SREDNJA STRUNA KOLA BERANE

PROCESORI, KARAKTERISTIKE I FUNKCIONISANJE

Struni rad

predmet: APLIKATIVNI SOFTVER I MULTIMEDIJA

Mentor: Edin Sutovi

kandidat: Erovi Ezudin

Page 1

Sadraj:
1. UVOD ............................................................................................................... 2 2. OSNOVNA STRUKTURA................................................................................. 3 3. UNUTARNJE KOMPONENTE ARHITEKTURE ............................................... 4 3.1. Registri........................................................................................................ 4 3.2. Kontrolna jedinica........................................................................................ 4 3.3. Integrirana izvrna jedinica......................................................................... 5 3.4. Jedinica pominog zareza........................................................................... 5 3.5. Primarni(L1) cache i cache kontroler.......................................................... 5 4. PROCES PROIZVODNJE ................................................................................ 6 4.1. Tehnologija procesa.................................................................................... 7 4.2. Veliina el. kruga......................................................................................... 7 4.3. Veliina ipa................................................................................................ 7 5. BRZINA PROCESORA .................................................................................... 8 5.1. Snaga procesora i napajanje...................................................................... 8 5.2. Vanjsko i unutarnje napajanje..................................................................... 8 5.3. Kontrola potronje energije......................................................................... 9 6. HLAENJE PROCESORA ............................................................................... 9 6.1. Problemi kod hlaenja procesora............................................................ 10 6.2. Pasivni hladnjaci.......................................................................................... 10 6.3. Aktivni hladnjaci........................................................................................... 11 7. BUDUNOST (DVIJE I VIE JEZGRI).12 7.6. Snaga zagrijavanja...................................................................................... 13 7.8. Kraj jednog doba......................................................................................... 14

Page 2

1) UVOD
Dakle, skoro nakon pola stoljea od pojave prvih raunala, a i prvih procesora kao njihovog temeljnog strojnog elementa, moemo rei da su procesori doivjeli brojne promjene i poboljanja sukladno s poveanim potrebama koje su se postavljale pred kompjutersku obradu podataka. No, sami razvoj procesora idilino je tekao sve do poetka 70-ih godina i ugl. su bili orjentirani na makroraunala i raunala posebnih namjena. Poetkom 70-ih godina i otkriem ipa-mikroipa poinje nova era u razvoju procesora. Central processing unit (CPU) je sredinji, centralni procesor. Katkad se naziva samo procesoraom. Cpu je mozak raunala koji obavlja najvei dio operacija tijekom obrade podataka, ujedno je i najvaniji dio raunalnog sustava gledano s motrita raunalne snage. Na osobnim raunalima radnim stanicama, sredinji je procesor smjeten u jednom ipu koji se naziva mikroprocesorom. Kod velikih strojeva, sredini procesor zahtjeva jednu ili vie tiskanih ploa. Komponenta CPU-a su aritmetiko-logika jedinica koja izvodi aritmetie i logike operacije, te kontrolna jedinica koja iz memorije vadi naredbe, dekorira ih i izvodi, pozivajui aritmetiko-logiku jedinicu kada je to potrebno.

Slika 1

Procesor ima znaajnu ulogu u sljedim bitnim karakteristikama raunala: Perfomanse- procesor ima najvaniju ulogu u perfomansama(mogli bismo rei u sirovoj snazi) raunala. Dok druge komponente isto imaju vanu ulogu u perfomansama sraunala, sposobnosti i brzini procesora odreuju maksimalne perfoanse sistema. Druge komponente samo dozvoljavaju procesoru da dosegne svoju punu brzinu i snagu. Programska podrka noviji, bri procesori omoguavaju upotrebu najnovijih programa. Novi procesori kao npr. Pentium sa MMX tehnologijom omoguava upotrebu specijaliziranih programa, koji jo vie podiu perfomanse raunala, neupotrebljivih na ranijim raunalima. Pouzdanost i stabilnost kvaliteta procesora je jedan od faktora koji odreuje pouzdanost raunala. Dok je veina procesora vrlo pouzdana, neki nisu. To takoer ovisi o generaciji procesora, starosti i koliko energije troe. Potronja energije i hlaenje obino procesor troi vrlo malo energije nasprem drugih sistemskih ureaja. Noviji procesori konzumiraju sve vie i vie energije. Potronja energije direktno utjee na grijanje procesora pa sve do sveukupne stabilnosti hlaenja ureaja.

Page 3

 Podrka matine ploe ovisno za koji se procesor odluili, treba obratiti pozornost o vrsti ipa na matinoj ploi, te o vrsti utora za procesor. Matina ploa takoer puno utjee na stabilnost, pouzdanost i brzinu sustava.

2) OSNOVNA STRUKTURA
Procesorove glavne komponente su: Jezgra srce same jedinice za izvravanje. Pentium ima dvije paralelne protone cjeline koje mu omoguuju da ita,interpretira, izvrava i alje dvije instrukcije istovremeno. Predvia grana ova jedinica pokuava pogoditi koje e se sekvenca izvriti svaki put kada program sadri uvjetno preskakanje (conditional jump), tako da Prefetch (dohvati unaprijed) i Decode Unit (jedinica za dekodiranje) mogu dobiti instrukcije unaprijed. Floating Point jedinica trea izvrna jedinica u Pentiumu, gdje se izvravaju ne - cijeli prorauni. Primarni cache Pentium ima dva on-chip cache-a od 8 KB svaki, jedan za kodove a drugi za podatke, koji su mnogo bri nego vei eksterni sekundarni cache. Sabirniko suelje ovo dovodi mjeavinu kodova i podataka u CPU, odvaja dva spremna za upotrebu, i tada ih rekombinira i alje natrag van.

Svi elementi ptocesora dre korak sa satnim mehanizmom (clock), koji diktira brzinu procesora. Prvi mikroprocesor imao je sat na 100 KHz, dok primjerice pentium pro ima sat na 200 KHz, koji kuca priblino 200 milijnuna puta u sekundi. Kako sat otkucava tako se dogaaju razne stvari. Programsko brojilo (PC) je interna memorijska lokacija koja sadri adresu sljedee instrukcije koju e izvriti. Kada doe vrijeme izvrenja, kontrolna jedinica prenosi instrukciju iz memorije u instrukciju registra (IR). U isto vrijeme, PC se poveava tako da pokazuje na sljedeu instrukciju u nizu; sada procesor izvrava instrukciju koja se nalazi u IR. Neke instrukcije obavlja i sama kontrolna jedinica pa ako npr.instrukcija kae skoi na lokaciju 2459, vrijednost 2459 se zapisuje u PC tako da procesor izvrava tu instrukciju sljedeu.Mnoge instrukcje zahtjevaju aritmetiku i logiku jedinicu (ALU). Ovo radi zajedno sa registrima osnovne namjene privremenim skladinim mjestima koja mogu biti uitana iz memorije ili zapisana u memoriju. Tipina ALU instrukcija bi mogla biti; dodaj sadraj neke memorijske lokacije registru osnovne namjene. ALU takoer mijenja i bitove u status registra (SR) kada se pojedina instrukcija izvri; ovaj registar sadri informaciju o rezultatu prijanjih instrukcija kao to je npr., skoi na adresu 7654 ako je prijanja instrukcija ostvarila prekoraenje.

Page 4

3) UNUTARNJE KOMPONENTE ARHITEKTURE

Ovaj dio opisuje razliite komponente koji ine unutarnju strukturu modernog procesora. Poput svakog sloenog djelia opreme, procesor je interno razlomljen na male djelie od kojih svaki ima svoju funkciju. Kako oni dijeluju ovisi o raznim faktorima i to se razlikuje od stroja do stroja, ali ipak svi imaju svoje osnovne djelove. Mnoge od njih nazivamo jedinice.

3.1

Registar

Registri su prostori za skladitenje unutar samog procesora u koji se spremaju podatci koje procesor obrauje. Svaki procesor ima po nekoliko registara, neki su za posebne namjene, a neki su za opu namjenu. Registri su najbra memorija PC-a, ak bra i od L1 cache-a zato to su direktno spojeni na procesorsku logiku. Veina operacija se obavlja preko registara, jer procesor ne moe direktno izvoditi aritmetike funkcije u memoriji. Ako npr., elimo dodati 1 memorijsko j lokaciji, procesor e normalno to uiniti tako to e uitati poetnu vrijednost iz memorije u registar, dodati 1 registru te zatim spremiti dobivenu vrijednost u memoriju. To se naravno dogaa veoma brzo procesora i neovisno o korisniku. Veliina (u bitovima) registara procesora e odrediti koliinu podataka moe procesirati u nekom vremenu. Ponekad ujemo priu o 16- bitnom ili 32-bitnom procesoru to se zapravo odnosi na veliinu registra unutra procesora. esto se krivo poistovjeuje irina sabirnice s veliinom procesora ; a zapravo svaki predstavljeni procesor u zadnjih nekoliko godina je 64-bitni.

3.2

Kontrolna jedinica

Kontrolna jedinica je zapravo sklop koji kontrolira protok informacija kroz procesor, i kontrolira aktivnost ostalih jedinica unutar njega. Na neki nain to je mozak unutar mozga budui da kontrolira ono to se dogaa unutar procesora, to u djelovima kontrolira ostatak PC-a. Funkcijekoje kontrolna jedinica izvodi variraju zbog unutarnje arhitekture PC-a. Na obinom procesoru koji prirodno izvrava x86 instrukcija, kontrolna jedinica izvrava zadatke dodavanja podataka, dekodiranja podataka, odreuje izvravanje i spremanje rezultata. Na procesorima sa RISC jezgrom, kontrolna jedinica ima znatno vie posla. Kontrolira prijenos x86 instrukcija RISC mikroinstrukcija i rasporeuje mikroinstrukcije izmeu raznih izvrnih jedinica. Na nekim procesorima kontrolna jedinica moe biti rascjepkana na dijelove zbog sloenosti zadataka koje mora izvoditi.

3.3

Integrirana izvrna jedinica

Veina posla koji se izvodi na PC-u je ostvarena sa integriranim informacijama, to jest sa cijelim brojevima i podacima koji su predstavljeni kao cijeli brojevi. Integrirane jedinice sainjavaju cijeli brojevi, slova i slini podaci. Ne-cijeli brojevi su nazvani brojevi pominog zareza. Njima se upravlja drugaije, koristei jedinicu pominog zareza. Integrirana izvrna jedinica je sklop u kojem se izvravaju instrukcije i izvrava posao. Stariji procesori imaju samo po jednu od tih jedinica te su instrukcije procesirane sekvencijski. Noviji zapravo koriste nekoliko tih izvrnih jedinica omoguujui simultano izvoenje instrukcija to poboljava ukupnu izvedbu. Napredniji procesori imaju pojedine izvrne jedinice posebno namijenjene za izvravanje samo odreenih instrukcija.

Page 5

3.4

Jedinica pomnog zareza

Jedinica pominog zareza je izvrna jedinica namijenjena za izvoenje matematikih funkcija na brojevima pominog zareza. To su svi brojevi osim integriranih brojeva,odnosno svaki decimalni broj. Integrirani brojevi su brojevi koji se obrauju u integriranim izvrnim jedinicama. Jedinica pominog zareza je ugraena u sve procesore od 486DX na dalje. Raniji procesori su morali koristiti integrirane izvrne jedinice za obradu brojeva pominog zareza to je bilo vrlo sporo, osim ako nisu imali poseban ip namijenjen za obradu tih brojeva nazvan matematiki koprocesor. Koprocesori su mogli raditi uz obine procesore kako bi poboljali obradu matematikih aplikacija. Poseban matematiki koprocesor je bolji od nieg, ali ipak je puno korisnije i bolje imati jedinicu pominog zareza za izvoenje matematikih funkcija integriranu u sam procesor, kao to to danas imaju svi noviji procesori.

3.5

Primarni (L1) cache i cache kontroler

Svi noviji procesori imaju ugraenu malu i brzu memoriju cache na ipu, kako bi sauvali nedavno koritene podatke i instrukcije.Vrlo esto se dogaa da ako procesor koristi neku lokaciju u memoriji, tada e joj pristupiti u skoroj budunosti. Koritenje cache memorije u koju se spremaju nedavno koriteni podaci, tedi vrijeme procesora koji bi se u drugom sluaju morao ponovo obratiti lokaciji u glavnoj memoriji. To mnogostruko ubrzava rad procesora budui da je glavna memorija puno skuplja od cache-a.Cache na procesoru je nazvan primarnim zato to je to cache koji je najblie procesoru. Svaki puta kada procesor zatrai informaciju iz memorije, cache kontroler koristi poseban sklop kojim prvo provjerava da li se traena informacija nalazi u cache-u. Ako se nalazi, tada je procesor poteen gubljenja vremena da trai informaciju u glavnoj memoriji. Mnoga raunala koriste i L2 ili sekundarni cache kako bi uhvatili nedavno koritene podatke koji ne stanu u malu primarnu cache memoriju. Kod tipinih procesora, doseg primarnog cache-a je od 8 do 64 KB, dok je puno vei kod novijih procesora. Stariji procesori (386 i prije) nisu uope imali L1 cache. Ti cache-ovi su vrlo brzi zbog toga to rade na punoj brzini procesora u koji su integrirani. Dodatno, veina cache-a su asocijativni to poboljava anse za pogodak na cache kad procesor potrauje informaciju. Postoje dva razliita naina na koji procesor moe organizirati primarni cache - neki procesori koriste jedan cache za obavljanje komandnih instrukcija i programskih podataka; to se naziva ujedinjeni cache. Drugi imaju posebni cache za pohranu podataka, a posebni za pohranu instrukcija. U nekim sluajevima sposobnosti cache-a za podatke i cache-a za instrukcije ne moraju biti iste. Dananji procesori imaju od 512kB do 2 MB cache.

Page 6

4) PROCES PROIZVODNJE
Ono to razlikuje mikroprocesor od njegovih predaka,koji su se sastojali od ventila,samostalnih tranzistora ili malih IC-a,je to da sada prvi put imamo cijeli procesor na jednom jedinom silikonskom ipu.Silicij je osnovni materijal od kojeg se rade ipovi.To je poluvodi koji,kada se napuni neistoama u odreenom uzorku,postaje tranzistor,osnovna cigla gradnje i rada digitalnih krugova.Proces ukljuuje bakrorezanje tranzistora,otpornika,spajanje unutarnjih staza,itd. na povrini silicija.Prvo se stvori komad izlivenog silicija(ingot). Mora imati savreno istu kristalnu strukturu,aspekt koji stavlja ogranienja na njegovu veliinu.U ranim danima,ingoti su bili ogranieni na promjer od 2, iako je sada standardno 8. U slijedeem stadiju, ingot se ree u krike pod nazivom oblate (wafers). Oblate se zatim poliranju dok ne dobiju povrinu savreno glatku poput zrcala. Na tim oblatama se rade ipovi. Obino se od jedne oblate napravi dvanaestak mikroprocesora.Strujni krugovi se rade u slojevima. Slojevi se rade od razliitih tvari. Npr.,silicijev dioksid je izolator, a polisilicij sainjava vodljive trake. Kada je isti silicij izloen, moe se bombardirati sa ionima da bi se dobili tranzistori to se zove punjenje. Da bi se napravile zahtijevane sposobnosti, slojevi se dodaju da bi prekrili cijelu povrinu oblate, a suvine povrine se bakrorezanjem odstranjuju. Da bi se to napravilo, novi sloj se pokriva fotootporom, na kojeg se zatim projicira image eljenih sposobnosti. Nakon izloenosti, miu se oni dijelovi fotootpora koji su bili izloeni svjetlosti, ostavljajui za sobom masku kroz koju moe poeti bakrorezanje. Ostaci fotootpora se kasnije miu pomou otapala.Taj se proces nastavlja, sloj po sloj, dok se ne napravi cijeli strujni krug. Nepotrebno za rei je da, budui da su ovdje mjere reda veliine milijuntog dijela metra, i najmanja estica praine moe ozrokovati havariju. Te estice mogu biti velike od 1 do 100 mikrona u promjeru 3 do 300 puta vee od urezanog imagea. Mikroprocesori se proizvode u istim sobama - ultra istoj okolini gdje radnici nose svemirska odijela.U ranim danima, poluvodika proizvodnja je bila i pogodak i promaaj, sa uspjenou manjom od 50% ipova. Danas je puno vea uspjenost, ali nitko ne oekuje da svih 100% proizvedenih ipova radi.im se stave svi slojevi na oblatu, svaki ip se testira i oznauju se svi koji nisu ispravni. Individualni ipovi se sada odvajaju, i u ovom trenutku se zovu dies. Oni s grekom se odbacuju,dok se oni ispravni pakiraju u pinska kuita keramike pravokutnike sa redovima pinova na donjoj strani a ljudi ih zovu mikroprocesori.4004 je koristio 10-mikronski proces; najmanje urezano svojstvo bilo je u promjeru veliine deset milijuntog dijela metra. Po dananjim standardima,to je ogromno. Npr, Pentium Pro bi u tim uvjetima bio veliine 5.5x7.5, i bio bi spor; brzi tranzistori moraju biti mali. Do 1998.veina procesora je koristila 0.25-mikronski proces sa 0.1-mikronskim procesom kao ciljem svih proizvoaa. Dananji procesori se izrauju u 90-nanometarskoj tehnologiji, no uurbano se radi na prelasku na 65-nanometarski proces, dok je Intel ve najavio i 45-nanometarski proces.

Page 7

4.1

Tehnologija procesa

Postoje razliite vrste poluvodia, koje se razlikuju po tome kako se izrauje tranzistor iz silicija. Razlike su vrlo tehnoloke,pa neemo ulaziti previe u detalje. Proces koji se koristi pri proizvodnji ipova ima utjecaja na: mali krugovi ili veliina procesora, to se odnosi na koliko se moe procesor minijaturizirati i koliko tranzistora se moe upakirati u dati prostor maksimalna brzina koju moe postii ip zahtijevani napon koliina stvorene topline i potronja energije, koji su funkcija od preostalih tri uvjeta Veina procesora se proizvodi u tehnici pod imenom CMOS proces. CMOS dolazi od Complementary Metal Oxide Semiconductor i odnosi se na djelominu metodu izrade tranzistora iz silicija. Stariji procesori su se proizvodili u starijoj tehnologiji; originalni 8088 procesor se proizvodio NMOS tehnologijom. Pentium procesori su se proizvodili u BiCMOS tehnologiji (Bipolar CMOS) i imali su odreene prednosti i manjkavosti u odnosu na CMOS tehnologiju. Intel se vratio na CMOS standard jer dozvoljava vee brzine procesora na manjim naponima, to omoguava odravanje napona na niskim razinama.

4.2

Veliina el. krugova

Veliina kruga ili veliina procesora se odnosi na stupanj minimizacije procesora. Da bi se izradili to moniji procesori, vie je tranzistora potrebno. Da bi se sve vei i vei broj tranzistora smjestio na istu povrinu potrebno je neprekidno smanjivati veliinu tranzistora. to su procesori bri, tim su i gui, a s tim dolazi i problem potronje energije i zagrijavanja. Veliina el. kruga je glavni ograniavajui faktor u brzini procesora, a to je pak faktor u pretjeranom zagrijavanju. Takoer ima i izravno utjecaj na veliinu ipa. Sve naprednija i naprednija tehnologija dozvoljavaju sve vee i vee smanjivanje krugova. Nekad se smatralo nemoguim smanjiti veliinu kruga ispod 1 mikrona; veina dananjih procesora se izrauje u 0.25 mikronskoj tehnici, dok u 0.18 mikronskoj tehnici e se tek izraivati. Sad se smatra da e se krugovi moi smanjiti ak do 0.08 mikrona. To e zasigurno dovesti do skroz nove generacije procesora, vrlo brzih s malom potronjom energije.

4.3

Veliina ipa

Veliina ipa u procesoru se odnosi na veliinu fizike povrine na keksu. Tipino se mjeri u kvadratnim milimetrima. Vanost veliine ipa je oita - to je manji ip vie ih se moe izraditi iz jednog keksa. Vei ip znai manje dobivenih ipova iz jednog keksa i s tim vea cijena. Vei ip takoer troi vie energije. Tri vana faktora u veliini ipa su veliina el.kruga mjerena i mikronima, tehnologija koja se koristi i naravno sam dizajn procesora (noviji procesori su u pravilu vei jer sa sobom donose i nove mogunosti i funkcije). Smanjivanje veliine el. kruga je djelomino klju u smanjivanju ipa. Na primjer, prva generacija Pentium procesora upotrebljavala je krugove veliine 0.8 mikrona i potrebna povrina po ipu je bila 296 mm2. Druga generacija

Page 8

Pentium procesora upotrebljavala je krugove veliine 0.6 mikrona i povrina ipa se smanjila za 50%, tj. na 148 mm2.

5) BRZINA PROCESORA
Brzina na kojoj procesor moe raditi je funkcija mnogih faktora. Neki od njih su povezani s dizajnom samog procesora koji diktira unutarnje vremensko usklaivanje koje ograniava maksimalnu brzinu procesora kojom on moe upravljati. Proizvodni faktori su povezani s tehnologijom izrade, veliinom el. kruga i ipa i kvalitetom procesa. Uglavnom to je manji ip, bre moe raditi. U skladu s tim manje se energije troi, a vie topline stvara; toplina se stvara kad tranzistor prelazi iz 1 u 0 i obratno, te to je bri ip, bre se mijenjaju stanja, a samim tim se generira vie topline. ip koji se pregrije izaziva prekid rada ili krivo raunanje. Dizajneri smanjuju veliinu kruga u ipovima kako bi smanjili zagrijavanje, a poveali brzinu procesora. Postoje i tzv.proizvodna variranja (nestalnosti) koje dozvoljavaju pojedinim ipovima da rade na veim brzinama iako su proizvedeni u istom procesu i s istim keksima. To se zove procjena brzine i provodi se tokom testiranja.

5.1

Snaga procesora i napajanje

U ranim danima raunala, nije trebalo brinuti o potronji energije od strane procesora. Tada ih nije bilo puno i nisu radili bogzna kakve operacije. Bili smo oduevljeni samim tim to postoje. Kako je vrijeme prolazilo nai zahtjevi nad tim strojevima su rasli i novi naini uporabe su pridonijeli da se potronji energije pridoda vei znaaj. Sve je to dovelo do zbunjujeeg skupa raznih napona napajanja,jer do tada sve je radilo na 5V.

Potronja energije i napon napajanja procesora vani su zbog:

potronja energije povezana je s poveanim zagrijavanjem,koji je primarni neprijatelj u postizanju boljih perfomansi.Noviji procesori su vei i bri, te njihovo hlaenje moe biti ozbiljan problem. sa milijunima raunala u svijetu, i katkad na tisue njih samo u jednoj kompaniji, dovode do ogromne koliine energije koja je potrebna za njihov normalan rad to prije 5 godina nije bilo zabrinjavajue. smanjenje koliine potronje energije je primarni cilj dizajnera notebook raunala, poto oni rade na baterije koje imaju ogranieno vrijeme koritenja jer se isprazne. Takoer oni imaju vie problema s grijanjem zbog toga to je u njima sve vrlo stisnuto u malom prostoru.

Noviji procesori tee tome da napreduju u funkcijama,mogunostima i brzini rada, to dovodi do poveane potronje energije. Dizajneri procesora nadoknauju taj problem upotrebljavajui poluvodie koji troe manje energije, te smanjujui veliinu el.krugova i ipova.

Page 9

5.2

Vanjesko i unutarnje napajanje

Rani procesori koristili su jednostruko napajanje koje je upotrebljavala i matina ploa i procesor, obino 5V. Kako su procesori napredovali u brzini i veliini teili su manjem naponu napajanja, pa su dizajneri morali rijeiti taj problem. Prvi korak je bio smanjiti napon na 3.3V. Noviji procesori jo su vie smanjili napon, koriste tzv.dvostruko napajanje.Procesori s dvostrukim napajanjem koriste dva razliita napona. Vanjski ili I/O napon je vei, obino 3.3V za kompatibilnost s ostalim ipovima na matinoj ploi. Unutarnji ili jezgreni napon je manji, obino od 2.5 do 2.9V. Takav dizajn dozvoljava da se ne mora mijenjati cijeli dizajn matinih ploa, ipova, itd. Ono to se mora promijeniti da bi noviji procesori radili to je regulator napajanja na matinoj ploi.

5.3

Kontrola potronje energije

Prisiljen primarno da stavi bre i jae procesore u notebook raunala, Intel je napravio sklop za kontrolu potronje energije kako bi omoguio procesorima da sauvaju energiju i produe trajanje baterija. To je bilo prikazano u 486SL seriji procesora, koji je poboljana verzija 486DX procesora. Naravno ta funkcija je standardizirana i ugraena je u sve sljedee procesore, a naziva se SMM, to znai System Management Mode.SMM sklop je integriran u ip ali radi samostalno i nadzire potronju energije na temelju procesorske aktivnosti. Dozvoljava korisniku da odredi nakon kojeg intervala neaktivnosti e se procesor djelomino ili potpuno ugasiti, tj. smanjiti potronju. Takoer podrava suspend/resume funkciju koja se koristi za trenutno paljenje i gaenje, veinom koriteno na notebook raunalima. Sve te opcije se podeavaju iz BIOS-a.

6) HLAENJE PROCESORA
Potreba za specijalnim sistemom hlaenja procesora prerasla je iz nebitne stvari u vrlo ozbiljni problem tokom 1990-ih. Danas postoje razliite vrste hlaenja procesora, koje emo podrobnije objasniti u ovom poglavlju. Sa 80386 i ranijim procesorima koji su radili na malim brzinama i s relativno malo tranzistora, nije bilo problema s grijanjem, nije bilo potrebe za specijalnim hladnjacima jer se ipovi jednostavno nisu toliko jako zagrijavali. Ventilator u napajanju je bio dostatan da zrak lagano struji kroz kuite, te je bilo dovoljno za hlaenje procesora i ostalih dijelova raunala. Veina 386-ica i ranijih procesora nije koristila nikakvo specijalno hlaenje.Prvi procesor koji je zahtijevao dodatno hlaenje bio je 80486DX2/66, koji se znao prilino zagrijati u normalnim okolnostima.Veina novijih procesora zahtijeva specijalno hlaenje, iako koliko je potrebno i kako bi to trebalo biti napravljeno ovisi o samom procesoru, mjestu gdje se koristi i o kvaliteti rashladnog sistema.Neki procesori su vrlo osjetljivi na ispravno hlaenje od drugih. Npr, Cyrix 6x86 procesori su alternativni Pentium procesorima i umeu se u isto podnoje, samo to se vie griju. Ustvari, postoje posebni aktivni hladnjaci dizajnirani ba za 6x86 procesore, koji hlade jae od onih za Pentium procesore.

6.1

Problemi kod hlaenja procesora

Page 10

Procesori, kao i svi drugi elektroniki ureaji, imaju odreenu granicu temperatura na kojima mogu sigurno raditi. Ako se procesor pregrije problemi su obino rezultat. Ti problemi mogu imati razliite oblike i mogu se jako teko ustanoviti zato jer esto utjeu na ostale sisteme u raunalu. Najei simptomi pregrijavanja procesora su ruenje sistema, smrzavanja i sluajna resetiranja. Naravno, nije iskljueno da neki drugi problemi mogu uzrokovati iste te simptome. Pregrijani procesor se takoer oituje kroz pogreke u memoriji, aplikacijama,na disku, ili mnotvo drugih stvari. Neki procesori nakon pregrijavanja mogu biti nepovratno uniteni, iako se to rijetko deava.

6.2

Pasivni hladnjaci

Prvi tip hlaenja procesora je bio stavljanje hladnjaka na procesor; dio koji se ve jako dugo koristi u svijetu elektronike za hlaenje elektronikih elemenata. Televizori i radio ureaji su ih koristili mnogo godina, ima ih i u napajanjima raunala, pa i na samim matinim ploama. Ti hladnjaci se nazivaju jo i pasivni, to jednostavno znai da nema pominih dijelova na hladnjaku za razliku od aktivnog na kojem se nalazi privren ventilator.Primjena hladnjaka je jednostavna - hladi procesor koristei toplinsku vodljivost i radijaciju. Veliki komad metala (najee aluminij) sa rebrima privren je na povrinu procesora. Metal hladnjaka odvodi toplinu s procesora, a zrak struji kroz rebra hladnjaka i poboljava hlaenje. to je vea povrina hladnjaka i rebra bolje je i hlaenje. Neki hladnjaci u novijim raunalima mogu biti ogromni, povrine 2 do 3 puta vee od samog procesora.Hladnjak je uvren na procesor na dva naina. Neki procesori dolaze s ve zalijepljenim procesorom na sebi. Drugi se mogu skidati, a uvruju se tako da se zakvae za podnoje procesora ujedno stiskajui procesor prema dolje. Takvi hladnjaci bi u pravilu trebali koristiti i pastu za odvoenje topline koja se nanosi izmeu procesora i hladnjaka za poboljano prenoenje topline s procesora na hladnjak.

6.3

Aktivni hladnjaci

Aktivni hladnjak je samo proirenje pasivnog hladnjaka. Normalno i on koristi metal s rebrima privren za procesor, ali ima vlastiti mali ventilator koji direktno pue kroz rebra i na taj nain dobro hladi. To uklanja potrebu pasivnog hladnjaka za potrebom strujanja zraka kroz hladnjak (npr.ventilator iz napajanja).Aktivni hladnjaci takoer mogu se uvrivati ljepilom ili polugicama. Opet se preporua koritenje paste za odvoenje topline ako se koriste polugice zbog poboljanog odvoenja topline, jer u protivnom zbog nesavrenosti uvrivanja pomou polugica moe doi do loeg dodira izmeu procesora i hladnjaka to umanjuje sposobnost hlaenja i na taj nain moe dovesti do pregrijavanja.Kvalitetni ventilatori koriste kugline leajeve i dolaze s trogodinjom garancijom. No oito je da zato kotaju i do 7 puta vie od obinih (iako je to jo uvijek nita naspram novog procesora).

7) BUDUNOST (DVIJE ILI VIE JEZGRI)

Page 11

7.1

Uvod

Jo prije koju godinu odravanje Mooreova zakona (snaga procesora se udvostruuje se svakih 18 mjeseci) nije uope bio nikakav problem. U tu se svrhu u najveoj mjeri koristilo poveanje radnog takta procesora i, kako su stvari stajale, inilo se da taj postupak moe ii u nedogled. No, ba kad smo pomislili da su svi problemi rijeeni, proizvoai su doli do svojevrsnog zida koji se najbolje moe opisati kao barijera od etiri gigaherca. Pokuaji da se ta barijera dosegne i prestigne pokazali s da to nee biti nimalo laka zadaa te da e za njezino ostvarivanje trebati obaviti ne samo tehnoloke, nego i neke druge promijene, a tu prije svega se misli na nain koritenja procesora i njegovu stvarnu iskoristivost u raunalu. Glavni problem konstantnog ubrzanja radnog takta javlja se u obliku generiranja sve vee koliine topline koju je potom vrlo teko izvui iz samog procesora, a ni daljnja njezina odvodnja izvan kuita nije tako jednostavna kao nekada kada je za sve bio dovoljan jedan jedini ventilator ili ak samo konvekcijsko hlaenje. Poveanje radnog takta dovelo je do toga da je sve vea energetska potronja procesora uzrokovana vie porastom parazitskih i lutajuih struja nego poveanjem broja tranzistora koji obavljaju koristan posao. Moe se na odreen nain zakljuiti kako je energetska iskoristivost modernog procesora psotala prilino malena.

7.2

Zaetci

Budui da je bilo oigledno da se takt nee tako skoro poeti ponovno ubrzvati, bilo je oigledno i da treba pronai neki drugi nain koji e osigurati daljnje ostvarenje Mooreova zakona, a ujedno i ponukati kupce na zamjenu starijih modela procesora novima. Prva inaica mogueg rjeenja bio je procesor Pentium 4 s tehnologijom Hyperthreading koja taj procesor efektivno pretvara u svojevrstan dual-processor sustav, ali i dalje zadrava koritenje samo jednog fizikog procesora to pozitivno djeluje na ukupnu cijenu sustava . Posve je jasno da tu ipak nije rije o potpunom dvoprocesorskom sustavu, no neke su mu karakteristike vrlo bliske, stoga se moe zakljuiti kako mjesta za dobitak na brzini rada tu ima. Osnova Hyperthreadinga ve je poodavno ugraena u moderne procesore, a rije je o paralelnom obraivanju programskog koda. Radi se o takozvanom implicitnom paralelizmu gdje procesor izvrava linije koda koje slijede jedna drugu, ali ne ovise jedna o drugoj. Tako ve u klasinom dizajnu Pentiuma 4 imamo dvije integer jedinice i jednu FP/SSE2 jedinicu, koje mogu obraivati vie naredbi istovremeno. Pogledamo li, meutim, strukturu x86 koda, lako emo uvidjeti da je stupanj implicitnog paralelizma u njemu prilino ogranien, to kao posljedicu ima nedovoljnu iskoritenost internih struktura peocesora. Razliiti se izvori slau kako je stvarna iskoristivost procesora Pentium 4 s veinom aktualnih softverskih aplikacija svega oko 40%, to znai da otprilike 30 milijuna tranzistora dobar dio vremena ne radi nita nego eka sljedeu naredbu koju treba obraditi. Situacija je gotovo istovjetna i kad je u pitanju AMD-ov Athlon, iako je on obzirom na tri odvojene FP jedinice neto efikasniji.

7.3

Virtualne jezgre

Hyperthreading procesori (koje nalazimo samo u Intelovoj paleti proizvoda) ne pokuvaju ubrzati rad tako da u jedinici vremena izvravaju jo vie instrukcija istog programskog niza. Kod njih se ubrzanje rada postie istovremenom obradom instrukcija iz odvojenih programskih nizova. Odjednom se izvravaju dva neovisna procesa (thread) ime se puno lake ostvaruje bolja iskoristivost pojedinih njegovih radnih jedinica. Osnovni dizajn procesora se unato tomu nije previe promijenio. Interni ustroj nije udvostruen. Samo su proireni elementi kontrolne logike

Page 12

smjeteni prije i poslije radnih jedinica, a ujedno je poneto poboljan ustroj same jezgre. Njezini su osnovni radni elementi uglavnom ostali isti, pa je kontrolna logika glavni element odgovoran za predstavljanje Hyperthreading procesora kao dvoprocesorskog sustava. Tako e Windowsi virtualne procesore skrivene unutar Pentiuma 4 prepoznati kao dva odvojena procesora, a isto tako e ih prepoznati i aplikacije koje su pisane tako da iskoriste prednosti vieprocesorskih sustava. Nain na koji Hyperthreading procesor radi u osnovi je vrlo jednostavan. Predstavlja se kao dva virtualna procesora koji nemaju prioritete, a ni striktnu podjelu po radnim jedinicama, nego podjednako konkuriraju za tri radna cjevovoda (pipeline) koji im se dinamiki dodjeljuju. Ako, primjerice, jedan proces zahtijeva uitavanje podataka iz glavne memorije, a ne iz L1 ili L2 cachea , onda e za to vrijeme (stotine ciklusa) drugi procesor dobiti na raspolaganje sva tri cjevovoda. Trebaju li meutim oba logika procesora podjednaku radnu snagu, cjevovodi e im biti dodjeljivani pri svakom radnom taktu. Stoga dobitak na brzini rad nije dvostruk, nego ovisno o aplikaciji iznosi od deset do trideset posto, a u rijetkim kombinacijama zabiljeeno je i etrdesetpostotno poveanje brzine.

7.4

Dva u jednom

Iako znaajni, takvi dobici na brzini nisu zadovoljili ni proizvoae ni potroae, a naravno da nisu zadovoljni ni marketinki odijeli koji uvijek ele neto s im mogu privlaiti budue korisnike i uvjeravati ih kako je upravo njihov proizvod ono to neizostavno trebaju. Trebalo je otii korak dalje, ali jo uvijek pod osnovnim ogranienjem da se upotrijebi samo jedan fiziki procesor odnosno jedno procesorsko podnoje kako bi se izbjeglo koritenje puno skupljih vieprocesorskih matinih ploa. Budui da je istovremeno s udaranjem u granicu od 4GHz dosegnut ve zavidan stupanj smanjivanja elektronikih elemenata procesora (i drugi ipova), dolo se do logine ideje da se na osnovi supstrat postave dvije identine jezgre, to takav procesor efektivno pretvara u dva procesora uz (eljeno) zadravanje samo jednog procesorskog kuita. Jasno je da je pritom ipak trebalo rijeiti neke dodatne probleme, no kako su oni u velikoj mjeri ve bili rijeeni u prvim vieprocesorskim sustavima, nova je ideja vrlo brzo dobila na popularnosti i nije trebalo dugo ekati do njezina ostvarenja u praksi. Oekivalo se, naravno, da e Intel probiti led i predstaviti prvi dvojezgreni (dual-core) procesor, no ta je ast pripala AMD-u koji je predstavio odlino rijeenje vrlo dobrih radnih karakteristika. Intel je odgovorio svojom serijom procesora s oznakom D, no ni AMD u meuvremenu nije spavao, te je i on odgovorio serijom procesora Athlon 64 X2, koji sami po sebi predstavljaju odlinu reklamu za multi-core tehnologiju i zorno prikazuju da je to put kojim treba nastaviti. Iako je AMD bio prvi, moe se rei kako dva glavna igraa, barem kad su u pitanju dual-core procesori vode mrtvu utrku. Najvee se razlike ne vide u samoj tehnologiji, nego u pristupu prodaji i marketingu, a zanimljivo je uoiti kako su se pozicije nekako zamijenile. Tako AMD svoje dual-core procesore vie gura na trite radnih stanica i servera, dok Intel pokuava osvojiti mainstream dio trita. Tako se dogodilo da je AMD-ov procesor Athlon 64X2 postao i bolje i skuplje rijeenje od Intelove serije D, no lako je mogue da konanu pobijedu odnese Intel jer e niom cijenom osvojiti vei dio trita koji e kasnije biti spremniji na ponovnu nabavu Intel dual- i multi-core procesora. Teko je prognozirati kako e se situacija zaista razviti, ali je iz trenutne politike obaju proizvoaa lako proitati kako ona prije svega proizlazi iz njihovih proizvodnih mogunosti. AMD na tom podruju jo uvijek znaajno zaostaje za Intelom, stoga je jasno da svojim najboljim produktima mora dati odreenu dozu ekskluzivnosti. Intel je pak u stanju zatrpati trite velikom koliinom procesora te tako postii veliku penetraciju i nisku cijenu to u najveoj mjeri i ini.

Page 13

7.5

Snaga dizajna

Najvea snaga AMD-ova procesora Athlon 64 X2 je u tome to se njegov dizajn zasniva na vrlo monom osnovnom dizajnu razvijenom jo za porodicu procesora Optreon, a brojne zajednike elemente s njima ima jo i AMD-ov Turion 64. Svi ti zajedniki elementi koji trenutno ponajbolje funkcioniraju u X2 procesorima predstavljaju prilian trn u oku Intelu jer AMD-u omoguuju jednostavno i brzo prilagoavanje procesora novim zahtjevima trita, pa se tako ve pria kako bi se uskoro mogao pojaviti pokazni viejezgreni model procesora (i AMD i Intel najavili su poetkom 2007. etverojezgrene procesore) koji ne bi koristio dvije, nego etiri posve samostalne jezgre. Time bi AMD ve dobrano zagazio u pudruje naprednih raunala, ali bi istovremeno i to podruje pribliio iroj korisnikoj populaciji, to bi svakako dovelo do tektonskih poremeaja na tritu procesora. No o tome u skoroj budunosti, a sada se pozabavimo onim to Athlon 64 X2 nudi danas. Procesor se interno sastoji od dviju samostalnih jezgri. Uz svaku je vezano 128 kB L1 i 1 MB L2 meuspremnika (cache). Jezgre su povezane specijalnom vezom preko koje komuniciraju punom brzinom (maksimalni radni takt), ime se postie efikasnost o kojoj procesori Pentium D mogu samo sanjati. Jezgre koriste isti memorijski kontroler integriran u sam procesor, a takoer dijele isti HyperTransport link. Zanimljivo je da se obje komponente nisu mijenjale jo od trenutka kad je Athlon prebaen na 90-nanometarski proizvodni proces, to dovoljno govori o kvaliteti osnovnog dizajna zapoetog jo na procesorima Opteron i dalekovidnosti AMD-ovih strunjaka koji sada anju uspjehe ije je sjeme posijano jo prije nekoliko godina. Dobar dizajn omoguio je jednostavno kreiranje cijele palete dvojezgrenih procesora. Bilo je dovoljno varirati veliinu meuspremnikai brzinu radnog takta i ve je tritu ponueno dovoljno raznolikosti koja e zadovoljiti veliinu korisnika. Tako, primjerice, najjai model 4800+ ima radni takt od 2.4 GHz i 2X1 MB meuspremnika, dok se model 4600+ kreirao tako da je zadran isti radni takt, ali je meuspremnik smanjen na 2X512 KB. Krenemo li jo nie, doi emo do modela 4400+ kojemu je radni takt smanjen na 2,2 GHz,ali mu je vraen meuspremnik kapaciteta 2X1MB. Jednostavne varijacije daju razliite proizvode,a da se pritom osnovna funkcionalnost ne mijenja. Uoimo li jo da novi procesor nije zahtjevao posve nove chipsete, moemo zakljuiti kako je AMD zaista vrlo dobro rijeio dual-core zadau.

7.6

Snaga zagrijavanje

Kod Intelova procesora Pentium D situacija je neto zamrenija, a osnovni problemi proizlaze iz injenice da na radnom taktu od 3,2 GHz procesor ima termalnu disipaciju od 130W. Drugi je nedostatak dizajna u tome to je trebalo napraviti posve nove chipsete jer se kod Intela memorijski kontroler ne nalazi u procesoru nego u northbridge dijelu chipseta. Neke su stvari ipak ostale unutar dobro poznatih okvira. Procesori Pentium D i dalje se mogu koristiti u LGA775 podnojima, a koristi se i provjerena 800-megahercna FSB sabirnica. Zanimljivo je da jezgre koriste FSB sabirnicu za svoju komunikaciju, to je svakako loije rijeenje od AMD-ovog gdje jezgre komuniciraju preko internih veza i to maksimalnim radnim taktom. Svaka jezgra ima L2 cache kapaciteta 1MB. Prema nekim izvorima,razmiljalo se i o kapacitetu od 2MB po jezgri, no ispostavilo se da bi to bio preveliki zahtjev za 90-nanometarski proizvodni proces. Stoga se moe oekivati kako e L2 cache narasti tek kad Intel prijee na proizvodne procese jo manjih dimenzija. Unato navedenim ogranienjima Intel je ipak uspio postii da je brzina izvravanja odgovarajuih vienitnih (multi-threaded) aplikacija znaajnije vea od brzine kojom bi se one izvravale na standardnom single-core procesoru. Jedno od neospornih prednosti u odnosu AMD

Page 14

Athlon 64 X2 javlja se kod inaice Extreme Pentiuma D. Ta inaica osim dvije jezgre nudi jo i tehnologiju Hyperthreading primjenjenu na svakoj jezgri,pa se operativnom sustavu predstavlja kao 4 logika procesora. Moe se rei kako kombinacija dviju fizikih i dviju virtualnih jezgri ponajbolje iskoritava sve resurse, no to ete platiti prilino skupo, to koritenje takvog procesora ograniava na prilino malen krug potencijalnih korisnika. Najvei je problem Intelovihprocesora Pentium D ipak u velikoj energetskoj potronji. Uspije li Intel rijeiti taj problem i jo vie se pribliiti granici od 4 GHz, vidjet emo i znaajniji napredak u brzini izvravanja multi-threaded softvera, a da pritom taj napredak neemo morati platiti koritenjem rashladnih sustava dostojnih space-shuttlea.

7.7

Najava

Oba proizvoaa procesora najavila su poetkom nove godine na trite pustiti etverojezgrene procesore (Intel ostaje pri novom brandu Core 2 Quatro), s tim da su oba proizvoaa izbacila i nove ipsete AMD-AM2, Intel-975X. No AM2 procesori, unato istom broju pinova kao i 940 procesori, nee biti kompatibilni sa 940 ploama. Jo jedna novost iz AMD-a e biti kompatibilnost sa DDR2 memorijom to Intel koristi ve godinu dana.

7.8

Kraj jednog doba

Ono to se iz dogaanja u proloj godini,ali i dogaaja predvienih za ovu godinu,moe zakljuiti je da ni jedan ni drugi proizvoa procesora nisu sposobni poveavati performanse svojih proizvoda na klasian nain, poveavanjem radne frekvencije. Epilog utrke za gigahercima koja je poela jo u vrijeme Pentiuma III je sadanji nagli prelazak na viejezgrenost i virtualizaciju, koncepte dobro poznatih iz velikih raunalnih sustava. Bitno je naglasiti da je zadatak poveanja performansi uvelike prebaen na lea proizvoaa softvera. U zlatno doba gigahercne trke, proizvoai softvera mogli su raunati na prilino konzistentan rast performansi hardvera pa se nisu previe zamarali optimizacijama i iskoritavanjem egzotinijih mogunosti procesora. Takvoj je politici sada kraj budui da su oba proizvoaa procesora performanse morali poeti poveavati paralelizacijom, a ne sirovim poveavanjem jedne jedine jezgre. Prvi rezultati ovakve strategije su dvojezgreni procesori, no to je samo poetak budui da su obje tvrtke potvrdile razvoj etverojezgrenih procesora za 2007.g. Da bismo vidjeli osjetne razlike u brzini izvoenja aplikacija i pomake koje obeavaju proizvoai po formuli vie jezgri-vie performanse nuno je da se proizvoai softvera trgnu i ponu planirano kodirati softver koji e iskoristiti mogunosti viejezgrenih procesora. Programeri e morati zagrijati stolice i uloiti vrijeme u uenje novih trikova i mnogo vie planirati projekte u potrazi za zadacima koji se mogu paralizirati. Ruku na srce, danas je situacija mnogo bolja nego u vrijeme stavljanja prvih dvojezgrenih procesora, no za pravu viejezgrenu budunost potrebne su radikalnije promjene. Zasigurno e ih biti, no koliko brzo, pokazat e vrijeme.

Page 15

Literatura: http://www.tp-smith.co.uk/a5/hardware.html (prosinac,2011.) http://laris.fesb.hr/predavanja/cpu.html (prosinac 2011.) http://hr.wikipedia.org/wiki/Procesor (prosinac 2011.) informatiki- enciklopedijski rjenik prof. Dr. Sc. eljko Panjan ISBN 953-6748-00-2 Informatika kompjuteri i primjena Zageb, 1995 ISBN 953-96095-0-X Goran Smilji Raunala i procesi Zagreb, 1991 ISBN 86-03-00092-1

Page 16