Wilbur Smith - - Rudnik zlata (Knjiga ima 219 strana) Sve je poelo kad je svijet bio mlad, u vrijeme

prije nego to se pojavio ovjek, jo i prije no to je na naem planetu nastao sam ivot. Zemljina kora jo je bila tanka i mekana, iskrivljena i napukla od golemog unutranjeg pritiska. Ono to je sada ravan i zbijen, vrst i nepromjenjiv tit afrikog kontinenta, bio je niz lanaca planina, koje su izdignuli i potom uruili pokreti magme na velikim dubinama. Bile su to planine kakve ovjek nikad nije vidio, tako velike da je Himalaja prema njima bila mala, planine dimeeg stijenja iz ijih se raspuklina i irokih rana izlijevala itka magma. Diui se iz sredita zemlje, magma je stizala do raspuklina i najslabijih to aka kore: vrila je i kljuala, ali istodobno se postupno hladila dok se pribliavala povrini. Tako su se tee isparavajue tvari taloile na dubini dok su one s niom to kom talita izlazile na povrinu. U jednom trenutku u neizmjernom tijeku vremena drugi se niz rasjeda otvorio u jednome od bezimenih planinskih lanaca. Ali, iz ovih su potekle rijeke rastopljenog zlata. Tijekom uzlaska do zemljine povrine prirodni poremeaj temperature i neke kemijske promjene pokrenuli su grub, no uinkovit proces rafinacije. Zlato se u velikoj koncentraciji u stijenju ohladilo i stvrdnulo. Ako su u to doba planine bile tako visoke da izazovu ovjekovu matu, olujni vjetrovi i kie koji su ih ibali bili su jednako zapanjujui. Zlatni sloj nastao je u paklenskom krajobrazu okrutnih, goletnih i stihijama ibanih planina koje su se uzdizale do nanosa oblaka, tamnih od sumpornih plinova to su se dizali sa zemlje, tako gustih da zrake sunca nisu uspijevale prodrijeti kroz njih. Atmosfera je bila zasiena svom vodom koja se imala pretvoriti u oceane: kia je bez prestanka padala, vijana vjetrom po uarenom stijenju na tlu, potom se opet penjala u gustim oblacima pare, koncentrirala se i ponovno padala. Proli su milijuni godina: vjetar i kia isprali su bezimeni planinski lanac pokriven slojem minerala bogatog zlatom, usitnili ga nosei ga u potocima, rijekama i lavinama blata i kamenja do oblinje doline. Kako se postupno stijenje hladilo, voda je due ostajala na tlu prije nego to bi isparila i skupljala se tako u dolini dok nije stvorila jezero veli ine kopnenog mora. U to jezero ulile su se slivne vode koje su se sputale sa zlatnih planina nosei sa sobom majune komadie metala koji su se s kvarcnim pijeskom i ljunkom nataloili na dnu jezera i stvrdnuli se u gusti zbijeni sloj. Tijekom vremena sve je zlato sprano s planina, odneseno i nataloeno na dnu jezera. Potom, kako se dogaalo otprilike svakih deset milijuna godina, Zemlja je ula u novo razdoblje intenzivne seizmoloke aktivnosti. Tresla se i podrhtavala dok su nepojmljivi potresi slijedili jedan za drugim i grevito je cijepali. Uasan udar rasjeo je dno jezera od kraja do kraja i ispraznio ga, izlomio nataloene slojeve i razbacao njihove dijelove. Velike ploe stijenja duge kilometre i kilometre nagnule su se i okomito podignule. Potresi su i dalje cijepali zemljinu koru. Planine su zateturale i sruile se, ispunile dolinu gdje je nekad postojalo jezero, zatrpale neke slojeve zlatonosnog stijenja, a druge pretvorile u prainu. Onda je i taj ciklus seizmoloke aktivnosti proao i ere su veliajno protjecale. Poplave i velike sue pojavljivale su se i nestajale. Planula je i zabljesnula udotvorna iskra ivota. Plamtjela je kroz doba udovinih gmazova, nastavila kroz nebrojene obrate evolucije, sve

dok sredinom pleistocena jedan ovjekoliki majmun, australopitek, nije uzeo bedrenu kost bivola koju je naao pored stjenovite izboine kako bi je uporabio kao oruje i orue. k Australopitek je bio u sreditu visoravni spaljene suncem koja se u svim smjerovima prostirala osamsto kilometara do mora, jer su planine i dno jezera odavno bili sravnani i zatrpani. Osam stotina tisua godina kasnije daleki, ali izravni potomak australopiteka zaustavio se na istom mjestu s oruem u ruci. ovjek se zvao Harrison, a orue je bilo sofisticiranije od onoga njegova pretka: bio je to jedan pijuk za uzimanje uzoraka, izraen od drva i metala. Harrison se nagnuo i zario pijuk u stjenovitu izboinu koja je virila iz suhog, smedeg afrikog tla. Odlomio je komad stijene i ispravio se drei ga na dlanu. Okrenuo se prema suncu i nezadovoljno progundao. Komad stijene bio je potpuno nezanimljiva mjeavina s crnim i sivim arama. Bez nade ga je primaknuo ustima i polizao ga kako bi mu ovlaio povrinu prije nego to ga je opet izloio suncu: stara dosjetka tragaa kojom se istie metal sadran u mineralu. Harrisonove oi pritvorile su se od iznenaenja kad je ugledao sjaj malih zlatnih trunaka. Povijest pamti samo njegovo ime, nije zabiljeila njegovu dob i prethodni ivot, boju njegovih oiju ni kako je umro, jer je nakon deset dana prodao za deset funta svoju koncesiju i nestao... moda kako bi krenuo u potragu za uistinu bogatim zlatonosnim nalazitem. Ipak, bolje bi bio uinio da nije prodao koncesiju. Rauna se da je u osamdeset godina proteklih od tog dana iz nalazita u Transvaalu i Slobodnoj Dravi Orange iskopano 450 mijuna kilograma istog zlata. A to je samo mali dio onoga to jo preostaje i to e s vremenom biti oduzeto zemlji. Rudari koji iskoritavaju junoafrika rudita su, naime, najtvrdokorniji, najustrajniji i najdomiljatiji od svih Vulkanovih sinova. Ova koliina plemenitog metala temelj je na kojemu poiva blagostanje mlade i krepke nacije koja broji osamnaest milijuna dua. Ali Zemlja nevoljko predaje svoje blago... i ovjek joj ga mora oteti uvjeravanjem i silom. Iako se elektrini ventilator vrtio najveom brzinom, u uredu Roda Ironsidesa bilo je gadno vrue. Rod isprui ruku prema srebrenoj termosici punoj ledene vode i prije no to su je njegovi prsti dotaknuli, opazi da se poinje tresti. Metalna posuda klizne po uglaanoj povrini drva: i stol je podrhtavao, a papiri odloeni na njemu zautae. Zidovi se zatresoe i stakla zazveckae. Udar je potrajao etiri sekunde. Potom se sve umiri. Isuse!, uzvikne Rod i uze jedan od tri telefona koji su bili na stolu. Ovdje direktor podzemnih radova. Mala, daj mi laboratorij i pouri se. ekao je vezu uznemireno bubnjajui prstima po plohi stola. Unutranja vrata ureda otvorie se i Dimitri proviri licem. Jesi li ga osjetio, Rod? Gadna nevolja. Osjetio sam. Tada se iz slualice zauje glas. Ovdje doktor Wessels. Peter, ovdje Rod. to kau sprave? Nisam jo sve pregledao... moe li priekati trenutak? U redu. Rod obuzda nestrpljenje. Znao je da je jedino Peter Wessels u stanju protumaiti podatke iz sloenih elektronikih naprava kojima je bila ispunjena dvorana za mjerenja geofizikog laboratorija.

Laboratorij je bio plod istraivakog projekta koji su plaale etiri najvee kompanije koje su kopale zlato. Zajedno su izdvojile dvjesto pedeset tisua randa kako bi platile sveobuhvatnu studiju stijenja i njegove seizmoloke aktivnosti pod naporom, a podruje koncesije Sonder Ditch Gold Mining Companv izabrano je za ureenje laboratorija. Peter Wessels postavio je mikrofone stotine metara ispod zemlje, a snima i i seizmografi bili su stalno u pripravnosti da otkriju svaki podzemni poremeaj. Polako je protekla jo jedna minuta. Rod okrene naslonja i pogleda koz prozor udovino nadgrade okna broj 1, visoko kao desetetokamica. Pouri, Peter, pouri!, promrmlja za se. Tamo dolje je dvanaest tisua mojih momaka. I dalje drei slualicu na uhu, baci pogled na sat. Dva i pol, promrmlja. Najgore vrijeme. Jo su u novim hodnicima. Zauje kako Peter VVessels podie slualicu i prizvuk aljenja u njegovu glasu. Rod? Da? ao mi je, Rod, potres od sedam stupnjeva na dvije tisue devetsto metara u sektoru Sugar sedam Charlie dva. Isuse! uzvikne Rod i zalupi slualicu. Naglo ustane, turoban i bijesan. Dimitri, zapovjedi pomoniku koji je ekao na vratima. Neemo ekati da nas oni pozovu. Ovo je uzbuna najvie razine. Udar je bio od sedam stupnjeva, i to usred naeg longwalla na nivou 95. Blaena Djevice, ree Dimitri i odjuri u svoj ured. Pogne smeu i kovravu glavu nad telefon i Rod zauje kako zapoinje niz poziva za uzbunu. Bolnica rudnika... spasilaka ekipa... ef prozraavanja... ured generalnog direktora. Rod okrene glavu kad se vrata ureda koja su vodila u predsoblje otvore i ude elektrotehniki inenjer Jimmy Paterson. Osjetio sam ga, Rod. Kako je prolo? Loe, odgovori Rod. Zatim se i drugi direktori okupie u uredu i poee potiho razgovarati, paliti cigarete, kaljati i cupkati nogama. Ali, svi su gledali bijeli telefon na Rodovom stolu. Minute su se polako vukle, kao kukci otrgnutih nogu. Dimitri, pozove Rod kako bi prekinuo napetost, jesi li stavio u pripravnost ko na ulazu u okno? MaryAnne je u pripravnosti. Poslao sam petoricu ljudi da pregledaju visokonaponski vod na nivou 95, objasni Jimmy Paterson, ali drugi se nisu ni osvrnuli. Svi su piljili u bijeli telefon. Jesi li nazvao efa, Dimitri?, upita ponovno Rod, koji je sada etkao tamo-amo ispred stola. Upadalo je u oi kako je visok samo kad bi se naao pored nekoga. Tamo je dolje, Rod. Siao je u dvanaest i pol. Poalji poruku svim postajama da ga molim da me nazove ovdje. Uinjeno. Bijeli telefon zazvoni. Samo jedno zvono, jedan kretavi zvuk koji Rodu potrga ivce. Primakne slualicu uhu. Ovdje direktor podzemnih radova, ree. Uslijedi duga tiina. uo je ovjekovo disanje s druge strane ice.

Hajde, to se dogodilo? Sve se uruilo, odgovori glas promukao od straha i praine. Odakle govori?, upita Rod. Oni su tamo unutra, ree glas. Viu. Pod kamenjem. Viu. Odakle zove? Rod pribjegne hladnom i okorjelom glasu pokuavajui dobiti obavijesti od tog ovjeka koji je oigledno bio u oku. Uruio se cijeli proboj. itav prokleti kop. Prokleti glupan! Idiot!, rikne Rod. Daj mi svoj poloaj! Uslijedi trenutak smetenog muka. Zatim se opet zauje ovjekov glas, sigurniji, gnjevniji zbog uvrede. Glavni transportni hodnik nivoa 95. Sekcija 43. Longwall istok. Stiemo. Rod spusti slualicu i uzme sa stola utu kacigu od staklenih vlakana i svjetiljku. Sekcija 43. Cijeli se krov uruio, ree Dimitriju. Mrtvih?, upita Grk. Zacijelo. Ima ljudi koji 'ciu' pod odronjenim kamenjem. Rod stavi kacigu. Ti preuzmi vodstvo na povrfc pod oaronjeni mi, Mrnitri. Rod je jo zakopavao bijeli kombinezon kad je stigao do okna i nesvjesno proitao plou iznad ulaza: Budi uvijek na oprezu ako eli ostati iv! S tvojom suradnjom ovaj rudnik radi ve 16 dana bez nesrea. Morat emo opet promijeniti broj, pomisli Rod s gorinom. MarryAnne je ekao. Unutra su bili natiskani ljudi spasilake slube i prve pomoi. MarryAnne)t bio mali ko, koriten za dizanje i sputanje osoblja: postojala su dva mnogo vea, koji su mogli prevesti sto dvadeset ljudi odjednom, dok ih je u taj moglo stati samo etrdeset. Ali, trenutano je bio dovoljan. Idemo, ree Rod ulazei u ko, a djelatnik zatvori klizna vrata. Zvonce zazvoni jednom, potom drugi put i Rodu se priini da mu izmie tlo pod nogama dok se MaryAnne poeo sputati. Utroba mu je pritisnula rebra. Silazak se nastavio okomito u mrak. Ko je kripio i podrhtavao, miris i okus zraka mijenjao se, dobivajui upadljivu umjetnu i kemijsku notu, dok je vruina brzo rasla. Rod je stajao pogrbljenih ramena, naslonjen na metalnu mreu koa koji je, budu i da je bio tek neto vii od metar i osamdeset, prisiljavao Roda da pogne glavu. I tako, pomisli gnjevno, danas emo dobiti jo jedan raun od mesara. Bjesnio je uvijek kad je zemlja traila danak u raskomadanim tijelima i slomljenim kostima. Ljudska dovitljivost i iskustvo steeno u ezdeset godina rudarenja u Witwatersrandu koristili su se na najbolji nain, nastojei to je vie mogue umanjiti cijenu u ljudskoj krvi. Ali kad se side ispod dvije tisue etiristo metara i s tih se razina izvlai etvrt milijuna tona kamenja svakog mjeseca, radei na nagnutom sloju koji ostavlja golemi prostor s niskim svodom irokim stotine metara, tada se neizbjeno mora platiti danak, jer se napetost prikuplja u stijenju kako se mijenjaju toke pritiska: u jednom trenutku dostie se toka loma i sve se urui. Tada pogiba mnogo ljudi. Rod osjeti kako mu se koljena prigibaju kad ko zakoi i stane podrhtavajui na osvijetljenoj postaji na nivou 66.

Sada su se morali prekrcati i sii u sporedno okno. Vrata se buno otvorie. Rod izie iz koa i krene glavnim hodnikom koji je imao dimenzije eljeznikog tunela. Pojaan betonom i bijelo olien, osvijetljen svjetiljkama poredanim du svoda, opisivao je blagi luk i nestajao. Spasilaka ekipa slijedila je Roda. Nisu trali: hodali su suspregnutom uznemirenom snagom onih koji se suoavaju s opasnostima. Rod ih povede do sporednog okna. Postoji granica dubine koja se moe dostii kad se bui jama u zemlji i oprema je se za prijevoz ljudi u malenom kou od metalne mree objeenom o elino ue. Granica je otprilike dvije tisue sto metara. Na toj dubini nuno je krenuti iznova: bui se nova prostorija u ivoj stijeni i tu se otvara novo, sporedno okno. MaryAnne sporednog okna ekao ih je i Rod ue prvi. Nagurae se u skueni prostor, vrata se buno zatvorie i zapone novo sputanje u mrak, tako brzo da je eludac bio u elinim klijetima. Dolje, dolje, dolje. Rod upali svjetiljku na kacigi. U zraku su lelujale male trunice... u zraku koji je prije bio ist i sterilan. Praina! Jedan od smrtnih neprijatelja rudara. Praina nastala uruavanjem. Dosad je ureaji za proiavanje zraka nisu uspjeli ukloniti. Nastavili su silazak bez kraja u mrak. Sada je ve postalo jako vrue. Vlanost je rasla, a bijela i crna lica oko Roda bila su sjajna od znoja na svjetlu svjetiljke. Praina je postala gua. Netko zakalje. Pred njima su promicale osvijetljene postaje: 76,77,78, nie, nie. Praina je postala izmaglica: 85, 86, 87. Nitko nije prozborio ni rijei otkad su uli u ko: 93,94,95. Ko uspori, zaustavi se. Vrata se otvorie s metalnim zveketom. Bili su na 9500 stopa, otprilike 2900 metara pod zemljinom povrinom. Idemo, ree Rod. } Na postaji 95 bilo je mnotvo od sto pedeset, moda dvjesto ljudi. Jo su bili prljavi od rada u kopovima i mokri od znoja: nesuvislo su se smijali i razgovarali, kao ljudi koji su upravo izbjegli stravinu pogibelj. Na slobodnom prostoru nasred velike prostorije bilo je pet nosila, a na dvama su jarkocrveni pokrivai bili navueni preko lica mukaraca koji su na njima leali. Lica ostale trojice izgledala su kao da su posuta branom. Dvojica, zasad, progunda Rod. Postaja je bila u kaosu. Ljudi su besciljno tumarali tamo-amo i svake su minute stizali novi rudari koji su napustili kopove to su ostali neoteeni, ali samo to se nisu uruili. Rod pogleda oko sebe i prepozna jednog poslovou. McGee!, vikne. Preuzmi zapovijedanje. Naredi im da sjednu u red, spremni za izlazak. Odmah emo ih poeti izvlaiti. Obavijesti one na dizalu da prije svih moraju izvui ranjenike na nosilima. Zastane tek toliko vremena da vidi kako McGee uzima stvar u svoje ruke. Baci pogled na sat. Dva i pedeset est. Prolo je tek dvadeset i est minuta otkad je osjetio potres u svom uredu. McGee je dovodio postaju u kakav-takav red. Drao se u telefon u sali dizala i, kako je Rod zapovijedio, traio da se pobrinu da se postaja 95 s apsolutnim prvenstvom isprazni od ljudi. Dobro, ree Rod. Dodite. I ude u transportni hodnik. Gusta praina natjera ga na kaalj. Krov je tu bio nii. Dok je iao naprijed, Rod je razmiljao o zlosretnom izboru rudarske terminologije koja je svodu kopa nadjenula ime krov: nije doputalo da se makar na tren zaboravi da su tamo iznad milijuni tona stijenja spremnog na uruavanje.

Hodnik se ravao. Rod je bez oklijevanja krenuo desno. Imao je urezanu u pamenje tonu trodimenzionalnu kartu mree od dvjesto osamdeset i dva kilometra hodnika koji su inili rudnik Sonder Ditch. Hodnik je doao do 't' krianja i potporna armatura postala je nia i gua. Desno je bila sekcija 42, lijevo 43. Praina je bila tako gusta da je vidljivost bila smanjena na tri metra. Trunci su se kovitlali u zraku i gotovo neopazivo se slijegali. Ovdje ventilacija ne radi!, vikne okreui glavu. Van den Bergh! Da, gospodine. ef spasilake ekipe prie. Hou zrak u ovom hodniku. Dovedite ga. Uporabite platnene cijevi ako je nuno. U redu. A hou i pritisak u vodovodnim cijevima kako bi se praina slegla. Svakako. Rod skrene u prolaz. Tu je pod bio neravan i trebalo je sporije napredovati. Naili su na vrstu elinih vagoneta, krcatih zlatnom rudaom, ostavljenih nasred hodnika. Maknite ih s puta, zapovjedi Rod i produi. Nakon pedeset koraka stane i osjeti kako mu se koa jei. Nikad se nije priviknuo na taj zvuk, premda mu se i preesto dogaalo da ga uje. Rudari, u svom hotimino sirovom argonu, zvali su to 'cikom'. Bio je to glas ovjeka s nogama zdrobljenim pod stotinama tona kamenja, moda i sa slomljenom kimom, poluuguenog prainom, izbezumljenog smrtnom stravom situacije, koji je dozivao pomo , zazivao svoga Boga, enu, djecu, majku. Rod nastavi hodati, dok je zvuk postajao glasniji i uasniji, gotovo neljudski: niz hropaca i jauka koji su tihnuli, da bi potom opet poeli krikom koji je ledio krv u ilama. Iznenada Rod opazi pred sobom u hodniku nekoliko ljudi, tamne spodobe koje su se pojavile iz praine. Svjetiljke na kacigama bacale su groteskno izobliene snopove uta svjetla. Tko je?, vikne Rod. Ljudi prepoznae glas. Hvala Bogu! Vi ste doli, gospodine Ironsides! Tko je to? Barnard. Bio je to nadzornik sekcije 43. teta? ^ Uruio se krov u proboju. Koliko je ljudi bilo? etrdeset i dva. Koliko ih je jo tamo? Do sada smo izvukli esnaest nepovrijedenih, dvanaest lake ozlijeenih, tri teko ozlijeena i dva mrtva. ovjek opet pone kriati, ali sad mu je glas bio mnogo slabiji. A on?, upita Rod. Ima dvadeset tona kamenja na zdjelici. Dao sam mu dvije injekcije morfija, ali ne prestaje. Moe li se ui u kop? Da, ostao je prolaz. Barnard uperi svjetiljku na hrpu komada plavkastog kvarcita koji je zatrpao prolaz kao srueni zid nekog vrta. Otvor je bio dovoljan da se kroza nj provue foksterijer. Iz otvora su dopirali odrazi svjetlosti i kripavi zvukovi kretanja po odronjenom kamenju pomijeani s priguenim ljudskim glasovima. Koliko si ljudi poslao da rade tamo unutra, Barnard? Ja..., Barnard je oklijevao. Mislim, deset ili dvanaest.

Rod ga zgrabi za kombinezon i gotovo ga podigne s tla. Na svjetlu svjetiljaka Rodovo je lice oteklo od bijesa. Poslao si ljude tamo unutra a da im ne zna ni broja? Poslao si dvanaest mojih momaka da se izloe smrtnoj opasnosti kako bi spasio devetoricu? Rod ga podigne svom snagom i trzajem ga tresne o zid prikovavi ga za njega. Gade, dobro zna da svoj toj devetorici vie nema spasa. Zna da je taj kop prokleta stupica i poslao si tamo unutra drugih dvanaest ljudi da stave ivot na kocku a da ih nisi ni prebrojio! Kako emo znati koga traiti ako se krov opet urui? Pusti nadzornika i odmakne se. Smjesta im naredi da izidu. Ali, gospodine Ironsides, tamo unutra je generalni direktor... gospodin Lemmer. Pregledavao je kop. Rod na trenutak ostane zbunjen. Potom zarei: Ne zanima me ni da je tamo predsjednik drave. Ispraznite kop. Poinjemo ispoetka, i ovaj put uinit emo stvari kako spada. Za nekoliko minuta spasioci su pozvani natrag. Izili su puzei kroz otvor, bijeli od praine kao crvi koji migolje iz gnjilog sira. Dobro, ree Rod. Poslat u ih svaki put po etvoricu, ne vie. Izabere na brzinu etiri pranjava ovjeka, ukljuujui i diva koji je na desnom ramenu nosio metalnu oznaku vode skupine. Big King... jesi li to ti? Rod je govorio fanilako, rudarsku mjeavinu jezika koja je omoguavala ljudima iz tuceta razliitih etnikih skupina da meusobno ope. Da, ja sam, odgovori Big King. Ide u potragu za novim nagradama? Mjesec dana prije toga Big King se vezan za ue dao spustiti ezdeset metara u okomiti procjep kako bi izvukao tijelo jednog bijelog rudara. Hrabri in donio mu je nagradu od sto randa, koju mu je dodijelila kompanija. Tko moe govoriti o nagradama kad je zemlja prodrla ljudska tijela?, uzvrati Big King optuujuim glasom. Ali, ovo danas je djeja igara. Nkosi ide u kop? To je bio izazov. Rodovo mjesto nije bilo u proboju: bio je organizator, koordinator. Ali nije mogao zanemariti izazov. Nije htio da netko od crnaca pomisli da se povlai iz straha i druge alje u smrt. Da, ree Rod, idem u kop. I pode prije svih. Otvor je bio irok jedva toliko da se provue. Nade se u prostoriji velikoj kao normalna soba, iako je krov bio visok malo vie od metra. Hitro okrene snop svjetiljke na odronjeni zid. Situacija je bila uzbunjujua: stijena je bila puna napuklina 'u grozdu', kako se to kae u rudarskom argonu. Nije loe, ree si Rod i spusti snop svjetla. ovjek koji je 'ciio' bio je nedaleko od njega. Tijelo je od pojasa virilo ispod komada stijene velike kao Cadillac. Netko ga je ogrnuo crvenim pokrivaem. Sada je utio, nepomian, ali kad je snop Rodove svjetiljke preao preko njega, podigne glavu. Oi su otkrivale slijepo ludilo ovjeka, a njegovo je lice bilo obliveno znojem straha. Usta se irom otvorie, ruiasta u sjajnom crnilu lica. Pone se derati, ali glas mu odmah prigui mlaz tamne krvi koja se popela iz grla i potekla iz usta. Dok je Rod skamenjen gledao prizor, crnac je izvrnuo glavu unazad i razjapio usta: izgledao je kao groteskna krabulja koja riga krv. Glava se polako nagnula naprijed, da bi potom u tren

popustila i okrenula se u stranu. Rod prie puzei, podigne glavu i poloi je na crveni pokriva. Tri, ree. Zasad. Pusti umirueg i produi puzei prema uruenom zidu. Big King mu se pridrui donosei sa sobom dvije poluge. Prui mu jednu. Nakon jednog sata operacija je postala natjecanje u snazi izmeu njih dvojice. Iza njih druga tri spasioca postavljali su potpornje i odnosili komade stijene koje su Rod i Big King odvajali od zida. Rod je znao da je njegovo ponaanje djetinjasto, trebao je ostati u longwallu, ne samo da rukovodi operacijama spaavanja, ve i da donese sve druge neophodne odluke. Kompanija ga je plaala zbog znanja i iskustva koje je imao, a ne zbog njegovih miia. Kvragu, pomisli, iako emo veeras propustiti eksploziju, ja ostajem ovdje. Pogleda Big Kinga i isprui se kako bi rukama dosegnuo vei komad. Najprije je uporabio ruke, a potom snagu cijelog tijela: stijena je bila vrsta. Big King poloi na nju goleme crne ruke. Vukli su istovremeno. Odvoji se uz kiu manjih komada: odgurae je unazad razmjenjujui osmijeh. U sedam Rod i Big King napustili su proboj kako bi odahnuli, pojeli koji sendvi i popili kavu iz termosice. Potom Rod porazgovara s Dimitrijem poljskim telefonom koji je postavljen pored odrona. Ispraznili smo dva okna, Rod. Sve je spremno za eksploziju. Osim tvoje skupine, u sekciji 43 ima pedeset osam ljudi. Dimitrijev glas krjetao je iz slualice. Ostani na vezi. Rod je razmatrao situaciju. inio je to sporije no inae jer je bio umoran, fiziki i emocionalno iscrpljen. Odgodi li eksplozije u oba okna iz straha da e se u sekciji 43 uruiti novo kamenje, kompanija e biti na gubitku za jednodnevnu proizvodnju, deset tisua tona zlatne rudae koja vrijedi esnaest randa po toni, za golem ukupan iznos od 160.000 randa, 80.000 funta ili 200.000 dolara. Bilo je vrlo vjerojatno da su svi ljudi u proboju ve mrtvi i da je odron izazvan pritiskom nedvojbeno prenio napetost na stijene iznad i oko nivoa 95. Stoga je opasnost od novih odrona bila mala. No, ipak, tamo unutra netko je jo mogao biti iv, netko tko je ostao zarobljen u materinoj i mranoj toplini proboja, s drugim 'grozdovima' iznad nezatiena tijela. Aktiviranje detonatora u Sonder Ditch Mineu izazvalo bi eksploziju osamnaest tona Dvnagela sa silovitim razornim uinkom. I izazvalo bi uruavanje tih 'grozdova'. Dimitri... Rod donese odluku. Raznesi sve fronte okna broj 2 tono u sedam i pol. Okno broj 2 bilo je pet kilometara daleko: na taj nain kompanija je mogla zaraditi 80.000 randa. Potom, u razmacima od tono pet minuta aktiviraj detonatore june, sjeverne i zapadne fronte ovdje u oknu broj l. Odvojene eksplozije trebale su izazvati udare manjih razmjera i dioni ari su mogli staviti u dep daljnjih 60.000 randa. Ukupni gubitci naneseni nesreom tako bi iznosili samo 20.000 randa. Nije loe, pomisli sarkastino Rod. Krv nije bila skupa. Mogla se kupiti za est randa po litri u Sredinjoj transfuzijskoj slubi. Dobro. Ustane i istegne bolne miie ramena.

Dok traju eksplozije odvest u sve na sigurno u okno. Nakon podrhtavanja izazvanog eksplozijama Rod je vratio ljude u proboje. U devet su pronali tijela dvojice radnika zgnjeenih pod tekom builicom. Tri metra dalje nali su bijelog rudara. Tijelo je bilo neozlijeeno, ali glava je bila smrskana. U jedanaest su nali jo dva radnika na builici. Rod je bio u hodniku kad su ih izvukli kroz uski otvor. Nisu imali vie nikakvo ljudsko obiljeje: bili su nalik hrpi rastrganog mesa pokrivenog zemljom. .: Neto iza ponoi Rod i Big King vratili su se u kop kako bi zamijenili ekipu. Dvadeset minuta kasnije probili su zid od kamenja i uli su u drugu prostoriju koja se udom nije uruila. Zrak se zamaglio od vruine. Rod nagonski ustukne kad mu smrdnjivi zapuh uleti u lice. Natjera se da produi naprijed puzei i pogleda kroz otvor. Na tri metra od njega bio je Frank Lemmer, generalni direktor Sonder Ditch Minea. Leao je i izgubio je kacigu. Duboka posjekotina prelazila mu je elom iznad oka, a krv koja je curila iz rane natopila je srebrenastu kosu i zgruala se u tamnu mrlju. Otvori oi i trepne kapcima zaslijepljen svjetlom. Rod urno skrene snop. Gospodine Lemmer..., ree. to, dovraga, radite sa spasilakom ekipom?, zarei Frank Lemmer. Nije to vaa zadaa. Nita niste nauili nakon dvadeset godina rada u rudniku? Kako ste, gospodine? Dovedite lijenika, odgovori Frank Lemmer. Morat e me operirati da me izvue vani. Rod dopue do njega i shvati. Podlaktica generalnog direktora bila je priklijetena ispod velike kamene ploe. Proe rukama po ploi i pokua je odvagati. Samo su je eksplozivom mogli pomaknuti. Kao uvijek, Frank Lemmer je bio u pravu. Rod otpuzi kroz otvor i pozove: Donesite mi amo telefon. Nakon nekoliko trenutaka dobije telefon. Pozove postaju na nivou 95 koja je sluila kao baza za pomo i mjesto za odmor spasilaca. Ovdje Ironsides. Ho u doktora Standera. Trenutak. Ubrzo potom: Zdravo, Rod. Ovdje Dan. Dan, nali smo starog. Kako je? Je li pri svijesti? Da, ali je priklijeten... morat e amputirati. Siguran si?, upita Dan Stander. Prokleto siguran, prosike Rod. Hej, smiri se! Oprosti. Dobro. Kako je priklijeten? Podlaktica. Morat e odrezati iznad lakta. Krasno!, ree Dan. ekam te. Dogovoreno. Stiem za pet minuta. udno. esto vidimo ljude u loem stanju, ali smo sigurni da se nama to nikad nee dogoditi. Glas Franka Lammera bio je odrjeit i siguran. Ruka je vjerojatno obamrla, pomisli Rod dok je leao pored njega u proboju. Frank Lemmer okrene glavu. Zato se niste posvetili poljoprivredi, sinko? Dobro znate zato, odgovori Rod.

Da. Lemmer se malone osmijehne, usne mu blago zadrhtae. Prede preko usta slobodnom rukom. Znate, imao sam tri mjeseca do mirovine. Gotovo sam uspio. I ti e ovako zavriti, sinko, u praini sa smrskanim kostima. Nije kraj, promrmlja Rod. Ne?, upita Frank Lemmer i ovaj put zakikota. Siguran si? to je to tako zabavno?, upita Dan Stander proguravi glavu u malu odaju. Isuse, trebalo ti je vremena da dode, zarei Frank Lemmer. Rod, pomogni mi. Dan prui torbu, prie puzei i obrati se Franku Lemmeru. Dionice Union Steela veeras su zavrile na 98 centa. Savjetovao sam vam da ih kupite. Precijenjene. Napuhali su nominalnu vrijednost, otpuhne Frank Lemmer. Dan se isprui na bok i izvadi instrumente dok su i dalje raspravljali o burzi i dionicama. Kad je Dan napunio pentotalom injekciju i poeo trljati gazom natopljenom alkoholom zdrobljenu ruku generalnog direktora, on je opet okrenuo glavu prema Rodu. Rod, obavili smo dobar posao ovdje, ja i vi. Volio bih da vam sada daju moje mjesto, ali nee. Jo ste premladi. Meutim, koga god da izaberu, drite ga na oku. Vi znate kako stoje stvari. Ne dopustite mu da sve upropasti. Igla se zabode u venu. Dan je amputirao ruku za etiri i pol minute. Dvadeset i sedam minuta kasnije Frank Lemmer umro je od oka u kou Mary Anne koji ga je nosio na povrinu. Nakon to bi platio alimentaciju Patti, Rodu od plae nije ostajalo mnogo za lude trokove: ali jedan je od njih bio bijeli veliki Maserati. Iako je model bio iz 1967. i preao je ve pedeset tisua kilometara kad ga je kupio, rate su znaajno utjecale na mjesena primanja. Ipak, u ovakvim je jutrima Rod mislio da je vrijedan toga. Sputao se serpentinama ceste na Kraalkopu i kad je u posljednjem dijelu prije Johannesburga dravna cesta postala ravna i ravniarska, potjerao je Maserati punom brzinom. Automobil kao da se prilijepio za tlo, poput lava koji slijedi lovinu, i zvuk motora se promijenio, postao je dublji i prodorniji. Obino mu je trebalo sat vremena od Sonder Ditch Minea do Johannesburga, no ovaj put Rod je uspio smanjiti trajanje vonje za dvadeset minuta. Bila je subota ujutro i Rod je bio bezbrian. Nakon razvoda ivio je ivotom dostojnim Jekvlla i Hydea. Pet dana u tjednu bio je lan poslovodstva tvrtke, ali preostala dva odlazio je u Johannesburg sa svojim palicama za golf u prtljaniku Maseratija, s kljuevima raskonog stana u Hillbrowu u depu i sa smjekom na usnama. Tog dana iekivanje je bilo vee no obino jer je, osim dvadesetdvogodinje plavokose manekenke spremne da provede veer u njegovom drutvu, tu bio i zagonetan poziv doktora Manfreda Stevnera. Poziv mu je prenio enski glas koji se predstavio kao tajnica doktora Steynera. Stigao je dan nakon pogreba Franka Lemmera i bio je za subotu u jedanaest ujutro. Rod nije nikad upoznao Manfreda Stevnera, ali je, naravno, uo za njega. Tko god je radio za neku od pedeset ili ezdeset kompanija grupe Central Rand Consolidated uo je za Manfreda Stevnera, a Sonder Ditch Gold Companv bila je dio grupe. Manfred Stevner diplomirao je ekonomiju na berlinskom sveuilitu i poslovodstvo na sveuilitu Cornell. Doao je u CRC prije dvanaest godina kao tridesetogodinjak, a sad je bio meu najvanijim osobama u grupi. Hurry Hirschfeld nije mogao vjeno ivjeti, iako se inilo

da mu je to namjera, i svi su mislili da e u trenutku njegova odlaska na drugi svijet Manfred Stevner biti njegov nasljednik na mjestu predsjednika Uprave. Dunost predsjednika Uprave CRC-a bila je zavidna: tko ju je obnaao automatski je postajao jedan od pet najmonijih ljudi u Africi, ukljuujui i efove drava. Svi su se kladili na doktora Stevnera zbog mnotva dobrih razloga. Imao je mozak koji mu je donio nadimak'Kompjutor', nitko nije nikad u njemu opazio ni najblijedi trag ljudske slabosti... ali prvenstveno, prije deset godina pobrinuo se da smota jedinu unuku Hurrvja Hirschfelda, koja je tek bila diplomirala na sveuilitu u Capetownu, i oeni je. Poloaj doktora Stevnera bio je vie no vrst i Rod je radoznalo oekivao skoranji susret. Brzinomjer Maseratija pokazivao je dvjesto na sat kad je Rod proao podvonjak posjeda kompanije Kloof Gold Mining. Johannesburg, stiem! uzvikne kroz smijeh. Bilo je deset minuta do jedanaest kad je Rod pronaao bronanu plou s natpisom Doktor M. K. Steyner u izdvojenom drvoredu elegantnog predgraa Sandtown. S ulice se kua nije vidjela. Rod je Maseratijem proao kroz bijela vrata koja su oponaala afrikaan stil. Vrata su, pomisli, dokaz loeg ukusa, ali perivoj je pravi raj. Rod je znao gotovo sve o stijenju, ali njegova je slaba to ka bilo cvijee. Prepoznao je ute i crvene kale nagomilane na zelenoj pozadini tratine: no, osim njih nije bio u stanju dati ime drugim bljetavim ljepotama koje su ga okruivale. Ohoho!, promrmlja s potovanjem. Netko je obavio doista lijep posao. R Kua se nalazila iza zavoja asfaltiranog drvoreda. I ona je bila u afrikaan stilu, a Rod je oprostio doktoru Stevneru ona grozna ulazna vrata. Ohoho!, ponovi dok je nesvjesno koio. Afrikaan stil medu najteima je za oponaanje jer je dovoljno da jedna jedina crta ne bude na svom mjestu kako bi se ponitio cjelokupni dojam: ali u ovom je sluaju sve savreno funkcioniralo. Kua je pruala dojam vjenosti i vrstine pridruenih tananoj ljupkosti i profinjenoj eleganciji. Rod je naslutio da su mranice i grede od prave tikovine i da su svi prozori runo raeni vitrai. Rod promotri kuu i osjeti uareni alac zavisti. Volio je lijepe stvari poput svoga Maseratija: ali ovo je bilo drukije poimanje materijalnog posjeda. Zavidio je ovjeku koji je imao tu kuu i znao je da njegova jednogodinja primanja nisu dovoljna niti za predujam za zemljite. No, imam svoj stan. Nasmije se sujetno, produi i stane ispred reda garaa. Nije bilo jasno s koje se strane treba ui. Rod izabere nasumice izmeu brojnih poploenih puteljaka koji su naizgled vodili do kue. Zaavi za zavoj puteljka, Rodu se ukae novi udesni prizor koji je, koliko god manje veleban, imao na njega jo dublji uinak no kua: radilo se o jednoj isto tako ljupkoj i elegantnoj enskoj stranjici stegnutoj u skijakim hlaama koja je virila iz velikog egzotinog grma. Oaran, Rod je stao i gledao dok se grm tresao i ukao, a stranjica se njihala i podizala. Napokon, iz bilja enski glas koji je odavao pravu gospodu prasne u ne ba aristokratsku psovku. Stranjica se trne unazad i njena se vlasnica pridigne buno siui kaiprst. Ubo me!, promrmlja ena. Taj prokleti gadni kukac me ubo! No, ne valja ih izazivati, ree Rod. ena se naglo okrene. Prvo to je Rod zapazio bile su oi: bile su velike, u oitom nesrazmjeru s ostatkom lica. Ja ne..., zausti ona, potom utihne i izvadi kaiprst iz usta.

Nesvjesno proe rukom kroz kosu, a drugom namjesti koulju otresajui komade bilja koji su bili po njoj. Tko ste vi?, upita odmjeravaju i ga onim velikim oima. Bila je to uglavnom uobiajena reakcija ena izmeu esnaest i ezdeset godina kad bi vidjele Rodneyja Ironsidesa prvi put i Rod ju je rado prihvaao. Zovem se Rodnev Ironsides i imam sastanak s doktorom Steynerom. Oh. ena urno ugura rubove koulje u hlae. Moj je suprug u radnoj sobi. Rod je shvatio tko je. Mnogo je puta vidio njene fotografije u tvrtkinom listu, ali na fotografijama je bila u veernjoj haljini s dijamantima, a ne u koulji poderana rukava i sputenih pletenica. Na fotografijama je uvijek bila besprijekorno naminkana, a sada nije, pa je lice bilo rumeno i oroeno znojem. Mora da uasno izgledam. Bavila sam se perivojem, promrmlja Theresa Stevner, iako se nije morala ni za to nikome ispriavati. Vi ste ga uredili? Malo sam praktino radila, ali sam ga projektirala, odgovori Theresa. Mislila je daje taj posjetitelj velik, krupan i ruan... ne, moda ne ruan, ali zaputen. Divan je, ree Rod. Hvala. Ne, ne zaputen, ree si ona. Bio je okorjeli tip, a dlake na grudima virile su iz raskopenog okovratnika koulje. To je proteja, zar ne?, Rod pokae grm iz kojega je domaica upravo izila. Pokuao je pogoditi. Nutans, ree ona i pomisli da je mukarac vjerojatno oko etrdesete budui da su njegove sljepoo ice bile proarane sjedinama. Ah, mislio sam da je proteja. Jest. Toan naziv je nutans. Postoji vie od dvjesto vrsta proteja, odgovori ona ozbiljno. Mukarev glas nije u skladu s njegovim izgledom, pomisli. Izgledao je kao boksa, ali govorio je kao odvjetnik, a vjerojatno je to i bio. Obino su Manfredovi posjetitelji bili odvjetnici ili ekonomski savjetnici. k Doista? Prekrasna je. Rod dodirne jedan cvijet. Nije li? Ovdje ih imam vie od pedeset vrsta. Razmijene osmijeh. Otpratit u vas do kue, ree Theresa Stevner. Manfred, doao je gospodin Ironsides. Hvala. Steyner je sjedio za radnim stolom od okoteje, u sobi ispunjenoj mirisom latila za pokustvo. Ne pokae nikakvu namjeru da ustane. Hoete li kavu?, upita Theresa s vrata. aj? Ne, hvala, odgovori Manfred Stevner ne pitajui Roda koji je stajao pored nje. Onda vas preputam vaem poslu, ree Theresa. Da, hvala. Theresa ode. Rod je nepomino stajao prouavajui ovjeka o kojem je toliko toga uo. Manfred Stevner izgledao je mlade od svojih etrdeset dvije godine. Kosa mu je bila svijetlokestenjasta, gotovo plava, zaeljana unazad. Nosio je naoale s tekim crnim okvirom, a njegovo je lice bilo bez dlaka i njeno kao u mlade ene, bez i najmanjeg traga brade. Ruke poloene na plohu stola bile su takoer bez dlaka i glatke, tako da se Rod upitao ne depilira li se. Naprijed, ree. Rod prie stolu. Stevner je imao na sebi savreno bijelu svilenu koulju, na kojoj su jo bili vidljivi tragovi peglanja, kravatu Royal Johannesburg Golf Cluba i dugmad od oniksa na

orukvicama. Rod odjednom shvati da koulja i kravata nikad prije nisu bile odjevene: dakle, to to se prialo bilo je istinito. Stevner je naruivao velike koliine runo ivanih koulja i odjenuo bi ih samo jedanput. Sjednite, Ironsides. Stevner je izgovarao samoglasnike s blagim njemakim akcentom. Doktore Steyner, ree tiho Rod, moete birati. Moete me zvati Rodnev ili gospodin Ironsides. Stevnerov glas i izraz lica nisu se promijenili. Htio bih provjeriti vae osobne podatke, gospodine Ironsides, kao uvod u razgovor. Imate li neto protiv? Ne, doktore Steyner. Rodeni ste 16. listopada 1931. u Butterworthu u Transkeiju. Va je otac bio trgovac, vaa je majka preminula u sijenju 1939. Va je otac imenovan satnikom lakog pjeatva u Durbanu i poginuo je na rijeci Po u Italiji zimi 1944. od rana zadobivenih u bitci. Odgojio vas je ujak u East Londonu. Godine 1947. zavrili ste Queen's CoUege u Grahamstownu i niste uspjeli dobiti stipendiju Rudarske komore za studij na sveuilitu Witwatersrand, gdje ste kanili diplomirati rudarstvo. Upisali ste se u Dravnu kolu za rudarsku obuku i 1949. dobili ste diplomu pirotehniara. U to ste vrijeme primljeni kao pripravnik u Blvvooruitzicht Gold Mining Company. Doktor Stevner ustane, ode do zida obloenog drvenim plo ama, pritisne skrivenu ruicu i jedan dio ploe pomakne se otkrivi umivaonik i dra za runik. Nastavi govoriti dok je briljivo sapunao ruke. Te iste godine unaprijeeni ste u rudara, 1952. u vodu smjene, a 1954. u poslovou. Godine 1959. poloili ste ispit za upravitelja rudnika, a 1962. doli ste raditi kod nas kao zamjenik direktora sekcije. Godine 1963. postali ste direktor sekcije, 1965. zamjenik direktora podzemnih radova, a 1968. imenovni ste na dunost direktora podzemnih radova, koju i trenutano obnaate. Doktor Stevner poeo je brisati ruke snjenobijelim ubrusom. Nauili ste napamet moj ivotopis, potvrdi Rod. Doktor Stevner smota ubrus i baci ga u ko ispod umivaonika. Pritisne ruicu i ploa se zatvori. Potom se vrati za stol odmjerenim korakom po ulatenom parketu. Rod primijeti da je jako nizak, ne vii od metra i ezdeset pet, otprilike kao supruga. Zavidni rezultati, nastavi Stevner. Nakon vas, najmlai direktor podzemnih radova u cijeloj grupi ima etrdeset est godina, dok vama jo nije ni trideset devet. Rod klimne glavom u znak potvrde. Sada, ree doktor Steiner sjedajui i polaui netom oprane ruke na plohu stola, htio bih malo o vaem privatnom ivotu... Nemate nita protiv, zar ne? I ovaj put Rod klimne glavom. Razlog zbog kojeg je Rudarska komora odbila va zahtjev za stipendiju, unato izvrsnim ocjenama, bila je obavijest vaeg ravnatelja izbornom povjerenstvu da ste nepostojane i nasilne naravi. A kako to, dovraga, znate?, uzvikne Rod. Imam dostup zapisnicima povjerenstva. ini se da ste, nakon to ste doznali ishod ispita, napali svoga biveg ravnatelja. Pretukao sam ga kako spada, toga gada, veselo prizna Rod. Zadovoljstvo koje vas je skupo stajalo, gospodine Ironsides. Stajalo vas je sveuiline diplome. Rod je utio.

Idemo dalje. Godine 1959. oenili ste Patriciju Anne Harvev. U tom je braku iste godine ro ena djevojica: tonije, sedam i pol mjeseci nakon svadbe. Rod se uzvrpolji na stolcu, a doktor Stevner nastavi ne podiui glas. Brak je zavrio razvodom 1964. Vaa supruga vas je optuila za preljub i povjerena joj je na skrb ki te je dobila alimentaciju u iznosu od etiristo pedeset randa mjeseno. to znai sve ovo?, htio je znati Rod. Pokuavam doi do tonog prikaza vae sadanje situacije. Nuno je, jamim vam. Doktor Stevner skine naoale i pone istiti lee bijelim rupiem. Okvir mu je ostavio trag na nosu. Onda nastavite. Unato svemu, Rod je bio o aran otkriem da Stevner zna toliko toga o njemu. Godine 1968. izvjesna Diane Johnson pokrenula je postupak za dokazivanje oinstva i dobila je alimentaciju od sto pedeset randa mjeseno. Rod trepne kapcima, ali ne progovori. Morao bih jo podsjetiti na dvije tube protiv vas zbog nanoenja tjelesnih ozljeda, obje arhivirane jer ste se pozvali na nunu samoobranu. Je li to sve?, upita Rod sarkastino. Gotovo sve, prizna doktor Stevner. Bit e dovoljno pridodati daljnji mjeseni izdatak od sto pedeset randa za talijanski sportski auto te jo stotinu randa za najam stana na kunom broju 596, Glen Alpine Heihts, Corner Lane, Hillbrovv. Rod je bio bijesan. Vjerovao je da nitko u CRC-u ne zna za stan. Kvragu i vi! Zabadali ste nos u moje osobne poslove! Da, potvrdi hladno doktor Stevner. Priznajem. Ali uinio sam to iz valjanog razloga. Budete li strpljivi, shvatit ete zato. Ustane, proe sobom, pomakne plou koja je skrivala umivaonik i opet opere ruke. Nastavi govoriti dok ih je brisao. Vae novane obveze dostiu svaki mjesec osamsto pedeset randa. Vaa plaa, kad se oduzmu porezi, manja je od tisuu randa. Nemate diplomu inenjera rudarstva, a bez nje je malo vjerojatno da ete moi dalje napredovati i postati generalni direktor. Doli ste do vrha, gospodine Ironsides. Ne moete ii dalje zahvaljujui samo svojim sposobnostima. Za trideset godina neete biti najmlai direktor podzemnih radova grupe CRC: bit ete najstariji. Doktor Stevner uuti na tren. Uvijek pod uvjetom da vas vai rastroni ukusi ne odvedu u zatvor zbog dugova i da vas ratoborna narav i pretjerana ivahnost vaeg spolovila ne dovedu u neku jo ozbiljniju nevolju. Stevner baci ubrus u ko i vrati se za stol. itavu minutu dvojica mukaraca su se gledali u potpunoj tiini. Pozvali ste me da mi to kaete?, upita Rod. Bio je napet i glas mu je blago promukao. Bila je dovoljna i najmanja provokacija da skoi i uhvati Stevnera za guu. Ne. Stevner odmahne glavom. Pozvao sam vas da vam kaem da u uporabiti sav utjecaj kojim raspolaem, a koji smatram znaajnim, kako bih vam omoguio imenovanje na dunost generalnog direktora Sonder Ditch Gold Mining Company. Rod se opet opusti na stolcu kao da ga je sugovornik pljunuo u lice. Osupnuto se zagleda u njega. Zato?, upita napokon. to hoete zauzvrat? Ni prijateljstvo, ni zahvalnost, ree doktor Stevner.

Hou bespogovorno pokoravanje mojim uputama. Morat ete mi biti bezuvjetno odani: vi ete biti moj ovjek. Rod ga je i dalje gledao. A u meuvremenu njegov je um vrtoglavo radio. Bez Stevnerovog mijeanja trebao je ekati jo barem deset godina promaknue, pod uvjetom da ga uope uspije dobiti. A htio ga je... Samo je Bog znao koliko. Afirmacija, poveanje plae, mo. Njegov rudnik! Rudnik kojim e upravljati s trideset i osam godina... i deset tisua randa vie godinje. Ipak, nije bio tako naivan da povjeruje kako je cijena koju je postavio Manfred Stevner skromna. Kad stignu te zapovijedi koje je trebao bespogovorno izvriti... znao je ve sada da e smrditi kao leina stara deset dana. No, ipak, kad jednom stupi na dunost, mogao je svejedno odbiti da ih izvri. Prvo si je morao osigurati mjesto, a onda kako mu postupno budu dolazile zapovijedi, odluiti hoe li ih izvriti ili ne. Pristajem, ree. Manfred Stevner ustane. Javit u vam novosti, najavi mu. Sada moete ii. Rod proe stoepom ne vidjevi i ne uvi nita pa se spusti niz tratinu kako bi doao do auta. Analizirao je sastanak od prije nekoliko minuta komadajui ga kao to opor divljih pasa komada leinu. Zamalo se ne sudari s Theresom Stevner prije no to je opazi: i tada u tren zaboravi na dunost generalnog direktora. Theresa se u pol sata proteklih od njihova susreta presvukla, naminkala i skrila pletenice pod rubac boje cedra. Stajala je uz procvalu gredicu s koaricom u ruci i bila je blistava i ljupka poput kolibrija. Rod se osjeti polaskanim i razdraganim: bio je dovoljno tat da pomisli da je promjena u njegovu ast i dovoljno znalac da cijeni preobrazbu. Zdravo. Ona podigne glavu i uspije odglumiti nevino iznenaenje. Oi su doista bile velike i minka je bila smiljena tako da ih uini jo veim. Radini ste kao pelica. Rod s divljenjem promotri haljinu s cvjetnim uzorkom i opazi blago crvenilo koje joj je zapalilo obraze kad je zamijetila njegov pogled. Sastanak je dobro proao? Izvrsno. Odvjetnik ste? Ne. Radim za vaeg djeda. A to radite? Kopam njegovo zlato. U kojem rudniku? Sonder Ditchu. to ste po dunosti? Pa, ako va mu odri obeanje, novi sam generalni direktor. Ali, premladi ste, ree Theresa. I ja sam to mislio. Papi e prigovarati. Papi?, upita Rod. Moj djed. I Rod prasne u smijeh, nesposoban da se suzdri. to je toliko smijeno? Pomisao da predsjednika Uprave CRC-a zovu 'Papi'. Samo ga ja tako zovem. Vjerujem. Rod se opet nasmije. I kladim se da si moete dopustiti mnogo toga to se nitko drugi ne bi usudio initi. Iznenada, seksualna dvosmislica u posljednjoj reenici oboma postane oita. Uutie.

Theresa spusti pogled i briljivo odree jedan cvijet. Nisam to namjeravao rei, ispria se Rod. A to to niste namjeravali, gospodine Ironsides? Ona podigne pogled i uputi mu pitanje s vragolastom nevinou. Zajedno se nasmijae, opet bez nelagode. Potpuno prirodno Theresa ga otprati do auta i dok je Rod sjedao za upravlja, ree mu: Sljedei tjedan ja i Manfred doi emo u Sonder Ditch. Manfred mora predati jubilarne nagrade za godine slube i pohvale za hrabrost nekolicini zaposlenika. Theresa je ve bila odbila poziv da prati mua, ali sad je odluila da e ga navesti da je opet pozove. Vjerojatno emo se vidjeti u toj prigodi. Bit e mi zadovoljstvo, ree Rod i ubaci u brzinu. Potom baci pogled u retrovizor. Ta je ena bila iznimno izazovna i puna ari. U njenim se oima mukarac mogao utopiti ako nije bio dovoljno oprezan. Doktor Manfred Steyner ima lijep problem, zakljui. Vjerojatno je tako zadubljen u sapunanje i pranje svoje sprave pa nikako da se odlui da je uporabi. Kroz vitrae prozora doktor Stevner je razabrao Maserati koji je nestao iza zavoja u drvoredu i nastavio je sluati sve dok brujanje motora nije zamrlo u tiini. Podigne slualicu telefona i obrie je bijelim rupiem prije no to ju je stavio na uho. Okrene broj i dok je sluao kako zvoni, pomno si pregleda nokte slobodne ruke. Steyner, ree kad je dobio vezu. Da, da. I nastavi sluati. Da... upravo je otiao... Da, pristaje... Ne, nee biti potekoa, siguran sam. Dok je govorio, gledao si je dlan. Vidio je kako mu se na koi pojavljuju male kapljice znoja i usne mu se stisnue u izraz gaenja. Potpuno sam svjestan posljedica, mogu zajamiti. Znam. Zatvori oi i nastavi sluati jo minutu, bez pokreta, dok je glas iz slualice pucketao i krjetao. Onda otvori kapke. Sve e biti uraeno kad za to doe vrijeme. Mogu zajamiti. Dovidenja. Spusti slualicu i pode oprati ruke. Sada je, pomisli dok ih je sapunao, vano izigrati starca. Bio je starac, starac koji je proivio sedamdeset i osam dugih i tekih ljeta. Kosa i obrve bile su mlijenobijele, koa je bila naborana i smeurana, posuta pjegama i visjela mu je u vreicama ispod oiju i brade. Bio je suh, mrav i pogrbljen kao drvo koje raste povijajui se pred naletima vjetra, ali jo je postojala unutarnja pomama u njegovu dranju, ista pomama ijom je zaslugom dobio nadimak 'Hurry' Hirschfeld, Hitri Hirschfeld, kad je krenuo u posao sa zlatonosnim nalazitima, prije ezdeset godina. Tog ponedjeljka ujutro stajao je uspravno pred velikim prozorima svog ureda na zadnjem katu koji je gledao na Johannesburg. Reef House nalazila se nad gradom, pored Schlesinger Buildinga na vrhu Braamfonteina. S te visine Johannesburg je izgledao kao da se uuren trese pod nogama Hurrvja Hirschfelda: na koncu konca, bilo je logino da bude tako. Mnogo vremena unazad, jo i prije velike krize tridesetih godina, Hirschfeld je prestao mjeriti svoje bogatstvo novcem. Bio je vlasnik vie od etvrtine dioniarskog kapitala tvrtke Central Rand Consolidated. Po sadanjoj trinoj cijeni, 120 randa za dionicu, iznos je bio astronomski. Povrh toga, putem sloene mree fiducijarnih fondova, punomoja i meusobno povezanih uprava, imao je kontrolu nad jo dvadeset posto glasova u skuptini drutva. Interfon diskretno zazvoni u toj prostoriji punoj mekanih tkanina i blagih boja, a Hurry se blago trne. Da?, upita ne udaljujui se od prozora.

Ovdje je doktor Stevner, gospodine Hirschfeld. Glas tajnice bio je blagi apat to je davao nestvarno ozraje raskonom uredu. Neka ude, trgne se Hurry. Taj prokleti interfon uvijek je u njemu izazivao trnce. I ta mu je prostorija izazivala trnce. Kako je esto glasno grmio, bila je nalik bordelu za pedere. Pedeset i pet godina radio je u skromnom uredu bez tepiha, koji je kao jedine urese imao nekoliko poutjelih fotografija ljudi i strojeva objeenih na zidu. Zatim su ga preselili ovamo... Pogleda oko sebe s gaenjem koje se nije smanjilo ni nakon pet godina. S kim su ga pobrkali, s jebenim enskim frizerom? Klizna vrata se otvorie bez uma i ude doktor Manfred Stevner. Dobar dan, djede, ree. Ve deset godina, otkad je Terrv izgubila razum i udala se za njega, Manfred Stevner je Hurrvja Hirschfelda zvao djedom, a Hurrvju se to nije dopadalo. I sad mu padne na um da je Manfred Stevner odgovoran i za stil ureenja Reef Housea i stoga uzrok njegove netom odagnane ljutnje. to god da hoe... odgovor je ne!, zagrmi krenuvi prema klimaureaju. Termostat je ve bio postavljen na 'visoko', a Hurry ga prebaci na 'maksimum'. Za nekoliko minuta temperatura u prostoriji trebala je biti idealna za uzgoj orhideja. Kako ste jutros, djede? Manfred nije davao znaka da ga je prije uo. S blagim i ravnodunim izrazom na licu prie stolu i odloi dokumente. Loe, odgovori Hurry pomislivi da je nemogue uzrujati tog dosadnjakovia: kao da psuje stroj koji savreno radi. Jako mi je ao. Manfred izvadi rupi i proe njime po elu i bradi. Imam ovdje tjedne izvjetaje. Hurry popusti i vrati se za stol. Radilo se o poslu. Sjedne i hitro proita. Pitanja koja je postavio bila su gruba i odsjena i dobila su odmah odgovore, ali sad se Manfred naveliko dao na posao rupiem. Dva je puta skinuo naoale kako bi obrisao zamagljene lee. Mogu li sniziti termostat klimauredaja, djede? Probaj ga dirnuti i dobit e nogom u stranjicu, odgovori Hurry ne podiui glavu. Pet minuta potom Manfred Stevner ustane. Oprostite, djede. urno proe uredom i nestane u zahodu. Hurry nagne glavu ne bi li to uo i zadovoljno se nasmijei kad zauje da tee voda iz slavine. Klimauredaj je bila jedina stvar koja je mogla poremetiti Manfreda Stevnera. Hurry je to otkrio nakon to je deset godina iskuavao najrazliitije tehnike. Nemoj potroiti sav sapun, veselo vikne. Ti si taj koji se stalno ali na uredske trokove! Hurryju nije izgledalo ni najmanje podsmjeljivo to jedan od najbogatijih i najutjecajnijih ljudi u Africi posveuje toliko vremena i snaga inaenju sa svojim osobnim pomonikom. U jedanaest Manfred Steyner skupio je dokumente i poeo ih briljivo slagati u torbu od veprove koe ukraenu monogramom. Glede imenovanja novoga generalnog direktora Sonder Ditch, umjesto gospodina Lemmera, vjerojatno se sjeate moje biljeke o svrsishodnosti biranja mladih ljudi na kljuna mjesta... Nikad je nisam proitao, slae Hurry Hirschfeld. Obojica su znali da uvijek sve ita i nita ne zaboravlja. Evo... Manfred izloi svoje miljenje, potom zakljui.

Imajui to u vidu, moj odjel, uz moje potpuno slaganje, preporuuje imenovanje Rodnevja Barrvja Ironsidesa, sadanjeg direktora podzemnih radova. Nadao sam se da ete potvrditi preporuku, tako emo moi predloiti imenovanje na sjednici u petak. Manfred spretno stavi pred Hurrvja Hirschfelda uti list s biljekom, odvrne kapicu nalivpera i prui mu ga. Hurry uze list palcem i kaiprstom kao da je prljavi rupi i baci ga u ko. Hoe da ti potanko objasnim to ti i tvoj odjel za planiranje moete raditi?, upita. Djede, ustrajao je Manfred krotkim glasom, ne moete upravljati kompanijom kao feudalac. Ne moete zanemarivati lanove Uprave, to su sve upueni i iskusni ljudi. Upravljam tako ve gotovo pedeset godina. Hajde, kai mi tko e promijeniti taj nain. Hurry se osloni na naslon stolca samozadovoljna izraza lica i izvue veliku cigaru iz unutranjeg depa. Djede, cigara! Lijenik je rekao... A ja sam rekao da mjesto direktora Sonder Ditcha pripada Fredu Plummeru. Ali, otii e u mirovinu sljedee godine, pobuni se Manfred Stevner. Da. Hurry potvrdi. To neto mijenja na stvari? Staro je spadalo. Manfred opet pokua. U njegovu je glasu bio gotovo o ajniki prizvuk. Nije predvidio da e se jedna stareva muica isprijeiti njegovim planovima. Ima dvanaest godina manje od mene, rikne prijetei Hurry. Zbog toga je staro spadalo? Sad kad je vikend zavrio, Rodu je stan izgledao otuno i jedva je ekao da ga napusti. Dok se brijao gol pred zrcalom, osjeti kako iz dnevnog boravka dopire zadah opuaka cigareta i polupraznih aa. istaicu je ekalo uobiajeno stanje kao svakog ponedjeljka, h Iz Avenije Louisa Bothe poela je pristizati snanija buka prometa i Rod baci pogled na sat: est ujutro. Vrijeme primjereno za propitivanje savjesti, pomisli i nagne se naprijed kako bi si pogledao oi u zrcalu. Prestar si za ovakav nain ivota, ree ozbiljno. Gura ovako ve etiri godine, od razvoda, i dolo je vrijeme da prestane. Bilo bi lijepo poi u krevet s istom enom dvije noi zaredom. Opere britvu i otvori slavinu rusa. A moda u si to moi i dopustiti, ako dragi Manfred odri obeanje. Rod nije htio odve vjerovati u Stevnerove rijei: ali zadnja dva dana osjetio je treptaje uzbuenja ispod maske svoga uobiajenog cinizma. Stane pod tu, nasapuna se, otvori dokraja hladnu vodu. Zatvori je i uzme runik, potom, i dalje se trljajui, prie uzglavlju kreveta i zastane gledajui djevojku koja je leala u razbacanim plahtama. Bila je tako preplanula da se inilo da ima na sebi prozirni bijeli grudnjak i gaice na mjestima koja nisu bila izloena suncu. Zlatnouta kosa bila joj je rasuta po licu i jastuku, a njena je boja bila u opreci sa potpuno crnim trokutom pubesa. Ruiaste usne bile su malo namrtene u snu. I izgledala je mlada, premlada. Rod se morao potruditi da se prisjeti njena imena. Nije bila ena s kojom je zapoeo vikend. Lucille, proapta sjedajui uz nju. Probudi se. Vrijeme je polaska. Djevojka otvori o i. Dobar dan, ree Rod i njeno je poljubi. Mmm... Ona trepne kapcima. Koliko je sati? Neu da dobijem otkaz. est. Oh, dobro. Onda imam vremena. Lucille se okrene i sklupa se ispod plahte. Klinac. Rod je pljesne po stranjici.

Dii se, malena. Zna kuhati? Ne... Podigne glavu. Kako si ono rekao da se zove?, upita. Rod. Da, tono, Rod. Lucille zakikota. Hej... bio si kao vlak... jesi li siguran da nema klip... na onom mjestu? Koliko ti je godina?, upita Rod. Devetnaest. A tebi? Trideset i osam. Tatice, veteran si!, uzvikne razdragano. Da, ponekad imam dojam da jesam. Rod ustane. Idemo. Ti idi. Ja u zakljuati kad izidem. Ne dolazi u obzir. Zadnja posjetiteljica koju je pustio u stanu 'poistila' mu je hranu, pie, ae, runike, ak i pepeljare. Ima pet minuta da se odjene. Sreom, Lucille je stanovala du puta kojim je on morao proi. Davala mu je upute i dovela ga do zgrade u prilino loem stanju podno odlagalita otpada rudnika Boovsens. Moram plaati kolovanje za tri slijepe sestrice. Hoe mi pomoi?, upita Lucille dok je Rod zaustavljao Maserati. Dakako. Rod uzme iz novarke novanicu od pet randa i prui joj je. Puno hvala. Ona sklizne iz sjedala od crvene koe, zatvori vrata i udalji se. Nije se ni okrenula prije no to je zala za ugao i Roda preplavi neobjanjiv val samo e. Bila je tako silovita da je cijelu minutu ostao nepomian prije no to ju je uspio nadvladati. Zatim ubaci u brzinu i uz kripu guma udalji se od plonika. Moja mala prijateljica za pet randa, ree. Kako me samo voli! Potjera auto punom brzinom, pa kad je preao vrh Kraalkopa, sjene su jo bile duge i srebrena je rosa blistala po travi. Zaustavi Maserati na malom parkiralitu i izie. Nasloni se na haubu i upali cigaretu. Namrti se osjetivi joj okus i pogleda u dolinu. Na povrini nita nije ukazivalo na nepregledno bogatstvo koje se nalazilo tamo ispod. Izgledala je kao jedna od nebrojenih travnatih ravnica u Transvaalu. U sredini je izrastao grad Kitchener-ville, koji se pola stoljea hvalio injenicom da se Lord Kitchener tu utaborio jednu no dok je progonio prepredene Bure: skupina od tridesetak graevina koja je udotvorno narasla na tri tisue oko prekrasne opine i robne kue. Travnjaci i javni parkovi, iroke ulice i lijepe nove kue, sve je to bilo plaeno novcem rudarskih kompanija ije su koncesije gravitirale gradu. U jednolinom veldu koji je okruivao grad tornjevi su se isticali kao divovski spomenici ljudskoj pohlepi za zlatom. Oko tornjeva uzdizali su se pogoni i postrojenja. Bilo je etrnaest tornjeva u dolini. Nalazite je bilo podijeljeno na pet koncesija po starim katastarskim granicama poljoprivrednih imanja i iskoritavalo ga je pet razliitih kompanija: Thornfontein Gold Mining, Blaauberg Gold Mining, West Tweefontein Mining, Deep Gold Levels i Sonder Ditch Gold Mining. Rod nesvjesno usredotoi panju na posljednji rudnik. Predivan, promrmlja. U njegovim oima planine izdrobljenog plavkastog stijenja oko okna bile su uistinu lijepe. A sloene, ali pomno smiljene strukture graevina, ak i sumpornoute naslage odlagalita blata resila je funkcionalna velianstvenost. Manfred, mora mi ga dati, ree glasno. Hou ga. Hou ga.

Na sedamdeset i dva etvorna kilometra u vlasnitvu Sonder Ditcha ivjelo je etrnaest tisua ljudskih bia. Dvanaest tisua bili su crnci pridoli iz svih krajeva june Afrike. ivjeli su u viekatnim hotelima blizu okana, svaki su dan silazili kroz dvije male rupe u zemlji do nevjerojatnih dubina i kasnije izlazili kroz iste te otvore. Dvanaest tisua ljudi silazilo je i dvanaest tisua izlazilo. I to nije bilo sve: kroz iste je otvore svaki dan izlazilo deset tisua tona stijenja, a ulazilo je drvo, orue, cijevi i eksploziv, tone i tone materijala i opreme. Poduhvat je bio tako veleban da je morao pobuditi ponos u onima koji su u njemu sudjelovali. Rod pogleda na sat. Sedam i trideset pet. Ve su sili, svih dvanaest tisua. Smjena je bila na poslu. Sonder Ditch drobio je stijenje i iznosio ga na povrinu. Rod se sretno nasmijei. Osjeaj samoe i sjete od prije sat vremena nestali su, progutalo ih je njegovo duboko sudionitvo u tom poduhvatu. Gledao je goleme kotae tornjeva kako se okreu, zastaju na tren i nastavljaju se okretati. Svako od tih okana kotalo je pedeset milijuna randa, a graevine na povrini jo toliko. Sonder Ditch je predstavljao ulaganje od sto pedeset milijuna randa, dvjesto dvadeset milijuna dolara. Bio je velianstven i trebao je postati njegov. Baci opuak cigarete. Dok se sputao autom niz padinu, okrene pogled na istok u dolinu. Sve rudarske djelatnosti naglo su prestajale na zamiljenoj graninoj crti od sjevera na jug, povuenoj nasumice prerijom. Na povrini nije bilo niega to bi ukazivalo na razloge te granice, uzrok je bio tamo ispod, duboko. Zbog geolokog poremeaja du te crte tekao je sloj serpentina, bedem tvrde zelene stijene nazvan Veliki Medvjed koji je presijecao nalazite kao udarac sjekire. S one strane te crte teren je bio iznimno lo. Zlatna ruda postojala je i tamo, svi su to znali. Ali nijedna od pet kompanija nije ju pokuala kopati. Izvrile su pokusna istraivanja i potom su se povukle jer su pokusna buenja dala uznemirujue i proturjene rezultate. Znaajan postotak podruja u koncesiji Sonder Ditch nalazio se s one strane Velikog Medvjeda i sad je na poslu bila ekipa sa svrdlom s dijamantnim vrhom. Ve su izvrili pet pokusnih buenja. Rod je znao napamet rezultate. Pokusno buenje - S. D. br. 1: naputeno na 1200 m zbog vode; S. D. br. 2: naputeno na 1600 m u suhoj upljini; S. D. br. 3: naena grafitna crta vodilja na 2013 m, koliina zlata: 27.323 pennyweihta, prva defleksija: 6212 pennyweighta, druga defleksija: 2114 peninyweyghta; S. D. br. 4: naputeno u artekom sloju na 1070 m; S. D. br. 5: naena grafitna crta vodilja na 2475 m, koliina zlata 562 pennyweighta. I sad su buili defleksije toga pokusnog buenja. Problem je bio u stvaranju cjelovite slike iz takvih rezultata. inilo se da je teren kaotian, pun upljina i natopljen vodom, a zlatna je ila bila izlomljena i nestalna: u nekim to kama davala je nevjerojatno velike vrijednosti, koje su se pak smanjivale na malo vie od nitice na udaljenosti od samo petnaest metara. Moda e jednog dana kopati, pomisli Rod, ali nadam se da u ve biti u mirovini kad to budu uinili. U daljini, onstran naslaga blata, jedva je razabrao krhki trokut buotine s visokom travom u pozadini. Potrudite se, momci, promrmlja. to god da naete na tom mjestu, za mene nee biti vano. Proao je kroz velika ulazna vrata rudnika i, potujui pravila, stao na znak stop gdje je kolosijek prelazio cestu. Rukom pozdravi prometnika.

Prometnik se nasmije i mahne rukom. Prethodnog tjedna uhvatio je Roda kako prelazi bez zaustavljanja i stoga je jo bio u prednosti za jedan bod. Rod produi i doe do svog ureda. Tog ponedjeljka ujutro Allen 'Popeve' Worth spremao se za buenje prve defleksije u pokusnoj buotini S. D. br. 5. Allen je bio iz Teksasa... ali nije bio tipini Teksaanin. Bio je visok metar i ezdeset dva, no ipak bio je tvrd poput elinog svrdla kojim je radio. Prije trideset godina poeo je uiti posao na naftnim poljima oko Odesse i vrlo ga je dobro nauio. Sad je bio u stanju poeti na povrini buenje rupe promjera deset centimetara sve do etiri tisue metara dubine kroz zemljinu koru i uiniti da se rupa sputa po savrenoj okomici: gotovo nemogu podvig uzmu li se u obzir iskrivljenja i elastinost tako duge eline ipke. Ako bi se, kako se ponekad znalo dogoditi, elik slomio na dubini od vie stotina metara, Allen bi montirao jednu svoju spravu za vaenje, spustio je u pokusnu buotinu, strpljivo potraio odlomljeni komad, zakvaio ga i izvadio. Kad bi tamo ispod doao do ile bio je u stanju skrenuti svrdlo iz okomice i izbuiti ilu u raznim tokama kako bi uzeo uzorke s povrine od vie desetaka etvornih metara. To je defleksija. Allen je bio jedan od najboljih. Mogao je traiti i dobiti plau koju je htio i ponaati se kao primadona, a njegovi nadreeni ophodili su se s njime u svilenim rukavicama, jer ono to je uspijevao uiniti s dijamantnim vrkom svrdla dostizalo je arobnjake moi. Sad je procjenjivao kut prve defleksije. Prethodnog dana spustio je dugu mjedenu posudu na dno buotine i ostavio je tamo cijelu no . Posuda je bila dopola puna koncentrirane sumporne kiseline i nagrizla je mjed. Mjerei kut erozije sad je znao koliko je svrdlo skrenulo od glavne buotine. U malenoj daari pored tornja buotine Allen je zavrio mjerenja i odmaknuo se od stola zadovoljno gunajui. Izvadi iz depa lulu izraenu od kukuruznog klipa i vreicu s duhanom. Kad je napunio lulu i zapalio je, postalo je jasno zato su ga zvali 'Popeve'. Bio je slika i prilika junaka iz stripova s agresivnom vilicom, okruglim oima i pohabanom mornarskom kapom. Veselo udahne dim i pogleda kroz jedini prozor daare dok je ekipa brinula o dosadnoj operaciji sputanja u zemlju vrha svrdla. Potom izvadi lulu iz usta i pljune kroz prozor, vrati lulu medu zube i nagne se da pomno provjeri mjerenja. Voda ekipe pozove ga s praga. Doli smo do dna i spremni smo poeti, efe. Uh! Popeve pogleda na sat. Dva sata i etrdeset do dna. Nisi se ba ubio od posla! Nije loe, suprotstavi se voda ekipe. Ali nije ni dobro vrijeme! U redu, u redu, prestani kokodakati i pokrenimo ga. Popeve izie iz daare i krene prema tornju hitro se ogledavajui uokolo. Toranj je bio visok petnaest metara, izraen od elinih greda, a unutra je visjela sonda sve dok nije zavrila u buotini. Dva dizel motora od dvjesto konja brujali su na ekanju, spremni da osiguraju potrebnu snagu: modrikasti dim dizao se iz odvodnih cijevi k jutarnjem suncu. Pored tornja bila je golema hrpa sipki, a neto dalje cisterna od etiri tisue litara koja je davala vodu to se ubrizgavala u buotinu. Voda se stalno ubrizgavala kako bi smanjila trenje svrdla koje je polako builo stijenje i hladila ga. Spremni za svrdlanje, zapovjedi Popeve ekipi, a ljudi zauzee svoja mjesta. U plavim kombinezonima, s raznobojnim kacigama od staklenih vlakana i konim rukavicama, napeto

su i nemirno ekali. Trenutak je bio kljuan: bilo je nuno da ipka duga dvije tisue etiristo metara bude pokrenuta uz svu moguu briljivost kako bi se izbjeglo savijanje i lom. Popeye se spretno popne na rub buotine i pogleda oko sebe kako bi bio siguran da je sve na svom mjestu. Voda ekipe bio je za komandama: netremice je zadubljeno gledao Popevea i drao je u rukama poluge. Motor!, vikne Popeve i mahne desnom rukom u krug. Dizel motori gnjevno zatutnje, a Popey stavi lijevu ruku na ipku sonde. To je bio njegov nain rada: dirao je ipku golom rukom dok je poveavao snagu i procjenjivao je njenu napetost uima, oima i dodirom. Napravi pokret desnicom i voda ekipe paljivo pomakne polugu. ipka se pokrene pod Popevjevom rukom. Dade novi znak rukom i ipka se pone polako vrtiti. Osjeti da je blizu toke pucanja i odmah smanji snagu, potom je opet povea. Rjeito je micao desnu ruku, kao dirigent, i voda ekipe pratio je njegove upute, kako je i doliilo lanu te skupine iznimnih strunjaka. Malo-pomalo opa je napetost popustila dok su se okretaji svrdla pravilno poveavali. Na koncu Popey podigne aku kako bi pokazao da sve dobro napreduje i skoi s ruba buotine. Svi se razidoe kako bi obavili druge poslove dok su se Popeve i voda ekipe vratili u daaru, putajui da se svrdlo i dalje vrti sa etiristo okretaja u minuti. Imam neto za tebe, ree voa ekipe dok su ulazili u daaru. to?, upita Popeve. Zadnji broj Playboyja. ali se?, uzvikne veselo Popeye optuujuim glasom, a ovjek izvadi smotani asopis iz koarice s rukom. Hej! Popeye mu ga zgrabi iz ruke i odmah otvori duplericu. Velianstvena! I oduevljeno otpuhne. Ova lutka mogla bi se zaposliti u klaonici: uspjela bi ubiti govedo udarcem sisa! Voda ekipe poeo je raspravljati s njim o anatomiji mlade djevojke i stoga nitko od njih dvojice nije primijetio promjenu zvuka svrdla dok nisu protekle dvije minute. Tada Popeve uoi to kroz erotsku izmaglicu. Baci asopis i blijed potri van iz daare. Bilo je pedeset metara od potleuice do tornja, ali i s te udaljenosti Popeye je mogao opaziti vibracije ipke svrdla. uo je umorni zvuk dizel motora koji su radili pod naporom. Potri hitro poput foksterijera pokuavajui stid do komanda i ugasiti motore prije no to se dogodi najgore. Znao je o emu se radi. Sipka je prodrla u jednu od mnogih upljina tog terena punog rasjeda. Voda ubrizgana s povrine istekla je i svrdlo je radilo na suho u suhoj stijeni. Toplina izazvana trenjem rasla je, prainu proizvedenu od svrdla voda nije odnosila i stoga se ipka zaglavila. Bila je potpuno nepomina na jednom kraju dok su se gore dva velika dizel motora napinjala da je svejedno okreu. Nedostajalo je nekoliko sekunda do katastrofe. Za komandama je trebao biti operater koji je morao otkloniti takvu mogunost: ali bio je udaljen stotinjak metara. Naime, u tom je trenutku izlazio iz poljskog zahoda od dasaka i lima s onu stranu nasipa. Oajniki je pokuavao navui halae, zakopiti pojas i trati, sve u isto vrijeme. Hej, ti, kurvine ti none posude!, drekne Popeve koji je takoer trao. Zato si, kvragu, trunuo... Rijei su mu zamrle u grlu jer je u trenutku kad je doao do vrata strojarnice odjeknuo tutanj nalik kanonadi. ipka se slomi, dizel motori zahuae, poremeenog hoda, u tren osloboeni svakog otpora. Prekasno.

Popeve pritisne prekidae i motori se praskajui ugasie. Nadvladan naporom, frustracijom i bijesom, Popeve u tiini prasne u jauk. Slomila se, zajeca. Duboko. Oh, ne! Boe, ne. Moda su bila potrebna dva tjedna da izvuku prekinutu ipku, ubrizgaju beton u buotinu kako bi je zatvorili i krenu ispoetka. Skine kapu i baci je svom snagom na tlo. Onda skoi na nju i pone je gaziti skupljenim nogama. To je bilo normalno. Popeve je kapu izvrgavao tom postupku barem jednom tjedno, a voda ekipe znao je da e, kad bude zavrio, biti spreman da se zakvai s bilo kim tko mu se nade nadohvat ruke. Voda ekipe neprimjetno sjedne za upravlja kamiona Ford, a ostali se ukrcae. Udalje se izbrazdanom stazom. Na glavnoj cesti bio je ba gdje su ili na kavu u trenutcima poput ovog. Kad je ar ljutnje ugasnuo u Popeyeom umu koliko je bilo dovoljno da pone traiti ljudsko bie koje e rastrgati, ovjek je pogledao oko sebe i vidio da je podruje buotine udno pusto. Glupi opor straljivih majmuna!, hukne za kamionom koji se udaljavao. Nije mu preostajalo drugo nego da se vrati u daaru kako bi nazvao direktora. Direktor, koji je bio u sjeditu tvrtke Hart Drilling and Ce-mentation u Rissik Street u Johannesburgu, ostao je pomalo iznenaen kad mu je Popeve Worth rekao da je zapravo on odgovoran za lom vrlo skupe ipke s dijamantnim vrhom u buotini broj 5 Sonder Ditcha. Da ste uporabili onu vreicu svjeeg sira koju nazivate mozgom, odbili biste buenje rupa u ovom cjedilu! vikne Popeve u slualicu. Radije bih bacio svog starog u stroj za mljevenje mesa nego buio ovaj teren. Gadan je, jamim vam! Tamo dolje situacija je vrlo loa. Neka Bog pomogne jadnom kurvinom sinu koji bude pokuao iskoristiti tu ilu! Zaklopi slualicu i opet napuni lulu druim prstima. Deset minuta potom disanje je postalo normalno, a ruke su bile mirne i sigurne. Opet uzme telefon i nazove bar. Odgovori mu vlasnik. Jose, reci mojim dekima da je sve u redu, mogu se vratiti, ree Popeve. Za Roda Ironsidesa bilo je uzbudljivije no inae suoiti se s desetinom birokratskih problema koji su ga ekali na stolu nakon njegova povratka u ured i rijeiti ih. Dok je radio, i dalje je mislio da e moda Manfred Stevner uspjeti i da e odrati obeanje. A onda je ubrzo Sonder Ditch trebao postati njegov. Rijei zadnji spis i opusti se u naslonu stolca. Iz uma su sad nestale magle poronog vikenda i, kao uvijek, osjeao se proienim. Uspijem li ga dobiti, uinit u od njega najbolji rudnik u svom zlatonosnom podruju, pomisli pohlepno. Priat e o Sonder Ditchu od Wall Sreeta do Bourse i priat e o ovjeku koji ga vodi. A ve znam kako u. Smanjit u trokove do kosti. Frank Lemmer znao je posao, bio je sposoban kopati rudu iz zemlje, ali doputao je da trokovi previe narastu. Prerada ga je kotala gotovo devet randa po toni. Dobro, ja u kopati istu koliinu, ali u je vaditi s manjim trokovima. Svaka djelatnost uvijek oituje ud ovjeka koji njome rukovodi. Frank Lemmer govorio je tek ponekad o trokovima, ali je to inio neuvjerljivo i mi smo to znali. Zavrilo je tako da smo previe podnosili rastronost jer smo bogata ila i troimo naveliko. Dobro, ja u govoriti o trokovima i ivog u odrati svakoga tko bude pomislio da se alim. Prole je godine Hamilton iz VVestern Holdingsa zadrao trokove prerade neto iznad est randa po toni. Ja bih to isto mogao postii ovdje! Mogao bih poveati nau dobit za dvanaest milijuna randa u godinu dana. Daju li mi mjesto, ime Sonder Ditch izvikivat e se na svim financijskim tritima svijeta.

Problem koji je Rod razmatrao bio je nona mora rudarske industrije. Od tridesetih godina cijena zlata bila je fiksirana na 35 dolara po unci. A od tada trokovi kopanja stalno su rasli. U to se vrijeme dralo da su etiri pennyweighta zlata po toni rude primjerena koliina. Sad je osam pennyweighta osiguravalo jedva skromnu dobit. Tako su u meuvremenu svi ti milijuni tona rude ija je koliina ila od etiri do osam pennyweighta ostali neiskoriteni u oekivanju da se donese odluka o poveanju cijene zlata. Postojali su mnogi rudnici koji su imali goleme rezerve zlatne rude ije su koliine zlata bile malo nie od arobnog broja osam. Radilo se o pustim i naputenim rudnicima: hrda je zacrvenila njihove tornjeve i valovite limene krovove graevina koje su se ruile jedna za drugom. Poveanje trokova osudilo ih je teinom jedne jedine definicije: neprofitabilni. Sonder Ditch donosio je od dvadeset do dvadeset pet pennyweighta po toni. Bio je bogat, ali mogao je biti jo i vie, po Rodovu miljenju. U tom su trenutku pokucali na vrata. Naprijed!, ree Rod i pogleda na sat. Bilo je devet. Vrijer sastanka poslovoa, ritualni sastanak svakog ponedjeUka ujutro. Uli su, njih dvanaestorica. Bili su ljudi na prvoj crti, ratni zapovjednici. Svaki dan silazili su tamo dolje, svatko je iao u svoju sekciju i vodio napad na stijenu. Dok su razgovarali medu sobom u oekivanju poetka sastanka, Rod ih kriomice promotri i sjeti se reenice koju mu je jednom prigodom rekao Herman Koch iz Anglo Americana: Rad u rudniku gruba je igra i privlai okorjele ljude. Ovi su bili ljudi najokorjelije vrste, s fizikog i mentalnog stajalita, i Rod je s nemalo uenja shvaao da je jedan od njih. Dapae, bio je neto vie od toga. Bio je njihov ef. Otvori sastanak proet naklonou i ponosom. Dobro, da ujem vae gunanje. Tko mi prvi eli slomiti srce? Ima ljudi koji imaju uroenu sposobnost da vladaju drugima i da iz njih izvuku najbolje rezultate. Rod je bio od tih. Bilo je to neto vie od fizike impo-zantnosti, od dominantnoga glasa i srdanog smijeha. Bio je to neki osobiti magnetizam, osobna privlanost, nepogrjeivi osjeaj za vrijeme. Pod njegovim vodstvom sastanak je bio eksplozija, glasovi su se podizali i ibali su, a onda su utihnuli u smijehu i znacima odobravanja dok je on govorio. Poslovoe su znali da je tvrdokoran poput njih i zato su ga potovali. Znali su da ono to govori uvijek ima smisla i zato su ga sluali. Znali su da, kad neto obea, odri obeanje i stoga su bili mirni. I znali su da, kad donese odluku ili sud, djeluje shodno tome i stoga je svatko tono znao u kakvom se poloaju nalazi. Kad bi ih netko bio upitao, devetorica bi protiv volje bili priznali da Ironsides nije govnar, a to je bilo jednako predsjednikom imenovanju. Onda dogovoreno. Ron zakljui sastanak. Potroili ste dva sata rada plaenog od kompanije kako biste prozraili jezik. Sada, molit u, pourite dignuti guzicu kako biste sili u rudnik i poeli na povrinu slati rudu. Dok su poslovoe planirali tjednu djelatnost, njihovi podreeni bili su na poslu u utrobi zemlje. Na nivou 87 Kovvalski se kretao poput velikog medvjeda u slabo osvijetljenom hodniku. Ugasio je svjetiljku na kacigi i hodao je beumno, laganim korakom za ovjeka njegove veliine. Zauje glasove dalje u polumranom hodniku i zastane da paljivo oslune. Nije uo zvuk lopata koje se kripavo zabijaju u izdrobljeno i usitnjeno kamenje, pa se neandertalsko lice Kowalskog zgri u zastraujuu grimasu.

Gadovi!, progunda tiho. Misle da sam u probojima, ha? Misle da mogu sjediti i trunuti ne natovarivi ni koaricu kamenja, ha? Produi naprijed tih kao medvjed barunastih apa. Shvatit e da stvari stoje puno drukije no to misle!, prosikta prijetei. Zae za ugao i upali svjetiljku. Tamo su bila tri ovjeka koje je Kowalski poslao da lopatama oiste materijal s poda i ukrcaju ga u vagonete. Dvojica su sjedila, naslonjena na vagonet dok je trei prepriavao epsku pijanku u kojoj je sudjelovao prethodnog Boia. Lopate i ekii bili su odloeni uza zid. Sva se trojica smjesta skamenie kad ih obasja snop Ko-vralskijeve svjetiljke. Tako, ha?, vikne gnjevno Kowalski. Stisne u ruci eki od est kilograma, okrene ga i udari drkom u tlo. elina glava ekia padne i Kowalskom je u ruci ostala vrsta drka od orahovine duga metar i dvadeset. Ti!, vikne i slobodnom rukom zgrabi za guu najblieg crnca. Trzajem ga podigne na koljena i pone ga odvlaiti otuda. Koliko je god bio bijesan, Kowalski je htio biti siguran da nema svjedoka. Druga dvojica sjedila su gdje ih je zatekao, odve uasnuti da bi se pomaknuli, dok su jauci i povici druga dopirali do njih iz mraka. Zatim prvi udarac odjekne u skuenom prostoru hodnika, odmah popraen bolnim krikom. Jo jedan udarac, jo jedan krik. Slijed se nastavio due vrijeme, ali krici su postupno slabili u jauke i prigueni pla , a potom su potpuno zamrli. Kowalski se vrati sam. Jako se znojio pod svjetlom svjetiljke, a drka ekia koju je jo stiskao u ruci bila je umrljana krvlju. Kowalski ga baci pred noge druge dvojice. Radite!, zarei. Zatim se nadvije nad njih kao medvjed i udalji se u mrak. Na nivou 100, Joseph M'Kati radio je mrkom i metlom ispod divovske transportne vrpce. Joseph je radio taj posao od pete godine i bio je sretan i zadovoljan ovjek. Bio je Shangaan koji se pribliavao ezdesetoj i u njegovoj kosi ve su se pojavile prve sijede vlasi. Oko njegovih oiju i u uglovima usta isticale su se majune borie radosnice. Nosio je kacigu zabaenu unazad, kombinezon je bio runo izvezen, nakien ukrasnim plavim i crvenim zakrpama, a korak mu je bio bezbrian i hitar. Transportna vrpca bila je duga vie stotina metara. Zdrobljena zlatna ruda koja je dolazila sa svih viih nivoa prevozila se iz kopova u vagonetima. Iz vagoneta se istovarivala u grotla okomitih okana, koja su se sputala do nivoa 100, i prolazila desetinama metara kroz ivu stijenu i zatim je padala na transportnu vrpcu. Sustav elinih vrata regulirao je dotok rude na vrpcu koja ju je prenosila do okna kako bi je iskrcala u goleme kontejnere. Otuda se u tovarima od petnaest tona automatski nosila u ko za rudu i iznosila na povrinu u razmacima od etiri minute. Joseph je veselo radio ispod transportne vrpce koja je i dalje zujila. Materijala koji se presipavao bilo je malo, ali bio je vaan. Zlato se udno ponaa: uvijek se kree prema dolje. Vueno vlastitom specifinom teinom, tei sputanju kroz tvar na koju nailazi. Uspijeva otkriti svaku pukotinu, svaku neravninu na dnu i prodire u njih. Nestalo bi ak i u gustoj i zbijenoj zemlji da mu se dade vremena za to. To ponaanje zlata doprinosilo je objanjenju poprilinog zadovoljstva Josepha M'Katija. Stigao je do kraja transportne vrpce, stalno polijevajui i metui. Ispravi se, odloi metlu i protrlja si slabine objema rukama dok se urno ogledavao oko sebe kako bi bio siguran da

nema nikoga drugog u hodniku. Pored njega bila je golema posuda za rudu u koju je vrpca iskrcavala teret. U posudu su se mogle ukrcati tisue tona. Siguran da je sam, Joseph se baci na koljena i etveronoke ude ispod posude, ne obazirui se na neprekidno huanje rude koja je padala nad njim. Produio je dalje dok nije doao do otvora. Joseph je potroio mnogo mjeseci kako bi sjekaem odvojio glave etiriju vijaka koji su drali zatvorenim dno posude. A nakon to je to uinio, uspio je izraditi jednostavan, ali uinkovit separator za teke tvari. Slobodno zlato u rudi istovarenoj u posudu sputalo se brzo kroz izdrobljeno kamenje, a kretanje je bilo ubrzano vibracijama transportne vrpce i posude kako je u nju padalo novo kamenje. Kad bi zlato dolo do dna, trailo je prolaz da nastavi sputanje i nalazilo ga je u etiri rupe koje je Joseph napravio i ispod kojih je sada prostro polietilenski list. Majuni komadii bogati zlatom inili su etiri stoaste hrpice na polietilenu i bili su nerazluivi od ae pretvorene u prainu. Sjedei ispod posude, Joseph je paljivo presuo crnu prainu u vreicu za duhan, vratio na mjesto polietilenski list za novo filtriranje, stavio vreicu u dep i iziao. Potom je, zviduui plemensku sjetvenu pjesmu, uzeo metlu i nastavio mesti i polijevati. Johnnv Delange oznaavao je rupe za naboje. Leao je na boku u najniem proboju sekcije 27 i mjerio je odoka kut i dubinu bone eksplozije koja je trebala eliminirati blagu izbo inu u fongwallu. U Sonder Ditchu doputali su samo jednu eksploziju na dan aktiviranu iz centra. Johnnv je bio plaen po zapremini zdrobljene rude izvaene iz njegova kopa. Stoga je rupe morao razmjestiti tako da postigne najvee razbijanje fronte. Tako, progunda oznaujui crvenom bojom poloaj rupe. I ovako. Odlunim potezom kista oznai nagib pod kojim je trebao buiti radnik s builicom. Shaya, madodah Johnny pljesne po ramenu crnca koji je stajao uz njega. Hajde, prijatelju. Radnici na builicama birani su zbog svoje snage i tjelesne grade, a ovaj je bio nalik grkome kipu od ulatene ebanovine. Nkosi Radnik se nasmije i uz pomo pomonika dovue builicu do mjesta. Bila je nalik divovskoj inaici teke strojnice. Kad je veliki crnac pokrenuo stroj, buka je u niskom i skuenom prostoru kopa bila razorna. Komprimirani zrak rikao je u builici i udarao bubnjie. Johnnv stisne aku u znak odobravanja. Razmijenie osmijeh, zdrueni radom. Potom Johnnv puzei poe naprijed kako bi oznaio mjesto druge rupe. Johnnv Delange imao je dvadeset sedam godina i bio je najbolji strunjak na tom poslu koji je postojao u Sonder Ditchu. Njegova ekipa od etrdeset osam ljudi, sve samih strunjaka, bila je jako povezana. Mnogi su se borili za mjesto u sekciji 27 jer je zarada bila dobra. Johnnv je znao odabrati mjesta, pa je svaki mjesec kad su dolazili kontrolori da obave mjerenja, Johnnv Delange bio uvijek na elu po fathomageu. Situacija je bila neobina: ovjek nisko na ljestvici moi zaraivao je vie od onih koji su bili na njenom vrhu. Johnnv Delange zaraivao je vie od generalnog direktora Sonder Ditcha. Prethodne godine platio je porez na dohodak od dvadesdet dvije tisue randa. ak i rudar poput Kowalskog, koji je zbog prijetnja i maltretiranja svojih ljudi spadao u ljam rudnika, zaraivao je osam do devet tisua randa godinje, otprilike koliko i lan poslovodstva na razini Roda Ironsidesa. Johnnv je stigao do najvie toke fronte ruenja i iscrtao je zadnje znakove za rupe. Du nagnute plohe kopa, ispod njega, sve builice bile su na djelu, a radnici su leali ili uili. On se pak ispruio oslanjajui se na lakat, skinuo je kacigu, obrisao lice i potom malo predahnuo.

Johnnv je izgledao neobino. Crna duga kosa bila je zaeljana unazad i vezana na tjemenu konom vrpcom. Upalo i koato lice bilo je nalik licu amerikog Indijanca. Rukavi njegova kombinezona bili su odrezani i otkrivali su mone, ali spretne ruke, snane i miiave poput pitona, tetovirane na podlakticma. I tijelo je bilo mravo i snano. Na desnoj ruci nosio je osam prstenova, dva na svakom prstu, i bilo je lako shvatiti da nemaju tek puku ukrasnu funkciju. Prstenovi su bili veliki, zlatni, s lubanjama i ukrtenim kostima, vujim glavama i drugim obiljejima: masa metala koja je oblikovala bokser. Jedanput je, primijetivi velike oi jedne lubanje, Rod Ironsides upitao: Jesu li to pravi rubini, Johnny? A Johnnv je krajnje ozbiljno odgovorio: Ako nisu, prevarili su me za tri randa i pedeset, gospodine Ironsides. Johnnv Delange bio je neobuzdan mladi do prije osam mjeseci. Tada je upoznao Nettie i oenio se. Udvaranje i brak dogodili su se u roku od tjedan dana. Sad se jako primirio. Ve se deset dana nije potukao. Dok je leao u kopu, uzeo si je pet minuta da razmisli o Nettie. Bila je visoka gotovo kao on, savreno popunjenog tijela i crvenokestenjaste kose. Kad joj je trebao iskazati svoju ljubav, Johnnv, koji nije bio medu boljim govornicima u Kitchenervilleu, kupovao joj je darove. Kupio joj je haljine i nakit, zamrziva i veliki hladnjak, Chrvsler Monaco s platnenim presvlakama nalik leopardovoj koi i jedan Kemvood Chef. Postajalo je teko ui u dom Delangeovih, a ne spotaknuti se o neki od darova koje je Johnnv kupio Nettie. Zbrka je bila pogorana injenicom to s njima ivi i Johnnvjev brat Davy. Eh, kvragu!, Johnnv sretno odmahne glavom. Hej, uistinu je zlatna! Prethodne subote u Kitchenervilleu, u trgovini kunih potreptina vidio je tednjak. Svidjet e joj se, promrmlja. A kota samo etiristo randa. Darovat u joj ga kad dobijem plau. Nakon to je odluio, stavi kacigu na glavu i pone puziti kako bi iziao iz kopa. Sad se morao popeti do postaje kako bi uzeo eksploziv za naboje. Njegov zamjenik trebao ga je ekati u hodniku i Johnnv se uzruja kad uoi da nema traga ni njemu ni njegovom mladom pomoniku. Koji gad, progunda dok je snopom svjetiljke prelazio hodnikom. Postaje sve gori. Zamjenik je bio Swazi boginjava lica. Nije bio visok, ali bio je snaan za svoj stas i vrlo pametan. Bio je zatvorene naravi. Johnnv ga nikad nije vidio nasmijanog i za otvorenog ovjeka poput njega nije bilo ugodno raditi s turobnom i mualjivom osobom. Podnosio je Swazija jer je bio odrjeit i pouzdan, ali bio je jedini u ekipi koji mu nije bio simpatian. Koji gad! Hodnik je bio pust i brujanje builica prigueno. Gdje je, dovraga? Johnnv se nestrpljivo namrti. Kad ga naem, ivog u ga odrati. Tada se sjeti zahoda. Eto kamo je otiao. Johnnv krene. Zahod je bio prostorija iskopana u stijeni: platno je sluilo umjesto vrata, a unutra su bile etiri rupe, svaka sa svojom posudom. Johnnv odmakne platno i ude. Zamjenik i njegov pomonik bili su tamo. Johnnv ih zaueno pogleda i na trenutak ne shvati to rade. Bili su tako zauzeti da nisu opazili njegovu nazonost. Onda iznenada shvati i njegovo lice zgri se od gaenja.

Gnusni..., rikne Johnnv, zgrabi zamjenika za ramena, povue ga unazad i gurne ga na zid. Podigne aku naoruanu prstenjem spreman da ga udari u lice. Samo me dirni i vidjet e to e se dogoditi, ree tihim glasom Swazi i netremice bezbrino pogleda Johnnvja u oi. Johnnv je oklijevao. Znao je pravilnik kompanije, poznavao je ud vladinih radnih inspektora, znao je to e napraviti policija. Ako pretue tog ovjeka, ekalo ga je svata. Svinjo!, bijesno prosikta. Ti ima enu, ree zamjenik. Moja je u Swazilandu. Nisam je vidio dvije godine. Johnnv polako spusti aku. Dvanaest tisua mukaraca, a nijedna ena. To je bila injenica. Gnuao se onog to je vidio, ali mogao je razumjeti zato se neke stvari dogaaju. Obuci se, zapovijedi i pusti zamjenika. Obojica se obucite. Doite u postaju. ekam vas tamo. Ve tjedan dana, od odrona u sekciji 43, Big King bio je izvan kopa. To je bila Rodova zapovijed, s izlikom da je Big Kingov bijeli rudar poginuo pod odronom i on sad mora priekati da bude dodijeljen nekoj drugoj sekciji. Istina je pak bila da ga je Rod htio odmoriti. Vidio je kakve je fizike i emocionalne napore i napetosti pretrpio Big King tijekom operacije spaavanja. Kad su zajedno iskopali beivotno tijelo rudara s kojim je Big King dugo vremena radio i alio se, Rod je vidio kako mu bez susprezanja teku suze niz obraze dok je podizao truplo i stiskao ga na grudima. Mamba gahle, madoda, promrmljao je Big King. Idi u miru, prijatelju. Big King je bio legenda u Sonder Ditchu. Svi su se njime hvalili: pivom koje moe popiti naiskap, kamenjem koje sam moe iskopati u jednoj smjeni, izdrljivosti koja mu je omoguavala da plee dulje od ikoga. Zbog svojih hrabrih djela dobio je vie od tisuu randa nagrada. Big King bio je primjer i mnogi su ga pokuali dostii. Rod mu je povjerio vodstvo ekipe zaduene za prijevoz. Tijekom prvih dana Big Kingu se dopala mogunost da pokae na djelu svoju snagu i da se drui s drugima, jer je ekipa ila posvuda po rudniku i to mu je omoguavalo da posjeti svoje brojne prijatelje. Ali sad se poeo dosaivati. Htio se vratiti na posao u kopu. Ovo, objasnio je drugovima s prizvukom prezira u glasu, je posao za starce i enske. I jednim pokretom ruke zgrabi spremnik s dvjesto litara nafte i bez iije pomoi ukrca ga na platformu lokomotive. Dvjestolitarski spremnik nafte teak je neto vie od 320 kilograma. Koliko buke ni za to. Davy Delange zastane na tren dok je smjetao Dvnagel u rupe. Isprui se naprijed kako bi pregledao icu: crna crta isticala se u modrikastom kvarcitu. Grafitna crta vodilja, tako su je zvali. Bio je to tanki sloj ugljika koji nikad nije prelazio debljinu od deset centimetara i esto je bio visok tek centimetar ili neto malo vie. ada, nita jlrugo. Davy zamiljeno odmahne glavom. Nije se uope vidjelo zlato. Davy je bio dvije godine stariji od svog brata Johnnvja i izmeu njih nije bilo ni najmanje slinosti u tijelu ili naravi. Davvjeva kosa boje kudelje bila je kratko oiana na tradicionalan nain. Nije nosio nakit i ponaao se mirno i povueno. Johny je bio visok i mrav, Davy zdepast i miiav. Johnnv je bio rasipnik, Davy tedljiv do krtosti. Jedina zajednika im osobina bila je injenica da su obojica prvorazredni rudari. Ako je Johnnv i izvadio vie rude od Davvja, to je bilo samo zato jer je stariji brat bio oprezniji. Nije se izlagao istim opasnostima i potovao je sve mjere sigurnosti koje je Johnnv esto zanemarivao.

Davy je zaraivao manje od Johnnvja, ali tedio je to je vie bilo mogue. Za svoje imanje. Ve je utedio neto vie od 49.000 randa. U roku od pet godina trebao je skupiti potrebni iznos. Tada bi bio naao imanje i enu da mu pomogne u poslu. Johnnv je pak troio sve to je zaraivao. esto je krajem mjeseca morao posuivati novac od Davvja. Posudi nam sto randa do plae, Davy. S izrazom negodovanja Davy mu je davao traeni iznos. Nije prihvaao Johnnvja, njegov izgled, njegovo odijevanje, njegove navike. Davy prekine briljiv pregled razine ugljika i nastavi razmjetati eksplozivne naboje. Radio je obazrivo i pomno kako bi dovrio tu iznimno opasnu operaciju. ici eksploziva bili su spremni, s detonatorima... spremni za eksploziju. Po zakonu, samo je ovlateni rudar mogao obavljati taj posao, ali Davy je radio automatski dok je mislio na posljednju Johnnvjevu nekorektnost. Poveao mu je stanarinu. Sto randa mjeseno!, prosvjedovao je glasno Davy. Otii u si nai stan. Ali znao je da nee to uiniti. Nettiena kuhinja bila je predragocjena, a njezina nazonost preenstvena i preprivlana. Davy je kanio nastaviti ivjeti s njima. Rod. Glas Dana Standera bio je ozbiljan i priguen. Imam runu vijest za tebe. Puno ti hvala. Rod umorno odgovori u slualicu. Upravo sam krenuo u obilazak podzemlja. Ne moe priekati? Ne, ree mu Dan. Kako bilo, usput ti je. Zovem te iz stanice prve pomoi na ulazu u okno. Doi smjesta ovamo. to se dogodilo? Napad. Bijelac je napao crnca. Isuse! Rod iskoi iz stolca. Je li ozbiljno? Runa stvar. Pretukao ga je drkom ekia od est kilograma. Morao sam mu staviti etrdeset sedam avova, ali ono to me brine je fraktura lubanje. Tko je to uinio? Jedan rudar, neki Kowalski. On! Rod je teko disao. U redu, Dan. Je li ranjenik u stanju dati izjavu o dogaaju? Ne. Nema ni govora, barem jo dan ili dva. Bit u tamo za nekoliko minuta. Rod spusti slualicu i proe uredom. Dimitri. Da, efe? Pozovi Kowaskog iz rudnika. Hou ga u svom uredu to prije. Poalji nekog drugog da zavri njegovu smjenu. U redu, Rod. Sto se dogodilo? Pretukao je jednog svog ovjeka. Dimitri tiho otpuhne, a Rod nastavi: Zovi ured za osoblje i reci im da stupe u vezu s policijom. Dobro, Rod. Hou Kowalskog u svom uredu kad se vratim iz obilaska. Dan ga je ekao u prvoj pomoi. Pogledaj. Pokae ovjeka koji je leao na nosilima. Rod klekne i stisne usne.

Uredni avovi isticali su se na krvavim brazgotinama. Uho je bilo otkinuto i Dan ga je opet priio. Umjesto zul^, iza ljubiastih oteklih usana vidjela se tek crna praznina. Savreno e ozdraviti, ree Rod prijaznim glasom i crnac skrene pogled na njega. Onaj tko te ovako sredio bit e kanjen. Ustane. Hou pismeni izvjetaj o ozljedama, Dan. Pripremit u ga. Vidimo se na piu u klubu poslije posla? Svakako, odgovori Rod. Ali kipio je od bijesa, koji nije odagnao ni tijekom obilaska galerija. Rod je siao izravno na nivo 100. Njegova prvenstvena dunost bila je da vadi na povrinu rudu i htio je provjeriti zalihe u kontejnerima. Doe u dugi osvijetljeni hodnik ispod grotla i stane. Natovarena transportna vrpca zujila je i prenosila izdrobljeno kamenje ile prema kontejnerima. Galerija je bila pusta: tamo daleko na dnu radio je samo jedan radnik zaduen za pometanje otpada. To je bila osobitost dobro vodenih zlatnih rudnika, injenica da se susree malo ljudskih bia. Postojali su kilometri i kilometri hodnika i kopova uronjenih u tiinu, bez ivota, a svejedno je tamo ispod radilo dvanaest tisua ljudi. Rod krene prema kontejnerima na strani blioj oknu. Joseph, ree pozdravljajui osmijehom starog radnika. Nkosi. Joseph se stidljivo blago nakloni. Sve u redu?, upita Rod. Joseph je bio jedan od njegovih miljenika. Nije se nikad alio, uvijek je bio veseo i tako poten i naivan. Rod bi svaki put zastao i razmijenio koju rije s njime. Ja sam u redu, Nkosi. Ti? Rodov osmijeh naglo nestane kad opazi veo fine bijele praine na Josephovoj gornjoj usni. Stari lupeu!, prekori ga. Koliko ti puta moram rei da polije prije metenja? Voda! Mora korisititi vodu! Rudari su prisiljeni voditi neprestanu borbu kako bi izbjegli da se praina digne u zrak. Praina e ti izjesti plua. Silikoza je grozna profesionalna bolest rudara, izazvana trunkama silicija koje udisanjem prodiru i taloe se u pluima. Joseph se nasmije s izrazom lica kao da se stidi i pone cupkati s noge na nogu. Rodova djetinjasta opsesija prainom dovodila ga je u neugodu: po njemu je to bila jedna od njegovih rijetkih mana. Ipak, osim udne zablude da praina moe tetiti ovjeku, bio je dobar ef. Tee je mesti mokru prainu od suhe, objasni Jospeh strpljivo. inilo se da Rod ne razumije tu opepoznatu istinu i Joseph je bio prisiljen podsjeati ga na nju svaki put kad su raspravljali. Sluaj me, stari: bez vode praina e ui u tvoja plua. Rod je bio na rubu ivaca. Ubit e te! Joseph ponovno klimne glavom i nasmije se kako bi ga udobrovoljio. U redu, koristit u puno vode. I da bi to dokazao, uzme cijev i pone poletno polijevati pod. Tako valja!, ohrabri ga Rod. Ne tedi vodu! I produi prema kontejnerima. im je vidio da zamie, Joseph zatvori vodu i nasloni se na metlu. Praina e te ubiti!, ponovi oponaajui Roda. Veselo zakikota i odmahne glavom, zauen tim djetinjarijama. Praina e te ubiti!, ponovi i prasne u razdragani smijeh pljeskajui se rukom po bedru.

Zatim otplee nekoliko koraka. Bilo je prezabavno. Ples je bio nezgrapan jer su ispod hlaa, vezane za listove, bile teke polietilenske vreice pune zlatnih trunaka koje je pokupio ispod kontejnera. Rod je iziao iz koa Mary Anne na nivou 85 i zastao promatrajui Big Kinga kako tovari drvenu gradu na vagonet dok su drugovi stajali sa strane i s potovanjem prisustvovali prizoru. Big King se okrene, ugleda Roda kako stoji na postaji i pode mu ususret. Vidim te, pozdravi ga. Big King nije bio ovjek sklon preuranjenim sudovima i tek nakon operacije spaavanja u sekciji 43 odluio je da je Rod pravi ovjek. Sad ga je bio spreman prihvatiti kao sebi ravnog. I ja tebe vidim, King Nkulu, odgovori Rod. i , Nadi mi muki posao. Ovaj mi se gadi. Vratit e se u kopove prije kraja tjedna, obea mu Rod. Ti si moj otac, uzvikne Big King kako bi mu zahvalio i vrati se u svoju ekipu. Johnnv Delange opazi direktora podzemnih radova koji je iao prema njemu kroz transportni hodnik. Bilo je nemogue ne prepoznati taj velianstven lik irokih ramena i ustrog i gipkog hoda. Fijuuu!, otpuhne Johnnv od olakanja. Sreom, posluao je predosjeaj koji mu je savjetovao da kutije od dvadeset kiligrama Dvnagela odloi u ormar za eksploziv vagoneta umjesto da ih nehajno nabaca na platformu, kako je obino inio ne potujui odredbe o sigurnosti. Stanite!, zapovjedi Johnnv zamjeniku i njegovom pomoniku koji su gurali vagonet. Vozilo stane pored Roda. Dobar dan, Johnny. Zdravo, gospodine Ironsides. Kako je? Johnnv je oklijevao s odgovorom i Rod odmah zapazi napetost izmeu trojice. Uputi dugi pogled dvojici Swazija mrkih i zabrinutih lica. Neto se dogodilo, pomisli. Nije ovo uobiajeni Johnnv. Prepametan je da dopusti da napetost smanji njegovu zapreminu. Evo... Johnnv opet stane. ujte, gospodine Ironsides, maknite mi onog gada. Pokae palcem zamjenika. Dodijelite mi nekoga drugog. Neka nevolja? Ne. Ali ne mogu raditi s njim. Rod podigne obrvu s izrazom nevjerice na licu, ali obrati se zamjeniku. Dobro ti je u ovoj sekciji ili bi volio biti premjeten? elim biti premjeten, zarei on. Dobro. Za Roda je to bilo olakanje. Ponekad su u takvim sluajevima Swazi odbijali premjetaj. Sutra e ti rei koja je tvoja nova sekcija. Nkosi Zamjenik baci pogled na pomonika. I moj prijatelj eli premjetaj sa mnom. Eto o emu se radi, pomisli Rod. Sveprisutna utvara koju smo prisiljeni zanemariti jer ne znamo nain kako je se rijeiti. Johnnv ih je najvjerojatnije zatekao na djelu. Tvoj e prijatelj s tobom. Rod klimne glavom i da bi si umirio savjest, ree si da to nije popustljivost, ve obina praktina mjera. Razdvoji li ih, zamjenik e baciti oko na nekog drugog, koji e moda biti manje sklon da pristane. A onda bi moglo do i do drugih nevolja, noeva, tunjava izmeu rudara. Poslat u ti zamjenu, ree Johnnvju. Iznenada mu neto padne na um. Zaboga, da! Koja e to ekipa biti!

Johnny, bi li ti odgovarao Big King? Big King! i Na mravom i koatom Johnnvjevom licu zasja osmijeh. efe, napokon smo se razumjeli! U tri je Rod zavrio obilazak i nalazio se u kou koji ga je vraao na povrinu. Ko je bio pun, ljudi su se natiskali, smrad znoja gotovo je guio. Zavravala je smjena, radni je dan bio gotov. Kopovi su se istili i prali, eksplozivni naboji bili su smjeteni u rupe, detonatori su bili povezani na struju. Ljudi su izili iz kopova i vraali su se do postaja u urednim etama i bataljunima. Tamo su trebali strpljivo priekati svoj red za ulazak u ko i izlazak na povrinu. Rod je razmiljao o mnotvu problema na koje je naiao tijekom dana i o rjeenjima koja je smislio. Otvorio je novu rubriku u svom notesu i naslovio je jednostavno 'Trokovi'. Ve je unio dvije biljeke. Samo da mi daju mjesto, pomisli sa arom, dosta je da mi ga daju mjesec dana i preokrenut u svijet naglavce... Gospodine Ironsides, oslovi ga ovjek koji je stajao uz njega. Rod spusti pogled i prepozna ga. ^, Zdravo, Davy. + Bilo je doista udesno koliko su ta dva brata^azliita. Gospodine Ironsides, mojem zamjeniku istjee ugovor. Krajem mjeseca vraa se kui. Moete li mi dati nekog sposobnog ovjeka u zamjenu? Zamjenik vaeg brata traio je premjetaj. Prihvaate li ga? a! Davy Delange potvrdi. Poznajem ga, dobar je. Evo, rijeena jo jedna sitnica, pomisli Rod dok je izlazio iz koa na blistavu svjetlost ljetnog poslijepodneva i s uitkom udisao blagi i isti zrak. Sad treba srediti jo nekoliko nedovrenih stvari i onda mogu poi s Danom na pie. Dimitri ga je ekao u hodniku ispred vrata. Kowalski je ovdje kod mene. Dobro, ree bijesno Rod. t Ude u svoj ured i sjedne na rub stola. Neka ude, vikne Dimitriju. Kowalski prede prag i stane. Nepomino je stajao objeenih ruku, trbuha izboenog iznad pojasa. Zvali ste me?, promuca nesigurnim glasom. Govorio je jedva razumljivi engleski. Imao je grubo seljako lice, s mutnim oima i dugom bradom, skorenom od praine u kopu. Rod upre pogled u njega. Danas si pretukao ovjeka?, upita tiho. On ne radi. Kowalski potvrdi. Ja tukao. Moda onda njegovi bratovi radi. Dosta ne radi nita. Otputen si, ree Rod. Odmah napusti posjed rudnika. Otputen? Kowalski zaueno zatrepta kapcima. Kompanija e podnijeti prijavu protiv tebe, nastavi Rod. Ali zasad hou samo da ode. Smjesta. Policija?, zareza Kowalski. Sad je njegovo lice imalo prepoznatljiv izraz. Da, ree Rod. Policija. Polako, goleme se ruke Kowalskog stisnue u aku. Zvala policija, seronja! Prie korak stolu, krupan i prijetei. Dimitri!, zapovjedi Rod otresitim glasom. Zatvori vrata.

Dimitri, koji je prislukivao kroz vrata, odmah ustane od stola i ode zatvoriti vrata izmeu dva ureda. Prisloni uho na vrata. Iduih trideset sekunda uo je nerazgovijetne glasove, potoni iznenada udarac, krik, opet udarac i buni prasak. t Grk protrne. Dimitri! uvi Rodov glas, smjesta otvori vrata. Rod je sjedio na rubu stola. Njihao je nehajno jednu nogu i sisao je lanke desne ruke. Dimitri, upozori da ne stavljaju toliko latila po podu. Na se prijatelj poskliznuo i udario je bradom u stol. Dimitri zapucketa jezikom hinei razumijevanje i stane uz krupnog Poljaka. Kowalski je bio ispruen na podu i glasno je hrkao otvorenih usta. I tako je dobio veliku kvrgu, zakljui Dimitri. teta. U ponedjeljak doktor Stevner nastavio je mirno raditi ostatak jutra. Radije je koristio magnetofon jer je na taj nain smanjivao kontakte s drugim ljudima koji su mu se oduvijek gadili. Nije volio iznositi svoje misli enskoj koja sjedi nasuprot njemu sa suknjom zadignutom do bedra, vrcka stranjicom i namjeta si kosu. Ali, prvenstveno nije podnosio miris. Imao je osjetljivo ulo mirisa, a ene su imale osobit miris koji ga je guio i koji je on utio unato parfemima i kozmetici. Povraalo mu se od njega. Stoga je traio da on i Theresa spavaju u odvojenim sobama. Naravno, nije joj objasnio pravi razlog: rekao je da ima tako lagan san da ne moe dijeliti sobu s drugom osobom. Ured je bio ledeno bijel i plav, a klimaureaj uinio je zrak svjeim i istim. Njegov glas, otresit i bezlian, nadjaavao je slabano zujanje magnetofona. Manfred se spokojno zadubio u svoje opsjenarske igre brojaka i novca, rezultata i procjena za budunost, trodimenzionalnu strukturu varijabla i okolnosti koju je samo izvanserijski mozak mogao pojmiti. Ali, negdje u dubini osjeao je nemir. Bio je u iekivnju i vanjski znak njegove uznemirenosti bilo je kretanje prstiju desne ruke koji su ili naprijed-nazad po bedru dok je radio: gesta milovanja i samoljublja. Nekoliko minuta prije podneva direktni telefon, iji broj nije bio u imeniku, zazvoni. Pokret ruke prekine se. Samo ga je jedna osoba mogla zvati na taj telefon, jedina koja je znala broj. Nekoliko je sekunda nepomino stajao produujui ekanje, zatim iskljui magnetofon i podigne slualicu. Ovdje doktor Manfred Steyner, ree. Onda, jeste li sredili unaprijedenje naeg ovjeka?, upita glas. Ne jo, Andrew. Uslijedi muk, pucketavi, prijetei muk. Ali nema razloga za zabrinjutost. Nije to nita. Obino kanjenje, ne ah-mat. Koliko e trebati? Dva dana... najkasnije do kraja tjedna. A idui tjedan bit ete u Parizu? Da. Manfred Stevner bio je savjetnik dravnog izaslanstva koje se trebalo sastati s Francuzima radi dogovora o cijeni zlata. On e vas doi posjetiti. Bilo bi bolje da do tada izvrite svoju obvezu. Shvaate? Shvaam, Andrew. Razgovor je bio gotov, ali Manfred Stevner nastavi govoriti kako bi sprijeio sugovornika da spusti slualicu. Andrew! Da?

Pitajte ga... Manfredov glas neprimjetno se promijenio. Sad je bio gotovo ulagujui. Pitajte ga mogu li veeras igrati. Molim vas, Andrew. Trenutak. Prolo je nekoliko minuta. Potom se glas javi. Da, moete igrati. Simon e vam priopiti granicu. Hvala. Zahvalite mu u moje ime. Manfred Stevner nije ni pokuao sakriti olakanje dok je sputao slualicu. Nasmijao se ledeno plavoj tapiseriji na suprotnom zidu, a i njegove naoale kao da su zablistale. U raskono namjetenoj prostoriji bilo je pet mukaraca. Jedan se prema ostalima ponaao ponizno: bio je mladi i stalno je pazio na njihovo raspoloenje i na njihove elje. Svakako je bio posluitelj. Od preostale etvorice jedan je oito bio domain i bio je u sreditu panje ostalih. Bio je debeo, ali ne pretjerano: bujnost lagodnog ivota, ne pohlepe. Izrazili ste svoje dvojbe o pouzdanosti instrumenta koji kanim uporabiti u sljedeoj inicijativi. Organizirao sam zorni prikaz koji e vas, nadam se, uvjeriti u neutemeljenost vaeg straha. To je razlog poziva koji vam je Andrew danas poslijepodne prenio. Domain se obrati najmlaemu nazonom. Andrew, molim te, odi vani doekati doktora Stevnera. Kad stigne, pusti neka ga Simon smjesti i doi nas obavijestiti. Davao je zapovijedi dostojanstveno i uljudno, kao ovjek naviknut na zapovijedanje. Sad, gospodo, dok ekamo, mogu li vam ponuditi pie? Razgovor koji se zapodjenuo izmeu etvorice dok su pili pie pokazivao je da su strunjaci i iznimno upueni u sredinju temu: bogatstvo. Bogatstvo rudnika, bogatstvo industrije, poljoprivrede, ribarstva. Nafta, elik, ugljen, riba, itarice... i zlato. Bilo je lako razumjeti vanost tih ljudi iz kroja i kvalitete odijela koja su nosili, iz odsjaja dragulja na prstu, iz autoritarnog glasa, iz sluajnih i neusiljenih spominjanja velikih imena. Gospodine, stigao je. Andrew ih prekine s vrata. Oh, hvala, moj mladiu. Domain ustane. Gospodo, molim, ovuda. Proe prostorijom i odmakne jedan zlatnosmedi zastor. Iza njega bio je prozor. etvorica mukaraca pridoe i pogledae. S one strane stakla bila je sala luksuzne kockarnice. Mukarci i ene sjedili su oko stola za baccarat i nitko nije podizao pogled prema staklu. Gospodo, ovo je lano zrcalo, objasni domain. Stoga se ne morate plaiti da ete biti vieni u ovom gnijezdu poroka. i'. Ostali se uljudno nasmijae. Koju dobit izvlaite iz ovog mjesta?, upita jedan gost. Moj dragi Robert! Domain je hinio sablazan. Ne misli valjda da ja imam ikakve veze s ovom protuzakonitom djelatnou! Ovaj put svi se nasmijae iskreno razdragani. Ah!, ree domain. Evo ga. U dnu sale doktora Manfreda Stevnera pratio je do stola visoki mladi maslinaste puti u smokingu koji je izgledao kao vlasnik pogrebnog poduzea. Zamolio sam Simona da ga smjesti tako da moete promatrati njegovo lice dok igra. Svi sjedoe paljivo promatrajui ovjeka koji je slagao etone koje mu je uruio Simon. Doktor Manfred Stevner poeo je kockati. Lice mu je bilo potpuno nedokuivo, ali njegovo bljedilo bilo je iznenaujue. U razmacima od nekoliko sekunda plazio je vrh jezika i odmah ga povlaio. U stankama je bio nepomian kao gmaz i podsjeao je pomalo na gutera ili iguanu. Samo mu je jedna ila kucala u grlu i lee su svjetlucale kao oi zmije. Savjetujem vam da promatrate njegovu desnu ruku dok igra, proapta domain. Svi se pogledi usredotoie na nju.

Desna ruka Manfreda Stevnera bila je poloena otvorena pored hrpice etona. Ali, kad je karta stavljena pred njega, prsti su se skupili. Carte. Proaptao je rije bez glasa. Ruka je bila stisnuta u aku, lanci su pobijeljeli. Napetost je bila tako velika da se aka tresla. Ali lice je i dalje bilo bezizraajno. Croupier okrene svoju kartu. Septf. Njegove usne pokrenule su se da izgovore rije. Pogleda Manfredovu kartu i pokupi ulog. Ruka Manfreda Stevnera naglo se otvori i ostane, onako mlohava i bez dlaka, na zelenom platnu poput mrtve ribe. Sad ga prepustimo njegovim uitcima, predloi domain i navue zastor kako bi skrio staklo. Svi odoe sjesti, udno utljivi. Isuse, promrmlja jedan gost. Uasno. inilo mi se da sam voyeur. Kao da uhodim nekoga tijekom bludnog ina. Domain ga pogleda iznenaen njegovom otroumnou. Ustvari, upravo ste to vidjeli, ree. Ispriavam se to si uzimam slobodu da... dociram, ali znam mnogo toga o tom ovjeku. Analitiki izvjetaj o njemu, koji su sastavili nai najbolji psihijatri, kotao me gotovo etiri stotine randa. Potom na trenutak utihne kako bi bio siguran da ga svi prate s najveom panjom. Porivi su nejasni. Vjerojatno su povezani s jednim ili vie dogaaja iz razdoblja kad je doktor Stevner bio siroe i tumarao zadimljenim ruevinama Europe razorene ratom. Domain zakalje kao da se eli ispriati za taj blagoglagoljiv poetak. Kako bilo, rezultati su oiti. Kvocijent inteligencije doktora Manfreda Stevnera je kvocijent veleuma: 158. Ne pije, ne pui, nema hobija, ne bavi se sportom, nije nikad izrekao nikakvu drugu osim pristojne rijei eni koja nije njegova supruga, u sluaju koje postoji sumnja o uestalosti i opsegu u kojem joj posveuje panju. Otpije gutljaj, svjestan zanimanja koje je pobudio u ostalima. S mehanikog stajalita, ako mi doputate izraz, doktor Stevner nije impotentan i nema poremeaja. Ipak, dri u potpunosti gadnim tjelesne dodire, napose izluevine koje mogu biti ishod tih doticaja. Da bi se uzbudio, preputa se baccaratu. Da bi doao do uitka, mogao bi podnijeti kratki doticaj s predstavnicom drugog spola, ali vjerojatnije... oh, koji si ono izraz uporabio, Robert? Svi su utke sluali. Da budemo toni, on je prisilan kockar. I prisilan je gubitnik. Sluatelji se trgnue u nevjerici. ,j Hoe rei da nastoji izgubiti?, upita zapanjeno Robert. Ne. Domain odmahne glavom. Barem, ne svjesno. Uvjeren je da se trudi pobijediti, ali njegov nain ulaganja, ako se povee s njegovom iznimnom inteligencijom, ima ak samoubilaku crtu. Stevner ima duboku nesvjesnu potrebu da gubi, da bude ponien. Neki oblik mazohizma. Domain otvori notes uvezan u crnu kou i provjeri biljeke. U razdoblju od 1958. do 1963. doktor Stevner je izgubio za onim stolom ukupan iznos od 227.000 randa. U 1964. uspio se sporazumjeti sa svojim jedinim vjerovnikom kako ee isplatiti dug s kamatama. . Lica njegovih sluatelja promijenila su izraz dok su kopali po pamenju traei situaciju koja je odgovarala datumima i osobama. Robert je prvi doao do to nog zakljuka. Domain je 1964. prodao svoj veinski paket dionica North Maun Coppera CRC-u po vrlo povoljnoj cijeni, a malo potom doktor Stevner imenovan je efom odjela za financije i plan CRC-a.

North Maun Copper!, uzvikne Robert s divljenjem. Eto kako je uspio, stari lisac! Prisilio je Stevnera da kupi po mnogo vioj cijeni od trine vrijednosti. Domain se spokojno nasmije ni potvrdivi ni opovrgnuvi. Od 1964. do danas doktor Stevner nastavio je posjeivati ovaj lokal. Njegov gubitak na kocki u tom razdoblju popeo se na... Opet pogleda u notes i odglumi uenje proitavi iznos. Neto vie od 300.000 randa. Sluatelji uznemireno uzdahnue i uzvrpoljie se. ak i za njih iznos je bio velik. Mislim da moemo raunati na njega. Domain zatvori notes odrjeitom kretnjom i nasmijei se gostima. Theresa je leala u mraku. No je bila topla i tiinu je remetilo samo kreketanje jedne abe dolje u jezercu. Mjeseina je ulazila kroz prozor i na zidovima spavae sobe proizvodila igru sjena prolazei kroz kronju svetog drva. Theresa odgrne plahtu i stavi noge na pod. Nije mogla spavati. Bilo je pretopio i spavaica joj se lijepila za ruke. Ustane. Nagonski skine spavaicu i baci je kroz otvorena vrata svlaionice, potom gola izie na mjeseinu, na veliku verandu, sa svjeim kamenjem pod bosim nogama i nonim zrakom koji joj je milovao kou kao dodir arobnih ruku. Iznenada se osjeti smjela i drska. Htjela je potrati tratinama i htjela je da je netko vidi. Nasmije se, neodluna. Poriv je bio u suprotnosti s Manfredovim poimanjem dobre njemake Hausfrau. Razbjesnio bi se, zloesto proapta. I u tom trenutku zauje automobil. Ostane nepomina, prestravljena. Svjetla su strijeljala kroz drvee dok je automobil vozio drvoredom. Theresa otri u svoju sobu. Obuzeta panikom, klekne, potrai spavaicu, nade je i odjene dok se trkom vraala u krevet. U mraku je ula lupu vrata. Uslijedila je tiina sve dok nije ula kako prolazi ispred njenih vrata. Pete su udarale po drvenom podu. Gotovo je trao. Theresa je znala simptome: povratak kasno u no, suspregnuta pomama. Skamenila se u krevetu i ekala. Minute su sporo protjecale. Potom se vrata koja su vodila u Manfredovu sobu beumno otvorie. Manfred, ti si? Theresa se pridigne i sjedne pa prui ruku prema prekidau svjetiljke na nonom ormariu. Ne pali svjetlo. Glas je bio nerazgovijetan kao da je pio. Ali nije bilo mirisa alkohola u njegovu dahu kad se sagnuo da je poljubi. Usne su bile suhe i stisnute dok je skidao noni ogrta. Nakon dvije i pol minute Manfred je ustao iz kreveta, okrenuo Theresi leda i opet odjenuo svileni ogrta. Ispriaj me na trenutak. Nije vie dahtao. Vratio se u svoju sobu i nakon nekoliko sekunda ona zauje ubor tua, zveckavi zvuk mlaza. Theresa je ostala nauznak i zarila nokte u dlanove. Tresla se, preplavljena mjeavinom odbojnosti i poude. Odnoaj je bio kratkotrajan... dovoljan daje uzbudi, ali tako kratak da u njoj izazove osjeaj da je iskoritena i okuena. Znala je da e ostatak noi pro i beskrajno sporo, u nemirnoj i goruoj napetosti, dok se grizoduje i samosaaljenje budu smjenjivali s pomamnim ushitom i ludim erotskim matarijama. Prokletnie!, vikne mu u mislima. Prokletnie! Prokletnie!

ula je kad je voda prestala tei. Tada se Manfred vrati u njenu sobu. Namirisao se s Eau de Cologne 4711. Sjedne pri dnu kreveta. Theresa, sad moe upaliti svjetlo. Ona se morala potruditi da opusti zgrenu ruku i isprui je do prekidaa. Iznenaen svjetlom, Manfred trepne kapcima iza lea. Kosa mu je bila mokra i netom po eljana, a obrazi sjajni kao zrele jabuke. s Nadam se da si provela ugodan dan, ree on i potpuno ozbiljan saslua odgovor. Unato napetosti, Theresa je osjeala kako je nadjaava gotovo hipnotiki utjecaj koji je taj ovjek imao na nju. Glas je bio jasan, jednolian. Naoale su svjetlucale, lice i lik iznova je obuzela ona nepominost dostojna gmaza. Kao i mnoge druge pute Theresa zamisli sebe kao njenog mekanog zeia kojega je zaarala kobra. Kasno je, zakljui Manfred i ustane. Onda je pogleda ispruenu na plahtama od bijele svile i upita je bez ikakvog sustezanja, kao da je moli da mu doda eer: Theresa, bi li mogla pribaviti tristo tisua randa bez znanja tvog djeda? Tristo tisua randa! Osupnuta Theresa pridigne se i sjedne. Da. Moe li? Zaboga, Manfred, pa to je pravo malo bogatstvo! Theresa nije vidjela nita udno u pridjevu koji je izabrala. Zna da je sve uloeno u fiducijarni fond... ili gotovo sve. Tu je imanje i... ne, ne bih uspjela pribaviti ni polovicu tog iznosa a da Papi to ne dozna. teta, ree Manfred. Manfred, nisi valjda... u nevolji? Ne. Boe dragi, ne. To je bila tek zamisao, onako. Ne misli vie na to. Laku no, Theresa. Dobro mi spi. Nehotice, ona mu prui ruke u znak poziva. Laku no, Manfred. Manfred se okrene i izie. Theresa spusti ruke. Za nju je poinjala duga no. Gospode i gospodo, obiaj je da generalni direktor predstavi cijenjenog gosta odreenog za dodjelu jubilarnih nagrada. Ali, prolog tjedna na generalni direktor Frank Lemmer poginuo je u traginim okolnostima dok je obavljao svoj posao za kompaniju. To je gubitak koji nas sve boli i siguran sam da ete mi se pridruiti u iskazu najiskrenije suuti gospodi Eileen Lemmer. Rod zastane kako bi dao vremena sluateljima za njihov amor odobravanja. Bilo ih je dvije stotine okupljenih u salonu zabavnog centra rudnika. Stoga je moja zadaa, kao vritelja dunosti generalnog direktora, predstaviti doktora Manfreda Stevnera, lana Uprave Central Rand Consolidateda, nae matine tvrtke. Osim toga, ef je odjela za financije i plan. Sjedei pored mua, Theresa Stevner opazila je njegovu uznemirenost, koju nije uspio prikriti dok je Rod govorio o Franku Lemmeru. Kompanija je obino izbjegavala privlaiti panju sluatelja na smrt i ozljede zaposlenika na poslu. Taj iskaz poasti u spomen na Franka Lemmera poveao je Theresine simpatije za Roda. ena je imala sunane naoale jer su joj oi bile crvene i otekle. U zoru, nakon neprospavane noi, nije uspjela suzdrati krizu plaa: gorke suze, bez tonog razloga, ali ostavile su je zaudo omamljenom i proetom krhkim osjeajem blagostanja. Ipak, njene velike oi i dalje su satima odavale tragove plaa.

Sjedila je dostojanstveno prekrienih nogu, besprijekorna u kostimu od antunga boje vrhnja, sa alom od crne svile koji je zadravao kosu i potom je putao da u smeim valovima padne na sjajna ramena. Nagne se naprijed u znak pristojne panje, s laktom naslonjenim na koljeno, bradom na dlanu, prstom ispruenim na obraz. Nasmijei se kad Rod spomene arobnu unuku naeg predsjednika. Osim malog nesklada sunanih naoala, izgledala je kao savrena slika mlade gospode. Dotjerana, uzdrana, njegovana, s dijamantnim prstenjem i niskom bisera oko vrata: sigurno i nedodirljivo utjelovljenje vrline i dunosti. No, da su nazoni znali misli koje su prolazile umom Therese Stevner i osjete koji su je draili, zacijelo bi se sablaznili. Maglovite matarije i emocionalni potresi protekle noi sad su se usredotoili na jedan cilj: Roda Ironsidesa. Iznenada, zadrhtavi od veselja i uzbune, Theresa postane svjesna pojave koju je prvi put spoznala prije mnogo godina. Hitro se snae i namjesti se na stolcu jer je antung boje vrhnja odve lako otkrivao tragove znoja... ili drugog. Terry Steyner!, usklikne u sebi ugodno zgranuta i s olakanjem primijeti da je Rod zavrio govoriti te da Manfred ustaje kako bi uzeo rije. Kako bi skrenula misli na drugo, s ushitom se pridrui pljesku. Manfred kratko spomene estoricu gospode u prvom redu kojima se odavala poast zbog hrabrosti i predanosti poslu, potom pone nadugo izlagati mogunosti poveanja cijene zlata. Odmjerenim govorom izloio je prednosti i koristi koje su iz toga proizlazile za industriju, naciju i cijeli svijet. Bilo je to ueno i uvjerljivo izlaganje, pa su ga brojni novinari spremno zabiljeili. Ured za odnose s javnou CRC-a obavijestio je tisak i najvaniji dnevnici, tjednici, financijski asopisi poslali su svoje izvjestitelje. Svako malo neki bi se fotograf uurio ispred govornice i sjevnula bi bljeskalica kako bi ovjekovjeila doktora Stevnera. Pred samu raspravu o cijeni zlata s Francuskom, govor je trebao imati irokog odjeka budui da su Stevnera smatrali mladim veleumom junoafrikog izaslanstva. estorica junaka izgledali su kao da se osjeaju nelagodno u sveanim odijelima, dotjerani kao kolarci za ceremoniju dodjele nagrada. Gledali su govornika ne razumijevajui ni jednu jedinu rije toga stranog jezika, ali zadravali su na licu izraz uzvienog dostojanstva. Rod presretne pogled Big Kinga i namigne mu. Big King kraljevski dostojanstveno spusti i podigne desni kapak, a Rod odmah okrene glavu da ne bi prasnuo u grohotan smijeh. Pogleda u lice Theresu Stevner i uhvati je potpuno nepripravnu. Ni tamne naoale nisu mogle prikriti njene misli: bile su oite kao da ih je glasno izgovarala. Prije no to je Theresa hitro opet spustila pogled kako bi promotrila rub suknje, Rod s grem u eludcu shvati kako bi mogle ii stvari kad bi on to htio. Osnaen novom spoznajom, promotri je krajikom oka. Sad ju je prvi put vidio kao dostinu i neizmjerno zamamnu enu... ali svejedno, jo uvijek je bila unuka Hurrvja Hirschfelda i supruga Manfreda Stevnera. I stoga opasna kao odron od pritiska snage deset stupnjeva, znao je to. Ali bilo je teko zatomiti udnju i kunju, dapae, opasnost ih je jako poveavala, umjesto da ih koi. Uoi da je porumenila i da uznemireno guva rub suknje. Bila je uzbuena kao kolarka i znala je da on gleda u nju. Rod Ironsides, koji do prije pet minuta nije mislio na drugo osim na svoj govor, sad se osjeao katapultiran u jednu potpuno novu i uzbudljivu dimenziju. Nagrade su podijeljene, uzvanici su se posluili ajem i keksima, a potom su se razili. Rod je otpratio Steynere preko zelenih tratina do Daimlera, gdje ih je ekao voza. Onaj Shangaan ima uistinu veliansten stas... kako se zove? King? Terry je hodala izmeu dvojice mukaraca. King Nkulu. Mi ga zovemo Big King.

Rod primijeti da govori s nelagodom, blago zamuckujui. Osjeaj koji je lebdio medu njima iznenada je postao nesuspreziv: brujao je poput turbine i nabijao je strujom prostor koji ih je dijelio. I, ako nije bio gluh, to je morao opaziti i Manfred Stevner. Iznimna je osoba. Nema niega to ne moe uiniti bolje od svakog drugog. Boe dragi, trebali biste vidjeti kako plee. Plee?, upita Terry radoznalo. Da. Znate, plemenske plesove. Shvaam. Terry se ponada da njeno olakanje nije odve oigledno. Iscijedila je vijuge ne bi li nala valjan razlog da doe u Sonder Ditch ili da navede Roda Ironsidesa da doe u Johannesburg. Imam prijateljicu koja je luda za plemenskim plesovima. Svaki put kad se sretnemo stalno mi pria o njima. Terry je hitro izabrala jedno ime svojih mnogobrojnih prijateljica: trebala je imati spreman odgovor upita li je Manfred. Pleu subotom popodne. Moete dovesti prijateljicu kad vam drago. Rod vrati loptu. Bi li odgovarala ova subota? Terry se okrene suprugu. Bi li odgovarala, Manfred? to? Manfred je pogleda u nevjerici. Nije pratio razgovor. Bio je zabrinut, razmiljao je o nunosti da u roku od dva dana preuzme nadzor nad upravljanjem Sonder Ditchom. Moemo li doi ovamo u subotu poslijepodne da pogledamo plemenske plesove?, ponovi Terry. Zaboravila si da u subotu ujutro putujem u Pariz, Theresa? Ah, da. Terry se zamiljeno ugrize za usnu Potpuno sam smetnula s uma. teta. Ba^bi i$u se svidjelo. Manfred ljutito nabra elo. Draga moja Theresa, nema razloga zato ti ne bi dola u Sonder Ditch bez mene. Siguran sam da e biti na sigurnom u rukama gospodina Ironsidesa. Te rijei izazvae blago crvenilo na Terrvnim obrazima. Nakon dodjele nagrada prva stanka Big Kinga bila je u Uredu za zapoljavanje na ulazu u hotel okna broj 1. Nekolicina ljudi natiskala se uz alter, ali su se razmaknuli kako bi propustili Big Kinga, koji im je uzvratio tapui ih po leima i pozdravljajui ih. Kunjane, madoda. Kako je, prijatelji? Slubenik s druge strane altera urno ga je usluio. U salonu se Big King osjeao pomalo izgubljeno, ali ovdje su se s njime ophodili kao s kraljem. Big King stavi na alter dva svenja novanica od nagrade. Poalji dvadeset pet randa mojoj najstarijoj eni, ree slubeniku. Dvadeset pet stavi na moj raun. Big King bio je vrlo savjestan. Polovicu njegove zarade slali su najstarijoj od njegovih etiriju ena, a polovica je uveavala ve poveliki iznos poloen na tednoj knjiici. Ured je dobavljao radnu snagu za nezasitne rudnike zlata u Witwatersrandu i Slobodnoj Dravi Orange. Njegovi predstavnici djelovali su u junom dijelu kontinenta. Zapoljavali su crnce iz movara i malarinih laguna velikog Zambezija, iz palmika koji su obrubili Indijski ocean, iz uarenih ravnica koje su itelji umovitih predjela nazivali 'velikom sunom zemljom', iz planina Basutolanda i prerija Swazilanda i Zululanda. Domorodci su pjeke prevaljivali prvih osamdeset ili sto kilometara puta, susreui se na stazama i produujui zajedno dalje. Zatim su stizali u mala trgovita u pustinji, gdje su ih

ekala jo dva ili tri ovjeka. Tuda je prolazio kamion Ureda na kojemu je ve bilo desetak ljudi s osobnom prtljagom: na taj je nain poinjao dugi iscrpljujui put kroz gusti. Zastajanja su bila bezbrojna i ukrcavali su se novi ljudi sve dok kamion ne bi dovezao njih pedeset ili ezdeset do ogranka pruge koji je dolazio do tih velikih nenaseljenih pustolina. Tamo je mali potok ljudskih bia postajao rijeka i u prvom vanijem sreditu presjedali su i postajali dio velike bujice koja je napredovala prema 'Goldiju'. Ali kad su stigli u Johannesburg i bili dodijeljeni nekom od ezdeset glavnih rudnika, Ured jo nije izvrio sve svoje obveze prema zaposlenicima. Rudnik i Ured morali su svima osigurati radno mjesto, obuku i smjetaj, pruiti im nune upute, odravati vezu s obiteljima (budui da su tek rijetki znali pisati) i umiriti ih kad bi se zabrinuli da su im se koze razboljele ili da ih ena vara. Morali su pruiti bankarsku uslugu s osobnim sudionitvom koje je nepoznato komercijalnim novarskim ustanovama. Ukratko, morali su uiniti sve da ovjek odveden iz sredine koja se tisuu godina nije promijenila i preseljen u razvijeno tehnoloko drutvo ouva zdravlje, spokoj i razum kako bi se po isteku ugovora mogao vratiti u rodno mjesto i svima ispriati da je 'Goldi' prekrasan. Tada je ovjek pokazivao svojim prijateljima i ro acima kacigu, novi koveg pun odjee, tranzistorski radioprijemnik i modru knjiicu s upisanim uplaenim iznosima i time je i u drugima budio elju da obave to isto njegovo hodoae, odravajui na taj nain stalnim dotok ljudi u 'Goldi'. Big King izie iz Ureda i proe kroz ulazna vrata hotela. Htio je iskoristiti injenicu to tu smjenu nije radio, pa je mogao biti medu prvima koji su se oprali i doli u blagovaonicu. Prede tratinu i doe do svoje etvrti. Unato veliini kompleksa u kojemu je bilo smjeteno est tisua ljudi, kompanija je nastojala da mu dade ugodan izgled. Rezultat je bio donekle neobian, neto izmeu motela i uzornog zatvora. Kao stari voda ekipe Big King je imao pravo na sobu samo za sebe. Obian radnik morao ju je dijeliti s jo petoricom. ovjek je briljivo otresao odijelo i objesio ga u zidni ormar, obrisao je ulatene cipele i spremio ih. Potom je s runikom oko pasa krenuo do tueva. Ali s negodovanjem je otkrio da su ih ve zauzeli novi zaposlenici, netom pristigli iz centra za prilagodbe. Big King paljivo promotri ta gola tijela i zakljui da su vjerojatno pri kraju osmodnevnog razdoblja prilago^avanja. Bili su gipki i svjetlucavi, a miii su se isticali pod koom. Ti Nije bilo mogue odvesti ovjeka iz sela gdje je vjerojatno patio od gladi i poslati ga da bui i kopa u okolju gdje je temperatura bila trideset dva Celzija i relativna vlanost zraka osamdeset i etiri posto, a da ne bude izloen velikoj opasnosti da umre od toplotnog udara ili iscrpljenosti. Svaki novi zaposlenik kojega su lijenici ocijenili sposobnim za rad pod zemljom poinjao je s razdobljen prilagodavanja. Osam dana je osam sati dnevno zajedno sa stotinama drugova, odjevenih poput njega samo u gaice, boravio u golemoj prostoriji penjui se na platformu i silazei s nje. Visina platforme bila je regulirana shodno visini i teini ovjeka, brzina kretanja bila je odreena na ploi sa aruljicama, temperatura i vlanost odravale su se na trideset tri stupnja i osamdeset etiri posto. Svakih deset minuta dobivao je vodu, a njegovu tjelesnu temperaturu biljeili su lijeniki pomonici. Na kraju osmog dana ovjek je dosegao tjelesnu spremu dostojnu olimpijca i bio je u stanju obavljati teke fizike poslove u uvjetima visoke temperature i vlanosti zraka a da se ne osjea loe i ne bude izloen opasnostima. Gwedeni zarei Big King i najblii novi zaposlenik, jo bijel od sapunice, urno oslobodi tu mrmljajui ponizno Keshleb u znak potovanja spram poloaja novopridolog. Big King

skine sa sebe runik i krene do tua. Po obiaju, uivao je u mlazu tople vode po koi i napeo mone miie ruku i grudi. Tu ga nade tekli. King Nkulu, imam poruku za tebe. ovjek je govorio shangaanski, a ne mjeavinu fanikalo. Reci, ree mu Big King dok je i dalje sapunao trbuh i stranjicu. Induna te poziva da doe k njemu doma nakon to zavri s veernjim objedom. Reci mu da u se odazvati njegovu pozivu, odgovori Big King i podigne glavu prema mlazu paree vode. Kasnije, nakon to je odjenuo bijelu koulju i modre hlae, I krene put kuhinje. I ovaj put novi zaposlenici stigli su prije njega i ekali su u redu ispred stola s posudama u ruci. Big King proe dalje i ude kroz vrata na kojima je natpis upozoravao: Zabranjen ulaz nezaposlenima. Kuhinja je bila golema, a u njoj su bljetali tednjaci od bijelog porculana i nehrdajueg elika te druga oprema u stanju da dnevno osigura osamnaest tisua toplih obroka. Kad je Big King ulazio u neku prostoriju, makar bila velika poput te, nikome nije mogla promaknuti njegova nazonost. Jedan pomoni kuhar pouri uzeti posudu tek neto manju od kadice za dojenad i prie velikom loncu. Podigne poklopac i upitno pogleda Big Kinga. Big King klimne glavom i kuhar stavi u posudu dva kilograma zadimljenog graha. Potom ode do drugog lonca i opet pogleda Big Kinga traei njegovo odobrenje. Doda jednaku koliinu mijeanog povra, vrati poklopac na mjesto i uputi se k drugom pomonom kuharu, koji je ekao pored drugog lonca s lopatom u ruci. Lopata je bila ista kao one koje su sluile za utovar zlatne rude u kopovima, no eljezni je dio bio ist i sjajan. Drugi kuhar uroni je u lonac i izvadi je punu guste kukuruzne kae koja je irila zamaman miomiris slian mirisu tek peenog kruha. To je bilo temeljno jelo u crnakoj prehrani. Kuhar istrese kau u posudu. Gladan sam. Big King progovori prvi put, a drugi kuhar izvadi jo jednu lopatu kae i pridoda je prvoj. Produili su do kraja kuhinje i, kad su mu se pribliili, trei je kuhar podigao poklopac s lonca velikog poput perilice iz kojeg se dizao oblak miomirisne pare. S izrazom isprike na licu kuhar isprui ruku i Big King mu preda bon. Meso je bila jedina racionirana hrana. Svaki je ovjek imao pravo na pola kilograma mesa dnevno. Ve odavna u kompaniji su uz veliko uenje i troak otkrili da je crnac, ponudi mu li se neograniena koliina svjeeg mesa, u stanju pojesti u mjesec dana koliinu koja odgovara njegovoj tjelesnoj teini. Nakon to je vidio da Big King ima pravo na pola kilograma mesa, kuhar mu je u posudu stavio vie od dva kilograma. Ti si mi brat, ree Big King kako bi mu zahvalio, pa mala povorka produi i doe do drugog kuhara koji je punio dvolitreni vr gustim domorodakim pivom s umjerenim postotkom alkohola, natoenim iz spremnika od etiri tisue litara. Posuda i vr bili su udvorniki predani Big Kingu, koji je iziao na pokrivenu terasu gdje su stolovi i klupe omoguavali da se objed pojede na otvorenom kad je vrijeme lijepo. Dok je Big King jeo, terasa se poela puniti: prva je smjena izila iz rudnika. Svi ljudi koji su prolazili pored njega pozdravljali su ga, ali samo rijetki povlateni uzimali su si slobodu da sjednu za njegov stol. Jedan od njih bio je Joseph M'Kati, starac zaduen za ienje na nivou 100. Tjedan je bio dobar, King Nkulu. To ti kae. Big King nije se istravao. Sad idem na sastanak sa Starim. Onda emo vidjeti.

Stari, shangaanski induna, ivio je u kui koju mu je dodijelila kompanija, u stanu s dnevnim boravkom i blagovaonicom, kuhinjom i kupaonicom. Indunuje kompanija obilno nagraivala i osiguravala mu sluge, ive, pokustvo i sve drugo to ga je pripadalo po poloaju i vanosti. Bio je poglavar shangaanske zajednice u Sonder Ditchu. Bio je poglavica plemenita roda, starac i lan plemenskog vijea. U kui poput njegove, s istim raskoima i povlasticama, ivjeli su indune drugih plemenskih skupina koje su inile radnu snagu rudnika. Te su osobe bili vrhovnici, plemenski sudci koji su odluivali i presuivali po obiajnim zakonima. Kompanija se nije mogla nadati da e odrati sklad i red bez njihove suradnje. Babal Big King pozdravi indunu s praga dodirujui si elo u znak potovanja za njega i za sve ono to je predstavljao. Sine moj. Induna se nasmijei. Dodi, sjedni uz mene. Dade znak slugama da iziu, a Big King ode sjesti do starevih nogu. Je li istina da e poi raditi za Ludaka? To je bio nadimak Johnnvja Delangea. Nastavili su razgovarati. Induna se raspitivao o mnogim stvarima koje su se ticale dobrostanja njegova naroda. Za Big Kinga je to bio doivljaj koji ga je ispunjavao enjom i radou jer induna mu je bio drugi otac. Na posljetku je induna preao na druge teme. Jedan je paket spreman za noas. Krivonogi te eka. Otii u ga uzeti. Onda poi u miru, sine moj. Kad je doao do ulaza u hotel, Big King zastane da porazgovara sa straarima. Imali su ovlasti pregledati svakoga tko ulazi ili izlazi, a napose su trebali sprijeiti ulazak ena preodjevenih u mukarce i boca pia, jer su i jedne i druge imale razorne posljedice po zajednicu. Povrh toga, premda je to bilo manje vano, imali su nalog da sprijee unoenje ili iznoenje ukradenih predmeta. Big King se morao ponaati tako da nijednom straaru ni iz kojeg razloga ne padne na pamet da ga pretrese. Dok je stajao na ulazu, zadnji zraci sutona nestali su i u dolini su se poela paliti svjetla: grozdovi crvenih svjetala koja su se dizala iznad tornjeva, mnotvo utih obrisa hotela, nizovi ulinih svjetiljaka i usamljene to kice stambenih etvrti na breuljcima. Kad se smrailo, Big King napusti straare i krene glavnom cestom dok ga zavoj nije skrio njihovim pogledima. Tada skrene s ceste i uputi se uzbrdo padinom. Kretao se kao nona ivotinja, brzim korakom, siguran u put kojim ide. Proe ispred kua za poslovodstvo u ranerskom stilu, s prostranim travnjacima i bazenima. Zastao je samo jednom, kad je neki pas zalajao nedaleko od njega, potom je produio dok nije stigao do izlomljenog stijenja i bodljikave trave na vrhu brijega. Prede greben i po ne se sputati niz drugu padinu sve dok na mjeseini nije razabrao hrpu ruevina obraslih korovom. Tada uspori, hodajui paljivije do ograde od zahrale bodljikave ice koja je prijeila pristup. S lakoom je preskoi i ude u mrano drijelo hodnika. Prije pedeset godina neka rudarska tvrtka koja se potom ugasila vjerovala je da u tom podruju postoji zlatonosna ila i poela je istraivanja na brijegu, no raspoloiva sredstva vrlo su brzo potroena i mrea kopova naputena je. Big King stane na trenutak kako bi iz depa izvadio baterijsku svjetiljku i potom ude u hodnik uperivi snop svjetlosti ispred sebe. Gotovo odmah zrak se ispuni smradom imia, a njihova mu krila zaumie oko glave. Big King hladnokrvno produi ulazak u bok brijega i bez dvojbe skrene na jednom ravanju. Napokon opazi neto dalje slabani odsjaj ute svjetlosti i ugasi svjetiljku. Krivonogi!, vikne, a njegov glas odjekne hodnikom.

Nitko se ne odazove. Ja sam, Big King!, vikne opet. Istog trena sjena se odvoji od zida i epajui mu prie, vraajui u korice prijetei no. Sve je spremno. Mali epavac dogega se do njega. Dodi, ovdje je. Krivonogi je svoju invalidnost i nadimak dugovao odronu od prije dvanaest godina. Sad je imao koncesiju za fotografski studio u rudniku: posao je bio unosan jer su crnci voljeli ovjekovjeiti svoj lik na snimkama. Svejedno, bio je manje unosan od njegovih nonih pothvata u naputenom rudniku onstran brijega. Odvede Big Kinga do male prostorije iskopane u stijeni i osvijetljene viseom svjetiljkom. Sa smradom izmetina imia mijeao se prodorni vonj koncentrirane sumporne kiseline. Na drvenom stolu poloenom na kozlie, koji je zauzimao gotovo cijelu prostoriju, nalazile su se keramike posude, posude od tekog stakla, polietilenske vreice i puno rabljenih laboratorijskih sprava u loem stanju. Usred tog kaosa isticala se velika boca s navojnim epom puna prljavoute praine. Ah!, usklikne zadovoljno Big King. Prilino je toga! Da, tjedan je bio dobar, potvrdi Krivonogi. Big King uzme bocu i tko zna po koji put iznenadi ga njena teina. To nije bilo isto zlato jer su metode pro iavanja kiselinom koje je koristio Krivonogi bile zaostale: ali bilo je barem esnaestkaratno. Boca je sadravala komadie i koncentrate koje su taj tjedan ljudi poput Josepha M'Katija skupili na dvanaest kritinih toaka u proizvodnom procesu. U nekim sluajevima odneseni su iz rudnikih postrojenja za preradu rude pod nosom naoruanih straara. Svi koji su potajice potkradali zlato kompanije bili su Shangaani, a postojao je samo jedan ovjek s dovoljno prestia i autoriteta da dri pod nadzorom pohlepu i neprijateljstvo koje je zlato izazivalo te da sprijei da taj posao propadne: shangaanski induna. A samo je jedan ovjek imao potrebne fizike predispozicije i znao je portugalski, nuan za pregovore o prodaji plijena: Big King. Big King stavi bocu u dep. Od njene teine izoblie mu se hlae. Tri kao gazela, Krivonogi. Okrene se i uputi se mranim hodnikom. Lovi kao leopard, King Nkulu, nasmije se invalid dok je gledao kako nestaje u polumraku. Paket duhana Boxer, ree Big King. Jose Almeida, portugalski vlasnik trgovine mjeovitom robom u rudniku i tamonjeg bara, lagano sklopi kapke. Dohvati s police uti paket od sto grama i prui mu ga preko pulta. Uzme novac od Big Kinga i vrati mu ostatak. Potom oima isprati divovskog crnca koji je proao izmeu polica krcatih robom, iziao kroz vrata i nestao u noi. Ti budi ovdje, promrmlja na portugalskom supruzi, sitnoj, debeloj i dlakavoj eni, a ona klimne glavom i stane za blagajnu. Jose proe kroz skladite i stan u stranjem dijelu trgovine. Big King je ekao u tami. Kad su se vrata otvorila, hitro ude i Jose zatvori za njim, zatim ga odvede u ured i izvadi iz ormara zlatarsku vagu. Pone vagati zlato pod budnom paskom posjetitelja. Jose Almeida kupovao je zlato koje je nezakonito dolazilo iz pet velikih rudnika u Kitchenervilleu. Plaao gaje pet randa po unci, a preprodavao ga za esnaest. Opravdavao je golemu zaradu injenicom da je u Junoj Africi i samo posjedovanje neprijavljenog zlata bio prekraj kanjiv s pet godina zatvora.

Almeida je bio ovjek od nekih trideset i pet godina, crne kose koja mu je stalno padala na elo, smeih, ivih, radoznalih oiju i prljavih noktiju. Unato pohabanoj odjei i nepoeljanoj kosi, bio je bogat. Mogao si je priutiti da u gotovini plati etrdeset tisua randa koliko je kompanija traila za koncesiju koja mu je davala pravo da na posjedu rudnika trguje u reimu monopola. Stoga je imao ekskluzivnu klijentelu od dvanaest tisua dobro plaenih crnaca i ve u prvoj godini nadoknadio je isplaenih etrdeset tisua randa. Nije imao potrebu da se izlae opasnosti protuzakonite trgovine zlatom, ali zlato je udna tvar i zarazi slijepom pohlepom gotovo sve ljude koji ga dotaknu. Dvjesto esnaest unca, zakljui Jose. Vaga je bila pokvarena i pokazivala je dvadeset posto manju teinu... njemu u korist. Tisuu i osamdeset randa, potvrdi Big King na portugalskom i Jose pode otvoriti veliku zelenu kasu u kutu. Terry Stevner ude u bar Grape and Gable hotela President u jedan i etrnaest poslijepodne, a dok je ustajao da je pozdravi, Hurry Hirschfeld pomisli da se etrnaest minuta ne moe smatrati kanjenjem u sluaju lijepe ene. Terrvna baka bila bi ak mislila da je uranila da se pojavila s tako malim kanjenjem od utvrenog sata. Kasni, progunda Hurry. Nije htio propustiti priliku. A ti si stari, divni medvjed brundo, ree Terry i poljubi mu vrh nosa, ne dajui mu vremena da uzmakne. Hurry sjedne i namjeteno se namrti kako bi skrio radost. Nije me uope briga, pomisli, to e Marais i Hardy, koji sjede u blizini naulivi ui i jedva suspregnuvi smijeh, zacijelo ispriati zgodu svim lanovima Rand Cluba. Dobra veer, gospodo Steyner. Konobar u crvenoj jakni pozdravi je nasmijeivi se. Da vam spravim Manhattan? Ne stavljaj me na kunju, Thomas. Na dijeti sam. Morat u se zadovoljiti aom mineralne. Na dijeti!, otpuhne Hurry. Ve si premrava. Daj joj Manhattan, Thomas, i to s trenjom. Nije nikad postojala Hirschfeldica koja je bila nalik momku, pa ti zasigurno nee biti prva. Zatim, kao da se upravo dosjetio, doda: Naruio sam ruak i za tebe. Tako nee trpiti glad u mome drutvu. Grozan si, Papi, ree Terry s ljubavlju. A sada, gospodina, da ujem to si radila od zadnjeg naeg susreta. Priali su kao stari prijatelji, dva draga i pouzdana prijatelja. Njihova uzajamna ljubav nadilazila je prirodnu dunost krvne veze: bila je to duhovna bliskost. Sjedili su jedno uz drugoga pribliivi glave i priali su gledajui se u oi, obuzeti radou zbog susreta. apat njihovih glasova bio je svako malo prekidan zvonkim smijehom ili veselim kikotom. Bili su tako zadubljeni da je Peter, ef sale, doao iz Transvaal Rooma da ih obavijesti. Gospodine Hirschfeld, ef kuhinje je u oaju. Boe moj. Hurry pogleda stari sat nad ankom. Skoro su dva! Zato me nitko nije upozorio? Ostrige su stigle zrakoplovom tog jutra iz zaljeva Mossel i Terry ih je jela jednu za drugom uzdiui od uitka. U srijedu sam s Manfredom bila u Sonder Ditchu. Da, vidio sam fotografiju u novinama. Hurry proguta dvanaestu i zadnju ostrigu. Moram priznati da mi je tvoj novi generalni direktor simpatian. Hurry odloi vilicu. Blago gnjevno rumenilo oboji mu naborane obraze.

Hoe rei Fred Plummer? Ma ne, Papi. Hou rei Rod Ironsides. To te je ono mrtvo puhalo od tvog mua naputilo?, upita Hurry. Manfred? Terry je bila iskreno iznenaena pitanjem i Hurry je to primijetio. Kakve on veze ima s tim? Nikakve, pustimo to. Hurry zaboravi na Manfreda odmahujui glavom. Zato ti je Ironsides simpatian? Jesi li ga ikad uo kad govori? Ne. Doista je u redu. Sigurna sam da je pravi strunjak za rudnike. Da, strunjak je. Hurry potvrdi, podozrivo, ne istravajui se. Peter odnese Terrvn tanjur dajui joj vremena da posloi misli. U nekoliko je sekunda shvatila da, suprotno onome to je mislila, Rodney Ironsides nije siguran u promaknue. Naprotiv, djed je ve za generalnog direktora izabrao starog i smeuranog Plummera. Bio joj je dovoljan trenutak da odlui kako e se posluiti i najpokvarenijom smicalicom samo da vrati Roda u utlku za to mjesto. Peter stavi pred njih dva tanjura hladnog jastoga i kad se udaljio, Terry pogleda djeda. Savreno je nauila kako da svoje oi uini jo veima. Kad ih je drala tako irom otvorene, bilo je jednostavno napuniti ih suzama. Uinak je bio razoran. Zna, Papi, jako me podsjea na fotografije mog oca. Pukovnik Bernard Hirschfeld, Terrvn otac, poginuo je u poaru svog oklopnog vozila u Sidi Rezeghu. Terry je opazila bolan izraz na djedovu licu i osjetila laganu grinju savjesti. Je li doista bilo nuno pribjei tako okrutnom oruju da bi postigla svoj cilj? Papi..., promrmlja. Hurry podigne glavu pokazujui uzrujanost, premda suspregnutu. Zna to? Ima pravo! Pomalo slii Berieu. Jesam li ti ikad priao kad smo tvoj otac i ja... Terry osjeti olakanje. Nisam mu izazvala bol, ree si. Naprotiv, prijedlog mu se dopada, uistinu mu se dopada. Zahvaljujui tipino enskom estom ulu izabrala je jedini oblik uvjeravanja koji je mogao navesti Hurryja Hirschfelda da promijeni svoju odluku. Manfred Steyner vezao je sigurnosni pojas i smjestio se na sjedalu Boeinga 707. Olakanje je bilo tako veliko da je izazivalo lagani osjeaj munine. Ironsides je bio promaknut i on je bio na sigurnom. Hurry Hirschfeld pozvao ga je prije dva sata kako bi mu zaelio sretan put i puno sree u narednim susretima. Manfred je stajao pred njim oajniki pokuavajui neusiljeno naeti temu. Ali Hurry mu je pritedio muku. Ah da, povjerit u Sonder Ditch Ironsidesu. Mislim da je vrijeme da ubacimo malo mlade krvi u poslovodstvo. Sve je bilo tako jednostavno. Manfred nije mogao vjerovati da su nestale prijetnje koje mu tijekom posljednjih etiriju noi nisu doputale da spava. Mogao je otii u Pariz i objaviti svoj uspjeh: Ironsides je novi generalni direktor. Spremni smo za poetak. Zvuk motora zrakoplova promijeni se i Boeing krene po stazi. Manfred okrene glavu i pogleda kroz prozori od perspexa. Nije uspijevao razabrati Tenyn lik u mnotvu na balkonu zrakoplovne luke lan Smith. Proli su ispred Pan Amovog Boeinga koji mu je zakrio vidik, pa Manfred pogleda ispred sebe. Odmah rairi nosnice i okrene glavu. Putnik koji je sjedio na sjedalu kraj njegova skinuo je jaknu. Bio je velik i krupan ovjek koji oito nije koristio dezodorans. Manfred oajniki pogleda oko sebe. Zrakoplov je bio pun i nije bilo velikih mogunosti da promijeni mjesto. ovjek do njega izvadi kutiju cigareta.

Ne smije se puiti, uzvikne Manfred. Uzlijeemo. Mjeavina mirisa znoja i dima cigarete bila bi nepodnoljiva. Ali ja ne puim, odvrati ovjek. Zasad. Stavi cigaretu u usta drei pripravan upalja u drugoj ruci. Udaljenost odovud do Nairobija je oko tisuu tristo kilometara, pomisli Manfred dok se njegov eludac poeo okretati. Ali, Terry draga, zato bih morala otii ak u Kitchenerville da bih vidjela opor divljaka kako poskakuju? Da mi uini uslugu, Joy. Terrvn glas na telefonu bio je moleiv. Ti mi hoe poremetiti vikend. Poslala sam djecu kod bake, ovdje imam primjerak Mistera Kartinga i odluala sam ga na miru proitati i... Molim te, Joy. Ti si mi zadnja uzdanica. Kad emo se vratiti doma? Joy samo to nije popustila. J!i Terry je to naslutila i bila je uporna. Mogla bi sresti nekog simpatinog mukarca u rudniku i moda... Ne, hvala. Joy se razvela prije neto vie od godine dana i jo se nije dokraja oporavila. Meni je vie nego dovoljno simpatinih mukaraca. Oh, Joy, ne moe dovijeka tugovati. Hajde, budi dobra, dolazim po tebe za pola sata. Joy popustljivo uzdahne. Kvragu i ti, Terry Steyner. Za pola sata, ponovi Terry i spusti slualicu kako joj ne bi pruila mogunost da se predomisli. Ali ja igram golf. Subota je i igram golf, ree osorno doktor Daniel Stander. Sjea se kad sam doao autom u Bloemfontein zbog..., pone Rod, a Dan ga hitro prekine. U redu, u redu. Nije potrebno da nastavi priu. Duguje mi puno usluga, Stander, podsjeti ga Rod. A traim od tebe samo jedno tvoje bijedno subotnje poslijepodne. Misli da je to previe? Ne mogu iznevjeriti svoje prijatelje. Dogovorili smo se ve odavno. Dan se oajniki pokuavao izvui. Ve sam nazvao Bena i rekao je da e te sa zadovoljstvom zamijeniti. Uslijedi dugi turobni muk, potom Dan upita: Kakva je ta gospoa? Lijepa, nimfomanka i vlasnica pivnice. Svakako!, uzvikne sarkastino Dan. Pa, dobro, pristajem. I Ali, izjavljujem da sam time podmirio sve svoje dugove spram tebe. Dat u ti pismenu potvrdu, obea Rod. Dan je jo bio namrten kad je Daimler stigao niz drvored i j stao ispred Mine Cluba. Lijenik i Rod bili su u Ladies' Baru i ekali su goe. Dan je upravo naruio tree pivo. Evo ih, najavi Rod. To su one? Danovo se lice kao udom ozari dok je gledao I kroz obojene prozore. Voza je pomagao dvjema gospoama da iziu iz Daimlera. Obje su bile odjevene u kostime s hlaama s cvjetnim uzorkom i imale su tamne naoale. Da, to su one. Isuse!, uzvikne Dan u znak odobravanja. Koja je moja? Plavua. Ah! Dan se nasmije prvi put od trenutka kad su se nali. to, dovraga, ekamo?

Da, to ekamo?, upita Rod. eludac mu se grio dok je silazio stubama kako bi poao ususret Terry. Gospodo Stevner, sretan sam to ste mogle dod. U zamahu ushita opazi da arolija jo postoji: nije ju uobrazio, bila je prisutna u Terrvnim oima i osmijehu. Hvala, gospodine Ironsides. Sad je ona sliila nesigurnoj i uzbuenoj kolarki. Htjela bih vam predstaviti gospodu Albright. Joy, ovo je Rodney Ironsides. Drago mi je. Rod se nasmijei Joy i stisne joj ruku. Mislim da je vrijeme za jedan gin. Dan ih je ekao u baru i Rod ih predstavi. Joy jedva eka da prisustvuje plesu, izjavi Terry dok su sjedali za ank. Ve danima to iekuje. Joy je na trenutak zabezeknuto pogleda. Sigurno e vam se svidjeti, potvrdi Dan dok se smjetao suboice Joy. Spektakl koji ne bih htio propustiti ni za to na svijetu. Joy je bila mlada, visoka, vitka, duga ravna plava kosa sputala joj se na ramena. Imala je ledeno zelene oi, ali usta su joj bila meka i njena u osmijehu. Osmijeh koji je sad bio upuen Danu. Ni ja, ree. Rod s olakanjem shvati da sad moe svu panju posvetiti Terry Steyner. Dan bi se bio pobrinuo da se Joy Albright ne osjeti zapostavljenom. Narui pie i sve etvero istog trena zaborave na plemenske plesove. U jednom trenutku Rod se obrati Terry Stevner. Veeras idem u Johannesburg: ne trebamo tjerati vaeg vozaa da se cijelo poslijepodne ovdje dosauje. Dajte mu slobodno: ja u vas otpratiti kui. Dobro, sloi se odmah Terry. Hoete li mu vi to rei, molim vas. Kad je Rod opet pogledao na sat, bilo je tri i pol. Zaboga!, uzvikne. Ako se ne pourimo! stii emo kad spektakl bude gotov. Joy i Dan, koji su razgovarali eribliivi glave, nevoljko se razdvojie. - Rudnik zlata Oko njih je mnotvo koje je ispunilo amfiteatar bilo veselo i bezbrino: zanos koji ih je proimao bio je zarazan, a alkohol je oito pojaao njihovu emocionalnu osjeljivost. Pojaa se amor glasova. Shangaani! Gledatelji se okrenue prema ulazu. Plesnim korakom ude desetak mukaraca. O vratu su im visjeli dugi drveni bubnjevi i smjestili su se oko pozornice od utabane zemlje. Tap, tap. Tap, tap... pone jedan bubnjar. U amfiteatru zavlada tiina. Tap, tap. Tap, tap. Bubnjari odjeveni samo u suknjice nagnuli su se nad bubnjeve stisnute izmeu koljena i po eli su udarati ritam plesa. Ritam je bio isprekidan i uznemiruju i, treperio je i drhtio kao presjeeni ivac: bjesomuan i velianstven zvuk... bilo jednog kontinenta i naroda. Zatim su uli redovi plesaa. Perjanice su utavo lelujale, suknjice od ivotinjskih repova uskovitlale su se, ratni praporci zveckali su na zapeima i glenjevima, miii su se trzali pod crnom koom ve vlanom od znoja uzbuenja. Uzvieno su ili u povorci kreui se kao da bubnjevi u njih ulijevaju novi ivot. Na prodoran zvuk duikerova roga redovi plesaa okrenue se kao suho lie na vjetru i promijenie raspored: iz sredinjeg prolaza izie divovska spodoba. Big King! Ime proleti kroz publiku kao drhtaj i ritam bubnjeva odmah se promijeni, postane bri, neodoljiv. Plesai ispustie grlene glasove sline valovima olujnog mora koji zapljuskuju ljunanu obalu.

Big King rairi ruke, osovi se na nogama nalik stupovima od crnog mramora i zabaci glavu unazad. Zapjeva jednu jedinu rije zapovijedi i istog trena svi ostali odgovorie podiui koljeno u visinu grudi. Stanka od pola sekunde, potom dvjesto bosih i uljevitih nogu istodobno udari o tlo, a tutanj protrese amfiteatar do temelja. Shangaani po ee plesati i stvarnost se raspline u promjenjivom vrtlogu njihovog rasporeda. U jednom trenutku Rod svrne pogled s plesa. Terry Stevner nagnula se naprijed i lagano otvorenih usana i svjetlucavih oiju potpuno se prepustila tom erotskom uzbuenju, divljem sjaju plesa. Wi]bur Smith Joy i Dan drali su se za ruke. Sjedili su rame uz rame, bok uz bok i Rod osjeti bolan ujed zavisti. Kad su se kasnije vratili u Ladies' Bar, malo su govorili: sve etvero bili su napeti, uznemireni, proeti udnim podzemnim strujanjima iskonskih udnja, koje su bile u neskladu s drutvenim konvencijama kojih su se do tog trenutka pridravali. Dobro, ree na posljetku Rod, ako moram dopratiti dvije gospode u Johannesburg u prihvatljiv sat... Dan i Joy oglasie se u isti tren. Ne brini, Rod, ja... Dan je rekao da... Onda utihnue i razmijenie smeteni osmijeh. Pretpostavljam da se Dan iznenada sjetio da i on veeras mora u Johannesburg i ponudio se da vas on otprati?, upita izravno Rod i dvoje se nasmijae u potvrdu. Kako se ini, morat emo poi sami, gospodo Steyner, zakljui Rod obrativi se Terry. Uzdam se u vas, odgovori Terry. Ako se uzdate u Roda, ludi ste, ree Dan. Mrak se brzo sputao. Obzor se stapao s crnim nebom i rijetka usamljena svjetla migala su u veldu. Rod upali svjetla Maseratija, plou s instrumentima obasja blaga svjetlost i pretvori unutranjost auta u prisno mjesto, izdvojeno od svijeta. Vjetar je aputao, gume i motor pjevuckali su ljupki napjev. Terry Steyner savila je noge na mekanu smeu kou sjedala. Gledala je snop automobilskih svjetala: izgledala je zatvorena u se, a istodobno jako bliska. U razmacima od nekoliko minuta Rod je skidao pogled s ceste i kriomice prouavao njen profil. Opet to uini, ali sada ona otvoreno presretne njegov pogled. Shvaa li to se zbiva?, proapta " Da, odgovori Ron jednako otvoreno. f Zna koliko bi to moglo biti opasno za tebi I za tebe. Ne, za mene ne. Ja sam neranjiva. Ja sam Hirschfeldica. Ali, tebe bi on mogao unititi. Rod slegne ramenima. Kad bismo procjenjivali posljedice prije djelovanja, nitko nikad nita ne bi uinio. Jesi li pomislio da bih mogla biti razmaena djevojica koja se odluila malo zabaviti? Moda se uvijek ovako ponaam. Mogue je, prizna Rod. Dugo su bili u tiini, potom Terry nastavi priati. Rod? Prvi ga je put zvala imenom. Da? Zna, nije istina. Nije istina. Shvatio sam to. Hvala. Terry otvori torbu. Moram zapaliti. ini mi se da sam na rubu ponora i da osjeam uasan poriv da se bacim. Terry, zapali i meni jednu cigaretu.

I ti treba cigaretu? Oajniki. Puili su u tiini gledajui ispred sebe. Potom Terry spusti prozor i baci opuak. Promaknut si, zna? Cijeli mu je dan to eljela rei. Vidje kako stie usne i zatvara kapke. Jesi li uo?, upita Terry. Rod zakoi i zaustavi Maserati uz rub ceste. Podigne runu konicu i okrene se kako bi je pogledao u lice. Terry, to si rekla? Rekla sam da si promaknut. Kakvo promaknue?, upita on oporo. Papi je jutros potpisao tvoje imenovanje. Dobit e ga u ponedjeljak. Novi si generalni direktor Sonder Ditcha. Terry je htjela nastaviti govoriti, htjela mu je rei: A zasluga za to je moja. Ja sam nagovorila Papija. Ali nikad to neu rei, obea si. Nikad mu neu upropastiti ovaj uspjeh. Mora vjerovati da je poteno uspio, a ne zahvaljujui mojem mijeanju. Bila je subota naveer, velika veer Dump Citvja. Blaauberg Mine bio je najstariji djelatni rudnik u nalazitu v okolici Kitchenervillea. U njegovoj koncesiji bile su sekcije koje s' potpuno iskoritene, pa su stara odlagalita bila naputena i prekrivena raslinjem. U grmlju i visokoj travi u dolinama izmeu umjetnih brijegova izraslo je naselje potleuica. itelji su ga zvali Dump City. Kue su bile od rashodovanog, rabljenog lima te od razrezanih i izravnanih baava za benzin i nije bilo tekue vode ni drugih higijenskih uvjeta. Daleko od glavnih cesta, od stambenih zajednica okolnih rudnika i Kitchenervillea, skriveno medu odlagalitima, dostupno samo pjeke i nikad posjeeno od junoafrike policije, mjesto je bilo idealno za svrhu koja je navela njegovih tristo stalnih itelja da ga odaberu. Svaka potleuica bila je shebben, lokal u kojemu se prodavalo razvodnjeno pie po pretjeranim cijenama, gdje se dagga, marihuana, mogla dobiti s lakoom i gdje su se dolazili zabaviti ljudi iz okolnih rudnika. Dolazili su tamo ne samo radi pia: svaki hotel u rudniku imao je bar gdje su se alkoholna pia prodavala po prihvatljivim cijenama. Rijetki su dolazili radi dagge, ovisnost o drogi bila je vrlo rijetka medu tim dobro uhranjenim, radinim i zadovoljnim ljudima. Dolazili su radi ena. U podruju je bilo pet rudnika i svaki je zapoljavao deset do dvanaest tisua ljudi. U Dump Citvju bilo je dvjesto ena, i bile su jedine trideset kilometara uokolo. Nisu trebale nikoga vabiti: i one debele, naborane i krezube mogle su se ponaati kao kraljice. Big King doao je puteljkom koji je iao du odlagalita. S njime su bila dva tuceta krupnih Shangaana. Svi su nosili sveano ruho, u rukama su imali ratnike tapove i jo su bili napeti i uzbueni od plesa. Ili su hitrim korakom, a Big King bio je na elu. Pjevali su, ali ne ljupke sjetvcne i udvarake napjeve, a niti pjesme rada i dobrodolice. Pjevali su ratnike pjesme, one svojih predaka koji su odlazili u lov na stoku i robove. Zanosni ritam, gnjevno domoljubne rije i s takvom su moi djelovali na osjetilnost Shangaana da ih je kompanija morala zabraniti. Kao kot koji slua gajde, kad Shangaan pone pjevati te ratoborne pjesme, uvijek je spreman na nasilje. Pjesma zavri dok je Big King doveo drugove do najblie potleuice i odmaknuo platno koje je sluilo kao vrata. Sagne se da ude i drugovi se nagurae za njim. U velikoj prostoriji zavlada napeta tiina. Zrak je bio tako pun dima i svjetlost objeenih svjetiljaka tako slaba, da je bilo nemogue vidjeti stranji zid. Bilo je mnogo mukaraca,

etrdeset ili pedeset, i zadah tijela i loeg pia ostavljao je bez daha. Usred mnotva isticalo se dvanaestak arenih mrlja, enskih haljina, a druge su ene, ponukane pjesmom, izlazile iz stranjeg dijela. Neke su bile u pratnji mukaraca i jo se nisu potpuno odjenule. Kad su ugledali Big Kinga i njegove ratnike u ratnikom ruhu, svi obazrivo i podozrivo umukoe. Iza Big Kinga jedan od njegovih Shangaana promuca. Basuto! Svi su Basuto! Bilo je tono: svi mukarci bili su iz male planinske neovisne drave. Big King nehajno produi, njiui bokovima koliko je bilo dovoljno da se leopardovi repovi suknjice i apljino perje perjanice zalelujaju. Prie sklepanom anku. Leteu Pticu, ree staroj gazdarici i ona stavi na ank bocu Eagle Brandvja. Big King napuni au dopola i iskapi je dok su svi pogledi bili uprti u njega. Zatim se polako okrene gledajui oko sebe. Tko, upita zvonkim glasom, sjedi na vrhu planine i trijebi si buhe? Pavijan ili Basuto? Njegovi Shangaani prasnue u grohotan smijeh. Basuto! povikae i natiskae se na ank dok su drugi gosti reili i gunali. Tko, vikne jedan Basuto skoivi na noge, ima perje na glavi i pjeva na gnojitu? Pijetao ili Shangaan? Big King munjevito zgrabi bocu Eagle Brandvja i baci je. Pogoen posred ela, Basuto se strovali na leda povukavi za sobom dva svoja druga. Starica stisne u naruje blagajnu i pobjegne dok je po injala tunjava. Nije bilo dovoljno prostora za uporabu ratnih tapova i Big Kingu je to bilo jasno. Stoga podigne s kozlia plou stola i, drei je pred sobom kao ralicu buldoera, trkom krene naprijed ruei sve pred sobom. Od pucanja razbijenog pokustva, povika i krikova mukaraca sruenih na pod, Big Kingu se smrai um podjarujui u njemu iskonski bijes mahnitog krvoloka. I Basuto su jedno od najratobornijih plemena u skupini N'guni. Gipki gortaci bacie se u guvu s jednakom divljom radosti kao Shangaani i bitka se proirila iz prostorije sve dok u nju nisu bili ukljueni svi itelji Dump Citvja. Jedna djevojka koja je ostala samo u poderanim gaicama popela se na ono to je ostalo od anka i od tamo, dok su joj se dojke velike kao dinje njihale na svjetlu svjetiljaka, poela krjetavo zavijati, onako kako crnkinje ine kad ele svoje mukarce nadahnuti borbenim duhom. Pridrui joj se drugih desetak i sve poee ciati i vikati. Taj je zvuk postao nepodnoljiv za Big Kinga. I dalje drei pred sobom plou stola, trkom nasrne na krhki zid potleuice. Probije ga kao papirnatu vreicu: krov se urui, a Big King mahnito produi uskom utabanom ulicom: ruio je ljude koje je nalazio na svom putu, nagnao u bijeg pilie i pse i rikao je kao gorila. Kad je doao do kraja naselja, okrene se i vrati se nazad, obuzet rastuom frustracijom vidjevi pustu ulicu i tek rijetka ispruena tijela na tlu. Vrati se u shebeen ulazei kroz otvor u zidu i ustanovi da se guva smirila. Tek poneki sudionik puzio je ili stenjao na podu posutom krhotinama stakla. Big King prijetei pogleda oko sebe: traio je novu priliku da iskali svoj bijes. King Nkulul Djevojka je jo stajala na anku. Od uzbuenja joj se zaario pogled i klecal^su joj koljena. on Big King ponovno rikne, baci daleko plou koja se srui na suprotni zid i onda krene prema eni. Lav si!, vikne ona da ga ohrabri.

Podigne rukama goleme crne barunaste grudi i uperi ih u njega drhtei od uzbuenja. Pojedi me!, vikne, a Big King podigne je bez pol muke sa stola i otri van u no. Odnese je u grmlje ispod odlagalita drei je vjeto jednom rukom dok je drugom rukom trgao sa sebe suknjicu od leopardovih repova. I u Parizu je bila subota naveer, ali netko je jo uvijek radio: svjetla su, naime, bila upaljena na zadnjem katu jednog velikog veleposlanstva u ulici Rovale. Debeli ovjek koji je bio domain u ilegalnoj kockarnici u Johannesburgu sad je bio gost. Oputeno je sjedio u konom naslonjau. Krupno tijelo i srebrenasta kosa na sljepoo icama davali su mu dostojanstven izgled. Lice je bilo preplanulo, veliko, pametno, oi su bile hladne i sjajne kao dijamant koji je nosio na prstu. Paljivo je sluao ovjeka iste dobi, koji je stajao uz sliku na ekranu to je pokrivao jedan zid prostorije. ovjek, koji se drao i ponaao kao znanstvenik, obraao se gostu koji je sjedio u naslonjau i pokazivao je na ekran dugakim tapom. Ovdje moete vidjeti plan pet djelatnih zlatnih rudnika na nalazitu u okolici Kitchenervillea i njihov razmjetaj. Dotakne ekran tapom. Thornfontein, Blaauberg, Tvveefontein, Deep Gold Levels i Sonder Ditch. ovjek u naslonjau klimne glavom. Ve sam vidio i prouio tu kartu. Dobro, tada znate da je posjed Sonder Ditcha smjeten usred nalazita. Ima zajednike mede s ostala etiri rudnika i ovdje..., ovjek koji je stajao opet dodirne ekran, ...ovdje je presjeen tvrdom naslagom serpentina zvanom Veliki Medvjed. Debeljko opet klimne glavom. Zbog tih razloga smo i odabrali Sonder Ditch. Drugi pritisne gumb na ploi i slika na ekranu se promijeni. Evo neega to niste nikad dosad vidjeli. Debeljko se nagne naprijed. Sto je to? Karta podzemlja temeljena na rezultatima pokusnih buenja pet kompanija koje su istraivale teren istono od Velikog Medvjeda. Sabrani su svi rezultati, a protumaili su ih najvei strunjaci na podruju geologije i hidrogeologije. Ovo je pouzdani prikaz onoga to se nalazi onstran Velikog Medvjeda. Debeljko se uzvrpolji u naslonjau s oitom nelagodom. udovino. Da, tono. I odmah onstran bedema serpentina je podzemno jezero... ne, izraz nije to an. Nazovimo ga podzemnim morem veliine, recimo, jezera Eyre. Voda je zarobljena u golemoj spuvi porozne dolomitske stijene. Boe dragi. Prvi put debeljko je izgubio staloenost. Ako je to tono, zato rudarske kompanije ne dou do istog zakljuka i ne dre se podalje od tamo? Jer... ovjek koji je stajao na nogama ugasi projektor i svjetla se opet upalie u prostoriji. Jer, zbog njihove iznimno natjecateljske naravi, nijedna nema dostupa rezultatima drugih. Cjelovita slika postaje jasna tek kad se povezu svi podatci. A na koji nain je vaa vlada dola u posjed svih rezultata istraivanja? upita debeljko. To nije vano. Drugi odgovori otresito, ljut zbog upadice.

U posjedu smo i podataka koje je prikupio izvjesni doktor Peter Wessels, trenutano ef skupine koja vri istraivanja na posjedu rudnika Sonder Ditch. To su podatci koje kompanija smatra tajnim, a sastoje se od izvjetaja doktora Wesselsa o crtama loma i napetosti stijena. Njegova istraivanja su neposredno povezana s Ventersdorpovim kvarcitom sadranim u zajaznom stijenjA kopova Sonder Ditcha. _ I Zatim ovjek uzme svezak sa stola. Ne kanim vas zamarati iznosei vam beskrajan niz tehnikih podataka: pojasnit u vam tek temeljne pojmove. Doktor Wessels je doao do zakljuka da bi stup Ventersdorpova kvarcita debeo 36 metara pukao pod bonim pritiskom od dvjesto devedeset kilograma na etvorni centimetar. ovjek baci svezak na stol. Kako znate, po zakonu, kompanije koje kopaju zlato dune su du svojih meda ostaviti bedem kompaktne stijene debeo trideset est metara. To je jedino to odvaja kopove jednog rudnika od drugog: taj zid od stijenja. Razumijete? Dakako. Krajnje je jednostavno. Jednostavno? Oh, da, jednostavno je. Doktor Stevner e po vaim nalozima dati upute novom generalnom direktoru Sonder Ditcha da iskopa proboj kroz naslagu Velikog Medvjeda. Kop e izbiti u golemi prirodni podzemni spremnik i voda e poplaviti sve hodnike Sonder Ditcha: kad bude poplavljen, pritisak vodene fronte visoke tisuu osamsto metara na niim e nivoima biti vei od dvjesto devedeset kilograma na etvorni centimetar, dovoljan da razbije zidove od stijenja i poplavi rudnike zlata Thornfontein, Blaauberg, Deep Gold Levels i Tweefontein. Sva zlatonosna nalazita u okolici Kitchenervillea bit e nepovratno stavljena izvan proizvodnje. Posljedice za gospodarstvo June Afrike bit e katastrofalne. Debeljko je bio vidno potresen. A zato hoete uiniti tako neto?, upita odmahujui glavom. Moj kolega, odgovori drugi pokazujui ovjeka koji je utke sjedio u kutu, e vam to uskoro objasniti. Ali... rtve!, prosvjedovao je debeljko. Kad doe do poplave, tamo ispod bit e na tisue ljudskih bia. Drugi se nasmijei i podigne obrvu. Kad bih vam rekao da e poginuti est tisua ljudi, biste li se bili spremni povui i odustati od naknade od milijun dolara koju vam je ponudila moja vlada? Debeljko spusti pogled, u nelagodi, i promrmlja jedva ujnim glasom: Ne. Drugi zakikota. Dobro! Dobro! Kako bilo, moete si primiriti savjest milju da ne predviamo vie od etrdeset ili pedeset rtava poplave. Naravno, oni koji budu radili na fronti poginut e. Ali, golema koliina vode pod pritiskom trebala bi ih ubiti da ne pate. to se tie drugih, rudnik moe biti evakuiran vrlo vrzo i stoga za njih postoji velika vjerojatnost preivljavanja. Okolni rudnici imat e na raspolaganju itave dane da spase svoje ljude prije no to pritisak vode naraste koliko je dovoljno da probije granine zidove. Uslijedi tiina koja potraje gotovo minutu. Ima li pitanja? Debeljko odmahne glavom. Vrlo dobro, onda u prepustiti kolegi zadau da zakljui. Objasnit e vam zato je operacija nuna, utvrdit e uvjete isplate i okolnosti na temelju kojih ete djelovati. ovjek uzme sa stola svezak i druge papire. Ne preostaje mi drugo no da vam zaelim puno sree. Ponovno zakikota i izie iz prostorije. ovjeuljak koji je do tog trenutka utio naglo ustane sa stolca i po ne hodati naprijed-natrag.

Govorio je brzo, svako malo pogledavajui sluatelja. elava glava svjetlucala je pod neonskim svjetlom, a brkovi su mu se tresli kao u zeca dok je nemirno puio cigaretu. Prvo, razlozi operacije. Bit u kratak. Junoafrikanci i oni abari Francuzi su se dogovorili. Trenutano su ovdje u Parizu i smiljaju poduhvat. Znamo to kane: napasti valutu moje vlade. Povisiti cijenu zlata, da budem jasniji. Prava smicalica, a mi bismo snosili posljedice, jasno? Mogli bi uspjeti: Juna Afrika najvei je svjetski proizvoa zlata. Uz pomo abara, mogla bi nametnuti poveanje cijene. ovjeuljak stane ispred debeljka i optuujui uperi kaiprst. Trebali bismo valjda stajati prekrienih ruku i dopustiti im da slobodno rade to ih volja? Ne, gospodine! Odigrat emo svog asa iz rukava! Za tri mjeseca Sindikat e biti spreman za napad. U tom trenutku izvui emo Junoafrikancima tepih ispod nogu i proizvodnja zlata bit e prepolovljena. Poplavit emo nalazita oko Kitchenervillea i njima e ostati golub na grani, jasrto? Bit e tako jednostavno?, upita debeljko. L Vie nego jednosatvno! elava glava ustro klimne. Sad, moja je prva zadaa da vas upoznam da je dogovoreni milijun dolara iskljuiva naknada koja vam pripada. Vi i vai suradnici neete vriti nikakve financijske transakcije koje bi retrospektivno mogle otkriti da se radilo o smiljenoj i dogovorenoj operaciji. }asno? Jasno. Debeljko potvrdi. Vi nam jamite da ni u kojem sluaju neete trgovati dionicama kompanija koje su u pitanju? Dajem vam svoju rije, spremno izjavi debeljko. I pomisli, tko zna po koji put u ivotu, kako je lako i bezbolno obeati bilo to. U suradnji s trojicom mukaraca koji su promatrali Manfreda Stevnera kako onu veer kocka u raskonoj ilegalnoj kockarnici u Johannesburgu planirao je pokrenuti ofanzivu smanjenja cijena dionica na burzama diljem svjeta. On i njegovi partneri planirali su da onog dana kad zapone proboj intruzivne stijene Velikog Medvjeda prodaju milijune dionica pet rudarskih kompanija, izazivajui jedan od najveih krahova u povijesti financija. Onda smo sve dogovorili. elavko klimne glavom. Sada, to se tie doktora Stevnera, izvrili smo analizu njegove osobe i smatramo da bi, premda ga drite u aci, suoen s nalogom da kopa u Veliki Medvjed mogao oklijevati kad bi postao svjestan posljedica. Stoga smo pripremili drugi geoloki izvjetaj... ovjek izvadi iz torbe kouljicu punu dokumenata. Ukljueni su podatci koje poznajete. Drugim rijeima, tu su rezultati pokusnih buenja koje je obavio CRC, ali druge su brojke izmiljene. Ovaj izvjetaj nastoji dokazati postojanje udesno bogate zlatne ile s onu stranu rasjeda. Prie debeljku i prui mu spis. Uzmite ga. Pomoi e vam da nagovorite doktora Stevnera, koji e pak morati uvjeriti novoga generalnog direktora rudnika Sonder Ditch. Zbilja ste na sve mislili, primijeti debeljko odmahujui glavom. Uvijek nastojimo zajamiti zadovoljavajuu uslugu naim klijentima, zakljui elavi ovjek. Igrao se stud poker s pet karata, a za stolom su dobivali Manfred Stevner i Alirac. Manfred je programirao svoj dolazak u Pariz tako da si priuti miran vikend prije nego to ostali izaslanici pristignu zrakoplovom u ponedjeljak ujutro. Smjestio se u hotelu George V. u subotu poslijepodne, okupao se i potom tri sata po inuo, do osam naveer, kad je pozvao taksi kako bi ga odvezao u klub Chat Noir.

Igrao je ve pet sati i stalni slijed dobrih karata omoguio mu je da dobije veliki iznos. Sad je bio pred njim, hrpa arenih francuskih novanica razliitih apoena. Suelice mu je sjedio Alirac, mravi Arapin tamne koe, o iju boje karamela, sa svilenkastim crnim brkovima. Bijeli zubi isticali su mu se na tamnoj puti. Nosio je pulover s visokim ovratnikom od ruiaste svile i plavu lanenu jaknu. Dugim je prstima i dalje preslagao i milovao svoju hrpu novanica. Na naslonu za ruku sjedila je arapska djevojka odjevena u pripijeni kostim s hlaama od pozlaene tkanine. Razvezana crna kosa sputala joj se na ramena. Netremice je gledala Manfreda udesno nedokuivim oima. Deset tisua. Manfredov je glas bio otresit i odluan kao glas njemakog narednika. Ulagao je na etvrtu kartu koju je upravo dobio: on i Alirac jedini su bili u igri. Drugi su se povukli i sad su pratili s nehajnim zanimanjem onoga tko nije vie u igri. Alirac lagano pritvori oi, a djevojka se sagne da mu neto priapne na uho. ovjek uzrujano odmahne glavom i povue dim cigarete. Njegove otvorene karte bile su par dama i estica. Nagne se naprijed da proui Manfredove. Glas croupiera potakne ih. Ulog je deset tisua franaka na evorku, peticu i sedmicu u trefu. Mogua skala u boji. Ili prati ili odustani, ree jedan od prisutnih. Troi vrijeme. Alirac ga otrovno pogleda. Pratim, ree. I stavi na stol deset tisua fra Curte. ovjek koji je dijelio prui pokrivenu kartu obojici igraa. Alirac podigne ugao svoje palcem, pogleda je i ostane potpuno ravnoduan. Manfred je bio nepomian. Karta je bila na nekoliko centimetara od njegove desne ruke. Bio je blijed i prividno miran, ali osjeao je kako kljua. Nije postojala mogunost da zatvori boju: pored etvorke, petice i sedmice u trefu imao je osmicu u hercu. estica je bila jedina karta koja je mogla poboljati njegov hand, a jedna je estica ve bila medu Alirevim otkrivenim kartama. Vjerojatnost je bila gotovo nikakva. arko uzbuenje priklijetilo mu je eludac i prepone, grilo mu grudi. Htio je da se taj osjeaj produi unedogled. Par dama jo eka ulog, promrmlja croupier. Deset tisua. Alirac gurne na sredinu stola nove novanice. Dobio je jo jednu damu, pomisli Manfred, ali se boji da bih ja mogao imati boju ili skalu. Poloi bijelu i glatku ruku na petu kartu, pokrije je, te podigne. Stol, ree mirno. Prisutni priguie usklike uenja. Djevojka zgri prste na Alirevu rukavu i zapilji se u Manfreda puna mrnje. Gospodin je uloio stol, objavi croupier. Prema pravilima kue, svaki igra moe uloiti sav iznos koji ima na stolu. Isprui ruku i pone brojiti novanice koje su stajale ispred Manfreda. Nekoliko trenutaka potom objavi ukupan iznos. Dvjesto dvanaest tisua franaka. Pogleda Alirca. Sad je na vama red da odgovorite. Va protivnik mogao bi imati skalu u boji. Djevojka opet priapne neto na uho Arapinu, ali je on grubo utka. Pogleda oko sebe kao da trai nadahnue, potom opet podigne j promotri svoje pokrivene karte. Iznenada se lice skameni. Odluno pogleda protivnika. Pratim! prosike. Manfredova desna ruka otvori se i padne na stol.

Arapin otkrije preostale dvije karte. Tri dame. Svi nestrpljivo pogledae Manfreda. Manfred otkrije zadnju kartu. Dvojka u piku. Njegov hand bio je bezvrijedan. Uz krjetav pobjedniki krik Alirac naglo ustane, isprui ruke i pone zgrtati protivnikove uloge. Manfred ustane. Arapska djevojka zlobno se nasmije i uputi mu zajedljivu reenicu na svom jeziku. On se hitro okrene i gotovo trkom side niz stube koje su vodile u zahod. Dvadeset minuta kasnije, slab i oamuen ukrca se u taksi, Citroen. George V., ree taksistu. Kad je uao u predvorje hotela, opazi nekoga kako ustaje iz konog naslonjaa i prati ga prema dizalu. Zajedno su uli, rame uz rame, i dok su se vrata zatvarala, ovjek mu se obrati. Dobro doli u Pariz, doktore Steyner. Hvala, Andrew. Pretpostavljam da ste mi doli prenijeti upute. Upravo tako. On vas eli vidjeti sutra u deset. Doi u po vas. U Kitchenervilleu je bila subotnja no i u baru hotela Lord Kitchener ljudi iz pet rudnika zlata tiskali su se za ankom. Ples je trajao ve tri sata. ene, koje su pristojno sjedile za stoliima na verandi, pile su porto ili limunadu. Iako se prividno nisu obazirale na odsutnost mukaraca s ustrajnou vrijednom divljenja, stalno su nadzirale vrata bara. Gotovo sve supruge ve su imale kljueve automobila u svojim torbicama. U blagovaonici iz koje je izneseno pokustvo i koja je obilato posuta talkom, mjesna je grupa od etvorice glazbenika, koji su si nadjenuli nevjerojatno ime 'Wild Dogs', bez uvoda krenula u ivahnu izvedbu Die Ou Kraal Liedjie, a u odgovor na taj poziv na oruje iz bara pristigne eta plesaa, uglavnom pomalo pripitih. Mnogi su skinuli jaknu i olabavili vor kravate. Glasovi su bili visoki, a noge nesigurne dok su svoje ene vodili na podij otkrivajui kojoj plesakoj koli pripadaju. Bilo je onih iz konjanikog eskadrona, koji su jednom rukom stisnuli damu kao da je koplje i krenuli u juri. Na suprotnom kraju ljestvice bili su oni koji su se polako i ustrajno kretali uz rub podija, nisu gledali oko sebe i nisu ni s kim razgovoarali, fliti sa svojim pratiljama. k Potom, bilo je tu i drutvenih, koji su se crveni u licu teturavo okretali bez takta, dovikivali se s prijateljima i pokuavali utipnuti sve enske stranjice koje su im se nale nadohvat ruke. Njihovo nepredvidivo kretanje ometalo je ples ozbiljnih plesaa. Pravi zaljubljenici u ples smjestili su se u sredini plesnog podija i plesali su twist. Bilo je tome est godina kako se twist proirio svijetom kao azijska gripa i potom iziao iz mode. Pao je u zaborav, ali ne u mjestima poput Kitchenervillea. Tamo je pustio vrsto korijenje u opoj kulturi zajednice. ak i u toj utvrdi twista postojao je metar. Johnny Delange! Oh, pravi tip, ali hej, kako tek plee twisti, mrmljali su svi s dunim potovanjem. Lelujavim erotskim pokretima uspravne kobre Johnnv je plesao s Hettie. Odijelo od svjetlucavog ravona odraavalo je svjetlost, a volani koulje leprali su mu oko vrata. Osmijeh uitka obasjavao mu je orlovsko lice, a ukrasne kope na talijanskim cipelama iskrile su u svakom plesnom koraku. Hettie, visoka i krupna djevojka bakrenocrvene kose i mlijenobijele puti, kretala se s iznimnom lakoom. Struk joj je bio uzak, a stranjica velianstvena i bujna ispod smaragdnozelene suknje. I dok je plesala, smijala se: zdrav nesputan smijeh, u skladu s njenim tijelom.

Oboje su se kretali uigranou para koji esto plee zjedno. Hettie je pratila svaki Johnnvjev pokret, a on se smijeio u znak odobravanja. Davy Delange ih je promatrao s verande. Stajao je u sjeni i drao je vr piva: usamljena i zdepasta spodoba. Kad bi neki drugi par zaklonio izazovnu i lelujavu Hettienu stranjicu, ljutito bi viknuo i nemirno zacupkao. Glazba utihne, plesai izioe na verandu smijui se, daui i briui znojna lica: ene su se smijuljile dok su ih mukarci odvodili do njihovih mjesta, pomagali im da sjednu i odlazili u bar. Vidimo se. Johnnv ostavi Hettie protiv volje. Bio bi radije ostao s njom, ali znao je to bi drugi rekli da cijelu veer provede sa enom. Proguta ga gomila mukaraca i on se pridrui njihovim razgovorima i smijehu. Bio je potpuno zadubljen u raspravu o vrlinama novog Forda Mustanga koji je kanio kupiti, kad ga Davy podbode laktom. Tu je Constantine!, promrmlja i Johnnv odmah podigne glavu. Constantine je bio grki useljenik koji je radio u jednom oknu rudnika Blaauberg Mine. Bio je visok i krupan, crne kose i slomljenog nosa. Johnnv mu ga je slomio prije deset mjeseci. Dok je bio samac, Johnnv se s njime potukao u prosjeku jednom mjeseno: nisu to bile ozbiljne svae, ve gotovo prijateljske tunjave. No, Constantine nikako nije uspijevao razumjeti da sad nevjesta brani Johnnvju da se posveuje tim prigodnim boksakim okrajima. Pogreno je zakljuio da ga se Johnnv Delange boji. Sada je prolazio barom i u velikoj, dlakavoj desnoj ruci drao je au, enskasto ispruivi mali prst. Ljevicu je drao na boku i hodao je s usiljenim osmijehom na licu tvrdom poput granita, obraslom u modrikastu bradu. Stane pred ogledalom da si namjesti kosu, namigne prijateljima i prie Johnnvju. Zastane i napadno ga pogleda, trepne kapcima i zanjie bokovima. Kolege iz rudnika Blaauberg Mine nisu se vie drali na nogama od smijeha, veselo su se cerekali i jedan drugog drali za rame. Potom, kretnjom koja izazove novi gromki smijeh, Constantine nestane u zahodu. Nakon nekoliko minuta izie i poalje Johnnvju poljubac dok se vraao prijateljima koji mu urno naruie pie kako bi mu iskazali svoje odobravanje. Pomalo se usiljeno smijeei, Johnnv nastavi raspravu o iznimnim performansama Mustanga. Nakon dvadeset minuta i est brandvja, Costantine ponovi lakrdiju dok se vraao u zahod. Njegov je repertoar bio krajnje ogranien. Pusti ga, Johnny, apne mu Davy. Idemo sjesti na verandu. Trai kavgu, kaem ti! Smjeak je nestao s Johnnvjeva lica. v Hajde, Johnnv, doi sa mnom. ^ 1 Ne, dovraga. Mislit e da bjeim. Ne mogu bmada otii. Zna to e Hettie rei! Johnnv prie Costantineu stiui aku oklopljenu zlatnim prstenjem i nasloni se na ank. Herby, ree barmenu i pokae na Grka. Molim te, poslui gospodi porto i limunadu. Svi prisutni razmakoe se na sigurnu udaljenost. Davy otri na verandu. Morao je obavijestiti Hettie. Johnny!, uzvikne. Opet se hoe potui! Ah, da?, Hettie skoi na noge kao crvenokosa Valkira. Ali njen je pohod na muki bar bio usporen mnotvom gledatelja koji su zakrili vrata i sve prozore. Svi su se dizali na vrke

prstiju ili su se penjali na stolce i stolove ne bi li bolje vidjeli. Svaki udarac, svako pucanje razbijenog pokustva pozdravljali su radosnim povicima. Hettie je u desnoj stiskala torbicu. Kao istraiva koji si maetom kri prolaz kroz praumu, prokri si put do vrata bara. Tamo stane. Okraj je doao u kritinu fazu. Usred krhotina stakla i razbijenih stolaca Johnnv i Grk oprezno su se vrtjeli jedan oko drugoga nasrui i uzmiui, potpuno usredotoeni. Obojica su po sebi imali tragove okraja. Grku je krvarila usna, tanki mlaz krvi sputao se na bradu i kapao na koulju. Johnnvju je jedno oko bilo oteklo, podliveno i poluzatvoreno. Gledatelji su utke ekali. Johnny Delange! Hettien glas zatekta poput hitca iz Mausera ispaljenog iz zasjede. Johnny protrne s izrazom krivnje na licu, spusti ruke i okrene se prema njoj upravo u trenutku kad ga je Grkova aka pogodila u glavu. Johnny se od siline udarca okrene oko svoje osi, udari u zid i sklizne na pod. Pobjedniki zarikavi, Constantine pritri da stavi izme na protivnikovo isprueno tijelo: meutim, stropotao se nauznak bez svijesti. Hettie ga je udarila u glavu bocom mineralne koju je dohvatila s jednog stola. Molim vas, pomognite mi da odnesem mua do auta, zamoli ljude koji su stajali pored nje. U tren su joj glas i dranje postali kao u slabane djevojice. Sjela je pored Davvja na prednje sjedalo Monaca obuzeta nezadrivim gnjevom. Ispruen na stranjem sjedalu, Johnny je prigueno hrkao. Hettie, ne smije se ljutiti. Davy je vozio polako i oprezno. Rekla sam ne jednom, nego stotinu puta. Hettien glas bio je kao pod naponom. Rekla sam mu da to neu trpjeti. Nije on kriv. Grk je zapoeo, objasni joj Davy i stavi joj ruku na bedro. Dri mu stranu zato jer ti je brat. Nije istina, pokua je razuvjeriti Davy dok joj je milovao bedro. Zna to osjeam za tebe, Hettie. Ne vjerujem ti, odgovori ona dok se Davvjeva ruka penjala. Vi mukarci ste svi isti, uvijek ste se spremni meusobno podrati. Hettiena srdba brzo se pretvorila u neku vrstu gnjevnog negodovanja spram Johnnvja Delangea: ena je bila spremna za osvetu. Znala je daje Davvjeva ruka vie ne pokuava utjeiti i umiriti. Prije no to se udala za Johnnvja Delangea, Hettie je imala puno prilika da upozna mukarce, a bila je marljiva i... prijemljiva uenica. Nije pridavala posebnu vanost spolnom inu i dijelila je svoje usluge s jednakom lakoom s kojom bi netko drugi ponudio cigaretu. Zato ne?, upita se. Gospodin Johnnv Delange zasluio je to. Neu ii do kraja, naravno, ali koliko je dovoljno da mu naplatim. Ne, Hettie. Istina je... jamim ti. Davvjev glas postao je promukao kad je osjetio kako se njena koljena ire pod njegovom rukom. Pomiluje svilenkastu kou iznad ruba arapa. Monaco uspori gotovo na brzinu ljudskog hoda. Prolo je deset minuta prije no to su stigli do posjeda kompanije na periferiji Kitchenervillea. Na stranjem sjedalu Johnnv jaukne. Davy naglo povue ruku i stavi je na upravlja. Hettie se ispravi na sjedalu i hitro namjesti suknju. Pomogni mi da ga unesem, ree. Glas joj je podrhtavao, a obrazi su joj bili rumeni, zajapureni. Nije vie bila ljuta. Oboje su bili pomalo pripiti, Stali su u hotelu Sunnvside kako bi proslavili Rodovo promaknue. Sjeli su jedno uz drugoga u jednom separeu i brzo su pili, veselo se smijui, no ne dotiiip se.

Terry Stevner nije se mogla sjetiti kad se posljednji put tako ponaala. Vjerojatno je prolo deset godina od tada, zavravala je studij na sveuilitu u Capetovvnu: pila je pivo u baru Pig & Whistle hotela Randall's i priala bedasto e bez suzdravanja. Dostojanstvo savrene gospode, koje je Manfred uporno zahtijevao od nje, nestalo je: osjeala se kao brucoica na prvom sastanku s kapetanom ragbijake momadi. Idemo, ree iznenada Rod i Terry ustane bez prigovaranja. On je uzme za ruku dok su silazili niz stube i lagani dodir izazove trnce na njenoj goloj koi. Via li esto svoju ker, Rod?, upita dok su sjedali u auto, a on je zaueno pogleda. Svake nedjelje. Sutra? Da. Koliko joj je godina? Navrit e devet. A to radi kad si s njom? Rod upali motor. to hoe rei? Kamo je vodi? to zajedno radite? Idemo amcem na jezero u zoolokom vrtu ili idemo na sladoled. Ako je hladno ili pada kia, ostajemo u stanu i igramo mah-jong. Rod ubaci u brzinu i, dok je auto kretao, doda: I ona vara. U kojem stanu? Imam sklonite u gradu. Gdje? Pokazat u ti, odgovori Rod tiho. Terry je sjela na divan u radnoj sobi i radoznalo pogledala oko sebe. Nije oekivala da je Rod tako briljivo uredio stan. Sav je bio u bojama ita, okolade i bakra. Na zidu je visio jedan prekrasan jesenski pejsa, koji je odmah prepoznala kao djelo Dina Paravana. Pomalo ozlojeeno primijeti da je Rod podesio svjetla tako da stvori romantian ugoaj i potom se nesvjesno uputio do bara. Gdje je kupaonica?, upita Terry. Druga vrata lijevo u hodniku. Terry se zadri u kupaonici i kao tat otvori toaletni ormari. U njemu su bile uredno objeene tri etkice za zube, a neto nie bio je Bidex. Odmah zatvori vrata. Bila je uznemirena i nije znala osjea li ljubomoru ili stid to je njukala na taj nain. Vrata spavae sobe bila su otvorena, pa nije mogla ne opaziti brani krevet dok se vraala u dnevni boravak. Stane ispred slike. Ovaj mi se slikar jako dopada, ree. Nije li odve realistian za tvoj ukus? Ne, naprotiv. Rod joj prui au i stane pored nje promatrajui sliku. Terry zazvecka ledom, pa se Rod okrene i pogleda je. Osjeaj odmaka od stvarnosti nastavio ju je proimati i kad je osjetila da joj uzima au iz ruke. Bila je svjesna samo njegovih snanih i iskusnih ruku. Dotakle su joj ramena, potom su se polako spustile niz leda. Terry osjeti kako je protresaju puteni trnci. Rodova usta potraie njena i osjeaj odmaka postane potpun. Cijeli je svijet bio u toploj izmaglici. Pusti da on preuzme inicijativu. Nije znala koliko je vremena prolo kad se opet sunovratila u hladnu stvarnost. Bili su na divanu i ona mu je leala u naruju. Jakna kostima s hlaama bila je raskopena do struka,

grudnjak je bio otkopen. Rodova je glava bila nagnuta nad nju, a ona mu je uronila prste u gustu kosu kako bi ga vodila. Vrua usta poudno su joj sisala grudi. Mora da sam poludjela!, uzvikne i oslobodi se silovitim . trzajem. Drhtala je od straha, uasnuta onim to ini. Nikad joj se nije dogodilo nita slino. Ovo je ludost, doista! Njene oi bile su velika tamna jezera na blijedome licu. Uznemireno zakopi jaknu. Kad je zakopila zadnji gumb, srdba preuzme mjesto straha. Kolike si ene zaveo na ovom divanu, RodneIronsides? Rod ustane i isprui ruku da je smiri. f Ne diraj me!, Terry uzmakne. Hou kujp! Otpratit u te kui, Terry. Ali, smiri se. Nita se nije dogodilo. Zasigurno ne tvojom voljom!, drekne Terry. s To je tono, prizna Rod. Da si mogao raditi po svome, ti..., Terry naglo uuti. Da, svakako. Rod potvrdi. Ali, samo da si i ti to htjela. Ona ga pogleda netremice. Uspjela je vratiti mir i samokontrolu. Nisam smjela doi k tebi, znam. To je bilo kao da trairft nevolju. Molim te, sad me odvezi kui. Roda je probudio telefon. Baci pogled na runi sat dok je gol i polusnen ulazio u dnevni boravak. Bilo je osam sati. Ironsides!, zijevne u slualicu, ali se odmah potpuno razbudi zauvi glas. Dobar dan Rodnev. Kako ide mamurluk nakon pijanke? Rod nije pretpostavio da e se ponovno javiti. Jedva daje podnoljiv. Nazvala sam da ti zahvalim za ugodnu i... pounu veer. uj nju! Rod se nasmijei i poee si grudi. Mijenja ud kao vjetar. Sino sam mislio da mi eli ispaliti metak u elo. Sino sam se uasno uplaila, prizna ona. okantno je iznenada otkriti da sam se u stanju ponaati kao laka enska. Nisam zbilja mislila sve one uvrede koje sam ti uputila. ao mi je ako sam pridonio da se osjea nelagodno, ispria se Rod. Ne mora ti biti ao. Bio si zbilja zapanjiv. Potom Terry hitro promijeni temu razgovora. Danas ide po svoju ker? Da. Voljela bih je upoznati. Dalo bi se razmisliti o tome. Rod je bio obazriv, pomalo podozriv. Voli li konje? Oboava ih. Bi li ti odgvaralo da otprati nju i mene do moje uzgajivanice na rijeci Vaal? Rod je oklijevao. Nee li biti opasno? Hou rei, da nas vide zajedno... Dobar glas je moj, moja je briga da ga odrim takvim. Vrlo dobro!, uzvikne Rod. Bit e nam zadovoljstvo posjetiti tvoju uzgajivanicu. Ja u doi po vas. U koliko sati? U devet i pol. Pattv je jo bila u ogrtau. Rasreseno ponudi Rodu obraz za poljubac. U kosi je imala viklere, a po oima se vidjelo da je jako kasno pola na poinak.

Bok, izgleda mi nekako mravije. Melly se sprema. Hoe kavu? Ovaj mjesec ek alimentacije opet je kasnio. Pattv pljusne tene kokera koje se sklupalo na tepihu. Ova betija pia posvuda. Melanie!, pozove podiui glas. Pouri, tata je ovdje. Bok, tata! Melaniein glas veselo odjekne iz druge sobe. Bok, mala. Ne moe ui, tata. Gola sam. Dobro, pouri! Napravio sam milijun kilometara da bih te vidio. Oh, ne, nije milijun! Melanie Ironsides nije se dala prevariti. to si rekao, hoe kavu? Nije nikakva smetnja, ve je gotova. Pattv ga odvede u salon. Hvala. Kako je?, upita ona dok je punila alicu i pruala mu je. Promaknut sam na mjesto generalnog direktora Sonder Ditcha. Rod se nije uspio suzdrati: vijest je bila prelijepa i nije mogao da se ne pohvali. Pattv ga iznenaeno pogleda. Sali se!, ree optuujuim glasom. Tada Rod shvati da je njen um poeo raditi kao blagajna. Zamalo ne prasne u smijeh. Ne. Istina je. Boe! Patti se baci na stolac. Tako da e sada dobivati gotovo dvostruko veu plau. Rod je ravnoduno promotri. I osjeti veliko olakanje, kao mnoge druge pute, pri pomisli da ga nita vie ne vee s njom. U takvim se prigodama obino estita, ree. Ne zasluuje estitke. Patti je bila ljuta. Rodney Ironsides, samoivi si i pokvareni enskar, pa ne zasluuje lijepe stvari koje ti se dogaaju. Pokrao ju je. Mogla je postati ena generalnog direktora, prva dama rudnika. A sad je bila razvedena ena koja se morala zadovoljiti s bijednih etiristo pedeset randa mjeseno. Prije joj je to izgledalo kao dobro rjeenje, ali sad vie ne. Nadam se da e imati dovoljno savjesti da povea iznos koji daje Melanie i meni. Imamo pravo na svoj dio. Vrata se irom otvorie. Melanie Ironsides stigne trkom i baci ruke oko vrata ocu. Imala je dugu plavu kosu i zelene oi. Zna, dobila sam devet iz pravopisa! Ne da si dobra, ti si genijalka. I prelijepa si. Hoe li me odnijeti na rukama do auta, tata? to se dogodilo? Ima nogu u gipsu? Oh, molim te, molim te, molim te... i triput sam te zamolila. Patti prekine te iskaze ljubavi. Gospodina, zato nisi uzela majicu? I Melanie otri. Dovest u je prije sedam, ree Rod. Nisi odgovorio na moje pitanje. Pattin je glas bio srdit. Hoemo li dobiti svoj dio? Naravno, potvrdi joj Rod. Istih onih etiristo pedeset randa koje ste uvijek dobile. Bili su u Rodovu stanu deset minuta kad je zvono najavilo Terryn dolazak. Ona je na sebi imala traperice i kotsku koulju, a kosa joj je bila skupljena u pletenicu. Pozdravi Roda sa srameljivim izrazom na licu. Kad joj je predstavio Melanie, Rod pomisli kako ne izgleda mnogo starija od njegove keri.

Djevojica i ena ozbiljno su se odmjerile. Melanie se drala uzdrano i nedodirljivo, a Rod je osjetio olakanje vidjevi da je Terry dovoljno razborita da ne pokae previe zanosa za njegovu ker. Maserati je preao pola puta do sela Parys na rijeci Vaal prije no to je Melanie zavrila svoje podrobno ispitivanje Terry. Mogu li doi naprijed i sjesti ti u krilo?, upita na posljetku. Naravno. Terry je jedva prikrila olakanje i zadovoljstvo. Melani je opkoraila naslon i sjela joj u krilo. Lijepa si, ree glasom nekoga tko je dugo razmiljao. Hvala. I ti si lijepa. Ti si tatina cura?, upita Melanie. " Terry pogleda Roda i prasne u smijeh. Malone, usklikne. Nasmijae se sve troje. Tog su se dana esto smijali: dan je bio sunan i veseo. Terry i Rod etali su gotovo se dodirujui rukama zelenim ograenim livadama du obale Vala obrubljene vrbama. Melanie je ila pred njima trei i viui od radosti dok je promatrala drijebad koja je skakala i ritala se. Otili su u konjunicu i Melanie je dala kockice eera pobjedniku utrke Cape Metropolitan Handicap i zatim mu poljubila mekanu njuku. Okupali su se u bazenu pored elegantne bijele kue i smijeh se pomijeao s prskanjem. Dok su se naveer vraali u Johannesburg, iscrpljena Melanie zaspala je u Terrynom krilu, oslonivi joj glavu na rame. Terry je priekala u Maseratiju dok je Rod vratio usnulu djevojicu majci. Kad je opet sjeo za upravlja, doapne mu: Moj auto parkiran je pred tvojom zgradom. Morat e me otpratiti. Nisu progovorili dok nisu uli u Rodov salon. Tada on prozbori: Hvala ti za ovaj divan dan. Privue je k sebi i poljubi. Terry se privila uz njega u mraku i grlila ga kao da se boji da bi joj ga neto moglo odnijeti dok spava. Nikad nije doivjela tako silovite osjeaje: mjeavinu uenja i zahvalnosti zbog otkria novog svijeta za koji nije ni predmnijevala da postoji. Plahte su jo bile vlane. Terry se osjeala^mdfedeno: osjeaj je bio puten i sveprisutan, ugodan. Njeno dodirne Roda kako ga ne bi probudila. Proe prstima po grubim kovrama koje su mu pokrivale grudi i jo jednom je zaudi bezdan koji je dijelio sadanjost od svega onoga to je upoznala do tog trenutka. Najei se osjetivi drhtaj gotovo nepodnoljivog uitka prisjeajui se Rodovog glasa dok je opisivao njeno tijelo, prvi put u ivotu izazivajui u njoj ponos to ga posjeduje. Sjeala se rijei koje je uporabio kako bi joj potanko priao to upravo ine, i dodira njegovih njenih i sigurnih, ljubavniki posesivnih ruku. Rod nije pokazivao lanu udorednost i pronaao je u njoj tako oitu radost da su sve zadrke nastale u godinama aseptinog braka bile razbijene: uspjela je poi s Rodom Ironsidesom onstran oluje, u ono stanje blaenosti u kojemu su um i tijelo bili potpuno spokojni. Opazi da se on budi. Jagodicama mu pomiluje lice, usne i oi. Hvala, apne. A Rod kao da je shvatio, jer uzme joj glavu medu dlanove i njeno je privue na rame. Sada spavaj, ree joj tiho. Terry je sklopila oi i nepomino leala uz njega. Ali nije spavala. Nije htjela propustiti ni tren tog doivljaja. Pismo imenovanja bilo je na stolu kad je u ponedjeljak ujutro u sedam i pol Rod doao u ured.

Sjedne i zapali cigaretu. Potom ga pone itati, uivajui u svakoj rijei. Shodno preporuci Uprave, po injalo je pismo, a zavravalo: Ne preostaje nam stoga drugo no uputiti vam iskrene estitke Uprave i iskazati vam nae puno povjerenje u vae sposobnosti. U tom trenutku Dimitri uleti u ured. Hej, Rod! Isuse, koji nain da zapone tjedan! Imamo kvar na glavnom visokonaponskom vodu na nivou 90 i... Ne dolazi se meni jadati, otresito ga prekine Rod. INisam vie direktor podzemnih radova. Dimitri ga zabezeknuto pogleda otvorenih usta. to se, dovraga, dogodilo? Otpustili su te? Zamalo, ree Rod i baci pismo. Vidi kako su se ti lupei naalili sa mnom. Dimitri pro ita i pone se derati. Boe moj! Rod, Boe dragi! I izleti u hodnik kako bi prenio vijest drugim lanovima poslovodstva. Potom svi dooe u ured da estitaju Rodu i rukuju se s njime. Gotovo sve reakcije inile su mu se sklone, iako je u ponekoj opazio primjese licemjerja. Ujed zavisti kod nekih, neprijateljstvo nekoga na koga se nedavno istresao, ili strah nesposobnog koji je postao svjestan da mu je sad mjesto u opasnosti. Zazvoni telefon. Rod odgovori. U tren promijeni izraz lica i bespogovornim pokretom pokae ostalima da iziu. Ovdje Hirschfeld. Dobar dan, gospodine Hirschfeld. Dobro, sad imate svoju priliku, Ironsides. Zahvalan sam vam na njoj. elim vas vidjeti. Dajem vam itav dan da sredite svoje stvari Sutra ujutro u devet u mom uredu u Reef Buildingu. Doi u. : Dobro. Rod spusti slualicu i dan krene svojim tijekom, u vrtlogu aktivnosti i reorganizacije, stalno prekidan upadima onih koji su dolazili estitati. Rod je, povrh poslova generalnog direktora, jo uvijek obavljao poslove direktora podzemnih radova. Trebalo je pro i jo dosta vremena prije no to iz nekog drugog rudnika grupe nadu zamjenu. Rod je pokuavao organizirati preseljenje u veliki ured u sjeditu Uprave, koje se nalazilo na vrhu breuljka, kad je stigla nova posjetiteljica. Tajnica Franka Lemmera, Lilly Jordan, nosila je neupadljivi kostim od sivog flanela i izgledala je kao uvarica koncentracijskog logora Ravensbruck. Gospodine Ironsides, u prolosti medu nama nikad nije postojala podudarnost miljenja. To je bio najneuveniji eufemizam godine. Malo je vjerojatno da e postojati u budue. Stga sam dola podnijeti ostavku. Ve sam sve sredila. U tom trenutku zazvoni telefon. Zvao je Dan Stander i glas mu je bio veseo, bezbrian. Rod, zaljubio sam se. Oh, Isuse, ne!, protenje Rod. Ba jutros? Moram ti zahvaliti to si me upoznao s njom. To je najarobnija ena koja... Da, da, prekine ga Rod. uj, Dan, u ovom sam trenutku zauzet. Drugom prilikom e mi priati o njoj, u redu? Oh, da, zaboravio sam. Rekli su mi da si novi generalni direktor. estitam. Moe me poastiti piem u klubu. U est. U redu. Tada u vjerojatno trebati pie.

Rod spusti slualicu i pogleda strogo lice Lily Jordan. Gospoice Jordan, u prolosti su nai interesi bili suprotstavljeni. U budue nee biti tako. Vi ste najbolja osobna tajnica u krugu od sto pedeset kilometara oko Sonder Ditcha. Trebam vas. Kompanija vas treba. To je bila arobna reenica. Gospoica Jordan, koja je ve dvadeset pet godina radila za kompaniju, ostala je zateena njome. Molim vas, gospoice Jordan, pruite mi priliku. Rod joj uputi svoj najprivlaniji osmijeh. enstvenost Lily Jordan nije atrofirala toliko da joj omogui da se odupre tolikim arima. U redu, gospodine Ironsides. Za poetak, ostat u do kraja mjeseca. Potom emo vidjeti. Ustane. Odmah u se pobrinuti da vae stvari budu premjetene u novi ured. Hvala, gospoice Jordan. Rod je s osjeajem olakanja pusti da se baci na posao i posveti se problemima koji su se gomilali na stolu. Trebao je vriti dvije dunosti. Sad je bio odgovoran i za poslove na povrini i za podzemne radove. Telefon je zvonio, ljudi su ekali u redu u hodniku, iz Dimitrijevog ureda stalno su pristizale biljeke. Rod nije imao vremena ni da ode na ruak i kad je ona nazvala, osjeao se ve iscrpljeno. Bok, ree Terry. Vidimo se veeras? Njen glas bio je okrijepa, poput mokrog runika na elu boksaa u prekidu izmeu dvije runde. Terry. Rod izgovori samo njeno ime. Odgovori da ili ne. Ako ne, namjeravam se baciti s vrha Reef Buildinga. Da, odgovori on. Papi me pozvao k sebi sutra ujutro u devet, stoga u no provesti u stanu. im stignem, nazvat u te. Dobro! Dobro!, uzvikne Terry. U pet i pol, Dimitri proviri licem u ured. Ja silazim u okno broj 1 kako bih pratio postav, Rod. Boe moj, koliko je sati? Rod pogleda na sat. Kasno je. Ovdje kasno stie jako brzo, primijeti Dimitri. No, idem. ekaj! Rod ga zadri. Ja u se pobrinuti za to. Ne brini, ustrajao je Dimitri. Po uobiajenoj proceduri kompanije, svakodnevno aktiviranje postava mina moralo se odvijati pod nadzorom direktora podzemnih radova ili njegovog pomonika. Ne, ja u, ponovi Rod. Dimitri zausti novi prosvjed, potom opazi njegov izraz i predomisli se. Onda, u redu. Do sutra. I ode. Rod se nasmijei, iznenaen vlastitom sentimentalnou. Sad je Sonder Ditch bio njegov i, tako mu Boga, bio je odluan da obavi svoj prvi postav. ekali su ga ispred elinih vrata komandne sale na ulazu u okno. Bila je to betonska prostorija nalik bunkeru i samo su dva kljua otvarala njena vrata: jednog je imao Dimitri, drugog Rod. Nadzornik radova i ef elektriara pridruili su se stotinama estitaka koje je dobio tijekom dana. Tada Rod otkljua vrata i uoe unutra. Izvrimo pregled, zapovjedi Rod i nadzornik radova pozove voditelje okna broj 1 i broj 2 kako bi dobio potvrdu da su hodnici i kopovi Sonder Ditcha prazni, da su svi ljudi koji su ujutro sili u jamu naveer izili na povrinu. U meuvremenu je ef elektriara radio na komandnoj ploi. Podigne glavu i pogleda Roda. Spremni smo za zatvaranje krugova, gospodine lronsides.

Nastavite proceduru. Rod klimne glavom i ovj^ preklopi sklopku. Na ploi se upali zelena aruljica. 4 Fronta iskopa sjever broj 1, zatvoreno. Zeleno svjetlo. Spojite, zapovjedi Rod i elektriar preklopi drugu sklopku. Fronta iskopa istok broj 1, zatvoreno. Zeleno svjetlo. Spojite. Zeleno svjetlo pokazivalo je da je krug ispravan. Paljenje crvenog svjetla pokazalo bi kvar i neispravan krug ne bi bio spojen na sredinju komandnu plou. Sve zeleno i spojeno. Rod okrene glavu prema kapetanu. Svi nivoi prazni, gospodine Ironsides. Sve spremno za eksploziju. Cheesab ree Rod. To je bio tradicionalni nalog, naslijeen iz vremena kad su se ici palili jedan po jedan na istom plamenu. Cheesaje bila crnaka rije i znaila je pali. Kapetan je poao do komandne ploe i otvorio reetku koja je pokrivala veliki crveni prekida. Cheesal, ponovi i pritisne prekida dlanom. Istog trena red zelenih svjetala na ploi se ugasi. Umjesto njih upali se red crvenih svjetala. Svi krugovi bili su prekinuti eksplozijama. Tlo pod njihovim nogama poelo je podrhtavati. Naboji su eksplodirali jedan za drugim. U probojima su prvo eksplodirati naboji na vrhu kosina, a potom su ih slijedili drugi. Svaki naboj otkidao je na fronti tonu stijene i zlatne ile. U dnu trasirnih kopova procedura je bila sloenija. Prvo je u sredini ovalnog zida ekplodirao niz sredinjih mina, potom su na red dolazile krovne mine u gornjim kutovima, a onda podne mine u donjim. Trenutak zatija dok su se nitratni dimovi kovitlali, potom tutnjava dok su bone zidne mine sa svake strane oblikovale otvor. Jo jedna stanka i napokon su bazne mine du dna podizale u zrak hrpu raskomadanog stijenja i bacale ga daleko. Rod je zamiljao prizor. Iako nijedan ovjek nikad nije bio nazoan eksploziji, to no je znao to se dogaa tamo dolje. Proe i posljednja trenja tla. Evo, gotovo. Eksplozija je okonana, ree voda smjene. Hvala. Rod se iznenada osjeti shrvan umorom. Trebalo mu je pie koje mu je Dan ponudio, iako mu je jutarnji kratki telefonski razgovor dao do znanja da e prijatelj biti nepodnoljiv. Bilo je predvidivo da e razgovor biti usredotoen na novu Danovu ljubav. Potom se nasmijei pri pomisli na ono to ga je ekalo u Johannesburgu te noi i nije se vie osjeao tako umorno... Sjedili su jedno nasuprot drugome. Samo me tri stvari zabrinjavaju, ree Terry. Koje? Rod nasapuna rukavicu od spuve. Prvo, ima preduge noge za ovu kadu. Rod promijeni poloaj i Terry dijelom izleti iz vode glasno ciknuvi. Rodney Ironsides, molim te da bolje pripazi kamo stavlja noge. Oprosti. Rod se isprui da je poljubi. Reci mi to te jo brine. Evo, drugo to me brine jest injenica da nisam zabrinuta. Iz kojeg si dijela Irske podrijetlom, to si ono rekla?, upita Rod. Iz okruga Cork?

Hou rei daje to uasno, ali ne osjeam ni najmanju grinju savjesti. Neko sam mislila da, dogodi li mi se neto slino, od velikoga stida neu vie biti u stanju pogledati u oi drugo ljudsko bie. Uzme mu rukavicu od spuve iz ruku i pone mu sapunati grudi i ramena. A sada, umjesto da se stidim, doe mi elja da za najvee vreve protrim ulicom Eloff viui: 'Rodney Ironsides je moj ljubavnik'. Nazdravimo. Rodney si spere sapunicu s ruku i nagne se iz kade da s poda dohvati dvije ae vina. Prui jednu Terry. Nazdravie. Kapski burgundac svjetlucao je u rubin crvenim odsjajima. Rodney Ironsides je moj ljubavnik!, uzvikne Terry nazdravljujui. Rodney Ironsides je tvoj ljubavnik, ponovi on. Otpise. Sad ja hou nazdraviti, ree Rod. emu? Terry podigne au. Rod se nagne i izlije joj crno vino izmeu dojki, a vino potee poput krvi po bijeloj koi dok je on govorio: Blagoslovljen bio ovaj brod i svi oni koji e ploviti na njemu! Terry se razdragano nasmije. Nazdravlje njegovom kapetanu, i neka vrsto dri kormilo u ruci! I neka kobilica broda nikad ne udari u hridi. Ali neka je redovito pogaa torpedo! Terry Stevner, skandalozna si. Uistinu? Ispraznie ae. A sada, upita Rod, koja je tvoja trea briga? U subotu se vraa Manfred. Prestae se smijati. Rod uzme bocu i opet napuni ae. Imamo jo pet dana, zakljui. Za Manfreda Stevnera bio je to tjedan osobnog trijumfa. Njegov govor na konferenciji postao je temelj svih razgovora, uporite rasprava. Odreen je da govori na zavrnom banketu, kojemu je bio nazoan general de Gaulle, a kasnije ga je general pozvao da s njime popije kavu i konjak, ophodio se s njim ljubazno, postavio mu je mnoga pitanja i paljivo sasluao odgovore, dapae, u dva je navrata upozorio svog ministra financija da obrati panju na Manfredove rijei. Rastanak je bio u srdanom ozraju i Manfred je dobio slubeno priznanje: odlije. Kao mnogi Nijemci, Manfred je bio slab na odore i odlija te je zamiljao kako e ta zvijezda i vrpca velianstveno izgledati na snjenobijeloj prednjici koulje smokinga. I francuski i junoafriki tisak posvetili su dogaaju veliku panju dajui mu velik odjek u javnosti. ak je i u asopisu Time objavljen lanak popraen fotografijom: de Gaulle, nagnut nad siunim Manfredom, s jednom rukom na njegovu ramenu. Ispod fotografije pisalo je: Lovac i sokol. ele uloviti dolar? Sad je u skuenom zahodu u repu Boeinga South African Airwaysa Manfred potiho zvidukao dok je skidao koulju i potkoulju, a potom ih smotao i bacio u ko. Gol do pasa, opere se mokrom krpom i potom si utrlja u kou Eau de Cologne 4711. Uzme iz torbe elektrini brijai aparat i prestane zviditi kako bi se obrijao. U mislima je opet stranicu po stranicu razmatrao izvjee koje mu je Andrevv predao tog jutra u hotelu. Manfred je bio obdaren iznimnim vizuelnim pamenjem kad se radilo o pisanim materijalima. Iako je izvjee bilo tamo, u torbi, bio je u stanju proi ga u umu rije po rije, brojku po brojku. Rad je bio izvanredan. Nije uspijevao dokuiti kako su autori doli do podataka o istraivanjima i pokusnim buenjima pet velikih kompanija koje su djelovale u

Kitchenervilleu, jer njihove mjere sigurnosti bile su najstroe, kao i one neke dobre dravne tajne slube. Ali, brojke su bile autentine. Briljivo je provjerio podatke pripisane CRC-u. Bili su toni. Dakle, po prirodi stvari, i drugi su morali biti ispravni. Imena autora izvjea bila su prestina. Bili su najvei strunjaci na tom podruju. Njihova miljenja bila su najcjenjenija u Harlev Streetu. Zakljuci do kojih su doli bili su potpuno uvjerljivi. Manfred ih se saeto prisjeti. Popreni kop s nivoa 66 okna broj 1 u Sonder Ditchu kroz intruzivnu stijenu Velikog Medvjeda proao bi ispod vapnenastih slojeva natopljenih vodom i odmah onstran rasjeda presjekao bi nevjerojatno bogatu ilu. Nije bila potrebna ni bukvica koju mu je njegov krupni vjerovnik odrao da bi Manfred shvatio sve mogunosti. Sve zasluge imale su pripasti ovjeku koji naredi prokopavanje Velikog Medvjeda. Nesumnjivo bi bio izabran za predsjednika Uprave grupe im se poloaj isprazni. Postojala je i druga mogunost. Kad bi netko kupio veliki paket dionica Sonder Ditcha malo prije od otkria nove ile, obogatio bi se kad bi potom odluio da ih preproda. Tako bi se obogatio da ne bi vie morao ovisiti o eni da bi odrao eljeni ivotni standard i istodobno zadovoljio svoje osobite ukuse. Manfred puhne u aparat kako bi ga oistio od dlaka i vrati ga u torbicu. Potom uzme istu koulju i potkoulju izapeva: Heute ist der schoenster Tag in meinem Leben. Kanio je nazvati Ironsidesa iz zrane luke lan Smith, im proe carinsku kontrolu. Ironsides je trebao doi k njemu doma u nedjelju ujutro po upute. Dok je vezivao svilenu kravatu, Manfred shvati da je na pragu potpuno novog svijeta. Dogaaji u iduim mjesecima trebali su ga uzdignuti iznad razine obinih ljudi. Bila je to velika prilika koju je pripremao i ekao sve te godine. Situacija se potpuno promijenila od moga zadnjeg posjeta, pomisli Rod dok je vozio Maserati niz drvored koji je vodio do kue u afrikaan stilu. Parkirao je auto, ugasio motor i nekoliko trenutaka nepomino stajao. Oklijevao je suoiti se s ovjekom koji mu je prokrio put u karijeri i kojemu je on zauzvrat darovao prekrasan par rogova. Hrabro, Ironsides, promrmlja si u bradu. Izie iz Maseratija i krene puteljkom koji je prolazio travnjakom. Terry je bila na verandi. Imala je na sebi veselu arenu haljinicu, kosa joj je bila raspletena, a leala je na platnenoj lealjci s nedjeljnim novinama razbacanim svuda uokolo. Dobar dan, gospodine Ironsides, ree mu kad ga opazi kako se uspinje stubama. Moj mu je u radnoj sobi. Ve znate put, zar ne? Hvala, gospodo Steyner. Rod pribjegne uljudnom, ali bezlinom glasu. Potom, dok je prolazio pored nje, proapta: Pojeo bih te i bez soli. Ne troi je uzalud, prekrasna moja nemani, promrmlja Terry i prede vrhom jezika po usnama. Nekoliko minuta kasnije Rod je prividno nehajno, ali u sebi prestravljen sjedio ispred stola Manfreda Stevnera. Kad se napokon odluio progovoriti, uini mu se da mu koa usana puca od napora. Vi hoete da kopam kroz Velikog Medvjeda, ree napuklim glasom. Hou vie od toga, gospodine Ironsides. Hou da zavrite kop u tri mjeseca i hou da napredovanje tog kopa bude drano u najstrooj tajnosti, ree hladno Manfred. Premda je bila nedjelja, bio je odjeven slubeno, u bijelu koulju i tamno odijelo. Poet ete kopati polazei od nivoa 66 okna broj 1 na 2200 metara i kad doete do ile, usmjerit ete se na

buotinu broj 3 Sonder Ditcha, osamdeset metara onstran izraunanog ruba eruptivne mase serpentina Velikog Medvjeda. Ne. Rod odmahne glavom. Nemogue ga je prokopati. Nitko ne moe preuzeti takav rizik. Samo Bog zna to je s druge strane, znamo samo da je teren iznimno lo. Truo je, opasan. Kako vi to znate?, upita Manfred ne podiui glas. To znaju svi koji rade na nalazitu Kitchenerville. Ali, kako? Mnogo sitnica. Rod uoi kako je teko to izraziti rijeima. To je osjeaj... Znakovi postoje i kad se ovaj posao radi dovoljno dugo, usvoji se esto ulo koje uzbunjuje... Bedastoe, grubo ga prekine Manfred. Ne ivimo vie u vrijeme vradbina. Nisu to vradbine: to je iskustvo, odvrati uzrujano Rod. Jeste li vidjeli rezultate buenja s druge strane rasjeda? Naravno. Manfred potvrdi. Buotina broj tri pokazala je koliine od vie tisua pennyweighta. Ali, druge buotine naile su na upljine, ili je na posljetku iz njih poela ikljati voda kao da konj pia! Manfred naglo pocrveni. Molit u vas lijepo da ne rabite te prostake izraze u mojoj kui. Rod je na tren ostao osupnut i prije no to je stigao odgovoriti, Manfred nastavi: Spremni ste dati prednost svojim nedoreenim slutnjama pred promiljenim prosudbama...? Manfred navede tri imena. Najbolji su koji postoje, prizna Rod protiv volje. Proitajte ovo, naredi mu Manfred. Baci svezak na plohu stola, potom ustane i ode oprati ruke u skrivenom umivaoniku. Rod uzme svezak, otvori ga i pone itati s najveom panjom. Nakon deset minuta, ne podiui pogled s listova, nasumice izvadi iz depa kutiju cigareta. i. Molim vas da ne puite! Manfredov ga nalog sprijei u nakani. Tri etvrt sata kasnije Rod zatvori svezak. U meuvremenu Manfred Stevner sjedio je za stolom, uobiajeno nepomian poput gmaza. Iskrenje njegovih oiju bio je jedini znak ivota. Kako ste, dovraga, nabavili ove podatke i izvjetaje?, upita zaueno Rod. To vas se ne tie. Manfred uzme svezak. To je bio prvi njegov pokret u etrdeset pet minuta. Dakle, to je to!, promrmlja Rod. Voda se nalazi u vapnencu blie povrini. A mi emo proi ispod! Iznenada ustane i pone hodati naprijed-natrag pred stolom. Jeste li se uvjerili?, upita Manfred. Rod ne odgovori. Sredio sam vam promaknue preskaui druge, starije i iskusnije ljude, nastavi Manfred. Kad bih vas skinuo s dunosti i svima obznanio da niste bili dorasli, tada biste, Rodnev Ironsides, bili gotovi, uniteni. Nitko vam vie nikad ne bi dao posao. Istina. Rod je to znao. Medutim, kad biste slijedili moje upute i kad bismo nali tu izvanredno bogatu ilu, jedan dio slave pripao bi i vama. I to je bila istina. Rod stane pogrbljenih ramena, neodluan. Moe li se pouzdati u to izvjee vie no u svoje esto ulo? Kad god je mislio na teren onstran rasjeda, osjeao je kako mu se koa jei. inilo mu se da osjea njegov smrad u nosnicama. Ali, moda je grijeio. Argumenti suprotne strane bili su presudni: tehniki podatci, istaknuta imena na izvjeu i, ne zadnje, prijetnje koje bi, znao je, Manfred bez oklijevanja ostvario. Dat ete mi pismeni nalog?, upita jetko.

Koji bi uinak mogao imati?, upita Manfred ne uzbuujui se. Tehniki, odluka o tome hoe li se ili nee raditi na nekom terenu pripada vas, u svojstvu generalnog direktora. U malo vjerojatnom sluaju da onstran rasjeda naiete na potekoe, mahanje mojim pismenim nalogom ne bi vam posluilo u obranu. Na isti nain kao to se ne biste, da ubijete moju suprugu, mogli braniti pokazujui moj pismeni nalog da je ubijete. I to je bila istina. Rod je znao da je u stupici. Mogao je odbiti i unititi si karijeru. Mogao je posluati i suoiti se s posljedicama, koje god bile. Ne, ponovi Manfred. Neu vam dati pismeni nalog. Gade, promrmlja tiho Rod. Manfred odgovori ne gubei mir: Upozorio sam vas da neete moi odbiti poslunost. U tom trenutku nestane i posljednji traak grinje savjesti koji je Rod utio zbog veze s Terry Stevner. Dajete mi tri mjeseca da probijem Velikog Medvjeda. U redu, Stevner. Uinit u to. Rod se okrene i izie iz radne sobe. Terry ga je ekala u grmlju proteja, na donjoj tratini. Opazi njegov izraz lica i potri mu ususret. Rod, to se dogodilo? Stavi mu dlan na nadlakticu i pogleda ga u oi. Pazi!, upozori je on. Terry spusti ruku i odmakne se. f to je? Onaj prokleti gnusni gestapovac, zarei Rod. Potom doda: Oprosti, Terry. Mu ti je. to je napravio? Ne mogu ti sada rei. Kad emo se vidjeti? Nai u izliku da izidem prije veeri. ekaj me u svom stanu. Kasnije, Terry je sjedila na dvosjedu ispod Paravanove slike i sluala. Rod joj je sve ispriao, o izvjeu, prijetnji, nalogu da kopa kroz Velikog Medvjeda. Ona je sluala, ali nije dala nikakav sud o odluci koju je Rod donio. Manfred se udalji od prozora i vrati za stol. I s te udaljenosti kretnja njegove supruge nije putala mjesto sumnji. Ispruena ruka, podignuto lice, pritvorene usne u uznemirenom propitivanju, potom prenutost krivca, korak ustuknua. 1 Sjedne za stol i poloi ruke na plohu. Prvi put mislio je na Rodnevja Ironsidesa kao na ovjeka, a ne kao na instrument. Velik je i krupan, pomisli, visok, ramena irokih kao ormar. U sluaju Ironsidesa eventualna odmazda nije mogla biti fizika i nikako neposredna. Morala je uslijediti nakon probijanja Velikog Medvjeda. Mogu ekati, pomisli hladno. Za ivota za sve ima vremena. Johnnv i Davy Delange sjedili su ispred Rodova stola. Obojica su se osjeali neugodno i nespretno u velikom uredu s ostakljenim stijenkama koje su gledale na dolinu Kitchenervillea. Dijelom su u pravu, pomisli Rod. Ni ja se jo nisam priviknuo. Tepisi na podu, klimaureaj, vrijedne slike na zidovima obloenim drvenim ploama... Trgne se. Pozvao sam vas, pone, jer ste najbolji razbijai stijena u Sonder Ditchu. Hoe neto od nas, pomisli Davy, sa svom sumnjiavou koju je sindikalist bio u stanju gajiti za lana poslovodstva. A sada, prije poetka programa, nekoliko poruka naeg sponzora, pomisli Johnnv smijui se u sebi.

Rod ih pogleda u lice i tono nasluti to misle. Neko je i on radio po uinku. Pusti komplimente, Ironsides, ree si. Ova su dvojica okorjeli tipovi i ne daju se lako oarati. Povlaim vas iz kopova i prebacujem vas na jedan poseban projekt. Radit ete u smjenama, tako da radite dan i no. Odgovarat ete izravno meni i va posao iz sigurnosnih razloga mora biti dran u najveoj tajnosti. Obojica ga pogledae bez ikakve reakcije, s podozrivim izrazom lica. Johnnv prekine kratkotrajni muk. Postav mina na dan? Mislio je na plau. Raunajui na osnovi koliine stijenja koju bi bio dignuo u zrak s jednim postavom na dan na maloj fronti, bio bi zaradio tek neto vie od osnovne plae. Ne. Rod odmahne glavom. Viestruki postav, superbrzi rad i plaa buaa okna. Dva brata Delange nagnue se prema njemu. Viestruki postav?, upita Davy. To je znailo da e ih moi aktivirati im budu spremni. Uinkovita ekipa mogla je aktivirati eksplozivne naboje i tri do etiri puta po smjeni. Superbrzi?, upita Johnnv. To je bio jezik koji je savreno razumio: izraz koriten samo u izvanrednim sluajevima, na primjer kad se kopalo kako bi se spasili ljudi zarobljeni odronom. U tim sluajevima poslovodstvo je preutno odobravalo da se odustane od normalnih sigurnosnih procedura kako bi se ubrzale operacije. Isuse, pomisli ushieno Johnnv, mogu aktivirati naboje i etiri do pet puta po smjeni. Tarifa buaa okna?, upitae uglas. Za njih je postojala stimulacija koja je iznosila dvadeset posto plae ljudi koji su radili u kopovima. Rod Ironsides nudio im je pravo bogatstvo. Rod klimne glavom kako bi odgovorio na sva pitanja i ekao je neizbjenu reakciju. Odmah je uslijedila. Braa Delange poeli su traiti smicalicu. Sjedili su i razmiljali o prijedlogu kao dvije oprezne kuanice koje pregledavaju rajicu traei trule jer joj je cijena preniska. Kop je jako dug?, upita Johnnv. Ako je bio kratak, tek nekoliko desetina metara, tada nije bilo vrijedno truda. Bili bi ga dovrili prije no to se i uigraju. Oko dvije tisue metara, zajami im Rod. , Obojica su osjetila olakanje. A kamo bi iao? Davy je pronaao kritinu toku. Prokopat emo Velikog Medvjeda kako bismo presjekli ilu na dvije tisue metara. -i Isuse!, uzvikne Johnnv. Veliki Medvjed! Izgledi su ga osupnuli, ali nisu izazvali strah. Bilo je uzbudljivo... opasnost, izazov. Da se prije rodio, Johnnv Delange bio bi izvrstan pilot lovaca. Veliki Medvjed..., promrmlja Davy dok je oajniki pokuavao razmiljati. Nije bilo niega na svijetu to jemoglo privui Davvja Delangea do toke da ga nagna da bui VelikosMedvjeda. Izazivao je u njemu gotovo bogobojazan strah, bilo je dovoljno i ime da prizove u um svakovrsne prijetnje i neopisive uase. Voda. Plin. Mrvljiv teren. Rasjedi. Blato. Sve none more rudara. Nije imao nikakvu namjeru da prihvati, ali ponuena naknada bila je preprivlana. Pod tim uvjetima moglo se zaraditi deset ili jedanaest tisua randa. U redu, gospodine Ironsides, ree. Ja u obaviti prve none smjene. Johnnv moe preuzeti dnevne. Davy Delange odluio je. Radit e dok builice ne stignu do naslage crnozelenog serpentina. Tada e izii iz kopova i odustati. Ii e do prepreke, ne prijeko.

A onda e svaki drugi rudnik biti sretan da ga zaposli: imat e iznimne preporuke. I natjerat e Johnnvja da ga slijedi. Hej, Davy! Johnnv je bio iznenaen i zadovoljan: predviao je da e brat odluno odbaciti prijedlog. Sad e sigurno moi kupiti Mustanga... a moda i MGB GT za Hettie... i priutiti joj odmor u Durbanu za Boi i... Rod je bio smeten lakoom kojom je Davy pristao. Promotri ga na tren i uini mu se da mu u oima vidi prijetvornost. Mali, pokvareni lupe, pomisli. Moram ga drati na oku. Bila je dovoljna jedna smjena za pripremu nove trase. Rod je odabrao polazinu toku. Glavni transportni hodnik odvajao se zavojito od okna na nivou 66. Nakon stotinjak metara niz hodnik bila je iskopana prostorija koritena kao radionica za popravak vagoneta, ali sada nije bila u uporabi. Na ulazu su montirana dvoja ventilacijska vrata kako bi izbjegli radoznalce, a iza tih je vrata geometar odreen za podzemne radove smjestio svoje sprave i oznaio toku gdje je valjalo zapoeti kop koji je trebao napredovati gotovo kilometar i pol pravocrtno kroz ivu stijenu kako bi probio Velikog Medvjeda i produio u nepoznato. Prostor oko prostorije bio je izdvojen i oznaen natpisima: Opasnost! Stalne eksplozije mina! Poslovoe su dobili nalog da svoje ljude dre podalje i sav promet konvoja bio je preusmjeren na sporedni transportni hodnik. Na vratima prostorije izvjeeno je jo jedno upozorenje: Opasne procedure u tijeku! Zabranjeno paljenje vatre dalje od ove toke! Budui da su u gornjim slojevima stijene bile prisutne naslage ugljena i drugih organskih tvari, Sonder Ditch je bio klasificiran kao rudnik s poveanim rizikom od poara i podvrgnut odgovarajuim vladinim odredbama. Na novoj trasi nisu bile doputene ibice, upaljai i drugi predmeti koji su proizvodili iskre, jer se sumnjalo u prisutnost metana. Taj bezbojan plin bez mirisa i okusa mogao se otkriti samo sigurnosnom svjetiljkom, stoga je predstavljao stvarnu i uasavajuu opasnost. Desetpostotna koncentracija u zraku bila je izuzetno eksplozivna. Poduzimale su se stroge mjere sigurnosti kako bi se izbjeglo sluajno zapaljenje plina, koji je mogao prodrijeti kroz neku pukotinu ili upljinu u stijeni. Iz glavnog cijevovoda komprimiranog zraka koji je kretao od okna bile su razvuene druge cijevi koje su stizale do spremnika u transportnom hodniku, kako bi se builicama osigurao pritisak vei od etiri kilograma po etvornom centimetru. Zatim su builice, dubai, ekii, lopate i drugo orue istovareni iz koa na nivou 66 i uskladiteni na ulazu u okno. Na posljetku je eksploziv zakljuan u crvene ormare na poetku trase i 23. rujna 1968. naveer, trideset minuta nakon dnevne eksplozije postava, Davy Delange i njegova ekipa izili su iz koa i doli do naputene radionice. Davy, koji je imao uz sebe malog mrkog Swazi zamjenika, stane ispred stjenovitog zida na kojemu je geometar oznaio obrise kopa. Malo izad njih, ljudi su se ve dali na posao, ne ekajui upute: svatko je znao to se od njega oekuje. Radnici na builicama i njihovi pomonici vukli su velike strojeve. Ti! Ti! Ti! Ti!, Davy pokae svakome rupu od koje su morali poeti, potom uzmakne. . Shayal zapovjedi. Napadnite! , 1 Uza zvuk koji je udarao u bubnjie, operacija zapon Kad su builice zavrile svoju zadau, Davy ubaci naboje u rupe. ici su visjeli iz njih kao repovi bijelih mieva. Svaki je bio odrezan na duinu izraunanu tako da bude sigurno da e se eksplozije nizati po utvrenom redoslijedu.

Ispraznite kop! Zvidaljka zamjenika ispusti prodoran zvuk i teki koraci udalje se, a u kemijski proienom zraku zavlada tiina. Cheesal Davy i zamjenik pribliie upaljae koji su tinjali u njihovim rukama objeenim repovima i prostoriju obasja sirova plavkasta svjetlost iaka koji su gorjeli. Sjene dvaju mukaraca, divovske i izobliene, zaigrae na zidovima. Svi zapaljeni. Idemo! Dvojica hitro krenue do ostatka ekipe, koji je ekao u transportnom hodniku. Detonacije ispraznie ui i pritisnue plua. Uslijedi nepodnoljiva tiina. Davy pogleda na sat. Zakon je nalagao pola sata ekanja prije povratka do zida. U zasjedi je vrebalo kasnije zapaljenje koje je nekome moglo raznijeti glavu. A ako i nije bilo tako, oblak nitratnog dima unitio bi folikule dlaka u nosnicama i uinio bi ljude ranjivijim za majuna zrnca kamene praine, proputajui ih u plua. Davy je priekao pola sata dok je ventilacijski sustav usisavao dim i prainu. Potom se sam vrati niz transportni hodnik. Nosio je sigurnosnu svjetiljku s majunim plavim plamikom koji je gorio iza guste mjedene mreice. Mreica je bila otporna na prasak i izolirala je plamen od metana moebitno prisutnog u zraku. Davy stane ispred krunog otvora u zidu stijene i provjeri ima li metana: promotri plavi plamiak da vidi je li se pojavila aureola koja ukazuje na nj. Nije joj bilo ni traga. Zadovoljno ugasi svjetiljku. Zamjenie!, vikne i Swazi mu se pridrui odmatajui cijev. Tek kad su stjenoviti zid i kamenje u njegovom podnoju bili sjajni i natopljeni vodom Davy se uvjeri da se praina dovoljno slegla da im se ostatak ekipe moe pridruiti. Dubai!, vikne i radnici stigoe nosei dubae duge tri i pol metra, nalik divovskim dlijetima. Navalite! Ljudi nasrnue na komade koji su se otkidali sa svoda. Radili su u paru dlijetima, a elini vrci iskrili su udarajui u stijenu. Odlomljeni komadi padali su prvo u gustoj kii, a potom sve rjee dok stijena iznad njihovih glava nije izgledala nenapukla i ista. Tek tada Davy se popeo na hrpu odcjepaka kako bi doao do zida i stao oznaavati mjesta novih rupa. Iza njega njegovi su ljudi tovarili odcjepke na vagonete, a radnici na builicama vukli su strojeve blie zidu. Prve noi Davyjeva ekipa aktivirala je tri postava naboja. Dok je u kou izlazio u crvenkastu i mirisnu zoru, Davy je bio zadovoljan. Moda emo noas stii do etvrtog postava, pomisli. Ode se istuirati, pusti tako vru mlaz vode da mu koa pocrveni i obilato si nasapuna glavu, pazuha i prepone. Obrie se grubim platnom i na brzinu se presvue. Dok je prolazio parkingom kako bi doao do svog Forda Anglije, osjeao je zadovoljstvo i ugodan umor: htio je neto pojesti i potom otii spavati. Ude u Kitchenerville brzinom od ezdeset pet kilometara na sat. Sunce je provirilo iznad vrhova Kraalkopa. Zora je bila magliasto ruiasta i iscrtavala je duge sjene na tlu. Davy je razmiljao kako e takva biti jutra na imanju. Na periferiji presretne Johnnvjev Monaco koji je brujei jurio u suprotnom smjeru. Johnnv pozdravi rukom, zatrubi i vikne neto to se izgubi u huku vjetra i motora. Kaznit e ga. Davy protrese glavom u znak negodovanja. Ovdje je brzina ograniena na sedamdeset. Ostavi Angliju u garai i ude kroz kuhinju.

Crna slukinja radila je za tednjakom. Tri jaja, ree Davy i ode u spavau sobu. Skine prsluk, zatim se vrati do vrata i pogleda u hodnik. Nitko. Osim kretanja slukinje po kuhinji, uo se jo jedan zvuk. Davy se tiho prikrade. Vrata Johnnvjeve sobe bila su odkrinuta. Doe do njih na vrcima prstiju. Srce mu je bilo u grlu, grizoduje i uzbuenje presjekli su mu dah. Proviri kroz vrata i iz grla mu izleti prigueni usklik. Tog jutra bilo je jo i bolje no inae. Hettie je imala tvrd san. Johnnv je govorio da treba prasak naboja Dvnagela da bi se probudila. Nije nosila pidamu ni spavaicu i nije ustajala prije deset i pol ujutro. Leala je na boku i stiskala je jastuk na grudima. Kosa joj je bila veselo jarko crveno klupko na pozadini od zelenih plahta. Jutro je bilo toplo i u snu je odbacila pokriva. Davy stane u hodniku. ivac mu zatreperi u kapku, a pod kouljom mu graka znoja klizne s pazuha niz bok. Hettie promrmlja neto nerazgovijetno ne probudivi se, podigne koljena i polako se izvrne na leda. Pomakne ruku, koja joj padne na lice pokrivajui pregibom lakta oi. Uzdahne. Grudi su bile izobliene od svoje teine i poloaja ruke. Dlake pod pazuhom i u dnu trbuha bile su sjajne i zlatnocrvene. Bila je visoka, glatka, svilenkasta i bijela, okrunjena i ovjenana vatrom. Hettie se obamrlo, puteno pomakne, a onda opet utone u san. Doruak je spreman, gazda, pozove slukinja iz kuhinje. Davy protrne i krene niz hodnik, daui kao da je dugo trao. Johnnv Delange nasloni se na zid transportnog hodnika. Kaciga mu je bila nakrivljena ulijevo, a izmeu usana mu je visjela cigareta. Mine su poele praskati. Johnnv je prepoznao svaki prasak i kad je zadnji mukli odjek uzbibao zrak oko njega, odvoji se od zida trzajem ramena. Ovo su bile bazne mine, ree. Idemo, Big King. Johnnv Delange nije bio voljan izgubiti pola sata na ekanje. Pode s Big Kingom: obojica su si vezali rupce preko usta i nosa. Pred njima je bijeloplaviasta magla praine i dima ispunjavala kop. Big King je pokrenuo crpku i mlazom vode rastjerao je pare i prainu. Doli su do zida. Johnnv se nagne nad sigurnosnu svjetiljku. ak je i on imao zdravo strahopotovanje spram metana. Dubai!, vikne ne priekavi da Big King zavri s polijevanjem. Ljudi se pojavie kao utvare u magli. Iza njih ekali su radnici na builicama. Johnnv ih uz sraunani rizik dade ukljuiti tri etvrt sata prije no to bi to u istim okolnostima uinio njegov brat Davy. Kad se vratio do zida, nakon to je odrezao ike i privrstio ih za eksploziv, ugleda svoje ljude u poslu oko velike kamene ploe koja se odlomila ne puknuvi na komade. Petorica su je udarali ekiima od est kilograma ne bi li je razlomili u odcjepke pogodnije za odvoenje. Kad je Johnnv doao do njih, Big King ih je grubo kudio. Izgledate kao gomila djevica koje melju proso! ekii su buno udarali i iskre su frcale iz kamena. Radnicima je znoj lio iz svih pora, prekrivao im tijela i pri svakom zamahu sjajne su grake blistale. Shayab, poticao ih je Big King. Kad biste svi zajedno udruili snage, ne biste bili u stanju razbiti ljusku jaja! Idemo, ljudi! Jae! Jedan za drugim umorni i zadihani ljudi su uzmaknuli. Udisali su zrak otvorenih usta, a znoj ih je zaslijepio. No, dobro, umijea se Johnnv.

Kamena ploa usporavala je novi postav naboja. Bilo je nuno pribjei krajnjim mjerama ne bi li je razbili. Raznijet u je, najavi iako je znao da bi vladin inspektor ili slubenik sigurnosti problijedili uvi te rijei. Udaljite se i okrenite glave u suprotnom smjeru, naredi Big King ljudima. Skine jednom od njih naoale od metalne mree koje su sluile za zatitu o iju od zalutalih krhotina kamena. Prui ih Johnnvju, koji ih hitro stavi. Izvadi iz torbe naboj Dvnagela. Bio je nalik svijei umotanoj u uti votani papir. Daj mi no. Big King rasklopi veliki no i prui mu ga. Potpuno usredotoen, Johnnv paljivo odree kolut s jednog' kraja naboja, komad debeo kao dvije kovanice. Zatim vrati naboj u torbu i dobaci je Big Kingu. Udalji se, zapovjedi i Shangan ode. Johnnv proui kamenu plou, potom na sredinu smjesti komadi Dvnagela. Namjesti naoale i uzme eki od est kilogfama. Gledajte na drugu stranu!, zapovjedi dok je ciljao.JJhrativi objema rukama eki, podigne ga iznad glave i ispusti ga naDvragel. Eksplozija je u skuenom prostoru kopa bila strana i Johnnvju je dugo odzvanjalo u uima. Mlaz krvi potee mu niz obraz: ogrebotina od krhotine. Od protuudara ekia nakon eksplozije boljela su ga zapea. Gwenyamal, promuca Big King s divljenjem. Ovaj je ovjek lav. Prasak je razbio plou u tri klinasta komada. Johnnv podigne naoale na elo i nadlanicom obrie krv s obraza. Sad je odnesite, zapovjedi zadovoljno se cerei i obrati se Big Kingu. Doi. Pokae glavom kraj kopa. Pomogni mi da postavim naboje. Radili su hitro: ubacili su naboje Dvnagela u rupe i pobrinuli se da ih spoje sa icima. Za nekoga tko nije imao pirotehniarsku licencu, postavljanje naboja bio je prekraj kanjiv globom od sto randa, dvomjesenim zatvorom ili oboma. Big King nije imao licencu, ali njegova suradnja znaila je utedu od etvrt sata. Tog dana Johnnv i njegova ekipa aktivirali su naboje pet puta, ali dok se u kou vraao na svjei veernji zrak, ipak nije bio zadovoljan. Sutra emo aktivirati est postava, povjeri se Big Kingu. Moda i sedam, ree Shangaan. Kad je doao doma, Hettie ga je ekala u dnevnom boravku. Potri mu ususret i baci mu ruke oko vrata. Jesi li mi donio dar?, upita dodirujui mu uho usnama, a Johnnv se zagonetno nasmije. Rijetko se dogaalo da joj ne donese dar. Donio si ga!, usklikne Hettie i pone mu rukama pretraivati depove. Evo! Johnnv ugura ruku u unutarnji dep jakne i izvadi mali bijeli draguljarski paketi. Oh!, otvori ga i promijeni izraz lica. Ne dopadaju ti se?, upita zabrinuto Johnnv. Koliko su kotale?, upita ona dok je prouavala porculanske naunice u obliku arenih papagaja. Pa... Johnny je izgledao kao da se pomalo stidi. Vidi, Hettie, pri kraju smo mjeseca i... no, kratak sam s novcem do plae, zna, pa nisam mogao...

Koliko? Evo, zna..., Johnnv duboko uzdahne. Dva randa i pedeset. Oh, ree Hettie. Lijepe su. I odmah izgubi zanimanje za njih. Baci nehajno paketi na kamin i ode u kuhinju. Hej, Hettie, pozove je Johnnv, bi li ila u Fochville? Veeras je ples. Idemo plesati twisth Hetti ivne i okene se. Oh, da, da!, vikne. Idemo! Trim se presvui. I nestane u hodniku. Davy izie iz svoje sobe kako bi krenuo na posao. Bok, Davy. Johnnv ga zadri. Ima neto novca da mi posudi? Opet si presuio? Do plae. Kvragu, Johnny, na poetku mjeseca dobio si ek na tisuu sto randa. Sve si ih potroio? Sljedei mjesec, ree Johnnv namigujui, dobit u ek na dvije ili tri tisue randa. Onda e vidjeti! Daj, Davy, posudi mi pedeset randa: vodim Hettie na ples. Za Roda su dani protjecali brzo kao telegrafski stupovi gledani iz auta koji juri punom brzinom. Njegova vjera u vlastite sposobnosti rasla je iz dana u dan. Nikad nije sumnjao zna li upravljati podzemnim radovima, a sad je otkrio da je u stanju dobro odraditi i poslove na povrini. Znao je da njegova kampanja smanjenja proizvodnih trokova dobro napreduje, ali da e rezultati postati oiti tek u trenutku tromjesenog obrauna. No, ipak, nou je ostajao budan, muei se u velikom stanu generalnog direktora gdje su on i njegovo skromn pokustvo izgledali izgubljeno i usamljeno. Stalno je bilo mnogo malih dosadnih problema koje je trebalo odmah rijeiti: ali bilo je i.ozbiknijih. Tog jutra Lily Jordan ula je u njegov ured. Gospodin Innes doi e k vama u devet. to hoe? Herbert Innes bio je direktor drobljenja Sonder Ditcha. Nije mi htio rei, odovori Lily. Kraj mjeseca je proao, a ona je jo bila tu: Rod je stoga pretpostavljao da je dobio njen pristanak. Krupan i crven u licu, Herby Innes sjedne, popije aj koji mu je Lily donijela i podnese Rodu iscrpno izvjee, udarac po udarac, o golf utakmici koju je odigrao u nedjelju popodne. Rod ga prekine nakon opisa kratkog udarca eljeznom devetkom na treoj rupi. Da ujem, Herby. to je problem? Imamo gubitak, Rod. Velik? Dosta, progunda Herby. Za njega je gubitak i samo jedne unce zlata tijekom procesa prerade i rafinacije bila katastrofa. Po tvojim proraunima? Izmeu pranja i topljenja gubimo oko est kilograma tjedno. Da, prizna Rod. To je ozbiljno. Dvadeset tisua randa mjeseno, dakle, dvjesto etrdeset tisua godinje. Ima neku pretpostavku? Stvar traje ve podue, jo od vremena Franka Lemmera. Svata smo pokuali.

Rod nije imao jasnu predodbu o radu pogona za drobljenje, iako to nije bio spreman priznati. Znao je da se ruda vae kad stigne na povrinu i uzimaju se uzorci: na temelju rezultata vrila se prilino tona procjena koliine zlata koja se potom usporeivala s dobivenim koliinama. Ako je postojalo odstupanje, bilo je nuno izvriti provjere i utvrditi uzroke. Koji je postotak ekstrakcije u zadnjem tromjeseju? Dakle... 96,73. Izvrsno, prizna Rod. Bilo je nemogue izvui sve zlato sadrano u rudi iznesenoj na povrinu, ali Herbv je uspijevao izvui ak 96,73 posto. to je znailo da se samo manji dio od tih est kilograma koji su nedostajali gubi pri pranju, u odvodima i otpadnoj vodi. Sluaj to emo, Herby, odlui Rod. Danas popodne doi u u pogon, Zajedno emo ga pregledati: moda e novo oko uoiti neto to je dosad promicalo. Da, moe biti. Herbv je bio skeptian. Pokuali smo svata. Poslijepodne emo obaviti topljenje. Kada da te oekujemo? U dva. Krenuli su od izlaska iz okna, gdje je ko s rudom, zvan copie, dolazio na povrinu u razmacima od etiri minute s tovarom kamenja koje se istovarivalo na betonsku kosinu. Tovari su se dijelili na bogate i siromane. Bogat se ukrcavao u velike kontejnere, dok se siromaan transportnom vrpcom odvozio u praonicu i potom na odlagalite. Na taj nain skupljala su se mala zrnca zlata koja su bila na povrini siromane rude. Herbv je govorio Rodu na uho kako bi ga uo unato tutnjavi kamenja koje se kotrljalo niz betonsku kosinu. Ovo me ne brine. Ovdje ima puno rude, ali malo zlata. Ali, to se vie pribliavamo kraju, postaje sve opasnije. Rod klimne glavom i pode za Herbvjem niz eline stube dok nisu doli do vrata ispod kontejnera i uli u dugi podzemni hodnik vrlo slian onom na nivou 100. I tamo je bila golema transportna vrpca koja je prolazila hodnikom dok se na nju istovarivala ruda iz kontejnera iznad nje. Rod i Herbv hodali su uz vrpcu i stigli do toke gdje je ruda prolazila ispod golemog elektromagneta. Nakratko su zastali. Magnet je izvlaio iz tovara sve komade eljeza koji su zavrili u kontejnerima. Koliko ga skupite?, upita Rod. Proli tjedan, etrnaest tona, odgovori Herbv. Uzme ga pod ruku i povede ga kroz najblia vrata, tzidoe na otvoreni prostor koji je izgledao kao odlagalite otpada. Bila je tu gomila dubaa, vrhova vibrirajuih sonda, lopata, i eline uadi, kolotura, lanaca, engleskih kljueva, ekia od est I kilograma i drugih izoblienih i neprepoznatljivih komada eljeza. I Sve to orue bilo je hrdavo, najveim dijelom neupotrebljivo. I Elektromagnet ga je izdvojio iz rude. Rod stisne usne. Imao je pred sobom nepobitan dokaz nemara svojih ljudi, koji se nisu brinuli o oruu, jer ionako nije bilo njihovo vlasnitvo. Taj otpad predstavljao je razbacivanje koje je svake godine dostizalo ukupan iznos od vie stotina tisua randa. Morat emo se pobrinuti za to!, promrmlja. Kad bi jedan od tih ekia zavrio u nekoj od mojih drobilica, razbio bi je, tuno primijeti Herby i opet odvede Roda u hodnik s transportnom vrpcom.

Vrpca je ila uvis i njih dvojica poli su skelom koja je suboice pratila vrpcu. Nastavili su se penjati pet minuta. Herby je dahtao kao parni stroj. Kroz rupe eline ploe pod njegovim nogama Rod je vidio da su nekoliko desetina metara iznad tla. Transportna vrpca stizala je do visokog tornja i iskrcavala rudu u otvoreno drijelo sita. Dok su komadi stijene padali unutar tornja prema tlu, dijelili su se po veliini i vei su bili preusmjeravani do drobilica koje su ih sitnile do veliine ake. Vidi neto?, upita Herby niti se ne trudei prikriti zajedljivost. Rod se nasmijei. Sili su niz beskrajne eline stube. Sita su zveketala, drobilice brujile, Rodovi bubnjii preklinjali su za milost. Napokon stigoe do razine tla i uoe u halu veliine oveeg hangara. Bio je dug barem sto i visok petnaest metara, a u njemu su bili dugi redovi bubnjeva koji su se vrtili. Ukupno ih je bilo etrdeset: svaki je bio irok kao kotao lokomotive, ali je bio dvostruko dui. Na jednom njihovom kraju bio je otvor kroz koji se ubacivala ruda izdrobljena u drobilicama. Veliki cilindri okretali su se oko svoje osi, a eline kugle u njima pretvarale su kamenje u prainu. Ako je prije buka bila uasna, na ovom mjestu bila je nepodnoljiva. Rod i Herby nisu ni pokuali razgovarati sve dok nisu doli do relativno tihe prve prostorije separatora. Evo, objasni Herby. Ovdje se poinjemo brinuti. Pokae na plave cijevi promjera petnaest centimetara koje su prolazile postorijom. Tamo unutra je stijena usitnjena u prainu pomijeana s vodom dok se ne pretvori u itku smjesu. Oko etrdeset posto zlata je slobodno. Nitko ne moe ui u cijevi... i provjerili ste da moda neka ne puta?, upita Rod. Herby klimne glavom. Ali, pogledaj ovo!, ree. Du stranjeg zida bio je niz kaveza. Bili su od debele metalne mree, tako guste da ovjek nije mogao progurati prst. Teka elina vrata bila su zakljuana. Pred svakim kavezom stajao je crnac u bijelom kombinezonu. Svi su bili u poslu, okretali su slavine kojima se regulirao protok usitnjene rude kroz cijevi. Herby stane ispred jednog kaveza. Zlato!, vikne pokazujui rukom. Iza guste mree siva smjesa kamene praine istjecala je iz niza pipaca na kosu plohu od crne gume. Povrina je bila nabrana i u svakom naboru skupljalo se slobodno zlato. Zadrano u naborima zbog svoje teine, zlato je bilo kao maslac, gusto, uto i masno. Rod uhvati elinu mreu jednog kaveza i prodrma ga. Ne. Herby se nasmije. Nitko ga ne moe uzeti na na taj nain. Kako vadite zlato s gume? Ima li netko pristup separatom?, upita Rod. Separator se isti automatski, odgovori Herby. Gledaj! Prvi put Rod uoi da se gumena ploha polako kree: i ona je bila transportna vrpca koja se okretala oko dva valjka. Kako se vrpca okretala, mlazovi vode spirali su zlato iz nabora i ono je padalo u kadu za prikupljanje. Ja jedini imam pristup separatoru. A svaki dan mijenjamo kade, objasni Herby. Rod je morao priznati da je sustav izgledao neprobojan. Okrene se i pogleda etvoricu crnaca unesenih u posaV Znao je da svi imaju dozvolu slube sigurnosti. Izabrani su i provjereni vrlo briljivo i pomno prije no to im je doputen rad u pogonu za drobljenje. Zadovoljan?, upita Herby. Okay, odvrati Rod.

Obojica izioe kroz vrata u dnu hangara i zakljuae ih. im su izili, etvorica crnaca se uspravie i njihovi zadubljeni izrazi lica prepustie mjesto velikim osmjesima olakanja. Jedan neto dobaci i svi se nasmijae, potom otkopie pojase kombinezona. Iz nogavica izvukoe bakrene tapie promjera pola centimetra i poee ih gurati kroz mreu. Krivonogom, fotografu, trebalo je gotovo godinu dana da smisli nain kako ukrasti zlato iz zabravljenih i nadgledanih separatora. Metoda koju je otkrio bila je krajnje jednostavna kao, uostalom, sve iznimno uinkovite metode. iva upija zlato isto onako kako bugaica upija vodu. Moe upiti svako zrnce zlata s kojim doe u doticaj. Ali, iva ima jo jednu osobinu. Moe se razmazati po bakru kao maslac po kruhu. Sloj ive razmazan po bakru zadrava sposobnost upijanja zlata. Krivonogi je smislio da namaze ivom bakrene tapie koji se mogu progurati kroz otvore eline mree i poloiti na gumenu transportnu vrpcu gdje e upijati zlatna zrnca. Nije ih bilo teko na brzinu sakriti u nogavicu ako naie neki nadzornik i na isti ih nain potajice iznijeti iz pogona za drobljenje. Svake veeri Krivonogi je skupljao tapie obloene zlatom i svojim ortacima predavao druge, namazane ivom. Svake noi u naputenom rudniku onstran brijega dovodio je ivu do kljuanja kako bi iz nje oslobodio zlato. Sada, ree Herby napokon normalnim glasom u prijatnoj tiini pogona za cijanizaciju, probrali smo sve slobodno zlato i preostaje zlato u sulfidu. Prui Rodu cigaretu dok su ili izmeu velikih elinih kada koje su se prostirale na vie hektara. Ubacujemo ga u kade i dodajemo cijankalij. Cijankalij izdvaja zlato i zadrava ga u otopini. Zatim otopinu proputamo kroz cinanu prainu: na taj nain zlato se taloi. Tada zapalimo cink i ostaje nam zlato. 135 Rod zapali cigaretu. Znao je ve sve, ali Herby mu je glumio vodia kao da je neki vaan posjetitelj. Prui mu upalja. Je li mogue da netko krade zlato iz otopine? Herby odmahne glavom i otpuhne dim. Pored svega ostalog, cijankalij je smrtno otrovan. Pogleda na sat. Tri i dvadeset: vjerojatno izlijevaju. Idemo do topionice? Topionica je bila jedina zidana graevina izmeu drugih od lima. Bila je malo izdvojena i prozori koji su se nalazili visoko pod krovom bili su zatieni debelim reetkama. Herby pozvoni na elina vrata. Otvori se pijunka: odmah su prepoznali dva posjetitelja i vrata se otvorie. Naoe se u kavezu koji se otvarao tek nakon to su se vrata zatvorila za njima. Dobar dan, gospodine Ironsides. Gospodine Innes... uvar je izgledao kao da se ispriava. Molim vas, potpiite se. Bio je policajac u mirovini, velikog trbuha i s pitoljem o pojasu. Potpisali su se, uvar dade znak drugom koji je stajao visoko na elinom mostu i on stavi pod miku 'pumpericu' pa okrene prekida. Vrata kaveza otvorie se. Izioe. Elektrine pei bile su uzidane u stranji zid: podsjeale su pomalo na pekarske pei. Na podu nije bilo niega osim mehanikog punjaa, koji je elinim krakovima drao topioniki lonac, te kalupa. Pet ili est radnika u talionici gotovo da se nisu ni obazirali kad su Rod i Herby prili. Isputanje je bilo u tijeku. Krakovi punjaa nagnue se i iz nosca talionikog lonca iscuri tanak mlaz topljenog zlata koji padne u kalup. Zlato je cvrilo, dimilo se, pucketalo i isputalo male crvene i plave iskre dok se hladilo.

Na kolicima s gumenim kotaima bilo je ve etrdeset ili pedeset poluga. Svaka je bila malo manja od kutije cigara i imala je nepravilnu i hrapavu povrinu tipinu za neobraeni metal. Rod zastane i dodirne jednu polugu. Bila je jo topla i na dodir kao da je bila masna. Koliko?, upita Herbvja, a Herby slegne ramenima. Otprilike milijun randa, moda malo vie. Evo kako izgleda milijun randa, pomisli Rod. Nije ba dojmljivo. I to je sad procedura?, upita Rod. Vaemo ih i na svaku polugu utisnemo teinu i broj. Herby pokae velika okrugla vrata blindirane prostorije. Preko noi uvaju se tamo: sutra e blindirano vozilo finerije doi iz Johannesburga da ih preuzme. Herby krene prema izlazu. Kako bilo, problem nije ovdje. Zlato nestaje prije no to igne u topionicu. Pusti da razmislim nekoliko dana, ree Rod. Onda emo opet popriati i pronai rjeenje. I jo je mislio na to dok je leao u mraku i puio cigaretu za cigaretom. inilo se da postoji samo jedna mogunost. Trebali su ubaciti crne policajce u pogon za drobljenje To je bila beskonana igra koja se ticala svih rudarskih kompanija i njihovog osoblja u pogonu za drobljenje. Domiljat um smiljao je nove naine kako obrati skorup sa zlata. Kompanija bi to uoila usporeujui predvianja sa stvarnom proizvodnjom i trudila se da otkrije slabu toku. Trajalo je tjedan, mjesec, ponekad cijelu godinu. Onda je otkrivala nain i prekidala potkradanje. Slijedile su prijave, stroge kazne, kompanija je cirkularnim pismom obavjetavala druge kompanije o otkrivenom nainu i svi su ekali da netko smisli novu metodu. Zlato ima mnoge neobine osobine: teinu, nekvarljivost, ali i pohlepnost i udnju koje budi u ljudskim srcima. Rod ugasi cigaretu, okrene se na bok i navue plahtu preko ramena. Prije no to je zaspao, njegova posljednja misao bila je posveena ozbiljnom problemu koji je tih dana stalno bio u njegovom umu. Braa Delange iskopali su gotovo petsto metara kopa u dva tjedna. Nastavljajui tim ritmom, trebali su doi do Velikog Medvjeda za sedam tjedana: a tada, u usporedbi s tim, kraa zlata izgledala bi beznaajna. U trenutku kad je Rod Ironsides zaspao, Big King pio je vino u drutvu ortaka i plemenskog brata Philemona N'gabaija, Krivonogog. Sjedili su jedan suelice drugom na dva rasklimana stolca od trske, a izmeu njih stalajala je svjetiljka i boca jeripiga od etiri litre. Smrad imia u naputenom rudniku nije doputao da osjete bou-quet vina, ali to nije smetalo dvojici mukaraca, koji su pili ne da bi uivali u okusu vina, ve da iskuaju njegove opojne uinke. Krivonogi ponovno napuni au koju mu je Big King pruio. I dok je vino grgoljavo teklo, nastavio je napadati Josea Almeidu, Portugalca, kudei njegovu narav i ponaanje. Ve nekoliko mjeseci namjeravam popriati s tobom o tome, ree Big Kingu. Ali, ekao sam da mi se prui prilika da mu postavim zamku. On je kao lav koji pljaka naa stada: ujemo kako rie u noi, a u zoru vidimo njegove tragove oko leina naih goveda, ali ne moemo mu se suprotstaviti licem u lice. Big King je cijenio rjeitost Krivionogog. Dok je sluao, pio je jeripigo kao da je voda, a drugi mu je stalno punio au.

Savjetovao sam se sam sa sobom i ovako sam si rekao: 'Phlimenon N'gabai, nije dovoljno to sumnja u bijelca. Nuno je da svojim oima vidi da prodire tvoj imetak'. Kako, Krivonogi? Glas Big Kinga postajao je sve nemutiji. Razina vina u boci znatno se spustila, ispod polovice. Reci mi, kako moemo tog ovjeka uhvatiti na djelu. Pokae crvenu aku veliku kao grozd banana. Ja... Ne, Big King. Krivonogi se naoko sablanjavao. Ne smije mu nauditi. Kako bismo inae prodavali nae zlato? Moramo dokazati da nas vara i dati mu do znanja da znamo. Potom emo nastaviti po obiaju, ali e nam u budue plaati pravu cijenu. Big King razmisli nekoliko trenutaka i na koncu uzdahne sa aljenjem. U pravu si, Krivonogi. Ali, tako bih volio... Opet pokae aku i Krivonogi urno nastavi. Zato sam obavijestio svog brata, koji je voza kamiona za Scale Companv iz Johannesburga i on je uzeo u tvrtki ovaj uteg. Krivonogi izvadi iz depa metalni cilindar i prui ga Big Kingu, koji ga prou i sa zanimanjem. Veeras, kad ti Portugalac izvae zlato koje mu donese, ti e mu rei: 'Sada, prijatelju moj, napravi mi uslugu pa izvai i ovo', i tako e vidjeti je li vaga ispravna. U budue, morat e svaki put izvagati ovo na svojoj vagi prije no to mu prodamo nae zlato. Big King se nasmije. Doista si prepreden, Krivonogi. i Big Kingove oi bile su zamagljene i krvave. Jeripigo je bilo jako vino, a popio je neto manje od etiri litre. Sad je sjedio pred portugalskim trgovcem u stranjem skladitu trgovine i gledao ga kako istresa zlatnu prainu na tanjur zlatarske vage. Zlato je oblikovalo uti stoac koji je lagano svjetlucao na svjetlu slabe arulje. 23 unca. Almeida podigne glavu i pogleda Big Kinga kako bi dobio potvrdu. Pramen crne masne kose spustio mu se na elo. Lice je bilo blijedo, a crna brada bila je u izrazitoj opreci s bljedunjavom koom. Dobro. Big King potvrdi. Osjeao je u dnu drijela trpki okus jeripiga: bio je jak kao odbojnost koju je utio za ovjeka suelice njemu. Podrigne. Almeida skine tanjur s vage i opet istrese zlato u staklenku s navojnim epom. Idem po ono to sam ti duan, ree i krene da e ustati. ekaj!, uzvikne Big King i Portugalac ga pogleda donekle iznenaeno. Big King izvadi uteg iz depa jakne i stavi ga na stol. Izvai ovo na svojoj vagi, ree na portugalskom. Almeida spusti pogled na uteg i podigne ga opet na Big Kinga. Srui se na stolac i pomakne pramen kose sa ela. Zausti, ali mu ponestane glasa, pa se morao iskaljati. Zato? Neto nije u redu? Iznenada je postao svjestan veliine ovjeka koji mu je bio nasuprot i osjeao je u njegovom dahu vonj alkohola. Izvai! Big Kingov glas nije imao nikakav poseban prizvuk i nije bio ljutit. I lice je bilo bezizraajno, ali plamene o i odavale su ovjekov bijes. Almeida se uplai. Preplavi ga ledeni i stravini strah. Nije bilo teko zamisliti to e se dogoditi kad Big King otkrije da je vaga neispravna. U redu, ree krjetavim glasom. Pitolj je bio u ladici pored njegovog desnog koljena. Bio je napunjen, s metkom u cijevi. Bio je zakoen, ali trebao mu je samo trenutak da ga otko i. Ionako je znao da nee biti potrebno pucati: s orujem u ruci imat e potpunu kontrolu nad situacijom.

A ako bude prisiljen pucati... pitolj je bio kalibra 45 i teko zrno bilo je dovoljno da zaustavi i gorostasa poput crnca. Nuna obrana, pomisli grozniavo. Lopov. Zatekao sam ga na djelu i on me napao. Nuna obrana. Vjerovat e mi. Ali, kako uzeti pitolj? Mora li ga pokuati kriomice izvaditi iz ladice, ili ga zgrabiti munjevitim pokretom? Izmeu njih je stol. Crncu e trebati nekoliko trenutaka da shvati to se zbiva, a potom e morati obii stol. Ima dovoljno vremena na raspolaganju. Stisne ruicu ladice, povue je. Zagrebe noktima po drvu u potrazi za velikim crnim automatskim pitoljem amerike mornarice i pobjedniki zadrhti kad prstima napipa drku. Big King srui se preko stola kao crna lavina. Vaga i staklenka sa zlatnom prainom otkotrljae se i padoe na pod razbivi se. Almeida, koji je jo sjedio s pitoljem u ruci, bio je odbaen unazad od Big Kingove teine. Prije mnogo godina Big King je radio za nekog organizatora safarija u portugalskoj Isto noj Africi i nije zaboravio uinak rana od vatrenog oruja na tijelima ubijenih ivotinja. U trenutku kad je spazio pitolj u Almeidinim rukama, uplaio se koliko i protivnik. Strah je u trenutku potaknuo njegovu reakciju i silovitost nasrtaja. Portugalac se svim snagama koprcao pod njegovom teinom. Big King stisne zapee ruke u kojoj je Almeida drao oruje^ i pretrese je ne bi li ga prisilio da ga ispusti. .1 Desnom je rukom zgrabio Portugalca za guu i nagonski je koristio svu snagu obiju ruku. Osjeti pod desnom rukom kako neto puca i krka kao orahova ljuska, a njegovi prsti jo se dublje zarie u uzdrhtalo meso. Pitolj izleti iz ruke koja je istog trena izgubila svu snagu, sklizne po podu i uz tupi udarac zaustavi se uza zid. Tek u tom trenutku Big King se pribere i vrati razbor koji je strah bio ponitio. Uo i da Portugalac nepomino lei pod njim. Pusti ga i pridigne se na koljena. Almeida je bio mrtav. Vrat je bio svijen pod nemoguim kutom u odnosu na ramena. U iskolaenim oima bio je izraz nevjerice, a mlaz krvi potekao je iz nosnice i curio preko gornje usne. Uasnut, Big King ustukne u smjeru vrata ne skidajui pogled s lesa. Kad je doao do praga zastane i suspregne poriv da potri. Vrati se i klekne pored stola. Prvo pokupi cilindrini uteg koji je bio uzrok svega i stavi ga u dep, potom pone skupljati rastresenu zlatnu prainu i krhotine staklenke s navojnim epom: stavi ih u dvije omotnice koje je naao medu papirima na stolu. Deset minuta kasnije izie kroz stranja vrata trgovine i izgubi se u noi. Dok je Big King iao prema hotelu rudnika, Rod Ironsides se vrpoljio u krevetu, na zguvanim plahtama vlanim od znoja. Bio je zarobljenik uobrazilje, utamnien u mori koje se nije uspijevao osloboditi. Mora je bila beskrajna i zelena utvara, ustreptala, nadnaravna, providna. Znao je da je zadrava samo prozirna staklena stijenka. Drhtao je pred tim prizorom: bio je siguran da je ledena i vidio je svjetlost koja je prolazila kroz nju. Mu io ga je smrtni strah. Iznenada se na staklenom zidu iscrta napuklina tanka kao vlas i propusti jednu jedinu kap. Veliku krukoliku kap, savrenu, kao da ju je naslikao Tretchikoff. Sjala je kao dragulj. Bila je najstravinija stvar koju je Rod vidio u svom ivotu. Vikao je u snu kako bi dao uzbunu, ali napuklina se razgranala i kap potee niz staklo, a za njom druga, pa trea. Iznenada iljati i nepravilni komad stakla silovito izleti iz zida i Rod krikne dok je voda prodirala u uspjenuanom mlazu. Staklena stijenka tutnjei prsne i zelena bujica se poput lavine srui huui na njega s krijestom bijele pjene na vrhu.

Probudi se. Sjedio je na krevetu s krikom uasa na usnama, a tijelo mu je bilo vlano od znoja. Trebalo mu je dugo da umiri ustro kucanje srca. Potom ode u kupaonicu, napuni au vodom i priblii je svjetlu. Voda! Tamo je!, promrmlja. Znam da je tamo. I otpije gutljaj. I dok je tako gol stajao sa aom prinesenom usnama, a znoj se hladio na koi, sine mu misao. Nije nikad uo da je netko pokuao neto slino, ali s druge strane nitko nije bio toliko lud da ude u smrtnu zamku poput Velikog Medvjeda. Postavit u niz ekplozivnih naboja na svod kopa. Rei u brai Delange da to odmah uine. Tako u, ako odluim, moi raznijeti cijeli svod i zatrpati kop. Zaudi ga neodoljiv osjeaj olakanja koji ga je proeo. Napokon je znao zato se toliko brinuo. Vrati se u sobu i popravi plahte. Ali, nije uspio zaspati: sad je njegova mata bila uarena. U njegovom umu nastavi se kovitlati niz dogaaja i misli sve dok ne ugleda lik Terry Stevner. Nije ju vidio gotovo dva tjedna, otkad se Manfred Stevner vratio iz Europe. Dvaput je telefonom razgovarao s njom, ali razgovori su bili uurbani, zbrkani i nakon njih je bio nezadovoljan. Sve je ee osjeao da mu nedostaje. Jedini pokuaj da drugdje potrai utjehu zavrio je bijednim neuspjehom. Izgubio je svako zanimanje za djevojku ve tijekom prilaenja i - nevjerojatno, ali istinito - otpratio je do obiteljskog doma... u jedanaest naveer, a bila je subota. Samo neodgodive zadae nove dunosti sprijeile su ga da odjuri u Johannesburg i da se suoi s opasnosti. Zna, Ironsides, bolje je da se malo trgne. Ne smije izgubiti glavu za tom enom. Sjeti se to si sebi obeao... Nikad vie! Potapa jastuk dlanovima i opet poloi glavu na njega. Terry je ekala u tiini. Proao je jedan sat po ponoi, a no je^ bila jedna od onih. Uskoro je trebao stii. Strah ju je muio kao nikad prije. Hladan i ljigav osjeaj od usta do eludca. A ipak, imala je sree. On joj nije priao otkad se vratio iz Pariza. Vie od dva tjedna... ali, nije moglo potrajati. Ovo je bila no za njegov dolazak. Zauje auto kako vozi niz drvored i napadne je munina. Ne mogu, ree si, ne mogu vie. Nikako. Ne bi smjelo biti tako, sada znam. Taj in uope nije gnusan, potajan i grozan, zapravo je... zapravo je onakav kakvim mi ga je otkrio Rod. ula ga je u drugoj sobi, pa se pridigne i sjedne. Bila je ispunjena nemirom, osjeala se progonjenom, oajnom. Vrata njezine sobe beumno se otvorie. Manfred?, pozove Terry grubo. Ja sam, ne brini. On prie krevetu, tamna i bezlina spodoba koja odvezuje pojas ogrtaa. Manfred, preduhitri ga Terry, ovaj mjesec je uranila. Oprosti. On stane. Terry vidje kako sputa ruke uz bokove i nepomino stoji. Oh!, ree napokon Manfred topui nogama po gustom tepihu. Doao sam ti rei... Oklijevao je traei povod za posjet. Da u biti odsutan pet dana. Kreem u petak. Moram poi u Durban i Capetown. Spremit u ti kovege, ree Terry. to? Oh, da... hvala. Manfred opet zatope nogama. Dobro, onda... Jo je oklijevao. Potom se sagne i dotakne joj obraz usnama. Laku no, Theresa. Laku no, Manfred.

Pet dana. Terry legne u tami i nasmije se. Pet dana sama s Rodom. Inspektor Hannes Grobbelaar iz Kriminalistikog odjela junoafrike policije sjedio je na rubu stolca, eira zabaenog unazad, i razgovarao je telefonom. Drao je slualicu rukom zamotanom u rupi. Bio je visok, lice mu je bilo izdueno i alosno, a zloguki brkovi prosijedi. Kupovao je zlato, ree u slualicu i potom u odgovor na neizbjeno pitanje: Zlatni prah je posvuda, zlatarska vaga i automatski pitolj kalibra 45, pun, zako en i s otiscima mrtvaca. Opet poslua. Ja, ja. Svakako, ja. ini se da mu je slomljen vrat. Inspektor Grobbelaar okrene se na stolcu i pogleda le koji je leao na podu na korak od njega. Trag krvi na usni, nita drugo. ovjek zaduen za uzimanje otisaka prie stolu i Grobbelaar ustane kako bi mu napravio mjesta da moe raditi, ali je i dalje drao slualicu na uhu. Otisci?, upita gadljivim glasom. Otisaka prstiju ima posvuda, dosad smo ih nali barem etrdeset. Sluao je nekoliko sekunda. Ne, sigurno emo ga uhvatiti. Mora biti neki crni rudar, a imamo otiske svih ljudi koji su doli preko granice. Treba sve provjeriti i po eti ih ispitivati. Da, uhvatit emo ga za najvie mjesec dana, to je sigurno. Vratit u se na John Vorster Square oko pet, im ovdje zavrimo. Spusti slualicu i ustane gledajui le. Gnusni kurvin sin, ree narednik Hugo. Sam je to traio, kupujui zlato. Opasno je kao dijamanti. Mahne velikom omotnicom koju je imao u ruci. Ovdje ima puno krhotina stakla: ini se da su od posude u kojoj je bilo zlato. Ubojica je nastojao sve poistiti, ali nije dobro obavio posao. Ovo je bilo ispod stola. Otisci? Samo je jedan komad stakla dovoljno velik, s djelomice razmazanim otiskom. Mogao bi biti od koristi. Dobro. Grobbelaar klimne glavom. Onda se dajte na posao. Iz druge prostorije dopre enski jecaj. Hugo se namrti. Evo, opet poinje. Kvragu, mislio sam da se umorila. Te proklete Portugalke su nepodnoljive. Trebali biste ih uti kad raaju, progunda Grobbelaar. A gdje ste ih vi uli? Bila je jedna u sobi s mojom starom, u rodilitu. Izgledalo je kao da eli sruiti krov. Brkovi se jo zlogukije objese dok je Grobbelaar razmiljao o Iposlu koji ga je ekao. Sati, dani, tjedni ispitivanja, provjere, pa opet provjere, s gomilom sumnjivaca nespremnih na suradnju. Uzdahne i pokae le palcem. Dobro, s njime smo zavrili. Recite mesarovim dekima da ga mogu odnijeti. Rod je potroio gotovo dva dana da razradi razmjetaj naboja koji su eventualno trebali uruiti svod i zatrpati kop. Nagib i dubina rupa bili su briljivo odreeni kako bi izazvali najvee mogue razaranje krova. Pored toga, odluio je da druge naboje postavi u bone zidove i regulira ih tako da eksplodiraju nakon uruavanja svoda. Na taj nain ekplozije su trebale zbiti komade koji budu zatrpali kop i uiniti ga nepropusnim. Rod je vrlo dobro poznavao silu vode pod pritiskom veim od sto etrdeset kilograma na etvorni centimetar i zakljuio je da je nuno zatrpati barem stotinu metara kopa. Naboji koje

je osmislio imali su upravo tu svrhu. Znao je da nee u potpunosti zaustavili vodu, ali e smanjiti dotok dovoljno da ekipe zaduene za betoniranje mogu uskoiti i zazidati kop. Braa Delange nisu dijelila Rodov ushit planom. Hej, trebat e tri ili etiri dana da se naprave rupe i postave naboji, prosvjedovao je Johnnv kad mu je Rod pokazao plan koji je pripremio. Figa, zarei ljutito Rod. Posao mora biti dobro obavljen. Trebat e barem tjedan dana. Rekli ste da posao mora biti superbrz. Niste priali o krovu, da ga moramo izbuiti tako da u njemu bude vie rupa nego u ementaleru! No, sada to kaem, odvrati Rod. A kaem takoer da ete napraviti rupe, ali neete postaviti naboje sve dok ne siem i provjerim da su duboke koliko hou. Nije bio nimalo siguran da e Johnnv i Davy gubiti vrijeme na buenje do est metara kad su se mogli ograniiti na samo dva metra i postaviti naboje da nitko ne uoi razliku... dok ne bude prekasno. Davy Delange progovori prvi put. Obraunat ete nam fathomage kao nagradu dok radimo taj posao?, upita. etiri fathoma po smjeni?, ponudi Rod. Bio je spreman platiti im iznoenje nepostoje ih koliina stijenja. Osam?, predloi Davy. Ne, dovraga! uzvikne Rod. To bi ve bio lopovluk. Ne znam, ba, promrmlja Davy promatrajui ga svojim lasijim oima. Moda bih trebao popriati s bratom Duivenhageom i priupitati ga za savjet. Duivenhage je bio sindikalni povjerenik za okno broj 1. Proteklih je godina doveo Franka Lemmera do ruba ivanog sloma i sad je to pokuavao s Rodnevjem Ironsidesom. Rod je ve poeo zahtijevati od sjedita tvrtke da Duivenhageu ponude dobro plaeno mjesto poslovoe kako bi ga maknuli. Zadnje na svijetu to je Rod elio bilo je da brat Duivenhage pone njukati oko kopa koji je iao k Velikom Medvjedu. est, ree. Pa..., Davy je oklijevao. est je u redu, Davy, prekine ga Johnnv i Davy ga runo pogleda. Johnnv mu je oteo iz ruku potpunu pobjedu. Dobro, onda dogovoreno. Rod pouri okonati pregovore. Ponite odmah s poslom. Rodov plan iziskivao je gotovo tisuu dvjesto rupa, koje su trebale biti ispunjene s dvije i pol tone eksploziva. Odabrana poetna toka nalazila se tristo metara dalje u kopu koji je kretao od glavnog transportnog hodnika na nivou 66: tamo je trebalo zapoeti smjetanje naboja. Kop je ve bio postao prostrani hodnik, dobro osvijetljen i prozraen, s elektrinim vodom te cijevima ventilacije i komprimiranog zraka privrenim za svod. Na tlo je postavljen kolosijek. Kad su braa Delange zapoeli buenja, prekinuo se rad na fronti. Posao je bio lagan i nije puno zamarao ljude. Kad bi ruba bila zavrena, Davy je ubacivao ipku kako bi provjerio dubinu, z&im bi zaepio otvor zguvanim papirom. Imao je na raspolaganju puno vremena za ispijanje kave iz termosice i za razmiljanje. Tri su mu misli neprestano zaokupljale um dok je mirno sjedio i ekao da bude dovrena idua rupa. Ponekad je i po pol sata uivao u toj predodbi pedeset tisua randa. Bili su njegovi, ve oporezovani, tekom ih je mukom skupio tijekom godina i uloio ih je u mjesnu

podrunicu tvrtke Johannesburg Building Societv. Zamiljao ih je naslagane u lijepim zelenim svenjevima u blindiranoj prostoriji tvrtke. I na svakom je svenju pisalo: Davy Delange. Zatim je njegova mata nesvjesno prelazila na imanje koje je htio kupiti tim iznosom. Vidio ga je u suton: sjedio je na prostranom stoepu dok je sunce zalazilo za brda, a stoka se vraala s panjaka. Pored njega na stopeu je uvijek sjedila jedna ena. I ta je ena iila crvenokosa. Petog jutra Davy se vrati kui u zoru. Nije bio umoran. Posao je te noi bio lagan i nimalo ga nije iscrpio. Vrata Johnnvjeve i Hettiene sobe bila su zatvorena. Davy je pojeo doruak itajui novine i, kao uvijek, potpuno se zadubio u strip o pustolovinama Modestv Blaise i Williea Garvina. U jutronjem nastavku Modestv je bila u bikiniju i Davy ju je prouavao usporeujui je sa zdravim i krepkim tijelom bratove ene. I dalje je mislio na nju kad se bacio na krevet i budan matao o pustolovini u kojoj je Modestv Blaise postala Hettie, a on je bio Willie Garvin. Sat kasnije jo je bio budan. Pridigne se i sjedne, uzme runik koji je ostavio podno kreveta. Omota ga oko struka i krene u kupaonicu. U trenutku kad je desnicu ispruio prema kvaki, vrata kupaonice otvorie se i on se nade suelice Hettie Delange. Hettie je imala na sebi ogrta od bijele ipke, a na nogama par papua s uresima od nojevog perja. Lice je bilo nenaminkano, kosa zaeljana unazad i vezana vrpcom. Oh!, usklikne iznenaeno. Preplaio si me. Oprosti. Davy se nasmijei i dalje stiui runik jednom rukom. Hattie mu brzo prede pogledom po golim grudima. Davy je bio miiav poput boksaa, a grudi obrasle kovravim dlakama. Tetovae na nadlakticama isticali su krupni miii. Hej, uistinu si krupan, promrmlja Hettie zadivljeno, a Davy nagonski uvue trbuh. Doista to misli? Nasmijei se pomalo stidljivo. Da. Hettie se nagne i dodirne mu nadlakticu. I kako snani miii! Pokret je razmaknuo ogrta i Davy porumeni kad pogleda u otvor. Zausti neto rei, ali mu uzmanjka glas. Hettie mu je prstima milovala ruku i gledala ga u oi. Zatim mu se polako priblii. Svidam ti se, Davy?, upita tihim i muklim glasom. ivotinjski kriknuvi, Davy se baci na nju: njegove ruke nasrnue na ogrta i pritisnue Hettie na zid kupaonice dok je on, raspomamljen, zadihan i prazna pogleda, grevito svojim ustima traio njena. Hettie se smijala, a smijeh je bio priguen i soptav. ' To je najvie voljela. Kad mukarci izgube glavu, kad polude za njom. ' Davy, promrmlja i strgne mu runik. Davy. I dalje se koprcala kako bi se izmaknula pokretima Davvjevih bokova: znala je da e ga time jo vie uzbuditi. On ju je grlio, a iz oiju mu je iskrila mahnitost. Da, proapta mu na usne. Davy je izbaci iz ravnotee, Hetti se oklizne na zid i zavri ispruena na podu. ekaj, ree zadihano. Ne ovdje... u spavaoj sobi. Ali, bilo je ve prekasno. Davy je proveo poslijepodne zatvoren u svojoj sobi. Leao je na krevetu preplavljen grizodujem i osjeajem krivnje. Moj brat, ponavljao si je bez prestanka. Johnny je moj brat.

Zaplae. Svaki jecaj razdirao mu je grudi. Suze su tekle, pekle i ostavljale ga slabim i shrvanim. Moj brat. Davy odmahne glavom obuzet nevjeyc grozom. Ne mogu dalje ostati ovdje. Moram otii. Ustane i opere oi. I dok mu se, prignutom nad umivaonikom, voda slijevala niz lice, odlui. Moram mu rei. Teina grinje savjesti smodila ga je. Napisat u Johnnvju pismo. Priznat u mu sve i otii odovud. Oajniki potrai papir i olovku kao da poinjeno djelo moe ponititi njegovim opisom. Sjedne za stol pored prozora i polako, mukotrpno, napie pismo. Kad je zavrio, bilo je tri popodne. Sad se osjeao malo bolje. Zatvori etiri lista u omotnicu i stavi je u dep jakne. Na brzinu se odjene i kriomice izie iz kue, u strahu da ne sretne Hettie. Ali, nje nije bilo. Njen veliki bijeli Monaco nije bio u garai. S osjeajem olakanja Davy izie iz drvoreda i skrene na cestu koja je vodila u Sonder Ditch. Htio je stii u rudnik prije no to Johnnv zavri smjenu. Davy je sluao bratov glas dok se smijao i alio s drugim rudarima u svlaionici. Zatvorio se u jedan nunik da ga ne sretne i neutjeno je sjedio na dasci. Zvon Johnnvjeva glasa preplavi ga novim valom grizoduja. Pismo s priznanjem bilo je u jednom depu kombinezona. Izvue ga, otvori i ponovno proita. Onda, dovidenja, veselo usklikne Johnnvjev glas u svlaionici. Do sutra, gadovi. Ostali rudari odgovorie uglas. Zatim zauje lupu vrata. Davy je ostao sjediti jo dvadeset minuta u smradu znoja i mokrae, prljavih arapa i dezinfekcijskih sredstava za uljeve. Na koncu vrati pismo u dep i otvori vrata nunika. Ekipa ga je ekala na ulazu u kop. Svi su sjedili na klupi, smijali se i razgovarali u gotovo prazninom raspoloenju, jer su znali da ni ta smjena nee biti naporna. Veselo su doekali Davvja kad su ga ugledali kako stie iz transportnog hodnika. Braa Delange bili su omiljeni u svojim ekipama i bilo je neuobiajeno to Davy ne odgovara na njihove pozdrave. Nije se ni nasmijao. Swazi zamjenik preda mu sigurnosnu svjetiljku i Davy promrmlja zahvalu. Tekim korakom uputi se sam u kop. Izgledao je kao da nije svjestan onog to ga je okruivalo: njegov je um bio zaslijepljen velom grizoduja i samosaaljenja. Nakon tristo metara doao je do mjesta gdje su taj dan trebali raditi. Ljudi iz Johnnvjeve smjene ostavili su builice prikljuene na cijevi za komprimirani zrak, spremne za uporabu. Davy stane i njegove ruke nesvjesno zapoee uobiajeni postupak paljenja sigurnosne svjetiljke. Plaviasti plamiak pojavi se iza zatitne metalne mree. Davy podigne svjetiljku i krene sporim korakom drei je u visini oiju. Gledao je u plamen, ali ga nije vidio. Zrak u kopu bio je svje, proien i nije imao ni okusa ni mirisa. Davy je produio kao mjesear. Sad je ve bio potpuno preplavljen samosaaljenjem: doivljavao se u polujunakoj ulozi nekog od velikih povijesnih ljubavnika kojeg su pregazile tragine okolnosti. Njegov je um utonuo u tu predodbu, oi nisu nita zapaale. Naslijepo je obavljao ritual koji je u tisue drugih navrata oznaio poetak smjene. Plavi plamen u mreastom metalnom kavezu sigurnosne svjetiljke postupno je promijenio oblik. Vrh se spljotio i nad njom se pojavila sablasno blijeda aureola. Davvjeve oi su je vidjele, ali njegov je um odbio primiti poruku. Nastavio je rastreseno hodati, otupio od grizoduja i samilosti za samoga sebe. Aureola nad plamenom znaila je da je u zraku barem petpostotna koncentracija metana. Zadnja rupa koju je ekipa Johnnvja Delangea izbuila na kraju smjene prodrla je u upljinu

punu metana. Plin je ve tri sata izlazio kroz otvor. Ventilacijski ureaj nije uspijevao dovoljno brzo proistiti zrak i plin se polako rairio po kopu. Uzduh oko Davvja bio je zasien metanom i svakim mu je udisajem prodirao u plua. Bila je dovoljna iskra da izazove eksploziju. Davy stigne do kraja kopa i spusti poklopac na stijenj. Plamen se ugasi. Sve u redu, promrmlja. Nije bio svjestan da govori. Vrati se do ljudi koji su ekali. Sve u redu, ponovi. Pod vodstvom Swazi zamjenika etrdesetorica ljudi Davyja Delangea veselo uoe u kop. Davy ih je pratio, odsutan i turoban. Hodajui, potrai u depu i izvadi kutiju Lexingtona s filterom. Stavi cigaretu u usta, vrati kutiju u dep i prede rukom preko depova u potrazi za upaljaem. Ode od para do para koji su radili na builicama pokazujui im mjesta na kojima su trebali buiti. Svaki put kad je progovorio, neupaljena cigareta njihala mu se izmeu usana. Pokazivao je rukom u kojoj je drao upalja. Trebalo je dvadeset minuta da odredi posao svim builicama. Davy je promatrao prizor: svaki radnik i pomonik bili su nalik grupnom kipu. Gotovo svi bili su goli do pojasa i njihova tijela izgledala su kao da su isklesana u ebanovini dok su stajali za velikim strojevima. Davy podigne ruke, prinese upalja licu i okrene valji. Zrak u kopu pretvori se u oganj. U munjevitoj eksploziji plamen dostigne temperaturu bijelog usijanja. Spali kou lica i polugolih tijela radnika za strojevima, spali kosu i vlasite, pretvori ui u ugljene batrljke, spri one jabuice u dupljama, pretvori u adu odjeu koja je gorjela na tijelima dok su padala. U trenutku kad mu je vatra strgala kou s lica i ruku, Davy Delange otvori usta u priguenom samrtnom kriku: plamen prodre niz njegovo grlo i doe do plua punih metana. Grudni ko pukne kao papirnata vreica i rebra se rairie u lepezu oko grozne rane poput latica suncokreta. etrdeset i jedan ovjek poginuo je u istom trenutku. Za praskom je uslijedila sablasna tiina: tijela rudara, nalik spaljenim insektima, leala su na podu kopa. Neka su se jo micala: jedna zgrbljena kima opustila se, noga se ispruila, pougljenjeni prsti omlohavili su. No, minutu potom svi su leali nepomino. Doktor Dan Stander i Rodney Ironsides prvi su, pola sata kasnije, uli u kop. Miris pougljenjenog mesa bio je nepodnoljiv. Obojica su morali svladati muninu dok su hodali kopom. 151 Dan Stander sjeo je za pisai stol i pogledao parkiralite ispred bolnice rudnika. Izgledao je deset godina stariji nego prethodne veeri. Zavidio je kolegama zbog odmaka s kojim su uspijevali raditi svoj posao. Nikad nije bio u stanju jednako se tako ponaati. A upravo je zavrio pregled etrdeset i jednog trupla kako bi napisao smrtovnice. Radio je ve petnaest godina kao lijenik u rudniku, stoga se navikao vidjeti smrt u njenim najgrozomornijim oblicima. Ali, ova nesrea bila je najtraginija u njegovoj karijeri. etrdeset i jedan ovjek, svi rtve uasnih opeklina i velikih ozljeda izazvanih eksplozijom. Bio je iscrpljen, shrvan uasom. Protrlja si sljepooice dok je prouavao pladanj s osobnim predmetima koji je stajao pred njim. To je bilo sve to su nali u Delangeovim depovima. Izvaditi te predmete iz spaljene odjee bila je gadna zadaa: ispod kombinezona ovjek je imao jeftinu najlonsku koulju koja se rastopila od vruine i stopila sa spaljenom koom.

Bio je tu mjedeni privjesak za kljueve s nekoliko kljueva, britva s kotanom drkom, upalja Ronson koji je pronaen u zgrenoj pougljenjenoj desnoj ruci, kona novarka i otvorena omotnica sa spaljenim vrhom. Dan je predao osobne predmete poginulih crnaca mjesnom pro elniku Ureda za zapoljavanje koji se trebao pobrinuti da ih poalje obiteljima. Uzdahne s gaenjem, uzme novarku i otvori ju. U jednom pretincu bilo je pet potanskih maraka i pet randa u novanicama. Drugi pretinac bio je pun papira. Dan baci pogled na posjetnice trgovakih putnika, raune istionice, odreske iz novina na kojima su se nudila imanja na prodaju, presavijen list Fartners' Weeklyja koji je objanjavao planiranje uzgoja mlijenih krava i tednu knjiicu JBS-a. Dan otvori knjiicu i otpuhne vidjevi ukupan iznos. Zatim pregleda ostatak. Bila je tu jedna otvorena omotnica, skrivena u koricama knjiice. Dan je otvori i namrti se: sadravala je niz fotografija koje^ su se nudile na prodaju u luci Lourenco Marques u Mozambiku. Dani je traio upravo materijal takve vrste. i fi Kad su se osobni predmeti nekog ovjeka predavali ro acima, Dan im je volio pritedjeti to svjedoanstvo ljudske krhkosti. Spalio je fotografije i omotnicu u pepeljari i usitnio aave komadie papira prije no to ih je bacio u ko. Ode do prozora i otvori ga kako bi dim iziao, zatim potrai pogledom po parkiralitu Joyin Alfa Roemo. Ne vidjevi ga, Dan se vrati za stol. Privue ga druga omotnica. Uzme je. Bila je umrljana krvlju, a jedan je vrh bio spaljen. Dan je izvadio etiri lista i rairio ih po stolu. Dragi ]ohnny, kad je tata umro ti si jo bio malen... i ja sam te uvijek smatrao vie sinom no bratom. Evo, Johnny, sad ti moram rei... Dan je polako itao i nije uo kad je ula Joy, koja je zastala na vratima i pogledala ga s ljubavlju. Plava ravna kosa sputala joj se na ramena, a na usnama joj je bio blagi smjeak. Prie mu u tiini i poljubi mu uho. Dan se trgne i okrene k njoj. Dragi. Joy ga poljubi u usta. to je tako zanimljivo? Nisi uope primijetio da sam dola. Dan je na trenutak oklijevao prije no to joj je rekao. Radi se o jednom ovjeku koji je sino poginuo u uasnoj nesrei. Imao ga je u depu. Stavi pismo ispred Joy, koja ga takoer proita. I spremao se poslati ga bratu?, upita ona. Dan klimne glavom. Kakva razvratnica, promrmlja Joy. Dan je iznenaeno i zaueno pogleda. Tko? ena... za sve je ona kriva, zna. Joy otvori torbicu i uzme papirnatu maramicu da si obrie suze. Kvragu, upropastit u si minku. Zatim nastavi: Zasluila bi da preda pismo muu. Misli da mu ga trebam predati?, upita Dan. Nemamo se pravo stavljati u ulogu Boga. Ne?, upita Joy. Dan ju je utke gledao dok je ona derala pismo u male komadie, zguvala ih u ruci i bacila u ko. arobna si, ree joj. Hoe li se udati za mene? Ve sam odgovorila na to pitanje, doktore Stander. I opet ga poljubi. 153 Hettie Delange bila je jako uznemirena.

Sve je poelo telefonskim pozivom koji je probudio Johnnvja. On je spomenuo neku nesreu u oknu dok se oblaio, ali Hettie je ostala budna tek nekoliko trenutaka i potom opet zaspala, dok je Johnnv uurbano iziao u no. Vratio se nakon puno sati i sjeo je na rub kreveta pognute glave, stiui ruke medu koljenima. Uzdahne. to je bilo?, grubo je upitala. Dodi u krevet. Ne sjedi tu. Davy je poginuo, rekao je neutjeno Johnnv. Trenutak oka zgrio joj je trbune miie i skroz je razbudio. Odmah potom preplavio ju je osjeaj olakanja. On je bio mrtav. Kako je sve bilo jednostavno. Brinula se cijeli dan. U trenutku slabosti napravila je glupost, ijih se posljedica cijeli dan plaila. Zamiljala je Davvja kako je prati poput psia pokuavajui je tako otvoreno dirati da bi ak i Johnnv to shvatio. Bilo je lijepo, ali bio je to prvi i zadnji put. Nije ga imala namjeru ponoviti i, nadasve, nije htjela komplikacije. Sad je sve bilo sreeno. On je bio mrtav. Jesi li siguran?, zabrinuto je upitala, a Johnnv to protumai kao izraz brige. Vidio sam ga! Johnnv zadrhti od trnaca i pro e si nadlanicom preko usana. Oh, uasno! Hettie se dosjetila da mora odglumiti svoju ulogu. Pridigne se, sjedne i zagrli Johnnvja. Doista, uasno za tebe. Te noi nije vie zaspala. Pomisao da je Davy otiao iz njena zagrljaja u nasilnu smrt uzbuivala ju je. Bilo je kao u filmu, ili romanu. Kao daje Davy srueni pilot, a ona njegova djevojka: moda trudna, sama na svijetu, treba otii u Buckinghamsku palau da preuzme odlije namijenjeno Davvju. I kraljica e joj rei... U njenom umu matarije su se smjenjivale do zore. U meuvremenu Johnnv se bacakao i mrmljao pored nje. Probudi ga kad je prva svjetlost prodrla u sobu. Kakav je bio?, upita tiho. Johnny, na to je sliio? Johnnv se opet najei i pone joj priati. Glas je bio hrapav, reenice isprekidane i nemute. Kad je uutio, Hettie primijeti da drhti od uzbuenja. Uasno!, stalno je ponavljala. Oh, stravino! Privije se uz njega. Malo potom Johnnv je poelio voditi ljubav, a Hettie pomisli da nikad nije bilo tako lijepo. Cijelo su jutro stizali telefonski pozivi i etiri su prijateljice dole na kavu. Pojavili su se izvjestitelj i fotograf Johannesburg Stara i postavili joj mnotvo pitanja. Hettie je bila u sreditu panje i vie je puta prepriala dogaaj sa svim grozomornim pojedinostima. Nakon ruka Johnnv se vratio doma u drutvu smedokosog ovjeuljka u sivom odijelu i crnim talijanskim cipelama, s crnom torbom pod mikom. Hettie, ovo je gospodin Bogart. Bio je Davvjev odvjetnik. Ima ti neto rei. Gospodo Delange, dopustite mi da vam iskaem svoju naiskreniju suut za tragini gubitak koji je zadesio vas i vaeg mua. Uasno, zar ne? Hettie je bila oprezna. Moda je Davy ispriao to se dogodilo odvjetniku, a on je doao sve otkucati Johnnvju. Va urjak napravio je oporuku, a ja sam njen izvritelj. Va je urjak bio bogat. Ostavio je vie od pedeset tisua randa. Bogart napravi promiljenu stanku. A vi i va mu jedini ste batinici.

Hettie sa sumnjiavim izrazom na licu skrene pogled s Bogarta na Johnnvja. Ne razumijem... to to znai? to znai'batinici'? Znai da se nasljedstvo ima podijeliti izmeu vas i vaeg mua. Pripada mi pola od pedeset tisua randa?, upita Hettie, sretna i u nevjerici. Ba tako. Zaboga!, razveseli se Hettie. Nevjerojatno! Jedva je ekala da odvjetnik i Johnnv odu kako bi nazvala prijateljice. Sve etiri vratie se i popie jo jednu kavu pokazujui svoju zavist zbog Hettiene sree i zbog toga to je u ii zanimanja. Dvadeset pet tisua randa, neprestance su ponavljale u nevjerici. Kvragu, morala si mu biti jako simpatina, Hettie, primijeti zlurado jedna prijateljica, a Hettie spusti pogled i potrudi se da namjesti zagonetno i alosno lice. Johnny se vratio nakon est. Teturao je i smrdio po alkoholu. etiri prijateljice nevoljko odoe. Odmah zatim veliki bijeli sportski auto zaustavi se u drvoredu i Hettien trijumf postane potpun. Nijednu njezinu prijateljicu nikad nije posjetio generalni direktor kompanije Sonder Ditch Gold Mining. Otvori vrata istog trena kad je zaula zvono. Njen doek bilo je drsko oponaanje jedne scene iz filma nedavno prikazanog u mjesnom kinu. Gospodine Ironsides, jako je ljubazno od vas to ste nam doli u posjet. Kad je uvela Roda u dnevni boravak pretrpan pokustvom, Johnnv podigne glavu, ali ne ustane. Bok, Johnny, ree Rod. Doao sam vam rei da mi je jako ao zbog Davyja... Ne prodavajte mi maglu, prekine ga Johnnv Delange. Johnny!, uzvikne Hettie. Ne ophodi se tako s gospodinom Ironsidesom. Obrati se Rodu i stavi mu ruku na nadlakticu. Nije namjerno, gospodine Ironsides. Previe je popio. Gubi se, zapovjedi Johnnv. Vrati se u kuhinju. Tamo ti je mjesto. Johnny! Van!, rikne ustajui, pa Hettie pobjegne. Teturajui, Johnny ode do bara od stakla i kromiranog elika koji je bio u kutu. Natoi whisky u dvije ae i prui jednu Rodu. Sretan put mome bratu, ree. Davyju Delangeu, jednom od najboljih razbijaa stijena u Kitchenervilleu, nazdravi Rod i popije pie. Najboljem!, ispravi ga Johnny i popije naiskap. Suspregne uzvik kad osjeti ar whiskyja u grlu, a potom se nagne prema Rodu. Doli ste vidjeti imam li muda zavriti taj prokleti kop ili} elim odustati. Boli vas patka za Davvja i za mene. Samo vas jednog zanima... elite znati hoe li taj kop biti dovren. Johnny si opet napuni au. No, ujte me, prijatelju, i dobro otvorite ui. Johnnv Delange ne odustaje. Taj kop ubio mi je brata, ali ja u ga pobijediti, stoga nemate razloga za brigu. Po ite doma i mirno spavajte, jer Johnnv Delange e sutra ujutro redovno zapoeti svoju smjenu. Rolls Royce Silver Cloud bio je parkiran izmeu drvea u maglovitom jutru. Neto dalje bila je staza s bijelom ogradom koja je zavijala i gubila se u smjeru vrba koje su obrubile rijeku. Du vodotoka magla je bila gua, a trava jarkozelena.

Voza u odori udaljio se od Rollsa kako bi omoguio dvojici putnika da slobodno razgovaraju. Sjedili su na stranjem sjedalu, s pokrivaem od angore preko koljena. Na preklopnom stoliu ispred njih bila je srebrena termosica puna kave, tanke porculanske alice i tanjur sendvia sa unkom. Debeljko je jeo i svaki zalogaj zalijevao kavom. elavi ovjeuljak nije ni dotaknuo hranu, otpuhivao je dim cigarete i kroz prozor gledao konje. Konjuari su ih tjerali u krug: iz nozdrva ivotinja na hladnom jutarnjem zraku izlazila je para, a pokrivke na sapima leprale su. Jahai su se okupili oko trenera: imali su jahake kape i majice, a svi su u ruci imali bi. Trener im je uzrujano govorio s rukama uguranim duboko u depove kaputa. Odlian zadatak, ree ovjeuljak. Osobito mi se dopala stanka u Riju. Moj prvi boravak tamo. Debeljko je progundao neto nerazgovijetno. Bio je ljut. Nisu smjeli poslati tog agenta. To je bio znak sumnjiavosti i nepovjerenja, koji je izuzetno oteavao njegovo djelovanje na burzi. Sastanak trenera i jahaa bio je gotov. Jahai su poli do svojih konja, a trener je priao Rollsu. Dobar dan, gospodine, ree kroz otvoreni prozor i debeljko opet neto progunda. Dat u da prede cijelu duinu utrke, nastavi trener. Emerald Ile vui e do petsto metara, zamijenit e ga Pater Noster do milje, a Tiger Shank povui e ga u zavrnici do cilj a. Dobro. Pretpostavljam da hoete prolazna vremena, gospoino Trener mu prui kronometar i debeljko odjednom postane uljudan i prijazan. Hvala, Henry, ree nasmijeivi se. Moram priznati da mi izgleda u formi. Trener je izgledao zadovoljno. Oh, ima vatru u sebi! Do subote u ga dovesti u savrenu formu. Odmakne se od prozora. Idem im rei da krenu. I ode. Imate poruku za mene?, upita debeljko. Dakako. Drugi podigne brkove kao zec. Iritantna navika. Nisam doao ovamo da gledam kljusad koja trkara po stazi. Hoete li mi prenijeti poruku? Debeljko prikrije prezir. Agent si je dopustio nazvati klju-setom jedno od najboljih grla u cijeloj Africi. ele znati neto vie o eksploziji plina. Nije to nita. Debeljko odbaci pitanje pokretom ruke. Mala eksplozija u kojoj je poginula nekolicina ljudi. Nije otetila kop. Nemar odgovornog rudara. Utjecat e na nae planove? Ne, nimalo. Dva konja krenula su sa starta rame uz rame uskovitlavi zapuhe magle. Vranac uz ogradu trao je bez potekoa, dok se sivac muio da mu ostane uz bok. Moji efovi jako su zabrinuti. No, nemaju razloga, odvrati debeljko. Jamim vam da nema nikakve promjene. Eksplozija je izazvana pogrekom u procjeni onog Ironsidesa? Ne. Debeljko nijeno odmahne rukom. Nemar odgovornog rudara. Trebao je zapaziti prisutnost plina. teta. elavi ovjek odmahne glavom s izrazom aljenja. Nadali smo se da se dogaaj moe povezati s Ironsidesovom naravi.

Sivac je zaostajao, dok je vranac i dalje trao bez potekoa i poveavao prednost. Uz ogradu krene trei konj, koji preuzme mjesto sivca i pone trati uz vranca. s Zato vas Ironsidesova narav toliko zanima? 1 Dobili smo zabrinjavajue vijesti. Nije pjeak kojeg se moe pomicati po ploi kako nam drago. Jako je ozbiljno shvatio svoju dunost generalnog direktora. Prema naim izvorima, ve je smanjio trokove poslovanja Sonder Ditcha za nevjerojatnih dvadeset posto. Izgleda neumoran, iznimno dovitljiv... ukratko, ovjek kojeg ne smijemo podcijeniti. Vrlo dobro, prihvati debeljko. Ali, jo ne razumijem zato su vai... hm... vai nadreeni zabrinuti. Misle da e uspjeti sprijeiti poplavu snagom svoje osobnosti? I drugi 'zec' usporio je, a veliki vranac nastavio je utrku sam. Nakon znaka za milju, koji se jedva razabirao u magli, ude na stazu trei. Ne razumijem se u konje, ree elavi ovjek promatrajui dvije spodobe koje su trale. Ali... uspio sam zapaziti onoga... Pokae cigaretom na vranca. Upravo sam vidio kako je izmorio druga dva. Natjerao ih je da im srce pukne i potom ih ostavio za sobom. Mogli bismo ga nazvati nepredvidivim imbenikom koji se ne da ocijeniti normalnim mjerilima. Otpuhne prije no to nastavi. Postoje i ljudi poput tog konja: nepredvidivi. Mi mislimo da je Ironsides jedan od njih i to nam se ne dopada. Ne dopada nam se to igra u protivnikoj momadi. Mogue je da je u stanju onemoguiti cijelu operaciju, i to ne snagom osobnosti, kako ste rekli, ve iznenadnim inom, ponaanjem na koje nismo raunali. Dva su ovjela utihnula i pogledom su pratili dva konja koji su galopirali, proli zadnji zavoj i uli u ciljnu ravninu. Pogledajte. Debeljko tiho prozbori i, kao da odgovara na njegove rijei, veliki vranac produi korak, isprui se, ostavi za sobom drugog konja. Glava se micala kao eki, para je izlazila iz rairenih nozdrva, a trava i zemlja prtale su pod kopitima. S pet duina prednosti pred drugim konjem u punom trku projuri ciljem. Debeljko zaustavi kronometar. Nemirno pogleda u njega, potom zakikota kao razdragano dijete. : A nije bio ni pod velikim pritiskom! Pokuca na staklo i voza u odori odmah otvori prednja vrata i sjedne za upravlja. U moj ured, zapovjedi debeljko. I zatvori unutarnje staklo. Kad je pregradno staklo odvojilo vozaa od putnika, debeljko se obrati svome gostu. Dakle, prijatelju moj, vi drite Ironsidesa nepredvidivim imbenikom. to hoete da uinim? Rijeite ga se. elite rei ono to pretpostavljam? Debeljko podigne obrvu. Ne. Nikakvi drastini inovi. ; elavi ovjek uzrujano odmahne glavom. Pro itali ste previe romana o Jamesu Bondu. Napravite jednostavno sve da Ironsides bude jako daleko i jako zaposlen kad kop bude proao kroz zelenu stijenu Velikog Medvjeda. Inae postoji velika vjerojatnost da e uspjeti uiniti neto ime bi mogao upropastiti nae dobre namjere. Mislim da emo se moi pobrinuti za to, ree Debeljko i uzme jo jedan sendvi sa unkom.

Kako je najavio, Manfred je u petak naveer odletio u Capetovvn. U subotu su Rod i Terry, ne obazirui se na rizik da ih prepoznaju, proveli veer u hotelu Kvalami Ranch. Plesali su i veerali u Africa Roomu, ali vratli su se u stan prije ponoi. U zoru Rodova njena pljuska smotanim nedjeljnim novinama po goloj stranjici usnule Terry izazove veselu kavgu tijekom koje je hitac jastuka sruio fotografiju s jednog zida, jedan se stol prevrnuo, a cika i vika postale su tako glasne da su na katu iznad njih izazvale oluju srditih udaraca po podu. Terry rukom zaprijeti stropu, ali oboje se uz smijeh bacie na krevet kako bi se posvetili jednako iscrpljujuoj, ali manje bunoj djelatnosti. Puno kasnije poli su po Melanie i proveli su jo jedan dan u uzgajivanici na Vaalu. Melanie je ak uzjahala jednog konja, traumatino iskustvo koje je obeavalo da e joj promijeniti ivot. Nakon ruka uzeli su amac iz pokrivenog privezita i zabavili se skijanjem na vodi, doavi gotovo do brane. Terry i Rod smjenjivali su se za kormilom i na skijama. Rodu nije promaklo da je Terry Stevner predivna u svom bijelom bikiniju. Bio je ve mrak kad je usnulu ker vratio majci. Tko je ta Terry o kojoj Melanie stalno pria?, upita Patti, jo uvijek ljuta zbog promaknua biveg mua. Imala je pamenje dostojno poreznika. Terry?, Rod odglumi uenje. Mislio sam da zna. I side niz stube dok mu je Patti uputila preziran pogled. Terry se sklupala na sjedalu Maseratija, samo je nos virio iz raskone bunde. Oboavam tvoju ker, gospodine Ironsides, promrmlja. ini mi se da je osjeaj uzajaman. Rod polako krene prema brdu. Terrvna ruka izroni iz irokog rukava bunde i zaustavi mu se na koljenu. Ne bi li bilo lijepo kad bismo jednoga dana imali nau ker? Bilo bi predivno, odgovori Rod i potom, uz veliko uenje, shvati da to uistinu misli. Jo je razmiljao o tom udesnom fenomenu kad je zaustavio Maserati u podzemnoj garai zgrade i poao otvoriti vrata Terry. Manfred Steyner nijemo je gledao dok je Terry izlazila iz Maseratija i podizala glavu prema Rodu Ironsidesu. Ironsides se sagne i poljubi je, potom zakljua vrata. Drei se pod ruku, njih dvoje krenue k dizalu. Istraitelji Peterson uvijek ispotuju preuzete obveze, ree ovjek za upravljaem crnog Forda parkiranog u polusjeni garae. Dat emo im pola sata da se raskomote, zatim emo poi gore i pokucati na vrata stana. Manfred Steyner i dalje je ni ne trepnuvi nepomino sjedio na sjedalu uz privatnog istraitelja. Vratio se u Johannesburg prije tri sata na poziv istraiteljske agencije. Ostavite me ovdje. Iziite s Fordom, stanite na uglu Claredon Circlea i priekajte me, zapovjedi Manfred. Hej, ne kanite valjda...? Istraitelj se uskomeao. Napravite kako vam kaem. Manfredov glas pekao je kao kiselina, ali istraitelj je bio uporan. Trebat e vam dokazi na sudu, posluit u vam kao svjedok... Odlazite!, zaprijeti Manfred. irom otvori vrata Forda, izie i zatvori ih. Istraitelj je jo malo oklijevao, potom upali motor i izie iz garae ostavljajui ga samog. Manfred polako prie velikom sportskom automobilu. Izvadi iz depa pozlaeni sklopivi no i otvori ga. Naslutio je da je auto posebno vaan tom ovjeku. Trenutano je to bio jedini oblik odmazde koji si je mogao priutiti. Sve dok Rodnev Ironsides ne dovri kop kroz intruzivne stijene

Velikog Medvjeda, nije se mogao suoiti ni s njim ni s Theresom. Nije smio niti dopustiti da naslute kako sumnja na njih. Manfreda Stevnera vrlo su rijetko obuzimali ljudski osjeaji poput ljubavi, mrnje ili ljubomore, i to u iznimno blagom obliku. Nije nikad volio Theresu Hirschfeld ni ikoju drugu enu. Oenio je Theresu zbog njenog bogatstva i drutvenog poloaja koji mu je nudila. Osjeaj koji ga je sada proimao nije bila ni mrnja ni ljubomora: bilo je ogorenje. Razbjesnila ga je misao da su se ta dva beznaajna bia urotila kako bi ga prevarila. Nije kanio djelovati nepromiljeno, prijete i fizikim nasiljem ili razvodom. Ne: odluio se za anonimnu kaznu koja bi bila duboko povrijedila mukarca. Tek mali predujam. Kasnije, u trenutku kad ne bude vie od koristi, Manfred je kanio zgnjeiti Rodnevja Ironsidesa jednako ravnoduno kao to bi zgnjeio mrava. Glede ene... dobro, osjeao je neko neodredivo olakanje. Zbog tog njenoga neodgovornog ponaanja drao ju je u aci, zakonski i moralno. im mu prolazak onstran Velikog Medvjeda bude dao financijsku sigurnost i neovisnost, mogao se i nje rijeiti. Posluila je svojoj svrsi. Putovanje koje je prekinuo ubrzanim povratkom u Johannesburg bilo je povezano s kupovinom dionica Sonder Ditcha. Obilazio je najvanije gradove kako bi s raznim burzovnim agentima dogovorio da od odreenog datuma ponu kupovati sve raspoloive dionice Sonder Ditcha. Namjeravao je zamoliti privatnog istraitelja da ga, im zavri to to je trebao uiniti, odveze u zranu luku lan Smith, jer je ve imao rezervirano mjesto na nonom letu za Durban, gdje je trebao nastaviti pripreme. Sve se dobro odvija, pomisli dok je gurao otricu noa kroz gumenu oblogu trokutasteg prozoria Maseratija. Brzim pokretom pomakne ruicu, otvori prozori, gurne ruku unutra i podigne kvaku. Vrata se otvorie i Manfred sjedne za upravlja. Otrica sklopivog noa bila je otra poput britve. Manfred pone rezati konu presvlaku suvozaevog sjedala, zatim vozaevog i na koncu isti postupak primijeni i na stranje sjedalo. Podigne plou koja je skrivala opremu u pretincu obloenom spuvastom gumom i izabere dizalicu. Uporabi je da razbije sve instrumente na ploi pored upravljaa i komadi stakla padoe zveckajui na tepihe. Zabode vrh dizalice u plou od palisandera, slomi je i iupa jedan dio. Potom izie i udari po vjetrobranu. Staklo napukne. Nastavi udarati: nije ga uspio dokraja razbiti, ali ga je pretvorio u neprozirnu ispucanu stijenku. Baci dizalicu i opet uzme no. Klekne i zaree desnu prednju gumu. Guma je bila tvrda no to je pretpostavljao. Preplavljen srdbom, opet je ubode. No mu se okrene u ruci i otrica se sklopi, posjekavi mu korijen palca... dubok i bolan rez. Manfred ustane kriui i stisne si palac pokuavajui zaustaviti krvarenje. Mein Gotfl. Mein Goti, zastenje, gledajui uasnuto svoju krv. Omota rupi oko rane dok je teturajui izlazio iz podzemne garae. Do e do Forda koji ga je ekao, otvori vrata i strovali se na prednje sjedalo pored istraitelja. Lijenika! Tako vam Boga, odvedite me lijeniku. Teko sam ranjen! Brzo! Ne smijemo izgubiti ni trenutka! Terryn mu danas se vraa u grad, pomisli Rod dok je sjedio za stolom. Ta spoznaja nije mu davala volju za rad tijekom tog dana, za koji je znao da e biti ispunjen neodloivim i hitnim poslovima. 163 Sutradan ujutro trebala su glavnom sjeditu biti predana tromjesena izvjea i shodno tome poslovodstvo je bilo obuzeto uobiajenom panikom zbog isteka roka.

U predsoblju se ve okupilo takvo mnotvo da je Lilly Jordan trebala bi ne bi li ih primirila. U tri je Rod morao poi na sastanak savjetnika u glavno sjedite, ali prije je htio sii u rudnik kako bi provjerio postav naboja koji je Johnny Delange dovrio. Telefon zazvoni u trenutku kad je Lily propustila prvog posjetitelja, visokog i mravog ovjeka sjetna lica i objeenih brkova. Gospodin Ironsides?, ree glas iz slualice. Da. Ovdje Porter Motors. Spremio sam predraun za popravak vaeg Maseratija. Koliko?, Rod praznovjerno prekrii prste. Tisuu dvjesto randa. Dovraga!, uzvikne Rod. Hoete da ponemo raditi? Ne, prvo moram uti osiguravajue drutvo. Nazvat u vas. Rod spusti slualicu. Taj neobjanjivi vandalski in jo ga je uasno pekao. Shvaao je da e se na neodreeno vrijeme morati sluiti kompanijim Volkswagenom. Podigne pogled na posjetitelja. Ja sam inspektor Grobbelaar, ree on predstavljajui se. Istraujem ubojstvo Josea Almeide, koncesionara trgovine mjeovite robe u ovom rudniku. Rukovae se. Pretpostavljate li tko je to uinio?, upita Rod. Mi uvijek neto pretpostavljamo, ree inspektor tako tunim glasom da je na trenutak Rod pomislio da je i njegovo ime na popisu sumnjivaca. Mislimo da ubojica radi u jednom od rudnika u ovoj zoni, najvjerojatnije u Sonder Ditchu. Doao sam vas zamoliti za suradnju. Naravno. Morat u ispitati mnoge vae crne zaposlenike. Nadam se , da mi moete staviti na raspolaganje prostoriju u tu svrhu. Rod uzme telefon. Dok je birao broj, ree Grobbelaaru: Zovem direktora smjetaja. Zatim se usredotoi na slualicu. Ovdje Ironsides. aljem vam inspektora Grobbelaara. Stavite mu na raspolaganje jedan ured. Hou da mu bude pruena sva mogua pomo. Grobbelaar ustane i prui mu ruku. Neu dalje troiti vae dragocjeno vrijeme. Hvala, gospodine Ironsides. Drugi posjetitelj bio je Van der Bergh, ef kadrovske, koji je uao maui izvjeima svojeg odjela kao da su dobitni listi lutrije. Spremni su, izjavi pobjednikim glasom. Nedostaje samo va potpis. Dok je Rod skidao kapicu nalivpera, opet zazvoni telefon. Moj Boe, promrmlja s perom u jednoj ruci i slualicom u drugoj. Je li vrijedno toga? Prolo je jedan kad je Rod utekao iz ureda, preputajui Lily Jordan zadau da se pobrine za bujicu ljudi. Odmah pode u okno broj 1, gdje ga kao razmetnog sina doekae Dimitri i direktori pojedinih sektora, nestrpljivi da doznaju tko e ga zamijeniti na mjestu direktora podzemnih radova. Rod obea da e se raspitati popodne kad ode u glavno sjedite, zatim se presvu e i navue kombinezon i kacigu. Na mjestu gdje je poginuo Davy Delange, Rod nade ekipu u poslu. Privrivali su zatitnu metalnu mreu na strop kako bi zatitili ike ve postavljenih naboja. Elektrini vod koji ih je spajao s povrinom bio je presvuen prepoznatljivom zeleno-plavom plastikom i bio je privren za strop kopa.

U betonskoj prostoriji na ulazu u okno elektriar je ve postavio zasebnu komandnu plou za taj krug, tako da bude stalno pripravan za ukljuenje. Rod je mogao izazvati njihovu eksploziju u nekoliko minuta. Osjeti se kao da se rijeio tekog bremena s plea kad proe kroz ventilacijska vrata i krene niz kop da porazgovara s Johnnvjem Delangeom. Na pola puta sretne gorostasnog Big Kinga, koji se vraao sa skupinom svojih ljudi. 165 Kad ga Rod pozdravi, Big King stane, ali prije no to je progovorio, pustio je da se skupina udalji. Hou priati. Onda priaj. Rod iznenada opazi daje lice Big Kinga naborano, oi upale koa pepeljasto siva, to je u crnaca bio znak loeg stanja. elim se vratiti svojim enama u Mozambik, ree Big King. Zato? Rod je bio pomalo zabrinut mogunou da izgubi tako uinkovitog poslovou. Moja se krv razvodnila. Bio je to najneodredeniji odgovor koji je mogao dobiti. U biti je znaio: Imam svoje razloge i ne kanim ih iznijeti. Kad se tvoja krv opet zgusne, hoe li se vratiti ovamo raditi?, upita Rod. To trebaju bogovi odluiti. Odgovor nije imao nita odreenije znaenje od onoga koji mu je prethodio. Ako eli otii, ne mogu te zadrati, Big King, zna to, ree Rod. Najavi se direktoru smjetaja i on e slubeno zaprimiti tvoju obavijest. Ve sam mu rekao. Hoe da radim do isteka svog ugovora, a nedostaju jo trideset i tri dana. Dakako. Rod klimne glavom. Zna da postoji ugovor. Mora ga isposlovati. Htio bih odmah otii, nastavi tvrdoglavo Big King. Onda mi mora pojasniti razloge. Ne mogu dopustiti da se ne pridrava ugovora ako nema valjano opravdanje. Rod je znao da ni u kojem sluaju ne valja stvoriti opasan primjer. Nemam nikakav razlog, prizna Big King predajui se. Radit u do isteka ugovora. Ostavi Roda i krene za svojom skupinom. Od noi kad je ubio Portugalca malo je spavao, a jeo jo manje. Zabrinutost je poremetila njegov eludac i prouzroila mu dizenteriju. Nije vie plesao ni pjevao. to god rekli Krivonogi i shangaanski induna nije bilo dovoljno da ga utjei. ekao je policiju. I kako su dani prolazili, bio je sve sigurniji da e doi prije no to isteknu trideset tri dana ugovora. Obratio se Rodu u zadnjem oajnikom pokuaju. Sad se morao pomiriti sa sudbinom. Znao je da je policija neumitna. Uskoro e doi. Sapet e mu zapea srebrenastim lancima i odvesti ga u zatvorenom kombiju. Big King je vidio kako odvoze mnoge ljude i uo je to im se potom dogodilo. Zakon bijelaca nije bio drukiji od shangaanskog. Ubojstvo se moralo platiti ivotom. Slomili bi mu vrat omom. Njegovi pretci bili bi mu smrskali lubanju ratnikim buzdovanom ali, na koncu konca, razlika nije bila velika. Rod nade Johnnvja Delangea kako pije hladni aj dok je ekipa radila. Kako ide?, upita. Sad kad smo zavrili petljati, posao opet dobro napreduje. Johnnv obrie usne i zaepi uturu. Nakon Davvjeve smrti, napredovali smo oko petsto metara.

Lijep napredak. Rod se nije obazirao na spominjanje eksplozije metana i na sigurnosne naboje. Bilo bi bolje da je Davy jo iv. Johnnv je mrzio Campbella, rudara koji je zamijenio njegova brata. Nona smjena ne napreduje kako treba. Rei u mu da se trgne, obea Rod. Uinite to. Johnnv se okrene da ekipi neto zapovjedi. Rod pogleda kraj kopa. Manje od tristo metara od te to ke pruala se crna i tvrda stijena Velikog Medvjeda, a onstran nje... to? Osjeti kako mu se koa jei prisjeajui se sna, ledene, prozirne i zelene sile u zasjedi onstran intruzivne stijene. Dobro, Johnnv, sad ste ve blizu. Rod s naporom odagna misao na onaj uas. im dotaknete serpentin morate smjesta prekinuti radove i obavijestiti me. Jesmo li se razumjeli? Bit e najbolje da to kaete i Campbellu, odvrati Johnnv. Moe biti da nona smjena stigne do Velikog Medvjeda prije nas. Rei u mu, obea Rod. Ali ni ti nemoj zaboraviti. elim biti ovdje kad budemo buili naslagu serpentina. 167 Rod pogleda na sat. Skoro su dva. Imao je sat vremena da stigne na sastanak savjetnika u glavnom sjeditu. Kasnite, gospodine Ironsides. Sjedei za dugim stolom u dvorani za sjednice, Manfred Stevner podigne glavu. Ispriajte me, gospodo. Rod sjedne za stol od hrastovine. Dan je bio jako zahtjevan. amor razumijevanja proiri se medu nazonima i doktor Stevner ga bezizraajno promotri na trenutak i potom najavi: Bio bih vam zahvalan da mi nakon sastanka posvetite koju minutu, gospodine Ironsides. Svakako, doktore Steyner. Dobro. Manfred klimne glavom. Sada kad nas je gospodin Ironsides poastio svojim dolaskom, moemo zapoeti sastanak. Bila je to najduhovitija reenica koju su nazoni ikad uli iz Stevnerovih usta. Kad je sastanak zavrio, vani je bio mrak. Sudionici su odjenuli kapute, razmijenili pozdrave i ostavili Manfreda i Roda, koji su sjedili za stolom krcatim prepunih pepeljara, olovaka i notesa za biljeke. Manfred Stevner priekao je tri minute nakon to su se vrata zatvorila posljednji put. Rod se priviknuo na te duge i znakovite mukove, ali osjeao se nelagodno. Naslutio je novo neprijateljstvo u dranju drugog mukarca. Kako bi prikrio nelagodu, pripali cigaretu i ispusti niz kolutova dima prema portretu Normana Hradskog, prvog predsjednika kompanije. S obje strane bila su jo dva. Jedan je prikazivao vitkoga plavokosog ovjeka lijepe vanjtine premda malo oronulog - s parom nasmijanih plavih oiju. Na ploici je pisalo: Dufford Charleywood - direktor CRC-a od 1867. do 1872. Drugi portret u debelom pozlaenom okviru prikazivao je krupnog ovjeka s upadljivim zaliscima tipinog irskog izgleda. Sean Courteney, pisalo je na ploici, a godine su se poklapale s Charleywoodovim. Bili su osnivai kompanije i Rod je u osnovnim crtama znao njihov podvig. Bili su nepoteni pustolovi, kakvih bi se bilo dalo nai u bilo kojem zatvoru. Hradskv je unitio drugu dvojicu domiljatim sputanjem cijena na burzi i virtualno im je ukrao njihove dionice kompanije. Danas smo postali mnogo sofisticiraniji, pomisli Rod.

Nagonski pogleda na elo stola i presretne hladan fiksirajui pogled doktora Stevnera. Ili moda ne?, upita se. Koju zlohudu prevaru ima na umu na prijatelj? Manfred Stevner promatrao je Roda radoznalo, ali s odmakom. Bio je tako daleko od svakog oblika gorine, da je kanio iskoristiti vezu tog ovjeka i svoje ene kako bi izvrio naputke koje je dobio tog jutra. Koliko je blizu intruzivnoj stijeni doao kop?, upita iznenada. Manje od tristo metara. Treba li jo mnogo da stignu do nje? Deset dana. Ne vie. Vjerojatno manje. im stignete do intruzivne stijene, radovi moraju prestati. Vrijeme je jako vano, razumijete. Ve sam rekao svojim rudarima da ne smiju buiti eruptivnu naslagu bez moje izriite zapovijedi. Dobro. Manfred se zatvori u muk itavu minutu. Tog jutra Andrew ga je nazvao da mu prenese gazdine upute. Ironsides je trebao biti daleko od Sonder Ditcha kad budu buili intruzivnu stijenu. Manfred je morao organizirati cijelu stvar tako da generalni direktor bude odsutan. Moram vas upozoriti, gospodine Ironsides, da e proi barem tri tjedna prije no to ete dati zapovijed za buenje tog sloja. Kad doete do njega, ja u morati poi u Europu sklopiti neke sporazume. Bit u odsutan barem deset dana i u tom razdoblju neete smjeti dopustiti nikakve radove u kopu prema Velikom Medvjedu. Bit ete odsutni i preko Boia?, upita Rod s nemalim uenjem. Da. Manfred mu je itao misli. Terry e biti sama, ree si Rod. Bit e sama za boine blagdane. A preko Boica u Sonder Ditchu sedam dana rade sam prijeko potrebne slube. Osoblje se smanjuje na minimum, nuno potrebno za odravanje u pogonu. Mogao bih otputovati na tjedan dana: tjedan dana proveden s Terry. Manfred prieka dok ne nasluti da je Rod donio odluku koju je on elio. Potom upita: Jeste li dobro razumjeli? ekat ete moj nalog za nastavak, a nema razloga da ga oekujete prije polovice sijenja. Shvaam. Moete ii, otpusti ga Manfred. Hvala, odgovori suho Rod. U prizemlju robne kue u Reef Buildingu bila je kavana. Rod preduhitri jednoga bradatog hipija u trku do telefonske govornice i nazove Sundown. Nije bilo nikakve opasnosti: upravo se rastao s Manfredom u uredu. Theresa Steyner, odgovori glas. Imamo tjedan dana za sebe, najavi joj Rod. Cijeli, prekrasni tjedan. Kada?, upita razdragano Terry. Rod joj objasni. Kamo emo? Past e nam neto na um. U 11.26 ujutro 16. prosinca Johnnv Delange je aktivirao naboje postavljene na fronti kopa i potom se uputio kroz dim i prainu. Pod snopom svjetla netom izlomljena stijena sa zida bila je potpuno drukija od modrikastog Vestendorpovog kvarcita.

Bila je staklenasto zelena i crna, proarana tankim bijelim crtama, nalik mramoru. Stigli smo do prepreke, objavi Big Kingu i sagne sa da uzme komad serpentina. Odvae ga u ruci. Uspjeli smo. Pobijedili smo tog gada. Big King je utio i stajao uz njega. Nije dijelio Johnnvjev ushit. Dobro! Johnnv odbaci komad na hrpu. Nastavljamo sa sigurnosnom procedurom. Potom neka svi napuste kop. Zavrili smo posao, do nove zapovijedi. Dobro, Johnny, ree Rod s odobravanjem. Daj da sve poiste i napusti kop. Ne znam kad e stii nalog za buenje intruzivne naslage. A u meuvremenu uzmi malo odmora. Dok eka, plaat u ti tvoja etiri fathoma nagrade dnevno. Pritisne sklopku da prekine vezu, ali ne spusti slualicu. Nazove broj i javi mu se telefonistkinja u glavnom sjeditu. Molim vas, dajte mi doktora Stevnera. Ovdje Rodnev Ironsides. Nakon nekoliko sekunda do njega dopre Manfredov glas. Doli smo do Velikog Medvjeda, najavi Rod. Kreem u Europu sutra ujutro, ree Manfred. Ne smijete nita raditi do mog povratka. Manfred spusti slualicu i pritisne prekida interfona. Otkaite sve moje sastanke, zapovjedi tajnici. Nema me ni za koga. Da, doktore Steyner. Manfred podigne slualicu izravne telefonske linije iji broj nije bio u telefonskom imeniku. Nazove jedan broj. Halo, Andrew. Recite mu da sam spreman ispuniti svoju obvezu. Doli smo do Velikog Medvjeda. Sluao je nekoliko sekunda, zatim opet progovori. U redu, ekam odgovor. Andrew spusti slualicu, proe kroz klizna staklena vrata i izie na terasu. Lijeni ljetni dan utihnuo je od vruine, a sunce je svjetlucalo u bistroj vodi bazena. Kukci su sjetno cvrili u nepreglednom cvijeu koje je okruivalo terasu. Debeljko je stajao ispred tafelaja. Imao je modru kapu i bijelu kutu koja je visjela preko velikog trbuha kao trudnika haljina. Djevojka je leala na boku na dueku na napuhavanje uz rub bazena. Bila je smedokosa i ljupka, s tijelom lutke i licem tintilinia. 171 Skinuti bikini bio je mokri humak na kamenim plo ama terase. Kapi vode blistale su na suncu, krasile joj mlijenobijelu stranjicu i davale joj protuslovan izgled istodobne nevinosti i istonjake erotinosti. Bio je Steyner, ree Andrew. Javio je da su doli do Velikog Medvjeda. Debeljko ne podigne pogled. Nastavi krajnje paljivo razmazivati boju po platnu. Draga, molim te, podigni malo desno rame. Ovako pokriva tu divnu dojku, zapovjedi, a djevojka urno poslua. Na posljetku se debeljko odmakne nekoliko koraka i kritikim okom pogleda ishod svog rada. Moe si uzeti stanku. Oisti kistove dok je gola djevojka ustala, protegnula se kao maka i skoila u vodu. Izroni kratke tamne kose slijepljene za glavu nalik krznu vidre i polako zapliva k suprotnom kraju bazena. Poalji brzojavom u New York, Pariz, London, Tokio i Frankfurt ifriranu poruku 'Gotika', zapovjedi debeljko Andremi.

To je bila javka koja je trebala pokrenuti ofanzivu za smanjenje cijena na financijskim tritima diljem svijeta. Po dolasku brzojava, agenti u glavnim burzovnim sreditima trebali su poeti prodavati milijune dionica kompanija koje su iskoritavale nalazite u okolici Kitchenervillea. Zatim naredi Stevneru da udalji Ironsidesa i da probui naslagu intruzivne stijene. Manfreda je Andrew pozvao na tajni broj. Posluao je upute i zapamtio ih. Onda je, nepomian kao guter, ponovno razmotrio pripreme. Sitniavo ih je analizirao traei moebitne slabe to ke. Nije naao nijednu. Doao je trenutak da pone kupovati dionice Sonder Ditcha. Pozove interfonom tajnicu i zapovjedi joj da mu nazove neke brojeve u Capetownu, Durbanu i Johannesburgu. Htio je da njegovi nalozi za kupovinu stignu preko razliitih burzovnih agenata kako ne bi bilo oito da je kupac samo jedan. A postojao je i problem s kreditom: burzovni agenti kupovali su za njega na temelju njegova imena i poloaja u CRC-u. Naime, Manfred nije bio u mogunosti pruiti bankarska jamstva koja su se traila u sluaju jednog jedinog, velikog naloga. Shodno tome, rasporedio je naloge za kupovinu umjerenih koliina na vie desetina burzovnih agencija. Prije tri poslijepodne naloio je kupovinu dionica u vrijednosti od tri etvrt milijuna randa. Nije imao sredstva da ih plati, ali znao je da ih nitko nee pitati. Nakon preprodaje, za nekoliko tjedana, vrijednost im je trebala biti barem dvostruka. Nekoliko minuta nakon zadnjeg razgovora s burzovnom agencijom Swerling & Wright iz Capetowna tajnica ga pozove interfonom. South African Airways potvrdio je vau rezervaciju za Boeing koji slijee u Salisburvju. Let 126, sutra ujutro u devet. Na povratku imate rezervirano mjesto u Vikingu Rhodesian Airwaysa sutra naveer u est. Hvala. Manfred je bio razjaren milju da mora izgubiti dan, ali to je bilo neophodno kako bi se Theresa uvjerila da je otputovao u Europu. Morala ga je vidjeti kako kree zrakoplovom sutradan ujutro u devet. Molim vas, nazovite moju suprugu, zamoli potom tajnicu. Theresa, ree kad je Terry bila na vezi, iskrsnulo je neto nepredvieno. Moram u London sutra ujutro. Bojim se da u morati izbivati i preko Boia. Iskazi iznenaenja i aljenja kojim je Theresa doekala vijest nisu bili uvjerljivi. Manfred je bio siguran da su se ona i Ironsides ve dogovorili da zajedno provedu vrijeme dok on bude odsutan. Sve se razvija u najboljem redu, pomisli dok je sputao slualicu. Daimler stane ispod trijema zrane luke lan Smith i voza otvori vrata kako bi Terry i Manfred izili. Dok je nosa uzimao kovege iz prtljanika automobila, Manfred hitro prede pogledom po parkiralitu. U to doba jutra bilo je ppluprazno. 171 U dnu je bio jedan Volkswagen krem boje s ploicama Kitchenervillea. Svi lanovi poslovodstva Sonder Ditcha imali su na raspolaganju Volkswagen te boje. Pela je doletjela na med, pomisli Manfred i usiljeno se nasmijei. Uzme Terry za ruku i zajedno krenue za nosaem koji je nosio kovege od krokodilske koe. Terry je priekala dok je Manfred obavio formalnosti carine i ukrcaja. Koliko god je izgledala kao dobra i brina enica, vidjela je Volkswagen i drhtila je od uzbuenja. Iza tamnih naoala bacala je kriomice pogled u potrazi za visokim mukim likom u mnotvu. Uini joj se da je prola vjenost, ali na koncu se nade sama na terasi, dok joj je vjetar vijao koni mantil i veselo joj raskutrao kosu. Dugi Boeingov obris nalik morskom psu bio je u dnu staze: u trenutku kad je krenuo, Terry se makne od ograde i vrati se unutra.

Rod ju je ekao tik do vrata. Zagrli je podiui je s tla. Ulovljena! Terry mu baci ruke oko vrata i poljubi ga. Ljudi su zastali i gledali ih smijeei se: nastao je ak mali zastoj u podnoju stuba. Dodi, pozove ga Terry. Ne gubimo ni aska. Rod je spusti, trkom sioe niz stube drei se za ruke. Terry zastane tek toliko vremena da otpusti vozaa, zatim potrae preko parkiralita, veseli kao dvoje mladih tek izilih iz kole, i uskoie u Volkswagen. Njihova prtljaga bila je na stranjem sjedalu. Kreni!, pourivala ga je Terry. Vozi, to bre moe. Dvadeset minuta kasnije Rod uz snanu kripu konica zaustavi Volksvvagen ispred hangara privatnog uzletita. Cessna ih je ekala s upaljenim motorima, a mehaniar izie iz kabine kad opazi Terry. Bok, Terry, toni ste, ree joj. Bok, Hank. Vidim da ste ve ugrijali motore. Dua ste. Najavio sam i va plan leta. Uvijek na usluzi svojoj najdraoj klijentici. Mehaniar je bio debeli i prosijedi ovjeuljak i uporno je radoznalo pogledavao Roda. Pomoi u vam s prtljagom, ree. i Kad su zavrili smjetati prtljagu u prtljanik, Terry je ve bila u zrakoplovu i razgovarala je s kontrolnim tornjem. Rod se popne i sjedne pored nje. Terry iskljui radio i nagne se van kako bi se obratila Hanku. Hvala, Hank. Uuti na tren i zatim naglo nastavi: Hank, ako vas netko pita, danas sam bila sama. U redu? U redu. Hank se nasmijei. Sretno prizemljenje. i Zatvori vrata i Terry pokrene Cessnu po stazi. I Tvoj je?, upita Rod. Zrakoplov je morao vrijediti barem sto tisua randa. Darovao mi ga je Papi za roendan, odgovori Terry. Dopada ti se? Nije loe, prizna Rod. Terry okrene zrakoplov uz vjetar, zakoi i povea broj okretaja motora na maksimum kako bi provjerila njihovu reakciju. Rod odjednom shvati da je u rukama enskog pilota. Zatvori se u muk, napetih ivaca. Idemo!, uzvikne Terry i otpusti konicu. Cessna pojuri naprijed, a Rod se vrsto uhvati za naslone za ruku, i dalje nepomian i pogleda uprtog u prazno. Smiri se, Ironsides, savjetova ga Terry ne skidajui oi sa staze. Poela sam letjeti sa esnaest godina. Na tri tisue stopa dovede zrakoplov u vodoravan poloaj i blago okrene u smjeru istoka. Nije bilo tako grozno, ha?, upita uputivi mu osmijeh. Izuzetna si, potvrdi Rod. Svata zna. Priekaj, pa reci, upozori ga Terry. Nita jo nisi vidio. Letjeli su u tiini sve dok nisu ostavili za sobom Highveld i po eli letjeti iznad gustoga zelenog pokrivaa Bushvelda. Odluila sam se razvesti, ree Terry prekidajui tiinu. Rod se ne zaudi zbog te telepatske veze izmeu njihovih umova. I on je razmiljao o Manfredu Steyneru. Dobro, ree.

Ako se razvedem, imam li ikakve nade s tobom? Odigra li dobro svoje karte, moglo bi ti se posreiti. Gnusni tati prasac, ree Terry. Nikako da shvatim zato te volim. Voli me?, upita on. Da. I ja tebe volim. Opet utonu u zadovoljan muk sve dok se Terry ne po ae sputati. Neto nije u redu?, upita uzbunjeno Rod. Sputamo se u potragu za divljai. Preletjeli su u niskom letu maslinastozeleni gusti isprekidan vleisima zlatnosmede trave. Tamo! Rod isprui ruku i pokae. Po istini se kretao niz velikih crnih kukaca. Bivoli! A vidi tamo! Terry pokae lijevo. Zebre i gnuovi, ree Rod. A evo i jedne irafe. Dug i krhak vrat uzdizao se poput periskopa. irafa pone nezgrapno trati dok je zrakoplov brujei letio iznad nje. Stigli smo. Terry pokae dva okrugla granitna kopjea na obzoru. Bili su simetrini kao djevojake dojke i kad su se pribliili, Rod opazi slamnati krov velike graevine koja se dizala izmeu kopjea. Dalje je bila duga sletna staza iskrena usred stabala, a na jednom stupu isticao se vjetrokaz nalik divovskoj bijeloj kobasici. Terry smanji brzinu i okrene oko kue. Na travnjaku je desetero malih likova mahalo rukama i pozdravljalo Cessnu. Zatim se dvije osobe ukrcae u Land Rover i uputie se prema stazi podiui kovitlac bijele praine. To je Hans, objasni Terry. Moemo sletjeti. Dovede Cessnu na pravac slijetanja i sleti. Tlo kao da se penjalo prema njima sve dok nije udarilo u trap. Nastavili su vonju po tlu kako bi prili Land Roveru. ovjek koji je iziao iz vozila imao je sijedu kosu i bio je opaljen od sunca kao komad stare koe. Gospodo Steyner!, veselo usklikne. Prolo je previe vremena. Gdje ste nestali? Bila sam jako zauzeta, Hans. U New Yorku? A to ste tamo radili?, upita nenadano Hans. Ovo je gospodin Ironsides, ree Terry. Rod, ovo je Hans Kruger. Van Breda?, upita Hans dok su se rukovali. U rodu ste s Van Bredama iz Caledona? Mislim da nisam, promrmlja Rod i pogleda Terry traei pomo. Gluh je kao top, objasni Terry. Tamo negdje 1930. pukli su mu bubnjii zbog kasnog zapaljenja jednog ika. Ali ne eli priznati da nita ne uje. Zaista mi je drago, zadovoljno izjavi Hans. Uvijek je bila zdrava djevojka. Sjeam je se kad je bila malecka. Ali dua je od ovjeka, kao i njegova ena. uvari su Papijevog lovnog rezervata, objasni Terry Rodu. Divna ideja!, uzvikne Hans.

Ukrcajmo kovege u Land Rover i poimo kui. Kladim se da i gospodin Van Breda eli neto popiti. I namigne Rodu. Kua je imala krov od drvenih greda i slame, pod od kamenih ploa pokriven ivotinjskim koama i kilim tepisima. Golemi kamin bio je okruen ostakljenim ormarima u kojima je bilo izloeno pedesetak sjajnih rukotvorina mjesnih oruara. Pokustvo je bilo glomazno i upadljivo, naslonjai i divani bili su niski i presvueni koom. Olieni zidovi bili su ukraeni trofejima, balzamiranim glavama ivotinja i domorodakim orujem. Prostrane drvene stube vodile su u spavae sobe na balkonu koji se nadvio nad velikom dvoranom. Sobe su imale klimauredaj i im su se rijeili Hansa i ene, Rod i Terry isprobali su krevet da vide odgovara li. Nakon sata i pol odlue da ne moe biti bolji i dok su silazili kako bi iskazali poast pantagruelskom ruku koji je pripremila Hansova ena, Terry primijeti: Istina, tvoje prezime znai 'elini bokovi', ali uoila sam da su i neki drugi dijelovi tvoga tijela elini. Zatim se nasmije i doda tiim glasom: Hvala nebesima! Ruak je bio naporno iskustvo, a Terry napomene da nema odve smisla izii prije etiri, budui da je divlja jo bila u zaklonu kako bi izbjegla najvru e sate. Vratie se gore. 177 Nakon etiri Rod odabere iz ormara jednu puku Holland & Holland 375 magnum i napuni naramnicu streljivom iz ladice. Zatim krenue Land Roverom. Koliko je veliko imanje?, upita Rod dok su se udaljavali od vrta stazom koja je vodila u gusti. Moe voziti vie od trideset kilometara u svim smjerovima i sve je to nae. Tamo dolje je granica s Nacionalnim parkom Kruger, odgovori Terry. Napredovali su du rijeke pratei pjeane sprudove na kojima je rasla perolika trska. Voda je brzo tekla izmeu sjajnih crnih stijena, a potom bi se primirila u sporim rukavcima. Vidjeli su desetak vrsta divljih ivotinja. U razmacima od nekoliko stotina metara zaustavljali su se i promatrali poneki velianstveni primjerak. Oito je da Papi ne doputa da se lovi na ovom mjestu, primijeti Rod dok ih je mujak kudua dugih spiralnih rogova i lijevkastih uiju prouavao velikim vlanim oima s manje od deset metara udaljenosti. Svi su pitomi kao domae ivotinje. Ovdje smiju pucati samo lanovi obitelji, objasni Terry. A ti spada u tu kategoriju. Rod odmahne glavom. To bi bio zloin. Pokae na kudua. Ovaj je spreman prii ti jesti iz ruke. Drago mi je to tako misli, ree Terry. Produie malom brzinom. Veer nije bila dovoljno svjea da bi opravdala paljenje velikog kamina. Ali svejedno su ga upalili, jer je Rod odluio da bi bilo ugodno sjediti uz pucketavu vatru i piti whisky drei u zagrljaju voljenu enu. Kad je inspektor Grobbelaar odloio alicu aja, na vrhovima njegovih brkova bila je crta bijelog vrhnja. Pomno je polie i pogleda narednika Huga. Tko je sad na redu?, upita. Hugo pogleda u biljeke. Philemon N'gabai. Grobbelaar uzdahne. Broj etrdeset osam, ostaje nam ih jo esnaest.

Jedini nepotpuni otisak na komadu staklenke sa zlatom ispitali su strunjaci, koji su sastavili popis od ezdeset etiri imena. Otisak je mogao pripadati svakom od njih. Bilo ih je nuno ispitati: dosadna zadaa koja dotad nije dala vrijednijeg rezultata. to znamo o naem prijatelju Philemonu?, upita Grobbelaar. Ima etrdesetak godina, Shangaan je iz Mozambika. Visok metar i sedamdeset jedan, teak ezdeset est kilograma. epa na desnu nogu. Dvaput kanjavan. ezdeset dana za kradu bicikla 1956. i devedeset dana za krau fotografskog aparata iz automobila 1962., nabroji Hugo itajui iz spisa. Ako je teak ezdeset est kilograma, ne vjerujem da je u stanju slomiti vrat ovjeku. Svejedno mi ga poaljite, da popriam s njime. Grobbelaar opet uroni brkove u alicu aja. Hugo dade znak rukom afrikom naredniku, koji otvori vrata kako bi propustio Krivonogog u pratnji policajca. Pridoe stolu gdje su dva istraitelja sjedila u kouljama. Nitko ni rije i. Dvojica su smiljeno utjeli nastavljajui piljiti u Krivonogog i pokuavajui ga dovesti u nepriliku to je vie mogue. Grobbelaar se hvalio da uspijeva prepoznati neistu savjest na pedeset koraka udaljenosti, a Philemon N'gabai mirisao je na krivnju. Nije uspijevao stajati mirno, znojio se i nemirno je etao oima od poda do stropa. Nesumnjivo je neto skrivao, ali to nije nuno znailo da je kriv za ubojstvo. Nimalo ne vjerujui u to, Grobbelaar odmahne glavom i upita: Zato si to uinio, Philemon? Nali smo otiske tvojih prstiju na staklenki sa zlatom. Uinak na Krivonogog bio je trenutaan i dramatian. Pritvori drhtave usne i nit pljuvake mu se spusti niz bradu. Prvi put pogleda Grobbelaara raskolaenih oiju. Hej, hej, pomisli Grobbelaar i, usredotoivi se, ispravi se na stolcu. Osjeti da se i Hugo, koji je sjedio uz njega, uzbunio. Zna to rade ubojicama, Philemon? Vode ih na... Grobbelaar nije stigao dovriti reenicu. 179 Krivonogi krikne i pojuri prema vratima. epavi hod bio je varljiv: zapravo je bio hitar poput lasice. Otvorio je vrata prije no to ga je crni narednik zgrabio za iju i dovukao nazad. Zlato da, ali ovjek ne. Nisam ubio Portugalca!, promuca Krivonogi. Grobbelaar i Hugo kriom se pogledae. Tu smo!, uzvikne Hugo s dubokim uzdahom zadovoljstva. Pogodili smo u centar, potvrdi Grobbelaar i na licu mu se pojavi jedan od njegovih rijetkih osmijeha. Vidite, upali se svjetlo koje pokazuje gdje je brava, ree prodava pokazujui na plou s instrumentima. Oooh! Gledaj, Johnny, usklikne Hettie, ali Johnnv Delange prouavao je motor velikog Forda Mustanga. Zato ne probate ui unutra?, predloi prodava. Uistinu je ljepukast, pomisli Hettie, s tim snenim oima i parom arobnih zalizaka. Oooh, da, vrlo rado. Hettie se spusti na sjedalo sportskog auta. Suknja se zadigne i prodavaeve oi popratie rub s velikom panjom. Moete li namjestiti sjedalo?, upita Hettie nevino ga gledajui. Evo, ovako se to radi. ovjek se nagne u unutranjost Mustanga i isprui ruku. Dodirne joj bedro rukom, a Hetti odglumi da nije uoila. Prodava je lijepo mirisao po losionu Old pice.

Ovako je bolje, promrmlja Hettie i namjesti se u ugodniji poloaj pokretom koji je otkrivao i izazivao. Ohrabren, prodava je nakratko nastavio petljati rukom koja je dodirivala Hettieino bedro. Koju kompresiju ima ovaj model?, upita Johnnv Delange podiui glavu iz motora. Prodava se hitro uspravi i prie mu. Sat kasnije Johnnv je potpisao ugovor o kupnji, a potom su se on i Hettie rukovali s prodavaem. Priekajte, dat u vam svoju posjetnicu, bio je uporan prodava. Ali Johnnv se poao dalje diviti svojoj novoj igraki, pa je Hettie uzela kartoni. Zovite me zatreba li vam neto. Bilo to, promrmlja j; prodava dvosmisleno. Dennis Langley, direktor prodaje, proita Hettie glasno. Oh, mladi ste da biste ve bili direktor! Ne tako mlad... Kladim se, promrmlja Hettie i bezono ga pogleda. Prede si vrhom jezika preko usana. Neu je izgubiti, obea. Stavi posjetnicu u torbu i uputi se do Mustanga, ostavljajui ga s obeanjem koje je bilo kunja i sa slikom zanjihanih bokova i lupkanjem visokih peta u pamenju. Odvezli su se novim Mustangom do Potchefstrooma. Hettie je jarila Johnnvja da pretjee sporija vozila gotovo dodirujui bokom ona koja su dolazila iz suprotnog smjera. Johnnv je bjesomuno trubio, pretjecao u nepreglednim zavojima, pokazivao rogove drugim vozaima koji su mu trubili u znak prosvjeda. Na povratku brzinomjer je pokazivao 190 kilometara. Ve je bio mrak kad su uli u drvored i Johnnv je morao naglo otro zakoiti kako se ne bi zabio u veliki crni Daimler parkiran ispred njihovih vrata. Isuse!, uzvikne Johnnv. To je auto doktora Steynera! Tko je doktor Steyner?, upita Hettie. Dovraga, jedan od glaveina iz sjedita tvrtke. ali se?, upita Hettie izazivajui ga. Ne, istina je, potvrdi Johnnv. Jedan od najmonijih. Vaniji je od gospodina Ironsidesa? U Hettienim oima generalni direktor Sonder Ditcha predstavljao je vrhunac drutvene ljestvice. Oh, on je sitna riba u usporedbi s ovim. Pogledaj mu auto: pet puta bolji od staroga istroenog Ironsidesovog Maseratija. Zaboga! Hettie je bila u stanju dokraja slijediti logiku te argumentacije. to ho e od nas? Ne znam, prizna Johnnv ustreptavi zabrinuto. Idemo vidjeti. Dnevni boravak u domu Delangeovih nije bio najprikladniji ambijent da bi se u njem doktor Manfred Stevner ugodno osjeao. 181 Sjedio je na rubu naslonjaa presvuenog crveno-zlatnom plastikom, utogljen i krut kao porculanski psi posloeni po stoliima i policama ostakljenog ormara ili divlje patke u letu, takoer od porculana, koje su visjele na ruiasto olienom zidu. U opreci s boinim ukrasima od staniola koji su resili strop i sa estitkama koje je Hettie privrstila zelenom ljepljivom trakom, crni eir i mantil s ovratnikom od astragana doktora Stevnera izgledali su neugodno strogo. Oprostite, ree ne ustajui. Niste bili doma i slukinja me ugostila. Vi ste dobrodoli, ree Hettie izvjetaeno.

Svakako, doktore Steyner, potvrdi Johnnv. Ah. Dakle, znate tko sam?, upita Manfred zadovoljno. To mu je olakavalo zadau. Naravno da znamo. Hettie prie i prui mu ruku. Ja sam Hettie Delange. Drago mi je. Manfred uasnuto uoi da enina pazuha nisu depilirana i da pramenovi crvenkastih dlaka svjetlucaju od znoja. Hettie se nije okupala od prethodne veeri. Manfred skupi nosnice i zatomi val munine. Delange, htio bih porazgovarati nasamo s vama. Manfred ustukne zgaen Hettienim tjelesnim izgledom. Da, svakako, Johnnv urno potvrdi. Zlato, zato nam ne napravi kavu?, upita obraajui se eni. Deset minuta kasnije Manfred se s osjeajem olakanja opusti na raskonom stranjem sjedalu Daimlera. Nije obraao panju na suprunike Delange koji su bjesomuno mahali rukama u znak pozdrava, zatvorio je oi. Sve je bilo dogovoreno. Surtradan ujutro Johnnv Delange bio je u smjeni i bio bi zapoeo probijati staklenastu zelenu stijenu Velikog Medvjeda. Do podneva Manfred je trebao postati vlasnik dvjesto pedeset tisua dionica Sonder Ditcha. Za tjedan dana trebao je postati bogat. Za mjesec dana bio bi se razveo od Therese Stevner. Bio bi podnio zahtjev podiui najveu moguu buku, optuujui je za preljub. Nije mu vie trebala. Voza ga vrati u Johannesburg. Sve je poelo na burzi u Johannesburgu. Ve vie mjeseci sve su aktivnosti bile usredotoene na industriju, posebice na pregovore o spajanju grupe kompanija Alexa sagova. Jedinu iskru ivota u rudarskom sektoru predstavljala je emisija vrijednosnica Anglo Amercan Corporationa i De Beersa, no kad je prola novost, cijene su se ustalile na dostignutim razinama. Nitko, stoga, nije oekivao vatromet kupoprodaja koji je buknuo dolaskom prvih poziva koji su se ticali sektora zlata. Naprotiv, burzovni agenti koji su se kao uvijek tiskali na burzi, bili su spokojni kad je pukla prva bomba. Kupujem Sonder Ditch. Nalog odjekne u jednom kutu dvorane. Kupujem Sonder Ditch, podigne se glas. Kupujem! Nazoni se poee okretati. Kupujem. Uznemireni agenti prilazili su si kako bi porazgovarali, razdvajali se, opet se nalazili kako su se transkacije obavljale. Cijena je porasla pedeset centa i jedan burzovni agent istri vani kako bi obavio vaan telefonski poziv. Drugi agent pljesne rukom po ramenu kolegu kako bi privukao njegovu panju. Njegova je nestrpljivost ubrzo postala zarazna. Kupujem! Kupujem! to se, dovraga, zbiva? Odakle stiu nalozi za kupovinu? Lokalni su! Cijena je dostigla deset randa po dionici i krenula je panika. Nalozi dolaze preko oceana. Jedanaest randa! Agenti pohrlie na telefone kako bi povlatene klijente obavijestili da se sprema utrka u podizanju cijena. Dvanaest i pedeset. Nalozi su lokalni. 183

Kupiti najpovoljnije. Kupiti ih pet tisua. Agenti opet potrie u dvoranu kako bi prenijeli upute dobivene telefonom i uletie usred ve histerinih kupoprodaja. Isuse Kriste! Trinaest randa. Prodajte, utrite dobit. Ne mogu jo mnogo rasti. Trinaest i sedamdeset pet. Nalozi dolaze preko oceana. Kupiti najpovoljnije. U pedeset burzovnih agencija diljem zemlje profesionalci koji su ivot provodili uz teleks u hip su vratili lucidnost, psovali su to su se dali uhvatiti nespremni i uskoili su u pobjedniki vlak. Drugi, lukaviji, shvatili su da se radi o umjetno izazvanom manevru i prodali su svoje pakete dionica industrije, a ne samo one rudarskog sektora. Cijene su poludile, rasle i padale. U deset i etvrt uslijedio je hitan poziv ministra financija iz Pretorije predsjedniku burze u Johannesburgu. to kanite poduzeti? Nismo jo odluili. Ne elimo zatvoriti i prekinuti pogodbe, ako to moemo izbje i. Ali, ne dopustite da to ode predaleko. Izvjetavajte me. Dionice su dostigle esnaest randa i nastavljale su rasti kad su u jedanaest po mjesnom vremenu stigle prve vijesti s londonske burze. U prvih petnaest minuta cijena dionica Sonder Ditcha popela se do zvijezda, slijedom kretanja na burzi u Johannesburgu. Potom su se iznenada i potpuno neoekivano dionice Sonder Ditcha sudarile s nezaustavljivim valom prodaje, koji je ukljuivao i dionice svih ostalih rudarskih kompanija u Kitchenervilleu. Cijene su pale, porasle nekoliko ilinga, zatim su opet pale, usporile pad i potom se spustile znatno ispod poetne razine. Prodati!, pljutali su nalozi. Najpovoljnije prodati! U nekoliko minuta netom prikupljena bogatstva na papiru rasplinula su se. Kad je cijena dionica Sonder Ditcha pala na pet randa i sedamdeset pet centa kontrolni odbor burze u Johannesburgu u nacionalnom je interesu prekinuo pogodbe i svaku daljnju kupoprodaju. Ali u New Yorku, Parizu i Londonu ulagai su nastavili rasprodaju dionica junoafrikih rudnika zlata. U uredu s klimaureajem u neboderu elavi ovjeuljak lupio je akom po stolu svog nadreenog. Preporuio sam vam da se ne pouzdate u njega!, ree. Gotovo je tucao od bijesa. Taj debeli pohlepni ljigavac! Milijun dolara nije mu bio dovoljan. Ne, morao je sve upropastiti! Molim vas, pukovnie, prekine ga nadreeni. Smirite se. Moramo izvriti objektivnu procjenu ove financijske aktivnosti. elavi ovjek stropota se na stolac i pokua pripaliti cigaretu. Ali, ruke su mu toliko drhtale da mu se gasio plamen upaljaa. Potpuno je jasno. Opet kresne upaljaem i na brzinu povue. Prve pogodbe na burzi u Johannesburgu valjalo je povezati s doktorom Stevnerom, koji je htio biti lukav. Kupio je dionice na temelju naeg lanog izvjea. Bilo je prirodno i oekivali smo to, dapae, htjeli smo da se dogodi, kako bi odagnali sumnju od nas. Cigareta se ugasila, filter je bio mokar od pljuvake. Baci je i pripali drugu. Vrlo dobro! Sve je ilo vrlo dobro, do tog trena! Doktor Stevner izvrio je samoubojstvo s financijskog gledita i mi smo bili na konju. elavi ovjeuljak povue dugi dim iz cigarete. A potom... a potom je debeljko zaigrao dvostruku igru i poeo rasprodavati dionice rudnika u Kitchenervilleu. Mora da ih je bacio na trite u vrijednosti od nekoliko milijuna. Moemo li sprijeiti operaciju, u ovoj toki?, upita nadreeni. Ne, nema nikakve nade. elavko silovito odmahne glavom.

Poslao sam brzojav naem debelom prijatelju kako bih mu naredio da zaustavi radove u kopu... ali, mislite li da e posluati? Financijski se izloio za milijune dolara i branit e ulaganje svim sredstvima kojima raspolae. Ne bismo li mogli obavijestiti upravu Sonder Ditcha? To bi bilo kao priznati krivnju, ne ini li vam se? Hm. Nadreeni klimne glaom. Mogli bismo poslati anonimno upozorenje. 185 1 A tko bi ga ozbiljnio shvatio? U pravu ste. Ovaj put uzdahne ef. Onda, ne moemo drugo nego pozatvarati sva vrata i priekati da oluja proe. Neemo prstom maknuti i sve emo poreknuti. To je najvie to moemo. Cigareta se opet ugasila, a na brkovima elavog ovjeuljka bilo je nekoliko komadia duhana. Kresne upaljaem. Koji gad! Koji pohlepni gad, taj debeljko!, progunda. Johnnv i Big King zajedno su izlazili u kou. Smjena je bila dobra. Unato tvrdoi serpentina koja je za pedeset posto smanjivala ritam buenja, tog dana uspjeli su aktivirati pet postava mina. Johnnv je raunao da su dosad prodrli u Velikog Medvjeda vie od polovice njegove irine. Sad vie nije bilo none smjene. Campbell se vratio normalnom iskopu, stoga je ast da dovri posao pripala njemu. Perspektiva je bila uzbudljiva. Sutradan je trebao prodrijeti u nepoznato. Do sutra, Big King, ree kad su doli do povrine i izili iz koa. Rastadoe se. Big King krene prema crnakom hotelu, Johnnv pode na parkiralite po svoj ulateni novi Mustang. Big King nije zastao ni presvui se: otiao je ravno do kue shangaanskog indune. Stane na pragu i induna podigne pogled s pisma koje je pisao. Ima li novosti, o e?, upita Big King. Da, i to vrlo loih, promrmlja induna. Policija je uhitila Krivonogog. Krivonogi me nee izdati, izjavi Big King, ali nije izgledao pretjerano uvjeren u to. Oekuje da umre umjesto tebe?, upita induna. Mora zatititi sebe. Ja ga nisam htio ubiti, pojasni u oaju Big King. Nisam htio ubiti Portugalca. Ali tada sam vidio da ima pitolj. Znam, sine moj. Indunin glas bio je promukao od samilosti za tog ovje! koji je bio rtva zle kobi. Big King se makne s vrata i uputi se preko travnjaka prema kupaonicama. Njegov korak nije vie bio iv i gibak. Hodao je bezvoljno i vukao je noge po tlu. Manfred Stevner sjedio je za stolom s rukama poloenim na plohu. Jedan je palac bio umotan u upadljiv turban od bijele gaze. Jedini zamjetljivi pokreti bili su ustrajno pulsiranje ile na vratu i tik koji je izazivao treptaj jednog kapka. Bio je smrtno blijed i veo znoja inio je njegovo lice nalik mokrom mramornom kipu. Radio je bio ukljuen i glas spikera grmio je i odzvanjao meu zidovima prostorije. Drama je dostigla vrhunac u jedaneaest i tri etvrt po ovdanjem vremenu, kad je predsjednik burze u Johannesburgu naredio prekid aktivnosti i suspenziju pogodba.

Vijesti pristigle potom s burze u Tokiju pokazuju da se dionicama rudnika zlata Sonder Ditch trguje po cijeni od etiri randa i etrdeset centa. Jutros, nakon otvaranja burze u Johannesburgu dionice su imale kotaciju devet randa i etrdeset pet centa. Glasnogovornik junoafrike vlade izjavio je da je, iako uzrok ovim izuzetnim kretanjima cijena nije oigledan, ministar rudarstva, doktor Carl De Wet, imenovao istrano povjerenstvo. Manfred Stevner ustane od stola i ode u kupaonicu. Nije mu trebao papir i olovka da izrauna kako je dionicama koje je tog jutra kupio pala cijena za vie od milijun randa u trenutku zatvaranja burza. Klekne na ploice ispred koljke i povrati. Sunce je odavno nestalo ispod bljetavog obzora i nebo se mrailo velikom brzinom. Rod zauje lepet krila i podigne pogled. Stizale su brzo u V formaciji i sputale se prema rijenom rukavcu. Ustane, digne dvocijevku, uperi je ispred njih na pravacu leta. Ispali iz obje cijevi. A patke razbie raspored i poletjee uvis uz buan lepet krila. Kvragu!, uzvikne Rod. 187 to je bilo, krivo si ciljao?, upita Terry Premalo je svjetla. Koliko izgovora! Terry ustane i stane uz njega, a Rod joj njeno pritisne aku uz obraz. Dosta eno. Vraamo se kui. Krenue du rijeke nosei puke i ubijene patke i stigoe do Land Rovera. Kad su doli do lovake kolibe bio je mrkli mrak. Dan je bio prekrasan, promrmlja Terry sneno. Ako nita drugo, bit u ti dovijeka zahvalna jer si me nauio da uivam u ivotu. Okupali su se i presvukli za veeru. Hansova ena je pripremila patku s ananasom i mijeane salate iz svog vrta. Potom su se ispruili na leopadrdove koe ispred kamina i utke gledali vatru. Bili su umorni, oputeni i sretni. Boe dragi, ve je devet. Terry pogleda na sat. Najradije bih pola u krevet. A ti, gospodine Ironsides? Prije posluajmo vijesti na radiju. Oh, Rod! Ovdje to nitko nikad ne slua. U zaaranoj smo zemlji. Rod ukljui radio. Prve rijei skamenie ih oboje: Sonder Ditch. Uasnuti, nijemo su sluali. Rodovo lice bilo je kao od granita, usne su bile stisnute u grimasu. Na kraju vijesti, iskljui radio i pripali cigaretu. Ovo je nevolja, ree. Velika nevolja. ao mi je, Terry, ali moram se vratiti. to je prije mogue. Moram se vratiti u rudnik. Znam, prihvati Terry. Ali, Rod, ne mogu nou uzletjeti s ove staze. Nema prikladnog osvjetljenja. Kreemo im svane. Te je noi Rod vrlo malo spavao. Svaki put kad se probudila, Terry je osjetila kako je krut i napet. Dvaput je ula kako ustaje i odlazi u kupaonicu. Pred zoru Terry se probudi iz nemirna sna i vidje tamni Rodov lik na svjetlosti zvijezda kako stoji kod prozora. Puio je i gledao u tamu. Bila je to prva no koju su proveli zajedno a da nisu vodili ljubav. Rodovo je lice bilo izoblieno, oi natekle. Uzletjeli su u osam i neto poslije deset sletjeli u Johannesburg.

Rod pohita na telefon u Hankovu uredu. Odgovori mu Lily Jordan. Gospoice Jordan, to se, dovraga, zbiva? Je li sve u redu? Oh, vi ste, gospodine Ironsides. Bogu hvala! Sreom ste se vratili. Dogodilo se neto uasno. Johnnv Delange aktivirao je dva postava naboja u kopu prije devet i napredovao je daljnih deset metara u zelenu stijenu. Otkrio je da, ako izbui metar dublje rupe za naboje, uspijeva razlomiti serpentin na nain kojim je u dobroj mjeri nadoknaivao vrijeme potroeno na buenje. Za sljedee naboje odluio je zanemariti mjere sigurnosti i izvesti pokus udvostruujui snagu. Trebalo mu je jo eksploziva. Big King!, vikne pokuavajui nadjaati brujenje builica. Uzmi sa sobom nekoliko ljudi, idi do postaje okna i donesi mi est sanduka Dynagela. Ispratio je pogledom Big Kinga i drugove koji su se udaljavali niz kop, potom zapali cigaretu i usredotoi panju na radnike na builicama. Stajali su pred kamenim zidom i znoj je lio iz njih. Tamni serpentin prepreke upijao je svjetlost elektrinih svjetiljaka. Kraj kopa bio je tamno i turobno mjesto proeto nejasnim osjeajem prijetnje. Johnnv pone misliti na Davvja. Iznenada ga napadne nemir i pone uzrujano hodati tamoamo. Osjeti kako mu se koa na rukama jei. Davy je ovdje, pomisli. Izvjesnost je bila potpuna i trenutana. Zadrhta skamenjen od straha. Naglo se okrene i pogleda. Iza njega kop je bio pust. Johnnv se usiljeno nasmije. Shaya, madodah, vikne glasno svojim ljudima, iako je bilo izlino. Nisu ga mogli uti u buci builica: Ipak, zvuk vlastitoga glasa doprinese da se smiri. ^ Ali, nespokojan osjeaj nije ga naputao. H Znao je da je Davy jo tu i da mu neto pokuava rei. 189 Johnnv se prisili da nadvlada taj osjeaj. Hitrim je korakom poao naprijed i priao radnicima na builici kao da trai podrku u njihovoj fizikoj bliskosti. Nije koristilo. Njegovi su ivci vritili i po eo se znojiti. Iznenada radnik na builici koji je buio rupu u sredini fronte ustukne teturajui. Hej!, vikne Johnnv. I opazi da voda iklja u tankim mlazovima oko elinog vrka. Neto je potiskivalo builicu kao zubnu pastu koja izlijee iz tube i tjeralo je ovjeka na uzmak. Hej! Johnnv se pomakne. U tom je trenutku teki metalni vrh bio ispaljen iz stijene silinom kanonade. Odrubi glavu radniku na builici, otkine mu glavu s vrata takvom bijesnom silinom da je le odbaen daleko u kop, a krv je popricala tamne kamene zidove. Iz rupe potee mlaz vode pod takvim pritiskom da, kad je pogodio u prsa pomonika ubijenog ovjeka, on pade smrskanih rebara kao da ga je pregazio automobil u punoj brzini. Bjeimo!, krikne Johnnv. Bjeimo svi! Fronta stijene se rasprsne. Rasprsne se s mnogo veom snagom nego naboj Dvnagela. Na mjestu ubije Johnnvja Delangea, prignjeivi ga pod kiom komada. Pobije sve ljude njegove ekipe. Odmah potom udovini mlaz vode izbaen iz fronte zgrabi osakaena trupla i ponese ih u kop. Big King bio je na postaji okna kad je uo nadolazak vode. Bila je nalik brzome vlaku u tunelu: mukli tutanj nezaustavljive siline. Voda je nosila pred sobom zrak iz kopa i olujni je vjetar zafijukao iz ulaza u kop donosei oblak praine i krhotina.

Svi se skamenie gledajui raskolaenih oiju, preplavljeni stravom, ne shvaajui dokraja to se dogaa, sve dok bedem vode ne nahrupi iz kopa vrtloei se i nosei sa sobom otcjepke i rastrgana ljudska tijela. Kad je nahrupila u 't' raskrije glavnoga transportnog hodnika na nivou 66, silovitost plime malo se stiala, ali je i dalje plavila hodnik prema postaji dizala u bedemu koji je dosezao visinu grudi. Ovuda! Big King prvi se pribrao. Skoi prema sigurnosnim ljestvama s elinim prekama koje su vodile na vii nivo. Njegovi drugovi nisu bili dovoljno brzi i voda ih epa, gnjeei ih u prepreku od metalne mree koja je titila okno. Vrh vala nasrne na Shangaanove noge i pokua ga usisati, ali ovjek se uspije osloboditi i uspeti prema spasu. Iza njega voda se srui u okno kao u odvod kade kojoj je izvaen ep i stvori golemi vir, a potom se spusti i potopi sve kopove ispod nivoa 66. Rod ostavi Terry na privatnom uzletitu, gdje je mogla zatraiti prijevoz od mehaniara Hanka i to je bre mogao doe do ulaza u okno broj 1 Sonder Ditcha. Isko i iz Volksvragena i nae se usred bunog mnotva koje se okupilo okolo. Dimitri mu pode ususret izbezumljen. Uz njega je strio Big King kao divovski crni kip. to se dogodilo?, upita Rod. Reci mu, zapovjedi Dimitri Big Kingu. Bio sam blizu okna sa svojom skupinom. Iz otvora kopa izila je rijeka, velika rijeka bra od nabujalog Zambezija. Voda je rikala poput lava. Progutala je sve ljude osim mene. Samo sam se ja na vrijeme uspio popeti. Naili smo na pravu podzemnu rijeku, Rod, ubaci se Dimitri. Voda stie velikom brzinom. Izraunali smo da e poplaviti cijeli rudnik do nivoa 66 za najvie etiri sata. Jeste li ga ispraznili?, upita Rod. Svi su ljudi izili, osim Delangea i njegove ekipe. Bili su u kopu. Bojim se da su svi poginuli, odvrati Grk. Jesi li obavijestio druge rudnike da bi voda mogla prodrijeti i u njihove kopove? Da. Izvlae ljude na povrinu. Dobro. Rod se uputi prema prostoriji iz koje su se nadzirale eksplozije naboja. Dimitri je morao produiti korak kako bi ostao uz njega. Daj mi tvoje kljueve i potrai efa elektriara. Nekoliko minuta potom sva trojica bili su u malome betonskom kazamatu. Provjerite zasebni krug, zapovjedi Rod. Namjeravam aktivirati mine koje smo postavili iz opreza i zatrpati kop. ef elektriara uurbano je radio na kontrolnoj ploi. Podigne pogled k Rodu. Spreman!, najavi. Provjera. Rod mu dade znak glavom. ef elektriara okrene prekida. Trojica zadrae dah. t A Dimitri uzvikne: Crveno svjetlo! Na ploi zasebnog strujnog kruga crvena aruljica zlokobno je svjetlila kao kiklopsko oko boanstva oaja. Kriste!, opsuje ef elektriara. Moemo rei zbogom Sonder Ditchu. Rod pohita vani i nade se usred mnotva u iekivanju. Johnson!, vikne obrativi se jednom poslovoi.

Odi u Yacht Club, dolje na brani, i neka ti daju jedan gumenjak. I da si prije nazad nego tamo! Johnson otri, a Rod se obrati efu elektriara koji je doao za njim. Trebam runi detonator, kolut ice, klijeta, rukavice i dva koluta najlonskog ueta. Odmah! Elektriar se udalji. Rod. Dimitri ga zgrabi za ruku. to namjerava? Hou sii dolje. Moram ustanoviti gdje je krug u prekidu i runo izazvati eksploziju naboja. Isuse! Dimitri prigui krik. Poludio si, Rod. Poginut e, sigurno. Rod zanemari prosvjed. Hou jednog ovjeka koji e poi sa mnom. Jakog ovjeka. Najjaeg. Morat emo vui gumenjak protiv struje. Pogleda oko sebe. Big King bio je pored ureda banke. Obojica su bili dovoljno visoki da se suele iznad glava ljudi koji su stajali izmeu njih. Hoe li ti sa mnom, Big King?, upita Rod. Da, odgovori crnac. Bili su spremni za nepunih dvadeset minuta. Rod i Big King svukli su se i ostali u potkoulji i kupaim gaama. Imali su tenisice kako bi zatitili noge. Kacige koje su uvale glavu izgledale su u neskladu s ostatkom odjee. Gumenjak je bio rashod mornarice, neka vrst dueka na napuhavanje, dug tri metra i tako lagan da ga je ovjek mogao podignuti jednom rukom. Bio je natovaren opremom potrebnom da se obavi zadaa koja ih je ekala. U jednoj vodonepropusnoj vrei bili su baterijski detonator, kolut izolirane ice, klijeta, rukavice i rezervna svjetiljka. Na bok gumenjaka privrena su dva koluta laganog najlonskog ueta, mali ozib, sjekira i otra maeta u konim koricama. Za pramac su bila privezana dva najlonska ueta za vuu. to ti jo treba, Rod?, upita Dimitri. Rod zamiljeno odmahne glavom. To je sve, Dimitri. Trebalo bi biti dovoljno. Dobro! Dimitri dade znak: etvorica ljudi pridoe i utovarie gumenjak u ko. Idemo, ree Dimitri i pode za njima. Zatim ude Big King, dok je Rod na trenutak zastao kako bi pogledao nebo. Bilo je izrazito plavo, bistro. Prije no to su se vrata koa zatvorila, Rolls Royce Silver Cloud stane i iz njega izioe prvo Hurry Hirschfeld, potom Terry Stevner. Ironsides!, rikne Hurry. to se, dovraga, dogada? Naili smo na vodu, odgovori Rod iz koa. Voda? A otkud je dola? S one strane Velikog Medvjeda. Kopali ste onstran Velikog Medvjeda? Da. Zlikove! Poplavili ste Sonder Ditch, drekne Hurry nasrnuvi na njega. Ne, jo ga nisam poplavio, suprotstavi mu se Rod. Rod! Terry, koja je stajala uz djeda, problijedila je. Ne moe otii tamo dolje. I pode prema njemu. ; ., , 193 Rod odgurne manevarca i spusti elina vrata koa. Terry se baci na metalnu mreu prepreke, ali dizalo se ve sputalo u utrobu zemlje

Rod, promrmlja Terry, a Hurry Hirschfeld joj prebaci ruku preko ramena i s njom krene k automobilu. Na stranjem sjedalu Rollsa Hurry Hirschfeld izveo je Rodneyja Ironsidesa pred prijeki sud. Pozvao je jednog po jednog upravitelje Sonder Ditcha i ispitao ih. I oni koji su bili odani Rodu mogli su rei malo to u njegovu obranu, dok su drugi iskoristili priliku da naplate stare nerazrijeene razmirice. Sjedei uz djeda, Terry je na raun voljenog mukarca ula takve grozote da joj se sledila krv. Nije bilo ni najmanje sumnje: bez odobrenja sredinjice, Rodney Ironsides poduzeo je novo trasiranje, tako pogibeljno i protivno opreznoj politici kompanije, da je to bio zlo in. Zato je to uinio?, promrmlja Hurry Hirschfeld. Bio je osupnut, u nevjerici. to se nadao dobiti buenjem Velikog Medvjeda? Ovo mi izgleda kao smiljeni pokuaj sabotae Sonder Ditcha. Hurry je kljuao od bijesa. Zlotvor! Poplavio je Sonder Ditch i ubio na desetine ljudi. Udari akom u dlan druge ruke. Platit e mi. Unitit u ga, tako mi Boga! Unitit u ga. Prijavit u ga. Namjerno nanesena teta kompaniji. Ubojstvo iz nehata. Viestruko ubojstvo s predumiljajem! Tako mi Boga, hou njegovu glavu! Sluajui djeda kako huli i prijeti, Terry se vie nije mogla suzdrati. Nije njegova krivnja, Papi. Doista. Bio je prisiljen na to. Ah!, otpuhne Hurry. uo sam te kod okna prije nekoliko minuta. to ti znai taj ovjek, gospodina, pa se osjea dunom tako ga blagonaklono braniti? Papi, mora mi vjerovati, molim te. Terryne oi izgledale su vee no ikad na blijedome licu. Zato bih morao? Oito je da vas dvoje neto tajite. Prirodna je da ga brani. Barem me posluaj, preklinjala je Terry. Harry uuti i okrene se prema njoj oteano diui. I nastoj biti uvjerljiva, gospodina, opomene je. Terry je bila preuzrujana. Izraavala se zbrkano i prije no to je dola do polovice objanjenja, shvati da ne uspijeva uvjeriti ni sebe samu. Hurrvjev izraz lica postajao je sve mra niji. Tada je prekine, iznerviran. Boe dragi, Theresa, ovo nisam oekivao od tebe. Pokuava svu krivnju prebaciti na svog mua! Sramotno! Pokuava priiti odgovornost... Istina je! Bog mi je svjedok! Terry samo to nije zaplakala i grevito se drala za djedov rukav. Rod je bio prisiljen na taj kop. Nije imao izbora. Ima li dokaze?, upita grubo Hurry. Terry zanijemi i oamueno ga pogleda. Gdje su bili dokazi? Pribliavajui se nivou 65, ko je usporio. Svjetla su jo bila upaljena, ali galerije su bile puste. Izvukoe gumenjak. Mukli tutanj vodopada dopirao je s nieg nivoa. Kretanje golemih koliina vode toliko je uskomealo zrak da se iz okna dizao snaan hladan vjetar. Ja i Big King spustit emo se sigurnosnim ljestvama. Zatim ete nam spustiti gumenjak, zapovjedi Rod Dimitriju. Provjeri je li sva oprema dobro privrena. Svakako. Dimitri klimne glavom. Sve je bilo spremno. Ljudi koji su sili s njima u kou ekali su. Nije bilo razloga za daljnje odlaganje poetka akcije. Rod osjeti kako mu ledena klijeta pritiu utrobu. Dodi, Big King. Krene prema elinim ljestvama.

Sretno, Rod. Dimitrijev glas dopre do njega, ali Rod ne odgovori. Htio je tedjeti dah za dugi silazak u hladnou i mrak. Na nivou 66 sva su se svjetla pogasila i u snopu svjetiljke voda koja se vrtloila ispod njega bila je crna i prelijevala se u drijelo okna, iskrivivi prepreku od metalne mree. 195 Mrea je djelovala kao divovsko sito i zadravala je plutajui otpad koji je poplava nosila sa sobom. Izmeu dasaka i greda, natopljenih vrea i neprepoznatljivih predmeta, Rod je vidio naduta mrtva tijela prignjeena na prepreku. Oprezno se spusti i uroni u vodu koja ga odmah pokua odnijeti zaudnom snagom. Na tom mjestu sezala je do pasa, ali Rod uoi da e se, drei se za eline ljestve, uspjeti odrati na nogama. Big King side pored njega. Rod je morao podignuti glas kako bi nadjaao fijukavu tutnjavu vode. Sve u redu? Da. Sad e nam spustiti gumenjak. Rod uperi snop svjetiljke uvis i nakon nekoliko trenutaka gumenjak se polako spusti do njih. Ispruie ruke da ga dohvate i povukoe ga na povrinu vode prije no to odvezae ue. Gumenjak je voda odmah odnijela do mree, a Rod urno provjeri tovar. Sve je bilo vrsto privezano. Dobro. Rod zavee jedan kraj najlonskog ueta oko struka i popne sa na prepreku od metalne mree dok ne dotakne svod hodnika. Iza njega, Big King je odmatao ue. Rod se isprui dok ne uspije rukama dohvatiti cijevi za komprimirani zrak koje su se pruale du svoda hodnika. Cijevi su bile debele kao muko zapee i bile su privrene vijcima, tako da su bez potekoa mogle izdrati njegovu teinu. Rod se uhvati za njih svim svojim snagama i odvoji se od prepreke: ostane visjeti iznad ushuale vode, a stopala su mu doticala povrinu. Poeo je napredovati niz hodnik visei na rukama. Najlonsko ue visjelo je iza njega kao dugi bijeli rep. Morao je prei stotinjak metara kako bi doao do mjesta gdje je uskljuala voda prodrla iz kopa i nahrupila u glavni transportni hodnik, i miii Rodovih ramena vrisnuli su od boli i prije nego to je stigao do tamo. inilo mu se da e mu se ruke istrgnuti, jer je teina najlonskog ueta koje je vukao za sobom postajala sve nepodnoljivija. Na uglu kopa i glavnoga transportnog hodnika voda je udarala u zid i stvorila vir, pa se Rod polako spusti. Sila vode nasrne na njega, ali i ovaj put ovjek se uspije pripiti uza zid transportnog hodnika i ne izgubiti ravnoteu. Pone hitro vezivati ue za potporne vijke koji su bili zabijeni u stijenu. U nekoliko je minuta stvorio sigurnu bazu i kad je okrenuo svjetiljku u transportni hodnik, vidje da ga Big King prati, i sam visei na cijevima za komprimirani zrak. Shangaan se pusti u vodu pored Roda. Uhvatie se za najlonsko ue i nakratko su zastali kako bi odmorili bolne miie ruku. Spreman?, upita naposljetku Rod, a Big King klimne glavom. Uhvatie ue privezano za gumenjak i povukoe. U prvi tren nita se ne dogodi. inilo se da je drugi kraj privezan za planinu. Povucimo skupa!, progunda Rod. Privukoe tridesetak centimetara ueta. Jo! Centimetar po centimetar vukli su gumenjak kroz transportni hodnik unato silini vode. Ruke su im bile krvave kad su napokon natovareno plovilo koje se ljuljalo i poskakivalo na vodi dovukli do svog poloaja i privezali ga za vijke. Rod i Big King nisu imali snage da progovore. Stajali su drei se za ue, teko diui. Voda je neprestance nasrtala na njih.

Napokon je Rod podigao glavu prema Big Kingu i na svjetlu svjetiljke proita mu u oima iste dvojbe koje su i njega muile. Postav naboja nalazio se tristo metara dalje. U kopu su silina i brzina vode bile gotovo dvostruke nego u transportnom hodniku. Hoe li moi napredovati protiv stihije koja se okomila na njih? Sad idem ja, ree Big King, a Rod klimne glavom u znak slaganja. Gorostasni crnac popne se uz ue dok ne stigne do cijevi za komprimirani zrak. Na svjetlu svjetiljke njegova je koa bila sjajna kao u tuljana. Produi objeen o cijevi dok ne nestane u crnim raljama kopa. Njegova je svjetiljka bacala udovine sjenke po kamenim zidovima. Kad mu je Big Kingova svjetiljka dala znak, i Rod se popne do cijevi i krene za njim. Sto metara dalje naie na Big Kinga, koji je u meuvremenu napravio novo odmorite. 197 Ali, tamo su bili izloeni svoj silini poplave i voda ih je zapljuskivala s toliko bijesa da se najlonsko ue urezivalo u kou. Zajednikim naporom dovukli su gumenjak do sebe i privezali ga. Rod je prigueno soptao. Stisnuo si je oderaneruke na grudi i pitao se hoe li imati snage da produi. Spreman?, upita Big King, a Rod klimne glavom. Podigne ruke i poloi bolne dlanove na metalnu cijev. Suze boli ispune mu oi. Trepne kapcima kako bi ih se rijeio i povue se naprijed. Shvaao je da e, padne li, to biti kraj. Voda bi ga bila odnijela udarajui njime o neravne zidove kopa, strgala mu meso s kostiju i napokon prignjeila na metalnu mreu oko okna. Iao je naprijed sve dok nije shvatio da ne moe dalje. Izabere vijak privren u zid i svee ue. Zajedno su ponovili iscrpljujuu operaciju. Dok se napinjao vukui ue gumenjaka, Rod dvaput vidje ispred oiju zvijezde i bljetave kolutove. Oba puta izbjegne ponor nesvjestice tek snagom volje. Big Kingov primjer davao mu je snagu da izdri. Shangaan je radio ne mijenjajui izraz lica, ali oi su mu od napora bile proarane krvlju. Samo ga je jedanput Rod uo kako prigueno rie kao ranjeni lav i vidio da je ue krvavo na mjestu gdje ga je dotaknuo. Ne, nije se mogao predati dok se Big King drao, nije poputao. Polako se stvarnost rasplinula u mranu i krieu bolnu moru u kojoj su miii i kosti bili napeti onstran gra, a ipak su i dalje radili. Imao je osjeaj da visi tamo ve itavu vjenost i ruke izmuene naporom bile su spore i teke. Rod se micao centimetar po centimetar du cijevi za komprimirani zrak kako bi zaao dublje u kop. Znoj mu se cijedio u oi i maglio mu je vid, tako da u prvi tren nije mogao povjerovati u ono to je vidio pred sobom u tami. Protrese glavom kako bi se rijeio znoja u oima i pogleda u smjeru snopa svjetiljke. Teka struktura greda visjela je sa svoda kopa. Vijci koji su je pridravali izdrali su silu vode koja ju je pokuala odnijeti. Rod iznenada shvati to je to: ostatak okvira ventilacijskih vrata. Vrata su bila odnesena, ali okvir je jo stajao na svome mjestu. Znao je da se specijalni naboji nalaze odmah iza ventilacijskih vrata. Stigli su! Nova snaga prostruji mu miiima. Baci se naprijed du cijevi. Drvena struktura bila je korisna kao privezite i Rod zavee ue za nju. Zatim svjetiljkom dade znak Big Kingu. Ostao je visjeti u omi ueta i nakratko se odmorio. Zatim se natjera da paljivo promotri uokolo. Usmjeri snop svjetiljke na iskrivljenu strukturu i odmah opazi zato se krug prekinuo. Na svjetlu svjetiljke ica prepoznatljiva po omotau od zelene plastike vidjela se sa svoda kopa.

Bilo je oito da je zapela za ventilacijska vrata i presjeena kad ih je voda odnijela. Presjeeni kraj ice njihao se na povrini uzburkane vode. Rod upre pogled u njega traei utjehu u izvjesnosti da nee morati produiti muno napredovanje kroz kop. Kad je Big King iziao iz tame, Rod mu pokae viseu icu. Tamo!, protenje, a Big King, nesposoban da izusti rije, samo trepne oima. Prolo je pet minuta prije nego to su ponovno mogli poeti s golemim naporom dovlaiti gumenjak kako bi ga privezali za okvir vrata. Naprave jo jednu stanku da predahnu. Njihovi pokreti postajali su sve sporiji. Nijednom ni drugom nisu vie preostajale velike zalihe snage. Dohvati kraj ice, zapovjedi Rod Big Kingu. Zaljulja se preko ruba gumenjaka i baci se potrbuke na rebrasto dno. Njegova teina uronila je malo plovilo i poveala njegov otpor vodi. Nezgrapnim pokretima Rod je poeo vaditi baterijski detonator. Uronjen do pojasa, Big King se jednom rukom drao za drvenu strukturu, a drugu je ispruio prema kraju zelene ice. ica je lelujala tik do vraka njegovih prstiju. Big King se polako pomakne protiv struje, uhvati se za okvir i tako izloi vijke koji su ga pridravali jo veem pritisku. Dohvati prstima icu i doda je Rodu zadovoljno brundajui. Rod pone briljivo i sporo raditi. Olabavi krokodilske stege koluta ice koji je donio sa sobom i privrsti ih za kraj zelene ice. Odluio je da e se on i Big King ukrcati na gumenjak, odmotati najlonsko ue i pustiti da ih voda odnese daleko, do poetka kopa, a istovremeno odmatati i elektrinu icu. Potom, doavi na sigurnu udaljenost, mogli su detonirati naboje. 199 Rodovi prsti bili su nateeni i malaksali. Minute su prolazile dok je dovravao pripreme. Pritisak na drveni okvir u meuvremenu je neprekidno rastao. Rod podigne pogled i s mukom se osovi na koljena. Dobro, Big King, ree zadihano, smjestivi se na pramcu gumenjaka i uhvativi se za drveni okvir kako bi umirio plovilo. Ukrcaj se. Spremni smo. Big King krene kroz vodu. U tom trenutku vijci koji su pridravali jednu stranu teke drvene strukture popustie. Uz stravian lom i buku okvir se pomakne. Grede se ukriie kao otrice divovskih kara. A Rodove ruke bile su izmeu njih. Kosti podlaktica slomie se puknuvi kao suhe grane. Kriknuvi od boli, Rod se srui na dno gumenjaka, a neupotrebljive ruke visjele su pod apsurdnim kutovima sa slomljenih kostiju. Metar od njega, Big King je jo bio u vodi. Usta su mu bila otvorena, ali iz grla nije izlazio nikakav glas. Bio je nepomian kao crni kip, a oi samo to mu nisu iskoile iz duplja. Unato boli koja ga je razdirala, Rod se zgrozio vidjevi izraz zgrenog Shangaanovog lica. Pod povrinom su se i donje grede okvira ukriile u kare i zarobile su donji dio Big Kingova tijela. Priklijetile su ga u zdjelici i zdrobile ju: sad su ovjeka drale u stisku iz kojega se nije mogao osloboditi. Bijelo lice i crno lice bila su na nekoliko desetaka centimetara jedno od drugoga. Drugovi u nesrei pogledae se u oi i shvatie da nema nade za spas. Bili su otpisani. Moje ruke, promrmlja Rod hrapavim glasom. Ne mogu ih micati. Big King i dalje ga je gledao odsutnim pogledom. Moe li dosegnuti detonator?, prosike Rod. Dohvati ga i okreni ruicu. Digni sve u zrak, Big King! Digni sve u zrak! Svijest se polako pojavi u Big Kingovim oima, koje su postale staklaste od boli.

Gotovi smo, Big King. Moramo otii kao pravi mukarci. Raznesi stijenu! Iznad njihovih glava stijena je bila puna rupa s eksplozivom. Detonator je bio spojen. Rod ga nesvjesno pokua dohvatiti. Podlaktica se zanjie, rairenih prstiju nalik laticama uvelog cvijeta. Bol ga sprijei. Hajde, Big King, ustrajao je. I Big King zgrabi detonator i stisne ga jednom rukom na grudi. Ruica!, ohrabri ga Rod. Okreni ruicu! Ali Big King isprui drugu ruku do gumenjaka i izvue maetu iz korica. to radi?, vikne Rod. Umjesto odgovora, Big King podigne otricu iznad ramena i zamahne njome u svjetlucavom luku, ciljajui najlonsko ue kojim je gumenjakbio privezan za drvenu strukturu. Tras! Otrica se zabije u drvo i presjee ue koje je bilo privezano za nj. Struja ponese gumenjak osloboen udarcem maete. Rod zauje glas nalik bivolskom mukanju koji nadjaa huk vode. Idi u miru, prijatelju moj. Rod se u paklenoj plovidbi strjelovito sjurio niz kop. Gumenjak se okretao oko svoje osi kao zvrk i u snopu svjetiljke svod i zidovi stapali su se u paklenski vrtlog, dok je Rod, izmuen od boli, nepomino leao na dnu malog plovila. Zatim mu iznenada zrak probije bubnjie u dugom silovitom udarnom valu medu zidovima kopa. Shvati da je Big King aktivirao specijalne naboje. Rod Ironsides strovali se preko ruba svijesti i stropota se u crno i gusto nitavilo iz kojeg se nadao da nikad vie nee izroniti. Dimitri je uio pored okna na nivou 65 puei svoju desetu cigaretu. Ostatak njegovih ljudi ekao je s jednakim nestrpljenjem. U razmacima od nekoliko minuta Dimitri je prilazio oknu i usmjeravao snop svjetla svjetiljke prema nivou 66, trideset metara nie. Koliko je da su krenuli?, upita. Svi pogledae na sat. Sat i deset minuta. Ne, sat i etrnaest. '[-' Kriste, naziva me laljivcem zbog etiri minute! 201 Opet zavlada muk. Iznenada telefon postaje zazvoni. Dimitri skokom ustane i dotri do njega. Ne, gospodine Hirschfeld, jo nita. Kratko je sluao. Dobro, onda ga poaljite dolje. Objesi slualicu i njegovi ga ljudi upitno pogledae. alju ovamo nekog policajca, objasni im Dimitri. Koji e vrag on ovdje? Trae Big Kinga. Zato? Imaju nalog za uhienje zbog ubojstva. Ubojstva? . Vjeruju da je ubio onog Portugalca. Isuse! ; Znai, Big King ga je! Ljudi su poeli ivo raspravljati. Bilo je olakanje pronai neto to im je pomagalo da vrijeme bre tee. Policijski inspektor stigao je u kou na nivo 65. Bio je razoaranje za sve: izgledao je kao otrcani vlasnik pogrebnog poduzea i odgovorio je na njihova napadna pitanja turobnim pogledima koji su ih razjadili. Dimitri je po petneesti put otiao do okna i pogledao dolje.

Tada eksplozija prodrma tlo oko njih uz tutnjavu koja je potrajala vie sekunda. Uspjeli su!, vikne Dimitri maui rukama kao mahnit. Ljudi skoie na noge i poee se pljeskati po ramenima, smijati i vikati. Jedino policajac nije sudjelovao u opoj radosti. ekajte!, vikne Dimitri. Umuknite, svi. Tiho! Dovraga! Sluajte! Svi umuknue. to je?, upita netko. Ja ne ujem nita. 1 Ba to!, razveseli se Dimitri. ; Voda! Stala je! Tek u tom trenutku shvatie da je mukli huk vode na koji su se njihove ui bile privikle prestao. Gotovo sveta tiina zavladala je rudnikom. Ljudi su poeli klicati, a Dimitri potri do elinih ljestava i brzo se majmunski spretno spusti. Doavi desetak metara iznad vode, opazi gumenjak uklijeten izmeu naplavljenog otpada oko okna. Prepozna lik sklupan na dnu. Rod!, vikne i prije no to je stigao do postaje na nivou 66. Rod! Je li sve u redu? Dno transportnog hodnika bilo je mokro i jo je poneki potoi vode vijugao prema oknu. Dimitri trkom doe do gumenjaka i pokua okrenuti Roda. Tada mu spazi ruke. Oh, Isuse!, vikne uasnuto. I odmah podigne glavu i prodere se: Donesite nosila! Kad se Rod osvijestio, bio je umotan u pokrivae i privezan na nosilima. Ruke su bile u udlagama i previjene, a po buci i strujanju zraka shvati da je u kou i da izlazi na povrinu. Prepozna Dimitrijev glas, koji je ustro prosvjedovao. Kvragu! U nesvjesti je i teko je ozlijeen, ne moete ga ostaviti na miru? Moram vriti svoju dunost, odgovori nepoznati glas. to hoe, Dimitri, protenje Rod. Rod, kako se osjea? im je uo njegov glas, Dimitri zabrinuto klekne uz nosila. Kao izbatinano pseto, promrmlja Rod. to hoe ovaj lakrdija? Policijski je inspektor. Hoe uhititi Big Kinga zbog ubojstva. Ha, malo je zakasnio, promuca Rod. Unato boli, nije mogao a da ne uoi ironiju sudbine. Pone se smijati. Smijeh je bio grevit i slao je bolne ubode u ruke. Nezadrivo se tresao od oka, znoj mu je curio niz lice, ali i dalje se smijao kao lud. Malo je kasno, ponavljao je izmeu jednog i drugog histerinog smijeha, dok mu je doktor Dan Stander zabio u ruku iglu injekcije i ubrizgao mu dozu morfija. Hurry Hirschfeld stane u glavnom transportnom hodniku na nivou 66. Oko njega bila je velika vreva. Ekipe zaduene za betoniranje ve su vukle opremu do kopa zatrpanog eksplozijom. Bili su strunjaci koji su radili za unajmljenu neovisnu tvrtku i spremali su se ubrizgati - pod pritiskom od dvjesto dvadeset kilograma na etvorni centimetar - tisue tona tekueg betona u hrpu izlomljenog stijenja koje je zatrpalo kop. Stvrdnuvi se, beton je trebao stvoriti golem ep, zatvarajui kop zauvijek. Big Kingov grob, pomisli Hurry, dostojan spomenik ovjeku koji je spasio Sonder Ditch. Kanio je postaviti spomen-plou na betonskom zidu s natpisom u ast poginulog i njegovog podviga.

Valjalo se pobrinuti za budunost njegove obitelji, moda je ak dovesti zrakoplovom na otkrivanje spomen-ploe. Kako bilo, Hirschfeld je za brigu o pojedinostima kanio zaduiti Ured za odnose s javnou i za osoblje. U transportnom hodniku se osjeao smrad vode i blata, a bilo je tako vlano i hladno da to zacijelo nije moglo biti od pomoi za njegov lumbago. Hurry je vidio dovoljno. Krene prema oknu, rastreseno sluajui prigueno brujanje velikih crpka koje su u nekoliko dana trebale isisati vodu preostalu na niim nivoima. Nosila sa svojim jezovitim tovarom umotanim u pokrivae bila su poredana pod svjetiljkama na brzinu postavljenim du zida galerije. Prolazei pored tijela, Hurrvjevo se lice zgri u gorku grimasu. Hou glavu onoga tko je odgovoran za ovo, ree si dok je ekao da se ko spusti. Terry Stevner ukrcala se u vozilo hitne pomoi kako bi bila uz Roda i sad mu je brisala blato s lica. Dan, je li opasno?, upita. Ne, Terry. Za nekoliko dana bit e opet na nogama. Ruke su, naravno, u dosta loem stanju i zato ga vodim u Johannesburg. Hou da mu ih namjesti strunjak, kirurg ortoped. Osim toga, pretrpio je grozan ok i ima povrinske ogrebotine po rukama. Ali, potpuno e ozdraviti. Dan je radoznalo gledao dok je Terry pokuavala ispraviti raskutranu kosu duboko usnulog ovjeka. Hoe cigaretu?, upita Da, Dan. Molim te, zapali i meni jednu. Dan joj prui cigaretu. Nisam znao da ste ti i Rod tako dobri prijatelji, primijeti. Terry ga pogleda. Kako smo puni obzira, doktore Stander, ree ironino. Dakako, to me se ne tie, pouri izjaviti doktor. Ne govori gluposti, Dan. Rodov si prijatelj, a Joy je moja prijateljica. Imate pravo znati. Oajniki, ludo sam zaljubljena u ovog ovjeka. Namjeravam se razvesti od Manfreda to je prije mogue. Rod te hoe oeniti? Nije nikad spominjao brak, ali budi siguran da u ga poeti obraivati. Terry se nasmijei i Dan prasne u smijeh. Onda, elim sreu oboma. Siguran sam da e Rod uspjeti nai drugi posao. to time hoe rei?, upita Terry. Izgleda da tvoj djed prijeti da e ga protjerati na Mjesec. Terry utone u muk. Papi je traio od nje dokaz. Ali, koji su dokazi mogli postojati? Vjerojatno ekaju nalaz radiologa, ree Joy Albright. Otkad se zaruila s Danom, smatrala se strunjakom za medicinu. Dohrlila je u Central Hospital u Johannesburgu im ju je Dan nazvao i zamolio da pravi drutvo Terry dok eka da iznesu Roda iz hitne slube. Sjedile su jedna uz drugu u ekaonici. Pretpostavljam, promrmlja Terry. Joy joj je upravo rekla neto to joj je odjekivalo u umu: neto ega se trebala sjetiti. Treba im dvadeset minuta da naprave i razviju snimke. Zatim ih radiolog mora pregledati i izvijestiti o svom nalazu kirurga. Evo, Joy je ponovila. Terry se napeto usredotoi. Koja ju je rije vabila? I onda se iznenada sjeti. Izvijestiti o svom nalazu!, uzvikne. Eto! Izvjee je dokaz! Sko i sa stolca. t

Joy! Daj mi kljueve automobila, zamoli. Ali, to...? Joy je bila osupnuta. Ne mogu ti sada objanjavati. Moram hitno doma u Sandovvn. Daj mi kljueve. Sve u ti poslije ispriati. Joy pretrai torbu i prui joj koni privjesak s kljuevima. Terry joj ga istrgne iz ruke. Gdje si parkirala?, upita. Na parkiralitu kod glavnog ulaza. Hvala, Joy. Terry izjuri iz ekaonice. t Visoke potpetice odjekivale su hodnikom. f S Poludila je. Joy je zabezaknuto isprati pogledom. Deset minuta potom Dan se pojavi u prostoriji. '" Rod je u redu. Gdje je Terry? "'"' Iznenada je poludila... Joy objasni neoekivani odlazak prijateljice i Dan se namrti. Joy, mislim da e biti najbolje da poemo za njom. Da, dragi, i ja tako mislim. Daj mi sekundu da uzmem jaknu, ree Dan. ) Postojalo je samo jedno mjesto gdje je Manfred mogao pohraniti geoloko izvjee o Velikom Medvjedu o kojemu je govorio Rod: u sefu iza drvenih ploa u radnoj sobi. Terry je imala klju i kombinaciju jer je u istom sefu bio i njen nakit. Premda je jurila Joyinim Alfa Romeom punom brzinom i uzimala si puno slobode glede prometnih pravila, Terry je potroila trideset pet minuta da stigne u Sandown. Bilo je prolo pet kad je ula u dugi drvored i stala ispred garae. Veliki perivoj bio je pust jer su vrtlari zavravali posao u pet, a u kui nije bilo znaka ivota. Logino: Manfred je jo bio u Europi i trebao se vratiti tek za etiri dana. Ostavi kljueve u Alfi, trkom se uspne puteljkom i stigne do stoepa. Bjesomuno potrai po torbici i nade kljueve ulaznih vrata. Ude i krene ravno u Manfredovu radnu sobu. Pomakne pokretnu plou i zapone proceduru otvaranja elinog sefa. Za aktiviranje mehanizma bili su potreban klju i kombinacija, a Terry nije imala k velikog iskustva u pravilnom okretanju ruica. Napokon se vrata otvorie i Terrv se nade pred gomilom papira. Pone vaditi dokumente i sveske, pregleda ih jednog po jednog i odloi ih na pod. Nije znala koje je boje i kojih dimenzija izvjee koje trai i trebalo joj je deset minuta prije no to joj se u rukama naao nenaslovljeni svezak. Otvori ga. Tajno izvjee o geolokim formacijama zlatonosnih nalazita u okolici Kitchenervillea, s posebnim osvrtom na podruja koja se nalaze istono od intruzivne stijene zvane Veliki Medvjed. Terry osjeti udesno olakanje kao proita naslov: poela je sumnjati da izvjee nije tu pohranjeno. Na brzinu ga prelista i pone nasumice itati. Ne, nije vie bilo sumnje. To je!, usklikne. Ja u ga uzeti, hvala. Glas prekine njenu udubljenost. Terry se naglo okrene i ustane u istom pokretu, stiui na grudima svezak kako bi ga zatitila. Zatim uzmakne, pokuavajui se udaljiti od ovjeka koji se pojavio na pragu. Gotovo nije prepoznala mua. Nije ga nikad vidjela takvog. Nije imao jaknu, a koulja je bila bez okovratnika. Izgledao je kao da je spavao odjeven, jer su hlae bile zguvane. Na prednjici bijele koulje isticala se uta mrlja.

Rijetka smea kosa bila je raeljana i padala je na elo. Nije se obrijao, a oi su mu bile oteene, s tamnim kolobarima. Daj mi ga. Manfred joj prie ispruene ruke. Manfred... Terrv je i dalje uzmicala. to radi ovdje? Kad si se vratio? Daj mi svezak, droljo. Zato me tako naziva?, upita Terrv nastojei dobiti na vremenu. Droljo!, ponovi on i nasrne. Terrv mu se trzajem izmakne. Potri k vratima radne sobe, a Manfred za njom. Stigne prva do hodnika i pojuri prema izlazu. Zapne petom za jedan od perzijskih tepiha koji su pokrivali pod, izgubi ravnoteu i padne na zid. Kurvo! Manfred se srui na nju i pokua joj iupati izvjee iz ruku, ali ona ga je vrsto drala svim svojim snagama. Na trenutak se naoe licem u lice i ena uoi ludilo u muevim oima. Potom Manfred naglo popusti. Ustukne, stisne aku i udari je u obraz. Terry silovito udari glavom u zid i osjeti toplu krv kako joj tee iz nosa. Teturajui, dovue se do vrata blagovaonice i ude. Oamuena, padne na glomazni stol. Manfred je sustigne, zgrabi i srui je leima na plohu stola. Tada nasrne na nju stiui je za grlo. Ubit u te, kurvo!, dahtao je dok je palcima gnjeio grkljan. Grevitom, oajnikom snagom, Terry mu pokua ogrepsti oi objema rukama i uspije mu noktima razderati obraze. Manfred krikne, pusti je i ustukne pokrivajui si ranjeno lice, ostavivi je ispruenu i zadihanu na stolu. ovjek je na trenutak nepomino stajao, a onda spusti krvave ruke i pogleda ih. Ubit u te zbog ovog to si mi uinila! Ali u trenutku kad je krenuo prema njoj, Terry se otkotrlja u stranu. Kurvo! Droljo! Svinjo!, vikne Manfred progonei je. Terry je uspjela drati se dalje od njega. Na ostakljenom ormaru bio je par tekih boca od kristala Stuart: jedna je bila puna porta, druga sherryja. Terry zgrabi jednu i okrene se da se suprotstavi Manfredu. Baci je na njega svim preostalim snagama. Manfred se nije na vrijeme izmaknuo. Boca ga pogodi u elo i on se srui na pod, oamuen. Terry dohvati svezak i otri iz blagovaonice pa kroz hodnik izjuri u perivoj. I produi trati, potpuno iscrpljena, drvoredom u smjeru ceste. Tada zauje kako se za njenim leima pali motor. Stane, teko diui i stiui izvjee na grudima, i okrene se. Manfred je poao za njom i sad je bio za upravljaem Joyinog Alfa Romea. U tom je trenutku ubacio u brzinu i pojurio za njom dok se od silnog ubrzanja ispod stranjih guma podizao plaviasti dim. Iza vjetrobrana, lice je bilo blijedo, iarano tragovima nokata: oi su mu bile raskolaene, pomahnitale. Terry nasluti da je kani pregaziti. Skine cipele, skrene iz drvoreda i potri travnjakom. Nagnut nad upravlja Alfe, Manfred je progonio spodobu koja je trala ispred njega, promatrajui s gaenjem ritmine kretnje, duge preplanule noge, kosu koja je vihorila na vjetru. Manfred nije vie htio doi do izvjea: vie nije bilo vano. Htio je ubiti tu enu koja je za njegov pomahnitali um postala znamen svih njegovih nedaa. Propast i ponienje bili su povezani s Terry i bio bi se osvetio ubivi je, pregazivi to toplo i mekano tijelo koje je elina asija Alfa Romea trebala raskomadati. Ubaci u drugu i naglo skrene. Alfa napusti drvored i u trenutku kad su sili s asfalta, stranji kotai proklize na gustoj travi. Manfred uspije svladati zanoenje auta i usmjeri ga na enu u bijegu.

Terry okrene glavu da ga pogleda. Bila je blijeda i oi su joj bile raskolaene, pune straha. Manfred se nasmije. Proeo ga je nevjerojatan osje aj mo i: mogao je odluiti o ivotu i smrti drugog ljudskog bia. Vozio je ravno na enu ne mislei na posljedice. Htio ju je jednostavno unititi, zbrisati. Pred njim je bio grm proteje visok neto manje od dva metra. Manfred proe kroz njega skrhavi ga. I dok je granje i lie letjelo uokolo, opet se nasmije vidjevi Terry tik ispred sebe. Opet se okrenula i pogledala ga... i u tom se trenutku saplela i pala na koljena. Bila je u beznadnom poloaju. Lice je bilo iarano suzama i krvlju, kosa joj je neuredno pala preko lica, kleila je kao da eka krvnikov zamah sjekirom. Manfred osjeti razo aranje. Nije htio da sve zavri tako brzo: htio je jo uivati u tom sadistikom zanosu, opojnoj spoznaji svoje moi. U zadnji tren naglo skrene i auto opet proklizi, projuri petnaest metara od Terry i stranjim kotaima podigne kiu trave i zemlje. Manfred se i dalje izbezumljeno smijao i stiskao upravlja. Okrene Alfu u krug i pregazi jo jedan grm proteje. Terry se pridigla i opet potrala. Manfred shvati da se uputila k svlaionici bazena, kroz grmlje na donjem travnjaku. Bila je ve dovoljno daleko da mu umakne... moda. Drolja!, zarei. Ubaci bijesno u treu i povea okretaje motora. Alfa pojuri u potjeru. Da je Terry bacila veliki svezak izvjea, bila bi stigla do svlaionice prije sportskog auta. Ali teina ju je sputavala tjerajui je da uspori. Preostajalo joj je jo dvadesetak metara du ruba bazena kad zauje kako je auto sustie. 209 Baci se, boimice padne u vodu, Alfa projuri riui. Manfred nagazi konicu i Michelin gume zakripie na kamenim ploama. Iskoi iz auta istog trena kad se zaustavio. Vrati se trkom do ruba bazena. Terry je hodala kroz vodu prema kamenim stubama s druge strane. Bila je iscrpljena, izmorena naporom i stravom. Mokra kosa padala joj je na lice i dahtala je ne bi li dola do zraka. Manfred se opet nasmije, krjetavo, gotovo enski, i skoi u vodu u potjeru za njom. Srui joj se na leda svom svojom teinom. Terry zavri pod vodom, nehotice udahne vodu u uarena plua i kad izroni, zaslijepljena kosom koja joj je pokrila lice, zakalje se i po ne se tresti od refleksa povraanja. Gotovo istog trena osjeti kako je hvata za ramena i gura u vodu licem nadolje. Pola minute borila se snagom oajnika. Potom su njeni pokreti postali sporiji i slabiji. Manfred, uronjen do grudi, zgrabio ju je oko struka i za kosu drei joj lice ispod povrine. Izgubio je naoale i treptao je oima poput sove. Mokra svila koulje pripila se uz grudi, a voda mu je slijepila kosu za glavu. Kad je osjetio da ivot naputa Terrvno tijelo i da njen otpor slabi, opet se nasmije. Bio je to grevit i nesuvisao smijeh luaka. Dan! Joy pokae neto izmeu stabala. Ono je moj auto! Tamo, uz rub bazena! A to, dovraga, radi tamo dolje? Mora da se neto dogodilo. Terry ne bi nikad prela autom po travnjacima svoga omiljenog perivoja! Dan naglo zakoi i zaustavi Jaguar uz rub drvoreda. Idem pogledati. Izie i krene poljanom. Joy otvori vrata i krene trkom za njim. Dan opazi odjevenog ovjeka uronjenog u vodu i vidje da neto radi. Prepozna Manfreda Stevnera. to, kvragu...?

Potri. Doe do ruba bazena i shvati to se dogaa. Kriste! Hoe je utopiti!, vikne i skoi u vodu. Nije gubio vrijeme na hrvanje s Manfredom. Punim dlanom lupne mu mo nu zaunicu koja je odjeknula kao pucanj iz pitolja i odbaci ga unazad natjeravi ga da pusti Terry. Potom Dan ne obrati vie panju na njega. Podigne Terry iz vode, kao da je napola utopljeni mai, i doe do stuba. Iznese je na poploje i poloi je licem prema dolje, klekne nad nju i pone joj davati umjetno disanje. Napokon osjeti pod svojim rukama kako se mie, kalje i iskaljava mlazove vode. Joy dotri i baci se na koljena. Boe moj! to se dogodilo? Onaj gad ju je pokuao utopiti. Dan podigne pogled ne prekidajui umjetno disanje. Terry opet povrati vodu. Manfred Steyner iziao je na drugom kraju bazena. Sjedio je na rubu pognute glave, s nogama jo umoenim u vodu. Trljao si je obraz po kojem ga je Dan pljusnuo. Drao je na koljenima mokri svezak papira gelokog izvjea. Joy, moe li ti nastaviti? Terry nije nita, a ho u propustiti kroz ake onog malog Svabu. Joy ga zamijeni uz isprueno tijelo prijateljice. Dan ustane. to mu namjerava uiniti?, upita Joy. Namjeravam ga samljeti. Dobro! nahuka ga Joy. Razbij ga i za mene. Mafred je uo te rijei. U trenutku kad je Dan poao oko bazena, ustane teturaui i potri do Alfe. Zalupi vrata i upali motor. Dan stigne prekasno da ga zaustavi. Auto pojuri preko travnjaka ostavljajui ga za sobom u izlinoj potjeri. Joy, pobrini se za Terry!, vikne Dan. Prije no to je doao do Jaguara i okrenuo ga u suprotnom smjeru, Alfa je ve brujei nestala kroz bijela ulazna vrata. Hajde, ljepotane, ree Dan Jaguaru. Idemo ga uloviti. U odgovor stranji se kotai vrtoglavo zavrte i gume vrisnu. Bez naoala Manfred Stevner je sve vidio kroz maglu. Obrisi predmeta bili su nejasni. 211 Nesvjesno zakoi na kraju drvoreda i stane nakratko u nedoumici, dok se voda slijevala iz odjee i natapala cipele. Pored njega, na drugom sjedalu, bilo je izvjee. Stranice su se poele raspadati zbog potezanja i umakanja u vodu. Morao ga se rijeiti. Bio je to jedini dokaz protiv njega. I to je bila jedina suvisla misao u Manfredovu umu. Prvi put u svome ivotu kristalna bistrina njegovoga loginog prosuivanja bila je prekinuta. Bio je smuen, njegov um skakao je s jedne stvari na drugu, a golemi uitak zbog boli nanesene Terry mijeao se s jarom zbog pretrpljenih povreda. Nije se uspijevao usredoto iti ni na to odreeno, jer je bio preplavljen prvenstveno neizvjesnou i strahom. Njegov je um posustao kao kompjutor koji se iznenada pokvario i odgovori koje je davao bili su besmisleni. Pogleda u retrovizor i vidje Jaguar kako izlazi kroz bijela vrata i skree u njegovu smjeru. Isuse!, promrmlja obuzet panikom. Pritisne nogom papuicu gasa i promijeni brzinu. Alfa se zanese, presijee put velikom kamionu, zavri na rubniku s druge strane kolnika i vrati se na svoj trak. Dan je vidio kako juri u pravcu Kvalamija.

Propusti kamion i potom skrene. Morao je priekati dok se kolnik nije ispraznio prije no to je pretekao kamion: Alfa je bila tek krem tokica u daljini. Namjesti se na konom sjedalu i pritisne gas. Bio je razjaren, bijesan zbog onoga to je Manfred uinio Terry. Vidjeti je naduta i plava lica potreslo ga je i bio je odluan da e je osvetiti. Ruku grevito stisnutih na upravljau, mrmljao je prijetnje dok je kazaljka brzinomjera prelazila sto ezdeset kilometara i udaljenost koja ga je dijelila od Alfa Romea poela se neumitno smanjivati. Nastavio se pribliavati sve dok njukom nije gotovo dodirnuo stranji branik talijanskog auta, koji je morao usporiti zbog kolskog autobusa. Ali Dan ga nije mogao pretei: iz suprotnog smjera stizala su brojna vozila. Zapjenjen od bijesa upre pogled u Manfredov potiljak. Promijeni brzinu, spreman da pretekne Alfu im mu se prui prilika. U tom trenutku Manfred podigne pogled na retrovizor. Dan vidje odraz blijedog lica s mokrom i raeljanom kosom koja je padala na elo. Vidje kako mijenja izraz lica im ga je prepoznao i potom kako juri Alfom na drugi trak ne hajui za vozila koja su dolazila iz suprotnog smjera. Uz kripu konica i trubljenje, vozila su skretala kako bi propustila Manfredov auto. Dan opazi prestravljena lica vozaa, ali Alfa se ve ubacila ispred zelenog kolskog autobusa i ubrzavala je. Prieka nekoliko trenutaka, onda se poput koplja sjuri u prostor izmeu kolskog autobusa i rubnika, nepropisno pretjeui sa zabranjene strane i ne hajui za bune i ljutite vozaeve prosvjede. Jaguar je bio bri. Na dugoj ravnini Dan se nastavio pribliavati Alfi krem boje. Pogleda Manfreda koji je stalno pogledavao u retrovizor i nasmije se... a osmijeh je bio osvetniki. Neto naprijed cesta se penjala i potom sputala preko jedne nepregledne uzvisine izmeu dva reda visokih eukaliptusa. U istome smjeru u kojemu su jurila dva sportska automobila vozio je i stari Mini iji se postariji voza trijumfalno spremao pretei kamion natovaren povrem. Jedno uz bok drugome dva su se vozila pribliavala uzvisini brzinom od etrdeset na sat i zajedno su zakrila praktino polovicu kolnika. Alfina truba odasla prodorno upozorenje i Manfred skrene ulijevo kako bi pretekao dva sporija vozila. Bio im je uz bok preko bijele sredinje crte kad se kamion mjealica pojavio s druge strane grebena. Dan zakoi svom snagom. Nije preostalo drugo no odgledati neizbjeno. Mjealica i Alfa jurile su jedna ususret drugoj mnogo veom brzinom od sto ezdeset na sat. Alfa u zadnji tren pokua skrenuti. Ali, bilo je prekasno. Okrznuvi bokom teku mjealicu, bila je odbaena popreno na put dvoma sporijim vozilima. udom ih ni ne dodirne, nastavi proklizavati ostavljajui za sobom na asfaltu duge crne tragove i sleti preko rubnika. 213 Udari prednjim dijelom u jedan eukaliptus takvom silinom od koje se divovsko stablo zatreslo izazvavi gustu kiu lia.

Dan zaustavi Jaguar uz rub ceste, izie i pode prema mjestu nesree. Znao je da je urba izlina. Vozai Minija i kamiona stigli su prije njega i glasno su razgovarali, jo u strahu, ali s olakanjem, jer su izbjegli opasnost. Lijenik sam, ree Dan i dvojica ga s potovanjem propustie. Ali ovome ne treba lijenik, ree jedan od njih. Ovome treba pogrebnik. Brzi je pogled bio dovoljan. Doktor Manfred Stevner bio je nepobitno mrtav. Smrskana glava probila je vjetrobran. Dan uzme sveanj mokrih papira sa sjedala pored lesa: slutio je da mora biti osobito vaan. Njegov bijes potpuno je nestao. Naprotiv, osjeti traak samilosti dok je gledao poginulog. Izgledao je tako malen i krhak... kao nezatiena i zanemariva stvarica. Sunevi zraci lomili su se u mnotvu odbljesaka na uzburkanoj povrini zaljeva koji su boli oi. Povjetarac je bio dovoljno jak da jedrilice klase Arrow podignu spinakere kako bi bre jedrile. Plava, uta i crvena jedra nadimala su se na tamnozelenoj pozadini velikog brijega nalik kitovu hrptu koji je nadvisivao Durban Bay. Pod sjenicom na krmenoj palubi motorne jahte bilo je dovoljno hlada, ali debeljko je imao na sebi samo bijele lanene hlae i espadrile od plavog platna. Ispruio se na lealjci, a trbuh mu se izboio iznad hlaa. Koa mu je bila boje mahagonija, a guste kovrave dlake pokrivale su grudi i trbuh do pupka. Hvala, Andrew. Debeljko prui praznu au, a mladi je odnese do bara. Debeljko ga je pratio pogledom dok mu je pripravljao jo jednu au Pimmsa. lan posade odjeven u bijelu odoru side sa zapovjednikog mosta i pozdravi s potovanjem dodirnuvi kapu. Zapovjednik vam alje svoje izraze potovanja, gospodine. Spremni smo za isplovljenje kad hoete. Hvala. Recite zapovjedniku da emo isploviti im se ukrca gospoica Du Maine. ovjek se vrati na most. Ah! Debeljko sretno uzdahne kad mu Andrew prui au. Doista sam zasluio ovaj odmor. Zadnji tjedni bili su u najmanju ruku frenetini. Da, gospodine, ponizno potvrdi Andrew. Ali, po obiaju, vi ste se digli iz pepela i pobijedili. Malo je nedostajalo, prizna debeljko. Mladi Ironsides nas je uasno prestravio onim svojim specijalnim nabojima. Jedva sam na vrijeme uspio ispuniti preuzete obveze prije no to je cijena opet poela rasti. Dobit je manja no to sam oekivao, ali darovanom konju ne gleda se u zube. Prava teta. Kako bilo, bolje oni nego mi. Svakako, gospodine. Na koncu konca zadovoljan sam to je tako zavrilo. Imam srce domoljuba, kad se sve zbroji. Olakanje je to zbog ostavarivanja skromne dobiti nije bilo nuno upropastiti gospodarstvo zemlje. Iznenada ustane obuzet radoznalou vidjevi taksi koji je stao na molu Yacht Cluba. Taksist otvori vrata i iz automobila izie mlada i prelijepa ena. Ah, Andrew! Naa je goa stigla. Moe rei zapovjedniku da emo isploviti za koju minutu. Poalji ovjeka po prtljagu. I debeljko krene da doeka djevojku. Sredinom ljeta u dolini Zambezija vruina je uasna, nepodnoljiva. U podne se nita ne mie pod nemilosrdnim suncem.

Usred domorodakog sela rastao je baobab: udovino i naduto deblo s izoblienim granama nalik udovima oboljelih od djeje paralize. Na granama su se smjestili gavrani, crni i sjajni poput ohara. Stablo je bilo okrueno s dvadesetak koliba od trave, a neto dalje prostirala su se polja. Proso je bio visok i zelen na suncu. 215 Stazom je pristizao Land Rover. Polako je vozio i poskakivao po neravnom tlu dok je motor brujio u prvoj brzini. Na bokovima su bila ispisana tri crna slova, ARC, African Recruiting Corporation, kratica organizacije koja je zapoljavala radnike u rudniku. Djeca su ga prva ula i izila su iz kueraka, crna i gola, isputajui uzbuene kliktaje na zasljepljujuoj svjetlosti. Pohitae ususret Land Roveru i potrae mu uz bok pleui i klikui. Terensko vozilo stane u slabom hladu baobaba. Stari bijelac iskrca se. Bio je odjeven za safari i nosio je eir irokog oboda. U potpunoj tiini jedan vei djeak ode po izrezbareni stolac i odloi ga u hlad. Bijelac sjedne. Prie jedna djevojka, klekne pred njega i ponudi mu buicu punu piva od prosa. Bijelac otpije gutljaj. Nitko ne prozbori. Nitko nije smio smetati gosta dok se ne okrijepi: ali, iz kueraka od trave izioe odrasli seljani, koji su zatreptali kapcima na suncu i omotali suknjice oko bokova. Poli su sjesti u polukrug oko bijelca koji je sjedio na stolcu. On odloi buicu i prede pogledom preko njih. Ja vas vidim, prijatelji moji, pozdravi ih. Odgovor je bio srdaan. Mi te vidimo, stare, odgovorie svi uglas. Ali, ozbiljan izraz posjetiteljeva lica ne promijeni se. Neka pristupe ene Kinga Nkulua, ree. I neka dovedu sa sobom svoje prvorodene sinove. etiri ene i etiri momka istupie iz mnotva i stidljivo se pribliie. Bijelac ih na trenutak promotri samilosna izraza lica. Potom ustane, ode do njih i stavi ruke na ramena dvojice najstarijih momaka. Va se otac pridruio svojim pretcima, ree. Zauli su se jecaji, prigueni uzvici, krik. I potom, kako je bio red, najstarija ena prva zapone pogrebnu naricaljku. Jedna za drugom ene se bace na suhu zemlju i pokrie si glave alovima. Mrtav je, nastavi bijelac kroz naricanje i jecaje. Ipak, umro je dostojanstveno i asno, pa e ivjeti vjeno. Tako je hrabro umro da e njegovim enama dok budu ive svaki, mjesec biti isplaen novac, a za sve njegove sinove osigurano je mjestof na sveuilitu, tako da mogu postati snani znanjem kao to je otac bio snaan tijelom. I bit e podignut kameni lik Big Kinga. A njegove ene i njegovi sinovi doi e u'Goldi' leteim strojem da svojim oima vide kameni lik svog mua i oca. Bijelac napravi kratku stanku kako bi doao do daha. Govor je bio predugaak u uasnoj vruini doline. Obrie si lice i vrati rupi u dep. Bio je lav! Ngwenyama, promrmlja krupni dvanaestogodinji djeak koji je stajao uz bijelca. Suze mu potekoe iz oiju i kliznue niz obraze. Naglo se okrene i otri u polje prosa. Dennis Langlev, direktor prodaje Kitchenerville Motorsa, mjesni zastupnik Forda, isprui ruke i zadovoljno uzdahne. Bio je to prekrasan nain da provede jutro radnog dana.

Jesi li sretan?, upita ga Hettie Delange koja se ispruila pored njega u branoj postelji. Dennis se nasmijei i ponovno uzdahne. Hettie se pridigne i sjedne pustivi da joj plahta sklizne s velikih bijelih dojki oroenih znojem. Pogleda s odobravanjem gole mukareve grudi i miie ruku. : Hej, dobro si graen. I ti. Denis joj se nasmijei. Drukiji si od mukaraca s kojima sam izlazila, ree Hettie. Tako lijepo pria... kao pravi gospodin, zna. Prije no to je Dennis Langlev stigao odgovoriti, zauje se zvono. Zvonjava odjekne kuom. Dennis skoi preplaena lica. Tko bi mogao biti?, upita Vjerojatno je mesar donio meso. Mogla bi biti moja ena!, uzvikne Dennis. Ne otvaraj. Ludice, moram otvoriti. Hettie odbaci plahtu i ustane u svom svojem bijelom i zlatnoutom sjaju. Prizor je bio dovoljan da na trenutak umiri strah Dennisa Langlevja, ali im je ona svezala pojas skrivi njegovom pogledu svoje tijelo, Dennis ponovi. 217 Pazi! Provjeri da nije moda moja eria prije nego to otvori vrata! Hetti pode otvoriti vrata drei jednom rukom ogrta, dok je drugom pokuavala zaeljati kosu. Zdravo, promrmlja. Mlad i visok ovjek koji je stajao na pragu izgledao je tuno. Bio je odjeven u tamno odijelo i nosio je pod mikom elegantnu konu aktovku. Gospoda Delange?, upita. Glas je bio simpatian, mekan. Da, ja sam gospoda Delange. Hettie trepne oima. Hoete li ui? Povede ga u dnevni boravak i zadovoljno opazi da posjetitelj ne skida pogled s razreza ogrtaa. to elite?, upita ga tato. Mjesni sam zastupnik osiguravajueg drutva Sanlam Insurance, gospodo Delange. Doao sam izraziti vam suut za nedavni gubitak. Bio bih doao prije, ali nisam vam htio smetati. Oh! Hettie u tren spusti pogled udubljujui se u ulogu neutjene udovice. Svejedno, nadamo se da moemo unijeti malo svjetla u mrak vae boli. Vjerojatno znate da je va mu s naim drutvom potpisao policu. Hettie odmahne glavom, ali nastavi sa zanimanjem gledati dok je posjetitelj otvarao torbu. Da, ba tako. Prije dva mjeseca potpisao je policu ivotnog osiguranja s klauzulom o dvostrukom obeteenju. Vi ste uivateljica. Zastupnik uzme iz torbe svezak papira. Imam ovdje ek na ukupan iznos koji vam pripada. Morate samo potpisati. Koliko? Hettie smjesta zaboravi ulogu neutjene udovice. S klauzulom o dvostrukom obeteenju u sluaju smrti nesretnim sluajem, iznos je etrdeset osam tisua randa. Presretna Hettie raskolai oi. Dovraga!, uzvikne. Pa to je fan-ta-sti-no! Nakane Hurrvja Hirschfelda znaajno su se proirile. Umjesto da se zadovolji ploom uzidanom u cement na nivou 66, spomenik Big Kingu postao je bronani kip u prirodnoj veliini. Odluio ga je postaviti na postolje od crnog mramora nasred tratine ispred upravne zgrade Sonder Ditcha.

Kip je bio izvanredan. Umjetnik je uspio do arati dojam ivotne snage prikazanog ovjeka. Natpis je bio krajnje jednostavan: tek ime, King Nkulu, i datum pogibije. Hury je bio nazoan otkrivanju iako je mrzio sveanosti i izbjegavao ih kad god je bilo mogue. U prvom redu uzvanika, nasuprot njemu, njegova je unuka sjedila pored doktora Standera i plavokose mladenke. Terry mu namigne i Hurry se zadovoljno namrti. Mladi Ironsides ustane da ga najavi, a Hurry uoi izraz na licu unuke kad je usredotoila panju na toga visokog mukarca kojemu su obje ruke bile u gipsu i visjele oko vrata. Kad se sve zbroji, moda sam mu ipak trebao dati otkaz, pomisli Hurry. Sad e mi je odvesti. Krajikom oka pogleda generalnog direktora i pomiri se sa sudbinom: Bolje da ponem razmiljati o tome da ga premjestim u glavno sjedite. Potrajat e dok ga ne upristojim. Nesvjesno izvadi veliku cigaru iz unutarnjeg depa. Ve ju je stavio u usta kad presretne Terrvn sablaznut pogled. Ona nijemo pokrene usne i izgovori: Lijenik ti je zabranio! S osjeajem krivnje Hurry Hirschfeld vrati cigaru u dep. 219 Wilbur Smith roen je 1933. u Brokeri Hillu, u Sjevernoj Rodeziji danas Zambija kao dijete engleskih doseljenika. Odrastao je i studirao u Junoj Africi, diplomiravi ekonomiju na Sveuilitu Rhodes. Posvetio se iskljuivo knjievnom radu od 1964. godine, nakon uspjeha svojih prvih knjiga, od tada je objavio tridesetak romana, zasnovanih na briljivim bibliografskim pripremama i strastvenim istraivanjima najudaljenijih kutaka planeta. Naime, Smith od studenog do veljae obino putuje Australijom i Novim Zelandom, dok ljeti krstari Afrikom ne bi li upoznao njene najdivljije i najnepristupanije krajeve. Ostali mjeseci u godini posveeni su pisanju. U svom spisateljskom radu Smith se do smrti supruge Danielle 1999. godine pridravao tono odreenog rituala: radio je od osam ujutro do tri popodne i sve to bi napisao tijekom dana davao je na itanje Danielle kojoj su posveena mnoga njegova djela. Nakon dvogodinje stanke izazvane tom obiteljskom tragedijom nastavlja svoj knjievni rad objavivi novi dio svoje sage o drevnoj egipatskoj civilizaciji, roman Plavi horizont posljednje je njegovo djelo. ivi u gradiu Constatia, u blizini Cape Towna, u vili na rancu Leopard Hill, koji je zapravo rezervat egzotinih ivotinja.