Objavljeno na Akuzativ.com INTERVJU: Prof.

dr Lino Veljak sa Filozofskog fakulteta u Zagrebu

O SARADNJI SA ZORANOM INIEM, O TOME KAKO SU 1974. GODINE OSUENI NA 10 MESECI ZATVORA ZBOG PROTIVLJENJA REPRESIJI

TADANJEG REIMA, O STANJU U HRVATSKOJ I SRBIJI, O LANOJ LEVICI I UTICAJU CRKVE... AKUZATIV: Nedavno ste uestvovali u snimanju novog dokumentarnog filma o Zoranu inicu, o emu je re? Navrava se deset godina od atentata na Zorana inia i to je bio povod da televizija B 92 snimi dokumentarnu emisiju o njemu, s time da je naglasak emisije koliko mi se ini na njegovim mladim godinama, dakle na razdoblju prije njegova aktivnog ukljuenja u stranaku politiku. Budui da sam se s Zoranom iniem znao praktino od poetka njegova studija, a u jednom periodu sam s njime intenzivno suraivao (to je period kad je on bio predsjednik Fakultetskog odbora Saveza studenata u Beogradu i kada je ukidana autonomija studentske organizacije i istovremeno vreno ienje Filozofskog fakulteta od nepoudnih nastavnika, emu smo mi pruali aktivan otpor, to je zavrilo suenjem i osudom u Ljubljani), autoru emisije Pei Obradoviu bilo je zanimljivo da osvijetlim neke aspekte lika mladog Zorana inia. AKUZATIV: U emu se ogledala Vaa saradnja sa iniem?

U vrijeme konzervativnog zaokreta, koji je kulminirao tzv. sjeom liberala u jesen 1972. u Srbiji (eliminacija Marka Nikezia, Latinke Perovi i drugih zastupnika jedne prosvjeenije koncepcije socijalizma) raste i pritisak na visoko obrazovanje, posebno u sferi filozofije, te se sprema iskljuenje osmoro nastavnika beogradskog Univerziteta (filozofa i sociologa s Filozofskog fakulteta). Studentske organizacije Beograda, Zagreba i Ljubljane osuuju takvu represivnu politiku, ali ne ostajemo na osudi represije, ve 31. 1. 1974. na sastanku u Ljubljani donosimo rezoluciju, u kojoj ukazujemo na korijene represije. Zbog toga se protiv estorice radne grupe koja je pripremila rezoluciju (a meu ostalima smo tu Zoran ini i ja) pokree krivini postupak, te se suenje odrava poetkom jeseni 1974. pred Okrunim sudom u Ljubljani. Osueni smo na po deset mjeseci zatvora, ali Vrhovni sud Slovenije mijenja presudu u uvjetnu, tako da nismo proveli nijedan dan u zatvoru (ali smo lieni pasoa, ja sve do kraja 1979.godine, Zoranu je paso vraen neto ranije, pa je mogao otii na postdiplomski studij u Njemaku, koji je zavrio obranom disertacije u Konsatnzu (mentor mi je bio Welmer). Nismo se nakon njegova odlaska u Njemaku vie intenzivno druili, ali smo se povremeno viali, u Frankfurtu 1991. potom i na protestima 1996-97. i u vrijeme kad je on postao premijer. AKUZATIV: esto boravite u Srbiji, kako vidite srpsko drutvo, i kakve su slinosti i razlike u odnosu na hrvatsko? Velike su slinosti izmeu ova dva drutva; istina, Hrvatska je pred ulanjenjem u Europsku uniju, a Srbija jo nije ni u predsoblju; Hrvatska je lanica zapadne zajednice, Srbija je rascijepljena izmeu Istoka i Zapada; Hrvatska je odavno rijeila svoje probleme teritorijanog integriteta, Srbija jo uvijek ne zna gdje su joj dravne granice, itd. No, mnogo je vie onoga to Srbija i Hrvatska dijele: neadekvatno u nekim aspektima ak i samoubilaki pogreno suoavanje s mranim straname recentne prolosti, kako u pogledu zloina koji su poinjeni u ratovima devedesetih godina prolog stoljea (niti se

u Hrvatskoj eli priznati da je izvrena agresija na Bosnu i Hercegovinu, a neki ak ne ele uti nita o etnikom ienju koje je zapoelo 1991, tvrdei da se u obrambenom ratu ne mogu initi ratni zloini, niti se u Srbiji priznaje da su svi ratovi koje je Miloeviev reim vrio bili agresorski ratovi, osporava se ili bar relativizira genocid u Srebrenici, da ne nabrajamo dalje), tako i u pogledu revizije Drugoga svjetskog rata (od rehabilitacije Drae Mihailovia i slavljenja Dimitrija Ljotia pa do izjednaavanja Jasenovca i Bleiburga ili ulica koje su nazvane po Mili Budaku); pljakaka privatizacija i konzekventna preraspodjela nacionalnog bogatstva u prilog kriminogenih skupina bliskih gospodarima rata; propadanje industrije i poljoprivrede u interesu uvoznikih lobija; razgradnja socijalne drave u skaldu s rigidnim neoliberalnim modelima; tendencije totalne komercijalizacije obrazovanja, znanosti, kulture, uz istodobni rast dravne kontrole nad tim sferama; bijeg mladih i obrazovanih ljudi u svijet... AKUZATIV: Poznati ste kao veliki kritiar nacionalizma i desnice. Da li stoji teza Borisa Budena da je zapravo pobedio Miloseviev princip nacionalnih drzava i da su time legalizovani uinci ratova? Bio bih malo diferenciraniji u pogledu te ocjene: da je pobijedio Miloeviev model, Srbija bi imala granice mnogo zapadnije, moda ne ba na liniji Karlovac-KarlobagVirovitica, ali svakako ne ove granice na kojima se danas nalazi (a ne treba zaboraviti da je model Velike Srbije bio rezervni model, koji je aktiviran tek nakon pada Berlinskog zida, kad je moderna federacija za koju su se zalagali organizatori antibirokratske revolucije postala nemoguom). No, princip nacionalnih (etniki to homogenijih) drava doista je pobijedio, ali oko tog principa postojao je visok stupanj konsensusa jo i prije izbijanja ratnih sukoba. S druge strane uinci ratova legalizirani su samo u Bosni i Hercegovini, njezinom podjelom na entitete. AKUZATIV: Na delu imamo veliku konfuziju o tome ta je levica, puno je lanog i demagokog predstavljanja. ta su, po Vaem miljenju, karakteristike istinske levice? Kako tumaite znaajnu obnovu uticaja levice i sve veu reaktuelizaciju Marksovog uenja na globalnom nivou? Pitanje o ljevici zahtijeva mnogo detaljniju analizu i stoga ovdje nije mogue dati sistematski odgovor na pitanje o znaenju tog pojma. Prvo, ljevica i desnica su prostorni pojmovi, a to znai i relativni, jednako kao to je to sluaj s pojmovnim parovima goredolje, naprijed-nazad, sjever-jug... Na junom polu je sve sjeverno, nita ne lei na jugu; prijelaz od robovlasnikog poretka u feudalizam jest napredan u odnosu na prolost, kao to je obnova robovlasnitva nazadna ukoliko se zbiva u okviru graanskog drutva (stoga se zagovornike uvoenje kmetstva moe smatrati ljeviarima u periodu kad je robovlasniki poredak neto realno, ali ne i u periodu nakon graanske revolucije). U situaciji u kojoj prijeti socijalna i politika regresija pozicija autentine ljevice bit e mnogo skromnija takva obrambena pozicija u nekom e drugom kontekstu s pravom biti ocijenjena kao pozicija konzervativne desnice. U svakom sluaju ljevica je obiljeena idejom jednakosti (to nipoto ne mora znaiti egalitarizam) i pravednosti (to otvara pitanje kriterija pravednosti, pa se ispostavlja da i desnica ima svoj pojam pravednosti. to ga suprotstavlja ljeviarskim koncepcijama pravednosti, a sve to, dakako,

ovisi i o konkretnom socijalno-politiko-historijskom kontekstu). Ljevica je uvijek suzdrana u odnosu na etnocentrizam, s tendencijama internacionalizma, pa i kozmopolitizma. Lano predstavljanje? Da, naravno da ima toga, nerijetko se regresivni, pseudosocijalistiki modeli organizacije drutva koji su svoj autodestruktivan karakter pokazali u periodu staljinistikog i neostaljinistikog realnog socijalizma nastoje prikazati kao modeli istinske ljevice, kao prava alternativa kapitalizmu (iako se tu zapravo radilo o dravnom kapitalizmu, ako ne i o elementima dravnog feudalizma). A to to danas Marx iznova zabobiva na svojoj aktualnosti izravno je povezano s oitovanjem krize kapitalistikog naina proizvodne ivota i s prijeteim slomom reprodukcije utemeljene na samosvrhovitosti profita. AKUZATIV: lan ste hrvatskog udruenja ateista ,,Protagora. Kako i zato je osnovano to drutvo? Kakva je situacija u pogledu sekularizacije u Hrvatskoj? I u Hrvatskoj, kao i u brojnim drugim tzv. tranzicijskim zemljama (a i u zemljama Treega svijeta) raste tendencija desekularizacije, koja nerijetko poprima ak i karakteristike teokratizacije drave (ili bar klerikalizacije javnog prostora); sve je to, dakako, vezano i uz afirmaciju fundamentalistikih koncepata religioznosti. U toj su situaciji ireligiozne osobe podvrgnute razliitim (suptilnijim ili otvorenijim i grubljim) oblicima diskriminacije. Osnovna ideja Protagore jest uspostavljanje antiteze tih desekularizacijskim tendencijama i posebno, suprotstavljanje diskriminaciji motiviranoj nepripadnou nekoj organiziranoj vjerskoj zajednici odnosno posjedovanjem ireligioznog pogleda na svijet. AKUZATIV: Neposredni ste uenik dva velika mislioca ovih prostora i osnivaa uvenog asopisa Praxis, Milana Kangrge i Gaje Petrovia? ta ste u prvom redu od njih nauili? Nije jednostavno odgovoriti na to pitanje: mnogo sam nauio od svakoga od njih. No, ako bih odgovor morao saeti u jednu reenicu, onda bi on glasio: i od Gaje Petrovia i od Milana Kangrge nauio sam umijee uspravnog hoda, nauio sam da filozofija ne moe biti podvrgnuta bilo kakvim autoritetima ako uope jo hoe biti filozofija (a ne neka ideologija, sekularna i znanstvena ili transcendentna, sasvim svejedno), te da nikakvoj dogmi u filozofiji (pa ni u bilo kakvoj smislenoj ljudskoj djelatnosti) nema niti smije biti mjesta.