O Hamletu u kontekstu postmodernizma

Estetski kriteriji i formalno ustrojstvo Mladom postmodernistikom pojedincu, izniklom na specifinim filozofskim i estetskim uvjetovanostima epohe, hvatanje u kotac s beletristikim djelom kao to je Hamlet obino pada teko. Vehemencija sadanjeg trenutka, razapetog izmeu nerijetko nepodnoljivih psiholokih i sociolokih ambivalencija, kao da nam sni ava prag tolerancije prema skladnom i uravnote enom izrazu, ijom analizom mo emo dohvatiti univerzalne istine. !davno naviknuti na slo enost svijeta i nejasnu isprepletenost ljudi, ideja i procesa, privikavanje emu predstavlja imperativ opstanka, nauili smo estetski izraz percipirati kao nu no analitian i razjedinjen ve" u samoj svojoj strukturi. #akvom je izrazu, u kojem se odra ava nemirni, razjedinjavaki i nesigurni duh vremena, svojstveno da univerzalne istine ralani, razbaca, a nerijetko i redefinira nakon izlaganja kritici potaknutoj skepticizmom, a natopljenoj dubokom ustraeno"u pred $novootkrivenom% relativno"u svega to opstaje. &emir, kao novi estetski ideal koji posljedino reproducira unutranji nemir i nesigurnost pojedinca, name"e potrebu za sveobuhvatnom sintezom razjedinjene stvarnosti ili barem jedne njezine interpretacije, bez ega ovjek gubi kormilo nad svojim ivotom i veoma lako biva uhva"en u mre u besmisla i besperspektivnosti. 'jela poput Hamleta, koja optereuju"a proturjeja stvarnosti ubla avaju skladnim i istim izazom u kojem se nalazi koncentrat prokuanih ivotnih istina, jedna samouvjerena koncepcija metafizike stvarnosti neoptereena relativizmom, djelomino mogu umanjiti stres suvremenog pojedinca, ulijevaju"i mu nadu u sasvim nesumnjivo opstajanje svevinje providnosti koja pro ima naizglednu neizvjesnost realiteta. (vijet u kojem je uprizoren konkretan (hakespeareov Hamlet zasigurno nije neusporedivo slo eniji i proturjeniji od dananjeg svijeta ) mo da je samo opsegom manji i to u terminima drutveno*politike konstelacije. &o taj mikrokozmos, ta sfera sueljavanja najoprenijih osje"anja, vijednosti i interesa, u svoj svojoj ivosti i vehemenciji nosi ruho

monumentalnosti, teatralnosti ) i mo da bismo ba u ovoj injenici mogli prona"i utoite pred postmodernistikim grem tra enja $istine% i implikacija strukturalne razjedinjenosti izraza. +ovratak u domenu klasinog teatra je povratak na sigurno, prokuano, oreeno sakralno"u, ispunjeno koncentratom ivotne mudrosti, ivotnih principa koje smo u dananjem trenutku skloni previdjeti. ,naliziraju"i jednu slojevitu, a opet klasinu i svevremensku priu, poneseni milozvunim jezikom i skladnim ritmom (hakespearovih stihova, uspijevamo reinventirati sliku svijeta u kojem nae opredjeljenje mo e biti apsolutno i jasno vrijednosno odreeno, jer stihijsko ivljenje sa spoznajom o vlastitoj ili tuoj nepravdi postaje gnjusno. Znaenje Hamleta za suvremenog pojedinca (hakespeareov Hamlet nas podsje"a na beskompromisnu odgovornost koju imamo pred sobom kao moralnim bi"ima, pred drutvom kojeg smo nezaobilazno dio, pred nevidljivom providno"u ijom smo rukom voeni * postavlja borbu za istinu i pravdu egzistencijalnim imperativom- daje nam smisao neoptere"en prividnim neuspjehom u oima svijeta. .adi se o poruci razbuivakog karaktera posredovanoj katarzikim karakterom $dasaka koje ivot znae% i jednako takvom zgusnuto"u forme klasine tragedije, a upu"enoj individuumu za ijom senzibilizirano"u, svije"u i samouvjerenom konstruktivnom proaktivno"u upravo ovo vrijeme i ovo drutvo, dezorijentirano u moralnom relativizmu, doslovno vrite. #ragian primjer s danskog kraljevskog dvora pokazatelj je toga na koji nain moralna korumpiranost drutva, a za koju svatko od nas pojedinano snosi udio u odgovornosti, zapravo funkcionira ) razaranjem nukleusa ire ljudske zajednice ) obitelji. /a moralnu korupciju se ne mo e okrivljavati lebde"a apstrakcija kao to je $duh vremena% ) ona poinje u trenutku kada odluimo otpustiti samoregulativne mehanizme koji kontroliraju nau podsvijest i nagone te prekoraimo prag tue slobode. 0astohlepni i u hedonizmu ogrezli 1laudije nam je pokazao kako negacija sudrugove slobode u konanici predstavlja negaciju vlastite * i to ne u iskljuivom pogledu

drutveno uglavljenih sporazuma i sankcija, ve" i u pogledu vlastite savijesti ije je gri nje postao zatoenikom. 2ertrudin primjer nas pak podsje"a da pasivno uestvovanje u moralnoj dekadenciji, bilo to njezino svojevrsno preutno odobravanje ili pak sljepo"a na njeno prepoznavanje, ne oslobaa od osje"anja moralne krivnje. (am lik Hamleta je duboko bole"iv, mada strogo vrijednosno determiniran i postojan u odlukama i djelovanju. #a bole"ivost je posve izjednaiva s traginom sudbinom luonoe od dananjeg svijeta prezrenih ideala. 3eli li ispuniti svoj smisao, on jednom mora izre"i istinu i razotkriti nepravdu i nepravednika, jer ne poznaje i ne eli poznavati drugaijeg ivota- istovremeno nas podsje"a na plemenitost ovjejeg duha, ali i njezinu cijenu koju svijet potra uje. +ut $ludosti%, rubni ivot s onu stranu prividnog konformistikog blagostanja, postaje jedina opcija osvijetenome u svijetu pravih luaka. !samljenost u spoznaji o istini i njezino izvikivanje u eter pod maskom neuraunljivosti postaju bolnijima od one osamljenosti koju izaziva otuuju"a narav suvremenog svijeta. 4 tom trenutku prenapregnutosti u tjeskobi, lik Horacija dolazi kao blagotvorna personifikacija nade u opstojnost istog uzvienog duha u drugima, kao ohrabrenje da luonoa nije posve sam u obezduhovljenome svijetu. 1roz snagu duboko osjeaju"eg, razumijevaju"eg i povjerenjem ispunjenog prijateljstva, svezanog ljubavlju prema istini, breme sudbine luonoe postaje lakim i podnoljivijim. Moment koji takoer valja naglasiti je da Hamlet odailje i poruku o stihijskom i povodljivom duhu svijeta, koji olako zaboravlja jueranju plemenitost, dobroinstva i velika djela asnih ljudi, kao i suze prolivene za njima u bolnom trenutku rastajanja. Hamlet jasno i glasno vapi5 $0ovjee, zastani i plai, plai za time to si nepovratno izgubio, jer ti isto ovaj svijet ne mo e nadomjestiti6%. 4 Hamletovu i !felijinu traginom gubitku njihovih otaca, ove dvije due sjaje u isto"i nakane, iskrenosti suza i svezanosti s vjenim, prema kojemu te e. !ni su svjesni varljive kompenziraju"e naravi svijeta, njihovi ivoti nisu upravljani stihijom i $nu no"u da se krene dalje%, jer rane njihovih dua ne mogu zacijeliti ni vrijeme, ni drugi ljudi. +oziv je to na sabiraju"u kontemplaciju i ponekad nu no zaustavljanje osobnog vremena, na koje je ovjek usred u urbanosti

svijeta i, u strogo ekonomskim okvirima odreene percepcije vremena, pomalo zaboravio. 4sprkos traginom karakteru vezanosti uz vjeno, koja u uzaludnosti stremljenja esto zatvara naa vrata prema izazovu ivota, odvode"i nas u osamljenost unutranjeg svijeta i ludilo, ova poruka sna no odzvanja u praznini kojom je duh prolaznosti ispunio naa unutranja osjetila. Hamlet i !felija se nikada nisu niti trebali dodirnuti, da bi se njihove iste due zagrlile, da bi u ivali puninu zajednitva i beskrajno si pripadali ) kakva li samo ohrabruju"a snaga izvire iz $idealistikog% poimanja ljubavi, kojoj se svijet ogrezao u samodestruktivnoj trivijalnosti, u instantnosti osje"aja i po ude, slavodobitno podsmjehuje. Vrijedno je zapa anja i da ultimativna sudbina danske kraljevske obitelji ukazuje na povremenu nu nost kompletnog ruenja jednog poretka zatrovanog zloinom, nemoralom i gri njom, kako bi se moglo krenuti dalje. (amoruilaki impuls je oduvijek i postojao u klimavim temeljima korumpiranih struktura, a njegova egzekucija je ostavljena svepro imaju"oj providnosti- samoj prirodi neskladnih odnosa koja rodi plodovima identinima stanju stabla. Katarziko proienje i nadahnjujua snaga &o to je sa naizgled nepravednom sudbinom $istih%7 8to re"i na tragian svretak od svijeta prezrenog i neistom savije"u nepravednika progonjenog Hamleta7 8to re"i na duboku unutranju pomutnju jedne prelijepe due kao to je bila !felija, izazvanu ironinom igrom sudbine, koja joj je u konanici iupala dah iz tijela7 +a upravo nam taj prikaz ironije sudbine, koju obino provocira ku na narav grijeha kao takvog, mo e uliti vie nade nego li to u prvi mah primje"ujemo. +rvi korak do razumijevanja slojevite poruke koju nosi je posvje"ivanje vlastite neznatnosti i sagledavanje vlastitog ivota kao slabanog proplamtaja u oluji prolaznosti, ba kao to si je to posvjestio Hamlet lamentiraju"i nad 9orickovom lubanjom. +rolaznost ivota, varljivost osje"aja, izostanak saftisfakcije i sveukupna ustraenost pred besmislom te zakukuljene igre ) uviaju"i ih, bivamo usmjereni prema jednoj drugoj,

materijalnim oima nevidljivoj, ali metafizikim ulima naslutivoj konstelaciji, koja besperespektivnosti pojavnog svijeta pridaje toliko uenu dubinu. : dok nas klasino dramaturko djelo upu"uje na posve izvjesnu opstojnost takve jedne konstelacije, takoer nas upozorava da o njezinu pravovremenu prepoznavanju ovisi koliko smislenosti ima na kratki, slabani ivot u vlastitim oima. Hamletova smrt zasigurno nosi biljege tragine uvu"enosti pravednika u zaarani krug grijeha i osvete, koliko god ona pravovaljana bila, no jednako tako pokazuje da je njegov ivot na izdisaju bio daleko ispunjeniji smislom nego li to promatra isprva uvia, i to iskljuivo stoga to mu je sam pridodao smisao bezkompromisnim opredjeljenjem za istinu popra"enim rizinom, ali djelotvornom akcijom kao dokazom toga opredjeljenja. 4 konanici, nepravednici kad*tad propadnu pod trulim daskama po kojima hodaju, dok se za pravednika u posjedu istine ne"e uti ukoliko, kao dokaz predanosti uzvienom i samoispunjaju"em cilju, ne zalo i svoj ivot za istu. !dva nost na rizik je ta koja nosi potencijal promijene lica ovoga svijeta i koja omalaksali barjak duha ovjeka postmodernistike civilizacije mo e uspraviti u dostojanstveni stup reformiranog drutva. 0iste due se spaavaju po svojoj isto"i, a dokaz je njihove isto"e upravo ustrajnost i nepokolebljivost na trnovitom i obeshrabruju"em putu do cilja. !vo su neki od momenata kojim (hakespeareovo klasino djelo mo e ustabiliti i ojaati dananjeg ovjeka u opredjeljenju, ukoliko ovaj u traginosti pojavnoga uspijeva oditati bla enstvo onostranoga i svepro imaju"ega. #ean i otrouman u izrazu, postojan i skladan u formi, Hamlet nas podsje"a na vrlinu sklada kao estetske kategorije i njezinu svevremensku uzvienost. 4pravo je neto sklada, onog estetskog, intelektualnog i moralnog, ono za ime vapi diskurzivna razjedinjenost postmodernizma.