DOMAA ZADAA (5)

GLAGOLSKI OBLICI

ZADATAK: Podcrtati i odrediti sve glagolske oblike.

Na sam Badnjak padoe Cigani u selo. Prljava, gladna Ciganija rasu se po svim avlijama, ali je selo doeka gotovo neprijateljski i odbi od sebe. Iza duge svae i natezanja povedoe ih seljani prema umi te ih smjestie u dvoritu i u vrtu enoubice. Tu im prosto zapaliti vatru, razapeti atore i prenoiti, a sutra ujutro put pod noge! Bit e sami i slobodni, ali da se nitko ne usudi u selo; vie od onoga to im sada sami daruju nee od seljaka izmoljakati. Cigani se utaborie okolo kue, izmoreni hodom, izmueni studeni i gladom, kivni na one ljude. Dar je bio kukavan, djeca su plakala da su gladna, pa ne bi druge no zaklati jedno od stare kljusadi to im vukla kola. To uzradova Ciganad; nasta vika i mete u dvoritu. Djeca gurala daskom snijeg u kutove, mela kameni sto ispod doksata, loila vatre i rezala ranjeve, dok su stariji gulili s kljuseta kou a ene dizale erge. Dan je bio studen, ali vedar i tih. Smrznuta se uma sjala kao posuta biserom; poljane su i drumovi leali pokriveni snijegom; seljake kuice surih zidova i bijelih krovova blistale su na suncu, ovjenane redovima ledenih svijea to su visile o strehama lomei svjetlo u svim duginim bojama. Iz dimnjaka sukljali su ravno uvis stupovi dima: jedni jo crni kao aa, drugi bijeli kao srebro, a trei ve svi modrikasti i prozirni da se za njima vidjela daleka strmina niz koju se djeca sklizala na saonicama kriei iz svega grla. Ceste su bile puste, ali su ti one kuice govorile da je danas svaka od njih kao konica u kojoj vri i umi. Jedino je nova kua na dnu sela stajala hladna, zatvorena i utljiva. Zazvoni podne na crkvici, i zvonki glasovi jeknue u tiini. uma nije primala u se mjedenih usklika malena zvonca da ih ojaa peinskom jekom i zastre muklim glasom klanca i uplete u njih umore etinjaa pa da ih onda vrati selu, dublje, punije, tie ona ih danas odbi od sebe, sledenivi sve tople duboke glasove mjedenoga grla i protkavi u preu vie srebrnih zvukova zvek svoga bisera. Sunce je sjalo s visoka oblaei umu u dugine odore, sterui kruto mlijeko po ravnicama pa ak i pretvarajui u skerlet, svilu i kadivu one arene krpe na atorima i na leima ciganskim. Cigani su ve rezali meso na kamenu stolu. Nasta guranje i navala djece. Doskora se sve stia i umiri, i nije vie bilo uti no vakanje gladne gomile. Ba u taj as pokaza se na vratima dvorita krupan ovjek. Odijelo mu je jako toplo, ali izderanih koljena i lakata; na glavi mu ubara, o pasu dvije malene puke, a u naruju dijete. Na kosmatu licu nije bilo u prvi mah vidjeti no kukast nos i dvije velike, crne, otre oi.