Pokajanje - tewba

Ne postoji ovjek kojem nije odreeno da grijei i pravi prijestupe. Zato je svakom nareeno da se pokaje Allahu d.., vrati se svome Gospodaru, ostavi grijehe koje je uinio i zamoli za njihov oprost. Ova konstatacija je u skladu sa ovjekovom prirodom sa kojom je stvoren. O njoj govore i potvruju je Kur'an i Sunnet Allahovog Poslanika, sallallahu 'alejhi we sellem.

Imam Tirmizi biljei hadis u kojem Poslanik, sallallahu 'alejhi we sellem, kae: ''Svaki sin Ademov (ovjek) grijei, a najbolji grijenici su oni koji se mnogo kaju.'' U drugom hadisu kojeg biljei imam Muslim od Ebu Hurejre, r.a., stoji da je Allahov Poslanik, sallallahu 'alejhi we sellem, rekao: ''Tako mi Onoga u ijoj je ruci moja dua, kada vi ne biste grijeili, Allah d.. bi vas zamijenio narodom koji e grijeiti i moliti Allaha d.. za oprost, a On e im pratati.''

Pokajanje u islamu nije stvar do koje je nemogue doi, niti se radi o komplikovanim etapama kroz koje pokajnik moe proi samo uz uloeni veliki trud i napor. Pokajanje je jednostavno i lahko. Njegova vrata su u svakom trenutku otvorena i na njih moe ui ko god se eli pokajati i od grijeha oistiti. Od Allahove d.. milosti ga nee niko otjerati, sa Allahovih vrata ga nee niko vratiti. Izmeu njegove tewbe i Allaha d.. nema nikakvog posrednika ma koliko bili veliki i mnogobrojni njegovi grijesi. Kae Uzvieni: ''Reci: "O robovi Moji koji ste se prema sebi ogrijeili, ne gubite nadu u Allahovu milost! Allah e, sigurno, sve grijehe oprostiti; On, doista, mnogo prata i On je milostiv.'' (Ez-Zumer, 53)

Islam ne posmatra pokajanje kao obinu stvar ije je postojanje i izostanak na istom stepenu. Pokajanje ini sam ovjek i radi svoje line koristi. Najprjee je da se pobrine za sebe. Ako sebi eli dobro pokajat e se, a ako eli neto mimo toga onda nek radi ta hoe.

Islam podstie i budi u ovjeku elju za pokajanjem. Nareuje mu da pouri s tewbom i ostavljanjem grijeha prije nego doe dan u kojem grijenik nee moi ostvariti ono to eli, dan u kojem nee moi nadoknaditi ono to je propustio. Toga dana e se kajati zbog uinjenih grijeha, teko e mu biti zbog stanja u kojem se nalazi i svega to ga je prolo.

Veliki broj kur'anskih i hadiskih tekstova ukazuje na Allahovu d.. ljubav prema pokajnicima i Njegovu radost zbog njihovog pokajanja. Kae Uzvieni: ''Allah zaista voli one koji se esto kaju i voli one koji se mnogo iste.'' (El-Bekare, 222)

Biljei imam Muslim od Ebu Hurejre, r.a., da je Poslanik, sallallahu 'alejhi we sellem, rekao: ''Allah d.. se vie obraduje pokajanju Svoga roba nego to se neko od vas obraduje pronalasku svoje izgubljene ivotinje.''

Islam od osobe koja je uinila grijeh trai samo da ga odmah napusti, osjeti grinju savjesti zbog uinjenog, vrsto odlui da se nee vratiti tom grijehu, te zatrai oprosta od Allaha d.. za sve to je uradio. Kae Allah d..: ''Onaj ko kakvo zlo uini ili se prema sebi ogrijei pa poslije zamoli Allaha da mu oprosti nai e da Allah prata i da je milostiv.'' (En-Nisa, 110)

Biljei imam Ahmed da je Poslanik, sallallahu 'alejhi we sellem, rekao: ''Otkup za uinjeni grijeh je kajanje.''

Kroz ovaj kratki osvrt na pokajanje primjeujemo koliko je islam lagahna vjera, kako je tolerantan kad je u pitanju tewba pokajnika i kako apsolutno ne oteava onome ko se eli pokajati i vratiti na Pravi put. Uoili smo, takoer, veliku razliku izmeu islama i drugih vjera, kako u ovom tako i drugim segmentima. Islam nije vjera koja grijenika zauvijek protjeruje tako to mu ne oprata grijeh, ne prima njegovo pokajanje osim ako izvri samoubistvo, pati svoje tijelo ili da njegova dua ostane u prljavim i neistim tijelima desetine ili stotine godina. Ova vjera ne eli osramotiti grijenika niti drugima dati do znanja koji je grijeh poinio. Ne trai od ovjeka da na kunim vratima napie i obznani kakav je prijestup poinio kao to je to sluaj sa zakonom jevreja. Islam ne eli otkriti poinjeni grijeh osim onoliko koliko to sam ovjek uradi. Naprotiv, on podstie ovjeka da sakrije i ne govori drugima za prijestup koji je napravio te da koristi sva preporuena sredstva za opratanje tog grijeha.

Za pokajanje u islamu nam nisu potrebni sveenici, stolica i ispovijedanje pred nekim drugim mimo Allaha d.. Ono ne ostaje lebditi nad ovjekovom glavom od ega navodno ne moe nikada pobjei niti ga se rijeiti. U islamu za iskreno pokajanje nije protrebna indulgencija koju grijeniku daje sveenik, shodno ovlatenjima koja mu je crkva dodijelila.

Put islama nije nepristupaan i ne trai od grijenika da proe kroz sve te sloene i komplikovane procedure. To ukazuje na savrenost u postavljanju vjerskih propisa, pravednost njegovog zakona i lahkou puta kojem poziva.