UVOD Jedna od najmlaih grana, koja se poela razvijati krajem XIX I poetkom XX vijeka jeste sociologija prava.

Pravo je skup normi, propisa I zakona jedne drave. Sa stajalita sociologije pravo je stvarnost po kojoj se ivi, po zakonu se raamo, umiremo, enimo, udajemo itd. Sociologija prava je najdominantniji oblik ivueg u drutvu. Pravo je ono to je u skladu sa idejom pravednosti, pravo, ispravno I opravdano I odgovara zahtjevima pravnog poretka, zakonskoga, ili pozitivnog prava. Kao sistem normi koji apstraktno regulira odnose meu pojedincima I drutvenim skupinama, pravo te norme kodificira I njihovo izvrenje osigurava zakonskim sankcijama kanjavajui njihovo krenje. Obino se dijeli na dravno (ustavno), I meunarodno pravo, graansko, I kazneno pravo, gospodarsko I finansijsko, ugovorno I radno pravo. Filozofsko pitanje o biti prava zapoinje ve u predsokratovaca I sofista kao opreka prirodnoga I zakonskoga, a u Platona I Aristotela tvori cjelinu s etikom I filozofijom politike. Sociologija je subject, a pravo je object I predmet izuavanja sociologije prava je izuavanje prava. Osniva sociologije prava je Emil Dirkem.Najvei broj socioloko pravnih teorija vrti se oko ideje prava, pravinosti, pravednosti, slobode itd. Sociologija prava je onaj dio sociologije ljudskog duha koji prouava punu drutvenu stvarnost prava, poinjui od njenih opipljivih I spolja uoljivih manifestacija u djelotvornim kolektivnim ponaanjima I nastavljajui sa njenom materijalnom osnovom. Sociologija prava tumai ova ponaanja I materijalne manifestacije prava u skladu sa unutranjim znaenjima, koja se , inspiriui I prozimajui ih, istovremeno dijelom I mijenjaju zbog njih. Ona se bavi naroito pravnim simbolikim obrascima ustanovljenim unaprijed, to su organizovano pravo, postupci I sankcije, da bi nastavila sa pravnim simbolima, kao takvim kao to su fleksibilna pravila I spontano pravo.Poslije ovoga ona obuhvata pravne vrijednosti I ideje koje one izraavaju I konano kolektivna vjerovanja I inutucije koje tee tim vrijednostima I koje se manifestuju u spontanim normativnim injenicama, izvorima punovanosti, to jest u pozitivnosti cjelokupnog prava. Jurisprudencija je dogma pozitivnog prava., pravna mudrost. Jus, juris-pravo, prudencijamudrost-mudrost-pamet U klasinoj jurdispekciji pita se za volju pisca, jurdisprudencija-primjenjena pravna nauka. Jurdispekcija se bavi institucijom I drut.pritiscima na institucije. Pravna sociologija se bavi kvazi-beskrajnim mnotvom iskustava svih drutava I svih grupa, opisujui konkretne sadrine svakog tipa iskustva I otkrivajui potpunu stvarnost prava koju obrasci I simboli vie zaklanjaju nego to istrauju.

Zadaci soc. prava: 1. otkrivanje svrhe prava, sustava pravnih pravila i sistema prava koji funkcioniraju u odreenim drutvima, okvirima i u utvrivanju funkcionalnih veza izmeu tih vrsta, sustava pravila i sistema i njihovih oblika s jedne strane te drutvenih okvira s druge strane. 2. Prouavanje varijacija znaajnosti prava na hijerarhiskoj ljestvici sustava drutvenih pravila i tvorevina civilizacije. Sociologija prava 2 3. Prouavanje promjena tehnika sistematizacije prava i ovisnosti o tipovima globalnih drutava 4. Prouavanje promjenljive uloge grupa pravnika u ivotu drutva 5. Generiko prouavanje regularnosti tendencija u razvoju prava i prouavanje njihovih faktora ANTIKA SOCIOLOGIJA PRAVA Sofisti
U petom vijeku p.n.e.u klimi u kojoj cvjeta demokratijam javljaju se sofisti. Sutina kulture pod cijem okriljem su se u Atini rodile demokratske ideje i misao sofista jeste NEOGRANICENO POVJERENJE U RAZUM. U dravi kakav je bio atinski Polis-grad, drava cjelokupno stanovnitvo je raspravljalo o politickim problemima ,a uspjeh se smjeio onome ko je bio iskusniji i vjetiji u umjetnosti govora, tj. ko je bio sposobniji da ubjedi narodne skuptine.Iz tog je proizlazilo da su u Atini Retorika i Dijalektika, to jest umijeca Ubjedivanja i Raspravljanja.koje su u sutini bile vjetine rezonovanja imale poseban znacaj i to PRAKTICAN,a sofisti su bili majstori rezonovanja i rasprave.Njihovo ucenje nije teilo traganju za istinom vec su se usavravale metode kako bi se nametnulo odredeno miljenje stvarajuci privid daje to miljenje ISTINITO. Ma koliko da su sofisti kritikovani i da su uocavani nedostaci njihovih ucenja, njihov veliki znacaj je taj to su u sredite filozofskih istraivanja potovali SVIJET COVJEKA umjesto SVIJETA PRIRODE. Karakteristika sofistike je INDIVIDUALIZAM, koji cini da svaki njen predstavnik ima razlicite poglede na razlicita pitanja. Cak ni relativizam nije kod svih sofista jednako izraen. Ko su bili sofisti ? Sofisti su bili prvi govornici, putujuci ucitelji prava, filozofije, prvi tvorci drutvenog ugovora. Predstavnici sofista su bili : PROTAGORA, HIPIJA, KALIKLE, ANTIFON, ALKIDAMA, GORGIJA. Prvi teoreticari prirodne jednakosti su smatrali da su sva bica jednaka po rodenju, mada imamo i suprotnih miljenja. KALIKE- U Platonovom dijalogu''Giorgija'' tvrdi da su pozitivni zakoni djelo slabijih koji su se ujedinili. Kalikle ali zbog te cinjenice jer se ona protivi pravu prirode:''priroda otkriva'', kae,'' da je pravedno da bolji ima vie od goreg a sposobniji od manje sposobnog i medu dravama:'' da vai princip da je pravedno ako jaci vlada nas slabijim, i ako ima vie''. Misao Kalikla cini se veoma bliskom onoj koju sreemo kod Tukidida; istoricara Peloponeskog rata. Po Kaliklu prirodno pravo nije norma koju je nametnuo ljudski duh vec je spoljni princip ljudskog ponaanja, neto to je covjek nametnuo spolja iz prirode.

Hipija iz elide tvrdi da su po prirodi svi ljudi:'' krvni srodnici, prijatelji i sugradani'', a da su po zakonu nije tako, jer ''zakon ljudski TIRANINA, primorava nas na mnoge stvari mimo prirode. Alkidama pie da je'' Bog dao svima slobodu, i niko nije rob po prirodi.'' Antifon-tvrdi da je 'najveci dio onoga to je pravedno po zakonu , protivno prirodi''. Antifon-tvrdi da je ''najveci dio onoga to je pravedno po zakonu, , protivno prirodi''. On zakljucuje da smo po prirodi svi jednaki GRCI i varvari'', jer na isti nacin zadovoljavamo'' prirodne potrebe: svi udiemo vazduh kroz usta i nozdrve.'' PROTAGORA- kae da je Bog predao covjeku dvije najvece vrline:PRAVDU I STID. On dodaje da je''COVJEK MJERA SVIH STVARI, KOJE JESU DA JESU, KOJE NISU DA NISU''. GORGIJA-je smatrala da je govornitvo izraz nadmoci covjeka nad covjekom i da mudriji trebaju ubjediti one manje -mudrije. Bitna je vjetina govora- UBJEDITI MASU. Hipijino, Alkidamino, i Antifonovo poimanje prirodnog prava je suprotno Kaliklovom poimanju. Sada dolazimo do teze da prirodno pravo nije vie, kao kod Kalikla norma koja je covjeku nametnuta spolja iz prirode, vec je to norma koju covjek namece samom sebi. Hipijino, Alkidamino, i Antifonovo poimanje prirodnog prava je suprotno Kaliklovom poimanju. Sada dolazimo do teze da prirodno pravo nije vie, kao kod Kalikla norma koja je covjeku nametnuta spolja iz prirode, vec je to norma koju covjek namece samom sebi. Sofisti takoder tvrde da ljudski zakon nije izraz, nego je to promjenjivo djelo ljudskog ugovora i da rast gospodarstva nad robovima nije pravican vec zasnovan na nasilju.

PLATON ( 5. v.p.n.e)
Najveci Sokratov ucenik , rodeni atinjanin bio je Platon. Za razliku od Sokrata koji je bio skromnog porijekla, Platon je poticao iz plemenite porodice. Najbitnija su mu ucenja o dravi i politici.Izmedu carstva stvari i carstva ideja Platon uvijek daje primat carstvu ideja. ''Ideja'' -cista forma i model za sve stvari pri, cemu je na svijet samo njegova nesavrena kopija. Na Platona je veliki utjecaj ostavila Sokratova nepravedna presuda i to mu je''otvorilo oci'' gled nepravednosti drutva i politike njegovog doba. Osnovao je kolu na mjestu posvecenom mitskom junaku AKADEMU i kola je nazvana Akademija. Umro je u 81 god. ivota. Platon je prvi veliki mislilac Grke ija su glavna politika dela sauvana u potpunosti. Njegova teorija o dravi i politici je izrazito idealistika, ali ona ima i neke isto ralistikoempirijske elemente. Doba u kom Platon ivi je doba opadanja moi Atine i grke moi uopte, tako da je osnovna crta njegove politike misli nepoverenje u ovjeka i njegovu savrenost. Zato neko drugi (drava) treba da nasilno usavrava ovjeka ili ga bar dri u granicama reda i zakona. Vrijeme opadanja moi Atine bilo je vrijeme uzdizanja moi Sparte i zato je Sparta svojim strogo aristokratskim ureenjem i stabilnou predstavljala uzor atinskim politiarima tog doba (i u Platonovoj Dravi Sparta je sluila kao primer, ali posle opadanja njene moi, Platon u ''Zakonima'' odstupa od stavova koji su stvoreni pod uticajem spartanskog ureenja). Platon je pripadao jednoj od najuglednijih aristokratskih porodica u Atini i dobio je iroko obrazovanje. Pravo ime mu je Aristokle, a Platon je nadimak koji znai iroki, pleati. 3

U vrijeme Platonove mladosti na vlast su dola tzv. tridesetorica, 30-oro ljudi iz najuglednijih aristokratskih porodica od kojih s mnogi bili Platonovi prijatelji i roaci. Zaveli su teror koji je trajao godinu dana, a njihov poziv da im se pridrui Platon je razoaran odbio. Nakon godinu dana u Atini je ponovo zavladala demokratija, ali Platon ni njom nije bio zadovoljan, jer je ovaj reim osudio Sokrata na smrt kao opasnog za dravu. Sokratova smrt je bila prelomna taka u Platonovom ivotu, nakon ega on odustaje od politikih ambicija. Platon jo neko vreme boravi u Atini zapoevi pisanje dela Odbrana Sokratova, a onda odlazi na putovanje. U junoj Italiji, u Tarantu se sree sa dravom kojom vladaju filozofi i odatle uzima jednu od svojih glavnih ideja da dravom treba da vladaju filozofi. Zatim odlazi prvi put na Siciliju koja je bila najmonija grka drava i kojom je vladao tiranin Dionisije. Kada nije uspeo da odvrati Dionisija od tiranije, Platon se razoraaran vratio u Atinu i odluio da se posveti iskljuivo politikoj teoriji. Zato, u vrtu posveenom heroju Akademu, otvara filozofsko-politiku kolu koja je dobila naziv Akademija. U njoj obuava mladie iz svih krajeva Grke i priprema ih za sprovoenje onakve politike koja e moi da preporodi oveanstvo. Na Akademiji je ostao do smrti (osim dva putovanja na Siciliju). Smatra se da je Platon napisao 34 dela u obliku dijaloga, jedno u obliku monologa (Odbrana Sokratova), i nekoliko pisama. Dela u kojima se najvie bavio politi kom i etikom su Odbrana Sokratova, Dravnik, Zakoni i Drava (glavno delo njegovog ivota u kome je izrazio cijelu svoju filozofiju i uvek ga nosio sa sobom) Platon je u filozofiji poznat kao objektivni idealista, zato to iako kod njega racionalno miljenje preovlauje, ima mnogo elemenata iracionalnog, mistike, poezije i mita. Njegova osnovna filozofska misao jeste to da postoje objektivno date ideje koje su sutina i koje su nepromjenljive. One su jedni pravi svet. Materijalne stvari (pa i sam ovek) su samo odrazi, senke ideja. Sutina ovjeka nije u njegovom telu nego u dui, a dua je otpala ideja koja tei da se vrati u carstvo vjenih ideja. ovek moe postii sreu samo ako se spoji sa idejama u njihovom veitom carstvu. Zadatak je etike da nae nain ivota koji bi to omoguio, a taj nain ivota zavisi i od drutva i njegovog ureenja. Znanjem se ovek oiuje od zemaljskog, odnosno prolaznog, i pribliava venim idejama. Znanjem raspolau filozofi i zato oni treba da vladaju. Oni su najsavreniji ljudi. Drava -je glavno Platonovo djelo i deli se na 10 knjiga, ali ta podjela ne odgovara sadrini. Predmet djela je utvrivanje pojma pravde, pravednog ivota i pravedne drave. Usput se pretresaju najvaniji optefilozofski, metafiziki, etiki, pedagoki, estetski i socioloki problemi. Djelo je napisano u obliku razgovora dvoje ljudi koji iznose razliita gledita i meusobno se ubjeuju. Glavni govornik je Sokrat koji iznosi Platonove misli. Platonova teotija drave predstavlja pokuaj izgradnje idealnog modela pravedne drave. Pojam pravde vezuje se za odreeni karakter drave ( unutranja struktura dravenain na koji je u njoj podeljena vlast, dobra, zadaci, odgovornosti) i pojedinca( mesto koje zauzima i funkciju koju u toj dravi obavlja).Zakljuak: Pravedna je drava ona u kojoj svaki stale ima specifinu f-ju (stale upravljaa- filozofi, stale uvara- vojnici i stale proizvoaa- zemljoradnici, zanatlije i trgovci). A pravedan je pojedinac koji ostaje strogo u okvirima svog stalea kome po sposobnostima pripada i koji obavlja odreenu f- ju unutar stalea, tj. unutar drave kao cjeline. Djelo poinje ispitivanjem definicija pravde. Pravda se ne sastoji samo u tome da se govori istina i da se da svakom svoje, jer dati ludom njegovo oruje je zlo. Pravda se, takoe, ne sastoji ni od injenja dobra prijatelju i zla neprijatelju, jer pravedan ovjek ne smije nikom initi zlo poto zlo ne donosi nita dobro. Zatim se daje sofistika teza drutvenog ugovora. Jedan od govornika kae da je dobro initi nepravdu, a zlo je trpeti je. Ljudi su bivali i nepravedni i trpeli nepravdu, i na kraju oni koji su samo bili u situaciji da trpe nepravdu, zakljuili su da je u optem interesu da se ubudue ne ini nepravda i da se ne trpi nepravda. Tako su nastali zakoni i drutvena pravila. 4

Zatim, Sokrat dokazuje da je pravda bolja za oveka nego nepravda. On to pokazuje na primjeru drave, jer je drava vea od pojedinaca, pa se i svi njeni elementi bolje vide. Daje se i socioloka analiza nastanka drave. Drava je nastala zbog mnogobrojnosti ljudskih potreba I nemogunosti svakog pojedinca da ih zadovolji. To za rezultat ima uspostavljanje ekonomske podele rada. Svaki ovjek roenjem dobija razliite sklonosti i sposobnosti, tako da se vie proizvodi ako svako radi ono to odgovara njegovim sposobnostima, nego da svako proizvodi sam sve to mu je potrebno. Meutim, tako se javlja potreba za veim brojem proizvoaa razliitih svari. Ljudi razmenjuju svoj e proizvode na tritu i tako izdravaju sebe i svoje porodice i takva drava je zdrava. Bolesna drava je ona u kojoj se proizvode i nepotrebne, luksuzne stvari (nametaj, razna jela, mirisi, slatkii, zlato) to stvara klasu proizvoaa takvih nepotrebnih stvari, kao i umetnike, muziare, pesnike itd. Tada zemlja vie ne moe da zadovolji potrebe svih tih ljudi tako da dolazi do ratova. Dolazi do svaranja posebne klase ratnika koji se posebno vaspitavaju za takav ivot. U Platonovom delu za reprodukciju i ouvanje drave vanija je uloga vaspitanja nego zakona. Zakoni nisu svemoni, malo ih je potrebno i njihovom stalnom popravkom nije mogue popraviti stanje u dravi. Dva su glavn a sredstvo za vaspitavanje: -gimnastika za tijelo -muzika za duu (pod kojom se podrazumevaju sve umjetnosti i nauke) U vaspitavanju je najvaniji poetak. Djeci treba priati bajke, ali one ne smijju biti lane niti sluiti za zabavu; u njima ne treba govoriti runo o bogovima (da oni ratuju ili ine nepravdu) nego govoriti o slozi i ljubavi. Platon smatra da treba zabraniti tune i meke melodije, a dopustiti samo muke i borbene. Cilj muzikog vaspitanja je sklad dobrote I lepote u du i . Tjelesno vaspitanje, odnosno gimnastika treba da stvori zdravo telo , da bi u njemu bila zdrava dua. Po Platonu, drava je analogna ljudskom organizmu. Tri dela ljudske due( razumski, naprasiti i poudni) dovode se u veza s tri klase. Takoe se govori i o razliitim metalima od kojih je sazdana dua jedinki u razliitim staleima- zlato, srebro i gvoe. Drutveni status je odreen metalom od koga je sazdana dua pojedinca, a taj metal obino odgovara metalu njegovih roditelja, ali se u iznimnim sluajevima i razlikuje. Temeljne vrline za Platona: 1) PRAVICNOST.2) PRAVDA, 3) HRABROST U svakoj dravi postoje dvije drave : Bogatih i Siromanih, to je izvor razdora. Smatra da se drava sastoji iz tri klase FILOZOF, RATNIK, TRGOVAC. kao i due-cum, volja, nagon. Idealna drava se zasniva na podjeli rada i ona ima 3 stalea: 1)Dravom upravljaju najmudriji-FILOZOFI koji su sposobni zbog obrazovanja da spoznaju istinu. Oni nemaju privatnog vlasnitva.Vrlina vladara-filozofa je ZNANJE. 2)Dravu brane vojnici(ratnici). Takoder nemaju privatno vlasnitvo. Posjeduju vrlinu HRABROSTI ili SNAGE. 3) Dravu rade i stvaraju sredstva za izdravanje ZANATLIJE I SELJACI.Imaju pravo na imovinu. Kada svaki stale radi ono to mora, odnosno kada sprovodeci svoju vrlinu, obavlja u dravi zadatak koji mu pripada, dolazi se do PRAVDE!. Platon je izvrio i klasifikaciju oblika vlasti. DOBRI OBLICI su : 1. MONARHIJA-najbolji oblik uredenja drave; 2. ARISTOKRATIJA-vladavina odabranih. LOI OBLICI su: TIRANIJA-vladavina jednog tiranina; OLIGARHIJA-izopacenje aristokratije; 5

DEMOKRACIJA-vladavina svih, ili vladavina naroda, a to je prema Platonu najloiji oblik koji bi i monarhiju poveo u pakao. Imamo i TIMOKRACIJU kao oblik vladavine a to je-VLADAVINA CASLOLJUBIVIH.Svi se oblici mogu sortirati izmedu monarhije i demokracije, a sve su ostalo nijanse.

Zatim se opisuje nain na koji se izdvaja vii red uvara- upravljai. Upravljai treba da budu stari, obazrivi, energini i odani dravi. uvari nemaju posebne interese, razliite od interesa drave. Tako e se izbei da od uvara postanu tirani. U idealnoj dravi nijedan stale nije srean( upravljai i ratnici nemaju nijedno blago, a proizvoai moraju da rade), ali je drava srena jer obezbeuje najveu moguu sreu u cjelini. Da bi se izbegla klasna borba ne smeju postojati suvie velike razlike izmeu bogatih I siromanih. Sve drave, osim idealne, sastoje se od dve drave( bogatih i siromanih) koje meusobno ratuju i iji sukobo slabe snagu drave iznutra, kao i u odnosu na spoljne neprijatelje. Idealna drava je jedinstvena, jer svodi na najmanju meru klasne suprotnosti, a zbog ouvanja tog jedinstva ona je i relativno malih. Savrena drava mora posjedovati 4 osobine: mudrost( drava je mudra jer su mudri njeni upravljai- filozofi), hrabrost( hrabri su uvari), umerenost( bolji upravljaju gorima), pravdu( svako obvavlja svoje i dobija prema zaslugama). to se tie poloaja ena u idealnoj dravi, Platon smatra da je ena iste prirode kao i mukarac, samo to je fiziki slabija. ena treba da dobije onaj poloaj u dravi koji zasluuje po svojim sposobnostima, ak i najvie poloaje. Da bi se njene sposobnosti otkrile i razvile, ena treba da se vaspitava kao i mukarac. (ak i da rukuje orujem i ide u rat ako je za to sposobna). Platon smatra da uvari drave treba da imaju zajedniki brak, tj. da imaju zajednike ene i decu, kako ne bi doli u situaciju da suprostave sopstvene interese dravnim. Djeca ne treba da poznaju roditelje. uvari drave biraju ene iz iste klase (koje I same mogu da budu uvari), da bi se dobilo to bolje potomstvo, a djecu treba da vaspitavaju javni zavodi za vaspitavanje. Za ropstvo Platon kae da poto su svi Grci na neki nain braa nepravedno je da jedni druge uzimaju za robove. Samo varvarin treba biti rob. Filozofi moraju znati ta je dobro, pravedno i lepo, odnosno moraju poznavati svijet ideja i razlikovati ga od vidljivog, lanog sveta. Filozofi se biraju meu upravljaima. Oni upravljai koji pokazuju filozofski talenat treba posebno da se vaspitavaju jo 10 godina (do 30-te). U sedmoj knjizi je opisan znaaj filozofa i to slikovito uvenom alegorijom o peini. Platon kae da postoji 5 dravnih oblika i 5 glavnih karaktera ljudi koji odgovaraju ovim oblicima drava. Tih 5 oblika su: aristokratija, timokratija,oligarhija,demokratija,tiranija. U vezi s tim Platon gradi i teoriju kvarenja dravnih oblika. Aristokratija je najbolji oblik, a ostala 4 su izopaeni i pokvareni oblici. Aristokratija oznaava vladavinu duhovne elite, filozofa, i njoj odgovara pravedan i dobar karakter ljudi. Osnovni razlog kvarenja aristokratije kao savrenog oblika je podela u vladajuoj klasi, ali se idealna drava moe pokvariti i pogrenim sklapanjem brakova, to za posledicu ima pokolenje upravljaa koje nije savreno. Tada dolazi do nestanka reda i harmonije i do velike borbe. uvari tee da dou do svojine, prisvajaju zemlju i kue, a slobodne privrednike pretvaraju u robove. Taj oblik vlade se naziva timokratija -vlada ambicioznih ratnika i ona je na sredini izmeu aristokratije i oligarhije. Ratnici zadravaju odbojnost prema radu, kao I zajednike obede, gimnastike i ratne vebe, ali tu najpametniji ne vladaju, jer se previe cjene sila i bogatstvo (iako se to krije od javnosti). ovek koji odgovara ovoj vladi je ambiciozan, snishodljiv prema pretpostavljenima, surov prema robovima, nedovoljno 6

obrazovan, zanet za gimnastiku i rat. Timokratija prelazi u oligarhiju, vladu bogatih nad siromanim gde se sve meri novcem. Cjeni se bogatstvo, a ne vrlina. Oligarhija pati od borbe bogatih i siromanih. Ona je slaba u ratu, jer ne sme naoruati mase. Karakter koji odgovara ovoj vladi je tvrdica. Demokratija nastaje revolucijom siromanih protiv bogatih koje ovi mrze zbog bogatstva. Siromani dolaze na misao da su jednako sposobni da vladaju samo treba da preotmu bogatstvo. Posle revolucije siromani dele vlast jednako meu sobom, obino kockom. U demokratiji vlada sloboda i zato ona mnogima izgleda kao najbolja vlada. Ali preterana sloboda nije dobra, jer su u njoj izjednaene nejednake stvari, tako da vladaju i oni koji nemaju sposobnosti za to. Karakter koji odgovara demokratiji je rasputen ovek kojim vladaju njegove strasti. Zbog preterane elje za slobodom javlja se anarhija. Tu oevi postupaju s decom kao sa sebi jednakim i ak ih se plae, graani, prosti naseljenici i stranci tee za istim pravima. Uitelji se boje svojih aka, a aci se podsmevaju uiteljima. Starci sa sputaju se na dranje mladih od straha da ne bi izgledali ljuti i despotski, robovi se ponaaju slobodno itd. Takav duh na kraju dovodi do nepokoravanja graana zakonima. A preteranost slobode pretvara se u svoju suprotnost - ropstvo, a demokratija u tiraniju. Tiranija predstavlja ropstvo svih u odnosu na jednog tiranskog vlastodrca. Platon daje detaljan opis tiraninove psihologije i kae da je od rob strasti koje sve zadovoljava, to u njemu izaziva nesreu. Kao to je tiranska drava najnestrenija od svih drava, tako je I tiranin najnesreniji od svih ljudi. I na kraju dela se raspravlja o besmrtnosti due i njenoj sudbini na nebu. Ostala Platonova dela U Odbrani Sokratovoj jednom od svojih prvih dela Platon se zalae za apsolutnu slobodu miljenja pojedinca.Dr. nema prava da zabrani pojedincu da misli kako eli i da to miljenje iznosi. U Kritonu se istie Sokratovo miljenje po kome je graanin duan da se pokori dravi i kad ona grei. U Gorgiji Platon napada politiare koji umesto da vaspitavaju narod kvare ga I laskaju mu teei da dou i ostanu na vlasti. U Dravniku govori da politika nije nikakva praktina vetina, nego nauka kao I svaka druga i moe se nauiti, zbog ega je on i otvorio Akademiju. Najvanija osobina potrebna dravniku je vetina merenja svih injenica pri reavanju praktinih politikih problema. Talentovanog dravnika ne treba ograniavati zakonima, ali poto su talenti retki, zakoni mogu biti korisni kao nagomilano iskustvo. On daje i klasifikaciju vlada. Najbolja je vlada jednog despota, neograniena, ako bi se naao genijalan dravnik, ali poto je takvog teko nai onda se vlade djele na: a) zakonite (po unapred utvrenim zakonima) 1.monarhija 2.aristokratija 3.demokratija b) nasilnike (vlada se po slobodnoj volji) 1.tiranija 2.oligarhija 3.opet demokratija Po Platonu najoptimalnija drava treba imati 5040 stanovnika radi poreza, mobilizacije vojnika i sl. U Zakonima Platon opet opisuje idealnu dravu, ali ne vie kao apsolutno savrenu. Ovde on vie vodi rauna o stvarnosti i ljudskim slabostima. Glavna ideja je da drave stradaju kako zbog preterano velike i jake vlasti, tako i zbog preterano velike slobode. Da bi se obe slabosti izbegle treba stvoriti takvu dravu u kojoj e se imati dovoljno slobode i dovoljno jake vlasti. Poto vrhunac vlasti predstavlja monarhija, a vrhunac slobode demokratija, najbolji je spoj monarhije i demokratije, tj meovita vlada . Umesto genijalnih dravnika, koji su retki, treba stvarati mudre zakone po kojima e i obini ljudi 7

moi dobro da vladaju dravom. Uz svaki zakon treba dati obrazloenje zato se on uspostavlja. Za dravu treba izabrati zgodno mesto, ne blizu mora ni suvie veliko. Da se broj porodica ne bi uveao ni smanjio treba regulisati raanje. Zemljine parcele su neotuive, ime se postie da u zemljitu (osnovnom bogatstvu) svi graani budu jednaki. Platon smatra da je najbolji komunistiki reim, ali poto je on neostvarljiv. On prihvata razliku po bogatstvu, ali mora postojati granica preko koje je zabranjeno bogatiti se. U takvoj dravi bi bili zabranjeni zanati i trgovina. Trgovnom bi se mogli baviti strancinaseljenici. Platon preferira relativno nerazvijenu, agrarnu privredu, sa minimumom razmene, kako bi se izbegla preterana podela rada i sukobi do kojih ona dovodi. U ovakvoj dravi nema slobode miljenja. Kritika se ukida. Za protivnike drave se uvodi smrtna kazna, a protivnici su oni koji ele da menjaju dravno ureenje. Da bi se zadrala stalnost dravnog ureenja zabranjuje se putovanje u inostranstvo. To je dozvoljeno samo starijim i sigurnim ljudima radi zavravanja odreenih poslova ili upoznavanja stranih ureenja. Dravnu vlast vri skuptina svih graana koja nema stvarnu vlast nego samo bira dravne funkcionere. Skuptina bira dva glavna organa: uvare zakona i venike. uvari zakona su zakonodavna, a venici izvrna vlast. Trea vrsta organa su cenzori koji vre nadzor nad zakonitou i kojima svaki organ vlasti odgovara zbog nezakonitosti. Ova dravna organizacija ima u sebi demokratske elemente (skuptina) i oligarhijske (podela u 4 klase po bogatstvu i vei uticaj bogatih klasa). Pri kraju knjige Platon uvodi jo jedan vrhovni organ tzv. noni savet, koji bi inilo 10 najstarijih uvara zakona, zatim ljudi koji su dobili nagradu zbog vrline i putnici koji su ili u inostranstvo i ijim je izvetajima vlada bila zadovoljna. Ovaj savet bi radio samo nou. Svaki od lanova bi imao pravo da dovede jo po jednog mladog oveka od najmanje 30 godina koji bi smatrao da je dostojan da bude lan ovog saveta. Uloga saveta bila bi da daje glavne ideje koje drava treba da ostvari, ali se to ne vidi jasno poto je delo ostalo nedovreno i nedoterano. Platon je dao prikaz razvoja oveanstva od primitivnog doba do drave. Po njemu je oveanstvo vie puta stradalo od potopa i drugih nesrea o kojima govore mitovi i uvek iznova poinjalo. Posle takvih katastrofa preiveli ljudi su bez ikakve kulture i ive na planinama. Oni ive usamljeno, a meu njima vlada sloga i ljubav. Ljudi su dobri, a vladaju obiaji i patrijarsi. Sa umnoavanjem porodica stvara se velika zajednica, donose se zakoni i uspostavlja monarhija ili aristokratija. Na ovaj nain Platon je stvorio osnov teorije o prirodnom stanju na koju su se dalje nadovezivale teorije drutvenog ugovora.

Osnovni prigovori Platonu

Platonova teorija je jedna od najveih i najvanijih u istoriji, meutim njoj se iznose i neke zamerke: 1. idealizam i misticizam Platon dosta vodi rauna o iskustvu, ali ipak vrednost injenica meri po unapred odreenim idejama i kada se to kosi sa stvarnou. On esto i matematiki pokuava da dokae iracionalne stavove (koliko je puta monarh sreniji od tiranina- 229). Meutim, iako je njegova teorija o idealnoj dravi idealistika i utopistika, ona je ipak bazirana na realnim zapaanjima. 2. protivnik je demokratije Platon je smatrao da ne samo da svi ljudi nisu sposobni da upravljaju, ve da se za to ne mogu osposobiti ni najveim naporima. Time on postaje zaetnik teorije o odluujuem uticaju elite u dravi, zbog ega su se i faisti pozivali na njega u svojim teorijama. Meutim, Platon je daleko od toga da bude samtran ocem faizma. On zabranjuje vlastodrcima da vladaju u sopstvenom interesu i zahteva da vladaju u interesu naroda. Upravljai ak ne smeju biti sreni, jer bi pojedinana srea bila u suprotnosti sa optom sreom. 3. zastupanje totalitarizma je najtei prigovor Platonovoj filozofiji drave. Ovo kontrolisanje itavog drutvenog i individualnog ivota od strane svemone drave

ARISTOTEL
Aristotel je bio Platonov ucenik. Roden je u Stagiri 384. god.Citavih 20 godina je sluao Platonova predavanja. Napustio je Akademiju tek poslije smrti svoga ucitelja.Filip Makedonski ga pozvao u svoj dvor da se brine o njegovom sinu Aleksandru Makedonskom , buducem osvajacu. Aristotel je izvrio veliki uticaj na Aleksandra doprinijevi iznad svega, da on stekne svijest o s uperiornosti grcke civilizacije. Kad se vratio u Atinu osnovao je kolu LIKEJ, po hramu Apolona Likeja u kojoj se nalazila.Napisao je mnoga djela, a za sociologiju prava najznacajnija su : 1)'' NIKOMAHOVA ETIKA''(Nazvana tako jer ju je objavio Aristotelov sin Nikomah); 2) ''EUDEMOVA ETIKA''( Nazvana po njegovom uceniku Eudemu); 3) ''Hagna MORALIA''-VELIKA ETIKA''; 4)'' POLITIKA'';(NAJZNACAJNIJE DJELO) 5)''USTAV ATINSKI''-jedini od 158 dravnih ustava koje je Aristotel proucavao i komentarisao ; 6)''RETORIKA'' Osnovna razlika izmedu Platona i Aristotela je : Za Platona je istinska stvarnost , apsolut, transeendentna, i sastoji se od ideja. Do pravog saznanja dolazi se putem iskustva naih cula. Za Aristotela je apsolut uroden svijetu ideja ili f orma ne postoji van stvari vec predstavlja njenu sutinu. Do istinskog saznanja se dolazi putem ivotnog iskustva.

Aristotel je drao dve vrste predavanja:

-jutarnja (ezoterina), za ui krug slualaca iz oblasti filozofije i nauke -veernja (egzoterina) za iri krug slualaca iz oblasti politike i retorike. Poslije Aleksandrove smrti i pobune protiv makedonske vlasti u Atini, Aristotel je kao zagovornik promakedonske politike, bio optuen za bezbonitvo. Povukao se iz Atine na majino imanje u Halkidiki poto ne eli da se Atinjani po drugi put ogree o filozofiju. Tu je i umro. Platonova politika i pravna teorija nastavljena je politikom i pravnom teorijom Aristotela. Osnovna crta Aristotelove filoz je savlaivanje Platonovog misticizma i idealizma I stvaranje jednog materijalistikorealistikog sistema. Za razliku od Platonove teorije Aristotelova se odlikuje empirijskim i realistikim pogledom na drutvo, dravu i svet uopte. Platon je bio grki patriota, a Aristotel je bio za velikomakedonsku politiku. Platon je svoja politika dela shvatao kao orue u borbi za ostvarenje svog politikog ideala, dok je Aristotel napisao samo dva politika dela i shvatao ih je kao teoretska dela koja opisuju stvarnost. Platon je opisivao dravu kakva ona treba da bude, a Aristotel kakva ona jeste. Za Aristotela je drava orue u borbi za ostvarenje interesa odreenih grupa i slojeva, posebno drutvenih klasa. Aristotel je smatrao da ideje postoje u samoj stvarnosti, u stvarima, biima I pojmovima. Kritikovao je Platonovo uenje o idejama kao udvostruavanje stvarnosti. Meutim, i kod Aristotela nailazimo na deo Platonovog idealizma, jer je i on smatrao ideju sutinom stvarnosti i njenim pokretaem. Za njega je materija osnovna supstanca bia, ali svako bie je nepotpuno dok ne dobije odreeni oblik. Oblik je unutranji smisao materije, cilj koji svako bie tei da ostvari kako bi postalo savreno Sve ljudske djelatnosti Aristotel dijeli na : 1)TEORIJSKE(cisto filozofske); 2) POLIETICKE(cisto stvaralacke); 3) PRAKTICNE(cisto radne-rad robova i rad intelektualaca). 9

Covjek : PRAKTICNO BICE, POLITICKO BICE Da bi se bavio politikom covjek mora odlikovati sljedecim vrlinama: 1) DIJANOETICKE VRLINE(umsko-razumske)-ljudi koji se bave teorijskim poslom prudencija, moc prosudivanja, moc razmiljanja, stvaralacka moc, retorika-vjetina govora, ubjedivanja; 2) ETICKE VRLINE( ekonomija, poikos(domacinstvo)-nomios(zakon), upravljanje domacinstvom pravila zajednickog ivota, politika i sl.

HIJERARHIJA VRLINA PO ARISTOTELU: 1. PRIJATELJSTVO; 2.PRAVDA; 3 HRABROST ITD

PRAVDA Pravda kao ponaanje u skladu sa zakonom, koja je uciteljica raznih vrlina, postaje najvanija medu njima:'' ni vecernja ni jutarnja zvijezda''nisu toliko dostojne divljenja''. Pravd a je zakon a zakone piu umni ljudi. Pravda je kako kae Aristotel: '' Savrena vrlina buducnosti da onaj koji je posjeduje moe ispoljavati vrlinu i u odnosu na druge ljude a ne samo prema sebi.Pravda je u sutini drutvena vrlina koja se ostvaruje u ljudskoj zajednici, i to u svakom obliku te zajednice. Najvece svojstvo pravde je to to je ona srednja mjera i to PRAVICNA SREDNJA MJERA.Teorija sredine-mesotes! OBLICI PRAVDE Aristotel razlikuje dva oblika pravde i to : 1) DAVANJE SVAKOM PREMA NJEGOVIM ZASLUGAMA-DISTRIBUTIVNA PRAVDA sastoji se u raspodjeli tako da se jednakost ispoljava u mjeri u kojoj se za jednake zasluge daje isto, to znaci da se prema razlicitit nacin, shodno njhovim zaslugama. 2) DAVANJE SVAKOM JEDNAKO BEZ OBZIRA NA ZASLUGE-KOMUNATATIVNA PRAVDA Sastoji se u razmjeni. To je aritmeticka-razmjenska pravda, razmjena jednaka za jednako. PRAVEDNOST-PRAVICNOST Pravednost je vrsta legalnosti, ponaanje koje zakon nalae.Pravicnost je vii princip od pravednosti odnosno korektiv pravednosti; koji pomae da se zakon, sa svojim uoptenim odredbama primeni na pojedinacni slucaj. Pravednost je jedan zakon koji opti za sve a pravicnost vri korekcije kada je neki pojedinacan slucaj u pitanju koji odstupa od optih zakona.

Politika
Velika otprilike kao Platonova Drava, ali nije dovrena. Takoe nije ni obraena niti sistematizovana. Deli se na 8 knjiga i sporno je kako ih treba poreati u celinu. Politika nema takvu umetniku vrednost kao Drava, ali je ona zato prva potpuna rasprava o dravi i drutvu, zasnovana na podacima iz iskustva. Pojmovi i zakoni koje je Aristotel utvrdio, najee vae i danas, a i prvi put je dato pravno razmatranje drave I obraeni neki pravni pojmovi (ustav). Knjiga poinje odreivanjem pojma drave. Drava je drutvena zajednica i kao takva tei najviem dobru. Nastala je iz ivotne potrebe, a postoji dalje radi zadovoljenja potrebe za lepim i moralnim 10

ivotom. Drava je prirodno nastala iz ranijih drutvenih zajednica, jer je ona cilj tih zajednica. U zajednicama varvarskih naroda koje su najstarije drutvo, ene i robovi imaju isti poloaj. Tek na viem stepenu se razvija porodica. Vie porodica ini selo, stvoreno radi dugotrajne koristi, a kasnije se stvara i grad. Vlast u dravi se mora vriti u interesu samih graana. Dobro zajednice je zadatak svih. ovek je po prirodi dravno (politiko) bie, a bie koje po prirodi, a ne sluajno, stoji van drave ili je ravo ili neljudsko. ovek je drutvenije bie od pela i drugih ivotinja, jer on jedini ima jezik, kao i oseanje za dobro i zlo, za pravdu I nepravdu. ovjek se potvruje tek u dravi, tj. politikoj praksi. Slobodan graanin je ivjeo u politici i za politiku i u tome je nalazio smisao svog moralnog delovanja, a pri tom je prezirao fiziki rad. Drava je ranija od pojedinca, a kako ovek ne moe da zadovolji sve svoje potrebe bez drave, tako u svakom oveku postoji prirodni nagon za dravom. Onaj koji je stvorio dravu stvorio je najvee dobro. Aristotel porodicu shvata pre svega kao privrednu jedinicu. U porodici postoje postoje 3 vrste odnosa: izmeu gospodara i robova, mua i ene, i roditelja i dece. On smatra da je ropstvo prirodna pojava i da je rob orue za rad koje po prirodi pripada svom gospodaru. U drugoj knjizi Aristotel raspravlja o dotadanjim teorijama o idealnoj dravi. On kritikuje Platonovu dravu i pobija potrebu stvaranja zajednice ena i dece. U kritici dalje kae je nemogue ostvariti to da uvek jedni vladaju ako su svi jednaki. Zato bi se morali smjenjivati na vlasti kako bi svi vladali, tako da svako mora vriti razliite dunosti. Kritikujui Zakone on kae da to delo sadri sve osnovne ideje Drave osim zajednice ena i dece. Zatim Aristotel kritikuje neke druge teorije tog vremena i postojee dravne ustanove. to se tie svojine, Aristotel smatra da se na zajednikom dobru mnogo manje rad I nego na svom linom. Svest da se neto ima kao svoje izaziva naroitu neizrecivu radost koja je prirodna.. . Zatim se utvruje ta je to graanin. Za Aristotela postoje punopravni I nepunopravni graani (npr. maloletni). Graanin je onaj ko ima pravo da uestvuje u zakonodavnoj ili sudskoj vlasti. Vrlina graanina i oveka nije ista. Ispravan graanin ne mora biti ispravan ovek. Vrlina graanina se sastoji u tome to on moe isto tako dobro da vlada kao i da dobro slua vlast. Vlina graanina se razlikuje u zavisnosti od oblika drave.

Zatim se prelazi na klasifikaciju drava prema ustavu. Po njemu drave mogu biti: -pravilne (koje tee optem dobru) -izopaene (tee linoj koristi vlastodrca) Postoje tri ispravna i tri neispravna dravna ureenja:
1. Ispravna su ona dravna ureenja u kojima bilo jedan ovek- monarhija( bazilea), bilo nekolicina ljudiaristokratija ili veina- republika (politeia), vladaju u interesu itave drave i u skladu sa zakonima. Po Aristotelu najbolji drutveni poredak je politeja. Ovaj poredak spaja vrline monarhije,aristokratije i demokratije. Slobodna drava moe imati razliit odnos elemenata tih ureenja, a dodatni kvalitet ako su joj osnov srednji slojevi. Njeno osnovno naelo je sloboda. U najboljoj dr. vrlina oveka i graanina je ista i zato su vaspitanje i moral isti i za drut. i za dravu. Izopaenja pomenutih oblika su: Ni jedna od ovih nema za cilj interes celine. tiranija - (vlada jednog oveka u sopstvenom interesu) oligarhija - (vlada bogatih u sopstvenom interesu) demokratija - (vladavina u interesu siromanih). Pretpostavka demokratije je sloboda. Narodna skupt. je najvii organ, a slubenici se biraju meu svim graanima. Najvei dio njih bira se kockom, a slubenici ostaju kratko vreme na poloajima. Demokratija 11

je trajniji oblik od oligarhije, jer ima manje sukoba, a slobodna drava je najtrajnija. Najbolja je ona demokratija u kojoj vladaju zemljoradnici, a rave su one kojima vladaju zanatlije i trgovci. Najgori je oblik u kome svi graani uestvuju u vlasti i ne slae se sa zakonom i moralom. Postoji 5 oblika demokratije: 1. izmeu bogatih i siromanih vlada potpuna jednakost u pogledu uea u dravnoj vlasti 2. za vrenje vlasti zahteva se izvesno bogatstvo, ali malo (cenzus) 3. svi vladaju, ali su potinjeni zakonu 4. svi mogu doi na vlast, ali vladaju zakoni demokratija u kojoj ne vladaju zakoni, nego veina- tiranija veine Zavisno od specifinog karaktera ljudi u odreenom polisu i od specifinih okolnosti vezanih za taj polis, Aristotel izvodi zakluak da razliiti oblici ureenja odgovaraju razliitim zajednicama. Svaki oblik ima svoje dobre i loe strane. Da ispravan poredak ne bi prerastao u svoju suprotnost potrebno je pridravati se ustavnog poretka- politije. Pri tom je vano doneti zakone na osnovu kojih e se vladati. Zakoni moraju odgovarati Ustavu. Ljudi nisu svi jednaki i zato su izopaeni oni ustavi koji polaze od jednakosti. Najtee je utvrditi koje su linosti jednake, a koje nejednake, pa im prema tome dati uee u dravi. Odluujue su one osobine koje se odnose na dravu: plemenito poreklo, bogatstvo,pravednost, hrabrost. Aristotel smatra da nauka o dravi mora pored onog to je apsolutno najbolje odrediti I ono to je za date prilike najbolje. Aristotel kritikuje teoretiare koji su istraivali samo idealne drave, a nisu vodili rauna o njihovoj primenjivosti. Na pitanje da li je bolje da vlada najbolji ovek ili najbolji zakoni, Aristotel kae da u korist vlade oveka govori to to zakoni ne mogu biti potpuni, iako je potrebno da oni postoje. Meutim, ako je samo jedan ovek sposoban da vlada i pun vrlina, treba da vlada on, a kako je takav sluaj redak vlada zakona je vlada Boga i razuma, jer je zakon razum osloboen od pouda. Aristotel kae da u svakoj dravi postoje 3 klase : bogati, siromani, i oni koji su izmeu ove dve klase. Srednje bogatstvo je najbolje, jer se tada najlake sledi razum. Drava treba da se sastoji od jednakih i slinih graana, a takvih je navie u treem staleu. Oni ne ude kao siromani za dobrom drugih, niti drugi ude za njihovim dobrom i tako oni vode bezbedan ivot. Najbolja je ona drava koja poiva na srednjem staleu. Aristotel je zastupnik prirodne teorije, jer po njemu drava pociva na ljudskoj prirodi i zasniva se na nagonima ljudi za odravanjem. Za njega zadatak drave nije da ostvari apsolutnu pravdu, kao to je to slucaj kod Platona, vec, jednostavno, da obezbjedi uslove koji ce omoguciti ''dobar ivot''. Aristotelovi temelji sun a tezi da je ovjek po prirodi drutveno politiko bie(zoon politike), one je simpatizovao polise, male gradove-drave. Najbolje je ono uredenje u dravi prema kojem se svi ponaaju bolje i ive srecno.Po njemu sva tri oblika vladavine, vlast''kraljeva'' ili''vlast jednog covjeka ''dobre su ako imaju za cilj opti interes. A isti ti oblici vladavine mogu biti i rdavi ako imaju za cilj interes pojedinaca ili jedne klase. Da rezimiramo Aristotel je odredivao dravna uredenja kao dobra ili loa u skladu sa interesima. Republika-najbolji oblik vladavine; Demokratija-najgori oblik vladavine.

TEORIJA O PODJELI VLASTI KOD ARISTOTELA

Teoriju o podjeli vlasti postavio je Aristotel, a nastavili da izuavaju Polibije, Monteskje, Lok, Ruso i drugi. Aristotel dolazi do zakljuka da sutinu svakog ustava ine: 12

1. odreivanje suverenog tkiva 2. odreivanje dravnih slubenika 3. odreivanje pravosua Time on uvodi poznatu podjelu na tri vlasti: izvrnu, zakonodavnu i sudsku, a zatim iznosi problem odreivanja tih odnosa( koliko slubenika treba da bude, koliki mandat imaju, da li isto lice moe biti vie puta birano). Smatra da se u pravosuu moe vie puta biti biran I istie vanost vrste sudova, nadlenosti kao i postupka postavljanja sudija. 5. knjizi se rasprvlja o uzrocima propasti drava. Glavni uzrok revolucija je nejednakost ljudi (klasa). Odreeni ljudi trae, smatrajui se jednakim s drugima, da budu tretirani jednako tj. trae demokratiju; drugi, smatrajui sebe boljim od ostalih, trae privilegije tj. oliharhiju i tako dolazi do pobuna protiv reima koji ne zadovoljavaju ove zahteve. Promjene u dravi se deavaju na dva naina: ili se mijenja ustav (npr dem u olig.) ili se on ne mijenja ali vlast prelazi u druge ruke. Drugi uzroci pobuna su elje za dobrobiti i au, obesno ponaanje, strah, premo, prezir, sitniavost i nejednakost, razlika po poreklu, kao I geografski uzroci. Glavni uzroci ostaju borba za jednakost u vlasti i borba za privilegije. Zatim Aristotel prelazi na izlaganje uzroka revolucija u raznim politikim oblicima: Monarhije popadaju usled nesloge u kraljevskoj porodici ili kad kralj hoe da se stavi iznad zakona, postajui tiranin. Aristokratije propadaju iz slinih uzroka kao oligarhije, jer spadaju u isti rod sa njima. Slobodna drava propada zbog rave meavine elemenata demokratije i oligarhije, pa se pretvara ili u oligarhiju ili u demokratiju. Tiranija je najnestabilnija vlada, jer izaziva strah i mrnju. Nju esto spolja obaraju slobodne drave Oligarhije propadaju zbog ugnjetavanja naroda, posebno ako se neko od vladajuih stavi na elo pobune i tako postane tiranin. Revolucija izbija i kad su bogatai lieni uea u vlasti. Demokratije najee propadaju usled slobode i obesti demagoga. Sredstva pomou kojih se ovi oblici mogu odrati su: u slobodnoj dravi treba paziti na zakonitost, u aristokratijama i oligarhijama se treba dobro ponaati i prema onima koji su na vlasti I prema podvlaenima. Treba odravati strogu jednakost meu pripadnicima vladajue klase. Ona je bolja ako iri krug ljudi uestvuje u vlasti. tiranija se moe odrati to apsolutnijom vlau i imitiranjem monarha (treba da izgleda da radi za dravno dobro) 7. knjiga raspravlja o najboljoj dravi. Aristotel istie da ona ne sme imati preveliki broj stanovnika, jer je tada teko odravati poredak i zakon. Veliina drave se ne meri brojem stanovnika, ve potpunou ispunjenja njenog zadatka. Ona treba da ima onoliko stanovnika koliko je dovoljno za srean zajedniki ivot. Zemlje treba da bude toliko da ona daje stanovnitvu sve to je potrebno. Drava treba da bude zgodna za odbranu, a prestonica treba da lei na moru i da ima dobre veze s unutranou. Dobro je da drava ima vezu s morem, jer se tako moe lake braniti i trgovati.Ona mora imati i mornaricu. Aristotel tvrdi da su narodi u hladnim predelima i na evropskom kopnu puni hrabrosti, ali im nedostaje razboritost i vetina; uivaju slobodu, ali su bez drave. Azijski narodi nemaju hrabrosti i zato su stalno u ropstvu. Grko pleme ima prednosti obe grupe I razborito i hrabro. Zato je to pleme uvek slobodno, ima najbolje ureene drave i bilo bi gospodar nad svim drugim narodima kad bi bilo ujedinjeno u jednu dravu. Za vaspitanje Aristotel kae da mora biti u osnovi isto za sve graane i o njemu se mora starati drava, a ne pojedinci. Vaspitanje je nuno za odravanje Ustava i svakoj vrsti Ustava odgovara jedna vrsta vaspitanja. Vaspitanje slobodnog oveka se mora razlikovati od vaspitanja onog ko nije slobodan. Slobodan ovek ne sme uiti da radi. Nauke koje su korisne ovek treba da ui samo do odreenog stepena, a nikako do kraja. Vano je da se ui iz spostvene pobude, a ne po volji drugoga.

13

Zbog korisnosti ui se itanje, pisanje, crtanje i tjelesno vebanje. U trenucima dokolice treba se baviti uenjem muzike. Muzika slui zadovoljstvu, odmoru i izgraivanju karaktera. Aristotel kritikuje spartanski sistem vebanja koji previe napree telo i stvara od mladia divlje ljude. Tjelesno vjebanje ne smije previe naprezati tijelo. Njen cilj treba da bude ljepota, a ne divlja snaga.

ZAKONI I ULOGA ZAKONA

Zakoni su proizvod politicke aktivnosti. PO Aristotelu ''zakon je taj koji moe, ukoliko je racionalna norma koja proizlazi iz mudrosti i uma, da ima snagu prinude.Covjek je po Aristotelu''zoon politikon''drutvena, politicka ivotinja kojaje predodredena za ivot u dravi, tako da van nje ne moe istinski da postoji kao to ruka otrgnuta od tijela nije istinska ruka.''Zakon je poredak'' i sutina zakona je da se ne nareduje vie od onog to smo spremni sami da prihvatimo i da se ta uloga dodjeljuje svima premanacelima jednakosti''. Uloga zakona je TEHNICKA i POLITICKA,a ne eticka a u pogledu unutranje pravicnosti zakona, ona zavisi od oblika vladavine. Aristotel brani privatno vlasnitvo i istice ulogu porodice u drutvu i to u edukativnom i drutveno-ekonomsku pogledu. Istice znacaj obrazovanja jer samo obrazovani ljudi mogu da potuju zakone. Po njemu ni najkorisniji zakoni koje su odobrili svi gradani ako oni nisu naviknuti i vaspitani u duhu dravnog uredenja nicemu ne slue.

RIMSKA SOCIO-PRAVNA POLITIKO-FILOZOFSKA MISAO

Rimljani su narod praktine naravi I malo skloni razmiljanju, spekulaciji od koje nema praktine koristi. Nisu stvorili neku orginalnu filozofiju. Kada nisu mogli da nau rjeenje za svoje problem zadovoljenje svojih interesovanja nali su u grkim uenjima. U pravo je smisao za praktini ivot izazvao kod Rimljana interesovanje za pravo, kakvo Grci nisu imali u toj mjeri. Rimljani su stvorili pravnu nauku, a u pravnu praksu utkali su mudrost kao neiskazanu filozofiju. Oni su u filozofiji eljeli pronai vodida za praktini ivot I iz raznih izvora su uzimali ono to im je bilo dobro za tu svrhu. Rimljani su ti koji su razvili pravo KAO OSNOVU POSTOJANJA FUNKCIONISANJA VLASTI I OSNOVE PRAVA OVJEKA U DRUTVU. to se tie Rimske stvarnosti antikog drutva, ona je dosegla vrhunac, ostavivi Rimsko pravo koji se odnosi na prolost I savremenost. Najznaajniji predstavnici Rimske misli su : ULPIJAN, CICERON, JUSTINIJAN I MARKO ANTONIO

CICERON
Marko Tulije Ciceron , roen je u Arpinu, 106 g.p.n.e. Najprije se kolovao u Rimu , kada se ved tamo irila grka kultura, a kolovanje je zavrio u Grkoj. Nije bio orginalan mislilac, to je I sam priznao. Njegova doktrina je skupljena iz raznih izvora, Platonskih, Aristotelovih I Stoikih. Moe se smatrati prvim pravim filozofom prava. Najvanija su mu djela za pravo :

14

1.O Dunostima ; 2. Zakoni; 3.Drava PRAVDA I ZAKON KOD CICERONA Pravda jedobra vlja due I ona se odrava u zajednikom interesu, koji svakome odreuje njegovu vrijednost Ciceronovi osvrti na pravdu uvijek se zasnivaju na aristotelovske, platonske, ili stoike uzore. Smatra da drava mora biti zasnovana na pravdi. Kada je Rije o zakonima cicerone smatra da je ZAKON najvii razum usaen u prirodu , on zapovjeda ono to valja initi I zabranjuje suprotno. Kad nae vrsto usaen I oformljen u ljudskom duhu, taj razum predstavlja zakon. Smatra se nepravednim ovjekom onaj koji potuje zakon bilo da je on negdje zapisan ili ne. Kada je rije I prirodnom pravu tu su sjedinjene tri mogude koncepcije: PRIRODNI ZAKON; ZAKON LJUDSKOG UMA I, BOIJI ZAKON Onaj ko ne potuje prirodni zakon porie samog sebe odbijajudi prirodu ovjeka. U svom djelu : Drava Ciceron govori o VERA LEXCISTINSKI ZAKON, ovo je djelo boanstva, I ako ga ovjek porie, porie samog sebe, odriujudi se svog svojstva ovjeka. ovjek koji potuje prirodno pravo je Aautonoman pravom smislu te rijedi. On sebi sam donosi zakone. O uenjima Rimskih pravilnika sazali smo najvie od Justinijanovih DIGESTA , a to su dijelovi INSTITUCIJA. Jedan od znaajnih rimskih pravnika koji se bavio raznim fenomenima prava je ULPIJAN.

ULPIJAN
Kada je rije o pojmu pravde Digesta daje Ulpijanovu definiciju prema kojoj je onauporno I neprekidno nastojanje da se svakom dodijeli njegovo pravo. Odmah iza definicije pravde moe se dodati :asno ivjeti, neotetiti drugom svakom svoje dodijeliti. Ni Rimljani a ni Grci ne razdvajaju pravo od morala niti postavljaju problem njihovog razlikovanja. Kada je rije o zakonu Ulpijan tvrdi da togod vladar zaeli ima snagu zakona. U fragment koji se nalazi na poetku DIGESTA Ulpijan je dao jednu definiciju prirodnog prava I to PRIRODNO PRAVO je ono kojem je priroda nauila sva iva bida I u sutini, to pravo nije svojstveno samo ljudskom rodu nego je zajedniko. Otuda nastaje zajednica mua I ene koju nazivamo brakom, otuda raanje I uz gojenje djece, vidimo da se na ostala iva bida, ak I na divlje ivotinje, primjenjuje to pravo.

15

Ulpijan priznaje da se po prirodnom pravu, svi raaju slobodni I jednaki, a da se ropstvo potie od IUS GENTIUMA, a ne od IUS natural. Ius Gentium je prema rijeima pravo koje podjednako primjenjuju svi narodi IUS GENTIUM-je pozitivno pravo koje je iroko, primjenjivano od strane Rimljana.

JUSTINIJAN
Justinijan je jo jedan veoma bitan, Rimski pravnik. On je zasluan za to to uenje mnogih Rimskih pravnika ugledala svjetla dana I bila dostupna kasnijim misliocima. To su ovi pravnici I zasluili je su u srednjem vijeku uli ne u pravnu doktrinu nego I etiku. Najznaajnije Justinijanovo djelo je : CORPUS IURUS A ono se sastoji od etri knjige: 1. CODEX constitutionum; 2. Digesta; 3. INSTITUTIONES I 4.NOVELLAE Digiesta je dio Justinijanovog djela CORPUS IURIS je djelo u kojem su skupljeni navodi iz djela najvedih Rimskih pravnika. Pojam pravde Digesta uzima od Ulpijana da je ono uporno I neprekidno nastojanje da se svakom dodijeli njegovo pravo! Cjelokupna doktrina Ulpijana je data u Digestu. U Justinijanovom djelu : Institucija srede se tri diobe prava na : 1. IUS NATURALE; 2. IUS GENTIUM I,3.IUS CIVILE Ius Naturale uzima se Ulpijanova definicija koja IUS natural smatra pravom koje je priroda usadila svim ivim bidima;. IUS GENTIUM-po rijeima pravo je podjednako I primjenjuju svi narodi. IUS CIVILE-se odreuje kao pravo koje je specifino za svaku dravu.

MARKO ANTONIJE
Principe pravde praktiki elaborira. Strogo je vodio rauna o raspodjeli dravnog novca na inovnike, vojsku, da zakon treba napraviti tako da se novac ne rasipa.

IZVORI SOCIOLOGIJE PRAVA U SREDNJEM VIJEKU, FEUDALNO PRAVO

Srednji vijek traje od 5 stoljea, do 14,15 stoljea. Meu tim razlikujemo, vie razdoblja.

16

RANI-8-9 stoljee SREDNJI-9-12 stoljee KASNI SREDNJI VIJEK-od 12 -15 stoljea To je vrijeme u koje preovladava teoloko miljenje,tj. Filozofsko-teoloko. Imamo 2 razdoblja I to: 1. RAZDOBLJE PATRISTIKE , to je rani srednji vijek I ; 2. RAZDOBLJE SKOLASTIKE-kasni od 12-15 sto. Pater-otac; patristika-uenje crkevnih otaca. Teocentrino uenje okrenuto prema Bogu ali na razliite naine. Ta uenja potiu iz Platona I Aristotela. Traje od 2-8 vijeka, I dijeli se na gri I latinsku. Sholastika(9-14 vijek), dobila naziv po teolokim I filozofskim kolama koje su, oivljavajui antiku tradiciju nastale na tlu imperije Karla Velikog. Ona predstavlja nastavak latinske partistike I dijeli se na ranu, visoku I poznu. Skolastika,kao poseban metod teoloke misli, polazi od dogme ija se istinitost ne ispituje, a zatim se strogo logiki razvijaju zakljuci. U politikim raspravama polazi se od izreka iz Svetog pisma I na osnovu toga se dokazuje jedna ili druga teza. a) Rana skolastika traje od oko 800 do 1200 godine I karakterie je aktualizovanje Avgustinove I Aristotelove filozofije, uz insistiranje na logici. b) Zrela ili visoka skolastika se vezuje za prvih sedam decenija 13 vijeka I djelo tome Akvinskog, te c) pozna skolastika traje od kraja 13 vijeka do renesanse I reformacije

Oba ova uenja okrenuta su ka Bogu, te obojena metafizikom apstrakcijom.

SVETI AVGUSTIN
Bio je jedna od najfascinantnih linosti svih vremena. Aurelije Avgustin rodio se Numidiji, Sjevernoj Africi, Rimskoj provinciji 354 god. ivio je tokom najmranije faze antikog svijeta, krize svijeta tada, dok se pod naletom varvara ruilo Zapadno rimsko carstvo. Sin oca paganina I majke hrianke, prihvatio je hrianstvo tek I poslije vie filozofskih I religioznih iskustava. Prolazio je kroz razne faze: 1.MANIHEVIZAM(princip Dobra I princip Zla u vjenoj meusobnoj borbi), 2. SKEPTICIZAM; 3. NEOPLATONIZAM; 4. UTICAJ SV.AMBROZIJA

17

Godine 395 je postao biskup u Iponu. Vodio je teku borbu sa Pegalijom, engleskim monahom koji se zalagao za apsolutnu slobodu, dobrotu ljudske prirode neiskvarenu grijehom. A ako nema grijeha nepotreban je dolazak Krista I iskupljenje. Pegalgije je prvo prijetnja za hriansku vjeru, a samim tim kao odgovor ove tvrdnje sv Avgustin je tvrdio da je sav ljudski grijenik u Adamu I da je on sposoban da se spasi svojim snagama. Najznaajnija djela su mu : 1. O ISTINSKOJ VJERI, 2.ISPOVJESTI ; 3. O SVETOM TROJSTVU, 4.O DUHU I UENOSTI, 5.O DRAVI BOIJOJ. Sv. Avgustin je prvi, i za doba latinske patristike najvei sistematizator hrianskog uenja. Osim ranijih crkvenih otaca i Sv. Pisma, posebno je cjenio Platona. Osnovna protivurenost kod Avgustina je sukob mistinog i racionalnog duha, koja se posebno vidi u njegovoj politikoj teoriji. On je prvi meu hri. misliocima politikim I pravnim pitanjima posvetio veliku panju. Doba u kom Avgustin ivi je doba propadanja Rimskog carstva i robovlasnikog sistema. Hrianstvo je dravna religija i dok drava sve vie propada, crkva sve vie jaa. Izmeu njh jo nema veih sukoba. Crkva tei da sauva autonomiju u duhovnim stvarima, to oslabljena drava prihvata. Crkva se, sa svoje strane, potpuno pokorava dravi u svetovnim stvarima. U to vreme aktuelniji je sukob izmeu pagana i hriana. Avgustin se rodio u sev. Africi. Njegova majka je mnogo pre njega prihvatila hrianstvo, dok je on bio manihejac sve do 387, kada se krstio, napustio svetovni nain ivota, brak i posao uitelja i otiao u svetenike. Bio je izuzetno obrazovan i veliki poznavalac antike filozofije. Njegova teorija je neka vrsta sinteze hri. uenja i antike filozofije (naroito Platonove). Napisao je mnogo dela meu kojima se istiu Ispovesti (autobiografskog karaktera) i O Bojoj dravi (njegovo najvanije delo).

U svojoj filozofiji Avgustin polazi od sigurnog postojanja jedino subjektivne svesti. Jedina sigurna istina je istina o sopstvenom psihikom ivotu (miljenju, oseanju, postojanju). Iz te istine se mogu izvui sve ostale istine. U tom pogledu Avgustin je neka pretea Dekarta.

DRAVA OVOG SVIJETA, BOIJA DRAVA

Drava boija-djelo koje je zapoeto u vrijeme polemike protiv Pelagija, a zavreno tri godine prije smrti autora Sv.Avgustina. On je bio podstaknut da trai razlog propasti Zapadnog Rimskog Carstva ,tj. Da bi opovrgao ono to su tvrdili pagani da je uzrok pada Rima naputanje antike vjere zapad hridanstva. Dravu boiju opisuje na razliite naine, as se pojavljuje kao mistini , transcedentalni organizam., NEBESKI JERUSALIM, zajednica svetaca, as kao vidljiva Crkva, istorijska tvorevina. Ponekad je on opisuje kao HODOASNIKA u tuinskom svijetu. Ova razliita shvatanja boanske drave su razliita najvie zbog uslova u kojima svAugustin ivi.
U prvih 10 knjiga akcenat je na apologetici (odbrani hri. od paganstva, a u sledeih 12 na dogmatici (izlaganju osnovnih postavki hri. doktrina).

18

Glavna misao je uenje o predestinaciji, tj. uenje da je tok istorije ovjeanstva unaprijed odreen voljom Bojom. Bog je bie koje ima beskonano monu volju koja je uzrok sama sebi i koja samu sebe odreuje. U tome se ogleda Avgustinov misticizam I iracionalizam. Njegova filozofija je puna fantastike i nema veze sa naunim pogledom na svijet. Cijela istorija se objanjava dramatinim akcijama Boga bez realnih uzroka. Istorija se deli na 6 epoha: -od Adama do Noja -od Noja do Avrama,od Avrama do Davida,od Davida do Vavilonskoig ropstva,od Vavilonskog ropstva do Hrista,-od Hrista do Stranog suda Ono to je od znaaja za polit. teoriju je uzrok pada Rima, a razlog je volja Boja. Rim je pao jer je bio nepravedna drava, a nepravedna je zato to je zasnovana na bratoubistvu. Hriani se moraju radovati padu Rima, jer je to znak da se ispunjava volja Boja. Rim nije bio prava, tj. Boja drava, ve zemaljska drava koja je plod ljudskog greha. Boja drava je zasnovana na ljubavi Bojoj i ine je aneli i vernici, a zemaljska je zasnovana na ljubavi prema samom sebi i ine je nevernici i zli duhovi. Prva je apsolutno dobro, druga apsolutno zlo. Prava drava se bori sa zemaljskom i na kraju pobeuje.Konanom pobedom dobra uspostavlja se Boje carstvo na zemlji. Avgustin je razlikovao dravu u uem smislu od drave kao mistikoreligijskog pojma. To se vidi u drugim delima gde on dravu odreuje kao ljudsku grupu vezanu drutvenim vezama. Crkva je dravi potinjena pravno, a drava crkvi moralno. Za ropstvo kae da je opravdano, jer je posledica prvobitnog greha i trajae koliko I svet(do Stranog suda). Tek u nebeskom carstvu ljudi e se izjednaiti. Ovo krenje hri. naela jednakosti, Avgustin opravdava time to, iako je ropstvo protivno prirodnom pravu, ono odgovara pozitivnom pravu i mora se potovati. Avgustin razlikuje pravedan i nepravedan rat. Pravedan je rat (justum bellum) vjernika protiv nevjernika. Avgustinove ideje o 2 drave i smislu ljudske istorije su duboko odredile istoriju katolianstva i protestantizma. Njegovo uenje je osnov stanovita o prvenstvu crkve nad dravom i vere nad pravom. Zemaljska drava se raa iz krvi, nasilja I zloina. U zaetku drave je Romulovo bratoubistvo, to je isto to I Zainovo. Da bi drava bila valjana, potrebno je da u njoj tada pravino stanje. Ukoliko takva pravinost nema, drave su samo velika kriminalna preduzea. Sv . Avgustin se odrie one drave u kojoj nema pravde. Istinska Pravda se nalazi se samo u onoj dravi iji je osniva I vladar Hrist On usvaja Rimsku definiciju pravde prema kojoj se ona sastoji u dodjeljivanju svakome ono to mu pripada. Kod sv.Avgustina razlikuje dva stanovita: 1.Jusnaturalistiko stanovite, 2. VOLUNTARISTIKO STANOVITE

19

Jusnaturistiko stanovite Nastala su prije polemike sa Pelagijem. Ovdje definiciju pravde uzima od Cicerona I to je dobra volja due odravana u zajednikom interesu koji svakome odreuje njegovu vrijednost. Za prirodno pravo kae da je UROENA SILA. Jusnaturalistika pozicija se moe vidjeti u citatu : ini se da ne moe biti zakon ako nije pravedan, on to objanjava tako to kae pozitivni, istorijski zakon nije valjan ako nije u skladu sa vjenim zakonom. Sv .avgustin definie grijeh kao djelovanje ,govor ili elju u suprotnosti sa vjenim zakonom, a vjeni zakon je boiji um ili boija volja koja nareuje da se prirodni red zabranjuje I da se on poremeti. Voluntaristiko stanovite Rasprava sa Pelagijem ga je navela do radikalne voluntaristike pozicije. Shvatio je da jusnaturalizam u sutini pelagijevski.! Ako ovjek po prirodi ima normu da dobro radi, ako tu normu moe sam da zna, zahvaljujui sopstvenom razumu onda dobro djelanje zavisi samo od njega I time ovjek u sebi nosi instrumente ponosa. Sv.Avgustin je shvatio da u polemici sa Pelagijem ne moe pobjediti justnaturalizmom jer void negiranju ljudske iskvarenosti, ljudske due, te se on okree voluntarizmu.

SVETI TOMA AKVINSKI

Sv. Toma, iz grofovske porodiceAkvinski. Roen je u dananjoj provinciji Frozinone.Bio je uenik Alberta velikog u Parizu I Kelnu. Bio je professor teologije u Parizu na kraju u Napulju. Doba u kom Akvinski ivi (13. v.) je doba u kome feudalizam dostie svoj vrhunac, a crkva najvei domet svoje moi. Borba izmeu crkve i Svetog rimskog carstva nemakog naroda zavrena je pobedom crkve. Crkva dri monopol duhovnog ivot, a ona je i osnovna politika snaga. Papa pod svojom neposrednom vlau ima velike oblasti u Evropi, a krstaki ratovi su ga uinili centrom politike aktivnosti. Ogromni prihodi sa crkvenih feuda ulau se na svim poljima, a naroito na kulturnom, tako da se manastiri pretvaraju u velike kulturne centre, a poinju se otvarati i univerziteti. Najvei problem crkve tog doba su jeresi protiv kojih je ona u stalnoj borb i. Krstaki ratovi dovode do breg razvoja gradova, koji se oslobaaju vlasti feudalnih gospodara I postaju potinjeni direktno kralju. Ipak, buroazija jo nije samostalna klasa i nema razvijenu klasnu svest. Pod uticajem krstakih ratova i dodira sa stranim kulturama, razvijaju se trgovina, zanatstvo, praktine nauke i tehnika. U duhovnom pogledu javlja se potreba za dokazivanjem crkvenih dogma racionalnim i logikim putem . Za period skolastike karakteristina je specifina filozofska misao koja prikazuje hrianske dogme kao opte, najvie i razumom prihvatljive stavove iz kojih se dosledno, silogistiki, izvode nii, konkretniji stavovi. Meutim, i sam Toma Akvinski priznaje da se mnoge dogme ne mogu dokazati. To su dogme o prvobitnom grehu, Stranom sudu, dok su neki drugi proglasili takvim dogme o trojstvu Boga, Vaskrsenju itd. Meutim, ono to se dokazivalo, dokazivalo se precizno i strogo geometrijskim putem. Prvo se iznose razlozi za, zatim protiv, onda se pobijaju razlozi za, pa razlozi protiv, da bi se onda prelo na konano zakljuivanje. U zvaninoj katolikoj crkvi postojao je sukob izmeu dva kaluerska reda. Toma Akvinski je pripadao dominikanskom redu koji je bio stvoren radi uvrivanja crkve i koji je razvijao tipian skolastiki metod.

20

Najvaniji spisi sv Tome su SUMMA THEOLOGIAE. U ovom djelu podjeljeno su 3 djela: 1. PARS PRIMA; 2. PARS SECUNDA-dijeli se na dva dijela I to: a) I PARS PRIMA SECUNDAE I b) PARS SECUNDA SECUNDAE 3. PARS TRETIA Za pravo je najbitniji I SECUNDA I njegova oba dijela I to za zakone-PARS PRIMA SECUNDAE, a za pravo PARS SECUNDA SECUNDAE. U djelu Akvinski kae da postoji potreba ljudi u drutvu da neko njima vlada. Ovu potrebu on izvodi iz drutvene prirode ljudi. ovekova priroda zahteva da on bude drutveno i politiko bie koje ivi u zajednici .To je kod njega razvijeno mnogo vie nego kod svih drugih ivotinja. Drugim je ivotinjama priroda dala odeu od koe, sredstva za odbranu ili bar brzinu u begstvu. ovek je, naprotiv, stvoren bez ieg slinog, ali je u zamenu on snabdeven razumom koji mu omoguava da sve te stvari proizvede svojim rukama. Poto sam ovek nije dovoljan da sve to sam proizvede on mora da ivi u drutvu. Nuno je dakle, da ljudi ive u veem broju zajedno kako bi se meusobno pomagali I posvetili razliitim poslovima u skladu sa svojim talentima. Akvinski prihvata Aristotelovu teoriju da je drava organizacija iznad klasa koja titi interese svih. Ona je izraz oveije dunosti i nunosti da iviu drutvu. Ona je zatitnik zajednikih interesa svih ljudi i nastala je da bi omoguila ljudima da opstanu u borbi za ivot u prirodi. Ako ovekova priroda zahteva od njega da ivi u dravi onda je , isto tako, nuno da meu ljudima postoji sredstvo za vladanje mnotvom. Poto ljudi ive u tom velikom mnotvu i poto svako eli da da postigne ono to mu odgovara, to bi svaki iao na svoju stranu i ne bi bilo mogue svoriti vstu zajednicu. Neko mora da vodi brigu o dobru zajednice a to je vlada koja usmerava ljude da rade ono za ta su talentovani i ono ime najvie mogu da doprinesu optem dobru. Po miljenju Akvinskog, vlast je po prirodi stvari pojava i kao takva dolazi od Boga, ali to ne znai da Bog ustanovljava konkretnu vlast u dravi, ve to ine ljudi po svom shvatanju a zarad ostvarenja nekog opteg dobra. Vlade se r azlikuju na dobre i loe prema tome da li se vre u cilju ostvarivanja opteg dobra ili dobra onoga ko vlada. Istinske vjere mogu se prema sv. Tomi spoznati samo putem otkrovljenja, ali one nisu u suprotnosti sa razumom. Iako potvruju superiornost vjere nad umom, sv. Toma ne vidi suprotnost izmeu njih. I pod svodom velike teoloke graevine koja se u potpnosti podreuje Bogu.sv Toma ostavlja prostor za razum, za ljudsku nauku, jer je bio voen Aristotelom.

Rave vladavine su: 1. Ako nepravedna vlada pripada samo jednom oveku koji vlada u sopstvenu korist, a
ne u korist celine takva se vladavina zove tiranija. 2. Ako je nepravedna vlast u rukama manjine, to se zove oligarhija. Ti se ljudi razlikuju od tiranina samo po tome to ih ima vie.

21

3. A ako nepravednu vladu vri mnogo njih, onda se to zove demokratija tj. Vladavina naroda, gdje
veina, usljed snage koju joj daje broj, tlai bogatae. Cio narod tada postaje jedan tiranin. Dobre vladavine su: 1. republika- vladavina veine 2. aristokratija- vladavina manjine 3. kraljevstvo- vladavine jednog.

Za drutvo je najbolja monarhija jer je prirodna vladavina. Kao to je kod oveka srce pokreta itavog organizma, kao to pele imaju jednu maticu, a cela vaseljena samo jednog Boga stvaraoca i vladaoca svih stvari, tako je i drava najbolja ako ima samo jednog vladara. Gde nema monarhije postoji samo nesloga i borba. Pravedna vladavina jednog je najbolja od svih vladavina, a rava vladavina jednog je najgora vladavina. Meutim, u svom drugom delu Sumi iako dokazuje da monarhija prua najmanje mogunosti da se izvrgne tiraniju, smatra da ona treba da bude ograniena. Kralj je po prirodi izrazito nadareniji od podanika u smislu posjedovanja vrline, duhovne i tjelesne nadarenosti. On je po prirodi odreen da vlada, a podanici da se pokoravaju. Akvinski kae da se monarhija moe odrati u praksi ukoliko izae u susret tenjama ljudi za uestvovanjem u vlasti. To se moe omoguiti uvoenjem mnogobrojnih slubi i funkcija. Razrauje ideju da pored kralja treba da postoje aristokrati koje narod bira i koji imaju izvrnu vlast. Tu zakljuuje da je najbolja mjeovita vlada- monarhijsko- aristokratska, koja ak ima i neke demokratske elemente (izbornost i narodno predstavnitvo). Ukoliko se desi da monarhija ipak pree u tiraniju, treba preduzeti mere za vraanje u prethodno stanje. Ali ako nema nepodnoljivih istupa, bolje je trpeti neko vreme umerenu tiraniju nego se suprostavljati i ui u opasnosti. Tiranin se oslanja samo na strah drugih i njegova vlast ne moe dugo da traje. Tirani su lieni venog blaenstva i zbog svojih zlih dela i zato to se rijetko kaju. Zatim Akvinski raspravlja ta treba da pokree kralja u vrenju dravne vlasti. Poto on treba da ostvari opte dobro, kakva je njegova lina korist u ovome. Aristotel misli da je to ast i slava, ali Akvinski smatra da je to malo, jer uzvien ovek treba da prezire slavu. Kralj treba da dobije pravu nagradu od Boga. Nikakvo zemaljsko blago ne moe pruiti sreu, jer posedovanje jednog blaga izaziva elju za drugim. Jedino posjedovanje Boga znai savrenu sreu, a kralj tu sreu stie ako vlada pravedno. Ali, dobre kraljeve ne oekuju samo nebeska nego i zemaljska dobra, kao to je ljubav naroda, stabilnost prijestola itd. Kralj je duan da upravlja zemljom kako bi se ostvarilo nebesko blaenstvo.Treba da ustanovi ivot koji e biti u sladu sa prirodnom estitou i da brine o napretku svog naroda. Narod ima pravo na pobunu protiv nezakonito steene vlasti i protiv zloupotrebljene zakonite vlasti. Meutim, on ne precizira da li narod ima pravo da ubije nepravednog vladara. Akvinski daje primat duhovnoj vlasti nad svjetovnom, ali se njegova koncepcija smatra umjereno papistikom. On kae da ako

22

su zakoni drave u skladu sa zakonima prirode crkva ne smije da intervenie i da se suprostavlja takvim zakonima. Tek u suprotnom sluaju bilo bi legitinmo da crkva svrgne svjetovnog vladara.

DRAVA Za sv. Tomu drava nije kao za sv.Avgustina I Alberta Velikog-AVOLSKA DRAVA ILI KRIMINALNO PREDUZEE, a nema potrebe da bude podreena Crkvi da bi bila legitimna ve drava ima sebi svojstven razlog da postoji, a to se postie ljudskim sredstvima. Drava je izgraena na razumu, a ne na ljudskoj prirodi. ZAKON Prema miljenju sv. Tomezakon je pravilo I mjera ponaanja prema kojem mi djelujemo ili odustajemo od djelovanja. Pravilo I mjera ljudskog djelovanja je um, jer djelovanje uma je zaista trajanje za ciljem.Zato je zakonneto to se odnosi na um. Zakon ima za cilj opte dobro prema kojem je uvijek usmjeren. Najpreciznija funkcija je usmjerenost uma ka zajednikom dobru koju sprovodi onaj koji vlada zajednicom. Sv. Toma razlikuje razne vrste zakona I to: 1. LEX AETERNA (vjeni zakon), 2. LEX NATURALIS(prirodni zakon),3.LEX HUMANA(ljudski zakon),4. LEX DIVINA ( boiji zakon). LEX AETERNA I LEX NATURALIS Lex eternal je um boiji jer on odrava univerzum. Univerzum je zajednica na elu je Bog, a u Bogu shvaanom kao Vladar neke zajednice um dobija karakter zakona. Vjeni zakon poznaju samo Bog I blaeni ali ipak svako racionalno bie, ga poznaje u njegovom znaenju. Iako su sbe stvari regulisane vjenim zakonom racionalno bie je sam uesnik , I u njemu (poto se stara o sebi I o drugima) , a to uee racionalnog bia u vjenom zakonu naziva se prirodnim zakonom. Po rijeima sv.Tome osnovni propis prirodnog zakona jeste: mora se initi dobro, mora se izbjegavati zlo-to je jedini nepromjenjivi propis. LEX DIVINA Kako tvrdi sv. Toma ovjek ne tei samo ovozemaljskim ciljevima ve I natprirodni cilj, vjeno blaenstvo a potreban je zakon, takoe natprirodni , dag a void ka tom cilju, a koji je Bog direktno otkrio. Taj zakon sv .Toma naziva LEX DIVINA, koji je razliit I od LEX ETERNA. Pozitivni boiji zakon osim to je ovjek vodi ka postizanju vjenog blaenstva, ispravlja nesavrenstvo ljudskih zakona. 23

LEX HUMANA(ljudski zakon) Sa lex naturalisom sv. Toma direktno povezuje Lex humana, pozitivno pravo koje je stvorio ovjek kako bi onaj to ne umije sam sebi da nametne potovanje vrline bio naveden silom I strahom da se uzdri od zla. LEX DIVINA(Boiji zakon) PRAVDA Kada je u pitanju Pravda sv. Toma je bio inspirisan Aristotelom I Ciceronom. On razmatra definiciju iz Digesta:uporno I neprekidno nastojanje da se svakom dodijeli njegovo pravo. Sljedei primjer Aristotela I Cicerona sv. Toma insistira na intersubjektivnom karakteru pravde:ona je vrlina AD ALTERUM I usmjerava ljude ka zajednikom dobru. Samo u smislu odnosa jednog ovjeka s drugim, pa se metaforiki moe rei o pravdi koja se odnosi samo na jednog ovjeka.

FEUDALNO PRAVO,BOANSKO PRAVO,STALEKO PRAVO

U srednjem vijeku se prije moe govoriti o politikoj teologiji, nego o politikoj teoriji. O politikim pitanjima mislio u kategorijama vjere I spasenja, to se razlikovalo I od antikog I od modernog shvatanja. Srednjovjekovno drutvo je religiozno drutvo. Sva ljudska bia, su poinjena Bogu. Drutvo predstavlja neku vrstu zajednice na ijem se vrhu nalaze papa I car. Doktrina o dva maa je trebalo da razjasni odnos izmeu cara I pape. Dva maa(ma vjere I ma vlasti), uvode dvorstruku obavezu podanika. Ove vlasti su razdvojene I institucionalizovane. Duhovna vlast se brine o duhu I upuuje vjernike ka spasenju, a svjetovna se brine o redi, miru I pravdi. Feudalno pravo se u startu razvija kao crkveno pravo sa jedne strane a sa druge se razvija kao svjetovno ili civilno pravo. Crkveno pravo je bilo dominantno,ali je podravalo svjetlosno. Povezanost je titila privilegije sveenstva, jer ih je vladar podravao , a oni njega. IJA VJERA TOGA I ZEMLJA na ovim principima se razvijale feudalne drave. Crkveno pravo je u tijesnoj povezanosti sa svjetovnim pravom. Feudalno pravo je I crkveno, pa onda svjetovno, ali je I simbioza ova dva prava. Feudalno pravo je najdrastinije staleko pravo, a drugi oblik je pisano pravo.Ovo pravo se prenosi iz ostataka feudalnog prava. Srednji vijek je vijek uvanja steenih teritorija. Boansko pravo znai da je vladar izjednaen sa Bogom. Da bi sveenici opstali morali su biti vezani s vladarima a vladari da bi napredovali I uspjeli morali su biti vezani za sveenike. BOANSKO PRAVO-prevedeno na DRAVNO PRAVO Vladar izjednaen sa Bogom I sva prava mogua ima. Iz ovoga se izvode staleke privilegije a feudalno pravo je pravo stalekih privilegija. 24

1.CRKVENO PRAVO ; 2. SVJETOVNO PRAVO,3. SKUPA SVJETOVNO I CRKVENO Jus non scriptum-nepisano pravo ili obiajno pravo. Ovo pravo je plemiima davalo velike ovlasti. Jus scriptum-pisano pravo. Prenosi se iz ostataka Rimskog prava. kola glosatori-prenosili su rijei iz Rimskog prava. To su bili komentatori a njihovi komentatori su bili privilegije za stalee nad kmetovima, dodavali kritike. STALEKO PRAVO Imamo vie prava u ovom period: a) Pravo maa,( da pobjedom u borbi se trai vladar), b) pravo prvorodstva, prvi sin nasljeuje oca na prijestolju, pa nastaje nasljedna monarhija c) pravo prve brane noi, vladar, nad kmetovom enom 4) nasljedno pravo, sin nasljeuje prijestolje 5) pravo ivota I smrti,nad podanicima, 6 ) pravo pomilovanja pravo na drugih narodima na nekom teritoriju kad ih okupiraju

AL FARABI
Smatrali su ga za drugog njaveeg uitelja. Mnogi mislioci I filozofi , dok je prvi uitelj svakako bio Aristotel. Al Farabi govori o dravi. Za njega je uzorna drava ona koja se temelji na principima ljubavi pravde. UPRAVLJANJE DRAVOM U svojim djelima kao I Toma Aurelije, Faradin kae da drava mora biti konstituisana na kosmikom tj. Nebeskom temelju(principi pravde, estitosti, sloge, bratstva). Oslanjajui se na Aristotela za njega su dvije osnovne vrline ZNANJE I DJELOVANJE. Mora postojati sklad izmeu znanja I djelovanja. Srea nije individualna stvar, dok znanje I mo treba da budu osnovna privilegija. Kao Aristotel I on pravi klasifikaciju na vladare, mudrace , zanatlije I zemljoradnike. Drutvene grupe dijeli u nekoliko oblasti : 1.obitelj(porodica);2. Ulica;3.rejon(selo), ruralno, 5grad urbano,6 narodi Iscrpno je pisao o logici, i razvio Aristotelov opis intelekta. Njegovo djelo Grad vrlina predstavlja verziju Platonove Drave, koja je opis idealnog drutva gdje cvjetaju sve vrline. 25

IBN HALDUN

Shvatanje drave ( Prolegomena), (Mukadima)

Za razliku od Augustina I Tome Akvinskog koji razvijaju hriansko religijsko shvatanje drutva I odnosa u njemu Ibn Haldum razvija I u svojim drugim djelima, on iznosi svoje poglede na problematiku drutva. Razvija prirodno-historijski sistem shvatanja drutva. U svom djelu Proegomena iznosi svoje poglede na problematiku drutva. Njegovo odreivanje drutva je prvi socioloki sistem koji ima cjeloviti karakter. Njegovo odreivanje drutva je prvi socioloki sistem koji ima cjelovit karakter. U sferi teorij a Haldun pkuava konstituisati istoriju kao znanost a njegova definicija istorije ima socioloki karakter. On smatra da istorija ima za svoj predmet da nam omogui shvatanje socijalnog stanja ovjeka. Roen je u Tunisu, a u aktivni znanstveni ivot ukljuuje se sa navrenih 20 godina, poslije uspjeno zavrenih studija filozofije, matematike I logike. Jedno vrijeme u Kairu je rukovodilac univerziteta. Njegovo djelo Prolegomena donosi mu svjetsku slavu. Neokritiari I mislioci smatraju da je ovo njegovo djelo najvee djelo svoje vrste, koje je ikad stvorio ljudski um. Djelo je stvarao sa ciljem da bi se stvorili uslovi za lake razumjevanje istorije. Haldun se ne zadovoljava samo time da samo opisuje istorijske dogaaje ve nastoji da otkrije zakonitosti koje vladaju u procesu istorijskih zbivanja. On istrauje opte faktore istorijskog razvoja drutva I pretpostavlja da postoji veza izmeu organizacije proizvodnje I drutvene structure a svako drutvo u svom razvoju prolazi 3 faze: 1. Uzlaznu, 2.konstantnu fazu,kulminacije, 3. Silaznu fazu Dakle, kod njega drutveni razvoj poprima cikliki karakter. Socijalna struktura ljudskog drutva po njegovom shvatanju zavisi od objektivnih okolnosti kao to su ekonomske okolnosti. Prvi je mislilac da drava I drutvo nisu iste vrijednosti. Drava se javlja kao jedna od formi drutva. Uoava povezanost ljudi u drutvenim grupama. Znaajno je I Haldunovo uenje o dravi.Za njega je drava rezultat procesa proizvodnje utemeljenog na kooperaciji proizvoaa I vika proizvoda. Sa vikom proizvoda javljaju se gradovi , novi odnosi u proizvodnji I komunikacije meu ljudima I graanima. Za njega je drutvena vlast, nuna I vezana je za iskvarenost ljudske prirode. Bog je u ljude usadio I dobro I zlo. Da bi se iskorijenilo zlo I na taj nain sprijeilo unitavanje ljudskog roda potrebno je stvoriti institucije, tj. Potrebna je vlast. Uzrok ljudskog zla on vidi u socijalnoj sferi drutva u nejednakosti pri raspodjeli materijalnih dobara. Haldum koncepcijom drave I vlasti koji uoava da drava javlja kao jedna od formi drutva. U njegovom uenju o dravi nalazimo pleme kao odluujui factor u stvaranju drave. Pleme koje je vrsto vezano plemenskim odnosima uspijeva pokoriti ili ujediniti niz drugih plemena. Tada pleme koje je pokorilo ili ujednilo druga plemena svu vlast uzima u svoje ruke I za sebe zadrava najvei dio imovine. Uzevi materijalna dobra pobjedniko pleme postaje zaetnik dravne vlasti a eih (poglavar) postaje dravni suveren. Vremenom se dravna vlast uvuje kako slabe plemenske veze koje se zamjenjuju drugim vezama, a prije svega religijom. Vijek trajanja ovakve drave u prvom redu zavisi od: -uspostavljanja oblika vlasti, broja stanovnika, I prostora na kome se prostire drava. Haldum je formulisao I zakone koji bi trebali vaiti u dravi. Tako npr. On smatra da jedna

26

dinastija moe da vlada tokom 3 generacije, kad proe ovaj period ona nuno propada. On razlikuje 3 oblika vlasti: Tradicionalni, karizmatski, legalni oblik vlasti. Tradicionalni oblik vlasti poiva na tradicionalnom pravu, Karizmatki vlasti je za njega najbolji, karizmatine voe, lideru, koji su od Boga unaprijed podreeni, te legalni nain koji moe biti racionalan ili iracionalan. Racionalna vlast koja je proizvod najboljih umova dinastije, utemeljena je na optem interesu. Taj oblik vlasti temelji se na moralnim I filozofskim kategorijama, I Ibn Haldum definie podruje sociologije I tako ga izdvaja iz drugih nauka, smatra se preteom sociologije. Njegova 4 stadija kako starosjedioci stvaraju dravu : 1.stadij-osvajanje teritorija, 2. Djeca osvajaa ine dravu,3. Ova djeca ve naputaju dravu, 4. Zaboravlja se ko sui m preci..

AN BODEN
an Boden (Jean Bodin 1530-1596)- 1576 objavljuje 6 knjiga o republici - koncepcija suvereniteta (izveo ga iz pojma maiestas-vrhovnitvo) i teorija starog reima; suprotstavlja se monarhomasima: najvia vlast je ona koja nije ograniena zakonima suverena vlast - najvia, nepodeljena, neotuiva(trajna), pravna vlast, koja je nepodvrgnuta pozitivnim dravnim zakonima. U jednoj dravi postoji jedan suveren, a zakoni se ne odnose na njega (suveren nije dobio vlast ni od koga i ne mora da je vrati; vlast mora biti koncentrisana(nepodeljenja)-najpoeljniji monarhijski suverenitet. Pravna vlast je pravno definisana, suveren koji stvara pravo ne mora da se podvrgava zakonima) 4 pravna ogranienja suverene vlasti: 1.vlast mora da bude utemeljena na prirodnom pravu (zakoni nisu vii od pp) 2. ne sme da kri ustavno pravo 3. -II- meunarodno pravo (ugovori sa drugim suverenima...) 4. -II- privatnu svojinu podanika (kontrola poreza...) Zagovarao monarhijski suverenitet izvan religioznih ogranienja i opredeljenja. Ne govori o tome ta biva ako suveren prekri ogranienja. Njegova misao je izloena u 6 knjiga o republici. Filozof uvjetno sociolog, pravnik. Izlae savrenu politicko-pravnu teoriju. Obitelj- prva celija drutva. Funkcionalnim povezivanjem porodice u svrhu obezbjedivanja sredstava za ivot nastaje drutvo.

27

Porodice su prinudene na saradnju to dovodi do objedinjavanja u dravu (zajednicu), gdje se bira starjeina. TEORIJA DRAVE an Boden je u svojoj teoriji prouavao odnos izmeu drutva i suvereniteta. Smatrao je da je drava zajednica velikog broja porodica, koja je opremljena suverenitetom. Ukoliko nema suvereniteta i javne vlasti, drava se ni po emu ne razlikuje od drugih ljudskih zajednica. Temelj drave je porodica, cija je osnova privatno vlasnitvo. Drava se od porodice razlikuje po tome to ona upravlja onim to je zajednicko, a porodica svojim privatnim vlasnitvom. Drava za Bodena nije nastala prirodnim putem umnoavanjem porodica, nego je produkt sile. Vede cjeline, kao to je drutvo, nastale su umnoavanjem porodica, a tek u borbama izmedu drutava je nastala drava. PRVO GLEDITE- Javlja se kao politicka organizacija drutva, drava u funkciji zatite drutva; DRUGO GLEDITE-Teorija sile, osvajanje slabijh od strane jacih. Decizija-odluka, odlukom se ustanovljuje poredak, nema vie slobodne volje '' jus nature''-prirodno pravo '' jus humana'' ljudsko pravo Imamo i neka nova prava i to : jus private''- privatno pravo-porodica '' jus publicum''-dravno(javno) pravo Dravno ima prednost nad privatnim ,a u odnosu na oba ova prava javlja se VLADARSKO pravo(jus malestatis)-najvie pravo. Vladarsko pravo podrazumjeva da vladar donosi odluke koje se na njega ne odnose,. Drava nije sama sebi cilj vec instrument za uzdizanje ljudi do shvatanja pravde. Boden razlikuje dravu od grada, tj. od one drutvene zajednice koja ima zajednicki jezik, pravo, obicaje i druge osobine koje ne mora imati drava (grad odgovara modernom pojmu nacije) Za dravu je bitno da ima jednu suverenu vlast i to je osobina koja je razlikuje od slicnih zajednica. Suverenost je najvia vlast koja nije ogranicena zakonima, odnosno vlast donoenja zakona svojom slobodnom, nicim ogranicenom voljom.

TEORIJA SUVERENITETA Boden je ivio u doba otrih borbi izmedu hugenota i katolika, odnosno borbi izmedu monarhomaha i kraljevog apsolutizma. Njemu je kao predstavniku buroazije vie odgovarala jaka cetralizovana drava jer je omoguavala razvoj kapitalizma. Zato on, kao glavni teoreticar pro-monarhisticke struje u Francuskoj objavljuje djela u kojima podrava kraljevu vlast i propagira vjersku toleranciju.

28

Suverenitet je najvia mod u drutvu, koja je, u stvari, mod nareivanja i mod da se donosezakoni. Suverenitet se temelji na ugovoru meu pojedincima, prilikom kojeg se suverenitet prenosi na vladara. Suverenitet i mod vladara su neogranieni i on ima pravo da donosi zakone kojima se ureuje zajednica i koji imaju prednost u odnosu na obiaje i tradiciju, tj. mogu ih ukinuti. Vladar je Suveren, najvii, najmocniji, najmudriji i sl.Ovo je Bodenova teorija Suvereniteta kao najveceg vlasti. Ova teorija nije ugovorna. Ona je moralna ustanova koja treba da ostvari vie vrednosti sadrane u prirodnom pravu Boden je suverenitet vladara ograniio prirodnim pravima i moralnim poretkom, koji ne smeju biti ugroeni ni na koji nain. Ono to je izvan suvereniteta su religija, moral i privatna svojina. Boden nije govorio o nainima uspostavljanja poretka, mada je smatrao da svaki poredak nastaje silom. Osobine suverenosti su: - stalnost i trajnost - neotudivost i nedjeljivost KLASIFIKACIJA POL. OBLIKA- vri se prema tome ko u dravi ima suverenu vlast. Suverenost moe imati narod, manjina ili pojedinac (demokratija, aristokratija, monarhija), ali je uvijek nosilac suverenosti jedinstven. Boden odbacije mjeovitu vladavinu koja po njegovom miljenju nikad nije ni postojala, jer je suverenost nedjeljiva. Bodenova teorija suverenosti je imala cilj da istakne kralja kao suverena. Medutim, iako je kralj vrh hijerarhijske lestvice, postoje i odredjena ogranicenja kraljeve vlasti. Kralj je ogranicen: -prirodnim pravom koje je volja Boja. Kralj potuje to pravo, a tirani ga kre medunarodnim pravom , kao jednom vrstom prirodnog prava, ali pozitiviranog -privatnim vlasnitvom koje je dio prirodnog prava i koje je sveto I nepovredivo I ustavnim zakonom Monarhija je za Bodena najbolji oblik drava, jer se pomocu nje moe stvoriti velika i mocna drava, kao i sreca i blagostanje gradana. Ali ne monarhija kao neogranicena samovolja, nego pravno konstituisani poredak. Medutim Boden istice I niz nedostataka monarhije: nestabilnost prilikom smene, vie pretendenata na mesto Boden osporava pravo bilo kakvih sankcija nad suverenom, pa makar on bio i tiranin. Iako je Boden ostao pri cvrstom stavu nemeanog oblika suverenosti, on ipek pristaje na odredenu mjeavinu u pogledu vrenja suverene vlasti. Jedna demokratija moe biti aristokratska ili monarhijska.

ARL LUJ MONTESKJE

1689 - Roden arl Monteskje, francuski politicar i knjievnik (Bordo, 18.1.1689 - Pariz, 10.2.1755). Monteskjeova politicka misao pripada aristokratskom (umerenom) liberalizmu. Bio je pod uticajem Loka i engelskog konstitucionalizma. Monteskje je napisao mnoge rasprave iz oblasti fizike, politicke ekonomije, filozofije koje su znacajne za formiranje njegovog racionalistickog pogleda na svet. U svom kapitalnom delu "O duhu zakona"

29

Takode, poznat je i po svom konceptu federalizma. Pisao je i o tome kako razni geografski uslovi mogu uticati na karakter vladavine. Mnoge njegove ideje mogu se naci u francuskoj Deklaraciji o pravima coveka i gradanina. Saradivao je na pisanju cuvene Enciklopedije Vizija predstavnickog sistema stvorena je na bazi teorijske kritike starog reima kao sistema monokratije zasnovanog na apsolutnoj vlasti monarha. Istaknuti su principi suvereniteta nacije i podjele vlasti na zakonodavnu, izvrnu i sudsku. Podjela vlasti treba osigurati sprecavanje zloupotrebe. Ovlatenja pojedinih organa vlasti potrebno je konstituisati tako da vlast zaustavlja vlast, kako je istakao Monteskje u djelu U duhu zakona. Teorija o parlamentu kao zakonodavnom telu nastala je u XVIII veku, a njen tvorac bio je Monteskje. Monteskje je u svom Duhu zakona" (1748) isticao: kad bi sam monarh donosio zakone, ne bi bilo slobode" i mnotvo bolje obavlja zakonodavni rad nego jedan". Zbog toga je, istice Monteskje, potrebno predstavnicko telo izabrano radi donoenja zakona", a takvo telo naziva se zakonodavno telo" (knjiga XI, glava VI). Time je parlament, umesto iskljucivo finansijske i sudske, dobio na vrenje i zakonodavnu funkciju. Prvi put je ova ideja ustavno uoblicena u Ustavu SAD od 1787, a kasnije u Deklaraciji prava coveka i gradanina 1789. i u Ustavu Francuske od 1791. Francuska revolucija oznacila je konacni slom stalekog i pocetak ere narodnog predstavnitva, cija je osnovna funkcija zakonodavstvo. Sutina narodnog predstavnitva je u tome da poslanici u njemu ne predstavljaju samo svoje birace, nego citav narod. Geografsko i bioloko objanjenje drutva Monteskje je u Duhu zakona imao za cilj postaviti osnovne principe zakonodavstva. To su prilagodavanje inst. i zakonodavstva karakteru naroda te skladna suradnja sredstava drut. kontrle koje grupa koristi. Vjerovao je da su geografski, narocito klimatski, utjecaji glavni izvor razlika u tipovima ljudi i kultura. On je potpuni usvojio komparativni pristup. Prirodni zakoni su osnova i preduslov drutvenih zakona. Od razuma zakonodavca zavisi da li ce zakoni biti u skladu s prirodnim uslovima ivota jednog naroda. Drutveni zakoni su nesavreni i promenljivi, jer su djelo ljudi. Uslovi koji uticu na ustanove i zakone i koji se moraju potovati su : - klima, - zemljite, - velicina teritorije koji jedan narod naseljava, - religija, - obicaji Vladar dolazi na funkciju izborom od strane gradana ili parlamenta. Monteskje razlikuje demokratsku republiku (suverenost pripada citavom narodu) i aristokratsku republiku (suverenost ima dio naroda).

TEORIJA PODJELE VLASTI Uporedujuci apsolutisticki reim u Francuskoj sa predstavnickim reimom Engleske, Monteskje je eleo da svojom doktrinom o podeli vlasti prui pojedincu vece garantije politicke slobode. Vlast se ne moe vriti na arbitraran i nekontrolisan nacin. Ona ne moe, kao u apsolutistickoj dravi, biti koncentrisana kod jedne jedine licnosti, poto je vecito iskustvo da je onaj ko ima svu vlast sklon da je zloupotrebi. Da bi se takve zloupotrebe izbegle, potrebno je da vlast zaustavlja (koci) vlast. A to se postie tako to se svaka od tri vlasti dodeljuje posebnoj grupi organa, tako da svaka vlast kontrolie drugu vlast (le pouvoir arrete le pouvoir), cime se uspostavlja ravnotea, ekvilibrijum izmedu tih vlasti. Otuda Monteskje teite stavlja vie na ekvilibrijumu vlasti nego na podeli vlasti, naglaavajuci da svaka vlast nema samo moc da donosi akte i odredbe odredene sadrine {faculte de statuer), nego posebno i da kontrolie akte i odredbe koje je donela druga vlast (faculte de empecher). Time, razume se, vlast nije izgubila svojstvo 30

organizacione celine, koja je sastavljena od nekoliko dravnih organa medusobno povezanih, kojima dravni pravni poredak dodeljuje na vrenje deo ovlacenja. Po tom principu, odredene dravne funkcije dodeljuju se iskljucivo grupi dravnih organa, koji sacinjavaju jednu dravnu vlast". Prema tome, to se tice nosilaca vlasti, teorija o podeli vlasti podrazumeva da je svaka od tri dravne funkcije poverena nizu organa medusobno koordiniranih, koji obrazuju jednu organizacionu cjelinu. Upravo se ta cjelina i naziva vlast", a odnosi izmedu pojedinih vlasti zasnovani su na podeli vlasti". Princip podjele vlasti je jedan od principa organizacije vlasti koji ima najveci i najdalekoseniji uticaj na organizaciju drave. Monteskje kae: Sve bi bilo izgubljeno kada bi isti covek ili isto telo vladalaca, plemica ili naroda vrili sve tri vlasti: vlast donoenja zakona, vlast izvrenja dravnih akata i vlast sudenja zlocina ili sporova medu pojedincima. Kada kae sve bi bilo izgubljeno, Monteskje misli na slobodu, zbog toga je potrebno ograniciti vlast svakog organ da nijedan organ ne vri punu dravnu vlast, potrebno je svaku od tri vlasti povjeriti razlicitim organima, tako da jedna vlast ogranicava ili zaustavlja drugu (eng. checks and balances). Modaliteti principa podjele vlasti su: parlamentarni sistem, predsjednicki sistem i konventski sistem Monteskje u cuvenom spisu Duh zakona. Teorija koju su oni razvili nazvana je teorijom podele (deobe) vlasti u vidu poznate trijade: zakonodavna-izvrna-sudska vlast, imala je za cilj da ogranici apsolutnu vlast feudalnih vladara i da (narocito u zakonodavnim organima, predstavnickim telima), proiri i opravda predstavljanje treceg stalea ili gradana. Ta teorija je kasnije usavrena kao demokratski instrument i unutar gradanskih politickih sistema, jer je razdeobom vlasti na grane i njihovom uzajamnom kontrolom i ravnoteom, sprecavala da se u politickoj strukturi nametnu premocni i previe jaki centri vlasti, koji bi bili pogubni za demokratske tokove i odnose u drutvu. Iako, na prvi pogled, izraava samo spoljanju, formalnu, ili institucionalnu dimenziju politike i politickog sistema, oblast organizacije vlasti je u svakom drutvu od znatnog, a ponekad i presudnog uticaja na karakter i pravac razvoja politickog sistema u celini. U sferi organizacije vlasti, od posebnog znacaja za demokratiju i demokratski politicki proces su institucije i oblici organizovanja predstavnickog i izbornog sistema. U ovoj sferi nalazi se jezgro individualnih i politickih prava gradana, i realizuje njihov stvarni politicki subjektivitet i kapacitet. Posredstvom izbora i politickog predstavnitva omogucuje se slobodan protok zahteva i interesa drutva prema centrima politicke vlasti, a postojanje izabranog predstavnit va je demokratska brana licnim I autoritarnim oblicima politickog vladanja, antidemokratskim tendencijama uopte. Monteskjeova teorija podjele vlasti je proklamovana u Deklaraciji ljudskih prava, Ustavu SAD iz 1787, a i Ustavu Francuske iz 1791. Medusobno djelovanje svih tih faktora cini duh jednog naroda, odnosno duh zakona. Na zakone jak uticaj ima i plodnost tla. Plodno tlo uslovljava zavisnost. Na njemu se razvija poljoprivreda koja uzrokuje mekutvo i manjak interesovanja za slobodu. Nasuprot tome, neplodno tlo povoljno deluje na odnos prema slobodi i borbenosti. Velicina teritorije takode utice na dravno uredenje. Prostranim teritorijama najbolje odgovara despotija, manje prostranim monarhija i najmanjim demokratija. Monteskeje je isticao i uticaj religije. Hricanstvo zbog svoje skromnosti i potovanja ljudi uslovljava umerenu vladavinu, za razliku od islama koji je sklon despotizmu. Politicko uredenje takode odreduje duh zakona i moe spreciti uticaj geografskih faktora. Osnovna Monteskjeova misao je da je zakonodavstvo zavisno od oblika vladavine. Svakom obliku vladavine potrebni su posebni zakoni, osim despotije, gde caruje samo samovolja. 31

Za Monteskjea postoje 3 osnovna tipa ureenja: Republika, monarhija i despotija Republika je poredak u kome suverenu vlast ima ceo narod ili grupa ljudi. U zavisnosti od toga drava je demokratija ili aristokratija. Ovo uredenje odgovara malim dravama. Vlast se vri prema zakonima koje u demokratiji donosi narodna skuptina, a u aristokratiji plemicko telo. U demokratiji narod treba da ima zakonodavnu vlast, a senat izvnu, jer narod nije sposoban da sam vlada. Princip demokratske republike je vrlina koja se sastoji u gradanskoj svesti, davanju prednosti javnim nad privatnim interesima, ljubavi prema zakonu i jednakosti. Ta vrlina nije moralna vrlina vec politicka. Medutim, ona se ne moe odrati samo zakonskim merama, vec svakog pojedinca treba posebno vaspitavati i obrazovati. Srednja klasa narocito doprinosi stabilnosti poretka. Princip aristokratske republike je umerenost, to znaci da i narod ima deo uticaja na vlast. Republika propada kada vrlina pocne da icezava. Monarhija je uredenje vezano za teritoriju srednje velicine. U njoj upravlja jedan covek, rukovodeci se zakonima. Prednost monarhije u odnosu na republiku je u tome to je izvrna vlast jednoga jaca i delotvornija, pa joj je lake da spreci nerede u dravi. Savremenoj monarhiji Monteskje stavlja teke prigovore i kae da je ona bez casti, eljna raskoi i bogatstva, neosetljiva za pravdu, prezriva prema gradanima... Princip monarhije je cast. Monarhija propada kada kralj ukine prerogative plemstva I pocne da vlada po svom nahodenju. Despotija - Priroda despotske vladavine je da monarh vlada bez zakona, samovoljno. Ona je takode nuan oblik dravnog uredenja i ono odgovara velikim istocnjackim carstvima koja su treba da stoje pod vlacu jednoga coveka nesputanog zakonima. Despotijama odgovara veliko prostranstvo, a to je njena teritorija veca despotska vladavina je gora. Cilj takve vladavine je zadovoljstvo vladara, ali i mir koji se ogleda u apsolutnoj pokornosti vladarevoj volji. Ona iskljucuje bilo kakav razvoj jer je njen jedini interes ocuvanje postojeceg stanja. Jedino to se moe donekle ograniciti vlast vladara je religija. Nacelo despotije je strah, pa su ove drave uglavnom vojnicke. Despotizam moe propasti na tri nacina: ili ce se narod pobuniti ili ce ga unititi spoljni neprijatelj ili ce propasti sam od sebe. Pitanje politickih ustanova u Duhu zakona povezano je s pitanjem slobode. Sloboda je za Monteskjea mogcnost da radimo ono to dozvoljavaju zakoni, a politicka sloboda je spokojstvo duha koje potice od uverenosti u svoju sigurnost. Da bi se ta sloboda stekla, vladavina mora biti uredena tako da se jedan gradanin ne boji drugog. Zato on smatra nunim da se osigura vladavina zakona u dravi putem podele vlasti. On razlikuje 3 vrste vlasti: zakonodavnu, izvrnu, sudsku. Uzor za taj sistem mu je bila Engleska. On kae da se pitanje slobode moe reiti u uslovima ustavne monarhije u kojoj bi zakonodavna vlast pripala predstavnickom organu, izvrna kralju i sudska sudu. OBLICI DRAVNE VLASTI Teorije o odnosima dravnih vlasti - Teorije o odnosima izmedu dravnih vlasti (funkcija) tesno su povezane sa pitanjem sadrine i broja dravnih vlasti. Pitanje sadrine dravnih vlasti ili funkcija jeste pitanje sadrine delatnosti koje drava vri i njihovog izraza u spoljnom svetu, pre svega u svetu prava. Teorije o odnosima dravnih vlasti pretpostavljaju da je prethodno raciceno pitanje sadrine i broja dravnih vlasti. Te teorije bave se pitanjem kako treba da bude organizovano vrenje vec poznatih i odredenih dravnih vlasti. Od nacina tog organizovanja zavisi oblik dravne vlasti. Oblik dravne vlasti je, prema tome, nacin na koji je organizovano vrenje dravnih vlasti i uspostavljen odnos medu njima. Centralno pitanje teorija o odnosima dravnih vlasti je odnos legislative i egzekutive. To su dve vlasti politicke sadrine, ciji se nosioci biraju no politickim merilima. Sudska vlast zahteva veliku strucnost za svoje vrenje, na se stoga njeni vrioci biraju no strucnim merilima. Zbog toga se sudsk a 32

vlast ostavlja no strani odnosa politickih vlasti, legislative i egzekutive, i njeno vrenje organizuje se nezavisno od politickih vlasti na nacelu samostalnosti i nezavisnosti. Tradicionalne teorije na osnovu kojih se i danas u ustavima i praksi odvijaju odnosi izmedu dravnih vlasti jesu teorija o podeli vlasti, sa varijantama krute i gipke podele (ili saradnje) vlasti, i teorija o jedinstvu, preplitanju, meanju vlasti. Na osnovu tihteorija nastale su tradicionalne klasifikacije oblika dravne vlasti koje, uz napomenu da su razlike medu njima cesto suptilne, jo uvek verno izraavaju kako ustavno pravo tako i ustavnu stvarnost. To su predsednicki sistem, kao oblik dravne vlasti nastao na podlozi teorije krute podele vlasti, parlamentarni sistem, nastao na podlozi teorije gipke podele vlasti ili saradnje vlasti, meoviti sistem, koji je kombinacija obeleja koja pozajmljuje od predsednickog i parlamentarnog sistema, skuptinski sistem, koji nastaje na podlozi teorije o jedinstvu vlasti koje je izvedeno u korist legislative i autoritarni sistem, koji nastaje na podlozi teorije o jedinstvu vlasti izvedenom u korist egzekutive. Kao to smo vec rekli dravna vlast, u irem smislu, podrazumjeva da vlast donosi neke odluke, zapovjesti (tj. pravne norme) i da ih izvrava. Sam termin dravna vlast u uem smislu oznacava tri osnovne vrste dravnih vlasti. Tako se razlikuju dravne vlasti: zakonodavna vlast (zakonodavstvo), upravna vlast (uprava) i sudska vlast (sudstvo).Vrenje ove tri vlasti moe biti razlicito organizovano. S obzirom na nacin kako su ove tri vlasti organizovane zavisi i oblik dravne vlasti. Shvatanje pravne i politicke nauke o ovom pitanju je zaokupljalo ljudsku misao, glavni predstavnik ovog institucionalnog shvatanja politike je Monteskje Za Monteskjea, uvijek ove tri vlasti moraju da se sloe I kada su u sukobu, poto ce na osnovu nunog kretanja stvari biti prisiljene da djeluju sporazumno. Suverenost pociva na sintezi razlicitih grana vlasti. Tri vlasti, zakonodavstvo, uprava i sudstvo, postoje u svim razvijenim dravama, ali su nacini, postupci i organi, u razlicitim dravama, razliciti. S obzirom na nacin vrenja vlasti odreduje se oblik dravne vlasti, to su jedinstvo vlasti i podjela vlasti. Kod jedinstva vlasti sve tri vlasti vri jedan te isti dravni organ, a kod podjele vlasti postoji specijalizacija tj. stvaranje tri posebne vrste organa. Zakonodavna vlast treba da ima dva doma: donji i gornji. Donji dom je predstavnicki organ i bira se na temelju opteg prava glasa, a Gornji dom je predstavnicki organ aristokratije. Domovi su ravnopravni i imaju dunost je da jedan drugog ogranicavaju. Zakonod. vlast ima pravo da pozove monarha na odgovornost zbog nezakonitog djelovanja. Izvrna vlast treba da bude u rukama kralja koji bi imao pravo veta u odnosu na zakonodavnu vlast.

TOMAS HOBS (17 v.)

Hobsu je uzor bio Galilej. U prirodi vlada harmonija, sklad, geometrija-sva se tijela krecu po liniji i nema haosa. Hobsova osnovna filozofska teza je da postoje samo pojedinana materijalna tijela, ime se suprostavio srednjevekovnim teorijama po kojima su pojmovi prava realnost, a stvari tek izvedene iz njih. Postoje 3 vrste takvih pojedinanih tijela: - prirodna tijela ovek drava, drutveno stanje Ova tijela je Hobs obradio u svom delu Elementi filozofije. Trei deo dela ini Levijatan, u kome je razvijena njegova teorija o prirodnom stanju. Prirodno stanje ovekovo nije ni dravno ni drutveno stanje. ovek je po prirodi slobodan pojedinac. Za Hobsa ovek nije drutveno bie, nego je po prirodi egoista, njegova osnovna tenja je tenja za samoodranjem. Tu je ovek oveku vuk. U prirodnom stanju nema vlasnitva. Ljudi su po prirodi jednaki i u fizikom i intelektualnom pogledu, a poto svi imaju pravo na sve i tee da sauvaju ta svoja prava, i pri tom ostvare prevlast nad drugima, nastaje rat svih protiv sviju. Strah od smrti i potreba za mirnim i udobnim ivotom. Podstiu oveka da trai izlaz iz stanja rata, a razum pronalazi taj put otkrivajui prirodne zakone. 33

Prirodni zakon je pravilo razuma koje propisuje ta ovek mora, a ta ne sme raditi, kako bi se to uspenije odrao u ivotu. Prirodnih zakona ima mnogo, ali svi oni proistiu iz tenje ka miru. Prirodni zakoni su po Hobsu i zakoni morala. Oni su veni i nepromenljivi i po njima se moraju ravnati svi lanovi ljudske zajednice. U prirodnom stanju ovi su zakoni bez moi, jer ne obavezuju ljude da ih potuju. Prirodne zakone (lex naturalis) Hobs shvata na dva naina: kao naela razuma (maxims of prudence) i kao boje zapovesti (divine commands). U prvom znaenju prirodni zakoni predstavljaju "izvestan propis ili izvesno pravilo do koga se razumom dolo, a po kome je oveku zabranjeno da ini ono ime se unitava ivot ili se oduzimaju sredstva za odravanje ivota".12 Kada Hobs prirodne zakone naziva Bojim zapovestima on kae: "Prirodno pravo po kome Bog vlada ljudima I kanjava one koji gaze njegove zakone izvodi se ne iz injenice da ih je on stvorio nego iz njegove neodoljive moi.Onima, ija je mo neodoljiva pripada prirodno vlast nad svim ljudima zbog njihovih izvanrednih osobina ili zbog njihove moi. Sve prirodne zakone Hobs saima u jedan lak rezime: "Ne ini drugome to ne eli da tebi bude uinjeno
PRELAZAK IZ PRIRODNOG U DRUTVENO STANJE

Prirodni zakon trai da se ogranii prirodno pravo i da se tako uini kraj prirodnom stanju. U prirodnom stanju svi ele ostvariti svoja prava , meutim tu pojedinac svoje pravo moe ostavriti samo na tetu drugih I zato dolazi do rata svih protiv svih I u tom stanju po H obsu ustvari niko ne moe ostvariti svoje pravo. Prirodni zakoni su jai od drutvenih te ovjeku koji ima razum nalae da udrui sa drugim ljudima , sklopi ugovor, dogovor, ili konvenciju I time stvaraju dravu.Stvorivi dravu ljudi sva svoja pojedinana prava prenose se na vladara. Prirodno pravo ide ka pozitivnom pravu. Drutveni ugovor je taj ugovor koji sreduje haos, gdje se ljudi dogovaraju da ce ivjeti u miru.Ugovorom se garantira pravo na ivot, slobodu, kretanja, pravo na imovinu i sl. Formira se dravno-pravni poredak i iz prirodnog i drutvenog stvara se DRAVNO PRAVO. Kada se sklopi ugovor sa vladarom samo je vladar politicki iv, a gradaninu garantuje slobodu i sigurnost i na taj nacin drava je UNIVERZUM.Gradanin nema pravo na pobunu jer bi svaka pobuna vracala u prirodno stanje haosa, rata svih protiv svih. Drava je vjetako tijelo, koje nastaje na osnovu ugovora. Pojedinci prenose na jednog oveka ili skupinu ljudi svoja prirodna prava u zamenu za siguran ivot. Takva linost ima suver enu vlast, a svi ostali su njegovi podanici. Tako se ljudi, po Hobsu, povezuju dvostrukim ugovorom. S jedne strane, to je ugovor po kome se individue udruuju meusobno, i s druge strane, te udruene individue s onim kome predaju svu vlast obavezujui mu se na bezuslovno potinjavanje. Posljedica toga je to se od mnoine individua ini jedinstveno bie. Ta linost je snabdevenom saglasnou svakog pojedinca. Ta linost je Hobsov Levijatan. To biblisko udovite ili smrtni bog je na prednjoj strani dela predstavljen tako da mu telo ini mnotvo mikroskopski sastavljenih individua. Lik dri u rukama biskupski tap i sablju kao simbole duhovne i svetovne vlasti. Prema tome, drava nije ni boanska, ni natprirodna tvorevina, ve najmonija ljudska tvorevina. Vlast ne sme biti potinjena bilo kom zakonu izvan nje same. Samo pravo samoodranja moe biti ogranienje u pogledu obaveznog pokoravanja suverenu. LEVIJATAN( cudovite) se moe shvatiti trodimenzionalno : -prva dimenzija-de homine-o covjeku -druga dimenzija-de cive-o gradaninu -treca dimenzija-de corpore o dravi

34

Organizacija dravne vlasti moe biti monarhijska, aristokratska ili demokratska, ali u svakom sluaju ona mora biti u rukama onog kome je predana, jer Hobs ne prihvata nikakvu meovitu vladu. Prava suverena su nedeljiva. Sve to ini suveren je dobro i niko ga ne moe optuiti ni kazniti niti oduzeti vlast. Hobs istie mnoge prednosti monarhije, ali I mnoge mane, tako da ni jednu formu upravljanja ne proglaava najboljom. Za religiju kae da je ima koren u oveku, njegovom neznanju i strahu. Nosilac suverene vlasti treba da ima vrhovnu vlast i u crkvenim poslovima. Treba da postoji jedna oficijalna, dravna religija. Hobsovo uenje propagira centralizovanu i jaku monarhiju, smatrajui je saveznikom u borbi protiv feudalizma. Meutim, u kasnijim stavovima, videi da monarhija koi razvoj kapitalizma i buroazije, on odstupa od svojih stavova i zastupa pravo ogranienja vlasti Tomas Hobs smatra se naijstaknutijim zastupnikom gledita o svemonoj drzavi koje odgovara apsolutistikom politikom sistemu. Snaga drave proizlazi iz injenice da bi vladao rat sviju protiv svih (bellum omnuim contra omnes) ukoliko drava svojom snagom to ne bi spreila. Pojedinac mora da potuje vladara, koji ne mora da se podvrgava zakonima.

LEON DIGI
uveni francuski pravnik(dravno pravo) Djela: Drutveno pravo,Individualno pravci, preobraaj drave, Preobraaj drave I javno pravo, Suverenitet I sloboda . Na njega je utjecaj izvrio Dirkem, njegova djela , itava struja pravnika, u Francuskoj, koji su se poeli zanimati sociologijom, a meu njima I Digi. On se moe nazvati naturalistom, za njega je sve prirodno.

Koncept objektivnog prava

On smatra da je drava fikcija, smatra da niko nema pravo da vlada drugim I da pravo izvire iz solidarnosti. To pravo je nastalo spontano I kae da je to objektivno pravo, nije nastalo niijom voljom, nema peat. On to pravo naziva jedinim pravom, daje objektivno pravo, pravo u javnom smislu odreuju dravni odnosi, kolektivni odnosi. I stice objektivnu koncepciju pojma obligacije nastalu u krilu socioloke kole. On smatra da jedno lice moe da ostvari odredene pravne efekte zahvaljujuci objektivnom pravu, tj. ukoliko je njegova izjava volje u skladu sa odgovarajucom normom objektivnog prava. Unutar objektivnog prava razvijaju se subjektivno I javno pravo. Subjektivno pravo-pravo pojedinaca Javno pravo (krivino) I subjektivno za Digea ne postoje jer su izraz neije gole sile. Njegovo shvatanje prava proistice iznjegovog poimanja drave. Svi tipovi prava su izraz drutvenostipravo soliadrnosti. Za njega je drutveno pravo objektivno pozitivno pravo, ali ono proizlazi iz drutvenosti,a ne iz prisile. Kao takvo pravo je neovisno od svake volje( npr. od volje drave). Z a Digija smatra da sve organizirane substructure, drava, I dravna vlast, manifestacija pr inude, prisile nisu objektivno pravo.

35

Objektivno pravo razvija unutar mikrostrukture drutva. Nema nadmoi individue nad individuom. Digi je uoci Prvog svetskog rata smatrao, da sve ono to vri drava jeste javna sluba To su razlicite javne slube - potanska, zdravstvena, sluba socijalnog osiguranja, prosvetna itd. Polazeci od stanovita da su te javne slube u interesu svih gradana, on sutinu drave svodi na organizaciju tih javnih slubi i institucija. Javna sluba je svaka djelatnost cije obavljanje mora biti obezbjedeno, regulisano i kontrolisano od strane onih koji upravljaju, jer je to, smatra.Digi, neophodno za ostvarivanje drutvene uzajamnosti i ujedno je takve prirode da nemoe biti ostvareno bez intervencije vladajuce sile. To su djelatnost iji upravljai imaju mo da upravljaju I imaju javni interes, a to je objektivni interes, interes za sve. Iz takvog shvatanja drave proistice da je zadatak drave da pravnim normama samo izrazi i uoblici pravna pravila, proistaklaiz drutvenih pravila ponaanja. Digi tako pravnu normu posmatra iskljucivo kao tehnicko sredstvo kojim se drutveno pravilo ponaanja preobraca u pravnu normu, kadadrutvo smatra i izrazi saglasnost da njegova povreda bude sankcionisana drutvenoorganizovanom upotrebom prinude. Time Digi istice stav da je dravno pravo valjano samo onda kada je po svojoj sadrini saglasno drutvenim. Drava je izraz povezanosti i solidarizma izmedu gradana i njihovih interesa. Ona ima natklasni karakter. Zadatak drave je da sagledava drut. interese u celini da ih brani i stara se za njihovo ostvarenje. Osnovno obeleje drave monopol fizickog nasilja nad onima koji kre drutvenu solidarnost. Drava ne postoji bez sile. Ona je jedna grupa ljudi nastanjena na odredenoj teritoriji gde jaci namecu svoju volju slabijima. On tretira fenomen prava na psihologisticki nacin, te je za njega pravo psiholoka forma i uzdie se na osnovu drutvene svijesti. To pravo predstavlja Princip Pomirenja.

EMANUEL LEVI
Djela: Osnove prava Porast znaaja kolektivnih prava Levi je izdanak solidaristike kole Dirkema, ali za razliku od Digia koji insistira na individualnim pravilima unutar objektivnog prava, kod Levija je na pravom mjestu subjektivistika, individualistika, naturalistika, kolektivina vjerovanja. To je jedna vrsta subjektivne filozofije.Prioritet kolektiviteta Levi smatra da kolektivi obezbjeuju egzistenciju pojedinaca putem stvaranja kolektivne svijesti u pravima, koje prodie u svaku individualnu svijest. Na odreenom stupnju u smislu prava, kolektivna I individualna svijest se stapaju. Pravo nije izraz niije volje, nego je izraz solidarnosti kao vrste potrebe izmeu ljudi. Temelj svakog prava je solidarnost kao vrsta psihologije.

36

Solidarnost kao psiholoka matrica se zasniva meusobnim povjerenjima izmeu ljudi, na meusobnim oekivanjima. Ugovor se sklapa sa onima u koje se ima povjerenja. Ugovori su temelj svakog prava I ustavnog prava I graanskog I krivinog prava, temelj su vlasnikih odnosa kao pravnih odnosa. Levi smatra das u ugovori manifestacija, drave. Nema pravne prisile, nego se dug osjea kao obaveza dunika prema onome kome duguje. Obaveza dunika je pretvorena u obligaciju njegove imovine. Kapital je obuhvatio cjelokupnu vrijednost rada. Da bi se izvrio preobraaj, drave, vrijednosti treba vratiti na pravo mjesto, a to je mogue preko organizacije solidarnosti(sindikat). Levi doivljava pravo kao objektivnu dunost koja izvire iz drutva, da se razvitak prava odvija spontano. Pravo je dinamina pojava koja je izraz dinamike cjelovitog drutvenog razvitka.,tj. Solidarnosti, product meusobnog povjerenja meu ljudima, dobre vjere, dobrih oekivanja-to je temelj svakog prava. Drava zasnovana na individualnoj svojini uestvuje u distabiliziranju vrijednosti I sama se nuno oslanja na kolektivne akte povjerenja, on aide unaprijed u mjeri u kojoj su ti akti primjenljivi u budunosti. Tako I drava traje dok traje povjerenje.

AN AK RUSO (18 v.)

Nasuprot Loku i Hobsu, Ruso je pobornik demokratskih ideja. U svim svojim radovima je traio politiko reenje soc. nejednakosti. Njegova dela izraavaju protest protiv feudalizma, nejednakosti i despotizma. Najznacajnije djelo za sociologiju prava je''DRUTVENI UGOVOR''koji ima 3 dimenzije: 1. dimenzija-o osnovama i porijeklu 2. dimenzija-nejednakost gradana; obrazovanje; 3. dimenzija-o jednakosti gradana tj. drutveni ugovor U svom glavnom djelu Drutveni ugovor, Ruso polazi od prirodnog stanja u kom su svi ljudi bili jednako slobodni. Postojala je samo fizika nejednakost, koja je proizilazila iz razlike u rastu, zdravlju i starosti. Nije bilo privatnog vlasnitva, a gde nema vlasnitva nema ni nepravde. Ljudi su u prirodnom stanju iveli u slobodi, jednakosti i estitosti. Ruso odbacuje i Hobsovu i Lokovu koncepciju prirodnog stanja. Prirodno stanje je za njega stanje disperzije i izolacije. U ovom stanju ovek je dobar, ali je bio najsreniji kad su se ljudi poeli meusobno povezivati. Zasnovanjem drutva ljudski postupci dobijaju moralnu ocjenu. Svako je sam sudija i osvetnik za nanijetu uvredu ili nepravdu. Tako strah od osvete dovodi do stvaranja zakona. Nastanjivanje na jednom mestu je dovelo do meusobnog zbliavanja ljudi, a obradive povrine do privatnog vlasnitva, ropstva i bede. Tako je dolo do prve nejednakostiekonomska i formiranja graanskog drutva. Javlja se tenja za bogaenjem, konkurentska borba i suprotnost interesa. Tako je za Rusoa graansko drutvo plod jedne nesrene evolucije, koja je prirodna 37

oveku. Drava je nastala kao svesni sporazum koji su bogati predloili siromanima. Ona je trebala da poslui kao garant pravde i mira. Narod se ulaskom u dravu nije odrekao svojih prirodnih prava, nego je svaki lan uneo u zajednicu svoju linost i snagu pod upravom opte volje . Postankom drave pojavila se druga nejednakost politika. Suprotnost izmeu bogatih i siromanih dopunila se suprotnou izmeu vladajuih i podreenih. Posle nekog vremena zakonitu vlast zamjenjuje despotska vlast i javlja se trei i najvii stepen nejednakosti gde svi ljudi u svojoj nejednakosti prema despotu postaju jednaki, odnosno jednako bespravni. Despotizam se odrava na vlasti samo dok je na njegovoj strani sila. Protiv te sile upotreba druge sile je zakonita. Rusoovo shvatanje drave je bilo napredno i pribliilo se marksistikom objanjenju porekla drave, ali Ruso smatra da privatno vlasnitvo nastaje kad se javlja proizvodnja, a ne viak proizvoda. Uoio da je privatna svojina nad zemljom uslovljava drutvenu podelu i nastanak polit. organiz, ali ne smatra da je potrebno ukinuti privatno vlasnitvo I vratiti se u prvobitno prirodno stanje, ve da treba uspostaviti demokratsko ureenje u kom bi ovek, iako se pokorava dravnoj vlasti, ostao slobodan. Tu svi ljudi uestvuju u donoenju zakona i zakoni su izraz opte volje (pod optom voljom Ruso misli na volju veine, a ne volju svih). Volja pojedinca se moe izraziti samo direktno, tako da on iskljuuje reprezentaciju. Ako narod ne upravlja n eposredno, on mora imati bar pravo referenduma, jer ono to je proglasila veina manjina treba da prihvati.

Ruso smatra da je covjek treba da se vrati iz radanskog u izvorno prirodno stanje gdje je on imao slobodu, ljubav prema vlasnitvu, ljubav prema sebi. Da bi to postigao Ruso stvara Emila-covjeka koji nije zavidan, zlocudan, doivalja druge osobe kao sebe. jednom rijecu Emil je savren mukarac ali drugi ljudi nisu takvi. Da bi se ljudi vratili u prirodno stanje moraju se vaspitati.tj. biti kao Emil. EMIL-VASPITANJE!

Kada bi se ljudi prevaspitali tj.kada bi svi bili kao Emil onda bi svi potpisali ugovor da se svi odnose jedni prema drugima kao Emil. To je kako kae Ruso VOLONTED TU.volja svih!. Pored volje svih imamo i VOLONTE GENERALE-volja vecine. ova volja se odnosi na to da vecina eli da potpie ugovor radi jedinstva, jednakosti, i bratstva i ta vecina moe potpisati ugovor i za manjinu koja nece to da potpie. U Tom slucaju vecina mora priznati manjini ista prava kao sebi. Vecina stvara zakone, prava, ugovore i sl. EMIL-je Rusoovoa metafora za gradanina tj. punopravnog gradanina u punom kapacitetu.Tako se stvara drava. Suverenost gradana i jedinstvo vlasti. Ta vlast je jedinstvena tj. nedjeljiva , neotudiva , neprenosiva. Sva vlast proizilazi iz naroda i pripada narodu. Pravo je naroda da svoje politicke predstavnike povuce ako neobavljaju svoj posao kako treba. Ali ne mogu se mijenjati politicari stalno i politicari se mijenjaju po teritorijalnim jedinicama. 38

Suverenitet ima samo narod, a karakteristike suvereniteta su: - neotuivost - nedeljivost - ne moe se delegirati - zastupnici naroda nisu njegovi predstavnici, ve samo izaslanici. Iz drut ugovora izvodi se pravo naroda na ustanak. Drutveni ugovor ne postoji izmeu pojedinca i pojedinca ili izmeu pojedinca i suverena, jer se svaki lan udruuje sa svima , a ne sa svakim pojedinano, tako da narod ne duguje pokornost suverenu ija se volja razlikuje od opte volje.
Konstitucija vlasti

Donoenje zakona pripada legislativi, a primena zakona egzekutivi, odnosno upravi. Da bi uprava bila zakonita ona se mora pokoravati suverenu. Ruso razlikuje 3 vrste uprave: demokratiju, monarhiju i aristokratsku upravu. Demokratska uprava je idealna. Tu upravne funkcije pripadaju itavom narodu ili jednom njegovom delu. Ruso postavlja preduslove za ovu vrstu uprave: mala drava, jednakost i odsustvo raskoi. Monarhijska uprava je prihvatljiva pod uslovom da je prihvaena od narodne skuptine. Monarhija mora biti izborna, a on je zove republikom monarhijom. Aristokratska uprava podrazumeva upravu jednog broja ljudi. Za Rusoa je ovaj tip uprave takoe demokratski. On ne misli na vladavinu aristokratije, ve na to da izvrne funkcije koje je dodelio narod vri jedan broj izabranih ljudi. Vlast obavezno pripada narodu. Drava izgradena drutvenim ugovorom, jest samo okvir u kome narod ostvaruje svoj suverenitet.Drava je pasivna forma a suverenitet je iva aktivna snaga naroda.Ruso je sanjao o maloj demokratskoj dravi u kojoj bi svako imao tek toliko privatnog vlasnitva da zadovolji svoje elementarne potrebe. Nije odobravao kapitalistiki razvoj, jer je poveavao drutvene protivrenosti. Ogranienost njegove politike teorije je vera u svemo jedinke i opte volje kao izraza optih interesa. Ruso je imao presudan uticaj na voe francuske buroaske revolucije I njegova naela ula u program jakobinaca (najborbenije bur. struje u revoluciji).

DON LOK
1632-1704, engleski filozof. Postavio je temelje spoznajnoj teoriji empirizma. Po njemu u ljudskom duhu nema nikakvih ureenih ideja ni principa. Dua je po prirodi tabula rasa. Sve ideje kojima razum

39

operira potjeu iz iskustva. U intelektu nema nita to prije nije bilo u osjetilu. Iskustvo se dijeli na vanjsko ili senzaciju i unutranje ili refleksiju. Kako sve ideje potjeu iz iskustva, naa je spoznaja po svom opsegu vrlo ograniena. Ljudski razum posjeduje i mijenje o onome to je vjerojatno. Razum mora biti najvii sudac i vodi u svemu. Lok je najpoznatiji kao pobornik slobode. U Pismu o toleranciji on zastupa naelo vjerske slobode, u Ogledu o ljudskom razumu odreuje se pojam slobode, zatim duhovne slobode ili slobode misli, a u delu Dve rasprave o vladi Lok se bavi problemima polit. slobode i legitimnosti polititike Po njemu politika vlast predstavlja pravo donoenja zakona sa smrtnim kaznama, radi ouvanja svojine i upotrebe prinude prilikom izvravanja takvih zakona, kao i odbrane drave od povrede spolja, a sve to radi zajednikog dobra. Lok kae da prvo treba razmotriti u kakvom su stanju svi ljudi po prirodi. Nasuprot Hobsu, Lok smatra da prirodno stanje nije stanje rata svih protiv sviju, ve stanje mira, dobre volje, uzajamne pomoi i odranja. Tu su ljudi slobodni i jednaki. Za razliku od Hobsa kod koga ovek nastoji da izae iz prirodnog stanja, Lok smatra to stanjensasvim podnoljivim. Hobs u oveku vidi prevlast slepih strasti i egoizma, a Lok u njemu vidinmoralno i socijalno bie. Do sukoba dolazi samo zbog opte oskudice i siromatva prirodnih uslova ivota. Prirodna sloboda znai ne biti ogranien niim drugim do prirodnim zakonima.
Ljudi su roeni slobodni poto su roeni razumni. Ljudski zakoni se moraju zasnivati na prirodnim zakonima, koji predstavljaju Boje zapovesti. Iako ovek ima neogranienu slobodu r aspolaganja svojom linou, on nema slobodu da uniti samoga sebe ili drugo ljudsko bie. Meutim, i pored savrene slobode, za Loka je prirodno stanje negativno, jer njegovi nedostaci premauju njegove prednosti. Prirodno stanje je poznavalo samo prirodnu pravdu koja se mogla prekriti. Zato je odsustvo sankcije, (kao jedine zatite ljudi i dobara) uinilo kraj prirodnom stanju. Drugim reima da bi se osiguralo vlasnitvo, ljudi su konstituisali graansko drutvo. Za vlasnitvo smatra da je prirodno i dobro i za vlasnika i za drutvo. Vlasnitvo donosi sreu, mo i slobodu. Onaj koji prisvaja zemlju rad, ne umanjuje ve uveava ukupnu sreu ljudskog roda. Kod Loka postoje dva ugovora: prvim ugovorom stvara se graansko drutvo i za njega je nuan pristanak svih pripadnika budue zajednice; drugim ugovorom se uspostavlja graanska vlada, tj. politiko drutvo i za njega je dovoljan pristanak veine. U vezi s tim postavlja se pitanje razloga kojima se ljudi rukovode kada sklapaju ugovor kojim osnivaju pol. drutvo. Hobs je imao u vidu samo materijalne razloge, odnosno ouvanje ugroenog ivota, Ruso je prevashodno isticao moralne razloge(poto prelazak u graansko stanje ljudskim postupcima daje moranost koja im je nedostajala),a Lok je bio sklon da odluujuu prervagu da materijalnim razlozima. Jer po njemu prirodno stanje nije lieno svake moralnosti, u njemu postoji prirodni zakon kao merilo dobra i zla, koji predstavlja adekvatnu zamenu ne

40

samo za pozitivni zakon, nego i za Sveto pismo. No, ono to je u p rirodnom stanju veliki nedostatk to je nepostojanje zajednikog sudije. A kako su ljudi po prirodi pristrasni prema sebi i svojim interesima, to se moe oekivati da e stalno biti ugroene osnovne brednosti koje su dar prirode, a to su sloboda i svojina. Stoga se ljudi udruuju u dravu pre svega radi ouvanja svojine.

Za razliku od Hobsa, Lok je verovao u istorijsku zasnovanost drutvenog ugovora. Za Loka prirodno stanje nije uvek vezano za prvobitni period razvoja ljudskog roda, ve je njegovo postojanje mogue i meu ljudima koji su na razliitim, pa i najviim stepenima istoriskog i kulturnog razvoja. Da bi se odnosi meu ljudima mogli nazvati prirodnim stanjem, dovoljno je da nema zajednikog sudije meu njima. Veliki I glavni cilj , zbog kojeg se ljudi udruuju u zajednicu I potinjavanju vlasti, jeste ouvanje njihove svojine, jer u prirodnom stanju nedostaje vie pretpostavki za njenu sigurnost. Nedostaje opepriznati zakon, drugo, u prirodnom stanju nedostaje upuen I nepristrasan sudija. I tree esto endoostaje vlast. Drava dakle brine o miru, sigurnosti I opem dobru naroda, dok je nejzino pravo uplitanja u privatnu sferu ogranieno. Zalagao se za dravu u kojoj bi vladala individualna sloboda i prava razuma, a takva je po njemu ustavna monarhija sa podjelom vlasti. Zaetnik ustavnog liberalizma.

Karakter i funkcija vlada Najvei garant slobode je podela vlasti na: - legisltivu (zakon) - egzekutivu (izvrnu) i federaciju. Prva donosi zakone, druga obezbeuje njihovu primenu pomou administracije I suda, i trea primenjuje propise meunarodnog prava. Sloboda moe biti ugroena ako se sve ove funkcije povere istoj osobi i zato je bitno da se izrada zakona odvoji od njegovih izvritelja.
Vrhovna vlast je zakonodavna, ona je dua drave. Zakone treba da donosi skuptina Egzekutivna vlast

je poverena vladaru koji se brine o javnom dobru u sluajevima koji su nepredvieni ili se ne mogu regulisati zakonima. Teorija podele vlasti je izraavala tenje buroazije za kompromisom sa plemstvom, jer bi zakonodavnu vlast imala buroazija, a plemstvo je trebalo da uestvuje u izvrnoj vlasti. Sva politika mo mora bti povezana sa moralom. Posebna vrednost Lokovih razmatranja lei u njegovoj ideji ogranienja vlasti ciljevima zbog kojih je i stvorena, ato je zaita sledeih prava: slobode, imovine, ivota i prava na tijelo. Vlast nesmije da zadire u sferu prirodnih i neotuivih prava i sloboda, ve mora da obezbjeuje njihovo uivanje. ovjek ima pravo na svojinu jer ima pravo na svoju linost, a tako i na proizvode svoga rada.

41

Ukoliko vlast ne potuje prirodna prava narod ima pravo ustanka. to se tie prava na otpor Lok priznaje narodu pravo ustanka ukoliko vladar ne potuje prirodna prava (pre svega slobodu i vlasnitvo). Meutim, ovaj otpor podrazumjeva samo odbranu prirodnog prava i ponovno uspostavljanje reda. Otpor je samo sredstvo da se monarh prisili na potovanje zakonitosti.

SAMUEL PUFENDORF
Njemaki pravnik i istoricar. On je naroito zabiljeen kao rani teoretiar meunarodnog prava. Pouen radovima Tomasa Hobsa i Huga Grocijusa, Pufendorf je odrao miljenje da je pravo nacija dio prirodnog prava, i da je pogreno posmatrati ga kao pozitivno pravo (odnosno, pravo donijeto od strane ljudi). Njegova koncepcija prirodnog prava bazirala se na predstavi o ljudima kao drutvenim bicima, i on je dokazao da svaka individua ima pravo na jednakost i slobodu. Prirodni odnosi nacija (kao i ljudi) su miroljubivi, a rat je opravdan jedino da kazni prekraj medunarodnog prava tek kad su pokua ji mirnog reenja propali. On je podrao pravo dravne premoci nad autoritetom crkve. Njegov rad na ovu temu postao je temelj odnosa crkve i drave u Njemakoj XVIII veka. Njegova najpoznatija djela su De officio humanis et civis i Elementorum iuris prudentiae universalis., te O prirodnom pravu I meunarodnom pravu. Pufendorf pravi razliku izmeu prirodnog prava I poretka I kulturnog stanja poretka. Kultura, po njemu svakom ovjeku omoguuje da dosegne istinski ljudski ivot zahvaljujui otkrivanju dobrih ljudi I zahvaljujui osobnim naporima svakog pojedinca.

Razlikuje 2 vrste Entiteta: 1. Prirodni , svijet( materija kretanja), 2. Moralno bie(svijet etike nad oba svijeta treba vladati mo spoznavanja). Po Pufendorfu ovjek kao pojedinac ne vrijedi nita. On je dio prirode prirodnog poretka, ovjek ovisi o ovjeku, te je OVJEK-OVJEKU MJERA.

Teorija I Vrste dunosti

42

Prvo sistematsko djelo o dunostima jest De officio hominis et civis (O dunosti ovjeka i graanina) Samuela von Pufendorfa iz 1673.1 Dunost, svake osobe je da razvija ovjeanost, da potuje jednaka prava drugih, potivanje ugovora. On dijeli dunosti na: 1 Apsolutne (univerzalne) ; 2. Relativne(izvedene) Pufendorf je smatrao da svaki ovjek ima tri osnovne vrste dunosti: (1) dunosti prema Bogu, (2) dunosti prema samome sebi i (3) dunosti prema drugim ljudima. Dunosti prema Bogu dijele se na (a) teorijske i (b) praktine. Teorijske se sastoje u tome da trebamo spoznati Boga i njegovu pravu prirodu, dok se praktine sastoje u tome da ga trebamo javno slaviti, potovati, moliti mu se, itd. Dunosti prema samome sebi dijele se na (a) dunosti prema svojem umu i (b) dunosti prema svojem tijelu. Dunosti prema svojem umu prvenstveno se svode na dunosti uenja i usavravanja, kako bismo mogli odabrati i obavljati zanimanje primjereno svojim sposobnostima i prilikama u zajednici, te tako biti korisni lanovi te zajednice. Bududi da tijelo predstavlja instrument uma, ne smijemo ga zapustiti ved smo duni brinuti se za svoje tijelo kako bismo mogli uspjeno obavljati sve svoje poslove; trebamo se pravilno hraniti i dovoljno kretati, ne smijemo se napijati i prejedati, ne smijemo se ozljeivati niti izvriti samoubojstvo. Dunosti prema drugim ljudima dijele se na (a) apsolutne ili bezuvjetne i (b) kondicionalne ili uvjetne. Najvanija bezuvjetna dunost prema drugim ljudima jest da se nikome ne smije nanostiti teta, bududi da je ovo temeljno pravilo na kojem poiva svako drutvo, ova je dunost najvia i najvanija od svih. Ako nekome ipak nanesemo tetu, ak i sluajno, duni smo ponuditi mu odtetu, bududi da smo odgovorni za tetu koju smo mu nanijeli. Druga izuzetno vana bezuvjetna dunost prema drugim ljudima jest da ih treba tretirati jednako kao i same sebe; bududi da i drugi ljudi imaju dignitet i samo-potovanje isto kao i mi sami, nikada nikoga ne smijemo tretirati kao manje vrijednog. Treda najvanija bezuvjetna dunost prema drugima jest briga za dobrobit drugih ljudi; nije dovoljno da ljudima s kojima ivimo ne nanosimo tetu i da ih ne preziremo, trebamo im i pomodi koliko je to u naoj modi. Kondicionalne ili uvjetne dunosti prema drugim ljudima odnose se na izvrenje obedanja i pridravanje dogovora. Te su dunosti uvjetne zato to ih imamo samo pod uvjetom da smo se neto dogovorili ili neto obedali. Pored opdih dunosti da izvrimo obeanje i da se pridravamo dogovora, tu su i posebne uvjetne dunosti koje proistjeu iz zakletve, iz ugovora o vlasnitvu, te iz branog ugovora. Bududi da djeca u pravilu proizlaze iz braka, rasprava o dunostima djece i roditelja prirodno se nastavlja na raspravu o branim dunostima. Na koncu, bududi da je zastupao teoriju drutvenog ugovora, za Pufendorfa i rasprava o dunostima graana, drave i vladara predstavlja nastvak rasprave o uvjetnim dunostima.

Puni naslov djela je De officio honimis et civis juxta legem naturalem libri duo, to djelo zapravo predstavlja skraenu verziju opsenijeg djela De jure naturae et gentium objavljenog godinu dana ranije. Njemaki filozof Pufendorf (16321694) radio je u tradiciji prirodnog prava i oslanjao se na radove Hobbesa i Grotiusa. De officio honimis et civis bila je izuzetno uspjena knjiga i godinama je predstavljao standardni udbenik etike, u prvih 100 godina nakon izdavanja objavljeno je oko 150 izdanja i prijevoda.

43

Zanimljivo je da Pufendorf razmatra i jednu dunost koju se danas vie ne bi smatralo moralnom dunodu, a to je dunost prema jeziku. Bududi da jezik predstavlja dragocjeno i nezamjenljivo sredstvo sporazumijevanja, svi korisnici jezika imaju dunost da svoje misli izriu jasno i nedvosmisleno te da rijei koriste u tono odreenom znaenju.2 Usprkos nesumnjivoj povijesnoj vanosti i intelektualnoj kvaliteti Pufendorfovog djela, neki dijelovi izazivaju uasavanje, na primjer, poglavlje 4 u knjizi II, u kojem se raspravlja o razliitim vrstama ropstva i dunosti roba prema gospodaru te gospodara prema robu.

Ugovorna teorija pravno sredstvo udruivanja, koje od prostog zbira pojedinaca stvara
odgovarajudu zajednicu, jeste ugovor; pravno lice kao sloeno moralno lice (persona moralis composita) ne postoji po svom vlastitom pravu, ved zahvaljujudi injenici da se podudara i u mjeri u kojoj se podudara postojanjem udruenih pojedinaca; Samuel razlikuje tri vrste kontrakata i to: 1. Zajedniki ivot u drutvu ljudi se meusobno dogovaraju da ive u jednom drutvu zajedno. 2. Biranje vladara ugovorom-ugovor o politikoj organizaciji;drutvo i vladar se dogovaraju kako hode dravno ureenje 3. Oblik Vlasti u dravi-ugovor o politikoj organizaciji-dravno stanje.

Karl Max-Klasno pravo

Najveim dijelom se izlae u Marksovoj kritici filozofije I prava. U Kapitalu, I u Temeljima slobode, u zajednikim djelima Marksa I Engelsa u Njemakoj ideologiji. Kao to je itava Marksova teorija, teorija konflikata tako se moe rei da njegova filozofija prava izvire iz klasnih konflikata. U Kapitalu, Marks polazi od osnovnih ekonomskih kategorija da bi preko njih doao do shvatanja prava. To su kategorije roda. Rod znai utroak radne snage u odreenom vremenu I tako se dolazi do ocjene o koliini rada. Pojam intenziteta, pojam ekstenziteta. U kapitalistikom nainu proizvodnje radnik treba da napravi po 100 stolica I kad kapitalista vidi da on to moe namee vei rod, a ako niej u stanju, produi vrijeme rada. Radnik raspolae random snagom koja se troi nemilice. Viak proizvoda na tritu stvara viak vrijednosti u gomilanju kapitala. Ulae u osavremenjivanje proizvodnje, umjesto u radnika, rade maine, strojevi, I tada dolazi do vika radnika, rezervne armije roda ona se klasno ustrojava I politiki organizira da bi se borila za svoja prava.

44

Proleterijat raspolae samosvijeu, svijeu o sebi. Tu vrstu svijesti Marks naziva prava ljudska svijest. U toj armiji postoje I nesvjesni koji prema Marksu nemaju svijest o sebi. Svijest o sebi e dovesti do politiki organiziranih proleterijata u savez komunista kao avangard radnike klase. Samoosloboenje proleterijata void emancipaciji itave radnike klase, a radnika klasa , oslobaajui sebe, oslobaa itavo ovjeanstvo. U tom smislu Marks dolazi do ideje stvaranja besklasnog komunistikog drutva ili asocijacije slobodnih udruenih proizvoaa. Marks je govorio da hegelova filozofija dubi na glavi. Ta uloga proleterijata kod Marksa se definira kao diktatura proleterijata jer proleterijat revolucionarnim sredstvima u cilju ostvarenja slobode oduzima sredstva za proizvodnju od kapitalisa I vri podrutvljavanje. Ta diktatura proleterijata se smatra kao prelazni period iz kapitalizma u komunizam, a Marks ga naziva socijalizmom. Po tome se itava Marksova I Engelsova filozofija moe nazvati filozofijom socijalne I socijalistike revolucije. Marks o odnosu filozofije I proleterijata smatra da proleterijat predstavlja orue filozofije, a filozofija predstavlja duhovno oruje, oruje, ili snagu proleterijata I to je ustvari varijanta uvene Hegelove teze o odnosu svijesti I svijeta prema kojoj je sve to je zbilj sko jeste umno I obrnuto, odnosno jedinstvo teorije I prakse, Marksova klasna teorija, u materijalnom smislu polazi od odnosa materijalne baze, naina proizvodnje materijalnog ivota ljudi, ekonomije, I sa druge strane duhovne nadogranje, a u duhovnoj nadogranji Marks ubraja kulturu, umjetnost, nauku, a li ne I religiju, jer je relgija za Marksa zamuena svijest.

Karly Max kae : Nikada neka drutvena formacija ne propada prije nego to budu razvijene sve proizvodne snage za koje je ona dovoljno prostrana I nikad novi, vii odnosi proizvodnje ne nastupaju prije nego to se materijalni uslovi njihove egzistencije nisu ve rodili u krili samog starog drutva. Pravo kao sastavni dio duhovne culture jeste dio te duhovne nadogradnje, a u tom kontekstu I ono samoizvire iz materijalne baze. Tokom itave ljudske historije pobjednika klasa, vladajua klasa dirigirana I odreuje ukupni nain ivota ljudi. U tom smislu ta vladajua klasa po volji I svojim potrebama stvara I pravni system koji joj odgovara. Taj pravni system ima jedini cilj da osigura trajnost njene vlasti, zatiti njene privilegije I da apsolutno bude u funkciji ostvarivanja njenih ciljeva, I interesa..

Prema tome: Pravo za Marksa nije nita drugo nego izraz volje I manifestacija interesa I potrebavladajue klase. Prema tome pravo je za Marksa, njegovo shvatanje prava kao ekonomistiko jeste I historijsko materijistiko jer Marks, do te spoznaje dolazi analizom prava robovlasnikog drutva feudalizma I kapitalizma I osvrujui se na nain proizvodnje sredstava za ivot. 45

Takvo poimanje prava zove se historijsko materijalno shvatanje. U drugoj dimenziji Marksovo shvatanje prava moe se odrediti I kao dijalektiko materijalno . Dijalektiki zakon-zakon proizvoljnosti I kontinuiteta, zakon borbe suprotnosti, klase u sukobu jednoklasa negira drugu, pobjeda radnike klase nad kapitalistikom predstavlja afirmaciju jer predstavlja ukidanje klasa. Dalji razvoj Marksizma dokazao je da Marksova ekonomska teorija ostaje nenadmana jer je utvrdila ekonomske odnose, a Marksova teorija drutva prema kojoj drava I pravo trebaju otii u muzej starina. Marksova teorija historijskog I dijalektikog materijalizma u sovjetskom Marksizmu doivjela je svoju afirmaciju. Kroz teoriju histamata I dijamata marksova teorija prava pretvorena je u pravo komunistike partije, a sama ta partija ne moe da vlada, umjesto njih vlada centralni komitet,a umjesto centralnog komiteta vlada poltbiro, a na kraju ne vlada ni poltbiro. Pravo je ozakonjena Staljinova rije, a poznata su djela njegovih rijei. Politika teorija Masa neaposlenih zajedno sa onima koji imaju radnu snagu ine radniku klasu. U toj masi izdvaja se dio svjestan ovog poloaja (proleterijat). ovjek, je u radu otuen, od sebe, porodice. Radnik je u oima kapitaliste sredstva za poveanje bogatstva. Oni koji su svjesni utvrenja nose u sebi svijest o sebi. Marx svoju filozofiju poinje odnosom filozofije I proleterijata. Proleterijat je materijalna snaga, ili orue filozofije, a filozofija je duhovna snaga proleterijata. Kada jedna svijest obuzme mase ljudi ta svijest postaje materijalnom snagom. Komunistika partija je usmjerena u socijalnu revoluciju koja treba osloboditi proleterijat I radnike od ugroenosti, te revolucija zapoinje osvajanjem sredstava za proizvodnju, stavljanjem u svoje vlasnitvo. To je osloboenje ili emancipacija radnike klase. Oslobaajui sebe oslobaa ekonomistiko ovjeanstvo. Drava je instrument u rukama vladajue klase. Pravo koje stvara ova drava jest izraz volje vladajue klase, a pravom e zatitit sebe I drutvo privatnih vlasnika. Pravo je svijest o klasi, a teorija prava je ekonomistika, a pogled na pravo je historijski. Historijski razvitak materijalnih snaga primarno oblikuje meuljudske odnose. Radnika klasa uzimajui sredstva za proizvodnju, u svoje vlasnitvo uzima sebi, primjerene pravne sisteme, ted dok radnika klasa oslobaajui sebe ne oslobaa ovjeanstvo ,pravo e joj biti nasilno.

SOCIOLOGIJA PRAVA EMILA DIRKEMA

Dirkem je osniva sociologije prava. Forme prava se vezuju za tipove drutvenosti. 1.grane sociologije prava diferencijalna sociologija prava diferencija tipova prava spram diferencije tipova drutava. 2.sveobuhvatna sociologija prava-sociologija prava graanskog drutva 3.genetika sociologija prava-bavi se genezom razvitka prava Djela Emila dirkema: 46

O podjeli drutvenog rada. Dva zakona krivine evolucije, Elementarne forme religijskog ivota. U djelu O podjeli drutvenog roda-zvanian nastanak sociologije prava. Solidaristike teorije sociologije prava Solidarnost kod Dirkema je central pojam, to je sve ono to je drutveno o socijalistikoj misli . pravo segment drutvenog ivota koji e se posebno izuavati. Dirkem je bio blizak psihologistikom stanovnitvu, kolektivna svijest, moral, drutvena svijest bez kojih se pravo ne moe shvatiti. Tipovi drutvenosti po Dirkemu: 1.mehanika solidarnost 2.organska solidarnost Solidarnost je centralni pojam, drutva u kojem su svi meuzavisni. Mehanika solidarnost zasnovana na grubim pravilima, organska solidarnost zasnovana na podijeljenim funkcijama. to je jaa mehanika solidarnost, tako e se kolektivni tip pokuati vie ostvariti. 20-tih godina Dirkem e rei das u horde jedini pravi oblik mehanike solidarnosti , a kasnije e rei da je to policija, vojska. Sva pravila spadaju u domen prava jer imaju sankciju , postoji organ koji ima ovlast da kanjava. Organizovana sankcija u mehanikim drutvima se izraava kroz retrikciju( vratiti jednako za sve). Mehanika solidarnost je zatvorena I iz nje je mogue izai samo krenjem pravila. Podjela rada dovofi do prelaska iz mehanikih drutava u neka druga. Da bi imali system koji opstaje mora biti dobro organizovan. Kad govorimo o drutvu, govorimo o nainu koji se to drutvo ispoljava.drutvena organizovana solidarnost se oslanja na razliitosti, sad vie nema kolektivne svijesti. Prelaz izmeu mehanike I organske solidarnosti jeste anemija u drutvu. Da bi ljudi imali uspjene odnose moraju imati mo, ljudi su upueni jedni na druge, to je solidarizam. U mehanikim tipovima religija je drutvena , a po vrenju je takoer drutvena-vrenje obreda. U mehanikim tipovima religija je sveobuhvatna, pravei se kroz pravo. ovjek je uvijek drutveno bie, a kad je sam ne opstaje I jedino rjeenje mu je da se ubije(fenomen samoubistva). U tipovima mehanike solidarnosti imamo samo krivino-pravo jedino pravo Svako pravo kanjava prijestupnitvo. Drutva organske solidarnosti imaju restriktivna prava. Kad se neko ogrijei o nekoga ne izvravanjem obaveze, morat e se obavezati da sve vrati u prvobitno stanje. Zatvori slue da reintrigiraju pojedince. Ugovorno pravo, upravno pravo, porodino pravo, meunarodnopravo, za sva prava su izraz organske solidarnosti. Historijskim procesom oblici restriktivnih sankcija postupno odumiru I ustupaju mjesto rigidnom pravu. Drutvena injenica

47

U dirkemovskom teorijskom sistemu, u okviru kojeg je prvobitno formulisan, pojam d. . oznaava sve naine delanja, miljenja i oseanja koji su u stanju da na pojedinca izvre spoljanju prinudu, ili su pak u odreenom drutvu u toj meri rasprostranjeni da postoje nezavisno od svojih pojedinanih ispoljavanja. Izuavati drutvene injenice kao stvari, za Dirkema znai postupati u skladu s pozitivistikim naelom koje pretpostavlja objektivno postojanje socijalnih fenomena: oni tvore zasebno podruje stvarnosti koje ima isti ontoloki status kao I ostatak materijalnog sveta, te su stoga dostupni (sociolokom) izuavanju pomou metoda kojima pribegavaju prirodne nauke. Poput svih ostalih injenica toga reda, d. . su data koja postoje pre, izvan i nezavisno od individualnih svesti, bez obzira da li poivaju u morfolokom supstratu kolektivnog ivota kojem je u ranoj, materijalistikoj fazi svoga rada francuski sociolog podario determinantnu ulogu, ili pak u osamostaljenim kolektivnim predstavama ijem se izuavanju posvetio u svom zrelom, idealistikom razdoblju. U oba sluaja su prinudnost, izvanjskost i optost njihova glavna svojstva: kao to nismo kadri da umaknemo delovanju fizikih zakona ili da ih po sopstvenoj volji menjamo, tako smo primorani da se povinujemo zakonskim i moralnim normama, verskim dogmama, obiajima, kulturnim navikama, jezikim konvencijama, misaonim obrascima naime, svim onim elementima kolektivne svesti koji nam, u manje ili vie institucionalizovanom obliku, pridolaze od drutva i socijalizacijom se ugrauju u nae individualne svesti. D. . Su naprosto razliite, posmatranju dostupne manifestacije onog apstraktnog i neposredno nedohvatljivog Drutva koje je Dirkem postulirao kao stvarnost sui generis I vremenom ga neumereno obogotvorio., injenica moebiti sve ono to se kao injenica opaa i doivljava.

Eugen Erlih
Austrijski sociolog, 1862-1922, jedan je od osnivaa sociologije prava. Meu prvima je primjenjivao eksperimentalne metode istraivanja na bazi upitinika, u prouavanju obiajenog prava (ivih zakona) tj. Neformalnih pravila ponaanja razliitih drutvenih skupin Odbija vezanost prava I drave. Djela :Prelog teoriji izuavanja pravnih izvora, Osnove sociologije,Pravna logika. Erlihovo uenje o pravu je blisko solidaristikoj teoriji. Ono to drava stvara, stvara putem prisile. Pravo izvire iz ljudske solidarnosti I potrebe ljudi za meusobnom solidarnou.Temelj prava je unutranji pomirdbeni poredak, prvo to ljudi ele je mir. U tom smislu je Erlih kritiar savremenog pravnog pozitivizma I u tom kontekstu on smatra da je savremena nauk izgubila svoje funkcije I srozala pravo na pravnu, normativnu tehniku .Nova pravna tehnika treba doprinijeti do sutine prava. Do kritike se izraava na 3 podruja: 1.podruje neovisnog sudstva, 2. Podruje vezanosti prava za dravu,3. Podruje jedinstva prava kao sistema Sloboda Vezanost prava za dravu, zakoni su povrni, rigidni slojevi. DREX-PLEX-kralj zakon, drava je u posjedu kralja, drava je ograniena vlastitim pravom.

48

Nezavisno sudstvo-Eugen smatra das u sudovi ovisni o zakonu ali da to ne mora biti tako. On ukazuje na arhejska, skandinavska, drutva , a posebno na primjere prava anglosaksonskih drava , a posebno na presedno pravo, po kojem sudija doista nezavisan. Nezavisno sudstvo je tvorevina Rimskog prava koje se pojavljuje u tetnim manifestacijama. Pravo mora biti nezavisno od drave. Kroz kritiku prava kao tehnike, Eugen se svrstava u solidaristiku teoriju prava, dinamika teorija teorija koja prati drutvo. Kritikujui pravni sistem kao neto zaokrueno kae da je to samo jo jedan ideoloki pokuaj struktura vlasti da tu ogromnu maineriju propisa dri pod svojom kontrolom. Erlih koncipira svoju pravnu teoriju ukrtanjem po sistemu kordinata vertikalnuh sa horizontalnim tipom dru.grupacija, a u horizontalnom smslu se proiruje.

Moris Horiju-Teorija institucija

Savremeni francuski sociology I teoretiar sociologije prava. Doveo je do savrenstva teoriju institucija. Djela : Tradicionalna drutvena nauka, Teorija institucije stateularno pravo,Teorija institucije I fondacije,Nacionalni suverenitet, Naela javnog prava, Administrativno pravo, Ustavno pravo. U konstrukciji svoje teorije institucija on polazi od temeljnih ideja I vrijednosti svakog drutva, smatra das u te ideje svugdje oko nas, samo ih treba zapaziti. Ova teorija se povezuje sa institucionalizmom. Institucija-mogunost da se sutina stvari moe razumjeti ne oslanjajui se na empiriju. Na te ideje nadovezuje se kreativno trajanje. ovjek je stvaralako bie, kreativno djeluje, drutvo je kreativno bie. Institucija je elementarna forma drutvene egzistencije(brak kao institucija, ugovor kao institucija). Prvo je postojao brak, pa tek naknadno se razvilo brano pravo. Polazi od dva elementa .duhovni elemenat (naa svijest, um) te kreativno trajanje 8(judi dok traju, traju stvaraju na stvaralakom polju). Ugovor je svaki usmeni dogovor (usmena delegacija). Institucije povezuju drutvene injenice sa pravom (pozitivnim pravom) I tako se rjeavaju sukobi iz drutvenog I individualnog prava. Dolazi do pomirenja drutvenog I individualnog prava. Imamo podklase: 1.primarne (temeljne institucije-brak, porodica, 2. Organizacije-interakcije izmeu temeljnih institucija3.Infrakstruktura (vrste moi, zajedno smo jai) 4.Sufrakstruktura.

Dvije temeljne vrste institucija: 1. Institucija grupe ili institucija zajednice; 2. Institucija odnosa ili institucija stvari 1. Institucija grupe-Horiju smatra da svaki ovjek pripada nekoj grupi, a da ta pripadnost stvara osjeaj za mir, a taj osjeaj stvara u ovjeku potrebu za kreativnim djelovanjem, za doprinosom zajednici. Institucija se javlja kao temeljni oblik drutvenosti. Iz toga se razvija drutvena organizacija kao funkcija. Organizacija se inkorporira u privatni ivot I na taj nain se iskazuje mo nasuprot pojedinca. Organizacija stvara korporacije koje obuzimaju pojedinca I to je drava, I pravo se pretvara iz objektivnog u rigidno pravo.to je degeneriralo pravnu nauku da izuava povrinski rigidni sloj prava to ne bi trebalo biti njena funkcija. 49

Na vrhu je tehniko pravo kome nedostaje smisao za solidarnost, pa se ispod njega javlja disciplinsko pravo ,elastino pravo, I na najdubljem sloju se javljaju institucije koje su temelj svakog prava, izvan I iznad svakog prava. Drugi sloj prava se temelji na ad hoc odluivanju. Fleksibilno pravo upuuje na institucije kao najnii, temeljni sloj na kome se zasniva itavo pravo.

2. Institucija odnosa /stvari Podrazumjevamo trajnost I usavrenje tj.imamo duhovni element I kreativno stanje.svaki odnos izmeu ljudi posredovan je stvarima, a podrazumjevam instituciju ugovora. Ljudi po prirodi svoje egzistencije radi odravanja egzistencije imaju uroenu potrebu za materijalnim stvarima. Tako su odnosi izmeu ljudi uvijek posredovani stvarima, materijalni odnosi, odnosi interesa. Ova institucija se dogaa po principu komutativne pravde (razmjenske pravde)-jednako za jednako, po principu distributivne pravde (Pravda raspodjele), odnosi izmeu ljudi posredovani stvarima ili razmjenom ili distribucijom. Institucije su pretpostavke prava. SLOJEVI INSTITUCIJA: 1.povrinski sloj-ine rigidna pravila, pravila koja su unaprijed utvrena tehnikim postupkom priznavanja (zakoni, ugovori),2.elastina pravila, uspostavljena za konkretne sluajeve, 3.institucija sama-kazuje da se cjelokupno pravo moe svesti samo na pravna pravila. Dvije vrste suvereniteta koje izmie na temelju institucija: suverenitet drave, mo drave, prisila drave, prinuda podanika, pravni suverenitet jedini istinski oblik suvereniteta jer izvire iz objektivnog prava, to pravo je slika tradicije drutva. Iz nacionalne solidarnosti organizira se drava kao institucija (vladavina prava).

Solidaristika teorija prava ora Gurvia

Djela: Sociologija prava, Savremeni poziv sociologije, Ideja drutvenog prava, Sadanjost I ideja drutvenog prava. 1.Pravo je pokuaj da se u danom drutvenom okviru , ostvari Pravda. Zadatak sociologije prava je otkrivanje vrsta prava , sustava pravnih pravila I sistema prava koji funkcioniraju u odreenim drutvenim okvirima. 2.Utvrivanje funkcionalnih I uzajamnih veza izmeu vrsta prava, sustava pravnih pravila I sistema prava I samih drutvenih okvira, 3.da prouavaju promjene tehnika sistematizacije prava 4.prouavanje promjenjive uloge samih pravnika u ivotu prava I drutava 5.genetiko prouavanje regularnosti tendencija u razvoju prava. Po Gurviu sociologija prava jeste prouaavnje drutvene stvarnosti prava I otkrivanje korelativnih veza izmeu vrsta, sistema prava I sustava pravnih pravila s jedne strane I drutvenih okvira sa druge. Pravo je pokuaj ostvarenja pravdeu danom drutvenom okviru. Sociologija prava ostvaruje jedno vienje prava I pravde I to treba ouvati. Ispitivanje tog spontaniteta 50

Dosadanje ispitivanje historijskog determinizma, Gurvi smatra lanim pozivom sociologije. U teoriji spontaniteta nema te vrste determinizma, pa e Gurvi rei da se drutveni razvoj nije morao neminovno razvijati, ve su ljudi htjeli da iz feudalnog preu u neku slobodnu asocijaciju. S tog stajalita se Gurviova sociologija pojavjuje u tzv. Hiperdijalektika teorija odnosno superempiristika sociologija. Gurvieva sociologija prava se moe razumjeti I kao diferencijalno pravna nauka sociologije koja istrauje drutvo od dubinskih slojeva njegovog razvitka to znai da odreeno drutvo obuhvata u njegovoj cjelini ili kao sistem. Gurvieva pravna sociologija u tom kontekstu polazi od mikroorganizacija drutva , a kao sistemska sociologija se pojavljuje obuhvatajui odreeno drutvo u njegovoj cjelini (savremeno graansko drutvo). Manifestacije drutvenosti definira kao totalne mikrosocioloke fenomene. To su mase, zajednica i skupina istomiljenika. Manifestacije drutvenosti u odreenim prilikama stvarat e pravo. Moraju biti aktivne i moraju biti posebne da osude postupke prekritelja. Razlikuje MI i DRUGI. Pravo svojstveno masama slabo je po svojoj efikasnosti, ali snano po estini osude prekritelja. Tei tome da bude autoritativno. Trabine prevladavaju nad obavezama, pa pravo dobiva imperativno obiljeje. Pravo svojstveno zajednicama je djelotvorno. Najvie pogoduje stvaranju prava. Lako poprima demokratsko obiljeje. Lako se ostvaruje povezanost izmeu trabina i obaveza zajednice.

Ta dubinska hiperdijalektika kod Gurvia se izraava u prvom planu kroz historijsku podjelu drutava na tzv. Predprometejsko I tzv. Prometejsko drutvo. Prometejska drutva Gurvi dijeli na: 1. Tip dirigiranih ( usmjerenih) drutava koja odgovaraju savremenom kapitalizmu, 2. Dirigirana drutva usmjerena na administrativno-tehniki politiki nain ( faistika drutva, totalitarna drutva).(totalitarno pravo ide uz taj tip drutva, volja voe) 3. Dirigirana drutva plansko-centralistike privrede, totalitarno pravo odgovara ovom tipu drutva(Staljin). 4. Pluralistika drutva sa sistemom pluralistike I samoupravne demokracije (skandinavska drutva, biva Jugoslavija). Gurvi govori o solidarnosti kao porijeklu prava I pravo koje izvire iz te solidarnosti naziva se objektivnim drutvenim pravom koje je starije od drave, iznad drave. U solidaristikoj teoriji se govori o drutvu kao o objektivnom pravu, drava je namenula pravo . Kod Gurvia se govori o pravu, kao izrazu spontaniteta drutvenog razvoja. Taj spontanitet ide od obiajnog prava. Pojedinani sluajevi u drutvu, roenje, smrt, stvaraju obiaj ponaanja u tim prilikama, pa se pozitivacija kao pozitivno pravo, kad drava nametne sankciju za nepotivanje tih prava. Drava zapravo ne treba da ima pravo na prisilu spontaniteta drutvenog prava. Cilj je drave kao drutvene tvorevine da balansira izmeu meusobno suprostravljenih tendencija (izmeu republikanizma I monarhizma). Uzimanje sukoba izmeu totalitarizma I demokracije, izmeu crkve I drave, crkve I politike, da balansira sukobe izmeu kapitalista I sindikata. Tu se pravo za Gurvia pojavljuje kao najiri 51

regulator drutvenih interesa. Pravo je naddravna tvorevina, Gurvi pokazuje na primjerima radnog prava. Radno pravo kao izvor solidarizma se pojavljuje kroz radne ugovore, javno pravo koje se najee smatra dravnim pravom treba da rijei sukobe izmeu graana I drave, ali ne na nain da se drava javlja kao gospodar, a graani kao podanici, ve da graani imaju utjecaja na dravu, da funkcije drave budu usmjerene ka zatiti graana, a ne sputavanju tih interesa I ograniavanja graanske slobode. Meunarodno pravo-ovim pravom Gurvi dokazuje tezu da je pravo starije od drave, da je kao objektivno pravo naddravno pravo. Meunarodnopravo predstavlja stup ugovora meu dravama. Ugovor je pisani izraz te solidarnosti. U tom smislu Gurvi kao jedan od potreba solidarnosti spominje pojam pravde. Sva ta solidarnost polazi od naela pravde I komutativne I distributivne pravednosti, ali pojam pravde za gurvia kao I za ostale pripadnike solidaristike teorije je jedan kompleksan pojam. Robovlasnika Pravda je uasna nepravda, a graanska Pravda je pravedna. Gurvi smatra da je nemogue primjeniti pravdu bez solidarnosti, Pravda je stvar individualnog doivljaja svakog pojedinca, ona je I emotivan pojam. Pravda mora biti sukladna naelima ljudske solidarnosti I graena po mjeri ljudske solidarnostim I u toj mjeri je jedna od osnovnih zadaa drutvenih institucija po Gurviu. Georges Gurvitch: problemi sociologije prava Pravo je pokuaj da se u danom drutvenom okviru ostvari pravda. 1. Zadatak sociologije prava je otkrivanje vrsta prava, sustava pravnih pravila i sistema prava koji funkcioniraju u odreenim drutvenim okvirima. (vrste prava: razliiti naini na koje se pravo izraava, sustavi pravnih prvila: dravno, sindikalno, porodino, civilno, seljako... Sistemi prava: pravo teokratskog-karizmatikog drutva, pravo patrijarhalnog ili feudalnog drutva...) 2. Utvrivanje funkcionalnih i uzajamnih veza izmeu vrsta prava, sustava pravnih pravila i sistema prava i samih drutvenih okvira. 3. da prouava promjene tehnika sistematizacije prava 4. prouavanje promjenljive uloge samih pravnika u ivotu prava i drutava. 5. genetiko prouavanje regularnosti tendencija u razvoju prava. Sociologija prava = prouavanje drutvene stvarnosti prava i otkrivanje korelativnih veza izmeu vrsta, sistema prava i sustava pravnih pravila s jedne strane i drutvenih okvira s druge strane

Racionalistiko- konsultivistika teorija prava Maxa Webera

52

Weber je savremeni njemaki sociolog , 19 I 20 stoljea. Djela su : Protestanska etika I duh kapitalizma, Privreda I drutvo 2 toma. Weberova sociologija prava I sociologija uope po svojoj osnovi je empiristiko -racionalistiki konstituliorna, to znai da Weber insistira na odvojenosti nauke od politike, religije I od vrijednostih sistema, jer on smatra das u vrijednosti subjektivna stvar svakog pojedinca, a da je nauka vrijednost po sebi , jer bez nauke nema drutvenog progresa I njoj nisu potrebne nikakve dodatne vrijednosti. Weber se smatra osnivaem sociologije religije, jednim od osnivaa sociologije prava, a poseban doprinos naunoj teoriji smatra se Weberovo utemeljenje metodologije u koj centralno mjesto zauzima pojam idealnog tipa. Kao metodski postulat podrazumjeva jednu apstraktnu metodoloku konstrukciju ili model u kome se pri naunom tretiranju drutvenih pojava uzimaju njihove osnovne karakteristike koje se smatraju kljunim , a gdje se sekundarne karakteristike ostavljaju po strain. Ovaj model je univerzalno primjenjljiv.

Weber uvodi I etri tipa drutvenih djelatnosti: 1.ciljno racionalno-je takvo djelovanje u kome pojedinac racionalno postavlja ciljeve I bira odgovarajua sredstva za njihovo ostvarenje. 2.vrijednosno racionalno-spaja racionalno I vrijednosno suenje. Izbor ciljeva I sredstava za njihovo postizanje moe biti racionalan, ali je pojedinac vrijednosno orijentisan I djeluje bez obzira na uspjeh. 3. tradicionalno je ono djelovanje gdje pojedinac reaguje na naviknute nadraaje u pravcu koji je jednom usvojen. Iako moe biti smisleno orijentisano, tradicionalno djelovanje ee lii instiktivnom podraavanju, jer su ciljevi I sredstva djelovanja unaprijed odreeni obino ustaljenim drutvenim navikama I obiajima. 4.afektivno djelovanje, je preteno van granice svjesnog I predstavlja irok spektar djelovanja, od nekontrolisanih emotivnih postupaka do sublimacije kao svjesnog oslobaanja od unutranjih tenzija. U konkretnom ponaanju ljudi oni se najee mijeaju I meusobno proimajuweber politiku vlast I vlast vezuje za prinudu I pokoravanje uz upotrebu fizike sile ili prijetnju tom silom. Sa stajalita prava, svaki od ovih tipova podrazumjeva neto normaltivno. Svrhovita racionalnost , proizvoda sa svrhom, usmjerena efekte podrazumjeva sebi odgovarajui normativni sistem I time se komplementira sa vrijednosnom racionalnou, jer vrijednosna racionalnost normativno regulira pravni poredak koji titi tu vrstu svrhovite racionalnosti koja podrazumjeva administrativnu organizaciju (to je racionalni pravni poredak). U takvom poretku, koji je normativno racionalan u etikom smislu , koje se tie morala podrazumjeva das vi tipovi aktivnosti nemaju iskljuivo individualno racionalnu svrhu,oni su usmjereni I na poredak I na zatiti ouvanja poretka. Legitimnost poretka, znai da je poredak pravedan. Poredak je legitiman ako je u skladu sa pravdom, a ako je tako onda je ope prihvaen, a to znai da nije nametnut.

53

Poredak odrava sistem nagraivanja, I kanjavanja. Biti nagraen u poretku ne znai medalje I sl.To podrazumjeva imati sve mogue privilegije koje poredak prua, prava na rad, sigurnost, zakonsku zatienost. I sl. Poredak opravdava interes graana, moralnost graana, poredak se smatra svetou, legitimira I odnos graana prema vladaru. Poredak moe opravdati I korisnost, opravdava I osjeanje, potovanje jednih prema drugima, ali I strahopotovanje izraenog prema vladaru. Ovo sve moe biti utemeljeno na obiajnosti, ali kada se sve zapie kao obaveza onda se dobiva zakon. Tako legitimitet kao logiki stariji pojam proizvodi legalitet ili zakonitost.sad se legalitet pretvara u legitimitet. Legitimitet I legalitet u Weberovoj socijalno-pravnoj teoriji pojavljuju se kao sinonimi, ili kao istoznaajnice, meutim na dublje profiliranoj sociolokoj ravni, ovi se pojmovi suptilno razliku. Iz legitimiteta proizlazi legalitet, da bi potom legalitet verificirao legitimitet (opravdanost vlasti). Tu se sjedinjuju pravo I sloboda(pravo kao sloboda doputenog). Iz toga se razvija Weberovo shvatanje fenomena vlasti I moi. Prema tome u socioloko-pravnom smislu vlasti pravo svodi se na imati pravno na vlast, a to dalje znai imati pravo na vjerovanja I oekivanja.da e tvoje elje, naredbe biti izvravane od strane drugih. Ako se ta vjerovanja I oekivanja iznevjere onda to znai imati legitimna I legalna prava na prisilu drugih I to protiv tvoje volje da ispune elje drugih. Osnovni cilj vlasti, za one koju vladaju , je pribavljanje legitimiteta. To znai da bude priznata kao ispravna, pravina, I da se zasniva na dobrim argumentima. Imati mo, s razlikom izmeu vlasti I moi I njihovo jedinstvo.

Jedino ovako se moe razlikovati Weberovi tipovi vlasti: 1. Tradicionalna vlast- je legitimirana tradicijom(tradicija-primjena obiajnog prava), nasljeivanje prijestolja,ustaljenim normal vjerovanja, a posebno vjerovanjima o nepovredivosti postojeeg poretka. Kod tradicionalne vlasti nema jasne podvojenosti izmeu linog I zvaninog djelokruga. Pored zvaninog djelokruga , postoji sfera samovolje u kojoj pojedinac vri vlast na osnovu svog linog prestia ili statusa. 2. Harizmatska vlast-legitimira transcedentalno jer se onome ko je na vlasti pripisuje natprirodna svojstva, Bogom dana svojstva, koja ne posjeduje nijedan drugi ovjek-ovaj se tip legitimira strahopotovanjem zasnovanim na tradiciji. Izvor line predanosti je oduevljenje za vjeno, novo.djelokrug vlasti harizmatskog voe ne zavisi niti od zvaninog poloaja, niti od njegovog tradicionalnog statusa, ve od snage I dometa nejgove line harizme. Voa zahtjeva poslunost kao linu odgovornost I odanost njemu I njegovoj stvari.Harizmatski voa dobiva sredstva poklonom ili plijenom. Posljedica harizmatskih pokreta je ruenje ne samo postojane rutinske politike organizacije drutva nego I ustaljenih I svih drugih ekonomskih uslova. Zavisno od drutva okolnosti, harizmatska vlas se, prije ili kasnije, transformie u tradicionalnu ili racionalnu vlast. 3. Legalni ili racionalni-pravni oblik vlasti koji je legitimitan tipologijom aktivnosti utemeljen na svrhovitoj I vrijednosnoj racionalnosti. Izvor njene legitimnosti nije u linom prestiu pojedinaca , ve u u autoritetu normi I pravila na osnovu kojih se dunost obavlja. Zato je obim vlasti onoga 54

koji je vri ogranien zakonskim normama I pravilima.ovaj tip vlasti koji j e product zapadne culture, za sistem private svojine I trine privrede u kome su otro odvojeni svojina nad kojom pojedinac vri vlast u svom zvaninom svojstvu, lina svojina pojedinca, I lini prihod koji se ostvaruje u obliku plate kao nagrada za obavljanje odreene funkcije.

FIHTE Fihte je pravi prelaz izmeu Kantovog subjektivnog I Hegelovog objektivnog idealizma. Kantov ugovor Fihte zamjenjuje pojmom PRIZNANJA I to je raskid sa kontraktulistikim ugovorima. Pravo prethodi moralu, a moral slijedi pravo. Kod Kantovih pitanja kako kae Fihte hvali pitanje, TA JE OVJEK? Najznaajnija su mu djela 1. OSNOVEPRIRODNOG PRAVA IZLOENE PREMA PRINCIPIMA UENJA O NAUCI 2.SISTEM PRIRODNOG PRAVA, 3.SISTEM UENJA O MORALU PREMA PRINCIPIMA UENJA O NAUCI 4.ZATVORENA TRGOVAKA DRAVA, 5.NAUKA O DRAVI, 6UVENI UGOVORI O NJEMAKOJ NACIJI U razvoju svoje doctrine kod Fihtea se jasno razlikuju dvije faze:PRVA:koja je jo uvijek inspirisana JUSNATURALIZMOM I INDIVIDUALIZMOM; DRUGA: koja se pojavljuje kao antiteza jusnaturalizma I individualizma U pitanju TA JE OVJEK? Moe se ponuditi odgovor OVJEK JE APSOLUTNO JA. On je umno bie , naspram apsoultnog JA, podrazumjeva da postoji I neko NE JA. Moe biti materijalni svijet I svijet drugih ljudi. Apsoultno JA, prema NE JA uvijek ima neki djelatni(aktivni) odnos prema prirodi I drugim ljudima I on vlada materijalnim I prirodnim. I druga JA imaju djelatni odnos prema prirodi I on mora PRIZNATI taj njihov odnos da bi oni priznali njegov, Taj in PRIZNANJA JE PRAVO. KAKO JE ONDA SLOBODA MOGUA? Ja u svojoj slobodi, PRIZNAM istu slobodu drugim biima.Pravo je jedan intersubjektivan sociostabilan pojam. O pravu uvijek govorimo kao o odnosu prema materijalnom, ulnom svijetu, odnosu meu ljudima posredovan stvarima. Pravo je izvanska volja, ono ZAHTIJEVA da se prizna drugome neto. Pravo kod Fihtea je pokazano sa pojmom PRIZNANJA. Jedno JA mora da prizna drugima da je neto njihovo , da bi oni njemu priznali njegovo. Autonomni pojam PRIZNANJA, postaje PRAVO. MORAL-ne zahtjeva nego ZAPOVJEDA(nalae, bezpogovorno). BUDI DOBRA OSOBA I POTUJ DRUGE KAO OSOBE-FIHTEOV IMPERATIV.

Pojam osobe se povezuje uz djelatni odnos. Budi osoba , budi pravna osoba. Potuj tua prava kao to potuje svoja. Moralna je dunost da se potuje pravo. Vrste slobode po Fihteu: 1. TRANSCEDENTALNA SLOBODA(neograniena sloboda, sloboda istog uma); 55

2. SLOBODA APSOLUTNO JA (djelatni odnos JA PREMA ne ja); 3. POLITIKA SLOBODA ( nikome se ne treba nametnuti nikakav zakon koji se ne bi mogao sebi nametnuti). Fihteova drava treba da obrazuje graane da potuju zakon. Obrazujui ona okida svoje funkcije. Po Fihteu drava je posmatrana kao mo prinude, samo je hipotetiki nuna. Nuna je po hipotezi da ovjekov moralni razvoj, nije dosegao taku na kojoj svaki lan drutva potuje prava I slobode drugih samo na osnovu moralnih motiva. U pojam Kantovih pitanja Fihte uvodi I etvrto pitanje, koje moe biti I prvo a to je, ta je ovjek? Dajui odgovor, lae, ovjek je umno bie, a umno bie znai apsolutno JA. Apsolutno Ja je samosvijest. Naspram apsolutnog Ja, suprostavlja se NE ja. Ne Ja je ulni materijalni svijet, svijet drugih umnih ljudi. Fihteova filozofija prava izvire iz samosvijesti. Fihte razlikuje transcendentalnu slobodu, slobodu istog uma, metafiziku slobodu, odnosi se na ciljeve, I na politiku slobodu. Znai biti Slobodan da priznaje zakone, ali samo one koje bi samnom sebi nametnuo. Sistem prava I politiko drutvo daju poetne primjene za moralni zakon. Fihte misli da je to polje spoljanje moralnosti, u smislu da ono nije izvedeno iz fundamentnih etikih principa, ve okvir u kojem I u pogledu kojeg moralni zakon moe da se primjeni. Na primjer, ovjek moe imati moralne dunosti prema dravi I drava bi trebala da postavi ove uslove ili sredstva da se obezbjedi I zatiti sistem prava. Ukolko bi ovjekova moralna priroda bila potpuno razvijena, drava bi odumrla. Ponovo, mada privatna svojina dobija ode tike ono to Fihte naiva odobrenjem, njegovo izvoenje treba da bude n ezavisno od etike Glavni razlog postavljanja razlike izmeu teorije prava I poltike teorije, s jedne strane I etike s druge strane, je taj to Fihte smatra da se etika tie unutranje moralnosti, savjesti I formalnog principa moralnosti, dok se teorija prava I politika zajednica bave spoljanjim odnosima meu ljudskim biima. injenica da ja imam neko pravo ne znai nuno das am pod obavezom dag a izvrim. Opte dobro moe da zahtijeva ukidanje ili ogranienje izvrenja prava.ALI, MORALNI ZAKON je kategoriki, on naprosto kaeUINI TO. Princip ili pravilo prava Ako ne mogu da postanem svjestan sebe kao slobodnog , a da ne posmatram sebe kao lana zajednice slobodnih umnih bia, slijedi da ja ne mogu da pripiem samom sebi cjelokupnost beskonane slobode. Ja se ograniavam u zadobijanju slobode preko injenice da ja takoe mogu da prepoznam slobodu drugih. Ova ideja svakog lana zajednice umnih bia koja ograniava izraavanje njegove slobode na takav nain das vi ostali lanovi mogu takoe da izraze njihovu slobodu je pojam prava. Fihte ovako postavlja princip ili pravilo prava. Ogranii svoju slobodu kroz pojam slobode svih ostalih osoba sa kojima stupa u odnose. Pojam prava je za njega bitno drutveni pojam. Javlja se zajedno sa idejom drgih umnih bia koja su u stanju da je ometaju svojom djelatnou. Na primjer, ja imam mo slobodnog govora, ali ako ne uzmem u obzir sva ostala umna bia, po Fihteu je apsurdno rei da imam pravo slobodnog govora. Jer, nema smisla govoriti o tome ako ne pojmimo egzistenciju drugih umnih bia koja su u stanju da ometaju moju mo da govorim slobodno Dedukcija I priroda drave 56

Ukoliko postojanost prava oiva na zajednikom priznavanju, meusobna vijernost I povjerenje se zahtijevaju.zato se mora postojati neka mo koja moe da prinudi na potovanje pravila, mo koja se mora da bude izraz slobode ljudske linosti I kojamora da bude slobodno uspostavljena. Na ovaj nain se zahtijeva ugovor gdje bi se ugovorne strane sloile da svako ko prekri pravo drugog treba da se tretira u skladu sa zakonom prinude. Ujedinjenje svih volja u jednu dalje uzima formu opte volje kao otjelovljenje u dravi. Drava se tako moe interpretirati kao izraavanje slobode. Fihte je zaista govorio o dravi kao o totalitetu I uporeivao je sa organizovanim proizvodom prirode. U isto vrijeme on naglaava injenicu da drava ne izraava samo slobodu ve postoji I da bi tvorilastanje sukoba u kojem e svaki graanin moi da vjeba svoju linu slobodu u skladu sa slobodom ostalih. Dalje, drava posmatrana kao mo prinude, samo je hipotetiki nuna. Nuna je po hipotezi da ovjekov moralni razvoj nije dosegao taku na kojoj svaki lan drutva potuje prava I slobode drugih samo na osnovu moralnih motiva. Ukoliko je ovaj uslov ispunjen, drava, kao mo prinude , nema potrebe da dalje postoji. Kako je za Fihtea jedna od funkcija drave da olaka ovjekov moralni razvoj, moemo rei da bi drava trebala da nastoji da omogui uslove za sopstveno ukidanje. Dajui ove premise, ihte odbacuje despotizam. Specifino je to on odbacuje I demokratiju. Ali on, demokratiju razmatra kao direktnu vladavinu cijelog naroda. Po njemu, tu nema autoriteta koji bi graane primorao da se dre svojih sopstvenih zakona, koji bi sprijeio degeneraciju zajednice u jednu neodgovorn I kapricioznu masu. U sto vrijeme, refleksija o mogunosti zloupotrebe moi od strane graanskog autoriteta, void Fiheta do toga da stavi akcenat na poeljnost ustanovljena vrste najvieg suda ili tribunal. On ne bi posjedovao nikakvu zakonodavnu,sudsku ili izvrnu vlast u uobiajenom smislu. Njegova funkcija bi bila da pazi na pridravanje zakona I ustava I da, u sluaju ozbiljne zloupotrebe moi od strane graanskog autoriteta biva ovlaen dag a rijei vrenja njegovih funkcija pomou dravne zabrane. Referendumom bi se utvrivala narodna volja kad je rije o promjeni ustava, zakona ili vlade. On dri stav da je svrha drave da uva javnu bezbjednost I sistem prava. On zaista dri da je svrha drave da uva javnu bezbjednost I sistem prava, te potpomogne uslove koji mogu da olakaju moralni razvoj bez koga nema istinske slobode.

PRAVO U NJEMAKOJ KLASINOJ FILOZOFIJI

Predstavnici su : a) Imanuel Kant ; b) Fihte Kant-Filozofija subjektivnog idealizma, Fihte-Prelaz izmeu subjektivnog I objektivnog idealizma Imanuel Kant Najznaajnija su mu djela: 1. KRITIKA ISTOG UMA- Govori o transcedentalnom idealizmu, 2. 2 Kritika praktikog uma Obrauje se praktidna filozofija, tu je njegov odnos prema moralu, dravi,pravu, I politici. 3. Kritika modi rasuivanja je Kantova spoznajna teorija koja se pita o mogudnostima I granicama spoznaje; 57

4. Metafizika sudorea, 5. Vjeni mir Dva krada spisa sa temama o pravu: 6.IDEJA OPTE ISTORIJE; 7.NAGAANJA O POETKU ISTORIJE OVJEANSTVA Kant postavlja pitana: 1. TA MOGU ZNATI? 2. TA TREBAM INITI?, 3.EMU SE MOGU NADATI Pojam dobra-to je dobro? Na svijetu ne postoji nita to je apsolutno dobro osim APSOLUTNE SLOBODNE VOLJE-umsko razumna volja. initi ono to je u ljudskim okvirima doputeno. ini uvijek tako da bi maksima tvog djelovanja uz pomod tvoje dobre volje bila UNIVERZALNI LJUDSKI ZAKON. Ne gledaj u drugom ovjeku sredstva, za dolaenje do odreenog cilja-Kant Osnovni uslov mogudnosti morala je SLOBODA, to znai da ljudi mogu djelovati slobodno, na osnovu svojih vlastitih moralnih pojava, pojmova. Kako je ovjek prirodno bide I podlijee zakonima, prirode, on eli biti sretan I imati blaen ivot kao nagradu za vrlinu. Kant uvodi dodatne uslove za postizanje moralnosti. Da bi ovjek zasluio najvede dobro, neophodno je da on djeluje po moralnom zakonu. To moe ako je on slobodno bide. Moralno nije ono to je nametnuto nekim spoljnim utjecajima nego to proizlazi iz praktinog uma iz dobre volje.

Slinost Kanta sa Hobsom Svako ljudsko bide zasluuje maksimum slobode ali pod pretpostavkom da taj maksimum slobode pripada I svim drugim bidima. Svako nudi drugome dio slobode koju on ima I istu dozu zatite. Sloboda je neograniena u prirodnom stanju a to je stanje divljatva-ovjekom vladaju sirove I surove strasti, ovjek je ohol I to stanje je nepodnoljivo. Tei se prelasku u graansko stanje. To se omogudava drutvenim ugovorm I tu se primjeduje slinost izmeu Kanta I Hobsa. Prvobitni ugovor CONTRACTUS I ORGINARIUS ZBIRSKA UMNA IDEJA. On treba da bude temelj svakog zakona. U Kantovoj pravnoj filozofiji SLOBODA I PRAVO su sinonimi. Ne moe sloboda bez prava niti pravo bez slobode. Do spoznaje prava Kant dolazi pojmom slobode, koji se legitimira ugovorm. Za njega je ugovor ista ideja uma. Tako uvodi TRI PRINCIPA ZAKONODAVSTVA: 1. Princip Slobode-Jednaki u slobodi po pravu, biti Slobodan znai da ti niko ne moe diktirati neto za tvoju sredu mimo ugovora; 2. Princip Jednakosti-jednakost graana pred zakonom. 58

3. Princip egzistencije-PRINCIP PRIVATNOG VLASNITVA. Postoje: Aktivni graani-imaju vlasnitvo, imaju pravo glasa, uestvovanja u politikom ivotu; Pasivni graani-nemaju tih prava.

Ideja dunosti
Moralno djelovanje i moralni principi ne slue niemu izvan sebe; oni imaju svoju svrhu samo u sebi, u dunosti, koja je opet unutarnja. Ono zakonodavstvo koje neku radnju ini dunou i tu dunost pokretalom jest etiko."Jedan od temeljnih pojmova Kantove etike jest dunost. Dunost jeste nunost jedne radnje iz potovanja prema zakonu."Djelovanje iz dunosti ne moe imati svoju moralnu vrijednost u namjeri koja se time treba postii. Dobro je samo ono to nam je dunost. Dunost je ono to trebamo. ... za Kanta dunost znai samo moralnu obaveznost i pod njom se jednostavno misli na ono `mora` koje je povezano s pojmom dobra." Meutim, moemo razlikovati izmeu djelovanja u skladu s dunosti i djelovanja iz dunosti. Kant navodi primjer trgovca kao onoga koji djeluje u skladu s dunosti. On poteno obavlja svoj posao ne iz toga to je poten nego to se eli tako predstaviti drugima. Njegova namjera je koristoljublje. Meutim dobro je samo djelovanje iz dunosti jer u tome sluaju ovjek npr. djeluje poteno radi samog tog djelovanja a ne zbog neke druge svrhe koju eli postii. Ili u sluaju dobroinstva. U tom sluaju moemo djelovati moralno samo ukoliko nekome pomaemo iz dunosti a ne iz neposredne sklonosti. Mi imamo mogunost djelovati i mimo onoga to je dunost ali dobro je samo ono to nam je dunost. Dobro je samo djelovanje koje se vodi odgovarajuim motivom i treba djelovati radi samog djelovanja. Sve ono to uinimo iz dunosti, dakle, moe se nazvati moralnim bez obzira na posljedice. Sve drugo, ma koliko pozitivan bio njegov ishod, Kant naziva legalnim. Prosto slaganje ili neslaganje neke radnje sa zakonom bez obzira na njeno pokretalo zove se legalitet (zakonitost); a ona u kojoj je ideja dunosti na osnovu zakona ujedno pokretalo radnje zove se njen moralitet (udorednost).

Praktini um
ovjek se razlikuje od svih bia po umu. Um odvaja ulni svijet od razumskoga. Umna bia pripadaju posebnom inteligibilnom svijetu te su neovisna o zakonima koji vladaju prirodom i drugim biima. Razumna bia moraju sebe i druge promatrati upravo u tom smislu njihove pripadnosti i podlonosti posebnim zakonima. Ti zakoni su zakoni uma. Zakoni uma su moralni jer im je sjedite i podrijetlo u umu. Um ne odreuje nita drugo osim njega samoga; on je samozakonodavac morala. Prema njegovim zakonima mogu djelovati samo umna bia. Ono to im to djelovanje omoguuje jeste volja. Umna bia imaju volju. Ta je volja praktini um. Umna bia imaju volju, to znai da su sposobna djelovati sukladno zakonima. Poto se radi izvoenja zakonite radnje zahtijeva um, to volja nije nita drugo do praktini um." Um postaje praktian na osnovu interesa. Taj interes nije neka posebna empirijska odredba, emprijski cilj (Kant takav interes naziva patolokim), nego neto to je karakteristino samo za umna bia. Mi moemo imati interes za praktini zakon mimo svih svrha. Zakon nas interesira jer nastaje iz nae volje kao inteligencije, on nas interesira zato to vai za nas a ne vai za nas zato to nas interesira; ... ono to pripada istoj pojavi to um nuno potinjava svojstvu stvari samih po sebi."

59

Dobru volju ima samo onaj tko neposredno hoe dobro. Dobar je samo onaj za kojega um odnosno zakon predstavlja odredbeni razlog njegova djelovanja. Neko djelovanje iz dunosti ima svoju moralnu vrijednost u maksimi po kojoj se za njega odluuje jer maksima je pravilo koje odreuje htijenje (ili djelovanje) budui da htijenje nije odreeno svrhom. KANTOVI OBLICI DRAVNOG UREENJA Kantova dravna ureenja su : 1. MONARHIJA-Kralj, vladavina jednog po zakonu; 2. Aristokratija-Vladavina odabrane nekolicine; 3. DEMOKRATIJA- vladavina mase Monarhija I aristrokratija mogu imati REPUBLIKANSKI USTAV. Demokracija ne moe imati Republikanski ustav jer je to protivrjenost slobodne volje. Ne mogu svi vladati, izvravati I suditi,a republikanski ustav zapovjeda podjelu vlasti na : a) UPRAVNU, b) IZVRNU; c) SUDSKU

OBLICI VLASTI Po Kantu postoje dva oblika vlasti I to: 1. Republikanski( respublica-javna stvar-graani: nisu ba podanici) 2. Despotski( strahovladanje, bez potovanja).

VRSTE IMPERATIVA Kant razlikuje 2 vrste imperativa: 1. Hipotetiki-Ako hoe neto da postigne potrudi se u tome-Kondicionalne mogunosti uvjetovane uslovom; Hipotetikim imperativima odgovara po jedan prirodni zakon, dok kategorikom imperativu ne odgovara nikakav prirodni zakon. Imperativi zapovijedi su oni koji se temelje na umu. Praktino dobro je ono to odreuje volju pomou predodbi uma, dakle ne iz subjektivnih uzroka, nego objektivno. Zakoni se zovu zakonima uma jer je za izvoenje djelovanj iz zakona potreban um. Um je sposobnost utemeljivanja i mo zakljuivanja. Um objektivno utemeljuje odreeno djelovanje; on nije ono ope pravilo iz kojega se mogu izvoditi pojedina djelovanja. Zakon ne sadri nikakav uvjet na koji bi bio ogranien te stoga ne preostaje nita osim openitosti nekog zakona uope, kojemu maksima djelovanja treba biti odgovarajua. Hipotetikih imperativa ima vie ali postoji samo jedan kategoriki imperativ koji nalae slaganje subjektivne maksime sa opim zakonom

60

Kategoriki imeprativ- Nisu niim uvjetovane, to su iste moralne dunosti, izvode se iz iste razumske volje. . Kant je kategoriki imperativ formulirao na vie naina. Jedan od moguih je:
"Djeluj samo po onoj maksimi, za koju moe u isto vrijeme htjeti da postane opi zakon." (Kritika praktinog uma) Ovdje se jasno naglaava ljudski um, kao konana instanca svakog morala. Primjer njegove upotrebe bio bi: "ako ne elim da kraa postane opi zakon, onda ne smijem ni ja krasti". Na drugom mjestu kategoriki imperativ glasi ovako: "Djeluj samo tako, da ljudstvo, kako u tvojoj osobi tako i u osobi svakog drugog, uvijek vidi kao smisao a nikada samo kao svrhu." Ova formula jasno odbacuje instrumentaliziranje ovjeka u bilo koje svrhe, i naglaava ljudskost kao glavnu dimenziju meuljudskog odnosa. Treba dodati da kategoriki imperativ ne predstavlja neki postavljeni moral, nego po Kantu, direktno slijedi iz analize naina funkioniranja praktinog uma, ukoliko ona ima jedan osnovni princip. Taj apriorini princip vai uvijek i svuda, jer je osnova praktinog uma. Za Kanta ne postoji situacija u kojoj kategoriki imperativ moe biti zanemaren. Kao takav on ini neophodnu, ali ne i dovoljnu osnovu dobrog djelovanja.

Maksima kao subjektivan princip mora se usuglasiti sa opim zakonom. Ne moe se zakon usklaivati sa naim eljama i sklonostima. Uopavanje maksime davanja lanog obeanja, na primjer, kako navodi Kant, ukinulo bi zapravo obeanje kao takvo jer vie nitko ne bi vjerovao ni u ije obeanje. Maksima je naelo djelanja subjekta a zakon je objektivan princip i ukazuje na koji nain je potrebno djelati za sva umna bia. U tom smislu on je imperativ. ovjek i svako umno bie postoji kao svrha po sebi samom. Kao svrhu po sebi samom ovjek nuno zamilja svoje vlastito postojanje. Utoliko je ono subjektivan princip ovjekova djelovanja. No tako zamilja svoje postojanje i svako umno bie, zbog upravo istoga umnog razloga koji vai i za mene, dakle to je ujedno i objektivan princip. Odatle Kant polazi uvodei praktini imperativ (drugu formulu kategorikog imperativa) o upotrebi svoje ovjenosti i ovjenosti drugih takoer i kao svrha a ne samo kao sredstava. Svatko mora uzimati u obzir svrhe svih drugih. Kategoriki imperativ odnosi se na svrhe objektivno jer zapovijeda da se uzimaju u obzir svrhe drugih. Sve maksime moraju se slagati sa carstvom svrha". Vlastitu maksimu moramo shvatiti sa vlastitog stanovita a ujedno i sa stanovita svakog drugog umnog bia kao zakonodavnog. Vlastita maksima mora, pri ispravnom postupanju, sluiti u isto vrijeme i kao univerzalni zakon svih umnih bia

Sloboda

61

Po pitanju mogunosti imperativa takoer moemo uoiti vanu razliku izmeu kategorikog i hipotetikog imperativa. Pitanje je kako je mogue prinuditi volju, kako je motivirati? Kod hipotetikih imperativa to nije problem. Jer, kod hipotetikih imperativa se pretpostavlja neka svrha, a onaj tko eli odreenu svrhu nuno eli i sredstvo pomou kojega e ju ostvariti. Ali Kant smatra da um kao takav moe odreivati djelovanje, dakle bez isticanja neke svrhe. Potovanje zakona nij e dobiveno vanjskim utjecajem ve ga je sam ovjek proizveo. Volja se potinjava bez posredovanja drugih utjecaja i predmet potovanja je samo zakon. Taj zakon sami sebi nameemo. A to moemo jer smo slobodni. Kant kao klju za mogunost kategorikog imperativa naglaava pojam slobode. Ono to je za bezumna bia prirodna nunost to je za umna bia sloboda. Volja se, dodue, nalazi pod moralnim zakonom ali on njoj nije neto vanjsko, nije heteronomija. Stoga je ona istinski slobodna. ... slobodna volja i volja pod moralnim zakonom jesu jedno te isto." ovjek je umno bie, on pripada inteligibilnom svijetu. Time je on neovisan o odredbenim uzrocima ulnog svijeta i u tome se nalazi njegova sloboda. Kategoriki imperativ mogu je samo pod idejom slobode. ovjek je u isto vrijeme lan osjetilnog svijeta ali i inteligibilnog jer stoji pod idejom slobode. Sloboda je vezni lan izmeu ovjeka i istog uma. ovjek je slobodan u negativnom smislu jer je neovisan o vanjskim uzrocima. U pozitivnom smislu on je slobodan jer posjeduje vlastitu zakonomjernost istoga uma. Na taj nain uspostavljena je njegova sloboda i odreenje; slobodan je od osjetilnosti a odreen istim umom. Slobodu ne moemo negirati jer ne moemo negirati moralni zakon u nama. Postupajui po moralnom zakonu uviamo da smo uistinu slobodni.

FIHTE Fihte je pravi prelaz izmeu Kantovog subjektivnog I Hegelovog objektivnog idealizma. Kantov ugovor Fihte zamjenjuje pojmom PRIZNANJA I to je raskid sa kontraktulistikim ugovorima. Pravo prethodi moralu, a moral slijedi pravo. Kod Kantovih pitanja kako kae Fihte hvali pitanje, TA JE OVJEK? Najznaajnija su mu djela 1. OSNOVEPRIRODNOG PRAVA IZLOENE PREMA PRINCIPIMA UENJA O NAUCI 2.SISTEM PRIRODNOG PRAVA, 3.SISTEM UENJA O MORALU PREMA PRINCIP IMA UENJA O NAUCI 4.ZATVORENA TRGOVAKA DRAVA, 5.NAUKA O DRAVI, 6UVENI UGOVORI O NJEMAKOJ NACIJI U razvoju svoje doctrine kod Fihtea se jasno razlikuju dvije faze:PRVA:koja je jo uvijek inspirisana JUSNATURALIZMOM I INDIVIDUALIZMOM; DRUGA: koja se pojavljuje kao antiteza jusnaturalizma I individualizma U pitanju TA JE OVJEK? Moe se ponuditi odgovor OVJEK JE APSOLUTNO JA. On je umno bie , naspram apsoultnog JA, podrazumjeva da postoji I neko NE JA. Moe biti materijalni svijet I svi jet drugih ljudi. Apsoultno JA, prema NE JA uvijek ima neki djelatni(aktivni) odnos prema prirodi I drugim ljudima I on vlada materijalnim I prirodnim. I druga JA imaju djelatni odnos prema prirodi I on mora PRIZNATI taj njihov odnos da bi oni priznali njegov, Taj in PRIZNANJA JE PRAVO.

62

Vrste slobode po Fihteu: 1. TRANSCEDENTALNA SLOBODA(neograniena sloboda, sloboda istog uma); 2. SLOBODA APSOLUTNO JA (djelatni odnos JA PREMA ne ja); 3. POLITIKA SLOBODA ( nikome se ne treba nametnuti nikakav zakon koji se ne bi mogao sebi nametnuti). Fihteova drava treba da obrazuje graane da potuju zakon. Obrazujui ona okida svoje funkcije. Po Fihteu drava je posmatrana kao mo prinude, samo je hipotetiki nuna. Nuna je po hipotezi da ovjekov moralni razvoj, nije dosegao taku na kojoj svaki lan drutva potuje prava I slobode drugih samo na osnovu moralnih motiva. U pojam Kantovih pitanja Fihte uvodi I etvrto pitanje, koje moe biti I prvo a to je, ta je ovjek? Dajui odgovor, lae, ovjek je umno bie, a umno bie znai apsolutno JA. Apsolutno Ja je samosvijest. Naspram apsolutnog Ja, suprostavlja se NE ja. Ne Ja je ulni materijalni svijet, svijet drugih umnih ljudi. Fihteova filozofija prava izvire iz samosvijesti. Fihte razlikuje transcendentalnu slobodu, sl obodu istog uma, metafiziku slobodu, odnosi se na ciljeve, I na politiku slobodu. Znai biti Slobodan da priznaje zakone, ali samo one koje bi samnom sebi nametnuo. Sistem prava I politiko drutvo daju poetne primjene za moralni zakon. Fihte misli d a je to polje spoljanje moralnosti, u smislu da ono nije izvedeno iz fundamentnih etikih principa, ve okvir u kojem I u pogledu kojeg moralni zakon moe da se primjeni. Na primjer, ovjek moe imati moralne dunosti prema dravi I drava bi trebala da postavi ove uslove ili sredstva da se obezbjedi I zatiti sistem prava. Ukolko bi ovjekova moralna priroda bila potpuno razvijena, drava bi odumrla. Ponovo, mada privatna svojina dobija ode tike ono to Fihte naiva odobrenjem, njegovo izvoenje treba da b ude nezavisno od etike Glavni razlog postavljanja razlike izmeu teorije prava I poltike teorije, s jedne strane I etike s druge strane, je taj to Fihte smatra da se etika tie unutranje moralnosti, savjesti I formalnog principa moralnosti, dok se teorija prava I politika zajednica bave spoljanjim odnosima meu ljudskim biima. injenica da ja imam neko pravo ne znai nuno das am pod obavezom dag a izvrim. Opte dobro moe da zahtijeva ukidanje ili ogranienje izvrenja prava.ALI, MORALNI ZAKON je kategoriki, on naprosto kaeUINI TO. KAKO JE ONDA SLOBODA MOGUA? Ja u svojoj slobodi, PRIZNAM istu slobodu drugim biima.Pravo je jedan intersubjektivan sociostabilan pojam. O pravu uvijek govorimo kao o odnosu prema materijalnom, ulnom svijetu, odnosu meu ljudima posredovan stvarima. Pravo je izvanska volja, ono ZAHTIJEVA da se prizna drugome neto. Pravo kod Fihtea je pokazano sa pojmom PRIZNANJA. Jedno JA mora da prizna drugima da je neto njihovo , da bi oni njemu priznali njegovo. Autonomni pojam PRIZNANJA, postaje PRAVO. MORAL-ne zahtjeva nego ZAPOVJEDA(nalae, bezpogovorno). BUDI DOBRA OSOBA I POTUJ DRUGE KAO OSOBE-FIHTEOV IMPERATIV.

Pojam osobe se povezuje uz djelatni odnos. Budi osoba , budi pravna osoba. Potuj tua prava kao to potuje svoja. Moralna je dunost da se potuje pravo. 63

Fichte je bio aktivan ovjek i sam se odluio za idealizam, kako bi sauvao neovisnost i spontanitet svoga ja. Za Fichtea je duh sve - apsolutni idealizam, iskljuiva filozofija duha. Duh na neki nain sve stvara iz nita. Nauka o znanosti konstruira svu zajedniku svijest svih umnih bia prema svojim naelima, slino kao to geometrija a priori konstruira ope naine ograniavanja prostora kroz umna bia. No ta nauka je realistina; postoji sila koja je ogranienim prirodama potpuno suprotna, ne-ja od koje su ove ovisne u svojoj empirijskoj egzistenciji. Tu protivnu silu samo osjeamo, spoznati je ne moemo nikada. No taj realitet je u stvari idealitet jer ta sila sva mogua odreenja izvodi iz odreujue sposobnosti svoga ja. Nova ontologija je pragmatska povijest ljudskog duha, kako sam Fichte naziva svoju nauku o znanosti. Kako duh zapoinje taj proces nastajanja? Dosta je da svijest promatra samu sebe i razmotri uvjete svoje vlastite mogunosti i tako postaju vidljivima temeljna odreenja svijesti, jer ako je jedno, onda mora biti i sve ostalo i to upravo onako kako jest. U svijesti postoji imanentna zakonitost (kao u geometrijskim likovima) prema kojoj se nuno razvija sve to ona sadrava, a sve do posljednjeg detalja. Nauka o znanosti poinje od najjednostavnijih i karakteristinih odreenja svijesti, opaaja ili jastva (Ichheit) i ide, pod pretpostavkom da je posljednji rezultat svih drugih odreenja svijesti potpuno odreena samosvijest, sve dotle dok ona nije izvedena, time da se svaku kariku toga lanca nadovezuje uvijek nova a u neposrednom opaaju joj je jasno da se kod svakog umnog bia isto tako to mora nadovezivati. Tu se, dakako, radi o istoj svijesti - ne o psiholokoj nego o transcendentalno-logikoj genezi. Fichte gleda svijest u njezinoj idealnoj formi i tako upoznaje nunosti koje stoje u temelju znanja i bitka. U tome se sastoji tzv. intelektualni opaaj. Metoda za izvoenje svih temeljnih odreenja svijesti poznati je dijalektiki troskok: teza, antiteza i sinteza, koja e od sad vladati itavim njemakim idealizmom. Prapoelo svake svijesti je Ja koje samo sebe postavlja (setzt sich selbst). Otuda teza: Ja sam ja. To je uope prva postavka. Potrebno je bilo to misliti, npr. A=A, da vidimo da se u predikatu vidimo i tako ostajemo sa samima sobom identini. I tako je sa svim sadrajima svijesti: u svima doivljavamo sebe Ja kao Ja. U tom prvom dijalektikom taktu nalazimo dva vrlo vana ontoloka principa: naelo identiteta (pozitivna postavka), kategoriju realiteta. Na ono to je u tezi postavljeno mora odmah slijediti i antiteza: Ne-ja. Ja postavlja sebi nasuprot neko Neja. Ono to mora uiniti jer se Ja bez toga Ne-ja ne moe misliti (kao to se desno ne moe zamisliti bez lijevog). Time se stvara protivnost i negacija, gdje opet nalazimo dva vana ontoloka principa: naelo protuslovlja i kategoriju negacije. Time to je Ja sebi postavilo neko Ne-ja, ono se je samo ograniilo i prepolovilo. I tako slijedi i trei korak, kad gledamo ope Ja, sinteza: uklanjanje protivnosti. U sintezi upoznajemo jedinstvo izmeu ja i ne-ja u prasubjektivnosti, u apsolutnom ja, tako da je sinteza po sebi logiki prvotno, a dijalektika prikazuje put na kojem se ono jedno, duh, eksplicira u mnogome. A kao ontoloke elemente dobili smo ovdje naelo dovoljnoga razloga i kategoriju limitacije.

Nauka o moralu
Radikalna formalistika u nauci o znanosti nastavlja se i u etici. Postavljanje predmeta uzima Fichte kao djelovanje (Tathandlung), a njegova dijalektika nije Platonovo analitiko rastavljanje ideja, nego vjeno napredno djelovanje. Evaneosku rije: u poetku bijae rije on s Faustom mijenja u: u poetku bijae djelo. Tako je nauka o znanosti postala nauka o udoreu. Praktini um je korijen sva kog uma. Temeljni stav njegove etike sainjava samo-djelatnost i samo-ostvarenje naeg ja. Uvijek ispuni svoje 64

odreenje! glasi Fichteov imperativ. No i Fichte ostaje kod Kantova formalizma, jer dobivamo od njega isto formalni besadrajni zahtjev: Djelovati, djelovati, to je ono zato smo tu (na svijetu). ista volja koju treba razlikovati od svakog nieg eudajmonistikog htijenja kao i od volje za vlau, idealna volja ovjeanstva uope s kojom se individualna volja mora uskladiti u neogranienom pribliavanju, jer je ona ista norma svakog htijenja. U emu se sastoji ista volja? Odgovor je opet u djelovanju. U moralnoj nauci i Kanta i Fichtea ivi pravi etos, ideal slobode i ovjekove autonomije. Autonomija lei u tome to je upravo ja ono to se samo ostvaruje. A budui da je to isti ja, onda to sainjava formalizam i ideju dunosti. I Fichte i Kant nadvladavaju utilitarizam i svaku empiristiku etiku. Smisao ljudske povijesti stoji u tom da se ovjek iz prirode digne nad prirodu, ue u kulturu i povijest i konano postigne raj na zemlji gdje sad vie nee biti teret jer umno bie nije odreeno za noenje tereta i gdje e vladati vjeni mir (kao kod Kanta). No Fichte nije zadovoljan samo s osjetnom realnou. Realnost koju on trai nadosjetna je koja ne poinje tek preko groba nego ona je ve sada i tu prisutna i ini ovjeka ovjekom. Pravi ivot, naime, ne vjeruje u realnost ovog mnogostrukog i promjenljivog nego on vjeruje potpuno samo na njegovu nepromjenljivu i vjenu osnovu u boanskom biu. Fichteova bi filozofija ovjeku opet mogla dozvati do svijesti da svijet mora biti podloan njemu, a ne on svijetu. Fichte daje veliko znaenje zajednici u stvarima moralnosti. U zajednici se najsigurnije doznaje to je ista volja. Blinji nije samo opreka koju treba svladati, nego on je suputnik i pomo za udoredni uspon. Ima heroja udorednosti, genija kreposti, kao npr. veliki osnivai religija koji nam ovjeka predstavljaju uvijek istijim i time nam pokazuju put. I najobinija ljudska zajednica prua nam materijal za prokuanost i u openitim ljudskim dunostima, u posebnim dunostima stalea, zvanja, obitelji. Tome to svaki svakom prua mogunost i pomae mu da ispuni svoj moralni zadatak, Ja postie vlastito savrenstvo preko Ti. Fichteova etika tako postaje etika zajednice. No i pojam zajednice nema konkretnog sadraja. Budui da ovjek nije uvijek volja, mora se zajednica katkad tititi pred napadima svojih lanova da bi svakome pruila toliko slobode koliko je mogue za razvoj svoga Ja. Tako nastaju pravo i drava. Mlai je Fichte pravo kao isto izvanjsku prisilnu mjeru dijelio od udorednosti kao kraljevstva unutarnje dunosti. Prema tome i drava nastaje samo ugovorom na temelju slobodnog dogovora za osiguravanje izvanjske slobode. Zato drava mora garantirati ovjeku sigurnosti tijela i ivota, vlasnitva i pravo na rad. Fichteu stoji pred oima kao ideal uvelike socijalizirana drava, koja ima pravo kad je to potrebno ograniiti slobodu obrta i trgovine kao i monopolizirati vanjsku trgovi nu. Fichte se u mladosti zauzeo za francusku revoluciju, dok kasnije misli prilino drugaije. Namjesto kozmopolitskog stava dolazi ideal nacionalne drave i nacionalnog odgoja. O sudbini njemakog naroda ovisi sudbina ovjeanstva. Nema drugog izlaza, ako vi potonite, potonut e s Vama i ovjeanstvo bez nade za ponovno uspostavljanje.

Princip ili pravilo prava Ako ne mogu da postanem svjestan sebe kao slobodnog , a da ne posmatram sebe kao lana zajednice slobodnih umnih bia, slijedi da ja ne mogu da pripiem samom sebi cjelokupnost beskonane slobode. Ja se ograniavam u zadobijanju slobode preko injenice da ja takoe mogu da prepoznam slobodu drugih. Ova ideja svakog lana zajednice umnih bia koja ograniava izraavanje njegove slobode na takav nain das vi ostali lanovi mogu takoe da izraze njihovu slobodu je pojam prava. Fihte ovako 65

postavlja princip ili pravilo prava. Ogranii svoju slobodu kroz pojam slobode svih ostalih osoba sa kojima stupa u odnose. Pojam prava je za njega bitno drutveni pojam. Javlja se zajedno sa idejom drgih umnih bia koja su u stanju da je ometaju svojom djelatnou. Na primjer, ja imam mo slobodnog govora, ali ako ne uzmem u obzir sva ostala umna bia, po Fihteu je apsurdno rei da imam pravo slobodnog govora. Jer, nema smisla govoriti o tome ako ne pojmimo egzistenciju drugih umnih bia koja su u stanju da ometaju moju mo da govorim slobodno Dedukcija I priroda drave Ukoliko postojanost prava oiva na zajednikom priznavanju, meusobna vijernost I povjerenje se zahtijevaju.zato se mora postojati neka mo koja moe da prinudi na potovanje pravila, mo koja se mora da bude izraz slobode ljudske linosti I kojamora da bude slobodno uspostavljena. Na ovaj nain se zahtijeva ugovor gdje bi se ugovorne strane sloile da svako ko prekri pravo drugog treba da se tretira u skladu sa zakonom prinude. Ujedinjenje svih volja u jednu dalje uzima formu opte volje kao otjelovljenje u dravi. Drava se tako moe interpretirati kao izraavanje slobode. Fihte je zaista govorio o dravi kao o totalitetu I uporeivao je sa organizovanim proizvodom prirode. U isto vrijeme on naglaava injenicu da drava ne izraava samo slobodu ve postoji I da bi tvorilastanje sukoba u kojem e svaki graanin moi da vjeba svoju linu slobodu u skladu sa slobodom ostalih. Dalje, drava posmatrana kao mo prinude, samo je hipotetiki nuna. Nuna je po hipotezi da ovjekov moralni razvoj nije dosegao taku na kojoj svaki lan drutva potuje prava I slobode drugih samo na osnovu moralnih motiva. Ukoliko je ovaj uslov ispunjen, drava, kao mo prinude , nema potrebe da dalje postoji. Kako je za Fihtea jedna od funkcija drave da olaka ovjekov moralni razvoj, moemo rei da bi drava trebala da nastoji da omogui uslove za sopstveno ukidanje. Dajui ove premise, ihte odbacuje despotizam. Specifino je to on odbacuje I demokratiju. Ali on, demokratiju razmatra kao direktnu vladavinu cijelog naroda. Po njemu, tu nema autoriteta koji bi graane primorao da se dre svojih sopstvenih zakona, koji bi sprijeio degeneraciju zajednice u jednu neodgovorn I kapricioznu masu. U sto vrijeme, refleksija o mogunosti zloupotrebe moi od strane graanskog autoriteta, void Fiheta do toga da stavi akcenat na poeljnost ustanovljena vrste najvieg suda ili tribunal. On ne bi posjedovao nikakvu zakonodavnu,sudsku ili izvrnu vlast u uobiajenom smislu. Njegova funkcija bi bila da pazi na pridravanje zakona I ustava I da, u sluaju ozbiljne zloupotrebe moi od strane graanskog autoriteta biva ovlaen dag a rijei vrenja njegovih funkcija pomou dravne zabrane. Referendumom bi se utvrivala narodna volja kad je rije o promjeni ustava, zakona ili vlade. On dri stav da je svrha drave da uva javnu bezbjednost I sistem prava. On zaista dri da je svrha drave da uva javnu bezbjednost I sistem prava, te potpomogne uslove koji mogu da olakaju moralni razvoj bez koga nema istinske slobode.

66