PANEVROPSKI UNIVERZITETAPEIRON ZDRAVSTVENI FAKULTET

SANITARNO ININJERSTVO

SEMINARSKI RAD
TEMA:KONTROLA UPOTREBE ADITIVA

MENTOR:
Doc.Dr ore Okanovi Bijeljina,2012

STUDENT:
Kristine Mii

Uvod
. Kao posljedica razvoja prehrambene tehnologije i potreba da se koliina hrane sauva dui period, te poveanih zahtjeva potroaa prehrambena industrija se prilagavala nudei hranu sa novim senzorskim svojstvima, novim izgledom, duim rokovima trajanja, novim ukusima i sl. Znaajnu ulogu u tim kreacijama imali su i sve vie imaju razni dodaci hrani koje nazivamo aditivima. To su tvari poznate hemijske strukture, koje se samostalno ne konzumiraju, niti su tipian sastojak hrane i u pravilu su bez prehrambene vrijednosti. Dodaju se hrani (ali i lijekovima) za vrijeme proizvodnje, prerade, skladitenja ili pakiranja, radi poboljanja fizikalnih i senzorskih svojstava. Poto nisu prirodan sastojak hrane, ali ni lijekova, oni nose odreene zdravstvene rizike. Pojedini aditivi ako se unose u koliini koja premauje dozvoljeni dnevni unos (ADI), mogu izazvati degenerativane promjene, alergijske reakcije, te poveati rizik za odreene oblike raka i drugih bolesti. Zbog toga upotreba aditiva u prehrambenoj i farmaceutskoj industriji mora biti pod strogom zakonskom kontrolom i predmet stalnih provjera. Sa zakonodavnog stanovita, svaki aditiv u hrani mora imati korisnu i prihvatljivu funkciju ili svojstvo da bi njegova upotreba bila opravdana. Prihvatljivom funkcijom aditiva smatra se poboljanje nekog od atributa kvaliteta, produenja roka trajanja, poboljanje teksture i organoleptikih osobina, poveanje nutritivne vrijednosti, stvaranje i poboljanje funkcionalnih svojstava, olakavanje prerade i poveanje prihvatljivosti potroaa. Upotreba aditiva u svrhu sakrivanja oteenja ili kvarenja namirnice kao i zavaravanja potroaa strogo je zabranjena propisima kojima se regulira njihova upotreba. Za veinu aditiva postoje prirodni analozi, koji se esto komercijalno proizvode iz prirodnih izvora. Takvi su na primjer, pektini, antioksidansi, vitamini, minerali, prirodne boje, te prirodne arome. Zdravstvena ispravnost i sigurnost hrane postaju bezuvjetan zahtjev, kako potroaa tako zakonodavstva. Programi sigurnosti hrane se usmjeravaju na kontrolu hrane proaktivnim preventivnim pristupom po principu od farme do stola (eng. from farm to table approach). Ovim pristupom se eli ostvariti nadzor nad svim koracima vezanim uz proizvodnju, skladitenje, uvanje, distribuciju i pripremu hrane temeljem kontrole postupaka proizvodnje hrane i praenjem sljedivosti . Prisutnost tetnih tvari u hrani je neizbjena te je stoga potrebno utvrditi maksimalno doputene udjele takvih tvari u pojedinoj vrsti hrane. .

Definicija aditiva

Doslovno znaenje rijei aditiv podrazumijeva dodatak. Aditivi ili dodaci su tvari ili smjese od tvari koje nisu namirnice niti njihovi nutrtijenti, ali se dodaju namirnicama za vrijeme proizvodnje, prerade, uskladitenja, pakiranja ili transporta radi poveanja kvalitativnih svojstava (izgleda, okusa, mirisa, boje, strukture, trajnosti namirnice/proizvoda) . To su nenutritivne tvari koje se dodaju namirnicama namjerno i u malim koliinama kako bi se popravio njihov izgled, aroma, tekstura i odrljivost . Pod aditivom se podrazuniijeva bilo koja tvar koja se normalno konzumira kao namirnica, a nema karakteristike sastojka hrane i nema nutritivne vrijednosti . U svim definicijama se smatra da aditivi nemaju nutritivnu vrijednost, jer je ona u principu zanemarljiva ili je sekundarnog znaaja. Nutritivna vrijednost esto se svodi samo na nutritivna svojstva proteina, ugljinih hidrata i lipida kao i energetsku vrijednost hrane. Veina aditiva nema energetsku vrijednost, ali moe imati znaajnu bioloku aktivnost, odnosno regulacijsko zatitnu funkciju (vitamini, minerali i prirodni pigmenti), gradivnu (minerali, aminokiseline) kao i energetsku vrijednost (prirodni zasladjivai, jestive kiseline itd.). Iako imaju broj E esto se aditivima ne smatraju nutritivni dodaci tvari radi poboljanja prehrambene vrijednosti namirnica (vitamini i minerali). Aditivima se ne smatraju baze za vakau gumu jer se ne unose u probavni sistem u organizam izuzev usta, a nakon upotrebe izbacuju se iz usta. Pektini kao hidrokoloidne tvari koje se koriste za eliranje spadaju u aditive. Meutim, odreeni pektini kao to je tekui pektin, koji potjee iz sasuene jabune komine (pulpe) ili kore citrus voa ili njihove mjeavine, a koje se dobivaju djelovanjem razrijeene kiseline i djelomino neutralizacijom, ne smatraju se aditivima. To su sirovine za proizvodnju. Takoe odreeni krobovi i dekstrini se ne smatraju aditivima. To su bijeli ili uti dekstrin (E 1400), preni ili dekstrirani krob, krob modificiran kiselinama (E 1401) i luinama (E 1042), bijeljeni krob (E 1043) kao i fiziki modificirani krob i krob tretiran amilolitikim enzimima (E 1405). U aditive ne spadaju krvna plazma, jestiva elatina, hidrolizati bjelanevina i njihove soli, mlijene bjelanevine i gluten, aminokiseline i njihove soli (izuzev glutaminske kiseline, glicina, cisteina, cistina i njihovih soli), kazeini i kazeinati, te inulin jer nemaju nikakvu funkciju aditiva. esto se aditivima nazivaju i neki toksikanti to je u principu pogreno. Tu se prije svega misli na aditive koji se koriste u proizvodnji ambalanih materijala kao to je plastika, papir, staklo i sl., koji u malim koliinama i odreenim uvjetima mogu migrirati iz ambalae u proizvod, pa ovaj termin uvodi zabunu u podruju prehrambenih aditiva. Aditivi na tritu se mogu nabavljati u formi: iste hemijske tvari smjee sa nosaem

smjee razliitih aditiva bez nosaa smjee razliitih aditiva sa nosaem/otapalom Aditivi kao ista hemijska supstanca su najee sintetski aditivi i aditivi porijeklom iz minerala.

Aditivi = ista hemijska supstanca

Tabela 5.1. Primjer aditiva koji su ista hemijska Specifinija funkcija Izvor bora itarice za doruak Kukuruzna kaa Obogaeno brano Obogaeno brano Kruh Izvor kobalta Izvor kobalta Izvor bakra Izvor bakra Izvor bakra Fluoridacija vode Izvor eljeza Specifinija funkcija Izvor eljeza Izvor joda Kuhinjska sol Izvor joda

Hemijski naziv Borna kiselina Kalcij karbonat Kalcij citrat Kalcij fosfat Kalcij pirofosfat Kalcij sulfat Kobalt karbonat Kobalt klorid Bakar klorid Bakar glukonat Bakar oksid Kalcij fluorid eljezo fosfat

Hemijski naziv eljezo sulfat Jod Jodid, bakreni Jodat, kalijev

Magnezij klorid Izvor magnezija Magnezij oksid Izvor magnezija Magnezij fosfati Izvor magnezija Magnezij sulfat Izvor magnezija Mangan citrat Mangan oksid Molibdat, amonij Nikal sulfat Fosfati, kalcijevi Fosfati, natrijevi Kalij klorid Izvor mangana Izvor mangana Izvor molibdena Izvor nikla Izvor fosfora Izvor fosfora Zamjena za NaCl

eljezo pirofosfat Izvor eljeza eljezo glukonat Izvor eljeza

Aditiv moe biti u smjesi sa nosaem ili rastvaraem. U ovom sluaju najee se pojavljuju prirodne i sintetske arome, prirodne sintetske boje, pojaivai okusa, vitaminski preparati i sl. Veina komercijalnih aditiva koji se nudi na

tritu imaju ovu formu. Mogu da budu u krutom, tenom ili prakastom stanju. Osnovna supstanca + nosa/rastvara =Aditiv Aditiv se moe sastojati od osnovna supstanca koja ini aditiv zajedno sa supstanacom u kojoj aditiv moe biti rastvoren (rastvara) ili supstanca koja moe biti nosa aditiva. Kao primjer moemo uzeti kurkumu koja se koristi kao uta boja. Kod kurkme kao nosa moe se koristiti odreena masnoa. Aditiv se moe nai i u formi smjee razliitih aditiva bez nosaa. U takvom sluaju se kombiniraju esto prirodne arome i boje. Postoje sluajevi kad odreena boja daje i korekciju okusa. Smjee razliitih aditiva sa nosaem/otapalom su este u industriji pekarstva, gdje se kombiniraju razliiti enzimski preparati, vitamini i sredstva za dizanje tijesta i sl. Kod posljednja dva sluaja mogu se pojaviti i tzv. skriveni aditivi koje prizvoa aditiva nije obavezan deklarirati. Treba razlikovati aditive od dodataka prehrani. Dodaci prehrani su proizvodi koji sadre koncentrirane hranjive sastojake ili druge tvari sa svrhom da dodatno obogate unos hranjivih sastojaka u uobiajenoj prehrani. Uzimaju se samostalno u manjim koliinama u formama kao to su: tablete, kapsule, prahovi, gelovi, tekuine i energetske ploice. Dodaci prehrani, ako se dodaju tokom proizvodnje, prerade, uskladitenja, pakiranja ili transporta postaju aditivi. Ako se aditivi dodaju kao nutrijenti tad se vri fortifikacija hrane. Obogaivanje hrane sa nutrijentima u koliinama koje nisu adekvatne njihovom prirodnom izvoru zove se fortifikacija hrane. Tipian primjer je dodavanje vitamina C u soku od narande u cilju standardizacije vitamina C. Naprimjer, u tehnoloke svrhe s ciljem konzerviranja i odravanja boje mogu se dodavati prirodni koloranti. Hrana za vegetarijance, trudnice, starije osobe, dojenad i sl. ponekad se obogauje ili fortificira nutrijentima. Danas se fortifikacija hrane radi za vrijeme prerade hrane i priblino se dodaju nutrijenti koji se aproksimativno nalaze u ekvivalentnoj koliini u prirodnom izvoru prije prerade i to je proces obogaivanja hrane. Za koritenje dodataka prehrani koristie se RDA standardi (Recommended dietary allowance). Ne pridravanjem ovih standarda moe dovesti do toksinih efekata. Treba razlikovati aditive od zaina. Kuhinjska sol (NaCl), zainsko bilje, ne smatraju se aditivima. Zainske smjee nisu aditivi ali mogu sadravati aditive. Aditivi u pekarstvu nisu aditivi nego najee smjee drugih komponenti sa smjeom aditiva.

Treba razlikovati aditive od pomonih sredstava u proizvodnji. Ponekad su pojmovno vrlo bliski aditivi i neka pomona sredstva u proizvodnji, na primjer tvari za tretiranje vode za pie, sredstava za pranje kao i neki drugi aditivi kao to je amonij klorid (E 510), peroksid ili neki enzimi su pomona sredstva u proizvodnji. Enzimi koji su najee pomona sredstva u proizvodnji (enzimski preparati) mogu imati i E oznaku ali isto tako IUB broj, koji oznaava njihovo funkcionalno svojstvo odnosno pripadnost odreenoj grupi enzima. Pod enzimskim preparatima se podrazumjevaju materije koje su izolovane iz ivotinjskih, biljnih ili mikrobiolokih sirovina. Oni mogu da sadre cijele elije, dijelove elija ili ekstrakte porijeklom iz navedenih sirovina. Enzimski preparati se dijele na tene, polutene i suhe, a mogu imati razliitu ulogu u toku tehnolokih procesa proizvodnje hrane. Posebno pitanje su kosher i halal aditivi, te specificnni aditivi u ostalim specifinim etnikim prehranama. .

Oznaavanje aditiva
Sistem E brojeva u oznaavanju aditiva uveden je u Europi radi lakeg reguliranja prehrambenih aditiva, a prihvaen je i od strane komisije Codex Alimentarius. Broj E slui kao potvrda toksikoloke evaluacije (ocjene rizika po zdravlje) i klasifikacije pojedinog aditiva. Aditivima sline tvari nemaju E broj i oznaavaju se na drugi nain (neke aromatine tvari i enzimi), dok se pomone tvari u procesu proizvodnje zbog naina djelovanja pri proizvodnji hrane u principu ne oznaavaju. Oznaavanje aditiva omoguava njihovu jednostavniju identifikaciju u prehrambenom lancu. Svaki broj identificira odreeni aditiv i zamjenjuje njegov esto dug i kompleksan hemijski naziv koji zauzima dosta prostora na deklaraciji. Jedinstveni sistem E brojeva olakava uvoz i izvoz hrane izmeu razliitih zemalja. Popis zapoinje s brojem E100 (kurkumin bojilo). Veina aditiva je oznaena troznamenkastim brojevima, iako postoje i iznimke i s brojevima preko 1000 (npr. E1413 dikrobni fosfat fosfatizirani, modificirani krob). Tabela 5.2. Sistem E brojeva u oznaavanju aditiva Djelovanje Bojila Konzervansi Antioksidansi Raspon brojeva 100-181 200-285 i 1105 300-340

Regulatori kiselosti Zgunjivai / Emulgatori Tvari za sprjeavanje zgrudnjavanja Pojaivai okusa Tvari za poliranje Tvari za zaslaivanje

Razliiti brojevi 322, 400-499 i 1400-1451 550-572 600-650 900-910 420, 421, 950-970

Sam E broj ne moe jasno da ukae na sva funkcionalna svojstva koja aditiv moe da ima u prehrambenom proizvodu. Npr. sadraj nitrita i nitrata u mesnim proizvodima (konzervans i boja mesa), BHT (antioksidant) itd. .

Zdravstveni aspekti
Prema veini nacionalnih propisa u svijetu, aditivima se na osnovu detaljnih ispitivanja i dobivenih rezultata odobrava upotreba, te kreira regulativa koja definira svrhu i koliinu aditiva koji se mogu upotrijebiti. Ako se unose u organizam u koliinama koje nisu dozvoljene onda su kodljivi i uzrokuju bolesti. Pri duoj ekspoziciji rizik se poveava. Stupanj prihvatljivosti aditiva izraava se preko prihvatljivog dnevnog unosa (ADI- acceptable daily intake) za pojedini aditiv i namirnice u kojima se mogu koristiti. ADI oznaava koliinu neke tvari (aditiva) izraenu u miligramima po kilogramu tjelesne teine koju ovjek moe sa sigurnou konzumirati svakog dana tokom cijelog ivota, a da pri tome ne ugrozi svoje zdravlje. Za stupanj zdravstvene sigurnosti koristi se i oznaka GRAS pojam koji se koristi za aditive u USA, a prihvaen je meu strunjacima. Aditiv ima GRAS status kada da je ope prepoznatljiv i bezopasan za ljudsko zdravlje. Broj aditiva na GRAS listi se mijenja. Za aditive koji se koriste, a nisu na listi GRAS predvien je poseban tretman, tj. prolaze dugotrajno ispitivanje. Ako postoje jaki argumenti koji ukazuju na toksinost ili kancerogenost, tvari s GRAS liste mogu se ponovno podvrgnuti ispitivanju, pa i zabraniti. Kao kriteriji u utvrivanju nivoa tetnosti aditiva mogu se kod in vivo i in vitr ispitivanja korititi NOAEL i LOAEL i NE . Ne rijetko se deava da se zabrani upotreba nekog starog aditiva ili odobri upotreba novog sredstva. Na primjer, boja red Dye 2, ciklamati ili kobalt sulfat, su nakon upotrebe vie godina, danas zabranjeni. Kada neko hemijsko sredstvo dobije dozvolu za koritenje kao aditiv odgovarajui dravni organi treba da propiu dodatnu regulativu u kojoj e biti definisana koliina aditiva i vrsta hrane u kojoj se on smije dodavati. Ni jedan aditiv nema odobrenje za trajno koritenje, ve svi podlijeu periodinoj kontroli. Kada se pojavi bilo kakva sumnja na ispravnost materije koja se nalazi na listi vre se odreena

ispitivanja. Sve materije za koje se potvrdi opravdanje za sumnju skidaju se sa liste ili se privremeno svrstavaju u neku drugu kategoriju. Da bi aditivi ostali na listi dozvoljenih sredstava ne smiju pokazivati kancerogeno djelovanje. To znai da proizvodi koji ne zadovoljavaju standarde ne mogu ostati na tritu. Prilikom odluivanja da li je neki aditiv bezbijedan za upotrebu ili nije mora se napraviti razlika izmeu pojmova toksinost i rizik upotrebe. Pod toksinou se podrazumjeva sposobnost hemijskog sredstva da oteti ivi organizam, dok se pod rizikom podrazumjeva sposobnost materije da prouzrokuje povredu organizma pod uslovima upotrebe. Sve materije mogu biti toksine, ali rizine za upotrebu postaju kada se koriste u dovoljno velikim koliinama. Neki aditiv je rizian ako je toksian u momentu upotrebe, a ne kad se konzumira u enormno velikim koliinama. Za veinu aditiva koji se koriste u proizvodnji hrane postoji dovoljno velika razlika izmeu koncentracije upotrebe i rizine koliine. Postoje i grupe aditiva koji nesumnjivo kode zdravlju, ali je za neke od njih primjena u prehrambenoj tehnologiji neophodna jer tite hranu od kvarenja. Odreeni aditivi sadre i karcinogene spojeve (npr. spojevi sa benzolovom jezgrom i drugi) i takve treba izbjegavati kao i aditive u koliinama koje mogu koditi zdravlju. Posljedice su individualne. Naime, vrijeme inkubacije toksinih tvari ili letalno vrijeme je individualno i zavisi od imunolokih kao i genetskih predispozicija. Prekoraenju ADI moe da izazove: akutne ili kronine bolesti sa lakim ili teim posljedicama. Neki od njih, kad se unose u koliinama izvan ADI i due vrijeme, uzrokuju bolesti kao to su: maligne bolesti, dermatitis, razaranje kromozoma, astma, alergijske bolesti, visok krvni pritisak, ir na elucu itd. Sa stanovita zdravstvene sigurnosti posebno su znaajni aditivi koji imaju sintetsko porijeklo (svi sintetski aditivi), zatim sumnjivi aditivi koji su prirodno identini te aditivi porijeklom od GMO . Aditivi su opasni ako nisu navedeni na deklaraciji proizvoda. Deklaracija proizvoda moe sadavati i nespomenute aditive poput zaostatka tvari koritenih za pospjeivanje rasta ili procesa proizvodnje. Ponekad deklaracija zbunjuje i stvara pogrean dojam. Primjer: bez umjetnih sladila u pravilu znai da je dodan eer, dok bez eera znai da sadri umjetno sladilo. Prirodan ne znai da je i zdravstveno siguran. itanje deklaracije omoguava potroau da kontrolira unos aditiva u organizam. Nakon klanja stoke, u meso esto znaju dodavati hemikalije za konzerviranje, omekavanje ili boju. Nosilicama se u hranu dodaju aditivi koji boje umanjak, ali to se ne navodi na kutiji s jajima. Aditivi i njihove mjeavine mogu se dodavati namirnicama uz uvjete da su toksikoloki ispitani. Dodaju se namirnicama uz doputenja u okviru posebnih

propisa sa ili bez ogranienja u koliinama. Njihovim dodavanjem ne smiju se stvarati toksini produkti u namirnicama tokom prerade, uvanja i upotrebe. Mnogi aditivi nisu tetni poput askorbinske kiseline, natrijeva karbonata, glicina ili limunske kiseline. Ipak postoji znatan broj aditiva kojima nije mjesto u hrani, a ee onih koji su dobiveni sintetskim putem i koji nemaju nikakvu prehrambenu vrijednost. Ne postoji velika razlika u pogledu sigurnosti aditiva kad je u pitanju njihovo porijeklo, ali je vjerovatnoa da sintetski aditivi budu tetni po zdravlje u odnosu na one koji su prirodnog porijela mnogo vea. Prema nivou tetnosti po zdravlje aditivi mogu biti: nekodljivi aditivi, sumnjivi aditivi, aditivi kodljivi zdravlju i aditivi koji izazivaju rak. Zbog potrebe stalnog monitoringa prisustva aditiva u namirnicama postavlja se obavezan zahtjev da se mogu kvantitativno identificirati i utvrditi, osim ako nisu u tehnolokom postupku uklonjeni ili razgraeni. Napredak u analitikoj hemiji sada omoguuje otkrivanje koliine zagaenja mjerene u mjernoj jedinici ppb . U sluajevima kada dodaci hrani ne bi trebali uzrokovati nikakve ozbiljnije probleme (toksikoloke i zdravstvene), ili gdje se ne oekuje velik utjecaj aditiva, institucije koje dozvoljavaju upotrebu aditiva u hrani zahtijevati e prouavanje na razini od 50 ppb. Tamo gdje bi toksikoloki utjecaji trebali biti vei, zahtjevi analize sputaju se do 10 ppb. Tabela 5.2. Aditivi prema stupnju zdravstvene sigurnosti Aditivi koje treba izbijegavati vjetake boje, natrijum nitrat i natrijum nitrit, Na benzoat, umjetni zasladjivai, sulfiti, sumpor dioksid, vjetake boje, ortofoforna i sline kiseline Vjerovatno zdravstveno Aditivi iji je udio ogranien sigurni aditivi mogu se koristiti uz oprez pektin, lecitin, elatin, vitamini, minerali, limunska, mlijena kiselina, alginati, prirodne arome, prirodne boje, kazein, laktoza, prirodni vanilin

mononatrijum glutaminat, THBQ, aspartman, BHT, BHA, kofein, propilen glikol, gume, ksilitol

Aditivi koji se proizvode od prirodnih sirovina kao i aditivi sintetizirani hemijskim putem mogu imati negativnu bioloku aktivnost u ljudskom organizmu. Nivo toksinosti ne odreuje njihovo porijeklo nego njihov negativan utjecaj na organizam. Obje grupe aditiva moraju se podvrgnuti ispitivanjima prije upotrebe kao i kontroliranom hemijskom postupku pri njihovu dobivanju.

U naoj zemlji,proizvodnja,promet i kvalitet aditiva,regulisani su pravilnikom o kvalitetu i uslovima njihove upotrebe koji je usaglasen sa direktivama EU.Kontrolu obavlja trina i sanitarna inspekcija kao i ovlaene laboratorije za ispitivanje kvalitea i zdravstvene ispravnosti namirnica Etikete treba itati: Veoma je bitno da itate ono sto pise na etiketi proizvoda koji se kupuje.esto na deklaraciji pisu jednostavne i nedefinisane rijei kao sto su aromai boje,ali u sliaju kada su aditivi navedeni,obratite panju na proizvode koj i sadre sledee: -Tartazin(E102) -Quinoline uta(E104) -Sunset uta(E110) -Carmoisine(E122) -Ponceau(E124) -Briljant plava(E133) -Natrij benzoat(E211) -Aspartman(E951) -Natrij glutaminat(E621) Oznake za aditive: Zbog lakse orijentacije pri kupovini navodimo ifre najeih aditiva koji se stavljaju u osvjeavajua pia,sokove i energetske napitke: OPASNI: Vjestke boje: E-102,E-104,E-110,E-120,E-124,E-127,E-123,E-173,E-180 KANCEROGENI: Vjetake boje:E-131,E-142 Konzervansi:E-211,E-213,E-214,E-215,E-216,E-217,E-239

TA IZAZIVAJU: -Izazivaju poremeaje rada crijeva E-220,E-221,E-222,E-223,E-224 -tetni za kou E-230,E-232,E-233 -Poremeaj pritiska E-250,E-251,E-311,E-312 -Poremeaj holesterola E-320,E-321 GDJE SE NALAZE OPASNI ADITIVI: Zaslaivai:E-950,E-951,E-952,E-954 -Bezalkoholni napici -Bombone -vake -Sladoledi -Poslastice -Lijekovi -Kozmetika Pojaivai ukusa:E-620,E-621,E-622,E-633 -ips -Kobasica -Konzervirana hrana

ZAKLJUAK: Jedan od najznaajnijih aspekata u prizvodnji i distribuciji hrane svakako je njen kvalitet i sigurnost.Obaveza svakog prizvodjaa je da trzistu pruzi kvalitetnu hranu sa nutritivnim svojstvima,istovremeno higijenski ispravnu hranu ime se povoljno utie na zdravlje potroaa.Zakon o zdravstvenoj ispravnosti namirnica i predmeta opte upotrebe propisana je obavezna kontrola zdravstvene ispravnosti hrane,koja se zasniva na ispitivanju finalnih prizvoda.

Danasnji trendov su usmjereni ka kvalitetu i poboljsanju usluga orijentisani su ka kupcu.Od njega sve poinje jer on postavlja zahtjeve,ali ciklus se sa njim i zavrsava,jer upravo je kupac taj koji daje povratnu informaciju o kvalitetu pruzene usluge.Zahtjevi dananjeg kupca su sve veci,a tako i u pogledu zdravlja.

Literatura:hemija hrane