MILENKO RATKOVI: SELIM-BEG BARSKI

Selim-beg je imao uticajne prijatelje u Carigradu, kojima je redovno slao novac

Silnik i zulumar

Na poznati djeji pisac i autor prve knjige za djecu u Crnoj Gori, Milenko Ratkovi, vrlo se uspjeno snalazi i na terenu za odrasle. Dobar je poznavalac prolosti rodnoga Bara, u kome je u Starom Baru roen 1931. godine. O ljudima i dogaajima sa tog podruja kroz minulo vrijeme, objavio je niz zanimljivih knjiga i tekstova. Jedan od tih radova je i prilog o Selim-begu barskom, koji je do crnogorskog zauzea Bara u njemu imao svu administrativnu, sudsku i politiku vlast. O tome kako je on vladao tim gradom govori upravo ovaj feljton, koga smo priredili po Ratkovievom tekstu i uz njegovo odobrenje. Sredinom devetnaestog vijeka u Baru se kao nosilac vlasti nametnuo silnik i zulumar Selim-beg Mustafagi. Imao je znaajnu ulogu u istoriji Bara sve do kraja turske vladavine. Njegovi preci su iz Draa. Meu prvim doseljenim Turcima prilikom osvajanja Bara 1571. godine bio je i Mustaf-aga. Tadanji turski glavari meusobno su podijelili imanja odbjeglih Mleana. Mustaf-aga je dobio dvorac na obali mora, u kojem su nekad stolovali namjesnici srpske despotovine, a najdue ura Brankovi. U toku tri vijeka turske vladavine Mustafagii su stekli veliko bogatstvo, a time i begovsku titulu. Od svih Mustaf-aginih potomaka najuveniji je bio Selim-beg, koji se istakao hrabrou i surovou u neprekidnim borbama sa Crnogorcima. Uestvovao je u autonomistikom pokretu bosanko-albanskog plemstva protiv Porte. Ali to nije sprijeilo njegovo napredovanje u slubi, jer je imao uticajne prijatelje u Carigradu, kojima je redovno slao novac. Bio je jo mlad kada je 1851. godine postavljen za komandanta Treeg armijskog korpusa, sa sjeditem u Baru. Tu nije bila stalna vojska, ve se mobilisala prema potrebi. Raspolagao je sa oko etrdeset kavaza, Albanaca iz Miridite, koje je plaao iz svojih prihoda. Ta mala eta andarma, sa starjeinom Alilom atoviem iz Tuemila, nije bila dovoljna ni da umiri nepokorne estane, koji nijesu plaali hara. Bar sa 2.500 muslimana isticao se kao vjersko i kulturno sredite. Skoro svi hriani (800 katolika i 650 pravoslavaca) ivjeli su u okolnim selima i revnosno plaali hara. Muslimani nijesu davali nikakav porez. Islamizacija je zavrena u prethodnom vijeku. Mrkojevii su dva vijeka odolijevali islamizaciji, a od 1740. godine, iz straha ili interesa, u kratkom vremenskom periodu svi su preli u islam, osim porodica Nikoevi i Pavlovi. U toku sunih i gladnih godina mnogi Crnogorci su se doseljavali u Bar, da bi ubrzo i oni preli u muslimansku vjeru. Selim-begovi kavazi umijeani su u jedan incident na barskom pazaru 27. juna 1851. Neki katolik iz estana, svetei krv, ubio je jednom muslimana iz Mrkojevia. Kavazi su pripucali na ubicu, ali u guvi nijesu ubili njega, nego njegovu sestru, mladu enu udatu u Baru. Sjutradan su estani i nju osvetili ubili su jednog uglednog kadiju. Barski muslimani nijesu vie ivjelu bezbrino. Zbog praznovanja Bajrama danju nijesu izlazili iz kue, a nou im je to zabranjivala Selim-begova eta.

Te godine ponovo su zaotreni odnosi izmeu Turske i Crne Gore, koja se sve vie nadnosila nad sudbinom Bara. Poto su Crnogorci zauzeli abljak na Skadarskom jezeru, Turci su se spremali za pohod na nemirnog susjeda. Pod vostvom Osman-pae, trebalo je da se koncentriu na obali Skadarskog jezera. Meutim, zbog ponovnog upada Crmniana u Spi, barski odred promijenio je borbeni raspored i uputio se prema Sutomoru. U tom pohodu Selim-beg je svojim mazgama prevozio jedan top koji im je mnogo pomogao da razbiju Crmniane. Borbe s Crnogorcima nastavljene su i 1852. godine. U elji da se istakne kao vojskovoa, Selim-beg je svojom vojskom napao Godinje. Tada su Crnogorci potukli Turke, te se Selim-beg kivan i eljan osvete vratio u Bar. Osokoljeni uspjehom, Crmniani su poslije nekoliko dana upali u barski kraj. To je bio novi povod Selim-begu da mobilie svoj korpus i ponovo izbije na Godinje. Ne naiavi na jai otpor, barski Turci popali su Limljane. Idui dalje, u ruilakom pohodu poharali su Martinie i za kratko zagospodarili Ostrokim manastirom. Tu su ih estoko napali Crnogorci i potpuno razbili. Jedva su umakli u spuku tvravu, a mnogo ih ostalo mrtvih i ranjenih. U Spuu su ostali tri dana, pa se pokunjeni vratili u Bar. Nastala je svaa izmeu Selim-bega i zapovjednika Debrana, Abdurahman-bega. Ti nas, Selime, uvue pravo u lavlje eljusti gnjevno je rekao Abdurahman-beg. Sigurno zamilja da si Mahmut-paa Buatlija, pa da moe ruiti gnijezdo Crnogoraca! Na poloaj bio je nepovoljan pravdao se Selim-beg. A Crnogorci su bili spremni za boj, iekuju Osman-pau. Uvijek su oni orni za ratovanje, ne zna ti njih.
http://www.dan.co.me/?nivo=3&rubrika=Feljton&clanak=342954&datum=2012-08-11

Harem sa pet ena

Da bi se bolje osigurao od neprijatelja, Selim-beg je oko dvora u Draku podigao visok zid Svoje raskone dvorove Selim-beg je podigao u Draku. Tu je nekoliko kua, jedna je na dva sprata s velikim prozorima, a druga je sprat nie. Pred kuom je stepenite, koje se sputa do prostranog dvorita. Vlasnik je tu danju provodio vrijeme u krugu bliih prijatelja ili gostiju. U drugoj zgradi je bio harem sa pet ena, koje su uvali njegovi povjerljivi evnusi. Da bi se bolje osigurao od neprijatelja, kojih je imao mnogo, Selim-beg je oko svog dvora u Draku podigao visok zid. Kad mu je ponestalo para da dovri zid, pozvao je uanjane, katolike, i naredio im da donesu crnogorsku glavu ili 5.000 groa. Seoski starjeina Stijepo Kalica vratio se u uanj i upitao ponaosob svakog seljaka: Koliko bi dao da ne pogine od Crnogoraca? Svako je radije dao novac nego ratovao sa Crnogorcima. Tako su prikupili 5.000 groa, a beg ih je pohvalio kako su pametno uinili. Bio je lijep proljeni dan 25. marta 1861, kada je jedan neoekivani dogaaj uznemirio barske Turke. U Selim-begovu sobu uao je kavaz Mustafa i raportirao: Efendija, Hafiz-beg ti alje aber: jutros se kod Spia, iz dva talijanska brodia iskrcala

povea grupa Talijana, i krenula prema Crnoj Gori. Kao oparen, Selim-beg je ustao sa stolice i zapovijedio da se odmah skupe svi kavazi. Uzbueni Turci nijesu znali razlog tog iskrcavanja. Uskoro su dobili potpunije podatke: iskrcalo se pedesetak garibaldinaca koji su odmah razvili crvene zastave i uputili se prema Hercegovini, gdje je Luka Vukalovi podigao bunu protiv Turaka. ene i djeca iz sela na koja su nailazili radosno su doekivali italijanske revolucionare i nosili im prtljag i municiju. Sve se to, tako rei, desilo za tren, pa su nesmetano preli tursko-crnogorsku granicu na Sozini prije nego to je Selim-beg stigao da ita preduzme. Sjutradan je iz Carigrada, pod komandom Dilaver-bega, upueno prema Baru: jedna fregata, dvije korverte, jedan transportni brod sa est stotina nizama i jo tri parabroda puna mornarike pjeadije. Njihov zadatak bio je da sprijee slina iskrcavanja iz hrianskih zemalja. Skadarski namjesnik Abdi-paa, sa 400 vojnika, stigao je na spianske obale, gdje se ve nalazilo sedam ulcinjskih laa. Oni su se razmjestili po staroj tvravi Nehaj. Stanovnici oblinjeg sela Papani, koji su imali bliske veze sa Crnom Gorom, smatrali su da je ugroen dalji njihov opstanak u selu, pa su se prebacili u Crmnicu i zatraili pomo. Odazvalo se oko hiljadu Crnogoraca, koji su, sa odmetnutim Papanima, opsjeli Nehaj. Tada je stigao Dilaver-beg sa svojom flotom. Iskrcao je sa fregate dva topa i sa vojskom napao Crnogorce kako bi Skadranima omoguio da izau iz tvrave i razviju se u strijelce. U pomo su priskoili gotovo svi odrasli muslimani iz Bara, na elu sa Selim-begom. Tako su se Crnogorci nali okrueni mnogobrojnim i bolje naoruanim neprijateljem. U tom boju poginulo je vie od stotinu Crnogoraca, meu kojima i prvak Marko Androv, a ranjene niko nije brojao. Turci su imali samo pet tee ranjenih vojnika. Te godine Selim-beg je stupio na poloaj mudira Bara. Njegovo prijateljstvo sa Hafizbegom iz Spia sve se vie uvrivalo, uporedo sa njihovim napredovanjem u slubi. U tom napredovanju Selim-beg je bio upjeniji, dok se Hafiz-begova vlast ograniavala samo na Spi. Imao je raskone saraje u Sutomoru i najbolju zemlju u okolini. esto je Selim-bega pozivao na gozbe, na kojima se po itav dan jelo i pilo. Tako je bilo i onog dana kada je njihov pir poremeen vijeu da su u Spi stigla dva sumnjiva Francuza. Selim-beg je naredio da ih odmah uhapse i privedu k njemu. U prostranu odaju, iz koje sluge jo nijesu odnijeli gomile oglodanih kostiju i druge ostatke obilnog ruka, kavazi su uveli dva Francuza. Znajui kakav je Selim-beg zulumar, stranci su pred njim drhtali od straha. Odlino su se sluili i turskim i srpskim jezikom, zbog ega je beg posumnjao da su pijuni. Dugo je pregledavao njihove pasoe, zapitkivao ih o svemu i svaemu, ali nije mogao nai neki valjani razlog za hapenja. Ipak, odjednom je odluio: Vae putne isprave nijesu u redu, pa emo ih zadrati. A vi, ako neete u zatvor, odmah se gubite odavde! Kako emo bez pasoa? upitao je jedan od Francuza. To je vaa briga. aliemo se naem konzulu rekao je Francuz i zatraio neko prevozno sredstvo do Skadra. - Ne mislite, valjda, da u vam staviti na raspolaganje fijaker! Sikter! podviknuo je Selim-beg.
http://www.dan.co.me/?nivo=3&rubrika=Feljton&clanak=343130&datum=2012-08-12

Terorisanje stanovnika Bara

Selim-beg objedinjavao je u sebi sve funkcije: administrativnu, sudsku i politiku

Francuzi su pjeke krenuli prema Skadru. Put ih je vodio preko Livara i Ostrosa, pa uz obalu Skadarskog jezera. Dobar pjeak cjelokupno odstojanje od Bara do Skadra mogao je da pree za osam sati, a dva Francuza, nevina pentranju uz planine, pjeaila su vie od 15 sati. Sjutradan su, izderanih cipela i veoma iznureni, stigli u francuski konzulat. Zbog njihovog maltretiranja, francuski konzul Viet alio se skadarskom namjesniku Abdi-pai, koji je odmah Selim-bega otpustio iz slube. Ubrzo je Abdi-paa premjeten u Carigrad, a na njegovo mjesto doao je Dervi-paa. im je Selim-beg za to uo, s poveom kesom dukata posjetio je novog skadarskog namjesnika. Jo istog dana Dervi-paa je potpisao dekret kojim se Selim-beg ponovo postavlja za barskog mudira. Francuski konzul otro je protestvovao, ali njegovi zahtjevi nijesu uvaeni. Stoga je on sa svim osobljem konzulata napustio Skadar, a francuska vlada uputila demar turskoj vladi. Iz Carigrada je nareeno da Selim-beg mora napustiti Bar, a Dervi-paa Skadar. Kasnije se Selim-beg ipak vratio u Bar i nastavio da terorie njegove stanovnike. Godine 1864. Selim-beg je postavljen za zabita barskog, to je bio najvii poloaj u tom ajanluku. Imanja tog najbogatijeg posjednika u primorju obraivali su mnogobrojni kmetovi i sluge. Turska vlat nastojala je da oporezivanjem to vie iscrpi svoje balkanske posjede koji su poeli da se odvajaju od turskog carstva. Selim-beg je bio jedan od najefikasnijih haralija. Njegov zatvor (uvena Selimovica) bio je pun robijaa koji nijesu mogli plaati porez. Narod se bunio protiv njegovih nameta i traio zatitu od sultana. - Ja sam va sultan! - zorno je uzvikivao. Dugo je bio na elu drutvenog ivota Bara, objedinjujui u sebi sve funkcije: administrativnu, sudsku i politiku. Sve je bilo u njegovim rukama. Nije priznavao nad sobom nikakvu vlast. Turski inovnici su mu povlaivali zbog njegovog bogatstva. Nekoliko puta su drugi begovi zbog njegove tiranije dizali na njega oruanu pobunu. A on se zatvarao u svoj dvorac, kao u tvravu, branei se sa svojih etrdeset kavaza, i slao glasnike susjednim Albancima traei pomo. Oni su se odazivali i odmah dolazili u Bar, a pobunjenici su bjeali, spaavajui se kako je ko mogao. Samo su jednom Barani pokuali da ubiju svog tirjanina, ali atentat nije uspio jer je bio vrlo podozriv. Jedne vjetrovite noi u januaru 1873. jedan brod se nasukao na rt Volujice. To je bio povod da Austro-Ugarska ponovo zahtijeva od Porte da se na tom mjestu postavi svetionik. Porta je barskim vlastima postavila zadatak da podignu svetionik. Selim-beg je poslao jednog optinskog slubenika u Trst da nabavi fenjer, a zidarima je naredio da na rtu Volujice izgrade kulu. Najzad, kula je podignuta i nabavljen fenjer, samo je jo trebalo nai svetioniara, koji e gorivom snabdjevati fenjer, uvee ga paliti a ujutro gasiti. Na to radno mjesto pretendovao je Luka Trceta, ribar, ija se kua nalazila na samom pristanitu, blizu svetionika. Stijepo Kalica, imuni zemljoposjednik iz uanja, poao je kod svog prijatelja Selimbega, tutnuo mu u dep kesu zlatnika i tako je Stijepov sin, Petar Kalica, postao prvi svetioniar na Volujici.

Sveano putanje u rad svetionika obavljeno je u ljeto 1873. Nou je isprekidana svjetlost na kljunu Volujice opominjala brodare na opasnost od stijena. Fenjer je ispravno i redovno radio sve do jedne noi, kada je primijeeno da ne svjetluca, a to je stiglo i do Selim-begovih uiju. Stijepo je morao jo jednom posjetiti barskog poglavara da bi opravdao sina koji, navodno, zbog bolesti nije upalio fenjer. A kada se vratio kui, strogo je podviknuo sinu: - Pazi, Petre, to radi! Sa drutvom moe piti ujutro, ali pred no mora biti trijezan. uvaj slubu, jer sam za nju platio dosta para. Selim beg je uvijek drao po nekoliko ena i stalno popunjavao svoj harem novim. Da bi otimao tue ene, hvatao je mua, koji je imao lijepu enu, stavljao ga u tamnicu kraj svoje kue, i drao ga zatvorenog sve dotle dok mu ne bi dola ena. Hvatao je udate ene i djevojke s ulice im bi mu zapale za oko. Posebno je volio Ciganke i ni jedna se nije udavala prije nego to bi provela neko vrijeme kod njega. Dobavljao je on sebi ene i izdaleka, iz Carigrada. Povremeno je Selim-beg iao u lov, u pratnji mnogo slugu i poznanika, meu kojima su bili i posjetioci iz Skadra i Ulcinja. U svom dvorcu na obali mora svi su se predavali orgijama. Kada je sa svojom pratnjom prolazio preko polja, sve mlade ene su se skrivale, a djevojke uopte nijesu smjele izai iz svojih kua.
http://www.dan.co.me/?nivo=3&rubrika=Feljton&clanak=343280&datum=2012-08-13

Jai od cara i vezira

Jednom su Barani, predvoeni begom kanjeviem, nakratko Selim-bega svrgli s vlasti i protjerali iz grada Selim-begovo imanje donosilo je prihod od jedne treine dohotka itavog Bara. Imao je veliku elju za sticanje bogatstva. Na sve mogue naine tlaio je svoje komije kako bi ih najterao da mu budzato prodaju zemlju. Tako su sirotinjska imanja prelazila u njegove ruke. Jednom mu se ukazala prilika da prisvoji imanje jednog katolika, koji je ostavio nezbrinutu siroad i mnogo dugova. Meutim, katolika otina je isplatila dugove te siroadi, a za njihovog staratelja odreen je Filip oki. Uprkos tome, Selim-beg je prisvojio to imanje. Filip je pokuao da zatiti tu siroad. Otiao je kod Selim-bega i otro protestovao. Poto ovaj nije podnosio da mu iko prkosi, naredio je kavazima da ga krvniki izudaraju. Od tih batina Filip je jedva preivio i dugo se oporavljao. I Filipovom ocu, Matu, Selim-beg je utjerao strah u kosti. Iz njegove trgovake radnje uzimao je razne namirnice, ali nije urio s plaanjem. Dug je narastao, a Mato se nije usuivao da trai pare. Poslije dvije-tri godine napisao je raun i poslao ga begu. Ovaj se naljutio i naredio kavazima da mu dovedu trgovca. A, prae od prasca, ti ne eka da ti platim kad ja hou. Hoe kad je tebi drago, je li? Udrite viknuo je beg. Kavazi su oborili Mata, skinuli mu kondure, te mu po tabanima udarili stotinu degeneka. Cigani su ga onesvijeenog odnijeli kui. Dugo je Mato bolovao. Svi su mu nokti sa nonih prstiju otpali. Austrijski konzul je o tome poslao izvjetaj u Be, a kao dokaz priloio je otpale Matove nokte. Konzul je traio da Austro-Ugarska uzme u zatitu hrianski ivalj u ovom kraju.

No, jednom su ga Barani, predvoeni begom kanjeviem, svrgli s vlasti i protjerali iz grada. Tri mjeseca boravio je u Kastel Lastvi, ekajui odluku sultana. O tome je vojvoda Simo Popovi u svojim Memoarima, izmeu ostalog, zabiljeio: Vieh ga prvi put, prije rata, u Kastel Lastvi. Bjeh uranio da se za hladovine proetam sa svojim prijateljem Stjepom Gregoviem. Na rivi ne bjee jo nikoga. Utoliko me vie iznenadi divna slika koju ugledah pred sobom. Pod granatom murvom na lijepoj serdadi sjeae s prekrtenim nogama starac, Turin, iva oka, dosta ugojen, punih, okruglih obraza, sijedih, malih brka, glave i brade izbrijane, sa bijelim perinom ispod ulava. (...) Ko je oni Turin upitah Stjepa. To je Selim-beg, zabit barski, silan i bogat Turin. On je ka i sultan u Baru. Ne pita za cara ni vezira. ini to hoe. Dizale su se na njega davije, da mu uzmu zabitluk, ali mu ne mogu nita. Ima velike prijatelje u Carigradu. Poalje im koju hiljadu dukata, pa opet ostane na svom mjestu. A pare to je dava za mito brzo pokupi i sebe namiri od raje. I sad su davije na njega, pa se sklonio ovamo, ima ve dvadeset dana, eka aber od prijatelja iz Carigrada, da se moe slobodno vratititi i vladati Krajinom ka i do sada. Bio je on jednom i na Cetinju, zna ga gospodar. A ono za njim momak mu je, Alil atovi, vjerna sluga njegova i dobar junak. Utoliko doosmo do bega. Stjepo se njim pozdravi i upita za zdravlje. I ja mu nazvah Boga. Selim-beg me gledae, pa e upitati Stjepa: ko sam? Stjepo mu kae i jo doda da sam ja prvi ovjek do knjaza, valjda da mu razbije sumnju i uini ga povjerljivim. Je li, Boga ti? prihvati beg odmah ivlje i pogleda Alila, koji ga je odmah razumio te nam uinje mjesto kraj bega. A kako je knjaz? Dobro, hvala Bogu! Bog mu svako dobro dao! Knjaz je dobar oek i mudar. Malo je njegove pameti na daleko. Bio sam ja na Cetinje. Lijepo me doekao. Vazda mu hvala i Bog mu zdravlja dao, i od mojega! Beg je ovo govorio, reka bi, ba od srca, a bilo je vie iz lukavstva, jer je zamilja da u ja kazati knjazu svaku njegovu rije. Moe mu u zgodi valjati... Zahvaljujui dukatima, Selim-beg je ponovo zauzeo poloaj zabita, pa je i dalje bio strah i trepet stanovnitva Bara. Do ponovnog sukoba izmeu Selim-bega i Barana dolo je oko neke sitnice. Jednog pazarnog dana begovi kavazi htjeli su da Srbinu Niku apici, opanaru, otmu opanke. U otimanju oko opanaka, opanar se potukao s njima i dobio deblji kraj. Takvo ponaanje kavaza Miridita i ranije je izazivalo negodovanje Barana, a zbog pretuenog opanara svi su se ozlojedili.
http://www.dan.co.me/?nivo=3&rubrika=Feljton&clanak=343427&datum=2012-08-14

Crnogorski napad na Bar

Selim-beg je sve vrijeme opsade proveo u apsani, gdje je ranije drao zatvorenike Barani su zahtijevali od Selim-bega da u roku od 24 sata otpusti sve Miridite, a ako to ne uradi, zaprijetili su da e im se osvetiti za njihovo tiranisanje naroda. Selim-beg im je lukavo odgovorio da e ispuniti njihov zahtjev, ali da mu ostave malo vie vremena. On

je odmah pozvao Mrkojevie da dou k njemu zbog navodne opasnosti od napada Austrije. Kad su dobro naoruani Mrkojevii doli, beg ih je zadrao u svom saraju, a Baranima poruio da nee otpustiti Miridite. Ogoreni Barani napali su njegov saraj i naili na estok otpor Mrkojevia. Pukaranje je trajalo dva dana, sve dok nije doao izaslanik skadarskog pae i razdvojio ih. Opet su se Barani alili sultanu, koji je Selimbega po kazni premjestio u Ulcinj, a na njegovo mjesto postavio novog zabita. Selim-beg je otiao, nadajui se da e se ubrzo vratiti u svoj Bar i nastaviti da u njemu caruje. Ali, bio je to kraj njegove karijere. Prije nego to je iz Carigrada stigao novi zabit,Bar su napali Crnogorci. Veliko otomansko carstvo poelo je da se raspada. Nije moglo da suzbije sve snanije oslobodilake pokrete pokorenih naroda. I Crna Gora se digla protiv vjekovnog neprijatelja. U ratu 1876. godine knjaz Nikola imao je namjeru da prvo oslobodi Hercegovinu. Poslije osloboenja Nikia, vojska je nastavila napredovanje prema sjeveru. Meutim, austrijski poslanik Temel upozorio je mladog knjaza da njegova drava pretenduje na Bosnu i Hercegovinu i da bi dalje borbe u tom pravcu bile uzaludne. Oekivalo se da e sledea meta Crnogoraca biti Podgorica. No, knjaz je odluio da vojskom krene na Bar i Ulcinj, prema kojima je Crna Gora odavno imala svoj interes i pravo. Plaei se da mu strana diplomatija ne osujeti namjere, svoj plan je povjerio samo svojim najbliim saradnicima, Petru Vukotiu i Iliji Plamencu. Vojska je nou neprimjetno stigla do Virpazara i u zoru napala utvrenja na Sutormanu. Iznenaeni turski graniari, naavi se pod udarom crnogorske artiljerije, pobjegli su niz planinu. Meu barskim Turcima nastala je pometnja. Svi su se na brzinu sklonili iza gradskih bedema. Selim-beg se tog 13. novembra 1877. zatekao u Ulcinju kad je obavijeten da Crnogorci napadaju preko Sutormana. Sa 300 Ulcinjana on je odmah dotrao u utvreni grad. U pomo im je stiglo jo 300 Skadrana koje je predvodio aban-beg Buatlija. U to vrijeme Bar je imao est hiljada stanovnika, ali sa pojaanjima iz Ulcinja, Skadra i Mrkojevia, meu bedemima se nalo osam hiljada itelja. ene i djeca smjeteni su u sklonitima. Ulice su bile pune stoke, koja je na brzinu utjerana u grad. Crnogorci su namjestili topove na Krscu i poeli bombardovati grad. Po slabom dejstvu artiljerijskih granata, knjaz Nikola je zakljuio da e barsku tvravu biti veoma teko osvojiti. Videi u Barskom polju veliku crnogorsku vojsku, uplaeni turski vojnici iz tvrave na Volujici onesposobili su topove i obalom prebjegli prema Ulcinju. Bez prave borbe pala su i utvrenja na Haju i Nehaju. Tako je sva obala od austrijske granice do Ulcinja bila u crnogorskim rukama. Topovi su danonono gruvali prema opsjednutom gradu, ruei i palei kue. Turski artiljerci sa bedema uzvraali su im istom mjerom. Ilija Stanii Spianin priao je komandantu crnogorske vojske vojvodi Mau Vrbici i javio se kao dobrovoljac. Rekao je da je kao uesnik hercegovakog ustanka rukovao topom, pa je odmah postavljen za komandira artiljerijske posade na Volujici. U toj tvravi zateeno je pet glomaznih topova, zalivenih rastopljenim olovom. Kao vjet miner, Ilija je eksplozivom oistio topovske cijevi i osposobio ih za dejstvo. Knjaz Nikola se sa crnogorskim glavarima uputio u osloboeni Pristan. eljni mora, svi su se radovali, neki su zagazili u pliak a neki i popili slanu vodu. U tom zanosu, pjevajui i pucajui, popeli su se na Volujicu i uli u tvravu. Njihov dolazak Ilija i ostali

artiljerci doekali su topovskim pucnjima. Knjaz je Iliji dao veliki pomorski durbin da bi lake raspoznavao zastave na brodovima koji budu prolazili. Zatim se sa pratnjom spustio na Pristan i otpoinuo u Selim-begovom ljetnjikovcu. Topovi su danonono gruvali prema gradu, obavijenom gustim dimom. Miris spaljenog baruta dopirao je do pristana. U toku dugotrajne opsade grada, od topovskih granata poginulo je mnogo turskih vojnika, a nije bilo mogunosti da se zakopaju kako treba. Od tih leina i pobijene stoke irio se neizdriv smrad. Turcima je onemogueno snabdijevanje vodom, ali su se i dalje vrsto drali. Nadu su im ulivali turski ratni brodovi koji su svakodnevno bombardovali tvravu na Volujici. Jednom su uli sedam uzastopnih pucnjeva, to su protumaili da e im za sedam dana stii pomo iz Carigrada. A pomo nikako nije stizala. Dva mjeseca trpjeli su velike muke u opsjednutom gradu. Selim-beg je itavo vrijeme opsade proveo u apsani, u kojoj je ranije drao zatvorenike. Svakog dana je obilazio kapije i aneve i hrabrio svoje vojnike.
http://www.dan.co.me/?nivo=3&rubrika=Feljton&clanak=343589&datum=2012-08-15

Propast Selim-begovog bogatstva

Crnogorski vojnici su sjekli begove masline i grijali se na vatri Selim-begove najljepe kue u gradu gorjele su i ruile se od crnogorskih topova na njegove oi. Pod gradom se bijelio njegov prostrani i bogati saraj, gdje je carski ivio i vladao. Jednog dana vidio je i njega u plamenu. Visoke zidove oko saraja isprovaljivali su Crnogorci da bi lake i bre iznosili opljakane stvari. Imao je Selim-beg i raskoan ljetnjikovac na obali mora. Tu je ljeti dolazio sa haremom i pratnjom, hladio se na moru i uivao. Posljednjih dana opsade vidio je Selim-beg jak bljesak ba tamo gdje je bio njegov ljetnjikovac, zatim se razlegla eksplozija. Njegov ljetnjikovac se sruio do temelja. Tako je on ostao bez ijednog svog krova nad glavom. Tih dana bilo je vrlo hladno, pa su crnogorski vojnici sjekli begove masline i grijali se na velikim vatrama. Austrijski konzul Stanislav Netovi, pravoslavac iz Poda kod Herceg Novog, nije sjedio skrtenih ruku. On je u konzulatu drao otvorenu knjigu za upis muslimana i katolika koji su eljeli da se stave pod zatitu Austro-Ugarske. Pokuao je da posreduje izmeu turske u gradu i skadarskog pae, ali su njegova pisma hvatale crnogorske strae. Da bi uklonili konzula, Crnogorci su namjestili dva topa iznad samog konzulata u Gretvi i time privukli turske granate na taj poloaj. Konzul je protestvovao i traio da se topovi uklone, ali je njegov zahtjev odbijen pod motivacijom da je taj poloaj potreban radi uspjenijeg bombardovanja grada. Tek kada je jedno topovsko ule, probivi zid u sobi u kojoj je bio sa svojom porodicom proialo iznad njegove glave, shvatio je da je nemogue dalje odolijevati. Zajedno sa svojim tienicima i porodicom, konzul se ukrcao na austrijski brod i otplovio za Korulu. Selim-beg je teko doivljavao stradanje svog naroda, pa je predloio da grad predaju Crnogorcima. S tim se nije sloio vojni zapovjednik Ibrahim-beg, kome to nije dozvoljavala vojnika ast. Poslije nekoliko dana i on je popustio, spreman da se preda, ali tada se usprotivio aban-beg Buatlija, kome je ilo u raun da se Crnogorci to due zadre kod Bara, kako bi to kasnije udarili na njegov Skadar.

Poto su turski glavari izgubili svaku nadu da e im stii pomo, predali su Bar 9. januara 1878. Iz poruenog grada izali su da potpiu predaju. U gradu je bio neizdriv smrad od gomile leeva koji su se raspadali po ulicima i utvrenjima. Stotine ranjenih i bolesnih leali su bez lijeka i hrane. U tabu vojvode Maa Vrbice, smjetenom u biskupskoj kui u Gretvi, knjaz je ekao turske glavare. Prilazei knjazu, Selim-beg mu je uinio temenadu, to jest, pozdravio ga po turskom obiaju i rekao mu: Srean ti grad bio, Gospodaru! I tebi obraz, bee, pred sultanom i narodom, e si ga junaki branio! odgovorio mu je knjaz. Knjazu je priao vojni komandant Ibrahim-beg, otkaio s pojasa svoju sablju i predao mu je. knjaz mu je odmah vratio, govorei: Iako grad nijesi odbranio, sauvao si vojniku ast. Takvome junaku pripada sablja. Ibrahim-beg je uzeo sablju, sjeo na stolicu, pokrio lice akama i gorko zaplakao. Potpisivanjem bezuslovne kapitulacije, Bar je poslije 435 dana ponovo postao crnogorski grad. Uz topovske salve, knjaz i njegova pratnja uli su kroz irom otvorenu kapiju. Na Londi je svirala vojna muzika. I dok su se pobjednici veselili, zarobljenici su bili u veoma bijednom stanju. Skadrani, Ulcinjani i Mrkojevii, koji su barskim Turcima doli u pomo, puteni su da idu svojim kuama. Na Selim-begu je bilo iscijepano i pohabano odijelo, prljava koulja i demper. Neprestano je zavlaio prste oko vrata i njedara, eui se. Bio je to starac s otromboljenim, nateenim licem, izbrazdanim plaviasto-crvenim kapilarima, s velikim stomakom i izraenom astmom. Knjaz Nikola ga je tjeio: ao mi je, bee, tvoga saraja, te ne moe sada u njemu poinuti. Da sam ga mogao sauvati, bih ti ga sauva, glave mi. to e, bee? Rat je takav. Ma to god zatreba, meni se javi. Selim-beg mu je zahvalio i ponosito izaao. Prva briga mu je bila da se negdje umije i preobue. Tu, u Gretvi, ivjeli su veinom katolici. Kod koga od njih da poe? Uputio se kui Mata okia, imunog trgovca u poodmaklim godinama. Morao je znati da je u toj kui nepoeljan, jer je batinama zaduio i Mata i njegovog sina Filipa.
http://www.dan.co.me/?nivo=3&rubrika=Feljton&clanak=343733&datum=2012-08-16

Posjeta knjaza Nikole Baru

Knjazu je bilo stalo da izgladi odnose sa Mrkojeviima Videi pred ulazom muitelja svog sina i mua, Matova ena je vrisnula i zalupila vrata. Ali Mato ju je umirio i pustio bega da ue u kuu. On ga je primio s puno uvaavanja. Selim-begu je to godilo, pa mu je zapovijedao: Donesi mi, Mato, vode da se umijem! Odmah, beg. Donesi mi, Mato, lijepu koulju i istu preobuku! Odmah, beg. Tu se Selim-beg gostio etiri dana. A onda je, bez pozdrava otiao u Zaljevo, gdje su se na svojim itlucima nastanili mnogi muhamedanci iz poruenog grada. Neko vrijeme

boravio je na svom itluku, a onda je austrijskim brodom otputovao na Korulu. Poslije dva mjeseca vratio se u Bar i nastanio na svom itluku u Zaljevu. Tu mu se pridruio njegov odani sluga Alil atovi, kome je naredio da mu to prije dovede njegovu enu erkeskinju, koja nije bila lijepa, ali je on gajio prema njoj posebnu ljubav. U proljee 1878. knjaz Nikola je posjetio Bar, prvi put poslije osloboenja grada. Narod je u velikom broju doao da vidi i pozdravi gospodara. Crnogoraca je bilo znatno vie nego ranije, jer su se za kratko vrijeme doselili mnogi Kui, Crmniani, Piperi i drugi. Za ovu sveanu priliku obukli su crnogorska odijela i natakli crnogorske kape. Fesova je bilo vie. Knjaz je proao kroz Pjacu izmeu dva reda Barana. Ponegdje se se zaustavljao i razgovarao, pa iao dalje. Njegovu panju privukao je stasit Crnogorac, koji je pred sobom s obje ruke pridravao desetogodinjeg djeaka. Koji si ti? zaustavio se kod njega knjaz. Ja sam Risto Damjanovi, ovdanji pekar. Koga ima od porodice? Samo ovog sina. Ostao sam bez ene. No, lako u ja sebi nai enu, ali djetetu ne mogu nai majku. Za koliko si, Risto, rad to je Crna Gora oslobodila Bar? Risto je naslonio aku na glavu svoga sina Karla i rekao: Za glavu ovog mog sina jedinca! Knjaz je izvadio iz depa kapetansku znaku i prikaio je na Ristovo novo crnogorsko odijelo. Uz to, postavio ga je za upravnika grada. Tako je Risto napustio porodinu pekarsku tradiciju. Njegova nova dunost bila je da uva porueni grad od svakojakih pljakaa i tragaa za blagom, koje su Turci zakopali u toku opsade grada. Knjaz se zatim uputio prema Mrkojeviima. Dok je prolazio kroz Zaljevo, rekli su mu da tu ivi Selim-beg. Naredio je da svrate k njemu. Selim-beg se upravo grijao pored rasplamsale vatre. Svoj drveni tronoac sa jagnjeom koom ustupio je gostu, pa sjeo na otoman, s druge strane ognjita. Poslije uobiajenih pitanja o zdravlju, beg je sa srdbom u glasu prigovorio knjazu: Oekivao sam da e me postaviti za optinskog naelnika, a ti me, gospodaru, potpuno zaboravio! Zar ti nije bilo dosta gospodarenja Barom? rekao je knjaz i dodao: Nijesam te ja zaboravio, prije neki dan poslao sam ti novac, i tvom sinu, Ali-begu, poslao sam u Skadar neto para. Selim-beg se namrtio, nije mu bilo milo da mu iko pomene maloumnog sina. Naredio je slugi Alilu da goste poasti pomorandama i mandarinama. Knjaz je sa pratnjom nastavio put prema Mrkojeviima.Tom muslimanskom kraju dolazak Crnogoraca donio je dosta nevolja. Poslije mukotrpnog potucanja u zbjegu do Bojane i preko nje, svi Mrkojevii su se vratili na svoja ognjita. Vraena im je stoka, a izgorjele kue morali su sami obnoviti. Stoga je njihov prvi susret sa knjazom Nikolom protekao u munoj atmosferi. Na put kroz Dobru Vodu knjaza je zaustavio rjeiti Smail Dabezi. Gospodaru, dobro doao u na kraj! Volio bih da malo svrati kod mene. U elji da izgladi osnose sa Mrkojeviima, knjaz je prihvatio njegov poziv. Svi su skrenuli od glavnog puta prema Smailovom imanju. Pred izgorjelom kuom, po gredama pripremljenim za gradnju, posjedali su knjaz sa pratnjom i nekoliko komija. Dok su se

gosti sluili mlijekom, sirom i voem, knjaz je vodio glavnu rije, a sagovornici su mu bili Smail i njegov stari otac Aso. Pri odlasku, knjaz je Smailu pokonio revolver.
http://www.dan.co.me/?nivo=3&rubrika=Feljton&clanak=343940&datum=2012-08-17

Knjaz vratio begu imanje

Dok mu ga nije vratio knjaz Nikola, Selim-begovim imanjem upravljao je barski naelnik Pero Jovievi U Peuricama okupili su se gotovo svi Mrkojevii, osim ena, mada se one nijesu krile kao ostale muslimanke. Knjaz je prisutne pozdravio i u kratkom govoru podsjetio na njihovo slovensko porijeklo i pozvao ih da u novoj dravi slono ive sa crnogorskom braom. Trebalo je izabrati plemenskog kapetana. Svi su oekivali da e to biti Boo Nikoevi, ugledan starac i jedan od rijetkih pravoslavaca u Mrkojeviima. Knjaz mu se obratio pitanjem: Boo, za koliko si rad to smo oslobodili ovaj va kraj? Boo nije umio da se rodoljubljem busa u prsa, pa je na neoekivano pitanje zbunjeno i brzopleto odgovorio: Pa...rad sam... za par dobrih volova. Za siromanu raju, koja je jedva izdrala dugotrajno ropstvo, par volova predstavljao je veliko bogatstvo. No, knjaz je oekivao mnogo vie. Potom je pitao jednog od najuglednijih Mrkojevia, Alila Kaplanovia: A tebi, Alile, je li milo to smo doli? Gospodaru spremno mu je ovaj odgovorio pravo da kaem, nijesam volio da ovamo dolazite. Ali kad ste ve doli, ja i moji sinovi sluiemo vam odano, kao to smo sultanu sluili. Knjaz ga je zadovoljno potapao po ramenu i prikaio mu na prsi znaku plemenskog kapetana. Nova vlast se pobrinula da se u Baru otvori prva kola. Za Obtu srpsku osnovnu kolu, kako glasi njen slubeni naziv, namijenjena je jedna od rijetkih zgrada koju nijesu otetili crnogorski topovi. Katoliki svetenik Josip Kolovi zabranio je svojim vjernicma da pohaaju gospodarevu kolu. Selim-beg je savjetovao muslimanima da ne alju djecu u kolu iz bojazni da se ne vrate u hrianstvo. Poslije mnogo objanjavanja, pa i kanjavanja, jedva su pristali da ih alju u kolu. aci su dolazili na asove s orujem, a nijesu imali ni tablice, ni svezaka, ni knjiga. Krov kole je prokinjavao i radilo se u neprikladnim uslovima. Na kraju kolske godine meu najboljim acima bili su sinovi Kambera Karauzovia i Alila atovia. Selim-beg se nadao da e ga knjaz postaviti za naelnika barskog okruga, ali nade su mu se izjalovile. Njegovim velikim imanjem upravljao je barski naelnik Pero Jovievi, a od knjaza je dobijao novac za izdravanje. Knjaz je namjeravao da prisvoji njegovo imanje. Stoga je Selim-beg uzjahao konja i uputio se na Cetinje. Ulazei u grad, sreo je prestolonasljednika Danila. Uz njega su ili Mio Jabuanin i jo etiri perjanika. iji je taj mali? upitao je beg, mada je to znao.

Perjanici mu objasnie da je to gospodarev sin, na to beg ree: Je li, boga ti? E, iv i zdrav bio! Digni mi ga, boga ti, na konja, da ga zagrlim. Moe sii s konja da mu cjeliva ruku jetko mu odgovori Mio i s prestolonaslednikom poe naprijed. Bih vala, pa da je i kakvo siromano dijete kad je tako zgodno, a ma je starcu teko sjahivati i uzjahivati dobaci za njima Selim-beg i pobode konja mamuzom. Odsjeo je u lokandi gdje su mu, po knjaevoj naredbi, spremljene dvije sobe. Istog dana primio ga je knjaz, a beg mu je odmah kazao zbog ega je doao. Knjaz mu je u ali rekao: A je li ti manjkalo para? Moga si sjeeti doma, cuknuti mi u telj, pa da ti poaljem koliko hoe. ta e tebi da se mui i brine oko imanja, kad u ti davati dokle god si iv, da ti nikada ne manjkaje. Hvala ti, gospodaru, ma ti ima brige i davanja dosta na svaku stranu i bez mene. A ja ako sam izgorio, imam jo dosta da mogu ivjeti odgovori Selim-beg. Pozvao se na zakljuke Berlinskog kongresa da je svaki Turin, koji potpadne knjazu, kapac od onoga svoga. Knjaz je teka srca vratio begu cijelo njegovo imanje. Zadovoljni Selim-beg ostao je jo nekoliko dana na Cetinju. U bogatom odijelu i pod orujem, etao se ulicama, a posjeivao je i gospodu cetinjsku. Svuda se drao dostojanstveno i ozbiljno. Ponekad se alio. Jednom mu je vojvoda uro Matanovi uzeo alu za zbilju. U duanu Jovana Pipera, gdje su ljudi navraali na au rakije, sreli su se njih dvojica. Vojvoda uro je bio dosta mlai od bega, ali ovaj ga je poeo zadirkivati kako je ostario. A on, beg, jo se osjea mladim, moe uzjahati najbjenjega hata i preskoiti svaki anac na koji naie.
http://www.dan.co.me/?nivo=3&rubrika=Feljton&clanak=344077&datum=2012-08-18

Vratio knjazu pare

Ruski naunik Pavel Rovinski u Selim-begu je vidio samo prostake nagone Moe, bee, priati ta hoe, ja to nijesam gleda. Ti ne mi mogao skoiti koliko ja rekao je uro. Selim-beg izvadi obje ledenice iza pasa i poloi ih na banak, prisloni ibuk pri zidu i zaede krajeve dolame za pas, pa stane izazivati ura: Hajde, de, vojvodo, da se obidemo, da skoimo na ovi banak. Ko ne skoi gubi oruje, a ko skoi nosi oboje. Selim-beg se poizmae, posagnu se i zamaha rukama kao da e skoiti. A uro ga dohvati za ruku. Neka, bee, neu ja skakati. Hoemo, vjere mi! Ne bio me zadijevati. I opet se beg zagonjae da skoi, a uro ga je drao, ponavljajui da on nee skakati. Nee, je li? ozbiljno i kao uvrijeen obrnu se beg uru. Onda ne govori onako da ja mogu priati to hou, kad me ti nijesi vieo. Kad god hoe, bujrum, pa da vidi! Svi prisutni se nasmijae, alei se sa urom kako utee sa megdana. A kad su poslije pitali Selim-bega je li zbilja htio skoiti, odgovorio je: Nekad sam preskaka` i vie, ali danas u moje godine e bi! Ali znao sam da on nee, pa

se navla uinjeh kao da ja mogu i ba hou. Iste godine masline su dobro rodile. Za ulje Selim-beg je dobio preko hiljadu napoleona i vratio knjazu one pare koje mu je ovaj davao. Ruski naunik Pavel Rovinski ovako je opisao Selim-bega: Vidio sam ga nekoliko puta i trudio se da pronaem u njemu makar neto ljudsko, ali osim prostakih nagona nijesam nita naao. Najee on sjedi i lei, gubei dah od gojaznosti, rei na itav svijet, nastoji da se ponaa nadmeno, to se upravo manifestuje grubim odnosom prema niim od sebe, a prema ljudima, koji neto znae, ophodi se ponizno i pokazuje neobinu sujetu. Oslanjajui se na protekciju viih vlasti, zna da bude opozicija lokalnoj, meutim, on ne ide dalje od psovke iza oiju i pojavila se zbog toga to su ga, kao ovjeka za sve sposobnog, liili mijeanja u opte stvari. Pavel Rovinski opisuje izgled Bara poslije dvomjesene opsade i bombardovanja topovima: U samom Baru poteeno je samo desetak i neto kua na uzvienju pored katolikog vikarijata i iza njega i sve su one katolike. Sve, pak, ostale, ili su razorene ili spaljene. U okolini Bara, meutim, sruen je samo Selim-begov dvorac zato to je Selim-beg bio jedan od vinovnika dugog gradskog otpora. Danas muhamedanci ive u kuama van grada, u svojim itlucima, a katolici i pravoslavni u kuama koje su poteene od unitenja, zahvaljujui donekle tome to su ih namjerno uvali Crnogorci i dijelom to su se nalazile na kraju grada, van rejona koji je bio izloen obasipanju paljbom. Usred tog grada ponovo su napravljeni duanii od drveta i oni koji ine jedinstvenu cjelinu ulice. Istovremeno je obnovljeno nekoliko kua u kojima se nalazi telegraf s potanskim uredom, gradska uprava, kola, dravna prodavnica hljeba, stan oficira, upravnika tvrave i strae i dvije do tri krme sa stambenim prostorijama. I to je itav Bar. Za razliku od solidnih bedema, koje su podigli jo Venecijanci i ukrasili figurama svog lava i grbovima, sva ta prebivalita izgledaju kao bijedne uderice privremeno boraveeg svijeta. Jo vie im nomadski karakter daju ciganske kovanice. To su jednostavni drveni sanduci, sklepani na brzu ruku pokatkad s jedne strane prekriveni rogoinom. Bar je, prema tome, uopte opustoen grad, koji tek to nie iz gomile ruevina i otpadaka. Hodajui po njemu vi, kao u Pompeji, otkrivate tragove nekadanjeg ivota koji je usled stravinog preokreta prestao odmah. Evo vrlo lijepe fontane i pod njom majstorski izraene vaze, obje su izrezbarene, nedostaje samo tekua voda, koja je presuila. Iznad dvorinih kunih kapija su table s razliitim grbovima i iframa; na mnogima su i slova: J.H.S. (Jezus hominum salvator), koje svjedoe da su te kue pripadale crkvi ili nekom od lica iz katolikog klera; na jednoj zgradi ouvao se natpis kojim grad Antibar, u znak sjeanja, izraava svoju zahvalnost Joani Cigonae. Poteene su od ruenja takoe dvije velelepne crkve, ija je isturena fasada prekrivena arolikim mermerom, s umetnutim u zidove bijelim mermernim ploama, na kojima su ugravirani latinski natpisi...
http://www.dan.co.me/?nivo=3&rubrika=Feljton&clanak=344252&datum=2012-08-19

Pjesma Turinu knjaza Nikole

Pjesma Turinu oduevila je Abdula Hamida II, koji e kasnije postati prijatelj sa knjazom Nikolom i pokloniti mu kuu u Carigradu i dvije jahte Pod okriljem nove vlasti, mnogi Crnogorci u Baru podigli su glave i stekli poloaje. A muslimani, ostavi bez steenih povlastica koje su imali u turskoj dravi, teko su se privikavali na nove uslove ivota. Bavili su se povrtarstvom, voarstvom i maslinarstvom i oni koji ranije nita nijesu radili. Selim-beg se teko privikavao na novi ivot bez vlasti. Knjaz ga je povremeno pozivao na Cetinje, naroito u vrijeme veih praznika i sveanosti. Na jednom prijemu u dvoru knjaz je obilazio prisutne goste i sa svakim pomalo razgovarao. Kod Selim-bega se zadrao neto due. Pitao ga je kakav je barski kapetan Pejovi. Dobar i predobar, a to mu je najvea mana rekao je beg. Prisutne su zaudile ove rijei, a on je objasnio: Vlast mora biti stroga. A Pejovi je mek i popustljiv. Kad u Baru uhvate lopova, kapetan ga pita: Jesi li ukrao? Lopov, naravno, nee da prizna. Dre ga u zatvoru dva-tri dana, pa ga puste. A kad bi mu vreli sa nabili na glavu, priznao bi da je ukrao i ono to nije. Knjaz se nasmijao begovom oprobanom nainu istjerivanja priznanja, pa nastavio da obilazi druge goste. Jedan katunski glavar upitao je Selima kako se osjea sada, bez one nekadanje sile i vlasti. Beg se uvrijedio i poalio knjazu. U elji da begu prui satisfakciju, knjaz je istog dana napisao pjesmu Turinu i proitao je na veernjem sijelu u dvoru, kome je i beg prisustvovao. Pjesma velia hrabrost turkog vojnika, a poinje stihovima: to te rue, lafe stari, istonoga care svjeta, orle, koji sred zapada u pohode nam doleta? Kad je proitao pjesmu, knjaz je upitao onog katunskog glavara koji je bega uvrijedio: Kako se tebi svia pjesma? Divna je, gospodaru! oduevljeno je rekao Katunjanin. Je li istina sve to je ovdje reeno? Jest, Boga mi, sve je tako. Knjaz se onda obratio Selimu: Eto, bee, uo si iz njegovih usta, to e ti milo bit. Milo, gospodaru, i te kako! Hvala ti po stotinu puta! poklonio mu se Selim-beg, drei ruke na prsima. A je li ti sada krivo na nj? Ne, nego i njemu hvala, jer da me on onako grdno ne zaede ne ae ni ti tako lijepo spjevati Turcima! Pjesma Turinu toliko je oduevila Abdula Hamida II da je osjetio potrebu da knjazupjesniku pismeno i toplo zahvali. Otada poinje veliko knjaevo prijateljstvo sa sultanom Hamidom, koji e mu kasnije pokloniti kuu u Carigradu i dvije jahte. Rijeen da zauvijek ostane u Baru, Selim-beg je ivio mirno, sa svojom etvrtom enom

urijankom, koju je kupio za dukate. Bio je ve star kad je krenuo na hodoae u Meku. Na barskom pristanitu ispratio ga je veliki broj ljudi. Na brodu se razbolio, iskrcao se na ostrvo Krf, gdje je i umro i sahranjen kao nepoznat stranac. Selim-beg je imao dvoje djece. Njegova kerka bila je udata u Skadru, a sin Ali-beg, odbaen od oca, skromno i osobenjaki ivio je takoe u Skadru, u pohabanom odijelu i poderanim cipelama. Knjaz Nikola vodio je rauna o njemu, slao mu novac, imenovao ga svojim autantom i stavio mu na fes grb senatski. Knjaz je jednom upitao Alila atovia kakav je Ali-beg, a ovaj mu je odgovorio: Kakav je? Nikakav. Ne iskopa se kua ovjeku kad nema sina, nego kad mu Bog onakvoga da. Ali-beg je umro ubrzo poslije oca, a imanje su naslijedili njegova tri sina, kerka i ostali roaci.
http://www.dan.co.me/?nivo=3&rubrika=Feljton&clanak=344355&datum=2012-08-20

(KRAJ) PRIREDIO: ILIJA JOVIEVI Feljton lista Dan, izlazio od 11. do 20. avgusta 2012.