrijednost ljepote koja me je zahvatila od tih velianstvenih djela. Nisam elio trati od jedne slike do druge, elio sam gledati Original. Zaista je divno uza se imati osobu s kojom si uspostavio takav odnos da moe izraziti tono ono to osjea i da e te ona razumjeti. 80

"Potpuno te razumijem", rekla je madame de Gaye, "moda e sada i ti bolje razumjeti zato je Franjo osjetio tako silnu potrebu da ode u tamu pilje i da osjeti izvor iji je odsjaj vidio na svjetlu. Kad je ponovno izaao, mogao je jasnije vidjeti stvari oko sebe i Onoga Jedinog koji je sve u svemu." Madame de Gaye me je odvela do male franjevake crkvice u Fiesoli, smjetenoj visoko na brdu. Ostavila me da tamo svaki dan provedem sate i sate odvojen od svega u osami molitve. U razmacima, u paljivo odabranim trenucima, u doba kad je sunce bilo visoko, pokazivala mi je ono najljepe to jo nisam vidio, fantastine dijelove starog grada. Moje je srce doslovce treperilo, ne zbog fizike i duhovne tame mojih samotnih molitava koje su bile u tako dramatinom kontrastu s onim to bih vidio na svjetlu, nego zbog toga to sam otkrio djeli onoga to je Franjo vidio u svojoj tami, tako da sam i ja, na svjetlu mogao vidjeti sve oko sebe jasnije nego ikada ranije. To je bila lekcija koju sam dobro nauio jer se ponavljala iz dana u dan. Cijelo vrijeme boravka u Firenci, a i na cijelom putovanju po franjevakoj Italiji, nismo bili vani vie od pola dana. Drugu smo polovinu provodili u osami kojoj smo se oboje stalno vraali. Ako smo jutro proveli razgledavajui gradove, crkve i mjesta vezana sa svetim Franjom i opijali se ljepotom talijanskog krajolika, poslije podne ili veer bismo proveli u osamljenoj molitvi proivljavajui ono to smo tijekom dana vidjeli i doivjeli Na takav smo nain slijedili tragove svetoga Franje, ne zato to smo hodili putovima kojima je on hodao, nego jer smo u prvom redu, slijedili njegov pogled, gledali ono to je on vidio u svemu stvorenom oko sebe, a najvie Onog Jedinog koji je to stvorio. No uoi posjeta samostanu u kojem je kao redovnica franjevka ivjela najstarija ki madame de Gaye, Francoase, proveli smo priajui. Bili smo u blizini samostana Campello sul Clitunno. Bilo je to prvi put da mi je madame de Gaye priala -malo vie o svojoj obitelji i o svojoj keri Francoase. Po njenom su prianju de Gaye bili osiromaeno francusko plemstvo, premda su u mojim oima izgledali jako bogati. Meutim po njihovim standardima oni su u svijetu pali veoma nisko. Bernard je neznatno pretjerao kad je onomad objavio da e on biti markiz od Magdebourga, jer njegov je djed zaista to bio, markiz i veoma poznat i uvaen lan parikog visokog drutva. Od dana kad me je ta obitelj tako lijepo primila, osjeao sam se kod njih kao kod kue, premda sam duboko u sebi osjeao drutvenu razliku meu naim obiteljima. No, nije nas pria madame de Gaye o njenim precima drala budnima do ponoi, nego je to bila izvanredna pria o Francoise, najstarijoj od triju keri madame de Gaye. Po svemu sudei ona je jo kao dijete bila neto kao promaaj; nestako koji je uvijek upadao u neprilike, neka 'crna ovca', kako ju je madame de Gaye esto nazivala. U doba kad je poela studirati medicinu u Parizu, oni su jo uvijek bili velika i ponosna obitelj. A onda je iznenada napustila kuu i odselila se u Latinsku etvrt. Poela se druiti s nekim, u najmanju ruku udnim, ekim slikarom. On ju je toliko opinio da je tijekom nekoliko sljedeih godina zamijenila svoj otmjeni ivotni stil sa sudbinom skupine anarhista koji su u njemu gledali svog gurua, barem tada kad je bio trijezan. To je bilo njeno dramatino iskustvo koje joj je potpuno promijenilo ivot. U to se vrijeme dogodila strana nesrea na kolodvoru Gare du Nord. Nekoliko ljudi je poginulo, a mnogi su bili ozbiljno povrijeeni. Francoise su pozvali da pomogne. Asistirala je kirurgu koji je jednoj osamdesetogodinjoj starici naenoj pod kotaima vagona amputirao obje noge. Francoise je dobila dunost da je nadgleda kad su je prebacili u bolnicu, i ta je jednostavna ena promijenila njezin ivot. Dok ju je njegovala, primijetila je da ispod odjee oko struka, nosi maleno franjevako ue. Na pitanje to joj je to, starica je odgovorila da pripada franjevakom treem redu. No ono to je impresioniralo Francoise bila je golema snaga ove ene, a posebno nain na koji se tako hrabro borila sa stranim bolovima. Bilo je u njoj neto to Francoise nikada ranije nije susrela. To ju je privuklo k njoj ne da joj pomae kao lijenica, nego jednostavno da bude uz nju. Kada je jadna starica poela malaksati, Francoise joj je trebala rei da se za nju vie nita ne moe uiniti i da umire. U trenutku kad je ula te rijei, starica je rairila svoje ruke i rekla 'dobro dola, sestro smrti'. Otada je odbijala uzimati bilo kakvo sredstvo za smirenje bolova, ak je i hranu odbijala bojei se da u njoj ima sredstava za smirenje. Francoise je smatrala da su joj boli bile neizdrive, ali se nikada nije poalila niti rekla rije o svom trpljenju. Uz ostalo, postala je i medicinski fenomen jer su lijenici i sestre dolazili gledati kako se moe izdrati tako akutna bol a da je se ne osjea. Dolazili su vidjeti pacijenta, a odlazili su uvjereni da su vidjeli sveticu. Nije bilo samo to da je trpjela bolove s takvom snagom, nego je izgledalo da joj to priinja radost i daje neki duboki mir;. koji je prelazio na svakoga tko bi joj se pribliio. Bilo je jo neto, neto malo ezoterino to je izgleda Francoise, koja je u to vrijeme bila tvrda ateistkinja, privuklo jo vie jer to nikad ranije nije osjetila. Bio je to neki slatkasto-prodoran miris koji je staricu obavijao i potpuno prekrivao miris gangrene koja se razvijala u 81

njezinim udovima. Najudnije u svemu je bilo to da su neki taj miris osjeali a neki ne. No mir i radost koji su iz nje zraili sve do njena kraja, svatko je osjeao. Francoise je bila kraj nje kad je kraj doao i tad je, doslovno reeno, osjetila "miris svetosti". Trenutak prije posljednjeg izdisaja podigla je ruku s kreveta i utisnula neto Francoise u ruku, a zatim je umrla. Kad je Francoise otvorila ruku vidjela je da u ruci dri franjevako ue koje je ta sveta ena nosila gotovo do samog kraja. Poruka je bila jasna, u najmanju ruku za Francoise. Za manje od tjedan dana ostavila je svoga ljubavnika i njegove prijatelje anarhiste, pomirila se s Crkvom u kojoj je odrasla i otila vidjeti oca Claudea. On joj je obeao dati duhovne upute i na kraju ju je primio u trei red svetoga Franje. Prije nego to e je predstaviti ostalim lanovima reda u Parizu, rekao joj je da treba provesti godinu dana u novicijatu. To je znailo da se podvrgava poslunosti ministri franjevakog svjetovnog reda. Radosno je to prihvatila, nesvjesna da je ministra njena vlastita majka koju nije vidjela preko tri godine. Bilo je to sretan povratak majci, bila je posluna od poetka, ne samo kao novakinja nego i kao kerka, te se vratila natrag u Ulicu Magdebourge broj pet. Nakon to je primljena u trei red, otila je u Afriku, najprije u Sudan a zatim u Ugandu da radi s ostalim sestrama franjevkama i lijenicima u misionarskoj bolnici u predgraima Kampale. Nakon tri godine rada u ekvatorijalnoj Africi osjetila je poziv prema samoi, koji je suzbijala intenzivnim radom sve dok je nisu angairali kao misionarskog lijenika. Tada je sluajno u bolnici srela jednu sestru franjevku iz bolnice u Shisongu u Kamerunu. Ona joj je priala o jednoj jedinstvenoj zajednici sestara koje ive visoko u umbrijskim brdima u Italiji, iznad Fonti del Clitunno kraj izvora svete rijeke Clitunnus, gdje su se jo rimski vojnici kupali prije odlaska u bitku, tisue godina prije Franjina roenja. Kad sam upitao madame de Gaye o tim sestrama i kojem redu pripadaju, bio sam iznenaen kad sam uo da ne pripadaju niti jednom redu, u najmanju ruku one nisu redovnice u legalnom i pravnom smislu. Osnivaica, koju one vole nazivati Majkom, je sestra franjevka koja je na kraju Prvog svjetskog rata radila u nekoj veoma prometnoj bolnici u Rimu. Kad se zamorila svojim napornim poslom, jer je imala vrlo malo ili uope nije imala vremena za molitvu koja je njoj tako mnogo znaila, iznijela je svoj problem pretpostavljenima koji nisu imali razumijevanja za to. Meutim, mudrim ponaanjem i radom, uspjela je izbjegavanjem inovnika i birokrata koji okruuju Svetog Oca doi do njega i njemu osobno izloiti svoju potrebu. Bio je oduevljen i dao joj je dozvolu da napusti svoj red, da zadri svoj zavjet istoe i da pronae neko okruenje pogodno za molitvu za sebe i za one druge sestre koje budu slino osjeale. Poslije prilinog traganja po cijeloj Italiji, srela je u Firenci nekog anglikanca s dosta novaca i razumijevanja da financira tu pustolovinu u Campello sul Clitunno. Kad ih se sakupilo nekoliko, preselili su se u zabaenu i prostranu pustinjsku kuu, smjetenu malo podalje uz brdo, sagraenu oko stare stijene ili pilje koju je kao mjesto molitve rabio sveti Franjo i drugi slavni franjevci. Sestre nisu nikad osjetile potrebu da dobiju crkvenu dozvolu za osnivanje samostanskog reda, vie su voljele slobodu i neovisnost to su zadrale do dananjih dana. Njihov je nain ivota prvenstveno pustinjaki, a nadahnue im je franjevako. Openito sve sline zajednice pripadaju sredinjem franjevakom treem redu, ali njih nikada nitko nije traio da se i oni ukljue. Gotovo da moe vidjeti pustinjski dom u Campello sul Clitunno, ali da bi se stiglo do njega treba proi dugakim zaobilaznim putem koji vodi do samostana, ali to ba i nije jednostavno. Madame de Gaya mi je rekla da emo auto ostaviti na kraju pranjave, neravne ceste koja ide obronkom brda i tada emo jo milju pjeaiti kozjom stazom do njihova pustinjskog doma koji se smjestio visoko iznad izvora clitunnske svete vode. Kasnije e jedna sestra pokupiti nae stvari i donijeti ih na samostanskoj muli jer, mi smo namjeravali ovdje ostati tri tjedna. udno je kako si stvaramo sliku o osobi o kojoj smo puno uli, a kad je sretnemo slika se u trenutku razbije na komadie. Nisam sasvim siguran kakvu sam sliku stvorio o Francoise, moda se njeni dijelovi jo uvijek nisu bili ni stopili u jednu sliku, no u svakom sluaju ona je pala u zaborav onog asa kad je Francoise ula u sobu. Bila je jednostavno prelijepa, ne samo po svjetskim mjerilima ljepote simetrino i savreno oblikovanog modela, imala je i mnogo vie. Nije bila manekenka, nego ena u punom cvatu, cvat obliven rumenilom to od unutarnje svjetlosti koja je zraila toplinom, to od zrelosti i ivotne osobnosti. Svaki je mii njena lica govorio, bilo kad je naginjala glavu, bilo kad je podizala obrve, rastavljala ili skupljala usne, sve je to govorilo o visoko inteligentnoj, ali prije svega pravoj eni. "Dakle tako samoa senzibilizira duu", pomislio sam, "upija ono to prima, i to prema vani sjaji poput novog i jedinstvenog utjelovljenja Onog Jedinog koji je Sve u svemu." to god da je Francoise bila ranije, ona to vie nije bila, u to sam bio siguran. Prva reakcija kad je ula u sobu bila je da sam pocrvenio kao nikada ranije, jer sam bio tako omamljen onim to sam vidio. Zahvaljivao sam Bogu to je mala kamena sobica za razgovor bila tako mrana da moju smetenost nisu primijetile ni Fracoise ni madame de Gaye. 82

Moja druga reakcija na Francoise bila je neoekivana kao i prva, jer sve to sam uo o njoj nije mi dalo ni pomisliti da bih mogao s njom smjesta uspostaviti vezu kao s osobom. Ispravno ili ne, uvijek stvaram sud o ljudima prema tome kako se osjeam u njihovoj blizini i koliko mi omoguuju da budem ono to jesam, a da se ne trudim neto uiniti kako bi me prihvatili. Francoise je upravo bila to. Osjeao sam se kao kod kue. Nikada i ni u kakvim uvjetima nisam osjeao obvezu uiniti bilo to osim biti svoj, ni tada ni u nekom buduem vremenu. Proveli smo cijeli prvi dan u pustinjskoj kui s Francoise. Pokazala nam je okoli, puteljke koji e nam omoguiti da istraujemo okolinu za vrijeme svog boravka u doba odmora. Poslije tog prvog dana, susretali smo se s Francoise samo na jedan sat svaki dan poslije veere. Ostalo vrijeme ona je nastavila ivjeti svojim ivotom pustinjaka emu se predala s potpunim naputanjem svega. Mi smo s nae strane pokuavali initi slino. Imali smo o mnogo emu razmiljati, a ja sam trebao i mnogo molitve. Ne bih mogao poeljeti bolju okolinu za povlaenje u samou. Poetkom drugog tjedna madame de Gaye je saznala da je njezin nekadanji duhovni voditelj, otac Guido, postao gvardijan u samostanu San Fortunata u Monte Casale upravo s druge strane doline. Dogovorila je sastanak i ispriala se to e nas ostaviti na par dana, ali ona jednostavno mora vidjeti ovjeka koji joj je toliko pomogao u prolosti i s kojim bi se eljela savjetovati o nekim stvarima u svojoj budunosti. Bio sam sretan to u moi sam razgovarati s Francoise svaku veer. Osjeao sam da joj mogu rei stvari o kojima mi je inae teko govoriti ak i njenoj majci i kao to sam uskoro uvidio, ona je bez sumnje imala takoer mnogo toga da mi kae jer je ve napredovala u ivotu koji sam ja tek elio prigrliti s nekim slinim predanjem kakvo je nju dovelo u Clitunno. Rekao sam joj sve to se moglo rei o meni, daleko vie nego sam to ikada ikome ranije rekao. Bilo je to prvi put da priam te stvari nekome iz svoje generacije. Ona je pokazala interes za detalje koje sam po instinktu osjeao da ne zanimaju sveenike, koji su meni u prolosti toliko pomogli, tako da sam se jedva zaustavio. Otac Le Bac i ostali sveenici, koji su mi tako mnogo pomogli, siguran sam da su me sluali i razumjeli to sam im govorio, ali Francoise je sluala drugaije, sluala je srcem Mislim da se ipak razlikuje kako sluaju mukarci a kako ene, no bilo je meu nama i neto vie; neto to niti jedan od nas u to vrijeme nije shvatio. "Sretna sam to si dozvolio majci da te ukljui u ovo svoje putovanje", rekla je, "ona je odlian organizator ak i onda kad to radi s malo previe ara kao ono u Firenci, no razumijem je stoje pokuavala uiniti. Nije sva renesansa bila loa. Daleko od toga. Gdje bi danas bila medicinska znanost da nije bilo uspona prirodnih znanosti i novih znanstvenih spoznaja koje imaju svoje poetke u velikom prosvjetiteljstvu?" "Tako, ti si dakle na majinoj strani protiv mene!" zadirkivao sam je. "O ne, nemoj krivo shvatiti, Peter. Razumijem to misli i slaem se s tobom, jer i ja sam iskusila neto od te najgore neumjerenosti koju ti naziva aktivno-centrirana duhovnost, to jest duhovnost usredotoena na djelovanje. Ne zaboravi da sam provela mnogo vremena u misijama i znam da te jadne Afrikance evangeliziraju misionari koji su odgojeni na europskom shvaanju kranstva, to je njima nepristupano ako ih prvo ne europeizira. Vidi Peter, doivjela sam neto poput drugog obraenja kad sam otila u Afriku. Mislila sam da ja idem tamo obratiti njih na nae vlastito ivljenje kranstva, da bih tamo otkrila da su oni mene obratili. Dok sam vodila kliniku u Sudanu bila sam zadivljena praktinim kranstvom to je bio normalan nain ivota tih ljudi koje sam smatrala 'poganima', ljudi koje ja trebam obratiti. Meutim, nisam mogla prijei preko injenice da se oni meusobno vole i da sve to dobiju dijele meu sobom, ne samo s onima s kojima su blisko povezani, nego ak i s onima koji su imali vie od njih. Promatrajui tada nau tako zvanu sofisticiranu kransku kulturu iz koje sam dola, shvatila sam da je u naem svijetu neto radikalno loe a ne u njihovom, neto je radikalno loe sa mnom a ne s njima. udno, ali to je bilo moje iskustvo praktinog kranstva dok sam ivjela u Africi. To me je dovelo ovamo da traim od Boga neto od dobrote, ljubaznosti i plemenitosti due, to sam je vidjela u njima. No, dosta s mojim misionarskim iskustvom. Peter, vidim da sam te poela zamarati." "Ne, uope nisi, Francoise. Sve to si rekla fasciniralo me je, jer sam se i sam jedno vrijeme bavio milju da odem u Afriku kao misionar, no onda sam uvidio da prvo meni treba obraenje a tek onda mogu ii obraati druge. To je razlog zato me toliko zaokuplja molitva i zato je ona meni tako vana. No bojim se da usprkos svih mojih velikih razgovora i pomoi koju sam obilato primao, jednostavno jo uvijek ne znam pravo znaenje molitve, ili da budem precizniji, doao sam u slijepu ulicu. Ovih posljednjih nekoliko tjedana to sam proveo u franjevakoj Italiji bila mi je velika pomo, no ostala je injenica da jo uvijek dolazim u nepriliku kad elim nai ono to otac Claude naziva ustrajnim kvalitetnim vremenom molitve. Jednostavno nisam stigao nikamo. Sve sam vie i vie frustriran i pomiljam da bi bilo bolje da se prihvatim nekog korisnog posla za svoje prijatelje i za ljude oko sebe." 83

"Vjeruj mi", odgovorila je Francoise gledajui me iznenada vrlo ozbiljno, "nema nita vanije u ovom posebnom trenutku tvog duhovnog putovanja od ustrajnosti u molitvi." "Ali to da radim?" zapitao sam. "Mora nauiti ekati. Eto to mora raditi. Najvrednije uenje u evanelju o molitvi se moe svesti na jednu jedinu rije - ekanje. Sada je upravo dolo vrijeme da naui ekati. Konana se mudrost nalazi u ekanju podno kria i tu se ona jedino moe nai - to je ona mudrost koja je kamen spoticanja idovima a ludost Grcima." "To mi zvui malo previe kao kvijetizam - nita ne raditi i ekati. Ja elim znati to trebam raditi." Francoise se nasmijala. "Oh, Peter, oprosti, ali moram se smijati. Sve tvoje prie se stalno vrte oko tete koju je razdoblje poslije renesanse napravilo u duhovnosti. Stalno govori o duhovnosti usredotoenoj na djelovanje i o tome kako smo zaboravili pravo znaenje molitve, a ti si upravo taj koji im se eli pridruiti, jer stalno eli kontrolirati svoju vlastitu duhovnu sudbinu. Gdje god da pone u molitvi, uvijek e stii do toke u kojoj e otkriti da uope ne moe moliti, da ne moe uiniti apsolutno nita, nego ekati Boga koji jedini ima sve pod kontrolom. To se ui ekanjem, ne mjesecima, nego godinama stajanja u podnoju kria. Tada i tu se pred tobom poinje otvarati stvarni mistini ivot, a ti eli sve prerezati i pobjei prije negoli si i zapoeo. Sve milosti i pomoi koje si do sada primio, bile su ti dane kao podrka ovom trenutku. Sada mora nauiti najteu lekciju. Mora nauiti ekati Boga u podnoju kria. To je mjesto na koje se dovode svi grenici da bi postali sveci. Zbog toga su veliki crkveni oi vidjeli Mariju Magdalenu kao savren model Crkve. Zato se ona uvijek prikazuje kako se pridrava za kri i eka u njegovu podnoju da bi svima koji e slijediti Krista pokazala gdje grenici mogu postati sveci. Jesi li bio u crkvi San Marco u Firenci?" "Da, jesam." Tada si vidio crte fra Angelica kako klei molei se, a u sobi iza njega je slika koja prikazuje svetog Dominika u podnoju kria, l Franju su veliki slikari prikazivali kako se moli kleei. Svi oni ekaju pleromu, izlijevanje Duha Svetoga. Nitko ne zna kad e on doi, moda o treoj uri, moda o estoj, a moda tek o devetoj. Nitko ne zna kad. Sve to znamo je da e doi u sat u koji ga budemo najmanje oekivali, poput lopova, u noi. Do tada na posao mora biti zavren a mi spremni kao mudre djevice. "Ali kako da to uinim?" upitao sam mislei da tu ima neto za to se mogu uhvatiti i to bih mogao uiniti. Ponovno se Francoise nasmijala. "Peter, ti si stvarno nepopravljiv. U redu, ima jo neto to moe raditi dok eka. Moe nastaviti vjebati kajanje srca, najbolje to moe, a to znai najblae to moe. Onim rijeima i molitvama koje te najbolje okreu Bogu otvaraj mu srce tako da bude uvijek spreman primiti Onoga Jedinoga koji e doi kad ga najmanje bude oekivao. Ako zaspi kad on doe, ili ako otri po ulje, ako tvoje srce u tom asu ne bude plamtjelo, to zasigurno njemu nee biti dobrodolica. Ima jo neto to moe uiniti. Moe najbolje kako zna osloboditi svoje srce od rastresenosti i napasti koje te spreavaju da se ustrajno okree Bogu u molitvi. Ako tvoje srce eka neto drugo ili nekoga drugoga, tada ne moe ekati Boga, jer ti tada pije i gasi e na nekom izvoru izvan molitve, a taj raspaljuje rastresenost u molitvi. Drugim rijeima, ako misli da se moe na brzinu odrei jutarnjih krialjki ili tvog omiljenog kriminalistikog romana i za to vrijeme moliti, to nee biti kvalitetno vrijeme molitve i nemoj se uditi ako pola molitvenog vremena provede u traenju junoamerike rijeke s etiri slova koje poinje slovom Z, ili koja e biti sljedea ubojiina rtva. Nemoj misliti da moe samo tako iskljuiti svoju sapunicu i ukljuiti misao na Boga, jer e veinu svog molitvenog vremena provesti razrjeavanjem branih problema obitelji koja ne postoji u stvarnosti nego samo u televizijskom studiju. Gubit e vrijeme zaokupljen mislima o uicima svojih filmskih junaka i elje tvoga srca bit e daleko od Boga. Peter, molim te, nemoj me krivo shvatiti. Sjeti se to ti je rekao otac Claude. Ne kaem da se odrekne televizije, rjeavanja krialjki, romana ili tako neega, ali samo tako dugo, dok ti oni ne oduzimaju svakodnevno ustrajno i kvalitetno vrijeme molitve. Otac Claude ti je objasnio svrhu onoga to on zove karate princip, i ja to neu ponovno objanjavati - sve je to dio askeze srca koji. mora vjebati dok pokuava strpljivo i pozorno ekati u podnoju kria." "Shvaam to misli", odgovorio sam i zaista sam razumom sve jasno vidio. No jo uvijek sam bio neiskusan i nespreman za napadaj strasti koja e me preplaviti sljedeih mjeseci i koja e tako pustoiti po drugoj strani mog duhovnog putovanja, da e me dovesti do ruba i odluke da sve napustim prije negoli sam stvarno i poeo. "Ni to nije sve", nastavila je Francoise, "razveselit u te kad ti kaem da moe jo neto uiniti. Moe nastaviti, kako najbolje zna i umije, vjebati kajanje srca unutar i izvan molitve, nastojei se obraati i otvarati Bogu i doticati ga u potrebi. Na kraju dana kvaliteta tvoje ljubavi u molitvi biti e procijenjena prema kvaliteti tvoje ljubavi izvan molitve. Nitko ne moe vidjeti tvoju ljubav prema Bogu, no svi mogu vidjeti tvoju

84

ljubav prema ovjeku, i po toj ljubavi e suditi o tvojoj ljubavi prema Bogu. Sveti je Ivan to rekao potpuno jasno. Otac Angelo je esto dolazio iz Monte Casalea ovamo da s nama pria i da nas ispovijeda. Prolog nam je mjeseca ispriao priu o dva mlada novaka koja su posjetila svetoga Franju, kratko prije njegove smrti. Legenda kae da su ga prvo pitali kako zna da je stigao do istinske kranske molitve, a Franjo im je bez razmiljanja odgovorio. 'Naravno po ljubavi prema blinjemu'. Tada ga je drugi novak, ohrabren prijateljskim nainom s kojim je sveti Franjo odgovorio, zapitao sljedee: 'A kako sveti oe moemo rei da smo stigli do savrene kranske molitve?' Ponovno je odgovor doao bez oklijevanja: 'Po vaoj ljubavi prema vaim neprijateljima'. Ta kvaliteta ljubavi ne raste samo ovjekovim vlastitim nastojanjima bez obzira koliko se trudio. To je isti dar i zato je to uvijek autentian znak svetosti. Sve se moe simulirati: i dar jezika, i dar prorokovanja, i dar ozdravljanja, i uda svake vrste, no ak i onda kad je sve to istinito, to jo uvijek nije znak istinske svetosti. Znak istinske svetosti je stalna nesebina i neuvjetovana ljubav prema drugima, sve do toke ljubljenja neprijatelja, bez obzira je li on kranin ili poganin. Budui da na duhovni ivot ovisi o neprekidnom obraanju, mi tako dozvoljavamo Bojoj ljubavi da nam prilazi sve blie i blie, i ona polako poinje osvjetljavati nesavrenosti i neistoe nae ljubavi u usporedbi s Bojom. To je poetak mistinog proienja koje se mora nastaviti tako dugo dok se iz naeg srca ne ukloni svaka zapreka ulasku Boje ljubavi. Da bi olakali proces unutarnjeg ienja, moramo prihvatiti grenost i prostrijeti se razotkriveni pred Bogom dok nam njegova ljubav prilazi sve blie i blie. Sakrament pomirenja pomoi e nam da moemo oprostiti, i izvor grenosti u nama bit e oien. To je razlog zato je ispovijed bila tako vana pustinjskim oima. Kad su redovnici odlazili u pustinju, odlazili su u potragu za voditeljem - duhovnim ocem, koji e ih voditi prema Bogu. Zna se, a i razumljivo je da su odlazei u pustinju dolazili u dodir s Bojom ljubavi, usmjeravali se prema Bogu i dolazili do iskustva Duha Svetoga, dok su se njihove osobne slabosti i grenosti sve vie razotkrivale. Kad bi se to dogodilo, vidjeli su u punom svjetlu svoju vlastitu grenost, pa su se mogli ispovijedati svom duhovnom ocu ili duhovnoj majci. Tek kasnije je Crkva' poela insistirati da se takva ispovijed moe smatrati sakramentom jedino ako je uinjena pred sveenikom, no tako nije bilo u ranim danima kada je svetost bila jedina kvaliteta koju je redovnik traio od svog duhovnog voe. Eto, upravo pred par dana naila sam u naoj biblioteci na neku staru duhovnu knjigu napisanu za vitezove. U njoj pie da se svaki vitez prije bitke mora ispovjediti sveeniku, a ako ga ne nae, onda svom pratiocu, a ako ni njega nema, onda svom konju! Ne mislim da je takva ispovijed sakramentalna, ali je, nema sumnje, zdrava, u najmanju ruku s psiholokog stajalita, i mislim da je to upravo sr stvari. Sakramentalna ispovijed ima mnogo dublje znaenje, jer poniznost koja ukljuuje iskazivanje grenosti nekom drugom u sakramentu, djeluje kao povealo koje upravlja zrake Boje ljubavi na izvor grenosti u nama. Tako grenost moe biti spaljena, a to to neki oi u Crkvi zovu drugo krtenje vatrom, i to je, doslovno reeno, poetak istilita na zemlji." "ao mi je", nastavila je Francoise, "moda je to bio malo prevelik zalogaj, no dozvoli mi da ukazem na toku koju pokuavam objasniti. Kad je Bernard bio maleni djeak, kupila sam mu za Boi povealo da moe promatrati razliite marke iz svoje zbirke maraka. No on mu je ubrzo naao drugu upotrebu. Otkrio je da pomou tog stakla moe usmjeriti zrake sunca u jednu toku na papiru i zapaliti ga. Nisam o tome puno razmiljala tako dugo dok je pazio da nita ne zapali. Oduzela sam mu povealo kad sam otkrila da na taj nain pali jadne male bespomone kukce u vrtu. Pretpostavljam da si i ti inio takve uasne stvari kad si bio mali. U svakom sluaju, vidi na to ukazujem. Dobra i iskrena ispovijed je in poniznosti, in u kojem se kao s povealom upravlja vatra Boje ljubavi da spali sve u naem srcu, ono to spreava Bojoj ljubavi da ue u nas. Vidi, Peter, ne boj se. Ima vie nego dovoljno toga to treba napraviti dok eka pod kriem, a da ne osjeti da si zapao u beskorisno mirovanje. Najprije treba vjebati kajanje u molitvi koristei se onom molitvom koje tebi najbolje odgovara i koje te dri u blagom pokuavanju obraanja i otvaranja srca Bogu. Drugo, moe taj posao nastaviti i izvan molitve, pogotovo kad naui obraati se Bogu preko svoga blinjega u nevolji, i konano tree, pokuaj organizirati svoj dnevni ivot da postane savrena podloga za neprekidnu molitvu i da uspostavi ravnoteu izmeu vremena za molitvu, vremena za odmor i vremena za rad u savrenom skladu, pazei da umjerenost uvijek dri tvoj ponos unutar granica. I konano, kad tako uini sve najbolje to moe, i Bog e poeti initi ono najbolje, dopustit e da sve to je pod utjecajem njegove ljubavi bude oieno krtenjem u vatri. Ta e vatra prvo oistiti tebe da pone svijetliti vatrom koju e onda poet predavati drugima. Sve je to askeza srca, to je sr svake autentine duhovnosti. No nikad ne zaboravi - gdje god da pone svoj duhovni ivot, uvijek e zavriti na podnoju kria gdje mora nauiti ekati." 85

"Mislim daje to ono najtee", rekao sam. "Znam da ti je teko jer je i meni to bilo teko. Svima nam je teko. A zna li zato? Zna li zato svi mrzimo ekati bilo to? Mrzimo ekati neko pismo, telefonski poziv, autobus ili tramvaj, avion ili bilo to drugo. Mrzimo ekanje jer to znai da nemamo sve pod kontrolom, a mi volimo kontrolirati svoj ivot, pa i ivote drugih ljudi samo ako nam daju priliku. Ponos je to u nama, ponos koji je korijen svakog grijeha. To to ti govorim ne tie se samo tebe, Peter. Tie se to svakoga od nas. Kad si ostavljen da eka u podnoju kria, naui se strpljivosti, naui to na teak nain. Bojim se da je to jedini nain na koji moemo nauiti biti strpljivi, vjebati strpljivost, ne samo danima nego i mjesecima pa i godinama. To je tu, u podnoju kria gdje konano nauimo znojiti se krvlju i prolijevati suze, postojati kad vie nemamo nita pod kontrolom. Dolo je vrijeme kada ne moemo nita uiniti, ak ni moliti, ne moemo ni ukloniti napasti koje kao da nas preplavljuju jae ni ikad, da ne govorim o rastresenostima koje nas neprekidno prate. Tu, kroz dulje vrijeme stjeemo iskustvo svoje krajnje bespomonosti kad nam izgleda da je na cijeli ivot u ruevinama. To je mjesto gdje se bolno i konano naui poniznost; poniznost da shvatimo da sami ne moemo apsolutno nita. Uvjereni smo da tu istinu poznajemo od poetka svoga duhovnog puta - no to znamo samo u naim glavama, ali to mora nauiti svaka ilica naeg bia, i ta je stvarnost konana smrt naeg ponosa koji nas je sve do tada vodio. Sad smo konano otvoreni, potpunije no ikada Bogu koji e, kad on to izabere, poeti graditi svoj dom u nama da vlada tamo gdje je dosad vladao 'stari ovjek'. "Mnogo ti hvala, Francoise. Ti si sve to tako jednostavno saela." "Nema na emu, ne zahvaljuj meni, Peter, zahvali ocu Claudeu. On me je to nauio i tebi bi to sve rekao da ga nisu premjestili u Lyon." "Da, znam. Prije nego to je napustio Pariz, poeo mi je govoriti o askezi srca. No reci mi to se dogaa kad Bog poinje raditi u osobi koja je nauila strpljivo ekati u podnoju kria? Kako Bog poinje djelovati u osobi iji je ponos u tolikoj mjeri razoren?" "Ne pitaj me toliko, Peter. Molim te nemoj se zavaravati. Ja sam samo poetnik kao i ti. Mora to pitati nekoga svetijeg od mene." "Mogu li ti pisati?" zapitao sam iznenada. "Da, svakako", odgovorila je Francoise bez sustezanja, "moemo jedan drugog podravati u molitvi", a nakon kratke stanke je nastavila, "to su tvoji planovi nakon diplome?" "Provest u neko vrijeme s roditeljima u Mancheste-ru. Zatim u posjetiti brata u Istonom Bergholtu, a nakon toga u provesti mjesec dana s jednim prijateljem na Hebridima. Rekao mi je da tamo imam priliku dobiti posao u mjesnoj koli sljedee godine, pa sam odluio otii i pogledati. Moda se tamo udomim." "Znaj da u biti uvijek s tobom u duhu, a i ti ostani sa mnom u vezi. Pii mi kako stvari napreduju." Mislim da je to bio Shakespeare koji je rekao da je rastanak slatka tuga, i bio je u pravu. Kakva je tuga bila ostaviti Clitunno. Zaljubio sam se u to mjesto gdje sam bio tako sretan, gdje sam upoznao Francoise i druge, sestre koje su mi bile tako dobre i ija je jednostavna vidljiva dobrota bila jedini znak koji je stvarno odavao naina ivota kojim su ivjele. Ali bila je to i slatka tuga takoer, jer sam naao neto, ili bolje reeno nekoga, koga tako dugo nije bilo u mojem ivotu. Bio sam blagoslovljen s dva brata, ali niti jednom sestrom. Sada je Francoise postala moja sestra, i ja u uiniti sve da i ja njoj budem najbolji brat. Bio sam tako nevin, tako neiskusan, da sam cijelim putem do Monte Casalea priao s madame de Gaye o njenoj predivnoj kerki i o sestri koju sam u njoj naao. Da sam vidio, da sam mogao razumjeti pogled kojim me je promatrala, u najmanju bih ruku utio ali, ja stvarno nisam shvaao to mi se dogodilo, jer mi se to nikada prije nije dogodilo, ali madame de Gaye je shvaala. Umirao sam od elje da nastavim itati sljedei rukopis, no morao sam neke stvari uraditi prije nego napustim otok. Napisao sam neka openita pisma; koja e otac James dati sestrama u samostanu da ga umnoe. Odloio sam na stranu rukopis dok ne zaradim pravo da ga dalje itam. Morao sam napisati adrese na omotnice svima onima s kojima se Peter dopisivao, sortirati sve njegove privatne poslove. Sortirajui pisma dolazio sam u iskuenje da prekinem, ali s prilino djetinjastim obeanjem samom sebi odluio sam da neu uivati u daljnjem itanju tako dugo dok sve stvari ne sredim. Nema sumnje da sam jo uvijek nezreli, nedorasli ai, premda sam odavno preao svoj trideseti roendan.

86

Sedmo poglavlje U SAN GIOVANNI ROTONDO Uveer treeg dana otac James mi je donio dvije stotine kopija pisma koje sam napisao Peterovim prijateljima, no donio je i jednu uzbudljivu novost. Peterov brod je pronaen kako pluta oko dvije stotine milja sjeverno od Shetlanda. Zanimljivo je, da ga je pronaao ista mina H.M.S.Wasperon. Nakon pregleda ostavili su ga u Mallaigi tako da ga moe preuzeti vlasnik ili njegovi nasljednici. Otac James je jo rekao da ga je prole noi preko Mincha u Castelbav doteglio jedan ribarski brod iz Eriskaya. Nakon to su mornariki strunjaci pregledali brod, tri su interesantne stvari izale na vidjelo. Prvu je pokazao test ispitivanja drvene oplate koji je pokazao da je brod cijelo vrijeme, neprekidno od onog jutra kad je Peter isplovio iz Castelbava za Calvav, bio u vodi. Druga je stvar bila ta to su jedrena ueta bila vrsto i uredno smotana prije naputanja broda, a tree je bilo to to je ue za teglenje bilo odrezano isto, nekim otrim instrumentom, vjerojatno noem, i oko dvadeset stopa ueta je ostavljeno da mlatara po vodi. "to bi sve to trebalo znaiti?" zapitao sam Oca Jamesa. "Ne znam", odgovorio je, "ali jedno je sigurno: Pete-rov brod je bio tegljen od nekog drugog broda ili neeg drugog. Jedreno ue koje je bilo vrsto smotano nije smotao Peter. To tvrdi kapetan broda Thistle koji je Peterov brod doteglio iz Eriskaya, a on dobro pozna Petera i zna kako on smotava ue. "Znai li to da je Peter iv?" zapitao sam ne mogavi sakriti svoje uzbuenje. "Ne, to ne", nakon malog zastajkivanja polako je nastavio otac James skupljajui usta i podiui obrve, "ali to znai da ima nade tamo gdje je ranije nije bilo." "Popijmo gutljaj pia u to ime", iznenada je rekao mijenajui temu i smijeei se svojim zaraznim smijekom, dok je iz unutarnjeg depa vadio bocu viskija. Kad je otiao, legao sam u krevet i otvorio posljednje poglavlje Peterova rukopisa. Poto sam na veinu omotnica ve ispisao adrese, nisam morao dulje ekati. Zanimalo me je kako je stigao u Monte Casale i je li imao daljnje kontakte s tom mladom enom u koju se, oito, bio zaljubio. OD MONTE CASALEA DO SAN GIOVANNI ROTONDO Moete li zamisliti jedan starinski, prastari franjevaki samostan, onakav kakvim bi ga nacrtao Walt Disney. Oronuo i nakrivljen od starosti, naet atmosferilijama, okruen rijetkom umicom, pa sve to zatim smjestite na vrh breuljka odakle se prua velianstven pogled na dolinu ispod njega. Dobiti ete sliku samostana Monte Casale, mjesto samoe i molitve koje je jo sveti Franjo, svega est godina nakon to je bio pozvan na kontemplaciju, dobio na dar. Dan nakon nakon naeg dolaska, madame de Gaye je otputovala u Pariz, a otac Angelo, gvardijan, primio me je u svoju eliju da mi osobno zaeli dobrodolicu u to sveto utoite. Pozvao me je da u potpunosti sudjelujem u nainu ivota kojim ivi on i njegova mala zajednica. Bio je to omalen debeli ovjeuljak, graen za udobnost a ne za urbu. Ipak bio je uvijek dovoljno brz kad bi nekome trebala panja ili suosjeanje. Po tome je bio nadaleko poznat, pa je lako razumjeti zato je bio najpopularniji gvardijan u provinciji. "Molim vas, ne sudite po vanjtini", rekao mi je, "franjevako bratstvo je mjesto gdje grenici i pokajnici ive zajedno, podravajui jedni druge u inu kajanja. Postoji samo jedna zajednica svetaca, ali ta je s onu stranu groba. Mene zovu gvardijan, to znai uvar a ne superior - nadstojnik. Jer, sveti je Franjo dobro zapazio da brat Isus nije doao da gospodari drugima, nego da bude sluga i da slui drugim jadnicima - i zato je zahtijevao da u franjevakom redu nema autoritativne linosti nego su svi braa. Jedino su poneki, ali samo za neko vrijeme, izdignuti da bi sluili drugima. Nitko se nikada ne bi trebao zvati prior - prvi, opat - onaj koji izravnava, stiava, ili imati bilo koju drugu titulu koja bi naglaavala superiornost, nego samo ona imena koja oznaavaju ponizno sluenje. Zato su kod nas jedine titule koje se dodjeljuju brai gvardijan - uvar i ministar - sluga, a i one im se daju samo zato da ih podsjeaju da su dobili zadatak koji ih je samo za neko vrijeme izdigao. Najvea je sluba, ta da pomognemo drugome doi do punine ljubavi, to je najdublja elja svakog ljudskog bia. Punina ljubavi je ovdje u sreditu nae pokornike zajednice. Ovdje se dnevno dogaa sveti misterij u slavljenju njegova Sina Isusa kada Bog postaje prisutan u svima nama. To sveto otajstvo plamti dovoljno i vie nego dovoljno da obnavlja ivot i snagu, ne samo u nama nego i u cijelom ovjeanstvu od prvog do posljednjeg ovjeka, iznad svih naih oekivanja i snova. Katkada se prepadnem kad shvatim da je jedini nain kako ih mogu voditi do ljubavi taj, da se sam promijenim tako da moja braa u meni i mom ivotu vide primjer 87

koji moraju utjeloviti u svoje ivote. Ako ohrabrujem samo rijeima, moje e rijei zvuati prazno, jer nitko ne eli sluati rijei licemjera. Autoritet koji mi je dan, kao i svi autoriteti u Crkvi od najviih do najniih, pomae mi stvarati okruenje onima za koje sam zaduen da im sluim tako da osiguram mjesto i vrijeme gdje osoba moe odgovoriti punini Boje ljubavi putem kajanja. To ne znai samo omoguiti tiinu i osamu, bez ega bi takav odgovor postao sterilan, nego i osigurati ovjeku i ovjenu okolinu, tako da svatko ima vremena i prostora i za svog brata da ga paljivo slua, da ga podri i ohrabri, da potuje njegove potrebe, razumije njegove slabosti i da oprosti onima koji nisu tako sretni kao on sam. Tek tada se moe s braom sagraditi tolerantna, prihvatljiva zajednica, sa zajednikim ciljem da bezuvjetno darujemo svoje ivote Bogu. Moja je odgovornost da to izvrim, ali jednako tako nije nita manja odgovornost i svakog lana, jer u protivnom neemo nikamo stii. Sve ti to govorim jer e kroz slijedea etiri mjeseca, ili tako nekako, i ti biti jedan od nas, a ja elim da dobro shvati na nain ivota i sve oko njega." "Hvala oe Angelo", rekao sam, "uinit u sve to mogu da se uklopim i molim vas da mi kaete ako se na bilo koji nain nasuem. Priznajem da mi do sada nikada nitko nije tako objasnio svrhu franjevakog reda. Sada mi je jasno da to ima smisla, najvie zbog toga to sam uvidio da je mogue ostvariti prihvatljivu ljudsku zajednicu." "On, dragi", odgovorio je otac Angelo, "vidim da ti to ba i nisam dobro objasnio. Cilj franjevakog naina ivota nije da se sagradi prihvatljiva zajednica, nego da se napravi zajednicu brae koju e Duh Sveti oblikovati u kransku zajednicu slinu onoj Isusovoj i njegovih uenika. Apostolat franjevca je u sluenju drugome onakvom ljubavlju koju je sam primio. Tek tada e se stvoriti bratstvo ljudi od krvi i mesa koje e biti istinski' odraz Bojeg ivota, ivota Trojice u Jednom. Evanelje nigdje ne kae da moramo podnositi jedni druge, inei ustupke jedni drugima, graditi i prihvaati zajednitvo s drugima, nego kae da trebamo ljubiti drugoga onom istom ljubavlju kojom je Krist ljubio nas. Dalje ono kae da moramo drugome oprostiti sedamdeset puta sedam, ljubiti ne, samo svoje prijatelje nego i neprijatelje, pa ak i moliti za one koji nas mue i koji nas ubijaju. Ali evanelje dalje jasno kae i to da je to ovjeku nemogue. ovjejim se nastojanjem moe ostvariti samo, u najmanju ruku djelomino prihvatljiva zajednica. Jedino Boje okruenje moe stvoriti brinu i milosrdnu kransku zajednicu u kojoj e se svi meusobno ljubiti i koja e ve ovdje na zemlji odraavati unutarnji Boji ivot." "Hvala oe", rekao sam, "ovo mi je sad pomoglo da spoznam i zato nisam mogao raditi na sebi. Vidite, bio sam prezaposlen kritikom duhovnosti koja je zasnovana na prezauzetom ljudskom nastojanju i postojala je opasnost da odem u drugu krajnost. Sada uviam da nikakva ljudska nastojanja ne mogu stvoriti kransku zajednicu. To ne moe ni Bog, bar ne tako dugo dok ljudi ne uine potrebne korake, jer e tek tada moi ui u njih." "Tono", rekao je otac Angelo, "ali danas veoma mnogo ljudi ide krivim smjerom i zato vjerski ivot zahtijeva obnovu. Ljudi se previe spremno okreu sociopsiholokim znanostima, a evanelje su sveli na jezik sociologije i psihologije, pa se tako govori u terminima kao to su samoostvarenje, potpuno ovjetvo, sazrijevanje, gradnja prihvatljive zajednice i tako dalje i sve to a da se ne shvaa kako su zapravo domiljato snizili standarde evanelja. Snizuju se uz pomo, esto nekritiki odabranih metoda i tehnika iz drugih uglednih grana znanosti do razine koja dozvoljava vjerovati da je sve u moi ovjeka, a ne uoava se kako je to sve samo iskaz nezrelosti. Mislim da je vano utvrditi kako evanelje jednoznano nauava bez razvodnjavanja i bez zabune i zavaravanja da ljudi svojim vlastitim nastojanjem ne mogu nita napraviti. Evanelje kae 'budite savreni kao to je Bog savren', 'budite suutni kao to je to Bog', 'ljubite jedan drugoga kao to je Krist vas ljubio'. Nigdje ne govori o gradnji neke prihvatljive zajednice, nego govori o zajednici u kojoj e se Otac, Sin i Duh Sveti utjeloviti u svako tijelo onih koji tvore tu zajednicu. Ako netko misli da je sposoban vlastitim nastojanjem stvoriti takvu zajednicu i razviti takvu ljubav svojim zaslugama, ini veliku pogreku. Evanelje ponavlja i ponavlja - 'ja znam da vi ne moete, ali zato ja mogu ako mi dozvolite', a to evanelje mogu uti samo oni dovoljno ponizni koji osjeaju svoju potrebu za Bogom pa mu se spremno obraaju u potrebi. Ovdje u Monte Casale imamo mnogo posla, moramo pokuati oblikovati ovjeka i ostvariti zajednicu koju ovjek prihvaa i u kojoj e ovjek ovjeka podravati da ive neprekidno se kajui. To je jedini nain na koji mi moemo otvoriti srca Onom Jedinom koji moe izgraditi pravu kransku zajednicu ovdje na zemlji i koja e biti pokazatelj onog bratstva koje nam je pripremljeno na nebu. Vidi, Peter, ljudsko je nastojanje nuno potrebno samo da si stvorimo okruenje u kojem emo se moi' potpuno otvoriti Bogu. Mi moramo uiniti svoj dio da bi Bog mogao uiniti svoj. Na udio je i trajno obnavljanje neophodnih ovjejih moralnih vrijednosti, kao to su tolerancija, strpljivost, potivanja i prihvaanja drugih i drugaijeg 88

naina ivota i tako dalje. Tada emo moi ivjeti zajedno u istom bratstvu podravajui jedan drugoga u .odgovoru Bojem pozivu. Ako nam u tome mogu pomoi psiholoka i socioloka istraivanja, u redu, ali ona nikada nee - ponavljam nikada nee uspjeti ostvariti kransku zajednicu. Oni koji misle da to mogu, slijepi su i vode slijepce. I zakon takoer ima svoju ulogu. Propisi dodue nikada ne stvaraju zajednicu, ali oni uvaju prava pojedinaca koji ele odgovoriti Onom Jedinom koji ih zove. Propisi mogu i moraju, na primjer, inzistirati na vremenu i mjestu utnje i osame, jer niti jedan molitveni ivot ne moe rasti bez takvog okruenja, l kad smo sve uinili da osiguramo i ostvarimo najbolje mogue okruenje za zajedniki odgovor Bogu po kajanju, tada Bog moe uiniti svoj dio. Njegov je dio da nas ispuni Duhom Svetim, koji e uiniti da budemo jedno, kao to je on Jedan, tako da se, doslovno reeno, u nama mogu utjeloviti one rijei Isusove molitve na Posljednjoj veeri 'da budu jedno'." Proveo sam cijelo poslijepodne prebirui u sebi sve to mi je otac Angelo rekao sluajui i promiljajui o vanost razlikovanja naeg i Bojeg udjela. Mislim da je danas vea potreba za tim saznanjem nego ikada ranije. Ne zato to suvremena psihologija nema to ponuditi ovjeku. Dapae, ona moe mnogo dati, naroito kad nudi izgradnju humanijeg drutva, uei nas da paljivije uviamo razliite potrebe drugih i da pomaemo u lijeenju straha koji mnoge spreava da budu lanovi ljudske zajednice. No kad svi ljudi uine sve to treba, potrebno je jo i ostvariti najbolju moguu okolinu za poetak pravog rada, u kojoj e dobronamjerni mukarci i ene temeljito podravati jedni druge kako bi mogli primati Boju dobru volju. Uveer tog dana poeo sam izraivati svoj osobni dnevni raspored za mjesece koji su bili preda mnom, uvaavajui sve to mi je otac Angelo rekao, kao i umjerenost na koju mi je ukazivao otac Claude. Nisam mogao vjerovati svojoj srei. Ovdje, na ovom lijepom i zabaenom mjestu samoe, s etiri mjeseca bez obveza pred sobom, mogao sam potpuno uroniti u Boga i obnoviti one divne trenutke kontemplacije koje sam iskusio u crkvi Notre Dame. Moja dnevna molitva postat e moja dnevna duhovna hrana, koja e me voditi svetosti kojoj sam toliko teio. Kako sam bio naivan! Tada ni slutio nisam da e mi ta moja oekivanja kako u nai nebo na zemlji, u ta etiri mjeseca umjesto neba otvoriti vrata pakla. Otac Angelo je dogovorio da e moj duhovni voa biti otac Fabiano kojemu sam redovno odlazio po upute i na ispovijed svakoga petka. On je bio postojan vjernik, no pomalo prezaposlen da bi previe vremena provodio s poetnikom poput mene, pogotovo kad je jo imao i rok za dovrenje knjige na kojoj je radio. Jednom kad bi uo moju ispovijed, uputio bi mi nekoliko dobro odmjerenih rijei koje nisu trajale vie od tri minute, dao mi oprotenje, i vratio se svom poslu. Nisam imao priliku da ga zatraim za pomo ili savjet kad sam to elio. Radio je na nekim starim monakim tekstovima nedavno otkrivenim u Etiopiji. O egipatskoj monakoj tradiciji sam esto itao a za etiopsku nisam nikada uo, premda je imala jednako tako staru tradiciju, ako ne i stariju. Svako sam se jutro trebao takoer, javljati jednom drugom sveeniku, ocu Bernardinu da mi dade svakodnevna radna zaduenja, to je takoer bio dio moje dnevne rutine. Bio je to mlad, naoit, visok, tamnokos ovjek u kasnim dvadesetim godinama. Izgledao je doslovno kao da je izaao sa stranica nekog enskog magazina. No taj njegov izgled latinskog ljubavnika s mediteranskim ponaanjem, odveo ga je u mnoge nevolje o kojima sam kasnije saznao. Najei posao koji mi je zadavao, kad god bi mi to ostale obveze dozvoljavale, bilo je podrezivanje loze u malom vinogradu koji je pripadao samostanu. Otac Bernardino bio je jedini lan zajednice koji je, kako mi se inilo ili sam ja tako mislio, primjeivao moje prisustvo. Bio je najee loe raspoloen, mrzovoljan i osoran pa je bilo teko uspostavit s njim neki odnos. Imao sam neodreeni dojam da ovaj pustinjaki ivot nije njegov vlastiti izbor niti da je njegova prisutnost u Monte Casale sluajna. Kad bi se odluio razgovarati, razgovarao bi jedino o Rimu, gdje je vidljivo bio u svom elementu, o radu s mladima, o njihovim potrebama kojima je posveivao cijelo svoje slobodno vrijeme i o 'Romi', nogometnom klubu, koji je u to vrijeme bio pao na dno ljestvice u svojoj skupini, a on ga je svojom nesebinom podrkom i divljenjem pokuavao ponovno uspeti na mjesto koje mu pripada, to jest na vrh. I ja sam poeo podravati taj nogometni klub, ak sam se i molio za njegov tjedni uspjeh i na kraju je zavrilo tako da sam i ja cijeli tjedan bio pomalo izgubljen ako bi oni izgubili utakmicu. Shvatio sam da je Dino, kako je elio da ga zovu, doao u Monte Casale samo tri mjeseca prije mene i da je doao nekako tajanstveno. Prialo se da je njegov sastav mladih dez muziara, kojem je njegov brat agent u svijetu ou biznisa dogovarao nastupe s nekim internacionalnim umjetnicima koji su im pomagali, postao preuspjean. Sastav je postao neka vrsta meke u dez poslovima, ne samo u Rimu nego i u cijeloj Italiji. Prialo se takoer da je u Rimu bio poznat kao 'redovniko udo', kao 'bonvivan' i ime mu se pojavljivalo u vezi sa svim drutvenim dogaanjima. Bila to istina ili ne, jer to nitko nije tono znao, sumnjiava ogovaranja su kruila i o njegovim vezama s atraktivnom mladom glumicom i nekim drugim poznatim enama iz svijeta ou biznisa. Bio je to njegov gvardijan, ne otac Dino, koji je odluio da je zabit Monte Casalea pravo mjesto za njega. Tu e se odmoriti i imati okruenje i vrijeme da sagleda stvari iz mnogo jasnijeg ugla te pokua razmisliti o putu kojim ide. 89

Nema sumnje da su njegovi poglavari djelovali u najboljoj namjeri, no Dino nije tako mislio i u ocu Angelu nije vidio nita drugo doli tamniara, a Monte Casale kao zatvor iz kojeg e pobjei im se tamniar udalji iz kue. Kad bi odlazio na put, obiavao je sa sobom nositi modernu odjeu i ve na pola puta niz brijeg svoj habit bi smotao u jedan stari koveg u kojem bi ga uvao za' povratak, a preoblaio bi se u grotesknog teddyboya. Jednom je zgodom na povratku iz Perugie bio tako raspoloen da je zaboravio promijeniti odjeu prije povratka u samostan. Plesao je bugi-vugi na ope veselje domaih ivotinja i polovice samostanske zajednice koja je to promatrala sa sigurne udaljenosti. Meni otac Dino nije nanio nikakvu tetu, u stvari bio sam mu jako slian. to je vrijeme vie prolazilo, poeo me je i pouavati kolskom, teolokom razmiljanju, koje je, kako mi se inilo, vie odgovaralo nainu ivota koji je on elio i koje je po njegovu miljenju bilo mnogo humanije i zbog toga blie evanelju, nego vjera srednjovjekovnog svijeta koju su izabrala i ivjela njegova braa redovnici. Moje su osobne nevolje stvarno poele onog dana kad sam se ponovno poeo iskreno moliti, naroito uveer nakon dnevne veernje slube Boje, kad bi ostao sjediti sa strane puna tri sata u kontemplativnoj molitvi, za koju sam vjerovao da e me podii u visine mistinog sjedinjenja. U poetku nisam shvaao to se dogaa. Jednostavno sam poeo razmiljati o sestri koju sam pronaao i o uzajamnoj podrci koju emo davati jedan drugome u godinama koje su pred nama. Tada sam, u nadolazeim danima, pronalazio beskonanu radost u kontemplaciji koju sam primao ne od Boga nego od sestre. Poeo sam duboko tonuti u ivotne osjeaje koje nisam mogao prosuivati jer ih nikada nitko jo u meni nije bio izazvao. Moda stvari ne bi bile tako loe da sam vie rabio mozak, ali velika osamljenost koju sam sam odabrao, uinila me je potpuno nesposobnim da izbjegnem elju i enju koja je, u svakom trenutku dok sam sjedio pred Bogom, pustoila u meni. U sjeanju sam poeo obnavljati trenutke naeg prvog susreta, razgovora koji smo vodili. Zatim je to bio nain na koji je hodala, pokrete njenog tijela poeo sam osjeati kao nikada ranije, pa zatim njezin glas; taj lagani francuski naglasak koji mi se inio tako privlaan. Na kraju, s vremenom sam poeo osjeati nepodnoljivu bol od elje. uo sam taj glas tako jasno u svojoj glavi kao da me je netom napustila nakon naeg veernjeg razgovora: 'Bon soir Pierre et dormez bien'. Nain na koji bi izgovarala glas 'rr' s tim privlanim parikim naglaskom to je za mene bilo previe. Nekoliko sam se puta naao obliven suzama od neega, ne od nekoga, tko mi je bio tako drag i tako nedostian. Znao sam da e mi ona uvijek biti sestra a ja njezin brat, no elio sam mnogo vie, a znao sam da bi se ona povukla kad bi znala samo polovicu mojih matanja. Ona je bila tako nevina, tako ista i toliko ispred mene, da sam se pitao bili me uope pogledala da nisam doao s njenom majkom. A onda sam se malo prizemljio kada sam se sjetio njene prolosti. Ne, moda ona nije bila djevojka bez mrlje kakvu sam ja zamiljao. Ali ve sljedea misao je bila da to nije bilo njenom krivnjom. Kako bi moglo biti? To je bio prljav udarac koji joj je netko zadao da bi je osramotio. U jednom sam ak trenutku svu svoju ljutnju ljubomorno usmjerio na tog ovjeka, jer on je neko vrijeme posjedovao osobu koju sam ja toliko elio imati zauvijek. Moja je opsesija napravila lakrdiju od moje molitve. Nisam se vie zadovoljavao prolou, poeo sam planirati budunost piui i prepisujui pisma u svojoj glavi koja sam joj poeo slati svaki drugi dan. Planirao sam kako u ju prije povratka u Pariz vidjeti i razmiljao to u joj rei kad se konano sretnemo. Jutarnja misa i meditacija iza doruka su mi se inili kao da traju vjenost. Brojao sam minute do trenutka kada dolazi pota, elei primiti njeno pismo koje sam ve vidio u svojoj glavi dok sam razmiljao to e mi odgovoriti na aluzije koje sam upotrijebio i s kojima sam je pokuao izazvati da se otkrije, ako u njoj treperi bar malo one vatre koja u meni plamti. Zatim bi nastupio straan antiklimaks, ako pismo ne bi stiglo, ili ako bi njegov sadraj bio takav da ugasi svaku elju u meni; vagao bih svaku rije kojom se izrazila je li u moju korist ili ne. Nikakva depresija, pa ma kako bila tamna, koja je pritiskala jadnog Dina, nije bila vea od one koja bi na mene pala kad bi potar nezainteresirano proao pored mene. ivot jednostavno vie nije imao smisla, niti za mene, niti za bilo koga tko bi doao u doticaj sa mnom. Jednog takvog jutra, a to je bilo esto, napustio sam vinograd da se sam obrezuje i s jakom glavoboljom otiao u umsku kolibu. Molitva, za koju sam nekad mislio da e biti moje dnevno nebo, postala je dnevni pakao. Oekivao sam potara, moda me danas nee zaobii, moda dobijem odgovor, u najmanju ruku mogao sam se nadati, premda sam uvijek bio nekako i svjestan da su to samo fantazije mog uma i da se one nee ostvariti u ivotu, i kad bi me potar ponovno zaobiao, ili kad pismo koje mi je uruio nije bilo odgovor kakav sam oekivao, nastupila bi jaka depresija, obiljeena iskrama ljutnje, ljutnje prema sebi samome, ljutnje prema svima oko mene, ljutnje prema takozvanoj Bojoj ljubavi o kojoj je on govorio kao o ljubavi prema njemu, a koju je meni dao prema nekome drugome. Ako je to u redu i ako je to Boja pravda, ako je to nain na koji on tretira osobe

90

koje ele ono to je njihovo pravo i za to daju svoj ivot, tada ja ne elim nita od toga i nita od njega u vezi s tim. Sva su mi osjeanja za Boga isparila tako da sam se poeo pitati kamo je sve otilo jer je izgledalo kao da je sve nestalo iz mog ivota i iz molitve koja mi je nekad tako puno znaila. Poeo sam sam sebe pitati ima li Boga i nije li on samo utvara koju sam ja stvorio u svom umu da bih ostvario duboke elje i potrebe svoje vlastite osiromaene osobnosti. Sve su me te napasti poele uznemirivati kako izvan tako i unutar molitve. Postao sam teret ne samo sebi nego i zajednici koja me je tako dobrohotno primila u svoju sredinu. Kad je neto prije Boia otac Angelo iao u Clitunno, poveo me je sa sobom. Proveo sam zanosni sat vremena s Francoise i to me je odravalo tjednima. Ni u jednom asu nisam pokazao da mi je ona vie negoli samo dobar prijatelj i prava sestra, barem se meni tako inilo. Sve su se moje nevolje nastavile kada je otac Dino poeo razvijati svoju najnoviju teoriju oko animusa i anime koju je preuzeo i prilagodio iz Jungove psihologije i o kojoj je stalno priao. Tvrdio je da nije ovjek, nego ovjeanstvo stvoreno na sliku i priliku Boju a to znai da ovjek i ena odraavaju ovdje na zemlji neto od unutarnje prirode Boga. U Bogu su mukarac i ena, animus i anima savreno izbalansirani u Onom Jedinom koji je savrenstvo u sebi samome. Nijedan ovjek zato, dokazivao je, ne moe upoznati i iskusiti Boga osim po osobnom odnosu prema eni i obratno. Jedino zajedno oni odrazuju dio savrenstva Boje slike ovdje na zemlji. Bila je to zanimljiva teorija, a on je smatrao da potjee jo od velikih crkvenih otaca a ne od Junga. "Ali to o tome kae Isus", bunio sam se, "jer u evanelju nalazimo jasan poziv na celibat?" "To ne naruava moju tezu", odgovorio je, "to je samo uvruje. Isusov je odnos prema enama bio revolucionaran, pa ak i najkonzervativniji teolozi prihvaaju da je njegov odnos prema enama bio dubok i osoban, ak da je imao udjela i u njegovu osobnom rastu u ovjeju zrelost. Pogledaj ljubav koju je osjeao za Martu i Mariju, Mariju Magdalenu, Samarijanku i druge ene koje su ga slijedile do samoga kraja. Bila je to duhovna ljubav, no ipak, manje ili vie ljubav, ljubav prema suprotnom spolu koja je upotpunjavala njegovu muevnost. itaj ivote svetaca, neke nae franjevake svece na primjer, i nai e kako su mnogi meu njima imali osobni odnos prema enama koje su voljeli i koje su im pomagale i upotpunjavale ih. Franjo i Klara su najoitiji primjer. Bilo je mnogo franjevaca koji su tako ivjeli kao brat i sestra u duhovnoj ljubavi koja nadilazi seksualnu ljubav i koja im je omoguila da se Boji ivot na zemlji mnogo bolje odrazi nego to se moe odraziti u poretku u kojem postoji samo jedan spol." Moete zamisliti kakvu je buru to izazvalo u meni. Proveo sam sate i sate u knjinici prouavajui crkvene oe, itajui Jungovu psihologiju i neke egzegetske spise o Postanku, sve kako bih proistio sebe i ideje koje sam tako prespremno i nekritiki prihvatio od Dina. Teko bih mogao opisati zato i kakav je to bio put kojim su ile moje misli. Ako je Dino bio u pravu, a ja nisam vidio da nije, mogao bih nastaviti putem kojim sam poao i izraavati jo potpunije Boga u punini i svjedoiti ga, jer e putovanje s drugom osobom i njena enstvenost upotpuniti moju mukost i obrnuto. Taj odnos ne mora nuno biti na seksualnoj razini, jer duhovna ljubav moe biti ak savreniji znak punoe ljubavi poput one na nebu, kada vie nee biti ni enidbe ni davanja u braku. Bio sam ljut to je otac Angelo povezao svoj sljedei odlazak u Clitunno s nekim sastankom u Rimu jer mi je to onemoguilo da s njim odem u Clitunno i da svoj sluaj izloim mojoj dragoj Francoise. Krajem veljae vie nisam mogao ekati. Rekao sam ocu Angelu da moram otii u Montefalco na nekoliko dana kako bih se susreo s ocem gvardijanom u San Fortunatu i s njim prodiskutirao planove za svoju daljnju budunost. Objasnio sam da je on prijatelj madame de Gaye i njezin duhovni voa, a ja sam joj obeao da u s njim razgovarati prije negoli napustim Italiju. Neu vas zamarati s detaljima tog putovanja i to sam sve morao organizirati da iz Montefalca doem do Clitunna. To je pria za sebe. Zranom linijom to je vrlo blizu, no autobusom, taksijem i konjem veoma daleko. No sve je vrijedilo uiniti da bih ponovno vidio svoju dragu Francoise, pa makar samo i na tren. Prilikom svoje prve i druge posjete bio sam snano svladan ljubavlju koju sam osjeao za nju, to je djelovalo tako da nisam rekao ni rije koja bi mogla izazvati bilo kakve posljedice. No kod moje tree posjete stvari su mi izmakle kontroli i poeo sam joj otvarati srce. Rekao sam joj da, usprkos tome to je zajednica u Monte Casaleu prema meni veoma ljubazna, prolazim dnevni pakao na mjestu za koje sam mislio da e mi biti nebo. Rekao sam joj takoer, da mi molitva nije potpuno isezla, ali da sam preplavljen stranim napastima koje me ve tjednima mue. Ne mogu se oteti dojmu da se Francoise sve vie udaljavala to sam ja postajao osobniji. I kad sam na kraju pokuao izraziti svoje duboke osjeaje koje je ona, pretpostavljam shvatila nekim estim ulom, zastao sam nakratko pred krajnjom napasti o kojoj sam joj elio govoriti. Umjesto toga rekao sam joj da su moje unutarnje

91

napetosti koje sam tako snano osjeao utjecale i na moj san. Bilo je noi kad nisam uope mogao zaspati. Drugi put bih bio sretan kad bih odspavao barem dva sata. "Peter", rekla je gledajui me istovremeno i sabrano i nekako ispitivaki, "ti mora uiniti dvije stvari. Prvo, mnogo vjebaj na svjeem zraku. Drugo, razgovaraj o svojoj unutarnjoj napetosti i napastima koje u tebi rastu s ocem Angelom ili s nekim drugim sveenikom. Tako! To je to! Bijesno sam skoio. "O, hvala ti! Mnogo ti hvala doktorice, za savjet, ao mi je to sam ti oduzeo tako mnogo vremena." Rekavi to izletio sam iz prostorije za razgovor i zalupio za sobom vrata to sam jae mogao. No ve nakon nekoliko uinjenih koraka niz hodnik, okrenuo sam se i vratio u sobu. "O, Francoise, ao mi je, ao mi je", rekao sam, "ali zar ne vidi da te volim. Ljubav prema tebi je ta koja me zaokuplja u molitvi i izvan nje u svakom trenutku mog dana. Ne mogu si pomoi. Zar je to sve pogreno? Zar nije ljubav najvei Boji dar? Zar mi nije on dao taj dar, dao mi ga je za tebe. U to sam potpuno siguran. Razgovarao sam o tome s jednim sveenikom u Monte Casaleu a on mi je rekao da vjeruje kako je ljubav ene i mukarca na zemlji najmonije i najsnanije svjedoenje Boje ljubavi na nebu." Nastavio sam brzo dalje objanjavajui Dinovu teoriju dodajui joj ono to sam o tome proitao, uzimajui kao primjer franjevce treoredce, koji su ivjeli zajedno kao braa i sestre, pomaui jedni drugima da se uspnu do visina svetosti. Francoisin se stav prema meni promijenio kad sam se vratio u sobu u suzama i izjavio joj ljubav. Smekala je, ali dok sam joj izlagao svoju teoriju, osjetio sam da se ponovno, sve vie udaljuje od mene. Na kraju je rekla, "Peter, sveenik s kojim si razgovarao je otac Bernardino, zar ne?" "Da", odgovorio sam, "odakle ga poznaje?" "Odakle ga poznam?" uzviknula je, "njega pozna cijela Italija, i skandale koji su ga okruivali u visokom drutvu s kojim se mijeao u Rimu. Sve je to svojedobno bilo u novinama. Dobio je i kanonsko upozorenje. Dobije li jo jedno, morat e izai iz reda. Kad bih ispriala ono to znam, morao bi izai smjesta." "Kako to misli?" "Doao je ovamo proli put kad je otac Angelo bio bolestan, prolog rujna. Nisam ga poznavala u to vrijeme i tako me je oduevio. Nagovor koji nam je odrao bio je pun istih stvari o kojima si ti sada priao. Tada sam time bila impresionirana, jer teoretski, njegove ideje imaju nekog smisla. Kasnije, kad je sredio da se nasamo sretnemo u sobi za razgovor, priao mi je o duhovnoj ljubavi, i o tome kako mukarac moe dosegnuti i dotaknuti enu u Bogu, jer je u tijelu ene njegova slika. Pokuavao je dotaknuti enu u meni na nain koji mi je omoguio da vidim tko je on. Da nije tuda sluajno prola majka nadstojnica najeim se i na pomisao to bi se dogodilo. Ona mi je kasnije ispriala sve o njemu i ja to sada tebi ponavljam. Ne daj se zavesti, on e te odvesti krivim putem, jer ima izvanredan um i zna kako treba pomijeati dobru, zdravu teologiju sa smeem i intelektualizirati svoj sramotni nain ivljenja koji ga vodi k samounitenju. Samo mu je velikodunost njegovih nadreenih dala, to bi se reklo, jo jednu, posljednju ansu." Bio sam tako zateen svim tim i potpuno zbunjen s onim to sam uo pa vie nisam bio sposoban izloiti Francoise svoj plan onako kako sam to namjeravao u svojim ranijim razmiljanjima o budunosti, a koju bi nas dvoje mogli imati kao franjevaki treoredci. Lijepo smo se rastali, no ne onako kako sam se ja nadao dolazei ovamo kozjom stazom na muli. Bio je to moj posljednji razgovor sa enom koju sam volio. Kad sam se nakon etiri dana vratio u Monte Casale naao sam pismo od Francoise koje me je duboko potreslo. Bilo je ljubazno, o tome nema sumnje. Bilo je sestrinsko takoer, ni o tome nema sumnje, no bilo je i konano. Napisala mi je da je poloila osobni zavjet istoe i da ga je poloila za cijeli ivot. Jedino bi je Rim mogao od toga osloboditi, ali ona nema namjeru to traiti. Napisala je da me voli kao sestra, i to e uvijek biti tako, no moji osjeaji prema njoj jasno su joj dali do znanja da se mi vie ne moemo sretati kao to smo se sretali do tada. Rekla je jo da mi vie nee pisati, a moja pisma upuena njoj vratit e mi neotvorena. Ispriala se ako ton njenog pisma ima tvrdou koju sada nosi u sebi, no uvijek e zadrati sestrinske osjeaje za mene i uvijek e moliti za mene. Poeljela mi je sreu u mojem zavjetovanju a novosti o meni dobivat e od svoje majke te, ako je nita ne uvjeri u to da ini loe, pisat e mi na desetu godinjicu moga zavjetovanja, kad vrijeme bude rastjeralo obostrane mutne osjeaje zbog kojih smo sada duni nastaviti svaki svojim putem bez ikakvih osobnih dodira. Zavrivi itanje pisma, osjeao sam se potpuno slomljen i razmrvljen u komadie. Uzeo sam slobodan dan i otiao visoko gore iznad samostana, u umu gdje sam naao osamljeno mjesto. Tamo sam zapao u nekontroliran pla. Suze su mi tekle dok sam, drei glavu rukama, sjedio sate i sate bez iega i ikoga tko bi me utjeio. Nisam mogao ni zamisliti da mogu biti tako duboko povrijeen, tako jako slomljen kao to sam bio taj dan. Skoro sam se onesvijestio kad sam na ramenu osjetio blagi dodir ruke. Okrenuo sam se i ugledao ljubazna lice brata, kojeg sam samo rijetko primjeivao u samostanu. Katkada bih ga vidio na misi, katkada u dnu kapelice kasno naveer zadubljenog u molitvu, no nikada ga nisam vidio u blagovaonici ili u sobi za odmor. Bio sam tako zaokupljen sam sa sobom posljednjih mjeseci da nisam nikoga zapitao tko je on. Bio je vii od prosjeka, a svoje srednje godine nosio je s ljupkou pa je i djelovao nekako manji nego to je u stvari bio. Imao je kratku 92

istu jednostavno oianu kosu to mu je davalo izgled bronanog kipa koji su jednom kasnije pretopili i oblikovali u blag i suosjeajan lik koji se dobiva trpljenjem. "Oprostite mi oe", rekao sam, "no osjeam se uasno. Osjeam kao da e mi se srce raspuknuti i jednostavno ne znam to da radim." "Ja nisam otac", rekao je ljubazno, "zovi me jednostavno Antonio. Ja nisam lan samostanske zajednice, iako mi je otac Angelo u svojoj dobroti dozvolio da koristim sve prednosti samostana kad to zaelim. ivim sam tamo gore, malo dalje na obronku brda." "Hoete rei da ste vi pustinjak?" zapitao sam. "Da, mislim da me se tako moe nazvati", odgovorio je, "pripadam treem franjevakom redu i ivim ovdje ve preko deset godina. No to je zasad dovoljno o meni. Nego, to se dogaa s tobom? Molim te budi slobodan i reci mi to te mui. Ali prije poimo u moj mali dom, ovdje je prohladno za due razgovore." ivio je u poveoj kamenoj kolibi koju je sam namjestio na neobian ali vrlo udoban nain. Kad smo se smjestili, obratio mi se na odlinom engleskom jeziku. ,"A sad mi ispriaj sve na svom jeziku. Znam da si lingvist po struci, no ipak ti talijanski jezik nije jaa strana, zar ne?" "Ne", prihvatio sam, "ali tvoj naglasak mi govori da je engleski tvoj jezik." "Pa, ivio sam neko vrijeme u Engleskoj", rekao je, "ali to je duga pria, moja pria. Sada je vanija tvoja pria. Moe mi rei sve, vjeruj mi neu izdati tvoje povjerenje nikome." Sve sam mu ispriao. Koje je to olakanje izbaciti sve iz svojih prsiju, ak i ako osoba koja te slua moda ne moe razumjeti bol koja nastaje kad ljubav nae, pa je onda izgubi, i to zauvijek. "Moj dragi prijatelju, razumijem te. Vjeruj mi potpuno te razumijem. Posluaj ti sada moju priu, moda e ti pomoi. To je pria koju je do sada uo samo otac Angelo prije deset godina. I ja sam neko bio mladi student poput tebe. Studirao sam fiziku u Milanu. Bog mi je dao sve, dobar dom, dobre i drage roditelje a i dobru pamet. Sve je to obeavalo sjajnu akademsku karijeru. Nakon diplome otiao sam u Rim gdje sam doktorirao. Tamo mi je ponuena katedra na fizici na zaprepatenje drugih kandidata od kojih su neki bili ak dvostruko stariji od mene. Na drugoj godini svog rada zaljubio sam se u jednu studenticu, enu neobine ljepote. Bila je plemenitakog porijekla iz Firenze, direktni potomak obitelji Medici, na to je bila jako ponosna, sve dok se nije zaljubila u mene i svoj ponos zamijenila ljubavlju prema sinu jednog obinog milanskog pekara. Njezina obitelj nije htjela ni uti o naem vjenanju i mi smo pobjegli brodom za Englesku. Da bismo bili sigurni, na brodu nas je vjenao kapetan. Stigavi u Englesku, ponovno smo se vjenali u crkvi. O, kako smo bili ludi od sree! Ja sam uspio dobiti mjesto nastavnika na Cambridgeu. Tamo smo ivjeli tri godine. Moja je srea postala potpuna kad je moja draga, najdraa ena ostala trudna. Ali tada, osam mjeseci kasnije, i ona i dijete su umrli pri porodu. Ne mogu ti rei kroz to sam proao, koliko sam trpio. Bio sam slomljen ovjek u stranoj zemlji, tovie nepoeljan stranac jer je u meuvremenu buknuo rat a Mussolini se udruio s Hitlerom protiv Engleske. Preostalo mi je jedino da stisnem zube i odem iz Engleske jer bih, u protivnom, cijelo vrijeme rata proveo u logoru za strance. Po povratku u Rim imao sam neto kao slom ivaca i postao sam beskunik. Spavao sam pod vedrim nebom, prosio sitni kako bi odrao tijelo i duu zajedno, premda sam se esto pitao - zbog ega to odravam. Odbacio sam vjeru i Boga. Kako moe Bog, ako postoji i ako ljubi, pa ak i najbjednijem psu uiniti neto takvo kao to je uinio meni? I padao sam sve nie i nie. Uvijek sam imao ruku za crtanje, pa sam kupio neke krede i poeo crtati i prodavati slike. Bilo je to bolje nego prositi. No veina je novca odlazila na pie jer u to sam vrijeme ve bio alkoholiar. Vremena su se promjenila a cijene pia postajale su sve vie. U to sam vrijeme uo o Padre Piju u San Giovanni Rotondo. Uzeo sam ono malo svojih stvari to sam ih posjedovao i zaputio se na jug. "To te je dovelo da obraenja?" zapitao sam. "O, nije to bilo obraenje", odgovorio je, "otiao sam u San Govanni Rotondo radi novca. Gdje ima hodoasnika, ima i novaca, ili sam barem ja tako mislio. Umjesto golih djevojaka poeo sam crtati svece i sasvim mi je dobro ilo, sve dok mi netko nije savjetovao da crtam dobrog Padre Pija, kad i onako svi dolaze da njega vide. Tako sam uinio. Kopirao sam njegove slike s razglednica koje sam vidio u trgovinama. No nikome se nisu sviale moje slike. Zato sam odluio da odem u crkvu i da ga sam vidim. Bilo je to prvi put da sam otiao na misu otkad mi je ena umrla, i to me se snano dojmilo. Ne sama misa kojoj sam prisustvovao, nego ovjek za oltarom, ovjek koji je trebao biti moj slikarski model. O da, on je postao moj model, ali na neki unutarnji, drugaiji nain od onoga kojeg sam oekivao kad sam uao u crkvu. Bilo je to onog asa kad se on okrenuo od oltara da nam dade blagoslov. Nae su se oi srele. Istog sam asa znao da to nije bilo sluajno; neto se tada duboko u meni dogodilo. Ne znam to opisati, trebalo mi je etiri dana da skupim hrabrost i da odem k njemu na ispovijed.

93

im sam uao, a da nisam ni rije rekao, on se okrenuo prema meni i rekao mi: "Antonio, sine moj, Bog ti je oprostio, sve ti je oprostio." Suze su mi potekle niz obraze, a on je tada jednostavno nastavio, "idi i promijeni svoj ivot." Otada vie nisam isti. On je kasnije sredio s ocem Angelom da mogu doi u Monte Casale i ostati neko vrijeme sa zajednicom. Poslije devet mjeseci napustio sam ih i doao ovamo gore. Ostao sam u vezi s Padre Piom, on me je prihvatio kao svoje duhovno dijete, i. svake dvije godine odlazim k njemu da se s njim sretnem." Na poetku dana nisam vjerovao da u se ikada vie moi nasmijati, ali vedra Antonijeva dobrota kao i pria koju mi je ispriao, dala mi je na znanje da suosjea sa mnom i da me razumije, a to je dotaklo neto duboko u meni. "Providnost mi je dala da te sretnem Antonio jer ti si jedini ovjek koji mi je mogao pomoi", rekao sam. "inim to mogu." "Mislim da u jednog dana postati pustinjak kao i ti", rekao sam, "ali sada mislim da moram ponovno dobro razmisliti. Osjeam da jo nisam spreman za samotnjaki ivot." "Zato ne?" zapitao je Antonio. "Pa tko je ikada uo za pustinjaka koji ne moe moliti? Jednom, kad to budem mogao moda, ali sada ne." "O ne, to nije istina", rekao je Antonio, "tvoj problem nije to ne moe moliti, nego to ne zna to je molitva. Misli da je posljednjih nekoliko mjeseci kad si se borio protiv stranih napasti bilo izgubljeno vrijeme, jer su te one spreavale u onom to si ti mislio da je molitva. Ali to uope nije bilo izgubljeno vrijeme. Molitva ne raste kad napasti postepeno nestaju; raste i postaje sve jaa i jaa kad se priprema za bitku, i to je mjesto gdje prava kranska molitva dosie visine, samo kad bi to ljudi znali. Poetnici obino misle da je molitva to kad su puni lijepih osjeaja i emocionalnih visina. Romantici misle da je sve u osjeaju unutarnjeg mira. Ovovjeki gurui koji se vraaju s Istoka misle kako je sve u posjedovanju transcendentalne svijesti pa prouavaju tehnike koje ih vode u nirvanu. Vjerojatno zna da se sveti Franjo sa svojeg prvog pokuaja ozbiljne molitve vratio tako iscrpljen da ga ak ni njegovi dobri prijatelji nisu prepoznali. U toj se molitvi borio s napastima koje je podigao 'stari ovjek' u njemu. Naprezanja unutar ovjeka odraavaju se na vanjtini depresijom, koja katkada moe biti vidljiva i kao fizika pojava. Sjeti se Isusa u molitvi, njegova sukoba sa snagom zla u pustinji i kasnije u Getsemaniju pa nee moi zaboraviti da je, iza prvih poetaka, autentina kranska molitva mjesto gdje nebo svojom snagom izbacuje pakao koji je u tebi, samo ako nastoji da mu to dopusti unutarnjim kajanjem srca. Poeci hoda s Bogom nam najee pruaju iskustvo njegova prisustva i tu nema mjesta nikakvoj sumnji tko je na djelu. Trajanje tog iskustva je kratko poput obinog kratkotrajnog bljeska munje i samo je nagovjetaj onoga to bi moglo dugo trajati, ako i kada se proiavanje, na kojem si poeo raditi, potpuno dovri. To je ono to ti se dogodilo u crkvi Notre Dame. Bila je to snaga koja ti je dana za sukob, koji je ve tada u tebi poeo. Ali vjeruj mi, Peter, duhovni sukob ima petnaest krugova a ti si jedva na polovici prvoga. Kada ti askeza srca otvori srce Bogu, to jo ne znai da e se tvoje srce promijeniti; promjena jo nije ni poela. To jedino znai da je tvoje srce spremno prihvatiti Boga i promjene koje samo on moe donijeti. ovjek treba pripremiti svoje srce za Boje djelovanje, no samo Bog ga moe promijeniti. Bol, koju mora iskusiti svatko tko eli putovati dalje od prvih poetaka, je bol koju uzrokuje udarac neodoljive sila Boje ljubavi kao da udara u neki nepokretan objekt, a to je u ovom sluaju ljudsko tvrdokorno srce. Oprosti to u ti to prikazati na primjeru iz moje struke. Sjea li se osnovnih pitanja iz fizike u srednjoj koli? to se dogaa kad jedna snana sila udari u nepokretan predmet?" "Da", rekao sam, "sjeam se, razvija se toplina." "Tono. Isti fiziki zakon vrijedi i u duhovnosti. Kada neodoljiva snaga Boje ljubavi udari u nepokretno ponosno ljudsko srce, razvija se toplina. To je vatra koja dolazi od vatre Duha Svetoga a poinje spaljivati ve ovdje na zemlji. To je vatra proiavanje poput one u istilitu, kroz koju mora proi svatko prije sjedinjenja s Bogom, zbog jednostavnog zakona da se nesline stvari ne mogu sjediniti. Negdje izmeu sadanjice i sjedinjenja s Bogom u nama se mora roditi neka slinost s njim, a Duh Sveti je poslan da nas proiava i stvara slinost i tako ukloni sve to spreava nae sjedinjenje s Bogom. Svetac je osoba koja je ve ovdje ne zemlji prola kroz svoje ienje i tako postala savren Boji instrument kojim se on moe posluiti da bi se drugima koji su u potrebi prenijela ona ista ljubav koju su oni ve primili. Ne vjeruj dananjim pseudomisitiarima bilo s Istoka bilo sa Zapada koji uspjeno zavaravaju ljude i koji poinju vjerovati da je prava mistika u postizanju visokog stupnja svijesti ili u ezoterikom iskustvu udruenom s fenomenima sumnjiva izvora. Oni uvijek privlae duhovne leptire, koji neprestano trae nove cvjetove na koje e sjesti, ali samo za kratko. Ako ikada posumnja, uzmi evanelje i pogledaj Isusa u molitvi; pogledaj njegovu bitku sa snagama zla u njegovu ivotu u Palestini pa sve do svoje smrti u Jeruzalemu. Istinska kranska molitva uvijek ukljuuje

94

borbu, bitku, sukob, to je uarena pustinja gdje te nikakav bijeg ne moe izbaviti od kajanja, jer se samo tako vjebaju miii srca i ne mogu se nigdje drugdje na zemlji tako snano izvjebati. Kad sam predavao u Cambridgeu, studenti Peterhousea gdje sam stanovao bili su pozvani da sudjeluju u mjesnom natezanju konopca kao dijela proslave u ast krunisanja kraljice. Kad su vidjeli mjesne mladie kako to izvode, bili su spremni priznati poraz i prije poetka bitke. Tada je jedan sudionik koji je ranije igrao ragbi rekao da mogu pobijediti samo ako budu trenirali. Pet mjeseci su na nogometnom igralitu trenirali svako poslijepodne bez izostanaka, sve dok njihovi miii nisu toliko ojaali i otvrdnuli da mogu ispuniti svoju zadau. Da skratim ovu dugu priu, pobijedili su na natjecanju i satjerali svoje protivnike u rijeku Cam, iznad koje se odravalo finalno natjecanje. Grad je bio oduevljen jer su uspjeli pobijediti najjae seoske momke koje sam vidio. Postigli su to stalnom vjebom miia svoga tijela, razvili su snagu koja ih je uinila jaim od njihovih protivnika. Isti se proces odvija i u molitvi. Ako si spreman odvojiti tono odreeno vrijeme svakog dana i vjebati askezu srca kajanjem, postepeno e se razviti najvaniji miii koje ovjek posjeduje. To su duhovni miii srca koji nas u punini otvaraju Bogu. Kad se to dogodi, otvaraju se vrata izvanzemaljskoj snazi koja i najslabijeg ovjeka pretvara u najjaeg; kada sve to je bilo nemogue, postaje mogue. Razlog zato tako malo ljudi nastavlja put nakon prvih oduevljenja u molitvi je taj, to je to vjebanje nakon prvih poetaka tako tvrdo i teko a napasti tako strane i lake je potraiti utjehu u dobro obavljenom poslu ili u ugodnostima ivota nego u rvanju i mukama borbe u molitvi. Molitva koja vjeba miie srca u neprekidnoj duhovnoj borbi protiv napasti i zabluda iscrpljuje nas do krajnosti jednostavno zato to se po njoj razvijaju miii najviih sposobnosti koje posjedujemo. Dozvoli, da ti to objasnim opet pomou svoje struke, na prvom zakonu termodinamike. Rije termo dolazi od grke rijei koja oznaava toplinu, a dinamika dolazi takoer od grke rijei i znai snagu, rad. Prvi zakon termodinamike glasi: rad se pretvara u toplinu a toplina u rad. U molitvi se ulae rad koji vjernika okree od napasti prema punini ljubavi. Upravo zato neki znakovi kod onih koji ele postati svetima zbunjuju promatrae sa strane jer je to trajno iscrpljivanje zbog unutarnjeg konflikta. Nitko, pa ni doktori esto ne mogu objasniti neke udne bolesti o kojima svatko ima svoju teoriju, a u stvari nitko nita o njima ne zna. alosno je kako se danas malo zna o stvarnom znaenju molitve na duhovnom putu. Zadnjih nekoliko mjeseci ti si vjebao miie svog srca neuobiajeno otro i s veom energijom nego ikada ranije. Putovao si jako brzo, a inilo ti se da uope ne putuje. Dok si se pokuavao obratiti Bogu s mukom se izvlaei iz jednog pada za drugim, postajao si sve otvoreniji Bogu kao nikada ranije. Boja je ljubav tako mogla djelovati u tebi i pomalo te preoblikovala u punog ovjeka kojeg si slobodnom voljom izabrao slijediti. A sad da ti prikazem kako se to preoblikovanje dogaalo. Oprosti to u se i opet posluiti onom granom znanosti koju najbolje poznajem. Bio jer to Isaac New-ton koji mi je svojim radovima omoguio da spoznam na koji nain Boja ljubav u poetku prodire u ljudsko bie i pretvara ga u uenika, u apostola, na taj nain to u njemu razvijaja ne vie snagu ovjeka nego snagu Boga. Nevvton je otkrio da svjetlo, premda bezbojno, sadri u sebi spektar svih boja. One su nevidljive tako dugo dok ne prou kroz prizmu u kojoj se razbijaju i rasipaju na svakome vidljiv nain. Isto je s Bojom ljubavlju koju prima svatko tko otvori svoje srce da je primi. Kad se ta ljubav poput strelice zabode u ljudsko srce, najprije ga isti i pretvara u prizmu a zatim ga rasipa u svaki dio ljudskog bia, to se onda reflektira i postaje vidljivo i drugima i manifestira se kao ljudske vrline. Briga i suut koje je posjedovao Krist, nadovjene kvalitete nesebinosti i samoportvovnosti, herojske sposobnosti koje su se razvile u apostolima, sve je to samo vanjski odraz boanskog ivota koji se u njima razvio. Vjebanje ljudskog srca u molitvi omoguuje boanskoj ljubavi da se po ovjeku pretvara u djelovanje. A ta ljubav ne samo da nastavlja ovravati miie srca, nego ga sve vie otvara i ono prima sve vie i vie ljubavi. Pravi je kranin oblikovan takp da je u prvom redu sposoban vratiti ljubav onom od koga ju je primio. Ta duboka razmjena ljubavi donosi plodove u svemu to se kae i ini, jer tako Boji svijet moe djelovati kroz nas. Sveti je Franjo bio mistik u teoriji jer je jasno vidio i snano izricao da su sve prave vrline i sve iskrene dobrote u Bogu, i jedino u Bogu, a u ovjeka mogu ui jedino po mistinoj smrti 'starog ovjeka' i raanju 'novog ovjeka'. Bio je on mistik i praktino, pa je neprestano u osami crpio sve to je potrebno i omoguavao Duhu Svetomu da u mistinu smrt unosi zraku svjetla i ivota koja sadrava sve vrline i sve darove koje posjeduje Bog a u ovjeku se to manifestira kao kristoliki ovjek. Za Franju nije pojava samo jedne vrline bila siguran znak, nego pojava niza vrlina koje se pojavljuju istovremeno i postepeno rastu u vjerniku. Drugim rijeima, ako sretne tolerantnog ovjeka koji je pohlepan, blagog koji je tiranin ili strpljivog koji je varalica, tada je vrlina, koja moe izgledati spasonosno, samo ljudskog porijekla. Roena je kao nasljedna narav ili je steena odgojem, a. moe ak biti i lukavtina jer to zahtijeva drutvo da bi bio prihvaen, kao to je to Jane Austen instinktivno vidjela.

95

Samo kad slabu ljudsku ljubav prelije i preplavi boanska ljubav, vjernik postaje sposoban ljubiti Boga svim srcem svojim, svim umom svojim i svom snagom svojom. Sposoban je i ljubiti blinjega svoga kao samoga sebe i drati sve zapovijedi to ih je obeao drati. Takvo nam je obeanje dao sam Krist na Posljednjoj veeri kad je obeao da e se svi, koji dre njegove zapovijedi, sjediniti u ljubavi s Ocem Sinom i Duhom Svetim koji e imati svoj dom u njima, tako da e se Boji ivot utjeloviti na zemlji u osobi koja je spaena po ljubavi. Kad nastupi proces preobraenja ili poboanstvenja, mistik poinje doivljavati iskustvo ljubavi koju prima, najprije povremeno kao iskre razliitog stupnja intenziteta s pravilnou koja postaje redovna a iskustvo ljubavi Trojedinog Boga u njemu se udomljuje zauvijek. To je prava kontemplacija, isti Boji dar koji se ne moe postii nikakvim ljudskim metodama ni tehnikama koje dolaze bilo s Istoka, bilo sa Zapada. Onaj koji ti drugaije savjetuje, jednostavno te zavarava kao to su i njega zavarali. To oevidno iskustveno znanje iz kojega mistik crpi snagu omoguuje mu da se otkine od svega to ga spreava ivjeti punim Kristovim ivotom, ivotom u punini za druge. Kod autentinog mistika uvijek e susresti savrenu ravnoteu, kompletno ljudsko bie koje se ne gubi niti u savrenoj evaneoskoj pobonosti a zaboravlja fizike potrebe drugih, .niti u prevelikoj zaokupljenosti sociopolitikim zbivanjima, a zaboravlja svoje duhovne potrebe. Kod pravog mistika uvijek su istovremeno prisutna dva prioriteta - ljubav prema Bogu i ljubav prema ovjeku. Pogledaj kako su u osobi Isusa Krista, najveeg mistika koji je koraao ovom zemljom, bili istovremeno u potpunom skladu i teolog i sociolog. On je bio potpuno otvoren i pristupaan svim ljudima zato to je bio potpuno otvoren Bogu. Da nije primio u pustinji ili na brdu, na osamljenom mjestu ili u samoi sobice, ili u Get-semanskom vrtu, ne bi imao nita to bi dao na obali jezera, na raskrijima ulica, na trnicama i u sinagogama, u predvorjima hramova ili na mjestu razapinjanja, na kojem je konano dao cijeloga sebe. Isus je sve to znao i zato je jasno rekao da e vjekovima pravi uenici koji e ga uti i zaeljeti ii za njim, morati slijediti primjer koji nam je on sam dao. Franjo je bio mistik najvieg reda i proveo je mnoge godine svog ivota u samoi i molitvi, ali istovremeno, postoji li ijedan drugi ovjek u cijelom srednjem vijeku koji je vie napravio za svoje uenike od njega, za siromahe s kojima je radio; za gubavce koje je dodirivao svojim,ruka-ma, za mir koji je donosio svijetu u kojem je ivio, a koji je bio tako pogoen zavadom. Pogledaj mog duhovnog vou, Padre Pija, ovjeka gotovo neprimjerena stasa, mistika koji je dosegao visine, iscjeljitelja, onoga koji ini udesa, koji esnaest sati dnevno, katkada i vie, predaje sebe u poniznoj slubi svojim prijateljima. Pogledaj samo kako je veliku bolnicu sagradio, kolike je ljude zaposlio u junoj Italiji gdje vlada nezaposlenost i koliku je medicinsku pomo osigurao tim ljudima dok je vlada zainteresirana samo za njihove glasove, a ogluila se na njihovu bijedu. Ali sad je dosta za jedan dan. Ipak dozvoli samo da zavrim s drugim zakonom termodinamike koji glasi: toplina ne moe prijei s hladnijeg tijela na toplije. Jo jednom su Franjo i drugi sljedbenici Krista poznavali! taj zakon mnogo prije nego to ga je znanost formulirala. To je razlog zato je Franjo redovno odlazio u svoju pilju da mu tijelo obasja vatra kojom e tek onda on moi grijati druge. To je i razlog zato sam ja ovdje, Peter. To je i razlog zato i ti takoer, mora nauiti crpiti snagu iz samoe kao pravi franjevac koji se najprije mora sam zapaliti vatrom Duha Svetoga, da bi onda tom istom vatrom palio sve na svom putu i predavao je drugima, no u vrijeme kad to Bog odlui. Ja sam ovdje i ekam Boga kako najbolje znam i umijem. Moda u ovdje ekati do smrti, ako je to ono to se od mene zahtijeva, a moda u sutra ujutro otii, ako se to bude trailo od mene, da pomognem graditi bratstvo ljudi na zemlji, to je svakako najvea elja svakog sljedbenika Franje iz Asisija." Tako sam naposljetku na Monte Casaleu naao nekoga s kim sam mogao stvarno razgovarati, doslovno reeno ovjeka svoga srca, jer ivot kojim je on ivio bio je upravo onakav kakvom sam teio prije nego to su posljednji dogaaji zamutili moje vizije. Vraao sam se na razgovor Antoniju svakog dana tijekom preostalih nekoliko tjedana prije povratka u Pariz i moga zavjetovanja. Od njega sam nauio tako mnogo praktinih stvari, to mi je jako pomogle kad sam se kasnije udomio na Calvavu. Nauio sam i tako mnogo drugih istina o duhovnom putu koje mi do danas pomau. Bio sam iznenaen saznanjem da je Monte Casale, nakon smrti svetoga Franje, stoljeima bio pustinjski dom franjevaca treoredaca, dok ga sredinom esnaestog stoljea nisu preuzeli kapucini. Antonio mi je takoer rekao da je Franjo napisao pravila za pustinjake, napisao ih je u vrijeme kad je i sam ivio pustinjakim ivotom upravo ovdje na Monte Casaleu. Obeao mi je da e m,i kad budem odlazio iz Monte Casallea, dati kopiju tih pravila. Ipak, bilo bi netono rei, da je moje prijateljstvo s Antonijem i pomo koju mi je pruio izlijeilo sve otvorene rane u mom srcu. Duboko, jako duboko, rane su i dalje krvarile i najjae onda kad sam uz Antonijevu pomo ponovno poeo crpiti snagu iz molitve u osami. Jedna fraza iz Francoiseinih pisama poela me je progoniti, kako u molitvi tako i izvan nje. Davala mi je nadu, ne nadu u ono to sam prije prieljkivao, nego nadu u mogunost novog poetka, utemeljenu na spoznaji da si voljen premda je neophodno da budem prostorno daleko od predmeta svoje elje. U svom pismu nagovijestila je 'da e doi vrijeme kad emo moi ponovno pisati jedan drugome'.....kad e vrijeme rastjerati obostrane mutne osjeaje zbog kojih smo sada duni nastaviti slijediti svoje pozive bez ikakvih osobnih dodira. Izraz 96

'obostrani osjeaji' bio je taj koji me je zaokupljao, pa sam ga nanovo i nanovo prevrtao u mislima, a moje me je sjeanje oajniki pokuavalo dovesti do uvjerenja, ili barem nade, da u njemu ima bar mali nagovjetaj one vatre ljubavi koja je u meni plamtjela. Ne mogu joj pisati jer e se moja pisma neotvorena vratiti, ne mogu je ni posjetiti jer se ona ne eli sresti sa mnom i tako je, na kraju, elja da saznam odgovor na to pitanje u meni beskonano rasla i progonila me, a to me vratilo natrag molitvi. Molio sam estinom koju ve mjesecima nisam imao, za neki znak koji e smiriti moj um i omoguiti mi da nastavim ii naprijed svojim putem, siguran u spoznaju da sam bio voljen od osobe ija mi je ljubav toliko znaila. U nedjelju nekoliko dana prije mog povratka u Pariz odmarao sam se poslije ruka, kad je Antonio uzbueno uletio u moju sobu ispriavajui se to tako upada. "Imam fantastinu vijest", rekao je. "O", odgovorio sam prilino hladno, znajui da za mene postoji samo jedna fantastina vijest koja bi me zanimala, a znao sam da to nije ta. "to to?" zapitao sam. "Otac Bernardino ide sutra ujutro na vjenanje svoje sestre, koje e se odrati u etvrtak u njegovom rodnom gradu San Marco in Lamis." "Ne vidim zato si tako uzbuen zbog toga, a jo manje to ja imam s tim", odgovorio sam, ne mogavi zadrati podsmijeh. "O", rekao je, "San Marco je malo mjesto u junoj Italiji, samo nekoliko kilometara udaljeno od San Giovanni Rotondo. Otac Bernardino se sloio da moe poi s njim ako se eli susresti s Padre Piom." "Ah, razumijem", rekao sam ne pomaknuvi se. Da budem iskren, nisam imao nekakvu posebnu elju da se sretnem s Padre Piom, bio on svetac ili ne. Imao sam druge stvari na pameti. Stalno sam razmiljao o, za mene, velikom trenutku uveer sljedeeg etvrtka kad u naputati Monte Casale U meni je jo uvijek tinjala nada da e se neto preokrenuti prije mog odlaska do tog etvrtka. Jo uvijek sam brojao sekunde za vrijeme svoje jutarnje meditacije oekujui potara, jer moda e mi ovog puta uruiti potu. Jo uvijek je postojala i nada da e otac Angelo iznenada odluiti posjetiti Clitunno i mene povesti sa sobom. Umjesto da ovdje ostanem, ja bih trebao odgovoriti na neki nejasni poziv da se sretnem s nekim svecem, a ovdje bi se moglo dogoditi neto drugo, za mene znaajnije. E, to mi se ba i nije svialo. Antonio je bio tako uzbuen zbog te velike mogunosti koja se iznenada pojavila preda mnom, pa uope nije obraao panju na mene i moje sustezanje. "To je odgovor na molitvu", rekao je, "jer ja sam eznem za savjetom Padre Pija. Otac Angelo eli da preuzmem duhovno vodstvo treeg reda ovdje u Borgo san Sepolcro, a ja ne bih elio preuzeti tu obvezu bez savjetovanja sa svojim duhovnim voom. Hoe li mu, molim te, predati ovo pismo i rei mu da je jako hitno." "Da, svakako", odgovorio sam dok mi je Antonio gurao pismo u ruku. Uzimajui pismo shvatio sam, da sam ove rijei izgovorio bez razmiljanja i da sam, bez ozbiljnog promiljanja, pristao na putovanje koje nisam elio. "Otac Bernardino e imati na raspolaganju auto do sljedeeg petka, pa e te tog dana moi odvesti na aerodrom prije povratka ovamo. Sutra u zoru on odlazi u Rim, jer tamo mora obaviti neke stvari prije nego to poe na jug. Rekao je da ne brine. On e ti sve srediti i imati e se gdje smjestiti. On pozna i svakoga koga treba poznavati u San Giovanni Rotondo." Kad smo se sutra ujutro s prvim zrakama sunca sputali uskom planinskom cestom na putu za Borgo san Sepolcro, moje je srce bilo puno tuge i emera. Prije nego smo se spustili na dno, zapazio sam potara i zamolio sam Dina da se zaustavimo. Bila su dva pisma za mene i jedno za Dina. Jedno je moje pismo bilo od kue, a drugo od madame de Gaye u kojem me obavjetava da e otac Claude doi iz Lyona na moje zavjete i da je dobila dozvolu, kao to sam to jednom ranije zaelio, da se obred odri u njenoj privatnoj kapelici. Dino je skoio od veselja na sadraj svog pisma. Unutra je bila potvrda da e ga pri dolasku u Rim ekati karte za polufinalnu utakmicu Europskog upa izmeu 'Rome' i 'Real Madrida'. Nakon toga jednostavno ga se vie nije moglo zaustaviti . Vozio je kao luak prema Vjenom Gradu i vjenom nogometnom stadionu, to je za njega bilo neto najblie nebu s ovu stranu groba. Moje je srce poelo snano lupati kad smo preli Trevi i pribliili se Clitunnu. Neodoljivo sam elio da stanemo makar samo par minuta, tek toliko da nekoliko trenutaka budem blizu mjesta na kojem ivi i die osoba, koju sam od svega na svijetu najvie volio i da nekoliko trenutaka udiem isti zrak koji i ona udie. To je bilo sve to sam traio. "Moemo li stati par minuta kod Clitunnskog izvora, Dino?", progovorio sam, "nekoliko sam puta bio ovdje, ali nikada ne na izvoru". "Moe", odgovorio je Dino, "to e mi omoguiti da se malo odmorim i protegnem noge". Bio je razgovorljiv kad smo se izvukli iz auta i poeo mi je objanjavati zato je izvor na Clitunnu tako mnogo znaio njegovim precima, rimskim vojnicima koji su osvojili antiki svijet. "Vidi, oni su vjerovali da e voda Clitunna uiniti njima isto ono to je mitska rijeka Stix inila Grcima. Vje rovali su da e postati neranjivi u bitkama kad bi se jednom okupali u toj vodi." "Ovdje zaista postoji neko posebno ozraje", rekao sam. l bilo ga je. Voda je bila tako mirna i bistra, a nasip koji ju je okruivao tako bujan, krcat vrbama koje su se saginjale prema vodi da se u njoj ogledaju, a vitke su topole stajale uspravno poput vojnika koji su davno umrli i koji su se nekad davno kupali u toj svetoj vodi. 97

"Sve je utihnulo i izgleda kao da nema nikakva pokreta", rekao sam, "samo, voda bi morala neprestano tei da se pridrui velikoj rijeci". "Da", odgovorio je, "voda se ovdje sakuplja iz okolnih vapnenakih planina, gore iznad nas i probija se kroz mulj ispod Flaminijske ceste, kojom smo mi upravo proli". Upozorio me je da pogledam prema vrhu planine. Oarano sam pogledao, no ne prema vrhu, nego neto dolje nie prema malom tornjiu koji se kao iz bajke, pokriven grubim ciglama, gdje bih sada najradije bio. O, da su mi krila golubinja, pomislio sam. Dino je priao o pjesnicima koji su posjetili ovo mjesto i koje je ovo mjesto inspiriralo svojom ljepotom, tiinom i istoom svete vode. Spominjao je mnoga imena koja me nisu zanimala i o kojima nisam nikada uo, jedva da sam zamijetio spominjanje Virgilija. Moje su misli bile drugdje. "I tvoj je Byron bio ovdje, i njega je potaklo ovo mjesto pa je napisao jednu pjesmu", rekao je Dino, primivi me za ruku i vodei prema autu. "Promatrao sam pustinjski dom", rekao sam, "moe mu se vidjeti vrh iznad drvea". "O da, to zapanjujue mjesto", rekao je, "zato su, zaboga, odluili sagraditi samostan na tom zabaenom mjestu. To je besmisleno. Svaki put, na povratku s tog mjesta moram uzeti volovsku zapregu, da ponesem sve knjige koje je otac Angelo ostavio kad je proli put bio tamo". "Stvarno", rekao sam pokuavajui izgledati mirno, dok je moj mozak uurbano vrtio mogunost da iskoristim ovu situaciju kojoj se nisam nadao da e mi biti omoguena. Bila je to za mene jedna neostvariva mogunost, no bolje i ta nego nikakva. "Zato se ne bismo popeli gore?" rekao sam najmirnije to sam mogao, "imamo dosta vremena i meni bi bilo drago popeti se, jo jednom s tobom tamo. To bi mi omoguilo i da se oprostim sa sestrama koje su bile tako ljubezne prema meni". "Ne", odgovorio je Dino, "elim se izvui iz ovih voda i to prije stii u civilizaciju". "O K", nevoljko sam rekao i poao s njim prema autu. "Samo sam mislio", nastavio sam dok je on palio auto, "da e ti to pri povratku ostati vie vremena za Peru-giu". Bila je to moja posljednja karta, no, je li dovoljna? Bacio sam brz pogled naprijed, dajui mu vremena da sve izrauna u svojoj glavi, a da ne osjeti koliko elim utjecati na njegovu odluku. "Pa dobro", rekao je gledajui na svoj runi sat, "vrijeme je na naoj strani, pa ako se zaista eli oprostiti sa sestrama, jednim emo udarcem ubiti dvije muhe". Sramio sam se zbog onoga to sam napravio, ali sam bio spreman uiniti sve samo da jo jednom posjetim to mjesto, za koje sam mislio da ga vie nikada neu vidjeti. Nadstojnica je bila izuzetno hladna vidjevi nas dvojicu. Dala je Dinu knjige oca Angela, no bila je odrjeita kad sam joj rekao da bih elio vidjeti Francoise. Rekla mi je da je sestra Francoise zaposlena u vrtu i da ne moe doi. "No samo na nekoliko minuta", rekao sam. "ao mi je", bio je odgovor, "moda da ste doli iza veere kad imaju slobodno vrijeme, moda bi bilo mogue, ali u ovo doba dana, ne". Dino joj je ve prije rekao da smo u urbi jer moramo tijekom dana stii u Rim pa je rekavi to, bila na sigurnom terenu. "Sestro, molim vas, vano je, vrlo mi je vano", rekao sam, "vidite primio sam ovo pismo prije dva sata od njene majke", nastavio sam vadei pismo iz depa, "u njemu ima i poruka za nju. Vano je". Protiv volje okrenula se i nestala u hodniku. Vratila se za nekoliko minuta. "Sestra Francoise je rekla da nikako ne moe doi, ali ako je poruka toliko vana, moli da je date meni." Bio sam zateen, nastojao sam djelovati najmirnije to sam mogao, premda je poruka, koju sam joj trebao ostaviti jedva zasluivala da bude urgentna, kao to sam je ja prikazao. "Pa, njena majka kae da e moje zavjetovanje biti na Uskrsni utorak u dvanaest sati", rekao sam neuvjerljivo pokuavajui u te rijei unijeti vanost koju bi ta vijest trebala imati, barem za mene. "O, razumijem", odgovorila je nadstojnica smijeei se vie ustima nego oima, "mi emo vas se sjetiti u molitvama, budite sigurni". Kao da mi nije bilo dovoljno neugodno. Dino me je poeo vui van. "Ajde, Peter", rekao je, "ti si crni konj. Ti si u stvari ovdje samo elio susresti nau Afroditu". Bio sam ljut, ne samo zato to je usporedio Francoi-se s lijepom boginjom ljubavi, nego vie zbog one kratke rijei "nau", kao da i on polae neko pravo na nju. "Posluaj moj savjet", rekao je, "nikamo nee dospjeti s tom gospoicom i njenim velianstvom. Ona ima o sebi visoko miljenje samo zato to u njenim ilama tee plava krv. Misli da je daleko iznad sviju. Spustit u je na zemlju jednom, ali jednom u budunosti". Zaario sam se i to se na meni vidjelo. "O, Peter", rekao je, "vidim da si pocrvenio. Sad mi je jasno zato si tako lovio potara zadnjih mjeseci". Nije to vie bio zagrljaj stida, sad je to bio zagrljaj ljutnje koja se odrazila na mom licu i u mojim oima i bio bih ga udario da me jedna nevidljiva ruka nije zadrala. Bio sam sretan kad sam se konano u Rimu naao sam u svojoj sobi u jednom samostanu dok je on otiao na svoju vanu utakmicu. Nisam imao to raditi. Sjedio sam tamo satima potpuno zaboravljajui na vrijeme poput mazohiste i prevrtao po rani koja mi se ponovno otvorila

98

u srcu. Ono je jednom ve bilo tako jako preplaeno ljubavnim pustoenjem ali u posljednje je vrijeme to bilo iezlo i vjerovao sam da se vie nee vratiti. Pet milja izvan Rima Dino je zaustavio auto. Skinuo je svoj habit i preobukao se u mondenu odjeu koju je uvijek nosio sa sobom kad bi iao u tajne posjete Perugi. "Ovako je bolje", rekao je sjedajui ponovno na vozaevo sjedalo, palei cigaretu i smirujui svoje ivce za dugako putovanje koje nam je predstojalo. "Hvala Bogu da je "Roma" pobijedila s 3:2 u produetku", mislio sam, ,jer to je doprinijelo, da je to nae dugako putovanje prema jugu bilo manje neugodno". Dino je stigao u svoj rodni grad, leerno se probijao kroz ulice, mahnuvi gotovo svakome koga bismo sreli. inilo se da su svi sretni to ga vide. No on se nije nigdje zaustavljao nego je produio ravno za San Giovanni Rotondo, gdje je prema dogovoru trebao za mene osigurati boravak u nekom samostanu ili neem slinom. Nije prethodno napravio nita, nego mi je naao sobu gdje mogu prespavati, obrazlaui da njegov trei roak oito nije mnogo mario za elje svog slavnog roaka iz Rima. Imao je samo toliko vremena da mi kae kako e doi po mene u etvrtak u sedam i trideset ujutro da ponovno krenemo na dugako putovanje do Rima. Ostavio me je samoga s mojim slabim talijanskim da ubijam vrijeme kako najbolje znam. "Ne", rekao sam sam sebi, "neu ustajati rano ujutro u pet sati da odem na misu Padre Pija. Bolje da odspavam i da se odmorim. To je misa kao i svaka druga, ma to tko govorio. Mislio sam da sam taj odmor i zasluio". Tako sam sutradan otiao na misu u deset sati ujutro nakon dugakog spavanja i odlinog talijanskog doruka koji mi je dostajao za cijeli dan. Nakon mise ostao sam u molitvi. Ponovno sam molio svim svojim arom, obraao se Bogu molei ga da mi poalje samo neki mali znak, znak koji e mi, usprkos dogaaja prolog jutra, pokazati da me Francoise u svom srcu voli kao ovjeka, jer bez toga moj ivot vie nema vrijednosti. Stalno me je ometalo nekih petnaestak ljudi koji su se ba u to vrijeme motali po crkvi, dok na kraju jedan njihov predstavnik nije otiao u sakristiju. Vjerojatno su se eljeli predbiljeiti za ispovijed kod Padre Pija, ili kakvo god njegovo ime bilo, a kojega je Antonio toliko elio da upoznam. Iskreno, nisam imao nikakvu elju da se s njim sretnem, jer izmeu ostalog, nisam imao ni elju ni potrebu da pred nekoga ponovno stavljam priu svog ivota. Zaista nisam elio ni s kim, doslovno ni s jednom ivom duom, govoriti o-svojem odnosu s Francoise. To je bila moja stvar, samo moja i nikoga se ne tie. Bio sam sav obliven suzama, gubio se u svom samosaaljenju, kada me je netko potapao po ramenu. Bio je to snaan mukarac s tamnim naoalama koji se ponaao kao da pripada ovamo i kao da je desna ruka dobrog Padre Pija. "Padre bi vas elio sada vidjeti", rekao je. "Koji Padre?", zapitao sam. "Padre Pio, naravno", odgovorio je, "doite brzo". "Priekajte minutu!", rekao sam skidajui njegovu ruku sa svog ramena, "to je neka zabuna. Ja nemam nikakav dogovor s njim". "To je u redu da vi nemate dogovor, ali on eli vidjeti vas", doao je brzi odgovor, "doite"! Jo jednom sam mu odgurnuo ruku. "Kako znate da on eli vidjeti ba mene?" "Rekao mi je: idi i reci onom mladom Englezu sa tapom i vrstim izmama da ga elim vidjeti." Ogledao sam se naokolo, stvarno ne oekujui da u u crkvi vidjeti jo nekoga tko bi odgovarao tom opisu. Prije nego sam stigao dalje negodovati, zahvaljujui mom glasniku svjetla koji kao da je upravo izaao iz tame, bio sam na nogama. Zatvorio je vrata za mnom i ja sam se naao u sakristiji u kojoj je, to je bilo oito, Padre Pio obiavao sluati ispovijedi. Trebalo bi mi mjesece da pretoim u rijei prvi dojam koji sam stekao u susretu s ovjekom za kojeg su mi rekli da je ivi svetac. Zaokupljen samim sobom i svojim problemima bio sam potpuno nepripravljen za taj kratki susret koji je imao tako dubok utjecaj na mene i na moj daljnji ivot. Kad sam prvi put sreo Francoise, isti sam se as osjetio kao kod kue. Instinktivno sam osjetio da dijelimo iste ideje i ideale, iste nade i elje. Slian sam osjeaj imao u trenutku kad mi je pogled pao na ovjeka koji se okrenuo da me pozdravi dok sam mu ja prilazio kroz sakristiju. Samo su ovog puta ideje i ideali, nade i elje koje su meni i Francoise bile zajednike, njega potpuno ispunjavale. Njegovo je lice bilo prijateljski zbir svih rijetkih darova i kvaliteta ljudskog duha u svoj svojoj milini. Godine patnje ostavile su trag dubokog mira i radosti to se odraavalo u svakom njegovu pokretu i ponaanju. A sve se to odraavalo u njegovim oima gdje se sve smekavalo u suosjeanju. U njima je bila najnevinija i najbezgrenija dobrota izraena u poniznom, djetinjem humoru, koji je titrao na njegovim usnama. Sjaj njegovih oiju ujedinjavao je suut i nadu koje su mnogima sigurno govorile da e oni koji siju u suzama, eti u radosti. Prihvatio me je kao stariji brat, ne kao otac. Uzeo je obadvije moje ruke u svoje, pomogao mi da sjednem na stolicu sebi preko puta. Instinktivno sam znao da mu ne trebam priati svoju priu jer on ju je ve znao znanjem koje je izviralo iz ljubavi koja sve moe vidjeti na prvi pogled, dok to drugi ne mogu vidjeti nikada u ivotu. Od tog susreta potjee moja vjera u reinkarnaciju; ne u reinkarnaciju svakog ovjeka, nego savrenog ovjeka, koji daje svoje tijelo na toliko razliitih naina sve dok ima onih koji ga ele primiti. "Tvoje su molitve usliane", rekao je jednostavno, "a znak za kojim ezne bit e ti dan kako bi te podravao na putovanju na koje se sprema. Bog te poziva da bude prorok, Peter.To je veliki dar", nastavio je, "velika

99

povlastica, a to zahtijeva i veliku i ozbiljnu odgovornost. Prorok mora govoriti svijetu, koji radije ne bi uo poruku koju im donosi. Svi proroci moraju najprije sebe samoga proistiti da bi mogli proistiti druge. Poput onoga, kojega eli slijediti, morat e provesti mnogo skrivenih godina izvan oiju ljudi, mnogo godina u pustinji, u kojoj se svi proroci pripremaju prije nego to se vrate u svijet ljudi da im predaju Boju poruku. Jednoga dana u Boje pravo vrijeme, ne tvoje, kad on bude smatrao da si spreman, imat e zadatak da djeluje u svijetu ljudi, i to e biti znak da je Kraljevstvo Boje blizu. Bog e uiniti svoj dio ako ti uini svoj. A tvoj je zadatak da moli, da vjeruje i da ne brine." Rekao mi je jo mnogo stvari koje su preosobne za prianje, premda sam s njim proveo ne vie od dvadesetak minuta. Molio sam ga da moli za mene, a on je obeao da e to uiniti, kao to moli za sve koje je prihvatio kao svoju duhovnu djecu. Ba kad sam se spremao da odem zapito me je: "Zar ti nema nita za mene?" Blijedo sam ga pogledao. "Antonijevo pismo", rekao je sa irokim osmjehom. "O, da, naravno", rekao sam i iz unutarnjeg depa kaputa izvukao pismo koje on nije mogao vidjeti da ga imam. Jednom sam uo uzreicu 'ici na svje zrak1, no nikada to nisam tako osjetio kao tog dana. Izgledalo mi je kao da lebdim desetak centimetara iznad zemlje dok sam se vraao na svoje mjesto u crkvi. Neovisno od toga to mi je rekao neke stvari o mojoj budunosti, osobne i povjerljive, nije mi rekao nita to ve prije nisam uo ili to neu uti u budunosti. U stvari, ve sam ranije uo mnoga opirna obrazloenja dubokih istina o duhovnom ivotu, ali nikada ih nisam primio kao tog dana od njega. Bio je on istinski apostol, i kad bi govorio, govorio bi sa snagom koja je dolazila iznutra, pa nisu samo rijei koje je izgovarao imale dubinsko znaenje, nego su se usijecale dublje nego to to na um moe prihvatiti i imale su snagu da to to ti je reeno, moe i uiniti. U trenutku kad sam ponovno kleknuo u crkvi bio sam potpuno uronjen u Boga, bez rastresenosti, i tada sam iznenada doivio onu istu molitvu koja me je podigla u crkvi Notre Dame. Bilo je to kao da sam se ponovno spiralno uspinjao u vie dijelove svoga bia onim istim intenzitetom koji sam onda iskusio, samo je sada trajalo dulje nego sam dotad iskusio i stigao sam do toke kad sam bio potpuno nesvjestan onoga to se oko mene zbiva. Kad nema nikakve rastresenosti, nikakve napasti niti bilo kakvih misli, kada nema nita 'ni prije ni poslije', kad vrijeme vie ne postoji. Mistini vrhunci na koje sam se penjao i koje sam iskusio sputali bi se na razinu u kojoj nisu bili tako sveobuhvatni, a tada ponovno bez upozorenja spiralno bih se uzdigao na vrhunce na kojima sam bio as prije, a snaga je Boja opipljivo djelovala u meni bez mog sudjelovanja, jer bio sam potpuno u Bojim rukama, i bio sam sretan to je tako. Sva nastojanja i patnje kroz koje sam proao posljednjih nekoliko mjeseci odjednom su izgledali nitavno i mogao bih ih bezbolno prepaliti i da su i deset puta vee nego to su bile, a sve zbog ljubavi koju sam primao u toj mistinoj molitvi. Kao i ranije, to me je iskustvo vodilo u poniznost a ne u ponos, bio sam svjestan svoje nitavnosti i Boje veliine koja mi je dozvolila shvatiti, da mi vie nita nije nemogue kad me jednom zahvati njegova snaga, ili tonije, to vie nisam bio ja nego novi ja, dijelom ljudski dijelom Boji. Kad sam ustao da napustim crkvu osjetio sam slabost u nogama i lagano pijanstvo od onoga to sam primio. Osjeao sam se takoer nekako viim dok sam gledao dolje na zemlju, no moje su noge vrsto stajale na zemlji, a iskustvo je postepeno iezavalo. Osjeao sam izvjesnu nesigurnost dok sam izlazio a osjeaj pijanstva bio mi je prisutan jo nekoliko dana. Ne sjeam se mnogo toga to se dogodilo do kraja tog dana. Sjeam se, da sam lutao ulicama San Giovanni Rotonda kao omamljen, kao u snu, jo uvijek uronjen u Boga, no istovremeno mi ta uronjenost vie nije onemoguavala kretanje kao to sam to bio osjetio u crkvi. Sljedeeg sam jutra oko jedan sat ekao Dina. Budui da je kasnio, otiao sam u crkvu i ostavio mu poruku da doe tamo po mene. Jo sam uvijek bio uronjen u Boga, svjestan njegove prisutnosti u meni i svuda oko mene. Oko devet sati sam uo neko komeanje. Okrenuo sam se i u dnu crkve spazio da je stigao Dino. On se pozdravljao s desetak mjetana koji su ga prepoznali kao lokalnog heroja, i kako su oni mislili, onoga koji ini mnogo dobra. Ustao sam da se pridruim sretnoj skupini. U trenutku dok sam im prilazio, neki je mladi redovnik izaao kroz sporedna vrata i rekao: "O, Bernardino, to si ti. Trae te na trenutak u sakristiji." "U redu djeae", odgovorio je Dino zauzimajui pokroviteljski, oinski stav nad tim mladim ovjekom. Na svoj neobuzdan nain prolazio je pokrajnjom laom crkve, a ispod habita virile su mu njegove mondene hlae. Uz povran poklek otplesao je u sakristiju, nemajui ni blagog pojma to, ili bolje reeno tko, ga tamo eka. Najudnije je u svemu bilo to da sam ja tono znao to e se dogoditi, premda nisam znao kako e to dugo trajati. Uostalom nisam nikada ranije bio svjedokom nekom udu. No ako si sluajno Padre Pio, ne treba ti mnogo vremena da gluhom vrati sluh ili slijepom vid, ili da invalidu pomogne prohodati, ali ak i Padre Piju je trebalo dulje vrijeme ako je htio da se neto dogodi u nekome tko je sluajno Bernardino iz Perugie. Prolo je vie od pola sata prije nego su se vrata sakristije ponovno otvorila i kroz njih je iziao Dino. Nije to bio novi ovjek kojeg sam vidio, treba mnogo godina da od njega postane novi ovjek, no to je bio drugi ovjek, jako drugaiji. ovjek koji je uao bio je pun sebe, otrovan svojom vlastitom vanou, eljan da 100

zadovoljava samo vlastite pobude i nestrpljiv u tome. Iziao je edan ovjek, koji vie nikada nee biti onaj prethodni, premda jedva da je taj as on sam sebe prepoznavao. Nije imao vremena da se sredi od onoga to mu se dogodilo, nije imao vremena da odredi kojim e smjerom odsad poi njegov ivot i zato je pokuavao izgledati kao obino, traei vrijeme da sredi utiske koje mu je donio iznenadni i neoekivani razgovor s Padre Piom. Iznad svega, to je bila promjena u ivotu ovjeka, za koju nitko nije vjerovao da je mogua. Spomenuo je neto kao da mu je Padre Pio dao pismo za Antonija, ali nije rekao nita vie, a ja ga nisam nita pitao. Nisam imao prava zadirati u njegovu privatnost nita vie, nego to je on zadirao u moju. Dino nije ni jednom rijeju dao do znanja da se dogodilo bilo to neobino ili neoekivano u tom susretu s Padre Piom, sve dok me nije iskrcao na aerodromu sljedeeg jutra. elio je priekati dok ne poletim, a ja sam ga uvjeravao da to nije potrebno jer ima jo dalek put pred sobom. "Treba dobrih pet sati vonje do Perugie", rekao sam. "Ne idem u Perugiu", odgovorio je, "ni sada, ni nikada vie". Tada je iskoio iz auta, zagrlio me talijanski srdano i rekao: "Oprosti mi, Peter. Mora biti da sam ti bio veliki izvor sablazni. Molim te, oprosti mi i moli za mene. Bilo je vrijeme da odrastem. Vraam se u Monte Casale i tamo u ostati jer elim poeti iznova. elim nanovo poeti svoj ivot." Nisam trebao razmiljati o tome to u ili kako u odgovoriti, jer prije nego sam se snaao, on je ve ponovno bio u autu i otiao. Otiao je da zapone novi ivot koji je trebao zapoeti godinama ranije, ali ga je poinjao tek sada zahvaljujui ovjeku koji je za nas obojicu uinio samo ono to je svakodnevno inio. Deset godina kasnije sam uo da je otac Bernardino postao uitelj novaka, i da je bio najbolji kojeg su ikada imali. Proveo sam Veliki tjedan u Citeauxu, pripremajui se za polaganje zavjeta na Uskrsni utorak, a tada sam se u ponedjeljak vratio u ulicu Magdebourge. Tu sam uo da e sljedeeg dana, na moje polaganje zavjeta doi moj brat David, Antonio i otac le Bac. Sljedeeg jutra, odmah iza doruka, na moja je vrata pokucao Robert i donio mi hrpu pote. Ne bih je trebao otvarati prije polaganja zavjeta, ali nikada nisam mogao odoljeti tom izazovu. Nisam ni sanjao da tako mnogo ljudi zna da u poloiti zavjete. Bila je tu pota od kue, od moga brata Tonija, od Borisa, od oca Angela, od Antonija i vjerovali ili ne, od oca Dimitriusa. Pretpostavljam da mu je Boris rekao. Jo sam itao dugako Antonijevo pismo, kada je na vrata ponovno pokucao Robert. "O, gospodine Pierre, molim vas oprostite. Zaboravio sam vam predati ovo. Stiglo je jo u proli etvrtak." Uruio mi je maleni paketi. udno, nisam prepoznao rukopis, premda bih trebao. Okrenuo sam ga i vidio dvije rijei: samostan Clitunno. Potrgao sam omotnicu poput gladne ivotinje i otvorio pismo koje je bilo u njemu. "Molim te, molim te da mi oprosti", bile su prve rijei koje sam proitao. "Molim te, molim te da mi oprosti to te nisam htjela vidjeti proli tjedan kad si bio ovdje, ali jednostavno nisam mogla. Prije nego si me posjetio na Montefalcu, majka mi je pisala i rekla da si se bez sumnje zaljubio u mene. Molila me je da potujem tvoj poziv za koji je sigurna da ga ima. Teko mi je bilo vjerovati da si se zaljubio u mene, no ipak sam joj obeala da neu uiniti nita da te ohrabrim na bilo koji nain to bi te sprijeio da odustane od svog poziva, za koji i ja vjerujem da ga ima. Obeala sam joj da u ti, ako budem mislila da je to potrebno, ispriati sve o svojoj tunoj prolosti i o ivotu koji sam vodila tako da izgubi sve iluzije o meni. Tjedan dana nakon to sam ti napisala svoje posljednje pismo, primila sam majino pismo u kojem me obavjetava da ti sve zna o mojoj prolosti i da si to znao prije nego to smo se upoznali. Ta me je vijest pogodila jer znajui sve to sam bila i to jesam, ti si me volio i elio si provesti svoj ivot sa mnom. Jednostavno se s tim nisam mogla sama nositi pa sam razgovarala s mojom nadstojnicom i sve joj ispriala. Da nije bilo nje, stvari bi se vjerojatno drugaije odvijale. Ja bih sve ostavila i zdruila svoj ivot s tvojim, da zajedno crpimo snagu u Bogu, onako kako si to ti predlagao. Usprkos njenoj pomoi i razumijevanju, i bez sjene sumnje znam, da bih kad bi te vidjela prilikom tvog zadnjegi dolaska Clitunno spakirala svoje stvari i pola s tobom, ne mislei na posljedice. Duboko u sebi danas znam da sam ispravno uinila kad sam te odbila vidjeti, premda me to jo uvijek boli i slama moje srce kad god na to mislim. Molim te primi ovaj mali dar to ti ga prilazem. Ne izgleda mnogo, ali meni znai mnogo. elim da ga ima, da ga nosi kao znak nae uzajamne ljubavi zbog koje se nikada neemo odvojiti, osim u fizikoj udaljenosti koju ljubav moe uvijek nadvladati. Neka te Bog blagoslovi, Peter. Ima svu moju ljubav uvijek, i zauvijek, i jo dulje. Francoise." Odloio sam pismo i otvorio dar to je bio zamotan u mali komadi svilenog papira. Na moje iznenaenje u njemu je bio mali komad vrpce, ili bolje reeno ueta s tri vora na sebi. Iznenada sam shvatio to je to, i zato to tako mnogo znai Francoise. Bilo je to ue koje joj je dala ona draga sveta gospoa koja joj je promijenila ivot. Sada je ona to dala meni. Znao sam koliko joj to ue znai i da ono simbolizira njenu ljubav. Nosit u ga uvijek, od dana polaganja zavjeta i dalje, neprekidno, da me podsjea na vezu koja nas ujedinjuje u svakodnevnom ivotu kojim emo nastaviti ivjeti odvojeno. Padre je Pio bio u pravu. Rekao je da e moja molitva biti usliana, i bila je vie nego to sam oekivao i emu sam se nadao. Konano sam bio spreman poloiti zavjete i poi putem na koji sam pozvan. Osjeao sam da me okruuje i podupire vie ljubavi nego to sam se ikada nadao, od moje obitelji, od mojih prijatelja, od dobrih 101

ljudi i ena koji su mi pomogli u posljednjih par godina, a iznad svega, od moje najdrae Francoise. Ona e zauvijek ostati u mom srcu kao to u i ja biti u njenom. Zajedno emo otvarati svoja srca Onom Jedinom kojemu smo poklonili svoje ivote i od koga oboje ivimo. Bilo je ve jedan i trideset u noi kad sam zavrio uzbudljivu priu o posljednjim mjesecima Peterovog boravka u Italiji, njegovom susretu s Padre Piom i njegovoj zemaljskoj ljubavi koja ga je, bez dvojbe, podravala sve do danas. Rukopis mi je bio tako uzbudljiv da jednostavno nisam mogao zaspati. Tada iznenada, kao gromom oinut, skoio sam iz kreveta i otrao u radnu sobu. Ako mu je Francoise pisala, kao to je obeala, onda bi ta pisma morala biti negdje ovdje. Nestrpljivo sam poeo svuda traiti, dok konano u najdonjoj ladici, sasvim u dnu, nisam spazio veliki kup pisama na ijem vrhu je jasnim i itkim rukopisom stajala ceduljica "Francoise". Izvukao sam ih i odjurio natrag u krevet, jer nisam naao samo par pisama, nego mnotvo pisama koje je Peter primao od Francoise kroz proteklih deset i vie godina. Na moje veliko razoaranje sva su, naravno, bila pisana francuski. Bez obzira koliko sam uzbueno elio proitati ta pisma, moj francuski nije nikada bio onakav kakav sam elio da bude, nisam bio u stanju razumjeti ih. Vratio sam pisma natrag na svoje mjesto do sljedeeg dana, kad e moje sive modane stanice biti spremnije, pa u, moda, uz pomo dobrog francuskog rjenika biti u stanju proitati ih, to sam tako silno elio. Bio sam tako uzbuen onim to sam proitao kao i onim to u sutra proitati da jednostavno nisam mogao zaspati. Na kraju sam uzeo tabletu za spavanje, jednu od onih koje sam nosio uza se samo za nudu, jer morao sam iskoristiti preostali dio noi da se naspavam za napore sutranjeg dana. Ta mi je tableta osigurala tako dubok san. Kad sam uo neku buku koja je dolazila odnekud iz drugog nivoa moje svijesti, nisam ju nikako mogao identificirati. Drijemajui neko vrijeme u zaboravu, najednom sam shvatio da ta lupa dolazi s mojih vrata. U taj udni, nestvarni trenutak imao sam osjeaj kao da sam ponovno Angus Mac Neil, a da na vrata lupa Beatson sa svojom etom vojnika. Sjeanje na protekle dogaaje potaknulo me na munjevitu akciju. Skoio sam na noge da se oduprem uljezima, no ovaj put hrabro, kao ovjek s ovjekom. Vrlo vano ako na sebi imam samo hlae od pidame, razmiljao sam pun mukog bijesa, zgrabio zakrivljeni kuhinjski no i uputio se prema vratima. "Prokletstvo, nisam gluh", grmio sam skidajui zasun na vratima i istovremeno se noem porezao po ruci. "Za ime Boje, priekajte", vikao sam dok sam otvarao vrata. Mislim da je tek hladni jutarnji zrak uinio svoje pa sam se konano probudio suoivi se sa stvarnosti. A tog nezaboravnog jutra, stvarnost se preda mnom pojavila u obliku majke nadstojnice iz samostana, koja je u pratnji dviju novakinja stajala na vratima. Nikakva bol, nikakve istiline muke, ako ikada tamo stignem, nee iz mog sjeanja izbrisati taj uasni trenutak. Stajao sam tamo, jedva neto vie nego gol, dlakavih prsi-ju, s agresivnim, pomalo majmunskim izraajem lica koji bi zastraio i najhrabrijeg uljeza, spreman suprotstaviti se svakome. Jo i sada pocrvenim kad se sjetim te slike. Majka nadstojnica i dvije novakinje uasnuto su gledale u napola uzdignut zakrivljeni no s kojeg je kapala krv i koji je bio spreman zadati im udarac. Jedna se novakinja brzo okrenula i jurnula niz puteIjak, dok se druga, poput malog djeteta, nagnula skrivajui se u sigurnost odjee majke nadstojnice. A ona je stajala poput Sare koja se okrenula i pretvorila u stup soli, jer se nije mogla pomaknuti od zaprepatenja. Ako je Herkules ikada vidio lice meduze, vjerujem da nije imao uasnutiji pogled od onoga u kojeg sam ja gledao. On me je okamenio na mjestu i nisam se mogao ni pomaknuti, ostao sam stajati s uzdignutom rukom i noem u njoj. Je li Ahil urlao kao to sam ja urlao? Je li se znojio kao to sam se ja znojio? Je li se oglasio tako uasnom kletvom kojom sam se ja oglasio, tako neizrecivom da je trebala ostati neizgovorena s ove strane vjenosti. Ovu je okamenjenu sliku nas troje prekinuo "ljudski dodir". "O, ao mi je, zaista mi je ao", proaptala je jadna ena dok se pokuavala sabrati i vratiti u normalu, "reeno nam je da ovdje stanuje jedan katoliki sveenik." Ne znam kako je dugo ekala na odgovor, jer ja sam jo uvijek bio nesposoban reagirati. Sjeam se samo da su s mojih usta izale te neeljene rijei, ali ne znam nakon koliko vremena. "Ja - sam - taj - katoliki - sveenik - ja - sam -otac - Robertson, otac James - Robertson", promucao sam. Bila je to, vjerojatno, rije "otac", koja je dotakla neto duboko u djetinjoj podsvijesti mlade novakinje jer se ona iznenada oslobodila zagrljaja svoje duhovne majke, pogledala me jednostavnim i nevinim pogledom i rekla: "U tom sluaju morate brzo poi s nama, jer e Peter stii u Castelbav za jedan sat." Od tog trenutka nadalje stvari su se dogaale takvom brzinom da vie nisam imao vremena razmiljati o tom uasnom dogaaju koji je uinio da se ponienje, koje sam samo pred nekoliko dana doivio, inilo nitavnim. Dok sam se oblaio, opsjedala me je misao kako e se sve to jednom objasniti i sve e biti i oproteno, ali e pria biti priana i prepriavana u mnogim svetim krugovima. Samo da nije bilo te kletve koju sam izgovorio, tog neponovljivog jezika kojim sam govorio. Hoe li mi biti oproteno i zaboravljeno? Moda nee, razmiljao sam dok sam stavljao svoj ovratnik, no za sebe sam siguran, to mi se vie nikada nee dogoditi. Niti jedna magnetofonska vrpca s ove strane vjenosti to vie nikada nee zabiljeiti. U to sam bio siguran.

102

Osmo poglavlje PONOVNO NA CALVAYU Za vrijeme kratke vonje, od Calvava do glavnog otoka ni jednom rijeju nije spomenut nedavni incident. Nisam mogao vjerovati vlastitim oima dok sam od mola iao prema kui. Iz Castelbava su upravo doli otac James i Peter. im su stigli, okruila ih je skupina sretnih otoana i svi su zajedno uli u upni dvor. "Je li to jo uvijek san", razmiljao sam, "moe li to biti istina? Je li to stvarno Peter?" Kako su mi rekli, prole je noi domaica oca Jamesa primila telefonski poziv u kojem su joj rekli da je Peter iv i zdrav i da e rano ujutro stii eljeznicom iz Obana. Naravno, bilo je prekasno da me o tome obavijeste, pa su s prvim zrakama sunca sestre krenule na Calvav. Slavlje je trajalo cijeli dan, a Peter je priao i prepriavao svoju priu, svaki put kad bi pristigao novi posjetilac. A kakva je to pria bila! Izgleda da ga je u njegovom malom brodiu pogodio nekakav srani udar i da je pao na dno broda. Mogao bi tako i umrijeti da ga nije primijetila i pokupila posada velikog ruskog broda koji je imao i svog lijenika. Budui da je brod vozio neki kompromitirajui materijal, kapetan se nije smio zbog tih razloga ili tako neto zaustaviti ni u jednoj stranoj luci pa su Petera odvezli u Rusiju. Bio je u bolnici vie od mjesec dana dok se nije toliko oporavio da su ga mogli vratiti kui. Zatim je proveo deset dana u Londonu gdje su ga ispitivali slubenici Ministarstva obrane jer, kako su istraitelji smatrali, Peterovo dobro poznavanje ruskog moglo bi im biti dobar izvor informacija. To se pokazalo potpuno nekorisno. Mornariku patrolu koja me je pred nekoliko dana prestraila, poslali su oni da provjere Peterovu prolost. Peter me je zamolio da ostanem na Calvavu i provedem no s njim. Ja sam, naravno, bio oduevljen tim pozivom jer sam elio uti detalje o njegovoj pustolovini. Meutim, on je bio tako umoran, a i ja, da smo obojica otili ravno u krevet. Bilo je podne sljedeeg dana kad smo sjeli za kuhinjski stol da dorukujemo. Petera je njegovo iskustvo zabrinjavalo, ne zbog stanja njegova srca, nego zbog opasnosti od nuklearnog rata o emu se s obje strana eljezne zavjese toliko nasluao. "Vidi", rekao je Peter, "otkrio sam da je taj ruski brod bio na svom redovnom komunikacijskom krstarenju kao centralna veza flote podmornica koje nose nuklearno oruje i koje mogu razoriti cijelu dravu u manje od jedne minute. Projektili se mogu aktivirati u tako kratkom vremenu da ih nikakav sigurnosni obrambeni sistem ne moe sprijeiti." "Bojim se da je to bilo previe za mene", rekao je Peter, "mi smo na kraju dvadesetog stoljea kada bi ovjek trebao biti u svojoj punoj zrelosti, a veina razvijenih naroda na zemlji uurbano radi na otkrivanju bombi s kojima e moi jedni druge ukloniti s lica zemlje. A ljudi kau da je vatra pakla samo metaforiki izraz. Bojim se, da taj 'divni novi svijet', koji ovjeanstvo pokuava sebi stvoriti, ovisi o pseudofilozofiji iscrpljivanja snaga. Pohlepa se uvukla u temelje svega onoga to se nekada zvalo ljudski ideali. Ako ljudi ne vide moralni raspad ovjeanstva u postojanju tako uasno razornih bombi svuda oko sebe mislim da ga nee vidjeti ni u emu drugom. Nije to samo postojanje bombi, nego je to postojanje onoga to one oznaavaju." "Je li to prirodna posljedica renesanse u kojoj je roen taj novi, vrli svijet?" zapitao sam sjeajui se Peterova rukopisa. "Djelomino", odgovorio je, "no to bi bilo malo previe pojednostavljeno. Mislim da bi isitinitije bilo rei da je sve poelo s Adamom i Evom, a ne za sve optuivati samo neke srednjovjekovne napore ovjeka. Renesansa je svakako rodila moderni svijet i sistematino ga natopila filozofijom koja je dala preveliku vanost ovjeku i svemu onom to on svojim vlastitim snagama moe stvoriti. Meutim, istina je da ga je na taj nain pretvorila u pohlepnog egoistinog traitelja moi, koji sve manje i manje brine o svom bratu a sve vie i vie o sebi." "Misli li da je dananji ovjek gori nego ikada ranije?" zapitao sam, "ili nas je moderna komunikacija uinila osjetljivijim za sve ono to je zapravo ovjek oduvijek radio u svojoj prolosti?" "To je veoma popularna stvar za debatu", odgovorio je Peter, "no ipak je neosporna injenica da ovjek prvi put u svojoj povijesti ima prst na, rekao bih, presnanom okidau koji moe razoriti svijet barem deset puta jae nego ikada ranije. Ne elim biti prorok zle kobi, ali sam potpuno siguran, da bi se to moglo dogoditi, sluajno ili po neijem nacrtu, da ovjek sam sebe uniti ako se prije toga radikalno ne promijeni, ne politiki, nego pomou vjere. Politika je samo umijee mogueg, a vjera je umijee nemogueg. Samo vjera, ili ako hoe veza s Bogom moe promijeniti ljudsko srce iznutra, zato ja toliko istiem molitvu. Ne zato to molitva mijenja Boje srce, nego zato to molitva mijenja ljudska srca. Jedino tako se ovjeanstvo moe promijeniti iznutra i tek emo tada moi ivjeti u sigurnosti i miru s ostalim ljudima koje smo pozvani ljubiti i ivjeti s njima kao s braom. 103

Ali, nemoj me navoditi na tu temu, jer bih mogao o tome priati cijeli dan, a ja te bojim se, sada moram napustiti." "O, ne", uzviknuo sam uasnut da e ovaj razgovor koji sam toliko elio zavriti prije negoli je i poeo. "ao mi je", odgovorio je Peter, "ali moram otii za nekoliko minuta jer imam dogovor s lijenikom u bolnici u South Uistu, a zatim moram jo pokupiti i moju brodicu iz Eriskava." "Oh, nadao sam se da u provesti cijelo poslijepodne s tobom i da u uti vie o Rusiji a i razgovarati malo o mojim problemima." "Zaista mi je ao", odgovorio je Peter, "no bit e jo mnogo vremena za razgovor sljedei mjesec, kada e, pretpostavljam, doi do mene kao to smo se dogovorili prije nego li se sve to dogodilo." "O, da sigurno u doi", odgovorio sam. "Onda u ti priati i o Rusiji. Imam tako mnogo toga rei. Bio sam jako impresioniran svim to sam tamo u bolnici doivio. Mislim da sam ranije prikazivao Ruse kao 'loe momke' a nas na zapadu kao 'dobre' - ako jesam, onda sam pogrijeio. Ljudi na vrhu su tamo moda gori nego ovi kod nas u takozvanom 'slobodnom svijetu', no u veini sluajeva oni nisu loiji od nas. Ono to me se najvie dojmilo bila je vjera obinog ovjeka u Rusiji koji tako mnogo trpi i koji e, u to sam siguran, oznaiti pravu obnovu kranstva u budunosti. Dajem ti svoju rije za to. Ponovno raanje vjere koje mi tako olako prihvaamo kao samo po sebi razumljivo - rodit e se prvenstveno iz vjere iza eljezne zavjese i to nee biti u jako dalekoj budunosti. Ako sam prorok, to je prorotvo koje donosim. Sreo sam bezbrojne krane za vrijeme svog boravka u bolnici koji su riskirali ne samo svoj posao i standard, nego i mnogo vie, samo da bi se molili za mene kraj mog kreveta, ili pritisnuli kri u moje ruke ili uinili neki drugi simbolini znak nae zajednike vjere. Jednom zgodom usred noi, skupina krana obuena kao lijenici i bolniarke, navukla je zastore oko mog kreveta a jedan njihov lan, sveenik, dao mi je sakrament bolesnikog pomazanja. etvorica meu njima, ukljuujui i sveenika nosili su znak 'tau'." "to je to?" zapitao sam. "To ti je kri oblikovan kao slovo T - tau koji je sveti Franjo nosio kao svoj znak, a danas ga nose lanovi treeg reda po cijelom svijetu kao znak da su odgovorili na Franji n poziv. Vidi, i ja sam lan franjevakog treeg reda, i oni su znali da pripadam toj obitelji." "Pa kako su to mogli znati?" zapitao sam. "Jedna je bolniarka vidjela da nosim ue treeg reda ispod odjee i mora da im je ona rekla. Uvijek ga nosim. To mi je ue dala jedna moja vrlo draga prijateljica pred mnogo godina na dan polaganja mojih zavjeta i otada ga stalno nosim." Htio sam jo neto rei, no bilo je bolje to sam odutio. "Kad doe ovamo sljedei mjesec, priat u ti mnogo vie o svojim iskustvima u Rusiji i imat emo mnogo vie vremena da o svemu priamo, no mislim da je bolje da sad krenem. Iznenada, iako nije priao nita o duhovnom ivotu Peterova je prisutnost pokrenula neto u meni. udnovato je kako prisutnost iste dobrote moe oivjeti u drugom ovjeku dijete. "Peter, toliko sam esto padao otkad smo se posljednji put vidjeli", promucao sam, "ali elim poeti iznova uz tvoju pomo." "U redu, sjeti se to sam ti esto pisao u pismima", odgovorio je Peter s ohrabrujuim smijekom, "kad kae da si mnogo puta pao, to znai i da si se i mnogo puta pokuavao ponovno podii, a u pokuavanju je umiranje; umiranje 'starog ovjeka' egoistinog ovjeka koji je u tebi i raanje 'novog ovjeka'. Ne moe uiniti nita vie nego samo pokuavati u molitvi i izvan nje. Svaki trenutak je trenutak pokuavanja, umiranja i uskrsnua tako dugo dok se Krist ne utjelovi u tebi. Simone Weil je jednom rekla da ovjek nije nita vie nego kvaliteta nastojanja i po tome e nas Bog suditi. Ne po onome to smo postigli, ne po nekoj ljudskoj mjeri uspjenosti nego po tome kako smo dobro pokuavali. Kad posljednje trube zatrube, Bog nee pitati u kojoj si unutarnjoj dvorani bio, ni na kojem stupnju do savrenstva si bio, nego koliko si dobro pokuavao. Vjeruj mi, cjelokupni duhovni ivot kao i bit mistine molitve je u umiranju kroz pokuavanje. Nije to kukaviki, sveci su ti koji su umirali tisue puta prije svoje prave smrti i u njihovom umiranju kroz pokuavanje dosegli su visine duhovnog ivota i potpuno se suobliili s uskrslim Kristom." "Ima neto o emu sam elio s tobom razgovarati", rekao sam, "a ti si to upravo sad spomenuo." "to to?" zapitao je Peter. "Mistina molitva." "Bojim se da je to predmet koji bi nas zadrao u razgovoru do sitnih sati sutranjeg dana, ali", rekao je, "o tome emo razgovarati sljedei put, u pravo vrijeme kad to bude pravo vrijeme za tebe, a mislim, da to nije sada." "Molim te da me ispria. Moram smjesta otii za Uist. Vidjet emo se sutra ujutro na aerodromu kad bude odlazio." S tim me je rijeima napustio. Priznajem da sam bio pomalo razoaran i povrijeen. To sam se poslijepodne preselio u upni dvor i proveo no u sobi u kojoj sam spavao prije nego to sam otiao na Calvav. Znao sam koliko Peter cijeni svoju privatnost, a i meni je bilo jednostavnije odavde otii na aerodrom i uhvatiti avion sljedeeg jutra. Dugo u no otac James i ja smo razgovarali i bila je ve skoro pono kad sam poao u krevet. Sutradan smo se morali dii prije zore. elio sam zaspati mislei da me nita nee smetati, ali jeste. Miris, mislim. Bio je to miris smrti. U poetku ga nisam mogao identificirati, no najednom sam shvatio odakle dolazi. Skoio sam s kreveta da naem leinu. Znao sam gdje je. U stvari ja sam bio odgovoran za nju, i znao sam da je moram ukloniti ako elim zaspati. Upalio sam svjetlo, otiao do prozora i razmaknuo zastore. Bila je tamo. Visjela je mlohavo, tanano, sagnuta naprijed na prozorsku dasku. Njezina se prirodna boja osuila i pretvorila u uvenulu utu boju smrti. Uzrok prerane smrti bi moda zavarao nekog strunjaka, ali pomnijim istraivanjem posmrtnih ostataka sa sigurnou 104

bi se kao uzrok smrti ustanovilo trovanje alkoholom. Svaki dobar patolog u ovom kraju bi bio uasnut otkriem da je tekuina koja je odgovorna za njenu smrt bila prevelika doza istog Smith's Glenliver viskija, stopostotnog. Otvorio sam prozor da uklonim zadah, ispraznio sam uvelu biljku u odvod za smee i vratio se u krevet. San mi, meutim, nikako nije dolazio na oi. Nije to bilo pitanje kajanja ili krivnje koje me je dralo budnim, nego iznenadno suoavanje sa smru koje je u meni probudilo meditaciju openito o kratkoi ivota i posebno o kratkoi mog vlastitog ivota. Jedan je moj stari profesor jednom rekao da ljudi prije etrdesete rijetko misle na smrt, a nakon toga jedva da misle o neem drugom. U emu je bit svega? to sam postigao? Evo ovdje sam ja, sveenik, pribliavam se neem to mi vie slii na poetak nego na kraj. Nisam napravio nita, nikamo nisam stigao. ak mi se ovjek kojeg sam cijenio najvie na svijetu nasmijao i dao naslutiti da sam jedva izaao iz kratkih hlaa to se tie duhovnog ivota. Peter je sjedio i ekao nas kad smo otac James i ja uletili u ekaonicu da ovjerimo kartu, dok je veina putnika ve etala naokolo. Crvena svjetlost je upravo poela treperiti, a motor aviona je grmio zagrijavajui se. Sunce jo nije bilo izalo kad su Peter i otac James doli do stepenica malog aviona da mi poele sretan put. "Ovo je mala zahvala za sve to si uino za mene", rekao je Peter dok mi je u ruku gurao mali paketi, "utedio si mi sate pisanja adresa na pisma to bi me zaposlilo sve do jeseni. To je jedna sitnica koju sam dobio u Londonu da me grije zimi, ali to ba nije moja alica aja," rekao je smijui se. "To je zaista alica aja", rekao je otac James a njegove su oi skoro iskoile iz svojih duplji dok se iz papira lagano pomaljala litrena boca pravoga Smith's Glenliver viskija, stopostotnog. Promjena na licu oca Jamesa iznenada me je uzbudila, brzo sam se okrenuo i pohitao u avion. Iza sebe sam zauo glas oca Jamesa, kao da govori neki lo glumac: "Oh, kako je smrt slatka!" Naglo sam se okrenuo, nesposoban da sakrijem osmijeh prepoznavanja koji mi se razlio licem i odgovorio sam: "Kao to je Shelly rekao muzi." "Ne", doao je brz odgovor, "to je belargonija rekla odvodu za smee." Okrenuo sam se i crven kao rak spustio u svoje sjedalo. Peter se nelagodno smijeio dok je je avion rulao po pisti spremajui se uzletiti. Gledao sam dolje na Calvav dok se avion penjao u visine. Mogao sam vidjeti Peterovu malu brodicu kao sjenu ispred dramatino crvenog neba, a naranasta linija obzorja je kao glasonoa navijetala izlazak jutarnjeg sunca. Dok se sunce podizalo, pratio sam samotnog putnika koji je upravio svoju brodicu prema sjeveru. Izgledala je tako nevino, ali tko zna. Ponovno sam poeo razmiljati o smrti i kratkoi ivota, to je tako iznenada zaokupilo moje misli prole noi. No ovog sam puta sve to odgurnuo od sebe. Poet u ponovno, rekao sam sam sebi. Poinjat u iznova, nije vano koliko puta u pasti. U pokuavanju je umiranje, a u umiranju je uskrsnue, tako je Peter rekao. Tako e biti. Vrijeme mi je moda kratko, krae nego to mislim, ali iskoristit u svaki trenutak koji mi je preostao. elim drati glavu visoko kad se zaustavi moj sat i elim sauvati bar malo ponosa kad se susretnem sa svojim Stvoriteljem. Kako nita nisam znao o duhovnom putu! Nisam znao da e ve sljedea stepenica mog duhovnog puta biti kucanje vrata pakla po mom ponosu kako bi traak neba mogao prodrijeti u mene. No to je jedna druga, vrlo dugaka i bolna pria. To je pria o tome kako je jedan sposoban i ponosan ovjek morao uiti kako treba BLAGO POKUAVATI, a to je posao za cijeli ivot, ak i onda ako brzo ui.

105

Rije izdavaa Knjiga koju ste upravo proitali je izmiljena, premda je glavno lice, Peter, bazirano na autorovu vlastitom bratu, koji je iznenada umro od srca dok je u Parizu iao na svoj zadnji ispit na Sorbonni 1955. god. Bio je star svega 22 godine. Poput Petera u knjizi, bio je potpuno predan duhovnom putu koji ga je vodio po cijeloj Europi. Stoga su dijelovi knjige bazirani na stvarnim injenicama.

SADRAJ Uvod Predgovor Prvo poglavlje NA CALVAYU Drugo poglavlje U DUBLINU Tree poglavlje NA GORI ATOS etvrto poglavlje NAMONTMARTRU Peto poglavlje U FRANJEVAKOM SAMOSTANU U SUFFOLKU esto poglavlje U FRANJEVAKOJ ITALIJI Sedmo poglavlje U SAN GIOVANNI ROTONDO Osmo poglavlje PONOVNO NA CALVAYU

106

David Torkington

MISTIK od karizmatske do mistine molitve

Perast, 2003. Biblioteka: "Gospa od krpjela" - 37

107

Predgovor "Mistik" je zavrno djelo trilogije Davida Torkingtona o molitvi. Nakon osobnog otkria molitve u "Pustinjaku" i unutarnjeg smisla molitve u "Proroku", pisac u treem romanu opisuje razvoj molitvenog ivota do preobraajnog sjedinjenja s Bogom. Jednostavni rjenik, zanimljiv narativni okvir i forma dijaloga izmeu obinog katolikog sveenika, koji predstavlja osobu traitelja na duhovnom podruju, i Petera Calvaya, neobinog vjernika laika, pustinjaka koji uva ovce na dalekim otocima ali intenzivno pismima komunicira s ljudima diljem svijeta, koji predstavlja ne toliko uitelja koliko svjedoka puta k punini duhovnog iskustva, ine cijelu trilogiju i ovo djelo vrlo zanimljivim i "pitkim" za itanje, te e se itatelj nakon ugodnog tiva nai s obiljem razumljivih objanjenja za vlastiti duhovni put i za krize s kojima se na njemu susree. Objanjenja koja se nalaze u "Mistiku" temelje se prvenstveno na uenju sv. Ivana od Kria i sv. Terezije Avilske, priznatih nauitelja Crkve o ovim pitanjima. Inverzija odnosa sveenik - laik, da laik pouava sveenika, ovdje nije postavljena u polemikom tonu suprotstavljanja klera i laika, nego u obliku izazova na ostvarenje autentinog molitvenog iskustva svake osobe s duhovnim potencijalom, bez obzira kojem staleu pripadala u komplementarnosti sluenja. Tako se i od laika Davida Torkingtona ima to uti i - nauiti. Nauk njegov nije nov, ali prikladan fabulizirani nain iznoenja tematike ini ga vrlo suvremenim i, ini mi se, uspjenim pedagogom molitvenog ivota. Jeste li ikad poeljeli razumjeti to se to dogaa u ivotu onih koje se obino naziva misticima? Ovo e vam djelo pomoi da to shvatite na vrlo jednostavan i blizak nain. Ali i vie, ako ste proitali i prva dva djela trilogije, ovo e vam djelo dokazati da ivot mistine molitve nije samo za izabrane, ili jo bolje, daje meu tim izabranima i svatko od nas. ini vam se nevjerojatnim? Proitajte "Mistika"! Moda promijenite miljenje. mr. Dario Toki, karmelianin Prvo poglavlje PONOVNI SUSRET Ako postoji neto s ime se ne mogu pomiriti, to su 'zvijeri na kotaima'. Kad sam dobro raspoloen one mi samo smetaju, no ako sam neraspoloen, dok sluam njihovo brektanje i udiem smrad njihovih motora, jednostavno postajem nekontroliran. ovjek u meni pukne, a iz mene provali ivotinja koja je u stanju svata uiniti. Tako je bilo i tog dana prolog oujka kad sam urio na sprovod u Manchester. Iza sebe sam opazio jednog takvog vozaa koji mi se pribliavao nerazboritom brzinom. Bilo je to jedno od onih rijetkih jutara kad u mojim ilama tee mlijeko ovjeje ljubaznosti i bio sam spreman dobrohotno ga propustiti prihvaajui da je njegova urba moda vea od moje. No tada, vjerovali ili ne, on mi je poeo mirkati svojim svjetlima. Taj je as mlijeko moje ovjeje ljubaznosti iscurilo i vie mu nisam dozvoljavao da me pretekne. Nisam mogao vjerovati svojim uima kad je iza mene poela zavijati sirena, a zvuk se nastavljao sve jaim intenzitetom. Pogledam sam na svoj brzinomjer: vozio sam preko stotinu i sedamdeset kilometara na sat. Zar mu to nije dovoljno? Vozio sam prijateljev jaguar koji sam posudio za ovaj vikend, pa sam iznenada odluio iskoristiti sve prednosti jednog tako skupog auta. Poveao sam brzinu na sto devedeset kilometara na sat, no manijak je ubrzavao skupa sa mnom. To mi je bilo prvi put da vozim takvom brzinom i poela me hvatati panika. U taj as on je poeo ponovno bljeskati svjetlima i zavijati svojom sirenom. Uhvatio me uas, a ljutnju je smijenio strah. Smanjio sam brzinu da ga propustim. Tek tada sam primijetio crvene, fluorescentne pruge sa svake strane na njegovu autu i uoio plavo mirkavo svjetlo na krovu. Konano sam shvatio da sam se susreo licem u lice s plavo obojenim granitnim blokom na kotaima koji me je gurnuo na stranu, uz cestu. Da je to bilo samo prekoraenje brzine, pretpostavljam da ne bih bio u takvu stanju, no bilo je tu i neto vie. Ostao sam sjediti na svom sjedalu, bojei se poput malog kolarca koji eka da ga direktor kole pozove u svoj ured i da ga izgrdi za ono to je uinio. "emu tolika urba?" zapitao je granitni blok kad se konano pojavio preda mnom s olovkom i blokom spreman da pone zapisivati. Zvuao je gotovo ljudski. "ao mi je", rekao sam, "no urim na jedan sprovod i nisam vas primijetio". "Tko je to tako vaan umro da vi dovodite u opasnost svoj ivot?" zapitao je. "To je moj, najbolji prijatelj, to jest njegova majka", odgovorio sam nastojei ponovno ovladati sobom. Zaklimao je glavom i odloio svoju olovku u blok za pisanje. "Ime?" "Peter Calvay." "Zanimanje?" "Pa, ovaj, mislim, moete napisati "pustinjak", odgovorio sam. "Tko je pustinjak?" zapitao je policajac gledajui me s nevjericom. "Moj prijatelj", odgovorio sam, "Peter Calvay." "Ne mislim na njega, nego vae ime!" "O, oprostite! Moje je ime James Robertson. Ja sam sveenik." "Aa", odgovorio je a glas mu se lagano ublaio, "i vi ete voditi sprovod?" Bila je to spasonosna ideja i ja sam je smjesta zgrabio. "Da, ja u koncelebrirati", rekao sam nadajui se da on ba i nee tono razumjeti to ta rije znai, "i zbog toga sam u takvoj urbi. Zato vas nisam ni primijetio." "E, pa to je neto sasvim drugo", odgovorio je ekajui se 108

olovkom po glavi, "ali ipak, to nije razlog da vozite tako brzo. Gdje je taj sprovod?" "U Svetoj Katarini u Didsburiju i poinje za pola sata." "Sveta Katarina, School Lane?" zapitao je. "Da, upravo tamo!" "U redu. Sjedajte za volan i vozite za mnom." Sve do danas ne mogu se sjetiti kako smo brzo vozili. Znam samo da je bilo tako brzo da nisam uspio ni pogledati svoj brzinomjer. No ak i s takvom brzinom stigli smo s pet minuta zakanjenja. Peterov mlai brat, David, vodio je sprovod. Kad sam uao i zauzeo svoje mjesto u dnu crkve, David je ve sjedio i sluao prvo itanje. Bilo je prekasno da im se pridruim. itao ga je Peterov otac. itao je to tako jasnim i snanim glasom koji je, pretpostavljam, odraavao paklenu buru koja je u njemu bjesnila. Nakon njega je njegov najstariji sin Tony itao odgovarajui psalam, a Peter je itao drugo itanje. Bilo je tako uoljivo kako otac i svi njegovi sinovi imaju gotovo identian glas, samo tu i tamo s ponekim drugaijim naglaskom. Bili su to lijepi glasovi, puni i snani. Kad su otac i dva starija brata ponovno zauzela svoja mjesta u prvom redu u crkvi, David je poeo itati evanelje a iza toga je propovijedao o svojoj majci. Bio sam iznenaen kad sam iz Davidove propovijedi nauio da su svi lanovi obitelji ne samo dobri sluaoci nego i dobri govornici. Naime, razlog da je njegova majka bila tako omiljena, rekao je, upravo je taj to je znala sluati. David je bio vrlo blizak s majkom, to se vidjelo. Njegove su rijei bile nabijene izuzetnom snagom, a najvie zato jer je cijelo vrijeme oajniki pokuavao suzbiti svoje emocije koje su ga, bilo je oito, preplavile. Tony je bio sa svojom enom Protasijom i sa svoja dva sina Markom i Simonom, kojima je pomogao prinijeti darove na oltar. Bili su to djeaci, premladi da shvate osjeaje tuge koje su iskazivali ostali lanovi obitelji. Za njih je bilo previe ve i to to su se samo pred nekoliko sati s ujakom Davidom, obuenim poput Drakule, naganjali po vrtu, a sad ga odjednom vide tako sveanog i ozbiljnog. Zbunio ih je njegov miran i smeten izraz dok su mu s polusmijekom pruali prinosne darove. No kad se David okrenuo prema oltaru i prihvatio vino i vodu koje su mu dodali njihovi roditelji, djeaci su krivo protumaili tu gestu i to je imalo razorne posljedice. Iz njih je provalio glasan smijeh jer su mislili da e se ujak David ponovno s njima igrati pa su potrali natrag na svoja mjesta gdje je njihovo cerekanje polako iezlo. Svi lanovi obitelji, pa ak i djed, imali su na usnama lagani smijeak - jer to nije bio djeji grijeh. Nitko, naime, nikada nije bio siguran kada treba ujaka Davida shvatiti ozbiljno, a pogotovo to nisu znali djeaci. Nakon sprovoda ostao sam s obitelji oko jedan sat ili tako nekako. To mi je bilo dovoljno da iskusim neto od paljive ljubavi i podrke koju e Peterov otac imati u mjesecima koji nadolaze kad e mrtvilo, u koje je sad zapao, nestati, a bol u srcu e se pojaati i ostati s njim sve do trenutka kada onu koju je upravo izgubio nikada vie nee moi izgubiti. Vratio sam se u upni dvor gdje je Peter sredio da mogu ostati nekoliko dana. Sjeo sam na krevet i razmiljao o dogaajima koji su me doveli do toga da ga, po trei put, potraim. Prvi sam ga put sreo na otoku Barri u Vanjskim Hebridima pred etiri godine kada sam zatraio njegovu pomo. ivio je ivotom pustinjaka preko dvadeset godina. Ja sam pak, prvih godina nakon zareenja, bio zabavljen mijenjanjem svijeta pa sam zapustio svoj molitveni ivot bez kojega je moj pastoralni rad bio osuen na propast. Ne samo da mi je Peter pomogao sagledavati stvari iz pravog kuta nego mi je dao i neku vrstu praktine pomoi koju sam u to vrijeme tako oajniki traio. Bio sam oajan kad sam sljedee godine saznao da je nestao na moru i da se pretpostavlja da je poginuo. Mjesni me je upnik zamolio da sredim njegove papire na Calvayu u njegovoj pustinjakoj kolibi i da o njegovoj smrti obavijestim sve one mnogobrojne ljude s kojima se dopisivao. Jedva da sam okonao prvi dio posla, kad se Peter iznenada pojavio iv i zdrav, nakon to je nekoliko mjeseci proveo u Rusiji. Izgleda da je za vrijeme vonje svojom brodicom doivio srani udar, a ruski brod koji ga je pronaao, odvezao ga je u svoju domovinu, budui da je imao stroga nareenja da se ne zaustavlja niti u jednoj stranoj luci. Tom sam prilikom od Petera ponovno primio duhovnu pomo za moj molitveni ivot. Kao i ranije i taj je put Peter izbjegao da mi odgovori na moja pitanja o mistinoj molitvi premda sam ja to spomenuo ve kod naeg prvog susreta. Nije elio da mi ni na koji nain bude pokrovitelj, ali mi je sasvim jasno dao do znanja da za taj razgovor ima jo mnogo vremena i da emo o tome razgovarati kad ja za to budem spreman, a to sigurno nije sada. U sljedee dvije godine nakon mog drugog susreta s njim, dogaaji na mojem duhovnom putu tako su se razmahali da je Peter smatrao kako je dolo vrijeme da mi objasni stvari koje je ranije tako odluno odbijao. No bolje da to potanko objasnim. Od mojeg susreta s Peterom i moje posjete Barri tono sam se pridravao svega, to mi je Peter rekao. Odvojio sam, kako mi je Peter savjetovao, 'kvalitetno vrijeme i mjesto za svakodnevnu molitvu'. Odbacio sam svako zaduenje i posao u svojem pastoralnom radu koje bi me spreavalo da svaki dan najprije Boga stavim ispred svega. Nakon poetnih tekoa u kojima mi je Peter pomagao, stvari su se kretale sve bolje i bolje. Moja mi je molitva postala neophodan izvor snage i ovrivanja. Zatim me je jedan moj prijatelj, sveenik, uveo u karizmatski pokret. S njim sam poeo odlaziti jednom tjedno u molitvenu skupinu. U poetku sam bio prilino skeptian, no kad je skupina sveenika poloila ruke na mene na jednom polutjednom seminaru za sveenike, odbacio sam sve svoje predrasude i jednostavno se prepustio. U svakom sluaju, vie nisam osjeao zapreke da molim javno i da sve to dijelim s ljudima prema kojima sam ranije bio suzdran. Petera je jako zanimao taj karizmatski pokret kad sam mu o njemu pisao u svojim pismima, no iskreno je priznao da nema nikakva iskustva sa skupnim molitvama. Meutim na jednoj je stvari inzistirao, a to je da 109

odravam svoju osobnu svakodnevnu molitvu, bilo da se naem u paklu ili u vodi do grla, osjeam li da mi koristi ili ne. Za te dvije godine svog molitvenog ivota rastao sam skokovito, preskaui prepreke. Peter me je nastavio savjetovati i ohrabrivao me u tom poduhvatu. No kako su stvari postajale sve bolje i bolje, moje je dopisivanje s njim postajalo sve rjee i rjee. U stvari, on mi je sam rekao da nema potrebe da se esto dopisujemo dok stvari idu dobro. Nikad nisam bio sklon pisanju, a budui da sam osjeao da moj molitveni ivot ide prilino dobrim putem, da se skromno izrazim, nisam osjeao nikakvu potrebu za njegovom pomoi kao to je to bilo ranije. Moji poetni uspjesi u molitvi, uz Peterovu pomo, razvili su u meni prilino napuhanu ideju o mojoj vanosti. Budui da mi je moja osobna molitva postala ne samo laka nego i puna slatkoe i sjaja, i budui da je izgledalo da sva nadahnua u molitvenoj skupini koju sam vodio dolaze od mene, poeo sam misliti kako me je Bog izabrao za posebne zadatke. Volio sam biti voditelj skupine, voditi druge i sakupljati oko sebe skupine uenika koji e dolaziti na moje mise i na moje molitvene sastanke. Izgledalo je kao da sve ide odlino. Nebo je bilo plavo, nije bilo ni oblaka na cijelom horizontu. Povremene cinine opaske, da je sve to skupa malo suvie emocionalno ili tako neto, nisam elio uti. Zapravo, to mi je pomalo i smetalo. Zato oni koji nemaju taj dar uvijek pucaju po nama? Je li to zato to nemaju dovoljno poniznosti da se sami opuste i otvore Duhu? U Crkvi ima previe nametnutih pravila ponaanja pa se mnogi zatvaraju u same sebe, postaju zajedljivi i ubadaju druge kad se suoe s onima koji se jedino ele predano moliti Gospodinu. No tada se prolog rujna dogodilo neto to mi je poprilino razorilo nadu. Upravo kad sam mislio da sam se pribliio duhovnom vrhuncu, umjesto toga doivio sam duhovni slom, ili je to meni tako izgledalo. Molitveni ivot koji mi je dotada tako mnogo znaio i koji se svih ovih godina uspinjao, pa mi je ak katkada izgledalo da je predobar a da bi bio istinit iznenada se raspuknuo kao mjehur od sapunice i ja sam ostao prazan. Vie jednostavno nisam znao to u sa sobom. Nastavio sam odlaziti na molitvene sastanke i samo sam snanom ustrajnou odravao osobnu molitvu na koju mi je Peter toliko ukazivao, no neto se strano dogodilo i izgledalo je kao da se dogodilo jednostavno preko noi. Nisam o tome pisao Peteru jer nisam znao to da mu kaem, nadajui se da e sve to trajati samo par dana, moda tjedan ili dva, ali ne vie. No nije. Nisam mu zaboravio poslati estitku za Boi. Na njoj sam nadrljao samo par reenica, ali nisam napisao pravo pismo - jednostavno nisam mogao. Manjkale su mi rijei. Proao sam sve o emu mi je u proteklom vremenu Peter govorio o molitvi i svemu sam dao novu priliku. Ponovno sam uzeo u ruke podsjetnik o molitvi, no ni on mi vie nije mogao pomoi. Pokuavao sam itati Sveto pismo na nain na koji sam bio navikao, no i ono me je ostavljalo suhim poput pijeska u pustinji. Neki, meni posebno dragocjeni odlomci, koji su me nekada uzdizali u neku vrstu duhovne euforije, sad su me ostavljali potpuno hladnim. Pokuao sam i s itanjem nekih mojih najdraih psalama. Pokuao sam i s himnima koji me nikada nisu iznevjerili, ali nita me vie nije moglo pokrenuti. Molitva, koja je tako dugo bila moje malo nebo na zemlji, sad je postala samo oajniki pokuaj da se usredotoim i ponovno zgrabim onu duhovnu slatkou koju sam ranije tako esto uivao. U molitvenoj skupini sam se, kad bih uzimao rije, osjeao poput varalice. Izgovarao sam iste stvari kao nekada, molio iste molitve, no znao sam da one vie ne dolaze iz mog srca, nego iz glave. U poetku sam se uvjeravao da e se sve uskoro vratiti na normalu i da e prestati komar u mojim duhovnim osjeajima. U meuvremenu sam se osjeao poput deve izgubljene u pustinji. ivio sam od njene grbe a ona je svaki dan postajala sve manja i manja. Znao sam da uskoro neu moi vie tako dalje. U rano sam proljee shvatio da tako dalje ne ide. Nije da sam samo osjeao da je moj molitveni ivot u opasnosti nego je i moja vjera poela nestajat!. U tom sam vremenu napisao sljedee oajniko pismo Peteru i traio ga pomo. Dragi Peter, oprosti to ti tako dugo nisam pisao. Prolo je ve est mjeseci, ako ne i vie kad si dobio posljednje vijesti od mene. U stvari, istina je da jednostavno nisam znao kako da ti opiem svoje stanje. Neto mi se strano dogodilo i ne znam kako da ti to sve ispriam. Do prolog rujna sve je ilo odlino. Osjeao sam da sam konano nekamo stigao u svom duhovnom ivotu. Nakon poetnih tekoa, kroz koje si mi ti pomogao proi, molitva mi je postala lagana. Bilo bi mi dovoljno proitati samo nekoliko rijei iz mojih najdraih odlomaka Svetog pisma da me zaokupe cijelo molitveno vrijeme, pa i cijeli dan, ispunjajui me radosnim osjeajem Boje prisutnosti. Moja novopronaena duhovna energija razlijevala se i na moj posao, posebno u molitvenim skupinama koje sam osnovao i vodio. Tada, iznenada, negdje u rujnu, moji su duhovni izvori nestali u rupi i isuili se. Gotovo preko noi vie nisam vidio ni smisla ni razloga, naao sam se u hladnoi, istjeran iz topline za koju sam poeo osjeati da je bila moje ponovno duhovno roenje. U poetku sam vjerovao da je to samo privremeno i da u se uskoro, ponovno, udobno grijati pri vatri. No mjeseci su prolazili a hladnoi se pridruio i sve dublji i dublji mrak. Na mene su navalile nebrojene napasti i rastresenosti koje su neprekidno harale mojim umom. Usprkos svemu, odravao sam redovno vrijeme za svoju osobnu molitvu na kojoj si ti tako inzistirao, premda moje srce nije bilo u molitvi. Moram priznati sasvim iskreno da sam posljednjih tjedana poeo pronalaziti izgovore i izgovore kako bih izbjegao molitvu koja mi je jednom bila nebo, a sad mi je postala pakao. Jo uvijek vodim molitvene skupine, ali ja, koji sam nekad bio njihov glavni pokreta i inspiracija, osjeam sada kao da im ne pripadam. Vjerujem da su neki lanovi skupine primijetili tu 110

promjenu na meni. Eto, ba juer, jedan me je lan zapitao jesam li dobro. Ne elei mu priznati da gubim vjeru, radije sam prihvatio da se osjeam loe i obeao da u u najskorije vrijeme posjetiti lijenika. Ali nije lijenik taj kojeg trebam. Osjeam da si ti jedina osoba koja mi moe pomoi, premda ne znam kako. Osjeam da sam stigao do kraja svojih snaga i ne znam to u i kako u dalje. Molim te ispriaj me zbog ovog prilino dramatinog i oajnikog tona u pismu, no on ne odraava nita vie nego samo moje stvarne trenutne osjeaje. Nadam se da e mi se uskoro javiti. elim ti svako dobro i molim te, moli se za mene! James Robertson Peterov je odgovor doao sljedeom potom. Dragi James, hvala ti na tvojem dugo oekivanom pismu. Predosjeao sam da si se naao u toj situaciji. Vjeruj mi, nita nije zavrilo - u stvari - tek je zapoelo. Ukratko, ti si upravo proao kroz neto to se naziva poetno oduevljenje. Svatko mora kroz tu posebnu fazu u svojim duhovnim otkriima ako napreduje k tome da spozna i iskusi puninu ljubavi za kojom udi. Postoje etiri glavna stadija u ovjekovom molitvenom ivotu: djeja molitva, mladenaka (adolescentna) molitva, zrela molitva i savrena molitva. U djeje doba osoba je jako nesigurna. Lako izgubi povjerenje i u sebe i u Boga, pa zato izabire put koji vodi po sigurnu i poznatu terenu. To je doba propisanih molitava koje se ue bilo srcem, bilo da se itaju iz molitvenika. To je svijet zadanih oblika i dobro uhodanih pobonih vjebi. U mladenakom dobu koje slijedi nakon toga, vjernik se odluuje za svoju vlastitu vjeru koja je usvojena jo s majinim mlijekom. Svijet postaje manje predvidiv i uzbudljiviji je. Osjeaj da nas Bog poziva izaziva u nama odgovor. Poinjemo ga traiti u sve dubljem i dubljem molitvenom iskustvu. Zanos, duhovna samopouzdanost i ponos obiljeavaju to mladenatvo, premda smo, obino, svjesni svojeg zanosa. Ovo tradicionalno molitveno iskustvo mladenakog doba obino se dogaa iza zatvorenih vrata, u unutarnjoj misaonoj molitvi. U posljednje vrijeme mnogi ljudi taj stadij prolaze u drutvu s drugima, kao lanovi molitvenih skupina. Moe se dogaati i oboje. Kad prvi zanos doe do kraja, nastupa trenutak istine. Vjernik se nae lien svih osjeaja u molitvenom ivotu. Teko mi je to rei, ali velika veina ljudi u tom trenutku odbacuje ozbiljnu osobnu molitvu, jer je njihovo dotadanje iskustvo vjere bilo povezano s osjeajima ili s opipljivom svijesti o Bojoj prisutnosti. Kad bi oni, meutim, znali da tada Bog preuzima novu inicijativu i da ih vodi blie k sebi nego to su to bili ranije, moda ne bi tako olako prekinuli s molitvom. Ova nova, duhovnija Boja prisutnost mladenakoj dobi izgleda kao da ju je Bog napustio, jer su sva ranija iskustva bila gotovo posve putena. Dani mladenatva su nestali - i nikad se vie nee vratiti. To je poetak zrele molitve. Novi svijet i okruenje u kojem se vjernik tada nae omoguuje mu da odraste tako da svakodnevno ui davati ljubav a. da nita ne prima. Tu vie nema osjeaja da e za uzvrat primiti ljubav. Ako promisli o tome, vidjet e da je to jedini nain da se postane savren ljubavnik. Ljubav, koja se uvijek vraa na isti nain na koji se daje, sumnjiva je sve dotle dok se ne pone davati a da se za uzvrat nita ne prima. To je poetak mistine molitve. Veliki su duhovni pisci to jasno izricali opisujui poetnika koji je ustrajan i dozvoljava da bude lien svih osjeaja i zanosa, i tek e tada dobiti mogunost da se razvije u savrenog, nesebinog ljubavnika. Naravno da e povrni lovac, koji lovi samo povrna uzbuenja i iskustva, u tom asu prekinuti sa svojom ozbiljnom osobnom molitvom. U proteklo je vrijeme kranska tradicija dala razliita imena tom bolnom periodu duhovnog ivota. Neki je nazivaju pustinja, neki divljina, za neke je to Oblak neznanja, kua samospoznavanja, molitva vjere ili tamna no due. Sve su to razliiti izrazi koji su se kroz godine rabili da opiu znaenje i daju smisao tom izazovu s kojima evanelje suoava svaku osobu koja eli postati savreni Kristov sljedbenik. Pitanje je sljedee: eli li se identificirati kao ovjeje bie u svoj punini, eli li kao savreno odrasla osoba ustati iz groba na uskrsni dan? eli li iskusiti puninu ljubavi koju je Krist iskusio na dan uskrsnua i podijeliti je s drugima? Ako eli, mora biti spreman podijeliti i rtvovanje s Kristom, rtvovati i svoj ivot, sudjelovati u njegovoj smrti, pa ak se s njim spustiti i do pakla. To doslovno znai to. Svatko je mogao slijediti Krista dok je inio udesa, pretvarao vodu u vino. Nije teko biti njegov uenik dok ga gleda kako lijei bolesne, vraa vid slijepima, pa ak i uskrisuje mrtve. No koliko ih ga moe slijediti u pustinju, biti tamo gladan i edan, osamljen i napastovan? Koliko ih je spremno nositi kri iza njega, slijediti ga na Kalvariju, biti od zla napadan u samoj utrobi? Djeca to ne mogu. Adolescenti to takoer ne mogu. To mogu samo odrasle osobe, ili bolje reeno, na taj nain mladi odrastaju. Eto, to bi bilo za danas sve. Pisat u ti uskoro ponovno, jer ti imam jo tako mnogo toga rei. Za sada, odravaj svoje svakodnevno kvalitetno vrijeme za molitvu kao to si inio dosada, odravaj svoje srce i svoju panju usmjerenu na Boga kako najbolje moe. Stiglo ti je vrijeme kad mora nauiti davati bez obzira koliko te to kota, voljeti a da nita ne primi za uzvrat, jer e samo tako tvoja ljubav ojaati i produbiti se na takav nain da e biti u stanju spoznati i iskusiti dubine i visine, duine i irine Boje ljubavi koja nadilazi svo nae razumijevanje. Sve najbolje, Peter.

111

Odloio sam Peterovo pismo, zavalio se u naslonja i poeo razmiljati o svemu i o tome, to to znai za mene. On sigurno nije mlatio praznu slamu. To je bilo otvoreno i jasno upozorenje i vodilo je cilju. Znao sam da je sve to je rekao bilo ispravno, premda je njihovo prihvaanje podrazumijevalo ranjavanje mog ponosa. Ovdje sam bio ja, sveenik u svojim srednjim tridesetim godinama, a on kae da sam preao tek svoj prvi zanos. Paljivo sam razmotrio svoju prolost sa svim ne ba malim smetnjama, svim onim bunim i nesretnim bjeanjima u svojem duhovnom odrastanju. Da, Peter je izrekao istinu elei da me suvie ne povrijedi, no ja sam jasno vidio kako sam se u mnogim sluajevima ponaao poput neodgovornog tinejdera. Samo zbog toga to je moje molitveno vrijeme bilo ispunjeno pobonou, mislio sam da sam dosegao vrh brda Karmel, premda mu nisam stigao ni do podnoja. Mislio sam da sam naao tragove u svom duhovnom napredovanju sve do sedme odaje Unutarnjeg zamka svete Terezije Avilske, a u stvari nisam bio jo ni most preao. Rado sam itao o iskustvima kranskih mistika i bio sam dovoljno ohol da ih usporeujem sa svojim vlastitim iskustvima. Smatrao sam se nekim guruom i volio sam voditi druge. U duhu sam pocrvenio kad sam se sjetio kako sam dijelio savjete onima koji su putovali ve godinama u molitvi vjere, molitvi bez osjeaja, a o emu ja do dananjeg dana nisam nita znao. Nekoliko posljednjih mjeseci bio sam duboko potiten zbog onoga to se poelo pomaljati na povrini I izgledalo je da je sve moja pogreka u molitvi i moja slabost karaktera. Imao sam stalne napasti mislei kako gubim vrijeme u molitvi i da bi bolje bilo da sve zavrim i posvetim vie vremena radu, pa u moi procijeniti opipljive uspjehe svojih napora. Moj mladenaki oduevljeni rad lako je apsorbirao svu moju energiju i odravao moj um podalje od osamljene ceste na kojoj izgleda da se besposliari bez cilja, da se ne radi nita i da se ne stie nikamo. Sveenik kojemu sam obiavao odlaziti na ispovijed rekao mi je da mi je potrebno vie svjeeg zraka, da si pronaem neki hobi i da se posvetim radu. "to god da ini", rekao je, "izii iz sebe." Kad sad o tome mislim sjeam se kolikim sam ljudima i sam davao taj isti savjet. Ako ih nisam mogao otvoriti prema svom duhovnom bogatstvu, pokuavao sam ih nagovoriti da iziu iz sebe i uu u neto drugo ili nekog drugog. U mnogim je sluajevima moj savjet mogao uiniti dobro i mogao je biti prihvaen, no sada sam znao da je bilo sluajeva kad je to bio samo prekriva koji je sakrivao moje vlastito neznanje i bijeg od problema s kojim se nisam znao suoiti ili jednostavno nisam imao interesa za njega. Poeo sam uviati koliko je mnogo takozvanih kontemplativaca bilo frustrirano i pogreno voeno skandaloznim neznanjem ljudi koji su ih trebali voditi i usmjeravati, l ja sam bio jedan od takvih ljudi. Ako me se nije moglo sramotiti zbog prolosti, moi e me se sramotiti u budunosti ako ne iskoristim svoje prijateljstvo s Peterom. Hvala ti Boe za Petera! ak i ovo njegovo kratko pismo potaklo me je da obnovim svoje povjerenje u njega. Bilo mi je jasno da on zna o emu govori. Smjesta sam mu napisao drugo pismo zahvaljujui mu za objanjenje koje mi je tako jasno dao i rekao mu kako sam razoaran samim sobom kad sam shvatio da sam u svojim kasnim tridesetim godinama tek iziao iz duhovne mladosti. Peterov je odgovor doao tjedan dana kasnije. Dragi James, Hvala ti za tvoj iskreni i poteni odgovor na moje posljednje pismo. Ni u kojem sluaju nisam mislio biti ofenzivan... i nadam se da ga nisi tako doivio. Jednostavno sam ti elio sadanju tekou prikazati najjasnije to sam mogao. Vidi, duhovno odrastanje nema nita zajedniko s godinama starosti. Ti moe biti u svojim tridesetim, etrdesetim ili pedesetim godinama i to mora proi ako eli ui u duhovnu zrelost. Slino je i s ljudskom psihom. Ti moe biti psiholoki nedorastao ili tek poinje odrastati u bilo kojim ivotnim godinama. Ako netko eli postii odgovarajui stupanj zrelosti, mora proi kroz prethodne stadije i nije vano ima li on dvadeset dvije ili osamdeset dvije godine. Nitko ne moe postati odrasla osoba a da najprije nije proao kroz proces odrastanja. Znam da ti se inilo da sam te preuo u prolosti kad si me pitao o mistinoj molitvi. No to sam uinio stoga jer nisam vidio svrhe diskutirati s tobom o stvarima o kojima nema nikakva iskustva. Vidi, shvatio ti to ili ne, ve iskustvo o poecima mistine molitve koje si osjetio, obvezuje me da vie ne izbjegavam taj razgovor s tobom. U stvari, molim te, pozivam te da doe do mene i da se to prije sretnemo. Postoji li mogunost da doe ovamo drugi tjedan u oujku? Meni bi to najbolje odgovaralo. Ako ne moe, javi mi da pronaemo neko drugo vrijeme. Uvjeren sam da emo pronai odgovarajui termin za obojicu. Sve najbolje, Peter. Sve sam sredio za taj drugi tjedan u oujku, kada je iznenada Peteru umrla majka. Ona je ve nekoliko godina imala smetnje sa srcem, ali je ipak kraj doao iznenada za sve, pa i za Petera. Bila je usred razgovora sa svojim djeverom, kad joj je glava klonula naprijed i isti je as bila mrtva. Peter je uhvatio jutarnji avion tako da je istog dana stigao kui i naao oca u tekom stanju. Oba njegova brata imala su neodgodive obveze i Petera je zapalo da sredi sve oko sprovoda. Nazvao me je telefonom sljedeeg dana da otkae na sastanak u Barri, ali me je pozvao da koncelebriram na misi s njegovim mlaim bratom Davidom na sprovodu sljedeeg ponedjeljka nakon ega bih, ako mi je mogue, ostao jo nekoliko dana. On e sve srediti oko mog smjetaja. 112

Nisam elio opteretiti Petera u tom, za njega tako osjetljivom vremenu, pa sam mu rekao neka zaboravi sve u vezi s naim dogovorom i da emo se nai jednom kasnije. Peter je, meutim, navaljivao da doem i tako sam prihvatio. Dan nakon sprovoda, kad sam upravo bio zavrio s dorukom, zazvonio je telefon. Bio je Peter. "Moemo li se dogovoriti za danas ujutro?! "Odlino!" "Mogao bih doi do tebe za dvadesetak minuta?" "Savreno, no jesi li siguran da to tebi odgovara?" "Da, nema problema! Moja teta i moje sestrine upravo su stigle i one e pomoi tati da pregleda sve majine stvari. Slobodan sam. Dolazim uskoro!" "U redu, ekam te!" Drugo poglavlje KRATKI PREGLED MOLITVENOG PUTA "Ovo je kao u ona stara vremena", rekao sam Peteru sjeajui se naih dugakih razgovora na otoku Barra. "Da", odgovorio je Peter, "jedva mogu vjerovati da je prolo ve etiri godine od naeg prvog susreta." Peterov je naslonja zakripao dok je okretao njegov golemi okvir prema suncu. "E, sad je bolje!" rekao je i osmjehnuo se svojim nezaboravnim, jedinstvenim osmijehom, koji je uvijek, ve i onako lijepo lice preobraavao u neto gotovo nestvarno. Mnogo puta sam to ve vidio, no jo me je uvijek oaravalo, gotovo bih mogao rei vie od bilo kojeg nezaboravnog zalaska sunca koji sam doivio. Gledajui ga, mora vjerovati u anele premda nikada ranije nisam u njih vjerovao. Pritom mislim na one sredovjene anele, naravno, jer Peter je odavno izaao iz svoje prve mladosti, preao skoro vie od pola puta i zaao na onu drugu stranu. Naime, neto takvo je David rekao u svojoj propovijedi pa sam zakljuio, ako mi kompjuter u glavi dobro radi, da Peter ima ve etrdeset i pet godina, premda djeluje mnogo mlae. Njegovih nekoliko sijedih vlasi koje sam otkrio kod naeg prethodnog susreta kao da su nestale - moda zbog svjetla. No njegova uma guste crne kose izgledala je besprijekorno odmjereno podiana, premda bi se mogla trijumfirajui protezati neometano niz lea. Za mene je bilo iznenaenje vidjeti da je Peter tako dobro. Izgledao je kao da ga majina smrt nije jako pogodila. Istina, izgledao je pomalo umorno, no to se moglo i oekivati - imao je toliko toga obaviti otkad je stigao ovamo. Pomislio sam da smrt ne djeluje tako snano kad imate tako jaku vjeru kao Peter. Konano, njegova je majka stigla na to posebno mjesto prema kojem i on sam putuje onom brzinom koju moe smoi. Trebalo mi je samo dva mjeseca da ustanovim kako nisam u pravu, jer samo dva mjeseca kasnije taj je osjeaj gubitka, koji je trenutna zaposlenost drala po strani,- prodro u njegovu svijest, razbio ga i odveo duboko u depresiju. O, kako jo mnogo toga moram nauiti! Ja sam jo uvijek vjerovao da se prava svetost oituje kao bestjelesni duh, da su sveci ene i mukarci netaknuti svijetom kojem mi ostali pripadamo i koji su se, dok ekaju svoje posljednje sjedinjenje u domovini Blagoslovljenog Duha, oslobodili svijeta materije i oblika, krvi i mesa. Peter mi je pokazao koliko je to netono, ne onim to je rekao, nego onim to je on za mene bio, a vidio sam da je to bio i drugima. U njemu se jasno vidjelo utjelovljenje onog ovjeka kojeg je odluio slijediti. Istinska svetost pogaa i tijelo i duu na takav nain da osoba postaje potpuno otvorena primanju Duha Bojega koji sve povezuje u savrenu harmoniju pa osoba postaje vie ovjek nego to je to ikad bila ranije. Nitko nije vie ovjean od jednoga sveca. Svetac dublje osjea za druge nego oni koji nisu osjetili dodir ni otkrili Prisutnost koja u njima prebiva. "Jako mi je ao da sam te odvukao od tvoje obitelji u ovo, za nju tako teko vrijeme", rekao sam. "Ne treba se ispriavati", odgovorio je Peter, "jer, istini za volju, trebam predah od napetosti koje sam proivio proteklih nekoliko dana. Bio sam protekli tjedan neprekidno s mojim jadnim ocem, gotovo danonono. On je u oajnom stanju, premda se trudi da to ne pokae. Na kraju je to i mene poelo zahvaati." "Pa, oprosti Peter, ja jednostavno ne znam to da ti kaem i gdje da ponem." "Znam da ne zna", odgovorio je Peter smjekajui se, "ali ja mislim da znam. U svojim si mi pismima to jasno rekao, pa u ja poeti umjesto tebe. Da pojednostavnim, ti si na poetku onoga, to ljudi obiavaju rei, mistinog puta, premda vjerojatno misli da se varam. Ono to ti elim dati prije nego krenemo dalje, jest da sve stvari treba sagledati u perspektivi. Kad kaem 'sve stvari' mislim na one koje se odnose na molitveni put kojim si, bez sumnje, odluio ii. Kad netko odlui poduzeti dugako i rizino putovanje, razumno je da si u cijelosti zacrta put kojim eli ii, tako da ve na prvi pogled vidi rutu koju mora slijediti, jer kad pone usmjeravati pozornost na pojedinane probleme s kojima e se suoiti na tom putu, sva e mu pozornost biti okrenuta samo prema njima. Tvoj se sluaj razlikuje od obinog putovanja jedino po tome to put na koji si se ti odluio ne ide prema jednom mjestu, nego prema jednoj Osobi. Toliko za poetak. Na to si se putovanje odluio ne zato jer si ga sam izmislio, nego zato jer ti je Netko uputio poziv, a ti si taj poziv prihvatio. To ti objanjava zato si se odjednom odluio poi na put. No najprije emo se usredotoiti na prirodu molitvenog puta. Stari zavjet, Novi zavjet, kao i Crkveni oi, svi oni kad ele ispravno opisati taj put, usporeuju ga s putom dvoje ljubavnika koji su se jedno drugom zavjetovali za cijeli ivot. l meni je gotovo nevjerojatno da sam tu spoznaju, o kojoj elim malo vie razgovarati, koju sam godinama znao i esto je rabio kao usporedbu kad sam pomagao drugima na duhovnom putu, jasno shvatio tek 113

proteklih dana. No dopusti mi da ti to objasnim. Svako jutro do dana sprovoda, moj me je otac budio sa alicom aja u ruci. Sjeo bi na moj krevet i priao mi priu koju ranije nikada nisam uo. Bila je to ljubavna pria, pria o oevoj ljubavi prema mojoj majci i njenoj ljubavi prema njemu, pria koja je trajala preko pedeset godina. Otkrio sam da je to fascinantna pria, ne zbog toga jer je to pria o mojim precima, nego zbog toga to mi je ona dala novi i dublji uvid u duhovni put, uvid u neto to nikad ranije nisam tako jasno vidio. Moj se otac ne moe tono sjetiti kako je sve poelo. Ono ega se sjea jest da su se on i moja majka voljeli zajedno igrati jo u osnovnoj koli. U prvo vrijeme su rijei o meusobnim osjeajima bile uklopljene u igru 'sretne obitelji' koju su se igrali pokraj staje. No rijei su uskoro poele dobivati na znaenju, posebno onda kad su odlazili ili se vraali iz kole. To je bila prva faza ljubavi koja se tek kasnije razvila u neto mnogo dublje. Ono to ti elim rei i na to ti elim ukazati jest analogija. Sjeme koje je tada bilo posijano tek je kasnije proklijalo. U to je vrijeme njihova ljubav bila tek u zamecima. Bila je to djeja ljubav. Svoje su osjeaje izraavali jedan drugom, ali i to je ono to elim da uoi nije bilo suglasja izmeu rijei koje su izgovarali i onoga to su osjeali. Nema sumnje da su postojali neki osjeaji, no rijei ljubavi kojima su izdano obasipali jedan drugog, a koje su pokupili od svojih roditelja ili starije brae i sestara, nisu odraavale stvarne osjeaje koje su imali jedno za drugog. Na kraju osnovnog kolovanja okolnosti su ih razdvojile i ponovno spojile sedam godina kasnije. Odnosi su se tada obnovili, no sada je ljubav koja je meu njima izrasla bila neto sasvim drugo. Jezik kojim su pred mnogo godina nevino govorili u djetinjstvu, sada se vratio, no ovaj put s osjeajima u srcu, koje, ona djeca to su se nekad davno igrala 'sretne obitelji' pokraj staje, nisu imala. Sada je, prvi put, kako kae moj otac, osjetio prave osjeaje koji su se pridruili rijeima koje je nekad davno u djetinjstvu nevino izgovarao. Osjeaji su povremeno bili tako jaki, gotovo nezemaljski, pa esto nije nalazio rijei ni izraze da opie te neizrecive osjeaje koje je imao prema svojoj ljubljenoj Agnezi. U tim ranim godinama njihove brane ljubavi sjedinjenje misli i srca praeno je sjedinjenjem tijela. Mone i snane strasti vremenom su ih gurale naprijed na tom zajednikom putu i pribliavale jedno drugome, to ih je konano dovelo do najsavrenijeg sjedinjenja osoba koje se moe ostvariti ovdje na zemlji. Ti dani mladenakog uzbuenja i radosti prije i poslije vjenanja bili su dani rasta u ljubavi koja ih je sve vie i vie povezivala. No ak i tada bi se dogaalo da bi ih ta najistija i najstrastvenija ljubav koju su primali jedno od drugoga odvela u trenutke tiine kad im je izgledalo da su se odvojili od svijeta krvi i mesa i doticali vjenost. Taj period na duhovnom putu ja obino nazivam mladenakom ljubavi da bih ukazao na slinost. Otac mi je rekao da se neto dogodilo upravo onda kad je izgledalo da sve tee veoma dobro, i on to nikada nije uspio sasvim razumjeti. Najednom se neto promijenilo u njihovom odnosima. U to je vrijeme bio siguran da je to bilo neto loe i tek je mnogo kasnije shvatio da je to bilo za njihovo dobro, premda im je, u ono vrijeme, to donijelo mnogo boli i patnje. Moj je otac to opisao kao postepeno iezavanje emocija i strasti, nekada tako snanih osjeaja. Izgleda da se to najprije dogodilo mojoj majci, a tak kasnije je moj otac primijetio da se to dogaa i njemu. Opisujui taj period, otac mi je rekao kako mu se iniloda ih privlai neka drugaija ljubav, kao da ih je neto vodilo jedno kroz drugo, jedno mimo drugoga, prema nekom drugom iskustvu. ak i u onim maginim trenucima brane ljubavi osjeali su nezadovoljstvo jer ih je privlaila neka druga ljubav. Ta se tema esto susree u romanima mnogih velikih pisaca, kao na primjer kod D. H. Lawrenca iji likovi uvijek u blijesku prolaze kroz onog drugog eznui za ljubavlju koju im u dovoljnoj mjeri njihov partner nije u stanju dati. Te promjene u svojim odnosima oboje su doivjeli jo prije roenja svog prvog djeteta, mog najstarijeg brata Jamesa, tako da se ne moe rei da. je on bio tome uzrok. Ipak, dodao je, njegov je dolazak donio dodatne tekoe u njihove odnose. Otac je ponizno prihvatio injenicu da je moja majka pokazivala vie panje i ljubavi svojem prvoroencu, a njega je zanemarila. Poeo je osjeati ljubomoru i to je dodatno navuklo sjene na ono to se u njemu ve poelo nejasno oblikovati. James je u djetinjstvu bio ozbiljno bolestan i skoro je umro. Majini dugaki boravci u bolnici donosili su joj dodatne brige, mnogo vie nego mom ocu, pa se tako meu njima razvila nova dimenzija nerazumijevanja. U vrijeme kad sam ja roen, rekao mi je otac, on je ve bio zaao u neto to je opisao osjeajnim ponorom. Izgledalo mu je da su osjeaji, emocije i strasti, koje su mu nekad bili tako vani, zauvijek iezli. U slinim nepovoljnim okolnostima nala se i moja majka. U to se vrijeme pojavio Gus. On je, izgleda, nekad davno bio u nekoj vezi s mojom majkom, prije negoli se moj otac ponovno pojavio na sceni. Moja je to majka uvijek nijekala, no to je, u svakom sluaju, pria mog oca. injenica je bila da je on bio veliki prijatelj moje majke prije negoli je odluio napustiti dom i otii u benediktince u opatiju Belmon u Herefordu. Tamo je na kraju postao i opat. Usprkos sumnjama mog oca, zbog njegova jednostavnog naina i lakoe kojom je pristupao svakome koga bi susreo, odmah je prihvaen za novaka premda je svoj odlazak u redovnike neto oduljio jer mu je majka bila bolesna, a bio je i jako zaposlen oko prevoenja jedne knjige njemakog benediktinca Anselma Stolza o mistinoj teologiji. Knjiga je kasnije objavljena na engleskom jeziku pod naslovom 'Doktrina o duhovnoj savrenosti'. U redovnikoj je zajednici njegovo ime bilo Aiden Williams, a moja ga je majka uvijek jednostavno zvala Gus. Bio je duboko duhovan ovjek, i premda je naglaavao da nije strunjak za brane savjete, bio im je u stanju pokazati da njihova ljubav 114

nije dola do kraja, nego do svog novog poetka. Ljubav se, nauio ih je, ne moe procjenjivati na temelju osjeaja nego prema inu davanja, davanja i onda kad nita ne osjea. U stvari, najsavreniji izraz ljubavi u ivotu je vidljiv u nainu na koji se daje i nita se ne trai za uzvrat. To znaenje ima rije - Kri, to je simbol ne samo za krane nego i za sve mukarce i ene koji ele ui u puninu ljubavi. Samo preko duhovnog umiranja sebi u nesebinom davanju, osoba se otvara punini ljubavi bez koje, u konanici, ivot nema smisla. Pokazao im je kako u svijetu, uz najbolje namjere, i najsavreniji mukarci i ene na svom duhovnom putu uvijek dolaze do prekretnice jer im siromatvo njihove vlastite nesavrene ljubavi najednom postaje zaprekom da prime ljubav, i ta je zapreka to vea to je vea njihova enja da je primaju bez mjere U tom trenutku, i celibatni i brani ljubavnici, moraju proi kroz duboki proces ienja. Tada, ljubavnici koji misle samo na sebe i koji su stalno plutali ispod povrine kao nedorasli ljubavnici, ue ljubiti poput odraslih - drugim rijeima, ue davati svoje vrijeme onom drugom, posebno onda kad nita ne primaju za uzvrat. To je put na kojem se odrasta. Kada se jednom oiste, barem do neke mjere, mogu nastaviti putovanje kojim su ranije krenuli, ali sad na jednoj vioj razini. Uspio je uvjeriti moje roditelje da su oboje na rubu jednog novog, uzbudljivog otkria u svom branom ivotu - samo ako mogu zaboraviti sebe i poeti ljubiti poput odraslih, stalnim davanjem sebe onom drugom bez obzira osjeaju li neto ili ne. S tim ohrabre-njem i savjetom oni su ponovno zapoeli putovanje za koje su ve bili povjerovali da mu je doao kraj. Nakon prolaska kroz tu prvu veliku krizu u njihovoj branoj ljubavi, u mjesecima i godinama koje su slijedile, moj je otac otkrio kako su im se postepeno otvarale nove dimenzije njihova zajednikog ivota. Tonije, jer su zajedniki patili i obostrano se rtvovali podravajui jedan drugoga, njihova se mladenaka ljubav, koja je dotada crpila snagu iz uzbudljivih i radosnih iskustva, postepeno preobraavala pa su postajali sve sigurniji i sigurniji u ljubav onog drugoga. Da bi njihova ljubav mogla opstati u trenucima velikog iskuenja koje su tek trebali proivjeti, morala je postati vra nego to je bila ranije. U njihovim se odnosima poelo razvijati novo i savrenije iskustvo ljubavi, iskustvo koje je moj otac mogao opisati jedino rijeima kao 'dubine' i 'visine'. Bilo je trenutaka kada su bili povezani savrenije nego ikada ranije, bili su ujedinjeni mislima, srcem i tijelom. To je iskustvo graniilo s ekstazom, iskustvo koje je potpuno nepoznato ljudima ija se predodba o ljubavi nikada nije izdigla iznad puke fizike ljubavi. Gus im je objasnio da te trenutke moraju posebno cijeniti, zbog toga to su oni znak da je sakrament enidbe u kojem su se odluili predati jedan drugom dosegao svoj vrhunac. U sakramentu enidbe mu i ena su se obvezali sluiti jedno drugom - ne samo na dan vjenanja nego i svakog dana kad se jedan drugome daju u istoj nesebinoj ljubavi Najsvetiji trenutak sakramenta dolazi kad se par meusobno povee svim nainima kojima je to na zemlji mogue. Tada oni jedan drugome daju svoje srce, svoj um i svoje tijelo kao znak davanja svog unutarnjeg ja u zajednicu koja e postajati sve dublja i dublja i povezivati ih sve potpunije na njihovu zajednikom putu do savrene ljubavi koja nema kraja s ovu stranu vjenosti. On ih je pouio kako da uivaju u tim trenucima, jednako onako kako se trebaju uivati i trenuci tjelesnog sjedinjenja s Kristom u svetoj priesti. Nauio ih je kako, kad zajedno dosegnu vrhunac svoje ljubavi, trebaju ostati mirni, jedan uz drugoga upijajui i promiljajui o onom najdragocjenijem to jedan drugome daju i primaju. ak se od vremena do vremena trebaju i fiziki odvojiti jedan od drugoga da prisutnost onog drugoga ne omete Prisutnost Onoga kojemu oboje slue u onom drugome. On je ak smanjivao oduevljenje moje majke za svakodnevnim jutarnjim odlaskom u crkvu na sakramente, budui da se sakramenat njihova braka treba slaviti u njenom vlastitom domu koji bi svojim odlaskom ostavljala za sobom. "Krista se moe slaviti svagdje gdje jesi", rekao im je, "u vjebanju sakramenta kojem ste se oboje obvezali." Ono to su primili u tim svetim trenucima odvodilo ih je oboje u duboki duhovni mir, ne smjesta poslije tog svetog slavlja, nego u ostatku njihova dana, a duboki mir koji su iskusili poeo je natapati ostatak njihovih ivota. To je ono to je moj otac mislio upotrijebivi rije 'dubina'. Ovo novo razumijevanje njihove brane ljubavi nije znailo da su prebrodili sve nevolje i da su sve probleme ostavili za sobom - daleko od toga! Zbog tog novog otkria sada su prihvaali sve nevolje i sve probleme suoavajui se s njima hrabro oi u oi, jer su se sada suoavali zajedno s puno unutarnje snage primljene od Boga, zato jer su sluili jedno drugome. Nisu imali lagan put tijekom ostatka svog branog ivota. Podsjeam te da su to bile tridesete godine prolog stoljea. Moj je otac, silom okolnosti, uao u obiteljski posao. Imali su mnogo duana s namjetajem juno od Manchestera, no nitko tih tekih dana depresije nije bio zainteresiran da kupuje namjetaj. Bila su to teka vremena za svakoga. Ljudi nisu novac koji su imali troili na obnavljanje svojih domova, nego na osvjeenje svojih eludaca. Bilo je tu i suoavanje s obiteljskim nevoljama, a nije najmanje ni ono to sam im ja prouzroio." Peter je udario tapom po svojoj tekoj izmi i kuckao po upljoj eljeznoj sipki koja ju je nosila. "Kasnih tridesetih dobio sam djeju paralizu, kratko nakon roenja mog mlaeg brata Davida. Zadao sam im mnogo brige, uvjeravam te. Tada, upravo kad je bilo naznaka da e posao ponovno krenuti, 1939. godine buknuo je rat. Kao da nas je netko gurnuo natrag u depresiju, ako ivi od prodaje namjetaja. Za vrijeme ratnih godina moj se otac zaposlio u jednoj tvornici oruja, zaraujui veoma malo, praktino nita to bi se moglo dodati onom niemu to je dolazilo od prodaje namjetaja. Da, bila su to teka vremena. Rat je bio pri zavretku kad je mojoj majci umro otac. Nakon njega 115

umrla joj je sestra i na kraju majka 1950. god. Svi su umrli od dugih, munih bolesti koje su moju majku mnogo stajale. Zatim je moj stariji brat James pao na stepenicama metroa u Parizu i ostao na mjestu mrtav. Ne elim te optereivati svojim obiteljskim nevoljama, samo ti elim prikazati na koji su nain moji roditelji uili ljubiti i na koji je nain njihova ljubav godinama rasla usprkos tome, ili ba zbog toga to su se oboje morali rtvovati. Rasla je i rascvjetala se u ljubav koja ih je podravala u tim tekim trenucima s kojima su se morali zajedno suoavati. Dramatian obrat zbio se kasnih pedesetih. Moj stariji brat Tony nenadano je napustio kuu da bi postao sveenik. Ja sam otiao od kue i odselio na Vanjske Hebride. Udomio sam se na otoiu Calvayu, a nekako u isto je vrijeme i David je otiao u franjevaki novicijat da postane sveenik poput Tonyja. Nakon dvadeset pet godina branog ivota moji su se roditelji iznenada nali sami. Sada su se suoili s drugom krizom. Moj otac kae da je ta bila mnogo gora od prve. Sad je ovdje bio on, sam s mojom majkom, u kui koja je neko bila puna buke i zbivanja to im je um dralo stalno budnim i odvojenim od misli koje su sad poele navirati i muile ih. On je bio u svojim srednjim godinama i poeo se osvrtati na svoj ivot koji mu je izgledao kao da je jednostavno bio promaen. Nikada nije elio da ga se hvali kao uspjenog trgovca pokustvom, elio je ii na fakultet. Imao je za to i sve kvalifikacije. Bio je ak i primljen, no tad mu je otac iznenada umro u dobi od svega etrdeset i sedam godina i moj otac nije imao izbora. Imao je majku, dvoje mlae brae kao i dvije mlae sestre. Sve ih je trebalo uzdravati. Dunost je bila ispred svega ostaloga. Svi ideali koje je imao u mladosti, sve velike zamisli, sve ambicije koje su ga neko pokretale, morao je napustiti. A sad je bilo prekasno da bilo to uini u vezi s tim. Zatim je poeo gledati naprijed - to mu budunost donosi na putu do groba? Prolazio je kroz krizu srednjih godina o emu ranije jedva da je ikada i pomislio. Pao je u depresiju. Postao je ljutit, a njegova ljutnja i frustracija postale su oite i poele su utjecati ne samo na njega nego i na onu koja mu je najvie znaila na svijetu. Istovremeno je i moja majka prolazila kroz slinu krizu pojaanu menopauzom koja je poela u njenim kasnim etrdesetim godinama. Moj otac priznaje da je bio previe zaokupljen samim sobom i svojim vlastitim problemima i da nije vidio nita osim njih, ak niti Boga koji ga je u prolosti krijepio, pa je poeo sumnjati i u njegovu prisutnost. Hvala Bogu, imao je dovoljno poniznosti da shvati kako mu je potrebna pomo. Kupio je avionsku kartu za Rim i otputovao, prividno na hodoae, ali u stvari elio se susresti s Guom. Gusova je sluba opata zavrila i bio je postavljen za generalnog prokuratora Reda. Ponovno, jo jednom, naiao je na razumijevanje, ohrabrenje i pomo koju je traio. "Prola je kriza bila oko osjeaja, zar ne?" zapitao ga je. "Ovog puta je mnogo dublja. Tie se ponosa, zar ne? Sad se mora suoiti s istinom o sebi kako se nikada ranije nisi suoio, a to jako ranjava ponos ovjeka koji je sve do nedavno mislio da moe mijenjati svijet. U ljubavi odraslih postoje dvije glavne krize. Prva dodiruje osjeaje a druga ponos. Prva je ulna a druga duhovna. Veliki pisac, mistik sveti Ivan od Kria nazvao je prvu krizu Tamna no osjeaja' a drugu Tamna no duha'. Premda je to moda pisano naroito za redovnike i sveenike i za njihov ivotni put, ono to on govori, tie se svih ljudi, razliitih ivotnih putova, svih koji su spremni uzdii se iznad granica mladenake ljubavi kako bi svoju ljubav proistili i podigli na visinu ljubavi odraslih. Tu ljubav mogu nauiti samo oni koji su spremni ii naprijed bez obzira na cijenu, bilo da neto osjeaju ili ne, i nije vano koliko e postati frustrirani kad spoznaju svoje vlastite nedostatke jer e na kraju biti oboreni na tlo, potpuno ogoljeli." Ocu je dao zadatak da se temeljito preispita. Rekao mu je, da izvor depresije i njegova ranjenog ponosa u srednjim godinama ivota ima korijene u tome to je zaboravio kranske ideale i to pokuava ivjeti na iznenadno probuenim poganskim idealima, barem u teoriji. Zavidno hoda uokolo traei svoje vrnjake toj? su postali uspjeni u svom zvanju i podigli se na pozicije moi i uspjeha. Trai poduzetnike koji svoje poslove vode burno i zavrili su kao milijunai, drutveno i politiki vane ljude koji su se uspeli pa su prema njima upravljene oi publike i koji uvjeravaju sebe i okolinu da su ba oni voe posljednjih kulturnih, umjetnikih i intelektualnih dostignua. Otac se sjea da mu je rekao: "Niti jedan ovjek koji u svoje ruke uzme plug i zatim se okrene natrag, nije dostojan Kraljevstva nebeskog." Sjea se kako ga je uvjeravao da prestane gledati oko sebe, da prestane gledati unatrag, nego neka gleda samo naprijed u brazdu koju je na poetku odluio slijediti. Gus mu je jo rekao kako je njegov brani put kojim je iao, za njega osobno bio nadahnue o kojem je esto govorio na predavanjima i svi su bili zadivljeni nainom na koji su on i moja majka proivjeti i nauili ljubiti jedan drugoga, to ih je na kraju dovelo do toga da su postali divna obitelj. Objasnio mu je teoloku teoriju koja je bila tako bliska njegovom srcu, koja je mnogo poznatija u Istonoj crkvi nego u Zapadnoj - teoriju fizikog otkupljenja. Razvili su je grki oi a ukratko glasi da se otkupljenje, spasenje prima dodirom, dodirom Boga. Krist je dodir Boga na zemlji, Njegova fizika prisutnost posveuje svijet stvari i oblika, krvi i mesa, jer je On uao u njega. On svojim dodirom prenosi drugima ljubav koja je Njega ispunjavala, a oni e je dalje prenositi drugima svojom fizikom prisutnou, svojim dodirom, onako kako su je oni primili od prethodnika. To je, objasnio mu je, znaenje polaganja ruku, to se od prvih poetaka dogaa u sakramentima. Ljubav se prenosi dodirom. Po predanju su to prvenstveno ruke vjere, ne dodir tijela - stvarnog tijela, nego dodir tijela punog ljubavi koje je uskrslo na prvi dan Uskrsa i koje ulazi u svakoga koji eli primiti dodir ivota. Apostoli, koji su ve bili dodirnuti svetom prisutnou, na 116

prvi dan Duhova bili su njome potpuno proeti pa su izali na ulice da drugima predaju ono to su sami primili. Ruke, koje u krtenju dodiruju osobu prenose Boji ivot na nju. Te su ruke i same prihvatile dodir i to prenoenje Bojeg ivota vodi po tragovima bez prekida sve do Isusa. Gus im je objasnio kako je fizika i intimna ljubav, koja je bila srce njihova branog ivota, bila duboki nastavak tog procesa, i ne samo nastavak nego i slavlje, u kojem je njihova zajednika ljubav primljena u svetom dodiru na krtenju, sve vie rasla dovodei ih do savrenstva. Ne samo da je njihova fizika brana ljubav dovela do ponovnog raanja Krista u njima, nego je ona prenijela i preplavila i njihovu djecu - plod njihove ljubavi. Ne bi trebali oajavati to nita nisu stvorili, nego bi se trebali veseliti ljubavi koju su zajedniki izrodili, ljubavi koja se doslovno utjelovila u njihovim sinovima, jer su ljubav, koju su primili dodirom svojih roditelja prenijeli njima a oni e je prenositi dalje drugima. Moj otac nije imao dovoljno velikih rijei da opie sve to je Gus uinio za njih i o njegovoj bratskoj podrci koju su dobili da ponovno ponu iz poetka. Jo jednom oni su se predali jedno drugome, ne samo jedanput, nego mnogo puta, i tako su postepeno izranjali iz svoje krize srednje dobi i pribliavali se jedan drugome jo vie nego ranije. Jo jednom su primali snagu jedno od drugoga, suoili se sa svim nedaama i nevoljama koje su ih pratile na njihovu putu prema starosti. Naravno, bilo je i radosti, kao na primjer kad su prisustvovali reenju svoje dvojice sinova i vidjeli ih kao sveenike. No bilo je i tuge koja je njihovu vjeru iskuavala do krajnjih granica izdrljivosti. Bila je to agonija kroz koju su proli kad je moj brat Tony odluio napustiti sveeniki red i oeniti se. Otiao sam s njima u Junu Afriku da im pomognem prebroditi krizu i donijeti pravu odluku. Sada mogu rei da je Tony uinio ispravnu stvar, da je postupio dobro, premda to ba nije u to vrijeme tako izgledalo. Trebale su proi godine i godine da to i moji roditelji prihvate. Teko im je pao i telefonski poziv iz Barre u kojem im je saopeno da sam se ja izgubio na moru i da se pretpostavlja da sam mrtav. Bili su skrhani od boli, tim vie to nije pronaeno ni tijelo. Kad su se vratili s mise zadunice, bili su neutjeni. Tragedija je bila i kad sam se iznenada pojavio. Za moju je majku to bio toliki ok da je pretrpjela srani udar koji je na neki nain bio poetak njenog kraja, mada su otada prole godine. Otac mi je priao da su tek u posljednje dvije godine shvatili kako su si bliski. Rekao mi je da nikada nije bio tako duboko zaljubljen kao za vrijeme njene posljednje bolesti. Sve su snane strasti nestale, nestale su i jake seksualne elje koje su bile tako vane u ranijim danima. One su bile vane, one su uradile svoj dio posla, one su odigrale svoju ulogu u njihovom hodu prema naprijed, prema savrenoj ljubavi kakva je mogua s ove strane groba. "A sad je moj jadni otac sam, potpuno sam, krajnje naputen, izvan dohvata utjehe. to e biti s njim?" Peter je govorio u transu. Zario je lice u ruke i ostao tako nepokretan nekoliko minuta. Kad je skinuo ruke s lica, mogao sam vidjeti izdajnike suze kako mu teku niz lice. "ao mi je", rekao je, "ali to je sve previe za mene, to to se zbivalo ovih posljednjih dana. Nije to toliko zbog moje majke na koju stalno mislim, nego zbog mog jadnog oca. to e on raditi bez nje? to e raditi bez nje?" Nisam znao to da mu kaem, i nisam rekao nita. Nakon minutu ili dvije tiine, Peter je digao svoj pogled s poda, pogledao me pokuavajui se nasmijeiti dok je govorio: "Zna, kad sam se jutros probudio prvo ega sam se sjetio je bio film 'Orkanski visovi'. Jasno sam se sjetio kraja filma, posljednje scene kada Heathcliffe konano umire pa ga spaljuju pokraj njegove ljubljene Catherine. Film zavrava scenom privienja njihovih likova koji ustaju iz groba poput dviju tajanstvenih, maglovitih slika. Likovi se stapaju jedan u drugi i odlaze prema njihovoj ljubljenoj movari. Ta mi je slika neprekidno pred oima - to je simbol onoga to e se zbiti jednoga dana kad njihova ljubav konano bude potpuna. U meuvremenu ljubav moje majke privest e se savrenstvu u istilitu, iza groba, dok e istilite moga oca biti ovdje na zemlji. Ne znam tko e vie trpjeti, ali znam da e naposljetku tome doi kraj i da e taj kraj biti novi poetak i nastavak njihova zajednikog putovanja na kojem ih nikakva prepreka nee odvojiti od ljubavi koja nee nikad zavriti." "ao mi je", nastavio je Peter ustajui, "produio sam ovu priu o sebi. Pokuao sam odgovoriti na tvoje probleme a zavrio sam optereujui te s mojima. Doi, idemo popiti alicu kave, pa idemo na posao - ovaj put na tvoj posao, a ne na moj." Tree poglavlje DODIR BOGA, TRAENJE I ODRASTANJE Peter nikad nije izraavao svoje osjeaje, barem toliko koliko je to meni bilo poznato. Sada je govorio tako toplo o svojim roditeljima da sam i ja sam bio nekoliko puta na rubu suza. "Zna", rekao je dok je stavljao alicu s kavom na stoli ispred mene, "vjerujem da je najvei dar koji sam ikada primio bila ljubav mojih roditelja kojom su se oni meusobno ljubili. Ljubav koja je meu njima djelovala godinama zahvatila je i sve nas. Bez te ljubavi ja ne bih bio nita." Peter je dovukao svoju stolicu do kuhinjskog stola i sjeo mi preko puta. "Hvala ti to si sa mnom podijelio ovu svoju osobnu ispovijest", rekao sam, "osjeam se povlateno." "Nema na emu. Zapravo, da budem iskren, meni je trebalo da to nekome ispriam. Nisam to uinio iz drugog razloga, osim da sebi olakam." "Ali, pomoglo je i meni", odgovorio sam, "pomoglo mi je da shvatim neto o emu 117

ranije nisam nikada razmiljao. Mi sveenici i redovnici tako esto i tako olako dijelimo savjete laicima, posebno onim oenjenim. Smatramo da su oni nekakvi drugorazredni putnici na putovanju za koje mislimo da smo mi jedini kvalificirani. Oni, meutim, esto znaju vie o tom putu od nas, u najmanju ruku o onome to se njih tie." "Tono", odgovorio je Peter, "moja majka i moj otac upoznali su mistini put iskustvom. Proli su oni kroz svoju tamnu no, premda nisu vjerojatno nikada uli za svetog Ivana od Kria i sigurno bi se nasmijali kad bih im rekao da su mistici. Priao sam ti o njihovu putu da bih tebi pomogao na tvom." "Ve si mi pomogao, Peter, sigurno jesi. Mogu jedino rei hvala to si sa mnom podijelio njihovo iskustvo i opisao mi njihov put." "Da, ali nisam ti ispriao sve detalje", odgovorio je Peter smjekajui se sam sebi, "jer to bi nam oduzelo previe vremena, a mislim da bi to bilo i malo suvie tuno." Peter se zagledao u stol pred sobom, a ja sam gledao kroz prozor ni u ta posebno. Osjeao sam da je Peter na rubu suza. Ispriao mi je kako je njegov otac prolu no imao vrlo iv san u kojem je vidio Peterovu majku ponovno kao malenu djevojicu koja mu ispod kolske klupe uruuje ljubavno pismo. "udnovato", rekao je, "ak i u ovim godinama postoji neto posebno izmeu njih." "To je ono to si ti nazvao djejom ljubavi", pourio sam se da mu upadnem u rije, pokuavajui da taj suvie emocionalan ton naeg razgovora podignem na nekakav intelektualni nivo, vie zbog sebe naravno, nego zbog njega. "Da, ima pravo", rekao je Peter sjedajui i pokuavajui se sabrati. "Ono to sam elio bilo je da ti ukaem na tu prvu molitvu, onu koju smo nauili od drugih, od naih roditelja, uitelja ili moda iz molitvenika. Njezin je rjenik moda pun znaenja, pun osjeanja, rijei su uzete iz Svetog pisma ili su ih napisali sveci, no injenica je da ona veoma rijetko odgovara osjeajima poetnika. To je ono na to mislim pod izrazom 'djeja molitva'. Katkada se dogaa da ona pogura stvari malo predaleko, no meni se inilo da su ta dva sluaja slina i da zasluuju da ih se usporeuje." "Mislim da je dobra usporedba", odgovorio sam, "i da na neki nain ima svoju vrijednost, no molitva poetnika je i puna pitanja, zar ne? Znam da je tako bilo u mom sluaju. Smatrao sam da je Bog neka vrsta duhovnog svetog Nikole, koji e mi dati sve to trebam ili to mislim da mi je potrebno." "U pravu si", odgovorio je Peter, "no ponavljam, to nije stvarni osjeaj za Boga. Mi se Boga sjetimo samo kad od njega neto trebamo. Iza nje dolazi mladenaka molitva koja poinje kad nas na neki nain dodirne Boja prisutnost, pa iza toga elimo biti dodirivani iznova i iznova." "to misli pod tim dodir Boje prisutnosti? To se meni nije nikada dogodilo!" "O, jest!" odgovorio je Peter. "Pa, evo, na primjer: zato si se u poetku toliko trudio da doe do mene?" "Na to sam skoro posve zaboravio", odgovorio sam, "no to nije bilo zbog nekog posebnog dodira Boga, bilo je to zato to mi je ona mlada majka koju sam sreo u domu za duhovnu obnovu u Londonu dala tvoju adresu." "To je u redu", odgovorio je Peter, "no zato si poao u taj dom za duhovnu obnovu? Sjeti se, poao si zbog toga jer si shvatio da je u tvom molitvenom ivotu nastupila zbrka. A to je to bilo to ti je izazvalo taj osjeaj zbrke? Zar to nije bio dodir Boga? Dopusti da ti najprije potanko razjasnim kako ti Boji dodiri dosegnu poetnika i nadahnu ga da poduzme sljedei korak u svom duhovnom putovanju. Pokazat u ti to na nekoliko primjera. Moe biti na nekom primanju i dobro se zabavljati sa svojim prijateljima. Tamo ima mnotvo zabave, mnogo dobrog jela i pia. Ima i glazbe i plesa i sve je puno veselja, kad se neto iznenada dogodi." "to se dogodi?" zapitao sam. "Dodir Boga", odgovorio je Peter, "no to nije fiziki dodir, to je duhovni dodir, koji djeluje tako da se najednom, usred veselja, osjeti osamljen. Odjednom ti se ini da tu ne pripada, eli neto drugo, neto vie, neto plemenitije. Kad bi te netko zapitao da kae to, teko e to imenovati, a ako te netko ba pritisne da odgovori, rei e 'Bog', ne Isus Krist, nego jednostavno Bog. Ili, moe, na primjer, sjediti uz more, slua kako valovi udaraju po pijesku na obali a sunce prolijeva svoje crvenilo dok zalazi iza dalekih breuljaka. Blagi te povjetarac miluje, veliki turak zrie nad movarom tada se ponovno dogodi. Dodir. Kad se dogodi, moe zatvoriti oi. Vie nema potrebu dalje promatrati prizor da bi sauvao Onog koji te je dosegao i dotaknuo pomou tog prizora. Obavija te duboka, melankolina tuga koja je deset puta vrednija od svih veselja koja moe imati na zemlji. Jednom kad sam bio u Parizu otiao sam u kazalite gledati operu Aida. Ta me je predstava jednostavno preplavila. Glazba mi nije bila nepoznata, no sveukupni ugoaj predstave je bio iznad mog oekivanja. Kad je zavjesa pala na kraju Velikog mara, bio sam, jednostavno reeno, u zanosu. Nisam elio otii u bar s ostalima i tamo razgovarati o vrijednosti ili nevrijednosti ove postave. Jednostavno sam se elio nai u osami svoje sobe da sauvam ono to sam primio. Na neki nain, kroz medij glazbe, iskusio sam neto od ljepote, neto od slave i velianstvenosti Boga i nisam elio to iskustvo rasuti u beskorisnim naklapanjima. Neki film, neki lijepi koncert ili neko umjetniko djelo mogu izazvati isti uinak. Do slinog iskustva moe te dovesti i intenzivno studiranje." "Da, odlino te slijedim", rekao sam, "tono znam o emu govori. Ipak, zanima me zato Bog tako iznenada odlui nekoga zahvatiti i dodirnuti na takav nain?" "Pa i nije ba tako iznenada," odgovorio je Peter, "sjeti se da je ve evanelist sveti Ivan rekao da je Bog ljubav. Po mom miljenju bilo bi jasnije kad bi se reklo da je Bog trajna ljubav i da stalno ljubi. Razlog to nemamo iskustvo njegove trajne ljubavi je taj to smo se izgubili u sebi. Tek kad se iznenada dogodi neki snani vanjski poticaj, a istovremeno smo umom i srcem iznutra otvoreni, postajemo sposobni u kratkom vremenu iskusiti prisutnost Boje ljubavi premda je ona stalno prisutna. Ja ta iskustva nazivam 'mistinim slutnjama', jer to one 118

stvarno i jesu. To je iskustvo mistine svijesti Boga koje nam se daje unaprijed. Ono e moda jednom postati mnogo uobiajenije kad postanemo pravi kontemplativci koji su osjetljivi na Boju prisutnost, no to se postaje samo dugotrajnim ienjem. Taj dodir potie neku vrstu svete uznemirenosti koja nam omoguava razumjeti iskustvo na koje je sveti Augustin mislio kad je rekao 'Nemirno je nae srce dok se ne smiri u Tebi'. Traimo Onoga koji nas je dodirnuo elei u punijoj mjeri osjetiti iskustvo te neizmjerne ljubavi koja nas se samo nakratko dotakla." "Pretpostavljam da je to ono to se misli kad se kae da netko ima poziv od Boga, poziv na sveeniki ivot", rekao sam. "Dobri Boe, ne!" uskliknuo je Peter smijui se. "Vi sveenici ste zaista nepopravljivi. To nije poseban poziv na sveenitvo, nego na puninu ivota i namijenjen je svima. Mnogo prije negoli su se moj otac i majka ponovno sreli, moj je otac jo u svojim ranim dvadesetim godinama upoznao to iskustvu o kojem smo upravo priali. Priao mi je da ga je uitelj zemljopisa u koli zainteresirao za astronomiju pa je obiavao ostajati sate i sate na krovu kole promatrajui zvijezde. U poetku je taj njegov interes bio iskljuivo znanstven, no sve je zavrilo kao prava mistika. Prestao se petljati oko teleskopa kada mu je velianstvo i visoanstvo s nebesa progovorilo i dotaklo ga nekom vrstom znanja koje se ne moe nai u knjigama. Ista se stvar dogaa u planinarenju. Planinarenje poinje s penjanjem na najvie vrhunce koje moemo pronai, jer, kako Mallory kae, penjao se samo zato jer su vrhunci tamo. No na kraju se penjao zato jer je iskusio da je tamo Netko drugi. Njegova bi mu majka znala rei kad bi ga zatekla u sanjarenju da se zaljubio u ljubav, i to je bila istina. No on to nije doivio kao poziv na sveenitvo i nikada mu mozgom nije prostrujila misao da bude sveenik ili redovnik. elio je samo da potpunije i dublje upozna Onog, ija ga je prisutnost dotakla u tom tajanstvenom trenutku koji ga je potaknuo da ezne za svojim Stvoriteljem. Mog je oca ta Prisutnost dosegla na nov i neoekivan nain kad je ponovo sreo moju majku. Za njega je to bilo ak i vee i savrenije utjelovljenje Onoga nego ono to je traio. Vidi, nije ovjek nego ovjeanstvo stvoreno na sliku i priliku Boju, jer mukarac i ena u svojoj uzajamnoj ljubavi odraavaju najsavrenije utjelovljenje Boje ljubavi. Mukarac i ena koji su savreno usklaeni kao jedno u Bogu, pojavljuju se kao dvoje na Zemlji tako da kad se mukarac i ena spajaju jedno s drugim u ljubavi, osjeaju iskustvo jedinstvenog utjelovljenja. Kad je moj otac sreo moju majku, poeo je preko nje osjeati neto od ljepote, boanstva i istine o Bojoj prisutnosti obuenoj u enske oblike koji su ushitili njegovo srce i tijelo i doveli ga u stanje u kojem je Boju prisutnost osjeao mnogo snanije nego ikada ranije. No sebinost, koja ih je jo godinama odvajala, postepeno se istila u patnji i samoprijegoru, ukljuujui tu i odravanje obitelji na okupu." "Nikada nisam na te stvari tako gledao," rekao sam, "a pogotovo nikada ne bih mogao brak nazvati mistinim ivotom." "Vjerujem da nisi," rekao je Peter smijui se sam sebi, "malo posveenih ljudi to misli. Molim te, budimo na istu oko jednoga - svatko je pozvan na mistini ivot, jer mistini ivot je izraz koji kranska tradicija rabi da bi opisala iskustvo sve potpunijeg poniranja u Boju ljubav. To vrijedi za svakoga, bio on oenjen, neoenjen ili u celibatu. I ja sam bio zapanjen idejom da toga ima u branom ivotu vidjevi svoje roditelje koji su se tome pribliili vie od bilo koga, koga sam poznavao i koji je to pokuavao, l drugo, na tom putu ima mnogo toga to mi koji smo u celibatu moramo nauiti. Ne elim rei da se to ee dosie u redovnom branom ivotu nego u ivotima zareenih ljudi, ne, u to ne vjerujem. Mislim da je ta ast dana svima podjednako, l ti si vjerojatno imao isto iskustvo kao i moj otac, no ti si to osjetio kao poziv na sveenstvo." "Da, u pravu si," odgovorio sam, "mene je inspiriralo nekoliko duhovnika koje sam sreo i koji su bili utjelovljenje ideala koje sam elio dostii. Pretpostavljam da misli, da je Onaj koji me je tada dotakao bio isti Onaj koji me je doticao i u onim posebnim trenucima o kojima smo ranije razgovarali." "Savreno tono", odgovorio je Peter. "Govorimo li mi o neemu to je posebno kransko iskustvo ili svatko moe iskusiti Boji dodir?" "Ovo je iskustvo namijenjeno svakome", odgovorio je Peter spremno, "Bog svakoga voli, ne samo krane, no krani na jedinstven nain odgovaraju na te dodire." "Kako to misli?" "Moe li mi na trenutak posuditi svoj brevijar?" "Izvoli!" "Hvala! Evo, da vidimo", rekao je Peter dok ga je otvarao na mjestu itanja koje je bilo predvieno za dan svetkovine svetog Augustina. "Sluaj ovo. Evo, ovdje je klasian opis onoga o emu smo priali, ono to sam opisao kao 'mistinu slutnju ili dodir'. Augustinova reakcija na to je tipino kranska, kao to moe vidjeti, premda, ne zaboravi, u to vrijeme on jo uvijek nije bio kranin: 'im sam te upoznao podigao si me k sebi da vidim kako tamo ima neto to bih trebao vidjeti, ali da ja jo uvijek nisam takav da bih to mogao vidjeti. Zabljesnuo si moj slabi pogled zraei u mene estoko i ja zadrhtah od ljubavi i straha... Zazvao si me snano, probio moju gluhou, zabljesnuo si, sijevnuo si i rastjerao moju sljepou. Zapuhnuo si me svojim miomirisom, ja sam ga upio i sad uzdiem za tobom. Dotakao si me i zapalio u meni enju za tvojim mirom.... Tada sam poeo traiti put na kojem bih skupio snagu koja e me osposobiti da te uivam, l nisam ga mogao nai sve dok nisam zagrlio Posrednika izmeu Boga i ljudi, ovjeka zvanog Isus Krist, koji je iznad svih stvari, koji je taj koji me zove u meni govorei: 'Ja sam put, istina i ivot!' "Vidi," nastavio je Peter, "Augustinovo iskustvo su na razne naine mnogi doivjeli, ali samo mali broj njih moe objasniti to na nain kako je to on mogao. Mnogi su ljudi imali neto to se moe nazvati 'prirodnim mistinim iskustvom', no dok su oni proveli svoje ivote priajui o tim dragocjenim trenucima pokuavajui ih pretoiti u rije ili zarobiti u uzvienoj poeziji, Augustin je navalio 119

tragati za izvorom iz kojeg je ono proizilo. Njegova ga je potraga dovela do ovjeka Isusa Krista, jer u njemu je pronaao najsavrenije Boje djelo. Fragmenti Boje ljepote, dobrote i istine, koje otkrivamo razasute u svim stvorenjima, u punini se mogu nai jedino u njegovu Sinu, njegovu najsveobuhvatnijem djelu. Augustin je proveo godine preispitujui svaku njegovu rije u Svetom pismu i odgovarao svojim vlastitim rijeima sve dok se to nije razvilo u neku vrstu duhovnog razgovora u njegovu molitvenom ivotu. U poetku mu je znanje bilo preteno intelektualno, no postepeno, kako je iskustvo Boje ljubavi sve vie i vie obavijalo njegov um i srce, postajalo je sve osjeajnije i osjeajnije, dok konano nije obavilo njegovo cijelo bie. Kako su se njegova najdublja osjeanja budila da iskuse ljubav koja ga je obavijala, poeo je odgovarati jezikom ljubavi. Konano kad je sve bilo reeno to je trebalo rei, otkrio je da sve to je elio jest to da ostane miran kako bi u tiini sauvao to je primio u dubokoj, ali 'u srcu spoznatoj' kontemplativnoj tiini. Bilo je to Augustinovo duhovno odrastanje i mislim da je ilo po istom obrascu kao i kod mojih roditelja kad su ponovno otkrili jedno drugo u svojim mladenakim danima. Naime, kad su se oni ponovno sreli, moj je otac morao iznova upoznavati moju majku, no sada na dublji nain nego onda kad su bili djeca. Njihov je odnos rastao i razvijao se na isti nain kao i mladenaki molitveni ivot svetog Augustina. U poetku su provodili sate i sate priajui, da bi nadoknadili izgubljene godine, priali su o sadanjosti i razgovarali o planovima za budunost. Otkrili su da imaju tako mnogo zajednikog, oboje su voljeli istu vrstu glazbe pa su poeli redovno zajedno odlaziti na koncerte. Voljeli su plivati i odlazili su svaki petak uveer na mjesni bazen. Moj je otac bio oduevljen kad je uo da moja majka voli i pjeaiti pa su zajedno vikendom obilazili oblinja brda, a za praznike su odlazili sve do jezera. Oboje su voljeli i promatrati zvijezde, premda su jadne zvijezde gotovo redovno bivale zanemarene. Otac mi je rekao da su u poetku mnogo priali, ali to su vie bili zajedno, sve su manje priali a iskra ljubavi koja je meu njima planula jo od poetka rasplamsavala je vatru u njima. Bilo im je potrebno sve manje i manje rijei da bi jedan drugome rekli kako se osjeaju, premda su rijei jo uvijek bile vrlo vane. Jednom prilikom, priao mi je, proveli su skoro cijeli dan na brdima iznad jezera Windermere, a jedva da su prozborili i jednu rije. Jedva je suspregnuo suze dok mi je recitirao jednu od svojih najdraih pjesama 'Ekstaza' od Johna Donnea: Kao nepomini nadgrobni spomenici mi bismo cijele dane leali u istom poloaju. i ne bismo nita rekli, cijeli dan. Istu je misao izrazio i D. H. Lawrence u svojoj 'Zaljubljenoj eni': Rijei putuju izmeu odvojenih dijelova, u savrenom jedinstvu je blaena tiina". Peter je zastao nekoliko trenutaka da bi dozvolio rijeima da potonu, prije nego je nastavio. "Sveti je Augustin znao da je to bio Krist ija je ljubav obavila njegovo cijelo bie dok se njegovo duhovno odrastanje penjalo prema vrhuncu. No moji roditelji to nisu znali, sve dok im opat Williams nije objasnio koga su to iskusili u ljubavi koju su pobuivali i dijelili jedno s drugim. Bila je to sakramentalna ljubav jer je svaki znak bio vidljiv i dodirljiv znak razliite kvalitete Boje ljubavi koju su dijelili jedno s drugim. Ova je sakramentalna ljubav bila proslavljena na dan njihova vjenanja a slavila se i svakog dana u njihovim ivotima kad god su se trudili nesebino ljubiti jedan drugoga." "Hvala Peter", rekao sam, "na objanjenju svega ovoga. Sad mi je to postalo potpuno jasno. Ima i smisla, premda, dok si opisivao kako je molitveni ivot svetog Augustina dosizao svoj vrhunac, mislio sam da je on tada dosegao vrhunce mistine molitve." "O, ne!" uskliknuo je Peter. "To su bili samo vrhunci mladenake molitve." "Dobro, a to slijedi potom?" zapitao sam. "E, to bi ti trebao znati," nasmijao se Peter, 'li si upravo otkrio na sebi kako je tvoja mladenaka molitva iznenada stigla do svog kraja." "Ti misli da je i sveti Augustin morao proi kroz ovo kroz to ja sada prolazim?" zapitao sam. "Tono!" odgovorio je Peter. "l to mora proi svatko ije je mladenako molitveno odrastanje iznenada stiglo do svog kraja." "Ali zato nam se to mora dogoditi?" "Mora se dogoditi zato da bi osoba mogla dalje duhovno rasti i ui u ono to ja nazivam 'zrelom molitvom'. Tek zrela molitva nas pripravlja za savrenu molitvu. Vidi, razlog tomu je taj to prolazno iskustvo Boga o kojem smo govorili ne moe dugo trajati. Postati mistikom pripada ovom svijetu a ne buduem. Isto je i sa srcem, ali je srce jo uvijek puno ljudskih elja svake vrste i one su u ovom stadiju mnogo jae od ove prolazne elje za Bogom. Kad bi se ljudskim eljama dozvolilo da privuku svu panju dotaknute osobe, tada bi kratkotrajni mistini bljesak Boga vremenom nestajao sve dok na kraju ne bi iezao i igrao veoma malenu ili ak nikakvu ulogu u njenom iskustvu. Vidi, to se dogaa u ivotima nekih velikih i veine malih pjesnika. to ih vie zaokupljaju ljudske elje i potrebe ostaje sve manje prostora i osjetljivosti za izvor njihove inspiracije u stvaralatvu. Njihova poezija pati, ali i oni sami pate. Nanovo i nanovo oni se okreu prema seksu, piu i drogama nadajui se da e im to uiniti ono to im je uinio Boji dodir ranije i na kraju se zadovolje time da enja za tim dodirom ostane zauvijek zakopana u njima samima. Meutim, krani, koji se poput Augustina, okreu molitvi da ih vodi i dovede do iskustva Stvoritelja u njegovu najdivnijem djelu - ovjeku Isusu Kristu, putuju stazom koja je uglavnom nepoznata veini pjesnika. Na toj se stazi poinju susretati s dodirom Boga dohvaajui ga ne u nekim beivotnim stvorovima, nego u ivoj osobi. Molitva im omoguava dodir ne samo s najviim dijelovima njihova duhovnoga bia nego i sa svakim dijelom njihova cjelokupna bia. Njihove se ljudske emocije otvaraju i poinju odgovarati Onome koji uzbuuje njihova osjetila jednako kao i njihov duh. Premda oni svoju ljubav izraavaju rijeima, rijei na kraju presue i sve to ele je da sa strahopotovanjem 120

promatraju Onoga koji privlai svu njihovu pozornost. Ovo 'mistino promatranje' se u osnovi ne razlikuje od onog kod prirodnih mistika, ali je okrueno i izobilno podravano ljudskim osjeajima i emocijama. Srednjovjekovni duhovni pisci upotrebljavali su rije 'meditatio, oratio i contemplatio' da opiu razvoj intelektualnog procesa od visoko nabijenih osjeajnih stremljenja do mirnog i tihog promatranja. Za vrijeme protureformacije kada su duhovni pisci poeli vie analizirati ljudsku duu i upoznavali se s psihologijom uveli su termine kao 'meditacija', 'osjeajna molitva', 'molitva jednostavnosti' i 'zadobivena kontemplacija' da opiu ono to su njihovi prethodnici prije njih samo opisivali. Izraz 'zadobivena kontemplacija' rabio se da bi se opisao posljednji stupanj tog procesa koji se moe postii ljudskim naporima, za razliku od prave, istinske, mistine kontemplacije, koja je, kao to e vidjeti, isti dar Boji i ne moe se postii nikakvim ljudskim metodama ili tehnikama." "Pratim te", rekao sam, "razumijem to govori. Iz itanja duhovne literature povjerovao sam u svojoj bahatosti da u kad doem do onog to ti naziva 'zadobivena kontemplacija' dosei vrhunce, no bio sam poljuljan onaj as kad je sve to sam postigao, gotovo preko noi nestalo. Usprkos svemu to sam pokuavao uiniti nisam stigao nikamo,' nego sam padao sve dublje i dublje u duhovnu pustinju bez ijedne oaze na vidiku." "Rei u ti, to ti se dogodilo.", odgovorio je Peter. "Poetno kratkotrajno iskustvo Boje prisutnosti koje te je doseglo i dotaklo izazvalo je u tebi elju da bude dotaknut ponovo i ponovo. Bila je to elja koja te je dovela do ozbiljnog molitvenog ivota jer si znao da se jedino tamo tvoja elja moe u potpunosti ispuniti. Ono to je u poetku bila prilino nejasna elja za nekom vrstom iskustva, pretvorilo se u elju za osobom. Upravo onako kao kad se djeak zaljubi u ljubav ili u mjesec i pone traiti neku vrstu iskustva koje e ga zadovoljiti. Tada otkrije da nije sama ljubav dovoljna nego trai neiju ljubav koja e ga zagrliti. Osjeaj da je voljen produbljuje se sa spoznajom da i taj drugi ljubi tebe. Ista se stvar dogaa u molitvi, elja za ljubavlju mijenja se u elju za ljubljenom osobom. Napravimo sada ozbiljan, zakljuak o molitvi: ljubav neprekidno raste to vie to dublje upoznajemo ljubljenu osobu, a do toga se dolazi sluanjem njezine rijei i otkrivanjem da su one bremenite ne samo znaenjima koja ranije nisi shvaao nego i s ljubavlju kakvu nikada ranije nisi iskusio. Eto zato je polagano meditativno itanje Isusovih rijei u Svetom pismu glavni nain na koji se srce i um vjernika podie Ocu po Sinu. Budui da elja, koja je tamo bila od poetka, sada pluta na ljudskim osjeajima i emocijama, osoba moe ostati usredotoena na Boga dulje vremena nego ranije. Molitva postaje samo jednostavni, tihi, kontemplativni pogled na Boga, a rijei se rabe povremeno da bi se uvrstio pogled na tu visoku toku. Mladenaka je molitva dosegla vrhunac koji se iznenada izmijeni kada se elja srca, koju je dosada podravao i podizao cijeli spektar ljudskih emocija, iznenada izdigne iznad i nestane u nepoznatom. To izgleda kao da je sve iznenada privukla neka tajanstvena magnetska sila koja sve snano privlai k sebi. Jednom kad se to dogodi, mladenaka molitva se strmoglavi prema kraju. Nema povratka, premda osoba to silno eli. Dani uzbudljive, zanosne, emocionalne molitve su zavrili i nikada se vie nee vratiti na isti nain. Napravit u jo jednu analogiju kako bih ti jo jasnije prikazao to se dogodilo. Kad je raketa ili svemirski brod spreman za lansiranje prema Marsu, nosi na sebi velike rezervoare goriva iji je zadatak da ga podignu sa Zemlje i usmjere kroz Zemljinu atmosferu. Nakon to su to i izveli, vie za njima nema potrebe i treba ih odbaciti jer usporavaju napredovanje broda prema cilju koji, kad stigne u blizinu Marsa, ulazi u njegovo magnetsko polje i leti sve bre i bre. Rezervoari puni goriva imaju potpuno isti zadatak kao i emocije u razvijanju enje srca za Bogom. Oni nas podiu sa zemlje jer smo uz nju vrsto vezani. Oni nas uzdiu sve vie i vie tako dugo dok nas ne zahvati misteriozna magnetska sila boanske ljubavi koja nas je stalno promatrala kroz najsavrenije ljudsko utjelovljenje. Kad emocije ispune svoj zadatak, vie nemaju svrhe i moraju se odbaciti -jer e nas ometati u naem napredovanju prema Bogu." "Shvaam", upao sam mu u rije, "ba to mi se dogodilo!" "Da! Eto upravo zbog toga vie ne moe rabiti svoje emocije u molitvi kao to si to inio ranije. Zbog toga sva duhovna osjeanja, koja su te podravala u prvoj groznici u molitvenim skupinama i u osobnoj molitvi, vie te dalje ne mogu podravati. Sad mora nauiti novo znaenje molitve, ono koje e te podravati na mistinom putu kojim si se upravo uputio. Mora napustiti mladenaku molitvu, za svoje dobro. Poinje molitva odraslih. Moj je posao pomoi ti kako da ide putem koji je pred tobom." Peter je bio na nogama, smjekajui se. Mogao je vidjeti na meni da je njegovo objanjenje izazvalo oekivani uinak. Da, sve je imalo smisla. Tisuu i jedno pitanje navirale mi je u glavi, no vidio sam da u morati priekati. Bilo je ve skoro jedan sat i znao sam da Peter mora ii. "Kad emo se ponovno sresti?" zapitao sam urno. Bio sam tako zaokupljen onim to mi je rekao da sam zaboravio na smrt njegove majke, na alost njegova oca i na njegovu osobnu alost "O, oprosti! Ima ti trenutno pun ko svojih briga", pokuao sam ispraviti svoje nestrpljenje. "Ne brini, pozvao sam te ovamo jer sam znao da emo moi u miru razgovarati. Sutra ujutro moram ii s ocem u Liverpool. On je upravo nedavno poloio kaparu za stan pedesetak metara udaljen od kue moga brata - planirajui da tu s mojom majkom provede svoje stare dane, da budu u" blizini i gledaju kako im unuci rastu. Mojoj se brai sviala ta ideja, jer ako se neto dogodi nekome od njih dvoje, drugi e biti blizu i moi e se lake brinuti - no sada se sve promijenilo. Toni eli da moj otac doe ivjeti k

121

njima, pa u sutra pokuati raskinuti ugovor. U svakom sluaju vratit u se do ruka. Vidjet emo se oko dva sata ako ti to odgovara?" "Odlino!" odgovorio sam. U redu! Bog!" rekao je Peter i s tim je rijeima otiao. etvrto poglavlje NA POETKU MISTINOG PUTA Bilo je ve pola tri kad je Peter stigao ispriavajui se to me je pustio tako dugo ekati. "ao mi je," rekao je, "ali pregovori su trajali dulje nego to sam oekivao. Na nau alost ne moemo odustati od ugovora - on je potpisan i ovjeren, pa se moj otac moe jedino drati ugovora ili izgubiti novac od pologa. Na kraju smo odluili da je najbolje zaboraviti novac. Moj bi otac taj stan kasnije i tako iznajmljivao, a on vie nema volje time se baviti. To bi ga stajalo vie nego to je polog vrijedan, a da ne spominjem brigu koju bi imao. Sve u svemu, dosta mi je svega toga za jedan dan. Kako si ti? Jesi li imao vremena razmiljati o stvarima o kojima smo juer razgovarali?" "O, da," odgovorio sam, "zahvalan sam ti za sve to si rekao i to si mi tako jasno protumaio, no ostalo mi je jo tisuu i jedno pitanje koje bih ti volio postaviti." "Znam da ih ima mnogo," odgovorio je Peter, "no, molio bih te, nemoj mi ih sada postavljati, ne sada na poetku naeg razgovora. Vidi, kad smo poeli razgovarati, zapoeo sam tako to sam ti predoio skicu putovanja od njegova poetka do kraja da moe unaprijed vidjeti put i sagledati ga u cijelosti. Sad kad sam to uinio, vratimo se natrag i pronaimo mjesto na tom putu na kojem se ti nalazi pa e dobiti jasniju sliku o onom dijelu puta koji je jo pred tobom." "U redu," odgovorio sam, "shvaam to namjerava. Ima pravo. Pokuat u se suzdrati dok ne zavri svoj prikaz molitvenog puta." "Dobro" zapoeo je Peter, "pa, nastavimo." Prvo na to ti elim skrenuti pozornost je da su moji roditelji u svojoj branoj ljubavi, poput drugih branih parova, proli kroz potpuno jednako iskustvo kao i ti. Njihovoj adolescentskoj ljubavi doao je kraj kad su ih snani osjeaji, uzbuenja i strasti sve vie pribliavali jedno drugome i konano ih doveli do iskustva boanske ljubavi preko ovjeka. Upravo zbog toga brak zovemo sakramentom, jer omoguava mukarcu da okusi neto od boanske ljubavi koja ga dodiruje kad ga njegova ena dodiruje, kad ga grli ena koja ga voli - naravno i obrnuto. Iskustvo boanske ljubavi izaziva u njima glad i e pa ele primati vie od onoga to su primili i primaju. To dovodi do odreene krize u njihovu meusobnom odnosu. Iskustvo boanske ljubavi, koju jedno drugom prenose, dovoljno je snano da ih odmakne od isto emocionalne ljubavi - koja ih je dotada u potpunosti zadovoljavala - ali ipak nije dovoljno snana da ih potpuno odvede u samu boansku ljubav. Problem se pogorava injenicom da se to obojici sudionika ne dogaa istovremeno, nego je jedan obino zahvaen ranije od drugoga. Ovaj drugi primjeuje promjene u fizikom intenzitetu onog drugog i poinje se pitati to se dogodilo. Prirodno, dolaze opravdane sumnje. Mnogi su to pisci opisivali u svojim romanima, poput D. H. Lawrencea, koga sam ve spominjao. U svojim su djelima iskoritavali tu kritinu toku ljudske ljubavi opisujui kako je to, to se dogaa izmeu dvoje ljudi, esto sudbonosno. Po mojem iskustvu, nitko od njih nije razumio to se zapravo dogaa, niti zato se dogaa. ak ni prijatelj moje majke, benediktinac Gus, koji je mojim roditeljima pomagao u njihovim kriznim trenucima, nije u potpunosti razumio zato se to mora dogaati. Malo ljudi to razumije, no Gus im je ipak dao najbolji mogui savjet, ohrabrujui ih da nastave. Bez njegove pomoi njihov bi se odnos neprekidno uruavao, kao to se to mnogima dogaa. S njegovom pomoi oni su nauili kako da kroe naprijed dajui se i ljubei se, bez obzira imali ili ne imali emocionalnu podrku. Moj otac mi je rekao kako im je govorio da e tako, moda, i jednom i drugom zaruditi neka nova zora. Sad sam se ja naao u poloaju Gua, a ti u istoj nevolji kao i moji roditelji, l ti i oni, premda ste zapoeli ivjeti u razliitim okolnostima, u svojoj ste potrazi zavrili na istom mjestu. To je upravo ta situacija u kojoj si se ti sada naao. Pitanje na koje eli uti odgovor je: 'to mi je initi i kako odavde nastaviti dalje?' Prije nego te pokuam pogurati naprijed, vratimo se nakratko unatrag, na tvoj poetak, jer u ti tako lake objasniti kako si zapravo i stigao do ovoga mjesta. Prvi si kratkotrajni blijesak slike o Stvoritelju primio preko neeg stvorenoga - moda je to bio neki velianstveni krajolik, moda pogled na samo jednu jedinu vlat trave, moda pogled na koprcanje nekog kukca na zemlji ili penjanje gusjenice po ruinu grmu. Sjeti se to sam ranije rekao - 'kad te tvoje motrenje stvorenoga osposobi da okusi Stvoritelja, poet e se povlaiti u sebe'. To e ti izgledati kao da ti neki lagani sedativ umiruje um i srce pa poinje tugovati za Stvoriteljem kao za izgubljenim prijateljem ili izgubljenim prijateljstvom. Ova udna melankolija je istovremeno i slatka i tuna pa eli da traje i traje, a ti se u nju uvlai sve dublje i dublje. Jednom kad ti se to dogodi, vie nema potrebu motriti scenu pred sobom. Moe slobodno zatvoriti oi jer si u svom sjeanju i u svom srcu sauvao sve ono to si primio. Fiziki osjeti, osjeaji i uzbuenja o kojima si ovisio vie nemaju nikakva udjela u onom to je prvenstveno duhovno iskustvo. Kad iskustvo iezne, kao to se uvijek zbiva, srce i um tuguju za izgubljenim, a srce to eli primiti jo jednom. Nemirno srce bezgranino tuguje za tom ljubavi i to je uobiajeno iskustvo mladih koji su bili 'dotaknuti'. Ostaju nezadovoljeni sve dotle dok ih u mladenakoj ljubavi ne ushiti neko drugo srce koje u njima budi snane 122

ljudske osjeaje i uzbuenja to im privremeno daju osjeaj punoe i ispunjenja. Tada, iznova, srce osjeti dodir boanske ljubavi, ovaj put preko ljudske ljubavi, pa poeli jo intenzivnije iskusiti ono to je ve jednom iskusilo, l ponovno tjelesni osjeti nisu dovoljni, jer ne mogu dosegnuti Onoga koji je zapoeo privlaiti sebi srce pa ih ono jednostavno odbaci kao to svemirski brod odbacuje spremnike goriva koje magnetska sila Zemlje tajanstveno privlai k sebi. U usporedbi sa snanim emocijama i strastima koje su se uzdigle u mladenakoj ljubavi, ovaj ponovni osjeaj otajstvene Prisutnosti je nekako istananiji, profinjeniji i gotovo nestvaran. Zato, kad se to dogodi, osoba se u poetku, poput tebe, osjea vie nego samo neobjanjivo nemirna, ne moe se odmarati u Bogu i izgleda joj da ne postoji nita to bi je moglo zadovoljiti. No nema povratka. Osjeaji i uzbuenja prve groznice oduevljenja se vie nikada nee vratiti da te podravaju na onaj nain. Vrijeme meditacije je prolo. Sad je dolo vrijeme da izvue sve svoje duhovne zalihe, da ih sakupi i usredotoi se na tajnovitu ljubav koja ti je dotakla srce, tako da te moe opet iznova doticati i doticati tako dugo dok te potpuno ne zaposjedne. Tek tada e se ono to si primio u svom srcu moi preliti i na ostatak tvog ljudskog bia. Moji su roditelji povjerovali Guu. Odbacili su svoje sumnje i nastavili ii dalje ljubei jedan drugoga i onda kad su osjeali da je to bezizlazno i da ih nikamo ne vodi, i onda kad im je izgledalo da nita ne primaju za uzvrat. Tek mnogo kasnije su shvatili da je to u stvari bilo vrijeme kada se provjeravala kvaliteta njihove ljubavi, jer svatko moe ljubiti kad za uzvrat prima ljubav, ali samo savreni ljubavnici mogu napredovati i onda kad ne primaju nita za uzvrat. Ili tonije: kad se ljubav neprekidno daje a nita ne dobiva za uzvrat. Tek tada se postaje savren ljubavnik. Zbog kvalitete njihove uzajamne ljubavi na kraju e ponovno svanuti zora njihove brane ljubavi. Tako su stigli do iskustva one kvalitete ljubavi koju dotada nisu iskusili. Bilo je trenutaka kad su u svojim odnosima dosizali jainu razornog stupnja. Bilo je takoer i trenutaka kad im se inilo da se sve razlijeva po njihovom svakodnevnom ivotu, bili zajedno ili ne. Sjeam se da je moj otac te trenutke opisao kao 'visine' i 'dubine'. Isto e se dogoditi i tebi ako si odluio nastaviti kao to su to i oni uradili. Malo u ti kasnije u detalje pokazati to treba initi, ali najprije elim izgraditi cijelu sliku, i zato nastavljam. Pretpostavimo da se i dalje u molitvi predaje Bogu vjerno i uporno kao i onda kad si iz iskustva znao da e te snane emocije i osjeaji podravati. Pone li tako, tvoja e se molitva moi opisati kao beskonani niz rastresenosti koje te guraju s visina tvog prvog zanosa. One e opustoiti tvoje nemirno srce, odvui mu panju od Prisutnosti za kojom udi, pa e izgledati da te, kao i nekad, obavija 'oblak neznanja'. Tada, kada to bude najmanje oekivao, iskustvo Prisutnosti e se vratiti. U poetku je to iskustvo jednako onom koje si doivio prije poetka tvog duhovnog odrastanja, s tom razlikom da ga sada vie ne mogu pokrenuti nikakvi vidljivi podstreci izvana. Ono se podie iznutra neovisno je o bilo emu to ini, izuzev strpljivog ekanja u sivilu jednoline suhe molitve. A ta ti molitva izgleda kao da u njoj nema nita osim tisuu ijedne rastresenosti koje te neprekidno bockaju i struu mozgom. Povratkom iskustva Prisutnosti, napasti nee nestati, no vie te nee tako jako smetati kao ranije, jer e neto ili Netko poeti zaokupljati tvoju pozornost. S vremenom i ustrajnou, kao i sa savjetima koje u ti dati kasnije, ovo e maglovito i jedva primjetljivo iskustvo Prisutnosti postajati sve redovitije i sve e te dublje privlaiti. Isto takvo iskustvo osjetili su i pjesnici i prirodni mistici, samo to e osobi koja izgrauje ispravnu unutarnju raspoloivost srca i uma za redovno primanje iskustva, to iskustvo postati neophodno. Ono vie nee biti nestalno kao ranije, dolazit e i odlaziti neovisno o vanjskim osjeajima koji vie nisu ni od kakve koristi i ne mogu pomagati kao nekada, no mogu te ometati u molitvi. Jednom kad si iskusio prirodno mistino iskustvo, koje te je odvuklo u onu davnu kontemplaciju jo prije doivljaja prvog zanosa obraenja, nije teko zamisliti kakvo e biti sada. Iskustvo je isto, samo je sad mnogo privlanije i mnogo te jae zaokuplja. Ono e te povui u duboku sabranost, to nije tvoja zasluga. Postajat e sve jae i jae i tada, u trenutku kad se tome bude najmanje nadao, uzdignut e te na daleko vii stupanj svijesti nego ikada dosada. Nikada nita u prolosti nije imalo takav intenzitet, nikakav, pa niti najvelianstveniji krajolik koji te nekada ispunjao strahopotovanjem, nikakva pa ni najuzbudljivija glazba koja te je u prolosti ushiivala. Ovome tako dubokom uranjanju uma i srca u tu novu svijest esto prethodi osjeaj uzbuenja unutarnjeg bia, a kad iskustvo dosegne vrhunac i krene svojim tijekom uslijedit e njean povratak u sabranost koja mu je predhodila. U nekim sluajevima ak i ovo iskustvo moe izblijediti i postati beznaajno poput ostalih Bojih dodira koji su ti podizali srce i um iznenadnom snagom i jainom, a da nisi ni shvatio to te je to pogaalo. Svako e sljedee iskustvo bivati sve jae i tvoju e svijest uzdizati sve vie i vie. Osjetit e da se uzdie ne samo nevjerojatnom snagom, nego e osjeati kao da se spiralno uzdie strelovitom brzinom u visinu do tako visokog stupnja svijesti da e znati da dalje ne moe, barem ne tako dugo dok si svjestan. Tvoja najvea nada, ili ako hoe tvoj najvei strah, ostvarit e se onda kad se brzina i snaga koja te spiralno podie uetverostrui i naglo zavri, no ne u najviem moguem stupnju ljudske svijesti, nego u potpunom zaboravu za krae ili dulje vrijeme, a ti na to ni na kakav nain ne moe utjecati." Ako je iskustvo o kojem je Peter govorio tako sveobuhvatno i tako krajnje privlano, jednako je tako bilo i njegovo objanjenje. Bio sam potpuno zanesen, ne onim to je rekao, nego nainom na koji je govorio. Premda je jezik kojim se izraavao bio, razumije se, dramatian - jer na koji bi se nain to drugaije moglo izraziti - on sam je 123

ostao potpuno miran, potpuno sabran kao da opisuje iskustvo koje je za njega bilo i uobiajeno i jednostavno. Priznajem da sam do sada ve bio prouio dobru koliinu mistinih knjiga, ve sam bio itao o mistinim iskustvima, fenomenima, ekstazama i drugom, no nisam nita razumio i nita mi nije imalo smisla. U njima nije bilo neke odreene logike koja bi mi omoguila da bar neto naslutim. Konano, ovdje, u tome to je Peter govorio bilo je u najmanju ruku dovoljno reda i logike, premda je iskustvo koje je opisivao bilo veoma daleko iznad mojih iskustava, i premda sam ve i prije i nakon mojeg prvog oduevljenja osjetio to njeno sabiranje, no ono mi je izgledalo kao neto poput gubljenja vremena. "Vidi," rekao je Peter pripremajui se da nastavi, "tom se iskustvu daju razliita imena. Neki pisci, poput svetog Ivana od Kria opisuju ga openito kao dodir Boga, to on i jest, no on ga ne pokuava stupnjevati, jer je njegova panja zaokupljena objanjavanjem neega drugoga o emu emo govoriti kasnije. Najpoznatije nazive za razliite stupnjeve tog iskustva dala nam je sveta Terezija Avilska u "svom velianstvenom djelu 'Zamak due', koje je napisala onda kad je sama dosegla najvie visine mistine molitve. Izraz 'molitva sabranosti' je sveta Terezija uporabila da bi opisala prvu, istananu, jedva primjetnu svjesnost o prisutnosti Boga. Vii stupnjevi mistine svjesnosti nisu posebno kategorizirani, zato to se u osnovi ne razlikuju od prvih, a svjesnost je sve veeg intenziteta pa je u stanju sve dublje zaokupiti unutarnji um i srce. Objasnit u ti to pod tim mislim. U 'molitvi sabranosti' poetno je iskustvo jedva primjetno i teko se zamjeuje. Jednako je tako slabana i naa borba protiv rastresenosti koje zuje oko nas poput roja pela. ak i onda kad se sabranost produbi, rastresenosti, premda malo utiane, nikad ne nestaju. Tek kad ti dodir Boga podigne svijest na vii stupanj, produbljuje se i upijanje. Senzacija vrtlonog uspinjanja, koja najee ali ne i uvijek prethodi slijedeem stupnju, povlai osobu u ono to sveta Terezija Avilska naziva 'molitvom smirenosti'. Intenzitet iskustva je sada tako velik da su i srce i elje potpuno zaokupljene boanskim dodirom. Vie ne treba brinuti o rastresenostima koje su ranije u 'molitvi sabranosti' bile tako jako prisutne. One su dodue jo uvijek tu, ali vie ne stvaraju probleme. U 'molitvi sabranosti', kao da se osobna svijest nalazi u jednokatnici koja nije nikada sigurna od rastresenosti. U 'molitvi smirenosti' ti se ini kao da se nalazi u dvokatnici. Na gornjim su katovima srce i elje potpuno uronjene u Boga, jedino su u prizemlju zaostale neke rastresenosti, no one nisu dovoljno snane da bi ometale srce u viim katovima. U 'molitvi sjedinjenja' snaga Bojeg dodira je tako jaka da upija u sebe sve to moe i vie ne postoje nikakve rastresenosti. Kao to to i sam izraz 'sjedinjenje' govori, to se dogaa onda kad se nae unutarnje ja potpuno sjedini sa sveobuhvatnom Prisutnosti koja se nalazi u nama. Sveta Terezija rabi rije 'ekstaza' da bi objasnila to se dogaa zatim, kad snaga Prisutnosti postane prejaka da bi je mogla izdrati slaba ljudska narav pa slijedi privremena odsutnost i zaborav. Katkada se to to se dogaa u molitvi moe dogoditi i izvan nje, no to se obino dogaa kasnije, ne u poecima. U svakom sluaju na poetku mistine molitve unutarnji osjeaj sabranosti je tako slabaan da se jedva zamjeuje. Tek kasnije kad se njegov intenzitet pojaa, moe se primijetiti njegova prisutnost, no ak i tada on se obino zanemaruje jer ga dnevni ritam rada prekriva i odbacuje na stranu. Vraa se tek uveer. Katkada, kad je Boji dodir tako snaan kao u 'molitvi sjedinjenja', on nas moe pogoditi i izvan molitve, kao munja iz vedra neba, kad ga najmanje oekujemo. Moda upravo vee vezice na cipelama, ili eka da ti uzavri voda za aj; ili kupuje neto u supermarketu. Na sreu to traje krae od sekunde, pa nastavlja raditi ono to si radio..Sveta Terezija te dodire naziva 'strelicama ljubavi', l to je upravo ba tako, jer i sam to tako osjea barem kad se na njih navikne. Na nesreu i neugodu onoga kojemu se to dogaa, ekstaza se moe dogoditi izvan molitve jednako kao i za vrijeme molitve, pa on na koncu, moli Boga ne da im tu milost dade, nego da je otkloni od njega. Izraz 'ushit' katkada se rabi za opis te kratke iznenadne ekstaze koja se dogaa poput blijeska, brzinom metka ispaljenog iz puke i jainom koja moe biti zastraujua. Sveta je Terezija unaprijed upozoravala svoje sestre na te dogaaje kako se ne bi previe preplaile kad im se to dogodi." "Peter," naglo sam mu upao u rije, "oaran sam svime to si mi rekao. Omoguio si mi da razumijem ono to ranije nikada nisam mogao razumjeti. No ipak jedna mi je stvar neshvatljiva, a to je ova. Ako smo ve jednom ranije imali iskustvo dodira Boga na naem duhovnom putu, nije mi jasno zato ve tada nismo mogli zapoeti mistino putovanje, umjesto da prolazimo kroz neto to ti naziva mladenaka molitva ili prvo oduevljenje. To mi sada izgleda kao da je to bila besmislena stranputica" "Da", odgovorio je Peter, "u teoriji je tako, ali u praksi nije, u najmanju ruku ne za one, koji sebe nazivaju kranima. Neki nekrani dosiu visok stupanj mistine svijesti a da nisu proli kroz tu vrstu duhovnog odrastanja koju sam nazvao mladenaka molitva. U ranim stoljeima kranstva mnogi su poganski filozofi posebno naglaavali mistine elemente u Platonovim radovima. Otrom askezom oni su stizali do iskustva slinog onim stupnjevima koje je opisivala sveta Terezija. Plotin, koji je bio jedan od najveih neoplatonista, imao je ekstaze identine onima koje su imali kranski mistici. Imao je i mnogo sljedbenika u nadolazeim stoljeima, naroito u Europi nakon renesanse, kad je kranska mistika bila u opadanju. Mnogi istoni mistici, posebno u Indiji, takoer su imali slina iskustva Boga koji svakoga poziva da iskusi njegovu ljubav, bio on kranin ili ne. Meutim, vanost duhovnog odrastanja je u tome to ono potie osobu da svoj pogled usmjeri prema onom jedinom mjestu na Zemlji na kojem se moe nai punina ljubavi, naime prema Isusu Kristu. 124

Gradei molitveni ivot usredotoen na njemu, razmatrajui svaku njegovu rije i djelovanje, osoba poinje otkrivati to trai i prima prva iskustva one punine ljubavi koja jedina potpuno moe utaiti njenu glad i e, za ime prvenstveno tei. To je ljubav koja dosee i dodiruje ne samo srce i um nego i cijelo bie, ukljuujui i tjelesne osjete koji su, veim dijelom bili zaostali uspavani nakon one prve kontemplacije nastale u neem stvorenom. U mladenakoj molitvi sve sile unutarnjeg uma, mate, sjeanja, osjeaja i emocija, sve je mobilizirano prema jednom cilju, podravati, jaati i potpomagati elju srca koje se propinje u potrazi za izvorom - svojim Spasiteljem kojeg poput psa tragaa trai po cijelom nebu. Ponavljam, one za srce ili elju znae ono isto to spremnici za gorivo znae svemirskom brodu. Oni su pomogli podii brod sa zemlje i usmjerit ga prema svom cilju. Sad sam ti opisao mistino buenje koje nastupa nakon duhovnog odrastanja i neka duboka i uzviena iskustva koja slijede nakon toga. No bliska budunost ne izgleda ruiasto. Soni panjak prvog oduevljenja vodi u pustinju, gdje se Boja prisutnost, izgleda, moe primijetiti jedino po njezinoj odsutnosti. Putnik mora nastaviti putovati, ne vie uz potporu oduevljenja, nego samo s vjerom i jedino s vjerom. Upravo zbog toga mnogi to nazivaju 'molitvom vjere'. Podrka koju je putnik primio u doba duhovnog odrastanja, kada su snani i titravi ljudski osjeaji ovrsnuli elju za putovanjem pa ma kako to teko bilo, je ta koja mu pomae da uspjeno nastavi svoje putovanje molei se. Sjeanje na blisku osobnu i osjeajnu vezu s Isusom Kristom koja se tada formirala, pomoi e mu i podrati ga u pustinji koja lei ispred njega. To je razlog zbog kojega kranski mistici imaju prednost pred drugima, i zato ih je, gledajui kroz povijest, uvijek bilo mnogo vie nego onih drugih. Ako nam sveta Terezija pomae razumjeti i cijeniti vanost duhovnih oaza u pustinji, sveti Ivan od Kria pomae nam razumjeti i cijeniti vanost naputenosti. Zbog toga je veoma vano da ih se oboje proita kako bi se dobila najbolja mogua slika puta koji je pred nama. Da bi izloio svoju mistinu teologiju, Sveti Ivan od Kria ne rabi simbol pustinje nego simbol noi - tamne noi. U svojem velianstvenom djelu Tamna no due' prvi dio puta naziva Tamnom noi osjeaja' jer na poetku mistinog puta u tamu tonu tjelesni osjeti iz razloga koje sam malo prije objanjavao. Svjetlo koje nam je za vrijeme duhovnog odrastanja tako jasno sjalo vie ne sja, tako dugo dok se ne proisti sve to ga spreava da se preobrazi u ono za to je predodreeno. Drugi dio svoje noi naziva Tamnom noi duha' jer svjetlo koje je tako snano obasjavalo i duhovne osjete uma vie ih ne obasjava, i to tako dugo dok se i oni ne proiste. Sveti Ivan od Kria ne opisuje prvo oduevljenje, on ga pretpostavlja. Njegovo djelo Tamna no due' poinje u trenutku kad je prvo oduevljenje stiglo do svog kraja i zapoinje tamna no due. Ako proita prvih devet poglavlja, ili tako nekako, nai e u njima popis svih pogreaka i slabosti osoba koje duhovno odrastaju i koje ih spreavaju da postignu mistino jedinstvo s Onim Jedinim za kojim tee. Proitaj ponovno, pa e se nasmijati sam sebi i svojem stvarnom ja koje se sakrivalo iza karizmatskih oduevljenja kad si mislio da si dosegao vrhunce i da si zbog toga bio idealan voa svima drugima. Upravo je nevjerojatno kako se uspjeno moe 'stari ovjek' sakriti iza pjenuanja i itanja prvog oduevljenja vjerujui da je postao 'novi ovjek'. 'Stari se ovjek' karizmatinim oduevljenjem ponosno i oholo prekriva i probija preko svih prepreka. Samo da to tada moemo i vidjeti! Kad su moji roditelji uli u tamnu no osjeaja i kad je izgledalo da su svi divni osjeaji i emocije nestali, morali su se, kao nikada ranije, suoiti s vlastitim pogrekama i slabostima. Naravno da im se to nije svialo, pa su poeli okrivljavati jedan drugoga za sve ono to nisu eljeli vidjeti u sebi. Pokuavali su osvijetliti trn u oku onog drugog, kako ne bi vidjeli brvno u vlastitu oku. Na kraju, pomou onog to su crpili iz molitve i iskrene ljubavi kojom su se voljeli, postali su sposobni vidjeti same sebe onakvima kakvi jesu i ispovijedili su se, ne nekom sveeniku, nego jedan drugome. Kad su si oprostili i uzajamno primili oprotenje, to ih je povezalo dublje nego ikada ranije. Kasnije, u svojim srednjim godinama sagledali su dublje izvore svojih ljudskih slabosti, pronali su da tamo jo uvijek, duboko zakopan lei ponos i predrasuda i da su oni odatle oduvijek u njima djelovali. Tada su uli u svoju 'tamnu no duha'." "Znai da je mistika", upao sam mu u rije, "zapravo put proienja, ienja od svih grijeha i sebinosti koji ne dozvoljavaju Bogu da nam se priblii." "Tono tako", odgovorio je Peter. "Upravo zbog toga to stanje mnogi mistici nazivaju istilitem na zemlji, jer to ono u stvari i jest. Dante je izvukao staru misao pustinjskih otaca koji su rekli da je jedini put do neba onaj, koji prolazi kroz pakao, odnosno kroz onaj dio pakla koji mi nazivamo istilitem. Pretpostavljam da sad uvia da su sveci ti koji su proli kroz istilite s ovu stranu groba, a ostatak nas e to proi s onu stranu. Razumijem da ljudi imaju problema pokuavajui shvatiti to je pakao, ali nikada nisam razumio zato im istilite zadaje toliko potekoa. Meni je to jednostavno. Kako se to pokuava predoiti je jedna stvar, ali stvarnost je drugaija. Suprotnosti ne mogu nikada postati jedno, bar ne tako dugo dok se sve to ih razdvaja ne odbaci. Krajnja sebinost ne moe postati jedno sa savrenom nesebinou. istilite je samo tradicionalna rije upotrijebljena da bi se opisala muka koja nastaje kad se sebina osoba podvrgne osobnom proiavanju da bi postala nesebina. Svakako da su trgovci vatrom i sumporom otili predaleko, kao i 'sveti' sadisti koji su istilite predstavljali kao nebesku muionicu odmah iza groba. Njihov je prikaz zacijelo manjkav, no bili su u pravu, u najmanju ruku to se tie muke. Muka ukljuuje umiranje 'starog ovjeka' i oblikovanje u 'novog ovjeka'. Pozabavit u se s time neto kasnije. Za sada, elim da uoi kako nitko ne moe postati mistik i 125

dosei svoje odredite a da nije proao kroz istilite, bilo na ovom, bilo na onom svijetu. Sveti Ivan od Kria i sveta Terezija Avilska su snana kombinacija - oboje su proglaeni nauiteljima Crkve jer su oboje potpuno pravovjerni i sigurni vodii koji nas u detalje na dva jedinstvena ali komplementarna naina vode mistinim putem preko proienja, to jest istilita na Zemlji. Oni su razliitim nainom pokazali kako Bog djeluje svojom prisutnou i odsutnou, svjetlom i tamom, preko smrti i uskrsnua, elei u osobi proistiti sve to je spreava da se s njim potpuno sjedini, Jednom kad se proienje zavri, sjedinjenje, za kojim vjernik od poetka ezne, moe smjesta nastupiti. Trenutak kad je sebinost dovoljno odstranjena je trenutak kad je postignuta neophodna slinost s Kristom, to omoguuje dvoma da postanu jedno. Tada prvi put mistik moe iskreno rei sa svetim Pavlom: 'ivim! Ali vie ne ivim ja, nego Krist ivi u meni'. U tamnoj noi due sve ono osjetilno i duhovno u osobi - to je na poetku proienja bilo odvojeno - na kraju se sjedinjuju u jedno, i istovremeno se sjedinjuje s Kristom kojega je u svojim najtamnijim trenucima osoba bila potpuno izgubila iz vida." "O, razumijem", prekinuo sam Petera, "do sad sam sve bio krivo razumio. Mislio sam da si kad jednom proao kroz stadij prvog oduevljenja proao kroz neku vrstu ljudske naravi Isusove i prilazi boanskoj a sljedei e te stadij mistinog puta odvesti u neku neshvatljivu i tajanstvenu Boju narav, naputajui ovjetvo Isusa Krista." "O, ne! Ne!", uskliknuo je Peter. "to se toga tie mi nismo ni budisti, ni sufi ni platonisti. Mi smo krani, mi vjerujemo da se punina Bojeg ivota moe nai u punini Isusove ovjenosti. Sjeti se to je Isus rekao Filipu kad ga je zatraio da mu pokae Oca. Isus mu je dogovorio: 'Zar ne vjeruje da sam ja u Ocu i da je Otac u meni?' I kasnije, za veerom je obeao da e se on u onome koji ga ljubi nastaniti da budu jedno, ne samo s njim nego i s Ocem koji boravi u njemu. Jednom kad se mistik u noi proisti Duhom Svetim, on je spreman za duboko sjedinjenje s Ocem u Sinu, onako kako je to Isus obeao prije svoje smrti, to klasini duhovni pisci nazivaju 'preobraajnim sjedinjenjem' ili 'duhovnim vjenanjem'." "Je li to slino onomu to si nazvao 'molitvom smirenosti' ili 'molitvom sjedinjenja'", zapitao sam, "ili je to opet neto posve drugo?" "Da, to je neto posve drugo," odgovorio je Peter, "neto mnogo dalje od ljudskog, jer ono ukljuuje ne samo um, ne samo duu nego cjelokupnu osobu, tijelo i duu, duhovno i osjeajno, kompletno ljudsko bie. Mistino iskustvo koje prethodi 'preobraajnom sjedinjenju' je samo dio, komadi procesa proiavanja dok Duh Sveti djeluje na svjetlu i u tami pripravljajui nesavrenu ljudsku osobu za savreno sjedinjenje, neku vrstu mistinog vjenanja s Kristom. Nakon tog vjenanja to vie nije same sjedinjenje due i duha, nego sjedinjenje jednog ljudskog bia s drugim, snagom Duha Svetoga koji povezuje Oca sa svojim Sinom. Karakteristino je za kranske mistike koji su dosegli te visine da se u Kristu i tijelo i dua povlae u visinu u ushieni kovitlac ivota koji se vrti izmeu Oca i Sina do u beskonanost." "Mislim da je to sve jedno potpuno nepriopivo iskustvo", polagano sam rekao. "Da, u pravu si," odgovorio je Peter, "no ponavljam, mogue je dobiti letimian uvid u to iskustvo, odnosno uhvatiti ga za trenutak, slino kao to i prirodni mistici mogu baciti samo letimian pogled i to u maloj mjeri na ono to e tek doi u velikoj. Pokuat u ti to objasniti. Usprkos svim nedostacima molitva prvog oduevljenja ukljuuje cijelu osobu, tijelo i duu, duh i osjeaje u jedan in ljubavi. Osjeaj da voli i da si voljen nije samo iskustvo uma i srca, nego i tijela u kojem odjekuju svi stupnjevi ljudskih emocija. Nije vano kako je nesavrena ljubav 'starog ovjeka', ona sadri osjeaje i iskustva koji e se ostvariti u potpunosti kad se oblikuje 'novi ovjek'. Neumjesna elja za povratom prvog oduevljenja koja se javlja u noi je samo krivo protumaena elja da se ide naprijed, da se u potpunosti iskusi ono to se samo djelomino iskusilo u prolosti. Duhovno savrenstvo, za kojim svatko tei, nije da se konano naemo u bestjelesnoj mistici noi, ma koliko nam se to ponekad inilo ispunjenjem, nego u potpuno utjelovljenom jedinstvu koje nastupa u 'mistinom vjenanju' kada izgleda da se ivot Trojice u Jednom otvara da bi primio etvrtoga." "I tako, sve to mistino iskustvo o kojem si mi govorio, samo je dio mistinog proienja, koje je sveti Ivan od Kria nazvao 'tamna no due'?" govorio sam polagano dok se sve to u meni slijegalo, "Jednom kad se proienje zavri, zapoinje li smjesta 'preobraajno sjedinjenje'?" zapitao sam. "Tono!" odgovorio je Peter. "Zapoinje li to kao grom iz vedra neba, bez prethodnog upozorenja", zapitao sam. "Ne", spremno je odgovorio Peter, "poput svake noi, poinje sa sumrakom. Najtamnije je u pono, no kako se no blii kraju, tamnu no razbijaju prve naznake zore. Jednako je tako i s tamnom noi due. Kako se zora pribliava, osoba poinje nazirati bljeskove pribliavanja 'mistinog vjenanja'. To su kratkotrajna neuhvatljiva iskustva kada cijelu osobu dotie ljubav koja e je uskoro potpuno obaviti. Ova se predskazanja nazivaju zarukama, duhovnim zarukama, jer ona to zaista i jesu, kratki prolazni predokusi vjenanja koje dolazi kasnije. O tome moe dobiti neku predodbu ako se prisjeti prirodnog mistinog iskustva o kojem sam ranije govorio kad sam pokuavao objasniti mistinu kontemplaciju koja postaje sve intenzivnija i intenzivnija u noi. Katkada kad doivi ili uje neto izvanredno lijepo, na primjer neki violinski koncert koji je izveo neki izvanredan muziar, ta te izvedba ne uzbuuje samo u srcu i umu, nego te zaposjeda mnogo dublje, pa ti se ini da je to neko nadzemaljske iskustvo od kojeg ti se doslovno die kosa na glavi a kraljenicom ti prolaze trnci. Vjerujem da si to doivio. Tijelom ti prolaze trnci i jei se po cijelom tijelu. To je tako poznato da na nekim radio stanicama postoje programi koji izazivaju to iskustvo i 126

nazivaju se 'program izazivanja trnaca'. U njima se pozivaju slavni muziari da sami izaberu i izvedu glazbu ili slavni glumci da izgovore rijei iz svojih velikih glumakih ostvarenja. To se dogaa kad je osjeaj izvanzemaljskog tako snaan da dodiruje ne samo srce i um nego i cjelokupno ljudsko bie, pa cijelo tijelo treperi. To nam se dogaa kad se suoimo ne samo s ljepotom nego i s dobrotom ili istinom koja je utjelovljena u nekoj velikoj osobi kojoj se divimo kad je ujemo i vidimo, bilo da je sretnemo u stvarnom ivotu ili, to je ee, kad je gledamo na pozornici ili na filmskom platnu, kad se njen herojski in hrabrosti ili dobrote odvija pred naim oima: Kako se 'duhovne zaruke' pribliuju 'mistinom vjenanju' ovo se iskustvo poinje sve redovitije dogaati. Najee je potaknuto nekom rijei ili frazom iz Svetog pisma, liturgije, himana ili nekog drugog izvora u kojem govori Bog s kojim smo, kako nam se inilo, bili izgubili kontakt u noi. Iznenada nas dodirne ne samo u srcu i umu nego i u osjeajima i emocijama, tako da osjeamo treperenje cijelim tijelom koje je, kako nam se inilo, bilo mrtvo za bilo kakav osjeajni doivljaj u noi. To je poput prvog pokreta velikog duhovnog otapanja, kada se srce, um i tijelo, koji su bili zamrznuti u noi, poinju otapati na prvim sunanim zrakama dugo oekivane zore. Katkada nam rije, koja nam godinama nije nita znaila, iznenada dodirne emocije takvom estinom da tijelo drhti od veselja i uzbuenja i povlai nas u ekstazu. Takve ekstaze ili ushiti mogu postati uobiajene u duhovnim zarukama i mogu se nastaviti ak i u mistinom braku, gdje konano umiru. Njih je u stvari uzrokovala snaga novog ivota koji nastoji prodrijeti u cijelu osobu, i znak su ljudske slabosti koja se u poetku ne moe s njima nositi. Kad se dovri 'mistino vjenanje', cjelokupna osoba uiva novi ivot koji je povezuje s Kristom, kako u molitvi, tako i izvan nje. Tada to prilino dramatino i nedobrodolo iskustvo jednostavno otpada." "Sad, mnogo jasnije nego ikada, vidim da sam u svemu bio u krivu!" uskliknuo sam. "Smatrao sam da se najvii vrhunci mistinog puta nalaze u onom to si ti nazvao 'molitvom smirenosti' i 'molitvom sjedinjenja', a da se iskustva ekstaze i ushienja, kad se netko potpuno izgubi u Bogu, veoma rijetka." "Bojim se da si u svemu bio u krivu," odgovorio je Peter, "ali to su bili i mnogi drugi. Mislim da za to treba okriviti 'Denisa vragolana'." "Koga?" zapitao sam. "Ja ga zovem 'Denis vragolan', po onom poznatom stripu. On je bio mistini pisac koji je po svoj prilici ivio poetkom petog stoljea. Izgleda da je bio sirijski monah koji je bio duboko pod utjecajem neoplatonizma. Njegovi radovi moda ne bi imali velikog utjecaja da nije doao na ideju da se nazove Dionizijem. Nazvali su ga Dionizije Areopagit, po jednom atenskom senatoru koji se obratio i postao prijatelj svetoga Pavla. Premda je kasnije povijest razotkrila ovu 'svetu prijevaru', ostao je poznat kao pseudo-Dionizije, no bilo je ve prekasno da se sprijei duboko potovanje prema njemu kao velikom mistiku, to je daleko iznad njegove prave vrijednosti. On je imao nevjerojatan utjecaj na srednjovjekovne mistike, na rajnske mistike pa i mnoge druge, sve do dananjih dana. Tako su i knjige koje si itao, premda neeljeno, esto bile pod njegovim utjecajem. Plotinisti su vjerovali da spasenje ukljuuje oslobaanje ovjejeg duha iz zatvora tijela i uranjanje do savrenstva u Boji duh. Oni su stigli do onih mistinih iskustava koja prethode 'mistinom vjenanju', iskustava koja ukljuuju samo duhovno sjedinjenje i u kojima greno tijelo nema nikakva udjela. Rijetki momenti ekstaze koje je Plotin ponekad iskusio, predstavljali su za njega najviu toku mistinog puta. Pravo spasenje za krane, meutim, ne ukljuuje samo oslobaanje ovjejeg duha iz grenog tijela, nego dozvoljava i duhu i tijelu da ih prome Duh Sveti koji ih povezuje u jedno kako bi se mogli sjediniti s Jedinim Savrenim. Duh s duhom, tijelo s tijelom, meso s mesom. U 'mistinom vjenanju' mi ovdje na Zemlji moemo vidjeti prvu cvatnju ovog unutarnjeg sjedinjenja. Upozoravam te da je to vjenanje, a vjenanje nije kraj ljubavi nego novi poetak ljubavi koja se sve vie produbljuje do u vjenost, jer nema kraja ljubavi onog Jedinog koji nas bez mjere ljubi." "Sveti Boe!," uskliknuo je Peter pogledavi na svoj sat. "Moram ii. Moj e jadni otac biti zabrinut da mi se neto dogodilo. Tako mi ga je ao. On jednostavno ne zna to bi poeo sam sa sobom, sada kad moje majke vie nema. Mislim da sam ti ve rekao kako mi je priao da su mu posljednje dvije godine s mojom majkom bile najljepi dani u ivotu. Mislim da su u tim godinama bili jedan drugome tako blizu da su stigli do svog 'preobraajnog sjedinjenja' ovdje na Zemlji. Tako mnogo sebinosti, koja ih je odvajala tokom cijeloga ivota, su odbacili. Bili su si tako bliski da je izgledalo da je fiziko tijelo, koje ih je ranije povezivalo, zapravo bila jedina stvar koja ih je odvajala. Nadam se da je usporedba s meusobnom ljubavlju mojih roditelja dala malo vie svjetla na ono to je mene prosvijetlilo. Ne elim da misli kako su oni bili savreni ili da su kandidati za kanonizaciju, no oni su oboje bili veoma dobri ljudi. Njihov put prema sve dubljoj ljubavi dao mi je ne samo najbolji mogui poetak kojem sam se mogao nadati nego mi je bio i stalni podstrek da nastavim ii istim putem kojim su i oni ili, premda u sasvim drugim okolnostima." Bilo je ve pola est kad me Peter ostavio obeavi da emo se sresti sljedeeg dana u dva sata. Nisam mogao vjerovati kako je vrijeme brzo prolo. Bio sam tako obuzet svime to mi je govorio da je vrijeme za mene bilo stalo. Ako mi je dao jedinstveni pogled na mistini put u sadanjem ivotu, dao mi je takoer i istinsko iskustvo vjenosti u buduem.

127

Peto poglavlje PUTOVANJE PREMA TAMNOJ NOI Ponio sam u krevet Tamnu no due. Naao sam je na najgornjoj polici u upnoj biblioteci, prekrivenu prainom. Leala je uz 'neke stare komentare o kanonskim zakonima. Prvi mi je dio knjige bio zanimljiv, naroito stoga to sam je sada itao u svjetlu onoga to mi je Peter rekao. No to sam dalje itao, bivalo mi je sve dosadnije. Negdje u sredini njegove noi i ja sam pao u san i nisam se probudio sve do pola osam sljedeeg jutra. Zahvaljujui Ivanu od Kria spavao sam odlino, kako ve godinama nisam. Kakva sramota da ta knjiga ami na policama u sveenikim knjinicama prekrivena prainom, a mogla bi se preporuivati protiv nesanice kao najbolje tablete za spavanje koje postoje na tritu, i to bez ikakvih popratnih uinaka. Peter je ponovno stigao s pola sata zakanjenja. To je zapravo za njega bilo neuobiajeno, no znao sam da na svojim leima nosi velik teret. "Sad, kad sam napravio kratak prikaz mistinog puta", rekao je, "idemo pronai taj neudobni odjeljak na kojem se ti upravo sada nalazi. Svatko tko ozbiljno moli, i to stalno u jedno te isto odreeno vrijeme, vjerojatno e se nai s druge strane prvog oduevljenja, to jest na pragu noi. To je trenutak kad velik broj onih koji su u molitvi stigli do te toke, najee sve napuste - znam to iz iskustva jer sam i sam to skoro uinio. Svi moji pokuaji u molitvi postali su mi potpuni promaaji. Svaki put kad bih pokuavao moliti onako kao to sam molio dotada, jednostavno vie nikamo nisam stizao. Sveto pismo, razliite pobonosti, meditacije, sve to me je ranije pokretalo, sad me je ostavljalo praznim. Dva su me izvora muke uvijek pratila u molitvi. Prvi je bila neutaiva e za Bogom, a drugi je bio um pun napasti koje su me dovodile do ludila jer nita nisam mogao uiniti protiv njih. Moje je srce bilo nemirno kako u molitvi tako i izvan nje. Sve mi se inilo besmislenim. Napast da sve napustim i uinim neto mnogo korisnije sa svojim vremenom bila je stalno prisutna. "O, upravo sam se i ja tako osjeao", upao sam mu u rije, "no istina je i to da sam pokuao pobjei, ali ni tu nisam daleko stigao, jednostavno zato jer me vie nita drugo nije zadovoljavalo. Vie nisam imao ranijeg entuzijazma niti sam nalazio uitak u svojim ranijim hobijima." "Upravo tako", odgovorio je Peter, "sve to to govori potvruje mi da si na pravom putu, ne na krivom. U tom novom stranom svijetu u kojem si se naao ini ti se kao da si uhvaen izmeu neba i zemlje. Tvoje srce eli iskoiti i dotai ljubav koja te je ranije doticala, no beskrajne napasti naviru jedna za drugom i nastoje te odvui od tvoje beznadne elje. Ono to sad mora nauiti jest kako da usmjeruje svoje srce Bogu, bilo da se nalazi u paklu ili u vodi do grla uope nije, vano. Moe zaboraviti sve oblike molitve koji su ti u prolosti tako mnogo pomagali jer oni ti u budunosti vie nee pomagati. Sada mora nauiti putovati u kontemplaciji, ne vie u meditaciji. Prikazat u ti molitvu srca uz pomo velikog mistinog djela koje se zove 'Oblak neznanja'. Vjerujem da si se ve s njim susreo, a moda si ga i proitao." "Da, proitao sam ga pred mnogo godina", odgovorio sam, "ali se bojim da mi u to vrijeme nije mnogo znaio". "Dobro," rekao je Peter, "sad u ti potanko objasniti njegovo nauavanje o tome kako treba nastaviti moliti na mistinom putu, jer ono nam daje mnogo korisnih i praktinih savjeta koji svakome pomau. Kad govori o stupnju na kojem se ti sada nalazi, knjiga kae da to izgleda kao da se neki 'oblak neznanja' postavio izmeu tebe i tvog Stvoritelja, oblak kroz koji nisi sposoban prodrijeti, u najmanju ruku ne na poetku. Nije vano kako ti to teko izgleda, mora nastojati usmjeravati pogled svog srca na Onog Jedinog koji se nalazi iza oblaka. Srce ti mora stremiti naprijed kao i nekada, s jednom jedinom 'golom namjerom', koja nije zavijena u nikakve druge elje, i mora nastojati otkloniti svaku i najmanju pomisao koja bi te mogla odvesti od onog to ne spada u 'ovaj tvoj posao', jer taj ti 'posao' mora postati vaniji od svakog drugog posla. Dok nastoji odrati ovu golu namjeru usmjerenu na Boga skrivenog iza oblaka neznanja, mora nastojati dovesti 'oblak zaborava' izmeu sebe i sviju, izmeu sebe i svega to bi te moglo sprijeiti od blagog pokuavanja da se usredotoi na Boga. Sve misli i sve elje koje te i u najmanjoj moguoj mjeri odvode, mora prekriti 'oblakom zaborava'. Nije vano kakve su to misli - ak ako je to i sam Bog i njegovi sveti aneli, kako se kae - svi ti oni vie ne pomau nego te samo odvode od 'tog tvog svetog posla'. Sve bi te to samo odvelo od kontemplacije Boga onakvog kakav on jest i poeo bi meditirati p Bogu onakvom kakvog si ga ti sam sebi oblikovao. Nije tako teko odstraniti pobone i svete misli, jer, kao to si ve sam otkrio, gotovo je nemogue moliti ili meditirati na nain kako si to ranije radio. Meutim, postoje mnoge misli i elje koje je mnogo tee odstraniti iz svog uma, a to je: neprekidan osjeaj da gubi vrijeme, da je ova nova udna molitva besmislena i da bi mnogo bolje uinio da se prihvati neega korisnijeg. Sve te misli i osjeaje ne smije ni jednog trenutka podravati. Sve ih mora gurati ispod 'oblaka zaborava' tako da te ne ometaju u tvojoj jedinoj namjeri koju ima - usredotoiti se na Boga. Uz pomo i ohrabrenje te se napasti mogu gurnuti pod 'oblak zaborava', barem privremeno. No tada se iz dubina podiu druge misli koje are kroz 'oblak zaborava' i mue te ne samo s rastresenou nego i s napastima. Ustraje li, ove se napasti ne smanjuju nego postaju sve jae i jae. Rane i povrede iz prolosti podiu se takvom snagom i strau da postaju gotovo neizdrive. l prije negoli shvati to se dogaa, nai e se kako planira osvetu i kako na komadie Cjepka postupke drugih ljudi. 128

Snani senzualni osjeaji i seksualne elje probit e se niotkuda. Nije vano koliko e ih vrsto nastojati gurnuti pod 'oblak zaborava', one e biti tu i stalno e izranjati nanovo i nanovo im ih progna." "Ako je to tako kako kae", zapitao sam, "zar ne bi bilo podesnije sve te elje i napasti odgurnuti od sebe, napraviti ozbiljan napor i vratiti se na onu vrstu meditacije koja je ranije ispunjavala na um? Zato ne bismo mogli, pa makar i uz cijenu velikog napora, ponovno poeti meditirati nad dogaajima iz evanelja koji opisuju Boju ljubav na djelu i u rijeima, koji nam govore preko onoga to je Isus radio i govorio? ak ako je to sad i tee nego ranije, zar nije jo uvijek bolje nego podnositi te strane napasti i elje koje nas odvlae od ljubavi koju elimo kontemplirati?" "Ne, ne bi", odgovorio je Peter, "najprije zato to to vie ne moe uiniti sve i da hoe. Stiglo ti je vrijeme za kontemplaciju, ne vie za meditaciju. Vidi, u meditaciji si svoj pogled usmjerio na Boju ljubav koja se doslovno oitovala u utjelovljenju Isusa Krista i svemu onome to je on rekao i uinio u prolosti. To je bio veoma vaan stadij tvog duhovnog rasta. To ti je pomoglo da ojaa i razbuktalo je elju tvog srca, ali sada mora nauiti gledati Boju ljubav, ne onakvu kakva se oitovala pred dvije tisue godina, u prolosti, nego onakvu kakva se oituje danas. Radosna vijest evanelja nije u tome da se Boja ljubav preko Isusa izlila u prolosti, nego da se ona izlijeva u sadanjosti preko uskrslog Isusa, koji je uskrsnuo od mrtvih i ivi ovaj as, u ovo vrijeme i u svakom trenutku vremena. To je ta radosna vijest koju je Petar navijestio na prvi dan Duhova, kad je i sam bio toliko napunjen ljubavlju uskrslog Krista, te su u poetku svi mislili da je pijan. Sjeti se tog dogaaja - sjeti se njegove propovijedi. Sr je propovijedi bila ova: Isus kojeg smo poznavali i voljeli, Onaj kojeg su proroci generacijama navijetali bio je razapet, ali sad ponovno ivi tu, na svakom mjestu i u svako vrijeme i izlijeva puninu svoje ljubavi na svakoga koji je eli primiti. Oni koji su uli tu vijest i koji su u nju povjerovali, bili su duboko u sebi potreseni i stoga jer su se sami mogli uvjeriti da je Petar to to nudi drugima sam ve primio. Zato su zapitali Petra: 'Reci, to nam je initi?' A Petrov je odgovor bio jednostavan: 'Pokajte se, krstite se da vam se grijesi oproste kako biste mogli primiti Duha Svetoga.' Drugim rijeima, rekao im je: 'Obratite se i otvorite svoja srca Bogu ija se ljubav izlijeva preko Onog uskrslog, i krstite se' jer postoje dva krtenja: jedno vodom i drugo vatrom. Prvo se moe primiti smjesta i ono otvara put primanju drugog krtenja vatrom koja e postepeno oistiti sve vae grijehe i sebinosti. Tek nakon toga bit ete sposobni primiti dar Duha Svetoga koji e vas savreno sjediniti s uskrslim Kristom.' U kranskoj je tradiciji mistini put mjesto gdje vjernik, kao nikada ranije, molitvom srca vjeba pokajanje tako dugo dok se to srce ne proisti krtenjem u vatri kako bi se u njega mogao useliti Duh Sveti." Samo dan ranije Peter mi je govorio o Bojem dodiru koji nam katkada prolazi kraljenicom i izaziva trnce po koi, kako bismo bili sigurni da to nije plod mate nego stvarnost. To mi se dogodilo sada dok je Peter govorio. Nikad ranije nisam neto takvo uo. Uinilo mi se kao da se nalazim tamo u gomili na prvi dan Duhova i sluam radosnu vijest koja je prvi puta objavljena. "A sad", nastavio je Peter, "ti si ve krten vodom, no sad se mora krstiti vatrom. Ranije si se kajao openito, a sad se mora kajati i kajati na poseban nain, nanovo, nanovo i nanovo. U stvari u toj udnoj novoj molitvi ti vjeba kajanje onako esto kako se esto obraa Bogu odbacujui sve to te eli odvratiti od njega. Pisac 'Oblaka neznanja' je u pravu. Nema vanijeg posla od ovog. Upravo stoga to je to tako teak posao, autor 'Oblaka' daje neprocjenjive savjete koji mogu pomoi odrati to neprekidno obraanje Bogu koje e nam pomoi da primimo onaj isti ivot i onu istu ljubav koju su apostoli primili na prvi dan Duhova. On savjetuje da se rabi samo jedna rije i da se ona ponavlja i ponavlja, uvijek iznova. Taj su savjet koristili i pustinjski oi. Rije koju on preporuuju nije molitva sama po sebi. Ona je, moglo bi se rei, potporanj koji pomae da se panja srca usmjeruje k Bogu. Da bi ukazao na njezinu vanost, on je opisuje pomou srednjovjekovne metafore, pa kae da rije koju ste izabrali rabite i kao strelicu i kao tit. Rije djeluje poput tita kad nam kajanje nije dovoljno da odbijemo udarce napasti koje ne uspijevamo prekriti 'oblakom zaborava'. Istovremeno, ona djeluje i kao strelica koju rabimo da se probijemo u vis, kao nekada, jer naa gola elja za Bogom ne moe probiti 'oblak neznanja' iza kojega se sakriva Bog. Rijei koje on predlae su: Bog, grijeh, ljubav i oprost. Ako te ove rijei ne zadovoljavaju, nije vano, odaberi neku drugu. Rije sama po sebi nije vana, vano je ono za to, i kako se rabi. Ovo to ti sad savjetujem pomalo se razlikuje od onoga to sam ja otkrio za sebe. Ja sam umjesto da rabim samo jednu jedinu rije, izgovarao cijelu reenicu. Ona je meni u to vrijeme saimala sva moja osjeanja i sav moj odnos ili ako hoe, neodnos spram Boga. Meni se tada inilo da me je Bog odluio napustiti, pa sam odabrao molitvu koju je sam Isus izgovarao na kriu kad mu je izgledalo da je sve to malo previe: 'Boe moj, Boe moj, zato si me ostavio?' Izgovarao sam i molitvu koju je molio u Getsemaniju kad su ga napadale rastresenosti i napasti: 'Oe, ako je mogue ukloni ovu au od mene'. Kad sam se osjeao stvarno izgubljeno okrenuo bih na De profundis: 'Iz dubina svojih vapijem Tebi, o Boe'; ili 'Boe, uj moju molitvu' ili bih izgovarao poznati himan kardinala Newmana: 'Upravi, blago osvijetli, raspri tamu oko mene'. Moda je za taj posebni trenutak na mistinom putu najpoznatija molitva Isusu: 'Isuse, Sine Boji, smiluj se meni greniku.' U trenutku kad bih osjetio da me je Boja prisutnost, koja je tako dugo izbivala, ponovno dotakla, okrenuo bih se frazama velianja i zahvaljivanja jer su one najbolje izraavale moje osjeaje. No, to se zbivalo veoma rijetko, pogotovo u poecima. Veoma je vano da se izabere ono to iskreno 129

izraava osjeaje koje sam ima. Nije pametno pretvarati se pred Bogom. On savreno tono zna kako se osjea - i nije dobro to ublaavati na bilo koji nain. Ono to treba zapamtiti jest samo to da ti ta fraza treba pomoi da se neprekidno okree Bogu i da uz njenu pomo odbija sve napasti koje te odvraaju od njega. Nemoj ih pokuavati produbljivati ili razmatrati umom. Ti ne trai pomo da meditira nego da kontemplira. "Molim te, nemoj misliti da bi trebao izabrati ono to je mene privlailo, izaberi frazu koja tebe privlai, no kao to rekoh, rabi je na takav nain da ti pomae odravati kajanje. Ono to sam ja otkrio, a to e i ti otkriti, jest to da e ti s vremenom izgovarana reenica postajati predugaka pa e imati potrebu skratiti je izgovarajui moda samo 'Moj Boe, moj Boe' ili 'Iz dubina', 'Raspri tamu' ili 'Smiluj mi se'. Zatim e doi vrijeme kad e se nai na poetku, tamo gdje si poeo - u 'oblaku neznanja'. Tad e ti biti potrebna samo jedna jedina rije poput: 'Boe', 'Isuse' ili 'Milost'. Ne mogu se dati pravila kad treba prijei s vie rijei na manje, to e ve sam otkriti. To je kao i vonja auta -jednom kad naui upravljati njime, jednostavno osjea kad treba promijeniti brzinu. Neki ljudi obiavaju brojati izgovorene rijei ili fraze na zrncima krunice - mislim da to nije potrebno, ali ako ti to pomae da svoj pogled blago odrava upravljen na Boga, rabi to, nita nije vano. Ovi savjeti nisu molitva, oni vode k molitvi, molitvi srca, gdje se ui kajanje na najbolji mogui nain. A kajanje srca koje se vjeba u tami je deset puta vrednije od onoga koje si vjebao na svjetlu. Lako je moliti kad je izvor prepun i kad se iz njega prelijeva, ali je mnogo tee moliti kad izvor presui. Upravo stoga je od najvee vanosti pridravati se odreenog vremena molitve kako si to inio onda kad ti je molitva bila puna osjeaja i oduevljenja Svojom svakodnevnom prisutnou pokazati e da si spreman davati i onda kad nita ne prima za uzvrat. Svatko moe davati kad za uzvrat prima, no samo zrele, odrasle osobe mogu davati istu nesebinu ljubav i onda kad izgleda da na nju nema odgovora ili da se prima nezainteresirano, pa ak i onda kad izgleda kao da se uope i ne prima. To je ono to su i moji roditelji morali nauiti kad je njihov izvor presuio. To je ono to svatko mora nauiti ako eli napredovati u duhovnom rastu. Sad moe shvatiti stvarno znaenje udne duhovne pustinje u kojoj si se naao. To je mjesto na kojem ti Bogu nudi sebe samoga u svakodnevnom kajanju pokuavajui nesebinom ljubavlju uzdii k njemu svoje srce. To je ljubav koja e ti se vratiti kao proiavajua ljubav, koja proiava u meteu i razdoru ili u miru i tiini. Bog e uiniti svoj dio samo ako mi uinimo svoj. A na je udio odravati neprekidno blago obraanje njemu, nanovo i nanovo, podiui svoje srce bez obzira je li puno ili prazno. Ako ustraje, doi e vrijeme kad e te Boje djelovanje poeti odvoditi sve dublje i dublje u sabranost, u tiinu ili moda i u potpuno zajednitvo. Tvoja potreba za bilo kojim oblikom molitve, koji ti je ranije pomagao, na tom odjeljku duhovnog puta postajat e sve manja. Sve to e eljeti jest da ostane miran i da moe u strahopotovanju i tiini promatrati Onoga koji te vue naprijed u nepojmljivi mir. Ove preporuke to ti ih dajem su poput vesala za amac kojim si se zaputio ploviti niz rijeku. Pomou njih e usmjeravati svoj amac prema moru. U poetku e morati snano veslati da bi svoj amac pokrenuo prema odreditu, no kad ga jednom pokrene, povremeno e moi sjesti na krmu i odmarati se jer e te rijena struja beumno vui naprijed. Svaki put kad amac uspori, kad se nasue na pliak ili kad ga uhvate poprene struje, morat e se ponovno prihvatiti vesala i usmjeriti ga prema cilju. Tako e putovati, jedno vrijeme trudei se odrati ame u struji a drugo, odmarajui se i uivajui u ljepoti krajolika oko sebe. to se bude vie pribliavao moru, trebat e sve manje i manje veslati jer e ti steeno iskustvo pomagati odravati se u struji. Jednom kad napusti rijeku i uplovi u more moe odbaciti vesla i razviti jedra. Sad e ploviti lako i brzo, s plimom u boku i vjetrom u jedrima. Neka e druga sila preuzeti umjesto tebe ono to ti sam nikada nisi mogao uraditi." "To zvui divno," rekao sam. "Daa?" zapitao je Peter, "jesi li ikada jedrio?" "Ne, nisam." "I mislio sam da nisi," odgovorio je Peter, "jer da jesi, znao bi da ne postoji jednostavno jedrenje kad si jednom na otvorenom moru. Vrijeme se moe u trenutku promijeniti, bez obzira kakve su bile prognoze. U samo jednoj minuti moe te zahvatiti orkanski vjetar i izvui e deblji kraj." Peter se smjekao, no ja sam shvatio. Shvatio sam da nema jednostavnog jedrenja. Premda sam bio tek poetnik u tom novom udnom svijetu radi ega sam i doao jo jednom zatraiti Peterovu pomo, bio sam posve siguran da je Peter pravi uitelj za te stvari. On nije bio u stanju samo objasniti mistini put jedinstvenom jednostavnou nego ga je mogao s lakoom integrirati u autentinu biblijsku duhovnost. Do sad sam bio voen tako da sam smatrao kako je mistini put neki tajanstveni, neobini i ezoterini put namijenjen samo izabranim duama, a meni je dano da mu se divim ili se njime mogu uputiti samo na vlastitu odgovornost. Jo se uvijek sjeam svog prvog duhovnog voditelja koji mi je prijetei prstom rekao: 'Budi oprezan s misticizmom! To uvijek poinje u magli a zavrava u izmi!" Peter je sve ono, za to sam ranije mislio da je neshvatljivo, uinio tako jednostavnim, tako uobiajenim, kao da je to dio uobiajenog kranskog odgovora na evanelje. "Hvala ti na tako jasnom prikazu", rekao sam. "Sada jo jedino elim da svi uju to to si ti meni objasnio. Uvjeren sam da bi se mnogi ohrabrili da nastave moliti i nakon svog prvog oduevljenja, ne samo sveenici i redovnici nego ak i obini ljudi - laici." Peter se poeo smijati. "Zar sam rekao neto smijeno?" zapitao sam. "Ne, zaista nisi," odgovorio je Peter uozbiljivi se, "ao mi je, nasmijao sam se zbog naina na koji si rekao ono 'ak i obini ljudi - laici'. Vidi, ja vjerujem da daleko vie 130

obinih i daleko vie oenjenih ljudi nego to si moe i zamisliti putuje po visinama mistine molitve, a da ni sami za to ne znaju. Uzmi na primjer moju majku. Ona nikada nije studirala teologiju, ak joj je i Biblija, kao i cijeloj njezinoj generaciji, iz razloga koje dobro znamo, bila doslovno zatvorena knjiga. No to ne znai da je bila liena dobrobiti evanelja. Nitko je nije upuivao u mistinu teologiju, no kladio bih se da je znala vie o mistinom putu nego mnogi od nas, na nain koji je jedini ispravan." "Kako to misli?" zapitao sam. "Vidi", Peter je spremno odgovorio, "cijelog je ivota bila pobona, posebno prema Presvetom srcu. Bila je to pobonost koju je pokuavala prenijeti i na mene dok sam bio mali djeak. Na svom smo stubitu imali veliku sliku Presvetog srca. Kad me je jednog jutra nala da je promatram, objasnila mi je ije je to Presveto srce i to znai plamen oko njega. Sjeam se svog uzdignutog prsta koji sam upravio prema slici i rekao: To je Gospodin koji ljubi'. Cijela je obitelj prasnula u smijeh kad im je majka ispriala o mojoj prvoj teolokoj izjavi. Nisam nikako mogao dokuiti zato su se smijali. Sjeam se da sam si postavljao pitanje: 'Zato se svi smiju tome, kad to jest Gospodin koji ljubi. Ja to znam!' Godinama kasnije kad sam studirao filozofiju otkrio sam da sam bio u pravu. Jo je Aristotel rekao da je Bog 'isto djelovanje'. To znai da je on ono to jest, i ini ono to jest. Drugim rijeima, on nije samo ljubav, nego djelotvorna, trajna ljubav koja stalno djeluje ljubei. Sve mi se to potvrdilo kasnije kad sam prouavao Sveto pismo. Meutim, moram priznati da sam postao neto poput duhovnog snoba kad sam zapoeo studij teologije u Parizu u doba II. vatikanskog koncila. Poeo sam svisoka gledati na tu jednostavnu duhovnost koju sam primio u djetinjstvu u svom domu, a moja je umjetnika osjetljivost bila povrijeena tim zastraujuim kipovima Presvetog srca kojeg su pune nae crkve i tim uasnim slikarijama koje katolici s ponosom vjeaju po svojim domovima. Godinama sam prouavao liturgijska kretanja. Otajstvo Uskrsa je postala sreditem moje duhovnosti. Poeo sam shvaati, jasnije nego ikada ranije, znaenje i vanost uskrsnua. To nije bio samo veliki povijesni dogaaj koji se zbio pred dvije tisue godina, nego je to dogaaj koji se zbiva i sada, Isus je i sada uskrsli. On je i sada iv. Ista snaga i ista ljubav koja ga je uskrsla od mrtvih, djeluje i danas u svima koji je prime, i ini u nama ono isto to je inila i u njemu. Trebalo mi je mnogo godina da shvatim da je T. S. Eliot bio u pravu kad je napisao: 'Kraj svih naih putovanja zavrava na mjestu s kojeg smo poli i tad ga po prvi put upoznajemo'. Ta udesna istina, koju sam nauio studirajui novu teologiju nije bila uope nova. Ja sam je primio od roditelja onako kako su je i oni, i njihovi roditelji primili od svojih. Gipsani kip Presvetog srca Isusova, 'Gospodin koji ljubi', moda je pomalo staromodan za dananje standarde, jednako tako i slike koje su nekad bile uobiajene u naim domovima danas vie nisu prihvatljive. No istina koja izvire iz oboavanja Presvetog srca je najvanija istina vjere. Ta je istina bezvremenska. Tko je Presveto srce ako ne Isus uskrsli od mrtvih? Ono ne predstavlja samo utjelovljenu ljubav, nego utjelovljeni proces ljubavi. On je Gospodin koji trajno ljubi. Nakon godina provedenih u studiranju teologije i putovanja po cijeloj Europi u potrazi za mudrou, doao sam kui i shvatio da je moja majka, sve to sam traio na tim putovanjima znala i prije negoli sam napustio svoj dom i krenuo u potragu. I dok sam ja potroio godine traei cilj svog putovanja, ona je neumorno putovala ispred mene, s takvom jednostavnou i poniznou koja je bila u potpunoj suprotnosti s oholou njezina sina. Nisam tada nita znao o njenom molitvenom ivotu, bio sam previe zaposlen istraujui i itajui o svaijim putovanjima - studirao sam kransku mistinu tradiciju od pustinjskih otaca do svetog Ivana od Kria i dalje. Nekako ba u to vrijeme posjetio sam svoje roditelje nakon deset godina pustinjskog ivota provedenog na Vanjskim Hebridima. Tada sam nauio kako je ona u tih deset godina molila, na koji je nain odgovarala 'Gospodinu koji trajno ljubi' i to ju je vodilo naprijed pa je dosegla visoke staze mistinog puta." Peter je na kratko zastao i poeo neto traiti po svojim depovima. To je pojaalo moju nestrpljivost, pa sam zapitao elei otkriti neki preac. "to ju je to dovelo u mistine visine? " "Evo ovo", odgovorio je Peter pokazujui u rukama jednu malu konatu kutijicu koju je izvadio iz depa na prsima. Otvorio ju je i iz nje izvadio tanki niz zlaanih perli krunice. Mogao je na meni vidjeti razoaranje. "Nemoj biti razoaran", rekao je, "ovakva su zrnca vodila narataje i narataje ljudi u visine mistine molitve a da oni toga nisu bili svjesni. To je velianstvena metoda molitve, jer u sebi sadri sve ostale metode koje su ti potrebne da stigne u kontemplativne visine. Poinjui s njom, osoba moe izgovarati individualne molitve najbolje kako zna, zatim moe prijei na meditaciju kroz misterij Kristova ivota i to e je dovesti do najviih visina mladenake molitve, i kad je odvede dalje, nauit e, kao to je to nauila i moja majka, kako e je krunica podravati u tamnoj noi, kako e njome pomoi i srcu i umu da se usmjeruju prema Bogu u goloj enji i onda kad joj je izgledalo da se je On sakrio iza 'oblaka neznanja'. Doao sam kui posjetiti majku jer je bila bolesna i prikovana za krevet. Kad god bih doao u njenu sobu ona je uvijek u rukama imala ova zrnca. Upitao sam je i zamolio da mi neto kae o krunici. Ona je, gotovo branei se, rekla da mi ne moe rei nita vie od onoga to mi je ve rekla, jer joj se samoj to inilo neobjanjivim. Rekla mi je da sve to radi je da izgovara neke rijei iz 'Oe naa', 'Zdravo Marije' ili 'Slava Ocu' i dodala je, da to izgovara polako i snano, molei se To mogu biti samo izriaji kao 'Slava tebi Boe', ili 'Neka bude volja tvoja', ili jednostavno samo rije 'Isus'. Tada, rekla mije, katkada ne govorim nita satima do kraja. Jednostavno je eljela biti tamo, sama s Bogom. Nije bila naroito razgovorljiva kad sam je zapitao da 131

mi kae to se dogaa u tim asovima. Shvatio sam da sam otiao predaleko traei od nje da pria o neemu to je za nju bilo preosobno i preduboko. Vrativi se u Barru zahvaljivao sam Bogu za majku koju mi je dao kao i za primjer nekoga koji je bio daleko ispred mene. Ja sam putovao po cijelom globusu traei mudrost, a mogao sam je nai u svome vlastitom domu, od vlastite majke, samo da sam imao i trunicu njezine poniznosti." Peter je bio ustao. "Mislim da sad moram ii", rekao je. "Jo jedanput, hvala ti Peter", rekao sam idui s njim prema vratima. "Ali, imam jo jedan problem. Osjeam da mi ima jo toliko toga rei, a bojim se hoe li stii, jer ja sutra naveer odlazim kako bih stigao na vrijeme kui za vikend." "Da, skoro sam zaboravio da je danas ve petak", odgovorio je Peter, "no ne brini. Mislim da u sutra moi provesti s tobom cijeli dan, jer moj brat David stie veeras. On e sigurno eljeti sutra cijeli dan provesti s mojim ocem. Nakon sprovoda morao je smjesta otputovati jer ga je majina smrt zatekla upravo usred jednog seminara u Londonu." "Siguran si?" zapitao sam. "Sasvim!" odgovorio je Peter, "a sutra te pozivam na ruak, ako ti to odgovara". "Vrlo rado", odgovorio sam. Otkad sam stigao ovamo nisam ba najbolje jeo, pa mi je Peterov prijedlog da poemo na ruak savreno odgovarao. esto poglavlje NA PRAGU TAMNE NOI elio sam se potpuno posvetiti razgovoru s Peterom, kad se pojavi oko devet sati kako je obeao, pa sam se, im sam ustao, spremio za odlazak i spakirao sve svoje stvari. Nisam elio izgubiti ni minutu od dana koji je bio preda mnom. Toliko sam se usredotoio na to da svaku sekundu svog posljednjeg dana s Peterom potpuno iskoristim da ga, kad je stigao, nisam ni zapitao kako mu je otac, niti je li mu brat David stigao prole veeri. Peter je jedva imao vremena sjesti a ja sam ve poeo. "Peter", rekao sam, "ja sam zaista sretan to sam naiao na tebe. Ti sve objanjava tako jednostavno da bez i trunka sumnje znam da sam na pravom putu, no to je sa svima ostalima koji misle da su stigli do kraja svojeg prvog oduevljenja ali i do kraja svojeg molitvenog ivota? Kako si oni mogu pomoi kad ima tako malo ljudi koji, poput tebe, razumiju mistini put?" "Da, moram priznati", odgovorio je Peter, "ni ja nisam nikoga pronaao tko bi mi mogao pomoi u mojim godinama osamljenosti. Da nije bilo svetog Ivana od Kria mislim da bih bio napustio molitvu za mnoge godine. Nisam shvaao to se sa mnom dogaa sve dok nisam proitao te znakove koje sveti Ivan od Kria opisuje u Tamnoj noi' i to me je uvjerilo da sam na pravom putu. Veoma je vano imati dobro vodstvo, jer svatko u molitvi dospijeva u suhou i dosadu, kao to i svatko moe patiti od rastresenosti, no to odmah automatski ne znai da je stigao do praga tamne noi. Pogreno shvaanje moe te vratiti unatrag jer te ohrabruje da ustraje na putu molitve koji ti uope nee odgovarati." "Gdje si naao te klasine znakove?" zapitao sam. "Moe ih nai na dva mjesta", odgovorio je Peter, "u Tamnoj noi due' knjiga prva, poglavlje jedan i u 'Usponu na brdo Karme!' u drugoj knjizi u poglavlju trinaest." "Zanimljivo, ja ih nisam primijetio", odgovorio sam, "premda sam ba prole veeri uzeo Tamnu no' u krevetu prije spavanja i itao sam je. Koji su to znakovi?" "Proitaj ponovno", odgovorio je Peter, "Ivan od Kria te upozorava na tri ili moda etiri znaka, no ima ih jo mnogo koje on pretpostavlja, a i mnogo drugih koje moe nai kod drugih mistika. Veinu sam ti ve spomenuo, no sad u ih kratko ponoviti. Ukupno ih ima oko deset. Prvi je znak da su to osobe koja su prole kroz svoje prvo oduevljenje, kao to je to sluaj s tobom, to jest kad ih meditacija dovede do neeg to ja nazivam 'steena kontemplacija' i ona im je postala relativno lagana. Tada, nakon kratkog vremena uivanja u emocionalnom vrhuncu, iznenada sve nestane, nestanu svi osjeaji ranijeg uzbuenja i ne mogu ih vratiti usprkos svim naporima. To se dogaa jednako u osobnoj molitvi kao i u skupnoj u onim zajednicama koje se ubrajaju u karizmatini pokret. Meutim moram napomenuti da ljudi koji nisu svakodnevno i ustrajno molili, nee stii do kraja svog prvog oduevljenja i do poetka mistinog puta, bez obzira jesu li osobno molili ili su molili u molitvenim zajednicama. Duhovni diletanti i amateri se mogu igrati sa svojim emocijama cijeli ivot, izazivajui eljene religiozne osjeaje onda kad im to odgovara ili kad se nau u takvu raspoloenju. Takvi ljudi ne idu dalje od svojeg emocionalnog vrhunca. Mnogi nesretnici tada upadaju u zamke sumnjivih vjerskih sekti koje, po propisanim duhovnim receptima, nemilosrdno iskoritavaju njihove emocije i odravaju ih u visokom stanju napetosti kao u nekom duhovnom ekspres loncu, pa oni ostaju vrsto u slubi svojih voditelja. Naravno ti ljudi ne napreduju na autentinom duhovnom putu jer se njime nisu niti uputili. Premda mogu misliti i osjeati da jesu, oni su naalost u rukama nekih ljudi skrivenih namjera koje imaju vrlo malo ili nita s Bogom i njegovim kraljevstvom, ali jako puno s namjerama njihovih voditelja. No, ja sam skrenuo s teme. Drugi znak koji je spomenuo sveti Ivan od Kria je taj da usprkos uznemirenosti, neplodnosti i suhoi postoji duboka elja za Bogom koja raste ukoliko se na njoj ustrajava. elja se oituje u potrebi za samoom; uznemirenost ih vue na stranu, u osamu, u kontemplativnu molitvu koju ele iznad svega, ali koja im stalno izgleda nedostina. Trei znak je taj to usprkos elji koja ih vue da redovno mole, uviaju da su nesposobni 132

postii onu sabranost koju su imali ranije. Razlog je vrlo jednostavan. Jer dok ih elja srca i volje vue prema samom Bogu, istovremeno im nestaje snaga uma, sjeanja, mate i svega onoga to im je bilo tako znaajno u meditaciji i sad im je to gotovo neostvarivo. etvrti je znak taj da se unutarnje sjetilne sposobnosti ne mogu vie koristiti kao ranije, one vie nisu u stanju predoiti Isusa - sredite nae mladenake molitve, jer su nae elje usmjerene prema Bogu i jedino prema Bogu. Ubudue e Bog biti Onaj jedini koji e postupno postajati sreditem najdubljih elja i enji premda je istovremeno prisutno iskustvo da nas je njegova prisutnost potpuno napustila. Peti je znak gubitak koncentracije, pa ono to im se najprije javljalo za vrijeme molitve sada se poinje dogaati i izvan molitve. Osobe lutaju naokolo poput izgubljenih dua koje ne znaju ni kamo idu niti gdje da potrae ljubav koju su izgubile. Poput svakoga tko je zaljubljen postaju rastreseni, neodreeni, sanjare i zaboravljaju. Uici, provodi, interesi, hobiji pa ak i njihov rad, sve ih ostavlja ravnodunima. Pronalaze da im je teko usredotoiti se na bilo to osim na udnu enju za Bogom. Paradoksalno je da ih ak naputa i elja za sakramentima, za liturgijom, za itanjem Svetog pisma to im je nekada mnogo znailo, ne ele ni slaviti i pjevati himne to im je nekad pomagalo. Zato ne iznenauje da, nakon svega, poinju sumnjati kako taj novi strani svijet u kojem su se nali nema nita zajedniko s Bogom. esti je znak to im se ini kako moralno padaju i to nisu u stanju sprijeiti. ak im izgleda da postaju loiji, ne bolji. Istina u toj stvari je ta to duhovne groznice koju su nekada bili sposobni proizvesti vie nema i ona vie ne podrava njihove moralne vrline, pa im izgleda kao da idu unatrag, a nesposobni su da ita uine protiv toga. No situacija nije tako ozbiljna kako izgleda jer to je sve uvijek lealo u zasjedi ispod povrine i samo su slatke pare prve groznice sakrivale pogledu ono to je uvijek bilo tamo. Sedmi je znak taj to su neke odreene napasti najjae u poetku 'tamne noi osjeaja'. To je u prvom redu napast da se zauvijek napusti molitva i ona vremenom postaje neizdriva jer izgleda kao da se ne napreduje. Sve izgleda kao gubljenje vremena, dan za danom ne radi nita, a nekad je vrijeme obiavalo biti puno divnih osjeaja i zanesenosti. Veina ljudi to obino ne izdri i ne ode dalje u svom molitvenom ivotu. Poto se vie ne mogu vratiti mladenakoj molitvi, mogu se vratiti jedino djejoj molitvi, ako uope i nastave moliti. A ako ustraju napasti e se samo jo pojaati, a nesposobnost u pronalaenju nekog zadovoljstva tamo gdje su ga ranije nalazili odvest e ih da ga potrae negdje drugdje. Opsjedaju ih seksualne i sjetilne napasti unutar i izvan molitve i osobe im redovito podlijeu, pa im je jo tee vjerovati da su na bilo kojoj vrsti duhovnog putovanja. Ove napasti kao i one o kojima u govoriti kasnije, postaju sve gore i gore to se vie pribliavamo 'tamnoj noi due'. l zato nije udo da je osmi znak, depresija. Nije to ni kronina ni akutna depresija, to dolazi kasnije. To je samo obina, ili 'vrtna' depresija. Uostalom tko ne bi postao depresivan kad otkrije da vie uope ne moe moliti, i da ga Sveto pismo koje ga je nekad tako snano pokretalo vie ne pokree, a njegove se moralne kvalitete danonono razaraju. to je jo gore, izgleda da to primjeuju i ljudi oko njega, jer jo juer su oni imali pred sobom sretnog, nasmijeenog 'hodajueg sveca' koji sad ustrajava u molitvi i u prekrivanju svojih mrzovolja, a zapravo se izruguje svojim nastojanjima da iskreno ide duhovnim, putem. Ali najgore od svega je to da se tu nita ne moe uiniti. Deveti je znak da usprkos svemu, osoba ustrajava u molitvi pa ma to dolo, a sve negativne pojave koje su spomenute, postajat e sve gore - u najmanju ruku na poetku. Ne iznenauje zato da je posljednji, deseti znak izrazito jaka napast koja e osobu potpuno uvjeriti da je na krivom putu. l ako je dovoljno sretna da pronae duhovnog vou koji e je razumjeti, potroit e mnogo vremena u uvjeravanju i sebe i njega da je zaista na krivom putu. Ako se svi ovi znakovi ne oituju istovremeno, to je siguran znak da se potekoe u molitvi ne mogu pripisati tome da je osoba stigla na prag tamne noi. Ako se usprkos svemu to sam rekao, ne moe sa sigurnou utvrditi dijagnoza, a osobi su svi drugi oblici molitve zamorni i nedostatni, treba je ohrabriti da prakticira molitvene oblike koji se propisuju ljudima za tamnu no. "Ba ti hvala Peter", rekao sam, "ako sam dosad sumnjao, vie ne sumnjam. Sve sam te znakove koje si mi tako jasno opisao pronaao kod sebe. Oni mi takoer objanjavaju zato mi je molitva postala deset puta tea nego ikada ranije. No jo uvijek postoji neto to mi nije jasno. To je ono o Svetom pismu ili sam, moda opet, sve krivo shvatio. No stekao sam utisak da kad jednom mladenaka molitva doe do svog kraja i zapone molitva odraslih, vie ne treba Sveto pismo i ini ti se da ovjetvo Isusa Krista vie nema onu vanost koju je imalo ranije." "Boe!" uskliknuo je Peter. "Ba je dobro to si to rekao. Nije nestalo Isusovo ovjetvo, samo je ba tako kako si rekao - ini ti se da je nestalo. U duhovnom odrastanju Sveto je pismo prozor kroz koji promatramo Isusa Krista i razmatramo sve to je rekao ili uinio. On je bio ispunjenje svih naih snova i nada, ali smo ga gledali izvana, poput vanjskog promatraa. Sada se sve mijenja. Kad jednom promatraa dodirne ljubav, on poeli ui. eli dohvatiti ljubav, drati je, posjedovati, ui u nju, eli jedinstvo s onim koga voli. Mistini put poinje upravo zato jer najdublje enje i elje srca prelaze preko svega radi intimnog i osobnog sjedinjenja to je bit i svrha svake autentine ljubavi. To me je podsjetilo na priu o astronautu koji je bio izabran da upravlja prvim svemirskim brodom i sa svojim najboljim prijateljima uputiti se na mjesec. Svaki se dan budio da provjeri je li smjer broda ispravan. Pribliavalo se ispunjenje svih njegovih snova i nada za koje je potroio najbolje godine svog ivota. Svako se jutro budio s divnim osjeajima, pun snage za dan ispred sebe pripremajui se za slijetanje. A tada se jednog 133

jutra probudio sa stranim osjeajem. Usta su mu bila suha, tijelo ukoeno, glavobolja neizdriva i nije nita vidio. 'Nestalo je! Sve je nestalo!, Nestao je i brod', pomislio je. Tada je razabrao glasove svojih prijatelja preko interfona. 'Ne, nije nestao', povikao je, 'samo ga ne mogu vidjeti jer sam u njemu.' Bio je u njemu i putovao je prema odreditu bre nego ikada dosad, za to je vjerovao da je oduvijek bio predodreen. Vie ne moe vidjeti Isusa kao ranije jer si u Njemu i prilagoen si mu savrenije nego ikada ranije u svojim molitvama. Ako pokua blago nastaviti svoje putovanje u njemu, s njim i po njemu, putovat e daleko bre nego onda kad si bio promatra. No Sveto pismo ne treba odloiti. Moda ga vie nisi sposoban koristiti u molitvi kao to si to ranije inio, ali ga treba razmatrati izvan molitve, marljivije nego ranije, jer ono mora postati tvojim osnovnim nadahnuem i vodiem. Meutim, sada e ga itati i razumijevati u novom svjetlu, u svjetlu svojih novih iskustava steenih na mistinom putu. eljet e jasnije znati kamo ide i kako e tamo stii. Kad razmatra Isusa i njegov ivot nakon uskrsnua, vidjet e ga onakvim kakav je sada, kako djeluje sada privlaei te sve dublje u sebe. Razmatranjem njegova zemaljskog ivota vidi ga kakav je bio, no vidi takoer kako je odgovarao ovoj istoj ljubavi koja sad i tebe privlai. Ti si poput mladog alpinista koji se priprema da se uspne na vrh. Tvoj uitelj planinarenja se ve uspeo i mae ti da ga slijedi, no ti za to nisi sposoban jer jo nisi prouio put koji je pred tobom. Upravo zbog toga mora razmatrati kako je Isus odgovarao u svom molitvenom ivotu ovoj istoj ljubavi koju si ti poeo osjeati u svom ivotu. Pogledajmo na as Sveto pismo da vidimo kako ono osvjetljava Isusov osobni molitveni ivot, jer nain kojim je on molio sigurno nam je najbolji vodi u molitvi. Nita ne znamo o njegovom osobnom molitvenom ivotu prije negoli se pojavio u javnosti i ne bismo nikad nita ni saznali da se nije objavio i rekao nam. Nije bilo svjedoka dok je sam molio u pustinji, a oni koji su bili s njim u Getsemaniju pozaspali su i zato je morao promisliti o krajnje velikoj vanosti da se to nekome priopi kako bi to mi svi saznali. Ako ponovno proita te vane izvjetaje o Isusu u molitvi, zaudit e se kako je tvoja molitva slina njegovoj. Bilo na poetku njegova djelovanja u pustinji, bilo na kraju u Getsemaniju, vidjet e da je stalno vodio bitku protiv snanih napasti i rastresenosti koje su nastojale odvui njegovo srce od Oeve ljubavi i zbog toga je odlazio u osamu. Ukratko, vidjet e kako je vjebao molitvu srca jednako kao i toliki mnogobrojni mistici koji su ga kasnije slijedili. Proitaj ponovno kako je molio u Getsemaniju i bit e ti jasno o emu govorim. Vidjet e da je izabrao kratku molitvu koju je neprekidno ponavljao i koja mu je pomagala odagnati navalu rastresenosti i odravati svu svoju pozornost usredotoenu na Boga. To je krajnje iskrena molitva koja je bila zbir svih najdubljih elja njegova srca, 'Oe, ako je mogue otkloni ovaj kale od mene, ali ne moja volja, nego Tvoja volja neka bude'. To je najbolja molitva koja se moe izrei kad nas okrui tama i kad na nas navaljuju neizdrive napasti elei nas odvratiti od puta kojim smo se zaputili." "Shvaam", rekao sam, "pretpostavljam da mi eli rei kako bih i ja u svojoj molitvi morao vjebati pokajanje, kao to je to Isus inio u svojoj." "Tono", odgovorio je, "i upravo to, to ti se ini da molitva koju si zapoeo nema nikakva smisla, lei u injenici da ti je sad omogueno moliti u harmoniji s Isusovom molitvom." "Jo jednom, hvala ti", rekao sam, "sve mi polako dolazi na svoje mjesto. Znai da, kad posluamo poziv svetog Petra da se neprekidno kajemo u naoj dnevnoj molitvi, inimo tono ono to je i Isus inio u svojoj molitvi." "Da", odgovorio je Peter, "ali, neto si propustio, neto vrlo vano to pravi razliku, bitnu razliku. Ono to je nama sveti Petar rekao je to da se mi moramo kajati zbog toga da nam grijesi budu oproteni kako bismo mogli primiti Duha Svetoga. Isus nije imao potrebu da mu se grijesi oprataju, jer on nikada nije sagrijeio. On se kajao da bi od sebe odvratio napasti, ali nikada nije bio pokajnik jer nikada nije ni sagrijeio. No mi smo pokajnici jer smo grijeili i grijeimo i zbog toga nam krtenje vatrom kojemu se moramo podvrgnuti pomae suprotstaviti se ne samo zlu openito, nego zlu koje je unutar nas samih, ali nikada nije bilo u njemu. Njega su sile zla samo okruivale i napadale izvana a mi smo napadani silama zla i iznutra. Sad moe vidjeti u kojoj je mjeri tvoja molitva slina Isusovoj molitvi. Kad sad krene moliti, to je kao da si se uputio s Isusom u pustinju, a ponekad ak i u Getsemani. No zapamti, ma kako to bilo teko, ma kako teka moe postati tvoja molitva, u njoj ti vri najsvetiji in koji je ovjeku mogu." Nisam si mogao pomoi i poeo sam se smijati. "Pokuava li mi to rei da izvravam najsvetiji mogui in za ovjeka kad provodim sate borei se protiv rastresenosti i napasti?" "Upravo to", odgovorio je Peter. Nije se smijao i bio je smrtno ozbiljan. "Sjeti se rijei velikog pokajnikog psalma koji jasno kae da je dar koji Bog od nas trai rtva, rtva koju cijeni iznad svega, a to je isto, ponizno i pokajnike srce. Eto, to je ponuda koju pokuava uiniti u skladu s ponudom koju je Isus uinio u svojoj molitvi. Krtenjem smo uli ne samo u njegov ivot nego i u njegovo djelovanje, u njegovo sveeniko djelovanje i duni smo ponuditi isto ono to je on ponudio. Njegova je ponuda bila savrena jer mu je srce bilo isto. Naa nije, jer nae je srce daleko od toga da bude isto, l zato mi, premda molimo u skladu s njim, ne molimo u potpunoj usuglaenosti s njim. Duh Sveti nam je bio poslan, i alje nam se stalno kako bi nam prvo krtenje vodom omoguilo da uemo u Isusovu sveeniku molitvu koja e nas osposobiti da se krstimo vatrom. Tek tada kad se potpuno proistimo, moi emo moliti u potpunom suglasju s njim. Kristova sveenika molitva je ista i savrena, potpuno ista od grijeha koji prlja i kalja nau molitvu. Potpuni znaaj i svrha krtenja vatrom je proiavanje i usavravanje 134

nae ljubavi u tamnoj noi kako bismo se na kraju mogli sjediniti s Kristovom ljubavi. Tada nas na kraju Duh Sveti, koji nas je u poetku preobraavao u sliku Kristovu, sada sjedinjuje s njim u potpunoj slinosti. Slinost nije samo u djelovanju, jer smo savreno preoblikovani u njegovu sveeniku djelatnost, nego konano moemo ponuditi isti dar kao i on, istu rtvu, istu ponudu - isto i savreno srce." Peter je zastao na trenutak kako bi dopustio da se ono to je rekao slegne prije negoli e nastaviti. "Vidi", rekao je, "daleko je to od toga da si na mistinom putu odvojen od Isusova ovjetva. Sad si mu blie nego ikada ranije, jer to je put za one koji ga ele potpuno nasljedovati. To je put za sve one koji ele dijeliti ne samo Kristovo ovjetvo nego i njegovo ovjeje djelovanje - u njegovu sveenikom djelovanju. Moda e odsada razmatrati Sveto pismo mnogo dublje nego nekada kad si ga razmatrao samo povrno. Vidjet e svjetlo tamo gdje ga ranije nije bilo ili ga je bilo malo. Dublje zagledanje i vee razumijevanje opskrbljuju putnike na mistinom putu mudrou koja je potpuno nepristupana adolescentima. Namjerno sam upotrijebio rije moda, jer moda e za neko vrijeme duboka tama noi sprjeavati putnika da vidi bilo kakve duhovne prednosti u Svetom pismu ili bilo gdje drugdje gdje ih bude traio. Ba zbog toga su duhovni uitelji neizmjerno vani jer oni putnicima otkrivaju svrhu koju oni sami za sebe ne mogu pronai, bar ne ovako kako je ja pokuavam tebi dati. Meni je moja majka bila voditeljica. Ona je imala sreu da joj je prijatelj poput Gua pomogao onda kad joj je u njenoj tamnoj noi sve postalo preteko. Posebno joj je pomogao u njenoj ponoi kad je trpjela vie nego ikada ranije. On joj je ukazao na svrhu tamo gdje je ona nije mogla nai. To je bilo onda kad je moj stariji brat James izjavio da eli postati sveenik, no ne samo to, nego cistercitski sveenik. To znai, da se vie nikada nee vratiti u svoj dom kad ga jednom bude napustio. Prirodno da je moja majka bila potpuno shrvana. Bila je ponosna na to da moj brat eli postati sveenik, no zato ba eli postati takav redovnik? Nije znala to joj je initi i tada se, na sreu, obratila Guu. On joj je objasnio kako se majinstvo u potpunosti moe ispuniti tek onda kad je ljubav toliko velika da doputa svojoj djeci odabrati i slijediti vlastite ivotne pozive, pa ma kakvi bili. Rekao joj je kako je istu takvu rtvu prinijela i Marija kad je svom sinu, kojemu je dala ivot, dopustila da ide svojim vlastitim putem i odgovori pozivu koji je primio. Moja se majka nakon tog razgovora s Guom osjeala mnogo bolje, jer on je ipak i sveenik i redovnik i mogao ju je savjetovati i ohrabriti bolje od bilo koga drugoga. Tada se dogodilo da je doivio uasnu nesreu dok je iao na svoj posljednji ispit. Pao je niz stube podzemne eljeznice, udario glavom o njih i ostao na mjestu mrtav. Bile su mu samo dvadeset i dvije godine. Ja sam jo iao u kolu kad su me pozvali i saopili mi tragediju. Stigavi kui, naao sam majku potpuno neutjeenu. Tek se bila saivjela sa rtvom koja se od nje traila dopustiti sinu da postane redovnik. Sada se najednom od nje traila druga rtva, mnogo vea i kompletnija, rtva za koju je mislila da je Bog nikada nee od nje zatraiti. Jo se jednom obratila Guu za duhovnu pomo. On joj je rekao da se od nje sada trai da postane sveenik, ono to James vie nije mogao postati. Dodao je jo i to da je prvi sveenik nakon Krista bila ena i majka i da je najvea rtva koju je trebalo prinijeti bila rtvovati vlastita sina. Cjelokupni se Marijin ivot okretao oko nesebinog davanja svoga sina kojeg je rodila. Sve je uvijek bilo podreeno njemu i na kraju je morala prinijeti apsolutno sve, ak i njega. To je bila najsavrenija i najkompletnija rtva koju jedna majka moe uiniti i ona ju je uinila stojei tamo u podnoju Kria. Moja majka nije nikada zaboravila to joj je Gus rekao. To nije odnijelo bol, ali joj je dalo smisao i uinilo je podnoljivom. Ono to joj je najvie pomoglo bilo je to to je uvidjela da je njena rtva bila potpuno jednaka Marijinoj rtvi, koja je rtvovala svog vlastitog sina na Kalvariji. Uvidjela je da je stvarnost njenog sveenstva bila strahovito stvarna. Od nje se trailo da rtvuje ne samo svoj um i svoje srce u molitvi nego i svoju bol koja joj je probadala tijelo kako u molitvi tako i izvan nje, i da u prvom redu rtvuje i najdragocjeniji plod svoga tijela. Ta bolna rtva, koju je moja majka trebala prinijeti u najcrnjem trenutku svoje tamne noi, nije ju dovela u iskuenje da napusti svoje sveenitvo, nego naprotiv da ga u potpunosti zagrli u ostatku svog ivota. Svako se jutro u molitvi predavala, jo od djetinjstva, no iznenada je to predanje dobilo novi smisao. To je postao kljuni trenutak njenog svakodnevnog ivota kada je u molitvi izraavala sveeniko rtvovanje. To bi je zatim vodilo u ostatku njenog dana dok se rtvovala za svoju djecu, za svog mua i za svakoga tko je imao potrebu za onim to mu je ona mogla dati. Nakon izvjesnog vremena njeno jutarnje predanje vie nije bila dugaka molitva kao to je to bila u poetku. Postala je samo kratka fraza, odnosno samo par rijei poput onih koje je Krist izgovarao u Getsemaniju ili na Kalvariji - rijei koje se mogu izgovarati i ponavljati u svakom trenutku dana da je podsjete na njenu sveeniku rtvu i na njezinu ulogu ene i majke. Tako je ona razumijevala i vjebala svoju molitvu srca, koja se zatim u blagoslovu prelijevala na sve to je rekla i na sve to je inila. Od svoje sam majke po prvi put nauio da se sveenika rtva srca i uma okrenuta i otvorena Bogu u molitvi, mora ivjeti i izvan molitve. To je mjesto gdje se srce i um, tijelo i cijela osoba uvijek iznova predaje Bogu u blinjemu koji je u potrebi, upravo onako kako je to Krist inio. Nauio sam to, ne zato jer mi je to majka rekla, nego iz onoga to je ona inila dan za danom u svojoj vlastitoj obitelji i ire, za sve koji su bili u potrebi a kojima je ona mogla na neki nain pomoi." Peter je ponovo napravio stanku, samo ovaj put ne za mene, nego za sebe. Sjetio se majke koju je upravo izgubio i svega to mu je ona znaila. "Posljednji put kad sam s njom govorio o molitvi", nastavio je, "rekla mi je da je 135

jutarnje predanje, koje joj je nekada bilo jedna meu mnogim molitvama, postalo jedna neprekidna molitva koja je u sebi sadravala sve ostale molitve. Za sebe je otkrila da nije vano gdje poinje, molitveni e te ivot uvijek dovesti na isto mjesto. To je ono mjesto na kojem se okree i otvara Bogu da mu se potpuno preda, onako kao to je to i Krist inio. Svaki smisao molitve koji te vodi do molitve potpunog predanja u savrenoj rtvi je istinska, autentina molitva. Svaka izreena rije u tim najuzvienijim trenucima molitve na zemlji nije najvanija, mnogo vee znaenje ima unutarnji stav srca i uma tako da na kraju rijei postanu suvine. Kad taj trenutak doe ini se kao da je na neki nain svijet stao. Ti trenuci molitve bez rijei su na poetku kratki, i potrebne su rijei da ih podre dok proieno srce i um ne zaele ono 'samo jedno potrebno' u kojem utnja uzvieno zavlada. To je cilj putovanja prema Bogu gdje se u konanici svatko s njim sjedinjuje, bio on idov, kranin, budist, hindus ili musliman. Nije vano kako im se molitva razlikuje, oni mogu rabiti bilo koju rije koja ih na tom putu podrava, na kraju e svi biti dovedeni do tihog i utljivog pogleda na Boga u unutarnjem stavu potpunog predanja. Kranski mistici rabe usporedbu s Jakovljevim ljestvama da bi opisali i objasnili to se dogaa u tom uzvienom trenutku molitve. Ljestve simboliziraju stav srca ili elje da se potpuno preda Bogu. Aneli, koji se stalno sputaju i uzdiu, predstavljaju Boju snagu koja silazi u ovjeka i podie se ponovno nosei ono to mali ovjek ima ponuditi za uzvrat. Tom se molitvom konano olakava duboka izmjena ljubavi, omoguuje Bojoj snazi i Duhu Svetom da zapone krtenje vatrom koja e kasnije dovesti do oprotenja grijeha. To je navjetenje mistinog uranjanja boanskog u ovjetvo. Kad se naa sveenika rtva potpuno ujedini sa sveenikom rtvom Kristovom, nismo samo u jedinstvu s onim to on daje, nego i s onim to on za uzvrat prima. Svrha svake rtve je sjedinjenje, zajednitvo u jedinstvu. Najprije izmirenje, a tada sjedinjenje. Zbog toga je Isus rekao da je doao zbog grenika da ih spasi i dovede da budu jedno s njim, s njegovim ljudskim biem i njegovim ljudskim djelovanjem. Tek tada e oni moi primiti sve to je i on primio i postati jedno s njim kao to je on jedno s Ocem, jedno srce, jedan um i jedno tijelo. Kad je Isus lijeio bolesne to je bilo zato jer je suosjeao s njima. No on je jasno rekao da postoji mnogo vaniji oblik zdravlja od onog kojeg simbolizira fiziko zdravlje. To je duhovno zdravlje koje se ne moe vidjeti no prethodi bliskom i najavljenom sjedinjenju koje on eli postii sa svakim ovjekom i sa svakom enom. Za svog boravka na Zemlji, Isusovo je duhovno stanje bilo ogranieno fizikim tijelom pa je mogao biti samo na jednom mjestu, s jednom osobom ili skupinom ljudi u isto vrijeme. No kad je jednom uskrsnuo od mrtvih, vie nije bio ogranien fizikim tijelom, pa sad moe dosegnuti ili dodirnuti bolesne u svakoj generaciji, svugdje u isto vrijeme, jer on to sada ini iznutra, pomou Duha Svetoga. Sada onaj koji je sebe jednom nazvao 'Lijenikom', alje Tjeitelja', drugoga koji je usredotoen na unutarnje lijeenje, lijeenje nutrine sviju koji e ga primiti. To je 'savreni psihijatar', Duh Sveti. On je 'savreni psihijatar' jer je sposoban lijeiti ljude ne samo od psiholokih abnormalnosti koje ih spreavaju da potpuno zazive ljudskim ivotom nego i od duhovnih abnormalnosti koje ih spreavaju da potpuno zazive Kristovim ivotom. Zna, on djeluje mnogo bolje nou kada se duhovni bolesnik, usprkos svim napastima i rastresenostima koje ga okruuju, pokuava najbolje to moe obratiti, otvoriti i dopustiti mu da izvri unutarnju preobrazbu. Kad ne bi bilo grijeha, preobrazba bi bila trenutna kao to je to bilo s Marijom. Njezina potpuna istoa srca znaila je da je u trenutku kad ju je dodirnuo Duh Sveti u njoj smjesta zaeto dijete - Isus. No to nije sluaj i s nama. Mi nismo 'puni milosti', a grijeh je tako duboko, vrsto poput stijene, ukorijenjen u nama i zato trenutno preoblikovanje nije mogue. Treba proi mnogo, mnogo godina bolnog lijeenja u noi pod panjom 'savrenog psihijatra' da bi se unitila snaga grijeha i da bismo mogli biti i preoblikovani u Krista. Kad sam bio mladi, susreo sam jednog lijenika u Italiji koji se zvao Antonio. On je napustio veoma uspjenu akademsku karijeru da bi postao pustinjak u brdima iznad Borgo San Sepolcro. Od njega sam nauio tako mnogo o duhovnom ivotu, vie nego od ikoga drugog koga sam sreo. Rekao mi je da nas na poetku unutarnjeg ienja Duh Sveti udara neodoljivom silom, kako bi razbio grijeh koji je u nama duboko smjeten poput nepomine stijene. On me je podsjetio to se dogaa kada neka velika snaga udari u nepomian objekt. U prvi as se ne dogaa nita, nema reakcije. Tada, ako ne nae prolaz, sraz neizdrivog udarca i nepominog objekta razvija toplinu. To je poetak krtenja vatrom kada Duh Sveti - 'savreni psihijatar' poinje svoje djelovanje, dok molimo proiuje nas sve dok ne postanemo tako isti da moemo biti potpuno uklopljeni u istu i savrenu sveeniku Kristovu molitvu." Peter je za trenutak napravio stanku, zagledao se u pod ispred sebe a zatim ustao. "Mislim", nastavio je "da smo stigli do toke kad moramo potraiti u psihologiji to stoji iza svih tih simbola, da tono vidimo to je to to olakava mistini preobraaj. No najprije, popijmo alicu kave. Znam da sam ve mnogo toga rekao no jo mi je ostalo mnogo toga za rei prije nego veeras ode."

136

Sedmo poglavlje U TAMNOJ NOI Peter nije gubio vrijeme. im smo popili kavu, on je nastavio tamo gdje smo juer stali. "A sad", rekao je, "najprije ti namjeravam objasniti zato je potrebno ienje u tamnoj noi. Sveti Ivan od Kria do u tanine razrauje sve tipine pogreke i padove poetnika u njegovu prvom oduevljenju. Najsmjenija stvar je ta da je osoba u to vrijeme zaokupljena idejom kako mora postati svetac i najee je potpunoma slijepa za ono to svi drugi oko nje sasvim jasno vide. Shakespeare je rekao da je cijeli svijet pozornica na kojoj su mukarci i ene samo glumci i svatko igra svoju ulogu. Nitko ne eli vidjeti sebe samoga onakvim kakav jest a pri tomu doputa svima drugima da vide ono s im se on sam ne moe suoiti. Tako prolazimo kroz ivot kao da smo na pozornici, igramo odabranu ulogu prikazujui se privlanim posebno onima za koje pretpostavljamo da nas inae ne bi prihvatili. Nikome se ne doputa vidjeti to je ispod povrine, to je u podrumu ispod pozornice. Vrata u podrum grubosti i grubi podzemni svijet moraju ostati vrsto zatvorena za sva vremena. No usprkos svim naim glumatanjima, mi smo obiljeeni upravo onim to cijelo vrijeme pokuavamo zakljuati u dubinu svoje podsvijesti. Katkada izlazi na vidjelo ono to se naziva 'freudovski bijeg', kad se iznenada razotkrije ono to pokuavamo sakriti, ne samo od drugih nego i od sebe samih. Stvarni uzrok, koji je bio zaogrnut racionalnim ljudskim navikama, iznenada se ispod pozornice razbukta i, prije negoli smo uspjeli ponovo zatvoriti podrumska vrata, izie iz podsvijesti na povrinu. Za trenutak ostajemo izloeni publici drugaiji nego to smo joj se samo trenutak ranije prikazivali. To se meni dogodilo prilino dramatino "kasnih ezdesetih godina. Primio sam pismo od mog brata Tonija, misionara u Junoj Africi, u kojem me obavjetava da naputa ne samo redovniko zvanje, nego i da se eni. Moji su roditelji primili slino pismo, no u njemu nije bilo spomena o namjeravanoj enidbi. Bili su tako uzrujani da su odluili smjesta otputovati u Junu Afriku da ga vide, a mene su pozvali da im se pridruim. Cijela se obitelj skupila u malom mjestu Piet Retief u Transvalu gdje je on slubovao kao upnik. Moj brat nije gubio vrijeme. Odmah nam je rekao da je odluio napustiti red i svoje sveenitvo i da se namjerava uskoro i oeniti. Prirodno, moje je roditelje ve bila dovoljno uznemirila injenica da e napustiti red, no nisu bili pripravni za ovo drugo. Dodao je jo da se eni pravom crnom Afrikankom iz plemena Zulu koju je sreo u jednoj misionarskoj postaji. Moji su roditelji bili zaprepateni, a to su i rekli. Moe si zamisliti to su sve rekli u tom uasnom trenutku. Iz njih je iznenada izbio rasizam s kojim se do tada nisu sreli. Atmosfera je u sobi bila naelektrizirana. Sjedio sam tamo mirno i tiho usred sve te oluje i nisam rekao niti rije. Bio sam uasnut onim to se dogaalo u meni jer ono to su moji roditelji izrekli glasno, ja sam govorio u sebi. Sve se odigralo tako brzo da nisam imao vremena pritisnuti nogom podrumska vrata. Rasizam za koji nisam imao pojma da postoji u meni preplavio mi je mozak. Pokuavao sam ga brzo vratiti i zatvoriti u podrum prije negoli jo neto ne izae iz njega. Pokuavao sam upravljati i svojim jezikom kako nitko ne bi vidio da se u meni nalazi isto ono to i u mojim roditeljima. Cijelu tu no nisam spavao. Bio sam zaprepaten korijenima svog bia. Godinama je u mojim korijenima postojalo zlo, duhovni rak, a ja ga nisam bio svjestan. Na fakultetu sam bio predsjednik Drutva protiv apartheida. Govorio sam i pisao o pogubnoj bolesti koju zovemo rasizam. esto sam sudjelovao u demonstracijama na Trafalgar Squaru ispred junoafrike ambasade, a cijelo sam to vrijeme zapravo bio jedan od njih. No to nije bilo sve to mi nije dalo spavati te noi. Bila je to pomisao i na sve druge predrasude koje su bile tako duboko ukorijenjene u meni. Otkrio sam ovjeka mnogo goreg od onoga kojeg sam mislio da poznajem i koji mi je iznenada postao stranac. Shvatio sam tada, i znao sam to sigurno, da sam oduvijek imao predrasude o crncima. Znao sam da se to i vidjelo u grubom nainu kojim sam demonstrirao za njih i u pokroviteljskom stavu koji sam imao prema njima. A ipak, ja to nisam vidio, nisam ni sanjao da je to mogue, ak bih i bijesno reagirao na svakoga koji bi mi to dao naslutiti. Koliko li jo drugih predrasuda ui duboko u meni? To je bilo pitanje koje sam si postavljao dok sam se te noi prevrtao u krevetu i preispitivao svoj put. Koliko li lanih svojstava ima ovjek kojeg sam mislio da poznajem, a zapravo duboko u meni prikriven uio onaj drugi, kojeg je sveti Pavao nazvao 'stari ovjek'. Razmiljao sam o golemom ponosu koji me je spreavao da vidim istinu. Nisam samo zavaravao druge, zavaravao sam i sebe. Zavaravao sam sebe o svojim stvarnim kvalitetama i ak sam imao drskosti misliti o sebi da sam 'svet u svojim djelima' pretvarajui se da sam vjernik, a sve je to vjerojatno roeno u nekakvoj oholosti ili predrasudi o kojima nisam imao pojma. To je bila no istine u mom ivotu. Vidio sam kao nikad ranije da je ovjek, koji je igrao ulogu budueg sveca na svojoj maloj pozornici i za svoju odabranu publiku, u stvari lopov, varalica i lupe. Bio je voen dubokom oholou i predrasudama 'starog ovjeka' -bio je njegovo djelo premda to nije znao. No mislim da je najstranije bila spoznaja, misao koju sam sada vidio mnogo jasnije nego ikada ranije - ja sam ne mogu nita napraviti niti to promijeniti. Bio sam bespomoan. Znao sam da sam ja - veliki moralni kriar - u stvari bio rasist i nisam mogao nita uiniti da to promijenim. Sjeam se jednog terapeuta koji nam je predavao psihologiju na seminaru za nastavnike i koji nam je 137

objanjavao kako e bolesnik ozdraviti kad mu se jednom iz podsvijesti izvuku i otkriju nepoeljne osobine te mu se prikau u svjesnom umu. U to sam vrijeme mislio kako nema pravo, no sad sam znao da nema pravo. Bio sam rasist premda to nisam znao, a injenica da sada znam to ranije nisam znao, nije me mogla izlijeiti. Sjeam se svog lutanja ulicama Johannesburga i kako sam promatrao crnkinje pokuavajui zamisliti koju e od njih moj brat oeniti. Jednostavno to nisam mogao prihvatiti, a nisam mogao nita ni uiniti da se oslobodim rasizma koji me zgrabio svom svojom snagom. Kako se mogu izlijeiti? Dogodilo mi se to mnogo kasnije kad sam ih nakon vjenanja posjetio u Engleskoj u njihovu domu u Liverpoolu. Ta mi je prva posjeta bila veoma teka i da sam je bilo kako mogao izbjei, uinio bih to. Kasnije su mi posjete bivale sve lake i lake, dok konano nisu prele iz dunosti u zadovoljstvo. Postupno sam upoznavao bratovu enu Protasiju, postala mi je draga, na kraju sam je zavolio i osjetio da i ona mene voli. Upravo je njena ljubav bila ta koja me je izlijeila, uinila je ono to nije mogla uiniti nikakva zemaljska sila, jer ljubav i nije zemaljska sila. Na samom poetku njena je ljubav prema mom bratu uinila da u sebi otkrijem taj uasni rasizam za koji nisam ni znao da postoji, da bi me na kraju ta ista ljubav dohvatila i izlijeila. Njena mi je ljubav najprije otkrila stranu istinu koja me je bila zgrozila, a zatim mi je dala snagu da je prevladam. U svemu tome je najudnije to da kad ljubav promijeni odnos prema jednom lanu neke skupine naroda ili rase prema kojima si imao predrasude, mijenja se i odnos prema svakom lanu te skupine. To ne znai kako sada misli da su oni svi divni, nego ih od sada vrednuje prema onom kakvi su, a ne prema svojim predrasudama. Prije nekoliko godina sam bio u Africi i odravao seminare razliitim skupinama ljudi u Ugandi, Keniji i Kamerunu. Osjeao sam se zaista kao kod kue. Mnogi su zapazili lakou kojom sam se ophodio sa svima bez i najmanjeg traga pokroviteljskog stava kojim sam se ranije ophodio prema crncima. Mogu zahvaliti bratovoj eni Protasiji za to. Eto to moe ljubav uiniti. Ne elim rei da me je njena ljubav potpuno promijenila, to ne. Jo sam uvijek bio ispunjen stotinu i jednom rasnom i ostalim predrasudama, za koje sam znao da u se morati s njima suoiti na jedan ili na drugi nain ako elim postati osoba otvorena i Kristu slina. No, od Protasije sam nauio da ljubav, i jedino ljubav, moe promijeniti slijepog i predrasudama punog licemjera poput mene u osobu kakva sam elio biti. Shvatio sam da nije dovoljna samo ljubav nego je potrebno i iskustvo da si voljen, jer se tek tada osoba moe osloboditi svih predrasuda koje inae tako racionalno ljudsko bie ine netrpeljivim prema drugima. Meutim, takoer sam shvatio da ne treba ekati ansu izvana koja e te oistiti od bezbrojnih predrasuda za koje sam sada znao da su me iznutra zaposjele. Znao sam da postoji 'savreni psihijatar' koji je poslan duhovnim bolesnicima na prvi dan Duhova i on to moe uiniti. On mi moe pokazati pravu istinu o meni samom i dati mi ljubav s kojom u to prevladati i izdignuti se iznad toga. Kad sam to shvatio, zavrio sam sa svim svojim pouavanjima i povukao se na Vanjske Hebride, najprije na mali otoi Vatersay a neto kasnije na Calvay. elio sam pronai mjesto gdje u se moi temeljito otvoriti Onom jedinom koji me moe izlijeiti iznutra. U toj osamljenosti, koju sam dobrovoljno izabrao, krten sam vatrom u tamnoj noi, i tu mi je 'savreni psihijatar' pokazao istinu, cijelu istinu i nita nego istinu. Tada i tamo sam morao pogledati u oi svim svojim predrasudama ali i svoj svojoj oholosti i izopaenoj ljubavi koje je bila u meni. Morao sam uvidjeti nepodnoljivu sebinost koja je upravljala mojim ivotom do tada, a to bi se nastavilo da nije neto, ili bolje rei netko, uinio neto za mene. Jasno sam vidio da je, premda sam ve bio o sebi stvorio sliku 'novog ovjeka', egoistini 'stari ovjek' jo uvijek u meni imao takvu snagu da me je mogao potpuno razoriti samo kad bi mu to bilo dozvoljeno. Njegova je ljubav bila izvrnuta i izopaena. On je volio svakoga i sve, ukljuujui i Boga, no zbog onoga to je mogao od njih izvui. ak i poticaji koje Bog daje kad se dvoje u ljubavi jedno drugome predaju kako bi ostvarili dom, imali svoju vlastitu djecu i uredili svoj ivot i ivot obitelj na dobrobit sviju, mogli bi se svesti na poudu i izvlaenje snage od onog drugog. Ako egoist ne bi dobio ono to je elio, postajao bi ljut na sve koji su mu stajali na putu, s ljubomorom i zaviu bi gledao na one koji su imali ono to bi trebalo njemu pripadati. Sve sam to vidio dok je 'savreni psihijatar' radio na meni kako bi 'novi ovjek' mogao zavladati tamo gdje je do sada vladao 'stari ovjek'." "To to govori je zastraujue", rekao sam ,"u najmanju ruku ja sam se prepao. Mislim da je ono to ti zove 'freudovski bijeg' Boji dar i vodi prema veem broju darova, no sada se pitam elim li ih ja uope? Ako je sve to si rekao istina, a ja ti vjerujem da jest, moje je sljepilo daleko vee od tvoga. Sljepiji sam negoli si ti ikada bio i daleko mi je potrebniji 'savreni psihijatar' negoli je bio tebi. No, reci, kako ti je to on pokazao istinu? Je li ti govorio, jesi li imao vizije ili si primio nekakvo prosvjetljenje u molitvi?" "O, ne! On ne ini takve stvari" odgovorio je Peter," on ini samo jednu stvar. Nastavlja initi ono to je inio cijelo vrijeme. Nastavlja te voljeti. ienje nastupa samo onda kad ti odgovara na njegovu ljubav. Da bi to poelo, kao to si ve i sam otkrio, teko nam je okrenuti se prema njemu, otvoriti svoje srce i dopustiti mu da ue, jer nae je srce prepuno svakakvih rastresenosti i napasti. One su samo blijeda slika snanih i izopaenih elja i poriva koji su zatvoreni ispod pozornice u podsvijesti. Dok se trudi da ih sve stavi pod oblak zaborava i ini sve to je u tvojoj moi da usmjerava panju svoga srca kroz 'oblak neznanja' na Onoga jedinoga koji je tamo sakriven, nastaje siuna promjena. Ta je siuna promjena prvi znak da je 'savreni psihijatar' zapoeo svoj posao. Nema nita 138

uzbudljivo u tome, u stvari ti gotovo nita ne osjea. Slino je i s tim novim oblikom molitve. Moli bez osjeaja i ne primjeuje nikakvu promjenu ali se bez nje osjea okljatren. Tek povremeno poneto primjeuje. Prima neznatnu i jedva zamjetljivu jakost koja ti je neophodna da odri kakvu takvu ravnoteu kranskog ivota, onome emu tei. Jednom kad to bude najmanje oekivao, nai e se uvuen u neku vrstu sabiranja koje nee od tebe odagnati rastresenosti koja te tako smetaju, ali si nastavljao usprkos njima. Ovo e ti novo iskustvo dolaziti i odlaziti, a ti ni na koji nain nee moi na to utjecati. Iskustvo e se produbljivati i proirivati i sve e te vie zaokupljati. To sveta Terezija Avilska naziva 'molitva sabranosti', kao to sam ti ranije objasnio. Kroz cijelo to vrijeme iskustvo e postajati sve jae i jae, podizat e te na vii stupanj mistine svijesti u 'molitvu smirenosti' ili ak u 'molitvu sjedinjenja', kada e zaokupljajua snaga postati toliko jaka da vie nee biti ni napasti ni rastresenosti. Kako e te Boja ljubav sve vie zaokupljati a njezin Duh obavijati, bivati e, kao to to uvijek biva, podignut izvan sebe i izvan pozornice na kojoj si se ranije tako esto predstavljao. Vie nee biti sposoban drati nogu na podrumskim vratima vrsto ih drei zatvorenima, ona e se odkrinuti i propustiti van sve to je bilo zatvoreno. Postupno e nesvjesna napuhanost i suvine zaposlenosti pronai svoj put i izii na pozornicu. Kad se ova privremena zaokupljenost tvojih elja prekine, vratit e se na poetak - k svijesti, kao to to uvijek biva, a tad e vidjet mnogo istine o sebi koju si uvijek pokuavao sakriti i od sebe i od drugih. Ustraje li u molitvi, pa ma to se zbilo, slabana privlana snaga Boje ljubavi postajat e sve jaa i jaa, sve e snanije izvlaiti podlost i blato iz tvog podsvjesnog uma i istovremeno e sve vie privlaiti tvoj svjesni um. Nakon velikih padova dolaze velike visine, nakon tame svjetlo. Nakon iskustva neije zloe dolazi iskustvo Boje dobrote. Sad se 'stari ovjek' vidi onakvim kakav jeste. On se dosad prikazivao 'novim ovjekom', no sad je otkriven kao odmetnik. To se tradicionalno nazivalo istonim grijehom, grijehom drugih koji se po naravi prenosio s generacije na generaciju. No nije samo 'grijeh otaca' genetski utjecao na osobu, nego i grenost roditelja, brae i sestara, prijatelja i roaka kao i svih ostalih koji su rijeju i djelom utjecali na rast osobe bilo na bolje ili na gore. K tomu na tue grijehe treba dodati i osobni grijeh. Svi ti snani utjecaji nastoje odvratiti ljubav koju bi trebao upraviti prema Bogu i blinjemu u potrebi, umjesto unutra prema sebi, jer e te to muiti tako dugo dok ljubi samo sebe. 'Stari ovjek', egoist kakav jest, buja na ljubavi prema samome sebi, eli da se svijet vrti oko njega, eli uzeti sve to poeli i to smjesta, i ljuti se kad je izigran. Tako djeluje napuhani egoist, koji sve sakriva od drugih kao i od sebe samoga, sve zatvara duboko ispod pozornice u podsvijest. Neko se smatralo da osoba moe ozdraviti od nenormalnog ljudskog ponaanja koje joj prijei rast tako da joj se posvijeste skriveni uzroci takvog ponaanja. To je bila neka napola provakana ideja, kako je to mislio moj profesor psihologije na studiju. Teorija se sastojala u tome da e osoba psihiki ozdraviti kad se uzrok njenog bolesnog ponaanja privede iz podsvijesti u svjesni um i tako joj se omogui da to sama shvati. Na nesreu to nije tono, to je samo suvremeno predstavljanje stare Sokratove iluzije da je znanje dovoljno. Samo znanje nije dovoljno, potrebno je neto mnogo vie. Nije dovoljno samo vidjeti istinu, vidjeti ono to ovjeka spreava u rastu, nego je istovremeno potrebno iskusiti ljubav koja omoguuje nastavak rasta. To je bilo vrijeme prije nego li se jasno uoilo da psihijatrijska sposobnost otkrivanja skrivenih uzroka mora biti nadopunjena Ljubaznou i suosjeajem, to je glavni imbenik koji doprinosi ozdravljenju pacijenta. To sam nauio na sebi, od ljubavi koju sam primio od Protasije, ene mojega brata. Dobrim i uspjenim psihijatrom smatra se onaj koji ima sposobnost otkrivati istinu i istovremenog pruiti iskrenu, ozdravljajuu ljubav. 'Savreni psihijatar' je, meutim, sposoban otkriti cjelokupnu istinu i pruiti puninu ljubavi koja e osloboditi osobu ne samo od psiholokih smetnji koje je spreavaju da postane normalna ljudska osoba, nego istovremeno i od duhovnih smetnji koje je spreavaju da postane savrena ljudska osoba. Moja se majka susrela s ozdravljujuom snagom 'savrenog psihijatra' preko ljubavi svog mua i preko ljubavi svoje djece. U poetku joj je njezina ljubav prema njima omoguila da zaboravi na sebe pokuavajui ivjeti samo za njih. Postupno je, ili upravo zato jer je bila zaokupljena drugdje, izgubila nadzor nad vlastitim podrumskim vratima koja su se odkrinula i ono to je bilo skriveno ispod pozornice poelo je izlaziti na povrinu. Tada je poela uviati sve ono to ranije nije. Suoila se s grijehom i sebinou koji su je spreavali da ljubi mua i djecu u potpunosti kako je to eljela. Morala se suoiti i sa strahom .da bi se njenoj djeci moglo dogoditi da batine isto to je i ona po naravi batinila, a nije vidjela naina kako bi to mogla sprijeiti. Ljubav koja ju je privlaila muu i djeci poela je izvlaiti iz nje sve mogue zapreke to su se postavile pred sjedinjenjem za kojim je eznula iznad svega. Poput mnogih drugih ljudi u braku i ona je ula u tamnu no a da to nije znala, ula je elei se oistiti od svega to ju je spreavalo da postane savrena ena i majka. Otac mi je rekao da je sluajno rastava braka u to vrijeme bila tako lagana kao danas, on nije siguran bili on ili moja majka odoljeli napasti da sve prekinu u asu kad je njihova ljubav bila kuana do krajnosti u najtamnijoj noi. No upravo zbog toga to su nastavili ii naprijed kako najbolje znaju i umiju i to su nastojali i dalje davati ljubav od koje je njihova zajednika ljubav ovisila, zavrili su daleko sigurniji u ljubav onog drugoga negoli su to bili na poetku. Ovo samoiscjeliteljsko proiavanje koje su oni iskusili u svojoj tamnoj noi mora svatko iskusiti u svojoj tamnoj noi. Upravo tu 'savreni psihijatar' 139

radi na unitenju 'starog ovjeka'. Tu on isti elje i strasti koje su izopaene i naopake. Tu on u dubinama otvara rane, a vrelina ienja izvlai sve neistoe iz gnojne rane. Tako djeluje 'savreni psihijatar' u tamnoj noi da bi mistika priveo k svjetlu, ubijajui konano 'starog ovjeka' i dovodei na njegovo mjesto 'novog ovjeka'. To je prava mistina smrt, u neku je ruku veoma slina fizikoj. Da li si ikada itao neto od Elizabeth Kbler Ross?" "Ne, nisam", odgovorio sam. "Ona je lijenica", rekao je Peter, "koja je studirala razliita stanja osoba koje prolaze kroz smrtnu agoniju. Sluajno sam je proitao i bio sam zapanjen kako se njezin opis podudara sa stanjima kojim prolazi osoba u mistinoj smrti." "Koja su to stanja?" zapitao sam. "Ona je spomenula pet stupnjeva", odgovorio je Peter. "Prvi je poricanje, pa ljutnja, zatim kompromis koji nuno vodi u depresiju i konano prihvaanje. Na poetku svoje mistine smrti, osoba ije je iskustvo Boga izgledalo tako ivo i ivahno ne moe, ili ne eli, prihvatiti da se nala na nekoj vrsti mistinog putovanja, pa pokuava uvjeriti i sebe i svog duhovnog vou da je dijagnoza neispravna. Osobe koje usprkos tome ustraju, poinju uviati da stvari postaju sve gore, kao to sam ti ve rekao. Javlja se ljutnja pa se, poput tolikih ljudi koji pate od ljutnje, poinju s njom boriti i usmjeravaju je na one s kojima ive ili rade. Mogu postati vrlo neugodne. Istina, mogu se obratiti Bogu, tako-zvanoj Bojoj ljubavi, no ona ih je odvela u nered u kojem se nalaze i izgleda da ne mari za njih, pa se ini da ne postoji nita to bi ih moglo izvui. Na kraju u tamnom asu mogu ak poeti proklinjati i huliti Boga. Doktorica Kbler Ross opisuje kako u fizikoj smrti osoba pokuava postii kompromis s Bogom molei ga da joj ukloni bolest a za uzvrat obeava da e ivjeti dobro i poteno to ranije nije bio sluaj, obeava sve onome koji je jedini u stanju uiniti ono to medicinska znanost ne moe. To stanje je jedino koje nije slino mistinom umiranju, jer u mistinom umiranju osoba ima u svakom trenutku mogunost odustajanja, prekidanja s molitvenim ivotom koji omoguuje 'savrenom psihijatru' da nastavi proiavanje koje uzrokuje tu duhovnu i psiholoku bol. Kad im se uini da ih ljutnja nije nikamo dovela nastupa depresija. Osobe se suoavaju sa sve veom tamom koja prodire iz dubina. Izgleda im da ne mogu nita uiniti pa postaju sve pasivnije i pasivnije. Kad su arkog upnika zapitali to mu se ini da je najtee na duhovnom putu, on je odgovorio 'depresija'. Nijedan grenik ne moe postati svecem a da nije proao kroz depresiju, depresiju daleko dublju od one s kakvom smo se dosad suoavali, jer malo se tko od nas ikada susreo sa svojim stvarnim ja. Premda je glavninu posla napravio Duh Sveti, ima neto to moemo uiniti da mu pomognemo. Kad uvidimo koliki smo grenici, kad uvidimo grijeh koji smo poinili i potisnutu krivnju koja je sad izvuena na svjetlo dana, vrijeme je za veliku ispovijed. Pustinjski su oi uvijek nauavali da svatko treba pronai dovoljno svetu osobu kojoj e otvoriti svoje srce. Kasnije se uvrijeilo da se otvorimo sveeniku u sakramentu ispovijedi da bismo primili odrjeenje i psihiki mir due, to sakrament ispovijed donosi. Meutim, nije dovoljno uvidjeti samo vlastite poinjene grijehe s kojim se treba suoiti, nego su tu takoer i grijesi drugih koji su unakazili ovjeka tjelesno ili duhovno jo od djetinjstva. Moe biti od koristi potraiti i pomo iskusnog strunjaka radi zacjeljenja oiljaka iz prolosti koji mogu ometati put u sadanjosti. Ako se tama depresije odulji, a prati je i klonulost, prikladno je potraiti lijenika. Suvremeni antidepresivi mogu uvelike pomoi ne samo da se ublae najgori psiholoki efekti depresije nego i da se obnove odreeni kemijski izvori u mozgu koji se uvijek u depresiji iscrpe. Depresija ima, kako psiholoki tako i fiziki efekt na bolesnika". Peter je uzeo svoj rubac i obrisao elo, a ja sam se okrenuo plinskoj pei da smanjim grijanje. Postalo je prilino vrue u sobi i zrak je bio teak. "ao mi je ako zvuim kao kobni prorok", rekao je Peter, "ali govorim ti istinu, ne da te udaljim, nego da te podrim i unaprijed pripremim na sve to e ti se najvjerojatnije dogoditi ako odlui nastaviti putovanje. Premda ti terapeuti, lijenici i mnogi drugi savjetnici mogu pomoi na tom putu, od ogromne je vanosti da ima dobrog duhovnog vou, ako je ikako mogue. Njihova je uloga da sve nadgledaju, jer bi se u najcrnjim trenucima depresije mogla iz vida izgubiti bitna duhovna narav puta. Osobu treba neprestano podsjeati na ono to se dogaa, jer njena vjera u Boju ljubav e izgledati kao da je povremeno isparila. Kad osoba kroz dulje vrijeme ne osjea Boju ljubav poinje se pitati: "Gdje je Bog?", zatim slijedi "Nema Boga", i na kraju 'Ako nema Boga, nema ni nade', l tako se one poznate napasti protiv temeljnih vrlina duhovnog ivota, protiv teolokih vrlina, protiv vjere, nade i ljubavi ponovo javljaju u tim najtamnijim trenucima. Gdje nema ljubavi, nema ni nade, i tako kad se vjera neke osobe stavlja na posljednji ispit, osoba moe doi u napast i da si oduzme ivot, jer to je cilj ivota ako ne ljubav? Sjeti se svete Terezije iz Lisieuxa koja je u svojim najtamnijim trenucima opominjala sestre da joj ne ostavljaju opasne lijekove kraj kreveta. To su pononi sati tamne noi kad osoba kua istinu koju misli da je poznavala, ali ju je poznavala samo intelektualno. elja za Bogom je Boji dar, a ono to on daje moe i uzeti. Zato sam ti jo na poetku rekao da je elja za Bogom prvi znak da je osoba na pravom putu, ak ako joj se i ona povremeno uzima. Upravo stoga su vjera, nada i ljubav tri bogoslovne kreposti. One su Boji dar. to on daje, on moe i uzeti, ili u najmanju ruku to nama tako izgleda, pa se tako osoba postupno ui da ne prihvaa sigurnim ono to joj je dosad izgledalo tako sigurno. Rekavi sve to, moram jo nadodati da se u tamnoj noi naui i velika mudrost, premda se ini da nisi nauio nita. U podsvijesti je spremljeno i mnogo dobra, jednako kao i zla, i oboje izlazi na povrinu. Duhovni putnici to rijetko mogu uoiti kod sebe, jer su previe zaokupljeni grenou 140

s kojom se moraju obraunavati. No drugi u njima primjeuju mudrost koju oni sami ne vide, mudrost koju su nauili za vrijeme svog tamnog mistinog ienja. Iz njih sad drugi crpe savjete i pomo, a oni to daju briljivo i s puno suosjeanja. Meutim, ono to oni sami mogu vidjeti, samo je njihova krajnja bespomonost, njihova grenost i njihova slabost. Za dugo vremena mislit e da uope ne mogu moliti. Izgledat e im kao da u njima ne postoji nikakva duhovnost. Sve to tada mogu initi je strpljivo ekati u podnoju kria. Premda u to vrijeme to ne shvaaju, upravo tamo njihov molitveni ivot dosie najvee visine s ove strane mistinog vjenanja. Sve to se moe raditi u tim najtamnijim trenucima jest zazivati 'u pomo'. To je vapaj iz srca koji dopire do neba, jer to je najsnanija molitva koja je ikad moIjena. Autor 'Oblaka neznanja' kae da je ta molitva poput vapaja ovjeka koji se utapa. Kad ovjek po trei put izroni iz vode koja prijeti da ga ugui, on ne gubi niti jedan dah ni na ta drugo osim na svoju najdublju potrebu i vapi 'u pomo'. U tom je trenutku utopljenik cjelovitiji nego ikada ranije, i tijelo i dua, i srce i um, sve je ujedinjeno u istom vapaju. Isto je i s osobom na mistinom putu u satu najvee potrebe, nakon to je ekala i ekala u podnoju kria gdje se nauila strpljivosti na teak nain i gdje je nauila i istinsku poniznost. Kad tada zavapi za pomo, moli najjaom molitvom kojom je ikada molila. To je trenutak kad joj iskreni vapaj omoguava da se uzdigne s podnoja kria i ujedini u sveenikoj molitvi s onim koji visi na kriu. Sada joj je omogueno da ue u sveeniku molitvu koju je Krist molio cijeloga ivota i koja je svoj najsavreniji izriaj doivjela na kraju njegova ivota. U molitvi koju je molio 'in extremis' kad je bio okruen stranim patnjama i uasnim napastima. Bila je to molitva u kojoj se konano predao svom Ocu svim svojim srcem, svim svojim umom i svim svojim biem. Mistik je, u trenutku kad je njegova sveenika rtva bila potpuna, konano ustoliio 'novog ovjeka'. Sada vie ne moli za pomo kao to je dosad molio u skladu s Kristom, nego u potpunom jedinstvu s njim moli: 'Oe, u tvoje ruke predajem duh svoj'. To je molitva potpunog predanja, konani stupanj - mistina smrt. Sad kad je osoba iskuala svoju vlastitu ljudsku slabost kao nikada dosada, mistik je uao u trenutak u kojem je i Krist kuao svoju ljudsku slabost. Uao je u ono to su grki oi nazivali 'kenozis' samoispranjenje, tako da se mogao potpuno otvoriti u njemu, sa njim, i po njemu onom to se naziva 'pleroma' - punina Oeva ivota, konani i potpuni dar Duha Svetoga. To je dar koji dovodi do definitivne 'theosis' poboanstvenje, Kristova ovjejeg bia i ljudskog djelovanja. Na isti nain taj isti dar koji ostvaruje poboanstvenje, ostvaruje i preobrazbu 'starog ovjeka' u 'novog' u mistinom braku. Ova konana preobrazba je trenutna. U trenutku krtenja vatrom, koje se dovrava u tamnoj noi, oprataju se svi grijesi i unitava im se korijenje u izvoritu. To je trenutak kad mistik moe primiti dar Duha Svetoga. Od tada osoba moe uivati u miru koji nadmauje svako razumijevanje jer je ustolien 'novi ovjek' koji se podigao iz groba na prvi dan Uskrsa. Peter je pogledao na svoj sat. "Upravo na vrijeme", rekao je. Ja sam pogledao na sat iznad kamina. Bilo je tono jedan sat. Obojica smo ustali. "Nadam se da mi nee zamjeriti", rekao sam, "ali nisam pripremio nita za jelo. Bespomoan sam u kuhinji i naumio sam te pozvati nekamo van na ruak." "Meni to odgovara", odgovorio je Peter, "znam jedno dobro mjesto." Na putu donde zapitao sam Petera kako su tekle stvari nakon enidbe njegova brata Tonija s Protasijom. "Oni se izvanredno slau", odgovorio je, "to si mogao i sam zamijetiti. Sreo si Protasiju nakon sprovoda, zar ne? l njihovo dvoje djece?" "Da, jesam", odgovorio sam, "djelovali su kao dobra obitelj." "Vjeruj mi, oni to i jesu", odgovorio je Peter, "premda sam bio jedan od onih koji su se protivili njihovu vjenanju, kao i moj brat David. No, obojica smo bili u krivu. Danas znam da je Toni donio ispravnu odluku. Zahvaljujui Protasijinoj ljubavi on je danas promijenjen ovjek, a ve sam ti priao kako je njena ljubav djelovala i na mene." Parkirali smo auto ispred gostionice Ye Olde Cock za koju je Peter bio siguran da ima izvrsna jela. Bio je u pravu, meni je to zaista i trebalo - jer bilo je to jedno dugako i tvrdo jutro, no ne bih ga dao ni za to na svijetu. Osmo poglavlje U OSVIT ZORE Peter nije nastavio svoje izlaganje za vrijeme ruka. Umjesto toga priao mi je o povijesti Didsburyja, mjestu gdje je roen. Oigledno je mjesto na kojem smo jeli bilo puno tajni i intrigirajuih pria jo iz jakobinske revolucije 1745 godine. U to je vrijeme mladi prijestolonasljednik Bonny Prince Charlie preao rijeku Mersey blizu Didsburyja odlazei na jug i zatim ponovno na povratku kad se nada da e pobijediti hanoverijance nije ostvarila. Slijedilo je otrjenjenje, a potom lov na vjetice, potraga za pijunima i simpatizerima koji su podravali tu Veliku smjelost' i koja je svoj neslavni zavretak doivjela kod Derbyja. Mnogi meu 'smjelima', kojima je u te dane gostionica zvana 'Zvono' bila tajno mjesto sastajanja, pogubljeni su u okolini mjesta. Peter mi je priao da je njegov interes za jakobinsku revoluciju oivio kad je boravio i pouavao na otoku Eriskay, gdje je ivio u jednoj seoskoj kui koja je gledala upravo na plau na koju je pristao Bonny Prince prije plovidbe 'preko mora do Skye'. Kavu smo odluili popiti kad se vratimo kui, u kuhinji, umjesto u gostionici. 141

elio sam jednu vrlo jaku. elio sam biti potpuno budan za ono to e se dogaati na tom naem posljednjem sastanku prije mog odlaska. "Ono to si rekao o psihologiji ienja za mene je fascinantno", zapoeo sam, "no istovremeno me i plai. Nisam imao ni pojma kako to moe biti duboko i bolno. Nije udo da tako mnogo ljudi prekine posve s molitvom kad osjete tekoe koje ih na tom putu oekuju. ini mi se da bih i ja najradije prekinuo." "Shvaam tvoju reakciju", odgovorio je Peter, "no nisam te mogao ohrabriti tako da ti sakrijem istinu, jer ako ti preutim ono to e se od tebe traiti, moda e odustati kasnije kao i mnogi drugi koji nisu bili pripremljeni na to bolno ienje. Ako neku osobu priprema za putovanje na Sjeverni pol i pria joj samo o ljepotama krajolika, velianstvenosti ledenjaka i oaravajuem ivotu u divljini, ostavit e je potpuno nepripravnu za grubu stvarnost koja je pred njom i njezin e pothvat izloiti neuspjehu. Njoj se mora rei potpuna istina, za njezino dobro. Mora joj se rei da temperatura moe pasti i do ezdeset stupnjeva ispod nitice, da od ozeblina moe izgubiti svoje udove, mora znati da gleeri mogu izazvati trenutnu smrt i da sjeverni medvjedi napadaju iznenada. Ipak, i tu je potrebna razboritost. Katkad je bolje postupno obrazlagati teinu puta koji se ima proi, onako kako ga donosi samo putovanje, jer prvi stadiji pomau putniku da ovrsne za zadatke koji su pred njim. No ono to se moe unaprijed pripremiti vjebom, ne moe se savladati bez vjebe. Upravo zbog toga obino ljudima govorim postupno o patnji koja spada u krtenje vatrom u skladu s mjerom u kojoj su je i sami imali prilike iskusiti. U tvom sam sluaju napravio iznimku, jer ti si sveenik kojemu e drugi dolaziti po pomo i savjet, pa osjeam da ti moram rei cijelu istinu, koliko god mije to mogue. A sad, ima li jo neto o emu bi elio razgovarati prije negoli nastavim?" "Zapravo, da", odgovorio sam, "ima jo nekoliko stvari o kojima te elim pitati ako ti ne smeta. Vidi, kad god sam se elio uhvatiti u kotac s nekim poput svetog Ivana od Kria, uvijek sam odustajao kad bi se poelo priati o vienjima, porukama i ostalim neobinim fenomenima koji su potpuno izvan mojih iskustava." "Da", odgovorio je Peter, "razumijem to te je smetalo. Meutim, vrijeme nam je kratko a ti si naeo veoma opirnu temu, i zato u ja biti veoma saet. Kad zaista pone krtenje vatrom, vidjet e da nikada ranije nisi neto tako teko radio. to vie zla, koje si ti uinio drugima i koje su drugi tebi uinili, bude Duh Sveti izvlaio iz tebe, postajat e sve depresivniji jer e ti biti sve tee okrenuti se od onoga s im se ne eli suoiti i okrenuti se k Onome s kim se eli suoiti. Biti e uvuen u neku vrstu igre 'navlaenja konopa' koja e iscrpsti svu tvoju snagu. Tomu dodaj besane noi koje uvijek prate depresiju pogotovo kad se ona produbljuje, i vrlo lako e se nai iznuren do skrajnosti. No, depresija je uvijek depresija bez obzira to joj je uzrok i pojave koje su uobiajene kod svake depresije, uobiajene su i kod duhovne depresije. Drugim rijeima, osoba moe doivljavati halucinacije koje izgledaju kao stvarnost. Moe vidjeti i uti stvari u svojoj mati i u svom umu pa izgleda kao da sve dolazi izravno od Boga, od nekih svetaca ili nekih drugih duhovnih izvora. U stvari, to nema nita zajedniko s mistinim putem, niti to dolazi od Boga nego iz duboke depresije koja se razvija u osobi. Ukoliko je to ikakav znak, onda je to samo znak da osoba treba ne samo duhovnu, nego i medicinsku pomo. esto se dogaa da poetnicima koji su istinski na mistinom putu ponos ne dozvoljava priati o tome jer ele ostaviti dobar dojam na svog duhovnog uitelja. Oni tada poinju neodgovorno suzbijati depresiju, suzdravaju se ak do fizikog mrtvljenja. Sve e to samo pogoravati njihovo stanje a tjelesne fenomene e krivo tumaiti mislei da su duhovni. Mnogo godina prije roenja Freudove psihoterapije sveti je Ivan od Kria o tome pisao, premda se u ono doba nije mogao izraziti jezikom koji bi bio lako razumljiv dananjem suvremenom itaocu. No njegove su prosudbe bile ispravne i njegovi su duhovni naputci danas jednako dobri kao i onda. Premda nije potpuno razumio uzroke neobinih vienja i udnih govora koje bi neki ljudi proivljavali u noi, bio je jasan kad je rekao da to nema nita zajedniko s mistinim putem i da se tomu ne moe pridati nikakvo duhovno znaenje." "Hvala", rekao sam, "ini mi se da razumijem". "l posljednje, prije negoli krenem dalje", nastavio je Peter, "mora znati da svaki veliki psihiki stres moe uzrokovati napetosti, a napetosti uzrokuju psihosomatske posljedice. Zato se osobi koja je iskusila sve traume i napetosti duhovne igre 'potezanja konopa', a to se mora iskuati u tamnoj noi, mogu pojaviti i tjelesni simptomi. Neki ljudi dobiju glavobolje, bolove u leima, bolove u ramenima i slino, a neki, poput mene, zubobolju. Kad god bih se naao pod pritiskom poeli bi me boljeti zubi i desni sve dok se na kraju ne bi razvila upala. Mislim da sam veinu svoje tamne noi proveo u zubarskoj ekaonici! Ove fizike smetnje i bolovi uzrokovani su napetostima i vode u depresiju, ali se mogu razviti i sve vrste drugih slabosti, upala i neobjanjivih bolesti, posebno kad je osoba iscrpljena i malaksala". "Slijedim logiku tvog obrazloenja", rekao sam, "ali zar to zaista mora biti tako tvrdo i tako bolno za osobu koja jednostavno eli ljubiti Boga?" "Bojim se da mora", odgovorio je Peter, "jer, vidi, ljubav se ne eli samo radovati u onome koga ljubi, ona eli prodrijeti u njega i biti stalno ujedinjena s njim. No, egoistian ovjek, greno ljudsko bie ne moe se sjediniti s Bogom tako dugo dok se sve to ih razdvaja ne uniti. Rad 'savrenog psihijatra' se sastoji u unitavanju grijeha i njegovih uinaka, jer se samo tako moe na kraju ostvariti sjedinjenje za kojim osoba ezne od poetka svog duhovnog putovanja. Osoba koja je nepripravna na tjelesne i psihike posljedice koje proiavanje moe uzrokovati na tijelu i u umu, nepovratno e se okrenuti i pobjei. Nastavak putovanja moe joj omoguiti jedino Duh Sveti jer je to njegov posao, on jaa i tjei vjernika 142

u najtamnijim trenucima, kao to je i samog Krista utjeio u njegovim najtamnijim trenucima, u pustinji i u Getsemaniju. Znam da ti sve ovo izgleda crno i precrno, ja sam ti samo pokuao opisati putovanje kroz no u nekom loginom redoslijedu, ali Bog ne djeluje po ljudskoj naravi. U bilo kojem trenutku, neki 'aneo utjehe' koji je utjeio i Isusa moe utjeiti i tebe. U bilo koje vrijeme, kad to najmanje oekujemo, iznenada e osjetiti Boju snagu. Evanelje kae da dolazi poput lopova u noi. Da, dolazi nam u naoj noi. Ponekad je njegova prisutnost blaga i njena, ponekad jaka i privlana, ponekad iznad svakog oekivanja snana, tako da ovjeka izvue iz njega samoga da iskusi Boju ljubav do nesluenog stupnja intenziteta. U jednom trenutku ona je ovdje, a u drugom izgleda da je nestala. Vjernik mora nauiti da je potpuno u Bojim rukama, a on dolazi i odlazi po svojoj volji, ne po naoj, i proiava nas na svoj nain, ne na na. Posao e biti dovren kad nas 'savreni psihijatar' savreno oisti i vie nemamo nikakve vlastite elje osim elje da budemo jedno s Isusovom eljom. Tek tada emo moi ui u njegovu savrenu molitvu, u njegovu savrenu rtvu uinjenu za nas. Tada emo se otvoriti punini ivota da nas zaposjedne kao to je i njega zaposjela na sam dan Uskrsa." "Ponovo, hvala", rekao sam, "slijedim te, i vidim da je sve to govori tako, bez obzira kako to teko izgleda. Jedino se pitam je li u redu da osoba koja je izabrala i zagrlila celibatski nain ivota, poput tebe i mene, ima tei put od drugih." "Ali, na put nije tei", odgovorio je Peter, "pogledaj samo to je na svom duhovnom putu prola moja majka - zar je njezino proiavanje bilo ita lake jer je bila u braku i imala etvero djece? Moram ti rei da nije. Ve sam ti bio priao kako se moja majka morala suoiti i s prirodnim strahom za svoju djecu ako ne sprijei opasnosti, a nije izgledalo da bi to ona i mogla. Nije ni udo da je zapala u depresiju i nije udo da je depresija postajala sve tea jer se iscrpljivala u brizi za mlau djecu u beskrajnom radu i besanim noima. Zar nisu tada njena vjera, njena nada i ljubav bile iskuavane do granica izdrljivosti? Tako se proiavala moja majka u svojoj tamnoj noi iz godine u godinu u njenom branom ivotu i izgledalo je da joj nema kraja. Kad je medeni mjesec zavrio, ona je ula u dugaki tamni tunel koji je vodio sve do njenih srednjih godina kad su joj djeca odrasla. Ako eli, moe to nazvati tunelom ljubavi. Da, bilo je u njemu i ljubavi, i trenutaka velike radosti bez koje to ne bi bilo mogue izdrati, no bilo je jednako tako mnogo i patnje, koja je omoguila njenoj djeci da naslijede neto od onoga to je ona sama primila u svojem proiavanju. Znam da uvijek mislimo kako je trava zelenija s druge strane ograde, no ne donosi pogrene zakljuke, brak nije mekana opcija. Patnje su uvijek tvrde i teko se nose, i jo su tvre kad vidi kako mnogo trpe oni koje voli, jer nisu bili proieni po tebi." "Da", odgovorio sam polako, "bilo mi je nezamislivo da mi, koji smo u celibatu imamo laki put u usporedbi s tekoama i patnjama koje trebaju podnijeti ljudi u braku na svom zajednikom putovanju. Kako je lako nama koji nemamo brane odgovornosti zlorabiti slobodu koju nam daje na nain ivota, ivjeti za sebe i postati stari neenje usredotoeni samo na sebe." "Slaem se s tobom", odgovorio je Peter, "ako oenjeni ljudi nemaju dovoljno vremena za sebe, ljudi u celibatu ga imaju i previe, pa esto postaju krajnji egocentrici. Kad o tome razmisli, uvidjet e da je osnovna svrha duhovnog putovanja, putovanje od sebinosti do nesebinosti, a lako ga je bilo iupati u korijenu u srednjim godinama ili jo ranije, da nikad vie ne izraste. To se skoro dogodilo mom bratu Davidu pred nekoliko godina. Sve mu je ilo od ruke, bio je na poetku svojih tridesetih godina kad je postao ravnatelj doma za duhovnu obnovu i konferencijskog centra u Londonu. Postao je sam sebi ef. Na raspolaganju je imao cijeli niz soba, vlastiti auto i novaca koliko je elio, unutar razumnih okvira, naravno. Postao je veoma uspjean u svom poslu, afirmirao je centar u javnosti i uinio ga profitabilnim, ak s velikom zaradom, to je sve izgledalo gotovo nemogue u te dane. Sve u svemu to mu je udarilo u glavu. Postao je sveenika zvijezda, uvijek je ruao u restoranima s 'pravim ljudima', nekoliko puta tjedno igrao golf, volio posjete kazalitu, a u Covent Gardenu ga se moglo vidjeti kako sjedi na najboljim mjestima. Tad je iznenada izgubio interes za sve. Postao je nesretan sa svim onim to je postigao jer je duboko u sebi znao da je odlutao od onoga to je elio. Vidi, iza sebe je imao, jo iz mladosti, seriju dubokih duhovnih iskustava koja su mu jamila da u svom ivotu nee moi biti sretan ako bude radio ita drugo osim traio vie od onoga to je dotada bio primio. Bio je naime ve daleko stigao u svom duhovnom odrastanju kad se odluio za sveeniki poziv. U sredini svog novicijata doivio je lom, doao je do kraja. Jednog je dana to bila vatra, a drugoga pepeo. Potraio je pomo od svog uitelja novaka, od svog duhovnog voe i od drugih sveenika koji bi se tamo zatekli, no nitko mu nije mogao na zadovoljava-ju-i nain objasniti to se dogodilo i kako bi trebao ii dalje. Jedan mu je uitelj novaka rekao: 'Ne brini, svi smo mi proli kroz taj stupanj i u sljedeem emo to srediti', no izgleda da nitko nije zapravo nita znao kakav je taj slijedei stupanj niti kako se do njega moe stii. Nakon gotovo osamnaest mjeseci, kad je bio u najveem aru svoje potrage pokuavajui nai rjeenje u filozofiji, neto se iznenada dogodilo u njegovoj molitvi i to ga vie nikada nije napustilo. Premda se prvo oduevljenje vie nikad nije vratilo, poeo je osjeati gotovo nezamjetljivo gurkanje koje ga je izvlailo iz njegove praznine. Jedne je veeri u glavi iznenada osjetio spiralno uzdizanje kao da ga privlai neka snana magnetska sila. Naao se krajnje 'usisan u Boga' bez prisutnosti ikakve napasti ili rastresenosti koje su ga ranije stalno muile. No na no doivljavao je isto, a 'usisavanje' je imalo razliiti stupanj intenziteta. Premda nije elio o tome govoriti, osjeao je da treba pomo, 143

no niti jedan sveenik kojemu se obratio nije ga razumio. Samo jedan, otac Gabrijel, rekao mu je da je iskustvo autentino, no da mora biti spreman pratiti ga onom brzinom kojom dolazi, jer moda se ono vie nee vratiti za mnogo godina, a moda i nikada. Traio je u knjigama ono to nije mogao nai drugdje. Tad je otkrio svetog Ivana od Kria i u njegovim knjigama naao znakove o kojima sam ti ranije govorio. Sveti Ivan od Kria zajedno sa svetom Terezijom Avilskom i njezinim 'Zamkom due' objasnili su mu ta snana mistina iskustva s kojima se suoio u svojoj molitvi. Nakon nekoliko mjeseci otkrio je da je ono to mu je otac Gabrijel rekao istina. Iskustvo je iezlo i umjesto svjetla ponovno je dola tama. Mnogo godina nije znao to se dogodilo, nije znao da je na djelu 'savreni psihijatar' i da je poelo proiavanje koje mu je uskoro postalo preteko. Moda bi mogao nastaviti da je primio pomo, ali nije, a svi pritisci su ga doveli do zakljuka da treba pobjei iz toga i da je bolje da se s tim suoi jednom kasnije, u nekoj daljoj budunosti. U sebi je neprekidno nosio duboki nemir i enju za onim to je bio iskusio. Ali uzbuenje njegovih prvih sveenikih godina odvelo ga je od redovne molitve premda je znao da e joj se morati vratiti. Prihvaanjem poloaja ravnatelja doma za duhovnu obnovu samo je dodatno poveao svoju zaposlenost, a otrov 'uspjenosti' ulazio mu je u glavu, l bio bi se potpuno izgubio, da nije bilo onog to je inio u proteklih desetak i vie godina. Premda je paljivo izbjegavao osamu koja bi ga mogla privesti k svijesti, prst koji ga je jednom ranije dotakao, ponovno ga je dotaknuo, ne u crkvi nego u koncertnoj dvorani. Bila je to ljepota glazbe koju je tako jako volio, ona ga je poela lagano gurati natrag na mjesto na kojem je ve jednom ranije bio. Nekako u to vrijeme doao me je posjetiti u mom domu u Barri. Zaprepastilo ga je moje duhovno putovanje koje je bilo tako slino njegovom u njegovim ranim danima. Naravno da smo se mi kroz sve te godine susretali kod kue, no on je uvijek bio tako pun sebe, svojih postignua, svojih sofisticiranih prijatelja i nikada nije imao vremena da se zanima za mene i za moj ivotni put. Najednom se sve izmijenilo zahvaljujui Mozartu, Beethovenu i Brahmsu. Zadivilo ga je da sam ja ve proputovao toku na kojoj je on napustio svoj mistini put. Ja sam se odjednom naao u udnoj poziciji da mu budem duhovni voa. Moj vlastiti 'veliki brat' elio je uti sve to mu ja imam rei i elio je da mu pomognem kako bi se vratio na put koji je bio zanemario proteklih godina. Objasnio sam mu veinu toga to sam i tebi objasnio. Pomogao sam mu ui u vjebu molitve srca. U poetku mu se to uinilo veoma teko i za pomo se okrenuo glazbi koja ga je pogodila i izazvala njegovo drugo obraenje, okretanje srca natrag Onom kojeg je tako dugo zanemarivao. Otkrio je da mu glazba stvara ne samo ugodno okruenje za molitvu nego mu i pomae da se sabere i da dosegne izvor ljepote, dobrote i istine. S vremenom je otkrio da mu glazba vie ne pomae, da je treba napustiti, postao je sposoban prepustiti se jedva primjetljivoj privlanoj sili koja je postajala sve jaa i jaa. Mistino iskustvo, koje je davno iskusio i koje je nestalo iz njegova duhovnog ivota jo pred mnogo godina, vratilo se sada s veom estinom i snagom. Tako je poelo Davidovo ozbiljno proiavanje, a privlana sila Boje ljubavi izvlaila je iz njega i iz njegove unutranjosti val za valom sve to je trebalo proistiti. Godinama je iskuavao prisutnost pa odsutnost, svjetlo pa tamu, smrt pa uskrsnue, a za to se vrijeme nemirno srce postupno istilo i ostalo je nemirno sve dok se ne smiri u Bogu". "A to se dogodilo zatim kad je proiavanje zavreno?" zapitao sam. "To ti ne mogu rei jer Davidovo proiavanje je jo uvijek jako daleko od kraja. To ga pitaj za deset ili vie godina - tko zna?" Peter se smjekao, ali ja nisam. Bio sam zauzet razmiljanjem o sebi i duini tog bolnog putovanja koje je stajalo ispred mene, a koje jedva da sam zapoeo. "Izgleda da e David trebati strano dugo ekati prije negoli se oistiti i bude spreman pomoi drugima", rekao sam. U mom glasu je bilo neto vie a na samo dodir ljutnje. Bunio sam se, u stvari, ne toliko za Davida koliko za sebe, i Peter je to znao. "Molim te", rekao je, "ne donosi prebrze zakljuke! Nisam elio rei da samo oni koji su dosegli najvie vrhove mogu pomagati onima koji jo istrauju podnoje. Kad bi to bila istina, bi li bilo uope nade za sve nas? David moda ima dugaak put pred sobom, no on je ve stigao dalje nego to misli, a to je deset puta vrednije negoli biti poznata sveznalica kakav je bio ranije, prije negoli je ponovno uao u mrak. Jer to je on mogao davati drugima osim da ih zbunjuje, a trebao im je biti primjer. On prvo mora prihvatiti injenicu da je njegov pastoralni rad prvenstveno teio njegovu vlastitu cilju i vlastitim potrebama, a ne susretu s potrebama drugih ljudi kojima je mislio da slui. No jo uvijek nije uinila Davida ovjekom koji eli biti, no sada je daleko blie nego ikada ranije. Ve je nauio mnogo o sebi, ono to prije nije vidio i to mu je dalo odreenu dozu poniznosti koju je ranije samo hinio. Kad ga je no prisilila da svoju unutarnju pozornost usmjeri na Boga, ili na ono to ga spreava da to ne ini, poeo je gubiti zanimanje i koncentraciju za sve za to je nekada mislio da je jako vano. Njegova se memorija neprekidno smanjuje, tako da, kad god pokuava igrati ulogu koju je nekada tako dobro igrao, sve ispada krivo takvom pravilnou da je jednostavno morao prestati propovijedati. Postao je tolerantniji, prihvaa pogreke i padove drugih, jer se suoio sa svojim vlastitima. Njegove vlastite unutarnje patnje uinile su ga osjetljivijim za patnje drugih, jer patnje drugih ranije jedva da je i zamjeivao. Premda je jo uvijek veoma daleko od toga da bude savren, u njemu se poelo nazirati neto od dobrote ovjeka - Isusa kojega eli slijediti, i to raste iz godine u godinu. Sve mu se vie ljudi obraaju za neku vrstu savjeta koje, vjerojatno, ranije u prolosti ne bi bio sposoban dati. Poeo je sagledavati istinu u tami, ne samo o sebi nego i o svom 144

duhovnom ivotu kojeg je izgubio iz vida usred svog svjetovnog 'uspjeha'. Zatim je poeo propovijedati o tome, jasno i glasno, bilo to doekano dobrodolo ili ne. I dok su ga mnogi voljeli zbog onoga to je sad govorio, drugi su ga mrzili i eljeli su ga unititi, jednako kao to su unitili Isusa iju je poruku pokuavao propovijedati. Sva se njegova sigurnost konano rasplinula kad je primio posljednji udarac, to jest kad mu je na otac telefonirao i rekao da su svi izvori njegove sigurnosti presuili." Peter je sljedeih nekoliko trenutaka zautio. Imao je tako puno toga na pameti. "O, ao mi je, zaista mi je ao", rekao je, "opet sam se zanio. No samo sam pokuao pokazati kako no ne znai da osoba postaje duhovno nemona sve dok ne nastupi neka vrsta uskrsnua u nekoj dalekoj budunosti - daleko od toga. David je mnogo vie ovjek negoli je bio kad je mislio kako svijet eka da ga on promijeni, i bit e mnogo vie ovjek kad se njegovo putovanje dovri i upotpuni. Trenutno, on misli kako nije sposoban moliti, no ako je u stanju prihvatiti ono to izgleda neprihvatljivo, njegova e molitva biti savrenija negoli je ikada bila u onom mistinom iskustvu koje ga je u prolosti obuzimalo. Premda izgleda da nema srca vie za ita, u ove ponone sate njegovo se srce u stvari proiava od svega onoga to mu je bilo vano u prolosti, tako da e u budunosti biti mnogo ie i mnogo otrije, sposobno probuiti 'oblak neznanja'. Jednom kad je oblak probijen molitvom istog srca, moe se probadati iznova i iznova sve dok na kraju krtenjem s vatrom 'savreni psihijatar' ne uini njegovo srce dovoljno smjernim domom za svoje prebivalite". Peter je ponovno zapao u utnju, ovog puta zurei odsutno, miljama daleko od onoga o emu je upravo govorio. Znao sam da sam sebian, ali znao sam i to da u za manje od jednog sata otii, a jo je bilo toliko toga to sam elio pitati. Moda je to, mislio sam, moja posljednja ansa. "Kad se oblak probije", nastavljao sam razgovor, "ili bolje reeno, kad se priblii zora, je li bol proiavanja sve slabija i slabija?" "Molim?" zapitao je. Nije uo nita od onog to sam pitao i zato sam ponovio. "Da, mislim da je tako", odgovorio je sabirui se ponovno, "ali, dok se bol proiavanja smanjuje, javlja se jedna druga bol koja postaje sve jaa. To je bol onoga koji tei za neim za im njegovo srce ezne vie nego za iim drugim. 'Kao to kouta udi za izvor vodom, kao to suha ispucala zemlja vapi za vodom', tako tei i onaj za Onim Jedinim koji moe utaiti njegovu e, i osjea se naputen, nezadovoljan i ljut jer je odbijen. Pustinjski su oi obiavali rei da je ljutnja posljednji zao duh koji se mora izagnati iz pustinjaka prije negoli primi mir uma. Ta ljutnja zaprepasti vjernika koji je ve daleko stigao na svom mistinom putu, jer je zastraujue kad se ona u njemu iznenada rasplamsa u plamen pa se razgnjevi na sve i svakoga to ga spreava u uivanju obeanog mira za kojim cijelo njegovo bie udi. Tad oni pate, ne samo u svome srcu nego i u svojoj glavi. Osjeaju da e se raspasti na komadie kad vide da se ne mogu brzo vratiti u samou, i u molitvi se utopiti u jezero kontemplativne mirnoe koje je njihova jedina utjeha. Ova patnja zavrava kad se konano zavri proiavanje." "A to tono radi Bog da bi se proiavanje zavrilo?" zapitao sam. "Jo jednom ponavljam, Bog ne ini nita drugo nego to je inio sve vrijeme", odgovorio je Peter, "Bog je ljubav, Bog je trajna ljubav. Preobraajno sjedinjenje ili mistino vjenanje ne poinje iznenada jer Bog poinje initi neto drugo nego to je inio do tada - ono zapoinje zbog toga jer je konano razoreno sve to nas je odvajalo od njega. Njegova ljubav moe tek sada djelovati jer se mi neprestano otvaramo da je primimo, stalnim vjebanjem pokajanja u molitvi srca. Ono to se u noi naziva 'proiavajua ljubav' na kraju se naziva 'preobraajna ljubav', ne zato to se ona u sebi promijenila, nego zato jer se promijenilo ono to je u nama. Ona je cijelo vrijeme noi djelovala i pomagala u vjebanju najvrednije vrline - nesebinosti, koja e ti omoguiti da Bogu ponudi jedinu rtvu koju on eli, rtvu ista i otvorena srca. Kad uvjebava tu vrlinu, ti u stvari istovremeno uvjebava tri najvanije vrline, tri vrline koje se tradicionalno nazivaju bogoslovnim vrlinama. Kad se trudi nesebino ljubiti Onoga koga niti vidi, niti osjea, niti dodiruje, uvjebava duhovne miie svog uma, a oni e generirati vjeru dovoljno jaku da pokrene planine. Kad se trudi da ljubi Onoga koji iskljuuje sve druge ljubavi a istovremeno izgleda da nita ne prima za uzvrat, ti uvjebava miie svog srca kao nikada ranije. Tada to srce moe nauiti kako da ljubi iznad svih ljudskih ljubavi, da se nada iznad nade, sve dok ne primi mnogo vie negoli si se ikada nadao. Sve druge moralne vrline kao umjerenost, hrabrost i ostale o kojima se pie u udbenicima, uvjebavaju se uvijek iznova kad god se uvjebava ista nesebina ljubav. Drugim rijeima, kad god nastavlja ivjeti a da ne prima nita za uzvrat, ti uvjebava hrabrost. Uvjebava takoer i umjerenost, jer slaba ljudska bia teko do nje dolaze, lake nam je ugaati si, sjediti pred televizorom, piti po gostionicama ili ruati u restoranima. Ove kao i sve druge moralne vrline uvjebavaju se automatski dok u molitvi srca neprestano Bogu nudimo najveu rtvu - nesebinost. To je isto kao i kad neki gimnastiar dovede svoje miie do vrhunca savrenosti vjebajui s utezima u vjebaonici. Svaki put kad podigne utege, on ovrava ne samo miie svojih ruku nego i miie svakog dijela tijela istovremeno. Ako su poroci loe navike, tada su vrline dobre navike koje treba usvojiti i dovesti ih do vrha savrenstva uvjebavanjem u noi kad se srce podie iznova i iznova u molitvi srca. l dok se srce neprestano podie i otvara djelovanju Duha Svetoga, on moe prodirati u njega i kroz njega se preliti po cijeloj osobi i tako olakati proces preoblikovanja 'starog'-u 'novog ovjeka'. Premda je Duh Sveti djelovao u itavom procesu, tek na kraju moe djelovati savreno, jer su tada uklonjene sve zapreke. Tada moe preoblikovati u savreno ono to je 145

neko bilo nesavreno. On je poput uitelja kiparstva koji uvijek nadmauje svog uenika. On mu pomae da sam stvori svoje remek-djelo. Poetniko djelo uenika bit e nespretno a lik to ga je isklesao bit e grub, ak i pod njegovim vodstvom i uz njegovu pomo. Tek kad uenik napravi sve to sam najbolje moe, nastupit e on i s profinjenim i spretnim zahvatom vrhunskog strunjaka preoblikovat e nesavreno djelo u savreno. Tako u noi djeluje Duh Sveti na nama i u nama, radei na 'starom ovjeku' i preoblikujui ga u 'novog ovjeka. To je put kojim on donosi sve vrline do vrhunca savrenstva, pa sada 'novi ovjek' moe djelovati kao 'savreni ovjek', kao Isus Krist, ija se slika i prilika u njemu zaela i u koju se postupno preobrazio. No on ini i vie, daje darove koje nikada ranije nije u punini davao, tako da 'novi ovjek' postaje zrcalna slika 'savrenog ovjeka'. Ba kao to se jedna jedina zraka svjetla rasipa u sedam spektralnih boja, tako je i sa sedam darova Duha Svetoga. Pohranjeni su u jednoj jedinoj zraci njegove ljubavi koja prodire u 'novog ovjeka'. Proieno srce djeluje poput duhovne prizme koja rasipa u ovjeka razliite darove koji su u Bogu jedinstveni, pa se boanske mijenja u ovjeje. Zbog toga ono to je ista Boja ljubav, kod ovjeka nazivamo darom spoznaje jer mu daje poetnu sposobnost da prodre u ljudsku i boansku istinu bez napora uenja i bez ustrajnosti koja je bila potrebna da se krepost uvjeba. Ovaj i mnogi drugi darovi najee se mogu uoiti u ivotima svetaca koji mogu biti lieni svih ljudskih znanja da ak ne znaju ni itati ni pisati, ali posjeduju mudrost pred kojom su i najvei umovi njihova vremena bili potpuno bespomoni. Zraka boanske svjetlosti u noi para tamu i u 'preobraajnom sjedinjenju' donosi bljetavilo. Um koji je ranije bio tup i neskladan, postaje jasan i otar. Srce koje je bilo tvrdo i tvrdoglavo postaje meko i popustljivo, a tijelo koje je bilo polagano i tromo postaje ivahno i hitro, sposobno initi ono za to je bilo nesposobno u noi. Premda je u noi mnogo uinjeno i traitelju i onima kojima on pokuava sluiti, mnogo se vie dogaa sada kad se boansko premjeta u ljudsko tako da se dogaa jo jedno utjelovljenje na slavu Boga i na sluenje ovjeanstvu. Budui da se u noi, odvojeno od duhovnih zaruka, djelovanje Duha Svetoga moglo iskusiti samo u kratkim trenucima u umu ili u najviim dijelovima glave, sada se osjea u cijelom tijelu u 'preobraajnom sjedinjenju' jer boanski ivot prodire sve dublje u ljudskost. Osjeaji i emocije koji su se, kako je izgledalo, bili zamrzli u noi, kao u nekom udnom duhovnom ledenom dobu, vraaju se u ivot, a vatra ih Duha Svetoga otapa i pokree na djelovanje kao to je to bilo na poetku mistinog puta. No sada su proieni, vie nisu ostavljeni na milost prolaznim hirovima, trivijalnim sentimentalnostima ili nadnaravnim i samoizazvanim osjeajima koji su tako esto prisutni kod duhovnih adolescenata. Sad su profinjeni, mogu djelovati u savrenom skladu s proienim srcem i umom 'novog ovjeka', koji je na neki misteriozan ali vrlo realan nain istinsko utjelovljenje 'savrenog ovjeka'. To je razlog da ja vie volim izraz 'mistini brak' nego 'duhovni brak', jer ovo posljednje moe izazvati dojam da se sjedinjenje dogaa jedino u umu, u viim duhovnim sferama, a potpuno sjedinjenje ukljuuje sjedinjenje osoba, tijela i duha, sjedinjenje osobnosti boanskog s ljudskim. Za vrijeme tog uranjanja dolazi do produbljenja. Oni koji su se u noi osjeali nesigurnima dobivaju sigurnost i osjeaju se kao da su nova stvorenja, poput leptira koji se izlegao iz ahure, kako je to opisala sveta Terezija. Samo ljubav moe osobi dati potrebnu sigurnost, samo je ljubav oslobaa od svih nesigurnosti koje su usporavale ljudski rast proteklih godina. Nije stoga udo to je tako velika radost onih koji su mislili da nisu ljubljeni, a sad ih stalno obavija Boja ljubav. Kad su jednom zapitali Majku Terezu iz Kalkute to joj daje tako duboki unutarnji mir i sigurnost, ona je jednostavno odgovorila: 'Sigurnost da me nitko ne moe odijeliti od Boje ljubavi'. To je to, sigurnost u ljubav je stalni pratitelj vjernika koji je potpuno uao u 'mistini brak'. U ivotima svetaca nalazimo bezbroj primjera kako mukarci i ene preobraeni uranjanjem u Duha Svetoga postaju sposobni u jednom satu uiniti vie za druge negoli to neproiena osoba moe uiniti u cijelom svom ivotu. U njima se vidi kako nemogue postaje mogue na slavu Boju i njegova Kraljevstva, to je jedino to oni ele u svojim ivotima.. To ne znai da je doao kraj njihovim patnjama, ali to njihovim patnjama daje novo znaenje, potpuno neshvatljivo onima koji jo uvijek lutaju u podnoju brda. Patnju koju neko nisu mogli izdrati sada prihvaaju s dobrodolicom, ona stvarno postaje njihov izvor radosti, jer im je to postao znak ljubavi koju osjeaju prema Bogu i prema drugima elei je s njima dijeliti. To ih osposobljava da rade za druge ono to ine za sebe, pa ak i za one koje nikada nisu ni vidjeli ni sreli. Ako je njihovo vlastito srce postalo prizma koja omoguuje Bojim darovima da se rasipaju po njihovu cjelokupnom biu, sad njihovo bie postaje prizma koja omoguava toj istoj ljubavi da se rasipa po cijelom svijetu. A ono to sad vide je to da je njihova prizma mnogo uinkovitija onda kad ono to su sami primili predaju drugima, i sve su vie jedno s Kristom, s Kristom raspetim". "Je si li ikada sreo nekoga tko je proao kroz no i uao u 'preobraajno sjedinjenje'? " zapitao sam ga. "Jesam, naravno", odgovorio je Peter, "zbog toga sam danas ovdje, da slavim ivot takve osobe - moje majke. Ali, moram priznati da mi to ba i nije tako lagano. Ne mogu prijei preko vlastitih osjeaja i osobnog gubitka. Znam da je to veoma sebino, no jednostavno si ne mogu pomoi. Kad god ostanem sam, briznem u pla. Ne mogu si pomoi." "To je posve prirodno", rekao sam, "znam da je jedno priati o slavljenju neijeg ivota kad netko umre, no sasvim je drugaije kad ti je taj netko tako blizu. Nikakav govor o slavlju ne moe odagnati straan osjeaj gubitka, niti bi trebao." "Znam", rekao je Peter," znam da nisam sposoban ita slaviti, 146

pa ni ivot moje majke. Najvie to mogu je zahvaljivati Bogu za sve to sam od svega toga primio. Moj je sadanji zadatak da pokuam poduprijeti oca kako najbolje znam i mogu. On je potpuno izgubljen. Zna, oni dvoje su si bili tako bliski..." Peter je elio nastaviti ali nije mogao. Ponovno je zautio i zagnjurio glavu u ruke. Kad ih je odmaknuo da uzme rupi u njegovim sam oima vidio suze. "Zna", nastavio je dok je stavljao rupi u dep, "kad sam doao na sastanak u bolnicu, u Edinbourghu se upravo odravao festival. Jedan me je prijatelj odveo gledati Tristana i Izoldu, prije povratka na Calvay. To me je tako duboko dirnulo da sam veinu vremena proplakao. Ima li neto u toj glazbi, u toj poeziji to izaziva tako velianstveni izraaj ljubavi izraen u duetu u drugom inu? Njihova je ljubav bila tako jaka, tako treperava, tako puna strasti i osjeaja da nisu mogli podnijeti nikakvu pomisao na razdvajanje. Radije su odabrali smrt nego razdvajanje. U jednom trenutku Tristan naziva Izoldu Tristan, a ona njega Izolda. Oni su tako potpuno bili jedno da nisu eljeli nikakav drugi identitet nego onaj koji su imali u onom drugom. Potpuno su oivjeli u zanosu ljubavi koja ih je izdigla iz sebe da bi pronali svoje potpuno ovjetvo u sjedinjenju s onim drugim. Nisam mogao prestati misliti na svog oca i majku i na ljubav koju su gajili jedno prema drugome, koja im je omoguavala da putuju zajedno sve dok se nisu potpuno nali jedan u drugome u tako kvalitetnoj ljubavi koja je potpuno nadmaila njihovo razumijevanje. Naravno, Tristan i Izolda su bili mladi pa je takva bila i ljubav koju su osjeali jedan za drugoga. Mislili su da su dosegli vrhunac a to je bio, samo da su to znali, tek poetak. Ali i na poetku, njihova je ljubav bila tako jaka pa im je omoguila da na neki nain bace brz pogled na vrhunce na koje ljubav vodi dvoje ljubavnika. Njihovo jedinstvo je bilo jo uvijek u elji. Vie, mnogo vie se dogaa izmeu dvoje ljubavnika kad postanu jedno u srcu, umu, tijelu i dui. Premda moja majka nije bila posebno oduevljena Wagnerom, voljela je sluati Tristana i Izoldu. Njena je prva i posljednja ljubav zapravo bio Mozart i njena najdraa opera je 'arobna frula', l to je pria o dvoje ljubavnika, Taminu i Pamini, oni su nju oduevljavali. U 'arobnoj fruli' pria ne zavrava velianstvenim izraavanjem zajednike ljubavi nego ide dalje i pokazuje iskuenja koja se moraju izdrati, najprije odvojenost a zatim zajednitvo, a sve to na putu prema savrenoj ljubavi. Od jednog dubokog simbola do drugog, priroda njihove tamne noi izraena je rijeima i glazbom koja se duboko urezala u sjeanje mojoj majci. Za nju je to bio najsavreniji umjetniki doivljaj puta kojim je ona putovala s mojim ocem. Moj brat Tony poklonio joj je za njezin sedamdeseti roendan video vrpcu Bergmanove verzije te opere. Ne mogu ti opisati njezino veselje kad joj je to darovao. To je bilo kao da joj je netko rekao: To je tvoj ivot u znakovima i simbolima, u pjesnikom jeziku i obliku, a vie od svega u jednoj boanskoj i najsavrenijoj glazbi koja je ikada napisana.' Voljela je promatrati iskuenja koja je moralo izdrati to dvoje ljubavnika, krtenje vodom i vatrom koje je prethodilo njihovoj konanoj pobjedi koja ne bi bila mogua bez izvanzemaljske pomoi i snage simbolizirane u arobnoj fruli. Ljubav koja se zaela i produbila provjerom i proiavanjem, omoguila im je da prime istinsku mudrost koju su nakon toga mogli dijeliti sa svojom buduom obitelji i ostalim obiteljima koje e im se obraati za pomo i savjet. Ta joj je opera tako mnogo znaila, pa smo je otac i ja zajedno gledali u etvrtak naveer. Kad je zavrila, vie za sebe otac je rekao: 'Ne mogu vjerovati, ne mogu vjerovati - sve je sada dovreno - sve je sada gotovo'. Usprkos tomu to sam i ja sam tako osjeao, pokuavao sam ga uvjeriti kako nije sve gotovo, nego da je to samo novi poetak, novi stadij u proiavanju koji e ih jednog dana povezati zajedno vie nego ikada ranije. Naa sudbina nije da iziemo iz sebe u ljubav, nego da izlazimo iz sebe nanovo i nanovo u ljubav u koju elimo zaroniti, jer nema kraja putovanju u beskonanom moru ljubavi. Nagrada putniku je nastavak putovanja, rjeenje traitelju je nastavak istraivanja. Putovanje mojih roditelja nije zavrilo, ono je na rubu novog poetka na koje ih oboje pripravlja ovaj kratak ali bolan rastanak. Jednom kad se ponovno ujedine, vie se nikada nee razdvajati jer njihovo putovanje nije zavrilo s ove strane vjenosti." "No na alost, mi ivimo u vremenu", nastavio je Peter gledajui na svoj sat, "a ja se bojim da je vrijeme da krene ako eli stii kui prije ponoi. Hajdemo pogledati prije puta ima li togod u kuhinji." Peter je stavio pogau na stol, poeo je traiti no za rezanje kruha, a ja sam pretraivao hladnjak i izbacivao njegov tjedni ostatak pred nas. Razmiljao sam kako bih volio da sam upoznao Peterovu majku. Oajniki sam elio susresti nekoga koji je na neki nain proivio i utjelovio ideale o kojima je Peter govorio. Znao sam da je to nezrelo od mene, no usprkos svemu, ja sam bio jo uvijek maloljetnik, u najmanju ruku duhovni maloljetnik, a maloljetnik si ne moe pomoi to trai uzor i to eli vidjeti ideale koje je netko utjelovio, netko u koga se moe ugledati i diviti mu se. Svi mi, od vremena do vremena, trebamo takav poticaj. "Kruha?" zapitao je Peter. "Da, molim", odgovorio sam. "Jesi li dobro?" "Da, oprosti, malo sam se zamislio", rekao sam. Tad se dogodilo. Dok je Peter uzimao kruh i lomio ga, vidio sam ga kao nikada ranije. Vidio sam ga kao utjelovljenje ovjeka kakav sam elio postati i osjeao sam se poaenim to mogu s njim dijeliti jelo, kao to je Krist dijelio jelo sa svojim uenicima na putu za Emaus. Poput njih, i moje je srce plamtjelo sve vrijeme dok mi je Peter objanjavao kako jedino to moemo oekivati jest patnja, patnja koju je iskusio-i Krist da bi uao u Oevu slavu, l to e se dogaati svima onima koji ga budu slijedili. Rukovali smo se na rastanku. Peter je uzeo moju ruku u svoje dvije i promatrao me oima punim suosjeanja, ali nije rekao ni rijei. Sve to je trebalo rei bilo je reeno, u najmanju ruku za sada. Odvezao sam se kao u snu, opijen onim 147

to mi je Peter dao na rastanku, premda niti jedna rije nije sila s njegovih usta. Bilo mi je kao da sam pod utjecajem neke snane uzbudljive droge koja je obavijala moje cijelo bie. Dodirnula me za trenutak i uspostavila sa mnom vezu na tako njean nain, vezu koju je, vjerujem, Peter snano osjeao cijelo to vrijeme. U to sam sad bio potpuno siguran. Znao sam da e ono to mi je dao uskoro biti zasjenjeno, jer, znao sam i to da ja za sada to nisam u stanju nositi. Bio sam izgubljen u svemu to mi se dogodilo protekli tjedan, pa nisam primijetio auto koji mi se pribliavao autocestom. Nisam primijetio crvene fluorescentne pruge, treperee plavo svjetlo niti granitno lice na kotaima sve dok nisam zauo zvuk njegove sirene. Ovog puta je, dok mi je doticao rame, na granitnom licu titrao slab smijeak, poziv, ne naredba. "ao mi je to vas ponovno zaustavljam", rekao je, "ali elio sam vas zapitati o Peteru i njegovoj obitelji. Nisam imao pojma na iji sprovod idete kad sam vas onda zaustavio. Nisam znao sve dok na veer nisam doao kui. Moja je ena bila jako potresena. Naravno, meni ime Peter Calvay nije nita znailo sve dok mi ena nije rekla iji je to sprovod bio. Iao sam u kolu s Peterom pred mnogo godina, nae se obitelji znaju vie od trideset godina." Rekao sam mu sve to sam mogao. Rekao sam mu nekoliko fraza o tome kako mi je ovo vrijeme bilo vrijeme lijeenja - zapravo nisam imao nita rei. Jo sam uvijek bio izgubljen u sanjarenju koje je on prekinuo. "Znate", rekao je, "ta je obitelj uinila mnogo vie za mene i moju obitelj nego itko drugi koga poznajem, ne neto to bih mogao opisati, ne neto to su uinili, nego po onom to su bili. Ne mogu vam rei koliko im dugujemo." "E, pa ja vama mogu rei", rekao sam, "oni su uinili za mene vie u ovih nekoliko dana, nego duge godine studiranja teologije." Dok sam prolazio pokraj njega, on je spustio staklo na prozoru i pogledao me briljivo. "Pazite kako vozite!" rekao je. "O, ne brinite za mene!" odgovorio sam, "uvjeravam vas, da u se od sada nadalje uvati brze vonje."

SADRAJ Predgovor Prvo poglavlje PONOVNI SUSRET Drugo poglavlje KRATKI PREGLED MOLITVENOG PUTA Tree poglavlje DODIR BOGA, TRAENJE I ODRASTANJE etvrto poglavlje NA POETKU MISTINOG PUTA Peto poglavlje PUTOVANJE PREMA TAMNOJ NOI esto poglavlje NA PRAGU TAMNE NOI Sedmo poglavlje U TAMNOJ NOI Osmo poglavlje U OSVIT ZORE

U PDF format prebacili eljko Zubanovi, i Ivo prem.

148